You are on page 1of 124

ČUVANJE ČEDNOSTI

El šejh Bekr Abdullah Ebu Zejd

Član stalne komisije za fetve

____________________________

Prijevod: Emsad Pezić

Izdavač:

Mektebetu El Guraba

e-mail: ehlisu@yahoo.co.uk

Sarajevo
April 2006 godine.


Uvod četvrtom izdanju

Hvala Allahu Gospodaru svijetova, i neka je salavat


i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda,
sallallahu alejhi ve selleme. A zatim:

Allahovom voljom i blagodati ova knjiga je naišla


na dobar prijem kod uleme, studenata i svih ljubomornih
muslimana, tako da su se daije dobra, počele međusobno
natjecati u njenom štampanju i širenju. Otuda je tiraž ove
knjige za dva mjeseca dostigao cifru od petsto hiljada.
I dalje je potražnja za njenim štampanjem tako da sam u
zadnjem izdanju ove knjige (na ar. jeziku) knjizi dodao još
neke naučne sadržaje. Također sam dodao neka mišljenja
Ibn Kajjima i Ibn Hadžera, kao i neka druga mišljenja.
Također sam dodao neka mišljenja šejha Ahmeda Šakira
i to na sedam mjesta da bih ukazao kako alim može da se
bori perom protiv zabludjelih poziva u “slobodu žene”.

Bojao sam se da bi me prešućivanje ovih navoda


moglo svrstati u skupinu onih koji vole da se o vjernicima
šire bestidne glasine (shodno Kur’anskom ajetu). Ovaj njihh
hov rat traje preko stotinu godina. Ustvari ovaj poziv na
“oslobođenje žene”, predstavlja poziv na skidanje hidžaba
i zavjeru protiv žene. To je bitka koja se navodno vodi u
ime Vjere. Ova skupina se suprostavila ulemi a uopšte nisu
stručni ni dostojni da u ime Vjere predvode jednu ovakvu
kampanju. Ova kampanja je dio borbe koja je još davno
započela na zapadu a to je uspostava sekularizma, odnosno
odvajanje Vjere od svakodnevnog života. Na kraju molimo
Allaha, Dželleša’nuhu, da zaštiti svoje dobre robove i robinje.

Pisac: Bekr Abdullah Ebu Zejd


U Taifu: 22/2/1421 h.


Uvod

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog

Hvala Allahu Jedinom i neka je salavat i selam na


onoga poslije koga nema Poslanika, na njegovu porodicu,
drugove i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjeg dana.

Izdajem ovu knjigu kako bih učvrstio vjernice na


putu njihove čednosti, sjedne strane, i kako bih razotkrio
prozapadne propagatore i pozivače u iskvarenost. Naime
u ovome vremenu čast i čednost muslimana, koja se temelji
na robovanju Uzvišenom Allahu, čistoti i krijeposti, je dovedh
dena u opasnost u svakom pogledu.

Zaista su mnoge šubhe koje se proturaju među muslh


limane u pogledu ibadeta, ubjeđenja kao i bolesti strasti
koje se odražavaju na ponašanje, ahlak, i društveni život.
Sve to predstavlja najcrnije planove u ratu protiv Islama i
to je najzločestija zavjera protiv islamskog Ummeta iza koje
stoji tz., “novi svjetski poredak”. Produkt ovog poredka je
miješanje Istine sa neistinom, dobra i zla, ispravnog i neisph
pravnog, Sunneta i novotarija, Kur’ana sa derogiranim i
iskrivljenim knjigama kao što je Tevrat i Indžil.

Zatim poistovjećivanje džamije sa crkvom, vjernika


sa nevjernicima, te poistovjećivanje i približavanje religija.
Ova “teorija miješanja”, je čista spletka za topljenje Vjere u
dušama vjernika i pretvaranje džemata muslimana u rasu-
to stado.


Žele da od muslimanskog džemata načine ljude koji
će utonuti u strasti i prohtjeve, ljude koji će izgubiti dinsh
ske osjećaje tako da ne mognu razlikovati dobro od zla te
da postepeno otpanu od svoje Vjere. Posljedica svih ovih
dešavanje je zbog zanemarivanja akaidske tačke koja glash
si “ljubav i odricanje u ime Allaha” ( el-vela’ vel-bera’)
te zbog toga što se zabranjuje kompetentnim islamskim
ličnostima da kažu i napišu riječi Istine o novonastaloj situah
aciji u svijetu i da tako upozore muslimane na dolazeće
opasnosti.

Istovremeno se oni koji ukazuju na Istinu


proglašavaju teroristima, nazadnjacima, fundamentali-
stima, onima koji odlaze u krajnost, ekstremistima, itd..

Svi pozivi pod imenom “prava žene”, “oslobođenje


žene”, “izjednačavanje žene sa muškarcem”, i tome slično,
dolaze od neprijatelja Islama koji imaju za cilj unijeti i
proširiti nemoral među muslimanima.

Oni nastoje da žena otkrije svoje lice, a potom i da u po-


tpunosti napusti hidžab. Propagiraju miješanje muškaraca
i žena (ihtilat) razgolišavanje i ukrašavanje, i tako stvaraju
jednu atmosferu u kojoj bi žena rekla: “Dobro došli ibahije,
tj., vi koji nam sve dozvoljavate.” Kao kamen temeljac za
svoju zamku su izabrali mješovita obdaništa za dječake i
djevojčice. Zatim mješoviti programi na sredstvima infh
formisanja za dječake i djevojčice, programi međusobnog
upoznavanje djece suprotnih polova na proslavama i zabavh
vama. Ovo mogu biti negativni počeci a o čemu večina svijh
jeta ne vodi računa. Većina ljudi zaboravlja pogubnost loših
početaka kao što je npr., prakticiranje modnih trendova u
pogledu proste odjeće a čije se porijeklo ustvari veže za
bludnice koje su izgubile svoju čast. Nažalost prodavnice


su krcate ovakvom odjećom a žene se nadmeću u kupovini
iste. A kada bi mnoge znale odakle potječe takva odjeća naph
pustila bi ih svaka žena u kojoj je ostalo i trun stida. Od
zabludjelih početaka je i navikavanje djece na oblačenje
prostačke odjeće koja razgolišava djecu.

Neprijatelji Islama na svaki mogući način pokuša-


vaju ženi otkriti lice i razgolišiti je. Nekada je indirektno
pozivaju na takav čin a nekada stupaju direktno u akciju, a
nekada opet nastoje proširiti sredstva i uzroke fesada tako
da mnogi ljudi ostaju zapanjeni, a iman im često biva uzdh
drman. La havle ve la kuvvet illa billah.

I na koncu, mora se kazati riječ Istine kako bi se


sačuvao ugled i povećao rejting vjernica te da se istovremh
meno sačuvaju od zla orijentalista i prozapadnjaka koji su
neprijatelji Vjere i Ummeta.

Istovremeno obaveza je opomenuti vjernice na


obavezu hidžaba i posjetiti ih da je to ibadet putem kojeg
obožavaju svog Gospodara, te da je to sredstvo zaštite njihh
hove časti, morala, stida i ljubomore spram bliže rodbine i
vjernica uopšteno.

Nadam se da će ove riječi biti uzrok da Allah,


Dželleša’nuhu,učvrsti one koje hoće od Svojih robova, na
putu očuvanja časti svojih porodica, i da ih sačuva od pozivh
va onih koji se bore protiv čednosti muslimanke. Treba reći
da novine i mas mediji pružaju pomoć onima koji zagovah
araju razgolišenost žene. Zato je na svakom ocu, sinu, bratu
i suprugu kao i ostalima kojima je Allah povjerio vilajet
nad ženama da se boje Allaha, Dželleša’nuhu, i da ne dozvole
ženama otkrivanje lica i miješanje sa muškarcima.


Neka se ne prepuštaju dunjalučkom naslađivanju jer
je pokornost Allahu bolja, a to je bolje i za njihovu čast, a
Allah će im za to dati i vrijednu nagradu. Na ženama vjernich
cama je da se boje Allaha, Dželleša’nuhu, i da Mu se potpuno
pokore, te da se prepuste vođstvu Muhammeda, sallallahu
alejhi ve selleme, te da se ne obaziru na one koji ih pozivaju u
smutnju i nemoral. Onaj ko bude iskrenog imana i čvrstog
ubjeđenja, Allah, Dželleša’nuhu, će ga zaštiti i sačuvati.

Ova knjiga govori o temeljima čednosti i krijeposti, i


načinu čuvanja iste, te podstiče vjernice na očuvanje te vrlh
line, a razotkriva pozivače žene u nemoral i iskvarenost.
Ovu knjigu sam napisao i njen sadržaj izdvojio iz otprilike
dvjesto knjiga ako se izuzmu knjige iz tefsira, hadisa, fikha
i još neke. Na kraju molim Allah, Dželleša’nuhu, da ova knjiga
bude prihvaćena kod čitalaca, i neka je zahvala Allahu Go-
spodaru svijetova.

Pisac: Bekr Abdullah Ebu Zejd


1/4/1420 h.g.


Prvo poglavlje

Deset temelja u pogledu očuvanja čednosti

Prvi temelj: Obaveza vjerovanja u postojanje


razlika između čovjeka i žene

Drugi temelj: Opšti hidžab

Treći temelj: Posebni hidžab

Četvrti temelj: Boravak u kući

Peti temelj: Miješanje muškaraca i žena je


zabranjeno Šerijatom

Šesti temelj: Otkrivanje i razgolišavanje je


zabranjeno Šerijatom

Sedmi temelj: Zabranom zinaluka Allah, Azze ve


Dželle, je zabranio i uzroke koji vode do njega

Osmi temelj: Brak je kruna čednosti

Deveti temelj: Obaveza čuvanja djece u početku


od zablude

Deseti temelj: Obaveza ljubomornosti u pogledu


časti bliže rodbine i vjernica uopšteno


Prva osnova

Obaveza vjerovanja u postojanje različitosti


između čovjeka i žene

Razlike između čovjeka i žene su tjelesne i menta-


lne prirode kao i razlike koje je definisao Šerijat. One se
potvrđuju kroz Šerijat, Allahovu odredbu, čula i razum.
Objašnjenje toga bi bilo, da je Allah, Dželleša’nuhu, stvorio
čovjeka i ženu kao ljude u paru, te ih učinio muškom i
ženskom. O tome On kaže: “I da On par, muško i žensko,
stvara.” (Nedžm, 45)

Oni podjednako učestvuju u formiranju ovog svijeta


u stvarima za koje su zaduženi. Također, i čovjek i žena,
bez razlika, imaju jednaka zaduženja u pogledu obožavanja
Uzvišenog, kada su u pitanju opšti postulati Vjere kao
što je tevhid, akaid, temelji imana, te predanost Allahu,
Dželleša’nuhu. Zatim u pogledu nagrade i kazne, obećanja i
zastrašivanja, te u pogledu očuvanja časti i čednosti.

Također, podjednako su obuhvaćeni šerijatskim proph


pisima u pogledu prava i obaveza. Otuda Uzvišeni kaže:

“Džinne i ljude nisam stvorio osim da mi ibadet


čine.” (Ez-Zarijat, 56)

I rekao je Allah, Dželleša’nuhu: “Onome ko čini dobro,


bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi
lijep život.” (En-Nahl, 97)

Također je rekao: “A onaj ko čini dobro, bio muškarac


ili žena, a vjernik je, - ući će u Džennet i neće mu se učiniti
ni koliko trun jedan nepravda.” (En-Nisa, 124)


Pa neka je slavljen Onaj Koji stvara i upravlja, kome
pripada vlast i određivanje propisa. U tom kontekstu
Uzvišeni Allah kaže:

“Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest


vremenskih razdoblja stvorio, a onda se uzdigao iznad
Arša; On tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati,
a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji.
Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospod-
dar svijetova!” (El-E’araf, 54)

“Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao


prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke
svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme
muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba da
brigu vode, jer i Allah njih štiti.” (En-Nisa, 34)

Pogledaj šta za sobom povlači riječ, “pod” (tahte), u


riječima Uzvišenog u suri Et-Tahrim:
“Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu
Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba
Naša, ali su prema njima licemjerne bile – i njih dvojica
im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: “Ulazite
vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!” (Et-Tahrim, 10)

Riječi Uzvišenog, “pod”, (u prijevodu ajeta se spominje:


bile su udate) je obznana da one nisu imale vlast nad njima
dvojicom već su oni kao dva muža imali vlast nad njima.
Žena se nikada ne može izjednačiti sa čovjekom niti se
uzdizati iznad njega.

Od tih propisa je i stvar poslanstva i objava. Naime


ovo dvoje su uvijek nosili i prenosili ljude za razliku od
žena. U tom kontekstu Uzvišeni Allah kaže:


“A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, građane koj-
jima smo objave objavljivali.” (Jusuf, 109)

U tefsiru ovog ajet mufesiri su rekli:“Allah nikada


kao Poslanika nije poslao: ženu, meleka, džinna niti bedu-
uina.”

Zatim opšte starateljstvo i uprava, i oni koji ga zamh


mjenjuju, kao što je šerijatsko sudstvo i administracija, i
drugo pored njih, kao što je starateljstvo u pitanjima braka,
nije osim u rukama muškaraca.

Muškarci se odlikuju mnogim ibadetima za razliku


od žena kao što su npr.: obavezni džihad, džume, prisu-
stvovanje džematu, učenje ezana i ikameta, i drugo. Zatim,
razvod je ostavljen u ruci čovjeka a ne u ruci žene, i djeca se
zovu po očevima a ne po ženama (shodno Kur’anskim uputh
tama).

Muškarci imaju duplo veći udio u: nasljedstvu,


krvarini, svjedočenju i drugim stvarima. Ovi i drugi proph
pisi sa kojima su odlikovani muškarci odslikavaju značenje
Kur’anskih riječi ajeta 228 sure Bekara: “One imaju isto
toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, - samo,
muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A All-
lah je Silan i Mudar.”

Muškarci imaju nad njima jedan stepen a Allah je Silh


lan i Mudar.

Ovi propisi, kojima je svakog od njih odlikovao


Uzvišeni Allah, upućuju na sljedeće stvari:

10
Prvo: Vjerovanje i prihvatanje razlika između čovjeka
i žene; osjetilnih, moralnih i šerijatskih, kako bi svako bio
zadovoljan onim što mu je Allah propisao u svome kaderu i
Šerijatu. Te da su ove razlike potpuno pravedne i da se kroz
njih ogleda urednost i sklad ljudskog društva.

Drugo: Nije dozvoljeno muslimanu i muslimanki da


žude za nečim čime je Allah odlikovao jedan pol nad drugh
gim od pomenutih razlika jer bi to značilo mržnju i nezadovh
voljstvo spram Allahove, Dželleša’nuhu, odredbe i onoga što
je propisao i odredio. Na robu je da traži da mu Allah da
iz svoje dobrote. Ovo je šerijatska etika kojoj nas je podučio
Kur’an. Na taj način se otklanja zavist a duša se odgaja da
bude zadovoljna sa onim što joj je Allah, Dželleša’nuhu, odredh
dio i propisao. Zabranjujuči tako nešto Uzvišeni je rekao:

“I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odl-


likovao. Muškarcima pripada nagrada za ono što oni
urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz
izoblja Njegova molite. – Allah, zaista, sva dobro zna!”
(En-Nisa, 32)

U povodu objave ovog ajeta prenosi se da je Mudža-


hid rekao: “Ummu Selema je rekla:’ O Allahov Poslaniče,
muškarci ratuju a mi ne ratujemo, a nama pripada pola
nasljedstva, pa je tom prilikom objavljeno: “Nemojte žuditi
za onim čime je Allah odlikovao jedne nad drugima.””
Ovu predaju bilježi imam Taberi, Hakim, Ahmed i
drugi.

Rekao je Ebu Džafer Et-Taberi u pogledu značenja


tog ajeta: “Nemojte da vam se sviđa stvar kojom je Allah
odlikovao jedne nad drugima.”

11
Također se prenosi da je povod objave pomenutog
ajeta to, što su žene htjele da dostignu stepen muškaraca i
da im pripadne ono što pripada i njima, pa im je Uzvišeni
Allah to zabranio, i naredio svojim robovima da se klone
neispravnih želja, te im je naredio da Ga mole da im da iz
Svoje dobrote. Jer takve želje kod njihovih nosioca uzrokuju
zavist i neopravdanu mržnju.

Treće: Ako se zna de se ova Kur’anska zabrana odnosh


si na same želje u pogledu pomenute tematike, šta onda
reći za onoga ko niječe postojanje šerijatskih razlika između
čovjeka i žene, i poziva da se iste dokinu, te zagovara
izjednačavanje pod parolom, “jednakost čovjeka i žene”?

Nema sumnje da je to jedna nova teorija koja se suph


prostavlja Allahovoj kosmičkoj volji i odredbi kada su u pith
tanju tjelesne i duhovne razlika između čovjeka i žene.

Islam i njegov vjerozakon su daleko od toga da i jednh


na trunkica ovakvih shvatanja bude zastupljena u Šerijatu
onoga Koji je od svih najpravedniji. Otuda je žena u Islamu,
uživajući plodove Šerijata, dobila ulogu kraljice kuće i majh
jke koja će odgajati buduće generacije za ovaj Ummet.

Neka se Allah smiluje Mahmudu Muhammedu


Šakiru koji je nadovezujući se na prethodni govor Taberija
rekao: “Ovo je govor koji se proširio i koji je zaokupio ljude
našeg vremenu. Nastala je zbrka u koju su upali i iz koje
nema spasa osim sa iskrenim nijjetom i ispravnim razumijh
jevanjem i poimanjem stvari u pogledu ljudske prirode.

Obaveza je povući razliku između lažnih želja koje


nemaju osnovu kako bi skinuli omču slijepog slijeđenja
vladajućih naroda i osloboditi se utjecaja porodica pokvarh

12
renog društva koje unosi velike pometnje u druga zdravija
društva. I naš Ummet, da ga Allah uputi i popravi njegovo
stanje, je krenuo putem zablude te su pomiješali ono što je
korisno, nakon što je ponestalo pameti i mudrosti, sa onim
što je pokvareno a što im se predstavlja u lijepom svijetlu.

I zaista su mnogi u tom pogledu pretjerali od naših


savremenika pogotovo oni koji u rukama drže štampu od
onih koji ne kriju svoju mržnju prema Islamu. Otuda su
mnogi pustili jezike i preokrenuli svijetu pamet te se mnogh
go ljudi povelo za njihovim pozivom tako da smo počeli
slijediti put mnogih koji se deklarišu kao učenjaci od Vjere
a koji su o tome izrekli ono čega se svaki vjernik odriče.

Allaha molimo da nas uputi na Pravi put u vremenu


kada lažljivi jezici govore oni što im pamet ne poima. I neka
se pripaze oni koji se suprostavljaju Allahovom naređenju
i odredbi u pogledu njih, da ih ne stigne kakva kazna koja
bi pobrisala sve njihove tragove na zemlji kao što je to bio
slučaj sa onima prije njih.

U ovom poglavlju smo potvrdili osjetilne, moralne i


šerijatske razlike između čovjeka i žene. Oslanjajući se na
ovu osnovu spomenut ćemo sljedeće temelje u pogledu razh
zlika između čovjeka i žene koje se odnose na ukrašavanje
i hidžab.

13
Drugi temelj: Opšti hidžab

Hidžab ili zastiranje u opštem značenju znači: zabranh


nu i prekrivanje. On je farz svakom muslimanu, čovjeku i
ženi, i to, čovjek se zastire od čovjeka, žena od žene, i jedan
pol od drugog pola.

Muškarcima je vadžib da prekriju stidna mjesta


najmanje od koljena do pupka bez obzira da li bio pred
muškarcima ili ženama, osim pred svojim suprugama ili
eventualnim robinjama.

Šerijat je zabranio da djeca zajedno spavaju pod


jednim pokrivačem u jednom krevetu, i naredio je da se
razdvoje njihove postelje kako ne bi došlo do dodirivanja
i gledanja u stidna mjesta što opet uzrokuje pobuđivanje
strasti.

Također je čovjeku u namazu zabranjeno da klanja u


odjeći koja mu ne prekriva ramena. I nikome nije dozvoljeno
da klanja go, pa makar bio sam po noći na mjestu na kome
nema nikoga. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je zabranio
da se hoda golo pa kaže: “Nemojte hodati goli.» Također je
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, zabranio razgolišavanje i
kada je čovjek sam samcat pa kaže: “Allah je najpreči da ga
se stidite.”

Također kada ljudi stupaju u obrede hadža ihram


muškarca se razlikuje od ihrama žene.

Također je zabranio muškarcima da se ukrašavaju


ukrasima koji ne dolikuju muškosti kada je u pitanju
odjevanje, nakit, govor, i drugo, kako se ne bi poistovjetio
sa ženama.

14
Muškarcima je zabranio da spuštaju odjeću ispod
članaka (isbal), dok je ženi naređeno da spusti odjeću ispod
članaka i do jednog lakta kako bi pokrila stopala.

Vjernicima je naredio da obore poglede kada su u pith


tanju stidna mjesta ili ono što može pobuditi strasti. Ovo je
šerijatska etika kada je u pitanju odgoj duše na putu njenog
čuvanja i udaljavanja od harama.Također je Šerijat zabranio
osamljivanje sa golobradim mladićem i strastno gledanje u
njega iz predostrožnosti da to ne pobudi strasti.

I tako u nedogled mnogo je načina i sredstava sa


kojima Šerijat čisti i čuva čovjeka od grijeha i prljavština
a što opet povlači za sobom slast imana, prosvijetljenost, i
jačinu srca, a istovremeno čuva stidna mjesta od nemorala i
izopačenosti te čuva čovjekov stid. U vjerodostojnoj predaji
od Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, se prenosi da je rekao:
“Stid ne dolazi osim sa dobrim.”

15
Treći temelj: Poseban hidžab

Šerijatom je naređeno svim ženama vjernika da se


pridržavaju šerijatski propisanog hidžaba koji prekriva
cijelo tijelo, kao i lice i šake.

Koji treba da prekrije sve ukrase odjeće i nakita, kao


i druge, od svakog čovjeka stranca (koji joj nije mahrem).
To potkrepljuju mnogi dokazi iz Kur’ana i Sunneta kao i
praktični idžma žena vjernica iz vremena Poslanika, sallallh
lahu alejhi ve selleme, pa kroz doba pravednih halifa i prvih
odabranih generacija, i tako kroz istoriju sve dok nije
rasparčana islamska država na manje državice polovinom
četrnaestog hidžretskog vijeka. To dokazuju i vjerodostojh
jna predanja i ispravan kijas, te opšte pribavljanje koristi i
sprječavanje štete (sa stanovišta Usuli fikha).

Propisno odijevanje je obavezno za žene ako borave u


kući ili u prostoru ograđenom zidovima ili kanatima. A ako
dolazi u susret sa muškarcima onda joj je obaveza da još
obuče i džilbab (abaija, himar), tako da prekrije čitavo tijelo
sa svim ukrasima. Kur’ansko hadiski tekstovi ukazuju na
to da hidžab nije validan i da ne ispunjava šerijatske norme
ako se ne ispune određeni šartovi ili uslovi. Ovaj hidžab je
vrhunac čednosti i očuvanja časti, i za sobom povlači velh
liko dobro. Zato je Šerijat na mnoge načine zaštitio hidžab i
zabranio neodgovornost i poigravanje sa njim.

Otuda govor u ovom poglavlju možemo podijeliti u


četiri tematske cjeline;
Prva cjelina: Definicija hidžaba.
Druga cjelina: Šta podrazumijeva hidžab?
Treća cjelina: Dokazi obaveznosti hidžaba.
Četvrta cjelina: O vrijednosti hidžaba.

16
Prva cjelina: Definicija hidžaba

Jezičko značenje hidžaba.


Riječ hidžab je korijen od ‘masdar’ i u jeziku označava
zabranu i zastiranje.

Hidžab žene u terminološkom značenju Šerijata.

To je prekrivanje cijelog tijela žene sa svim ukrasima


kako bi spriječila da muškarci stranci vide nešto od nje-
nog tijela i ukrasa sa kojima se ukrašava. A to zastiranje
od pogleda muškaraca ogleda se kroz odijevanje i boravak
u kući.

Što se tiče pokrivanja tijela, ono podrazumijeva


pokrivanje cijelog tijela, uključujući i šake i lice, o čemu
ćemo navesti dokaze u trećoj tematskoj cjelini ovog pog-
glavlja, inšaAllah.

Što se tiče prekrivanja ukrasa, to se odnosi na one


ukrase koji se ne vežu za njen fizički izgled i građu. O ovim
ukrasima se govori u riječima Uzvišenog: “I neka ne pokaz-
zuju ukrase svoje.” (En-Nur, 31)

Za ove ukrase se može reći da su to dodatni ili pri-


bavljeni ukrasi. Od ovih ukrasa Allah, Dželleša’nuhu, je izdvh
vojio: “Osim što je ionako spoljašnje.” Pod tim se misli na
dodatni ukras, koji ako bi se pogledalo u njega neće ništa
otkriti od njenog tijela, kao što su džilbab ili abaija po svojoj
vanjštini. Po nekima, pod tim se misli na ženski ogrtač (el-
mula’etu). To je nešto što se nužno samo po sebi vidi. Kao
na primjer da abaija prekrije miris odjeće koja je ispod nje,
upravo pod ovim se misli na izuzetak koji se spominje u
riječima Uzvišenog: “Osim što je ionako spoljašnje.”

17
Tj., što se nužno vidi a ne što se vidi po svom izboru,
a to je opet u skladu sa riječima Allaha, Dželleša’nuhu: “Allah
čovjeka ne opterećava preko njegovih mogućnosti.”
(El-Bekara, 286)

Kada smo govorili o ukrasu, koji ako bi se pogledalh


lo u njega neće ništa otkriti od ženinog tijela, time smo se
ogradili od ukrasa kojima se žene inače ukrašavaju, a koji
za sobom povlači viđenje tijela ili jednog njegovog dijela,
kao što je surma za oči (ili u našem vremenu šminka za oči kao
što je npr. kreon, op. p.). Jer viđenje surme za sobom povlači
viđenje lica ili bar jednog njegovog dijela. Isti je slučaj sa
kanom ili prstenom. Viđenje ovih ukrasa povlači za sobh
bom viđenje šake. Isti je slučaj sa naušnicama, ogrlicom
i narukvicama, jer viđenje ovih ukrasa za sobom povlači
viđenje tih dijelova tijela kao što je poznato.

Da se u ajetu misli na dodatni ukras a ne na dijelove


tijela upućuju dvije stvari:

Prvo: Jer riječ ‘ukras’ (ez-zine), u arapskom jeziku


označava upravo tu vrstu ukrasa.

Drugo: Riječ ‘ukras’ u Kur’anskoj terminologiji ozna-


čava vanjski ili dodatni ukras a ne misli se pod tim pojmom
na pojedine dijelove tog korjena. Tako da se ovakvim poih
imanjem riječi ‘ukras’ u suri Nur koji označava dodatni ukr-
as na ženi, s dodatkom onih ukrasa koji su ionako spoljašni
a koji ne povlače za sobom otkrivanje nekog dijela tijela,
ostvaruju ciljevi Šerijata. A ti ciljevi su obaveznost hidžaba,
pokrivanje žene, očuvanje čednosti i stida, obaranje pogledh
da, čuvanje polnih organa, čistoća muških i ženskih srca i
otklanjanje pohote kod žene, te njenu zaštitu od sumnjičenja
i uzroka koji je vode u iskušenje i iskvarenost.

18
Druga cjelina: Šta podrazumijeva hidžab?

Vidjeli smo da hidžab u opštem značenju naše temath


tike označava zastiranje. U terminološkom značenju to
znači zastiranje ženskog tijela i dodatnih ukrasa kao što su
odjeća, nakit i drugo, od muškaraca koji su strani za ženu.
Proučavanjem dokaza iz Kur’ansko hadiskih tekstova mo-
že se reći da se hidžab sastoji iz dva dijela:

Prvo: Zastiranje u smislu što dužeg boravka u kući,


jer se na taj način zaklanja od pogleda muškaraca stranaca
(koji joj nisu mahrem) i miješanja sa njima.

Drugo: Zastiranje odjećom ili hidžabom koji se sastoji


od džilbaba i himara koji se još naziva abaija i mesfe’a.

Otuda bi se odjevni hidžab mogao definisati ovak-


ko: hidžab je zastiranje cjelokupnog ženskog tijela
uključujući lice, šake i stopala, zatim vanjske dodatne
ukrase, kojim sprječava strane muškarce da vide nešto od
njenog tijela.

Ovako definisan hidžab realizuje se pomoću


džilbaba i himara.

Himar je riječ koja u arapskom jeziku označava jednh


ninu a množina bi glasila humur. Njegovo značenje se svodi
na zastiranje i prekrivanje (setr ve tagtije). To je odjevni predmh
met kojim žena prekriva glavu, lice, vrat i izrez na košulji sa
prednje strane. Svaka stvar koju prekriješ ili zastreš ustvari
si je stavio pod himar. U tom značenju se prenosi poznati
hadis: “Prekrijte posude” (hammiru anijetekum). Tj., prekrijh
jte otvore ili ogrljake posuda.

19
U tom kontekstu Numejri u stihovima kaže:

Od bogobojaznosti prekrivaše (juhammirne) jagodice


prstiju, i iziđoše u noćnoj tami u šalove zavijene.

Himar arapi još nazivaju “makne’a”, a množina te


riječi je “mekani’a”, od glagola ‘tekanne’a’, što znači zastrijh
jeti se. Tako se prenosi u hadisu koji bilježi imam Ahmed
u Musnedu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kada
bi klanjao dva rekata digao ruke tako da bi njima prekrio
( jukanni’u) lice i tako bi dovio.

Himar se još naziva i ‘en-nesif’. Nabiga u stihu kaže:

Nesif joj spade a nije namjeravala,


zatim ga je dohvatila, a rukom drugom prekri lice.

Arapi ga nazivaju još ‘el-gadafe’. Korijen ove riječi


upučuje također na zastiranje i prekrivanje. Tako arapi
kažu: “Agdafet kana’aha”. Tj., prebacila je šal preko lica.

Način oblačenja himara. Žena ga stavi na glavu zatim


spusti niz vrat pa ga onda omota oko njega kružeći tako
oko lica a onda ostatak prebaci preko lica, prednjeg dijela
vrata, i prsa. Na taj način se prekrije ono što se po običaju
otkriva u kući.

Za ispravnost himara se još uslovljava da ne bude


tanak i providan kako se ne bi vidjelo ono što je ispod njega
od vrata, kose, lica i prsa.

Prenosi se od Ummi Alkame da je rekla: “Vidjela sam


Hafsu bint Abdurrahman bint Ebi Bekr kada je ušla kod
Aiše, radijallahu anha. Na njoj je bio providan himar ispod kojh

20
jeg se vidjelo čelo. Aiša ga podera na njoj a zatim reče: ‘Zar
ne znaš šta je Allah, Dželleša’nuhu, objavio u suri Nur? Zath
tim je pozvala da joj se donese jedan himar pa ju je prekrila
njime.’” Bilježi ga Ibn Sa’s i imam Malik u Muvetti.

Druga vrsta odjeće koja ispunjava uslove hidžaba


je ‘džilbab’. Množina bi bila ‘dželabib’. To je kompaktna
jednodjelna odjeća kojom se žena pokriva od glave do
pete i tako prekriva kompletno tijelo prekrivajući odjeću i
ukrase.

Ovo se još naziva el-mulaetu, el-milhafetu, er-ridau,


ed-disar, i el-kisa’. To je dobro poznata abaija koju oblače
žene na arapskom poluotoku.

Način oblačenja. Prvo se preko glave stavi himar koji


pokriva lice zatim se na glavu stavlja abaija koja se spusti
niz čitavo tijelo te tako prekrije kompletno tijelo sa svim
ukrasima uključujući i stopala.

Iz ovoga se može zaključiti kakva bi abaija trebalo da


izgleda. Možemo reći da se za ispravnost abaije uslovljava
da prekrije cijelo tijelo uključujući odjeću i nakit, i da bude
od jakog i gustog materijala a ne od tankog i providnog. Zath
tim da se oblači sa glave a ne sa ramena jer ako bi se oblačila
sa ramena onda je to suprotno onome džilbabu koji je Allh
lah, Dželleša’nuhu, propisao ženama vjernicama i jer takav
džilbab oslikava pojedine dijelove tijela i jer je se u tome
nalazi sličnost sa muškim ogrtačima i njihovim abaijama.

Zatim ova abaija ne bi sama po se bi trebala biti


ukrašena niti da joj se dodaju vidljivi ukrasi kao što su
vezovi. Također ovakav džilbab treba da prekriva od vrha
glave pa sve do stopala. Postoji vrsta odjeće koja se zove

21
“nisfu fedže”, a koja prekriva do koljena. To se ne može
smatrati šerijatski validnim hidžabom.

Treća cjelina: Dokazi o obaveznosti hidžaba

Poznato je da se ova stvar prenosi sa koljena na koljenh


no još od vremena ashaba, radijallahu anhum, i onih poslije
njih. To je samo po sebi šerijatski dokaz koji je obaveza prihh
hvatiti.

Također se prenose dokazi u pismenoj formi, te radni


idžma’ (amelij) kroz neprekidnu praksu koju su nasljeđiva-
le žene vjernice od prethodnih generacija o obavezi boravka
u kući, i izlasku samo u slučaju nužde i potrebe. Te, da ne
trebaju izlaziti pred muškarce, osim sa hidžabom pokrivenh
nog lica, neotkrivenog i neukrašenog tijela.

Svi se muslimani slažu oko ovog djela koje je u skladh


du sa principima zgrade čednosti, čistoće, stida i ljubomore
na koju nas podstiče Islam u pogledu žena. Zato su zabra-
njivali ženama izlazak iz kuće otkrivena lica, razkolišenog
tijela, i sa istaknutim ukrasima.

Ova dva konsenzusa su poznata i prenose se još od


prvih generacija kao što su ashabi i tabi’ini, neka je Allah sa
njima zadovoljan.

Ovakav stav se prenosi od skupine imama kao što su


Hafiz Ibn Abdul-Ber, imam Nevevi, Ibn Tejmijje i drugi,
Allah im se smilovao. Ovakva praksa u pogledu hidžaba je nasth
tavljena sve do polovice četrnaestog hidžretskog stoljeća
prenoseći se sa jedne na drugu islamsku državu.

22
Hafiz Ibn Hadžer je rekao u Fethul-bariju, 9/224:
“Nikada nije prestajao običaj kod žena, u prošlosti i
sadašnjosti, da prekrivaju lice.”

Početak razgolišavanja je bio skidanje himara sa lica


u Egiptu, zatim u Turskoj, pa Šamu i Iraku, a potom se raši-
rio na zemlje magriba (sjeverna Afrika) i na ostale nearapske
sredine. Zatim je ova stvar kulminirala, tako da je otkriva-
nje preraslo u potpuno razgolišavanje i skidanje odjeće sa
cijelog tijela. Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un. Na Arapskom
poluotoku su također vidljivi začeci ovakvog djelovanja.
Allaha molimo da uputi zalutale muslimane i da ih zaštiti
od nesreće.

Sada ćemo navesti dokaze.

Prvo: Kur’anski dokazi

Raznovrsni su ajeti u suri Nur i Ahzab o obaveznosti


hidžaba koji ukazuju na njegovu strogu i vječnu obavezu
(farz mu’ebed) za sve žene.

Prvi dokaz su riječi Uzvišenog:

-”U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u


davno pagansko doba, ne pokazujte,” (Al-Ahzab, 33)

Ovo je govor Allaha, Dželleša’nuhu, koji je upućen


ženama vjerovjesnika, a ostale žene vjernika su dužne da
ih slijede u tome. Allah, Dželleša’nuhu, je posebno naglash
sio žene Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, zbog njihovog
značaja i ugleda, zbog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i
jer su one uzor ostalim vjernicama jer su u bliskom srodsh
stvu sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve selleme

23
-“O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene!
Ako se Allah bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite,
pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno
govorite!” (El-Ahzab, 32)

-”U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u


davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavaljajte
i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah
želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i
da vas potpuno očisti.” (El-Ahzab, 32)

Poznato je da od njih ne bi potekao nemoral, daleko


od toga, ovo je priroda svakog obraćanja u Kur’anu i Sunn-
etu. Naime ovim se obraćanjem želi uopštenost imperativa
jer su i propisi opšti za sve, i jer su pouka i ibret Objave
uopšteni i ne važe samo za one čijim povodom je objavljenh
na, (el-ibretu bi’umumu lafz la bi hususi sebeb), osim ako za to
dođe dokaz. A po ovom pitanju nema dokaza da je naredba
posebna i da se odnosi samo na pojedince. Isti je slučaj sa
riječima Uzvišenog: A tebi, i onima prije tebe objavljeno je ‘

Otuda je preče da propisi dva pomenuta ajeta i drugh


gi njima slični budu uopšteni za sve žene vjernika. Sličan
slučaj je sa zabranom neposlušnosti roditeljima izgovaranjh
jem riječi ‘uf’, koja se spominje u riječima Uzvišenog: “I ne
reci im ni uf!” (Isra, 23). Ako im je zabranjeno reći ‘uf’, onda
je preće da se zabrani udariti ih. I ne samo to, u dva pomenh
nuta ajeta u suri Ahzab nalazi se pokazatelj koji upućuje
da je naredba opšteg karaktera, kako za žene vjerovjesnikh
ka tako i za druge. A to su riječi Uzvišenog: “I obavljajte
namaz i udjeljujte zekat i pokoravajte se Allahu i Njegovu
Poslaniku!” Ovo su opšte poznati farzovi u Vjeri (kako za
žene Poslanika tako i za sve druge vjernice).
Isto važi i za pokrivanje lica.

24
Kao rezime, možemo reći da ta dva ajeta sadrže veli-
ki broj dokaza o obavezi hidžaba i pokrivanja lica uopšteno
za sve žene vjernice i to na tri načina:

Prvo: Zabrana govora kojim se izaziva pažnja

Uzvišeni Allah je zabranio majkama vjernika, a ostale


vjernice su dužne da ih slijede u tome, da na sebe skreću
pažnju govorom a to je blag i nježan govor pri razgovoru sa
muškarcima. U ovoj zabrani je zaštita od onih čija su srca
bolesna od pohlepe za zinalukom kao i udaljavanje od uzrh
roka koji bi mogli navesti srce da se oda nemoralu.

Na ženi je da govori onoliko koliko ima potrebu da


govori bez oduljivanja i uljepšavanja govora, onoliko kolh
liko joj je potrebno da riješi svoje potrebe .

Pa ako je ženi zabranjeno da govorom na sebe skreće


pažnju onda je to neoboriv dokaz koji dokazuje da je hidžab
preči da se obuče. A neskretanje pažnje na sebe prilikom
govora je jedan od načina kojim se čuvaju stidna mjesta.
Vođenje računa o govoru ne može se ostvariti ako nema
stida, čednosti i sramežljivosti, a sve to za sobom povlači
hidžab. Otuda je došla jasna naredba o zastiranju od
muškaraca tako što će žene boraviti u svojim kućama.

Drugo: Riječi Allaha : “U kućama svojim boravite.”

Ovaj ajet je objavljen u pogledu zastiranja tijela žena


od stranaca tako što će boraviti u svojim kućama. Ovo je
naredba koja se odnosi na majke vjernika a ostale vjernice
su dužne da ih slijede u tom propisu jer je to mjesto u kojh
jem žena izvršava svoju životnu zadaću i ne bi trebala da
napušta kuću osim u slučaju nužde ili potrebe.

25
Prenosi se od Abdullaha ibn Mesuda da je rekao:
“Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
‘Žena je avret (stidno mjesto), pa čim izađe iz svoje
kuće prati je šejtan. Žena je najbliža milosti svog Gospod-
dara dok je u svojoj kući.’”

Šejhul-islam Ibn Tejmijje u ”Fetvama”, 15/297, kaže:


“Zbog toga jer je ženi obaveza da se čuva, i o sebi vodi
računa, za razliku od čovjeka u tom pogledu. Otuda je žena
odlikovana hidžabom i zastiranjem te ostavljanjem ukrasa i
uljepšavanja. Kako bi to ostvarila, ženi je obaveza da se zasth
tre odjećom i da boravi u kući što nije obaveza muškarcima.
Jer izlazak pred ljude vodi u smutnju a muškarci su ti koji
vode brigu o njima.”

U istoj knjizi, 15/379, šejhul-islam Ibn Tejmijje , kaže:


“Kao što obaranje pogleda čovjeka čuva od gledanja u
stidna mjesta i gledanja u zabranjene stvari isti učinak se
postiže sa boravkom u kući. Čovjekova kuća na svoj način
zastire njegovo tijelo kao što to čini odjeća. Otuda je Allh
lah, Dželleša’nuhu, nakon ajeta o traženju dozvole za ulazak
u tuđe kuće, spomenuo obaranje pogleda i čuvanje polnh
nih organa.Tako se može reći da su kuće zastor kao što je
odjeća na tijelu također zastor. Spoj te dvije odjeće se nalazi
u riječima Uzvišenog: “i odjeću koja vas čuva od vrućine;
daje vam i oklope koji vas u borbi štite,” (En-Nahl, 81) U svakh
koj od ove dvije odjeće je zaštita od uznemiravanja kao što
su vrućina, sunce, hladnoća zatim ljudsko uznemiravanje
očima i rukom.”

Treće: Riječi Uzvišenog: “I ljepotu svoju kao u dav-


no pagansko doba ne pokazujte.”

26
Nakon što im je Uzvišeni naredio da borave u svojh
jim kućama poslije toga im je zabranio da pokazuju svoju
ljepotu kao što se to radilo u džahilijetu putem mnogobrojh
jnih izlazaka iz kuće. Naime žene su u džahilijetu izlazile
uljepšane, namirisane i otkrivenog lica, otkrivajući ukrase
koje im je Allah, Dželleša’nuhu, naredio da ih pokriju.

Pokazivanje ljepote (teberrudž) vodi korjen od riječi


‘el-berdž’, što bi moglo značiti pojaviti se ili pokazati nešto.
U tom kontekstu i dolazi u ovoj tematici a označava pretje-
rano isticanje i pokazivanje ukrasa i ljepote kao što je je otkh
krivanje glave, lica, vrata, prsa, podlaktica, potkoljenica i
drugog, bilo da je od tjelesnih ili dodatnih ukrasa.

Pošto česti izlasci, a pogotovo izlasci koje prati


razgolišenost (es-sufur), uzrokuju veliki nered i smutnju
na zemlji, Allah, Dželleša’nuhu, je tu stvar okarakterisao kao
davno džahilijetsko doba.

Pokazivanje ljepote i ukrasa (et-teberrudž) sačinjavaju


stvari koje ćemo spomenuti u šestom temelju ove knjige,
inšaAllah.

Drugi dokaz obaveznosti hidžaba je “ajet hidžaba”.

Allah, Dželleša’nuhu, kaže:


-”O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim
ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate da se ono
zgotivi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete,
raziđite se ne upuštajući se jedni sa drugima u razgovor. To
smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah
se ne stidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od
njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca.
Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete

27
niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada
oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!”
(El-Ahzab, 53)

-”Njima nije grijeh da budu otkrivene pred očevima


svojim, i sinovima svojim, i braćom svojom, i sinovima
braće svoje, i sinovima sestara svojih, i ženama vjernicam-
ma, i pred onima koje su u vlasništvu njihovu. I Allaha se
bojte, jer Allahu, doista, nije skriveno ništa.” (El-Ahzab, 55)

Prvi ajet je poznat kao ajet pod imenom “ajet hidžaba”


jer je to prvi ajet koji je spuštan po pitanju obaveznosti
hidžaba majkama vjernika i ostalim vjernicama. Ajet je
spuštan u mjesecu zulka’de pete godine po hidžri.

Povod objave ovog ajeta je ono što se pouzdano prenosh


si u hadisu Enesa, radijallahu anhu, da je Omer, radijallahu anhu,
rekao: ‘Rekao sam o Allahov Poslaniče kod tebe ulaze ljudi
dobri i pokvareni, kada bi naredio majkama vjernika da se
zastru.’, pa je tim povodom Allah, Dželleša’nuhu, objavio ajet
o hidžabu. Hadis bilježi Ahmed i Buharija u Sahihu.

Ovo je jedna od stvari u kojoj se Omerovo, radijallahu


anhu, rezonovanje poklopilo sa Objavom što predstavlja njegh
govu veliku vrlinu.

Pošto je objavljen ovaj ajet Poslanik, alejhissellam, je


pokrio svoje žene od stranaca. (koji nisu mahrem ženi. op.p.)

Ostali muslimani su također svoje žene zastrli od


muškaraca stranaca, od glave do stopala kao i dodatne
ukrase. Tako je hidžab postao opšti farz za svaku vjernicu
vječno do Sudnjeg dana. Ajeti na raznovrsne načine dokazh
zuju ovaj propis i to:

28
Prvo: Pošto je spuštan ovaj ajet, Poslanik, sallallahu ale-
jhi ve selleme, je pokrio svoje žene, i ashabi su
također pokrili
svoje žene prekrivajući pri tom lica, ostatak tijela i dodatne
ukrase. I to se tako nastavilo kroz istoriju u praksi vjernich
ca. Ovo je praktični konsenzus ili idžma’ koji upućuje na
uopštenost propisa pomenutog ajeta za sve žene..

Otuda je Ibn Džerir, 22/39, u komentaru ajeta: “A


kada od njih nešto tražite, tražite to iza zastora.” rekao:
“Kada tražite nešto od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve selleme,
žena, i žena ostalih vjernika, koje nisu vaše žene, tražite to
iza zastora, tj., tražite to iza pregrade koja se nalazi među
vama.”

Drugo: U riječima Uzvišenog: “To je čišće za vaša i


njihova srca.”, je razlog (illet) zbog kojeg je hidžab učinjen
farzom.

U riječima Uzvišenog: “Tražite to od njih iza zast-


tora.”, je opaska koja upućuje da je razlog opšte prirode
za sve. Jer se čistoća srca, ljudi i žena, te njihovo čuvanje
od sumnjivih stvari, traži podjednako za sve muslimane.
Otuda je obaveznost hidžaba preča za vjernice uopšteno
nego za majke vjernika jer su one čiste i kreposne od svih
mahana i poroka, neka je Allah zadovoljan njima.

Otuda razaznajemo da je obaveznost hidžaba opšti


propis za sve žene a ne poseban propis za Poslanikove, sallh
lallahu alejhi ve selleme, žene. Jer uopštenost razloga propisa je
dokaz da je i sam propis opšti. Da li ijedan musliman kaže:
Ovaj razlog (illet) propisa: To je čišće za vaša i njihova srca,
se ne odnosi ni na jednog vjernika?
Ovaj illet nije ostavio nijednu stvar, ni veliku ni malu,
koja se veže za obaveznost hidžaba, a da je nije obuhvatio.

29
Treće: Ibret i poruka šerijatskih tekstova se shvata i
uzima uopšteno a ne važi samo za onoga čijim povodom je
objavljen osim u slučaju da se prenosi dokaz koji ukazuje
na njihovu posebnost.

Veliki broj Kur’anskih ajeta su objavljeni nekim povodh


dom pa ako bismo njihove propise ograničili samo na one
čijim povodom su objavljeni to bi značilo brisanje šerijat-
skih propisa. Postavlja se pitanje šta bi u tom slučaju preosh
stalo ostalim vjernicima.

Ovo je hvala Allahu očigledno. Ovo još više pojašnja-


va pravilo da se neko obraćanje (šerijatskih tekstova) i propis
koji iz njega proizilazi odnosi na čitav Ummet, osim ako
nije došao dokaz koji upućuje na posebnost i specifičnost
dotičnog propisa koji je onda obaveza prihvatiti. U ovom
slučaju ne postoji takav dokaz.

Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je prilikom prima-


nja prisege od žena rekao im sljedeće: “Ja se ne rukujem
sa ženama, ono što reknem jednoj ženi kao da sam rekao
stotinu drugih žena.” (Isto se odnosi i na hidžab, tj., ako je proph
pisan jednoj ženi onda je propisan i svim drugim ženama.)

Četvrto: Poslanikove, sallallahu alejhi ve selleme, žene su


majke svim vjernicima kako nam to govori Kur’an: “A njeg-
gove žene su njihove majke.” (El-Ahzab, 53)

Ženidba sa njima je vječno zabranjena kao i sa pravim


majkama. O tome Uzvišeni kaže: “I nije vam dozvoljeno da
nikada poslije njega oženite njegove žene.” (El-Ahzab, 53)
Ako se zna da je takva situacija sa ženama Poslanikh
ka, sallallahu alejhi ve selleme, onda nema osnove da se hidžab
ograniči samo na njih mimo ostalih žena vjernica.

30
Otuda možemo zaključiti da je obaveznost hidžaba
opšti i vječni propis za sve vjernice do Sudnjeg dana.
Tako su i ashabi razumjeli tu mes’elu i pokrili svoje žene
kao što smo to već spomenuli.

Peto: Od indicija (karain) koje upućuju na uopštenost


propisa obaveznosti hidžaba za sve žene vjernice je
započinjanje ajeta sljedečim riječima: “O vjernici ne ulazite
u Poslanikove kuće osim sa dopuštenjem...”

Traženje dopuštenja za ulazak u nečiju kuću (isti’zan)


je od opšte etike za ulazak u kuće svih muslimana i niko nije
rekao da se ovaj propis odnosi samo na Poslanikovu, sallallh
lahu alejhi ve selleme, kuću mimo ostalih. Otuda je Ibn Kesir u
svome tefsiru, 3/505, rekao: “Ovo je upozorenje mu’minima
da ne ulaze u Poslanikove, sallallahu alejhi ve selleme, kuće bez
dopuštenja kao što su to radili međusobno u džahilijetu i na
početku Islama. Allah je ljubomoran u pogledu časti ovog
Ummeta pa im je to i naredio. To je Allahova počast ovome
Ummetu. Otuda je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:
‘Čuvajte se ulaska među žene.’...”

Onaj ko bi ustvrdio da se propis hidžaba odnosi samo


na Poslanikove, sallallahu alejhi ve selleme, žene, morao bi i da
propis isti’zana ograniči a takvo mišljenje ne zastupa niko.

Šesto: Na uopštenost propisa ukazuje ajet koji dolazi


poslije: “Njima nije grijeh da budu otkrivene pred očevima
svojim...” Nijekanje grijeha u ovom ajetu predstavlja izuzimh
manje koje upućuje na uopštenost prethodne osnove a to
je obaveza hidžaba. A da bi se donio poseban propis iz osnh
nove (el-asl) za sobom povlači donošenje posebnog propisa
iz ogranka (el-fer’). Opšte je poznato da nema grijeha da
žena izađe pred mahrema, kao što je otac, otkrivenog lica i

31
i šaka. A što se tiče drugih mimo mahrema, obavezan joj je
hidžab pred njima.

Ibn Kesir u tefsiru ovog ajeta, 3/506, kaže: “Pošto je


Allah, Dželleša’nuhu, naredio ženama da obuku hidžab pred
strancima onda je pojasnio da pred ovim rođacima nije
obavezna da se pokrije. Isto tako ih je izdvojio i u suri Nur
rekavši: “Neka ne pokazuju ukrase svoje osim pred očevima
svojim...” (En-Nur, 31)” Ovaj ajet ćemo u potpunosti navesti
kod spomena četvrtog dokaza.

Sedmo: Ono što negira posebnost ovog propisa a dokh


kazuje njegovu uopštenost su riječi Uzvišenog u 59 ajetu
sure Ahzab: “i ženama vjernika.”

Ajet u potpunosti glasi: “O Vjerovjesniče, reci ženama


svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste
haljine svoje niza se...” 1

Iz ovog se jasno vidi uopštenost obaveznosti ovog


propisa za sve vjernice vječno.

Treći dokaz: Drugi ajet o hidžabu koji naređuje


spuštanje džilbaba preko lica.

-”O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svoj-


jim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se.
Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A
Allah prašta i samilostan je.” (El-Ahzab, 59)

U komentaru ovog ajeta Sujuti je rekao: “Ovo je ajet


hidžaba u pogledu ostalih žena u kojem je stroga naredba
o pokrivanju glave i lica.”

32
Allah, Dželleša’nuhu, je u ovom ajetu naglasio Poslanikoh
ove, sallallahu alejhi ve selleme, žene i kćeri zbog njihovog ugledh
da i časti jer su one njegova rodbina za razliku od ostalih.
A Allah, Dželleša’nuhu, kaže: -”O vi koji vjerujete, sebe i por-
rodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje
biti,” (Et-Tahrim, 6)

Zatim Allah, Dželleša’nuhu, jasno uopštava propis na


sve žene vjernika. Ovaj ajet je jasan i nedvosmislen,kao i prvi
ajet, da je na svim ženama obaveza da zastru i pokriju svoje
lice, čitavo tijelo i dodatne ukrase od stranih muškaraca a to
se izvodi pomoću džilbaba koji prekriva njihova tijela i lica
kao i dodatne ukrase, i to ih razlikuje od žena džahilijeta.
Na taj način su zaštićene od uznemiravanja kao i onih koji
za njima nezakonito žude a čija su srca bolesna.

Ovaj ajet na više načina dokazuje da su žene


obavezne pokriti svoje lice i to:

Prvo: Značenje riječi džilbab u “Lisanul arab” je


sljedeće: “To je široka odjeća koja prekriva cijelo tijelo.
Spominje se kao ”el-mulaetu” i “abaetu” tj. abaija. Žene ga
oblače preko odjeće sa vrha glave prekrivajući njime lice i
ostale dijelove tijela te dodatne ukrase na njoj tako sve do
stopala prekrivajući ih.”

Na ovaj način je potvrđeno i jezički i terminološki


da džilbab pokriva lice kao i ostale dijelove tijela.

Drugo: Pod džilbab ulazi i pokrivanje lica. To je njegh


govo prvo značenje koje se traži. Jer ono što su otkrivale
neke žene u džahilijetu je lice. Otuda je Allah, Dželleša’nuhu,
naredio svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, i ženama
ostalih vjernika da pokriju lice. To pokrivanje se izvodi sa

33
spuštanjem džilbaba preko njega. Jer ovo spuštanje (idna’)
dolazi poslije sa riječicom “na” (‘ala). Spuštanje nečega ne
može biti osim sa nečega iz visine a to je u ovom slučaju
spuštanje sa glave preko lica i čitavog tijela.

Treće: Prekrivanje lica sa džilbabom zatim čitavog


tijela sa odjećom -dodatnim ukrasom- je stvar koju su tako
razumjele žene ashaba, radijallahu anhum.

Prenosi Abdurrezak u Musannefu od Ummi Seleme,


radijallahu anha, da je rekla: “Pošto je spušten ovaj ajet: “Neka
spuste niza se svoje džilbabe.”, izašle su žene ensarija kao
da su im na glavama vrane od smirenosti, a na sebi su
nosile crnu odjeću.”

Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Neka se


Allah smiluje ensarijkama, kada je spuštan Kur’anski ajet:
“O Vjerovjesniče, reci svojim ženama i svojim kćerima...”,
pocjepale su svoje ogrtače i sa njima se pokrile pa su kla-
njale za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kao da su im
na glavama vrane.” Hadis bilježi Ibn Merdevije.

Od Aiše, radijallahu anha, se također prenosi da je reklh


la: “Neka se Allah smiluje prvim muhadžirkama, kada
su objavljene riječi Uzvišenog: “I neka vela svoja spuste
na grudi svoje...”, pocjepale su svoje ogrtače i njima se
pokrile.” Bilježi ga Buharija u svime Sahihu.

I’tidžar znači isto što i ihtimar tj., pokrivanje lica.

Prenosi se od Ummi Atije da je rekla: “Naredio nam je


Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, da izvedemo na ramazansh
ski i kurbanski bajram, punoljetne robinje, žene sa menstruah
acijom i djevojke. Što se tiče žena sa menstruacijom, ne bi

34
klanjale ali bi učestvovale u dobru i dovi muslimana.” Re-
kla sam: “O Allahov Poslaniče šta ako neke od nas nemaju
džilbaba?” “Neka posudi i obuće džilbab svoje sestre.” reče
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme.”
Hadis bilježe Buharija i Muslim.

Ovo je jasan dokaz koji zabranjuje ženi da izlazi pred


strance bez džilbaba. A Allah najbolje zna.

Četvrto: U ajetu je indicija koja upućuje na ovakvo


poimanje džilbaba i na ovakav oblik prakse kojoj su pristh
tupile ensarijke i muhadžirke u pogledu nošenja džilbaba,
tj., prekrivanje lica i puštanje džilbaba preko njega. U ajetu
se spominje obaveza pokrivanja Poslanikovih, sallallahu alejhi
ve selleme, žena sa pokrivanjem lica ali se isto to naređuje i
njegovim kćerima i ženama ostalih vjernika. Ovo jasno ukazh
zuje na obavezu pokrivanja lica oblačenjem džilbaba i to
važi za sve vjernice.

Peto: Spominjanje razloga propisa u riječima Uzvi-


šenog: “Tako će se najlakše prepoznati pa neće napast-
tovane biti.”, se veže sa riječima “..i neka spuste...”. To je
prvobitni propis za pokrivanje lica jer je pokrivanje lica
znak čednosti, što ih štiti od napastovanja i uznemirava-
nja iskvarenih muškaraca. Kada žena pokrije lice onaj ko
je bolesnog srca neće žuditi da ga vidi ili otkrije ostali dio
njenog tijela i glavne avrete (stidna mjesta).

Otuda ovaj razlog (izbjegavanje ezijeta i uznemiravanja)


ukazuje na obaveznost hidžaba sa pokrivanjem cijelog tijela
i dodatnih ukrasa džilbabom. To je znak njihove čednosti i
krijeposti, i na taj način čuvaju sebe da ne padnu u smutnju
ali i druge da zbog njih ne upadnu u grijehe, te da ne budu
napastvovane i uznemiravane.

35
Opšte poznato je da žena koja se potpuno pokrije
neće doći u iskušenje da je napadnu ljudi bolesnog srca niti
da je gledaju oči iskvarenih ljudi za razliku od one koja se
razgoliši ili otkrije lice, kao takva može postati predmetom
požude.

Znaj da zastiranje džilbabom, a to je je odjeća kreposnh


nih žena, biva sa glave a ne sa ramena. Kod njega se još
uslovljava da abaija ne bude sama po sebi ukras niti da joj
se dodaju ukrasi kao što su čipke ili vezovi, ili nešto drugo
što privlači pogled ljudi. U protivnom to bi se onda suprosth
tavljalo cilju zbog kojeg je Zakonodavac propisao džilbab, a
to je zastiranje tijela i ukrasa žene od očiju stranaca.

I neka muslimanke ne dozvole da ih zavedu i zavh


varaju one koje izlaze razgolišene i koje uživaju u tome što
ih muškarci promatraju, i što su predmet naslađivanja njihh
hovih pogleda.

Vjernica se naslađuje time što robuje svome Gospod-


daru, što je svjetiljka u svojoj kući i što je čista, pobožna,
kreposna, dobra i časna. Allaha molim da učvrsti žene
vjernice na putu čednosti i uzrocima koji vode istoj.

Četvrti dokaz: Dva ajeta iz sure Nur

-”Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka


vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer
Allah, uisitinu, zna ono što oni rade.” (En-Nur, 30)

-”A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka


vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole
da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je iona-
ako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje;

36
neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo
muževima svojim,...,i neka ne udaraju nogama svojim da
bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju.” (En-Nur, 31)

Mnogobrojni su dokazi u ova dva plemenita ajeta


o obaveznosti hidžaba i prekrivanju lica, i to na četiri
međusobno povezana načina.

Prvo: Naredba o obaranju pogleda i čuvanju stidnih


mjesta podjednako za žene i muškarce u prvom ajetu i na
početku drugog ajeta. Razlog ove naredbe je zbog veličine
grijeha zinaluka. Obaranje pogleda i čuvanje stidnih mjesta
je čišće i bolje vjernicima kako na dunjaluku tako i na ahireth
tu, i udaljava ih od upadanja u takav grijeh.

Čuvanje stidnih mjesta se ne može postići osim uz


upotrebu uzroka koji dovode do zaštite i spokoja u tom
pogledu. Niko pametan ne sumnja da je otkrivanje lica uzrh
rok koji dovodi do gledanja i naslađivanja sa istim. Oči čine
blud a njihov blud je gledanje. Propis za sredstva povlači
isti propis ciljeva nečeg.

Drugo: Jasna i nedvosmislena naredba o hidžabu u


riječima Uzvišenog: “I neka ne otkrivaju ukrase svoje osim
onoga što je ionako spoljašnje.”
Tj., neka ništa od svojih ukrasa i ljepote ne pokazuju
strancima (muškarcima koji joj nisu mahrem) namjerno osim
onoga što je ionako spoljašnje jer je to opet nužno a ne
svojevoljno. A to je ono što je nemoguće sakriti kao što su
džilbab ili abaija sami po sebi, koje žena oblači preko svoje
odjeće i preko himara. A to je opet odjeća koja ako bi se u
nju pogledalo ne dozvoljava viđenje nekog dijela tijela žene
strankinje (koju je haram gledati). Pogled u tako obučenu
ženu se prašta.

37
Ovdje možemo uočiti jednu od Kur’anskih mudrosti
u riječima Uzvišenog: “I neka ne otkrivaju ukrase svoje...”,
a to je upotreba glagola u ženskom rodu u sadašnjem vremh
menu (f’il mudari’a) u odričnom obliku, da ne otkrivaju
svoje ukrase namjerno. Poznato je da ako zabrana dođe
u sadašnjem vremenu označava potvrdu i pojačanje te
zabrane što je jasan dokaz o obaveznosti hidžaba za čitavo
tijelo uključujući i dodatne ukrase. A lice i šake su onda još
preči da se pokriju.

Dok u riječima Uzvišenog: “Osim što je ionako


spoljašnje”, koje predstavljaju izuzimanje (istisna’) glagol
nije došao u ženskom rodu i ne prenosi se riječicom poslije
njega, već dolazi u direktnom obliku. Što bi značilo da je
ženi naređeno da sve ukrase uopšteno prekrije i nema pravh
vo izbora da otkrije bilo šta od njega.
I nije joj dozvoljeno da išta otkrije namjerno osim
onoga što je nužno ionako spoljašnje, i u tom slučaju nije
griješna kao što nije griješna ako bi joj nekim slučajem vjetar
otkrio dio tijela. Ili ako bi otkrila dio tijela zbog potrebe
liječenja ili ako je u pitanju neka druga nužda. Otuda ovo
izuzimanje dolazi u smislu otklanjanja poteškoće kao što
je i značenje riječi Uzvišenog: “Allah nikoga ne opterećuje
preko mogućnosti njegovih,”
(El-Bekara, 286)

Treće: Riječi Uzvišenog: “I neka vela svoja spuste na


grudi svoje...”
Pošto je Allah, Dželleša’nuhu, strogo naredio vjernica-
ma pokrivanje tijela i ukrasa u dva pomenuta ajeta, te da ne
otkrivaju ništa od svojih ukrasa osim što je ionako spolja-
šnje, te da će ono što se otkrije nenamjerno biti oprošteno,
onda je radi potpunosti pokrivanja spomenuo da u ukrase
koje je zabranjeno pokazivati ulazi čitavo tijelo.

38
Pošto košulje na prednjem dijelu obično imaju prorh
reze koji otkrivaju dijelove vrata i prsa, Uzvišeni je pojasnio
obavezu pokrivanja i zastiranja tog dijela tijela spuštanjem
džilbaba - vela na taj dio koji ne prekriva košulja. Izraz u
ajetu ‘ed-darb’ može značiti stvavljanje nečeg na nešto tj.,
prekrivanje nečega. Tako na drugom mjestu kaže Uzvišeni:
“Pa ih je prekrilo (snašlo) poniženje.” (Ali Imran, 112)
Prekrilo ih je poniženje kao što šator prekrije onoga
po kome padne.

Riječ ‘humur’ je množina od ‘himar’, a korijen riječi


je ‘el-hamr’, što znači zastiranje i pokrivanje. Zbog toga je
alkohol dobio naziv ‘hamr’ jer prekriva i zastire pamet i razh
zum.

Hafiz ibn Hadžer u Fethul bariju, 8/489, kaže: “Zbog


toga je himar žene dobio to ime jer zastire njeno lice.”

U arapskom jeziku se kaže, ‘ihtemeret il-mer’etu


ve tehammeret’, tj., žena je prekrila i zastrla lice. Izraz el-
džujub je množina te riječi a jednina je džejb. To je razrez na
košulji koji pada po vratu. Otuda značenje riječi Uzvišenog:
“I neka vela svoja spuste na grudi svoje...”, dolazi u konth
tekstu Allahove naredbe vjernicama da himarom prekriju
otkrivene dijelove tijela (koje obična haljina nije prekrila) kao
što su glava, lice, vrat i prsa. To se realizuje tako što žena
omota himar koji stavi na glavu a zatim ga sa desne strane
prebaci na lijevo rame. Ovo se još na arapskom jeziku nazh
ziva ‘et-tekanu’u’. Nasuprot ovome žene su u džahilijetu
puštale himar od pozadi a otkrivale su prednji dio tako da
je sa dolaskom Islama naređeno da to pokriju.

Na ovakvo značenje i poimanje himara upućuje ara-


pski jezik, a tako su to pitanje razumjele i ashabijke, radijallh

39
lahu anhunne,i po tome radile. Otuda je i Buharija u svome
Sahihu naveo poglavlje pod nazivom “Poglavlje: I neka
svoja vela spusta na grudi svoje”. Zatim je naveo hadis
sa njegovim senedom od Aiše, radijallahu anha, da je rekla:
“Neka se Allah smiluje prvim muhadžirkama, pošto je
spuštan ajet: “Neka vela svoja spuste na grudi svoje..”,
pocjepale su svoje ogrtače i pokrile se sa njima.”

Hafiz ibn Hadžer u Fethul-bariju, 8/489, je rekao:


“Značenje riječi “fe ihtemerne”, u ovom hadisu je, da su
prekrile svoje lice.” Zatim je spomenuo opis toga kao što
smo to već naveli.

Onome ko se ne slaže sa ovim mišljenjem i smatra da


žena može otkriti lice, jer Allah, Dželleša’nuhu, ovdje to nije
spomenuo odgovorit ćemo: “Allah, Dželleša’nuhu, ovdje nije
spomenuo glavu, vrat, prsa, nadlakticu, podlakticu i dlanh
nove, pa da li je ženi dozvoljeno otkriti te dijelove?” Pa ako
rekne ne, odgovorit ćemo mu, isti je slučaj sa licem, I još je
preče da se ne otkriva lice jer je ono izvor ljepote i smutnje.
Pa kako to da Šerijat naredi pokrivanje glave, prsa, vrata,
podlaktica i šaka, a da ne naredi pokrivanje i zastiranje lica
koje je najveći izvor smutnje (fitne) i najviše ostavlja traga na
onog ko gleda, kao i na onoga ko je predmet gledanja.

Također ih možemo zapitati: “Šta je vaš odgovor na


činjenicu da su žene ashaba, radijallahu anhum, požurile da
prekriju lica nakon što je objavljen ovaj ajet?”

Četvrto: Riječi Uzvišenog: “I neka ne udaraju nogama


svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju...”
Pošto je Allah, Dželleša’nuhu, naredio prekrivanje ukrasa,
način oblačenja himara te njegovo spuštanje na lice, grudi,
vrat i ostalo, Allah, Subhanehu ve Teala, je radi upotpunjavanja

40
i savršenosti pokrivanja, kao i zbog otklanjanja svih uzro-
ka od ženskog zavođenja, vjernicama naredio da ne udarh
raju svojim nogama u hodu kako se ne bi čuo zveket njihh
hova nakita kao što su halke i slično tome. Jer bi na taj način
obznanile svoje ukrase što bi mogao biti uzrok smutnje a to
je šejtanski posao.

Iz ovog dijela ajeta se mogu izvući tri dokaza.


Prvo: Ženama je zabranjeno udarati svojim nogama
kako bi se čuo zveket nakita koji ih prekriva.
Drugo: Na ženi je obaveza da prekrije noge i eventuah
alni nakit koji se na njima nalazi.
Treće: Allah, Dželleša’nuhu, je ženama zabranio sve
ono što vodi u smutnju. Ako je naređeno pokrivanje stoph
pala i skrivanje ukrasa na nogama onda je preče da joj bude
zabranjeno razgolišavanje i otkrivanje lica pred strancimh
ma jer je otkrivanje lica najveći pokretač smutnje, zato je
ponajpreče da se pokrije a ne da se otkriva pred stranim
muškarcima i u to ne sumnja niko pametan.

Sada možemo uvidjeti kakav je redoslijed napravljen


u ovom ajetu u pogledu pokrivanja žene, od glave do stoph
pala i kako su sprječeni svi uzroci koji vode namjernom otkh
krivanju nekog dijela tijela ili ukrasa u strahu od smutnje.
Neka je slavljen Onaj koji je mudro odredio ove propise.

Peti dokaz: Olakšica (ruhsa) za stare žene koje ne žude


za udajom da mogu odložiti svoje ogrtače, a da ostanu kreph
posne to im je bolje. Uzvišeni kaže:

-”A starim ženama koje više ne žude za udajom nije


grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjest-
ta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu kreposne.
Allah sve čuje i zna.” (En-Nur, 60)

41
Allah, Dželleša’nuhu, je starim ženama koje više ne žude
za udajom propisao olakšicu. To su one žene koje su ušle
u pozne godine, koje su odavno izgubile hajz i mogućnost
trudnoće. Njima je dozvoljeno ako hoće da odlože džilbab i
himar koji je Uzvišeni spomenuo u ajetu o hidžabu za žene
vjernice. Njima je dozvoljeno da otkriju lice i dlanove, i u
tome ne snose grijeh i odgovornost ali pod dva uslova.

Prvi uslov: Da su od onih na kojima nije ostalo ukrasa


ili mjesta koja pokreću strasti. To su one koje koje ne žude i
ne žele da se udaju, niti neko drugi žudi da ih oženi. Jer su
one starice koje to ne žele niti bi ih neko poželio.

A što se tiče onih koje su ostale lijepe i koje svojim


fizičkim izgledom mogu uzburkati strasti, takvima nije
dozvoljeno da odlože svoje ogrtače.

Drugi uslov: Da ne pokazuju ona mjesta na kojima se


nose ukrasi (shodno Kur’anskom ajetu). Ovo podrazumijeva
dvije stvari:
Prvo, da ne oblače namjerno ukrašenu odjeću koja
razgolišava.
Drugo, da ne upotrebljavaju ukrase poput nakita,
surme, boje i uljepšavanje odjećom kao i drugim ukrasima
kojima bi mogle izazvati smutnju.

Na vjernicama je da ne pretjeruju u pogledu ove


olakšice tako da se deklarišu kao starice a one to nisu, i da
kao takve pokazuju neke od svojih ukrasa.

Zatim je Allah, Dželleša’nuhu, rekao: “A da budu krep-


posne to im je bolje.”
Ovo je podsticaj Uzvišenoga starim ženama da čuva-
ju čednost, te da je to bolje i efdalnije (vrijednije).

42
Ovaj ajet upućuje na obaveznost pokrivanja lica žena
kao i ostatka tijela uključujući i ukrase. A pomenuta olakši-
ca važi za žene koje su ostarile i kao takve nije ih moguće
potvoriti jer su toliko ostarile. Ako se posluže ovom
olakšicom nisu griješne.

Olakšica (ruhsa) u Šerijatu dolazi u stvarima koje su


strogo naređene i propisane.

U ovom slučaju stvar koja je strogo naređena je hidžab


o kojem smo govorili u prethodnim ajetima. Činjenica da je
za stare žene bolje i kreposnije da ne koriste ovu olakšicu te
da ne odlažu svoje ogrtače sa lica i šaka, ukazuje na obavezh
zu pokrivanja onih žena koje nisu dostigle tu starosnu dob.
Mladim ženama je najpreče da se potpuno pokriju, to ih
čuva i udaljuje od smutnje i nemorala, a ako bi to prekršile
bile bi griješne.

Kao rezime možemo reći da je ovaj ajet najjači dok-


kaz o obaveznosti pokrivanja lica i šaka, te ostatka tijela
sa ukrasima, i to džilbabom i himarom.

Drugo: Dokazi iz vjerodostojnog Sunneta

Mnogobrojni su dokazi iz vjerodostojnog Sunneta


koji na različite načine jasno ukazuju na pomenuti propis.

Ponekad na obavezu pokrivanja lica, ponekad da


ne izlaze iz kuće bez džilbaba, a ponekad u vidu naredbe
spuštanja haljine kako bi pokrila stopala.
Ponekad u kontekstu upozorenja da je žena sva avret
(stidno mjesto) te da je obavezna da se sva pokrije, ponekad
u vidu zabrane osamljivanja sa ženama i ulaskom među
njih.

43
Ponekad se spominje olakšica u tom pogledu kod
prošnje kada joj je dozvoljeno da otkrije lice kako bi je prosh
sac vidio.

I tako na razne načine Sunnet štiti vjernice i podstiče


ih na čednost, krepost, stid, ljubomoru i pokrivanje.

U tom kontekstu prenešeno je mnoštvo hadisa od Posh


slanika, sallallahu alejhi ve selleme. Neki od njih su:

1. Prenosi se od majke vjernika, Aiše, radijallahu anha,


da je rekla: “Dok smo bile u ihramima pored nas bi nailaz-
zili putnici. Kada bi prolazili pored neke od nas, ona bi
prebacila svoj džilbab preko glave i lica, pa kada bi nas
prošli ona bi lice opet otkrivala.”
Hadis bilježi Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže, Darek-
kutni i Bejheki.

Ovo je jasan dokaz koji prenosi Aiša, radijallahu anha, o


ashabijkama koje su bile muhrime (pod ihramom) sa Posla-
nikom, sallallahu alejhi ve selleme.
Ovdje se spominju dva vadžiba (obaveza) koji su u
situaciji da se jedan drugom suprostavljaju. Prvi vadžib
je pokrivanje lica, a drugi je njegovo otkrivanje u situaciji
kada su muhrime (obredi hadža). U takvoj situaciji one su
pri prolasku muškaraca stranaca primjenjivale osnovu
propisa a to je obaveza pokrivanja lica, a kada u njihovom
prisustvu nije bilo stranaca primjenjivale su osnov propisa
za muhrime a to je otkrivanje lica.
Ovo je jasan dokaz, hvala Allahu, Dželleša’nuhu, o
obavezi pokrivanja čitavog tijela za sve žene vjernice.

U korist uopštenosti propisa kao što smo to spomi-


njali u tefsiru 53 ajeta sure Ahzab, je i sljedeći hadis:

44
2. Prenosi se od Esme bint Ebu Bekr, radijallahu anha, da
je rekla: “Pokrivale smo naša lica od muškaraca, i češljale
smo se prije toga, dok smo bile u ihramima.”
Bilježi ga Ibn Huzejme i Hakim. Hadis je sahih po
šartovima Buharije i Muslima, a Zehebi se sa tim složio.

3. Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Neka


se Allah smiluje prvim muhadžirkama. Kada je objavljen-
no: “I neka vela svoja spuste na grudi svoje.” Pocjepale su
svoje ogrtače i prekrile se njima.”
Hadis bilježi Buharija, Ebu Davud, Ibn Džerir u
svome tefsiru, Hakim, Bejheki, i drugi.

Hafiz ibn Hadžer u Fethul bariju, 8/490, kaže: “Riječi


Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, “ihtemerne”, znače da su
prekrile svoja lica.”

Naš uvaženi šejh Muhammed El-Emin Eš-Šenkiti u


“Edvaul-bejanu”, 6/594-595, kaže: “Ovaj vjerodostojni hadis
jasno ukazuje da su pomenute ashabijke iz riječi Uzvišenog:
‘I neka vela svoja spuste na grudi svoje’, razumjele oba-
vezu pokrivanja lica, te da su tom prilikom pocjepale svoje
ogrtače i prekrile lica pokoravajući se Allahovoj naredbi iz
pomenutog ajeta.”

Eš-Šenkiti nastavlja: “Zastiranje žena od muškaraca


i prekrivanje lica je potvrđeno u vjerodostojnom Sunnet-
tu, a Sunnet tefsiri Allahovu Knjigu kao što je poznato.
Otuda je Aiša pohvalila pomenute žene jer su požurile da
sprovedu naredbu sadržanu u pomenutom ajetu. Opšte
poznato je da one same nisu mogle to razumjeti iz riječi
Uzvišenog: ‘I neka vela svoja spuste na grudi svoje.’, već
da im je to protumačio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Jer
je Poslanik, bio prisutan među njima a one su ga pitale o

45
svim propisima Vjere koji im eventualno nisu bili jasni. U
tom kontekstu Allah, Dželleša’nuhu, kaže: “Mi smo ti objav-
vili opomenu (Kur’an) kako bi objašnjavao ljudima ono što
smo im spustili.”

Nemoguće je da su ashabijke same po sebi protuma-


čile ovaj ajet.

Hafiz ibn Hadžer u Fethul-bariju, navodi drugu


predaju od Ibn Ebi Hatima od Safije, koja pojašnjava ovu
predaju. Predaja je prenešena u sljedećem obliku: “Kod
Aiše smo spomenuli žene Kurejšijke i njihovu vrijednost
pa je rekla: ‘Zaista su Kurejšike dobre ali tako mi Allaha
nisam vidjela boljih žena od ensarijki i nisam vidjela žena
da su iskrenije i čvršće prihvatile Allahovu Knjigu. Kada
su objavljene riječi Uzvišenog: ‘I neka vela svoja spuste na
grudi svoje.’, tada su im došli njihovi ljudi učeći ono što je
spušteno po pitanju njih. Nije ni jedna ostala a da nije uzela
svoj ogrtač. Tako pokrivene su klanjale sabah za Poslanih
ikom kao da su im na glavama vrane.”

Ovaj događaj je također pojašnjen u predaji kod Buh-


harije koju smo malo prije spomenuli. Shodno svom zna-
nju, bogobojaznosti i razumjevanju Vjere, Aiša, radijallahu
anha, je donijela na pomenute ashabijke ovu veliku pohvalu
i jasno izrekla da su one žene koje su najiskrenije i najčvršće
prihvatile Objavu.

Ovo je jasan i neporeciv dokaz da su ashabijke rije-


či Uzvišenog: “I neka vela svoja spuste na grudi svoje.”,
shvatile kao naredbu o pokrivanju lica. Ovo je također
dokaz da prekrivanje lica predstavlja iskreno vjerovanje
u Allahovu Objavu i iskreno prihvatanje iste.

46
Zato je veliko čudo, da pojedinci koji se deklarišu
kao ulema, govore kako nije došao nijedan dokaz u
Kur’anu i Sunnetu o pokrivanju lica žene pred muškarci-
ma. Iako se zna da su ashabijke to radile pokoravajući
se Allahu, Dželleša’nuhu, i iskreno vjerujući u Njegovu
Objavu. Iako se to jasno vidi iz vjerodostojnih predaja,
kao što smo vidjeli predaju koju prenosi Buharija, što
predstavlja jedan od najvećih i najjasnijih dokaza o
obaveznosti hidžaba (pokrivanju lica) za sve žene.

4. Hadis Aiše, radijallahu anha, u slučaju potvore na


nju. U njemu se prenosi sljedeće: “Safvan me je vidio prije
hidžaba, pa sam se probudila dok se vraćao nakon što me
je prepoznao, pa sam prekrila svoje lice od njega sa svoj-
jim džilbabom.”
Hadis bilježe Buharija i Muslim.

A kao što smo već objasnili u komentaru 53 ajeta sure


Ahzab da je hidžab farz kako za majke vjernika tako i za
ostale vjernice.

5. Hadis Aiše, radijallahu anha, u priči o njenom amidži


po mlijeku a to je Eflah, brat Ebu El-Ka’jsa, koji je došao kod
nje i tražio dozvolu za ulazak nakon što je spuštan propis o
hidžabu. Pošto ga je odbila, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
mu je dozvolio jer je on bio njen amidža po mlijeku. Hadis
bilježe Buharija i Muslim.

Hafiz ibn Hadžer u Fethul-bariju, 9/152, kaže:


“U hadisu je dokaz obaveznosti zastiranja žene pred
muškarcima strancima (koji joj nisu mahrem).”

Hafiz Ibn Hadžer je mišljenja da je hidžab uopšten za


sve žene i to je istina.

47
6. Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Žene
vjernice su za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjale
sabah umotane u svoje ogrtače. Zatim su odlazile svojim
kućama nakon završenog namaza i niko ih ne bi prepo-
znao od crnila.” Hadis bilježe Buharija i Muslim.

7. Hadis Ummu Atije, radijallahu anha. Naime u njemu


se spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio
ženama da iziđu na musalu za vrijeme bajram namaza, pa su
rekle: ‘O Allahov Poslaniče neke od nas nemaju džilbaba?’
Pa im je odgovorio: ‘Neka obuče džilbab svoje sestre.’
Hadis bilježe Buharija i Muslim.

Poenta leži u tome što je značenje hadisa shodnjo njegh


govom vanjskom značenju, a to je, da ženi nije dozvoljeno
da iz svoje kuće izlazi, osim pokrivena džilbabom koji bi
prekrio čitavo tijelo i to je bila praksa vjernica u vrijeme Posh
slanika, sallallahu alejhi ve sellem.

8. Prenosi se od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu


alejhi ve sellem,
rekao: “Onaj ko bude pustio da mu se odjeća
vuće iz uobraženosti, Allah, Dželleša’nuhu, ga neće pogledati
na Sudnjem danu.” Pa je Ummu Seleme rekla: “Kako da
postupe žene sa dijelom haljina koji se vuće po zemlji ( zujh
julihinne)? ‘Neka ih spuste jedan pedalj.’ reče Poslanik. A
ako im to bude otkrivalo stopala, ponovo priupita? ‘Neka ih
spuste za jedan lakat i neka na to ne dodaju više.’ odgovori
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Hadsi bilježi Ahmed i vlasnh
nici Sunena i drugi, a Tirmizi kaže da je hasenun sahih.

Dokazivanje u ovom hadisu se ogleda u dvije stvari:


Prvo: Žena je za stranog muškarca sva avret (stidno
mjesto) jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio žena-
ma da pokriju svoja stopala u dužini od jednog lakta.

48
Drugo: U njemu je dokaz o obaveznosti hidžaba na
čitavo tijelo. Analogno tome, preče je da bude pokriven-
no lice koje je izvor smutnje. Mudrost Sveznajućeg i o
svemu dobro obavještenog odbija da naredi pokrivanje
nečega što je manje važno od onoga što je više važno i što
predstavlja veći izvor smutnje.

9. Prenosi se od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je Posh


slanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Žena je avret (stidn-
no mjesto) pa kada izađe iz kuće prati je šejtan. Žena je
najbliža milosti svoga Gospodara dok je u svojoj kući.”
Hadis bilježi Tirmizi, Ibn Hiban, i Taberani.

Poenta hadisa je u tome, ako je žena avret onda joj


je obaveza da pokrije sve ono što obuhvata riječ avret, i
da ga zastre.

U predaji Ebu Taliba kod imama Ahmeda se kaže:


“Nokat žene je avret pa kada iziđe iz kuće neka joj se ništa
ne vidi osim papuča.” Od njega se također prenosi predaja:
“Kod nje je svaki dio avret pa čak i nokat.” Šejhul-islam ibn
Tejmijje dodaje: “To je i Malikovo mišljenje.”

10. Prenosi se od Ukbeta ibn Amira Džuhenija, radijh


jallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Čuvajte se ulaska među žene.” Neki čovjek od ensarija
reče:’O božiji Poslaniče šta misliš o el-hamwu?’ -’El-hamw
je smrt.’ reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”
Hadis bilježe Buharija i Muslim.

Ovaj hadis upućuje na obaveznost hidžaba jer je Posh


slanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio na opasnost ulaska
među žene, te je uporedio bližnje rođaka od ženinog suph
pruga (el-hamw) sa smrću.

49
Ovakav način izražavanja upućuje na to da se radi
o velikoj opasnosti. Pa ako je muškarcima zabranjeno da
ulaze među žene, a još je preče da bude zabranjeno osamlh
ljivanje sa njima kao što se to navodi u drugim predajama.
Otuda je naređeno da, ako se nešto traži od njih da to bude
iza zastora. A onaj ko uđe među njih taj je već pocjepao taj
zastor. Ovo je opšta naredba u pogledu svih žena. Otuda
su i riječi Uzvišenog: “...tražite to od njih iza zastora.”,
uopštene za sve žene.

11. Hadis koji dozvoljava olakšicu otkrivanja lica


kako bi prosac vidio djevojku. Hadisi u tom kontekstu su
mnogobrojni i prenosi ih skupina ashaba, radijallahu anhum.
Od njih su Ebu Hurejre, Džabir, Mugire, Muhammed ibn
Mesleme i Ebu Humejd, radijallahu anhum.

Zadovoljit ćemo se hadisom koji prenosi Džabir,


radijallahu anhu,
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Kada neko od vas prosi ženi pa ako može da vidi ono što
će mu omiliti ženidbu neka to i uradi.” Tako sam zapro-
sio djevojku pa sam krišom tražio priliku da je vidim dok
nisam ugledao ono što mi je omililo ženidbu sa njom pa
sam je i oženio, priča Džabir.
Hadis bilježi Ahmed, Ebu Davud i Hakim i kaže da
je vjerodostojan po šartovima Muslima.

Dokazi iz ovog hadisa su sljedeći:


Prvo: Osnova je da su žene dužne da se pokriju i za-
stru od muškaraca.
Drugo: Olakšica koja je propisana proscu ukazuje da
je prije toga postojala neka obaveza a to je obaveza hidžaba
na osnovu koje je propisana pomenuta olakšica. Da su žene
bile otkrivenih lica ne bi bilo potrebe za ovom olakšicom
niti potrebe da se ovaj hadis spominje uopšte.

50
Treće: Prikradanje Džabira kako bi vidio kod svoje
prosidbenice ono što će mu omiliti brak sa njom (ljepotu njenh
na lica) ukazuje na pokrivanje lica. A da je bila otkrivenog
lica ne bi imao potrebe za prikradanjem kako bi vidio svoju
buduću ženu. A Allah, Dželleša’nuhu, najbolje zna.

Kaže šejh Ahmed Šakir u recenziji Musneda, 14/236,


u hadisu Ebi Hurejre, radijallahu anhu, koji govori o viđenju
prosidbenice: “Ovaj hadis kao i drugi hadisi koji se pren-
nose u ovom značenju o dozvoli viđenja prosidbenice
zloupotrjebili su pokvarenjaci i bezbožnici u našem vrem-
menu. To su oni koji robuju Evropi, ženama i strastima.
Sa ovim hadisom dokazuju nešto što se njime ne želi reći
i izvrću njegovo pravo islamsko značenje. Pa su tako dozv-
volili viđenje žene u potpunosti, i još su dozvolili viđenje
onoga što nije nikako dozvoljeno gledati. I ne samo to,
dozvolili su osamljivanje sa ženom što je zabranjeno.
Čak su dozvolili međusobno prijateljstvo i život, i u tome
ne vide ništa loše. Neka ih Allah osramoti njih i njihove
žene, i one koji su zadovoljni njima. Najveći grješnici
među njima su oni koji se deklarišu kao ljudi od Vjere,
a Vjera je od njih čista. Neka nam Allah, Dželleša’nuhu,
oprosti i neka nas uputi na Pravi put.”

Treći dokaz: Ispravan kijas ili analogija (kijas


dželijj muttarid)

Kao što ajeti i hadisi upućuju na obaveznost hidžab


u potpunosti sa prekrivanjem lica i šaka, kao i ostatka
tijela i ukrasa, te na zabranu otkrivanja bilo šta od toga,
tako i kijas muttarid upućuje na obavezu pokrivanja lica i
šaka zajedno sa ostatkom tijela i ukrasima. Na to upućuju
i šerijatska pravila koja zatvaraju vrata smutnje, kako
žene ne bi bile zavedene, i kako ne bi druge zavodile.

51
Šerijat također nastoji da ostvari uzvišene ciljeve u
tom pogledu i da sačuva najbolje etičke vrijednosti a to je
očuvanje čednosti, čistoće ,stida, ljubomore, te pokrivanje.
A istovremeno nastoji da čovjeka udalji od nekulture, be-
stidnosti, usmrćivanja ljubomore, neozbiljnosti, razgoliša-
vanja, i miješanja muškaraca i žena.

Jedno od tih pravila je, ‘Pribavljanje koristi i otklanjh


janje štete.’ (dželbul-mesalih ve der’ul-mefasid). Zatim pravilh
lo, ‘Prihvatanje manje štete kako bi se izbjegla veća šteta.’
Zatim pravilo, ‘Ostavljanja mubah - dozvoljenih stvari ako
to vodi vjerskoj šteti.’

Od primjera kijasa muttarid možemo navesti sljedeće:

- Naredba o obaranju pogleda i čuvanja stidnih mjesth


ta. Analogno tome možemo reći da je otkrivanje lica najveći
izazov za pogled i nečuvanje stidnog mjesta.
- Zabrana udaranja nogama za žene kako ne bi ukazh
zivale na svoje ukrase. Analogno tome možemo reći da je
otkrivanje lica veći izazov i pozivać u smutnju od udaranja
nogama.
- Zabrana uljepšavanja govora. Otkrivanje lica je veći
pozivać u smutnju od toga.
- Naredba pokrivanja stopala, podlaktica, vrata, kose
i glave, kroz šerijatske tekstove oko čega postoji konsenzus
(idžma’). Analogno tome možemo reći da je lice veći pozivač
u smutnju i nered od navedenih stvari.

I mnogobrojni su drugi slučajevi kijasa koji potvrđu-


ju ono što smo spomenuli. Otuda analogija pokrivanja lica i
šaka je preča da se sprovede a to se u (usulskoj) terminologijh
ji naziva kijas dželij. Ovo je hvala Allahu jasno i upečatljivo.

52
Iz onoga što smo spomenuli vidljivo je svakome onoh
ome kome je Allah osvijetlio pamet da je hidžab obavezan
vjernicama za čitavo tijelo uključujući i dodatne ukrase na
što ukazuju jasni Kur’ansko hadiski dokazi, vjerodostojan
kijas, opšta šerijatska pravila, i na koncu to je bila praksa
žena vjernica od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
do današnjeg dana na Arabijskom poluotoku ali i u ostalim
muslimanskim zemljama.

Otkrivanje lica žene koje je primjetno danas predsta-


vlja početak otkrivanja ostalih dijelova tijela i ukrasa što opet
vodi u potpunu razgolišenost, ukrašavanje i uljepšavanje
pred strancima. Ovaj belaj koji je zadesio naš Ummet nije
bio prisutan do početka četrnestog hidžretskog stoljeća.
Ovu smutnju su započeli arapski kršćani i prozapadno orjh
jentisani muslimani kao i oni koji su prihvatili kršćanstvo
od njih nakon što su bili muslimani kao što je to objašnjeno
u drugom poglavlju.

Zbog toga je obaveza vjernicima, onima čije je žene


navratio šejtan da se otkriju i razgoliše, da se boje Allaha,
Dželleša’nuhu, te da pokriju svoje žene onako kako je Allah
naredio da se obuče džilbab, abaija i himar, te da povedu
računa o uzrocima koji će ih učvrstiti u nošnji hidžaba. Allh
lah, Dželleša’nuhu, je naredio muškarcima da vode brigu o
ženama a osnova toga je islamska ljubomora i vjerska pristh
trasnost. Zato je obaveza vjernicama da se odazovu i vrate
hidžabu, i da obuku abaije i himare pokoravajući se tako
Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Neka
im uzor budu majke vjernika i Poslanikove žene, a Allah je
zaštitnik dobrih ljudi i žena.

A što se tiče napomene i upozorenja treba reći da


je obaveza svakom vjerniku i vjernici da se čuvaju raznih

53
poziva njihovih neprijatelja bilo onih iz njihovih redova
ili onih vanjskih koji su skloni zapadnim idejama i načinu
života. To su oni koji pozivaju na ostavljanje hidžaba koji
je kruna čednosti i štit od otkrivanja i razgolišavanja. Oni
pozivaju da žena izlazi razgolišena pred muškarce i da se
miješa sa njima.

I nemojte nasjesti na neka ‘šaz mišljenja’ koja gaze i ne


respektuju tekstove Kur’ana i hadisa, i koja bukvalno ruše
vjerske osnove, i koja se suprostavljaju ciljevima Šerijata
u pogledu očuvanja časti i čednosti a zabranjuje razgoliša-
vanje i ukrašavanje žene, i mješanja sa muškarcima koje su
ohalalili u svojim zemljama.

I kažemo svakom vjerniku i vjernici: Poznato je da u


časnom Šerijatu, i na tom su stanovištu valorizatori, ne po-
stoji vjerodostojan i jasan dokaz za pozivače u razgoliše-
nost niti postoji konstantna praksa od vremena Poslanikh
ka, sallallahu alejhi ve sellem, po tom pitanju sve do početka
četrnaestog hidžretskog stoljeća.

Većina dokaza onih koji pozivaju u otkrivanje lica i


šaka ne izlazi iz tri okvira:

Prvo: Da se radi o tačnom i jasnom dokazu koji je


derogiran ajetom o obaveznosti hidžaba kao što se može
potvrditi kada se provjeri istorijski slijed događaja. Tj., ti
dokazi se odnose na vrijeme prije pete hidžretske godine ili
se odnose na stare žene koje više ne žude za udajom ili na
djecu koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena.

Drugo: Postojanje tačnog dokaza koji nije jasan i čija


se jačina ne može porediti sa jačinom kategoričkih dokaza
iz Kur’ana i Sunneta o obaveznosti pokrivanja lica i šaka,

54
kao i ostalog dijela tijela i ukrasa. A Kur’anski princip glasi
da oni koji su dobro upućeni u nauku manje jasne dokaze
ostavljaju i pridržavaju se onih koji su jasni.

Treće: Postojanje jasnog ali ne i tačnog dokaza koji ne


može poslužiti kao dokaz. Nije se dozvoljeno njime suprosth
taviti jasnim i tačnim Kur’ansko hadiskim tekstovima kao
i dugogodišnjoj konstantnoj praksi u pogledu pokrivanja
koje je obuhvatalo i lice i šake.

A treba znati i da niko od velikih islamskih autor-


riteta nije dozvolio otkrivanje lica i šaka u vremenu smu-
tnje, iskvarenosti i slabosti Vjere. Naprotiv, svi su složni
oko pokrivanja lica i šaka, kao što to prenosi veliki broj
učenjaka.

Iskvarenost vremena u kojem živimo obavezuje na


pokrivanje lica i šaka, kada ne bi postojao nikakav drugi
dokaz.

Podmuklo je u ovom vremenu pozivati i govoriti


uopšteno a ne ograničeno o otkrivanju lica i šaka, imajući u
vidu slabost Vjere kod ljudi te nered (fesad) koji je se raširio
u zemljama muslimana.

Osnova je pokrivanje tijela žene sa svim dodatnim


ukrasima i nije joj dozvoljeno da nešto od toga namjerno
otkriva pred stranim muškarcima pokoravajući se tako
Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, a na takvoj su praksi bili ashabi i njihove žene, te osth
tali muslimani kroz četrnaest uzastopnih vijekova. Pa neka
je hvala Allahu Gospodaru svijetova.

55
Četvrta cjelina: O vrijednosti hidžaba

Na ženama vjernicama je da obožavaju Allaha, Dže-


lleša’nuhu, kroz prakticiranje hidžaba koji će prekriti cijelo
tijelo i ukrase pred stranim muškarcima. Za taj vid ibadeta
će biti nagrađene, a ako ostave hidžab biće kažnjene.

Otuda ostavljanje hidžaba predstavlja jedan od velh


likih upropaštavajućih grijeha koji za sobom povlači druge
velike grijehe kao što je namjerno otkrivanje nekog dijela
tijela ili ukrasa koje nose žene.

Zatim ostavljanje hidžaba za sobom povlači miješanje


sa muškarcima i druge vidove smutnje koja za sobom
povlači napuštanje hidžaba.

Na vjernicama je obaveza da se odazovu onome


što im je naredio Allah, Dželleša’nuhu, u pogledu hidžaba,
zastiranja, čednosti i stida pokoravajući se tako Allahu,
Dželleša’nuhu, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Allah, Dželleša’nuhu, kaže:


-”Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda
ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju
postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je
sigurno skrenuo s Pravog puta.” (El-Ahzab, 36)

A kako i ne bi kada se iza propisa hidžaba nalaze


mnoge mudrosti i tajne, pohvalna etika, te uzvišeni i dobri
ciljevi kao što su:

1. Čuvanje časti. Hidžab predstavlja brigu Šerijata


za očuvanje časti i uklanjanje uzroka koji vode ka smutnji,
sumnjičenju i neredu (fesadu).

56
2. Čistoća srca. Hidžab poziva i vodi ka čistoći srca
vjernika i vjernica. On je tvrđava bogobojaznosti. On je
sredstvo veličanja i očuvanja svetinja. Rekao je Uzvišeni:
“To je čišće za vaša i njihova srca.”

3. Lijep ahlak. Hidžab je način da se stekne lijep odgoj


i ahlak, kao što je pokrivanje, čednost, stid i ljubomora, a s
druge strane on je štiti od pokvarenosti, nemorala i nereda.

4. Hidžab je simbol kreposnih i časnih žena. Hidžab


je šerijatski simbol slobodnih, poštenih i časnih žena. On
ih štiti od svih potvora, prljavština i sumnjičenja. Otuda
Uzvišeni kaže: “...tako će se najlakše prepoznati pa neće
napastvovane biti.”

Treba znati da ako je čovjekova vanjština dobra onda


je to dokaz da je i njegova unutrašnjost dobra.

Zaista je čednost ženina kruna. I nema nijedne


kuće u kojoj vlada čednost i krijepost a da nije ispunjena
prijatnošću.

Od bogobojaznosti prekrivaše (juhammirne) jagodice


prstiju, i izađoše u noćnoj tami u šalove zavijene

5. Presjecanje šejtanskih spletki i žudnje za drugim


polom. Hidžab je društvena zaštita od uznemiravanja i ezijh
jeta, te bolesti srca ljudi i žena. Hidžab sasjeca pokvarene
i bezobrazne požude. On je zaštita od pogleda iskvarenih
očiju i otklanja ezijet od čovjeka i žene u pogledu njihove
časti. On je također zaštita od potvore udatih žena za zinh
naluk kao i od ružnih govorkanja, sumnjičenja i ostalih
šejtanskih spletki i opasnosti.

57
Otuda je neki pjesnik za kreposne žene rekao:

One su kao hurije slobodne, nikada nisu ni


pomislile na nemoral, kao što su Mekkanske gazele,
čiji je lov zabranjen

6. Čuvanje stida. Riječ stid (el-haja’u) vodi porijeklo od


riječi život (el-hajat) tako da nema pravog života bez stida.

Stid predstavlja ahlak koji Allah usadi u duše ljudi


koje želi oplemeniti. Otuda je stid odlika čednosti a bestid je
odlika iskvarenosti. On je osobina kojom se odlikuje insan,
on je urođeno svojstvo i odlika je islamskog bontona.

Stid je ogranak od ogranaka imana. On je pohvalna


osobina kojom su se odlikovali arapi i prije Islama a koju je
Islam potvrdio i u koju poziva. Stid odvraća i kori dušu da
ne upadne u ono što je ružno i pokvareno.

7. Hidžab sprječava požude za razgolišavanjem i


ukrašavanjem i miješanjem žena sa muškarciam u islam-
skom društvu.

8. Hidžab je zaštita od zinaluka i vanbračnog života


i raskalašenosti. Tako da žena pod hidžabom ne može bit
posuda sa vodom koju bi svako nalokao.

9. Žena je avret (stidno mjesto). Hidžab prekriva taj


avret a to predstavlja bogobojaznost. Otuda Uzvišeni kaže:
”.. odjeća čestitosti, to je ono najbolje.” (El-E’araf, 26)

Abdurrahman ibn Eslem u komentaru ovog ajeta ka-


že: “Poboji se Allaha pa pokrije svoje stidno mjesto. Eto, to
je odjeća bogobojaznosti.”

58
U predaji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se kaže:
“Allahu moj, pokrij moje avrete (sramote) i sačuvaj me od
straha.” Hadis bilježi Ebu Davud i drugi.

Allahu naš sačuvaj naše avrete i avrete naših žena.

10. Njegovanje i očuvanje ljubomore. O tome ćemo


opširnije govoriti u desetom temelju ove knjige.

Četvrti temelj: Boravak u kući

Boravak žene u kući je šerijatska obaveza a izlazak iz


nje je olakšica koja se upražnajva shodno veličini potrebe

Vjerska osnova po ovom pitanju je da žena boravi


u kući jer Allah, Dželleša’nuhu, kaže: “I boravite u vašim
kućama.” To je šerijatska obaveza žena i nije im dozvoljenh
no tek tako izlaziti iz kuće bez nužde ili potrebe, a odmah
poslije toga nastavlja pa kaže: “I ljepotu svoju kao u davno
pagansko doba ne pokazujte.”

Tj., nemojte izlaziti iz kuća uljepšane i namirisane


kao što je to bio običaj u džahilijjetu. Naredba da borave
u svojim kućama je svojevrstan hidžab jer su zaštićene u
svojim kućama i sobama od pogleda stranih muškaraca kao
i mješanja sa njima. A kada dođu u situaciju da izađu pred
muškarce obaveza im je da obuku odjeću koja će prekriti
cijelo tijelo i dodatne ukrase.

Onaj ko bolje prostudira časni Kur’an vidjet će da se


kuće na tri mjesta pripisuju ženama iako kuće u osnovi priph
padaju njihovim muževima ili njihovim skrbnicima.

59
Ovo pripisivanje je izvršeno zbog toga što žene
najveći dio svoga vremena upravo provode u kući, a Allh
lah najbolje zna. To je pripisivanje stanovanja, boravka a
ne istinskog posjedovanja jer Uzvišeni kaže: “I boravite u
svojim kućama.” (El-Ahzab, 33), - “I pamtite Allahove ajete i
mudrost, koja se kazuje u domovima vašim.” (El-Ahzab, 34)

Čuvanjem i pridržavanjem ove osnove ostvaruju se


sljedeći šerijatski ciljevi:

1. Postupanje i raspodjela poslova shodno ljudskoj


prirodi koju je odredio i propisao Gospodar svijetova, a
to je da žena obavlja poslove u kući a čovjek poslove van
kuće.

2. Postupanje po onom što je odredio Šerijat u pogledh


du društvenog života muškarca i žene unutar islamskog
društva. To je društvo odvojenosti a ne mješanja spolova.

3. Ženin boravak u kući je u skladu sa njenom život-


nom službom i zadaćom. Boraveći u kući ona obnaša funkcijh
je: supruge, majke, čuvara suprugova stana, i odgaja buduće
generacije. U hadisu koji prenosi Ibn Omer se prenosi da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Žena je pastir u
čovjekovoj kući i odgovorna je za svoje stado.”
Hadis bilježe Buharija i Muslim.

4. Boraveći u kući žena izvršava obavezu namaza i


druge obaveze. Njoj nije obaveza prisustvovati džematu i
džumi za razliku od muškarca. Također je od mogućnosti
koje se uslovljavaju ženi za obavljanje hadža prisustvo
mahrema. Prenosi se od Ebu Vakida da je Poslanik, sallallh
lahu alejhi ve sellem, rekao svojim ženama za vrijeme hadža:
“Nakon ovoga na vama je obaveza da boravite u kućama.”

60
Bilježi ga Ahmed i Ebu Davud.
Ibn Kesir u komentaru ove predaje kaže: “To znači
boravite u svojim kućama i nemojte izlaziti.”

Šejh Ahmed Šakir u komentaru ove predaje u knjizi


‘Umdetu tefsir’, 3/11, kaže: “Ako se ovaka zabrana odnosi
za odlazak na hadž, nakon što je neka žena obavila obaveznh
ni hadž, iako se zna da je hadž jedan od najvećih ibadeth
ta, šta onda reći za izlaske žena u našem vremenu koje se
deklarišu kao muslimanke, koje putuju iz mjesta u mjesta
otkrivene i razgolišene? Mnoge od njih tako putuju u zeml-
lje nevjernika same i bez mahrema kao da ih i nema. Gdje
su ljudi? Gdje su muškarci?”

Allah, Dželleša’nuhu, je sa žene skinuo obavezu džihada


zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, i halife poslije
njega nikada nisu dali bajrak ženi na polju džihada. Žena
nije u stanju da podnese teret i odgovornost rata. Naproth
tiv potpomaganje sa ženama i njihova brojnost na bojnom
polju su dokaz slabosti jednog naroda.

Prenosi se od Ummi Seleme da je rekla: “O Allahov


Poslaniče, ljudi ratuju a mi ne ratujemo, a nama pripada
pola miraza?” Pa je Allah, Dželleša’nuhu, tim povodom objh
javio: “Nemojte željeti ono čime je Allah odlikovao jedne
nad drugima.” Hadsi bilježe Ahmed, Hakim i drugi.

Šejh Ahmed Šakir u komentaru ovog hadisa, 3/157,


kaže: “Ovaj hadis je dokaz protiv lažaca koji u našem vremh
menu žele da izvedu ženu iz kuće skidajući joj hidžab i za-
govaraju vojnu mobilizaciju žene gdje žena dolazi u situacih
iju da otkriva svoje ruke, noge, i od njih prave grješnice. Na
taj način se poistovjećuju sa prokletnicima židovima koje je
Allah prokleo do Sudnjeg dana.”

61
5. Realizacija onoga što joj je časni Šerijat dodjelio od
posla u kući i očuvanja njenog ponosa i ugleda.
Ako bi žena izašla iz kuće onda bi sa čovjekom
učestvovala u onome sa čime je on odlikovan. Na taj način
bi se poremetili ciljevi Šerijata a žena bi postala konkurent
čovjeku u njegovoj službi i tako bi blokirala njagovu zadaću
brige o ženi koju mu je Allah, Dželleša’nuhu, dodjelio. Na taj
način došlo bi do rušenja prava čovjeka. Naime čovjek bi
bio obavezan da djeluje u dva svijeta ili na dva polja. Svijet
traženja nafake i opskrbe, džihada i pribavljanja svega što
je potrebno za život. Ovo je ono što se veže za vankućne
djelatnosti. Drugi svijet bi bio svijet odmora i smiraja a to
je unutar kuće. Ako bi žena napustila kuću onda bi nastao
poremećaj u čovjekovom unutrašnjem svijetu te u kući ne
bi mogao naći smiraj. Time bi došlo do problema između
čovjeka i žene što bi na koncu rezultiralo uništenjem porodh
dice i kuće. Otuda se prenosi poslovica: “Čovjek donosi a
žena gradi”. I iza svega ovoga treba znati da miješanje žene
sa muškarcima na nju ostavlja posljedice.

Islam je vjera u skladu sa prirodnim sklonostima


čovjeka. Opšta korist se poklapa sa ljudskom prirodom i
potpomaže je. Otuda nije ženi dozvoljeno da radi poslove
koji nisu u skladu sa njenom prirodom i čudoređem. Jer je
žena ustvari supruga koja nosi djecu zatim ih rađa i doji.
Ona je kraljica kuće. Ona predstavlja naručje za djecu. Ona
je odgajatelj generacija u njihovoj prvoj školi.

Pošto je jasno da žene trebaju boraviti u kućama trebh


ba znati da je Allah, Subhanehu ve Teala, kuće učinio svetim i
sačuvao ih od svake sumnje i sumnjičenja. On je zbog toga
zabranio otkrivanje avreta kuće. Zato je propisao traženje
dozvole (isti’zan) za ulazak u kuću, kako ljudi ne bi vidjeli
nešto što je avret te kuće.

62
Otuda Uzvišeni kaže: “O vjernici, u tuđe kuće ne
ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozd-
dravite; to vam je bolje, poučite se!” (En-Nur, 27)

Izraz u ajetu ‘teste’nisu’ znači ‘teste’zinu’, tj., dok ne


zatražite dopuštenje za ulazak. I dok ne poselamite pa vam
se onda odvrati selam i dopusti ulazak.

Prenešene su mnogobrojne predaje koje ukazuju da


je dozvoljeno iskopati oko onom ko uđe ili pogleda u kuću
nekoga bez njegove dozvole. Od edeba je da onaj ko traži
dozvolu za ulazak ne staje ispred vrata nego desno ili lijevo
od vrata. Zatim od edeba je da pokuca blago bez pretje-
rivanja i da nazove selam. Ima pravo tri puta da traži do-
zvolu.

Sve ovo je propisano kako bi se zaštitili avreti i sramh


mote muslimana. Pa šta nakon ovoga reći za onoga ko
poziva da žene napuste kuće razgolišene i ukrašene, i da
se mješaju sa muškarcima. Zato se o Allahovi robovi držite
onoga što vam je naređeno.

Kada se proširi izlazak žena iz njihovih kuća bez


nužde ili potrebe, a što je znak slabe brige o njima ili potph
puno gubljenje tog osjećaja, savjetujem onima koji su na
ženidbu da se potrude oko svog izbora.

Neka se dobro pričuvaju onih koje često i bezrazlo-


žno napuštaju kuću. Onih koje će iskoristiti njegovo odsu-
stvo i zaposlenost da korziraju i šetkaju se po putevima.
A to se može primjetiti po prirodi njene porodice i njenih
drugarica.

63
Peti temelj: Miješanje muškaraca i žena (ihtilat) je
zabranjeno Šerijatom

Čednost je hidžab, koju uništava miješanje muškaraca


i žena (ihtilat). Zbog toga je Islam uzeo princip razdvajanh
nja i udaljavanja žene od stranog muškarca. Kao što smo
spomenuli islamsko društvo je društvo odvojenih polova
a ne društvo mješanja. Ljudi imaju svoje društvo, mjesta i
način okupljanja a žene svoje. Žena ne ulazi u krug muškog
društva osim u nuždi ili potrebi opet shodno šerijatskim
odredbama. Sve ovo predstavlja čuvanje časti, porijekla i
očuvanje čednosti. A s druge strane čuva od sumnjičenja i
pokvarenosti te da se žena ne optereti drugim obavezama
na uštrb njenog osnovnog zanimanja u kući.

Zbog toga je miješanje muškaraca i žena (ihtilat)


zabranjeno svejedno da li su u pitanju obrazovanje, posao,
simpoziji ili udruženja, opšta ili posebna okupljanja jer to
za sobom povlači skrnavljenje časti i bolesti srca, opasnost
za duše, pretvaranje žena u muškarce i muškaraca u žene,
nestanak stida, uništavanje čednosti i gubitak ljubomore.

Zbog toga je islamskom Ummetu strana pojava


mješanja njihovih žena sa stranim muškarcima. Prva iskra
ove pojave vodi porijeklo od vremena kolonijalizacije islh
lamskih zemalja. Od tada se počelo sa osnivanjem stranih
kolonijalističkih internacionalnih škola. Prve od tih škola su
otvorene u Libanonu kao što sam to pojasnio u mojoj knjizi
‘Strane internacionalne kolonijalističke škole, datiranje i
opasnost za islamski Ummet’.

Istorijski je utvrđeno da je to najjači metod u pokoravh


vanju jednog naroda. Tj., napasti i oslabiti njegovu čast i
uništiti njegovu čednost. La havle ve la kuvvete illa billah.

64
Istorijski je također utvrđeno da su razgolišenost i
miješanje muškaraca i žena (ihtilat) jedan od najvećih razh
zloga propasti velikih civilizacija kao što su nestanak grčke
i rimske države i civilizacije.Takav je završetak onih koji
slijede svoje prohtjeve i zabludjele ideje.

Ibnul Kajjim u, ‘Turuk hikemije’, 324-326, kaže:


“Otuda je na vladaru islamske zemlje obaveza da
zabrani miješanje muškaraca sa ženama po pijacama,
trgovima, konferencijama i slično. Imam - vladar države,
snosi odgovornost u tom pogledu jer miješanje muškaraca
i žena (ihtilat) predstavlja veliku smutnju.
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: “Nisam
poslije mene ostavio veće smutnje (fitne) po muškarce od
žena.” U drugoj predaji rekao je ženama: “Sklonite se na
ivicu puta.”
Na imamu je obaveza da im zabrani da izlaze iz kuće
ukrašene i uljepšane. Zatim da im zabrani da izlaze u tjesnoj
i prozirnoj odjeći, zatim da zabrani muškarcima razgovor
sa ženama i obratno. Ako vladar vidi ukrašenu i uljepšanu
ženu ima pravo joj unušti ukrašenu odjeću. Ovako nešto su
dozvolili neki fekihi a to bi predstavljalo neku minimalno
novčanu kaznu.
On također ima pravo da uhapsi ženu ako prečesto
izlazi iz svoje kuće a pogotovo ako izlazi uljepšana. A ako
bi se to dopustilo ženama to bi onda značilo potpomaganje
u činjenju grijeha a Allah, Dželleša’nuhu, će pitati vladare na
Sudnjem danu o tome.
Vladar pravovjernih Omer ibn Hattab, radijallahu anhu,
je za svoje vladavine zabranio ženama da idu putem kojh
jim hode ljudi kako se ne bi sa njima mješale na istom. Na
islamskim vladarima je obaveza da se u tome ugledaju na
njega.” Završetak Ibnul Kajjimovog citata.

65
Halal u svome ‘Džami’u’ kaže: “Obavjestio me je
El-Kuhal da je rekao Ebu Abdullahu: ‘Šta da uradim ako
vidim ženu sa pokvarenim čovjekom?’ On reče: ‘Drekni se
na njega. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: ‘Zaista
žena koja se namiriše i takva izađe iz svoje kuće je bludnich
ca.’ Također ženi vladar može zabraniti da prisustvuje jaciji
ako izađe namirisana u mesdžid. A Poslanik, sallallahu alejhi
ve selleme, je rekao: ‘Kada žena izađe iz kuće prati je šejtan.’

Nema sumnje da je omogućavanje mješanja muška-


raca sa ženama osnova svakog zla i belaja. I to je jedan
od najvećih uzroka opštih kazni nad jednim narodom i
neizlječivih bolesti kao što je sida, i sl..
U tefsirima se spominju predaje da su se prostitutke
umiješale u Musaovu, alejhi selam, vojsku i pošto se među
njima raširio nemoral, Allah, Dželleša’nuhu, je na njih poslao
kugu tako da ih je u jednom danu umrlo sedamdeset hi-
ljada. Ova priča je poznata u tefsirima.
Od najvećih uzroka masovne smrti je upravo raspro-
stranjenost bluda jer je omogućeno ženama da se mješaju sa
muškarciama i da se uljepšane i ukrašene kreću među njimh
ma. Kada bi vladari znali kakva se šteta od te pojave krije za
ovodunajlučki život i podanike sa vjerskog aspekta gledišta
onda bi to najstrožije zabranili” Završen citat.

Zbog toga su zabranjeni svi uzroci koji vode do


mješanja muškaraca i žena kao i zabrana ukidanja običaja i
prakse odvajanja ljudi i žena. Od tih uzroka je:

1. Zabrana ulaska u prostorije ili kuću žene stranki-


nje kao i zabrana osamljivanja sa njom. Po tom pitanju su
prenešeni mnogobrojni i vjerodostojni hadisi. Neke vrste
osamljivanja su npr.: osamljivanje sa vozačem, služavkom,
doktorom i sl.. 1

66
2. Zabrana ženi da putuje bez mahrema. Hadisi u tom
kontekstu su na stepenu metevatira i opšte su poznati.

3. Obostrana zabrana namjernog gledanja jednih u


druge direktnim Kur’ansko hadiskim tekstovima.

4. Zabrana ulaska među žene čak i bližim rođacima


ženinog supruga (hamw) a šta tek reći za nekakva porodična
druženja (sa daljnjom rodbinom koji nisu mahremi) gdje žene
izlaze ukrašene u svečanoj odjeći i kojom prilikom pokazh
zuju izazovna mjesta svog tijela, uljepšavaju govor, smiju
se i sl..

5. Zabrana dodirivanja tijela strane žene, pa makar se


radilo o rukovanju prilikom selamljenja.

6. Zabrana poistovjećivanja jednih sa drugima.

7. Ženi je propisano i preporučeno da klanja namaz u


kući. To jedna od odlika islamskih kuća. Namaz žene u kući
je vrijedniji od njenog namaza u mesdžidu njenog naroda.
A namaz u mesdžidu njenog naroda je vrijedniji od namaza
u džamiji Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako
se to navodi u hadisu.

8. Zbog toga žena nije obavezna klanjati džumu. Do-


zvoljeno joj je otići u mesdžid uz pridržavanje sljedećih
propisa:
1. Da postoji sigurnost od smutnje za nju i od nje.
2. Da njeno prisustvo ne izaziva Šerijatom definisanu
opasnost.
3. Da se ne gura sa ljudima po putu i u džamiji.
4. Da ne izlazi našminkana i namirisana.
5. Da izađe pod hidžaboma ne ukrašena.

67
6. Da se u džamiji odrede posebna vrata na koja će
ulaziti žene kao što se to prenosi u vjerodostojnom
Sunnetu a što je zabilježio Ebu Davud i drugi.
7. Da ženski safovi budu iza muškaraca.
8. Najbolji i najvrijedniji saf za žene je zadnji, za ra-
zliku od muškaraca.
9. Ako imam nešto pogriješi u namazu muškarci će
ga upozoriti sa izgovaranjem riječi subhanallah a
žena će udariti rukom po gornjem dijelu dlana.
10. Na ženama je da iz džamije izlaze prve prije ljudi,
a na ljudima je obaveza da sačekaju dok se one ne
udalje prema svojim kućama kao što se to prenosi u
hadisu Ummi Seleme, radijallahu anha, koji bilježi
Buharija i drugi.

I mnogobrojni su drugi propisi koji na određen način


čuvaju i udaljavaju žene od muškaraca. Treba napomenuti
da oni koji pozivaju u raskalašenost svoj posao započinju
vrlo blago i neprimjetno, koji za sobom povlači postepeno
u veliku spletku. A prvi korak na tom putu je miješanje
muškaraca i žena (ihtilat). Pa to prvo pokušavaju uvesti u
obdaništa zatim se ista stvar propagira kroz sredstva infh
formisanja, zatim kroz novinske članke za međusobno upoh
oznavanje djece, zatim poklanjanje cvijeća drugom polu na
zabavama i proslavama i sl.. 2

Ovo su početci koje mnogi ljudi olahko shvataju a ko-


ji pozivaju u miješanje muškaraca i žena (ihtilat).
Zato se bojte Allaha, Dželleša’nuhu, o muslimani i
povedite računa o postupcima svoga života. Čuvajte ono
što vam je Allah dao u povjerenje. I dobro, dobro obratite
pažnju na dolazeće opasnosti, čuvajte se nemara i smutnje.
Čuvajte se od postepenog odvođenja u zabludu. Neka se
svako sa sobom obračuna.

68
Šesti temelj: Razgolišavanje i otkrivanje (et-teberrudž
ves-sufur) su zabranjeni Šerijatom

Razgolišavanje (et-teberrudž) je opštiji pojam od otkh


krivanja (es-sufur).

Es-sufur se posebno odnosi na otkrivanje lica. Dok et-


teberrudž znači otkrivanje žene i pokazivanje nekog dijela
tijela i dodatnih ukrasa pred stranim muškarcima.

Pojašnjenje toga bi bilo da teberrudž znači ukazivanje


ili pokazivanje. U ovom kontekstu to znači da žena pokaže
dio svoga tijela ili svojih ukrasa. Otuda se zvijezde na nebh
besima nazivaju ‘burudžu semai’ što se može prevesti kao
sazvježđe a može da znači i nebeski ukras i njihovo ukazh
zivanje na nebesima. Neki kažu da se riječ teberrudž veže
za otkrivanje ženskog lica što je njen dvorac.

Kule i dvorci žene su ustvari njena kuća. I otuda Allh


lah, Dželleša’nuhu, u pogledu žena kaže:
-”U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u
davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavaljajte
i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte!”
(El-Ahzab, 33)

Dvorac je ovde nazvan kulom (burdž) zbog njegova


prostranstva jer burdž može da znači prostranstvo. Otuda
su neki učači dovili: “Allahu moj učini prostranim meni i
njemu (ubrudž li ve lehu)...”

Što se tiče riječi es-sufur ona vodi porijeklo od riječi


‘es-sefr’ što bi značilo skidanje pokrivača sa lica. Arapi za
ženu otkrivema lica kažu ‘imre’etun safir ili safiretun’ što bi
značilo žena koja je skinula pokrivač ili himar sa lica.

69
Otuda Uzvišeni u Kur’anu kaže: “Toga dana neka
lica će ti biti svijetla (musfire).” (Abese, 38)

Ovdje je Allah, Dželleša’nuhu, to otkrivanje odnosno,


svijetlost, kako to dolazi u ovom značenju, vezao za lica
mimo ostalih dijelova tijela.

Iz onoga što smo naveli možemo vidjeti da sufur


označava otkrivanje lica a teberrudž može značiti otkriva-
nje lica ili drugog dijela tijela sa dodatnim ukrasima tako
da je teberrudž opštiji pojam od sufura.

Tako za ženu koja otkrije lice, za nju kažemo da je


‘safire muteberridže’ a ako otkrije neki drugi dio tijela osim
lica sa dodatnim ukrasima za nju kažemo da je ‘hasire
muteberridže’.

Kur’an, Sunnet, i idžma’, ukazuju na zabranu


teberrudža, a to je kao što smo spomenuli otkrivanje nekog
dijela tijela ili dodatnih ukrasa koje joj je Allah, Dželleša’-
nuhu, zabranio da otkriva pred stranim muškarcima.

Isto tako Kur’an i Sunnet te praktični idžma’ ukazuju


na zabranu sufura a to je otkrivanje lica žene.

Postoje i drugi izrazi kojima se označava teberrudž


kao što se et-tekeššuf, ettehetuk, daijetu ibahijje i dr..

Teberrudž (razgolišavanje) je zabranjen u Šerijatu


prijašnjih naroda. U zakonima koje su postavili ljudi (u nekh
kim islamskim zemljama) on je zabranjen formalno na papiru
ali se u praksi ne primjenjuje jer on predstavlja samo jednh
nu u nizu zakonskih zabrana. Međutim pravi muslimani
nošeni imanom odgovorno shvataju ovu stvar iz pokornosti

70
prema Allahu, Dželleša’nuhu, i Njegovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve selleme. A sve to ima za cilj očuvanje čednosti i časti
podanika a udaljavanje od iskvarenosti i grijeha, nadajući
se nagradi od Allaha, Dželleša’nuhu, a strahujući od Njegove,
Subhanehu ve Tea’la, kazne.

Zato je obaveza ženama muslimankama da se boje


Allaha, Dželleša’nuhu, i da se klone onoga što im je On i Njegh
gov Poslanik, zabranio kako ne bi bile sebebom širenja
nereda (fesada) i zavođenja ljudi, pa da na taj način dođe
do uništenja porodičnih gnijezda i porodica. Kao i to da
ne budu uzrokom širenja bluda i predmetom naslađivanja
iskvarenih očiju i bolesnih srca, te da tako zgriješe i da drugh
gi zbog njih padnu u grijeh.

Teberrudž može biti na sljedeće načine:

Skidanje hidžaba i otkrivanje nekog dijela tijela pred


stranim muškarcima.

Teberrudž može biti u pokazivanju dodatnih ukrasa


kao što je odjeća koja se nalazi ispod džilbaba. Zatim može
biti u izazovnom hodu, kao kad se žena pred muškarcima
uvija i hodi zavodnički. Također da udara nogama u hodu
kako bi se čuo zveket njena nakita. A to najviše pokreće
strasti i pogled prema njenim ukrasima.

Teberrudž se također ogleda u govoru kada žena


govori nježnim i zavodničkim glasom. Također može biti
u miješanju sa muškarcima kada žena dolazi u situaciju
da dodiruje njihovo tijelo i oni njeno kao što je rukova-
nje i dodirivanje po sokacima i prolazima, i gurkanje u
određenim situacijama.

71
Žena koja je pala u teberrudž (razgolišavanje) je žena
koja se poistovjećuje sa muškarcima i ženama nevjernika.

O zabrani teberrudža (razgolišavanje) govori Kur’an.


Od toga su dva ajeta koji direktno upućuju na to.

U suri Ahzab Uzvišeni kaže: “...i ljepotu svoju, kao u


davno pagansko doba, ne pokazujte.” (ve la teberrudžne).

U suri Nur: “A starim ženama koje više ne žude za


udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući
ona mjesta na kojima se ukrasi nose (gajra muteberridžatin bi
zine); a bolje im je da budu kreposne. Allah sve čuje i zna.”

Zatim ajeti koji naređuju i obavezuju majke vjernika


i ostale vjernice na hidžab a zabranjuju otkrivanje ukrasa
su kategorički dokazi o zabrani teberrudža (razgolišavanje) i
sufura (otkrivanje lica).

Iz Sunneta se može navesti hadis Allahovog Posh


slanika, sallallahu alejhi ve selleme, koji prenosi Ebu Hurejre
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Dvije vrste
stanovnika Vatre neću nikada vidjeti. Ljudi koji drže bičeve
poput kravljih repova i sa njima udaraju ljude, i žene koje
su pokrivene a ustvari su gole, koje u hodu zanose. Njihove
glave su poput devinih grba. Neće ući u Džennet niti će osjh
jetiti njegov miris a njegov miris se osjeća na tolikoj i tolikoj
udaljenosti.” Hadis je vjerodostojan a bilježi ga Muslim.

Ovaj dokaz o zastrašujućoj kazni upućuje na činjenicu


da je teberrudž (razgolišavanje) od velikih grijeha. Jer se velh
liki grijeh može definisati kao onaj za koji je obećana žestoka
kazna, Džehennem, Allahova srdžba ili prokletstvo, zabranh
na ulaska u Džennet i sl..

72
Postoji idžma’ muslimana o zabrani teberrudža
(razgolišavanje) kako to navodi San’ani u svom djelu ‘Minhh
hatul-Gaffar ala dav’in-nehar’, 4/2011-2012.

Zatim postoji praktični idžma’ (idža’ amelij) o nepostojh


janju teberrudža (razgolišavanje) u vremenu Poslanika, sallallh
lahu alejhi ve selleme, a da su se žene pokrivale i zastirale sve
do pada osmanskog hilafeta 1342 h. kada je podjeljen islamsh
ski svijet i kada su ga okupirale kolonijalne sile.

Otuda su neki u stihovima, uzvraćajući pozivačima u


otkrivanje lica, ispjevali kasidu od koje je i sljedeći stih:

Sufur (otkrivanje lica) je zabranio naš Poslanik i


naša Knjiga zato prouči predaje i ajete

Zato neka svaki musliman pazi i čuva svoje ukućane i


žene od bliže rodbine da ne padnu u nemar i neopreznost u
pogledu odjeće svojih maloljetnih kćeri. A ako se to proširi
na punoljetne to je već grijeh i nepristojnost. Kao što je kratkh
ka i tjesna odjeća. Kao što su pantalone i prozirna odjeća
kroz koju se vide dijelovi tijela i druga odjeća koju nose
stanovnici Vatre kao što smo to spomenuli u vjerodostojh
jnom hadisu. Ovakva odjeća je odlika teberrudža i sufura
koja uništava ličnost muslimanke i njen stid. Zatio neka se
u pogledu ove pojave boje Allaha oni kojima je data vlast.

73
Sedmi temelj: Zabranom zinaluka Allah, Dželle-
ša’nuhu,je zabranio i uzroke koji vode do njega

Od pravila uzvišenog Šerijata je i to kada Allah,


Dželleša’nuhu, nešto zabrani, zabrani i uzroke i puteve koji
tome vode kako bi se istinski ta zabrana mogla realizovati i
kako ljudi ne bi pali u nju i kako ne bi zaradili grijeh i kako
bi se izbjegla šteta za pojedinca ali i društvo. Kada bi Allh
lah, Dželleša’nuhu, zabranio neku stvar a dozvolio sredstva
koja vode do iste to bi onda bila mahana i nedostatak u tom
propisu, a Allahov Šerijat je daleko od toga. Nemoral bluda
je najgori i najprljaviji nemoral, najopasniji i ima najgore
posljedice u Vjeri. Zbog toga je zabrana bluda postala
opštepoznata stvar u Vjeri kod svih ljudi.

Zbog toga Allah, Dželleša’nuhu, kaže:


-”I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to
ružan put!” (El-Isra, 32)

Zbog toga je zabranio uzroke koji mogu odvesti u


blud kao što je sufur (otkrivanje lica) i ono što dovodi do njegh
ga i kao što je teberrudž (razgolišavanje) i putevi koji vode do
njega, ihtilat (miješanje muškaraca i žena) i putevi koji vode
do njega, oponašanje ljudi i nevjernica i drugo od uzroka
koji vode u smutnju (fitnu) i nered (fesad).

Zato dobro razmisli o ovim uzvišenim tajnama objave


u Kur’anskim mudžizama. Nakon što je Allah, Dželleša’nuhu,
na početku sure Nur spomenuo ružnoću, zabranu i kazne
koje slijede za blud onda je otprilike u trideset i tri ajeta spomh
menuo otprilike četrnaest zaštitinih sredstava koje čuvaju
od bluda i koji sprečavaju da dođe do ove pojave u društvu
koje je društvo časti i čednosti.

74
Ova sredstva su nekada govorna, nekada radna a
nekada sredstva htijenja. A to su.

1. Čišćenje bludnika i bludnica šerijatski propisanom


kaznom

2. Čišćenje društva kroz izbjegavanje braka sa bludnh


nikom i bludnicom osim ako se javno i iskreno pokaju. Ova
dva sredstva spadaju u radnje tj., praktične su prirode.

3. Čišćenje jezika ljudi koji potvaraju čestite vjernice


za blud. Onaj ko nekoga potvori za nemoral bez jasnih dokh
kaza za njega je propisana posebna kazna za potvoru po
njegovim leđima.

4. Čišćenje suprugova jezika u slučaju da potvori suph


prugu za blud a da za to nema dokaza. U tom slučaju je
propisan ‘li’an’ . 3

5. Čišćenje i čuvanje duša i srca od pokvarenih misli u


pogledu muslimana tako da misli da je učinio nemoral.

6. Čuvanje od pomisli, želje i dragosti da se među


vjernicima raširi nemoral i bestidne glasine. Jer u širenju
nemorala je slabljenje onoga ko to prezire a jačanje grješnika
koji to dozvoljavaju.
Otuda je Allah, Dželleša’nuhu, za ovu kategoriju ljudi
obećao najtežu kaznu. Uzvišeni kaže: ”One koji vole da se
o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na
ovom i na onom svijetu.” (En-Nur,19)
U ljubav prema širenju bestidnih glasina o vjernicima
spadaju sva odvratna sredstva i putevi koji vode tome bez
obzira da lose radi o govoru, djelu, podsticanju ili širenju
uzroka koji tome vode, prešućivanju čina nemorala i sl..

75
Ova kazna (koja se spominje u ajetu) obuhvata
pozivače “u slobodu žene” koji djeluju u islamskim ze-
mljama, a koji pozivaju u napuštanje hidžaba i drugih
šerijatskih naredbi koje su vezane za čednost i stid žene.

7. Opšta zaštita za zaštitu duša od opasnih sredstava


koja predstavlja prve šejtanske pokušaje u dušama vjernikh
ka kako bi ih doveli do bluda. Ovo predstavlja vrhunac te
zaštite. Otuda Allah, Dželleša’nuhu, kaže:

-“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko


bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna
djela navoditi.” (En-Nur, 21)

8. Propisivanje traženja dozvole (isti’zana) kod ulaska


u kuću kako ne bi vidjeli neki avret u toj kući.

9. Čistoća očiju od zabranjenog pogleda u stranu ženu


i da ona gleda u stranog muškarca.

10. Zabrana ženi da otkriva svoje ukrase pred


muškarcima strancima (koji joj nisu mahrem).

11. Zabrana pokreta koji pobuđuju ljudske strasti kao


što je udaranje nogom kako bi se čulo zveckanje nakita na
ženi kako ne bi privukla pažnju bolesnih duša.

12. Naredba onima koji ne mogu da se ožene da budu


čedni i kreposni.

Kur’an i Sunnet su krcati propisima i predostrožno-


stima koji štite od pada u nemoral kako u pogledu ljudi
tako i u pogledu žena.

76
Tako se npr., u pogledu ljudi propisuje obaveza zash
stiranja avreta pred muškarcima. Tako da ljudima nije dozvh
voljeno otkrivanje avreta od pupka do koljena.
Zatim zabrana ljudima da gledaju u strane žene.
Zatim ljudima je zabranjeno da se druže sa golobh
bradim mladićima i da ih gledaju sa strašću (iz straha od homh
moseksualizma).

U pogledu žena prema ženama, propisuje se da žena


prekrije avret pred ženom. Zabranjuje se ženi da pred
mužem opisuje ljepotu druge žene. A najveća zaštita od
bluda je propis hidžaba u pogledu žena u kojem je njihova
zaštita, čast i čednost, i očuvanje stida.

Osmi temelj: Brak je kruna čednosti

Brak je Sunnet i praksa Poslanika i vjerovjesnika. U


tom kontekstu Allah, Dželleša’nuhu, kaže: “I prije tebe smo
poslanike slali i žene i porod im davali.” (Er-Ra’d, 38)

To je put vjernika kojim se odazivaju naredbi Uzvi-


šenog: “Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robo-
ove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja
Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna,” (Nur, 32)
-“i neka se suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se
ožene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne! ” (Nur, 33)

Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha skrbnicima da


žene one koji su pod njihovim nadzorom od muškaraca i
žena. A još je preče da se i sami ožene kako bio očuvali
čednost i sačuvali se od nemorala. Stupajući u brak čovjek
se odaziva i Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve selleme, naredbi

77
koju prenosi Ibn Mesud da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleh
eme, rekao: “O skupino mladića ko od vas ima materijalnih
mogućnosti neka se oženi to će mu sačuvati pogled i stidno
mjesto a ko ne može neka posti on će mu biti zaštita.”
Hadis bilježe Buharija i Muslim.

Mnogobrojni su hadisi u ovom kontekstu. Od dova


dobrih Allahovih robova koje se prenose u Kur’anu je i
sljedeća: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i
djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!”
(El-Furkan, 74)

Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, u poznatom


hadisu zabranio onom čovjeku ustezanje od braka kako bi
klanjao noću a postio danju. Pa mu je između ostalog rekao:
“Tako mi Allaha zaista sam ja bogobojazniji od vas pa ipak
postim ali i mrsim, klanjam ali i spavam, i ženim žene pa ko
se okrene od moga Sunneta taj nije od mene.”
Hadis bilježe Buharija i Muslim.

Brakom čovjek zadovoljava strasti na plodonosan,


halal, zdrav i čist način. Zbog ovih vrijednosti braka svi se
muslimani slažu oko njegova propisivanja.

Osnova ovog propisa bi bila da je on obavezan za


onoga ko se boji da bi mogao pasti u nemoral, pogotovo u
vremenu kada su ljudi slabi u Vjeri a kada je mnogo stvari
koje pozivaju u to. Allahovim robovima je naređeno da
budu kreposni i da se čuvaju harama a način da to realizuju
je upravo brak.

Zbog toga su učenjaci proglasili poželjnim da čovjek


svojim brakom zanijeti praktikovanje Sunneta i očuvanje
svoje Vjere i časti.

78
Zbog toga je Allah, Dželleša’nuhu, zabranio ‘el-adl’ u
suri El-Bekara, a to je sprječavanje žene da se vrati mužu
nakon što se prvi put rastave. O tome Uzvišeni kaže: “.. ne
smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se
slože da lijepo žive.” (El-Bekara, 232)

U drugom ajetu Allah, Dželleša’nuhu, je uveličao


važnost braka pa je bračni ugovor nazvao ‘čvrstim ugovorh
rom’. O tome On kaže: “.. i kada su one od vas čvrstu obave-
ezu uzele.” (En-Nisa, 21)

Pogledaj kako je ovaj naziv za bračni akt rijedak i


poseban, koji ukazuje na povezanost srca, svetost i važnost
institucije braka. Pa hoće li napokon muslimani ostaviti
crkvenski naziv ‘sveti ugovor’ koji je u upotrebi u velikom
broju muslimanskih zemalja i tako slijede običaje onih koji
nevjeruju!?

Brak je šerijatska veza između čovjeka i žene koja je


regulisana bračnim ugovorom a koja ima svoje šartove i
ruknove. Zbog njihove važnosti mnogi muhadisi i fekihi su
ih prije naveli nego džihad. Jer džihad ne može biti osim
uz učešće ljudi a ljudi ne može biti osim sa brakom. Brak
predstavlja najvažniju stvar u održanju života. Objedinjuje
mnogobrojne koristi i mudrosti, i njime se ostvaruju plemh
meniti ciljevi od kojih su sljedeći:

1. Očuvanje potomstva i produžetak ljudske vrste iz


generacije u generaciju što omogučava formiranje društva,
sprovođenje Šerijata i uzdizanje Vjere, učestvovanje u proch
cesima svemira i popravljanje stanja na zemlji. Uzvišeni
kaže: “O ljudi, bojte se Gospodar svoga, koji vas od jednog
čovjeka stvara, a o njega je i drugu njegovu stvorio, i od
njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se bojte

79
– s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne
kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi.” (Nisa, 1). U
drugom ajetu Allah, Dželleša’nuhu, kaže: “On od vode stvara
ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je
kadar sve.” (El-Furkan, 54)

Allah, Dželleša’nuhu, je stvorio čovjeka od neznatne


tekućine a zatim je od njega načinio mnogobrojno potomsh
stvo i podjelio ih na različite i slične rase i loze. Zato neka je
slavljen Onaj koji sve može i sve vidi. Zbog toga je Poslanik,
sallallahu alejhi ve selleme, podsticao na višeženstvo.

Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallh


lallahu alejhi ve selleme, rekao: “Ženite ljupke žene koje vole da
rađaju, ja ću se na Sudnjem danu među poslanicima ponosih
iti vašim brojem.” Hadis bilježi Ahmed u svom Musnedu.

Ovo potvrđuje prethodno navedeni temelj naše knjige


“boravak u kućama” jer samo povećanje potomstva nije osnh
novni cilj već je pored njegovog broja bitan i odgoj kako bi
to potomstvo bilo dobro, i druge pozivalo u dobro, i kako
bi bilo radost za oči svojih roditelja. I kako bi poslije njihh
hove smrti njihova djeca ih spominjala po dobru. A ovakvu
djecu ne odgaja ona koja non stop napušta svoju kuću koja
je zanemarila svoju životnu zadaću u kući. Otac ima obaveh
ezu da privređuje i troši na porodicu te zbog toga ne može
posvetiti pažnje djeci kao majka. A izlazak žene iz kuće bez
potrebe je glavni razlog razvoda.

2. Očuvanje časti i stidnog mjesta, seksualno zadovh


voljenje, postizanje čednosti a čuvanje od nemorala i grijh
jeha. Ovaj cilj za sobom povlači zabranu bluda i puteva koji
vode do njega počevši od teberrudža (razgolišavanje), ihtil-
lata (miješanje muškaraca i žena), i pogleda.

80
A s druge strane povlači za sobom ljubomoru bliže
rodbine (meharim) i osjećaj odgovornosti od napastvovanja
žena kojima su mahremi a istovremeno postavlja ogradu
kako ne bi žene postale predmetom nečije žudnje. Najvažnija
stvar u tome je svakako pokrivanje žena tj., hidžab. Zato
pogledaj i razmisli kako su ova dva cilj uzrokovali radnju
koja pribavlja temelje čednosti.

3. Brakom se ostvaruju i drugi ciljevi kao što je smirh


raj supruga od tuge i životnih tegoba, u njemu žena nalazi
spas od teškog rada i privređivanja.

Zato pogledaj kako se upotpunjava veza između


ženine slabosti i čovjekove snage te se tako dva spola
međusobno upotpunjavaju. Brak biva uzrokom bogatstva i
nestajanja siromaštva i neimaštine. Otuda Allah kaže:
“Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robo-
ove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja
Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (Nur, 32).

Brak oba supružnika štiti od pokvarenog života


i smutnje, a omogućuje mu častan i čednostan život te
međusobno naslađivanje na šerijatski propisan način. Brakh
kom svako od njih dvoje upotpunjava svoje sposobnosti
naročito muškarac upotpunjuje svoju muškost kako bi se
nosio sa sa životnim obavezama i odgovornošću. Brakom
se ostvaruje čvrsta veza među supružnicima koja se temelji
na ljubavi, samilosti, suosjećanjima i međusobnom potph
pomaganju. Otuda Allah, Dželleša’nuhu, kaže:

“.. i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od


vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između
vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za
ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21)

81
Brakom se produžava život i ljudi se povezuju sa drugh
gim porodicama a što opet ima za posljedicu međusobno
pomaganje, uspostavu čvrstih veza i međusobnu razmjenu
koristi. I mnoge su druge koristi koje se ostvaruju kroz brak
a koje se povećavaju sa povećanjem bračnih veza ili koje se
smanjuju ili potpuno gube sa gubljenjem ili smanjivanjem
broja brakova.

Ako zastanemo nad ovim ciljevima braka uvidjet ćemo


koliku štetu povlači odustajanje od bračnog života kao što
je nepostojanje potomstva, gašenje žarulja života, uništenje
kuća, nestanak čednosti i krijeposti, i ružan završetak na
ovom svijetu. Od najvećih posljedica koje prouzrokuju
napuštanje bračnog života je slabost vjerskog odgoja duša.
Njihovom imanskom jačanju doprinosi čednost i bračna
zaštita. Zato neka svaki čovjek uloži trud kako bi se oženio
i tako intimno zaštitio.
A Allah kaže: “A ko se Allaha bude bojao On će mu
izlaz iz svake situacije naći.” (Talak, 2).

Jedan od najvećih razloga izbjegavanja bračnog


života je širenje sredine u kojoj vlada sufur (otkrivanje lica),
teberrudž (razgolišavanje), i ihtilat (miješanje muškaraca i
žena) jer se onaj ko je čedan boji da ne uzme za ženu onu
koja se pretvara da je čedna i poštena. Za razliku od pokvarh
renjaka koji uvijek može naći zabranjene načine kako da
ispolji svoje strasti u kućama nemorala, Allahu se utječemo
od ružnog završetka.

Zato je obaveza pokrenuti kampanju protiv onih koji


izbjegavaju brak i kampanju protiv sufura (otkrivanje lica)
, teberrudža (razgolišavanje) i ihtilata (miješanje muškaraca i
žena). Iz navedenog u ovom poglavlju se može uočiti značaj
bračnog života za osnove čednosti.

82
Deveti temelj: Obaveza čuvanja djece još u djeti-
njstvu od zablude

Od najvećih blagodati braka su svakako djeca. Djeca


su emanet kod njihovih skrbitelja bilo da su to roditelji ili
neko drugi. Šerijatska je obaveza ispoštovati ovaj emanet
kroz islamski odgoj i obrazovanje u pogledu vjerskih načela
i drugih korisnih dunjalučkih nauka. Prvi vadžib u pogledu
djece je usađivanje imana u Allaha, Dželleša’nuhu, Njegove
Poslanike, meleke, Knjige, Sudnji dan i određenje bilo dobro
ili zlo te formiranje čistog tevhida u njihovim dušama sve
dok on ne ispuni njihova srca. Zatim podučavati ih i navikh
kavati ih osnovnim temeljima Islama (islamskim šartima).
Zatim stroga oporuka za očuvanje namaza, unapređenje
njihova morala i ahlaka te čuvanje od lošeg društva.

Ovi odgojni postulati su opštepoznati u Vjeri i zbog


njihova značaja ulema je napisala odvojena djela i poglavlja
koja obuhvataju propise o djeci počevši od njihova rođenja.
Ovako osmišljen odgoj su praktikovali Allahovi poslanici
i odabranici. Zato pogledaj u sljedeću poruku jedinstvene
sadržine mudrog Lukmana njegovom sinu. O tome Allah,
Dželleša’nuhu, kaže:
-“Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: “O
sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo
je, zaista, velika nepravda.”
-”Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljim-
ma svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga
u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svoj-
jim, Meni će se svi vratiti.”
-”A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim
smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema
njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi
put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije

83
vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.”
-”O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno
gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će
na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je
sveznajući.”
-”O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dob-
bra djela, a odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što
te zadesi – dužnost je tako postupiti.”
-”I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi
zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvali-
isavog.”
-”U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta
najneprijatniji glas je revanje magarca!” (Lukman, 13-19)

Ova poruka sina ocu sadrži temeljne principe i osnove


odgoja koji su neophodni za formiranje ličnosti dijeteta. A
ona je vrlo jasna za svakog ko o njoj dobro razmisli.

I rekao je Allah, Dželleša’nuhu: “O vi koji vjerujete,


sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i
kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti,
koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će
ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6)

Kur’anski izraz u ajetu ‘čuvajte sebe’, obuhvata dijete


jer je dijete dio oca a izraz ‘i porodice svoje’, također obuhvh
vata dijete jer ono spada u porodicu.

U komentaru ovog ajeta se prenosi da je Alija ibn Ebi


Talib, radijallahu anhu, rekao: “Podučite ih i odgojite ih.” Predh
daju bilježi Ibn Ebi Dunja u knjizi ‘El-’Ijal’, 1/495.

Dobro potomstvo je ono za šta su vjernici molili Allh


laha, Dželleša’nuhu, a što spominje Kur’an:

84
-“.. i oni koji govore: “Gospodaru naš, podari nam u
ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na
nas ugledaju!” (El-Furkan, 74)

Hasan El Basri kaže: “Zar ima veće radosti za oči ka-


da čovjek vidi svoju ženu i svoje dijete kako se pokoravaju
Allahu, Dželleša’nuhu?” Prenosi Ibn Ebi Dunja u ‘El ‘Ijalu’.

Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je rekao:


“Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako
kaže: ‘Svi ste vi pastiri i svi će te biti odgovorni za svoje
stado. Čovjek je pastir za porodicu unutar svoje kuće i odgh
govoran je za njih.’”

Jasno se vidi na osnovu ovih Kur’ansko hadiskih te-


kstova da je obaveza odgajati djecu u duhu Islama i islamsh
ske pedagogije. Ovaj islamski odgoj predstavlja emanet koji
je okačen o vratove njihovih skrbitelja od očeva, onih kojh
jima je oporučeno da se brinu o njima ili nekom drugom.
Treba znati da trud uložen na putu islamskog odgoja predsh
stavlja dobro djelo kojim se roditelji približavaju Allahu,
Dželleša’nuhu, te da im se neprestano pišu sevabi kao što je to
slučaj sa trajnom sadakom.

Prenosi se u vjerodostojnom hadisu da je Poslanik, sallh


lallahu alejhi ve selleme, rekao: “Kada umre čovjek prestaju njegh
gova djela osim u tri slučaja: ako je ostavio korisnu nauku
kojom se ljudi koriste, ako je ostavio dobro odgojeno dijete
koje dovi za njega, i ako je ostavio trajnu sadaku.”

Svako onaj ko se nemarno ponese prema ovom emanh


netu treba znati da je griješan pred Allahom, Dželleša’nuhu, i
da će doći sa tim grijehom pred Allaha, Dželleša’nuhu, i pred
sve ljude.

85
Prenosi se od Humejda Dabija da je rekao: “Čuli smo
za ljude koje su njihova djeca odvela u propast.” Predaju
bilježi Ibn Ebi Dunja u ‘El ‘Ijalu’, 2/622.

Otuda Allah, Dželleša’nuhu, u Kur’anu kaže: “O vjern-


nici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate
neprijatelja, pa ih se pričuvajte! “ (Et-Tegabun, 14)

Njihovo neprijateljstvo prema roditeljima je ustvari


nemarnost u pogledu njihova odgoja što za sobom povlači
grijeh.

Katade Sedusi kaže: “U naše se vrijeme govorilo ako


mladić dostigne punoljetnost i ako ga otac ne oženi pa on
počini nemoral griješan je njegov otac.” Predanje bilježi Ibn
Ebi Dunja u ‘El ‘Ijalu’, 1/172.

Mukatil Ateki je rekao: “Bio sam sa ocem i bratom


kod Ebi Ishaka Harbija, pa je Harbi rekao mom ocu: ‘Jesu
li ovo tvoja djeca?’ ‘Da.’- odgovori. ‘Čuvaj se da te ne vide
u onom što je Allah zabranio pa da se srozaš u njihovim
očima.” Isto se spominje u ‘Sife i safve’ od Ibn Dževzija.

Nemarnost u pogledu odgoja za sobom povlači ukidh


danje skrbništva. Jer pravilo glasi da skrbništvo ne može
imati kafir i griješnik (fasik) zbog opasnosti takvih osoba za
djecu tj., po njihov Islam i ahlak. Ovdje govorimo o dijagnh
nozi štetnih početaka i zabluda s kojima se susreću djeca u
dobi kada počinju raspoznavati stvari i razlikovati dobro
od lošeg. To razlikovanje se razlikuje shodno dječijim sposh
sobnostima. To je period u razvoju djece u kojem mnogi
neodgovorno pristupaju odgoju djece. Tako da se te neph
pravilnosti i greške utkaju u srce i krv djece a roditelji poslije
punoljetstva istih dođu u situaciju da ne znaju ili ne mogu

86
više dijete vratiti na pravi put tako da za njih važe riječi
Uzvišenog: “.. da čovjek ne bi uzviknuo: “Teško meni, kol-
liko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam
se i izrugivao!” (Ez-Zumer, 56)

Otuda nam je obaveza govoriti i objasniti ovo poglavlh


lje sa stanovišta ljudske naravi, ispravne akide i zdrave pamh
meti i to u svijetlu Kur’ana i Sunneta. Ovo ima za cilj skrenh
nuti pažnju roditelja da ispravno odgajaju svoju djecu i da
ih u startu tj., ranom djetinjstvu čuvaju od štetnih početaka
koji se mogu negativno odraziti na njihovu Vjeru i dunjalh
luk. Od tih početaka koji mogu škoditi čednosti je svakako
i pitanje hidžaba.

1. Odgoj u okrilju griješnika (fasika). Prenosi se od


Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:
“Svako se dijete rađa u prirodnoj vjeri pa ga onda njegovi
roditelji učine židovom ili kršćanom ili vatropoklonikom.”
. Hadis bilježi Buharija u svome Sahihu.

Ovaj veličanstveni hadis ukazuje na dugotrajne


posljedice roditelja na svoju djecu i njihovo skretanje sa
urođene prirode u nevjerstvo i grijeh. Ovo je početak svih
početaka. Od loših početaka je svakako i loša majka koja
npr., nije pokrivena i koja neprestano neopravdano napušta
kuću. Također ako je razgolišena i otkrivenog lica, i ako se
miješa sa stranim muškarcima ona praktično ličnim primjh
jerom svoju kćer skreće sa pravog na krivi put i tako joj
uskraćuje ispravan odgoj sa svim onim što ta riječ podra-
zumijeva kao što je pokrivanje, čednost, stid, itd..

Ovo još nazivaju urođenim odgojem. Također od


kućepaziteljice koja bdije nad djecom uveliko zavisi hoće li
njihov odgoj ići u pozitivnom ili negativnom pravcu. Zbog

87
toga su islamski učenjaci rekli da nevjernik i griješnik ne-
ma pravo na odgoj djece (muslimana) zbog potencijalne opa-
snosti za njihovu Vjeru i ahlak.

2. Nerazdvajanje djece u postelji. Prenosi se od Abdu-


llaha ibn Amra da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:
“Naređujte svojoj djeci da klanjaju sa sedam godina a zbog
njega (namaza) ih u desetoj godini (ako zatreba) i udarite, i
rastavite ih u posteljama.” Bilježe Ahmed i Ebu Davud.

Ovaj hadis jasno zabranjuje početak svakog miješanja


muškaraca i žena (ihtilata) još unutar kuće kada djeca naph
pune deset godina. Zato je obaveza nad skrbnicima djece da
razdvoje djecu u posteljama kako je to spomenuto u hadisu.
Na taj način se usađuju korijeni čednosti i stida u mlade
duše a sprječava se mogućnost probuđivanja strasti koju bi
mogao proizvesti ovaj ihtilat (miješanje muškaraca i žena) jer
ko kruži oko zabranjenih stvari postoji opasnost da padnje
u njih kako to u jednom hadisu kaže Poslanik, sallallahu alejhi
ve selleme. Ibrahim Harbi je rekao: “Prva iskvarenost djece
dolazi jednima od drugih.”

3. Miješanje u obdaništima. Ovo je prvi ihtilat izvan


kuće. Ako je ihtilat djece u posteljama unutar kuće, koji je
pod nadzorom roditelja, ono što je zabranio Šerijat, šta onda
reći za ihtilat van kuće koji nije pod nadzorom roditelja.
Zato neka se roditelji boje Allaha u pogledu djece koja su
izložena ihtilatu u ovakvim obdaništima.

4. Poklanjanje cvijeća djevojčicama. Ovo predstavlja


početak sufura i teberrudža (razgolišavanje), uništenje stida
i ljubomore. Ovako nešto se usadi u u dušu djevojčica i
pobuđuje strasti kao što vatra obuzme suhu travu. Zato se
o Allahovi robovi bojte Allaha u pogledu vaše djece.

88
5. Začeci teberrudža kroz odjeću. Odjevanje djece
odjećom koja je u osnovi zabranjena punoljetnima kao
što je tijesna, providna, odjeća koja ne pokriva cijelo tijelo,
ili odjeća na kojoj se nalaze slike, krst, odjeća muškaraca,
nevjernica, i tome slično, kao što je odjeća koju oblače nage
žene i prostitutke koje prodaju svoje tijelo.
Molim Allah, Dželleša’nuhu, da nas pokrije i da nam
podari lijep završetak.

Deseti temelj: Obaveza ljubomornosti u pogledu


časti bliže rodbine i vjernica uopšteno

Ljubomora je metaforički rečeno ograda koja


čuva hidžab a štiti od sufura (otkrivanje lica), teberrudža
(razgolišavanje) i ihtilata (miješanje muškaraca i žena).

Ljubomora je osjećaj koji je Allah, Dželleša’nuhu, usadio


u duše svojih robova u pogledu časti i čednosti bliže rodbh
bine od svakog povarenjaka i prevaranta. Ljubomora je u
Islamu pohvalno svojstvo i ‘propisan džihad’, jer je Posla-
nik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Onaj ko pogine braneći
čast svoje porodice on je šehid.” Hadis bilježi Tirmizi.
U drugom rivajetu se kaže: “Ko pogine zbog svoje
časti taj je šehid.”

I rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Zaista je


Allah ljubomoran i mu’min je ljubomoran. Zaista se Allahh
hova ljubomora ogleda u tome da vjernik uradi ono što mu
je Allah zabranio.” Hadis bilježe Buharija i Muslim.

Hidžab je jedna od velikih stvari koja je propisana


kako bi povećao ljubomoru u pogledu časti bliže rodbine

89
kako se ne bi natrunila i obeščastila. Hidžab također povla-
či za sobom nasljeđivanje ove vrline s koljena na koljeno u
porodicama i njihovom potomstvu. Otuda same žene trebh
baju biti ljubomorne u pogledu svoje časti, skrbnici trebaju
biti ljubomorni na njih, a vjernici trebaju uopšteno biti ljubh
bomorni u pogledu časti vjernika kako se ne bi oskrnavila
ili uprljala njihova svetost, čast i čednost, pa makar koliko
iznosi i jedan pogled stranog muškarca.

Suprotno ljubomori je ‘neljubomora’ (ed-dejase).


‘Neljubomoran’ je onaj ko podržaje raskalašenost i nemoral
u svojoj porodici i nije zbog toga ljubomoran spram njih.

Zbog toga je časni i čisti Šerijat uklonio sve uzroke


koji bi doveli do uništenja hidžaba i do neljubomore. Zato
poslušaj šta je rekao šejh Ahmed Šakir u komentaru hadisa
koji je zabilježen u Musnedu imama Ahmeda, a koji prenosi
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
selleme, rekao: “Nema nijedne žene koja namirisana krene
u džamiju da će joj Allah, Dželleša’nuhu, primiti namaz,
dok se ne okupa kao što se okupa od džunupluka.”

Naime u recenziji Musneda, 15/108-109, šejh Ahmed


Šakir kaže: “Pogledaj o muslimanu i muslimanko na ovu
strogoću kojom je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, zabranh
nio ženi da iz svoje kuće izlazi namirisana kako bi otišla
u džamiju radi ibadeta. Njoj se neće primiti namaz dok
ne sapere svoj miris onako kao što se čovjek okupa od
džunupluka sve dok nestane trag mirisa.
A pogledajte šta rade žene našeg vremena koje se
deklarišu kao muslimanke, one koje su skinule hidžab,
razgolišile se i ponašaju se kao grješnice. Iste u tome poma-
žu skupine pokvarenih ljudi suprostavljajući se tako Alla-
hu Dželleša’nuhu, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme,

90
a svi zajedno misle da u sufuru (otkrivanje lica) žene nema
ništa loše i da nema ništa loše u tome što su gole i nečasne.
Misle da nema ništa loše u tome što se miješaju sa ljudh
dima po pijacama, mjestima zabave i nemorala. Misle kako
Islam nije zabranio sufur (otkrivanje lica) u vremenu nauke i
još joj dozvoljavaju da preuzme i zauzme funkcije u politici.
I ne samo to, već pogledajte ove bezobraznice po pijacama
i putevima otkrivenih avreta koje su im Allah, Dželleša’nuhu,
i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, naredili da ih
pokriju. Tako ćeš vidjeti žene otkrivenih glava, ukrašene
bez hidžaba. Mnoge od njih su otkrivenih grudi, prsa, leđa,
pazuha i podpazuha. Oblače tijesnu i providnu odjeću,
odjeću koja ništa ne pokriva već naprotiv to je odjeća ispod
koje se sve oslikava i pokazuje ženu u najljepšem liku. I što
je još žalosnije ove slike viđamo i u mjesecu ramazanu. Ne
stide se niti one niti onaj pod čijim su nadzorom od skrbnh
nika. Zaista su to ljudi dejusi - neljubomorni. I nakon svega
možemo li reći da su ovi ljudi i ovakve žene muslimani!?”
Završen citat šejha Ahmeda Šakira.

Kažem: ako želiš da spoznaš vrijednost hidžaba i


pokrivanja lica žena od stranih muškaraca, pogledaj kakvo
je stanje pokrivenih žena. Zaista se one odlikuju stidom i
izbjegavaju bilo kakvo miješanje i gurkanje sa ljudima po
trgovima i pijacama, te kako su se potpuno zaštitile od
pokvarenosti i pogleda pokvarenjaka i griješnika. Zatim
pogledaj u stanje njihovih skrbnika - velija kako ljubomh
morno vode računa o čednosti svojih rodica te kako časno i
ponosno brinu o časti.

Zatim uporedi ovo stanje sa stanjem one koja je


ukrašena i otkrivenog lica. Ponekad možeš vidjeti kako ne-
ka otkrivena pokvarena žena razgovara sa nekim pokvarh
renim strancem tako da pomisliš da su bračni par. I što je

91
još gore, da je vidi njen čovjek koji je dejus - neljubomoran,
uopšte ne bi reagovao jer je u njemu umrla ljubomora, Allahh
hu se utječemo od umorstva ljubomore i ružnog završetka.

Pa gdje su ovakvi u odnosu na beduina koji je rast-


tavio ženu zbog toga što je neko pogledao u nju, a sve
iz ljubomore koja se traži u pogledu bliže ženske rodbi-
ne. Kad je upitan o razlogu zbog kojeg je to učinio, on je
odgovorio kroz stihove i tom prilikom ispjevao poznatu
kasidu:

Ostavit ću njenu ljubav bez srdžbe


jer je u njoj mnogo saučesnika.
Kada muha dotakne hranu ustuknem rukama,
i suzdržim dušu koja je to jelo željela.
Lavovi napuste pojilo
kada vide pse koji su ga nalokali.

Gdje su današnje supruge naspram beduinke kojoj


je spao himar sa lica, pa ga je dohvatila jednom rukom, a
drugom bijaše prekrila lice, pa je na osnovu toga rečeno:

Nesif joj spade a nije namjeravala,


zatim ga dohvatila, a rukom drugom prekri lice.

Još uzvišeniji primjer od ovoga je priča koju spominje


Uzvišeni u dvjema kćerkama starca sa Medjena. O tome
Allah, Dželleša’nuhu, kaže: “I jedna od njih dvije dođe mu,
poslije, idući stidljivo.” (Kasas, 25)

Prenosi se vjerodostojnim senedom da je Omer ibn


Hatab, radijallahu anhu, rekao: “Došla je stidljivo, a odjećom
je pokrila lice, nije bila bestidna od onih koje tek tako
napuštaju kuću.”

92
Izraz ‘es-selfe’’, u ovoj predaji je pojašnjen u tefsiru
Ibn Kesira, 3/384.
Ajet također ukazuje na začuđujuće veliki edeb,
stid i čednost kćerke medjenskog starca, kao i veliku
predostrožnost i zaštitu kad je rekla: “Moj te otac zove kako
bi te nagradio zbog toga što si nam napojio (stoku).”
Naime ona je poziv pripisala ocu kako bi na taj način
izbjegla svaku sumnju i sumnjičenje.

Drugo poglavlje

Razotkrivanje onih koji pozivaju u nemoral

Rekao je Ebu Muhammed Abdulhakk Išbilij:

Nemoj da te u pogledu Vjere zavede grupica onih


koji na putu Istine nemaju pomagača.
Slijepih srca i bez ikakva pravca
zato što su se poveli, i u Allaha uznevjerovali.

Tema o kojoj govorimo je čednost i krijepost žene


vjernice. Spomenuli smo osnove i postulate ove tematike
na osnovu kojih se čuva čednost i krijepost od svih onih koji
je žele uprljati.

Međutim neki ljudi bolesnih srca su uporni u napadih


ima na čednost vjernica. Upravo ovo poglavlje tretira tu
problematiku. Naime oni se javno oglašavaju u tom pogledu
pa Allaha molimo da zaštiti naš vid i sluh od reklama koje
pozivaju u grijeh, koje ruše dobro i odvraćaju od njega.

93
Zato je obaveza dobrim ljudima iz naših redova da
oštro dignu svoj glas i da upozorimo sve na ovu opasnost
pa neka oni koji čuju i saznaju obavijeste one koji o tome
nisu obaviješteni, a sve opet s ciljem navraćanja na dobro
a odvraćanja od zla. Jer je institucija navraćanja na dobro
a odvraćanja od zla, način da se sačuva Vjera i da se posa-
vjetuju vjernici i upozore na one koji se s njima poigravaju.

Na ovaj način se čuva islamska čednost i krijepost,


a iskorjenjuje nemoral i pokvarenost, i razotkrivaju se malh
loumnici (es-sufeha’) iz naših redova.

Opšte je poznato da se griješenje širi kada se prešu-


ćuju veliki i mali grijesi ili kada se mali grijesi tumače u
nekom prenesenom značenju. Povod više da se o ovome
govori i piše, je i taj, što vidimo navalu nepoznatih prozaph
padno orjentiranih smutljivaca kako svojim perima žele da
se poigravaju sa Allahovom Vjerom i Njegovim Šerijatom.

Vješto se skrivaju iza sredstava informisanja i novinh


narstva. Svoje grudi su širom otvorili prema grijesima a
jezičine pustili da govore ono što je zlo i loše. Svi pišu po
istoj osnovi koja se svodi na jedno, i to kako je ludo i eksth
tremno boriti se protiv prirode i onoga što je urođeno, tj.,
tiho se bore protiv Šerijata.

Polahko pružaju svoje prljave ruke i pokušavaju


pokvariti žene vjernice i uništiti njihovu čednost, služeći
se sloganom, ‘sloboda žene! I jednakost između čovjeka i
žene u svim propisima i zakonima’, kako bi na taj način
izveli dobro planirani zločin a to je proširenje teberrudža
(razgolišavanje) i ihtilata (miješanje muškaraca i žena) i skidh
danje hidžaba.

94
Međutim njihovi pozivi su bezuspješni za skupinu
žena koje su se predale Allahu, Dželleša’nuhu, i koje su kao
vođu i upućivača izabrale Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem.

Allaha molimo da nas i takve vjernice učvrsti na Pravh


vom putu i Njemu se utječemo od svake zablude i utječe-
mo mu se od ružnog završetka.

Ovi strijelci su varalice svoga Ummeta, svojih porodh


dica i ne samo njih veće varaju i sami sebe. Zlo i nered u koji
su se upustili se jako povećao i poprimio je različite oblike
počevši od riječi koje izlaze iz njihovih usta pa do onoga što
pišu svojim perima. Na razne načine pripremaju teren koji
vodi u nemoral a napadaju i omaložavaju čednost i one koji
su kreposni i časni.

I zaista ovi prozapadnjaci pišu o učešću žene u svim


porama života, i to proturaju u svim praktičnim časopisima,
osim o jednoj pori a to je majčinstvo, prirodna sklonost i
očuvanje časti i čednosti žene.

Sve ove laži i lažna oplakivanja nad ženom te tobož-


nja borba za njena prava i slobodu kao i poziv da se izjed-
nači sa pravima muškaraca i da se sa njima ravnomjerno
miješa, imaju dalekosežne griješne ciljeve a to je skidanje
hidžaba i himara sa lica vjernica.

Ako žene otkriju lica onda možemo zamisliti šta bi to


značilo za vjerničku ljubomoru. Zamisli kako bi se umanjilo
svijetlo čednosti a povečala tama pokvarenosti, i kako bi
sve to utjecalo na slabljenje Vjere.
Zatim koliko bi se proširio teberrudž (razgolišavanje)
i sufur (otkrivanje lica) i kako bi se proširilo djelovanje onih

95
koji sve dozvoljavaju (ibahijun). 4 Koliko bi se samo proširio
blud a mnoge bi se žene prepustile onome ko im se doph
padne i koga požele. 5

Imam Ibn Džerir navodi u svome tefsiru, kod riječi


Uzvišenog: “Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za
strastima svojim povode žele da daleko s pravog puta
skrenete.” (En-Nisa, 27),
da je Mudžahid rekao: “Riječi Uzvišenog: “.. a oni
koji se za strastima svojim povode žele...”, se odnose na
bludnike, i riječi: “.. da daleko sa pravog puta skrenete.” tj.,
žele da muslimani čine zinaluk kao što ga i oni čine. Sličnu
sadržinu i poruku ima sljedeći ajet: “.. oni bi jedva dočekali
da ti popustiš, pa bi i oni popustili .”(El-Kalem, 9).”
Završen citat.

Ovaj problem nije više samo problem žene muslimh


manke već je to problem iskvarenja cijelog islamskog svijh
jeta. Plan o tome nije nastao danas ili preko noći. To je plan
onih koji još od prije prave spletke Islamu i muslimanima u
različitim dijelovima islamskog svijeta. Stvar je kulminirala
tako da je na kraju rezultirala proširenjem bluda i otvara-
njem kuća nemorala. Također su se proširila pozorišta sa
prostačkom umjetnošću uz kombinaciju muzike i plesa.

U mnogim islamskim zemljama izglasani su zakoni


koji negiraju Šerijatski propisane kazne (hudud) i ta’zir.

Kao posljedicu takvog stanja imamo uništenje časti,


ahlaka i islamskog edeba. O ovoj griješnoj ibahijskoj situa-
ciji ne raspravlja niko osim onaj kome je Allah, Dželleša’nuhu,
iz srca istrgo osjećaj i pamet. Zar žele najamnici zapada da
stvar dostigne do te mjere kao što je dostigla u drugim ze-
mljama u pogledu nemorala, gorke i griješne realnosti.

96
Želimo upozoriti muslimane na neprijateljstvo spr-
am čednosti kao i pomaganje griješnika koji zagovaraju
iskvarenost, a koji su prozapadno orjentirani i koji su sluge
zapada kao i na one koji su se poveli za njima u borbi protiv
čednosti vjernica. Sve to objedinjuju riječi Allaha u Nisa, 27:

“Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima


svojim povode žele da daleko s pravog puta skrenete.”

Komentarišući ovaj ajet imam Ibn Džerir kaže: “Oni


koji slijede strasti i prohtjeve svojih duša od pokvarenjakh
ka i onih koji zagovaraju blud, i koji se žene sestrama po
ocu i rade drugo što je Allah, Dželleša’nuhu, zabranio žele da
skrenete sa Istine i sa onoga što vam je Allah dozvolio pa da
Mu iz pokornosti pređete u nepokornost pa da postanete
kao i oni u slijeđenje strasti u pogledu onoga što je zabranio
i da Mu prestanete biti pokorni. Zato je i rekao za njih kako
žele da daleko skrenete sa Pravog puta. Međutim preče je
mišljenje kako se ajet odnosi na slijeđenje svih prohtjeva i
strasti uopšteno jer ih je Allah, Dželleša’nuhu, opisao uopšteno
pa kaže: “A oni koji se za strastima svojim povode...” On
ih je ovde opisao da slijede sve pokuđene strasti bez izdvh
vajanja neke od njih. Otuda je preče da se ajet protumači
po svom vanjskom značenju bez traganja za unutrašnjim
značenjem za koji ne postoji pokazatelj u osnovi ili kijasu.
Otuda u skupinu onih koji slijede strasti ulaze i: židovi,
kršćani, bludnici, kao i svako onaj ko slijedi laži i neistine.
Jer svako onaj ko slijedi ono što je Allah, Dželleša’nuhu, zabranh
ni slijedi svoje strasti.“

Zločinci, zagovornici pomenutih zabludjelih ideja


o napuštanju hidžaba, pozivaju na direktno ili indirektno
napuštanje hidžaba u svim porama života. Sada ćemo
nabrojati polja njihova djelovanja.

97
1. Poziv na skidanje hidžaba sa lica žene (himara) i osth
tavljanje džilbaba (abaije). 6

Drugim riječima ovo je poziv na potpuno napuštanje


hidžaba u pogledu cijelog tijela. A istovremeno predstavlja
poziv za oblačenje izazovne odjeće različitih vrsta i oblika.
Zatim oblačenje tijesne, kratke i providne odjeće kroz koju
se nadziru dijelovi tijela.

Zatim tu je poziv na oponašanje muškaraca u odjeva-


nju i oponašanje žena nevjernica u njihovoj odjeći.

2. Protivljenje nošenju hidžaba u kući pred stranim


muškarcima (koji joj nisu mahram), te poziv na miješanje sa
njima u svim porama života.

3. Poziv na uključenje žene u sve dijelove i djelatnh


nosti savremenog života, što je indirektni poziv da žena
izađe na puteve i ulicu, te na druga mjesta otkrivenog lica,
razgolišena i ukrašena.

4. Poziv na učestvovanje žena zajedno sa muškarcima


na sastancima, organizacijama, simpozijima, klubovima i
zabavama.

Ovim se žena indirektno poziva da pred ljudima govoh


ori uljepšanim glasom i da se rukuje sa njima. To je ujednh
no poziv da napusti svoju kuću u odjeći koja se oblači na
takvim mjestima i situacijama. U takvim situacijama žena
se miriše, zanosi u hodu, oblači štikle i odjeću koja je čini
kao djevojkom.

I tako u nedogled mnogobrojni su načini obmanjivanja


i varanja muslimanke kao i putevi koji je vode u smutnju.

98
5. Poziv na otvaranje klubova za žene i organizh
zovanje pjesničkih emisija a poziv je otvoren za sve. Poziv
na otvaranje kafića i internet klubova za žene ali i onih
zajedničkih. Poziv ženi da vozi auto.

6. Poziv ljudima na nemarnost u pogledu rodica. U to


spada poziv ženi da putuje sama bez mahrema. U to spada
i putovanje u zemlje istoka i zapada radi školovanja. Kao
i putovanje u druge zemlji radi određenih simpozijuma i
konferencija.

7. Poziv na osamljivanje sa ženama strankinjama (koje


mu nisu mahrem). U to spada osamljivanje prosca sa prosidbh
benicom nakon sklopljenog ugovora sa njom.

8. Poziv na učešće na polju umjetnosti kao što je


pjevanje i gluma, a vrhunac ovog poziva je učešće žene na
izboru kraljice ljepote.

9. Pozivi na učešće u mas medijima i reklamama.


Poziv na učešće u proizvodnji i odjevanju prozapadne
odjeće. Otvaranje bazena za žene u centrima i udruženjima
kao i mnogi drugi pozivi. Poziv ženama da se uključe u
sport. Otuda su i zahtjevi za osnivanjem ženskih fudbalskih
timova i klubova za obuku jahanja trkaćih konja.

10. Pri uređenju kose i šminkanju su također pozivi


u grijeh kao što je čupanje obrva, šišanje i pravljenje muške
frizure što predstavlja poistovjećivanje sa muškarcima ili
ženama nevjernicama.

11. Slikanje i prikazivanje žene u novinama, i nastuph


panje žene na televiziji kao pjevačice, glumice, razgolišene
i u zavodnoj odjeći.

99
12. Organizovanje posebnih programa sa mogućno-
šću direktnog učešća muškaraca i žena pri kojem žene go-
vore zavodnim i uljepšanim glasom na televiziji i radiju.

13. Pozivi na sklapanje prijateljstava i uspostavljanje


kontakata među suprotnim polovima putem štampe, televh
vizije i radija kao i razmjena hedija uz pratnju muzičkih numh
mera i slično.

14. Prodaja i rasturanje pokvarenih časopisa sa slikamh


ma zavodljivih žena. Širenje pornografskih slika.

Na polju obrazovanja.

1. Poziv na miješanje muških i ženskih škola u svim


ili pojedinim razredima. Zagovaranje da žene predaju
muškarcima i obrnuto.

2. Zagovaranje predmeta Tjelesnog odgoja u školama


za djevojčice. Uz to ide poziv na otvaranje škola za “lijepe
umjetnosti” za žene.

Na radnom mjestu i u službama.

1. Poziv na dodjeljivanje poslova i funkcija ženi u


svim resorima i oblastima ravnopravno sa muškarcom bez
izuzetka.

2. Uz prethodnu tačku slijedi poziv na poslove:


u prodavnicama, hotelima, avionima, ministarstvima,
trgovačkim i turističkim agencijama, firmama, organizacijh
jama, itd.. Da se žena zaposli u šerijatskim sudnicama.
Poziv na angažman u policiji i vojsci. Uz to ide i poziv na
na učešće u politici, na izborima i parlamentu.

100
I tako u nedogled. Zaista je dug spisak onoga što
potraživaju u pogledu žene. Allaha molimo da uništi njihh
hove spletke i da muslimane zaštiti od njihova zla, nema
boga osim Njega.

Ovo su samo neki primjeri u šta se sve žena poziva od


strane onih čija su djela propala a ovakvi pozivi se proturajh
ju kroz novine i časopise. U pojedinim časopisima se objavh
vljuju članci onih koji su iskušani prozapadnim načinom
života. Neki od njih su otišli tako daleko da se ismijavaju
sa hidžabom i sa pokrivenim ženama a neke su šerijatske
propise i Kur’ansko hadiske tekstove izokrenuli i tumače ih
u kontekstu koji njima odgovara.

Vlasnici ovih djela su u velikoj opasnosti i na


granici su između kufra, nifaka i velikog grijeha. Ezijeti
i uznemiravanja ove prirode su se i prije dašavali ali je
ulema dizala svoj glas i takvo nešto sasjecala u korjenu,
a one koji bi širili takvu propagandu stizala je zaslužna
kazna. Međutim u našem vremenu ovi zločinci su se jako
proširili i ojačali a njihove spletke su vidljive.

Svi ovi pozivi upućeni ženi sadrže mnoštvo kontradh


diktornosti po svom obliku i tematskom pristupu.
Prvo, ako pogledaš u same pisce koji pišu o tome
uvidjet ćeš da samo nose islamska imena. Ako pogledaš u
sadržaj onoga što pišu vidjet ćeš da su to prozapadnjaci koji
rade na uništavanju Islama čija su srca opijena strašću evrh
ropeizacije. A opšte je poznato da su govor i djela dokaz
onoga što je u srcu od imana ili nifaka. A ako pogledaš u
način njihova izražavanja vidjet ćeš kako govore slabim i
nepovezanim arapskim jezikom koji ukazuje na činjenicu
da to nisu ljudi od pera i nauke a što može uvidjeti svako
onaj ko imalo bolje poznaje arapski jezik.

101
I zaista ovako je stanje onih koji su zapostavili arap-
ski jezik, koji su zapostavili Kur’an i Sunnet Allahova Posh
slanika, sallallahu alejhi ve selleme. Pa onda nije ni čudo kada
dolazi sa ovako čudnim stvarima. Posljedica ovakvog njihh
hovog stanja su prevare i obmane u koje su i sami upali.

Postavlja se pitanje zar neuspjeli ljudi poput ovih


treba da zauzimaju položaje u novinarstvu i štampi i da
usmjeravaju idejni razvoj Ummeta. Zaisto je ovo nešto što
nanosi boli i tugu zbog ovakvih pisaca i njihovih djela.

Tako mi Allaha zaista je sramota da jedna ovako


zalutala skupina svojim perima upućuje Ummet u kultu-
rološkom smislu, skupina koja se razišla sa džematom mu-
slimana i napustila njihov pravac a koja radi na prekriva-
nju Istine i potpomaganju strasti i prohtjeva. Neka im Allah
da ono što zaslužuju. Allah će im svidjeti račune a mi ih
upozoravamo na opasnost od Allahove kazne i srdžbe a nikh
kada niko nije pobjedio Allaha, Dželleša’nuhu.

Takvima bih proučio riječi Uzvišenog: “I ne govori-


ite neistine jezicima svojim: “Ovo je dopušteno, a ovo je
zabranjeno”, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni
koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti, kratko će
uživati, i njih će strašna patnja čekati.” (En-Nahl, 116-117)

Postupke ovih galamdžija i paničara, koji nastupaju u


mas medijima, prezire Allah, Dželleša’nuhu, i mrzi kao što se
to prenosi u hadisu od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve selleme, rekao: “Zaista Allah perezire svakog oholog
hvalisavca, koji galami po pijacama, koji je kao strvina po
noći a kao magarac po danu, znalac u stvarima dunjaluka a
neznalica u stvarima ahireta.”
Hadis bilježi Ibn Hibban u svome Sahihu.

102
Uvaženi šejh, muhadis Ahmed Muhammed Šakir,
umro 1377 h.g., u komentaru Sahiha od Ibn Hibbana,
1/230, kaže: “Ovo je odličan Poslanički opis ove skupine,
izvanredne riječitosti, kako opisuje ove ljude koji su, da
mi Allah oprosti, poput stoke. Takve ćeš naći svakodne-
vno oko sebe od onih koji se deklarišu kao muslimani. I
ne samo obični svijet već čak i velikane islamskog svijeta.
Oni su velikani u stvarima dunjaluka ali ne i velikani u
stvarima Vjere. Nekada ćeš naći kako se opisuju nadimkom
alima i tako skreću značenje riječi ‘ilm iz njegovog pravog
islamskog značenja, kao što ga tretiraju Kur’an i Sunnet,
u značenje ‘ilma ili znanja u pogledu dunjalučkih nauka,
industrije i imetka. Zatim bivaju obmanuti sami sobom pa
sa takvim znanjem koje ustvari predstavlja potpuni džehl
žele da kreiraju propise unutar Vjere. Takvi misle da o Islh
lamu znaju više od onih pravih muslimana a ustvari time
potpomažu zlo a zatiru dobro. Žele da predvode Ummet
u vjerskim načelima onako kao što to rade ‘galamđije i
paničari’, koji se spominju u hadisu. Pa ako bolje razmisliš
o ovom hadisu prepoznat ćeš ljude o kojima se ovde govori
na svakom mjestu oko sebe.” Završen citat.

Ne vidim ništa ispravnije od toga da se ovi zločinci


vrate u obdaništa kako bi se podučili islamskom bontonu i
kulturi i da budu pod strogim nadzorom odgajatelja.

Neka se Allah smiluje šejhu Ahmedu Muhammedu


Šakiru koji je u govoru o prethodnicima ovog Ummeta u
uvodu recenziranog izdanja Tirmizijinog Sunena, 1/71-
72, rekao: “Zato neka sazna svako onaj ko hoće da zna...
Ima ljudi čiju su pamet i srca zaveli kršćanski misionari
(mubeširun) pa ne gledaju osim njihovim očima, ne slušaju
osim s njihovim ušima, ne vide uputu osim njihove upute.
Ne vide svijetlost osim njihove vatre koju smatraju nurom

103
a takav nosi muslimansko ime i upisan je u knjigu rođenih
kao musliman. I naći ćeš da takav brani vjeru kao svoje
državljanstvo ili porijeklo a ne iz ubjeđenja u njene posth
tulate i temeljne principe. Otuda ćeš ga vidjeti da Kur’an
tumači po svojim prohtjevima kako bih varao a to je upravo
naučio od svojih profesora (orjentalista sa zapada) i ne prihvh
vata hadise koji se kose sa njegovim mišljenjem i stavovima.
Ovakav zaista ništa ne poima od Islama. Primjer drugog
čovjeka od ove skupine je kao i primjer prethodnog s tim
da je on našao duševni smiraj i potpuno se predao onome
čemu su ga podučili u pogledu vjere i akideta. Takav odb-
bija da uopšte spozna pravi Islam, i da ga prizna i prihvati
,osim u nekim stvarima kao što je prihvatanje islamskih
imena, ženidba, nasljedstvo i ukop mrtvih.
Primjer treće vrste ljudi su oni koji su odrasli i školo-
vali se u školama muslimana i koji su spoznali i izučili mn-
ogobrojne nauke ali je Vjeru i vjerske propise spoznao i
izučio površno, i kada je došao na zapad evropski način
života ga je obmanuo. Visok stepen nauke koji su postigh
gli naveli su ga da misli kako su njihove zemlje i gradovi
savršeni i predobri te kako su u svojim naukama i teorija-
ma postigli duboka ubjeđenja. To ga je onda navelo na pomh
misao kako on bolje poznaje svoju Vjeru od uleme, hafiza i
iskrenih Allahovih robova i boraca za ovaj din. Pa je počeo
da udara po Vjeri lijevo i desno kako bi je tobože spasio
od onih koji je čvrsto drže i da je onda on profiltrira onako
kako to on poima.
Ima drugih koji su jasno izrazili svoj ateizam i ilhad
u pogledu ove Vjere i koji su jasno uznevjerovali. Jedan od
ovih prozapadnjaka je jedan veliki Egipatski književnik i
mnogi drugi koji su pali u to iskušenje.” Završen citat.

Svi prethodno pomenuti zahtjevi u pogledu žena odvh


vijaju se pod parolom ‘oslobođenje žene’, a po tom pitanju

104
postoje dvije teorije a to su: ‘sloboda žene’ i ‘ravnopravnost
žene sa muškarcom’. Obadvije teorije su strane, i šerijatski i
razumno neispravne, sa kojima muslimani nemaju ništa.

One u stvari predstavljaju pravac i put kojima su


krenuli oni čija će djela biti poništena i koji žele da iza-
zovu smutnju među vjernicama u pogledu njihove Vjere
te da se među njima proširi nemoral i pokvarenost. Zatim
postavljaju ove zabludjele zahtjeve a početna tačka njihh
hova djelovanje je skidanje hidžaba sa lica žena. Zatim su
požurili u realizaciji svojih zamisli. Skinuše hidžab sa lica,
baciše ga pod noge i zapališe na vatri. Tako su u nekim zemlh
ljama donešeni zakoni koji zabranjuju pokrivanje lica, kao
što je Tunis. Pokrivanje lica u tim zemljama je proglašeno
zločinom koji za sobom povlači kažnjavanje zatvorom ili
novčanom kaznom.

Ovako se ljudi smišljeno putem zakona prisiljavaju


na prostotu, iskvarenost i zapadni način života. Otuda je
veliki broj žena vjernica u islamskom svijetu priklonio se
zapadnom načinu življenja u pogledu teberrudža. Tako danh
nas u mnogim islamskim zemljama imamo javne kuće koje
su zakonski registrovane. I ne samo da su to dozvolili već
su uspostavili službene zakone koji štite bludnike. S druge
strane ukinuli su šerijatski propisane kazne što je doprinjelo
širenju zinaluka a mnoge djevojke su se odale bludu i u ranh
nim godinama izgubile nevinost. Blud je u svijetu poprimh
mio različite oblike tako da u nekim zemljama dozvoljavaju
brak žene sa ženom (kao i brak muškarca sa muškarcem) zatim
iznajmljuju se maternice itd.. Zatim širenje kontracepcijskih
sredstava koje sprečavaju začeće. Žena se zloupotrebljava
na razne načine. U novije vrijeme svjedoci smo trgovine
ženama. Žena je uzgubila svoju vrijednost i značaj zato se
povećao broj samoubistava među ženama.

105
Ovaj nemoral je doveo do ograničenja potomstva tako
da je u mnogim zemljama negativan prirodni priraštaj. Isth
tovremeno zabranjeno je višeženstvo ili poligamija. Povećao
se broj odbačenih i napuštenih beba. Zakonski je dozvoljeno
imati priležnicu kao prijateljicu ili djevojku.

Ono što je Allah, Dželleša’nuhu, propisao i dozvolio od


bračnog prava i prava u pogledu potomstva to zabranjuju
i ograničavaju a što je zabranio od posjedovanja priležnica
(prostitutki) i posinovljavanja vanbračne djece to zakonski
upotpunosti dozvoljavaju.

Pa gdje su oni u odnosu na riječi Uzvišenog kada


govori o kažnjavanju bludnika: ”.. i neka vas pri vršenju
Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo
sažaljenje.” (En-Nur, 2)

Zbog ove opšte razuzdanosti i slobode u pogledu inth


timnog života povečao se broj pušćenica, drastično se smanjh
jio broj šerijatski zakonite djece jer misle da veliki broj djece
zaokuplja majku kad je u pitanju njena karijera i posao van
kuće, dok se istovremeno povećao broj vanbračne djece. Kao
posljedica ovakvog života pojavile su se neizlječive zarazne
bolesti. I tako su uspjeli zavesti jednu veliku skupinu muslh
limana i idejno ih usmjeriti na zapadni način življenja, Allh
lah im račun svidio.

Muslimanima su zadali krvave rane u njihovoj časti i


Vjeri, i omilili im njihov nevjernički život a udaljili ih od svojh
je vjere. Muslimani na taj način služe kršćanima i židovima,
bezbožnicima, ateistima i drugima. Tako je došlo do susreta
dviju civilizacija, islamske i nevjerničke civilizacije. Otuda
danas skoro da ne možemo razlikovati muslimanske zemlh
lje od nemuslimanskih. Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un.

106
Sada ćemo govoriti o ovim zabludjelim zahtjevima (u
pogledu žene) sa dva aspekta.

1. Sa istorijskog aspekta pojave teorije i teze ‘sloboda


i ravnopravnost žene’, i njenim pogubnim posljedicama po
islamski svijet.
Prvo treba znati da se ideja o slobodi žene i izjedna-
čavanju žene sa čovjekom pojavila u kršćanskoj Evropi, prech
ciznije u Francuskoj. U to vrijeme pod uticajem kršćanstva
žena je smatrana izvorom griješenja, zla i nemorala. Ona
je za njih predstavljala pol nedžaseta (nečist) kojeg se treba
klonuti, osobu čija su djela propala pa makar se radilo o
majci ili sestri. I tako su kršćanski monasi po Evropi širili
neprijateljski stav u pogledu postupanja sa ženom a treba
znati da su oni predstavljali nedžaset (nečist), tjelesno i
duševno. Oni su ti koji su činili razna zlodjela i otimali djecu
i odgajali ih po crkvama kako bi postali monasi i svećenici.
Tako da se na kraju njihov broj i uticaj povećao u srednjovh
vjekovnoj Evropi. 8

Vremenom je srednjovjekovna Evropa počela da se


suprostavlja crkvenom učenju koje se u mnogome kosilo sa
naučnim činjenicama. Tako je došlo do renesanse. Na kraju
se počelo govoriti o slobodi žene (koja je prije bila spaljivana)
i njenoj ravnopravnosti sa čovjekom. Krajnji cilj svih ovih
preokreta je bio usprotiviti se crkvenom učenju i ljudima
koji su vodili crkvu. Protesti su nastavljeni kroz istoriju
tako da su se čuli protesti kako se vjera i nauka ne slažu,
i kako se razum također ne slaže sa kršćanskom vjerom.
Zatim su počeli pozivi u apsolutnu i neograničenu slobodu
bez vjerskih ili prirodnih ograničenja. Na kraju su ovi pozivh
vi preplavili svijet i ženi je data apsolutna sloboda i ravnoph
pravnost sa čovjekom i da među njima nema nikakvih razlh
lika kako u društvu tako i u vjeri.

107
Svako od njih je potpuno slobodan i može raditi šta
god poželi. Vjera nad njim nema nikakvog prava kako u
pogledu propisa tako u pogledu ahlaka i edeba. I na krajh
ju smo dobili ono što nam nudi Evropa i Amerika, i drugh
ge nevjerničke zemlje od ibahijeta - potpune slobode u
činjenju nemorala. Tako da su ove zemlje postale izvor i
žarište zaraze u pogledu nemorala za čitav svijet.

Treba reći da ove dvije teze koje je iznjedrio nevjerni-


čki zapad i koje se proturaju u islamskom svijetu a koje su
nam donijeli prozapadno orjentisani muslimani predstavlh
ljaju neprijateljstvo spram muslimana. Ovo je zlokoban
početak u novijoj istoriji muslimana gdje je došlo do preoh
okreta u većini islamskih zemalja u kojima su muslimani
pokrivali svoje žene i brinuli se o njihovim potrebama i
pravima a i one su izvršavale ono što im je Allah propisao.
Svjedoci smo teberrudža (razgolišavanje), sufura (otkrivanje
lica), ihtilata (miješanje muškaraca i žena), i ibahijeta (potph
pune slobode u činjenju nemorala), tj., raskalašenosti koja je na
sceni među muslimanima. 9

Već smo spomenuli kako su vjernice skoro četrnaest


vjekova od vremena Poslanika,sallallahu alejhi ve selleme, no-
sile hidžab, pokrivale tijelo i lice, i nisu se javno gizdale i
ukrašavale pred stranim muškarcima. U drugoj polovini
četrnaestog hidžretskog stoljeća je došlo do raspada islh
lamske države na manje državice koju su uglavnom kolonh
nizirali nevjernici iz zapadnih zemalja i od tada ubacuju
sumnje i nejasnoće muslimanima te pokušavaju muslimansh
sko vođstvo preokrenuti i zbrisati islamske a nametnuti
nevjerničke zakone i običaje.

Prvi napad u tom pogledu je bio otkrivanje lica žene


muslimanke. Ovo se po prvi put desilo u Egiptu kada je

108
Muhamed Alij paša poslao delegaciju koja bi učila u Franch
cuskoj. Među njima je bio i propovjednik Rifa’atu Rafi’a
Tahtavi koji je umro 1290 h.g. Nakon što se vratio u Egipat
posijao je sjeme teze o slobodi žene. Za njim su i drugi pro-
pagirali istu tezu od onih koji su podpali pod zapadni uticaj
i njihov način života. Među njima su i neki kršćani kao što je
krstaš Markus Fehmi, umro 1374 h.g., koji je objavio knjigu
‘Žena na istoku’. Ta knjiga je imala za cilj skidanje hidžaba,
proširenje ihtilata (miješanje muškaraca i žena) i ibahijeta
(dozvoljavanje svega).

Sljedeća važna ličnost u ovom procesu je bio Ahmed


Lutfi Essejjid, umro 1382 h.g. On je prvi pomješao djevoj-
jke studentice sa muškarcima studentima na univerzitetim-
ma Egipta koje su otkrile lica. Takvo nešto se desilo prvi
put u istoriji Egipta. U tome ga je pomogao dekan pozaph
padnjavanja Taha Husejn, koji je umro 1393 h.g.

Ovu smutnju je začeo propagator sufura (otkrivanje


lica) Kasim Emin, umro 1326 h.g., koji je napisao knjigu
pod naslovom ‘Oslobođenje žene’. Na ovu njegovu knjigu
oglasila se ulema Egipta, Šama i Iraka koja mu je napisalh
la odgovore a neki su proglasili njegovo odmetništvo od
Vjere. Nakon izvjesnog vremena napisao je drugu knjigu
koja tretira istu tematiku pod naslovom ‘Nova žena’, tj.,
preobrazba muslimanke u evropljanku. U ovome mu je
pomagao Abdurrahim iz kraljevske svite koji se bijaše
pokrstio i tako otpao od Islama. Zatim je Kasimovu ideju o
sufuru (otkrivanje lica) preuzeo Sad Zeguli, umro 1346 h.g., i
njegov brat Ahmed Fethi Zeguli, umro 1332 h.g..

Potom se u Kairu pojavio pokret koji se bori za slobh


bodu žene 1919 h.g., koji je predvodila Huda Ša’revi, umrla
1368 h.g.

109
Prvi sastanak članica ovog pokreta održan je u crkvi
Marksiji u Egiptu 1920 h.g. Huda je bila prva žena koja
je javno skinula hidžab sa lica. Priča o tome je ispunjena
tugom i očajem. Allahu se utječemo od nesreće.

Pošto se Sad Zeguli vratio iz Britanije sa svim priph


premama da pokvari Islam i muslimane, u čast njegova
dočeka napravljena su dva šatorska kampa, muški i ženski.
Kada se iskrcao iz aviona uputio se ka ženskom kampu
gdje ga je dočekala Huda Ša’revi sa svojim hidžabom koji
je on trebao skinuti.

On je tada pružio svoju ruku i skinuo hidžab sa


njena lica što je dočekano sa aplauzom tu prisutnih žena
da bi poslije sve redom skinule hidžab sa lica.

Drugi tužan dan koji je označio skidanje hidžaba sa


lica muslimanki veže se za Safiju bint Mustafa Fehmi
ženu Sada Zegula koja je po Evropskom običaju nakon što
se udala za Sada prihvatila čovjekovo prezime pa je se zvala
Safija hanum Sad Zeguli.

Naime ona je u ženskim demonstracijama koje su


organizovane u sred Kaira, ispred dvorca na Nilu, skinula
hidžab sa lica zajedno sa ostalim ženama i bacile ga pod
noge, i na taj su način zapalili vatru smutnje a to mjesto je
prozvano ‘Trgom slobode’.

I tako su nesretnici od Kenanija započeli svoju prlj-


avu borbu zahvaljujući Abdulkudusu, Mustafi Eminu,
Nedžibu Mahfuzu, Taha Husejnu, i drugima koji su porijh
jeklom od muslimana.
Zatim u ovom su učestvovali i kršćani: Šibli Šemil,
Fereh Antun i drugi. Treba reći da u svim ovim spletkama,

110
pomenuti pokret protiv Islama i muslimana su pomagali
novinari. Allahu se utječemo od nesreće i nesretnika koji su
zalutali u pogledu svoje vjere i koji su druge zaveli.

Oko 1900 g. pojavio se časopis pod nazivom ‘Es-sufh


fura’, koji je zagovarao sufur (otkrivanje lica) a istovremeno
napadao čednost i moralne vrline na sljedeće načine:

Prikazivali su sramotne slike žena i dijaloge između


žene i muškarca koji su se svodili na tezu kako žena treba
da ravnopravno učestvuje sa čovjekom u svim porama što
je predstavljalo poziv u jednakost između čovjeka i žene
a istovremeno su ismijavali stav da se čovjek brine o ženi.
Zatim časopis je prikazivao prozapadnu nemoralnu odjeću,
salone nevjernica, slike sa bazena na kojima su se muškarci
i žene kupali zajedno. Zatim razna udruženja za zabavu
i razonodu, kafiće, nemoralne članke, veličanje glumica i
pjevačica te vodiči za ‘lijepe umjetnosti’. 9

Ovaj organizovani napad na čednost muslimanke


potpomogle su dvije stvari: potpomaganje iznutra (od
strane sekularnih i ateističkih vlasti) te istovremeno slabost
muslimana koji bi kvalitetno odgovorili ovom izazovu bilo
jezikom ili perom. Šutnja i ušutkivanje onih koji bi se borili
protiv toga i popravljali ovu grešku muslimana je još jedan
od razloga koji je doprinio širenju ove pojave i nemorala
uopšteno.

Istovremeno nije se omogućavalo štampanje i širenje


članaka koji bi upozorili na ovu pojavu dok su hidžab
i pokrivanje lica od strane pomenute kampanje prikazh
zivani nazadkom i zaostalošću. Svemu tome je doprinjela
činjenica da su vlast u islamskim zemljama preuzeli oni koji
ne zaslužuju da predvode muslimane. 10

111
Ovako je započeo zloslutni početak sufura (otkrivanje
lica) u ovom Ummetu skidanjem hidžaba sa lica žena. O
ovoj temi podrobno govori knjiga “Urota protiv žene musl
imanke” od profesora Ahmeda Feredža, i knjiga “Povratak
hidžaba”, od šejha Muhameda Ahmeda Ismaila. Nakon
pomenutih događaja ova smutnja se proširila diljem islamsh
skog Ummeta kao rasplamsala vatra na sasušenoj travi. Vrhh
hunac te smutnje predstavljaju zakoni koje su uspostavile
pojedine islamske zemlje na čelu sa pomenutim vlastima u
kojima se naređuje sufur, tj., otkrivanje lica.

U Turskoj je bezbožnik Ataturk izdao zakon kojim


naređuje skidanje hidžaba 1920 g. U Afganistanu je isti zakh
kon uspostavio Muhamed Eman. U Albaniji je zakon o skidh
danju hidžaba postavio Ahmed Zugu. U Tunisu je to isto
uradio Ebu Rakibe. I ne samo da je zabranio hidžab već
je višeženstvo proglasio zločinom. Za eventualne prestu-
pnike u tom pogledu kazna je godinu dana zatvora i dodh
datno se kažnjava novčanom kaznom.

Glavnu ulogu u ovoj stvari je odigrao Tahir Hadad


koji je umro 1353 h.g. On je napisao knjigu ‘Dvije žene u
Šerijatu i u društvu’ u periodu između 1920 i 1930 g., u kojh
joj poziva na oslobođenje žene muslimanke. Spominje se
da je to djelo ustvari napisao kršćanin El-Eb Selam a da je
predstavljeno u javnosti kao djelo Tahira Hadada. Na kraju
knjige on je postavio dvanaest pitanja na koja je odgovorio
veliki broj muftija. Marokanski muftija malikijskog mezhebh
ba je za njega kazao kako je izašao iz Vjere.

Zbog te knjige a po naredbi države mu je zabranjen


ispit na pravnom fakultetu. Zatim je izolovan a svijet ga je
odbacio zbog pomenute knjige da bi na kraju umro . Nije ga
ispratio niko osim mali broj prijatelja i rodbine.

112
Slušao je muziku i posjećivao kafiće a težio je soci-
jalističkom pokretu.
O ovoj knjizi su neprestano pisale novine i veličale je
sve dok se Tunis nije pretvorio u bolesno tijelo i pokrenuo
veliku kampanju na državnom nivou protiv pokrivanja lica
i hidžaba uopšte. Detalje o ovoj velikoj bezbožničkoj bitci
protiv hidžaba možeš pronaći u knjizi ‘Hidžab i čednost’
na otprilike četiri stotine stranica. Inna lillahi ve inna ilejhi
radži’un.

U Iraku su poziv na skidanje hidžaba predvodile Ez-


Zehavi i Er-Rusafi Allahu se utječemo od njihova stanja.
Danas možemo čuti žalosne vijesti iz Alžira o skidanjh
ju hidžaba u toj zemlji kao što se spominje u knjizi ‘Pozaph
padnjavanje u politici, ekonomiji i misli’. Naime trinaestog
maja 1958 g. počinje proces skidanja hidžaba sa lica. Priča
od čijeg se spomena srce cijepa od tuge i žalosti. Kada je
petkom na hutbi hatib obezvrijedio džumu pozivajući na
skidanje hidžaba. Nakon što se završila džuma ustala je
neka alžirska djevojka i na mikrofon pozvala na skidanje
hidžaba. Zatim je skinula svoj hidžab i bacila ga a u tome
su je slijedile druge okupljene djevojke koje su unaprij-
jed bile pripremljene za takav zadatak. A oni koji su bili
zavedeni tom idejom su pljeskali. Isto se desilo u gradu Vehh
heran. Sličan slučaj je isceniran i uglavnom gradu Alžira.
Sve ove događaje je pratila i podržavala štampa.

Sufur (otkrivanje lica) se proširio i u krajnjim dijelovimh


ma Maroka kao i u sva četiri dijela Šama: Siriji, Palestini,
Libanonu i Jordanu. Nekada se sufur širio posredstvom
socijalističke partije ‘El-Ba’s’, a nekada pozivima u arapsh
ski nacionalizam. U svakom slučaju sufur (otkrivanje lica),
teberrudž (razgolišavanje) i ibahijet (dozvoljavanje svega) su
brzo zavladali.

113
Izvori koje sam proučio ne objašnjavaju kako je došlo
do toga i nije mi jasno zašto pisci u to vrijeme nisu pisali o
tome iako je opšte poznato do koje mjere su sufur (otkrivanje
lica), teberrudž (razgolišenost), i ibahijet (dozvoljavanje svega)
dospjeli.

U Indiji i Pakistanu stanje među vjernicama u pogle-


du hidžaba je bilo u najboljem redu. Pokrivenost i stid su
krasili žene muslimanke. Otprilike u pedesetim je počela
kampanja o tobožnjoj slobodi žene i ravnopravnosti sa
čovjekom. Prevedena je knjiga Kasima Emina ‘Oslobođenje
žene’, a ista se ideja proturala kroz štampu kao i ideja o
mješovitom školovanju muškaraca i žena, i poziv na skidh
danje himara. Tako da je na kraju i ovaj dio zemlje zapao
u stanje o kojem se ne može požaliti nikome do Allahu
Dželleša’nuhu. Ovakvo stanje u koje su zapali muslimani opish
sano je u knjizi, ‘Posljedice zapadne misli u skretanje muslimans-
skog društva na Indijskom poluotoku’, od Hadima Husejna.

I tako je pod utjecajem poziva u oslobođenje žene i


ravnopravnost, dno do kojeg je propala žena zapada postalh
lo početak ponora za ženu muslimanku u našim zemljama.

Parola slobode i ravnopravnosti uzrokovala je:

- Žena je izašla iz kuće i postala konkurencija ljudima


u svim porama života
- Sa žene je odstranjen hidžab a kao posljedica toga
došlo je do gubljenje stida, čednosti i čistoće.
- Žena je bačena u najdublji ponor i postala je predmh
metom naslađivanja, i trguju s njenom čašću.
- Time su uklonjene sve prepreke da se žene mješaju
i osamljuje sa stranim muškarcima kako bi se uništila njihh
hova čednost.

114
- Time je ubijena njena životna funkcija, a to je da
bude majka, žena, odgajateljica generacija, i smiraj i odmor
muževima. Učinjena je jeftinom robom koja je na dohvatu
svakom pokvarenjaku. I mnogi drugi belaji u koje je upalh
la žena a o kojima govore i pišu oni koji su ljubomorni na
stanje vjernica kao što je knjiga, ‘Prava žene u Islamu’, od
Muhameda Abdullaha Arafeta.

Ovo su zalutali zahtjevi koji odvode od puta vjernika


i ono što smo spomenuli su razarajuće posljedice toga po
islamski svijet.

Druga stvar. Zabludjeli zahtjevi i napadi na čast žene


se i dalje ponavljaju na posljednjem uporištu Islama kako
bi to mjesto učinili mjestom javnog razvrata. Svaki početak
ima i svoj završetak. Prva stvar za koju su potegli pozivaći
u iskvarenost je simbol islamske čednosti a to je hidžab
vjernica. Pa kada skinu prekrivače sa lica žene ona će
razgolišiti i ostale dijelove tijela i pokazati ukrase za koje im
je Allah naredio da ih zastru od pogleda stranih muškaraca.
Tako se stanje vjernica od čednosti počelo kretati ka iskvarh
renosti, otkrivenosti i ibahijetu (dozvoljavanje svega) u većini
zemalja islamskog svijeta. Allaha, Dželleša’nuhu, molimo da
popravi stanje svih muslimana.

Danas orjentalisti i prozapadnjaci žele da isti scenarij


sprovedu u srcu islamskog svijeta, prijestolnici Islama i
omiljenom mjestu Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, a to
je Arabijski poluotok čije je srce i kiblu Allah, Dželleša’nuhu,
čuvao još od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a
sačuvao ju je i od kolonijalizacije. Tako da je hvala Allahh
hu Islam još uvijek na ovim prostorima uzvišen, na snazi
je Šerijat a društvo je islamsko bez nevjernika. Oni koje je
Allah iskušao u Vjeri koriste iste metode kao i njihove preth

115
thodnicima u napadima na hidžab. Oni koriste štampu na
tom putu i ponavljaju zahtjeve kao i njihovi prethodnici.

Kao što smo prethodno rekli oni napadaju na temelje


čednosti tj., pozivaju u sufur (otkrivanje lica), teberrudž
(razgolišavanje), i ihtilat (miješanje muškaraca i žena). Pozivaju
ženu da bude konkurencija muškarcu kako se muškarac ne
bi brinuo o njoj kao i na druge pogubne stvari o kojima smo
prethodno govorili.

Stvarnost ovih zahtjeva svodi se na udaljavanje


od Pravog puta, puta mu’mina i pozivanje u zlo i grijeh
a napuštanje dobra, te borba protiv sopstvene prirode i
prirodnih sklonosti žena i Šerijata. To je ustvari borba protiv
moralne čistote, čednosti te borba protiv islamskog vođstva
koje sudi po časnom Šerijatu kako bi se isti zatro, a kako bi
zemljom zavladao nered, sufur i teberrudž.

Ova borba jezikom nekada može biti opasnija od


borbe rukom i to predstavlja činjenje nereda na zemlji. O
tome šejhul-islam Ibn Tejmijje u knjizi ‘Sarimul-bettar’,
2/735, kaže: “Šteta koju može napraviti jezik u Vjeri je mnogh
go veća od štete koju može načiniti ruka. Također ono što
može popraviti i doprinjeti jezik u Vjeri je mnogo veće nego
što to može čovjek učiniti rukama.”

Kao rezime do sada rečenog možemo reći da je na odgh


govornima sljedeće:

Prvo. Da poduzmu odgovarajuće mjere u cilju zaštite


hidžaba i čednosti muslimana, a da one koji se ismijavaju
sa hidžabom i zagovaraju sufur (otkrivanje lica), teberrudž
(razgolišavanje), i ihtilat (miješanje muškaraca i žena) kazne
shodno propisima Šerijata.

116
Također da kazne žene koje su nepropisno odjevene
jer predstavljaju izvor smutnje. I to, njih bi trebalo kazniti
prije mladića koji ih napadaju i uznemiravaju jer su one te
koje su ih na sebe namamile.

Drugo. Na ulemi i studentima je obaveza da maksimh


malno savjetuju i upozoravaju na opasnost zle propaga-
nde, i da bodre i učvršćavaju vjernice na putu čednosti i
krijeposti. Zaista je od milosti prema njima da se upozore
na one koji robuju strastima a koji ih pozivaju u zlo.

Treće. Svako onaj kome je Allah povjerio odgovorno-


st u pogledu žena, od očeva, muževa, sinova, i drugih trebh
ba da se boji Allaha, Dželleša’nuhu, u pogledu odgovornosti
spram žena, i da upotrjebi sve mjere predostrožnosti kako
bi sprječili sufur (otkrivanje lica), teberrudž (razgolišavanje), i
ihtilat (miješanje muškaraca i žena), kao i one stvari koje vode
i pozivaju u to. I neka znaju da je glavni uzrok iskvarenosti
žena zbog nemarnosti ljudi.

Četvrto. Savjetujem ženama vjernicama da se boje


Allah, Dželleša’nuhu, u pogledu sebe kao i svoje djece. Neka
čuvaju čednost i neka oblače šerijatski propisan hidžab i
neka oblače abaiju i himar, i neka se ne povode za onima
koji ih pozivaju u fitnu i nemoral.

Peto. Savjetujem piscima i propagatorima ove smutnh


nje da se iskreno pokaju kako ne bi bili uzrokom propasti
svojih porodica i muslimanskog Ummeta pa da tako zaslu-
že Allahovu srdžbu i kaznu.

Šesto. Neka se svaki musliman pričuva saučesništva


u širenju nemorala. Jer Allah, Dželleša’nuhu, obećaje tešku
kaznu onima koji vole da se među vjernicima širi nemoral.

117
Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Ljubav prema
nemoralu se ne ogleda samo u govoru i radnjama, već
i srcem, i spominjanjem same te stvari ili težnja ka istoj.
Također šutnja i prešućivanje nemorala pospješuje širenje
istog, a u tom kontekstu Allah, Dželleša’nuhu, kaže: “One koji
vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kaz-
zna i na ovom i na onom svijetu.” (En-Nur, 19)

Ovim ću završiti ono što sam namjeravao objasniti u


pogledu ove tematike, a na ulemi i vjernicama je samo da
opominju kako bi na taj način izbjegli odgovornost pred Allh
lahom, Dželleša’nuhu, jer Vjera je savjet kako to Poslanik, sallh
lallahu alejhi ve selleme, kaže: “Vjera je savjet, upitali su kome
Allahov Poslaniče? On reče: Allahu i Njegovom Poslaniku,
vođama muslimana i običnom svijetu.”
Hadis bilježi Muslim u svome Sahihu.

Hafiz Ibn Redžeb u ‘Hikemul-džedire’, 43, prenosi


od imama Ahmeda da je bilo rečeno: “Abdulvehab Verak
negira to i to. Pa je on na to odgovorio: ‘Neprestano ćemo
biti na hajru dok među nama bude onih koji negiraju.’”

U tom kontekstu su i riječi Omera, radijallahu anhu,


kada je rekao onome koji mu reče: “Boj se Allaha.’, a on mu
na to reče: ‘Među vama ne bi bilo hajra da nam to niste rekli
a u nama ne bi bilo hajra kada to ne bi prihvatili.’”

I na kraju opomenu će prihvatiti oni koji su razumom


obdareni, a Allah, Dželleša’nuhu, je taj koji će svakome svesti
račun. Neka je salavat i selam na Muhammeda, njegovu porh
rodicu i ashabe. ..

Fus note : =

118
Fus note :

1 (38 str.)
Ibn Kesir u svome Tefsiru, tumačeći ajet:
“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i
ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će
se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti.”
(El-Ahzab, 59), prenosi:
“Ali ibn Ebi Talha prenosi od Ibn Abbasa:”Allah
naređuje vjernicama da, kada iz svojih kuća izlaze zbog
neke potrebe, pokriju lica preko glave sa svojim džilbabom
i da ostave nepokriveno samo jedno oko.”
Muhammed ibn Sirin kaže: ”Pitao sam Ubejda es-
Selmanija o riječima Uzvišenog Allaha: “...neka spuste
haljine svoje niza se...”, pa je pokrio lice i glavu, a ostavio
otkriveno samo lijevo oko.”
Ibn Ebi Hatim prenosi da je Ummu Seleme rekla nakh
kon što je objavljen ovaj ajet da su žene ensarija izašle kao
da su im na glavama gavranovi, a na sebi su imale crne
prekrivače. - Tefsir Ibn Kesir, str.1084.

2 (73 str.)
Treba napomenuti da je pisac navedene primjh
jere osamljivanja spomenuo na osnovu stanja saudijskog
društva iako se zna da je u toj zemlji na snazi Šerijat, i gdje
su uglavnom sve ustanove odvojene u pogledu polova.
Tako npr., imaju škole za muškarce i škole za žene. Ali i
pored toga ljudi su kroz svakodnevni život u situaciji da
se ponekad mješaju ili osamljuju sa ženam. Postavlja se pith
tanje kakva je situacija kod nas gdje nema te zabrane na
državnom nivou a većina muslimana i ne zna, i ne prakti-
kuje ovaj propis. Otuda je obaveza na svakom muslimanu
koji je spoznao ovaj ali i druge propise Vjere da ustraje na
tome i da na lijep način pozove i druge muslimane u prakth
ticiranje istog. Molim Allaha, Dželleša’nuhu, da nas pomogne
na tom putu. Amin. (Op. p.)

119
3 (75 str.)
U onome što se danas prikazuje na televiziji kod
nas i na zapadu možemo vidjeti mnogobrojne filmove koji
uče omladinu kako da se zabavljaju sa djevojkama, kako da
na tom putu savladaju mnogobrojne probleme i sl.. Zatim
kako da jedni druge zavedu i sl.. Drugim riječima razvila se
čitava umjetnost na tom polju kako najlakše i najbezbolnije
pasti u blud. I umjesto da država i razne organizacije upozh
zore na opasnost bluda i nemorala uopšte, oni su se strovh
valili u još veći ponor pa omladini savjetuju da se zaštite
ali ne i da se okanu vanbračnog života. Ali hvala Allahu
Islam je ostavio lijek za sve pa i za to. Preporučio je omladh
dini da što prije stupe u brak kako bi se sačuvali razvrata.
Znajući ovo muslimani moraju voditi računa kakve im
emisije gledaju djeca. Ovdje nije riječ o klasičnim sapunich
cama u čiji nemoral i zabranu gledanja istih ne sumnjamo,
već i o mnogim dječijim emisijama zapadne ili prozapadne
proizvodnje. (Op. p.)

4 (83 str.) ‘
Li’an’ je međusobno proklinjanje supružnika u
slučaju da muž optuži ženu za blud a da za to nema svjedh
doka a ona odbije da to potvrdi. U tom slučaju oni se rastavlh
ljaju i donose prokletstvo na onoga ko laže. O tome govori
sljedeći ajeti iz sure Nur: «A oni koji okrive svoje žene, a
ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci,
potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri
puta da, zaista govore istinu, a peti put da ga pogodi Allah-
hovo prokletstvo, ako laže! A ona će kazne biti pošteđena,
ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže, a
peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori ist-
tinu!» (En-Nur, 6-9)

5 (103 str.)
Pisac ovdje govori o mogućim posljedicama koje bi
mogle pogoditi jedno islamsko društvo kao što je Saudijska
Arabija u kojoj je Šerijat na snazi i gdje uglavnom sve žene

120
pokrivaju lice. Međutim ako pogledamo većinu muslimanki
našeg vremena u našem podneblju i šire, vidjet ćemo da se
već odavno ostvarilo to o čemu on govori. Naime nasilnim
otkrivanjem lica žene muslimanke kod nas poslije drugog
svijetskog rata nije ostalo samo na tom. Većina muslimankh
ki je vremenom skinula i mahramu, i ne samo to već se i
potpuno razgolišila. I ako malo bolje analiziramo sredinu
u kojoj živimo vidjet ćemo da je takav način odjevanja te
opšte udaljavanje od vjerskih propisa doveo do toga da su
mnogi današnji muslimani i muslimanke skloni nemoralnh
nom životu. Allaha molimo da nas sačuva od tog velikog
grijeha. (Op. p.)

6 (103 str.)
Svjedoci smo bračne nevjere koja vlada na zapadu
gdje je brak samo formalnost a gdje svako od supružnika
vodi dvostruki intimni život. Normalno, sve ovo prouzrh
rokuje neislamski način života gdje se ljudi svakodnevno
mješaju sa ženama od škole i radnog mjesta, pa do kuća
i stanova. Društvo koje svoj bonton gradi na neljubomori
spram supruge, kćerke i bližnje rodbine, je društvo osuđeno
na propast. I ne samo da se taj nemoral ne osuđuje već goth
tovo da nema filma i tv programa u kojem nema nemorala
koji se svakodnevno plasira u mas medijima. Hvala Allahu,
Dželleša’nuhu, koji nas je počastio Islamom, i nas i naše porodh
dice zaštitio od nemorala i bračne nevjere.(Op. p.)

7 (105 str.)
Umjesto himara može se obući jedan drugi odjevnh
ni predmet koji pokriva lice i koji ima otvor za oči a to je
nama dobro poznati nikab. Do završetka drugog svijetskoh
og rata naše nane su nosile zarove i feredže koji je također
prekrivao lice. Umjesto abaije kod nas se upotrebljava manth
til za žene a obadvoje se svodi pod termin džilbab. Stim
što je pisac, kada je bilo govora o džilbabu, spomenuo da
je ispravnije da se obuće abaija jer ona počinje sa glave i ne

121
oslikaje nikakav dio tijela za razliku od mantila koji možda
oslikaje ramena žene. (Op. p.)

8 (114 str.)
U srednjovjekovnoj Evropi ženi je nanešeno veliko
zlo. Čak po nekim crkvenim učenjima vjerovalo se da žena
nema dušu. Bila je dovoljna i najmanja sumnja ili optužba
na račun žene pa da se proglasi vješticom, bludnicom ili
heretikom, pa da završi spaljena na lomači. U jednom dokh
kumentarnom programu hrvatske televizije koji sam lično
pratio jedna doktorica istorije doslovno je rekla: «Evropa i
crkva se trebaju stidjeti onoga šta su učinili ženi u srednjem
vijeku. U srednjem vijeku je na lomači spaljeno četiri miliona
žena.» Na kraju da kažem i ovo da u crkvenim podrumima
postoje čitave biblioteke i protokoli o svim tim žrtvama koje
su prošle kroz inkvizicijske sudove i mučilišta. I na kraju
zar oni koji su žene spaljivali u srednjem vijeku a danas
ih prodaju po noćnim barovima i javnim kućama, da nam
govore o pravima i slobodi žene? (Op. p.)

9 (115 str.)
Ibahijjet vodi porijeklo od glagola ‘ebaha-jubihu’,
što bi značilo dozvoljavati. Ovdje dolazi u kontekstu spomeh
ena ljudi koji dozvoljavaju stvari koje je Allah, Dželleša’nuhu,
zabranio i koji šire nemoral. Moglo bi se reći da su to
nemoralni i raskalašeni ljudi i žene. Otuda se takvi ljudi u
arapskoj terminologiji nazivaju ibahijjun. (Op. p.)

10 (118 str.)
Dok sam studirao u Saudijskoj Arabiji uvidio sam
da je proturanje ovih časopisa i šrenje nemorala putem njih
među muslimanima još uvijek prisutno. Isto tako je žalosno
da veliki broj muslimanki iščitava te časopise i povodi se
za onim što propagiraju isti. Iako je u ovoj zemlji zvanično
Šerijat na vlasti, država neće ili ne može to da zaustavi. Iako
je ova pojava u Saudijskoj Arabiji odnedavno zaživila posh
sljedice su užasne po moral omladine. Onda se samo može

122
zamisliti kakvo je stanje u onim zemljama gdje se ova proph
paganda širi već stotinu godina. Najbolji primjer za to je
Turska i Egipat, pa ako hoćete i naša zemlja. Svako ko posjh
jeti ove dvije, skoro najveće muslimanske zemlje, razočarat
će se u tom pogledu. (Op. p.)

11 (118 str.)
Ovdje treba reći da su neprijatelji Islama planski
i godinama pripremali sekularne i ateističke partije koje su
uglavnom diktaturom i vojnim pučevima doveli na vlast,
koji bi potom za njih odrađivali ove prljave poslove putem
zakona i institucija vlasti. (Op. p.)

...
Ovdje moramo ukazati na čovjeka koji radi na
širenju nemorala i bezstidnosti, a koji ima jaku propagandu
i na našim prostorima i veliki broj sljedbenika. Pored Kardh
davijeve zabludjele akide, on ruši i ličnost muslimanke.
Kardavi kaže: „Važno je da ustvrdimo da miješanje
muškaraca i žena nije zabranjeno, kao što to predstavljaju
pozivači žestine i sužavanja.“
Kardavi neumorno radi na skidanju zavjese
neporočnosti i čednosti sa pokrivenih žena. Mnogo puta
je izjavio da je razdvajanje žena i muškaraca na predava-
njima novotarija i običaj koji nema ništa sa Islamom . Po
njemu je neophodno “prelomiti” ovu zapreku između žena
i muškaraca.
Kardavi dozvoljava dodirivanje (rukovanje) žene
tuđinke, putovanje žene bez mahrema.
Kardavi dozvoljava da žena muslimanka bude glumh
mica. Od najčudnijih fetvi vezanih za ženu, jeste dozvola
glume za ženu muslimanku, tvrdeći da je učešće žene u
glumi nužna stvar bez koje se ne može.
Izjavio je da je nužno da se pokrivene žene pojave na
TV, na satelitskim kanalima, kao što je nužno da se pojave
u pozorištima i glumačkoj odori. (Op. izdavača)

123
Knjige u izdanju Mektebetu El Guraba :

- KOMENTAR OTKLANJANJE SUMNJI


El Šejh Muhammed Salih El Usejmin

- SVJETLOST SUNNETA I TAMA BID’ATA


Dr. Seid El Kahtani

- SVJETLOST IMANA I TAME NIFAKA


Dr. Seid El Kahtani

- Jusuf Kardavi NA VAGI ŠERIJATA


El Šejh Sulejman Salih El Harraši

- LJUBAV PREMA POSLANIKU s.a.v.s.


Abdurreuf Muhammed Usman

- DA LI JE MUSLIMAN OBAVEZAN
DA SLIJEDI JEDAN OD ČETIRI MEZHEBA
Muhammed Sultan El Ma’sumi
________________________________________

InšaAllah, uskoro NOVA KNJIGA

PUT ISTINE I ZABLUDE

___________________________________

e-mail:ehlisu@yahoo.co.uk
124