UNIVERZITET U TUZLI EKONOMSKI FAKULTET

MAKROEKONOMIJA II
(Predavanja i vježbe)

Makroekonomija II

Hrnčić Seid & Bašić Emir

1. 1.1

Hrnčić Seid & Bašić Emir EKONOMSKI RAST I RAZVOJ

Pojam ekonomskog razvoja

Ekonomski razvoj predstavlja kvalitativno povećavanje realnog GDP-a. on je širi pojam od pojma ekonomskog rasta i ekonomski rast čini komponentu ekonomskog razvoja. EKONOMSKI RAZVOJ = EKONOMSKI RAST + UKUPNI KVALITET ŽIVOTA Ukupna kvaliteta življenja (kvaliteta života) predstavlja promjene u strukturnom, institucionalnom i tehnološkom smislu uključujući i održavanje životne sredine.

1.2

Pojam ekonomskog rasta

Ekonomski rast je povećanje proizvodnje na nivou nacionalne privrede. On je također uvećavanje realnog GDP-a (Bruto domaći proizvod) određene makroekonomije (nacionalne privrede) u odnosu na njegovu veličinu u prethodnom periodu. Drugačije definirano ekonomski rast se ostvaruje kada se granica proizvodnih mogućnosti pomjera prema van a to se dešava kroz povećanje stepena korištenosti tehničko-tehnoloških metoda kao i sredstava. Osnovna odlika ekonomskog rasta jeste kvantitativno pokazivanje stanja. Osnovna odrednica ekonomskog rasta je GDP per capita (BDP po glavi stanovnika). Prema Samuelsonu, uvjet uspjeha jedne nacije dugoročno predstavlja upravo ekonomski rast.

1.3

Najznačajnije teorije ekonomskog rasta

U ekonomskoj teoriji postoji veliki broj teorija ekonomskog rasta od kojih su najvažnije: 1. Teorija uzleta, stagnacije i uravnoteženog rasta 2. Kratkoročne i dugoročne teorije ekonomskog rasta 3. Savremene makroekonomske teorije o rastu (ekonomija ponude) Samuelson napominje da svaka teorija ekonomskog rasta nastoji da objasni na koji način države prekidaju začarani krug siromaštva i počinju da mobiliziraju četiri najvažnija faktora proizvodnje: 1. Ljudske resurse (sposobnost ljudi koja se izražava kroz ponudu rada, obrazovanje, disciplinu, motivaciju) 2. Prirodne resurse (bogatstva prirode koja se očituju kroz zemlju, minerale, goriva, kvalitetu okoliša) 3. Tvorbu kapitala (strojevi, mašine, tvornice, ceste) 4. Tehnologiju (nauku, tehniku, menadžment, poduzetništvo)

2

Makroekonomija II

Hrnčić Seid & Bašić Emir

1.3.1

Teorija uzleta, stagnacije i uravnoteženog rasta

1.3.1.1 Teorija uzleta se povezuje sa imenom W. Rostova (1960) i njegovog učenja u kome se akcentiraju periodi ekonomskog rasta: • Tradicionalno vrijeme • Etapa prelaska ka modernom društvu • Etapa starta ili uzleta Zemlja Period uzleta Velika Britanija 1782-1802 Francuska 1830-1860 SAD 1843-1860 Japan 1900 Turska 1937 Indija 1952 Kina 1952 Bivša Jugoslavija 1953
Tabela 1. Okvirni datumi starta (uzleta) pojedinih zemalja

Ova teorija pravi analogiju sa avionom koji je sposoban da leti tek nakon dostizanja određene kritične visine. Faze uzleta Rostov vezuje za ispunjenje sljedeća tri uvjeta: • do 5% porast investicija • razvoj jednog ili više proizvodnih sektora koje odlikuje visoka stopa rasta • postojanje povoljnog političkog, društvenog i institucionalnog okvira za ekonomski rast Faza uzleta je kako vidimo u najtješnjoj vezi sa prosperitetnim tzv. propulzivnim odnosno «vukućim» sektorima. (industrija, poljoprivreda). U ovom smislu Rostov grupiše sve sektore u: 1. sektore primarnog rasta 2. sektore dodatnog rasta 3. sektore izvedenog rasta Primat pripada primarnim sektorima, a nakon njihovog zadovoljavajućeg razvoja dolazi i do uzleta pratećih sektora, što rezultira uzletom čitave makroekonomija. Dalji slijedi da ekonomski rast dovodi do rasta profita, profiti utiču na snažniju investicionu aktivnost, investicije djeluju na podizanje ekonomske aktivnosti a kao krajnji rezultat imamo povećanje realnog GDP-a. 1.3.1.2 Teorija stagnacije U osnovi svih teorija stagnacije nalazi se međunarodna dimenzija ekonomskog rasta. Ista, da nerazvijene zemlje danas imaju određene prednosti koje nisu imale nekada nerazvijene a sada razvije zemlja. Nedovoljno razvijene zemlje mogu ostvariti ekonomski rast 3

• Drugi pravac reprezentuje mišljenja nasljednika Thomasa Malthusa i njegovih pesimističkih stavova u vezi odnosa proizvodnje i rasta stanovništva.2.1 Škola stagnacije se vezuje za ime američkog ekonomistu Hansena. 4 .3 Škola eksplozije i kolapsa se dijeli na tri pravca: • Marksova teorija (Kapital. Najpoznatiji teoretičari iz ovog kruga su članovi «Rimskog kluba» i njihovog rada «Granice rasta» (1972).3.1.2.2. Ova teorija polazi od premise da je došlo do stagnacije stope rasta stanovništva i štednje. Što je dovelo do stagnacije privrednog rasta.2 Kratkoročne i dugoročne teorije ekonomskog rasta 1. 1.3. temeljeći svoje zaključke na stavu da tehnološki napredak naprosto sam po sebi doprinosi ekonomskom rastu. 1.3.3. Ovu teoriju je razvio Hardvardski profesor Aleksandar Geršrenko (1962) i ona je u literaturi poznata kao «Geršrenkov efekt». 1.2. budući da u okviru kapitalizma po Marksovoj analizi dolazi do protivrječnosti koje će objektivno biti prepreka daljem njegovom razvoju (tendencijski pad prosječne kamatne stope. 1. Simon Kuznec kritizira je teorije uzleta i na osnovu proučavanja privredne historije 13 visoko razvijenih zemalja u dugom periodu od preko 100 godina zaključuje da je ekonomski rast ovih zemalja najpribližnije modelu uravnoteženog rasta.2.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir mehanizmom akumulacije tehnologija i znanja iz razvijenih zemalja. «Geršrenkov efekt» je efekt koji se stvara kada nerazvijene zemlje uvoze tehnologije od razvijenih zemalja da bi povećale svoj ekonomski rast. 1.2 Teorije dugoročnog ekonomskog rasta su raznorodne i pojavljuju se kao: • škola stagnacije • škola dugoročnog rasta sa fluktuacija privrednih ciklusa • škola eksplozije i kolapsa 1.2 Škola dugoročnog ekonomskog rasta sa fluktuacijama privrednih ciklusa i postepenim povećavanjem stope ekonomskog rasta ima za polaznu premisu da će budući rast biti analogan (isti) rastu u prošlosti.2. • Treći pravac iz ove škole osporava pesimistične poruke prva dva.3.3.3. rast radničke klase i njena revolucionarnost). Po ovoj teoriji čiji je predstavnik Robert Solow (1957) svijet karakteriše stabilan dugoročni ekonomski rast.2.1 Teorije kratkoročnog ekonomskog rasta analiziraju rigorozne matematičke odnose između stope rasta i proizvodnih inputa posebno kapitala i radne snage. te da su pesimistički stavovi stagnicionista neprihvatljivi. 1883) ekonomskog rasta predviđa nestajanje kapitalizma (kolaps). Obično se prave komparacije da je rast sličan kretanju kornjače koja sporo ali sigurno i stalno ide naprijed a ne kretanju zeca koji na mahove pravi velike i snažne skokove ali se odmara čim osjeti umor.2.2 Teorija uravnoteženog rasta Po ovoj teoriji ekonomski rast je uravnotežen proces kome se privrede pojedinih zemalja stalno kreću naprijed.

3.2 Monetaristička teorija se u ekonomskoj teoriji vezuje za ime MIltona Fridmana. Ekonomija ponude se zasniva na tumačenju poreza na ekonomski rast.1 Keynesijanska ekonomija se temeljni na tumačenju ekonomskog rasta sa gledišta tražnje.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir 1.3.3. moglo bi se reći. najvećih ekonomista svijeta. Zato se Keynsianci zalažu za politiku niskih kamatnih stopa (politika «jeftinog novca») kao sredstvo stimulacije investicija (ali i podizanja plata). Ova teorija tvrdi da visoke porezne stope negativno utiču na ekonomski rast. Suvremeni makroekonomisti zalažu se za različite metode stimulacije ekonomskog rasta.3 Suvremene makroekonomske teorije o ekonomskom rastu Sva današnja politika svijeta potiče iz grananja ekonomije na teorije koje su zastupala dvojica.3 Ekonomija ponude je doživjela afirmaciju od 80-tih godina. Sve ovo je dovelo do napuštanja istraživanja tražnje te se cjelokupna ekonomska politika okrenula na faktore koji određuju agregatnu ponudu. Osnova njegovih istraživanja koja su uvažena u ekonomskim politikama zapadnih zemalja nakon Keynesa je stav da promjene stope rasta ponude novca istovremeno objašnjavaju ekonomsku dinamiku odnosno ekonomski rast. Najpoznatije makroekonomske teorije koje danas govore o ekonomskom rastu su: • Keynesijanska ekonomija • Monetaristička teorija • Teorija ekonomije ponude 1. Keynesionizam objašnjava nizak tempo ekonomskog rasta nedovoljnom veličinom ukupne tražnje koja ne obezbjeđuje neophodan rast GDP-a.3. Jednostavno rečeno ovdje se smatra da se u kratkom roku može promijeniti proizvodnja i zaposlenost povećavanjem novčane mase.3. 1.3. Ova dva koncepta su bila primjenjivana u ekonomskoj politici Ronalda Regana (1980) i Margarete Tacher (1979). 1. 5 . Osnovno objašnjenje Keynesianskog pristupa je stav po kome principom multiplikatora na neku od komponenata potrošnje u kratkom roku utiče na ubrzanje ekonomskog rasta.3. Iz toga proizlazi značaj monetarne politike u procesu dinamiziranja procesa ekonomskog rasta.

Po Weberu.6% Tabela 2.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir Sa rastom porezne stope rastu i porezni prihod. Malezija…) 4. 1.2% Industrijski kapitalizam (1820-1980) 0. Dugoročni ekonomski rast se temelji na uvećanoj upotrebi proizvodnih faktora (inputa). savremeno vrijeme dovodi u pitanje neke od Weberovih postavki zato što njegove teze ne mogu objasniti visok ekonomski rast nekih azijskih zemalja (6-9%) posljednje 2-3 decenije (Kina. Na osnovu toga se rast GDP-a može dekomponovati na tri zasebna izvora: • Rast radne snage • Rast kapitala 6 . ali se smanjuju podsticaji za privređivanje.0% Razvijena poljoprivreda (1500-1700) 0. Tempo ekonomskog rasta i poljoprivredne proizvodnje po stanovniku 2. Rezultati drugog ekonomiste Simona Kuzneca pokazuju da je ekonomski rast uslovljen tehnološkim usavršavanjem.1% 0. Agnus Maddison je vršio istraživanja na polju izvora dugoročnog ekonomskog rasta i on je dosadašnju historiju i ekonomski rast sagledavao u četiri etape: • Poljoprivreda • Razvijena poljoprivreda • Trgovački kapitalizam • Industrijski kapitalizam Faze Stanovništvo Poljoprivreda po stanovniku Poljoprivreda (500-1500) 0. Tajvan.4% 0.9% 1.1% Trgovački kapitalizam (1776-1820) 0. 3. Najveći broj zemalja nakon II Svjetskog rata ima prosječnu stopu ekonomskog rasta između 2-3 %. Međutim. Weber je tvrdio da protestantizam prožima težnju za profitom. Singapur. u njegovom djelu «Protestantske etike i duh kapitalizma» (1904) najbolji uslov za prosperitet kapitalizma i ekonomski postoji u onim zemljama u kojima su naglašene protestantske religijske vrijednosti.4 Izvori dugoročnog ekonomskog rasta Vođenje i ubrzavanje ekonomskog rasta je složen posao u svakoj nacionalnoj privredi. Južna Koreja.2% 0. 1. Jedno od najpopularnijih teorija koja objašnjava ovu vezu je vezano za ime Maksa Webera koji za polaznu tačku društva i ekonomskog rasta uzima odnos između religije i ekonomije.

Poslovni ciklus je tok ukupne društvene proizvodnje dohotka i zaposlenosti koji obično traje od 2 do 10 godina. što je donekle uspjela sve do 1974/75 godine kada se javila kriza izazvana naftnim šokom u svijetu. Polet 7 . Oživljavanje IV. Depresija III. obilježen velikom ekspanzijom ili kontrakcijom u većini sektora ekonomije. Pod pojmom kriza podrazumijevamo poremećaje koji znače drastično opadanje proizvodnje. zaposlenosti i cijena nije ravnomjerno niti se uvijek kreće u istom pravcu. Posebnu vrstu fluktuaciju predstavljaju sezonske fluktuacije izazvane karakterom proizvodnje (poljoprivreda). Poslovni ciklusi se javljaju kada se ekonomska aktivnost ubrzava ili smanjuje.Makroekonomija II • Tehnološke promjene Hrnčić Seid & Bašić Emir 2. ODSTUPANJE EKONOMSKE AKTIVNOSTI OD DUGOROČNOG TRENDA EKONOMSKOG RAZVOJA IZRAŽAVA SE U OBLIKU POSLOVNIH CIKLUSA. 2. Pojavljivanje kriza znači da razvoj tržišne privrede nije linearan nago cikličan. To je dovelo Keynesijansku ekonomiju u krizu a na kraju i njeno napuštanje i start novih neoliberalnih teorija koje su u ekonomskim politikama prisutne i danas. Prva zabilježena ekonomska kriza je bila 1825 godine da bi 1929 godine pokazala najveće razmjere. Intervencionalistička politika države zasnovana na Keynesovom učenju pokušala eliminirati ove oscilacije. Kretanje GNP-a (Bruto društvenog proizvoda). POSLOVNI CIKLUSI Od njenog nastanka tržišnu privredu su karakterizirali manji ili veći krizni poremećaji.1 Pojam kriza i ciklusa Danas manje upotrebljavamo izraz ekonomska kriza a više RECESIJA. zaposlenosti i cijena. Svaki poslovni ciklus bez obzira na obim fluktuacija karakterišu četiri faze: I. Recesija je stanje (period) u kome se realni GDP smanjuje u najmanje dva uzastopna kvartalna perioda. Kriza II.

Faza depresije slijedi nakon recesije i u njoj se dostiže najniža točka ciklusa (dno). Dakle. zbog toga proizvođači smanjuju proizvodnju i dolazi do otpuštanja radnika. To je najviša točka poslovnog ciklusa (boom). 4) Prema hipotezi nedovoljne potrošnje dva su potencijalna uzroka nastajanja poslovnih ciklusa: 8 . odnosno dva uzastopna početka bilo koje dvije faze. U ovoj fazi ukupna proizvodnja (ponuda) ne nalazi tražnju. Povećanje tražnje kredita i niska kamatna stopa vodi do nivoa u kome se pojavljuje višak proizvodnih kapaciteta.2 Uzroci poslovnih ciklusa Za ekonomiste je posebno važno pitanje zašto se pojavljuju poslovni ciklusi.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir Vrh poslovnog ciklusa označava najveći nivo poslovne aktivnosti. Ima više stavova o tome: 1) Monetaristički pristup se temelji na tome da se osnovni uzrok poslovnih ciklusa vidi u kreiranju novca u bankarskom sistemu. cijene se povećavaju a ponuda nadmašuje tražnju. povećavaju se zalihe i padaju cijene. zaposlenost i cijene se smanjuju a proces postaje kumulativan (za vrijeme Velike ekonomske krize 1929 godine ova pojava se manifestovala kao kriza hiperprodukcije). Boom ulazi u kontrakciju tako što pojedini sektori (industrija) postaju uska grla. Pojave koje prate ovaj period su sadržane u elementima najnižeg nivoa proizvodnje. smanjena nezaposlenost. visoke nezaposlenosti te jako niskih cijena. 3) Prema psihološkoj teoriji poduzetnici i potrošači djeluju na osnovu predviđanja koja su u određenoj mjeri opredijeljena stavovima i mišljenjima ljudi i uglednih ekonomista. koji vodi prevelikim investicijama. Dužina trajanja ciklusa se mjeri između početka jedne i druge depresije. Faza ekspanzije označava fazu ponovnog povećanja proizvodnje i zaposlenosti. proizvodnja. 2) Prema hipotezi uticanja poljoprivrede. Faza kontrakcije se često naziva i faza recesije (krize). neposredno prije prelaska u fazu kontrakcije. 2. Pod njihovim uticanjem se formira optimistička ili pesimistička slika ekonomskih aktivnosti. odlučujući značaj za odstupanje ekonomije od dugoročnog trenda ekonomskog razvoja su poljoprivredne proizvodnje.

francuskog ekonomiste koji je. Prva svjetska kriza. Dugoročni ciklusi (ciklusi Kondratijeva. 1925) koji imaju trajanje 40-60 godina. investicije su uzrok poslovnih ciklusa ukoliko su manje od razlike nacionalnog dohotka i potrošnje. 1860 godine. Razvoj ove krize prekinut je izbijanjem II Svjetskog rata 1939. Kao pomoć «nevidljivoj ruci» (tržištu) promovirana je «vidljiva ruka» (državni intervencionalizam) u obliku ekonomske politike. moguće je da se dohoci distribuiraju ali da ih vlasnici faktora proizvodnje ne troše u cjelini. Odbačeni su Sayov zakon tržišta i Smithova «nevidljiva ruka» odnosno pokazana je njihova nemogućnost da stabiliziraju i regulišu privredu i društvo u cjelini. desila se 1857 godine (Evropa i Sjeverna i Južna Amerika). 3. Nakon II Svjetskog rata imamo period bez potresa u kome dominira Keynesijanska ekonomija. Sve krize prije 1929 godine prevazišla je i po obuhvatu i po silini potresa Velika ekonomska kriza 1929-1933 godine. tada ekonomski najrazvijenijoj zemlji svijeta. moguće je da ekonomski sistem ne distribuira dohotke faktorima proizvodnje koji su dovoljni za kupovinu ukupne vrijednosti novo proizvedene robe i usluga. Nakon ovoga tek što je svjetska privreda krenula u fazu oživljavanja. Ona je dovela do vela u pitanje cio dotadašnji način mišljenja i iz temelja je uzdrmala i promijenila tradicionalnu ekonomsku teoriju i politiku. 1890. 1920. 2. dao prvo tumačenje poslovnih ciklusa) koji traju oko 10 godina. • Veoma specifični poslovni ciklusi su ciklusi Kuzneca u građevinarstvu i stambenoj izgradnji u trajanju 15-20 godina. 2. 2. Ekonomske krize su jedan od najvećih fenomena tržišne privrede i zakonomjerno se periodično javljaju u ovim privredama. 1907. 1974 godine nastaje velika strukturna kriza svjetske privrede nakon naftnog šoka 1973 godine. Kratkoročne cikluse (ciklusi Kičina) koji traju jako kratko oko 40 mjeseci. Prva kriza se pojavila 1825 godine u Engleskoj. ponovo je zapala u novu krizu 1937 godine.Makroekonomija II • Hrnčić Seid & Bašić Emir Prvo. većih razmjera.4 Kratki pregled historije ekonomskih kriza Neki ekonomisti poslovne cikluse označavaju ciklusima kriza. • Drugo. 5) Prema hipotezi nedovoljnih investicija. Kriza u Njemačkoj i Austriji započinje 1837 godine te prerasta u svjetsku ekonomsku krizu. 9 . Prema ekonomisti Šumpeteru svi ciklusi se dijele na: 1. Od 1776-1929 godine je vladala dogma savršenog tržišta. Srednjoročni ciklusi (ciklusi Žiglara. koji ponovo stavljaju u žižu teoriju Adama Smitha i slobodno tržište kao regulator sve ekonomske aktivnosti. Sljedeća kriza se javila 1836 godine i pored Velike Britanije zahvatila je SAD.3 Vremensko trajanje ciklusa Veoma je podijeljeno mišljenje među ekonomistima o dužini trajanja poslovnih ciklusa. Ova kriza se svrstava u najveće potrese u svijetu. Od ove godine imamo teoriju neoliberalne ekonomije. Krize su se pojavljivale narednih godina i to 1882. Na ovaj način se sprečavaju krizni udari. 1941 godine. sovjetski ekonomista. 1929. 1900.

preduzeća. 3. • Depozitni novac čine sredstva na žiro. Proces ove transformacije koji se naziva transformaciona recesija (tranziciona kriza) koja nastupa u svim postsocijalističkim zemljama 1992-1993 godine a u nekim zemljama. države i svih institucija vanbankarskog sistema. traje i danas. kao što je slučaj sa BiH. 10 . M4. • Gotov novac u opticaju sastoji se od papirnog i kovanog novca (uključujuči i tzv. Na jednom skupu ekonomista svijeta James Tobin je na ploči napisao: «NOVAC NIJE VAŽAN» (neutralan je za funkcionisanje privrede) «NOVAC JE VAŽAN» (bitan za funkcionisanje privrede) «SAMO NOVAC JE VAŽAN» Po Miltonu Fridmanu za funkcionisanje privrede je bitna samo treća konstatacija. kao slabost postoji izazov «kovanja lažnog novca» što može da novac potpuno obezvrijedi i uvede zemlju u veliku inflaciju. stanovništva. tekućim i drugim računima sa kojih fizička i pravna lica vrše plaćanja.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir Početkom 90-tih godina 20-tog vijeka počinje velika transformacija bivših socijalističkih država u tržišne privrede. Obim obrta novca jednak je proizvodu novčane mase i koeficijenta brzine opticaja. NOVAC I MONETARNA POLITIKA 3. 3. ali ne dugoročno. ili najveći broj zemalja nastale iz bivšeg SSSR-a. (M1) Novčani agregat (novčana masa u užem smislu) Pod novčanom masom se podrazumjeva količina novca koja u određenom trenutku postoji u privredi. Svojstva novca kao društvene konvencije predstavlja njegovu i slabost i prednost.2 Pojava i suština novca Danas novac funkcioniše kao «društvena konvencija». M1 predstavlja potpuno likvidna sredstva nebankarskih subjekata. elektronski novac).1 Važnost novca Kategorija novca je najviše podijelila ekonomiste. Na drugoj strani. Velike su razlike ekonomskih teorija oko utvrđivanja važnosti novca za privredu. 3. M2. Sastoji se od gotovog novca u opticaju i depozitnog novca.3 Novčani agregati Ukupna količina novčanih sredstava jedne zemlje sastoji se iz četiri agregata: M 1. Prednosti su u tome što ljudi sada mogu da kreiraju novac po potrebi i da ne zavise od raspoložive količine zlata. Drugi ekonomisti smatraju da je novac bitan za privredu. Pojam novčana masa se izražava i kao novčani potencijal. M3.

Ova veličina rezervi zavisi od toga da li postoje tentabilne mogućnosti za plasman. Poslovne banke jedan dio depozita čuvaju kao rezerve gotovine. U ostala likvidna sredstva spadaju: oročeni depoziti i udružena sredstva.4 Ponuda i tražnja novca 3. Ukupna ponuda novca zavisi od visine multiplikatora novca. ona bi mogla od Centralne banke da dobije zajam uz određenu kamatnu stopu. • Politika eskontne stope je jedan od instrumenata kojim banka reguliše ponudu novca. operacije na otvorenom tržištu • Stopa obavezne rezerve predstavlja minimalnu stopu rezervi gotovine u odnosu na depozite koju moraju da drže banke. (M2) Novčani agregat (novčana masa u širem smislu.) 3.kratkoročne hartije od vrijednosti i oročeni depoziti. Najbolji primjeri kvazinovca su novčani fondovi i državne obveznice.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir U M1 spadaju još i sredstva na zbirnim računima budžeta države i izdvojena sredstva na posebnim računima za investicije. stopa obavezne rezerve 2. dugoročna potraživanja komitenata prema bankama u devizama. M3 sadrži novčani agregat M2+ostala likvidna sredstva. (M4) Novčani agregat (ukupni depoziti) Ovaj agregat je zbroj novčanog agregata M3 i dugoročnih potraživanja nebankarskih subjekata prema bankarskom sistemu (dugoročno udružena sredstva.4.1 Ponuda (stvaranje) novca Primarni ponuđač (proizvođač) je Centralna (Narodna) banka). Ako bi kojim slučajem povećanog povlačenja depozita iz neke banke. novčana masa+kvazinovac) Kvazi novac čine drugi depoziti odnosno potraživanja nebankarskih subjekata prema bankarskom sistemu koji ne služe za tekuća plaćanja ali se mogu jednostavno transformisati u novčana sredstva plaćanja. politika eskontne stope 3. ako bi 11 . Eskontna stopa predstavlja kamatnu stopu po kojoj Centralna banka pozajmljuje sredstva poslovnim (komercijalnim) bankama. Banke mogu držati veći. U ovaj novčani agregat spadaju štedni (neoročeni) ulozi szanovništva. Danas u uslovima «papirnog važenja» i depozitnog novca ne postoji mehanizam automatskog regulisanja potrebne količine novca u opticaju. koristi tri najvažnija instrumenta za regulaciju količine novca u opticaju: 1. dugoročne obaveze banaka po izdatim hartijama od vrijednosti i po primljenim sredstvima za stambeno-komunalnu izgradnju. najširi novčani agregat) Konkretno. U sistemu «zlatnog važenja» bilo je obezbjeđeno automatsko regulisanje potrebne količine novca i stabilnosti novčane jedinice. Međutim. Ako je ta stopa na nivou tržišne. koji predstavlja recipročnu vrijednost veličine obavezne rezerve banaka. ali ne manji iznos od propisanog. (M3) Novčani agregat (ukupna likvidna sredstva. to daje određenu sigurnost poslovnim bankama da plasiraju svoja sredstva sve do visine stope obavezne rezerve. finansiranje javne potrošnje i stambenu izgradnju. Banka kao jedini ponuđač novca.

One predstavljaju osnovni metoda regulisanja kratkoročnog kreditnog potencijala poslovnih banaka u razvijenim tržišnim privredama. Kupci plaćaju ove hartije čekom na teret svog bankovnog računa. banke bi se našle u izuzetno rizičnoj situaciji da u takvom slučaju pozajmljuju sredstva od Centralne banke po stopi višoj od tržišne. b) Suprotno predhodnom slučaju ukoliko Centralna banka stavi sebi za cilj očuvanje visine kamatne stope na definisanom nivou bez obzira na količinu novca u opticaju kriva ponude novca će imati oblik prave linije paralelne sa horizontalnom osom. 12 . 3. Određivanje eskontne stope na višem nivou od tržišne Centralna banka primorava poslovne banke da drže dodatni iznos rezervi gotovine.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir • Centralna banka povisila ovu stopu iznad tržišne. Nagib krive ponude novca zavisi od ciljeva koje Centralna banka kao primarne želi ispuniti. Ako Centralna banka procijeni da u privredi postoji inflatorna napetost ona može da proda državne hartije od vrijednosti. što utiče na smanjenje ponude novca. a) Ukoliko Centralna banka nastoji da na novčanom tržištu sačuva određenu količinu novca nepromjenjenom veličinom bez obzira na promjene visine kamatne stope. Kupovinom odnosno prodajom hartija od vrijednosti od Centralne banke proširuje se ili sužava kreditni potencijal poslovnih banaka. (Npr.4.1 Oblici krive ponude novca Kriva ponude novca slikovito reprezentuje ponudu novca na novčanom tržištu. a Centralna banka će taj ček podnijeti na naplatu poslovnoj banci. onda će kriva ponude novca imati oblik vertikalne linije (oblik prave linije koja je paralelna sa vertikalnom osom).1. Operacije na otvorenom tržištu obuhvataju kupovinu i prodaju hartija od vrijednosti od strane Centralne banke.

odnosno želja ljudi da imaju dovoljno novca za svakodnevne transakcije. Po mnogim ekonomistima daleko najznačajniji instrument djelovanja Centralne banke na ponudu novca je promjena stope obavezne rezerve. 3. pri različitim nivoima kamatne stope.2. kupovine roba i usluga.2 Tražnja za novcem Tražnja za novcem predstavlja novčani iznos koji ljudi žele da drže uobliku gotovine ili čekovnih depozita.4. Stanovništvo želi da dio svog bogastva drži u obliku gotovine ili depozita iz različitih razloga. Važnost sva tri instrumenta ogleda se u njihovom potencijalnom i realnom uticaju na ubrzanje odnosno usporavanje ekonomske dinamike odnosno ekonomskog rasta. 3.4. njenim snižavanjem ostvaruje se ekspontivna (proširena) monetarno-kreditna politika. ako joj je naravno to cilj.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir c) Centralna banka može uvećati ponudu novca u opticaju bez obzira na rast kamatne stope. Porastom stope obaveznih rezervi realizuje se restriktivna (sužena) monetarno-kreditna politika i obrnuto. Osim toga tu je i motiv predostrožnosti odnosno da se imaju likvidna sredstva za slučaj nepredviđenih događaja. U osnovi tražnje za novcem nalazi se transakcijski motiv.1 Kriva tražnje 13 . mada je takva logika nejasna.

• Primjer 2: 14 . Suprotno. Kamatna stopa (iznos kamate) predstavlja cijenu korištenja novca i određuje se na tržištu novca. do promjena tražnje za novcem može doći i zbog drugih razloga i to: 1. Slika krive tražnje novca pokazuje da se kretanje tražnje za novcem ovisno od promjena kamatne stope. Obrnuto u situaciji kada dolazi do smanjenja kamatne stope doći će do rasta potrebe za gotovim novcem. Tražnja za novcem ima opadajući tok s obzirom da se ona smanjuje sa rastom kamatne stope. Na slijedeći grafikonu ova promjena se izražava pomjeranjem prvobitne krive Dm na Dm'. Do ove promjene može doći kako na osnovu povećanja cijena tako i po osnovu uvećanja realnog GNP-a. sa opadanjem kamatne stope smanjuju se troškovi držanja gotovog novca. promjena veličine Bruto društvenog proizvoda (GNP) 2. promjene brzine opticaja novca • Primjer 1: Pretpostavimo da je GNP uvećan tačno dva puta odnosno sa 600 na 1200 milijardi KM.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir Kriva tražnje za novcem ima opadajući tok (negativan nagib) zato što sa povećavanjem kamatne stope ljudi manje žele da drže gotov novac i nastoje da više drže nenovčane aktive poput kratkoročnih blagajničkih zapisa. Sa porastom kamatne stope rastu troškovi držanja gotovog novca (izgubljena kamata) pa se tražnja za gotovinom smanjuje. Osim zbog ovisnosti kamatne stope. a smanjit će se potreba za posjedovanjem nenovčanih aktiva.

Ponuda novca ima oblik vertikalne linije. U konačnoj situaciji rast kamatne stope na tržištu novca dovodi do smanjenja tražnje za novcem. usljed povećanja ponude novca Promjena ravnoteže na tržištu novca koja je rezultat uvećavanja GNP-a uslovljava rast kamatne stope uz ograničenu ponudu novca. 3.1 Promjena ravnoteže na tržištu novca Do promjene ravnoteže na novčanom tržištu dolazi iz dva razloga: 1. koeficijent će iznositi 10 (1200/120=10). S obzirom da se ukupan nivo novčanih rezervi u makroekonomiji ne mijenja.5 Ravnoteža na tržištu novca Ravnoteža na tržištu novca predstavlja količinu novca koja se nudi. Kao odgovor na ovo stanje banke će nastojati da angažuju veću količinu novčanih rezervi. kamatna stopa će rasti. Pretpostavimo da je ravnoteža na novčanom tržištu postignuta u tački koja reprezentuje visinu kamatne stope od 6% i iznos novčane mase od 200 milijardi KM. Što će se desiti ukoliko visina kamatne stope u ovim uslovima bude npr 4%? Najkraće to će usloviti porast tražnje za novcem. k= GNP/m Koeficijent obrta novca moguće je napisati u obliku 3. koji se određuje kao održavanje količine novca u opticaju na konstantnom nivou reprezentuje kriva Sm. to znači da smanjenje tržišne kamatne stope podrazumjeva rastuću tražnju za novcem.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir Pri visini kamatne stope od 12 % odnos GNP-a i količine novca iznosi 10 pri iznosu GNPa od 600 milijardi KM (600/60=10). Pretpostavimo da monetarne vlasti imaju za cilj održavanje količine novca na istom nivou. a koju istovremeno žele da imaju kod sebe stanovništvo i preduzeća.+mijenja promjenit će se i koeficijent. Na primjer. Stanovništvo i preduzeća će nastojati da dobiju više novca u bankama (zato što je novac jeftiniji). Ukoliko se kamatna stopa . što govori o nastojanju Centralne banke da ispuni zadati cilj. kao jedinog ponuđača. Kriva tražnje za novcem (Dm) stanovništva i preduzeća ima opadajjući tok. Cilj Centralne banke. zbog uvećanja GNP-a 2. što upućuje na stav da ponuda novca na grafikonu 15 .5. Drugim riječima ponuda i tražnja za novcem determinišu (određuju) nivo tržišne kamatne stope. pri visini kamatne stope od 6 % odnos između GNP-a i količine novca će iznositi 5 za svaki iznos GNP-a. Proizilazi da između visine kamatne tope i brzine obrta postoji direktna uslovljenost. Za GNP od 1200 milijardi KM.

Kao posljedica uvećanja GNP-a za dva puta (sa 600 na 1200 milijardi KM) dolazi do dvostrukog povećanja tražnje za novcem sa 180 milijardi na 360 milijardiKM koje su neophodne za nesmetano odvijanje poslovne aktivnosti. dok količina novca u opticaju raste sa 200 milijardi KM na 400 milijardi KM. Snižavanje kamatne stope će uvećati količinu novca koja se nalazi kod stanovništva i preduzeća. Pretpostavimo da je Centralna banka odlučila da poveća novčanu ponudu odnosno količinu novca u opticaju za 200 milijardi KM. Ako se povećava proizvodnja povećava se tražnja za novcem. količina novca neophodna za novi nivo društvenog proizvoda treba da iznosi 360 milijardi KM. Multiplikaciona uvećavanja novčane mase (M2) dovode do snižavanja kamatne stope što kao posljedicu ima povećanje stope obaveznih rezervi od strane Centralne banke. Ako je monetarni multiplikator 10. dolazi do snižavanja kamatne stope.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir ima oblik vertikalne prave linije. Do promjene ravnoteže na tržištu dolazi i kada se poveća ponuda novca. U našem slučaju kamatna stopa opada na 4%. raste. Tražnja za novcem siječe liniju ponude novca u tački koja odgovara visini kamatne stope od 4% i veličini troškova proizvodnje od 180 milijardi KM. Njihovim angažovanjem poslovne banke će uvečati svoje rezerve. Ukoliko bi visina kamatne stope ostala nepromjenjena. Ako Centralna banka opreferira cilj nepromjenjene količine novca u opticaju visina kamatne stope će rasti. Što će im dati mogućnost dopunskog pozajmljivanja stanovništvu i preduzećima. Centralna banka je dovoljno da na tržište izbaci (emituje) 20 milijardi KM svojih rezervi. 16 . Novo ravnotežno stanje će se uspostaviti u tački E2 u kojoj nivo kamatne stope iznosi 8%. Kada obim pozajmice koje banke daju. Veća tražnja za novcem izaziva rast tržišnih kamatnih stopa pri uslovima da banka ima za cilj očuvanje količine novca konstantnom.

Kriva «IS» (investment saving) govori o ravnoteži na robnom tržištu. Kriva «LM» (liqudity money) označava ravnotežu na novčanom tržištu i nastala je spajanjem tačaka koje predstavljaju kombinaciju visine kamatne stope i iznosa realne proizvodnje u kojima postoji ravnoteža tražnje za novcem i ponude novca.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir Rast ponude novca utiče na opadanja kamatne stope i do uspostave nove ravnoteže u tački E2.) je na osnovu Keynesijanske teorije koncipirao model ravnoteže na radnom. 3. Pomoću matematičkih realacija koje reprezentuju tržište dobara John Kicks je dokazao da kriva «IS» mora biti nagnuta s lijeva na desno ukoliko je na ordinati nanijeta visina kamatne stope a na apcisi realni društveni proizvod (GNP). robnom i novčanom tržištu. Ova kriva predstavlja kombinacije kamatne stope i nivoa društvenog proizvoda u kojima se tržište dobara nalazi u ravnoteži. 17 . Ovaj model ravnoteže je u makroekonomskoj literaturi poznat kao «IS-LM» model. To znači da niži nivo realnog GNP-a podrazumjeva viši nivo kamatne stope.6 Model ravnoteže na robnom i novčanom tržištu («IS-LM» model) Poznati engleski ekonomsita John Hicks (1937. Kriva je izvedena iz ravnoteže koje karakteriše Keynesijanski model novčanog tržišta.

se približava beskonačnosti. susrest ćemo se sa paradoksalnom situacijom koju Keynesijanci nazivaju «zamkom likvidnosti». Ona reprezentuje stanje u privredi koje karakteriše postojanje istovremene ravnoteže na robnom i novčanom tržištu. Ovo čini neefikasnu monetarnu politiku iz razloga što niske kamatne stope ne mogu pokrenuti investicije sa mrtve tačke. Ukoliko kriva «IS» siječe krivu «LM» u njenom lijevom dijelu. Do narušavanje ravnoteže na robnom i novčanom tržištu može doći zbog promjene položaja krive «IS». To upućuje na zaključak da će tržište novca biti u ravnoteži ukoliko rast proizvodnje odgovara višem nivou kamatne stope. GNP-a. tražnje novca. Tačka E (ekvilirijum) predstavlja presjek krivih «IS» i «LM». Predstavljajući «IS» i «LM» krive na istom koordinatnom sistemu dobijamo ravnotežnu tačku u kojoj su veličine kamatne stope. u odnosu na visinu kamatne stope. U takvoj situaciji smanjivanjem cijena i povećavanjem količine novca u opticaju se ne može povećati proizvodnja i zaposlenost. Kriva ima pozitivan nagib što govori i o tome da rast novčane ponude samo kratkoročno dovodi do rasta GNP-a.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir Riješivši ovu jednakost John Kicks je dokazao da kriva «LM» mora biti nagnuta sa desna na lijevo. elastičnost tražnje za novcem. investicija i štednje JEDNAKE. Stvar je u tome što pri skoro horizontalnom položaju krive «LM» i niskoj kamatnoj stopi. 18 .

Liječenje ovih problema je kontradiktorno odnosno liječenjem jednog izaziva sljabljenje drugog problema. 4. a nosioci ponude su domaćinstva. Pojam zaposlenosti (kojij je određen i vremenskom granicom) u svijetu je različito definisan. Zbog toga pojam zaposlenosti u znatnoj mjeri govori o stanju jedne nacionalne privrede.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir 4. starije od 16 odnosno 18 godina koje žele posao ali ne rade. rast životnog standarda i u konačnici stabilno društvo. Problemi sa nezaposlenošću i visokom inflacijom su osnovni problemi ne samo u ekonomiji nego i u ščovječanstvu uopšte. Stopa nezaposlenosti predstavlja odnos ukupnog broja nezaposlenih lica i ukupnog broja stanovništva. Nosioci tražnje za radom su preduzeća i država. Cijenu rada (najamninu) određuje zakon ponude i tražnje. U principu su to ljudi ili je to populacija na radu u privatnim preduzećima ili javnim službama ili samozaposlenošću. Nezaposlene osobe su osobe. U nekim zemljema su to lica iznad 16 godina (SAD) a u nekim iznad 18 godina (BiH). Realna zarada 19 . Kod konstruisanja krive AS rada i krive AD rada pretpostavlja proces agregiranja funkcija ponude rada pojedinačnih radnika. Razumjevanjem i liječenjem problema nezaposlenosti bilo je moguće tek sa razvojem makroekonomske analize. odnosno agregiranja pojedinačnih tražnji za rad. Stavljajući u odnos ukupan broj zaposlenih i ukupan broj stanovništva dobija se procent zaposlenih u ukupnom stanovništvu. NEZAPOSLENOST I INFLACIJA Puna zaposlenost i stabilnost cijena su među osnovnim makroekonomskim ciljecima svake zemlje. U tržištu potpune konkurencije broj angažovanih radnika od strane preduzetnika određuju dva faktora: 1. Visoka stopa zaposlenosti znači potpuno korištenje proizvodnih kapaciteta.1 Nezaposlenost Puna zaposlenost predstavlja jedan od ključnih makroekonomskih ciljeva.

Kada nadnice rastu. Negativni nagib krive pokazuje da niži nivo zarada odgovara višem nivou ztažnje i obratno. Kriva agregatne ponude rada zavisi također od veličine nadnice. 4. Obrnuto. Opadanjem visine nadnice raste tražena količina rada. Po pravilu.1. Funkcionalna zavisnost visine nadnica i obima tražnje za radom izražava se krivom tražnje za radom. Unajmljivanjem dopunske jedinice rada prestaje onog momenta kada se vrijednost graničnog proizvoda izjednači sa visinom nadnice. 20 .Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir 2. ponuđači na tržištu rada u uslovima potpune konkurencije uvećavaju ponudu rada kada nadnice rastu. 4. preduzetnik će u cilju održavanja ravnoteže smanjiti tražnju za radom i suprotno pri smanjenu nadnica on će uvečati tražnju za radom. povećavanjem nadnica tražena količina rada opada.1. Novčano izražena vrijednost graničnog proizvoda rada Uvećavanjem broja unajmljenih radnika dovodi do opadanja granične produktivnosti rada shodno zakonu opadajućih pronosa. Zbog toga kriva ponude rada dobija suprotan oblik od krive tražnje za radom.2 Ponuda za radom Ponuda rada poniče od domaćinstava i čini broj radnika koji se nudi za zapošljavanje.1 Tražnja za radom Tražnja za radom je u obrnutoj korelacionoj vezi sa visinom nadnice.

Nakon toga ponuda rada opada sa rastom najamnina budući da na scenu stupa ispoljavanje efekta dohotka. Logika obješnjenja efekta dohotka i efekta zemjene proizilazi iz činjenice da ponuda rada na parcijalnim tržištima raste uz rast najamnina. 4. bez obzira što se cijena rada povećava. Kako je to moguće? Iako se svaki sljeeći sat rada bolje plaća radnici ne mogu (niti fizički. Prema broju stanovnika b. To znači da radnici jednostavno nisu spremni (nakon što zadovolje egzistencijalne potrebe) dalje nuditi svoj rad bez obzira na povećanje nadnice. U socijalnoj biti čovjeka je i potreba za uživanje odnosno trošenje zarađenog novca.3 Efekti zamjene i efekti dohotka Efekti zamjene i efekti fohotka objašnjavaju karakter krive ponude određenih grupacija zaposlenih i odnosi se na pojedinačno tržište rada a agregirano. Nezaposlenost=broj nezaposlenih / broj stanovnika b. budući da se njime pridonosi objašnjenju fenomena nezaposlenosti u savremenim privredama. ponuda rada raste. Tačan odgovor kada efekat dohotka zamjenjuje efekat zamjene nije moguće tačno dati.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir Pri povećavanju zarada.4 Izračunavanje nezaposlenosti Imamo dvije vrste stope nezaposlenosti: a. u kome je stanje sljedeće: II. Zaključujemo da ovaj efekat djeluje u tendenciji i da je od velikog analitičkog značaja. jer on zavisi od preferencija pojedinih radnika odnosno grupacija radnika. Ona se zakrivljuje u lijevo. Sve dok je to moguće funkcionira efekat zamjene (do tačke A). što veća zarada veća ponuda.1. Prema ukupnom broju radne snage a. Do tačke A kriva ponude raste u ovisnosti od rasta najamnina (zarada). Kada egzistencijalne potrebe radnika budu zadovoljenje mijenja se odnos radnika prema slobodnom vremenu. Efekat dohotka je suprotan efektu zamjene i on počinje da djeluje nakon dostizanja određenog nivoa materijalnog blagostanja. Broj zaposlenih u općini Tuzla 36284 Broj nezaposlenih u općini Tuzla 15264 Izračunati stopu nezaposlenosti i uporediti ovu stopu sa stopom u TK. dostigavši tačku A. ali samo do određenog momenta. Međutim. kriva ponude rada mijenja pravac kretanja. Broj zaposlenih u TK Broj nezaposlenih u TK 70521 79953 21 . 4. pokazujući na prvi pogled paradoksalnu situaciju (smanjenje ponude radauz dalji rast najamnina). Pri njenom snižavanju ponuda rada se smanjuje. niti psihički) beskonačno mijenjati svoje slobodno vrijeme i prodavati ga. Nezaposlenost=broj nezaposlenih / broj nezaposlenih+broj zaposlenih Primjer: Tuzla 12/2004 godine I.1.

1. budući da se stvarna nezaposlenost najčešće ne poklapa sa prirodnom nezaposleniošću. Ukratko. PSN je jedno od savremenih područja makroekonomske analize. Tijesno je povezan sa kategorijom potencijalnog GNP-a.2% SAD = 7. 4. koji sklapaju ugovore o najamninama sa poduzetnicima i državom 3.2% Japan = 3.5 79953 ×100 = 53. ovu bi stopu mogli nazvati realnom stopom nezaposlenosti.1.6 Faktori prirodne stope nezaposlenosti rada 1. teži da potigne najamnine i cijene. Prirodna stopa nezaposlenosti (PSN) podrazumjeva stanje u privredi u trenutku kada je ciklična nezaposlenost jednaka nuli a postoje: 1.6% 36284 + 15261 Hrnčić Seid & Bašić Emir II.Makroekonomija II I. Ukoliko stvarni nivo nezaposlenosti premašuje prirodnu nezaposlenost tada makroekonomija ne ostvaruje jedan dio društvenog proizvoda. nadnica na projmjene u ponudi rada i tražni za radom.1% Njemačka = 5. Sasvim je razumljivo da se nivo potencijalnog i stvarnog GNP-a ne podrazumjeva. Potencijalni GNP je nivo društvenog proizvoda koji se u jednoj makroekonomiji ostvaruje pod pretpostavkom pune zaposlenosti odnosno postojanja u njoj prirodne stope nezaposlenosti. postojanje nezaposlenosti predstavlja trajni fenomen koji ne dozvoljava elastično reagovanje. strukturna nezaposlenost 2. Stopa nezaposlenosti = Velika Britanija = 10. Iako nema jedinstvenog stava o određivanju tog procesa u ekonomskoj teoriji se operiše sa stopom 5-6%. Stopa nezaposlenosti = 15264 ×100 = 29 . s jedne strane i tržištu dobara i usluga s druge strane. Realno govoreći. PSN je najniža stopa nezaposlenosti koju neka makroekonomija treba da toleriše.13 % 150474 Prirodna stopa nezaposlenosti Postojanje određene stope nezaposlenosti na nivou nacionalne ekonomije smatra se nužnim. Riječ je o pragu nezaposlenosti ispod kojeg pritisak na tržištu rada. Krupne korporacije koje nastoje da održe relativno stabilan nivo zarada u što dužem vremenskom intervalu 22 . U ekonomskoj literaturi ova stopa se naziva prirodnom stopom nezaposlenosti. PSN ne treba poistovječivati sa optimalnom stopom nezaposlenosti. prije bi se moglo govoriti o takvom nivou nezaposlenosti.2% 4. koji je sa stanovništa makroekonomije prihvatljiv iz osnovnog razloga što on ne generiše inflaciju. Aktivna uloga države u regulisanju visine najamnina 2. frikciona nezaposlenost Prirodna stopa nezaposlenosti označava i postojanje svojevrsnog praga ispod koga počinje rast najamnina i cijena odnosno granice iznad koje nastaje inflacija. Uloga sindikata zaposlenih. Naprotiv.

Ukoliko se tražnja za radom poveća. doći će do pomjeranja krive tražnje u desno što u krajnjoj liniji uslovljava porast nadnice. logično. Nevoljnu nezaposlenost reprezentuje odsječak BC.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir 4. rast nadnica. I pored činjenice da veći broj radnika želi da radi po datim nadnicama nisu u mogućnosti da dobiju posao iz jednostavnog razloga što je broj radnih mjesta manji u poređenju sa brojem radnika koji želi posao. Dakle. vodi smanjenju voljne nezaposlenosti. koja označava potencijalnu ponudu radne snage L. oni nisu u prilici da dobiju 23 . (Ista stvar i sa neprihvatanjem kvaliteta određenog zaposlenja). Rast nadnica ima za rezultat smanjenje voljnje nezaposlenosti koju reprezentuje rastojanje od tačke E do tačke koja se nalazi na vertikali.1.7 Voljna i nevoljna nezaposlenost Voljna nezaposlenost je posljedica neprihvatanja posla od strane jednog dijela radne snage po nadnicama čija je visina rezultat odnosa ponude i tražnje na tržištu rada. Rast tražnje za radom dovodi do povećanja nadnice. Nevoljna nezaposlenost je rezultat nedostatka radnih mjesta. I pored okolnosti da je nivo nadnica koji označava tačku B atraktivan za veći broj radnika. usljed velike ponude radne snage koja je spremna da radi za dati nivo zarada.

Poseban vid strukturno nezaposlenih radnika je pojava tzv. tehnoloških viškova. Ova vrsta nezaposlenosti je posljedica dugoročnih promjena u tražnji za radom u okviru nacionalne ekonomije. razne vrste odsustva s posla (bolovanja. Ovi oblici su zapravo voljni oblivi nezaposlenosti. odnosno smanjenja potreba za radnom snagom u nekim sektorima (industrija). ciklična  Frikciona nezaposlenost je normalna pojava do koje dolazi zbog: a) Heterogene prirode posla b) Nesavršenih informcija c) Stalnih kretanja ljudi u okviru različitih kategorija u strukturi radne snage Svi ovi uzroci se svode na dva podoblika: a) Nezaposlenost traženja b) Nezaposlenost čekanja  Nezapslenost traženja je funkcija vremena koja je neophodna da protekne da bi se pronašao posao. Sistem permanentnog obrazovanja i programi masovne prekvalifikacije imaju poseban značaj u ublažavanju strukturne nezaposlenosti. 4. U fazi recesije dolazi do opadanja privredne aktivnosti a i time i tražnje za radom što dovodi do povećanja nezaposlenosti. 4. frikciona 2. nekadašnji član i predsjednik vijeća ekonomskih savjetnika predsjednika Kennedya i Johnsona. Javlja se u uslovima opadanja ekonomske aktivnosti (ekonomske krize.  Strukturna nezaposlenost je rezultat promjena u ponudi i tražnji za radom. Čak će čitavi regioni gubiti na značaju kao što su regioni bogati ugljem. Potencijalni GNP predstavlja dugoročne proizvodne mogućnosti mikroekonomije koje ona može ostvariti uz postojanje stabilnih cijena.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir zaposlenje iz jednostavnog razloga što je broj radnih mjesta manji u poređenju sa brojem radnika koji žele posao. Drugačije kazano potencijalni GNP je realni dohodak uz pretpostavku egzistiranja prirodne stope nezaposlenosti.1. Tehnološki viškovi se javljaju zbog prodora novih tehnologija. strukturna 3. dodatno završeno školovanje. i jedan od najplodnijih ekonomista nakon II Svjetskog rata.9 Okunov zakon Arthur Okun je američki ekonomista (1970). predhodno rečeno pokazuje da se stvarni i potencijalni GNP ne 24 . Na primjer razna odsustva od već stečenog posla (školovanja. Na osnovu iskustva i predviđanja mi već sada znamo da će nove tehnologije dovesti do strahovitih gubitaka. Potencijalni GNP je veličina društvenog proizvoda koja je proizvedena u uslovima pune zaposlenosti.  Ciklična nezaposlenost nastaje usljed nedovoljne tražnje. željezom itd.1. Čak i uslovima pune zaposlenosti evidentno je postojanje određenog procenta nezaposlenosti iz najrazličitijih razloga među kojima treba pomenuti promjenu mjesta prebivališta.8 Oblici nezaposlenosti U ekonomskoj literaturi se najčešće spominju tri oblika nezaposlenosti: 1. porodi…)  Nezaposlenost čekanja je povezana sa prirodom posla na staro radno mjesto. depresije…). Ona nastaje zbog neusklađenosti obrazovanog i kvalifikovanog zanimanja koja se nude i profesija koja se traže (promjena društvenog uređenja određene zemlje). trudničkog odsustva).

Sasvim je logično da ako ekonomija funkcioniše na nivou koji se približava punoj nezaposlenosti znači realizaciju većeg realnog GNP-a. a Okunova kriva prezentirana je u IV kvadrantu. jaz GNP-a pravi ekonomski trošak nezaposlenosti u društvu. U ekonomskoj nauci kvntifikacija ovog gubitka je poznata kao Okunov zakon koji glasi:»Povećanje stope nezaposlenosti u privredi od 1% iznad prirodne stope nezaposlenosti utiče na opadanje realnog GDP-a za 2%».10 Okunova kriva Na nivou makroekonomije trosak nezaposlenosti se definise kao i izgubljeni output. 25 . 4. raspon GNP-a mjeri trošak nezaposlenosti a on je jednak novčanoj vrijednosti gotovih proizvoda i usluga kojise ne proizvedu zbog nezaposlenosti. Jaz GNP-a kvantificira ovaj gubitak potencijalne proizvodnje. Američki ekonomista Arthur Okun brojčano je izrazio društveni (ekonomski) trošak nezaposlene radne snage kao gubitak potencijalnog GNP-a. Na sljedećem grafikonu prezentiran je Okunov zakon. drugim riječima. Grafička ilustracija Okunovog zakona je kriva međuzavisnosti nezaposlenosti i visine dohotka odnosno GNP-a (Y). Jaz GNP-a je razlika između ostvarenog i potencijalnog GNP-a.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir podudaraju baš kao što se i stvarna nezaposlenost ne podudara sa prirodnom stopom nezaposlenosti.1.

nazaposlenost. Oblik krive vodi zaključku da visoke stope nezaposlenosti podrazumjevaju pad realnog GNP-a. alkoholizam i ubistvo. Logično je da taj mehanizam reprezentuje linija od 45˚. Jasno se uočava da veća ADL korespondira sa većim GNP-om i obratno. 4. oblik krive u IV kvadrantu potvrđuje inverznu korelaciju između nezaposlenosti i uvećanja GNP-a odnosno nezaposlenosti i stope ekonomskog rasta. Manja agregatna tražnja za radom istovremeno znači i veću nezaposlenost i obrnuto veća ADL smanjuje stopu nezaposlenosti. Nekontrolisane posljedice inflacije su:  manja kupovna moć novca («jeftini novac»)  realno smanjivanje plata i drugih fiksnih izvora (penzije. 4. U III kvadrantu prikazan je odnos visine GNP-a i ADL. do velikih porasta cijena je dolazilo u vrijeme ratova i neposredno poslije njih. Pad stvarnog outputa u odnosu prema potencijalnom od 8% povećao bi stopu nezaposlenosti za 4%. agregatne tražnje za radom (ADL).2 Inflacija Inflacija se obično shvata kao opšti rast cijena ili rast opšteg nivoa cijena. Analizu započinjemo sa I kvadrantom u okviru koga se uočava korelacija nezaposlenosti i ADL.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir Na grafikonu je prikazana funkcionalna povezanost tri parametra. u IV kvadrantu je konstruisana Okunova kriva. što povećava visoki stepen srčanih bolesti. pa ako je ona iznosila ona 6% nakon 4 godine bi bila 10%. preciznije. Sve do I Svjetskog rata. Istraživanja su pokazala da nezaposlenost stvara pogoršanja fizičkoh i psihičkog zdravlja. stipendije…)  sljabljenje ekonomske aktivnosti i izvoza 26 .12 Socijalni aspekti nezaposlenosti Osim sto stvara ekonomski trošak. kada je došlo do povećanja novčane mase u opticaju. I na kraju. stvara velike socio-psihološke probleme svakom pojedincu.1. međuzavisnosti nezaposlenosti i GNP-a. Tako je procjenjeno da u SAD-u rast nezaposlenosti od 1% u razdoblju od 6 godina prouzrokuje oko 37 000 ranijih smrti. Gubitak zaposlenja traumatičan je događaj i vodi se na trećem mjestu stresnih događaja u životu pojedinca. U II kvadrantu na obje ose je nanesena agregatna tražnja za radom. visine nezaposlenosti (U) i veličine bruto društvenog proizvoda (GNP). Izvorno je latinskog porijekla i znači naduhavati (inflare – naduhavati). 4. Kao oznala za skok cijena inflacija je prvi put upotrebljena u SAD-u za vrijeme građanskog rata godine 1861-1865.1. penzija) to jest poremećaj u robno-novčanim odnosima u kojima količina novca znatno premašuje veličinu robnih fondova što dovodi do porasta cijena i pada vrijednosti novca (smanjenje kupovne moži novca).11 Mogući odnos GNP-a i nezaposlenosti (igra brojeva) Ako potencijalni GNP raste godišnje po stopi od 2% za četiri godine povećanje potencijalnog outputa iznosilo bi 8%. a ekonomski ona predstavlja naduhavanje cijena svih novčanih iznosa (plata.

Modeli inflacije troskova Pomenuti modeli objašnjavaju se uz pomoć osnovnog makroekonomskog modela. Nasuprot ovih negativnoh dejstava. b) Galopirajuća se izražava dvocifrenim i trocifrenim brojevima (50. Najpoznatija hiperinflacija se desila u Njemačkoj 1923 godine kada su cijene toliko porasla da je za jednu običnu porciju jela bila potrebna vreća para. zaposlenosti itd. Modeli inflacije tražnje 2.2 Modeli inflacije (inflacija tražnje i inflacija troškova) Najčesče spominjani modeli inflacije u makroekonomiji su: 1.1 Inflacija traznje Kod inflacije tražnje dolazi do napuhavanja tražnje.2. U zadnje vrijeme ovakva inflacija se desila u bivšoj SFRJ 1993 godine. 27 .100%). koja se karakteriše jednocifrenim godišnjim rastom (2-9%). Dakle.2.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir Inflacija se manifestuje relativno nekontrolisanim povećavanjem cijena a njeno mjerenje se vrši registrovanjem godišnjih ili mjesečnih stopa rasta odnosno povećavanjem indeksa cijena na malo koji se odnose na finalnog kupca i tzv. troškova života. 4. c) Hiperinflacija se mjeri hiljadama ili milionima procenata. u ovom slučaju ljudi imaju povjerenja u novac. Novac gubi svoju funkciju. Ona unosi nesigurnost u privredu i dovodi do ozbiljnih ekonomskih poremećaja. koji obuhvataju korpu životnih namirnica. Obično se to kaže za inflaciju od 3-4% (normalna inflacija). 4.2. a agregatna ponuda ostaje na istom nivou.2. kriva agregatne tražnje se pomjera. kontrolisana inflacija može djelovati stimulativno na ekonomski razvoj i za posljedicu imati povećavanje investicija. 4. modela agregatne ponude i agregatne tražnje.1 Vrste inflacije Prema intenzitetu porasta cijena inflacija može biti: a) Umjerena. a realna kamatna stopa je često negativna veličina. te dolazi do pomijeranja krive agregatne tražnje brže od krive agregatne ponude tj. proizvodnih potencijala privrede.

Drastičan primjer ovakvog toka inflacije predstavlja prvi i drugi naftni šok. povećavanje novčane mase uslovljava pomjeranje krive agregatne tražnje sa AD 1 na AD2.2. Kada dođe do povećanja agregatne tražnje novčani fondovi počinju da vrše pritisak na ograničene robne fondove. Posljedica ovakve translacije krive agregatne tražnje je rast cijena sa P1 na P2. na čelu sa Miltonom Fridmanom. ističe da je inflacija uvijek i svuda monetarni problem odnosno da porast ponude novca povećava agregatnu tražnju a time i porast cijena. U kratkom. Razumljivo da ova logika ne važi za slučaj funkcionisanja makroekonomije u Keynesovom odnosno horizontalnom dijelu. usljed čega dolazi do smanjenja nezaposlenosti i nominalnog rasta nadnica. Često se u razvijenim tržišnim privredama odgovornosti ra rast cijena prebacuju na sindikate koji svojim zahtjevima mogu usloviti brži rast nadnica od produktivnosti rada. 1973 i 1979 godine. (AD1 AD2). koji su uslovili ogroman skok cijena nafte na svjetskom tržištu. što predstavlja inflaciju tražnje. Porast troškova vrši pritisak na cijene i tako kreće uzlazna spirala troškova i cijena. Jedan od najuticajnijih pravaca u ekonomskoj teoriji danas – monetarizam.2. 4.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir Pod uticajem mnogih dolazi do mnogih pomjeranja krive agregatne tražnje udesno i naviše. 28 . Ukoliko ponuda funkcioniše u srednjem odnosno neoklasičnom dijeluili u vertikalnom odnosno klasičnom dijelu agregatne ponude doći će do porasta cijena.2 Inflacija troškova Inflacija troškova dolazi usljed povećavanja cijena inputa u proizvodnji dobara i usluga.

• Na primjer: Rast nadnica se može tretirati i kao inflacija tražnje ali i troškova. Ovaj pristup je bio aktuelan u ekonomskim politikama zapadnih zemalja nakon II Svjetskog rata sve do 70-tih godina. Osnovna logika sastoji se u povećavanju budžetskih zahvatanja i smanjenja budžetskih rashoda. 29 .2. Posljedica ovakve translacije krive agregatne ponude je rast cijena (P1 P2) i opadanja realnog GNP-a (Y1 Y2). Moguće je razlikovati dva pristupa liječenja problema inflacije:  Keynesijanski pristup  Neoklasični pristup Keynesijanski pristup liječenja inflacije sa aktivnom politikom budžetskih ishoda. Inflacija troškova je dakle posljedica rasta troškova u periodu visoke nezaposlenosti i nedovoljne iskorištenosti resursa. Krajnja posljedica je da svi postajemo siromašniji zato što dolazi do opadanja realnog GNP-a. 4.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir Pod uticajem različitih faktora (povećavanje cijena inputa) dolazi do pomjeranja krive agregatne ponude u lijevo (AS1 AS2).3 Antiinflaciona politika Negativne posljedice inflacije čine neophodnim vođenje antiinflacione makroekonomske politike. Uzroci rasta troškova mogu biti različiti:  Postojanje oligopola  Poreska politika države  Rast cijena sirovina  Djelovanje sindikata U realnom životu teško je razlučiti jedan modul inflacije od drugog jer su po pravilu povezani i isprepleteni.

Najveći propagator ovog pristupa danas je monetarna teorija na čelu sa Miltonom Fridmanom koja čitavu antiinflacionu politiku zasniva na kontroli štampanja novca. rana. originalna) Philipsova kriva.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir Neoklasični pristup se oslanja prvenstveno na monetarno-kreditnu politiku. 30 . Samuelson i Solow modifikovali su Philipsovu krivu zamjenjivši varijablu koja se odnosi na plate. U ovom obliku Philipsova kriva govori o inverznom odnosu nezaposlenosti i inflacije. Rezultate Philipsovih istraživanja su počeli koristiti drugi ekonomisti. 4.4 Dugoročna i kratkoročna antiinflaciona politika Iskustva mnogih zemalja kazuju da treba razlikovati dugoročnu od kratkoročne inflacione politike. On je otkrio da postoji inverzni odnos između stope nezaposlenosti i stope promjene plata.2.3 Međuuticaj nezaposlenost i inflacije Godine 1958 novozelandski ekonomista Alban Philips obradio je studiju u vezi između nezaposlenosti i plata u Velikoj Britaniji. ono raste u godinama kada plate opadaju. Na grafikonu je prikazana tradicionalna (još se zove kratkoročna. 4. Proizilazi da viši nivo zaposlenosti podrazumjeva veći procenat inflacije i obrnuto. U tom slučaju država daje povlastice preduzećima da ih motiviše za veću proizvodnju. Ovakvu politiku sprovodi Centralna banka koja kontroliše količinu novca u opticaju i djeluje na visinu kamatne stope.  Dugoročna antiiflaciona politika uključuje: a) Podržavanje efikasnog funkcionisanja tržišta i stvaranje povjerenja kod stanovništva b) Sprovođenje mjera u pravcu smanjenja budžetskog deficita c) Stroga kontrola količine novca u opticaju  Kratkoročna antiinflaciona politika je usmjerena na trenutno obaranje cijena (samo u slučaju povećavanja proizvodnje bez povećavanja tražnje). Država također može prodati dio svoje imovine i pokriti svoje budžetske deficite. veličinom koja se odnosi na godišnji procent inflacije. Na ordinati su nanesene izmjene u inflaciji u toku godine a na apcisi nivo nezaposlenosti. Stopa nezaposlenosti opada u godinama kada dolazi do povećavanja plata i obrnuto. Preciznije Philipsova kriva je u svojevrsnom trade off-u.

kojom se postojeća novčana masa u toku godine koristi. Kao poseban oblik Philipsove krive može da posluži grafikon koji iskazuje međusobnu povezanost tri faktora:  Nivoa inflacije cijena koji je nanesen na lijevoj vertikalnoj osi  Nivoa nezaposlenosti prikazanog na horizontalnoj osi  Godišnjeg rasta najamnina iskazanog na desnoj vertikalnoj osi Između nivoa inflacije i rasta plata ustanovljena je sljedeća veza: Procent inflacije = procent rasta najamnina – procent rasta produktivnosti rada Prirodnoj stopi nezaposlenosti koja iznosi 6% odgovaraju stabilne cijene i godišnji rast najamnina od 3%. rana Philipsova kriva bila je osnova vođenja makroekonomske politike u većini zemalja. Nasuprot predhodnim odnosima. Logika zaključivanja Miltona Fridmana o ovoj pojavi je sljedeća: GDP je uvećana novčana masa multiplikovana brzinom prometa. Kao što se sa grafikona vidi smanjenje nezaposlenosti ispod prirodne stope podrazumjeva ispoljavanje inflacije u nacionalnoj privredi i obrnuto povećanje stope nezaposlenosti se ispoljava manjom inflacijom (deflacijom). koja govori o istovremenom podizanju inflacije i stope nezaposlenosti.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir U 60-tim godinama. Konjukturu država povećava uvećavanjem novčane mase. Ovaj rast najamnina je identičan godišnjem uvećanju produktivnosti rada. «stop and go» Iskustvo vođenja makroekonomskih politika u razvijenim zemljama 60-tih godina svjedoči o uzajamnoj korelaciji nezaposlenosti i nivoa inflacije.4 Politika «stani kreni». Posebno je uočeno da 31 . Po njima se problem riješava isključivo monetarnom politikom. što uslovljava poslovne cikluse odnosno pojavu ekonomskih recesija. 4. kod 60-tih godina nastupa jedna sasvim nova pojava u ekonomiji a to je STAGFLACIJA. STABILAN PRIVREDNI RAST PODRAZUMJEVA KONSTANTNU STOPU RASTA NOVČANE MASE. zato što je ponuda novca ključna varijabla u određivanju privredne dinamike u kratkoročnom roku. Oni tvrde da je čitav problem u tome što se novčana ponuda i tražnja novca ne podudaraju. Nasuprot dotadašnjim lijekovima o suzbijanju inflacije i nezaposlenosti (po Keynesijankom receptu) od 70-tih godina se nudi riješenje monetarista.

To sa svoje strane smanjuje nezaposlenost ali ponovo generiše inflaciju i tako ciklično se ponavlja što je predstavljano na grafikonu 23. Ubrzanje inflacije postavlja vladi zadatak njenog obaranja. 32 . Monetarne vlasti da restriktivnom monetarnom politikom (manjim štampanjem novca) obore inflaciju. ali to dovodi do ispoljavanja nezaposlenosti. ali sada u suprotnom pravcu. ekspazivnom monetarnom politikom (dodatno štampanje novca za otvaranje radnih mjesta). Monetarne vlasti su prinuđene da ponovo reaguju.Makroekonomija II Hrnčić Seid & Bašić Emir nezaposlenost ispod prirodne stope nezaposlenosti izaziva rast inflacije.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful