Professional Documents
Culture Documents
ŽIVOTOPIS:
Miroslav Krleža (Zagreb, 7. srpnja 1893. – Zagreb, 29. prosinca 1981.) smatra se najvećim
hrvatskim književnikom 20. stoljeća. Rođen je u Zagrebu, gdje se i školovao.
Polazio je i vojnu akademiju u Budimpešti. U svom životu sudjelovao je u politici i bio je
ljevičar, a značajan je i njegov "sukob na književnoj ljevici" nakon kojeg prestaje s političkim
životom.
S Cesarcem je uređivao časopis Plamen, a još su značajni časopisi Danas, Pečat, Forum i
Književna republika. Za Krležu je karakterističan širok opus stvaralaštva.
Pisao je romane, drame, pripovijetke, novele, putopise, memoare, kritike i eseje, a okušao se i
u poeziji gdje se izdvaja zbirka dijalektičke kajkavske poezije pod nazivom ''Balade Petrice
Kerempuha'', no pisao je i pjesme antiratne tematike.
Djela: ''Hrvatski bog Mars'' (1922.; potpuna i konačna varijanta 1933.), ''Povratak Filipa
Latinovicza'' (1932.), ''Balade Petrice Kerempuha'' (1936.), ''Vučjak'' (1924.), ''Gospoda
Glembajevi'' (1929.), ''U agoniji'' (1928.), ''Leda'' (1930.), itd.
O DJELU:
''Baraka Pet Be'' novela je jednog od najpoznatijih Krležinih djela, zbirke novela ''Hrvatski
bog Mars'' koja je nastajala od 1922. do 1933. godine, a kao cjelovita zbirka izašla 1947.
Zbirka je to od sedam novela antiratne tematike koja nosi ironičan i podrugljiv naslov
''Hrvatski bog Mars'' po tome što Mars predstavlja hrvatskog boga rata, te na ironičan način
Krleža prikazuje stanje u Hrvatskoj za vrijeme Prvog svjetskog rata i opise hrvatskih seljaka i
intelektualaca.
Tema je besmisleno stradanje hrvatskih domobrana poslanih na klaonicu istočnoga bojišta
(Galicija), a stil je karakterističan Krležin – spoj impresionizma i ekspresionizma, povišene
retorike i melankoličnih meditacija. Dominiraju naturalistički opisi vojničkoga života i smrti,
a sve je uronjeno u ozračje implicitnoga komentara koji bismo mogli označiti gnjevnim i
nepomirljivim.
Neke su od novela iz zbirke ''Bitka kod Bistrice Lesne, Domobran Jambrek i Tri domobrana.
Osim u Hrvatskoj ova je novela vrlo poznata i u europskoj književnosti. Krleža u djelu
opisuje apsurdnost ratovanja, tragedije pojedinaca koji se pate i umiru bez ikakvog smisla i
posebnog značenja.
TEMA: U baraku pod nazivom Pet Be dovezen je teško ranjeni hrvatski vojnik Vidović
kojemu jedino preostaje da čeka smrt. Upravitelj je barake grof Axerlode koji nema
suosjećanja s ranjenicima. Radnja se temelji na teškoćama koje proživljavaju ranjenici. Na
kraju nastaje pijanka koja dovodi do kaosa u baraci. Dolazi Axerlode i pokušava napraviti
reda, a Vidović umire sam i napušten.
KRATAK SADRŽAJ:
Opisuje se život u jednoj baraci koja zbrinjava ranjenika.
Na mjesto broj 8 u baraku dolazi ranjenik Vidović za kojeg je prognoza smrt u roku od jednog
dana. Padaju oklade među ostalim “stanovnicima” barake hoće li ili neće doživjeti jutro. Ipak
doživljava jutro i inspekciju grofa Axelrodea koji obilazi ranjenike.
Te noći, Vidović je i dalje živ, Nijemci i Mađari provode grupno pijančevanje u baraci, iako
je to strogo zabranjeno. Front je probijen (radi se o Prvom svjetskom ratu, logor – baraka je
smješten negdje oko granice s Rusijom ), svi napeto iščekuju prekid, odnosno udaljavanje
zvukova pucnjeva.
Kad je ipak fronta odbačena dalje od barake, grof priređuje mimohod u čast pobjede. Svi
moraju obići oko barake jedan krug: ranjeni, napola mrtvi, bez udova, medicinsko osoblje.
Broj devet, koji je boravio do Vidovića, umire, a tada se Vidović diže iz postelje i zove
doktora da pomogne njegovu susjedu, ali i on tada umre.
OPIS ŠPITALA/BOLNICE:
Špital je bolnica koja putuje kako se kreću bojišta, ukupno ima 42 barake i oko 1500
ranjenika. Izgleda poput drvene kolibe. U bolnici vlada izuzetno teško stanje. Ranjenici
nemaju hrane i pića pa su ih hranili sredstvima za gliste.
U baraci Pet Be također vlada kaos. Svi trče s jedne strane na drugu. Neprestano dolaze novi
ranjenici.
U opisu je barake uočljiva ironija. Krleža tom ironijom prikazuje apsurdnost ratovanja i
nemar ljudi jednih za druge.
Ranjenike uspoređuje s vrećama koje su unosili ili iznosili. Nad svakim je tijelom stajala
etiketa da se zna u kakvom je stanju ranjenik.
TRI GRUPE:
Baraka je podijeljena u tri grupe. Prva su grupa polomljene kosti: kosti vire iz tijela ranjenika,
ali ljudi samo leže i
šute. Druga su grupa amputirani: bez noge ili ruke i bez zavijenih rana koje se zbog toga samo
suše. Treća su grupa cuvaks: to su oni umirući koji samo proputuju kroz bolnicu jer uglavnom
ne dočekaju novi dan.
OPIS KUPAONICE:
Opis je kupaonice najbolje prikazan u trenutku kada je dovezen ranjeni Vidović.
Vidljiv je tipičan naturalistički opis. I samom se prljavom Vidoviću kupaonica gadila i nije ju
mogao usporediti ni s jednom kroz koju je dotad prošao. Voda je bila smrdljiva i žuta od
prljavštine, nad njom se pjenila sivozelena sapunica i plivali krvavi zavoji i gnojne vate. Iz
vruće se vode dizala para koja je smrdjela po blatu.
*Opis barake prikazuje kaotično, mračno i depresivno stanje.
MIMOHOD/POVORKA:
Mimohod prikazuje masovnu scenu ophoda oko barake u znak pobjede nad Rusima.
Prikaz je to i simbol ismijavanja slavlja (ironija) zbog pobjede u ratu. Taj je trenutak
najznačajnija scena, a apsurdan je zbog toga što predstavlja neku vrstu mučenja jadnih
ranjenika koji se nalaze u teškom stanju ili pred smrću, a zapravo se slavi pobjeda ne
obazirući se na ranjenike.
Maximilian Axerlode zapovijedio je da se pobjeda nad Rusima proslavi mimohodom te da
apsolutno svi ranjenici moraju sudjelovati u tom mimohodu, čak su i oni koji ne mogu hodati
bili nošeni.
Krleža mimohodom ismijava rat.
LIKOVI: mladi ranjeni student Ivica Vidović i šef špitala Maximilian Axerlode
STIL I JEZIK:
Djelo je napisano kajkavskim narječjem jer je to govor Krležina rodnog kraja.
Često koristi dijalektizme, tuđice, poredbe, ali i arhaizme.
Krležin je leksik iznimno bogat. On piše intelektualiziranim leksikom jer je vrlo obrazovan
čovjek i da bismo razumjeli njegovo djelo, morali bismo također biti dobro obrazovani. Bio je
poliglot i govorio puno jezika, što se vidi iz samog djela jer često piše kratke rečenice na
različitim jezicima od kojih se ističu latinski, mađarski, francuski...
U djelu vojnici koriste vojnički leksik, a seljaci govore zavičajnim govorom odnosno
kajkavskim dijalektom.
ELEMENTI REALIZMA: realan opis situacije u baraci; tipičan lik ranjenika Vidovića
u tipičnom prostoru špitala; detaljan opis prostora tipičan za karakterizaciju likova;
javlja se pobunjeni pojedinac koji iznosi vlastite stavove; socijalna i psihološka
karakterizacija likova