You are on page 1of 15

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI

SEMINARSKI RAD

POVEZIVANJE LOKALNIH RAČUNALNIH MREŽA

Student: Marko Gović


JMBAG: 0135184471

Zagreb, 2010.
SADRŽAJ:

UVOD........................................................................................................................................2

NAČINI POVEZIVANJA LOKALNIH RAČUNALNIH MREŽA.........................................3

Mostovi...................................................................................................................................3

2.1.1. Protokolarni složaj mostova.....................................................................................5

2.1.2. Prednosti i nedostaci mostova..................................................................................5

Ethernet komutatori................................................................................................................6

2.2.1. Upravljanje prometnim tokovima u Ethernet komutatorima..................................8

2.2.2. Primjena upravljanja mrežom u Ethernet komutatorima......................................10

Virtualne lokalne mreže.....................................................................................................11

Usmjerivači..........................................................................................................................13

ZAKLJUČAK..........................................................................................................................14

LITERATURA.........................................................................................................................15

UVOD

Suvremeno društvo obiluje mnoštvom informacija i podataka koje treba međusobno


razmijeniti. Prijenos tih informacija i podataka treba biti obavljen u što kraćem vremenu i
sa što je moguće manje pogrješaka. Lokalne računalne mreže (Local Area Network –

2
LAN) su idealno rješenje za to, pogotovo na manjim udaljenostima. Postoje brojni načini
na koji se mogu povezivati.

Stoga je upravo to ono čime se bavim u ovom seminarskom radu. Rad se temelji na
literaturi Osnove arhitekture mreža, autora Alena Bažanta i dr.1 Autori u knjizi
objašnjavaju način rada mostova, njihov protokolarni složaj, te prednosti i nedostatke
mostova. Tumače Ethernet komutatore, načine upravljanja prometnim tokovima i
primjenu upravljanja mrežom u Ethernet komutatorima. Opisuju ulogu virtualnih lokalnih
mreža i usmjerivača u povezivanju lokalnih računalnih mreža.

Uz svako tumačenje navedenih načina spajanja lokalnih računalnih mreža nalazi se


grafički prikaz kako bi sadržaj bio što razumljiviji.

NAČINI POVEZIVANJA LOKALNIH RAČUNALNIH MREŽA

Mostovi

Lokalne računalne mreže (LAN) mogu se povezivati mostovima. Smythe tumači mostove
kao uređaje koji obavljaju tri osnovne funkcije:
1
BAŽANT, Alen: Osnove arhitekture mreža, Element, Zagreb, 2003. str. 147 do 159.
3
 filtriranje (filtering) okvira pomoću odredišne adrese upisane u okvire

 prosljeđivajne (forwarding) okvira iz jednog LAN-a u drugi LAN brzinom jednakom


prijenosnoj brzini u drugom LAN-u

 učenje (learning) topologije LAN-a na temelju izvorišnih adresa upisanih u primljene


okvire

Kako mostovi funkcioniraju prikazano je na slici 1.1. Krajnji uređaj u lokalnoj mreži
LAN 1 šalje okvir prema nekom drugom krajnjem uređaju u lokalnoj mreži u istom LAN-u.
Most A pomoću priključka A1 prima sav lokalni promet u LAN-u 1. Kad most registrira da je
okvir namjenjen istom krajnjem uređaju u istom LAN-u, taj okvir ne prosljeđuje, nego ga
briše iz memorije. Ako je okvir namjenjem krajnjem uređaju koji se nalazi u LAN-u 2 ili
LAN-u 3, most A će ga poslati u LAN 2 ili LAN 3 preko priključka A2 ili A3.

Sl. 1.1 Povezivanje LAN-ova pomoću mostova

Ako most A na priključku A1 primi okvir čija je odredišna adresa (Destination Address)
nepoznata, tada će se okvir poslati na sve priključe osim na priključak na koji se okvir
zaprimio da ne bi dolazilo do udvostručavanja okvira. Takav način rada mostova naziva se
poplavljivanje (flooding). Mostovi koriste razašiljanje okvira kao osnovni princip svog rada.
U velikim LAN-ovima poplavljivanje je nezgodno jer se znatno povećava količina mrežnog
prometa.

4
Prilikom svakog prijema okvira most provjerava postoji li za izvorišnu adresu
odgovarajući unos u tablici parova koja sadrži broj priključka i MAC adresu. Ako unos ne
postoji, most ga kreira kao redak u tablici i pridruži mu vremenski brojač. Ako nakon
određenog vremena brojač istekne, unos se briše iz tablice zbog toga da se da bi se smanjio
broj neaktivnih stanica koje bi i dalje zauzimale mjesto u tablici. Na takav način proces
filtriranja MAC okvira postaje učinkovitiji, a količina poplavljivanja se smanjuje.

2.1.1. Protokolarni složaj mostova


Kada povezujemo dva istovrsna LAN-a koristimo takozvane MAC mostove (MAC
bridge). MAC mostovi ne podržavaju međusobno povezivanje raznovrsnih LAN-ova (npr.
Token Ring LAN i Ethernet LAN). Na slici 2.2 prikazani su protokolarni složaji koji se
koriste u krajnjim uređajima i MAC mostu. Takav most koji služi za izravno povezivanje dva
LAN-a zove se i most za lokalno povezivanje (local bridge).

Sl 2.2 Povezivanje dva LAN-a MAC mostom

Lokalne mreže različitih protokola podsloja MAC moguće je povezati mješovitim


mostom (mixed bridge), koji se još naziva i traslacijski most. Pretvorba između različitih
formata okvira zbiva se na podsloju LCC (Logical Link Control) u mostu. Drugi način
realizacije mješovitog mosta je enkapsulacijski most koji se koristi pri povezivanju istovrsnih
lokalnih mreža kroz LAN druge vrste (npr. dva Ethernet LAN-a povezana sa Token Ringom).
Enkapsulacijski most prima MAC okvire iz jednog LAN-a i enkapsulira ih u korisničko polje
drugog LAN-a. Prilikom povezivanja LAN-ova pomoću linkova druge vrste potrebno je
primijeniti most za povezivanje na daljinu (remote bridge).

2.1.2. Prednosti i nedostaci mostova


Mostovi, za razliku od obnavljača (repeater) u komunikaciju unose veće kašnjenje. Oni
koriste način prosljeđivanja poznat još kao „spremi pa proslijedi“ (store and forward), što

5
znači da most prvo primi cijeli MAC okvir, provjeri njegovu ispravnost i tek ga onda
proslijedi na neki od izlaznih priključaka. Takav način rada može dovesti do pojave velikih
kašnjenja ako se prenose dugački okviri.

Osnovna prednost mostova u odnosu na obnavljače je što mostovi razdvajaju domene


sudara okvira. Već duže vrijeme se mostovi slabo koriste u LAN-ovima zbog toga što
većina protokola mrežnog sloja koristi u LAN-ovima mehanizam razašiljanja na podsloju
MAC kao svoj osnovni način rada. Mostovi su transparentni za razašiljanja na podsloju
MAC i zato nisu pogodni za kreiranje velikih LAN-ova.

Mostovi u kojima su tri osnovne funkcije bile softverski implementirane, istisnuti su


iz uporabe od strane uređaja pozatog kao komutator drugog sloja (Layer 2 switch) kojemu
su funkcije mosta implementirane hardverski. LAN komutator drugog sloja je uređaj koji
obavlja iste funkcije kao i most s većim brojem priključaka (multiport bridge). Danas sve
vrste lokalnih mreža koriste komutiranu mrežnu arhitekturu.

Ethernet komutatori

Svaki se krajnji uređaj (Data Terminal Equipment) povezuje s priključkom komutatora


(port) pomoću dvije parice od kojih jedna služi za slanje okvira od DTE-a prema

6
komutatoru, a druga za slanje u suprotnom smjeru. Na razini podsloja MDI (konektor),
svaki priključak komutatora podržava prijenos informacija u oba smjera. Na višim
slojevima nastaje razdvajanje funkcija ulaza i izlaza, pa konektori postaju izlazni i ulazni
priključci. Ako se podaci kroz priključak prenose u oba smjera istovremeno, tada se radi o
dvosmjernom prijenosu, a ako je podatke moguće prenositi samo u jednom smjeru, tada se
radi o naizmjeničnom prijenosu. U svojem izvornom načinu rada Ethernet komutator na
svim priključcima podržava naizmjenični prijenos.

Osnovu za komutaciju korisničkog prometa od ulaznog do izlaznog priključka


predstavlja tablica komutiranja u kojem su spremljeni parovi. Slično kao i most, LAN
komutator drugog sloja uči topologiju LAN-a iz primljenih MAC okvira. Svaki priključak
na komutatoru mora imati vlastitu jedinstvenu MAC adresu. Razmjena topologijske
informacije obavlja se pomoću BPDU-ova (Bridge Protocol Dana Unit).

U komutatoru se koriste spremnici (buffer) koji mogu biti ulazni, izlazni, ili obe
funkcije mogu obavljati istovremeno (Sl. 3.1). Spremnici se mogu koristiti na različite
načine, kod kojih svaki način ima svoje prednosti i nedostatke. Najjednostavniji su FIFO
(First In First Out) spremnici. Važno je da spremnici ne budu preveliki zbog povećanog
kašnjenja pri transportu prometnih tokova u stvarnom vremenu. Proizvođači mrežne opreme
u hardware priključaka komutatora ugrađuju spremnike čija je veličina u rasponu od 30 KB
do 500 KB. Prve verzije LAN komutatora radile su na principu „spremi pa proslijedi“. Kod
novijih verzija komutatora uveden je brži način prosljeđivanja okvira, nazvan „pročitaj
adresu pa proslijedi“ (cut-through), koji radi na principu da čim most pročita odredišnu
adresu okvira, šalje ga na odgovarajući izlazni priključak. Takav način rada je brži, ali
osjetljiviji na pogreške. LAN komutator koji koristi cut-through metodu može provjeriti
ispravnost primljenog okvira, ali u slučaju da je okvir neispravan, ne može ga odbaciti.

7
Sl. 3.1 Generička arhitektura Ethernet komutatora

Metoda cut-through je u izvornom obliku bila dosta neučinkovita zbog relativno


velikog broja okvira u LAN-u kraćih od 64 okteta. Prekratki paketi su posljedica ranih
kolizija, a nazivaju se fragmenti (runt). LAN komutator bi opterećivao lokalnu mrežu
neispravnim okvirima, stoga je dizajnirana nova metoda koja je u stvari modifikacija cut
through metode, a naziva se „pročitaj adresu pa proslijedi sve osim fragmenata“
(fragment-free cut-through). Princip rada ove metode je da LAN komutator pričeka dok
primi početna 64 okteta nekog okvira i tek ga nakon toga na temelju odredišne adrese
prosljeđuje prema odgovarajućem izlaznom priključku, te je tako spriječeno
prosljeđivanje prekratkih okvira.

2.2.1. Upravljanje prometnim tokovima u Ethernet komutatorima


Kad u komutatoru zbog nastupi zagušenje zbog popunjenosti spremnika i prevelikih
ulaznih prometnih tokova, okviri se odbacuju što uzrokuje smanjenje propusnosti LAN-a.
Ali ako krajnji uređaji koji šalju okvire nemaju povratnu informaciju o nastanku
zagušenja, oni i dalje nastavljaju slati svoje okvire nepromjenjenim intezitetom. Zbog

8
toga se uvodi mehanizam upravljanja prometnim tokovima u mrežne uređaje. Cilj
upravljanja prometnim tokovima je privremeno smanjiti brzinu slanja prometnih izvora u
mreži kako bi se razriješilo zagušenje u preopterećenom mrežnom sustavu. Kadambi je
1998. godine definirao tri načina upravljanja prometnim tokovima:

 Lažni signal sudara okvira (backpressure)

 Produljenje nosioca (Carrier Extension – CE)

 Upravljanje prometnim tokovima pomoću okvira PAUSE

Prve dvije metode pokazuju dobre performanse u LAN-ovima s dvosmjernim


načinom rada. Metoda lažnog sudaranja okvira generira umjetni signal sudara okvira na
priključku komutatora koji je preopterećen prometom kojeg prima. Takav signal će
dovesti do detekcije sudara okvira u krajnjem uređaju spojenom na taj priključak, uslijed
čega će DTE odgoditi daljnje slanje okvira i aktivirati algoritam BEB (binary exponential
backoff). Slični princip koristi i metoda produljenog nosioca, ali je razlika u tome što
krajnji uređaj ne aktivira algoritam BEB.

Upravljanje prometnim tokovima pomoću okvira PAUSE (Sl. 3.2) može biti
simetrično (Symmetric Flow Control – SFC) i asimetrično (Asymmetric Flow Control -
AFC). Ako se između dva mrežna uređaja provodi asimetrično upravljanje prometnim
tokovima, to znači da jedan uređaj može utjecati na brzinu slanja drugog uređaja, a ako se
između dva mrežna uređaja provodi simetrično upravljanje prometnim tokovima, tada
svaki uređaj može utjecati na prijenosnu brzinu drugog uređaja. Izostanak upravljanja
prometnim tokovima u dvosmjernom načinu rada prouzročio bi veća zagušenja u mreži
nego naizmjenični način rada.

9
Sl. 3.2 Osnovno načelo funkcioniranja upravljanja prometnim tokovima pomoću okvira pause

2.2.2. Primjena upravljanja mrežom u Ethernet komutatorima


Svaki komutator u lokalnoj mreži trebao bi podržavati standarde upravljanja mrežom
RMON (Remote Monitoring) i SNMP (Simple Network Managment Protocol). Ugradnja
RMON-a temelji se na ugradnji softverske RMON sonde (RMON probe) u komutator, s
tim da komutator mora podržavati i RMON MIB (RFC 2613 – RMON for Switched
Networks MIB). Ugradnja SMNP protokola u Ethernet komutatoru svodi se na ugradnju
agentskog softvera u komutator koji može komunicirati sa stanicom mrežnog upravljanja
(Network Managment Station – NMS), koja predstavlja središte sustava upravljanja
mrežom. Uz agentski softver, komutator mora podržavati i standardnu bazu upravljačkih
informacija (Managment Information Base - MIN) zvanu MIB – II.

10
Virtualne lokalne mreže

Kako bi se otklonili negativni učinci razašiljanja i poplavljivanja, uveden je koncept


virtualnih LAN-ova (Virtual LAN - VLAN). VLAN sastoji se od skupine krajnjih uređaja
koji često međusobno komuniciraju. U LAN-u koji broji puno krajnjih uređaja, takav
način rada može osjetno smanjiti propusnost mreže. Ako prilikom prijema okvira, LAN
komutator drugog sloja nema u tablici komutiranja odgovarajući unos za odgovarajuću
MAC adresu, tada se okvir šalje na sve priključke osim na onaj na koji se dotični okvir
zaprimio, tj. poplavljuje lokalnu mrežu. Pojava LAN komutatora trećeg sloja (Layer 3
switch) dovela je do koncepta širenja VLAN-ova i na mrežni sloj, odnosno, do pojave
VLAN-ova trećeg sloja.

Promet koji se na drugom sloju razmjenjuje između uređaja u nekom VLAN-u ostaje
samo unutar tog VLAN-a, te se tako povećava i sigurnost lokalne mreže. Svakom VLAN-
u je unutar jednog cjelovitog LAN-a pridijeljen jedinstveni broj koji ga jednoznačno
određuje. Virtualni LAN je zapravo logička domena razašiljanja na sloju podatkovnog
linka (logical broadcast domain). Ako se u LAN-u koristi mrežni protokol IP, tada je sve
stanice u u nekom VLAN-u unutar tog LAN-a imaju jedinstveni identifikator IP
podmreže (IP subnet ID).

Stanice koje su dio istog VLAN-a mogu izravno međusobno komunicirati preko LAN
komutatora drugog sloja. Ali stanice koje su članice različitih VLAN-ova mogu
komunicirati samo posredstvom usmjerivača. Kada se VLAN-ovi kreiraju u lokalnoj
mreži izgrađenoj od većeg broja LAN komutatora, tada postoji problem kako međusobno
povezati (Sl. 4.1.) krajnje uređaje koji su dio istog VLAN-a, a spojeni su na različite
komutatore. Ako neki krajnji uređaj šalje okvir DTE-u, koji je član istog VLAN-a i
fizički je spojen na isti LAN komutator, tada se okvir šalje u tradicionalnom MAC
formatu, a ako se okvir prenosi između dvaju DTE-a koji su fizički spojeni na različite
LAN komutatore, tada se koristi označavanje VLAN-ova (VLAN tagging). Označeni
okviri prenose se između dva komutatora posebnim linkom koji se naziva glavni vod
(trunk). Oznaku VLAN-a čine četiri okteta ugrađena u tradicionalni MAC okvir, a to su
polje TPID (Tag Protocol ID) i upravljačko polje, svako duljine dva okteta.

11
Sl. 4.1. Međusobno povezivanje VLAN-ova u lokalnoj mreži s dva ili više komutatora

12
Usmjerivači

Usmjerivač (router) je mrežni uređaj koji usmjerava promet u računalnoj mreži, te


radi na mrežnom sloju OSI modela. Ako obje lokalne mreže koriste iste protokole drugog
sloja, tada usmjerivač djeluje isključivo na mrežnom sloju. Ako se na ovaj način povezuju
dva LAN-a koji koriste različite protokole sloja podatkovnog linka, tada usmjerivač mora
djelovati i na drugom sloju, tj. mora obavljati i pretvorbu formata MAC okvira (Sl. 5.1).

Sl 5.1 Protokolarni složaj routera koji povezuje dva LAN-a

Osnovne operacije koje svaki usmjerivač izvršava su:

 Prosljeđivanje paketa iz jedne u drugu mrežu (forwarding)

 Određivanje smjerova transfera paketa kroz mrežu (routing)

Kada usmjerivač zaprimi paket po jednom od svojih priključaka, na temelju odredišne


adrese i tablice usmjeravanja, proslijeđuje paket prema odredištu. Istodobno, usmjerivač
proračunava smjerove transfera paketa pomoću algoritama usmjeravanja, te međusobno
usmjerivači razmjenjuju informaciju o smjerovima transfera koristeći pritom usmjerivačke
protokole.

Osnovna prednost usmjerivača pred mostovima je u korištenju naprednijih mehanizama


usmjeravanja prometa i mogućnosti kreiranja mreža čija složenost nije ograničena
algoritmima usmjeravanja. Usmjerivači ne proslijeđuju razašiljanja okvira generirana na
podsloju MAC, što je prednost u odnosu na mostove. Jedina mana u odnosu na mostove je
povećano kašnjenje koje usmjerivač unosi u komunikaciju.

13
ZAKLJUČAK

Mostovi, Ethernet komutatori, virtualne lokalne mreže i usmjerivači su načini


povezivanja lokalnih računalnih mreža. Mostovi su uređaji koji spajaju dvije različite
računalne mreže na drugom (podatkovnom) sloju OSI modela. Jeftinije su rješenje od
usmjerivača, ali su nepogodni za povezivanje velikih računalnih mreža. Ethernet
komutatori imaju mogućnost čitanja adrese paketa koji je poslan kroz mrežu i šalje ga
točno na adresu primatelja, pritom smanjujući broj sudara paketa. Novije verzije Ethernet
komutatora koriste brži način prosljeđivanja okvira. Već spomenuti „pročitaj adresu pa
proslijedi“ funkcionira tako da čim uređaj pročita odredišnu adresu okvira šalje ga na
odgovarajući izlazni priključak. Taj način rada je brži, ali osjetljiviji na pogrješke.
Virtualni LAN posjeduje iste karakteristike kao i obični LAN, ali dozvoljava krajnim
uređajima umrežavanje u istu lokalnu mrežu, a da su spojeni na različite komutatore.
Uvođenjem VLAN-a uklonjeni su negativni učinci razašiljanja poplavljivanja i povećana
je sigurnost lokalne mreže. Osnovna funkcija usmjerivača je prosljeđivanje podatkovnih
paketa prema odredišnom sučelju kroz mrežno sučelje. Radi na mrežnom sloju OSI
modela, te najčešče koristi TCP/IP protokol. Svaki od načina povezivanja, kao što je u
radu prikazano, ima svoje prednosti i nedostatke što predstavlja poticaj za daljnja
istraživanja i usavršavanja računalnih uređaja za mrežno povezivanje.

14
LITERATURA

1. BAŽANT, Alen: Osnove arhitekture mreža, Element, Zagreb, 2003.

15