SADRŽAJ 1 TEORIJA SISTEMA I INFORMATIKA 1.1 ANALITIČKI I SISTEMSKI PRISTUP ISTRAŽIVANJU 1.2 PREDMET PROUČAVANJA OPĆE TEORIJE SISTEMA 1.

3 OSNOVNE POSTAVKE OPĆE TEORIJE SISTEMA 1.4 INFORMATIKA 1.5 ELEKTRONIČKA OBRADA PODATAKA KAO SISTEM 2 KIBERNETIKA I TEORIJA INFORMACIJA 2.1 KIBERNETIKA 2.2 SEMIOTIKA 2.3 SEMANTIČKE I FIZIČKE JEDINICE PODATAKA 2.4 KOMUNIKACIJE 2.5 POVRATNA VEZA 3 VRSTE OBRADE PODATAKA 3.1 RUČNA OBRADA PODATAKA 3.2 MEHANIČKA OBRADA PODATAKA 3.3 OBRADA PODATAKA POMOĆU KARTIČNIH URE AJA 3.4 ELEKTRONIČKI KARTIČNI SISTEMI 3.5 ELEKTRONIČKA OBRADA PODATAKA – GENERACIJE ELEKTRONIČKIH URE 4 STRUKTURA SISTEMA ZA EOP 4.1 OSNOVNE KOMPONENTE STRUKTURE SISTEMA ZA EOP 4.2 HARDVER 4.3 PROGRAMSKA OSNOVICA SISTEMA ZA EOP - SOFTVER 5 OSNOVNE JEDINICE ELEKTRONIČKOG RAČUNALA 5.1 JEDINICE SISTEMA ZA EOP 5.2 CENTRALNA JEDINICA 5.3 ULAZNE JEDINICE 5.4 IZLAZNE JEDINICE 5.5 MULTIMEDIJSKI SUSTAVI 5.6 JEDINICE VANJSKIH MEMORIJA I NOSIOCI PODATAKA 5.7 JEDINICE MIKROKOMPJUTERA 6 MATEMATIČKE OSNOVE ELEKTRONIČKIH RAČUNALA 6.1 BROJEVNI SUSTAVI 3 3 3 4 6 6 7 7 7 8 9 10 11 11 11 12 12 13 15 15 15 16 18 18 18 20 21 21 21 23 24 24

AJA

6.2 LOGIČKA ALGEBRA 6.3 KODOVI I KODIRANJE 6.4 KOLIČINA INFORMACIJE 7 PROGRAMIRANJE 7.1 ALGORITMI 7.2 PROGRAMIRANJE I PROGRAMSKI JEZICI 7.3 PROGRAMSKI JEZICI 7.4 METODE PROGRAMIRANJA 7.5 PREVO ENJE (KOMPAJLIRANJE) 7.6 INTERPRETIRANJE 8 NAČIN OBRADE PODATAKA 8.1 SKUPNA (SERIJSKA) OBRADA PODATAKA 8.2 DALJINSKA SKUPNA OBRADA PODATAKA 8.3 OBRADA S PODJELOM VREMENA 8.4 MULTIPROGRAMIRANJE 8.5 SIMULTANA OBRADA PODATAKA 8.6 OBRADA U STVARNOM VREMENU 8.7 DISTRIBUIRANA OBRADA PODATAKA

25 25 26 27 27 29 31 32 32 32 33 33 33 34 34 34 35 35 36 38 38 39 41 41 42 43 43 44 44 45 46 46 47 49 49

8.8 KLIJENTSKO-POSLUŽITELJSKA KONCEPCIJA I POSLUŽITELJI (SERVERI)
9 ORGANIZACIJA PODATAKA 9.1 DATOTEKA I STRUKTURA PODATAKA 9.2 VRSTE ORGANIZACIJE DATOTEKE 9.3 VRSTE DATOTEKA 9.4 BAZE I BANKE PODATAKA 9.5 OSIGURANJE I ZAŠTITA PODATAKA 10 INFORMACIJSKI SISTEMI I POSLOVNA POLITIKA 10.1 POJAM INFORMACIJSKOG SISTEMA I NJEGOVE OSNOVNE AKTIVNOSTI 10.2 VRSTE INFORMACIJSKIH SISTEMA 10.3 PROJEKTIRANJE I IZGRADNJA INFORMACIJSKOG SUSTAVA 10.4 INFORMACIJSKI SISTEM ORGANIZACIJE UDRUŽENOG RADA 11 RAČUNALNE MREŽE I INTERNET 11.1 RAČUNALNE MREŽE 11.2 INTERNET 11.3 INTERNET SERVISI 11.4 WORLD WIDE WEB (WWW)

PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI TEORIJA SISTEMA I INFORMATIKA

1 Teorija sistema i informatika
1.1 Analitički i sistemski pristup istraživanju
Promatranjem pojava dobiva se skup činjenica o pojavi koji je osnova za daljnje istraživanje i predstavlja uvod u: • analitički i • sistemski pristup istraživanju pojava. Analitički pristup Analitički pristup znanstvenom istraživanju predmeta i pojava sastoji se u izdvajanju iz cijeline pojedinih dijelova koji se zatim zasebno proučavaju. Osnovna obilježja analitičkog pristupa su: • svi se elementi i pojave promatraju kao skup neovisnih elemenata koje valja izučavati, • odnosi izme u elemenata objašnjavaju se uzročno-posljedičnim vezama i • predmeti i pojave opisuju se krutim statičkim definicijama, pravilima ili materijalnim strukturama. Sistemski pristup Metodom sistemskog pristupa predmet ili pojavu promatramo kao sistem, odnosno cijelinu koja se ne može rastaviti na svoje elemente, a da se pri tome ne izgube njena osnovna svojstva. Primjer bi bio sustav od tri jednadžbe s tri nepoznanice koji se ne može riješiti ako svaku jednadžbu promatramo zasebno.

1.2 Predmet proučavanja opće teorije sistema
Opća teorija sistema je znanstvena disciplina koja se bavi izučavanjem sistema i zakonitosti koje u njima vladaju.

3

PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI TEORIJA SISTEMA I INFORMATIKA

Da bismo opisali neki sistem, potrebno je pobliže odrediti: • koji elementi pripadaju sistemu, • koje veze postoje izme u elemenata unutar sistema te izme u sistema i okoline i • kakvo je ponašanje (funkcioniranje) sistema. Elementi sistema Dijelove sistema nazivamo elementima. Sistem je od svoje okoline odijeljen granicom, prirodnom ili proizvoljnom. Ono što se nalazi izvan granice sistema pripada okolini sistema i može utjecati na funkcioniranje sistema. S druge strane i sistem svojim djelovanjem može utjecati na svoju okolinu. Pojedini elementi sistema tako er mogu biti skup me usobno povezanih elemenata. Takav složen element predstavlja podsistem odre enog sistema. Veze sistema Dva elementa sistema su povezana ako jedan od njih dijeluje na drugi. Elementi sistema i njihova povezanost naziva se struktura sistema. Veze koje se uspostavljaju me u elementima mogu biti: • materijalne • energetske • informacijske Osnovni su tipovi veza me u elementima sistema: • jednostrana veza (uzročno-posljedična) • povratna veza (posredna i neposredna) i • usporedna veza. Ponašanje sistema Ponašanje sistema definiramo kao odre enu pretvorbu njegovih ulaznih veličina u izlazne veličine. S obzirom na tu definiciju dijelimo sistem na četri osnovna sastojka: • • • • ulaz, proces, izlaz i povratna veza.

1.3 Osnovne postavke opće teorije sistema
Osnovne postavke opće teorije sistema: • Sistem čine uzajamno povezani elementi. • Elementi sistema specijalizirani su za obavljanje različitih funkcija. • Elementi sistema promatraju se u okviru funkcioniranja cjeline, a ne zasebno (holistički pristup). • Elementi sistema me usobnim djelovanjem ostvaruju svoje zajedničke ciljeve (svrhovitost). • Isti cilj funkcioniranja sistema može se postići na različite načine (ekvifinalitet). • Funkcioniranje sistema može se shvatiti kao pretvorba ulaznih veličina u izlazne. 4

PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI TEORIJA SISTEMA I INFORMATIKA

• Cilj sistema postiže se procesom regulacije. Reguliranje se obavlja povratnom vezom, tj. usporedbom stvarnih veličina sistema s veličinom koja je postavljena kao cilj funkcioniranja sistema, te uklanjanjem nastalih odstupanja. • Svaki je sistem dio nekog većeg sistema, a ujedno može sadržavati podsisteme kao svoje elemente (hijerarhija sistema). • Teorija sistema bavi se proučavanjem zajedničkih svojstava različitih sistema (izomorfnost). Izomorfni sistemi jednako reagiraju na vanjska djelovanja, imaju iste skupove ulaznih i izlaznih veličina, procesi slijede istu zakonitost. Najvažnije vrste sistema Prema prirodi elemenata koji čine sistem razlikujemo: • apstraktne – pojmovi me usobno vezani definicijama i pravilima (brojevni sustavi, kompjutorski programi, ljudski govor itd.) • realne sisteme – konkretni realni objekti koji se opisuju kao sistem (mehanički, fizički, biološki i društveni sistemi) Prema stupnju složenosti, tj. prema broju elemenata i njihovih veza: • jednostavni (elektroničko računalo) • složeni (poduzeća) • vrlo složeni (ljudsko društvo) Prema vezama s okolinom: • otvoreni – u aktivnom su odnosu, uzajamnom djelovanju s okolinom • zatvoreni – ne komuniciraju s okolinom Prema načinu ponašanja: • statički – ne mijenjaju svoju strukturu i funkcioniranje u vremenu • dinamički – mijenjaju i razvijaju svoju strukturu i funkcioniranje u uzajamnom djelovanju s okolinom. S obzirom na mogućnost predvi anja njihovog budućeg ponašanja: • deterministički – dijeluju u skladu s unaprijed poznatim pravilima. Njihovo ponašanje možemo predvidjeti ako poznajemo postojeće stanje, ulaze i načine njihove prerade, obrade i pretvorbe (npr. kompjuterski program, linearni sustavi jednadžbi i sl.). • stohastički – ponašanje nije potpuno predvidljivo, oni imaju obilježje veće ili manje vjerojatnosti i slučajnosti. Ponašanje se prognozira s odre enom vjerojatnošću (npr. svi društveni sistemi, klima itd.) Za informatiku su važni informacijsko-upravljački sistemi. Dijele se na dva podsistema: podsistem kojim se upravlja i podsistem koji upravlja. Rezultati se upravljačkog podsistema prenose u prvi podsistem na izvršavanje.

5

registriranje i sre ivanje poslovnih podataka.5 Elektronička obrada podataka kao sistem Obrada podataka je sistem koji obuhvaća unošenje. zatim obradu tih podataka i izdavanja rezultata obrade. Elementi sistema za elektroničku obradu podataka svrstani su u četiri grupe: • • • • ulazni ure aji – unošenje podataka i programa u centralnu jedinicu centralna jedinica za obradu podataka pomoćni ure aji (vanjske memorije) izlazni ure aji 6 . prenositi i pronalaziti potrebne informacije. Ona istražuje strukturu. obra ivanja i korištenja informacija. Ako se taj problem ne riješi na efikasan način dolazi do informacijske krize. oblikovanje i izgradnju informacijskih sistema uz primjenu kompjuterske podrške..PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI TEORIJA SISTEMA I INFORMATIKA 1. obra ivati. čuvati. funkcioniranje. registriranja.4 Informatika Definicija informatike Informatika je znanstvena disciplina koja izučava načine oblikovanja. 1. Elektronička obrada podataka složena je cijelina koja se sastoji od me usobno povezanih elemenata. Informacijska se kriza prevladava primjenom znanstvene discipline informatike i tehničkih ure aja pomoću kojih se čuvaju. prenose i obra uju informacije mnogo racionalnije i brže. Informacijska kriza Zbog goleme količine informacija nastaje problem kako sakupljati. prenošenja.

Objekt ili subjekt koji opisujemo informacijama nazivamo entitet. dužinom stupca žive u termometru. ili pak od fizičkih veličina dobivenih mjerenjima i iskazanih npr. Analogni se podaci u analognim elektroničkim strojevima iskazuju električnim naponom. Kibernetika proučava odnose i svojstva upravljačkih procesa u sistemima. 7 . slova i posebni znakovi izražavaju pomoću slijeda dva različita skokovita stanja (binarna 0 – nema struje.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI KIBERNETIKA I TEORIJA INFORMACIJA 2 Kibernetika i teorija informacija 2. brojevi. Podaci Podaci se sastoje od skupa pojmova i prema potrebi dodanih znakova. Analogni se podaci koriste uglavnom na području tehničkih znanosti. 2. Kibernetika je znanost koja se bavi općim zakonitostima upravljanja te oblikovanjem.1 Kibernetika Predmet istraživanja kibernetike su sistemi u kojima se odvija proces upravljanja. prijenosom i obradom informacija u složenim. dinamičkim sistemima da bi se otkrili i modelirali odgovarajući načini upravljanja procesima u tim sistemima. Pojmovi Skup znakova povezanih u cijelinu koja ima odre eno značenje naziva se pojam. električnim naponom i sl. U elektroničkim se ure ajima i na nosiocima podataka koje stroj može čitati.2 Semiotika Dio kibernetike koji proučava zakonitosti oblikovanja i primjene raznih oblika razmjene informacija u upravljanim sistemima naziva se semiotika ili teorija znakova i sistema znakova. binarna 1 – ima struje). U tom slučaju govorimo o digitalnim podacima. Podaci iskazani fizičkim veličinama nazivaju se analognim podacima.

Npr. a jednim ih imenom nazivamo alfanumerički znakovi. 2. pojmove. 8 . segmente. numerički i posebni. segment je naziv neke radne organizacije i sl. usporedbu i objašnjenje ulaznih podataka.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI KIBERNETIKA I TEORIJA INFORMACIJA Podatke s gledišta uloge u procesu obrade dijelimo na: • količinske i vrijednosne • identificirajuće i klasificirajuće – pobliže odre ivanje količinskih i vrijednosnih podataka • upravljačke – odre uju način obrade. baze podataka i banke podataka. slogove. a uz to omogućuje izbor izme u vjerojatnih doga aja i poduzimanje odre ene akcije. datoteke. U semantičke jedinice podataka ubrajamo znakove.000.3 Semantičke i fizičke jedinice podataka Pod semantičkim se jedinicama podataka podrazumijevaju one jedinice koje stvaraju i koriste ljudi u me usobnoj pismenoj razmjeni informacija ili u razmjeni informacija sa strojem za obradu podataka. pojmova ili znakova koji primatelju smanjuje ili uklanja neizvjesnost i neodre enost. nadre enim pojmom čini segment. Pretvaranje podatka u informaciju osnovna je svrha obrade podataka. S gledišta toka u procesu obrade dijelimo ih na: • ulazne • kontrolne – služe za ispitivanje.15) • alfanumeričke (Paromlinska 2) S gledišta strukture: • formatizirani – imaju utvr enu strukturu: redoslijed i broj mjesta predvi enih za znakove • neformatizirani Informacije Informacija je skup podataka. Grupa pojmova sijedinjenih višim. Znakovi mogu biti abecedni. Kombinacije od više alfanumeričkih znakova daju pojmove. • izlazne S gledišta promjenljivosti podataka razlikujemo: • stalne i • nestalne S gledišta mjesta gdje podaci nastaju: • unutrašnji – unutar sistema • vanjski – iz okoline sistema S gledišta načina prikazivanja: • abecedne (Marko) • numeričke (21.

To je grupa od 4 bita. Fizičke jedinice podataka Najmanja fizička jedinica nosioca podataka naziva se bit i on može poprimiti dva stanja (0 ili 1). Baza podataka sastoji se od više me usobno povezanih datoteka. adresa i telefon nekog poduzeća. • dvosmjerna (dupleks) – omogućuje istodoban prijenos signala u oba smjera. Veća fizička jedinica je tetrada.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI KIBERNETIKA I TEORIJA INFORMACIJA Slog se sastoji od grupe me usobno povezanih segmenata. Npr. Prema sistemima koji sudjeluju u komuniciranju razlikujemo: • čovjek – čovjek • čovjek – stroj i • stroj – stroj komunikaciju. Njegov kapacitet se mijeri u bitima u sekundi. koje su memorirane kao cijelina. Prema vrstama podataka razlikujemo komunikacije kojima se prenose:: • podaci koji su predmet obrade • upravljački podaci • ulazni podaci i dr. Komunikacije prema smjeru prijenosa signala dijelimo na: • jednosmjerne (simpleks) – signali idu u samo jednom smjeru od pošiljatelja prema primatelju. odnosno dvostrukih riječi. Banka podataka nastaje logičkim ili tehničkim povezivanjem me uovisnih baza podataka u jedinstven sistem. • dvosmjerno-izmjenične (polu ili semidupleks) – signali se prenose u samo jednom smjeru. Datoteka je skup istovrsnih slogova istovjetnih prema strukturi. dakle. a tada se ujedno mijenja i smjer kretanja signala. U fizičke jedinice podataka mogu se ubrojiti i datoteke. Veza kojom se prenose informacije naziva se komunikacijski kanal. imenik. Blokovi su fizičke jedinice koje služe za prijenos podataka izme u glavne memorije i ulaznih. Blok podataka obuhvaća više bajtova. tel. a drugi primatelj. 2. naziv. odnosno izlaznih jedinica.4 Komunikacije Komunikacija je razmjena informacija izme u najmanje dvaju sistema od kojih je jedan izvor informacija. 9 . Fizička jedinica riječ (word) najčešće sadrži 32 bita. riječi. Npr. Dva sistema. Grupa od 8 bitova naziva se bajt (byte). komuniciraju naizmjence u oba smjera. Njome se može prikazati 24 = 16 znakova. ali poslije jednog prijenosa pošiljatelj i primatelj mogu mijenjati uloge. te baze i banke podataka.

tada se regulacijom ostvaruju standardne vrijednosti. Razlikujemo: • negativnu povratnu vezu – to su kontrolne informacije koje pokazuju da li se stanje sistema kreće u granicama predvi enih standardnih vrijednosti. 2. tj. U svakom je realnom sistemu veliki broj negativnih i pozitivnih povratnih veza pomoću kojih se regulira funkcioniranje i razvoj sistema i tako se postiže da sistem ostvaruje željene rezultate. Povratna veza zatvara krug toka informacija u kojem se na temelju izlazne informacije donose odluke pomoću kojih se regulira ulazna veličina sistema u novom procesu. 10 . o novom stanju objekta nakon promjene.5 Povratna veza U ponašanju sistema razlikujemo dvije promjenljive veličine: • stanje sistema u odre enom trenutku i • veličina promjene. Ako se pokaže odstupanje od postavljenih standarda. Povratnom vezom se prenose informacije o tome kako je izvršena upravljačka naredba.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI KIBERNETIKA I TEORIJA INFORMACIJA Smetnje u komunikacijama Smetnje u komunikacijama su pojave uslijed kojih se izobličuju informacije tijekom prijenosa. Razlikujemo dvije vrste smetnji: • semantičke smetnje – posljedica su nejednakog znanja sudionika u komuniciranju • pragmatske smetnje – nastaju zbog nejednakog interesa i položaja sudionika. • pozitivna povratna veza – to su kontrolne informacije na temelju kojih se donosi odluka o rastu veličina promjene sistema.

Prednosti: • veća brzina • veća točnost • bolja preglednost rezultata obrade 11 .1 Ručna obrada podataka U sistemu ručne obrade podataka nosilac obrade je čovjek. fakturirke. pisaći strojevi. Radne zadatke koje čovjek stalno izvršava pomoću nekoliko istih funkcija nazivamo rutinskim radnim zadacima.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI VRSTE OBRADE PODATAKA 3 Vrste obrade podataka 3. Tu se ubrajaju računski strojevi.2 Mehanička obrada podataka Mehanička obrada podataka se odvija pomoću mehaničkih i elektromehaničkih strojeva. knjižilice. Prednosti: • • • • • • • • • • • • male pripreme novi zadaci se mogu odmah izvršavati proces obrade se može lako preoblikovati i podijeliti na više izvršioca lako se kontroliraju radni koraci obrade greške se mogu odmah ispraviti lako se povezuje s ostalim vrstama obrade ekonomična za obrade manjeg opsega mala brzina umor veliki broj grešaka skupoća neekonomičnost za opsežne obrade Nedostaci: 3. pisaći automati i obračunski automati.

3 Obrada podataka pomoću kartičnih ure aja Razlikujemo dvije temeljne vrste kartičnih ure aja za obradu podataka: • elektromehanički (mehanografski – klasični) • elektronički Kod jednih i drugih nosilac podataka je bušena kartica. Bušena kartica ima odre ene razmjere. 3. stroj za sortiranje kartica odre enim redoslijedom (sortirke). aritmetičko-logički dio i centralna memorija izlazne – ispisivalo spiskova.4 Elektronički kartični sistemi Elektronički se sistemi sastoje od četiri grupe jedinica: • • • • ulazne – čitalo kartica ili bušene vrpce centralna jedinica – upravljački dio. strojevi za prevo enje kartica u normalno pismo (interpreteri) ili u kôd koji je čitljiv drugom stroju (konverteri). stroj za čitanje podataka s kartica. koji spaja kartice iz dvije kartoteke u jednu ili ih razdvaja. veća brzina osigurana točnost isti podaci se mogu koristiti u različitim obradama povezivanjem jedinica u sistem smanjuju se rutinski poslovi u vezi s obradom podataka podaci se obra uju prema pripremljenim programima teškoće u vezi sa skladištenjem i čuvanjem kartica visoki troškovi bušenih kartica za pripremu obrade treba puno vremena obrada se ograničava na izvršavanje pojedinačnih zadataka. tako da operator može upravljati radom i kontrolirati rad pojedinih jedinica sistema. strojevi za obračunavanje podataka. njihovu obradu i stroj za ispis (tabelirke). U sistemu kartičnih ure aja za obradu podataka postoje: • osnovni strojevi – bušilica za bušenje podataka u kartice. • dodatni strojevi – mješač sortiranih kartica (collator). U stupcima se bilježe podaci tako da je svaki znak prikazan odgovarajućom kombinacijom (kôdom) izbušenih rupica. Podijeljena je na stupce. debljinu i kvalitetu papira. stroj za kontrolu izbušenih podataka (verificirke). Prednosti: • • • • • • • • • Nedostaci: 12 . bušilo kartica ili vrpci konzola – ona je izravno povezana s upravljačkim dijelom centralne jedinice. a stupci u redove.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI VRSTE OBRADE PODATAKA Nedostaci: • brzina obrade ovisi o brzini ručnog unošenja podataka u stroj • teže je otkrivanje i ispravljanje grešaka • čovjek mora upravljati svim obradama podataka 3. strojevi za reproduciranje kartica.

pojavom računala UNIVAC I.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI VRSTE OBRADE PODATAKA 3. VI. elektrooptički i drugi ure aji. 1946. male dimenzije i velike mogućnosti. g. kojemu su elektronske cijevi tako er temeljni element. a povećava sigurnost i brzina. To je omogućilo decentralizaciju procesora kompjutera i primjenu razgranate obrade podataka • računala pete generacije (1981. Smanjuju se dimenzije. Paralelna arhitektura omogućuje da više računala radi istovremeno na istom zadatku. 13 . računala koja se zasniva na arhitekturi neuronske mreže. velika brzina i pouzdanost u radu i niska cijena. neuroračunala. Bitna je osobina elektroničke obrade podataka da ure aji izvršavaju sve operacije samostalno prema unaprijed zadanom programu koji se sastoji od niza instrukcija smještenih u glavnoj memoriji centralne jedinice. g. Zuse 1941. Danas se razvija nova. Amerikanci J. – 1971. g. gen. a proizvodilo se serijski. • računala druge generacije (1958. plinu ili poluvodičima. više ulazno-izlaznih ure aja. Počinju se upotrebljavati simbolični jezici za programiranje (asembleri).) – primjena računala za komercijalnu obradu podataka započinje 1951. g. g. • računala treće generacije (1965. i računalo Mark I što ga je izradio Amerikanac H. Male dimenzije. Mauchly i J. – 1964. bilo je vrlo nepouzdano i nije moglo poslužiti u komercijalne svrhe. Računalo je nazvano ENIAC. optički. od kojih valja istaći Z3 što ga je izgradio Nijemac K. – 1981. težilo je 30 t i imalo je velike dimenzije. Elektroničku obradu podataka (EOP) redovito prati ručna obrada podataka. Aiken 1944. Visoko integrirani krugovi koji su omogućili jeftinu proizvodnju. Razvoj i generacije elektroničkih računala Principe i način rada prema kojima su se kasnije izgra ivala elektronička računala postavio je Charles Babbage 1883. mogućnost priključaka ure aja za daljinsku obradu podataka. rata grade se relejna računala. Generacije elektroničkih računala: • računala prve generacije (1951. Svaki proces u kojem se mijenja stanje podataka da bi se dobilo novo stanje naziva se obrada podataka. g.) – temeljni element postaje tranzistor. .) – osnovni elementi su čipovi (poluvodička pločica) sa super visokim stupnjem integriranosti. te mehanički. Pojavljuju se i prva osobna računala 1983. U toku II sv. slaba efektivnost i velike dimenzije. mali trošak energije. Eckert izgradili su prvo računalo koje računske operacije izvodi pomoću elektronskih cijevi.5 Elektronička obrada podataka – generacije elektroničkih ure aja Elektronika je grana elektrotehnike koja se bavi izučavanjem i primjenom pojava vezanih s gibanjem slobodnih elektrona u vakuumu. mogućnost istovremene obrade podataka prema nekoliko programa (multiprocesorska obrada). česti kvarovi. tj. – 1957. To su tzv. • računala četvrte generacije (1971. Odlikuje ih velika potrošnja energije.) – tranzistori se zamijenjuju integriranim krugovima. Razvijeni su viši programski jezici.) – započinje izgradnjom serije kompjutera IBM 370.

PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI VRSTE OBRADE PODATAKA Kategorije ure aja za EOP: • veliki kompjuteri – služe kao centralna računala s razgranatom mrežom terminala i korisnika. • kompjuteri srednje veličine – samostalni sistemi opće namjene za obradu podataka u velikim radnim organizacijama. Prednosti EOP-a: • • • • • velika brzina veliki kapacitet memoriranja podataka ure aji su pogodni za opće i specijalne svrhe povećava se produktivnost i ekonomičnost obrade podataka brz i jeftin prijenos podataka na velike udaljenosti Nedostaci: • potrebna je odgovarajuća priprema obrade • potrebno je stručno znanje • opsežne mjere osiguranja i zaštite podataka. 14 . • uredski kompjuteri – služe za vo enje odre enih evidencija • minikompjuteri – danas se ne razlikuju od ure aja srednje veličine • mikrokompjuteri/osobna računala – temelje se na principu mikroprocesora koji sadrži sve funkcije upravljačke i aritmetičko-logičke jedinice u jednom elektronskom sklopu. te memorije s izravnim pristupom podacima • ručno prenosivi kompjuteri – laptopi i notebookovi • kućni kompjuteri – mikrokompjuteri s manjom memorijom • ure aji za daljinsku obradu podataka (terminali) – omogućuju komuniciranje čovjeka s kompjuterom s udaljenih mijesta i rade pod kontrolom centralne jedinice • procesna računala – služe za upravljanje radom proizvodnog postrojenja. za upravljanje letom avionom i sl. za obradu mjernih podataka.

tj.1 Osnovne komponente strukture sistema za EOP U sistemu za EOP možemo razlikovati slijedeće komponente: • • • • elektroničke i mehaničke ure aje (hardver) skup programa i programskih sistema (softver) kadrove i organizaciju obrade podataka. kada se točno znaju uloga i mogućnosti svake komponente i kad njihova obilježja najbolje odgovaraju zahtijevima što ih postavljaju korisnici sistema. 4. Kod elektroničkih elemenata bitno je to što imaju binarno svojstvo. Obradbene ili procesne jedinice Obradbenim ili procesnim jedinicama u okviru hardvera smatramo one jedinice koje izvršavaju stanovitu obradu ili pretvorbu podataka. 15 . mogu poprimiti dva stanja (0 ili 1). te operacija prijenosa i memoriranja podataka. Logički sklopovi čine osnovu tzv. Povezivanjem jednostavnih elektroničkih elemenata binarnih svojstava izgra uju se logički skolopovi kojima se ostvaruju aritmetičko-logičke operacije. umjetne inteligencije. Sistem optimalno radi onda kada su zadaci svake njegove komponente točno odre eni i raščlanjeni.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI STRUKTURA SISTEMA ZA EOP 4 Struktura sistema za EOP 4. Obrada se podataka svodi na izvršavanje odre enog broja aritmetičkih i logičkih operacija.2 Hardver S gledišta podjele rada hardver dijelimo na: • obradbene ili procesne jedinice • periferne jedinice i • specijalizirane posredničke ure aje.

Sistemski softver Programi kojima se rješavaju problemi svojstveni unutrašnjoj strukturi strojnog podsistema – problemi koordinacije. Najrašireniji operativni sistemi su: DOS. Aplikacijski softver (korisnička programska podrška) sastoji se od programa koji provode korisničke obrade podataka. Specijalizirani posrednički ure aji Služe za povezivanje većeg broja perifernih jedinica instaliranih na me usobno udaljenim mjestima s centralnom jedinicom ili za povezivanje nekoliko obradbenih jedinica i njihovih perifernih jedinica u jedinstven složen sistem. Unix. OS/2. konverteri i sl. razne verzije Windowsa. Sastoji se od velikog broja programa što upravljaju radom pojedinih hardverskih jedinica. za unošenje podataka u centralnu jedinicu. npr. koncentratori. Razlikujemo vlastiti aplikacijski softver i kupljeni ili iznajmljeni aplikacijski softver. Sistemski softver čine: • operativni sistem – jezgra sistemskog softvera. 4. te za ispostavljanje rezultata obrade podataka. Lynux itd. sinhronizacije i upravljanja radom jedinica strojnog sistema – nazivaju se sistemskim softverom.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI STRUKTURA SISTEMA ZA EOP Periferne jedinice Periferne jedinice sistema za EOP služe za pripremu podataka prije njihove strojne obrade. Zadaci perifernih jedinica sistema za EOP svode se na: • pripremu podataka za strojnu obradu • uspostavljanje komunikacije izme u čovjeka i stroja – ostvaruje se preko ulaznih i izlaznih jedinica sistema za EOP. • programi prevoditelji – služe za prevo enje izvornog programa u program na strojnom jeziku. 16 . Takvim prijenosom ili prometom podataka upravljaju komunikacijski procesori. problemi kojih je izvor u okolini strojnog sistema nazivaju se aplikacijskim softverom. upravljanje bankom podataka. Uobičajeno se pohranjuju u vanjskim memorijama elektroničkog računala.3 Programska osnovica sistema za EOP . • pohranjivanje (memoriranje) podataka – ostvaruje se pomoću memorijskih ure aja. sortiranje podataka. • pomoćni (servisni) programi – izvršavaju specifične aktivnosti. spajanje dviju ili više datoteka itd. a pri tome im pomažu i drugi ure aji – modemi. sinhroniziraju njihov rad i koordiniraju ga. tj. Aplikacijski softver – korisnička programska potpora Programi kojima se rješavaju problemi za potrebe korisnika sistema za EOP. Ujedno provjeravaju smantičku i sintaktičku točnost izvornog programa.softver U svrhu programiranja sistema za EOP koriste se programi ili programski sistemi koji se zajedničkim imenom nazivaju softver. za privremeno ili trajno memoriranje podataka.

Prijenos podataka i informacija na udaljena mjesta obavljaju specijalizirane hardverske jedinice. Me u njima su najvažnije kontrolne komunikacijske rutine (rutina je skup instrukcija u odre enom redoslijedu pomoću kojih se izvršava neka standardna ili česta operacija) i rutine za povezivanje ure aja različitih karakteristika.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI STRUKTURA SISTEMA ZA EOP Komunikacijski softver U složenim se komunikacijskim sistemima prijenosom podataka i radom strojeva upravlja pomoću komunikacijskog softvera. 17 . a prijenosom upravljaju posebni programi koji čine komunikacijski softver.

Centralna memorija U centralnu memoriju ubrajaju se: • radna memorija – u njoj se nalaze programi i podaci koji su potrebni za neposredno izvo enje svih operacija obrade. Tu sposobnost označujemo kao kapacitet radne memorije. Bitovi se grupiraju u veće jedinice koje imaju adresu (bajt ili riječ). 5. Upravljačka i aritmetička jedinica čine centralni procesor (CPU). Ako je bajt najmanja jedinica tada se radi o jedinici od 8 bitova i jedan kontrolni bit. a mjeri se u megabajtima. • centralna jedinica i • izlazne jedinice.2 Centralna jedinica Centralna jedinica se sastoji od upravljačke i aritmetičke jedinice te radne memorije. Ako su najmanje adresne jedinice u nekoj memoriji riječi. Zajedničkim ih imenom zovemo centralna memorija. Pored radne memorije u centralnoj se jedinici nalaze i druge memorije. Upis podataka na odre eno mjesto. Svaka radna memorija ima ograničenu sposobnost memoriranja podataka. Radna se memorija sastoji od elemenata s dva moguća stanja (bistabili). Vrijeme koje pro e od časa kad se ta naredba smjesti u centralni procesor pa do početka upisa odnosno čitanja naziva se vrijeme zahvata ili vrijeme pristupa i mijeri se u nanosekundama.1 Jedinice sistema za EOP Svaki sistem za obradu podataka raspolaže slijedećim jedinicama: • ulazne. odnosno čitanje podataka s odre enog mjesta u memoriji započinje naredbom kojom se poziva to mjesto. a pri tome dobiveni rezultati obrade predaju se opet u radnu memoriju. Mjesta za memoriranje imaju svoju adresu.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI OSNOVNE JEDINICE ELEKTRONIČKOG RAČUNALA 5 Osnovne jedinice elektroničkog računala 5. njihova dužina može biti stalna ili promjenljiva. Vrijeme ciklusa je najkraće vrijeme 18 .

Svaka naredba sastoji se od najmanje dva dijela: • operacijskog dijela – u kojem se navodi vrsta operacije koju valja izvesti • adresnog dijela – u kojem se nalaze adrese podataka u memoriji ili gdje valja smjestiti podatke. Registri mogu biti namijenjeni za izdavanje odre enih podataka (namjenski registri) ili raznih operacija (opći registri). s odre enim funkcijama. Računala. registri adresa.: • • • • registar naredbi. a adresni dio u registar adresa • dekodira operacijski kod • odre uje adrese operanada 19 . koordinira i kontrolira rad aritmetičke jedinice i ostalih funkcionalnih jedinica elektroničkog računala pri izvo enju programa. • memorije mikroprograma – služe za memoriranje naredbi. To su aritmetičke operacije. Njihov je kapacitet ograničen na jednu riječ. Upravljačka jedinica Upravljačka jedinica aktivira. registar operacija. Ista je uloga trenutne memorije kada se koristi u prijenosu podataka izme u radne memorije i perifernih jedinica. a rije e na jedan bajt. raspolažu sa 50 do 250 različitih naredbi. logičke naredbe i naredbe za ulazno-izlazne operacije. Registri su napravljeni od bistabilnih poluvodičkih elemenata (bistabili). npr. Većina naredbi ima još i podatkovni dio. Upravljačka jedinica se sastoji od logičkih sklopova i registara. Budući da se mikroinstrukcije za različite operacije pozivaju iz memorije mikroprograma. ta memorija ima stalan sadržaj i može se samo čitati (ROM – Read Only Memory). • trenutna memorija (cache ili buffer memorija) – služi za privremeno memoriranje podataka koji se prenose izme u pojedinih funkcionalnih jedinica računala s različitim brzinama rada. a služe za privremeno pohranjivanje informacija. prvo se napuni trenutna memorija. Svaka mikroinstrukcija odre uje jednu strojnu operaciju. koje su ili ugra ene u hardveru ili se stvaraju iz mikroinstrukcija koje su smještene u brzoj poluvodičkoj memoriji. • registri – to su brze memorije smještene u centralnom procesoru. Rad upravljačke jedinice teče slijedećim redoslijedom: • iz registra brojila naredbi uzima adresu naredbe koju valja izvršiti • naredbu koja je smještena na toj adresi prenosi iz radne memorije u registar naredbi • iz registra naredbi preuzima operacijski dio naredbe u registar operacija. već prema tipu i kategoriji.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI OSNOVNE JEDINICE ELEKTRONIČKOG RAČUNALA izme u početaka dvaju procesa upisa ili dvaju procesa čitanja koji neposredno slijede jedan za drugim. Naredbe se sabirnicama prijenose izme u dijelova upravljačke jedinice. Kako brži centralni procesor ne bi morao čekati dok se obavi razmjerno spori ciklus čitanja i upisa u radnoj memoriji. registri statusa – sadrži informacije o stanju procesa u računalu.

• neposredni ulaz podataka – podaci se istovremeno s pretvaranjem u strojno čitljiv oblik odmah prenose u električno računalo. • čitalo bušenih vrpci – radi na fotoelektričnom principu. markiranom obrascu. zaokruživanje brojeva. 20 . tj. izvodi operacije s operandima i smješta rezultat na odre enu adresu u memoriji • izračunava adresu slijedeće naredbe i memorira je u brojilu naredbi ili programskom brojilu. Ulazno-izlazni procesor Ulazno-izlazni procesor koordinira i kontrolira izvo enje operacija ulaza i izlaza podataka. QWERTY tastatura. 5. Aritmetička jedinica Aritmetička jedinica je sastavni dio centralnog procesora te izvodi aritmetičke (+. • čitalo optički čitjivih pisama – čita slova. a multipleksorski kanal upravlja prijenosom podataka izme u radne memorije i sporih perifernih jedinica. tok podataka izme u radne memorije i perifernih jedinica. potom se putem ulaznih jedinica prenose u centralnu jedinicu. Ti se kanali dijele na selektorske i multipleksorske. a kod velikih se u tu svrhu koriste posebni procesori koji se nazivaju i ulazno-izlazni kanali. Selektorski kanal upravlja ulazom i izlazom podataka izme u brzih vanjskih memorija i radne memorije.3 Ulazne jedinice Zadatak je ulaznih jedinica da podatke koji su predmet obrade prenesu u odgovarajućem kôdu u centralnu jedinicu ili preko centralne jedinice u neku perifernu jedinicu. odre ivanje mjesta zareza. Periferna jedinica je svaka funkcionalna jedinica elektroničkog računala koja ne pripada centralnoj jedinici. Izgovorene riječi u mikrofon pretvaraju se u digitalne signale.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI OSNOVNE JEDINICE ELEKTRONIČKOG RAČUNALA • šalje upravljačke signale pomoću kojih se ostvaruje prijenos operanada iz njihovih adresnih mjesta u memoriji u odre ene funkcionalne jedinice računala. -. • jedinica za govorni ulaz – sastoji se od mikrofona i procesora. Nabrojimo neke ulazne jedinice: • čitalo bušenih kartica – za ulaz podataka koji se nalaze na bušenim karticama. • čitalo markiranih obrazaca – tako er radi na fotoelektričnom principu. • tastatura – služi za ručno unošenje podataka u centralnu jedinicu.) Aritmetička se jedinica sastoji od registara i logičkih sklopova pomoću kojih se izvršavaju odre ene operacije. tzv. kontrola predznaka i sl. brojeve i posebne znakove koji su stilizirani. Razlikujemo: • posredni ulaz podataka – podaci se najprije prenose na nosioce u strojno čitljivom obliku. Kod manjih računala ulazno-izlazni procesor se sastoji od registara trenutnih memorija. / i *) i logičke operacije (uspore ivanje dvaju brojeva. Najstandardnija je tzv. • čitalo markirnih obrazaca – služi za ulaz podataka ipisanih olovkom ili pomoću brzih ispisivala ili tintom na posebno pripremljenom.

Postoje dvije tehnologije izrade zaslona: tehnologija katodne cijevi i LCD tehnologija. Kao izlazne jedinice služe: • bušilo kartica • bušilo papirne vrpce • pisač (printer) – dvije najčešće tehnologije su: tintni pisači (ink jet) i laserski pisači koji spadaju u kategoriju elektrostatskih pisača. • jedinica za crtanje (ploter) – služi za pretvaranje digitalnih podataka u grafičke prikaze na običnom papiru. • zvučnici 5. • jedinica za izlaz na mikrofilm – mikrofilm je analogni spremnik podataka.4 Izlazne jedinice Zadatak je izlaznih jedinica da rezultate obrade podataka izdaju u takvom obliku da se mogu koristiti pri donošenju odluka ili da ih registriraju na nosioce podataka u strojno čitljivom obliku za potrebe slijedećih obrada. 5. Jedinica magnetskih vrpci upisuje podatke na vrpcu i čita s nje serijski – znak po znak. • jedinica za crtanje (ploter) • zaslon (ekran) – za zaslon se može reći i da je ulazna jedinica u kombinaciji sa svjetlosnom olovkom. perifernih) memorija služe kao ulazno-izlazne jedinice na kojima se podaci zadržavaju (memoriraju) toliko dugo koliko su potrebni.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI OSNOVNE JEDINICE ELEKTRONIČKOG RAČUNALA • miš – po načinu rada razlikujemo mehanički i optički miš. slike. • skener – služi za stvaranje digitalnog opisa analognog predloška na papiru. zvuka i video sekvenci. Osnovni tehnički podatak za monitor je duljina dijagonale koja se mijeri u inčima. masovnih. Podaci se na magnetsku vrpcu upisuju u različitim gustoćama zapisa i 21 . najčešće u blokovima. Jedinica magnetskih vrpci Služi ili za izlaz podataka iz centralne jedinice na magnetsku vrpcu ili za ulaz podataka u centralnu jedinicu s magnetske vrpce. • svjetlosna olovka – služi za označavanje (markiranje) točke na ekranu. Sastavni dijelovi multimedija su: • • • • • • • • temeljna konfiguracija PC-a optički diskovi optički čitači govorni sustav mikrofon audioprilagodnik (adapter) aplikacijski softver videokamera 5.6 Jedinice vanjskih memorija i nosioci podataka Jedinice vanjskih (pomoćnih.5 Multimedijski sustavi Multimedijski sustav je računalo koje objedinjuje primjenu telekomunikacije..

5'' (inča) i ima kapacitet od 1. 22 . Nosilac podataka je optički disk. Standardna disketa je dimenzija 3. Podaci se na vrpcu upisuju u blokovima koji mogu biti sastavljeni od više slogova. U odnosu na magnetsku vrpcu pristup podacima je brži i brzina prijenosa podatka je veća. rednog broja staze i rednog broja sloga. Podaci se na magnetski disk upisuju na koncentrične staze u blokovima. Trake su dalje podijeljene u sektore. Jedan sektor sadrži 512 bajtova. a disketa se magnetski dijeli na staze. smještena na kolutovima u kazeti. Najvažnije karakteristike tvrdog diska su: • • • • kapacitet – mijeri se u GB. Uobičajeni kapacitet je 60-100 GB brzina rotacije diskova – mijeri se u RPM (okretaji u minuti) vrijeme pristupa podacima – mijeri se u milisekundama brzina prijenosa podataka – oko 30-35 MB/s Jedinica disketa predstavlja varijantu vanjskih memorija s magnetskim diskom. Sve trake koje se nalaze točno jedna ispod druge nazivaju se jednim cilindrom. Jedinica magnetskih diskova Magnetski disk omogućuje izravan pristup do podataka. a ove na sektore/blokove koji dobijaju svoje adrese. Osnovni dijelovi tvrdog diska su: • • • • • • osovina diska ploče diska glava za čitanje i pisanje aktuator osovina aktuatora ruka aktuatora Svaka je strana magnetske ploče podijeljena u koncentrične trake ili staze. Jedinica kazeta predstavlja varijantu jedinica vanjskih memorija s magnetskom vrpcom. Adresa na magnetskom disku se sastoji od rednog broja cilindra. Prilikom formatiranja na disketi se brišu svi ranije memorirani podaci. Odlike magnetske vrpce: • • • • niska cijena mogućnost višestruke upotrebe trajnost zapisa jednostavnost obrade. Jedinica optičkih diskova Za razliku od tvrdih diskova i disketa. jedinice optičkih diskova za zapisivanje i čitanje podataka koriste lasersku svjetlost. Razlikujemo 7-kanalske i 9-kanalske vrpce. U njoj je magnetska vrpca široka oko 3 mm ili oko 6 mm. Nosilac podataka je disketa (floppy disk). koji podatke zapisuju korištenjem magnetskih polja. Izme u blokova su prostori bez podataka – me ublokovski prostor – koji služi jedinici magnetske vrpce za zaustavljanje i pokretanje vrpce pri obradi.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI OSNOVNE JEDINICE ELEKTRONIČKOG RAČUNALA na različitom broju kanala. Prije memoriranja podataka svaka disketa mora biti formatirana ili «inicijalizirana» kako bi se svaki podatak mogao smijestiti na odre eno mjesto s adresom.44 MB.

Kapacitet DVD medija je 4. Sadržaj RAM-a briše se isključenjem napajanja strujom. Brzina izvo enja operacija u mikroprocesoru ovisi o davaocu takta (clock) koji je obično smješten izvan mikroprocesora. Veći kapacitet može se realizirati povezivanjem više modula memorije. Razlika izme u ova dva medija je u tome što prvi omogućavaju samo jednokratno snimanje medija. To su magnetsko-optički mediji na koje se podaci zapisuju kombinacijom laserske zrake i magnetskog polja. a ukoliko se snima na dvostrukom sloju dostiže se kapacitet od 8. dok CD-RW ure aji omogućavaju i brisanje podataka zapisanih na mediju. Kapacitet standardnog CD medija je 650 MB. U centralnoj jedinici imaju: • mikroprocesore – upravljaju radom svih dijelova mikrokompjutera s kojima je povezan preko sabirnica (bus).7 GB. Postoji još i PROM – ROM memorija na koju se mogu snimati programi. a može se nagurati i do 700 MB. koji su povezani sa sabirnicama podataka i adresa. DRAM itd. ali kada se jednom snime više se ne mogu mijenjati. • ROM (Read-Only memory) – stalna memorija koja se može samo čitati. glazba ili film. CD-R mediji se još nazivaju WORM mediji (Write Once Read Many). 5. programi operativnog sistema i barem jedan program prevoditelj nekog interaktivnog programskog jezika. • komunikacijski dio – omogućuje povezivanje s perifernim jedinicama. te ponovno snimanje. Napravljena je od čipova koji su povezani s mikroprocesorom preko sabirnica. U tu svrhu koriste se posebni mikroprocesori u obliku čipa. • DVD ROM – omogućava čitanje DVD (Digital Versatile Disc) medija na kojima su pohranjeni podaci. O veličini RAM-a ovisi mogućnost izvo enja programa odre ene složenosti. 23 . Postoji i kombinacija magnetskih i optičkih diskova.5 GB. Izvedbe RAM memorije su SRAM.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI OSNOVNE JEDINICE ELEKTRONIČKOG RAČUNALA Razlikujemo više formata optičkih diskova i njima pripadajuće ure ajima za čitanje odnosno pisanje podataka: • CD-ROM (Compact Disk Read Only Memory) – na njemu se ne može mijenjati sadržaj kada je jednom snimljen. • RAM (Random-Access Memory) – memorija s izravnim pristupom. • CD-R (Recordable) i CD-RW (ReWritable) – omogućavaju snimanje na posebne. U mikroprocesor je hardverski smješteno niz instrukcija koje zna izvršiti i nekoliko memorijskih ćelija – ragistara različitih funkcija. EPROM i EEPROM memorije se mogu brisati upotrebom posebnih tehnologija i zatim ponovno upotrijebiti.7 Jedinice mikrokompjutera Mikrokompjuteri se sastoje od centralnih i perifernih jedinica. U njoj su smješteni sistemski programi. Brzina mikroprocesora se izražava u MIPSima (milijardu instrukcija u sekundi) i o njemu ovisi brzina rada kompjutera. CDR i CD-RW medije.

PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI MATEMATIČKE OSNOVE ELEKTRONIČKIH RAČUNALA 6 Matematičke osnove elektroničkih računala 6.9107·10-27 g. 1000 (u dekadskom je 8) što je točan rezultat jer je 11 – 3 = 8. 1. 1}. Primjer zapisa s čvrstom točkom je npr. Pomična točka se u praksi upotrbljava na područjima gdje numeričke veličine imaju mnogo zanmenki. a osnovni skup znamenki je Z = {0. Binarni komplement binarnog broja se dobije tako da se sve nule zamijene s jedinicima i obratno.. Što se tiče računskih operacija. a temeljni skup znamenki je Z = {0. 9}. Npr. Kako mi imamo samo 10 znamenki (0. da bi oduzeli dva binarna broja 1011 (u dekadskom je 11) i 0011 (u dekadskom je 3). 1011 + 1101 = 11000.598·1028 g. zapis novčanog iznosa 123. Kod binarnog brojevnog sustava baza je 2. tj. Zapisivanje i računanje se u računalu provodi na dva načina. Uočite da je broj znamenki jednak bazi. …. npr. masa zemlje je 0. Heksadekadski sustav ima bazu 16 pa samim time mora imati i 16 znamenki. i zatim se dobivenom broju doda jedinica (ovo je bitno). ima ih dva. Dobijemo 1100 i zatim tom broju dodamo 1. dakle. B. Binarni je zapis za stroj prikladniji jer je jednostavnije proizvesti elemente koji mogu poprimiti samo dva stanja (0 ili 1) nego neki veći broj stanja (npr. 1. Binarne znamenke najčešće nazivamo bitovima. gdje je broj decimalnih mjesta fiksan. Na taj način dobijemo binarni broj 1101. 10 koliko bi trebalo za dekadski prikaz broja).1 Brojevni sustavi U dekadskom brojevnom sustavu baza sustava iznosi 10. a masa elektrona je 0. Govori se o prikazivanju (memoriranju) i aritmetici s čvrstom i s pomičnom decimalnom točkom. 9) preostalih 6 se zamijenjuje sa slovima A.45 kn. a počinju ili završavaju s nizom ništica. …. postupak je slijedeći: prvo izračunamo binarni komplement drugog broja. F tako da je 24 . Zatim taj binarni komplement zbrojimo s prvim brojem. Operacija oduzimanja se interpretira kao zbrajanje s binarnim komplementom. sve se mogu svesti na osnovnu operaciju zbrajanja. Sada je potrebno ukloniti onu prvu jedinicu viška da bi dobili četveroznamenkasti rezultat. …. To radimo tako da prvo zamijenimo 0 i 1.

a kodiranje je sam postupak prevo enja teksta s pomoću odre enog kôda u zapis koji je prepoznatljiv našem računalu. S obzirom na to brojevi se mogu kodirati na dva načina: • • u nepakiranom i pakiranom obliku. za njihovo ostvarivanje koriste se elektonički logički sklopovi koji imaju ulaze i zlaze prema tablicama vrijednosti osnovnih logičkih sklopova. Budući da su složene logičke funkcije sastavljene od triju osnovnih logičkih funkcija. U informatici su zanimljive funkcije koje poprimaju samo dvije vrijednosti – točno i netočno. 6. … i F ima vrijednost 15. B.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI MATEMATIČKE OSNOVE ELEKTRONIČKIH RAČUNALA potpuni skup znamenki Z = {0. 25 . 9. Danas se primjenjuju različiti kôdovi: • • • BCD kôd sastoji se od 4 bita (4 binarne znamenke) i omogućuje kodiranje dekadskih znamenki. Vrijednosti tih funkcija prikazujemo u tablici: a 0 1 0 1 b 0 0 1 1 -a 1 0 1 1 a+b 0 1 1 1 a·b 0 0 0 1 Pomoću jednostavnijih ili složenijih logičkih funkcija opisuju se i aritmetičke operacije u binarnom sustavu. U nepakiranom obliku zonski dio nije iskorišten dok se u pakiranom obliku koristi cijeli bajt pa je i ekonomičniji. To su logičke funkcije. B ima vrijednost 11. Kod 8-bitnog kodiranja bajt je podijeljen na dva dijela: zonski i brojčani dio. Λ ili I) • «ILI» funkcija. A. …. Funkcija je me usobna ovisnost dviju promjenljivih veličina. 1. Na osnovi funkcionalne ovisnosti svakoj vrijednosti nezavisne promjenljive veličine argumenta pridružena je odre ena vrijednost zavisne promjenljive veličine funkcije. Ovdje bi bilo potrebno da se podsjetite postupaka kako se brojevi pretvaraju iz bilo koje baze u bazu 10 i obratno. V ili ili) Vrijednosti logičkih funakcija su 0 ili 1. odnosno 0 i 1. ¬ ili -) • «I» funkcija. inverzija ili negacija (oznake su ¯ . pa ih se može spremiti u jedan bit.3 Kodovi i kodiranje Kôd je skup pravila za zapisivanje tekstualnih podataka u kompjuter. disjunkcija ili logički zbroj (oznake su +. ASCII kôd je 7-bitni kod sličan kôdu EBCDIC i poprima 128 različitih vrijednosti. Osnovne logičke funkcije su: • «NE» funkcija. konjukcija ili logički umnožak (oznake su ·.2 Logička algebra Jedan od osnovnih pojmova matematike je pojam funkcije. F} gdje A ima vrijednost 10. EBCDIC kôd – binarno-decimalni kôd sastoji se od 8-bitnog niza koji može poprimiti 256 različitih vrijednosti. …. 6. služi za prikaz alfa-numeričkih znakova.

Općenito niz od n bitova može imati 2n različitih stanja. 6. odnosno jedan bit. odnosno sadržavati toliko različitih informacija. a kako je 1 kB = 1024 bajta tako je 1 GB = 1048576*1024 bajta = 1073741824 bajta = 230 bajtova. Kako je 1 MB = 1024 kB tako je 1 GB = 1024*1024 kB = 1048576 kB. 1 GB = 1024 MB. Takav bajt može poprimiti 28 = 256 različitih stanja. koliko bajtova ima 1 GB? Prema gornjem. odnosno ekonomičan je onaj kôd koji sadrži što manji broj bitova. Skupina (niz) od 8 bitova naziva se bajt (byte). 26 . Veće jedinice kojima mijerimo kapacitet memorija i količinu podataka jesu: • • • • kilobajt (1 kB = 1024 bajta = 210 bajtova) megabajt (1 MB = 1024 kB = 220 bajtova) gigabajt (1 GB = 1024 MB = 230 bajtova) terabajt (1 TB = 1024 GB = 240 bajtova).PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI MATEMATIČKE OSNOVE ELEKTRONIČKIH RAČUNALA Gospodarstven. a pouzdan je onaj kôd koji pri pojavi smetnji i pogrešaka pri memoriranju i naročito pri prijenosu ima sposobnost otkrivanja. pa čak i ispravljanja pogrešaka. Prema tome.4 Količina informacije Najmanja količina informacije je ona koju sadrži jedna binarna znamenka.

27 . Svojstva algoritma: • uz svaki algoritam moraju jasno biti definirani početni objekti nad kojima se obavljaju operacije i završni objekti ili rezultati koji se pojavljuju kao ishod provo enja algoritma. Izvršitelj djeluje sasvim mehanički • algoritam je uporabljiv (ili teorijski uporabljiv) ako se za bilo koji član iz početne klase objekata može dobiti rezultat iz klase dozvoljenih završnih objekata u konačnom vremenu. možemo reći da je algoritam konačan niz nedvosmislenih koraka za postizanje cilja. Algoritme. Pod pojmom algoritma podrazumjevamo točno opisana pravila za postizanje željenog cilja. možemo podijeliti u dvije vrste: • specijalizirani – mogu se primijeniti samo na pojedine početne objekte • općeniti – dozvoljava različite vrijednosti početnih objekata. Neki teorijski uporabljivi algoritmi su krajnje neprikladni za praktičnu uporabu jer njihovo izvo enje može trajati neprihvatljivo dugo. • algoritam mora biti sastavljen od konačnog broja koraka. uz konačan broj koraka u algoritamskom procesu. tj. Trajanje algoritamskog procesa odre eno je brzinom kojom izvoditelj obavlja korake algoritma. koji razumije algoritam i zna točno obaviti svaki korak algoritma. Isto tako neki teorijski neuporabljivi algoritmi mogu biti praktični upotrebljivi za odre eni podskup klase početnih objekata.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI PROGRAMIRANJE 7 Programiranje 7. Svaki korak opisuje se instrukcijom. s obzirom na opseg primjene. ako se u njih ugrade ograničenja koja zaustavljaju algoritamski proces nakon odre enog broja koraka ili ga zaustavljaju nakon pojave prepreke u nekom od koraka. odnosno. Obavljanje algoritma ne zahtjeva nikakvu domišljatost ili inicijativu izvoditelja. • za obavljanje algoritma potreban je izvoditelj algoritma. Obavljanje algoritma naziva se algoritamskim procesom.1 Algoritmi Pojam algoritma i osnovna svojstva algoritma Obavljanje različitih poslova svodi se na izvo enje pojedinih osnovnih operacija zadanim redoslijedom.

S obzirom da su vrste osnovnih objekata u takvim jezicima relativno jednostavne i da najčešće poprimaju oblik brojki i slova. a završne vrijednosti objekata izlaznim podacima programa Sastavni dio programa su instrukcije koje se ugrubo mogu podijeliti na: • instrukcije za obavljanje operacija • instrukcije za odre ivanje toka programa • instrukcije za ulaz i izlaz podataka. Isto tako neke od rezultata je potrebno prenijeti u okolinu. U programskim se jezicima za zapisivanje algoritama koriste simboli. Jedna od važnih instrukcija odre ivanja toka programa odre ena je ključnim riječima «ako je… onda… inače». O tome više u slijedećim poglavljima. …)».PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI PROGRAMIRANJE Jezik za zapisivanje algoritama – instrukcije za obavljanje operacija Algoritmi se mogu pisati na bilo kojem govornom jeziku. koje se mogu nazvati granama. Često se javlja potreba da se više instrukcija objedini u grupu instrukcija. pregledniji i mogu se jednoznačno tumačiti. objekti se najčešće nazivaju podacima. Početne vrijednosti podataka nazivaju se ulaznim podacima. Y. Neke posebne programske instrukcije Ovisno o vrijednostima varijabli mogu se izvoditi različite grupe instrukcija. Vrijednosti varijable unose se iz okoline. Agoritmi zapisani takvim jezikom nazivaju se programima. Instrukcije koje to izvode nazivamo izlazne instrukcije: «izlaz (X. One poprimaju vrijednosti u trenutku nakon završetka instrukcije. Ona služi za donošenje odluke o obavljanju jedne od dviju alternativnih grupa instrukcija. Algoritmi zapisani dobro oblikovanim umjetnim jezikom mogu biti mnogo sažetiji. Vrijednosti varijablama možemo pridodati pomoću dvije vrste instrukcija. 28 . Ova vrsta instrukcije naziva se ulaznom instrukcijom: «ulaz (X. me utim varijable poprimaju te vrijednosti tek tijekom izvo enja programa i to u trenutku završetka instrukcije pridruživanja. Umjesto klasa objekata koristimo naziv tip podataka. Druga vrsta instrukcija služi za davanje vrijednosti varijabli tijekom odvijanja algoritamskog procesa opisanog programom. Y. …)». Takvim instrukcijama vrijednosti varijabli se utvr uju prilikom pisanja programa. Isto je tako moguće sačiniti i umjetne jezike za zapisivanje algoritama. Jedna vrsta instrukcija pridružuje pojedinim varijablama konstantne vrijednosti. Bitno je da izvoditelj algoritma poznaje jezik na kojem je algoritam zapisan. pa kažemo da se program odvija različitim mogućim tokovima izvo enja. a jezici programskim jezicima. te odabrane riječi ili kratice koje se još nazivaju ključne ili rezervirane riječi.

Svaka instrukcija predatavlja odre enu naredbu koju kompjuter mora izvršiti. početnu i konačnu vrijednost. Algoritam je korektan ako za sve objekte iz klase dozvoljenih ulaznih objekata omogućuje odre ivanje rezultata i ako je taj rezultat ispravan pri svim mogućim vrijednostima ulaznih varijabli. Odre eni niz instrukcija se izvršuje onoliko puta koliko je potrebno da upravljačka varijabla poprimi konačnu vrijednost. Petlje s ponavljanjem s ispitivanje uvjeta dijelimo na: • petlje s ispitivanjem uvjeta prije izvo enja niza instrukcija – instrukcija «dok je uvjet činiti». one će se sigurno izvršiti barem jednom. • petlje s ispitivanjem uvjeta nakon izvo enja niza instrukcija – instrukcija «ponavljati … do uvjet». izraženo kao broj osnovnih operacija koje treba obaviti. U takvim petljama imamo jednu upravljačku varijablu. odnosno instrukcija. Dijelimo ih na instrukcije s: • unaprijed zadanim brojem ponavljanja – instrukcija «za». onako kako 29 . odre ivanje redoslijeda radnji (operacija) pomoću kojih se dolazi do željenog rezultata. Stvaranje algoritama i njihova vremenska složenost Stvaranje algoritama je kreativna djelatnost. je trajanje algoritamskog procesa. Izvore algoritama možemo podijeliti na: • • • • • praktično iskustvo – tu imamo imitacijske i eksperimentalne algoritme znanstvena teorija – teorijski algoritmi skup prethodno definiranih algoritama – konstrukcijski algoritmi domišljatost stvaratelja kombinacija svega navedenog Dva algoritma su ekvivalentna kada su: • klase ulaznih objekata dovoljne i za jedan i za drugi algoritam iste • rezultati i jednog i drugog algoritma za jednake ulazne objekte su jednaki Kod novostvorenih algoritama važno je najprije ustanoviti njihovu ispravnost ili korektnost. To je najmanji element programa. tj. Imamo i instrukcije za bezuvjetan skok u programu na odre enu instrukciju – «idi na» ili «vrati se na». Program je niz logičkih povezanih operacija. Pretpostavlja se da će trajanje algoritamskog procesa biti proporcionalno ukupnom broju operacija. U kompjuterskoj obradi instrukcije se smještaju u memoriji centralne jedinice jedna do druge. • ponavljanjem s ispitivanjem logičkog uvjeta. Kako se prvo provjerava uvjet moguće je da se niz instrukcija niti jednom ne izvrši.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI PROGRAMIRANJE Tako er imamo instrukcije za ponavljanje (petlje). Drugo važno svojstvo. 7. Algoritmi nastaju na različite načine. To svojstvo se naziva vremenska složenost ili kompleksnost algoritma.2 Programiranje i programski jezici Programiranje je u širom smislu riječi postupak sastavljanja programa. koje treba ocijeniti kod algoritama. S obzirom da se uvjet ispituje na kraju niza instrukcija.

tj. mora se program prethodno prevesti na jezik razumljiv stroju. Prilikon prevo enja mogu se otkriti formalne pograške u programu koje su nastale narušavanjem propisanih pravila pisanja programa. tj. kraj ili privremeni prekid programa PRIKLJUČNA TOČKA: povezuje razne dijelove programa. PROGRAMSKA MODIFIKACIJA: instrukcija koja dijeluje na neku drugu instrukciju u programu. Tako prikazan program vrlo je pregledan i potpuno odre en. dijagram toka) grafički je prikaz programa. Pri crtanju dijagrama toka služimo se posebnim znakovima: OGRANIČENJE: označuje početak. Kada se isprave formalne pogreške. Program se odvija redoslijedom kako su instrukcije napisane ako kompjuteru nije nare eno drugačije. još su moguće logičke pogreške uslijed kojih se pri izvo enju programa ne dobije željeni rezultat obrade. OBRADA: označuje instrukcije kojima se obra uju podaci da bi se dobili željeni podaci za izlaz ODLUKA: označuje mjesto grananja programa poslije usporedbe ili ispitivanja da li postoji odre eni uvjet. Razlikujemo slijedeće najvažnije vrste instrukcija: • • • • • instrukcije ulaza/izlaza instrukcije grananja instrukcije računanja logičke instrukcije instrukcije prijenosa Faze programiranja Kada je program napisan na odre enom programskom jeziku tada se prenosi na nosioce podataka. traženje sličnih rješenja ili potrebne izmjene. ULAZ/IZLAZ: označuje instrukcije kojima se preko ulazne jedinice unose podaci u memoriju ili izvlače iz memorije preko izlazne jedinice.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI PROGRAMIRANJE slijede u programu. Posebno je pogodan za analize programa. Blok dijagram Blok dijagram (algoritamska shema. na strojni jezik. 30 . izlaz iz nekog dijela programa i ulaz u drugi dio. Taj se prijevod dobiva pomoću posebnog programa – programa prevodioca koji je sastavni dio sistemskog softvera. Da bi kompjuter mogao izvršavati naš program.

Program koji je napisan na strojnom jeziku jednog stroja ne može se koristiti na drugom stroju. Taj problem se donekle riješio pojavom II. Njihova glavna odlika je nezavisnost jezika o stroju i usmjerenost problemu. • Cobol – jezik orijentiran prema općem poslovanju. 31 . prije izvo enja. slobodnog formata i predvi en je za velike sustave. pomoću znakova 0 i 1. III. Svaka instrukcija u strojnom jeziku ima svoj par u assembleru. a tako er se i adresiranje podataka vršilo pomoću simbola. prethodno sastavljenog i zapisanog izvan glavnog dijela programa.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI PROGRAMIRANJE POZIV POTPROGRAMA: instrukcija kojom se traži izvršavanje nekog dijela programa. prevesti na strojni jezik pomoču assembler-translatora. znanstvenih i tehničkih problema. Strojni se jezici dijele prema strojevima za obradu podataka. To su bili simbolički jezici gdje su se pojedine instrukcije zapisivalu u obliku simbola. • selekcija – dio programa u kojem treba na temelju odluke izvršiti jedan ili drugi dio programa. 7. Radi s velikom količinom ulazno/izlaznih podataka dok je sama obrada jednostavna. • PL/1 – sijedinjuje karakteristike poslovnog i znanstvenog jezika. čak ni na različitim strojevima istog proizvo ača. Modularan je. i masovnoj obradi podataka. To su uglavnom proceduralni jezici. Strojni programski jezici se pišu u binarnom obliku. Glavni predstavnik je bio assembler. generacije programskih jezika polovicom 50-ih godina prošlog stoljeća. Znakovi se u blok-dijagramu mogu slagati u tri osnovne grupe: • sekvenca – niz instrukcija koje se izvršavaju u slijedu. jedna za drugom.3 Programski jezici Općenito. generacija programskih jezika nastaje 60-ih. Mali opseg ulazno/izlaznih podataka ali vrlo kompleksna i komplicirana obrada podataka. tj. Pisanje takvih programa je bili izuzetno komplicirano zbog velike mogućnosti grešaka i dugog vremena potrebnog za pisanje. Glavni predsatvnici su: • Fortran – prilago en je za rješavanje matematičkih. Program napisan u assemleru je bilo potrebno. • petlja – zatvoreni krug instrukcija koje u programu valja ponavljati tako dugo dok ne bude zadovoljen postavljeni uvjet. Prva generacija programskih jezika nastaje u ranim 50-im godinama 20. Assembler je programski jezik orijentiran stroju. st. Ti jezici se nazivaju strojnim jezicima. programski se jezici dijele na: • strojne i • simboličke (niži i viši simbolički jezici) Generacije programskih jezika Obično se razvoj programskih jezika promatra kroz pet generacija programskih jezika. Još se nazivaju i viši simbolički jezici. Svaka vrsta stroja za obradu podataka ima svoj strojni jezik.

Moduli se nakon toga povezuju u složenije programske strukture. zaokružene logičke cijeline. i to instrukciju za instrukcijom. Njihova svojstva su orijentacija korisniku i dijaloško okruženje. a prevo enje kompilacija. 32 . odnosno obra eni podaci. odnosno instrukcije tipa «idi na». tj. Softver bilo koje vrsta danas se piše modularno. kompletno se programsko rješenje raščlanjuje na manje. precvodi uz pomoć programa prevoditelja u program na strojnom jeziku.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI PROGRAMIRANJE IV. Program prevoditelj obra uje izvorni program kao što drugi programi obra uju podatke. 7. Interpreter je tako er program prevoditelj koji prevodi program iz simboličkog jezika u strojni. umjetna inteligencija. generacija se pojavljuje početkom 80-ih. Lisp. Instrukcije se odra uju u nizu i izbjegavaju se instrukcije programskog skoka. procesiranje prirodnih jezika. strojno odlučivanje. 7. npr.4 Metode programiranja Strukturno programiranje odlikuje čvrsta logička struktura programa. Glavni predstavnici su Prolog. V. 7. Rezultat prevo enja je program na strojnom jeziku. nego interpretiranjem. koji se ne prevode u strojni jezik prevo enjem. u koje postoji samo jedan ulaz i iz kojih se izlazi na jednoj jedinoj točki. Program na simboličkom jeziku nazivamo i izvornim programom.6 Interpretiranje Postoje neki programski jezici. tj. u binarnom obliku. koji se zove predmetni (radni) ili objektni program. Logo itd. tj. Taj se program zove još i kompilator. u toku rada. neuronske mreže itd. generacija – ekspertni sustavi (sistemi baza znanja i mehanizam za zaključivanje).5 Prevo enje (kompajliranje) Prevo enje (kompajliranje) je postupak kojim se program napisan na simboličkom jeziku. BASIC. module. To su generatori aplikacija. ekspertni sustavi za programiranje. Rezultat interpretiranja je izveden program.

prema vremenu obrade. Taj se način obrade sastoji u toma što se u računalo unosi program i pripadajući skup podataka (ulaz). Pri takvom načinu obrade centralna jedinica računala je slabo iskorištena. • skupna obrada programa s prioritetima – pri organiziranju EOP-a utvr uje se koji programi imaju prednost (prioritet) pred drugim programima. prema zahtjevima korisnika i sl. zatim slijedi proces obrade podataka (proces transformacije). prema tipu programa.1 Skupna (serijska) obrada podataka Skupna je obrada (batch processing) danas klasičan način elektronske obrade podataka. a poslije njegova završetka ispostavlja se rezultat obrade podataka (izlaz). Preko njih se šalu programi i podaci u centralno računalo na skupnu ili pojedinačnu obradu i primaju se rezultati obrade. Te ulazno/izlazne jedinice nazivamo terminalima. U skupnoj obradi podataka pripadajuće skupine podataka se mogu obra ivati skupinom programa. Nedostaci i jedne i druge vrste skupne obrade podataka su: • razmjerna dugotrajnost obrade • nedovoljna iskorištenost centralne jedinice • smještaj svih ure aja i sredstava na jednom mjestu 8. jer ne obavlja koristan rad dok rade puno sporiji ulazno/izlazni ure aji.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI NAČINI OBRADE PODATAKA 8 Načini obrade podataka 8. Budući da telefonska linija nije pogodna za prijenos 33 . Prioritet se može utvr ivati: prema vremenu potrebnom za obradu podataka. Pri tome razlikujemo dvije vrste skupne obrade: • skupna obrada bez prioriteta – obrada podataka obavlja se onim redoslijedom kojim su programi unijeti u računalo. Terminali su s centralnim kompjuterom povezani posebnim kablovima ili telefonskim linijama preko telefonske centrale.2 Daljinska skupna obrada podataka Ulazni/izlazni ure aji postavljaju se na mjestima udaljenim od centralnog sistema za EOP.

proces transformacije i izlaz. Multiprogramiranje je način obrade podataka kojim se postiže bolji učinak nego skupnom i daljinskom skupnom obradom podataka. Operativni sustav računala sada upravlja radom računala tako da se obrada skupine programa izvodi u ciklusima. 8. Vrijeme jednog ciklusa obrade podijeljeno je na sve programe iz skupine. a sastoji se u izboru pojedinog programa iz skupine programa i odre ivanju procesora koji obra uje taj program.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI NAČINI OBRADE PODATAKA informacija u digitalnom obliku uz svaki terminal postoji modem (skraćenica od modulacija/demodulacija). a time i veća brzina obrade. To je ure aj koji pretvara jednu vrstu električnih signala u drugu. segmente. Za takav način obrade su značajne promjene u strukturi i funkcijama operativnog sistema računala. 8. Program se sada izvodi tako da operativni sistem u glavnu memoriju računala naizmjenično ubacuje segmente iz onih programa u kojima se izvršavaju aritmetičko-logičke operacije. Svi su procesori pod kontrolom jedne zajedničke upravljačke jedinice i vrlo složenog operativnog sistema i služe se zajedničkom glavnom memorijom. Daljinska skupna obrada podataka ima značajnu prednost u odnosu prema centralnoj skupnoj obradi podataka jer je pristup računalu omogućen s udaljenih mjesta. koji su unijeti u računalo i pohranjeni na vanjskoj memoriji. i klasificiraju prema vrstama operacija koje valja izvršavati. Visok stupanj iskorištenosti raspoloživog vremena centralne jedinice računala ostvaruje se tek priključivanjem većeg broja perifernih (ulazno/izlaznih) jedinica na centralnu jedinicu.5 Simultana obrada podataka Ugradnjom dvaju ili više procesora u jedno računalo ostvaruje se mogućnost simultane obrade podataka (multiprocessing).4 Multiprogramiranje Multiprogramiranje (multiprogramming) je način obrade podataka kojim se tako er postiže bolja iskorištenost centralne jedinice računala. raščlanjuju na odsječke. 8. Skraćenje ukupnog vremena obrade skupine programa razmjerno je broju procesora.3 Obrada s podjelom vremena Bolja vremenska iskorištenost centralne jedinice postiže se metodom podjele vremena (time sharing). U takvoj obradi imamo tri faze: ulaz. To znači da se svaki program izvodi u odre enom vremenskom odsječku ciklusa obrade. te jedna me ufaza koja je uklopljena izme u ulaza i procesa transformacije. Pri tom se načinu obrade podataka aplikativni programi. 34 . a usporedo s time izvršavaju se ulazno/izlazne operacije iz drugih programa skupine.

Distribucija EOP-a znači njenu decentralizaciju. Način obrade podataka koji je najviše prilago en toj osobitosti stvarnih sistema je distribuirana obrada podataka koja se osniva na dvjema pretpostavkama: • podaci su u sistemu distribuirani. u upravljanju proizvodnim procesom ili u drugim slučajevima. što znači da su procesne jedinice sistema smještene na različitim mjestima. memoriraju i stavljaju na raspolaganje korisnicima na različitim mjestima sistema • hardver sistema je distribuiran. Najznačajnija su obilježja veliki broj ulazno/izlaznih jedinica (uglavnom ekranskih terminala s tastaturom). • puna mrežna struktura – niz ravnopravnih računala povezanih u jedinstvenu mrežu. 8. uz istodobnu integraciju svih aktivnih komponenti sistema za EOP. • obrada transakcija – Transakcija je složena aritmetičko-logička ili fizička funkcija koju izvršava elektroničko računalo.7 Distribuirana obrada podataka Osobitost je stvarnih sistema što podaci nastaju na različitim mjestima. kao i izravno povezivanje banke podataka s centralnim računalom. 8. obra uju se. Sistemi za distribuiranu obradu podataka mogu biti strukturirani na dva načina: • zvjezdasto – postoji centralno računalo koje izvršava samo ključne i najsloženije obrade. a na njega je priključen niz manjih satelitskih računala za specijalizirane obrade. Dvije su osnovne vrste obrade podataka u stvarnom vremenu: • upitna obrada (query processing) – od računala se traži odre ena informacija iz mnoštva podataka pohranjenih u računalu ili u vanjskoj memoriji. a tek zatim se obavlja raspored segmenata memorije odre enih veličina na pojedine programe. a i odre eni dio kapaciteta memorije ostaje neiskorišten. smanjuje broj programa koji se mogu istovremeno obra ivati. Sva su računala izravno povezana i mogu izravno komunicirati. ali i me usobno povezane u jedinstvenu mrežu.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI NAČINI OBRADE PODATAKA Razdioba glavne memorije računala me u procesorima i me u programima što ih svaki procesor obra uje moguća je na dva načina: • u segmente fiksne veličine – pri takvom načinu razdiobe glavna je memorija podijeljena na odre eni broj segmenata unaprijed odre ene veličine. oni nastaju. Dobivanje rezultata obrade povezano je s izvo enjem odre ene transakcije. tj. 35 . Ti su podaci obično dobivani prethodnom skupnom obradom. me utim.6 Obrada u stvarnom vremenu Obrada u stvarnom vremenu (real-time processing) izvodi se kada je potreban odre eni podatak pri donošenju odluke i poslovanju. Time se. na različitim mjestima se obra uju i koriste. • u segmente promjenljive veličine – procjenjuje se koliko je za svaki program potrebno prostora u memoriji.

poslužitelje – osobna računala – namijenjeni su za obradu u malim i srednjim poduzećima. Za manja poduzeća. veći broj poslužitelja i obično veliko računalo kao središnju bazu podataka. Klijentsko-poslužiteljska obrada podataka i informacija ima niz prednosti za poduzeće. Obrada podataka i informacija obavlja se u tri strukturne jedinice. a povezani su u mrežu s osobnim računalima ili radnim stanicama. Sadrži više radnih stanica ili osobnih računala.obično dva poslužitelja i više radnih stanica ili osobnih računala.8 Klijentsko-poslužiteljska koncepcija i poslužitelji (serveri) Klijentsko-poslužiteljska koncepcija objedinjuje različite sustave (računala) i mreže da rade zajedno i na taj način informacije postaju dostupne svim dijelovima poduzeća (trgovačkog društva). Korisnici mogu raditi s aplikacijama koje su distribuirane na različite sustave.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI NAČINI OBRADE PODATAKA 8. a služe za obradu i upravljanje velikim gospodarstvenim sustavima. Prednosti ovakvog načina rada jesu: brža obrada podataka i informacija veća proizvodnost rada mogućnost kreiranja nove informacije. od tisuću na više. serveri ili usluživači. računala su koja su namijenjena obradi na razini radnih skupina u klijentsko-poslužiteljskoj okolini. na primjer: • • • • • dostupnost svih informacija na razini poduzeća donošenje učinkovitih odluka ubrzanje poslovnih procesa smanjenje troškova poslovanja povećanje konkurentne sposobnosti poduzeća itd. na srednjoj . 36 . Za srednja poduzeća.za potrebe velikih kompanija ili velikih sustava. Prema namijeni dijelimo ih na: • • velike poslužitelje (servere) – mogu biti srednja i velika računala.jedan poslužitelj i jedna radna stanica ili više njih povezanih u mreži s klijentsko-poslužiteljskim softverom. Struktura obrade podataka može biti organizirana: na temeljnoj razini . To su: • • • • • • • • • korisnička struktura struktura poslužitelja struktura za podatke i baze podataka. zajedno s korisničkim programima. na višoj razini . Poslužitelji (serveri) Poslužitelji. Na njih se smještaju podaci.

otvaranje kućišta poslužitelja ili pomicanje poslužitelja. 37 . Zaštita podataka je hardverska i softverska. Softverska zaštita sastoji se od sustava šifri na raznim razinama s mnogostrukim provjerama.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI NAČINI OBRADE PODATAKA Sustavska platforma ili konfiguracija poslužitelja – osobnog računala temelji se na arhitekturi osobnog računala i sastoji se od ovih temeljnih elemenata: • • • • • središnje jedinice disketne jedinice diskovne jedinice jedinice magnetskih vrpci CD-ROM-a. načina uključenja sustava i načina uključenja operacijskog sustava. Poslužitelji imaju snažnu zaštitu podataka. Poslužitelji imaju snažne procesore za obradu podataka. a prema broju mogu biti jednoprocesorski ili dvoprocesorski sustavi. Hardverska zaštita sastoji se od brave s ključem i mikroprekidača koji otkrivaju neovlašteno ulaženje u sustav.

PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI ORGANIZACIJA PODATAKA 9 Organizacija podataka 9. Najviši ishodišni element je jedan jedini i naziva se korijenom. pri čemu nastaju nadre eni i podre eni odnosi. Na taj se način slogovi povezuju lančano.1 Datoteka i struktura podataka Datoteku čini skup istovrsnih podataka. odnosno svoj sadržaj. Utvr ivanjem atributa i njihova redoslijeda u slogu nazivamo formatiziranjem podataka. Logička se veza sastoji u tome što se u slogu nalazi podatak – adresa pomoću kojeg pronalazimo mjesto drugog sloga koji sadrži logički povezane podatke. vrijednost NIKICA SIMIĆ. Izme u pojedinih podataka postoje veze. Npr. Svaki podatak-atribut ima svoju vrijednost. U fizičkoj se vezi dva sloga nalaze jedan do drugog. obuhvaćenih nekim zajedničkim kriterijem i smještanih na posebnom nosiocu pod jedinstvenim imenom. Pojam koji sadrži adresu slijedećeg sloga u lancu nazivamo pokazivačem. Najvažnije strukturiranje podataka pri stvaranju datoteka odnosi se na slog. atribut IME I PREZIME radnika ima npr. Na taj se način osigurava jedinstvenost identifikacije sloga. pri čemu njegova vrijednost postoji samo u tom slogu. pa se od jednog sloga može doći samo do njemu susjednog sloga. Vrste struktura S obzirom na moguće veze izme u elemenata u datotekama razlikujemo četiri osnovne strukture: • linijska struktura – povezuje elemente u liniju tako da se od jednog sloga može doći samo do susjednog • hijerarhijska struktura – povezuje elemente po razinama. koji omogućuje strojnu obradu podataka u potrebne informacije. Identifikator sloga nije ništa drugo nego odre eni atribut. Te veze nazivamo strukturom organizacije datoteke. Me utim postoje veze i izme u slogova unutar datoteke. Sastavljaju ga identifikator sloga (ili ključ sloga) te jedan ili više podataka atributa. pod 38 . Postoje fizička i logička veza izme u slogova.

zove se ažuriranje datoteke. može se u datotekama izvršiti na nekoliko načina koji se nazivaju formati zapisa. Takav se oblik organizacije datoteke može ostvariti na svim vrstama nosioca podataka. te da li je jedan slog u bloku (neblokirani) ili više slogova u bloku (blokirani) imamo slijedeće formate zapisa: • • • • fiksno neblokirani varijabilno neblokirani fiksno blokirani varijabilno blokirani Valja spomenuti da se na magnetskom disku. unosi novi ili mijenja postojeći. Postupak vršenja promjena u datoteci. Prednosti: • • • • najbolje iskorišten prostor nosioca podataka nema ograničenja u veličini datoteke programiranje obrade je vrlo jednostavno obrada je brza i ekonomična. a oni mogu dalje biti nadre eni drugim elementima. na način da se briše nepotrebni slog. Svi formati zapisa mogu se primijeniti u sekvencijalnoj organizaciji datoteke. Formati zapisa Sastavljanje slogova u veću jedinicu – blok. • datoteka bez strukture – sastoji se od elemenata koji nisu me usobno povezani. Sekvencijalno organizirana datoteka najbolje iskorištava prostor nosioca podataka jer izme u slogova nema neiskorištenih rupa. Ovisno o tome da li je dužina sloga fiksna ili varijabilna. upotrebljava i format s izdvojenim ključem. osobito ako se vrši na većini slogova Nedostaci: • potreba prepisivanja cijele datoteke pri njenom ažuriranju • pretraživanje svih slogova koji se nalaze ispred sloga koji se traži • ograničenost obrade podataka samo na serijski način 39 .PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI ORGANIZACIJA PODATAKA kojim se nalazi jedan ili više podre enih. pa je svaki element samostalan. osim navedenih formata zapisa. osim formata s izdvojenim ključem. 9. • puna (mrežna) struktura – povezuje elemente tako da su moguće sve vrste veza izme u pojedinih elemenata.2 Vrste organizacije datoteke Sekvencijalna organizacija datoteke U sekvencijalno ili serijski organiziranoj datoteci slogovi su upisani jedan za drugim onim redoslijedom kojim se unose.

Nedostaci: • • • • • • • slaba iskorištenost prostora nosioca podataka zbog rupa izme u slogova nemogućnost blokiranja teška sekvencijalna i grupna obrada podataka teškoće u pronalaženju odgovarajućeg postupka transformacije ključeva pojava sinonima datoteka mora uvijek cijela biti prisutna u sistemu diskovi se ne smiju mijenjati za vrijeme obrade. da bismo omogućili smještaj i traženje slogova koji su sinonimi. broj cilindra. Te slogove nazivamo sinonimi. Sinonimi su slogovi s različitim ključevima koji nakon transformacije traže istu adresu. Adresiranje. Prema tome postoji povezanost izme u šifre (ključa) sloga i fizičke adrese na kojoj je smješten slog. broj glave i redni broj sloga na stazi. 40 . Ovdje se u slog uvodi logička veza – pokazivač koji pokazuje adresu slijedećeg sloga. što nazivamo apsolutnom adresom. Prednosti direktne organizacije datoteka: • izravan. U tako organiziranoj datoteci do pojedinog sloga možemo doći izravno. Direktna organizacija datoteke Moguća je na magnetskom ili optičkom disku. Postoji nekoliko postupaka za transformaciju ključa. Pri stvaranju takve datoteke slogovi se upisuju na onim mjestima koja ovise o identifikatoru sloga – ključu ili šifri sloga. moramo ih lančati pomoću pokazivača. Pretvaranjem (transformacijom) ključa u drugi manji broj koji služi kao adresa sloga dolazimo do indirektnog adresiranja. vrlo brz pristup. Pored apsolutne adrese koristi se i relativna adresa sloga kod koje ključ sadrži kao adresu redni broj sloga počevši od početka datoteke. ali samo do jednog sloga • slogovi pri tom ne moraju biti sortirani. koja se može ostvariti samo na magnetskom i optičkom disku. odnosno dodjeljivanje ključa slogovima ostvarujemo na dva načina: • direktno i • indirektno adresiranje Pri direktnom adresiranju na disku ključ sadrži redom broj disk jedinice.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI ORGANIZACIJA PODATAKA Poseban oblik sekvencijalne organizacije datoteke je sekvencijalno-lančana organizacija. Takva datoteka ima dva područja: • glavno – tu se nalaze slogovi prvog upisivanja datoteke • područje prekoračenja – tu se upisuju novi slogovi prilikom ažuriranja datoteke. od kojih spominjemo: • postupak dijeljenja s prim brojem i • postupak preklapanja Pri transformaciji ključa moguće je da se za različite ključeve dobije ista adresa.

a u posebno područje upisuju se indeksi (ključevi i adrese slogova) pomoću kojih se može ostvariti izravan pristup do traženog sloga. TIFF. pa se u tom slučaju služimo izrazom banka podataka.3 Vrste datoteka S obzirom na tip podataka koji se nalazi u datotekama razlikujemo različite vrste datoteka i njihove formate: • • • • grafičke datoteke – uobičajeni su formati: BMP. U sistemu za EOP može postojati više baza podataka. GIF i JPEG video datoteke – MPEG. • indeksno područje – sadrži indekse. M-JPEG. Korisnik indeksno-sekvencijalne organizacije datoteke ne mora brinuti o formiranju indeksa. 9. sadržanog u programu prevo enja. 9. Indeksno sekvencijalna organizacija datoteke ima tri područja: • glavno područje podataka – sadrži slogove sortirane prema ključu. a time i sekvencijalne ili grupne obrade podataka • upisivanje i brisanje slogova logičkim slijedom bez prepisivanja cijele datoteke Nedostaci: • • • • • veći broj pristupa do jednog sloga – pomaka glave za čitanje/pisanje dopunska obrada pomicanja i lančanja slogova u ažuriranju datoteke ažuriranje indeksa postojanje izdvojenog ključa. • područje prekoračenja – služi sa upis novih slogova za koje nema više mjesta u glavnom području podataka.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI ORGANIZACIJA PODATAKA Indeksno-sekvencijalna organizacija U indeksno-sekvencijalnoj organizaciji datoteka slogovi su sekvencijalno upisani u glavno područje podataka. što smanjuje prostor predvi en za podatke ne mogu se mijenjati diskovi za vrijeme obrade. 41 . Prednosti indeksno-sekvencijalne organizacije datoteka su: • dobro iskorišten prostor nosioca podatka • mogućnost blokiranja slogova • mogućnost biranja direktnog ili sekvencijalnog pristupa. MP3 i WMA tekstualne datoteke – DOC i TXT.4 Baze i banke podataka Baza podataka je skup me usobno povezanih podataka. koji se ugra uje u glavni program. To su kratki slogovi koji sadrže ključ bloka i odgovarajuću adresu tog bloka u glavnom području podataka. oni su hijerarhijski podijeljeni u tri razine: glavni indeksi. indeksi cilindra i indeksi staza. Sve se to odra uje pomoću sistemskog programa. zajedno memoriranih bez nepotrebne redundancije (bez suvišnih podataka) koji služi kao ishodište za jednu ili više obrada podataka. Slogovi mogu biti blokirani u fiksnom formatu s izdvojenim ključem. kao skup datoteka. WMV i DivX zvučne datoteke – WAV. Da bi se u velikim datotekama pretraživanje skratilo.

ključ. U njima se vrijednost podataka utvr uje prema njihovu sadržaju. U njima su funkcija opisa podatka i funkcije obrade razdvojene pa postoje i dva jezika: za opis podatka (DDL – Data Definition Language) i za rad s podacima (DML – Data Manipulation Language). Npr. kra e. • mrežna struktura – jedan podre eni element može imati dva ili više nadre enih elemenata U specifičnim vezama postoji više veza izme u istih nadre enih i podre enih segmenata. Npr.: podatak «matematika» znači uvijek matematiku. npr. • formatizirane – u njima podaci imaju svoj format. a njihova vrijednost ovisi o mjestu gdje su memorirani. a drugi podre en. Programski sistemi za korištenje baze podataka mogu se razvrstati u dvije grupe: • izvršni sistemi (self-contained) – korisnik komunicira s bazom podataka izravno pomoću posebnih upitnih jezika na kojima se postavljaju pitanja. stoje za sebe i do njih se može doći samo izravnim putem. poplava ili kojih drugih oblika uništavanja podataka. kojih može biti jedan ili više. Podaci koji se traže se mogu sakupiti jedino pomoću veza izme u segmenata. koji ostaje isti bez obzira na kojem je mjestu memoriran. zaštitu od vatre.: vrijednost podatka 5 ima u različitim poljima u kojima je memoriran različit sadržaj. pomoću kopije datoteka (backup). Segmenti se memoriraju u parovima. • radni sistem (host-language) – komuniciranje s bazom podataka uspostavlja se putem posebnih programa. • tajnost – predstavlja zaštitu pri kojoj se pojedini podaci daju samo odre enim osobama. U takvim slučajevima valja poznavati šifru. U bazi podataka osnovna jedinica memoriranja je segment. • stablasta struktura – nadre eni segment ima dvije vrste podre enih segmenata iste razine. odnosno zaporku da bi se uopće došlo do nekog podatka. 9. dok su samostalni segmenti bez veza. a pri tom je jedan od njih nadre en. Sam protok podatka po datotekama i medijima grafički se prikazuje pomoću dijagrama tijeka podataka.5 Osiguranje i zaštita podataka U vezi sa zaštitom podataka razlikujemo dvije vrste zaštite: • sigurnost – pretpostavlja siguran rad ure aja. 42 .PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI ORGANIZACIJA PODATAKA Sisteme banka podataka možemo razvrstati u dvije vrste: • neformatizirane – sadrži memorirane tekstove. Mora postojati mogućnost rekonstrukcije podatka. bez obzira gdje je taj podatak memoriran. Mogući su različiti načini povezivanja segmenata koji tvore različite strukture baze podataka: • jednostruka hijerarhijska struktura – jedan je segment nadre en jednoj vrsti podre enih segmenata. • višestruka hijerarhijska struktura – podre eni segment se javlja i kao nadre eni nekom drugom segmentu. Dijagramom banke podatka pregledno se pokazuju segmenti i pristup podacima.

1 Pojam informacijskog sistema i njegove osnovne aktivnosti Informacijski sustav je organizirana cijelina informacijskih djelatnosti i odnosa (informacijsko – dokumentacijskih – komunikacijskih) organizacija. službi i institucija te informacijske kulture. Unutrašnji raspored elemenata informacijske dijelatnosti. U okviru dijelovanja svakog informacijskog sistema razlikujemo četiri osnovne aktivnosti. softvera i kadrova u skladnu. Elementi informacijskog sistema su: U kadrove ubrajamo organizatore. To su: • • • • • • • • prikupljanje podataka obrada podataka memoriranje podataka i informacija i dostavljanje podataka i informacija korisnicima. ekonomičnu i djelotvornu cijelinu. hardver softver kadrovi i organizacija. 43 . operatore i korisnike informacijskog sistema. Pod organizacijom podrazumijevamo organizacijske postupke i metode uskla ivanja i povezivanja hardvera.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI INFORMACIJSKI SISTEMI I POSLOVNA POLITIKA 10 Informacijski sistemi i poslovna politika 10. njihov sastav. Najvažniji podsustavi društva značajni za svaki informacijski sustav su: • • • • politički ekonomski komunikacijski i kulturni. sistemske analitičare. programere. poredak i odnose u informacijskom sustavu nazivamo strukturom informacijskog sustava.

Primjena je kod znanstvenog odlučivanja Prema složenosti. Pri izradi informacijskog sistema vrlo se uspješno primjenjuje metoda sistemske analize. informacijske sisteme dijelimo na: • jednostavne i • kompleksne S obzirom na stupanj povezanosti i način organiziranja podsistema u okviru cijeline. zatim stvaranje projekta i izgradnja sistema. Primjena je u upravljanju proizvodnjom • 3. Razine složenosti informacijskog sistema: • 1.2 Vrste informacijskih sistema Najvažnije vrste informacijskih sistema su: • konvencionalni – bez podrške elektroničkog računala • kompjuterizirani Razlikujemo dvije primjene elektroničkog računala u informacijskim sistemima: • kompjuter kao stroj za obradu masovnih podataka i • kompjuter kao stroj za informiranje. Time se bave sistemski inženjeri. razina – smanjenje administrativnih troškova. razina – poboljšanje poslovnog odlučivanja. 10.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI INFORMACIJSKI SISTEMI I POSLOVNA POLITIKA Informacijski sistem ima dvije osnovne funkcije. Možemo je sažeti u slijedeće faze: • • • • • • • • prethodno istraživanje istraživanje i analiza postojećeg sistema izrada glavnog projekta izrada detaljnog – izvedbenog projekta izgradnja informacijskog sistema testiranje implementiranje ocjena rada sistema 44 . Primjenjuje se u računovodstvu i općim poslovima • 2.3 Projektiranje i izgradnja informacijskog sustava Pod projektiranjem i izgradnjom informacijskog sistema podrazumjevamo postupke i aktivnosti kojima se najprije utvr uju informacijske potrebe za koje se uvodi sistem. razlikujemo: • distribuirane • integrirane i • kombinirane informacijske sisteme. To su: • funkcije informiranja i • funkcije dokumentiranja 10. razina – smanjenje troškova proizvodnje i prodaje.

Osnovni problem prijenosa znanja je nedostupnost informacija. Problemi projektiranja i izgradnje informacijskih sistema Najčešći problem je ne manjak. Cilj je upravljanja i rukovo enja da se na osnovi informacija o činjenicama. redovitu ekonomičnu raspodjelu dobara i racionalno poslovanje. kontroli i odlučivanju možemo pristupiti na subjektivan ili objektivan način. već višak informacija. 10. 45 . Suvišak informacija se može izbjeći na dva načina: • filtriranjem – postupak izabiranja i pročišćavanja podataka s obzirom na njihovu važnost. okolnostima i promjenama te o njihovim odnosima i vezama u poslovnom sistemu i njegovoj okolini donese odluke koje potiču efikasnu proizvodnju. postojeća ograničenja i optimalizaciju. što znači da se pojedini koraci ponavljaju dok se ne postigne zadovoljavajuće rješenje. nemogućnost upravljanja njihovim sadržajem i njihovog ispravnog korištenja. • kondenziranjem – sažimanje nekoliko informacija u jednu. rukovo enja i odlučivanja. Funkciju upravljanja i rukovo enja možemo podijeliti na: • planiranje – planovi se obično dijele prema vremenu i prema poslovnoj funkciji • kontrolu – kontrola se sastoji od mjerenja izlaznih veličina sistema.4 Informacijski sistem organizacije udruženog rada Zadatak je informacijskog sustava organizacije udruženog rada. Razlikujemo programirano i neprogramirano odlučivanje. • odlučivanje – postupak odlučivanja sadrži: stvaranje modela. utvr ivanje kriterija odlučivanja. u osiguranju informacija za potrebe upravljanja. Planiranju. usporedbe ostvarenih veličina s planiranim i poduzimanja akcije radi uklanjanja uzroka negativnog odstupanja.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI INFORMACIJSKI SISTEMI I POSLOVNA POLITIKA Proces izgradnje i projektiranja sistema je iterativan. Tako er se javlja i problem prijenosa znanja na kadrove u informacijskom sistemu.

46 . ili može biti velika. obično se izdvajaju dva različita entiteta: • LAN (Local Area Network) – skup osobnih računala i perifernih jedinica me usobno povezanih na jednoj lokaciji (npr. globalna mreža poput Interneta. Server je obično snažnije računalo koje omogućeva centralizirano administriranje mreže i dodjeljuje mrežne resurse. Postoji više razloga za umrežavanje računala: • • • • dijeljenje datoteka dijeljenje hardvera dijeljenje programa komunikacija izme u korisnika itd. Postoje dva glavna pristupa umrežavanju: • mreže ravnopravnih računala • mreže sa serverima (klijentsko-serverske veze) Klijent je računalo koje omogućava korisniku da se poveže na mrežu i da koristi mrežne resurse.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI RAČUNALNE MREŽE I INTERNET 11 Računalne mreže i Internet 11.1 Računalne mreže Računalna mreža je više povezanih računala. koja mogu zajednički koristiti resurse. povezanih me usobno raznim WAN tehnologijama. • WAN (Wide Area Network) – skup lokalnih mreža na različitim mjestima. Osnovne topologije mreža su: • topologija magistrale – sva računala u mreži su povezana preko glavnog voda na koji su spojena. Kada govorimo o umrežavanju. Osoba koja se brine o mreži je administrator mreže. Mreža se može sastojati od dva računala. računalna mreža naše škole). Mrežne topologije Mrežna topologija je ukupni fizički raspored i izgled mreže. ravnopravno povezanih.

Mrežne barijere (Firewalls) jako je oružje za obranu mreže od vanjskih napada. Kriptiranje je tehnika preslikavanja podataka u nečitljiv format. Najzastupljeniji skupovi protokola su: • TCP/IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol) – ovaj skup protokola čini temelj Interneta. uvo enje korisničkog imena i lozinke. upotreba korisničkih grupa za realizaciju nivoa pristupa podacima. • puna struktura – me usobno su povezana sva računala u mreži. Ure aji za povezivanje računala u mrežnu strukturu: • • • • koncentrator (hub) preklopnik (switcher) usmjerivač (router) mrežni most (bridge) Mrežna arhitektura Mrežna arhitektura je strategija koja odre uje na koji način računala pristupaju mrežnim medijima. Virusi predstavljaju veliku prijetnju mrežama.. Riječ Internet označava 47 . Npr.2 Internet Internet je način razmjene podataka. Najzastupljenije mrežne arhitekture su: • Ethernet (Fast Ethernet i Gigabitni Ethernet) • IBM-ov Token Ring • AppleTalk itd. • prstenasta struktura – zatvorena linijska struktura. Mrežni protokoli su ugra eni u program koji koristi mrežni softver instaliran na računalima serverima i na računalima klijentima. Grupa sitnijih protokola koji me usobno sura uju da bi primili podatke za proces komunikacije zove se skup protokola. 11.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI RAČUNALNE MREŽE I INTERNET • linijska struktura – računala su povezana u mrežu koristeći prethodno i slijedeće računalo kao vezu. skup računala. žica i ostale opreme koja omogućava protok informacija. To je skup protokola i usluga za zaštitu. skup informacija koje se na njemu mogu naći. • IPX/SPX (Internetwork Packet Exchange/Sequenced Packet Exchange) Zaštita mreže Koriste se razna sredstva i metode za zaštitu mreže od vanjskih i unutarnjih negativnih utjecaja. • zvjezdasta struktura – računala su povezana preko centralnog ure aja. Često se koriste protokoli za sigurnost IPSec (Internet Protocol Security). koji je zasnovan na kriptiranju. Taj se maliciozni softver vrlo lako širi od računala do računala. Crvi i trojanci su tako er pripadnici malicioznog softvera. naročito putem elektroničke pošte. Mrežni protokoli Mrežni protokol je skup pravila komunikacije me u računalima u mreži.

Adrese na internetu se sastoje od četiri broja u rsponu od 0 do 255.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI RAČUNALNE MREŽE I INTERNET mrežu me usobno povezanih računalnih mreža. Maksimalna veličina paketa je 1500 bajtova. Pojam Internet označava najveći Internet na svijetu – skup nekoliko tisuća me usobno povezanih privatnih i javnih računalnih mreža koji spaja milione računala i koji koriste milioni korisnika dnevno koji razmjenjuju ogromne količine informacija u raznim oblicima. kada je Institut povezan sa svijetom preko Amsterdama. Da bi komunikacija izme u dvaju računala na Internetu bila ostvarena. Internet se temelji na TCP/IP setu protokola. na Institutu «Ru er Bošković» u Zagrebu u suradnji s HPT-om. U DNS sistemu imena čvorova su oblika računalo. Osnovni pojmovi Skup pravila koja reguliraju kako se podaci šalju internetom zove se protokol. sve dok 1973. a nakon toga je mreža prerasla ograničenje od 256 čvorova. Uobičajene su slijedeće oznake za domene: com komercijalne organizacije edu obrazovne institucije (sveučilišta. koji se nazivaju paketi. I mnoge druge organizacije ubrzo počinju graditi vlastite mreže po uzoru na ARPAnet i tako er koriste IP protokol. To su HTNet. Kako je čovjeku puno teže pamtiti brojke iz IP adrese Internet čvora. škole i sl. uveden je sistem dodijeljivanja imena novim čvorovima kaji nastaju na Internetu.) 48 . Danas se Internetu u Hrvatskoj može pristupiti pomoću više pružatelja Internet usluga. Razvijen je TCP/IP set protokola koji se pokazao dovoljno čvrstim da zadovolji velikim zahtjevima. Kasnije je Ministarstvo znanosti i tehnologije pokrenulo projekt CARNet (Croatian Academic and Research Network). 192. koje je uobičajeno pisati odvojene točkom (npr. ARPAnet nije brojao 25 čvorova. zvanu ARPAnet i ostale radio i satelitske mreže. Postupno se te mreže povezuju s ARPAnetom. Prvi ARPAnet čvor bio je smješten na UCLA sveučilištu.255). U isto vrijeme tvrtka Xerox razvija standard za lokalne mreže – Ethernet. Prijenos informacija na Internetu se odvija u malim komadićima. mora postojati dobro odre ena adresa odredišta.56.24. Povijest Interneta Internet je nastao kao eksperiment koji je sredinom šezdesetih godina započelo američko ministarstvo obrane u pokušaju da poveže mrežu američkog ministarstva obrane. a nakon toga su slijedili i ostali. Iskon itd. g. Internet u Hrvatskoj Počeci Interneta u Hrvatskoj datiraju u jesen 1991.domena. Svaki čvor na internetu ima jedinstvenu adresu ovog oblika i ona se naziva Internet broj ili IP adresa. g. Većina ovih mreža s vremenom se izgubila i postala samo dio Interneta. čiji je cilj bio sagraditi računalnu mrežu za razmjenu informacija izme u hrvatskih sveučilišta i znanstvenih institucija. Protokol koji se brine o takvom prijenosu se naziva TCP. Taj se sistem naziva DNS (Domain Name System).

Zadatak tog protokola je transfer podataka preko Interneta.3 Internet servisi Elektronička pošta Elektronička pošta (e-mail) je vrlo brz način komunikacije s korisnicima Interneta širom svijeta. Pristup informacijama na Internetu kod World Wide Weba je potpuno drugačiji i bazira se na hipertekstu. Poruke koje se izmjenjuju u Usenet terminologiji nazivaju se članci (articles). HTML (Hypertext Markup Language) je jezik kojim se pišu hipertekst dokumenti. 49 . slanje vijesti. Program Talk omogućava trenutačnu komunikaciju izme u korisnika.domena. Naredba Finger daje informacije o korisnicima u nekom čvoru.4 World Wide Web (WWW) WWW (ili Web) je najnoviji informacijski sistem koji se vrlo brzo proširio internetom. 11. Svaki korisnik Interneta ima svoju adresu. Telnet. Talk i Finger Telnet je standardni Internet protokol koji omogućava rad na udaljenom računalu. Usenet vijesti Jedan od najobimnijih servisa na Internetu su i Usenet vijesti (Usenet news). Prijenos podataka Za prijenos podataka putem Interneta koristi se FTP (File Transfer Protocol). Članci su organizirani u Usenet grupe (Newsgroups) gdje svaka grupa predstavlja neku tematiku. podsjetnika i sl.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI RAČUNALNE MREŽE I INTERNET gov mil org net hr vladine (nevojne) organizacije vojni čvorovi razne privatne organizacije mrežni administrativni čvorovi čvorovi u Hrvatskoj 11. pa je stoga idealan za poslovnu korespodenciju. Ideja Useneta je da jedan korisnik šalje poruku koja tada postaje dostupna svim korisnicima na svim računalima koja su povezana Usenetom. Gopher Gopher je servis koji služi za pronalaženje informacija na Internetu. Hipertekst sadrži hipervezu (hyperlink) s ostalim dijelovima istog dokumenta i što je još važnije. WWW se temelji na hipertekstu kao načinu prezentacije informacija i rada s korisnicima. Baziran je nastarijem pristupu koji se temelji na korištenju izbornika u kojima su informacije organizirane hijerarhijski. vezu s drugim dokumentima. Adresa korisnika na Internetu je oblika: korisnik@računalo. HTTP (Hypertext Transfer Protocol) je protokol kojim se hipertekst dokumenti šalju Internetom.

Najpoznatiji su Google. ili šunjala .crawlers). 50 . To su Web pretraživači (Search Engines). Search Engines) – oni koriste specijalne programe (roboti ili pauci . Yahoo i AltaVista. • specijalizirane baze podataka Web izvora.spiders. Postoje tri primarna tipa pretražnih mjesta: • Web indeksi ili pretraživači (Web Indexes. hipertekst dokument ili nešto drugo. Da bi se mogle lagano pronalaziti informacije na mreži postoje alati koji osiguravaju pristup velikoj količini materijala na Internetu.PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT EKONOMSKI FAKULTETI I FOI RAČUNALNE MREŽE I INTERNET URL (Uniform Resource Locator) je standard za specificiranje objekata na Intrnetu. Objekt može biti datoteka. • Web imenici ili adresari (Web directories). Najpoznatiji preglednici su Netscape Navigator i Internet Explorer. Preglednik ili tražilica (Browser) je program koji se upotrebljava za pregledavanje stranica Weba. Najpoznatiji hrvatski pretraživaći su croatia net i WebGuideCroatia. USENET news grupa.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful