Dervis i smrt

od Lektire-kratak sadrzaj ,prepricavanja,sastavi i eseji :))), 5. svibanj 2010 u 20:09 U prvom poglavlju najpre se govori o samom pisanju. Upoznajemo šejha Ahmeda Nurudina i postajemo svedoci njegove potresne ispovesti, koju piše iz nekog višeg razloga, pisanje je za njega svođenje računa pred samim sobom i pred drugima, ali i jedan egzistencijalni izlaz; suočen je sa smrću, a pisanje mu produžava trajanje. Uvodi se tema pobune, koja je, za sada, samo "opasna riječ". U drugom poglavlju, misleći da ide u posetu samrtniku, Nurudin revidira svoje stavove o smrti. Uznemiren jer mu je brat zatvoren u tvrđavi, oseća nedovoljnost priče o večnom životu, kao i strah. Umesto starca, zatiče njegovu ćerku, kadijinu ženu, sa kojom razgovara o njenom bratu, Hasanu. Sa stanovišta radnje – propušta priliku da nešto učini za sopstvenog brata. Treće poglavlje dočarava atmosferu đurđevske noći, koja se može uporediti sa Valpurginom noći u "Faustu", slavljenje mladosti i plodnosti, paganski rituali... Sve to unosi dodatni nemir u derviševu dušu i priprema atmosferu za zbivanja koja slede. U četvrtom poglavlju se pojavljuje begunac, bezimeni buntovnik koji je nekim čudom pobegao sejmenima i sakrio se u dvorište tekije. Šejh Ahmed se dugo dvoumi šta da učini, isprva ga ne odaje i skriva ga, da bi ujutru sve ispričao Mula Jusufu koji poziva stražare, prekasno jer je prestupnik već pobegao. Misao o tom čoveku prati Ahmeda Nurudina tokom celog romana, daje mu izmišljeno ime Ishak, idealizuje ga, zamišlja razgovore s njim. Već na kraju ovog poglavlja, on se pojavljuje kao prikaza. U petom poglavlju, Nurudin se suočava sa ocem, koji je došao da sazna nešto o drugom sinu, zatim sa muselimom – razgovor sa katastrofalnim ishodom – i sa Hasanom, od koga saznaje zašto mu je brat uhapšen: kao kadijin pisar, Harun je našao unapred napisano saslušanje jednog čoveka koji je ubrzo zatim ubijen; znao je previše. Hasan predlaže organizovano oslobađanje iz tamnice, ali derviš ne pristaje na to, još uvek veruje u pravdu, čak i sopstveni integritet čvrsto vezuje za tu ideju više pravde. U šestom poglavlju se nastavlja suočavanje ljudskog i derviškog načina razmišljanja, Nurudin i dalje ne odobrava Hasanove argumente, iako tog jutra muselim nije hteo da ga primi. Na kraju poglavlja razgovara i sa kadijom, koji ga poražava. Sedmo poglavlje – noć je, Nurudin sreće pasvandžiju i ne shvata da bi od njega mogao nešto da sazna. Zatim mu nepoznat čovek preti, kaže mu da pripazi šta radi. Odlazi muftiji i sreće Kara-Zaima, druga iz rata. Nakon potpunog debakla u razgovoru s muftijom, šejh Ahmed nudi Kara-Zaimu novac da spasu Haruna. Ovaj ne pristaje i ubrzo, u svojoj gluposti, ispriča muftiji za ovu ponudu. U osmom poglavlju, Ahmed saznaje od hafiz-Muhameda da je Harun ubijen tri dana ranije. Drži potresan govor posle obreda u džamiji. Deveto poglavlje – sve se okrenulo protiv Ahmeda Nurudina. Napadaju ga četiri konjanika u sumrak (apokaliptična slika). U sred noći ga hapse i odvode u tvrđavu. Nije određeno koliko vremena provodi tamo, izgleda da je u pitanju desetak dana, a onda ga puštaju. Završava se prvi deo romana.

Ahmed je bio prijatelj njenom sinu. Tako i biva. Za vreme rata jedna žena se prostituisala sa vojnicima da bi prehranila svog sina. Pred zoru se javlja strah od smrti. Ahmed Nurudin se svima zamerio i umreće. Analiza likova u romanu Ahmed Nurudin . Takođe je postao i omražen.šejh tekije. kao novi kadija. pa zato sa njim. Nurudin šalje pismo njegovom sinu. Nurudinov tekst se završava istim citatom iz Kur-ana kojim je i počeo – svaki čovek je uvek na gubitku. Napustivši okrilje vere. živela je i sa njima. Ahmed stvara sliku o njegovom životu. To je polazna pozicija. Dok je na putu. Pred kraj se govori o vezi koja je postojala između Ahmeda i mladićeve majke. njega ponize i takođe zatvore . zatvoren i nesrećan čovek koji je duboko potisnuo sve svoje lične probleme. Kada stekne vlast. koji će ga osloboditi i usput kazniti odgovorne za hapšenje (odgovorne i za Harunovo ubistvo). tragični junak Meše Selimovića izgubio je u odluci da se po svaku cenu osveti zbog bratovljeve smrti. Šesnaesto poglavlje – Ahmed Nurudin je postao kadija. U pitanju je izrazito kontemplativan karakter.Deseto poglavlje – drugi deo romana – počinje sećanjem. Kada su neprijateljski vojnici zauzeli to parče zamlje gde je bila njena kuća. Od njega se zahteva da uhapsi Hasana (nađeno je pismo Hasanovog prijatelja. U igrama vlasti i vladanja. Dubrovčanina u kome se govori o korupciji. odlučuje da učini tako. Nakon što brata i ubiju. Potčinjava mu se donoseći odluke i presuđujući. Pošto on sad predstavlja zakon. postaje deo tog poretka. Ali ako pravda nije zagarantovana kao viši princip. Hasan pomaže tom čoveku da pobegne iz zemlje).na početku je naivni derviš koji veruje u ljudsko poštenje i pravedni poredak u svetu. zato su je na kraju ovi prvi ubili. onda se obe gube. svetlo vere . derviš će pod pritiskom porodične tragedije pomisliti da ne postoji pravda mimo čovekovog staranja za nju.) Na kraju romana. U jedanaestom poglavlju se ništa ne događa. pa ponovo oseća potrebu da ga brani. moraće da iznutra upozna društveni mehanizam sa kojim je u prvi mah došao u sukob. kao što kaže njegov prijatelj i antipod Hasan. Na kraju poglavlja saznajemo da je Jusuf bio i Kadijin špijun i da je upravo on odao Haruna. Na iskustvo šejha Ahmeda Nurudina izbeglog sa pozornice života se ne može računati. Detinju naivnost i pobožno uverenje kako je viša promisao odredila tokove sudbine. Ljudi ga poštuju zbog toga. Na kraju poglavlja "odapinje strelu" – počinje osveta. i dalje pokušava da odbrani svoja načela. U dvanaestom poglavlju sahranjuje brata u tekijskom dvorištu.odlučuje se na osvetu. Četrnaesto i petnaesto poglavlje – uhapšen je hadži Sinanudin. doveo ga je posle u tekiju – to je Mula Jusuf. Ahmed Nurudin je izgubljen. Trinaesto poglavlje je uglavnom posvećeno Hasanu. u kojima je privremeno imao nekog uspeha. a istina se svede na interes. Uveče njegovog poslednjeg dana u tekiju dolazi mladić koji mu je možda sin. a kasnije je i on ubijen. Kadija je ubijen. Te igre se ne vode prema . ali Mula Jusuf pomaže Hasanu tako da izgleda da ga je Nurudin spasao. Ahmed shvata da oseća mržnju. muselim pobegao. dok se na kraju iskustvo bivšeg derviša radikalno menja jer će i on živeti u svetu. (Kada mu zatvore brata. uticajnom političaru u Carigradu. bez krivice. treba razgovarati kao sa detetom. pa se ne odlučuje na akciju.

pred smrt miri s njim i udovoljava svakoj njegovoj želji. bio je pisar u službi kod kadije. Hadži-Sinanudin. Nurudin mora da čini nepravdu. Hasanovi prijatelji. Harun. ugledan je čovek u kasabi. Ahmed Nurudin početku ga smatra lakomislenim. Muftija . talentovani pisar. Hasanova sestra . nego koristi i upotrebe nasilja. U mislima ga naziva antiohijskom kozom.bračni par. vidimo ga samo kroz njegove oči (kao i sve ostale likove). Dubrovčani . ali kasnije uviđa da je pogrešio. Hasanov otac je bolećivi starac koji se. derviš će je kasnije pamtiti po njima Kadija. iako je tada bilo sasvim obrnuto. Nurudinov brat. Muž je autor pisma u kom se u najgorem svetlu govori o vlasti. da derviš lične interese stavlja ispred opštih. To je i vrhunac kritike totalitarnog režima i korumpirane vlasti u ovom romanu. Ponovo ga je "video" kad je ovaj sahranio brata. mada se ranije protivio svim sinovljevim odlukama i hteo da ga razbaštini. njen muž. Ajni-efendija. zbog čega je Hasan i odveden na saslušanje. isto kao i begunac kome je Nurudin nadenuo ime Ishak.tipičan predstavnik vlasti. Važno je zapamtiti sliku njenih ruku u sumrak. ružan. Hasan je izazvao gnev svoje porodice jer je napustio šansu da ima visok položaj u društvu. KARAKTERIZACIJA LIKOVA: AHMED NURUDIN. opet bez ikakvog uspeha. Ali-hodža je lokalna luda koja svakome govori u lice šta misli. derviš: . stradao jer je video poverljiv dokument o zločinu vlasti. aludirajući na njegov moralni integritet. Mula Jusuf je mladi derviš. Hasan je nosilac ideje slobode. Aludira se na ljubavnu (verovatno platonsku) vezu između žene i Hasana. prvi sa kojim je Nurudin razgovarao i molio ga za pomoć bratu.gramziva lepotica koja želi da razbaštini svog brata. Oni se boje jedan drugog. Muselim . Nurudin je morao da se igra praznim rečima da bi privukao njegovu pažnju. zlatar. Vlast uništava ono što bi morao da bude njen osnovni smisao. Zbog toga je Ahmed Nurudin izgubljen. Ružna uspomena o majci ga vezuje za Aheda Nurudina. Odgovor je bio poražavajuć. Hasan je Nurudinov najbolji prijatelj. da je u pitanju jedna kompleksna ličnost jakog integriteta. koji odbija da pomogne Nurudinu.naoko potpuno rasejan i nezainteresovan čovek koji se smrtno dosađuje. Njegovo hapšenje (koje je isplanirao Ahmed Nurudin) izaziva pobunu naroda protiv vlasti. do čega mu je stalo kako bi se izborio za pravdu.principima istine i pravde. površnim mladićem. tvrd čovek sumnjivog poštenja. Jednom prilikom se pravio da ne vidi Nurudina. je suv. Da bi vladao. Njegovo shvatanje sreće je drugačije od njihovog.

strah. suviše odmjeren za njegovo bujno zdravlje.'' ''A njegov glas je miran. da živim za vjeru. a tekija u kojoj živim nalazi se na izlasku iz kasabe. najbrojnijeg i najčistijeg. činilo mi se da zvuči gotovo veselo. Učili su me da slušam. u crvenoj kabanici. kao da zna nešto što ga čini sigurnim. jedini on miran i nasmijan u toj gužvi..” Stihovima iz Kur-ana Selimović započinje i završava roman. brat mu je deset dana ležao u zatvoru.''Četrdeset mi je godina. ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja. i ne znam ništa izvan onoga što su htjeli da me nauče.. u plavom mintanu. podsmješljivo izazovno. Počinje pisati zbog ogromnog nemira u sebi koji je potrebno kanalizirati. svjetovni život počeli su se u njemu kovitlati nemiri. početak i svršetak svega – da je svaki čovjek uvijek na gubitku. cjelinu trajanja u vremenu u kojem je čovjek taj koji gubi. zaustaviti ga ili vratiti. među crnim i surim gudurama što zaklanjaju širinu neba. iako je zato bila i hladna. iznad rijeke. oči su mu oštre. kao da je iznad svega što se dešava. Tu negdje u pokušajima da oslobodi brata i zadiranjem u vanjski. u tvrđavi.. da trpim. živjela je svojim životom. svećenik je. bjegunac: ''Njegov glas se čuje drukčije nego ostali.. zaokružujući time cjelinu. .'' ''Šejh sam tekije mevlevijskog reda. Nisam vjerovao toj smirenosti. “Šejh sam tekije mevlevijskog reda…” U ja-formi pisac nas upoznaje s glavnim likom.'' “Pozivam za svjedoka vrijeme.'' HASAN: ''Na konju ispred dželepa jahao je Hasan. jer ima više da krije.'' ''Sjedio je sa hafiz-Muhamedom. Ne može promijeniti vrijeme. pokreti gipki.'' ''Imao sam porodicu. Boljih od mene je bilo. a treba da znam. sa njegovim rumenim licem i njegovih svježih dvadeset pet godina. moja je tako treba da bude.'' ''Dvadeset godina sam derviš. župnik svog samostana i tu živi već niz godina. varajući se da je mrtva. po djetinjstvu koje cijelog života zatrpavam. on svome držanju poklanja više pažnje nego ijedan od nas. Sve je počelo kako sam kaže prije dva mjeseca i tri dana. podšišane mekane brade. na neprirodnost. upravan. dublji je i muškiji. nasmiješen. ime mu je Ishak. da ne odgovara ni nabusito ni ponizno već ravnodušno. a već star da ih ostvaruje. čak nije ni srdit. vjernijih nema mnogo. svjež. U taj okvir pisac smješta svoju priču.'' MULA-JUSUF: ''Onda je sišao Mula-Jusuf. nerazumijevanje. volio sam tu ljubav bez dodira i koristi. jagom namirisan. moja po krvi i dalekom sjećanju. od đurđevske noći. zovem ga tako jer je tu i jer mu ne znam ime. u čardaku. ličila je na laž. a malim djetetom sam pošao u školu.. vedar. Klepet njegovih nanula je spor. nemir se njemu ne smije događati ali dogodio se..'' ISHAK. njegova molitva nije molba već zahtjev.

ne isto. Rodila se u njemu dilema: da li ga predati ili sakriti!? Nije učinio ništa. Ti i ne govoriš. ušao je s tom ženom u zavjeru. da se zbog svijeta sam odrekne nasljedstva jer kad ga otac razbaštini bit će to javna sramota. griješnu đurđevsku noć. ono što bismo mogli nazvati nečistom savješću?! U hanu je Ahmeda dočekao otac. Karakterno je vedar. a potom je počeo prenositi robu konjima i stalno putovati. Braneći brata Ahmed se suprotstavlja zakonu. već ništa u nečemu. ljubav. ali dobar. sad može i netko drugi predati bjegunca.” . Razvitak čovjekov trebao bi da ide ka gubljenju svijesti o sebi. zato se čvrsto držimo za nju. Nitko ne može. Iz razgovora s hafiz Mehmedom i Hasanom razaznajemo: “Ništa nije naše osim varke. Ahmed susreće Hasana koji se upravo vraća iz Vlaške i već je čuo za Haruna. mišlju o godinama i zvanju… Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je gledam sa zadovoljstvom. Ahmed pohodi muselima i tu započinje njegov razgovor s pravdom: nitko mu ne govori što je učinio. Precjenjuješ svoje snage. nosio je to kao mrlju na čistoći svog poziva. optimističan. Mi nismo nešto u nečemu. sažaljenje. Pojava oca izaziva niz sjećanja. ali veselilo ga je. kao i Mjesec. ne bih to sebi dopustio. “Jesi li zadovoljan?. nego ti. U vrtu se te noći skrivao čovjek pred progoniteljima i Ahmed je postao svjedokom. prozvao ga je Ishakom. Znam. oženio se. Imao je jednu cipelu i hod mu je bio nejednak. Probdio je noć u vrtu.upitao je. ali do tada se nije ticalo njega. a mi sebe varamo da je ovo naš dom. Ne možeš me ubiti. ali više nije bio čist. Ahmed pristaje na razgovor s Hasanom iako zna da tome nema koristi.” Je li Ishak njegovo drugo ja. udavio bih je u samom začetku. stidom. U kući slijedi susret sa starčevom kćerkom: ona ga moli da nagovori njenog brata Hasana. jer očekuje porotuuslugu – da njezin muž oslobodi njegova brata iz zatvora.” Hasan je oprečan lik od Ahmeda. I utoliko gore po tebe. Tu započinje njegov besmisao: zna li što je ispravno. Svoju tajnu Ahmed je podijelio s Mula-Jusufom. Onda postojim. crnu ovcu obitelji. potom razveo. njegov alter ego. Do tada je mislio da zna. površan. došao je moliti za Haruna. nespojivo. Ti možda i ne postojiš više. Neću da mislim na tebe. Ne precjenjujem ja. nepostojanje ničeg među njima. gledajući me mirno. Ja mislim i govorim umjesto tebe. htio sam da te ubijem. Ahmed razgovara s Ishakom. po svom stricu i taj će se lik pojavljivati u svim ključnim trenucima romana. što je dobro a što loše. nejednaki s tim oko sebe. prekinuo školovanje. Zemlja je nenastanjiva. doduše zbog brata. no potom se naprasno vratio. kadija koji je napisao nalog da se zatvori brat Harun. nije htio sudjelovati. time je krivica postala manja jer odluka više ne ovisi samo o njemu. brzoplet.Sadrzaj : Stari Đanić leži bolestan i Ahmed Nurudin (ime glavnog junaka) ga pohodi. “Nije u meni probudila želju. ne žele ga ni primiti. razbacuje novac. Zadovoljan sam. Ništa kod njega nema dubinu i ne mora se analizirati. a sad mu je brat ugrožen. znajući da mu je zet Ajni-efendija. a što krivo. drže ga Harunovim suučesnikom jer ga pokušava braniti. mladićem koji živi u samostanu i prepisuje Kur-an. Sada pije i kocka. Ishak može biti Ahmedova nečista savjest. jer nemamo kuda. U Ahmedu je nemir rastao. Završio je škole u Carigradu i puno se u njega polagalo.

Hasan mu je na odlasku darovao knjigu Abul Faradzova “Knjiga priča” u koricama od safijanske kože s četiri zlatne ptice u uglovima. Neobičan ljubavni trokut u kojem muž voli mladića kao sina. “Opet sam sam. a slabo je i ono što se od njega traži. no razgovor s muftijom je uzaludan. da ne izda montirani proces. a ni otac mu ne bi dao jer je potreban u polju. A znam. “Od dalekog djetinjstva Bajrama što se već izgubio u sjećanju. a što krivo!? Što je potrebno učiniti da se čovjek zatvori? Raditi protiv vlasti. ovo je prvi put da mi je netko donio dar. Hasanu odlazi da se umiri prijateljskom riječi. iz razgovora saznajemo da dječak ne može ići u školu. Ahmedu sve postaje još manje jasno: što je sad ispravno. Oni se sastaju a muž ništa ne sumnja. a sada sjenu koja živi od uspomena. “Živimo na zemlji samo jedan dan ili manje. Mladić je mužev daleki rođak i zaljubljen u njegovu ženu. Daj mi snage da oprostim.”. prvi put da je netko mislio na mene.bio je kadijin odgovor. no spisi sa njegovih saslušanja bili su sastavljeni unaprijed. kao što je to jednom ponudio Mula-Jusufu. saznaje tada priču o Zejni i njezinu mužu i mladiću. a on ju nije zaboravio. prije no što je zatvoren. Uzalud. Ahmed odlazi u polje i susreće dječaka. Jedan je trgovac koji je bio protiv vlasti zatvoren i ubijen. a Harun je bio pisar kod kadije i uhvatili su ga s tim spisima i zatvorili. a čitava je tekija bila prisutna u crkvi. Jer tko oprosti. svi oni rade kod Hasana. Možda je i najbolje tako. To svjetlo bilo je jedino u mraku koji je nastupio oko njega. zaboravit ne mogu.” Je li oprostio uistinu? Je li se oslobodio mržnje? Je li postupio po savjesti ili zvanju? Nije znao sve odgovore. Ahmed je održao misu za brata. jedini prijatelj koji mu je preostao. Pitanje je što bi bilo moralnije otkriti istinu i ubrzati tragediju ili prešutjeti i do tragedije možda neće ni doći!? “Život je širi od svakog propisa. Po pogledu Hasanovu Ahmed je znao da je on bespovratno spleten strašću i da više ne misli na njega. Hafiz Muhamed mu je saopćio da mu je brat mrtav već tri dana. “Slab je koji traži. Svilena marama u koju je knjiga bila zamotana imala je iste takve četiri ptice. . Moral je zamisao a život je ono što biva. u propovjedi ga branio. da odustane jer bi mogao nastradati. Jednom je u razgovoru pomenuo Hasanu tu knjigu. ali dječak ne želi pitati oca. Hasan je Ahmedov svjetovni antipod. tu susreće Kara-Zaima nekadašnjeg junaka. Ahmed se oslanjao na božju volju. Šećući tekijom nailazi na nepoznata čovjeka koji ga opominje da se povuče. kad su sve već bile dogorijele.Hasan mu ispriča zašto je Harun zatvoren. Hasan ga je čekao sa svijećom. Ahmed mu nudi da ga povede u tekiju. Drugog je dana molio za brata kod muftije.” Ahmed Nurudin će balansirati izmedu ljepote njihova prijateljstva i besmisla svijeta. on je najveći. a je li vlast pravedna? Kakav je onda svijet – to Ahmed lomi u sebi.” Ahmed odlazi Ajni-efendiji i nudi Hasanovu riječ da će se odreći imovine ukoliko puste Haruna.” Hasan nudi Ahmedu odricanje od svog nasljeđa ukoliko kadija oslobodi Haruna. ne očekuješ pomoć i ne bojiš se izdaje. Hasan ne želi biti taj koji će otkrivati istinu. U dvorište ulazi Dubrovkinja i njezin muž i prekida se razgovor.

Dječak to ne zna. Od tada su na grobu vječno gorijele svijeće. no Ahmed ne pokazuje ništa. očekuje da netko dođe. Odnos s Ahmedom je također izmjenjen i o tome Ahmed razgovara s Hasanom. On je dječaka odveo sa sobom. Ahmed joj nudi ruku. Drugi dio Započinje pričom o mladosti u vojsci i susretu s dječakom koji živi s majkom i slijepom bakom. srastao je s mržnjom. prenio ga u svoju kuću. Prošlo je par mjeseci. Iskoristio je Mulu-Jusufa da poruči kadiji da je hadži-Sinaudin kriv što su iz tvrđave pobjegli neki Posavci.Prolazeći kroz tekiju naišla su četiri sejmena na konjima i istukli ga. slučajno od hafiz Muhameda saznaje da je Mulu-Jusufa viđao oko kadijine kuće. Bilo mu je odobreno da iz tvrđave prenese bratovo tijelo u vrt samostana i održi misu. . nosi im hranu i brine o njima. Istovremeno je poslao po tataru pismo u Carigrad sinu da mu je otac zatvoren. Revolucionarno su oslobodili hadži-Sinaudina. Mula-Jusuf traži od Ahmeda ili oprost ili mržnju. no ujutro su mu planovi bili drugačiji. Te noći su ga odveli u tvrdavu. došla je zima. Potom ga premještaju u drugu ćeliju. Prethodni muselim bio je udavljen. Ishaka ne vidi nitko osim njega. no ona odbija. bio je zatvoren. No. Strast ga razara i on iz Dubrovnika nesretan dolazi kući. Hasan ga navodi na razmišljanje: Mula-Jusuf je nešto učinio zato se promijenio. a Ishaka više nema iako on pita za njega. Ahmed je postao novi kadija. zatvorenog i nepovjerljivog. jer je hadži-Sinaudin bio dobrotvor. Kad su odlazili ubili su je jer je išla i s neprijateljima. a novi je savijao kičmu kako je trebalo guverneru. s Ishakom. čovjeku koji pomaže zatvorenike u tvrđavi. troši i rasipa i tada ga je otac skoro razbaštinio. Ahmedu u samostan dolazi Osman-beg s vojskom. branio se i hranio njome. Ostavlja škole i odlazi s njima za Dubrovnik zbog nje. Ahmed ispituje Mulu-Jusufa i konačno započinju razgovor o majci i Ahmed mu otkriva sve što zna. Hasan je mladića iz onog neobičnog ljubavnog trokuta poslao na drugi posao pod uvjetom da više nikad ne priđe Zejni. Bila mu je to prva opomena. Ahmed tu započinje priču o Hasanu: školujući se u Carigradu. ubili kadiju. kasaba se pobunila prije no što je sin iz Carigrada mogao nešto učiniti. Majka je jedina žena u okolici i prostitutka je . gube se kasnije da bi ga on na kraju ponovo potražio i doveo sa sobom u tekiju (Mula-Jusuf). no ne dolazi nitko. Razmišlja o životu i smrti. no dovoljno je obzirna da ne povrijedi muža. a ne želi reći što. brinuo se o njemu i oni su pronašli izgubljenu ljubav. Tu kreću najljepši dani prijateljstva s Hasanom. Hasanova sestra je čekala dijete. Posavina koja je spaljena i ogoljena privlači Hasana i on kupuje zemlju. Naišao je muselim i tu je gledajući ga Ahmed započeo mrziti. Odlazi s Hasanom hodži-Sinaudinu Jusufu. No. živi đelepćijskim životom. Hasan se pomirio s ocem. od njega saznaje da je sin hadži-Sinaudina postao carski silahdar (oružar na sultanovu dvoru). Skovao je zavjeru. Starac je živnuo. stražarem. ženi se i rastaje za godinu dana. Uskoro Hasan kreće na put. Bila je noć i on nije otišao saopćiti hadži sretnu vijest. Ostvaruje kontakt s Đemalom. udovica. Lik dječaka se transformira u toj priči od vedrog i zaigranog do mrzovoljnog. Nakon nekog vremena ga puštaju. Mula-Jusuf je izdao Ahmedova brata Haruna kadiji. Mula-Jusuf pokušava samoubojstvo. a muselima nagnali u bijeg. Zaljubljen je u nju i ona u njega. upoznao je Dubrovkinju i njezina muža i sprijateljio se s njima sretan što čuje domaću riječ.

Ahmed to mora potpisati. Ne moraš. u kojem je ocrnjena bosanska vlast. u protivnom će tužba protiv njega ići u Carigrad “Hoćeš li napisati to riješenje?. Živi ništa ne znaju. odlučiću po užasu i dići ću ruke na sebe sanjanog. Kara Zaim ga obavještava da će zbog ovih grešaka biti sproveden i ubijen. Otišao je i Mula-Jusuf. gledajući prijetnju. početak i svršetak svega – da je svaki čovjek uvijek na gubitku. “Poklapa me strah kao voda. Hasan se uspješno brani. to je pripisano Ahmedu.” “Pozivam za svjedoka vrijeme. Ima vremena da pobjegne. Krivi su Ahmed i Hasan jer su dopustili da trgovac pobjegne. Slijedi susret s mladićem iz njegova sela i saznajemo da je majka mladića bila prva i jedina ljubav Ahmedova.pitao me defterar. da je nalog odnio Mula-Jusuf i da je Hasan na putu za Travnik. da je mladić možda njegov i da se zbog te ljubavi zaredio. Biću ono što moram: đubre. kako se može umrijeti bez straha ili bar bez užasa. Poučite me mrtvi. Odluči po savjesti.” Spriječio je Mula-Jusufa da obavijesti Hasana da mu se sprema hapšenje. natjerali su me da budem ono čega sam se gadio. gledajući pred sobom pismo. Sramota neka padne na njih. Moram – rekao sam. Jer smrt je besmisao baš kao i život. Oj. Sutradan saznaje da je Hasan “predan sejmenima”. no stiže guvernerova zapovijed da se Hasan uhapsi. da su je roditelji udali prije no što se on vratio kući. ostavi savjest na miru. no ne želi. Odlučiću po strahu. Piri-Vojvoda (novi lik) pronalazi pismo dubrovačkog trgovca koji je s Hasanom dobar.No.” .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful