VISOKA ŠKOLA HRVATSKO ZAGORJE STUDIJ: INFORMATIKA

SEMINARSKI RAD

ORGANIZACIJSKA STRUKTURA PODUZEĆA

Kolegij: EKONOMIKA I ORGANIZACIJA PODUZEĆA

Mentor: Mr. Sc. Miroslav Flego

Kandidat: Zlatko Erdelja

2009. siječanj.KRAPINA. 2 .

...................................................................................................................................................................................................7 Osnovni koraci u izgradnji organizacijske strukture....15 VLASTITO ARGUMENTIRANO MIŠLJENJE..............................11 Neformalna organizacija...........13 Vrste organizacijskih struktura..........12 Složenost.....................................................................................................................9 Formalna organizacija..................................6 TEORIJA ORGANIZACIJSKE STRUKTURE PODUZEĆA..............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................17 3 ........................................................................................................................6 Definiranje organizacijske strukture.........................................................................................................17 POPIS LITERATURE...........................................................................................................6 Elementi organizacijske strukture.......................................................................................................................................................................................................................................SADRŽAJ UVOD...........................................4 RAZRADA TEME.. formalizacija i centralizacija u organizaciji...............................................

značenje organizacije nije ograničeno samo na čovjekovu privrednu. Zato. Tako se najčešće susrećemo sa pojmom procesa organiziranja nekih aktivnosti s jedne strane te označavanju rezultata tog istog procesa s kojima se oblikuju organizacijske jedinice različitih vrsta i struktura. značenje organizacije mnogo je šire a sagledivo je upravo iz činjenice kolike koristi ima čovjek njezinom primjenom u privrednom i u svim ostalim područjima društvenog života u kojima je uposleno sve više radnika i u kojima se troše sve veća sredstva. U ovom kratkom uvodu ipak treba spomenuti i drugu. Tako je čovjek povećavajući kvalitetu alata i kontinuirano poboljšavajući organizaciju rada postizao mnogo veće rezultate i brže postizao ciljeve u svim segmentima svojih aktivnosti. Uz pomoć primitivnih sredstava za rad i samostalnosti u donošenju odluka tadašnji je čovjek počeo mijenjati oblik svojeg dotadašnjeg alata kako bi uspješnije podmirivao svoje životne potrebe. Organizacija čovjeka u tom pogledu u ne maloj mjeri sputava. dovodi u podređeni položaj te mu nameće zadatke koji nisu uvijek u skladu sa njegovim fizičkim sposobnostima i osobnim potencijalom. Ipak. osim što je usavršavao svoj alat pronalazio je i efikasnije radne metode čime je stvorio veće mogućnosti za podmirenje svoji potreba koje su se protekom vremena znatno povećavale.UVOD S obzirom da je organizacija vrlo stara aktivnost samosvjesnog čovjeka možemo bez uveličavanja definirati da pojam organizacije započinje sa pojavom čovjeka. njegovo ponašanje osobito ako mu je nametnuto bez njegove volje. 4 . već i na cjelokupnu radnu i životnu djelatnost. čovjek. Postupnim usvajanjem stečenih iskustava te daljnjim usavršavanjem. negativnu stranu organizacije koja nezanemarivo nepovoljno utječe na čovjeka tj. Iz ovog kratkog pregleda mnogi teoretičari su došli do zaključka da pojam organizacije nije jednoznačan pa stoga najčešće navode dvostruki smisao pojma organizacije.

Organizacija. ona je u suštini ipak društvena djelatnost zbog toga što ljudi. Stoga se organizacija afirmirala i kao znanstvena disciplina koja se zbog te činjenice uvodi u nastavne planove gotovo svih visokoškolskih a posebno društvenih i tehničkih ustanova. kao institucija i aktivnost u današnjem svijetu toliko je prisutna i važna da je nezamislivo a praktički i nemoguće rješavati bilo koji društveni problem bez odgovarajućih znanstvenih istraživanja. primjenjujući organizaciju nastoje uspostaviti i odgovarajuće društveno – ekonomske odnose. 5 . Bez obzira na to što organizacija ima važne tehničke komponente i što je u privrednom području u velikoj mjeri određuje tehnologija.

pod utjecajem unutarnjih i vanjskih čimbenika organizacije. Kao što se i elementi organizacijske strukture neprekidno mijenjanju. Struktura prema navodima stručnjaka koji se bave temom organizacije je sastavni dio svake organizacije te je ujedno i najvažniji njezin dio. Ipak treba reći da je organizacija širi pojam od organizacijske strukture koja je samo jedan ali najvažniji njezin element. građa. Vrlo često se organizacijska struktura izjednačava sa organizacijom managmenta tj. organizam i sl. Organizacijska struktura poduzeća ne predstavlja statičan nego dinamičan element organizacije. sklapati. Stoga je i razumljiva tako široka upotreba pojma struktura u svakodnevnom životu i na svim životnim područjima. U poduzećima se dešavaju promjene pa se i organizacijska struktura poduzeća mijenja prema novonastalim potrebama koje zapravo izazivaju potrebu za promjenama u organizacijskoj strukturi poduzeća. 6 . sastav. tako se isto mijenja i organizacijska struktura poduzeća. raspored. način izgradnje. Važnost strukture poduzeća jednaka je važnosti anatomije za ljudski organizam pa otuda proizlazi i vrlo često upotrebljavan naziv 'anatomija organizacije'. Upravo zbog tih razloga osnovna je zadaća svakog novonastalog poduzeća odabir adekvatne organizacijske strukture kako bi se postigli osnovni preduvjeti za čvrste temelje poduzeća. organizacijska struktura poduzeća sa organizacijskom strukturom managmenta. Strucrura od struere – slagati. zidati) usko je povezana sa riječima npr.RAZRADA TEME Teorija organizacijske strukture poduzeća Definiranje organizacijske strukture Riječ 'struktura' (lat. Prava organizacijska struktura predstavlja neizostavni temelj bez kojeg bi i najbolji učinak u svim ostalim područjima rukovođenja ostao neefikasan. Iz navedenih značenja jasno je vidljivo kolika je važnost strukture u svijetu u kojem živimo a posebno u organizacijama kao što su poduzeća.

Velimir Srića. Organizacijska struktura kao elementarna tema u izučavanju organizacije u velikom je interesu nemalom broju istraživača na ovom području. Nadalje. Ako poduzeće djeluje u turbulentnoj i nestabilnoj okolini. dr. odnosno definiranja organizacijske strukture poduzeća jasno su vidljivi i različiti elementi koji čine tu strukturu. naš uvaženi znanstvenik kaže da 'pod organizacijskom strukturom poduzeća podrazumijeva stupanj formalnih veza i hijerarhijskih aranžmana'. Mnogi od njih su na temelju svojih istraživanja pokušali definirati organizacijsku strukturu. Top Managment c) Srednji dio – koji je sastavljen od managera srednje razine tj. ono će znatno češće biti prisiljeno mijenjati svoju organizacijsku strukturu nego u slučaju da je okolina stabilna. što je današnja sveprisutna svakodnevnica. Tako prema uvaženom istraživaču Peteru Druckeru definicija organizacijske kaže 'da bi svi organizacijski dijelovi poduzeća mogli usklađeno i homogeno djelovati moraju biti međusobno povezani i integrirani'. kao i sveukupnost veza i odnosa unutar svakog pojedinog činioca proizvodnje odnosno poslovanja'.Utjecaj činitelja organizacije i unutarnjih i vanjskih vrlo je važan za oblikovanje strukture poduzeća .koji sačinjavaju svi izvršni radnici b) Strateški . Elementi organizacijske strukture Iz različitog shvaćanja. U toj definicijskoj strukturi uočavamo onaj elementarni karakter strukture koji mora osigurati optimalni sastav unutar svakog činioca zasebno. Ipak.dio koji čini vrhovno rukovodstvo tj. Middle Managment d) Tehnostruktura – koju čine stručnjaci s velikim stvarnim autoritetom koji su stekli zbog njihove visoke profesionalne razine znanja na određenom poslovnom području e) Štabni dio – kojemu je svrha pomagati linijskom managmentu 7 . Općeprihvaćena organizacijska struktura poduzeća prema istaknutom američkom autoru Henry Mintzbergu ima slijedeće elemente: a) Operativni dio . Mijo Novak koji na tu temu kaže da: 'pod organizacijskom strukturom podrazumijeva sveukupnost veza i odnosa između svih činilaca proizvodnje. najtemeljitiju i najprihvatljiviju definiciju organizacijske strukture daje naš uvaženi znanstvenik Prof.

u proizvodnji (predmeti rada. da bi se uspješno obavio potrebno raščlaniti na posebne i pojedinačne zadatke. ovisno o specifičnosti poduzeća. sredstva za rad te sam rad). Zadatak poduzeća može biti interpretiran u užem i širem smislu. dva elementa obuhvačaju managerske funkcije. odnosno funkcije koje obavljaju zaposleni. Stoga. Korisnost i značenje ove klasifikacije elemenata organizacijske strukture vidljiva je i po činjenici što su u njoj implementirani poslovi. temeljit odabir i adekvatno popunjavanje radnih mjesta te prilagodbu i kontinuiranu edukaciju ljudi za potrebe radne sredine c) Raščlanjivanje zadataka – podrazumijeva podjelu ukupnog zadatka na posebne i pojedinačne zadatke što iziskuje veliko iskustvo u analizi i planiranju 8 . četvrti obuhvaća poslove podrške managmentu dok peti ima zadaću obuhvatiti sve ekspertne poslove stručnjaka koji nisu linijski a ni štabni managera. da bi ista mogla funkcionirati nužno je osigurati čvrstu poslovnu suradnju na svim razinama organizacije te na taj način ostvariti funkciju upravljanja. delegirajući konkretne zadatke izvršiteljima na svim radnim mjestima po cijeloj dubini organizacije. čine slijedeći elementi: a) Organizacija materijalnih čimbenika – kao element organizacijske strukture obuhvaća organizaciju materijalnih ulaznih elemenata. Tim problemom obuhvačeni su elementi organizacijske strukture koji bi se zajednički mogli nazvati 'organizacija unutar odnosa'. Da bi činitelji proizvodnje odnosno poslovanja u poduzeću funkcionirali u skladu potrebno ih je na neki način grupirati na realizaciji zadatka poduzeća. sirovina i materijala te organizaciju opreme tj. treći element odnosi se na operativu. odnosno kao ukupan zadatak koji je. npr. na temelju izrečenog o elementima organizacijske strukture poduzeća zaključujemo da organizacijsku strukturu poduzeća s ponešto prilagođenim nazivima. Nakon što su se stekli uvjeti te se postiglo spajanje osnovnih činitelja.Iz navedenih naziva i opisa jasno je uočljivo da je struktura prema ovom modelu shvaćena kao organizacija managmenta pa su i navedeni elementi zapravo elementi strukture managmenta koji je samo jedan od elemenata organizacijske strukture. kapitalnih dobara b) Organizacija ljudskog čimbenika – obuhvaća sve probleme vezane za organizaciju ljudi. Tako.

U klasičnoj teoriji poduzeće bi trebalo biti organizirano po modelu 'odozgo prema dolje'. Tako naprimjer. U suprotnom će struktura koja ne odgovara situaciji u kojoj se nalazi organizacija usporiti ili zakočiti sposobnost upravljačkog sustava. širok raspon kontrole. službe ili odjele a tek potom dizajnirati specifične zadatke. Osnovni koraci u izgradnji organizacijske strukture Oblikovanje organizacije poduzeća odnosno odabir najprikladnije vrste organizacijske strukture poduzeća predstavlja jednu od najvažnijih odluka u poduzeću.d) Organizacija upravljanja i managmenta ima zadatak upravljati problematikom organizacije upravljanja i organizacije managmenta kao i ostalih međusobnih odnosa e) Organizacija vremenskog redoslijeda poslova – obuhvaća istraživanje vremenske povezanosti te usklađivanje svih činitelja proizvodnje te čitavog tijeka proizvodnje i poslovanja u cilju postizanja što je moguće veće vremenske usklađenosti. Sva istraživanja dovode do istog zaključka a to je da nema jednog načina koji bi se mogao definirati kao najbolji za strukturiranje organizacije. dodatna kvaliteta. sektore. Taj put dizajniranja organizacije ne samo da je logičan nego je i jedini mogući budući da je makroorganizacija osnova za projektiranje mikroorganizacije poduzeća. Iz tog modela proizlazi činjenica da bi managment trebao najprije izabrati globalne organizacijske tj. ne samo zato što se poduzeća međusobno razlikuju već i zato što pojedini čimbenici organizacije različito utječu na pojedina poduzeća te na posjetu i zato što se novom organizacijom u konkretnom poduzeću želi postići i neka nova. Svi logični sustavi strukture imaju dobrih i loših strana. Stoga projektant u izgradnji organizacije poduzeća uvijek ima na raspolaganju neku od teorijski mogućih pristupa ili u kombinaciji dvaju ili više modela. Mogući su veoma različiti pristupi u strukturiranju odnosno u izgradnji organizacije poduzeća. visoki stupanj decentralizacije i demokratski stilovi vođenja mogu pokazati dobre rezultate u poduzeću orijentiranom na znanstvena istraživanja ali sa druge strane mogu biti pogubni u nekoj tvornici. 9 .

Navedenih modeli oblikovanja poduzeća vrlo često se koriste u različitim međusobnim kombinacijama. kad je riječ o velikim poduzećima mogu se i tolerirati nedosljednosti u navedenom pogledu. U izgradnji organizacijske strukture poduzeća prema organizacijskoj teoriji na jednoj organizacijskoj razini može se primjenjivati samo jedan pristup raščlanjivanja zadataka. 10 . Ipak. Neovisno o tome koju ćemo strategiju primijeniti prilikom reorganizacije.Teorija poznaje i druge načine strukturiranja organizacije koje ćemo samo nabrojati ali ih nećemo posebno detaljnije razmatrati. zatim 'kombinirani model' navedenih modela. Veliko je umijeće pronaći pravu sredinu između te dvije krajnosti što je vrlo teško postići. Čimbenici koji u konkretnoj situaciji u najvećoj mjeri utječu na poduzeće određuju i njegovu organizacijsku strukturu. Organizacijska struktura poduzeća u velikoj mjeri je određena ciljevima i strategijom kod izgradnje te se nikako ne bi smjelo izgubiti iz vida da je organizacijska struktura rezultat djelovanja mnogobrojnih čimbenika organizacije. Tako su nam još poznati modeli: 'odozdo prema gore'. Jedan od najčešćih problema s kojim se susreće svaki projektant u izgradnji organizacije poduzeća je postizanje ravnoteže između stabilnosti i fleksibilnosti organizacije odnosno njezine strukture. ako se radi o reorganizaciji već postojećeg poduzeća ili pojedine organizacijske jedinice tada u obzir mogu doći i ostali modeli. Izbor organizacijske strukture poduzeća obično je zadatak najvišeg managmenta u poduzeću kojemu bi nit vodilja trebala biti izbor najprimjerenije strukture za njezino poduzeće koja mora biti temeljena na strategiji i ciljevima poduzeća. 'strategija klina' koji podrazumijeva da promjene u organizaciji započinju sa srednjih razina managmenta te naposljetku model 'strategije većeg broja nukleusa' koji podrazumijeva da se organizacijske promjene u poduzeću započnu istovremeno na različitim razinama i dijelovima poduzeća. Kod većih organizacijskih promjena najčešće će se koristiti model 'odozgo prema dolje' gdje je taj model gotovo jedina opcija. No. prije nego je reorganiziramo moramo biti sigurni što želimo poboljšati i koji je cilj koji će opravdati pokretanje reorganizacije jer reorganizacija radi reorganizacije nema nikakve svrhe. Tako stabilnost strukture omogućava specijalizaciju i racionalizaciju poslovanja te snižavanje troškova dok fleksibilnost omogućuje brže prilagođavanje organizacije u promjenama na tržištu te okolini u kojoj rade.

Prema istraživanjima. Formalna organizacijska struktura je unaprijed utvrđen raspored poslova i sustav međusobnih veza u određenom poduzeću. Dinamika promjena organizacijske strukture uvjetovana je i rastom tj. kostur svakog poduzeća. Dužina trajanja organizacijske strukture ovisi o dinamičnosti organizacije. Stoga. efikasnu upotrebu svih raspoloživih resursa. većina poduzeća ili njezinih dijelova moraju poduzeti umjerene mjere organizacijskih promjena najmanje jednom godišnje te brojem promjene 4 do 5 godina. kao zaključak možemo navesti činjenicu da ni jedno poduzeće ne može imati istu strukturu kao neko drugo poduzeće niti je može imati isto poduzeće u različitim fazama svojeg razvoja. Stoga. formalna organizacijska struktura je ona koja je predložena i službenim aktima potvrđena od strane visokog managmenta. struktura mora osigurati punu pažnju ključnim funkcijama u organizaciji. racionalnu upotrebu kvalifikacija iskustva i znanja specijalista. Zaposleni moraju raditi u motiviranim i efikasnim timovima i moraju se temeljiti na prikladnom sustavu informacija i komunikacija. Nadalje.Organizacijska struktura poduzeća ne može se uspostaviti jednom za sva vremena pa čak i ne za neko kraće vrijeme. fleksibilnost na promjene. b) faza kada je poduzeće srednje te faza c) kada poduzeće poprima oblik velike kompanije. razvojem poduzeća. Tako možemo prepoznati najčešće tri faze u razvoju poduzeća: a) faza kada je poduzeće malo. Najvažnije kod izgradnje organizacijske strukture poduzeća je da se izgradi kvalitetna organizacijska struktura koja mora osiguravati ostvarivanje ciljeva organizacije optimalnu podjelu rada a posebno onih zadataka koji se dodjeljuju managerima. Formalna organizacija Cilj procesa izgradnje organizacijske strukture je donošenje formalne organizacijske strukture i ona predstavlja kralježnicu tj. Svakoj od tih faza razvoja poduzeća odgovarat će određena vrsta organizacijske strukture a od brzine njezinog razvoja zavisit će i učestalost za potrebom provedbi reorganizacija poduzeća. 11 .

Taj raskorak se kontinuirano i neodgodivo povećava sa vremenom od uspostavljanja formalne organizacijske strukture do sadašnjeg trenutka.Formalnom organizacijskom strukturom utvrđuju se sva bitna pitanja u funkcioniranju organizacije. 12 . Neformalna organizacija je formalna organizacija prilagođena stvarnim okolnostima i osobitostima članova organizacije. reorganizaciji poduzeća ili njezinih dijelova. objektivno postojeća organizacijska struktura koja nastaje spontano u procesu funkcioniranja formalne organizacijske strukture. spajaju činitelji rada u uže i šire skupine. Na početku formalna struktura odgovara stvarnoj no s vremenom dolazi do raskoraka između formalne i stvarne strukture. Neformalna organizacija Do raskoraka između formalne i stvarne organizacijske strukture dolazi zbog promjene pojedinog elementa organizacijske strukture koje je lako prepoznati i uskladiti sa novonastalim stanjem. opisuju i povezuju poslovi koje treba obaviti u poduzeću. Pojam neformalne organizacije često se vezuje za djelovanje neformalnih skupina u poduzeću pa se vrlo često neformalna organizacija shvaća negativno što ne mora biti točno. određuju statusi ljudi u organizaciji. vrlo je teško prepoznati neformalnu organizaciju koja se vezuje za ljude i njihovo djelovanje u organizaciji. Stoga se nikako ne bi smjelo čekati na stanje kad će se stvarna struktura bitno razlikovati od formalne te bi se kao protulijek tome trebao provoditi postupak prilagođavanje stvarne strukture formalnoj tj. određuju izvršna i rukovodeća radna mjesta te propisuju pravila i norme ponašanja u poduzeću. Za razliku od formalne organizacijske strukture u svakom poduzeću djeluje i stvarna tj. Formalna organizacijska struktura se najčešće prikazuje grafovima s pozicijama opisa poslova i ciljevima. Ako je raskorak između stvarne i formalne organizacijske strukture manji prilagođavanje se odvija 'u hodu' ali ako je raskorak veći a pogotovo velik tada je potrebno pristupiti temeljitoj reorganizaciji. S druge strane. Tako se formalnom organizacijskom strukturom utvrđuju. Neformalna organizacijska struktura je skup najčešće trajnih odnosa između ljudi u organizaciji koji su se uspostavili tijekom njihovog zajedničkog rada prisustvovanju nekim projektima u kojima su bile uključene različite organizacijske jedinice.

neformalni raspored rada te komunikacija i utjecaj uzora. 13 . Iz toga proizlazi da će izbor odgovarajuće strategije utjecaj na npr. promišljena i svjesna kreacija. Ipak valja naglasiti i činjenicu ako su ciljevi neformalne organizacije u suprotnosti sa interesom poduzeća tada je riječ o negativnom djelovanju neformalne organizacije.Naprotiv. Horizontalna diferencijacija predstavlja podjelu zadataka u organizaciji na različite podzadatke na istoj organizacijskoj razini te što je horizontalna diferencijacija veća to je i organizacija složenija. odnosi u skupini. hijerarhiju i ciljeve. koncepciju organizacije radnih mjesta a preko njih i na ukupnu organizaciju radnih mjesta. neformalna organizacija je spontana. skupine koje nastale kao rezultat prirode posla te prijateljske skupine koje su najčešće rezultat zajedničkog druženja organizacije izvan poduzeća. Složenost organizacije podrazumijeva razinu horizontalne i vertikalne diferencijacije u organizaciji. Neformalna organizacija može biti veoma utjecajna pa čak i do te mjere da dominira formalnom organizacijom. Nadalje. odnosi između skupina. Njezine kritične aktivnosti su: ponašanje managmenta. Složenost. Za razliku od formalne organizacije koja je namjerna. velika će poduzeća primijeniti i određeni stupanj decentralizacije u organizaciji za razliku od manjih poduzeća koja će češće zadržati centralizirani oblik. formalizacija i centralizacija u organizaciji Kad je riječ o dimenziji organizacije tada teorija nudi tri ključne dimenzije kojima je ona mjerljiva a to su: složenost. Navedene dimenzije će karakterizirati i organizaciju velikih poduzeća kojima će biti primjerenija jednostavnija struktura i u manjoj mjeri formalizirana organizacija. formalizacija i centralizacija poduzeća. Neformalne organizacije s obzirom na motive formiranja najčešće raspoznajemo i svrstavamo u dvije skupine a to su: interesne skupine tj. Vertikalna diferencijacija pak predstavlja podjelu organizacije po dubini odnosno po razinama managmenta u organizaciji. Razina te tri mjerljive dimenzije nudi mogućnost izbora odgovarajuće organizacijske strukture a time i načina funkcioniranja organizacije. Neformalna organizacija upravo kao i formalna ima svoje vođe. neformalna organizacija vrlo često je usmjerena na ostvarivanje ciljeva organizacije pa čak i užih interesa određenih neformalnih skupina u poduzeću.

Treća bitna dimenzija organizacije je njezina centralizacija. Što je taj stupanj veći to je manje prisutno usmeno komuniciranje za razliku od poduzeća sa niskim stupnjem formalizacije gdje dominira usmeno komuniciranje i dodjeljivanje zadataka. Što je mjesto i razina odlučivanja uža to je centralizacija prisutnija i obrnuto. Dimenziju složenosti poduzeća određuje bilo horizontalno bilo vertikalno naglašena dimenzija. Što je veći stupanj navedenih dimenzija to je veća potreba za dubljom i detaljnijom podjelom rada u poduzeću. Centralizirani način obavljanja poslova više će odgovarati funkcijskom nego teritorijalnom ustroju poduzeća. više odgovarati poduzećima koja rade u stabilnijim uvjetima poslovanja dok će decentralizirani način upravljanja odgovarati poduzećima koja rade u turbulentnoj i stalno promjenjivoj okolini uvjetovanoj promjenama na tržištu. utvrđivanje poslovne politike kontrolom nad kapitalnim izdacima i sl. Naravno da je zbog više spomenutih razina dublja organizacija i složenija za razliku od pliće koju je puno lakše i jednostavnije organizirati. Pod tim pojmom podrazumijevamo mjesta i razine odlučivanja u organizaciji. 14 . Idealna situacija bi bila da pojedine organizacijske jedinice budu samostalne u odlučivanju koje će dovesti do ostvarivanja zadanog cilja a uprava da donosi odluke o postavljanju glavnih ciljeva. Kad je riječ o centralizaciji odlučivanja u nekom poduzeću tada mislimo na činjenicu da glavna uprava donosi sve najvažnije odluke. U svakom konkretnom slučaju potrebno je pronaći pravu mjeru između centralizacije i decentralizacije kao dviju krajnosti. kolika je važnost i utjecaj tih odluka te koliko se često provjeravaju i kontroliraju niže razine od strane uprave. Centralizacija će nadalje. Ona podrazumijeva stupanj propisivanja odnosno razine standarda pravila i procedura kojima je određeno funkcioniranje i ponašanje članova u organizaciji. Za spoznaju koliko je neko poduzeće centralizirano potrebno je spoznati slijedeće: koliki je broj odluka koje se donose na nižim razinama.Dublja organizacija se prepoznaje po većem broju razina managera od 'top managmenta' do najniže razine managmenta. Formalizacija organizacije je svakako jedna od ključnih dimenzija organizacije. planiranju i strategiji poduzeća.

u smjenski rad.Vrste organizacijskih struktura Način provođenja unutarnje podjele rada te formiranje nižih organizacijskih jedinica po svim razinama poduzeća definira se sa vrstama organizacijske strukture koje ćemo samo teoretski i načelno obraditi. na desetinu. Funkcijska organizacijska struktura može imati oblik čiste ili procesno orijentirane organizacijske strukture. Departmantalizacija je pojam koji se susrećemo od najranijih vremena pa sve do danas. To znači da se temeljne organizacijske jedinice formiraju za obavljanje pojedinih poslova ili proizvodnju određenih proizvoda te obavljanje usluga. Departmantalizacija na bazi vremena također je vrlo stari način organizacije. Ovaj način rada je posebno primjenjiv u načinu organizacije rada gdje je nužno postići kontinuitet proizvodnje zbog tehnološke i ekonomske dimenzije. pukovniju diviziju i sl. Tim načinom organizacije grupiraju se ljudi prema vrsti posla kojeg obavljaju ali organiziranog u vremenske segmente tj. U modeliranju organizacijske strukture poduzeća polazi se od temeljnih načela raščlanjivanja zadataka koji se vrši na temelju kriterija izvršenja i kriterija objekta. lokaciji. satniju. ciljevima i primjeni tehnologije individualnog karaktera. U današnjom uvjetima ovaj koncept u organizacijskoj strukturi nekog poduzeća primjenjiv je samo na najnižoj razini organizacijske strukture. 15 . Njezine začetke možemo naći u plemenima. vod. Upravo je to jedno od temeljnih pitanja kad se postavlja pitanje koja je struktura najprimjerenija za konkretno poduzeće što predstavlja veliki problem budući je svako poduzeće po veličini. U takvom načinu organizacije jedan čovjek je upravljao jednom grupom koja je osim po broju grupirana i po vrstama zadatka koje obavljaju. S obzirom na način raščlanjivanja ukupnog zadatka te formiranja užih organizacijskih jedinica najčešće govorimo o dvije osnovne vrste: funkcijska ili divizijska organizacijska struktura. klanovima te u bilo kojem vremenu u vojnoj strukturi gdje se je od samog početka organiziranja vojna organizacija dijelila po principu jednostavnih brojeva tj.

U svjetskoj literaturi pronalazimo i nove vrste organizacijskih struktura kao što su: T oblik organizacije. teritorijalna ali također kao i rezultat podjele zadataka i rada prema potrošačima odnosno korisnicima. Najvažnije vrste organskih struktura su projektna te matrična organizacijska struktura. Za razliku od klasične odnosno tradicionalne organizacijske strukture početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća počele su se razvijati strukture koje su se bolje prilagođavale brzim promjenama i prisutnosti u primjeni visoke tehnologije koja je doživjela veliku ekspanziju. profesionalnu birokraciju divizijsku te adhokkracijsku organizacijsku strukturu. U svakoj od navedenih struktura potrebno poduzeti slijedeće korake: horizontalno podijeliti organizaciju na što je više moguće podjedinica. organizacija paukove mreže. da se sa takvim načinom organizacije postigne nešto novo. jasna hijerarhija rukovođenja s lancem zapovijedanja te formalno planiranje i zapošljavanje za temelju kompetencija.Divizijska organizacijska struktura javlja se u različitim oblicima kao: predmetna. klaster ili fraktalna organizacija izvrnuta organizacija te heterarhija. Sve su spomenute strukture izvedenice birokratske strukture koja je još uvijek prevladavajući oblik organizacijske strukture. i motivacija ljudi a dizajnirane su s eksperimentalnim ciljem tj. timska organizacija. mrežna organizacija. Osim navedenih teorija praksa poznaje i jednostavnu strukturu. 16 . U zadnje vrijeme vezano za promjene u organizaciji susrećemo se i sa pojmom inovativna organizacija koja predstavlja posebnu kombinaciju organske strukture. virtualna organizacija. procesa. Ona se često predstavlja i kao klasična odnosno tradicionalna organizacijska struktura koju je još davne 1900 predstavio glasoviti njemački sociolog Max Weber. ameba. strojnu birokraciju. Upravo zbog tih značajki tj. U tadašnjem predstavljanju kao i danas zadržala je osnovne značajke kao što su: specijalizirana podjela rada. prilagodljivosti promjenama te su strukture nazvane adaptivne ili organske strukture. utvrditi odnose autoriteta te jasno dizajnirati poslovne zadatke i uspješno ih delegirati.

kontinuirano se educirati. vrlo je nužno zbog turbulencije i velikih promjena u ekonomskom. političkom i društvenom okruženju osigurati veliku fleksibilnost i spremnost na promjene u organizaciji poduzeća. dr. oblikovanje organizacijske strukture ima jednu od najključnijih uloga. brže i ekonomičnije provesti. školovanog i motiviranog ljudskog kadra nemoguće je zamisliti ostvarivanje dobrih poslovnih rezultata. dr. Mijo Novak Zagreb. biti svjestan vrijednosti organizacije u kojoj obavlja radne zadatke te samim time ostvarivati i ciljeve poduzeća u kojem radi. Bez kvalitetnog. Pere Sikavica. sc. Pravilnim odabirom formalno smo modelirali na koji način će poduzeće u budućnosti ostvarivati zadatke a samim time i odrediti uspješnost poduzeća. Iz navedenog zaključujem da je kvalitetno oblikovana organizacijska struktura neizostavni preduvjet u uspostavi budućeg uspješnog poduzeća. Stoga je nužno osigurati kvalitetnu organizacijsku sredinu u koju će takav kadar poželjeti doći raditi. Nadalje. napredovati. U današnjem tržišno orjentiranom društvu gdje je imperativ uz zadanu kvalitetu postići što je moguće manju cijenu. sc. Informator 1999. POPIS LITERATURE  Poslovna organizacija – Prof. 17 . Prof.VLASTITO ARGUMENTIRANO MIŠLJENJE Za bilo koji posao koji svjesno želimo obaviti nužno je uzeti u obzir način na koji ćemo ga što kvalitetnije.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful