Krleža - BARAKA PET BE

ŽIVOTOPIS:
Miroslav Krleža (Zagreb, 7. srpnja 1893. – Zagreb, 29. prosinca 1981.) smatra se najvećim
hrvatskim književnikom 20. stoljeća. Rođen je u Zagrebu, gdje se i školovao.
Polazio je i vojnu akademiju u Budimpešti. U svom životu sudjelovao je u politici i bio je
ljevičar, a značajan je i njegov "sukob na književnoj ljevici" nakon kojeg prestaje s političkim
životom.
S Cesarcem je uređivao časopis Plamen, a još su značajni časopisi Danas, Pečat, Forum i
Književna republika. Za Krležu je karakterističan širok opus stvaralaštva.
Pisao je romane, drame, pripovijetke, novele, putopise, memoare, kritike i eseje, a okušao se i
u poeziji gdje se izdvaja zbirka dijalektičke kajkavske poezije pod nazivom ''Balade Petrice
Kerempuha'', no pisao je i pjesme antiratne tematike.
Djela: ''Hrvatski bog Mars'' (1922.; potpuna i konačna varijanta 1933.), ''Povratak Filipa
Latinovicza'' (1932.), ''Balade Petrice Kerempuha'' (1936.), ''Vučjak'' (1924.), ''Gospoda
Glembajevi'' (1929.), ''U agoniji'' (1928.), ''Leda'' (1930.), itd.

O DJELU:
''Baraka Pet Be'' novela je jednog od najpoznatijih Krležinih djela, zbirke novela ''Hrvatski
bog Mars'' koja je nastajala od 1922. do 1933. godine, a kao cjelovita zbirka izašla 1947.
Zbirka je to od sedam novela antiratne tematike koja nosi ironičan i podrugljiv naslov
''Hrvatski bog Mars'' po tome što Mars predstavlja hrvatskog boga rata, te na ironičan način
Krleža prikazuje stanje u Hrvatskoj za vrijeme Prvog svjetskog rata i opise hrvatskih seljaka i
intelektualaca.
Tema je besmisleno stradanje hrvatskih domobrana poslanih na klaonicu istočnoga bojišta
(Galicija), a stil je karakterističan Krležin – spoj impresionizma i ekspresionizma, povišene
retorike i melankoličnih meditacija. Dominiraju naturalistički opisi vojničkoga života i smrti,
a sve je uronjeno u ozračje implicitnoga komentara koji bismo mogli označiti gnjevnim i
nepomirljivim.
Neke su od novela iz zbirke ''Bitka kod Bistrice Lesne, Domobran Jambrek i Tri domobrana.
Osim u Hrvatskoj ova je novela vrlo poznata i u europskoj književnosti. Krleža u djelu
opisuje apsurdnost ratovanja, tragedije pojedinaca koji se pate i umiru bez ikakvog smisla i
posebnog značenja.

TEMA: U baraku pod nazivom Pet Be dovezen je teško ranjeni hrvatski vojnik Vidović
kojemu jedino preostaje da čeka smrt. Upravitelj je barake grof Axerlode koji nema
suosjećanja s ranjenicima. Radnja se temelji na teškoćama koje proživljavaju ranjenici. Na
kraju nastaje pijanka koja dovodi do kaosa u baraci. Dolazi Axerlode i pokušava napraviti
reda, a Vidović umire sam i napušten.

IDEJA: Krleža ovim djelom svim čitateljima daje antiratnu poruku.

Inspiracija su za djelo i temeljni motiv upravo događaji iz Krležina vlastita života. Krleža je
ogorčen užasima koje donosi rat. Izrazito se protivi ratu i ratnim razaranjima. Iako na pomalo
ironičan način opisuje rat, svejedno prikazuje koliko je ratovanje besmisleno. On karikira rat,
ali također prikazuje ljude koji se dehumaniziraju i postaju poput životinja. Tu više nema
suosjećajnosti. Zbog toga hrvatski domobrani više nemaju snage za borbu te se prepuštaju
sudbini.

VRSTA DJELA: novela (iz zbirke novela ''Hrvatski bog Mars'')

VRIJEME RADNJE: 1916. godina, Prvi svjetski rat
MJESTO RADNJE: na ratištima u borbi Hrvatske za Austro-Ugarsku Monarhiju

KRATAK SADRŽAJ:
Opisuje se život u jednoj baraci koja zbrinjava ranjenika.
Na mjesto broj 8 u baraku dolazi ranjenik Vidović za kojeg je prognoza smrt u roku od jednog
dana. Padaju oklade među ostalim “stanovnicima” barake hoće li ili neće doživjeti jutro. Ipak
doživljava jutro i inspekciju grofa Axelrodea koji obilazi ranjenike.
Te noći, Vidović je i dalje živ, Nijemci i Mađari provode grupno pijančevanje u baraci, iako
je to strogo zabranjeno. Front je probijen (radi se o Prvom svjetskom ratu, logor – baraka je
smješten negdje oko granice s Rusijom ), svi napeto iščekuju prekid, odnosno udaljavanje
zvukova pucnjeva.
Kad je ipak fronta odbačena dalje od barake, grof priređuje mimohod u čast pobjede. Svi
moraju obići oko barake jedan krug: ranjeni, napola mrtvi, bez udova, medicinsko osoblje.
Broj devet, koji je boravio do Vidovića, umire, a tada se Vidović diže iz postelje i zove
doktora da pomogne njegovu susjedu, ali i on tada umre.

RAT između Austro-Ugarske i Rusije, a pobjedu ostvaruje Austro-Ugarska

OPIS ŠPITALA/BOLNICE:
Špital je bolnica koja putuje kako se kreću bojišta, ukupno ima 42 barake i oko 1500
ranjenika. Izgleda poput drvene kolibe. U bolnici vlada izuzetno teško stanje. Ranjenici
nemaju hrane i pića pa su ih hranili sredstvima za gliste.
U baraci Pet Be također vlada kaos. Svi trče s jedne strane na drugu. Neprestano dolaze novi
ranjenici.
U opisu je barake uočljiva ironija. Krleža tom ironijom prikazuje apsurdnost ratovanja i
nemar ljudi jednih za druge.
Ranjenike uspoređuje s vrećama koje su unosili ili iznosili. Nad svakim je tijelom stajala
etiketa da se zna u kakvom je stanju ranjenik.

TRI GRUPE:
Baraka je podijeljena u tri grupe. Prva su grupa polomljene kosti: kosti vire iz tijela ranjenika,
ali ljudi samo leže i
šute. Druga su grupa amputirani: bez noge ili ruke i bez zavijenih rana koje se zbog toga samo
suše. Treća su grupa cuvaks: to su oni umirući koji samo proputuju kroz bolnicu jer uglavnom
ne dočekaju novi dan.

OPIS KUPAONICE:
Opis je kupaonice najbolje prikazan u trenutku kada je dovezen ranjeni Vidović.
Vidljiv je tipičan naturalistički opis. I samom se prljavom Vidoviću kupaonica gadila i nije ju
mogao usporediti ni s jednom kroz koju je dotad prošao. Voda je bila smrdljiva i žuta od
prljavštine, nad njom se pjenila sivozelena sapunica i plivali krvavi zavoji i gnojne vate. Iz
vruće se vode dizala para koja je smrdjela po blatu.
*Opis barake prikazuje kaotično, mračno i depresivno stanje.

MIMOHOD/POVORKA:
Mimohod prikazuje masovnu scenu ophoda oko barake u znak pobjede nad Rusima.
Prikaz je to i simbol ismijavanja slavlja (ironija) zbog pobjede u ratu. Taj je trenutak
najznačajnija scena, a apsurdan je zbog toga što predstavlja neku vrstu mučenja jadnih
ranjenika koji se nalaze u teškom stanju ili pred smrću, a zapravo se slavi pobjeda ne
obazirući se na ranjenike.
Maximilian Axerlode zapovijedio je da se pobjeda nad Rusima proslavi mimohodom te da
apsolutno svi ranjenici moraju sudjelovati u tom mimohodu, čak su i oni koji ne mogu hodati
bili nošeni.
Krleža mimohodom ismijava rat.

LIKOVI: mladi ranjeni student Ivica Vidović i šef špitala Maximilian Axerlode

GROF MAXIMILIAN AXERLODE: Šef je bolnice (špitala) u kojoj su smješteni ranjenici iz

rata, koju često obilazi kao inspekcija. U životu se iskazao kao ambiciozan čovjek koji je želio
postati junak ili veliki ratnik, no to nije mogao ostvariti jer smatra da je rođen u krivo vrijeme,
stoga često ironično daje komentare na tadašnja vremena. Smeta mu tadašnji politički
poredak, smetaju mu razvoj i industrijalizacija.
Grof Axerlode lik je oblikovan ironijom i groteskom. Željan je rata kako bi se istaknuo, kako
bi postao veliki junak i ratnik, a ovdje je ništa drugo doli obični šef bolnice. U tome je
prikazana ironija. U djelu se ističe njegovo slavno podrijetlo. On je plemić i izrazito poštuje
tradiciju. Potječe iz plemenitaške aristokratske obitelji i time se veliča i ističe njegov status.
Ono što je kod njega negativno je to što on žudi za ratovanjem, borbama i vojskom samo zato
da se istakne, želi ono negativno iz sebičnih razloga. Nema osjećaja za ranjenike u bolnici.
Potpuna zaluđenost ratom, slavom i pobjedom grofa Axerloda potiče da jadne i bespomoćne
ranjenike tjera na mimohod.
Axerlode simbolizira neprijatelje Hrvatske, odnosno gospodara nad Hrvatskom.

OPIS VIDOVIĆA: Student, intelektualac i hrvatski domobran prostrijeljenih pluća koji je

zbog krvarenja dopremljen u baraku. Vidović, iako je proputovao mnogim bojištima, još
nikada nije bio u tako prljavoj bolnici, osobito kupaonici koja odiše ružnim naturalističkim
opisima.
U baraci je Vidović ležao na broju osam. Sudbina broja osam kao da je predodređena za smrt.
Već se nekoliko dana mijenjaju ranjenici s broja osam. Čak su se i ostali ranjenici kladili na
Vidovića da neće dočekati jutro. Jednostavno mu je bilo suđeno umrijeti, odnosno čekati taj
kobni trenutak. Njega također okružuju teški ranjenici podijeljeni u tri već spomenute grupe.
Ima negativan stav prema životu i žali što se uopće rodio. Zapravo, on ne nalazi smisao u
tome što je rođen, sve što se oko njega događa čini mu se toliko apsurdno i besmisleno,
osobito to ratovanje. Svjestan je da će umrijeti zbog tuđeg nemara i takvu smrt smatra
sramotnom. Iako ima želje za životom, ne pronalazi smisao stalnog ratovanja i ležanja po
špitalima.
Stav prema religiji: Vidović je okružen ranjenicima koji se mole svojim bogovima i koji
zazivaju boga kao posljednju nadu jer im je lakše podnijeti silnu bol kroz vjeru u boga, ali
Vidović nema nikakav odnosa s Bogom. Zbog silnih je ratovanja i borbi u kojima je
sudjelovao, čak i zbog općeg apsurdnosti ratovanja, Vidović izgubio vjeru u Krista. Njega
molitva ne može utješiti jer on pruža ruke prema nebu, ali ne zna kome ih pruža, stoga ruke
ostaju prazne.
Jednom je prilikom Vidović osudio žene kao majke budućih krvnika, karikira žene smatrajući
ih onima koje će rađati buduće ratnike krvnike. Zgraža se nad ponašanjem žena u špitalu i u
tom trenutku bijeli i čisti stolnjak sa stola poželi umočiti u blatnu posudu da ostavi mrlju
odnosno trag da je postojao, da mu je bilo teško, ali ga nitko nije primjećivao niti mu
pomogao.
Ta je želja za ostavljanjem traga bila Vidovićeva pobuna protiv stanja u kojem se nalazio, a
Krleža motivom prljave mrlje simbolizira Hrvate koji su se uvijek morali boriti za druge,
odnosno za strance i tuđince. Vidovićeva je pobuna
najvjerodostojnije prikazana one večeri kada su bolničari slavili pobjedu ne mareći za jadne
ranjenike koji vape za pomoć. "Braćo draga! Molim vas! Mir! Mene boli! Mene strašno boli,
viče Vidović, ali mu se glas gubi, i on samo hropti, i krv mu navire na zube."
Vidović je također uz ostale ranjenike sudjelovao u mimohodu, a kad su ga donijeli s povorke,
imao je visoku temperaturu. Nakon mimohoda Vidovićevo se stanje pogoršavalo iz minute u
minutu. Tijekom boravka u baraci Vidović je doživio veliko razočaranje, najprije prizorom
koji ga je dočekao u baraci, prljavštinom i smradom, zatim nemarom bolničara za ranjenike,
osobito kad je umirao broj devet, a pijane bolničarke ništa nisu poduzele.
I sam je Vidović doživio kobnu i tragičnu smrt, baš onakvu kakvu je nazivao sramotnom.
Umro je sam i bespomoćan u okruženju bolničara koji nisu dostojno pomagali ranjenicima
niti suosjećali s njihovom boli.

KONTRAST VIDOVIĆA I AXERLODEA:

Axerlode i Vidović dva su lika koja dominiraju novelom.
Simbolično su prikazani u kontrastu gdje Vidović simbolizira hrvatski narod, njegovu žrtvu i
patnju u borbi za tuđe ciljeve jer hrvatski se narod ne može boriti za sebe, nego samo za
tuđince. Ističemo ga kao lik koji svojim turobnim mislima iskazuje antiratne stavove
hrvatskog intelektualca.
Grof simbolizira neprijatelje Hrvatske, odnosno gospodare nad Hrvatskom, a ujedno oslikava
bezosjećajnost prema patnji drugih i apsurdnost ratovanja, te stavove imperijalističkih sila u
naletima osvajačkih pohoda.

STIL I JEZIK:
Djelo je napisano kajkavskim narječjem jer je to govor Krležina rodnog kraja.
Često koristi dijalektizme, tuđice, poredbe, ali i arhaizme.
Krležin je leksik iznimno bogat. On piše intelektualiziranim leksikom jer je vrlo obrazovan
čovjek i da bismo razumjeli njegovo djelo, morali bismo također biti dobro obrazovani. Bio je
poliglot i govorio puno jezika, što se vidi iz samog djela jer često piše kratke rečenice na
različitim jezicima od kojih se ističu latinski, mađarski, francuski...
U djelu vojnici koriste vojnički leksik, a seljaci govore zavičajnim govorom odnosno
kajkavskim dijalektom.

ELEMENTI EKSPRESIONIZMA: nemir i kaos koji vladaju u bolnici; prevladavaju ružni

motivi u opisima prostora i opisima ranjenika, izgubljenost i osamljenost lika Vidovića;
najistaknutiji je motiv smrt; prikaz masovne scene u mimohodu; prikaz ratne bolnice

ELEMENTI NATURALIZMA: detaljno opisivanje ružne kupaonice; opisi krvavih rana;

čovjek je prvenstveno fiziološko biće pa tek onda duhovno i nitko ne mari za njega; ljudi se
ponašaju poput životinja i dehumaniziraju se; masovna scena mimohoda; opsjednutost smrću;
uglavnom su odlike ekspresionizma slične odlikama naturalizma

ELEMENTI REALIZMA: realan opis situacije u baraci; tipičan lik ranjenika Vidovića
u tipičnom prostoru špitala; detaljan opis prostora tipičan za karakterizaciju likova;
javlja se pobunjeni pojedinac koji iznosi vlastite stavove; socijalna i psihološka
karakterizacija likova