1.

METODIKA KNJIŽEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
TERMINOLOŠKA ODREĐENJA

METODIKA – znanost koja proučava zakonitosti odgoja i obrazovanja u okviru nastavnog predmeta, o – o područja ili kojeg drugog organizacijskog oblika o – o rada - terminom metodika nastave književnosti obuhvaćen je samo dio predmetnog područja; književni odgoj i obrazovanje ne ostvaruju se samo nastavom već i različitim organizacijskim oblicima izvannastavnog i izvanškolskog o – o rada -> zato se opredjeljujem za naziv metodika knjiž. o. i o. koji označava znanost o knjiž. o. i o. na svim stupnjevima o – o sistema - terminom metodika književnog odgoja i obrazovanja obuhvaćamo sve organizacijske oblike kojima se ostvaruje književni odgoj i obrazovanje

PREDMET PROUČAVANJA

- elementi koji se uključuju u predmetno područje metodike nastave književnosti: • književnost kao nastavni predmet na svim stupnjevima obrazovanja • o – o proces koji se temelji na književnom sadržaju (umjet. i znan.) • primjena pedagogije u nastavi književnosti • metode nastave književnosti • nastavna sredstva i pomagala u nastavi knjiž. • teorije učenja književne materije • literarna komunikacija i literarno – estetska recepcija • ličnost učenika, njegova izgradnja djelovanjem književnog o. i o. • ličnost i uloga nastavnika književnosti • teorija i praksa knjiž. o. i o. u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti • odnos metodike i srodnih znanosti • izvannastavni i izvanškolski oblici književnog odgoja i obrazovanja - sve to ukazuje na složenost predmeta i raznolikost pristupa - nastavni se predmet temlji na utvrđenim planovima i programima - u okviru metodike nastave knjiž. razvijaju se radio-metodika, televizijska i filmska metodia (proučavaju tehnička sredstva u literarnom o. i o.) - za primanje i usvajanje knjiž. sadržaja važno je čitanje, doživljavanje i spoznavanje književnih djela - teorija čitanja bavi se problemima: • čitanja u nastavi jezika i književnosti u osnovnoj škkoli • samostalnog čitanja izvan škole • interpretativnog čitanja

1

- doživljavanje i spoznavanje književnih djela oslanjaju se na rezultate istraživanja psihologije, teorije recepcije i teorije informacije - za izgradnju bilo kojeg metodičkog sustava nužno je poznavanje učenikove ličnosti u procesu knjiž. o. i o. (emocionalne reakcije učenika na književno djelo, književni interesi učenika, značajke učenika – čitatelja u različitim razvojnim fazama, emocionalno – intelektualna aktivnost učenika u nastavi književnosti)

MKOO I ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI

- njihov odnos proučava Rolf Geissler i zaključuje da je metodika nastave književnosti sintetička disciplina znanosti o književnosti, psihologije i pedagogije *razlike: mkoo – u prvom je planu čitatelj, njezina je dimenzija budućnost znanost o knjiž. – teži k objektivnim rezultatima, u prvom je planu književni tekst, važna je povijesna dimenzija *zaključci: • mkoo i znanost o knjiž. predmetno se dodiruju, obje se znanosti bave književnošću • razlikuju se prema ciljevima proučavanja • mkoo proučava književnost u o –o procesu (utjecaj pedagoških, socijalnih, psiholoških, subjektivnih, objektivnih činitelja) • mkoo proučava funkciju knjiž. u izgrađivanju ličnosti, tj. svjetonazora • mkoo preuzima spoznaje znanosti o knjiž. i istražuju mogućnosti njihova usvajanja (npr. metodika nastave teorije knjiž., metodika nastave povijesti knjiž., metodika nastave umjetničke epohe, metodika nastave romana...) • mkoo prihvaća metode znanosti o knjiž. i proučava mogućnosti njihove primjene u o – o procesu • znanost o knjiž. obuhvaća povijest knjiž., teoriju knjiž., književnu kritiku i metodologiju književnog studija • mkoo obuhvaća metodiku nastave teorije književnosti, nastave povijesti književnosti, analize književnog djela i metodologiju metodike nastave književnosti • mkoo korelira sa znanosti o knjiž., ali i s teorijom spoznaje, estetikom, lingvistikom, povijesti, psihologijom i teorijom pedagogije

2

2. TEORIJSKI SUSTAVI ZNANOSTI O KNJIŽ. I MKOO
- teorijski sustavi zok utječu na oblikovanje metodičkih sustava nastave knjoo, a ti metodički sustavi nastave knjoo određuju se prema sadržaju i primaocu sadržaja a) tradicionalni teorijski sustavi bavili su se izvanknjiževnim elementima: piščevom biografijom, socijalnim, povijesnim i kulturnim kontekstom b) moderni teorijski sustavi bave se literarnošću knjiž. djela pozitivizam – veže se uz Taineovo učenje o rasi, sredini i momentu kao determinantama književnog fenomena - knjiž. pozitivisti proučavaju piščev život i rad, utvrđuju autentičnost tekstova, istražuju socijalne, političke, kulturne i književne prilike u kojima pisac stvara - metodički pozitivizam nastavu utemeljuje na piščevoj biografiji, razvija receptivno-reproduktivni tip nastave; nastavnih je prenositelj podataka, a učenik primatelj gotovih informacija; ne bavi se odgajanjem čitatelja marksizam – Marx i Engels otvorili su nove pristupe umjetničkoj problematici; knjiž. se poima kao oblik društvene svijesti - na temeljima učenja Marxa i Engelsa svoja učenja su razvili Plehanov, Lukács (razvija teoriju o ideološkoj uvjetovanosti umj. Stvaralaštva i društvenoj uvjetovanosti forme), Goldman (smatra da je umj. djelo izraz kolektivne vizije svijeta, svijesti društvene klase) - metodički marksizam ističe u prvi plan odnos književnosti i društva, tj. osposobljavanje učenika za spoznavanje tih odnosa psihološko – filozofska učenja – • rana faza – bazira se na objašnjavanju autorove ličnosti • duhovno povijesna metoda – obilježio ju je Dilthey, središnji je pojam doživljaj; knjiž. je djelo izraz «duha vremena»; pojedino knjiž. djelo dovodi u vezu s drugim djelima i drugim umjetnostima • faza Freudove psihoanalize – po F. umjetničko stvaranje služi fiktivnom razrješenju unutrašnjih napetosti između podsvjesnog i svjesnog; razvija se posebni tip knjiž. analize tematike i likova; F. je istraživao učestalost tema i motiva u knjiž. djelima, analizirao je ustaljene pjesničke slike i modele ponašanja - njegov sljedbenik Carl Gustav Jung uspostavlja teoriju arhetipa koja pojam individualne podsvijesti podiže na razinu kolektivne podsvijesti - Bergson razvija učenje o intuiciji, smatra da postoje dva tipa spoznaje: racionalna, znanstvena i intuitivna, umjetnička - Croce smatra da se do spoznaje dolazi ili putem fantazije ili putem intelekta

3

znaka . publika nije pasivni činitelj 3.književnoumjetnički tekst je sustav informacija. najbližu vezu uspostavlja sa stilistikom (lingvističkom stilistikom) koja se dijeli na: • stilistiku jezika – objašnjava odnose i veze riječi. metodika nastave knjiž. djelo sadrži mjesta neodređenosti koja čitatelj popunjava. školu predvodi Lotman koja tvrdi da se knjiž. uveo pojam strukturalizam i Roman Jakobson koji je uveo pojam literarnost. filozofsko ishodište teorije recepcije je hermeneutika. ni čitatelj. činjenica mora proučavati u odnosu na druge slične činjenice jer u toj mreži različitih odnosa dobiva različite funkcije . uvodi i pojam publike: u trokutu autor/djelo/publika. nizova riječi.njegov sljedbenik Roman Ingarden uspostavlja teoriju o slojevima. metajezičnu i poetsku .. u metodologiju književnog studija uveo je hermeneutiku (naučava vještinu razumijevanja i tumačenja tekstova) • strukturalističko – semiotičko učenje – zastupaju ga članovi Praškog lingvistikog kruga: Mukařovský koji je 1934.fenomenološki pristup knjiž. djelu – zasniva ga Edmund Husserl.struk. tj. je djelo sastavljeno od različitih heterogenih slojeva. temelj učenja je konstituiranje knjiž. smatra da knjiž. uvodi čitatelja kao činitelja povijesti književnosti.razlikuje jezični znak od književnog – knjiž. a utemeljuje ga na pojmu knjiž. znak je tekst. afektivnu. orijentiraju se na proučavanje jezika koji ima 6 funkcija: referencijalnu. tj.lingvistika u nastavu knjiž. te proučava funkcionalne stilove 4 . ulazi posredno.ovaj pristup aktivira primarno čitateljevo jezično. spoznajnu. literarno i životno iskustvo – učenikovo poimanje tekstovne i izvantekstovne stvarnosti teorija recepcije – bavi se odnosima čitatelja i pisca. – semiot. struktura . a čitatelj je primatelj informacija . tj. u određivanje odnosa čitatelja i djela Jauss uvodi pojam horizont očekivanja kao spremnosti publike da na temelju prethodnog poznavanja knjiž. MKOO I OSTALE KORESPONDIRAJUĆE ZNANOSTI MKOO I LINGVISTIKA . smatra da strukturi djela ne pripadaju ni pisac. razvija učenje o razlici između izraza i znaka. prihvati novo djelo.Lotman uspostavlja semiotički pristup umj. čitatelja i djela. preko književnosti. djela u primaočevoj svijesti . a knjiž.obje se bave proučavanjem jezika . cjelokupna umj. fatičku.

zadatak. razgovora i usmenog izlaganja • . komentar. interpretacija.zahvaljujući njihovoj interakciji uspostavljene su faze književnog odgoja i obrazovanja: • predškolsko razdoblje – knjiž. reportaža) MKOO. stvarnost je prihvaćena kao dio svakodnevne stvarnosti. informativnog stila (obrazloženje. emocionalne intelektualne i fantazijske procese. • od 9. ocjena. moralna problematika se interpretira s intelektualnog gledišta • od 17. do 13.klasifikacija pismenih radova: **prema didaktičkom kriteriju: • vezani pismeni radovi (prepisivanje teksta) • poluvezani pismeni radovi (diktati. djela. godine – faza misaonog pristupa knjiž. PSIHOLOGIJA I TEORIJA SPOZNAJE . dramatizacija. godina – odnos prema umj. do 15. prikaz. problem literarnih sposobnosti učenika koje se razvijaju u komunikaciji s knjiž. obrazovanje poprima profesionalni karakter • fakultet – razvijen je određeni stupanj književne kulture . scenarij. esej. bilješka. komentar. godina – dijete sustavno stječe knjiž. proučavaju govorne interpretacije književnoumjetničkih tekstova . do 9. djela doživljavaju se kao stvarni • od 13. djelom i proučavanjem 5 . proučava karakteristike monolooga i dijaloga. najviše se zamjećuje knjiž. godine – knjiž. razlike između različitih žanrova govorenog i pisanog izraza. esej. do 17. lik • od 15. recenzija) **prema lingvističkostilističkom kriteriju: • pismeni radovi koji se temelje na načelima znanstvenog. djela koji uključuju osjetilne. i metodika nastave knjiž. je naivno-realistički. pismeni odgovori na pitanja. odgoj ostvaruje se u roditeljskom domu i predškolskim ustanovama • od 6. umj. zaključak.ling. jak je interes za moralnu problematiku knjiž. do 19. bilješke za vrijeme predavanja) • slobodni pismeni radovi (plan. kritika. pitanje. događaji i likovi iz knjiž. o. recenzija.veza mkoo i lingvistike ostvaruje se u nastavnim metodama pisanja. putopis. dnevnik.povezuju ih problemi primanja i spoznavanja knjiž. prikaz. pjesma u prozi. godina – faza literarnog morazlizma. intonaciju i intonacijsku stilistiku • stilistiku umjetničke književnosti – proučava stil umjetničke književnosti .stilistiku govora – proučava značajke govorene i pisane riječi. njihovu društvenu uvjetovanost. dopunjavanje i proširivanje teksta. djelima. i o. zaključak. interpretacija) • pismeni radovi koji se temelje na načelima umjetničkog stila (impresija.

KNJIŽEVNOST U O-O PROCESU KNJIŽEVNOST KAO NASTAVNI PREDMET .prema kriteriju dobi učenika (taj kriterij u podjeli disciplina primjenjuje i pedagogija) razlikujemo: • mkoo predškolske djece • mkoo školske djece • metodiku visokoškolske nastave književnosti . sposobnosti i navika .književnoznanstvene problematike. studij književnosti) MKOO I PEDAGOGIJSKE DISCIPLINE . kao nast. sustav znanja. sposobnosti i navika . kao nastavni predmet možemo odrediti kao: samostalno komponiranu cjelinu knjiž.knjiž. sustav znanja. književno stvaranje.povezivanje umj. kao nastavnog predmeta: • umjetnički (književnoumjetnička djela.prema kriteriju specifičnih o-o potreba razlikujemo: • mkoo djece i mladih sa smetnjama u razvoju • mkoo odraslih osoba (obrazovanje uz rad) 4. predmet povezuje se s nacionalnim jezikom *knjiž. književnopovijesna i metodološka problematika) . te problem književnih interesa (interes za čitanje. predmetnom didaktikom . tekstovi) • znanstveni (književnoteorijska. prerađenu znanost o književnosti. i znan.neki teoretičari metodiku nazivaju specijalnom didaktikom.povezane su jer se bave odgojem i obrazovanjem .sadržaji knjiž. sadržaja.nastavni predmet je didaktički prerađena znanost. sadržaja ovisi o: • doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika • stupnju obrazovanja • značajkama o-o procesa u cjelini 6 . samostalno komponirana cijelina.na početnim stupnjevima obrazovanja umj. sadržaj ima dominantno mjesto .

zavičaj. književnoteorijski i književnopovijesni okviri • kognitivna razvijenost učenika • književnopovijesna materija uključuje se na višim stupnjevima obrazovanja STRUKTURA NASTAVNOG PREDMETA . ciljevi i struktura književnosti kao nast.književnoumjetnički materijal raspoređuje se: • tematski (dom.u 70-im godinama u program se uključuje i filmska umjetnost. kod nas su se pojavili u 60-im godinama u srednjim strukovnim školama KRATKA POVIJEST PROGRAMA USVAJANJE UMJETNIČKOG SADRŽAJA . ističe se njezina odgojna funkcija . dom i škola.nakon 2. Kompleksni programi koji su trebali učeniku pokazati povezanost pojava koje se proučavaju u školi. obitelj. predmeta.sadržaj.u 50-im godinama ističe se potreba za povezivanjem nast. programska je novost seminarski oblik nastave koji afirmira samostalni rad učenika . interpretacija književnog djela postaje temeljna metoda u nastavi . u nast.. djelu. time se gubila autonomija nastavnog predmeta. epika. domovina) • književnoteorijski/žanrovski (lirika. Rata programa se opredjeljuje za idejno angažiranu nastavu književnosti. domovina i svijet) – u svaki se tematski krug uključuju umj.u 60-im godinama afirmaciju započinje zagrebačka književnokritička škola koja afirmira stilističku kritiku. škola. kompleksni su programi dali slabe o-o rezultate . se programima sastavnice nast.kriteriji za izbor književnog sadržaja su: • reprezentativnost (antologijska djela) • primjerenost recepcijskim mogućnostima učenika • tematski. svj. st.u nast. književnost. lektira .stvaraju se i programi koji integriraju različite umjetnosti (osobito u češkoj metodici).dvadesetih godina 20. Predmeta određuju se nastavnim programom . priroda. znanstvenu i školsku interpretaciju. reprezentativni se pisci proučavaju na monografskoj razini . svijet. u SSSR-u su uvedeni tzv. programima afirmira se estetska koncepcija nastave književnosti. djela iz raznih književnosti 7 . pristup knjiž. predmeta iskazuju kombiniranim terminima: nastava književnosti.umjetnički se sadržaj može tematski organizirati u sustavu tematskih krugova (dom i vrtić. dramska književnost) • književnopovijesno (kronološki) .

upoznaju se cjelinom svog stvaralaštva . scenski) . filmske i scenske stvaratelje i djela drugih umjetnosti inspiriraju književnike . EPOHA KAO OKVIR . pejzaž. poruku OSTALI NAČINI INTEGRIRANJA UMJ.književnoteorijski pojmovi povezuju se uz interpretaciju književnih djela .književnoteor. normira se razina na kojoj se pojam usvaja i količina pojmova .programska se materija razvrstava u stilske epohe koje je utvrdila opća povijest umjetnosti .u program se uključuju i književnoteorijski pojmovi. djela • kompozicija • umjetnički jezik • versifikacija • žanrovi ZNANSTVENI SADRŽAJI U PROGRAMIMA KNJIŽ.pojmovi se klasificiraju: • pojmovi koji se odnose na djelo i pisca • koji se odnose na elemente knjiž. nacionalnopovijesna tematika) UMJ.za svaku se stilsku epohu odabire reprezentativan umj. SADRŽAJA U PROGRAM . Romantizam: intima.uz djela se u programu navodi i njihov prijenos u drugi medij (glazbeni.autori koji se izražavaju i u drugim umjetnostima. glazbene. djelu 8 . uz izbor književnih tekstova a) vertikalni raspored pojmova – pojmovi se raspoređuju po razredima. djela inspiriraju likovne. likovni.. PROGRAMSKO FORMULIRANJE KNJIŽEVNOTEORIJSKOG GRADIVA . egzotika. Pojmovi se uče sustavno u okviru teorije književnosti ili pristupa knjiž. sadržaj na kojem se upoznaju zajedničke značajke epohe . djela iz prošlosti mogu aktualizirati u primaočevoj sadašnjosti – uz djela iz prošlosti mogu se povezivati suvremena djela koja imaju nešto zajedničko: temu.tematsko povezivanje moguće je i unutar povijesnih okvira – u svakoj se epohi mogu izdvajati karakteristične teme koje se konkretiziraju djelima različitih umjetnosti (npr.principom aktualizacije se knjiž. izraz.princip uzajamnih inspiracija – knjiž.

razlučivanja poznatog od nepoznatog • spos. povezane uz autorovu ličnost (pretpostavljaju poznavanje izvantekstovnih odrednica) • spos. razvijaju i proširuju u skladu s doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika . tako se povezuje teorija i povijest književnosti b) vertikalno-spiralno programiranje – pojmovi se dograđuju. primanja osjećaja i proživljavanja knjiž. uočavanja autorova stava i shvaćanja • spos. uspostavljanja odnosa između djela i pisca. pojmovi se uče i u okviru povijesnog dijela programa. djela (povezanost tog sadržaja s prostorom i vremenom) * sposobnosti logičko-spoznajnog karaktera • spos.klasifikacija literarnih sposobnosti: * recepcijske sposobnosti (knjiž.-estetska senzibilnost) • spos. ocjena itd. djelom. zamišljanja i stvaranja pjesničkih slika • spos. definiranje. planiranja za rješavanje problema • spos. povezane uz sadržajno-predmetni sloj djela • spos. stavova. dokazivanja tvrdnje 9 . povezane uz objektivni sadržaj knjiž. likova • spos. uočavanja literarnih problema • spos. imenovanje. djela i stilske formacije • spos. formuliranja hipoteze • spos. se pojmovi u programu iskazuju imenovanjem.. tumačenje. PROGRAMSKO ISKAZIVANJE SPOSOBNOSTI I AKTIVNOSTI . razumijevanje njegovih poruka i izražavanje doživljaja. nabrajanjem. djela * sposobnosti prema književnom sadržaju (znanje je pretpostavka za primanje sadržaja) • spos. uspostavljanja odnosa između pojednačnog i općeg * sposobnosti vezane uz problemsku nastavu • spos.isti se pojam usvaja na različitim spoznajnim razinama: prepoznavanje. imenovanjem i objašnjavanjem (definiranjem) LITERARNE SPOSOBNOSTI – omogućuju čovjeku komunikaciju s knjiž.književnoteor. samostalnog ocjenjivanja svih elemenata umj. primjena pojma **književnoteor. čitanje. recepciju djela.

samostalno čitanje kod kuće i o-o rad u nastavi se prožimaju. knjižničarska sekcija SLOBODNE AKTIVNOSTI * prema kriteriju namjene • program za predškolski odgoj • program za osnovnu školu • program za srednje škole • program za profesionalno visokoškolsko obrazovanje VRSTE NASTAVNIH PROGRAMA * programi prema zavičajno-regionalnom kriteriju * programska jezgra – sadržaji namijenjeni svim učenicima u jednom razredu dopunski program – oblikuje se prema načelu zavičajnosti * prema kriteriju obvezatnosti • obvezatni programi – zajednička obveza svih učenika u razredu • fakultativni programi – ovise o učenikovim sposobnostima i interesima. izgraditi cjelovit pogled na svijet . iskazuju se u programu za sve stupnjeve i razrede prikazuju se razvojno. namijenjeni su učenicima koji pokazuju posebne interese za knjiž.mogu se ostvarivati izvan nastave (izvannastavne aktivnosti) ili izvan škole (izvanškolske aktivnosti) . teme mogu biti monografske (obuhvaćaju jedno djelo. pisca) ili sintetske 10 . u međusobnoj povezanosti navode se i spos.kriterij za izbor je i žanrovska raznovrsnost (neke se knjiž. novinarska. vrste pojavljuju u ranijim. filmska. dramska.lektira je popis književnih djela za samostalno čitanje kod kuće.izbor djela za samostalno čitanje temelji se na tematskoj raznovrsnosti . problem. ciljevu su im: dostići određenu razinu knjiž. stvaralačke sposobnosti učenika.. radio-televizijska. kao cilj o-o djelatnosti .organizirani oblici slobodnih aktivnosti: recitatorska sekcija. literarna.NAČELA O PROGRAMSKOM ISKAZIVANJU LITER. u nastavi knjiž. razviti kulturu čitanja. vertikalno program prikazuje spos. filološka. SPOSOBNOSTI liter. obrazovanja. neke u kasnijim fazama) DOMAĆA LEKTIRA U PROGRAMIMA . književni ukus. djela koja čine lektiru su reprezentativna za različite nacionalne književnosti . spos.

umjetnički i znanstveni sadržaji međusobno se povezuju . kao nastavni predmet obuhvaća književnost kao umjetnost i književnost kao znanost. metodika. škola.METODOLOGIJA IZRADE PROGRAMA -postoje utvrđena metodološka načela i zahtjevi pri izradi programa: • program se temelji na znan. termini moraju biti usklađeni s matičnom terminologijom . estetička. sažetošću i komunikativnošću 5. metode. izricanje normi. obično traje 45 minuta. navođenje definicija. psihologija. temelji se na verificiranom nast. . književne sadržaje možemo podijeliti i na umjetničke i znanstveni . ostvaruje se s određenim brojem učenika koji čine razred. sociologija) • programski se sadržaj raspoređuje linijski (gradivo raspoređeno kronološki).znanstveni sadržaj čine književnoteorijska.na satu književnosti pojavljuju se spoznajni i estetski sadržaji. ostvaruje se komunikacijom nastavnika i učenika u kojoj se smjenjuju različiti oblici rada. zavičaj) i kombinirano • do izražaja dolazi načelo egzemplarnosti – ne mogu se obraditi svi pisci nego tipični predstavnici književnog pravca koji se obrađuje • u neke se književnopov.odlikuje se pojmovnom preciznošću i jasnoćom. umjetničkoteorijska i književnopovijesna problematika 11 .program kao tekst pripada znanstveno-informativnom tipu teksta . vrtić. spoznajama • izrada novog programa zahtjeva valorizaciju prethodnih programa • program uključuje interdisciplinarni pristup (pedagogija.programski tekst uvodi kombinirani tip stručnog jezika. programu. komentiranje. najčešće u osnovnoškolskom obrazovanju. NASTAVNI SAT KNJIŽEVNOSTI NASTAVNI SAT – vremenski omeđena organizacijska jedinica o-o procesa. tabelarni prikazi . koncentrično (gradivo u tematskim krugovima. djela i djela ostalih umjetnosti koja se uključuju u nastavu knjiž. npr.umjetnički sadržaj čine knjiž.knjiž.stilski postupci programskog teksta: nabrajanje. tematski krugovi dom. terminologija pripada većem broju znanosti. sredstva i pomagala . po načelu aktualizacije STILSKO OBLIKOVANJE PROGRAMA . okvire unosi gradivo iz suvremene knjiž.

knjiž. definicije. Parun) • jedan književnoteorijski problem (drama kao rod) • jedan književnopovijesni problem (ekspresionizam u hrv. a književnoznanstveni u skladu sa spoznajnim mogućnostima * zadaci svakog nastavnog sata: • obrazovni (nove spoznaje. nast. sat ima četiri etape: usmeno provjeravanje znanja izlaganje novog gradiva utvrđivanje zadavanje domaćih zadataka * struktura nastavnog sata u sustavu školske interpretacije: • doživljajno-spoznajna motivacija • najava teksta i njegova lokalizacija • interpretativno čitanje teksta • emocionalno-intelektualna pauza • objavljivanje doživljaja i njegove korekcije • interpretacija • sinteza • zadaci za samostalan rad učenika . sadržaja za nastavni sat uvjetovan je: • složenošću usvajanja • stupnjem knjiž.književnoumjetnički sadržaj odabire se u skladu s recepcijskim mogućnostima učenika. satu ili blok-satu . ocjenjivanje.) .taj se strukturni model može primijeniti u interpretaciji bilo kojeg umj. teksta na svim stupnjevima obrazovanja 12 . pamćenje.nastavne jedinice cjeline su koje se ostvaruju na jednom nast. djela (ljubavna poezija V.na satu se razvijaju i različite sposobnosti učenika: doživljavanje. pojmovi. zapažanje STRUKTURIRANJE NASTAVNOG SATA . predočavanje.nastavne jedinice su logički povezane i omogućuju širenje spoznaja . teorije) • odgojni (novi odnos prema sebi i svijetu. zamišljanje.sat • • • • književnosti strukturira se po etapama. obrazovanja učenika • specifičnostima razreda • metodičkim uvjetima * sadržaj nastavnog sata može biti: • jedno književno djelo • jedna književna tema koja obuhvaća više knjiž. termini.* opseg knjiž. novi svjetonazor) • funkcionalni .

kompozicija. SITUACIJA NASTAVNA SITUACIJA – je logički i emocionalni dio sata koji ima konkretan cilj. strofa. sata postiže se smjenjivanjem nast. pjesma u kritici. sata na kojem se proučava književnoteorijska ili književnopovijesna tematika razlikuje se od stukture sat na kojem se interpretira književnoumj.* strukturni model problemske nastave: • stvaranje problemske situacije • definiranje problema i metode • samostalni istraživački rad učenika • analiza i korekcija rezultata istraživanja • novi zadaci za samostalni rad .sadržaj nast. problematika. stilska sredstva. jezik.u interpretaciji novele i romana: naslov. pjesma u svom vremenu. 20 ili više minuta .struktura nast.nast. 10. poruke. samo znanstveni sadržaji ili i jedni i drugi povezano a) NASTAVNE SITUACIJE U INTERPRETACIJI LIRSKE PJESME – sadržajne jedinice nast. dramatizacija. sat se organizira tako da se nast. pjesma i ilustratori.u njoj se mogu pojaviti samo umjetnički sadržaji. kompozicija. alegorijsko značenje i poruka . fabula. ideja. postanak. idejni svijet. ideja. fabula. ritam.u ovom modelu u prvom je planu samostalni rad učenika . situacije međusobno logički povezuju i čine sustav . likovi. situacija u interpretaciji bajke mogu biti: tema. tema. fantastika. situacija pri čemu jedna traje 5. pjesničke slike. fabula. vrsta romana. vrsta pjesme. ekranizacija. stih. nastanak pjesme. djelo u ogledalu književne kritike * nastavna situacija se imenuje: • prema temeljnom sadržaju što ga obuhvaća • prema metodičkim postupcima kojima se ostvaruje • prema aktivnostima učenika 13 . određeni sadržaj i metodiku kojom se ostvaruje . likovi. ilustracija bajke . pjesma i recitatori . karakterizacija lika. pjesma u književnopovijesnom kontekstu. kompozicija. pjesma i prevoditelji. pjesma i autor. situacije uspostavljaju ciljevi i metodička sredstva za njihovo ostvarivanje b) NASTAVNE SITUACIJE U INTERPRETACIJI EPSKOG DJELA – .uz svaku se sadržajnu jedinicu nast. liko.u interpretaciji basne: tema. umjetničko oblikovanje lika. pjesma i antologičari. Tekst NASTAVNI SAT – NAST. pjesma i skladatelji. situacije u interpretaciji lirske pjesme mogu biti nslov pjesme. tema i motivi. podrijetlo bajke.dinamičnost nast. motivacija.

glumci o drami. monolog. analiza. basne. epa. razvija imaginaciju i refleksiju. prijevod njegova opusa e) NASTAVNE SITUACIJE U OBRADI EPOHE – sadržajne jedinice: ime epohe i pravca. fazi interpretacija se podiže na višu književnoteor. režiser o drami d) NASTAVNE SITUACIJE U OBRADI PISCA – sadržajne jedinice: biografski i bibliografski podaci. u 2. književni oblici. kritike i eseja. situacije uvjetovan je: • prirodom sadržaja • težinom • recepcijskim i kognitivnim mogućnostima učenika • medijem • okolnostima u kojima se usvaja c) NASTAVNE SITUACIJE U INTERPRETACIJI DRAMSKOG DJELA – elementi koji su dijelovi nast.prema sadržajnom usmjerenju može biti: sat o piscu. fazi osposobljava učenike za samostalnu interpretaciju knjiž. stilske značajke. didaskalije. epske pjesme. tekstova. glumci u ulozi pojedinih likova.uključuje se u sve faze knjoo. u 4. sitnih oblika) . fazi razvoja ličnosti dijete se uvodi u komunikaciju s književnim djelom. postanak drame. područje stvaralaštva. fazi učenik se uvodi u interpretaciju teksta. stvaralačka faza. utjecaj na kasniji razvoj književnosti. razinu • sat teorije književnosti – obično se povezuje sa satom interpretacije i povijesti književnosti • sat povijesti književnosti – u čistom obliku pojavljuje se u srednjoj školi . metoda stvaranja. pripadnost školi. književni uzori * prema sadržaju: • sat interpretacije književnog djela (proučavanje. generacijsko nastupanje pisaca. fazi otkriva učeniku načine čitanja. dijalog. ideja. odnos prema stvarnosti. romana. vrsta drame. pravcu. jezik.* opseg sadržaja nast. bajke. drame. metoda. i književnopov. pripovijetke. književne teme. čin. o epohi * prema organizacijskom kriteriju: TIPOVI NASTAVNIH SATI IZ KNJIŽEVNOSTI 14 . u 3. putopisa.1. situacije: dramska struktura. književne vrste. u 5. dijeli se na sat interpetacije lirske pjesme. dramska situacija. tema. scenska povijest drame. o književnom pravcu. razvija se interes za samostalno čitanje. na sve stupnjeve i u sve razrede osnovnog i srednjeg obrazovanja . likovi. vremensko omeđenje.

je sat interpretacije knjiž. zakonitosti knjiž. sat se može strukturirati prema određenim fazama piščeva života. . sat nastoji razviti razmišljanja o piscu. naziv epohe. na temelju podataka s informativne razine (kronološki podaci. djelom. biografski sat može biti i uvodni (tada se njime stvaraju emocionalni i intelektualni uvjeti za interpretaciju teksta) i zaključni sat (tada služi uopćavanju i usustavljivanju spoznaja). zaključivanja. posjetu muzeju. časopisa) uspostavlja se analitičko-kritički odnos prema materiji.sat o pravcu i epohi teži načelu korelacije. žanrovske osobine. i utvr. prezentiraju se rezultati samostalnog izvannastavnog rada. djela zaključni.sadržaj sata o piščevu životopisu čine podaci o rođenju. odabiru se sadržaji drugih umjetnosti.u govorenim ili pisanim oblicima iskazuju se iskustva i doživljaji učenika. zanimanju. sintetizi- 15 .može obuhvaćati književnoteorijsku problematiku. nazivi djela. tada je to sat teorije književnosti (usvajaju se novi pojmovi. utjecaj na generacije književnika i dr. tematsko-idejne. a za ilustraciju svake faze odabiru se djela – tako se povezuje piščev život i književni rad.• • • uvodni sat – organizira se radi stvaranja o-o uvjeta za susret s knjiž. definicije. uvod može trajati i dio sata pa je to tada uvodna nastavna situacija . sintetski tip sata – obuhvaća u prerađenom i usustavljenom obliku sve spoznaje koje su učenici usvojili na prethodnim satima * prema cilju i zadacima • sat uzimanja novog gradiva – namjera mu je da učenici upoznaju i usvoje nove sadržaje . razvojna je faza vremensko razdoblje u stvaralaštvu pisca koje ima svoje stilske. danas biog. školovanju. literarnoteor. svrstavanja i dr. obuhvaćaju se sadržaji koji su usvojeni u drugim predmetima sat čitanja i analize djela . izbjegava se faktografski pristup . sat se obično organizira nakon proučavanja većih ili manjih programskih cjelina . piscem ili epohom. uspoređivanja. a produktivno na umjetničku materiju .produktivno ponavljanje ostvaruje se: uspoređivanjem pojava. problem promatra se kao dio sustava. činjenice.ima karakter doživljajno-spoznajne motivacije . povezivanja sadržaja različitih nastavnih predmeta.) . na satu se ostvaruje i vježbanje kojim se razvijaju sposobnosti i vještine (vježbe mogu biti promatranja. uvodni sat može se temeljiti na literarnoj ekskurziji. djetinjstvu. stvaranja). dio je svakog nastavnog sata. sistematiziraju se spoznaje te tako uspostavlja veza između poznatog i nepoznatog. pojavljuju se lingvistički i općekulturni sadržaji koji su povezani s književnim djelom. osobine epohe upoznaju se na njezinim reprezentativnim djelima • sat ponavljanja i utvrđivanja – pon.dva su tipa ponavljanja reproduktivno i produktivno: reproduktivno se odnosi na književnopov. naziv struja u okviru epohe. a može se organizirati i kao poseban tip sata.

rješavanje zadataka nije vremenski ograničeno. zadaci uvrštavanja.testovi znanja su standardizirani oblici provjeravanja. postupke u interpretaciji djela. razvijaju osjećaj odgovornosti. zadaci sređivanja. likovi iz različitih djela. preinačivanja. pojmove. manja uzbuđenost učenika . . preciznost generalizacija. definicije. usmena recenzija. samostalno interpretiranje teksta. pravilnost jezičnog izraza – sposobnost interpretiranja uključuje niz drugih sposobnosti . osmišljenost zapažanja. ujednačenost po težini. zadaci višestukog izbora.• ranjem.školske zadaće ispunjavaju cijele sate.kvalitetu interpretacije određuje: doživljenost teksta.uspoređivati se mogu tekstovi koji pripadaju istom tematskom krugu. djela istog žanra iz iste ili različitih epoha.. preoblikama. specifičnosti: individualna djelatnost učenika koja se ostvaruje bez nazočnosti nastavnika i drugih učenika. stavove. služe provjeravanju književne. formiranju 16 . . upornost. opće kulture. reprodukcija. samostalnost .preoblika je poseban oblik produktivnog ponavljanja. te kulture pisanja . zadataka su: odgovori na pitanja. različiti estetski nazori pisaca itd.provjeravanje se ostvaruje i pismenim izražavanjem: analitičko (pismeno) i grafičko provjeravanje znanja . grupni i individualni . mogu biti kolektivni. iskazivanje doživljaja i dojmova. koji su produžetak školskog rada. komentare.kontrolni pismeni zadaci traju 5. 10 do 15 minuta.nijedan oblik usmenog provjeravanja ne bi smio trajati dulje od 15 minuta . jasnoća tvrdnji i stavova. citiranje teksta kojim se nešto dokazuje. dojmove . operativno. usustavljivanjem. generalizacije. potiču ga na stvaralaštvo. književnopov. pisaca i pojmova.različite su razine znanja: prisjećanje. teorije. parafraziranje teksta. likovi u istom djelu. stvaralačko znanje .. mogu se uključivati u sve tipove nastavnih sati – najpoznatije tehnike kontolnih pis. mogućnost provjeravanja učenikove pisane riječi. jezične. nazive djela.6 je glavnih sustava domaćih radova učenika: sustav domaćih radova koji služe usvajanju gradiva. dopunjavanja .znanje iz književnosti obuhvaća: knjiž. podatke i činjenice. usvajanju znanja u sustavu. povezanost izlaganja.oblici govornog provjeravanja usvojenosti znanja: odgovori na pitanja.znanje se provjerava i domaćim radovima učenika. preoblike se mogu ostvarivati kao dramatizacije. scenariji za film. usmena rasprava .kao prednosti pismenog provjeravanja navode se: veći stupanj objektivnosti.domaći radovi razvijaju učenikove misaone sposobnosti.poseban oblik su sastavci kojima učenici sažeto iskazuju objašnjenja. aktualiziranjem . samostalno objašnjavanje pojma. način rada učenik prilagođuje vlastitim potrebama . prepoznavanje. procese . televizijske emisije sat provjeravanja i ocjenjivanja – organizira se zbog provjere stupnja usvojenosti znanja i zbog vrednovanja tog stupnja usvojenosti ocjenom .

osobito je zastupljen u školskoj interpretaciji književnoumj.dijalog kojim se ostvaruje inter. djela. podaci. točnost podataka. u proučavanju književnog pravca ili epohe 17 . te pisac ili književni stručnjak čije je izlaganje snimljeno na kaseti .prema sadržaju razlikujemo: sat samostalnog rada u interpretaciji teksta. sat pisanja školske zadaće . već i načini kako se do njih dolazi – predavač postavlja problem. osobito je čest u problemskoj nastavi književnosti . analiza i korekcija izlaganja. to je npr. izvorima i metodama): • sat izlaganja – izlagati mogu nastavnik. radijske. stječu nove spoznaje uz djelomično sudjelovanje nastavnika ili bez njega. upozorava na njegove logičko-spoznajne karakteristike i postavlja pitanje na koji se način problem može riješiti . razvijati. lingvističko-stilistička materija. u kojem se razvijaju borbe mišljenja.za izlaganje učenici se pripremaju u sklopu samostalnog izvannastavnog rada. zadavanje dopunskih zadataka . sadržajni elementi kombiniranog tipa sata su: književnoumjetnički tekst.vrednovanje oblika izlaganja obuhvaća: sadržaj izlaganja. književnoteor. teksta heuristički je dijalog .• generalizacija. kritička literatura. moralnom odgoju učenika kombinirani sat – sadrži elemente ostalih tipova sata.podloga za organiziranje sata mogu biti: samostalni domaći radovi učenika. braniti i dokazivati vlastita stajališta. televizijske emisije. čitanke i udžbenici.takav tip sata afirmira polemički dijalog. postavljanje problemskog pitanja .temeljni sadržaj sata-dijaloga je književnoumj. postavljanje teze. djelo . rječnici stručnih termina.za uspješno praćenje izlaganja pripremaju se podsjetnici u obliku tablice u koju učenici bilježe svoja zapažanja o izlaganju .izvori za pripremanje sata izlaganja: knjiž. govornu realizaciju. organizaciju izlaganja. pridržavanje određenog vremena.u problemskom tipu izlaganja ne iznose se samo gotovi rezultati znanosti. nastavnik pritom mentorski vodi učenike i obavlja konsulatacije • sat – dijalog – ostvaruje se dijalogom. čitanje teksta. odnos prema sadržaju. sat isključivog samostalnog rada učenika ne pojavljuje se često. priručne povijesti književnosti i teorije književnosti. u proučavanju stvaralaštva pisca. književnopov. koji služe izgrađivanju znanstvenog pogleda na svijet. primjeni znanja. kojima se kontroliza znanje učenika. učenik.pri organiziranju sata izlaganja uzima se u obzir: uvodne obavijesti. filmovi . organizacija izlaganja. teksta . izlaganje. usporedo se može provesti i ocjenjivanje učenika * prema dominantnim karakteristikama (prema sredstvima. na takvom se satu mogu javiti i širi umjetnički sadržaji. pojmovi i definicije. slušati i uvažavati • sat samostalnog rada učenika – učenici rješavaju različite zadatke. komunikaciju sa slušateljem .polemički sat učenike uči izricati.

a zatim se organizira sat-koncert na kojem učenici slušaju reprezentativna glazbena djela tog razdoblja sat – dramski spektakl – dramsko djelo se na njemu ostvaruje kao teatarski čin učenika koji su za to posebno pripremljeni pod vodstvom nastavnika. pri pokušajima interpretativnog čitanja dram.takav sat povećava spoznajnu sposobnost učenika. spektakl najčešće je zaključni sat . kontrolnim zadacima na nast. usmjereno čitanje teksta . radom u parovima. sređivanje podataka.odnos učenika prema pročitanom tekstu.. doživljaj teksta i stupanj razumijevanja teksta utvrđuje se: orijentacijskom anketom.odrednice sati samostalnog rada učenika: organizacija samostalnog rada (pripremanje). razvija stvaralačke sposobnosti učenika sat – koncert – literarno-glazbeni sat u kojem se smjenjuju literarne i glazbene dionice. tako se ostvaruje najviši stupanje emocionalne atmosfere. a primarno mjesto pripada zadacima istraživačkog karaktera . izbor metode.• • . književnopov. uopćavanje. prvo se upoznaju književna djela iz epohe. kao faza o-o procesa koja prethodi samostalnoj interpretaciji . izvođenje.sat interpretacije tekst može se ostvariti: nastavnik sam interpretira tekst-učenici slušaju. učenici samostalno interpretiraju tekst . grupnim radom. u interpretaciji dramskog djela sat-dr.interpreti se mogu izabrati na satima prije sata-dramskog spektakla. rada ostvaruje se frontalnim (uvodna faza). istraživanje učenikova odnosa prema tekstu. izricanje sudova .pripremanje učenika za samostalnu interpretaciju obuhvaća: čitanje teksta. odrednica koje odlučuju o samostalnom radu .glazbeni sadržaj može s lirskom pjesmom korespondirati na tematskomotivskoj ili emocionalnoj razini . upoznaje učenika s metodama i tehnikama intelektualnog rada. osposobljava učenika za samoobrazovanje. postavljanje hipoteze.kada se upoznaje epoha. usustavljivanje rezultata rada – faza samostalni rad učenika na satu traje oko 25 minuta .sat sam. najčešće se lirska poezija povezuje s glazbom . individualnim radom (faza samostalnog rada učenika) . listićima.uz samostalno čitanje mogu se dati pitanja i zadaci koji usmjeravaju učenika prema određenim problemima – to je tzv. traženje argumenata. orijentacijskim razgovorom.istraživački zadaci obuhvaćaju: samostalno stvaranje plana istraživanja. nastavnik razgovara s učenicima o tekstu. samostalnim pismenim sastavcima analitičkog i stvaralačkog karaktera .učenička samostalnost u radu može biti djelomična i potpuna . teksta izdvajaju se učenici koji pokazuju sposobnost scenskog govora 18 .samostalno čitanje ostvaruje se: kao samostalni domaći rad.taj tip sata pretpostavlja čvrstu vezu domaćeg rada učenika i nastavnog rada. određivanje književnoteor.u orijentacijskoj anketi postavljaju se pitanja otvorenog tipa koja individualiziraju odgovore .

interpretacije i nastave izražavanja 19 . interpretacija filma.sat se može organizirati i da profesionalni glumci posjete školu i izvedu pojedine dramske slike. međusobna im se suradnja očituje u području nastave gramatike. gledanje filma.• • • • • . filmskoj. upotpunjuju se i prožimaju. radijskoj prezentaciji dramskog djela kino – sat – film se uključuje u o-o proces kao nastavno sredstvo i kao umjetnički sadržaj . Brigljević i Brabec afirmiraju induktivnu metodu. a kao ishodište im služi beletristički tekst i raznovrsni tipovi govornih situacija – nastavu gramatike povezuju s nastavom izražavanja . tj. ODNOS NASTAVE JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI PREMA OSTALIM PREDMETIMA ODNOS NASTAVE KNJIŽ. napušta se tradicionalni sustav – Težak. a može se temeljiti i na televizijskoj. izvodi kao jedinsteni predmet .u nastavi jezika i književnosti inzistira se na načelu jedinstva .u modernoj nastavi knjiž. su u uzajamnom odnosu. osobine jezika treba proučavati na tekstu ili razgovoru – zato metodičari zahtijevaju da se nastava jezika i knjiž. njegove podvrste: uvodni sat sat reklamiranja knjiga sat produbljivanja shvaćanja o pročitanim djelima • sat anotiranja i recenziranja 6. stilistike.strukturne jedinice sata: motiviranje učenika za gledanje filma. sat izvanrednog čitanja. I JEZIKA . uopćavanje televizijski sat radijski sat sat – seminar kviz – sat * prema stupnju obvezatnosti: • obvezni glavni sat • fakultativni • izborni sat * sat • • • lektire.nastava jezika i nastava knjiž.lingvistika se zalaže za spoznavanje jeziak u njegovoj funkciji.

područja međusobno se dodiruju i prožimlju • romantizam – želi muzikalizirati pjesnički govor.model o-o sustava koji polazi od načela interdisciplinarnosti i integracije znanosti uspostavlja sustav međupredmetne povezanosti. • obrada knj.) ODNOS NASTAVE KNJIŽ. djela inspiriraju skladatelje i slikare. Proust portretirajući Odette razvija splet likovnih acocijacija vezanih uz freske iz Sikstinske kapele) ** mogućnosti povezivanja knjiž...sadržaji filmske umj. a napušta tradicionalnu zatvorenost pojedinog nast. djelo u usporedbi s djelima iz likovne umj. muzička struktura * osnovnoškolski udžbenici – obrada knjiž. nadrealizmu . likovne umjetnosti i glazbe: • knj.. likova i njihova povezanost s likovnom i glazbenom umj. teži se sjedinjavanju poezije i glazbe • roman struje svijesti – muzikalizacija romana.u suvremenoj se nastavi učenici upoznaju s ostvarenjima iz svih područja umjetnosti – najčešće se primjenjuje tematsko povezivanje umjetničkih područja (pronalaze se književna.poeziju svode na zvukovnu ekspresiju. (film u ekspresionizmu. razdoblja – program iskazuje reprezentativne ekranizacije književnih djela i temeljne povijesne tokove u razvoju filmske umj. kao nastavno područje . djela povezuje se s likovnim ostvarenjima * srednjoškolski udžbenici – knjiž.u povijesnom dijelu programa film se povezuje uz pov. I OSTALIH UMJETNOSTI . glazbena i likovna ostvarenja koja su inspirirana istom temom) .likovi u knjiž. i glazbe sa zajedničkom temom • knj..knjiž. djelima mogu biti usmjereni prema glazbi ili likovnim umjetnostima (npr. vrsta i rodova prema djelima likovne i glazbene umj. djelo kao likovna ili glazbena inspiracija • odnos pojednih knj. a knjiž. uključeni su u program nastave jezika i knjiž. na stvaralaštvo književnika • veze i odnosi umj. • utjecaj likovne i glazbene umj. predmeta * tematsko-vremenski tip međupredmetnih veza – pojavljuju se teme koje su zajedničke većem broju srodnih predmeta koje se mogu pojaviti u istom razredu ili u različitim razredima NAČELO INTERDISCIPLINARNOSTI 20 . Matoševa novela Camao: Alfred Kamenski svira na klaviru djela klasičnih skladatelja. stvaratelji pronalaze inspiraciju u glazbenim i likovnim djelima . se povezuje s ostalim umjetnostima i tako dobiva svoje teoretsko i povijesno određenje . u jednoj epohi .u pojedinim razdobljima umj. ističe kolorističke efekte • simbolizam .

ali u jezični izraz unosi «svoje riječi» . METODIČKI SUSTAVI NASTAVE KNJIŽEVNOSTI METODIČKI SUSTAVI NASTAVE KNJIŽ. teorije) sadržaji 7. sadržaj.nastavnik je predavač koji učenicima prenosi gotove stavove. djela) i znanstveni (znan.osobita je pažnja posvećena jeziku umj. učenikov udio u tumačenju knjiž.učenik je estetski subjekt . takva nastava razvija reproduktivne sposobnosti i pamćenje .svaka programska tema ima određeni sadržaj i određeni opseg informacija .specifičnost jezično-umjetničkog područja je što se pojavljuju umjetnički (umj.učenik prepričava knjiž. pojava. koja se proučava deduktivno. istražuje se estetska funkcija jezika .problem je što se pojedine teme koje pripadaju istom pov. bez uporišta u književnom djelu . . predmetima razlikuje terminološki i kronološki . on je predavač i tumač knjiž. razdoblje u različitim se znan.povijesna se periodizacija u nast. definicije. a isto pov. razdoblju ne proučavaju u isto vrijeme. a učenici ih moraju reproducirati reproduktivno – eksplikativni .. djela je u drugom planu interpretativno – analitički . U SREDNJOJ ŠKOLI • • • • • dogmatsko – reproduktivni reproduktivno – eksplikativni interpretativno – analitički problemsko – stvaralački korelacijsko – integracijski dogmatsko – reproduktivni .nastavnik je organizator nastavnog procesa 21 .dominira metoda heurističkog razgovora i metoda rada na tekstu . djela.temeljni sadržaj u nastavi knjiž.nastavnik ima dominantnu ulogu.važan je sadržaj nastavnog procesa i teorija knjiž. djela dominantni je oblik nastavnog rada . činjenice. činjenica.interpretacija knjiž.učenik pamti što veći broj knjiž. disciplinama označava različitim terminima . u ovom je sustavu povijest knjiž.

faze objašnjavanja teksta: a) kratak uvod (određivanje pripadnosti teksta u cjelinu. DJELA U NASTAVI 22 . Doživljaj) c) proučavanje kompozicije pročitanog teksta d) ponovno čitanje praćeno analizom detalja e) zaključci f) učenici čitaju tekst g) učenje teksta napamet b) pomno čitanje (close reading) i nova kritika .povezuju se srodni predmeti u zajednički didaktički sustav. u francuskim školama .) . i jezičnu kulturu.potpuniju razradu razvija u sklopu nove kritike čiji se zagovornici bune protiv stavljanja naglaska na autorovu biografiju i svjetonazor već interes pokazuju za individualni doživljaj umjetničkog teksta. postavljaju hipotezu. st. .razvija učenikovu knjiž.faze nast. tzv. za jezik pjesničkog djela i njegov kontekst NOVIJE TEORIJE U PROUČAVANJU KNJIŽ. provode istraživanja. područje povezuje nastavne predmete iz jezika i umjetnosti a) eksplikacija teksta .razvija se početkom 20. st. izdvajaju podatke. tekst prihvaća kao glavni predmet svog bavljenja (opozicija je dogmatskoreproduktivnom sustavu nastave knjiž. lokalizacija) b) čitanje teksta (estetsko čitanje koje sugerira učenicima est. do njih dolazi sam . učenik se osposobljava za samostalno čitanje i tumačenje teksta .afirmira se istraživačka metoda – učenici sami stvaraju plan istraživanja.metoda pomnog čitanja razvija se u Engleskoj 20-ih godina 20.problemsko – stvaralački . književna se problematika aktualizira . određuju postupak za njezinu verifikaciju.umj. jezično – umj.do izražaja dolazi učenikov kritički stav. sata koji se temelji na načelima problemske nastave: a) stvaranje problemske situacije b) definiranje problema i metode c) samostalni rad učenika d) analiza i korekcija rezultata e) zadavanje novih zadataka .velike su mogućnosti grupnim oblicima rada i individualizaciji .učenik se stavlja pred književni problem i motivira ga se za samostalno istraživanje.u fazi korekcije i analize rezultata afirmira se konfrontacija stavova što dovodi do polemičke situacije korelacijsko – integracijski . učenik ne prima gotove spoznaje. klasificiraju ih i osmišljavaju .

ujedinjuje oba plana .interpretativno čitanje je pravilno.faze procesa primanja književnog djela: percipiranje djela.respektira doživljajno-spoznajne mogućnosti učenika.glavni je teoretičar Kayser – smatra da je središnji predmet znanosti o knjiž. djela. građom.proučavaju jezik knjiž. traži se suradnja senzibilnosti i erudicije. afektivno reagiranje i racionalno obuhvaćanje djela . fenomen . djela. djelo kao osnovni predmet interpretacije postoji kao umjetnički i književopov. smisao djela. djela. rata .tradicionalna nastava književnosti više se bavila književnopov. istražuje prirodu pjesničkog jezika) i interpretacijski **školska interpretacija .Staiger smatra da je temeljni predmet proučavanja knjiž. kako temelj nastave uzima književno djelo 23 .cilj interpretacije je da pronikne u umj. knjiž. temeljna je zadaća interpretacije otkrivanje unutrašnjih zakonitosti djela . Jakobson.. djelu prevladava emocionalna komponenta. Tinjanov. kasnije se emocionalni moment obogaćuje misaonim i kritičkim elementima . tj. razlikuje pjesnički jezik od jezika znanosti i svakodnevnog jezika e) zagrebačka književnokritička škola . svaku spontanu reakciju i zapažanje treba projicirati na teoretsko. književni postupak koji izaziva začudnost kod čitatelja (poseban dojam koji čitatelju omogućuje novo viđenje pojava d) škola interpratacije .školska interpretacija mora uvažiti: • doživljajno-intuitivni plan • logičko-intelektualni plan . predstavnici su: Šklovski. analiza djela iscrpljivala se u prepričavanju sadržaja djela . tlo .emocionalna pauza trenutak je kada se učenik uključuje u doživljajni i misaoni svijet djela . književnopov.u početnoj fazi učenikova pristupa knjiž.c) sovjetska formalistička škola .spoznavanje djela temelji se na uočavanju pojedinosti u djelu .ističu stil knjiž. Tomaševski.javlja se u njemačkoj znanosti o knjiž. vrste. otkrivaju utjecaj versifikacije na semantiku teksta . osmišljeno i emocionalno obojeno čitanje teksta – cilj mu je da probudi estetski doživljaj kod učenika . Vinogradov . a književni tekst shvaća kao izvor doživljavanja i spoznaje . jezik knjiž.moderna nastava knjiž. do 1930. književno djelo. uoči Drugog svj. srednjoškolska inter. ističu važnost izbora i rasporeda gramatičkih kategorija u oblikovanju pjesničkog jezika. ostaje u doživljajnim okvirima.u osnovnoj školi inter.afirmira dva pravca: lingvostilistički (zaokupljen je jezikom umj.razvija se od 1915.u studiju knjiž.

idejni problemi vezani uz određeno djelo . IV. postavlja problemska pitanja.na satu problemske nastave mogu se obrađivati cjelovita knjiž. a zahvaljujući kontekstu dolazi do objektivnog rješenja . hipoteze. navode se činjenice koje će olakšati rješavanje problema 3) učenik pokušava riješiti problem. ali i na fabulativnokompozicijsko i jezično-stilskoj razini . III. problem izaziva emocionalnu i intelektualnu napetost. djela ili pojedini moralni. na temelju argumenata izriče se sud o problemu STRUKTURA PROBLEMSKOG SATA KNJIŽEVNOSTI I. estetski.izdvajaju se oni problemi koji će najviše zaokupiti interese učenika 24 . uspostavlja sustav postupaka i operacija koji angažira učenika u postavljanju i rješavanju problema LITERARNI PROBLEM – zasniva se na misaonim.do izražaja dolazi kreativnost u rješavanju problema 4) verifikacija hipoteza.uvodi učenike u samostalno istraživanje problema. koji se korigiraju i dopunjavaju V. II. zadaci za samostalni rad . uspoređuje se problem sa sličnim problemima . osjeća teškoće.. filozofski.svaki učenik rješava problem na individualni način. stvaranje problemske situacije definiranje problema i metoda kojima se problem istražuje organizacija samostalnog istraživačkog rada učenika analiza rezultata istraživanja.odnos učenika prema problemu ovisi o: • stupnju psihičkog razvoja • opsegu iskustva i informacija • emocionalnom stanju • motiviranosti PROBLEMSKA NASTAVA KNJIŽEVNOSTI RJEŠAVANJE PROBLEMA . društveni. traži argumentaciju za postavljene teze. radoznalost i želju za rješenjem 2) problem se pobliže određuje.faze rješavanje literarnog problema: 1) učenik uočava problem.problemi se otvaraju na idejno-tematskoj razini djela. emocionalnim i fantazijskim aktivnostima učenika .

dijapozitivi. opredjeljenje traži argumentaciju  primjenom ankete u kojoj učenici pomoću problemskih pitanja izražavaju svoj stav (tzv. stvara plan istraživanja. audio kasete. emocionalno proživljavanje i procjenjivanje  istraživačka metoda – najviši stupanj samostalnog rada. postavljaju učenika pred dilemu  stvaralačko čitanje teksta – provodi se uz pomoć dodatnih didaktičnih sredstava (nastavni listići. nastavni filmovi. postavlja hipotezu. te različiti tipovi nastavnih listića **oblici rada problemske nastave:  frontalni rad (svi učenici rješavaju isti problem usmeno ili pismeno)  individualni rad  grupni rad . djelu  interpretativnim čitanjem teksta  uspoređivanjem glazbenog i knjiž. orijentacijska anketa)  citiranjem poslovica. u prob. situacija je početna faza u sustavu problemske nastave **postupci stvaranja problemske situacije:  pomoću oprečnih mišljenja učenika koja mogu izraziti u diskusiji  postavljanjem teza koje traže prihvaćanje ili odbijanje. izvodi zaključke  reproduktivno-stvaralačka metoda kombinira se s ostalima . tehnička sredstva).METODE PROBLEMSKE NASTAVE  heuristički razgovor – njime se postiže aktivizacija učenika u analizi knjiž. televizija. aforizama ili mota koji se povezuju s književnim problemom nametnutim u knjiž. pozna individualne osobine učenika.u problemskoj nastavi koriste se suvremena tehnička sredstva i pomagala: dijafilmovi. svrha je razumijevanje sadržaja. pravce njihovih interesa STVARANJE PROBLEMSKE SITUACIJA . to je sustavni i postupni razgovor kojim se učenik usmjerava na problem. djela koje je poslužilo kao inspiracija glazbenom stvaratelju  uspoređivanjem književnog s filmskog djela ili ilustracijom 25 . problema.probl. nastavi do izražaja dolaze: • problemska pitanja – problem se postavlja u obliku pitanja • perspektivna pitanja – sadrže odrednice za rješenje • uopćena pitanja – traže razrađen odgovor i objašnjenje • alternativna pitanja – traže opredjeljenje. radio. učenik definira problem. stava autora.nastavni je u probl. određuje način njezine verifikacije. nastavi organizator stvaralačke i istraživačke djelatnosti učenika.

slušanje. ostvaruju se različite aktivnosti: čitanje. promatranje (vanjske aktivnosti).govorni su izvori: nastavnik. televizijska emisija 26 . kom.   uspoređivanjem dviju epizoda iz knjiž.. književnokritički. književnoznanstvenim tekstom.razlikujemo monološku i dijalošku metodu . zapažanje. doživljavanje. književnokritičkim. učenik. razmišljanje.nastavne metode su način rada u nastavi. crtež. ostvaruju se metodičkim postupcima .u lit.izvori mogu biti pisani. književnoznanstveni. govorenje. uspoređivanje. fotografija. sustav pravila i pristupa u proučavanju i otkrivanju pojava . djela koje se temelje na istom motivu postavljanjem teza koje može postaviti nastavnik književnokritički tekstovi koji navode oprečna mišljenja o djelu 8. snimljeni govor. film. teksta ostvaruje se literarnom komunikacijom koja se temelji na odnosu primatelj i djela . metoda rada s čitankom i drugim didaktičkim izvorima . govorni i grafički – pa postoje pisane.tipovi tekstova koji su izvor informacija: književnoumjetnički. radijska ili televizijska emisija . METODE KNJIŽEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA METODA – način spoznavanja.pisani su izvori tekstovi (metoda rada na tekstu) . govorne i vizualne metode .odrednice metode: predmet otkrivanja. ocjenjivanje (unutarnje aktivnosti) PODJELA METODA  prema izvorima . shema. subjekt koji otkriva i cilj koji se želi postići . udžbenički . zaključivanje. zamišljanje.spoznavanje književnoumj.podvrste tekstovne metode: metoda rada s književnoumj.vizualni su izvori: slika. ilustracija.u literarnoj komunikaciji sudjeluju: o književnoumjetnički tekst o učenik o nastavnik . pisanje.

razmišljanja (uspoređivanja. metoda stvaralačkog čitanja heuristička metoda istraživačka metoda reproduktivna metoda 3. čitatelj koji čita bez praktičnog cilja 27 . teksta i njegova čitatelja . promatranja. sustav je uzajamnog djelovanja književnoumj. poruka • metoda tumačenja • metoda vrednovanja. prema unutrašnjim i vanjskim aktivnostima učenika i nastavnika metoda čitanja.različiti su klasifikacijski modeli: 1. aktivan čitatelj koji postavlja cilj čitanja. čitatelj koji malo čita. čitatelj koji zauzima kritički odnos prema tekstu. shema. književnoumj.uključuje tri elementa: tekst (izvor informacija) -> čitanje/slušanje -> čitatelj/primatelj informacija TEKST – je sadržajno i strukturno završena cjelina.lit. crtež). tekst odlikuje se sadržajnom. slušanja. usustavljivanja. zapažanja. metode koje pospješuju imaginativnu recepciju djela metode koje pospješuju tumačenje djela 2. pokazivanja. poslušni čitatelj koji se podruđuje rukovođenju. kasetofon). ocjenjivanja)  prema sredstvima i načinima prenošenja informacija metode rada s auditivnim tekstom (radio. kom. pisanja. ocjenjivanja . smisaonom i strukturnom završenošću ČITATELJ – postoji nekoliko klasifikacija: * po Volgastu: nekritički čitatelj koji puno čita. doživljavanja. čitatelj koji se usmjerava prema određenoj vrsti knjiga. film)  prema recepcijsko-spoznajnim aktivnostima učenika . asociranja. zamišljanja. čitatelj koji ne uspostavlja kritički stav. metode rada s audio-vizualnim sredstvima (televizija. tablica. zaključivanja. čitatelj koji se ne vraća pročitanom * po Hirlu: čitatelj koji u tekstu traži korisnu informaciju. fotografija.: • metoda primanja književnoumj. metoda stvaralačkog primanja teksta analitičko-interpretacijska metoda sintetizirajuća metoda LITERARNA KOMUNIKACIJA .tri tipa metoda s obzirom na lit. metode rada s vizualnim sredstvima (slika. kom.

). TEHNIČKA SREDSTVA U O-O PROCESU FILM KAO SREDSTVO U NASTAVI KNJIŽ. intelektualni tip koji u knjizi traži objašnjenje pojava. a primatelj ne uzvaća povratnom inf.filmski adaptirana biografija pisca može bit cjelovita ili fragmentarna. ide od pošiljatelja do primatelja.teškoće u literarno-didaktičkoj komunikaciji: • nastaju zbog neusklađenosti tekstnog i čitateljeva koda (tematika neprimjerena primateljevim mogućnostima. estetski tip koji u knjizi traži doživljaj ljepote . ima funkciju motivacije za susret s djelom (tzv. uključuje se u uvodnu fazu sata.kom. te završne faze sata **stvaralačke vježbe vezane uz element-film biograf. književoteor. tekstom može biti neposredna (bez posredovanja nastavnika.može biti jednosmjerna (inf. tekstu (najčešće je to kraći tekst – basna. motivacijski filmovi). podataka) • zbog psiholoških činitelja: nedovoljna motivacija. ostvaruje se čitanjem u sebi) i posredna (kada druga osoba čita tekst) .* po Bambergeru tipovi čitatelja među djecom: romantični tip koji čita fantastičnu literaturu. i dvosmjerna . .posredna komunikacija ostvaruje se posredstvom tehničkih pomagala.uključuje se u sat interpretacije 28 . objektivni činitelji poput nepovoljne atmosfere i umora 9.komunikacija može biti verbalna i neverbalna . pomanjkanje interesa. veliki broj nepoznatih riječi..element-film može biti prema sadržaju: informativi (književnopov.) i estetski (interpretacijski) . tipa:  formuliranje naslova pojedinih sekvenci filma  dopunjavanje i preoblikovanje sadržaja filma  uspostavljanje odnosa teksta i filmskog predloška . pojmova. SREDSTVA I POMAGALA U KNJIŽEVNOM ODGOJU I OBRAZ. realistički tip.važni su i element-filmovi utemeljeni na književnoumj. nerazvijenost literarne senzibilnosti. s književnoumj. npr.) . može biti dio faze interpretacije kada se razumijevanje teksta oslanja na izvantekstovne odrednice. a neposredna u interakciji više osoba .

pismenim radom. monologom) ** faza analize: dijalog. tekstu: a) doživljajno-spoznajna motivacija b) najava filma c) gledanje i slušanje priče d) ispitivanje doživljaja cjeline priče e) analiza f) sinteza g) samostalni i stvaralački rad učenika ** metode doživljajno-spoznajne motivacije: dijalog. likovima – karakterološke tablice pri analizi dramskog lika. monolog. njegove misli i namjere • sheme – tablice o idejnom ustrojstvu teksta OSTALA VIZUALNA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ. rada s radom školske knjižnice. razvijaju literarnu maštu. ponovno promatranje filma uz koje se povezuju različiti zadaci za govorno i pismeno izražavanje ** samostalni i stvaralački rad učenika čini: samostalno prepričavanje priče uz gledanje filma ili bez filmskog predloška. teksta te one koje imaju izvantekstovno porijeklo *tipovi shema (tablica): • tematska shema – sadrži inf. književni se časopis uključuje u sat o piscu  faksimil rukopisa – služi za upoznavanje stvaralačkog procesa i kao predložak za tekstološku analizu  crteži – pospješuju recepciju teksta. čitanje teksta (naglas ili u sebi). opisivanje likova i prostora. sadrže repliku na temelju koje se utvrđuje doživljajno stanje lika. koje proizlaze iz književnoumj. koje se odnose na tematsku strukturu teksta • kompozicijska shema • jezično-stilska • sheme – tablice o knjiž. razvija kultura čitanja. potiču učenike na grafički način izražavanja  sheme – mogu sadržavati inf. stvaranje dijaloga unutar priče. 29 . budi želja za posjedovanjem knjihe  ilustracije – mogu biti umjetničke (osobito važne u knjigama za djecu) i neumjetničke  časopis – služi kao dopunski izvor informacija. dramatizacija teksta  knjige – pokazivanje knjige omogućuje povezivanje nast. monolog nastavnika ili učenika. dovršavanje priče.**faze nastavnog sata s element-filmom utemeljenom na knjiž. njime se budi interes za čitanje. samostalni pismeni radovi učenika ** ispitivanje doživljaja cjeline priče ostvaruje se: dijalogom. promatranje vizualnih predložaka.

. prikazi. audio kasete. disciplina  -IIproduktivnog (stvaralačkog) tipa – pruža učeniku uvjete za samostalno i stvaralačko primanje sadržaja – podvrste su: o radni udžbenik/čitanka (sadrži radne zadatke i vježbe) o razgranati radni udžbenik/čitanka (obuhvaća temeljnu knjigu.u o-o proces uključuju se književnoumj. studije). gradiva:  čitanka/udžbenik receptivnog (reproduktivnog) tipa – traži zapamćivanje i reprodukciju gradiva.u osnovnoškolskim čitankama tekstovi se svrstavaju u tematske cjeline ilu u sustav knjiž.književnoumj. tekstove. tekstove) * prema načinu raščlanjivanja književnog sadržaja:  programirani tip udžbenika – knjiž. zvučne čitanke AUDITIVNA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ. tekst temeljni je sadržaj čitanka i udžbenika književnosti ** kriteriji za izbor tekstova u čitanci i udžbeniku:  psihološki  estetski  gnoseološki  etički  idejni  nacionali . znanstveni tekstovi iz povijesti književnosti . se gradivo raščlanjuje u manje jedinice koje se usvajaju postupno 30 . recenzije. ali i književnokritički tekstovi (eseji. anotacije. izlaže knjiž..radijske emisije. interpretacije tekstova.u srednjoškolskim udžbenicima jak je i kriterij reprezentativnosti (antologijski kriterij) . gradivo u sustavu znan. filmove) o višeizvorni udžbenik/čitanka (sadrži književnoumj. i književnopov. književnoteor. tekstovi. videokasete. a u srednjoškolskim čitankama razvrstavaju se u sustav teorije i povijesti književnosti .svi tekstovi koji nisu književnoumj. TIPOVI ČITANAKA/UDŽBENIKA IZ KNJIŽEVNOSTI * prema kriteriju namjene:  čitanke/udžbenici za mlađe razrede oš  -IIza više razrede oš  -IIza srednju školu * prema načinu iznošenja knjiž. čine dopunske izvore informacija PISANA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ. dopunske izvore – radne bilježnice. rodova i vrsta.

pojmova i imena.učenički tekstovi ilustriraju učeničke stvaralačke i kritičke domete * tekstovi u udžbenicima/čitankama ovisno o stilu: • književnoumjetnički • književnoznanstveni • književnoznanstvenopopularni • esejistički • didaktički * tekstovi u • tekst • tekst • tekst • tekst • tekst udžbenicima/čitankama prema autorima: umjetnika ili narodnog stvaratelja znanstvenika kritičara. mogu biti: o pitanja i zadaci percepcijskog tipa o -IIanalitičko-sintetičkog tipa o -IIklasifikacijskog tipa . poluprogramirani tip udžbenika * čitanka zatvorenog tipa (ne dopušta preinake i dopune sadržaja) čitanka otvorenog tipa (svako se izdanje obogaćuje novim sadržajima) *svaki dobar udžbenik mora sadržavati  metodička sredstva koja uvjetuju recepciju teksta (objašnjenje nepoznatih riječi.uključuju se i razna objašnjenja i komentari te razni književnokritički tekstovi  metodička sredstva koja potiču samostalni i stvaralački rad učenika METODIČKO OBLIKOVANJE ZNAN. kompozicije)  metodička sredstva koja omogućuju razumijevanje i tumačenje teksta (pitanja i zadaci kojima se potiče uočavanje.sadrže književnu i metodičku interpretaciju cjelokupnog sadržaja u čitanci/udžbeniku.u srednjoškolskim udž. SADRŽAJA U UDŽBENIKU/ČITANCI . esejista pisca udžbenika učenika PRIRUČNIK ZA NASTAVNIKE ./čit. razdoblja/stilskih formacija . raščlanjivanje. razvrstavanje. prati sadržaj čitanke/udžbenika i interpretira ga s književnog i metodičkog gledišta 31 . objašnjenje strukturnih elemenata teksta – teme. uspoređivanje. pojavljuju se i prikazi književnopov. Važni su prikazi stvaralaštva pisaca (književnokritički portreti pisaca).

tekst-zadatak • izvorni književnoumj. o načinu čitanja knjiž. l. djela • književnoteorijske i književnopovijesne pojave • književne pojmove i termine • književne definicije • književne teorije * vrste zadataka objektivnog tipa: • zadaci dosjećanja (upisuje se izostavljeni podatak) • zadaci dopunjavanja (uvrštavanja. djela) i kontrolna (služi za provjeravanje ispunjenih obveza. teksta • r.nast. l. listićima kontroliraju se individualnim pregledavanjem. okolnosti koje utječu na komunikaciju s tekstom. sredstvo namijenjeno samostalnom radu učenika: u redovnoj nastavi. fakultativnoj i izbornoj nastavi * prema načinu oblikovanja mogu biti: • tekstovni • tekstovno-grafički (zadaci se oblikuju i grafičkim sredstvima) • tekstovno-likovni (kombinacija sa slikom ili ilustracijom) * prema sadržaju ih dijelimo: • r.rezultati rada na nast. recepcijske spremnosti učenika. poznavanje sadržaja) ZADACI OBJEKTIVNOG TIPA . izabire se točan odgovor) • zadaci višestrukog izbora (ponuđeno je nekoliko rješenja od kojih se izabire točan odgovor) • zadaci uspoređivanja (sparivanja odgovora) 32 . koji sadrže zadatke za interpretaciju književnoumj. činjenice i podatke koji se odnose na: • knjiž. tekst • književnokritički tekst • književnoznanstveni tekst .njima se provjerava znanje učenika * sadrže knjiž. domaćem radu. koji se povezuju uz proučavanje stvaralaštva pisca • r. prikupljanje inf. odgovorima na pitanje ANKETNI RADNI LISTIĆ (ANKETA) – vrsta nastavnog listića. l. koji se povezuju uz proučavanje književne epohe ili pravca * tekstovni radni listić – sadrži: • tekst-instrukciju. glasnim čitanjem odgovora. upisuje se izostavljeni podatak) • zadaci dvočlanog izbora (alternativni zadaci. može biti orijentacijska (služi za ispitivanje književnih interesa.RADNI LISTIĆI .

rasprava. pjesma. putopis. anotacija) • publicistički (bilješka. interpretacija.multimedijski tip nastave književnosti uključuje sljedeću tehničku opremu: kasetofon. feljton) DNEVNIK ČITANJA DNEVNIK ČITANJA – posebna je bilježnica u koju se zapisuju zapažanja. reportaža.televizijska se emisije može uključiti u sve faze nastavnog sata. priča. pripremljenosti učenika i nastavnika za praćenje emisije * elementi koji se uzimaju u obzir u analizi emisije:  sadržaj  kompozicija emisije  vizualna komponenta  auditivna komponenta  govorna realizacija emisije * faze u realizaciji emisije: • pripremna faza (motivacija učenika. višeg rodnog pojma) UČENIČKI TEKSTOVI * tri su temeljna tipa: • beletristički (literarni. misli. kritika. sudovi. članak. ocjene . asocijacije  teze. novela. filmski projektor. koncepciji sata. asocijacije o pročitanom književnom tekstu .bilježenje može biti: a) spontano – po vlastitom nahođenju b) usmjereno – po nastavnikovim napucima * tekstovi koji se pojavljuju u dnevniku čitanja:  bibliografska bilješka  izvorni citati s naznačenom stranicom  komentari u sažetom i razvijenom obliku  impresije. projektor za element-film. televizor. ekran za projekciju TELEVIZIJA U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI . dnevnik) • znanstveni (objašnjenje. komentar. intervju. esej. kompjutor. doživljaji. pripreme se provode i izvan nastavnog sata i na samom satu) 33 .• zadaci sređivanja (podaci se sređuju prema određenom kriteriju – kronološkom. memoari. pjesma u prozi. u koju će se uključiti ovisi o: karakteru emisije.

pejzažnu poeziju i poeziju o rodnom gradu. kritike i esejistike . slikovitosti. jezične organizacije. a zatim slijedi razgovor 10. učenici 7. METODIČKE OSNOVE ZA INTERPRETACIJU POEZIJE INTERES UČENIKA ZA POEZIJU . i 8.bitna odrednica koja razlikuje lirsku poeziju od epike i drame je SUBJEKTIVNOST 34 . zgusnutosti izraza. razreda usmjeruju se prema intimnoj.• • • gledanje emisije analiza emisije (može biti pismena i usmena) generalizacija (usustavljivanje zapažanja i spoznaje. ekspresivnosti i sugestivnosti *u tradicionalnoj nastavi poezije lirsko je djelo bilo predložak za učenje tropa i figura. učenike se potiče na samostalan individualni rad) RADIO EMISIJE U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI * tipovi emisija: • emisije iz područja lirike • emisije iz područja epike (pripovjedne proze) • dramske emisije • emisije iz područja knjiž. socijalnoj i rodoljubnoj poeziji . cilj je bilo razvijanje pamćenja i deklamatorskih sposobnosti. jedinstvom sadržaja i formalnih elemenata.učenici 5. ljubavi). i 6.osim sadržaja bitno je da učenici zapaze posebnosti lirike u smislu melodioznosti. cilj je učenicima otkriti smisao poezije . sreći. analiza formalnih elemenata lirske pjesme omogućavala je spontano komuniciranje s lirikom * moderna se nastava poezije bavi organskim jedinstvom pjesme.mogu se uključiti u sve faze nastavnog sata * postupci provjeravanja doživljavanja i shvaćanja emisije: • pismeno anketiranje učenika • razgovor o emisiji • postavljanje zadataka koji su povezani s emisijom • samostalna učenička analiza • učenici pismeno formuliraju pitanja i zapažanja. razreda opredjeljuju se za vedru poeziju (o radosti.

i VI. socijalna. razreda) – poezija se prima spontano. ne ne uspijevaju otkriti raznovrsna emocionalna očitovanja što ih nudi poezija 3. ditiramb. izražen je interes za knjiž.vole lirsku poeziju s pejzažnim motivima i motivima iz dječjeg i životinjskog svijeta . uhom)  slika se zamišlja  slika se emocionalno doživljava  slika se analizira  slika se vraća u kontekst pjesme 35 . madrigal PEDAGOŠKO-PSIHOLOŠKE ODREDNICE U NASTAVI LIRIKE 1. razred) – pojačan je interes za čovjekov psihički život. učenici pokazuju interes za bajku i basnu. razred – obogaćuje se opažanje mirisnim i opipnim slikama . FAZA (V. himna. tj. FAZA (VII. epigram. slušno i vizualno.djeca se mogu uživiti u svijet pjesme. elegija. imaginativno. razreda – učenici zapažaju vizualne i auditivne slike . lirska pjesma se time diže iznad pojedinačnog i dobiva univerzalni smisao * klasifikacija poezije:  tematski: ljubavna. se afirmira psihološki pristup.pj. motive iz pejzaža i djetinjstva. u lirskoj poeziji pronalaze šaljive motive. i VIII. filozofska.7. djela s uzbudljivom fabulom.od učenika se traži da interpretira sliku i izrazi vlastitu impresiju .od 3. osjećaju ritam i imaju sklonosti pjesničkom načinu izražavanja 2. intelektualno. mogu ulaziti u doživljavanje intimnijih lirskih pjesama USVAJANJE STRUKTURNIH OBILJEŽJA LIRSKE PJESME a) PJESNIČKA SLIKA .. pri inter. do IV.učenici otkrivaju da je pjesnička slika izraz pjesnikova raspoloženja ili spoznaja o svijetu . imaginativno. slike ostvarene su izražajnim sredstvima pa učenici uče o jeziku i stilu . i 8.u ispovijedanju lirskog pjesnika čitatelj prepoznaje i produbljuje osobnu intimnost. likovima. pejzažna  formalno: oda.pjesnička slika se promatra i kao kompozicijska jedinica * faze primanja pjesničke slike:  osjetilno primanje (okom. rodoljubna. razred) – poezija se prima emocionalno. FAZA (I. do 6.

jezika 5.interpretacija lirske pjesme temelji se na otkrivanju pjesničkog jezika koji je: . ostvaruju pauze propisane interpunkcijom. razreda – učenici zamjećuju izmjenu brzog i sporog ritma. do 4. razred – uče se teorijski pojmovi epitet. i 8. i 8. razred – učenici razlikuju raznovrsne tipove ritma ovisno o emocionalnom tonu pjesme. razred – u interpretativni proces uključuju se gramatičko-stilska sredstva (funkcija glagola – prezent. slogovi. poredbu. kontrast. onomatopeja. imperfekt) 36 . hiperbola.slikovit . zamjećuju red riječi .4. razreda – učenici ne uče književnoteor. razred – učenici zamjećuju nijanse u ritmu koje su uvjetovanje raspoloženjem. pri čitanju teksta ostvaruju pauze na kraju stiha i strofe 5. pojmove vezane uz pjesnički jezik (upotrebljavaju npr. duljina. određuju pauze u stihu zavisno od reda riječi 7. aorist. sintaktičkim i leksičko-semantičkim ustrojstvom pjesme .analiza ritma provodi se u svim fazama školovanja i povezana je s fonetičkim.muzikalan od 1. i 6.b) RITAM . gradacija 7. ali spontano) .sugestivan pobuđuje . određuju tempo i intenzitet izgovora riječi i stihova.pri interpretaciji ritma povezuje se nastava književnosti i jezika (naglasak. poredba.emocionalan estetsku recepciju . morfološkim.razvija se osjetljivost za emocionalno djelovanje i zvukovne vrednote pj. red riječi. i 6.ritam se uključuje u interpretaciju lirske pjesme u svim fazama školovanja: 1.specifično organiziran . . te ritam povezuju s promjenom raspoloženja u pjesmi. naglašene i nenaglašene riječi i izgovorne cjeline) * metodički postupci kojima učenike uvodimo u osjećanje ritma:  slušanje interpretativnog čitanja  učenici slušaju stihove te dizanjem i spuštanjem ruke označavaju naglašene i nenaglašenje slogove riječi u stihu  tiho usmjereno čitanje (učenici čitaju u sebi pjesmu te označavaju naglašene i nenaglašene slogove)  prenošenje pjesničkog teksta (stihova) u prozni oblik  uspoređivanje glazbenog djela koje je inspirirano pjesničkim tekstom s njegovim tekstualnim predloškom c) JEZIK I STIL .

s ponuđenim višestrukim izborom. ugođajem korespondirati s lirskom pjesmom o djelo se uključuje u pripremnu fazu nastavnog sata o djelo svojom veličinom mora biti vidljivo svim učenicima  motivacija utemeljena na književnoteorijskim ili književnopovijesnim činjenicama  motivacija utemeljena na općekulturnim sadržajima  motivacija utemeljena na lingvističko-stilističkoj osnovi  motivacija utemeljena na filozofskoj. moralnim) – učenikova osobna iskustva mogu se upoznati primjenom anketa u formi pitanja. te doživljanjno-spoznajnim mogućnostima učenika MOTIVIRANJE UČENIKA ZA PRIHVAĆANJE PJESNIČKOG DJELA *tipovi motivacija:  motivacija utemeljena na osobnim iskustvima učenika (emocionalnim. idejno bliska učenicima o djelo mora pobuditi interes učenika. likovnim.pjesnička se materija u pjesničkim zbirkama organizira na kronološkoj.motivacija se odabire u skladu s idejno-estetskim značajkama pjesme. sata o učenike se mora motivirati za slušanje glazbenog djela o nakon slušanja učenici izražavaju svoj doživljaj o doživljaj učenika služi kao podloga za prihvaćanje lirske pjesme . izazvati emocije o djelo mora temom. osobito su dobra djela koja su tematski. tematskoj ili tematsko-formalnoj osnovi * postupci u motiviranju učenika za čitanje pjesničke zbirke:  interpretacija pjesme iz čitanke potiče učenika na samostalno čitanje  radio ili televizijska emisija. slušanje glazbenih djela koja su inspirirana pjesničkim tekstom  književna obljetnica.načela kojih se moramo držati pri izboru likovnih djela: o djelo mora biti primjereno mogućnostima učenika. socijalnim. film o pjesniku. idejom.načela kojih se moramo držati pri izboru glazbenih djela: o ono mora biti u suglasju s lirskom pjesmom koja će se interpretirati o mora biti primjereno doživljajnim mogućnostima učenika o mora biti vremenski u skladu sa strukturom nast. filmskim predlošcima . sa zadanom tematskom poticajnom riječi uz koju učenici povezuju određene motive)  motivacija utemeljena na glazbenim. intelektualnim. socijalnoj ili povijesnoj osnovi .. intervju s pjesnikom  objavljena pjesma u dnevnim novinama i književnim časopisima  autobiografski zapisi koji otkrivaju porijeklo pjesnikove inspiracije  izbor stihova iz različitih pjesama PRISTUP PJESNIČKOJ ZBIRCI 37 .

učenici ponovno čitaju pjesmu u sebi III. književnoumj. učenici iskazuju svoj doživljaj pjesme poslije inter. autor i popratne informacije koje pobliže određuju tekst) 3) interpretativno čitanje (tekst se dovodi u žarište primaočeva duhovnog svijeta) 4) emocionalno-intelektualna pauza (primatelj ostaje sam sa svojim doživljajem pjesme) 5) objavljivanje doživljaja (primatelj otkriva svoje emocije. njihovo smjenjivanje i nijansiranje) *redoslijed nastavnih situacija u fazi interpretacije: I. ocjenjuju.  književnokritički tekst književna izložba koja obuhvaća građu iz autorove građanske i stvaralačke biografije (građa su fotografije. asocijacije. glasno čitanje otkriva kako učenici doživljavaju pojedine dijelove pjesme i pjesmu u cjelini 38 . čitanja i pauze II. uopćavanju. misli) 6) interpretacija 7) sinteza 8) samostalni rad učenika SAT INTERPRETACIJE LIRSKE PJESME INTERPRETACIJA . ocjenjivanju književnoumjetničkih pojava *polazišta interpretacije: primateljev doživljaj pjesme u cjelini (koji se može iskazati usmeno ili pismeno. inter. uopćavaju . bibliografske kronologije. zaključivanju. faza udubljivanja u tekst) . literarno mišljenje koje se očituje u zapažanju. analiza. razlikovanju. likovno ili glazbeno) emocionalno ustrojstvo pjesme (može se primijeniti interpretativno čitanje kojim se učenici uvode u emocionalno ustrojstvo pjesme. značajki teksta . otkriva se kretanje emocija u pjesmi. biografske kronologije.: analiza teksta.temeljna svrha interpretacije je spoznavanja književnoumj. ilustracije pojedinih pjesničkih zbirki) * struktura sata interpretacija lirske pjesme: 1) doživljajno-spoznajna motivacija (priprema učenika za susret s djelom) 2) najava teksta i njegova lokalizacija (otkriva se naslov. literarna analiza.učenici u toj fazi zapažaju estetske pojedinosti u tekstu. teži usklađivanju emocionalnih iskustava primatelja s emocijama u pjesmi. uspostavljaju odnose među njima.je faza o-o procesa u kojoj se otkrivaju književnoumjetničke značajke teksta pri čemu se afirmiraju različiti postupci koji primatelja dovode do estetske spoznaje (ostali nazivi za inter. uspoređivanju. zaključuju.ostvaruje se tzv.

u njihovu traženju ujedinjuju se literarna senzibilnost i literarno mišljenje .motiv je najmanja tematska jedinica – motiv je podređen temi . socijalni.analitički proces počinje uočavanjem motiva u pjesmi i to na 2 načina:  na strukturnoj razini pjesme  motiv u kontekstu autorova opusa ili epohe (književnopov. tipičnih motiva u pojedinoj epohi) 39 . impresionistički . refleksivni žanrovski – lirski. ekspresionistički. njihovu povezanost i funkciju u konkretizaciji ideje * faze analize motiva:  uočavanje i imenovanje motiva – metoda rada na tekstu. socijalni. pejzažni. imaju najuspješnije djelovanje kad se prenose u izvornom obliku.izvantekstovne inf. unutar jednog stiha ili nekoliko njih stilski – romantički. modernistički.IV.emocionalni sadržaj pjesme povezuje se s stvaralačkim procesom i autorovom biografijom . utvrđivanje tipičnih motiva pjesnika. rodoljubni. i stilskom kontekstu (npr. teksta  razvrstavanje motiva: o prema kriteriju pripadanja: pejzažni. npr autobiografski zapisi TEMA I MOTIV KAO POLAZIŠTE I PREDMET INTERPRETACIJE .analiza motiva obuhvaća raspored motiva.izvantekstualne inf. kontekst za promatranje motiva uspostavlja se u srednjoj školi) **vrste motiva: sadržajno – intimni. uključuju se u interpretaciju kao dopunsko sredstvo koje proširuje doživljaj i intelektualno priprema za susret s pjesmom . dramski strukturalno – motiv kao dio stiha. usmjereno čitanje književnoumj. realistički. za glasno čitanje dijelova pjesme učenike motiviramo različitim pitanjima i zadacima EMOCIONALNI SADRŽAJ PJESME I IZVANTEKSTOVNA SFERA . religiozni o prema načinu percipiranja: vizualni i auditivni o prema kriteriju stanja motiva: statički i dinamički  uočavanje veza i odnosa među motivima – dijaloška metoda  zaljučci – motiv u književnopov. epski.

u srednjoj školi pristup knjiž. autoru.učenicima nižih razreda najinteresantniji su likovi i fabula. roman). METODIČKI PRISTUP PRIPOVJEDNOJ PROZI . ravnomjernog čitanja tijekom školske godine . jeziku. komentar o mogućnost isprepletanja s esejističkim ili dramskim izražajnim postupcima . idejnoj osnovi djela. a tek u kasnijim fazama se razvija kritički stav prema liku **suvremena nastava književnosti poštuje:  načelo kontinuiteta – pripovijedna proza pojavljuje se u svim razredima škole 40 .u sš bitno je načelo kontinuiteta čitanja. u višim se razredima pažnja okreće kompoziciji. stilu. dijalog.specifičnosti proze: o pripovijedanje o objektivnost o opisivanje. te za realistički tip proze . etički ideal. lik uzor.književni interesi učenika ovise o:  dobi učenika  spolu  socijalnoj okolini  sadržaju djela  književnoj vrsti  vremenskoj pripadnosti djela  autorskoj pripadnosti djela  stilskoj pripadnosti djela . djela se uključuju u povijesne okvire i promatraju se u književnopov. kontekstu) **djela suvremene književnosti mogu se uključivati prema:  tematskom kriteriju  kriteriju aktualnosti  kriteriju interesa učenika za pojave u suvremenoj prozi . tj.u središtu interesa učenika srednje škole nalazi se pripovjedna proza (novela.najveći interes u sš učenici pokazuju za djela sa suvremenom tematikom.11.u djelima klasičnih pisaca treba istraživati problematiku koja može zaokupiti suvremenog mladog čitatelja – univerzalni problemi trebaju se aktualizirati ** izbor pripovjedne proze temelji se na:  principu reprezentativnosti (odabiru se vrhunska prozna ostvarenja)  historijskom principu (prip.interes za književni lik izgrađuje se postupno: u početku je knjiž. djelu obogaćuje se teoretskim i književnopovijesnim obavijestima . a lirika i drama se nalaze u drugom planu . monolog. pripovijetka.

umjetnik  informiranje učenika o procesu stvaranja djela  portret pisca  književni časopis ili pano sa sastavcima o djelu MOTIVIRANJE UČENIKA ZA ČITANJE PRIPOVJEDNE PROZE SAMOSTALNO ČITANJE I BILJEŽENJE .osim spontanog bilježenja primjenjuje se i usmjereno čitanje – nastavnik upozorava učenike na što u tekstu trebaju obratiti pozornost . sadržajima  objavljivanje književnog natječaja  natječaj za najuspjeliji prikaz odabranog romana  informiranjem učenika o tome kako je dotično djelo doživljavao neki znanstvenik. obrazloženu analizu teme i idejne zamisli djela. sadrži i podatke o vremenu nastanka djela i povijesnoj epohi koja je u njemu prikazana RECENZIJA – zahtjeva obrazlaganje iznesenih sudova. djelom  književne obljetnice pojednih pisaca  izložba knjiga iz školske ili gradske knjižnice  ekranizacija književnih djela  zadavanje tema za samostalne pismene radove koji su utemeljeni na knjiž. odjeljci. ideja i kratka ocjena njegovih umjetničkih svojstava.učenici sš vode bibliografske bilješke. naslov djela. izdavača. u dnevnik čitanja unose ime i prezime autora. načelo vertikalnog slijeda. mjesto i godinu izdanja .u dnevnik čitanja unose se vlastita zapažanja o djelu. asocijacije.iz teksta se citiraju rečenice. monolozi i dijalozi ANOTACIJA – sažeta karakteristika djela u kojoj se iznosi tema.težnja k postupnom usvajanju i produbljivanju temeljnih kategorija na kojima se izgrađuje svijet prip. oblikovanju recenzije prethodi čitanje s bilježenjem (aktivno čitanje) 41 . djela * postupci motivacije učenika za čitanje pripovjednih djela:  anketa kojom se ispituju interesi učenika i stupanj njihove knjiž. kulture  interpretativno čitanje odabranog odlomka  slušanje radio-emisije  ilustracije pojedinih epizoda  slušanje glazbenih djela koja su inspirirana prip. osjećaji i misli .

vremenski kontekst u kojem je djelo nastalo ..METODIČKE KONCEPCIJE U OBRADI PRIP. djela. komentara o genezi djela) • izlaganje nastavnika ili učenika B) LOKALIZACIJA TEKSTA . PROZE * faze nastavnog sata pri školskoj interpretaciji pripovjedne proze: 1) doživljajno-spoznajna motivacija 2) najava teksta i njegova lokalizacija 3) interpretativno čitanje 4) emocionalna i intelektualna pauza 5) objavljivanje doživljaja i njihova korekcija 6) interpretacija teksta 7) sinteza 8) zadaci za samostalni rad A) DOŽIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA * tipovi motivacija pri interpretaciji prip. djela.lokalizacija ima informativnu i motivacijsku ulogu 42 . i književnopov. sociološkoj i povijesnoj osnovi * postupci ostvarivanja motivacije: • anketiranje učenika prema kojem se usmjeruje daljnja interpretacija • zadavanja provokativne tematske riječi na koju učenici nižu svoje asocijacije • zadacima objektivnog tipa i testovima provjerava se poznavanje književnoteor. drame) -> postavlja se pitanje treba li svaki tekst lokalizirati .lokalizacija se ostvaruje na više razina: epizoda se lokalizira u poglavlje. te portreta književnih likova • slušanje glazbe • gledanje filma koji je rađen na predlošku literarnog djela • samostalni pismeni radovi učenika (učenici postavljaju pitanja koja su bilježili u dnevnik čitanja. u stvaralačku fazu. to su cjelovite pripovijetke. osnovi  -IIna likovnim. povijesnih podataka • pokazivanje ilustracija epizoda iz prip. novele. poglavlje u dio romana.lokalizacija stavlja tekst u društveni i književni kontekst u kojem je djelo nastalo . novele. prema sadržajnoj usmjerenosti:  motivacije utemeljene na osobnim iskustvima učenika  -IIna književnoteor. književnopov. glazbenim i filmskim predlošcima  -IIna općekulturnim sadržajima  -IIna lingvističko-stilističkoj osnovi  -IIna filozofskoj. roman u piščev opus.. romana. crtice) i zavisne (odabrani odlomci izdvojeni iz veće cjeline. filozofskih.tekstove dijelimo na nezavisne ili samostalne (nisu izdvojeni odlomci iz veće cjeline. čitaju teze do kojih su došli na temelju bilježaka) • čitanje sekundarnih izvora (piščeva dnevnika. pripovijetke.

može se ostvariti u različitim fazama sata C) INTERPRETATIVNO ČITANJE TEKSTA .ako je riječ o zavisnom tekstu.*lokalizacija se može ostvariti:  metodom usmenog izlaganja – tekst lokal.-spoz. faza: čitanje teksta pred auditorijem . i književnopov. tu se izdvojeni dio situira u cjelinu.važno je odrediti što se čitanjem želi postići kod slušatelja * 2. oblikuje se usmeno. boji glasa) . pauzama. nastavnik postavlja pitanja koja se odnose na kompozicijsku cjelinu do epizode koja će se interpretirati  kompozicijskim tablicama – u njima je naznačen redoslijed epizoda.čita se kontinuirano (bez prekida).grafički se označavaju pauze.naziva se i izražajnim. kritike i interpretacije teksta . sve se obavijesti iznose prije čitanja . estetskim čitanjem . prate povijesni slijed pojava. sažetim rečenicama  dijaloškom metodom – ako su učenici pročitali djelo u cijelosti. te u književnoteor.nastavnik pri čitanje ne šeće po razredu.lokalizaciju zavisnih tekstova nazivamo unutrašnjom. tempo .krataka pauza u kojoj se koncentriraju prvi dojmovi o tekstu . obuhvaćaju podatke o događajima koje se zbivaju u isto vrijeme . faza: priprema teksta za čitanje .nastavnik studira tekst. knjige su zatvorene kako bi sva pažnja bila usmjerena na slušanje D) EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA PAUZA . kao dož. čitanje je oslobođeno primjedaba.svaka neočekivana reakcija na tekst može upozoriti na određene promašaje u 43 .to je čitanje koje se zasniva na vrednotama govorenog jezika (intonaciji.vanjskom lokalizacijom djelo se situira u kontekst autorove biografije. intonacije. a sinkron. lokalizacija se provodi prije interpretativnog čitanja . Motivacija * 1. jednostavnim.njime čitatelj prenosi slušatelju emocionalni i misaoni sloj teksta . tempu. kontekst.nastavnik priprema učenike za slušanje teksta . nužno se izvodi prije interpretativnog čitanja .može se pojaviti u početnoj fazi sata. intenzitetu. mimike i gesta. donose podatke za veće razdoblje. a učenici izlažu redoslijed događanja do epizode koja će se čitati  metodom rada s udžbenikom – iz teksta lokalizacije učenici ispisuju najvažnije podatke  dijakronijske i sinkronijske tablice – dijakron. njegove idejno-estetske značajke.

nastala je kao opreka prepričavalačkoj koncepciji koja se temeljila na pričavanju fabule bez dubinske analize djela  cjelovita (totalna) interpretacija romana 44 .za vrijeme trajanja pauze ne izvode se nikakvi postupci koji bi remetili učenikovu koncentraciju E) OBJAVA DOŽIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA .usmeno ** cilj • • • • objave doživljaja: omogućiti učeniku da iskaže osobni doživljaj teksta markirati temeljnu liniju interpretacije proces oblikovanja djela postaje u primateljevoj svijesti dugotrajniji razvijanje književne senzibilnosti i kulture izražavanja . te ih potom čitaju. a učenici bilježe svoje dojmove. emotivnog pristupa djelu u racionalno spoznavanje djela INTERES METODIČKE TEORIJE ZA ROMAN F) INTERPRETACIJA * 4 su metodičke teorije pristupa obradi romana:  fragmentarna koncepcija obrade romana u školi . a u razgovoru se provodi korekcija doživljaja.nedostatak: gubi se iz vida roman kao cjelina . olakšano je izražavanje učenicima koji se lakše pismeno izražavaju o nastavnikova pitanja mogu biti: • uopćena – traže odgovor u obliku emotivne reakcije • temeljena na pojedinostima – izazivaju određeni tip reakcije  anketa – na anketnim listićima su pitanja koja traže da učenici izraze svoj doživljaj teksta  kraće izlaganje .pravi izbor manjih cjelina iz romana .postupanju s tekstom .prednost: analitičko čitanje proznog teksta do detalja . no problem je što ovom metodom ne mogu svi učenici izraziti svoj osobni doživljaj već samo nekoliko njih  metoda pisanja – nastavnik postavlja pitanja.ova faza prijelaz je iz spontanog.prve reakcije na tekst pokazuju stupanj učenikove književne senzibilnosti i kulture *metodički postupci u toj fazi nastavnog sata:  dijaloška metoda – nastavnik postavlja pitanja usmjerena na otkrivanje doživljaja.

spoznajama o romanu  roman se proučava s gledišta vremena u kojem je nastao (književnopov. pogledi. režim čitanja. filmski. stilu  odgojni – stavovi. romana  samostalno čitanje romana u cjelini pretpostavka je za uspješnu interpretaciju  objektivni uvjeti samostalnog čitanja izvan nastave: posjedovanje teksta. dramatiziraju se. temelji se na učenikovim emocionalnim. se samo reprezentativni primjeri)  teorija problemske nastave romana . moralnim i intelektualnim iskustvima * ciljevi interpretacije pripovjedne proze:  obrazovni – nove spoznaje o temi romana. fabula i kompozicija. jeziku. mišljenja. žanrovske karakteristike. kontekst)  suvremena metodika inzistira na cjelovitoj interpret.učenik sam otkriva nove ideje i metode .književnopovijesni kontekst nastanka 45 . ideja. televizijski). senzibilnosti i kulture  školska inter. idejama.transformira oblike romanesknog izražavanja u neki drugi oblik (dramski.cjelovita interpretacija traži veći broj nastavnih sati. fabuli. zato treba smanjiti broj romana (inter. socijalnim. kontekst) .pristupa romanu kao otvorenoj strukturi koja sadrži općeljudske probleme .likovi fabulativno-kompozicijska razina . kompoziciji.stil žanr .roman se obradom raščlanjuje na strukturne elemente (tema i problem. opredjeljenja  funkcionalni – sposobnosti i umijeća koja se razvijaju u procesu interpretacije * polazište i predmet interpretacije mogu biti: idejno-tematska razina romana . ekraniziraju pojedine romaneskne situacije METODIČKA NAČELA U INTERPRETACIJI ROMANA * metodička načela u interpretaciji romana:  interpretacija je utemeljena na književnoteor. likovi i njihovi odnosi. književnopov. stupanj čitateljeve knjiž. rok čitanja  subjektivni uvjeti: probuđeni interes za roman.nastavni proces se organizira kao sustav problemskih situacija koje traže rješenje  teorija stvaralačke nastave romana ..jezik romaneska tehnika . jezično-stilske odrednice.roman se proučava cjelovito .

pripovijedanja .dijaloga .u dijalozima i monolozima lik otkriva svoju socijalnu.fizičke osobine .opisi okoline ili ambijenta u kojem se likovi kreću ilustriraju način života tih ljudi * fizički portreti likova mogu biti:  statički  dinamični (mimika.antroponimijske varijante . aforizama.ponavljanjem iste fraze u različitim kontekstima.monologa . ritmičko ustrojstvo govora (npr. odjeća) . psihološku dimenziju – te se dimenzije otkrivaju kroz leksik. PROZI a) kreiranje likova * likovi se kreiraju pomoću: . iskrivljenim govorom postiže se efekt komičnosti lika **imena likova otkrivaju : (npr. etičku.psihičko stanje lika očituje se npr. dnevnikom .opisa .fizički portreti likova uključuju i socijalnu.socijalni status **moguće su i: .portreti likova ističu najkarakterističnije crte koje lik individualiziraju ili karikiraju .romana .pripovjedačkim komentarom . uporabu narodnog leksika.pismom. ponavljanje istog glasa ili raščlanjivanjem govornog lanca . U registraturi) . moralnu komponentu (nakit. oblike i strukturu rečenice.opisom se najčešće služi u fizičkoj (vanjskoj) karakterizaciji likova .usporedba dvaju ili više romana istih ili različitih epoha POLAZIŠTA INTERPRETACIJE ROMANA * pri određivanju polazišta u obzir se uzimaju 3 komponente:  učenikova recepcija romana i okolnosti koje na nju utječu  književnoumjetnička priroda romana  književopovijesni kontekst u kojem je roman nastao INTERPETACIJA LIKOVA U PRIP. geste kao izraz likova unutrašnjeg stanja) b) govorna karakterizacija likova .deminutivni/augmentativni oblici 46 . intelektualnu. stranih riječi) . fraza.zanimanje .

fabula. te u književnopovijesnom kontekstu DRAMSKA DRUŽINA .višečlana imena . tj. klasicizma) *program obuhvaća usvajanje teatroloških pojmova:  od 1. afirmira se i scenski odgoj. dekor. razredu upoznavale su se prve odrednice vezane uz dramu. autorov stav. do 4. rasplet. razreda -> tema. čin.reprezentativna dramska i scenska djela proučavaju se u okviru povijesno-stilskih formacija (npr. gledalište. DRAMA – književni tekst pisan u dijaloškoj formi. komedija.usustavljivanje najvažnijih spoznaja do kojih se došlo analizom * može se izvesti: pitanjima i zadacima (usmeno i pismeno) samostalnim izlaganjem učenika 12. humor. učenik postaje: čitatelj dramskog teksta gledatelj scenskog djela . osnovni joj je zadatak razvijanje učenikova dramskog izraza 47 . radio-drama  srednja škola -> drama u kontekstu drugih umjetnosti. METODIČKI PRISTUP DRAMSKOJ I SCENSKOJ UMJ. gluma. drama. sukob-dramska radnja. do 8. pozornica. tragedija. kostimi. književnih rodova i vrsta. ideja. namijenjen izvođenu na sceni .pripada izvannastavnim aktivnostima. u razdoblju renesanse.u modernoj nastavi drama više nije zapostavljena.u tradicionalnoj nastavi drama je zauzimala skromno mjesto – tek u 4. slika.program predviđa analitičko-interpretacijsko bavljenje dramom i scenskim djelom (uvođenje učenika u interpret. glumac.imena likova imaju svoj puni učinak u idejnoj i umjetničkoj izgradnji djela G) SINTEZA . žanr dramskog teksta . scena. ironija. razreda -> kazalište. uloga.) . a tek u 8. prizor  od 5. rasvjeta.. ideja. zaplet. geg. dramskog i scenskog djela i samostalna interpret.bitne odrednice drame: dramski karakteri. razredu prvi pravi dramski tekstovi . satira.

* osnovni sadržaji rada dramske družine: • upoznavanje dramske knjiž. i teorije drame • pripremanje učenika za gledanje kazališnih predstava • povijest kazališta i drame • veliki dramatičari i komediografi • veliki kazališni glumci i reformatori • nastajanje kazališne predstave • dramatizacija proznog djela • praćenje kazališne kritike i prikaza

POVEZANOST DRAMSKE UMJETNOSTI I ČITANJA

a) slušanje interpretativnog čitanja ili radio-drame – uočavaju se govorne osobine likova, tempo, intonacija, boja glasa b) čitanje u sebi (usmjereno čitanje) – uočava se tema, fabula, odnosi među likovima, zamišlja se izgled scene c) čitanje i zapisivanje – zapisivanje imena autora, naslova, vrste drame, likova, njihovih osobina, citiranje replika d) glasno interpretativno čitanje replika – uživljavanje u lik

POVEZANOST DRAMSKE UMJETNOSTI I JEZIKA

1. razred – učenici imenuju dramska lica i nazive za mjesto izvođenja kazališne predstave - u analizu scenskog govora uključuju se izjavne upitne i usklične rečenice - dramski uzorci pozdravljanja, oslovljavanja služe kao intonacijski uzorci 2. razred – na dramskim scenama aktivira se rječnik za imenovanje scenskog prostora i vremena - usvaja se stručni rječni: glumac, uloga, gluma, bajka-igrokaz - učenici počinju uočavati različite vrste jesnih i niječnih rečenica 3. razred – unošenjem neknjiževnih riječi u dijalog ostvaruje se individualizacija dramskog lika - počinju se imenovati fizička i psihička stanja u kojima se nalaze dramska lica 4. razred – leksik se proširuje riječima iz socijalne, moralne i emocionalne sfere - razvija se spoznaja o antonimnom odnosu među riječima - u analizu dijaloga uključuju se riječi odmila, umanjenice, uvećanice, riječi pogrdnog značenja - uporaba glagolskih vremena promatra se s gledišta vremenskih odnosa, tj. što se događa sada, što se događalo prije, što će se dogoditi 5. razred – analiziraju se književne i neknjiževne riječi - u analizi dr. dijaloga uključuje se pojam višeznačnosti riječi - uočava se ekspresivna obojenost uporabe vokativa - govorna interpr. uključuje akcenatsku problematiku i izgovor fonetskih

48

riječi 6. razred – uočava se funkcija uporabe jednostavne i složene rečenice u razvoju radnje - analizira se uloga glag. vremena u govornom oblikovanju dramskih likova i situacija 7. razred – psihološka karakterizacija likova rabi izdiferenciran rječnik za imenovanje emocionalnih, voljnih i intelektualnih manifestacija - analizira se funkcija zavisnih i nezavisnih rečenica - pojmovi scenografija, scenograf traže jezična sredstva kojima se iskazuju njihove značajke 8. razred – stilskim postupcima ostvaruju se humor, ironija i satira - u dramskom djelu očituju se različiti funkcionalni stilovi: znanstveni, publicistički, poslovni, umjetnički, razgovorni srednja škola – drama se afirmira kao književni rod - proučava se dijalog i monolog te intonacija u svim njenim oblicima - srednjoškolski program dram. umj. temelji se na povijesnom proučavanju

* dvije su koncepcije pristupa drami: literarna – pristupa drami kao beletrističkom tekstu i interpretira je kao poseban knjiž. rod - dram. djelo svodi na epske elemente (epizacija dram. djela) teatrološka – pristupa drami kao scenskom djelu i u interpretaciju uključuje scenske elemente (režiju, glumu...) te traži dodatna nast. sredstva i metode

LITERARNI I TEATROLOŠKI PRISTUP DRAMSKOM DJELU

UVOĐENJE UČENIKA U SCENSKO DJELO

I. faza – od 1. do 4. razreda – nastava priprema učenike za čitanje dram. djela II. faza – 5. i 6. razreda – učenici upoznaju jezik scenske umj. i iluzionističke značajke teatra - kazališno zbivanje učenici doživljavaju naivno realistički - to je razdoblje presudno za formiranje interesa za kazalište III. faza – 7. i 8. razred – scensko djelo učenici doživljavaju kao autonomnu umjetničku stvarnost - učenici mogu samostalno interpretirati dramsko djelo, te usvajaju kazališni rječnik IV. faza - srednja škola – učenici samostalno interpretiraju dramsko djelo

METODIČKI SUSTAV U INTERP. DRAMSKOG DJELA
* dramsko djelo učenici mogu upoznati na više načina: • individualnim čitanjem izvan nastave • interpretativnim čitanjem dram. situacija na satu • gledanjem kazališne predstave • gledanjem televizijske dramske emisije

49

• •

slušanjem radio-emisije gledanjem dramskog izvođenja dramske sekcije u školi

a) samostalno individualno čitanje - provodi se ako su učenici pročitali dramu za lektiru, sat se odvija u 4 faze: 1) pripremna faza – provjerava se kako su učenici doživjeli dramsko djelo, prepoznaju li dramsku vrstu, koje su im situacije i likovi najimpresivniji (metodički su postupci dijalog, anketa, pregledavanje učenikovih pismenih radova, promatranje slikovnog materijala koje se temelji na dramskom tekstu) 2) analitička faza – analizira se radnja, tema, likovi, ideja, mogućnosti scenske realizacije 3) samostalni radovi učenika – iznose se zapažanja o tekstu u usmenoj ili pismenoj formi 4) upute za samostalno čitanje novih dramskih djela ili gledanje interpret. djela u kazalištu

INTERPRETATIVNO ČITANJE

- npr. prvi čin učenici čitaju samostalno kod kuće, drugi čitaju na satu interpretativnim čitanjem, a treći kod kuće usmjereno - zadaci za usmjereno čitanje odnose se na objašnjavanje pojedinih scena, postupaka likova, govora likova, didaskalija - sljedeći nastavni sat ima karakter samostalnog rada učenika koji iznose svoja zapažanja i rezultate rada; struktura takva sata: a) utvrđivanje problema koje je trebalo istražiti b) usmeno ili pismeno iznošenje problema c) korekcije, dopune, generalizacije d) zadaci za domaći rad

INTERPRETACIJA DRAMSKE SCENE

** ako učenici nisu upoznali dramsko djelo u cjelini ni pojedine činove i scene, interpretacija teče ovako: 1) intelektualno i doživljajno motiviranje učenika – objašnjavaju se pojmovi s kojima se učenici susreću prvi put, povezuje se s učenikovim iskustvima i doživljajima 2) izbor dramske situacije i interpretativno čitanje – čita li se prva dramska scena, ne iznosi se sadržaj u cjelini, najavi se svijet djela, glavni likovi; čita li se dramska scena koja je vrhunac radnje, potrebno je iznijeti sažeti razvoj događaja do te scene – to je tzv. lokalizacija odlomka; interpretativno čitanje može se ostvariti tako da čitatelj nastupa kao promatrač ili se tekst može pročitati po ulogama, te poslušati s CD-a ili kasete 3) emocionalna pauza

50

a odgovore argumentiraju tekstom (metoda rada na tekstu) .cilj je da učenici prošire krug spoznaja. događaji 2) unutarnje dramatike – odnosi među likovima .moguće je na sat pozvati glumce. 6) usustavljivanje i generalizacija 7) motiviranje učenika za samostalno čitanje i analizu ostalih dijelova teksta TEATROLOŠKA ANALIZA . prepričavanje od završne scene prema ekspoziciji. redatelja. učenicima se daje kompozicijska shema – oni moraju odrediti događaje koji ulaze u okvir pojedine faze 51 .ako su učenici upoznali dramsko djelo gledanjem u kazalištu ili na tv-u. događaji se odvijaju u uzročno-posljedičnom slijedu .4) objavljivanje doživljaja.element može biti vezan uz tematsko-idejno ustrojstvo djela. interpretacija obuhvaća i scenske elemente: prizore.u drami prevladava kronološki princip kompozicije. likove i jezik a) tematsko – idejna analiza -> provodi se dijaloškom metodom (heuristički razgovor). usporede autorov stav sa suvremenošću b) kompozicijska analiza -> otkriva ustrojstvo dramskog djela. uz njegovu kompoziciju. teksta koji zaokuplja primateljev doživljajni i spoznajni svijet . pismeno se doživljaji mogu objaviti anketom ili u učeničkim bilježnicama 5) interpretacija pročitane dramske scene – predmet interpretacije mogu biti dramski likovi. likove.metode u komp.moguća je usporedba izvedbe i izvornog dramskog teksta . Analizi: svaki čin drame prepričava drugi učenik. kulminaciju i rasplet . zaplet. pismenih radova učenika. rabi se metoda heurističkog razgovora. izgrade osobne stavove. kod usmenog objavljivanja učenicima se upućuje orijentacijsko pitanje. nastavnik učenicima daje poremećen redoslijed zbivanja – učenici moraju uspostaviti odgovarajući slijed.polazište može biti svaki element knjiž. tradicionalna shema drame obuhvaća ekspoziciju. kompozicija dramske scene. idejno-tematska osnova dramske scene. rada na tekstu. korekcija doživljaja – doživljaje učenici objavljuju usmeno ili pismeno. pitanjima na koja učenici odgovaraju.cilj kompozicijske analize je otkrivanje: 1) vanjske dramatike – sukob. kostime . scenografa koji će objasniti svoj udio u ostvarivanju scenske izvedbe POLAZIŠTA U INTERPRETACIJI DRAMSKOG DJELA . scenu.

pri scenskom (teatrološkom) pristupu dramskom liku i dramskom djelu treba osvijetliti odnos literarnog teksta i njegove scenske realizacije .scensko zamišljanje dramskog lika obuhvaća otkrivanje namjera.KOLEKTIVNI POSJET KAZALIŠNOJ PREDSTAVI .akustičkim scenskim znakovima (šumovi.slušatelj dram. učenika i glumaca.kod djece pri pristupu umj. upoznati scensku postavu tog dramskog djela.dominantnu ulogu u oblikovanju dramskog lika imaju govor (dijalog i monolog). misli lika ČITANJE DRAMSKOG TEKSTA PO ULOGAMA . pa tako i lik izrasta iz dramskog konflikta .drama se temelji na konfliktu. na nastavi. učenici na temelju didaskalija trebaju iskazati svoje zamišljanje scenskog prostora i lika u scenskom prostoru . postupcima.scensko čitanje razvija se pomoću sljedećih metodičkih postupaka: pokazivanjem fotografija scene i glumaca u određenoj sceni. naivni realizam – dramski se likovi prihvaćaju kao dio neposredne stvarnosti. sklonostima.metodički je pristup usmjeren . potpune identifikacije – učenik se izjednačuje s likovima u njihovim proživljavanjima. glazbe) . a auditivne signale dopunjava vizualnim predodžbama .učenici koji nisu sudjelovali u čitanju analiziraju govor do detalja.zahtijeva temeljite pripreme . prostora INTERPRETACIJA DRAMSKOG LIKA . uspoređuju govornu interp. vanjskom izgledu 52 . djelu javlja se tzv. težnji.za realizaciju radio-drame najvažnije je scensko zamišljanje likova.o-o zadaci gledanja kazališne predstave: produbiti analizu dramskog djela koje su učenici čitali i interp. teksta SCENSKO ČITANJE DRAMSKOG DJELA . tekst prima auditivno.čitanje dram. upoznati zakonitosti scenskog oblikovanja dram. te mimika i geste (neverbalna komunikacija) .scenskom govoru (govoru likova) . dolazi i do tzv. didaskalije. TEKSTA . teksta pretpostavlja teatarsko (scensko) zamišljanje . osjećaja. određuju stupanja saživljenosti s likovima METODIČKI PRISTUP RADIOFONSKOJ REALIZACIJI DRAM.

razvijanja asocijacija – učenici dobiju dio predmeta te moraju zamisliti cjelinu kojoj predmet pripada (guma. plakate 53 . koža. dodirom prepoznaju predmet i razvijaju asocijacije ** istraživački zadaci koji uvode uč. dijalog • vj.trebaju opisati i izraziti geste i mimiku. samostalno stvaraju dram.trebaju odrediti kako govorno treba ostvariti određene replike .nastavnik čita repliku iz dramskog teksta. stvaranja dramske radnje – uč.SCENSKI ZADACI. opažanja i koncentracije – igrom se pogađa razmještaj stvari u prostoru • vj. rasplete. mimičku i gestovnu realizaciju . karakterološke tablice koje sadrže repliku.učenik treba predočiti izgled lika u određenim situacijama . u tijeku radnje sam stvara zaplete.učenici određuju govorne karakteristike lika. njihov raspored na sceni . glumca o tome kako shvaća podtekst određene replike. prepoznavanja stvari zavezanih očiju – uč. teatrologa. staklo) • vj. primjenjuju se tzv. doživljajno i misaono stanje lika. govornu.učenici iznose svoje dojmove o kazališnoj predstavi. citira se tumačenje redatelja. te kretanje pojedinog lika u određenoj dramskoj situaciji **analitičko-kritički zadaci . slušaju izvedbu teksta u interpretaciji glumca. učenici pokušavaju odrediti podtekst. o repertoaru. opisivanja slike – učenici govore o slici koju su gledali nekoliko sekunda • vj. komentiraju govor glumca STVARALAČKE DRAMSKE I SCENSKE VJEŽBE ** Zvjezdana Ladika navodi ove vrste vježbi: • vj. čita se kazališna kritika o toj predstavi. kazališnim recenzijama  čitati časopise vezane uz dramsku umjetnost  prikupljati kazališne programe. u razvijanju dramskog dijaloga – uč. učenici iznose svoje mišljenje o kritici (konfrontiraju se mišljenja) . prikupljati inf. DRAMSKE I SCENSKE VJEŽBE **kreativni zadaci . u samostalno pronalaženje izvora:  u rubrikama dnevnih listova prikupljati građu koja se odnosi na dramsku umj.učenik na temelju didaskalija treba predočiti izgled pozornice .  pratiti dramski program na televiziji.trebaju odrediti odnose među likovima. uvodi u radnju dramska lica • vj.

analitičnosti) ** vrste:  esej  pamflet  feljton  umjetnički memoari  dnevnik ** književno-znanstvene su vrste:  putopis  reportaža .u osnovnoj školi u našim programima obrađuju se: *putopis – analiziraju se elementi literarnog u putopisu (subjektivnost. promatranje geografske karte .ekskurzija u mjesto o kojem putopis govori . treba obuhvatiti:  logičko-spoznajni element  emocionalno-fantazijski element ** polazišta interpretacije mogu biti:  tema (predmet prikazivanja i njegova obilježja)  autorov stav prema predmetu prikazivanja  kompozicija teksta (redoslijed događanja.motivacijski razgovor utemeljen na doživljajima i iskustvima učenika o predmetu koji će biti prikazan u literarno-publicističkom tekstu . dokumentarnosti.13.likovna motivacija. METODIČKI PRISTUP LITERARNO-PUBLICISTIČKOM TEKSTU . činjenice.literarno-publicistički tekstovi sadrže književnoumj. i znanstvena obilježja (spoj su beletrističkog stila i objektivnosti.problem je u bivalentnosti literarno-publicističkog teksta jer inter. te elementi publicističkog (podaci. emocionalnost). dokumentarnost) *dnevničko-memoarska proza POLAZIŠTA INTERPRETACIJE . sustav postupaka)  likovi  jezik i stil FAZE INTERPRETATIVNOG PROCESA a) doživljajno-spoznajna motivacija .tv emisija 54 .

sintakse. zadavanje zadataka za samostalni rad 55 . biografski) i objašnjenje nepoznatih riječi i pojmova (riječi se objašnjavaju sinonimima i opisnim postupkom b) lokalizacija teksta c) emocionalna pauza d) objavljivanje doživljaja e) interpretacija .otkrivaju se stvarne značajke likova koji se javljaju u djelu . daje osnovne obavijesti o događajima koje autor iznosi čitaju se izvorni dokumenti kojima se autor služio promatraju se slike.analizira se jezik i stil na razini leksika.čitanju putopisnog teksta prethode različiti komentari (povijesni. sastavljanje plana kompozicije. kraći filmovi koji su tematski vezani uz sadržaj teksta koji će se interpretirati iznose se podaci o autorovoj stvaralačkoj i građanskoj biografiji objašnjavaju se nepoznate riječi. osobe i događaji iz kulturnog i umjetničkog života) . povijesna zbivanja. izražajno čitanje f) usustavljivanje i generalizacija g) motiviranje učenika za čitanje novih djela NAČELA PRI INTERPRETACIJI DNEVNIČKO-MEMOARSKE PROZE . likovni prilozi. jezika i stila . objašnjavanje jezičnih i stilskih pojedinosti. objave doživljaja učenika. kompozicije. geografski. semantike * pripremanje učenika za čitanje takve proze: nast. sociološki.utvrđuju se izvori kojima se pisac inspirirao (npr.obuhvaća analizu teme i motiva. pojmovi i imena učenici čitaju vlastite radove u obliku dnevnika lokalizira se odabrani ulomak . usmjereno čitanje teksta.slijedi faza čitanja i interpretacije teksta..metodički su postupci: prepričavanje teksta. objašnjavanje piščevih postupaka u oblikovanju putopisa. postavljanje pitanja. time se provodi društveno-povijesna lokalizacija . ideje. opisivanje pojava o kojima tekst govori. glasno čitanje.određje se vremenski raspon zbivanja koja se iznose u dnevniku ili memoarima.

polaziša mogu biti:  likovi  fabula  struktura  smjenjivanje fantastičnih i realnih motva  kompozicija 56 . zapažanje specifičnosti epske poezije (ponavljanja. do 4. vrstama. NARODNA KNJIŽEVNOST ** vrste: • pripovijetka • bajka • basna • lirka pjesma • epska pjesma • lirsko-epska pjesma (balada) • zagonetka • poslovica • pitalica PROGRAMSKA ODREĐENJA od 2. razreda – poslovice. basne (njihovo prepoznavanje bez ulaženja u alegorijsko značenje) 5. zagonetke. djela i života – ta se koncepcija ne može prihvatiti METODIČKE OSNOVE ZA INTERPRETACIJU BAJKE POLAZIŠTA INTERPRETACIJE . razred – epske i lirske narodne pjesme. razred – narodna balada .jako je mišljenje da bajka negativno djeluje u odgoju djece jer im prenosi nestvaran svijet. deseterci) 7. djelo mora izražavati životne procese isključivo realistički. razred – na osnovu primjera zaokružuju se osnovni pojmovi o bajci i basni kao knjiž. fantastični elementi.polazište je onaj element koji se pri prvom čitanju najviše nameće doživljajnom svijetu čitatelja . bajke. preneseni smisao i pouka basne. likovi i motivi bajke 6. zastupnici tog mišljenja smatraju da knjiž. traže podudarnost knjiž.u pedagoškoj literaturi javlja se spor o odgojnoj ulozi bajke .14.

pri inter. stvaralačko. interpretativno čitanje) 6) uopćavanje – na osnovu uočenih elemenata učenici izvode zaključke i sistematiziraju elemente koje se odnose na likove. rješavanje kontrolnih zadataka) rada 57 . stilska sredstva). metoda čitanja (glasno izborno. prepričava se sadržaj do trenutka u razvoju radnje koji će se pročitati na satu o ako su učenici kod kuće pročitali bajku u cjelosti. izlaganja. kraljević.INTERPRETACIJA LIKOVA . jezik. pri prepričavanju učenici se mogu služiti kompozicijskom shemom 5) analiza teksta (interpretacija) – obuhvaća temu. sažeto. .. kompoziciju. usmene recenzije) i pismenog (nastavni i anketni listići. kompoziciju. anketom provjeravaju se osjećaji i misli pobuđene tekstom 4) prepričavanje –može biti izborno. pismeno. likove. nestvarnih likova moramo uočiti neke karakteristične stilske postupke:  personificiranje likova  hiperboličnost  socijalna dimenzija likova (car. likove. koji su ih likovi zainteresirali o gledanje filma rađenog na predlošku bajke 2) čitanje teksta (interpretativno) – treba uvažiti pripovjedni karakter bajke 3) provjeravanje doživljaja – usmeno. pastir)  likovi kao nositelji narodnih vjerovanja * faze nastavnog sata pri interpretaciji bajke: 1) priprema za čitanje teksta *metode motivacije: o razgovor o učeničkim iskustvima. komentari..primjenjuju se oblici usmenog (odgovori na pitanja. metoda objašnjavanja (učenici objašnjavaju postupke. ideju. metoda rada na tekstu (odgovori se argumentiraju dijelovima teksta). stil te karakteristike bajke kao književne vrste . prepričavanje povezano uz ilustracije. tiho usmjereno. spoznajama o metoda poticajne riječi uz koju učenici navode svoje asocijacije o vježba personificiranja neživih predmeta o čitanje učeničkih pismenih sastavaka u kojima personificiraju predmet o promatranje ilustracija najkarakterističnijih prizora o razgovor o likovima crtanih filmova o objašnjavanje nepoznatih riječi. jezik. pojmova i izraza o ako se bajka ne čita u cjelini. provjerava se kako su je doživjeli.u bajci se pojavljuju stvarni i nestvarni likovi (likovi iz biljnog i životinjskog svijeta te prirodne pojave) .metode u ovoj fazi: dijaloška metoda (problemska pitanja na koja učenici odgovaraju. doživljajima.

NASTAVE 1) stvaranje problemske situacije – postavljaju se problemska pitanja koja pokreću učenikovu intelektualnu aktivnost u svrhu uočavanja i ocjenjivanja određenih društvenih i etičkih pojava. pripreme izložbu najpoznatijih izdanja narodnih bajki i najpoznatijih ilustracija BASNA – je epska vrsta (događaji. izlaganje idejnih stavova bajke.zadatak može biti da učenici ilustriraju bajku. poučava ismijavajući * polazišta interpretacije mogu biti:  doživljaj likova  situacija  doživljaj smiješnog i šaljivog  doživljaj podrugljivog i ironično-satiričnog . samostalno iznošenje fabule. interpretacija likova. određivanjem tipa intonacije rečenice. usporedna karakterizacija likova. ali se po svojim strukturnim obilježjima približava drami (konflikt) i to komediji ili satiri . stvaralački rad na tekstu.7) pripremanje učenika za interpretativno čitanje.najprije se analiziraju likovi i situacija u kojoj se likovi nalaze. lukavost. provodi se čitanje po ulogama i dramatizacija teksta (učenici prenose tekst bajke u dramski oblik) 8) zadavanje zadataka za samostalni rad kod kuće – usmeni zadaci: prepričavanje teksta. pojavljuju se etičke i društvene kategorije 2) postavljanje problema i metode rada 3) samostalni rad učenika 4) analiza i korekcija rezultata 58 . aluzivnost. aforističnost. pismena karakterizacija likova. pismeni plan kompozicije. ritma. a zatim se razjašnjava alegorija i izvodi pouka .svaki lik u basni utjelovljuje određenu tipičnu crtu (naivnost. dramatizacija – učenici se pripremaju za čitanje obilježavanjem pauza. ograničenost) – princip tipičnosti *stilske značajke basne: jednostavnost.alegorijskog je karaktera. boje glasa. sažeto prepričavanje.likovi su govorno karakterizirani . ironičnost -> promatraju se u funkciji karakterizacije likova i izražavanja idejnih stavova METODIČKE OSNOVE ZA ILUSTRACIJU BASNE STRUKTURA NASTAVNOG SATA U SUSTAVU PROBL. likovi). komentiranje jezičnih i stilskih elemenata . pismeni: odgovori na pitanja.

uživljavanjem u životinjske likove stvara se komični efekt.sustavna interp. metoda izlaganja. a uživljavanjem u ljudske situacije otkriva se smisao basne. osmišljavanje učenikova životnog iskustva vezanog uz tematski svijet basne. naivnosti. o ambijentu događanja . sat – interp. sat – interp. pjesama počinje u 6.cjelovita obrada 59 . odabrane epske pjesme . činjenica vezanih uz analizu basne.5) zadavanje novih zadataka * faze sata na kojem se interpretira basna: 1) priprema za čitanje – razgovor usmjerena na provjeravanje poznavanja knjiž. čitanje –ima pripovjedački karakter. pronađu ilustracije basni 2) interpr. odabrane epske pjesme -analiza likova. sat – motivacija: . pjesama . može se zadati zadatak učenicima da pronađu u čitanci pojam basne.likovi su veličanstveni. u više nastavnih sati: 1. posebnosti narodnog izraza 5.ističe se važnost povijesnih i rodoljubnih elemenata METODIČKE OSNOVE ZA INTERPRETACIJU EPSKE I EPSKO-LIRSKE NARODNE PJESME (BALADE) . pročitaju ga i usmeno izlože. pronađu sinonime za određene riječi. ponovnim čitanjem određena je kompozicija basne i naznačene su osnovne linije za interpretaciju likova 5) analiza – provodi se karakterizacija likova. već se ponovno čita. razredu ** narodna se pjesma interpr. odabrane epske narodne pjesme .uočavanje epske strukture: događaj. stih. objašnjavanje nepoznatih riječi i pojmova. zborno i čitanje po ulogama 3) provjeravanje doživljaja – dijaloška metoda. nar. a teme intimne ljudske tragedije . pjesmu. može biti individualno. jezik 4.uočavanje stilskih značajki. odabrane epske pjesme . upoznavanje povijesnih događaja i ličnosti 2. plemeniti. nađu narodne poslovice koje govore o laži.upoznavanje pojmova vezanih uz nar. metoda ankete i metoda samostalnog izlaganja 4) ponovno čitanje – basna se ne prepričava. fabula 3. pročitaju jednu narodnu basnu i iznesu njene značajke. basna se uvijek čita vedrim tonom.tv-emisija o narodnim guslarima. vedrim tonom obilježava se poanta basne i komičnost. sat – interp. stil.film u kojem se prikazuju određene situacije iz nar. razjašnjava se alegorija i izvodi pouka 6) sinteza 7) zadavanje zadataka za samostalni rad . likovi. sat – interp.

rabi se isti princip kao i u interp. događaj (mjesto. vrijeme. stila. idejne. stilske i jezične značajke) . ZAGONETKE. PITALICE . ideja ** faze nastavnog procesa: 1) priprema za čitanje – kao i kod bajke i basne s tim da se uključuje povijesni kontekst. pripovijedanja. autorava komentara.moguća su dva sustava interpretacije narodne pjesme:  tematsko-problemska – odabire se jedan problem (tema. – jedna epska pjesma interp. vrste. pravilno akcentuirati tekst i prilagoditi glas ugođaju djela 3) emocionalna pauza 4) izražavanje doživljaja i dojmova – emocionalno djelovanje teksta provjerit ćemo pitanjima 5) ponovno usmjereno čitanje – čitanje sa zadacima. dijaloga. ovise o doživljaju učenika. kompozicija. muzikalnost stiha. umjetničke lirske pjesme . kriteriji klasifikacije. mora se poštovati interpunkcija. stilska obilježja POSLOVICE. lik) i interpretira se u okviru jednog nastavnog sata  cjelovita interp.6. motivi i slike. stiha (metoda rada na tekstu) 8) sinteza 9) samostalni stvaralački rad INTEPRETACIJA LIRSKE NARODNE PJESME . učenici prikupljaju povijesne sadržaje iz različitih izvora. otkrivaju se kompozicijske i stilske značajke teksta 6) sažeto prepričavanje sa citiranjem 7) analiza – faza razvoja radnje.polazišta interp. likovi. opisa. autori. kompozicija. mogu biti: tema.razvijaju sposobnost razmišljanja i zaključivanja *faze interpretacije: 1) provjera jesu li učenici razumjeli smisao 60 .polazišta interp. povijesni i sociološki aspekt). usvaja se nepoznati rječnik i karakteristična narodna frazeologija 2) interpretativno čitanje – moramo imati na umu pjevni karakter i deseterac. postupaka u kreiranju likova. se kroz više nastavnih sati . sat – sintetski (književne značajke epske narodne pjesme: postanak. su : emocionalni sloj. tematske.narodna epsko-lirska pjesma interpretira se poslije obrade epske pjesme jer će na taj način učenici lakše otkrivati epski i lirski karakter balade .

pravopis.kao osnova za definiranje i karakteriziranje određene epohe uzimaju se reprezentativna djela i autori . krenuti od konkretne književne građe i njenom analizom izvesti obilježja epohe . stil  pisce i djela . ruski romantizam) oblikovanje književnog lika u dotičnoj epohi (usporedba s likovima iz drugih epoha) 61 . na što se obrada koncentrira: o o o o o izabrani tekstovi iz određene epohe po vrstama ili problemima o kojima govore obrada se može povezati s obradom te epohe u glazbi i slikarstvu polazište mogu biti književni programi i manifesti obrada se može izvoditi po nacionalnom kriteriju (njemački.takva obrada počinje u srednjoj školi . ritam. verbalne igre.2) književna obilježja (sredstva slikovitog izražavanja. engleski.u obradi epohe može se pored književne građe razmatrati likovno i glazbeno stvaralaštvo istog razdoblja REDOSLIJED OBRADE • motivacija – likovno ili glazbeno djelo • najava epohe – vremensko određenje. METODIČKI PRISTUP EPOHI I PRAVCU proučavanje epohe obuhvaća (načelo sveukupnosti)  društveno-političke prilike  kulturne prilike  književnost u svom vremenu  jezik. sintaktičko ustrojstvo) 3) samostalni rad učenika 15. tj. značenje termina • mogućnosti obrade epohe.pri obradi epohe treba upotrijebiti induktivnu metodu.

kompozicijska.obuhvaća: temu – broj sati – metode – nast. gradiva .jedna nast. PLANIRANJE NASTAVNOG GRADIVA . polugodišta. jedinica dovodi se u tematsku.određuje sadržajne i metodičke elemente nast.raspoređuje nastavno gradivo na osnovi vremenskih jedinica školske godine. broj sati za svaki predmet • nastavni program – određuje opseg.obuhvaća: nastavne cjeline – temu – broj sati • tematski plan . METODIČKI PRISTUP PISCU * pažnja se koncentrira na: • građansku biografiju • društveno-povijesni kontekst • književnoumjetničke vrijednosti autorovih tekstova (idejna. tromjesečja .2 temeljna dokumenta određuju nastavni proces: • nastavni plan – određuje nastavne predmete. stilska analiza tekstova određenog pisca) • literarna popularnost određenog pisca • pjesnički izraz i stav pisca prema životu i svijetu • odnos prema njegovim suvremenicima • građa iz autorovih tekstova koja sadrži podatke o genezi pojedinih djela ili autorove komentare o djelu 17. dubinu i redoslijed sadržaja u svakom razredu * tipovi planiranja: • godišnji/kalendarski plan rada . pojmovnu ili metodološku vezu s jedinicama iz drugih predmetnih i o-o područja 62 . njihov redoslijed po razredima. tematska. žanrovska. sata KORELACIJSKO – INTEGRACIJSKO PLANIRANJE .završna faza u raščlanjivanju nast. sredstva – međupredmetnu korelaciju oblike govornog i pismenog izražavanja • plan nastavnih jedinica .nast. se gradivo raščlanjuje u tematske cikluse .16.

18. rječitost 63 . fleksibilnost.svaka metodička koncepcija nastave jezika i književnosti postavlja određene zahtjeve nastavniku. procesu * kvalitete koje bi nastavnik trebao posjedovati: • književna i estetska senzibilnost • humanistička naobrazba i stručna sprema • sugestivno prenošenje doživljaja i znanja učeniku • uvažava učenikovu ličnost • organizira nast. NASTAVNIK MATERINJEG JEZIKA I KNJIŽEVNOST . proces stvaranjem programske situacije koje izazivaju učenikovu intelektualnu aktivnost • rukovanje tehničkim sredstvima • originalnost. učeniku i nast.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful