UNIVERZITET U TRAVNIKU SAOBRACAJNI FAKULTET TRAVNIK

MATEMATIKA I KOMPLEKSNI BROJEVI

NASTAVNIK:

STUDENT: KEMAL ZAHIROVIC

TRAVNIK, JANUAR 2010

Sadrzaj
Sadrzaj..................................................................................................................................2 Kompleksni brojevi..............................................................................................................3 6. Trigonometrijski prikaz kompleksnog broja............................................................11 7. Potenciranje i korjenovanje kompleksnih brojeva....................................................14 8. Eulerova formula......................................................................................................16 9. Zašto su uvedeni kompleksni brojevi.......................................................................18 10. Formula za rješenje kubne jednačine......................................................................20 LITERATURA..................................................................................................................27

2

defnicija imaginarne jedinice je da je to jedan od dva moguća broja koji kvadrirani daju 1: i = -1: Isto svojstvo ima i -i: (-i) = (-i)(-i) = (-1) i = 1 f (-1) = -1. ta jednadžba nema realnih rješenja. Broj x se zove realni dio. stoljeću vezano za problem rješavanja kubne jednadžbe. Linearne kombinacije su izrazi oblika fx + fy + : : :. gdje su f. Dakle. Napomena 1.Kompleksni brojevi Imaginarni brojevi prvi put su se pojavili u 16. Poznato je da ako je diskriminanta D = b2 . Brojeve kojima je realni dio nula zovemo čisto imaginarnima. stoljeća. : : : skalari. možemo ga interpretirati kao i svaki drugi realni dvodimenzionalni vektorski prostor: pomoću koordinatnog sustava u ravnini. Kompleksni brojevi se defniraju kao sve linearne kombinacije (s realnim koefcijentima) brojeva 1 i i tj. stoljeća. Za one koji znaju defniciju dimenzije vektorskog prostora: Po defniciji C je dvodimenzionalni vektorski prostor (nad realnim brojevima). ta jednadžba (iako nema realnih rješenja jer bi to bio realan x koji kvadriran daje negativan broj -1) ima dva rješenja u kompleksnim brojevima. y 2 R. y. Kao motivacija za uvođenje imaginarnih brojeva obično se uzimaju kvadratne jednadžbe s realnim koefcijentima. kad su se pojavile i prve primjene. Najpoznatije primjene vezane su za teoriju elektriciteta i magnetizma (koju bitno pojednostavljuju) te za kvantnu teoriju. Njihova upotreba raširila se tokom 19. Broj i zove se imaginarna jedinica. Oba broja (i i -i) su rješenja kvadratne jednadžbe x2 +1 = 0 (kao što su 1 i -1 rješenja kvadratne jednadžbe x2-1 = 0). : : : vektori. f. a broj y imaginarni dio kompleksnog broja z (dakle: i realni i imaginarni dio kompleksnog broja su realni brojevi).4ac kvadratne jednadžbe ax2+bx+c = 0 negativna. U ovom 2 3 . Osnovni primjer takve jednadžbe je x + 1 = 0: Po dogovoru. To su1 i i -i tj. 2 2 2 2 2 2 1 Oznaka i za imaginarnu jedinicu potječe iz 18. Skup R je podskup od C jer svaki realni broj x možemo shvatiti kao kompleksni broj x + 0 f 1. kompleksni brojevi su brojevi oblika z = x + yi s x. kad ju je uveo švicarski matematičar L. Kako mu bazu čine 1 te i. Skup svih kompleksnih brojeva označavamo s C. Euler. a x.

a na imaginarnoj svi čisto imaginarni (oni kojima je realni dio 0). 3 Sabiranje i oduzimanje kompleksnih brojeva Slike ovog poglavlja preuzete su s web-stranice http://www. Kompleksna ravnina Početkom 19.edu/fdjoyce/complex/ 4 .clarku. uz uobičajeni Cartesiusov koordinatni sustav. Slika 1: Kompleksna ravnina. stoljeća Argand i Gauss uveli su način vizualizacije kompleksnih brojeva. Prikaz kompleksne ravnine vidljiv je na slici3 1. Na realnoj osi tada se nalaze svi realni brojevi (oni kojima je imaginarni dio 0). 2. a ordinate imaginarne dijelove pa se koordinatne osi u ovom slučaju zovu realna i imaginarna os. y) u koordinatnoj ravnini (I obrnuto: svakoj točki odgovara kompleksan broj). Svaki kompleksan broj z = x + yi možemo poistovjetiti s točkom (x.1. Pritom uzimamo da apscise predstavljaju realne.

1) = 2 + 3i: Zbrajanje i oduzimanje kompleksnih brojeva imaju sva uobičajena svojstva (komutativnost. . Pribrajanje istog broja svim kompleksnim brojevima možemo shvatiti kao translaciju ravnine (vidi sliku 3). broj nula kao neutralni element. . U kompleksnoj ravnini zbroj odnosno razlika dva kompleksna broja z i z0 nalazi se na kraju radij-vektora koji se dobije zbrajanjem odnosno oduzimanjem radij-vektora koji pripadaju z i z0: zbrajanje i oduzimanje geometrijski se interpretiraju kao zbrajanje i oduzimanje radij-vektora u kompleksnoj ravnini. .Dva kompleksna broja zbrajamo (oduzimamo) tako da im zbrojimo (oduzmemo) realne odnosno imaginarne dijelove: Primjer 1 (3 + i) + (2i . Slika 2: Zbrajanje kompleksnih brojeva. ) tih operacija. 5 . asocijativnost. Suprotni broj od x+yi je -x-yi. Određivanje suprotnog broja u tom je kontekstu centralna simetrija (inverzija) obzirom na ishodište (vidi sliku 4).

Slika 4: Suprotni broj kao centralna simetrija.Slika 3: Pribrajanje kompleksnog broja kao translacija ravnine. 6 .

Geometrijski gledano.3. Slika 5: Apsolutna vrijednost kompleksnog broja. Preciznije. to je udaljenost točke koja predstavlja z do ishodišta (slika 5). Primjer 2 Ako je z = 3 + 4i. Apsolutna vrijednost kompleksnog broja i kompleksno konjugiranje Apsolutna vrijednost kompleksnog broja z = x + iy defnira se kao (biramo pozitivni kvadratni korijen). onda je . Kompleksni brojevi apsolutne vrijednosti 1 nalaze se na jediničnoj kružnici oko ishodišta. u kompleksnoj ravnini jedinična kružnica oko ishodišta ima jednadžbu 7 .

nejednakost trokuta: Nju se lako dokaže pomoću slike 6. Primjer 3 Ako je z = 5 . Vrijedi z = z: 8 .9i. U kompleksnoj ravnini kompleksno konjugirani broj od z je njegova zrcalnosimetrična slika obzirom na realnu os (vidi sliku 7). Svakom kompleksnom broju pridružen je njegov kompleksno konjugirani broj (promijeni se predznak imaginarnog dijela). onda je z = 5 + 9i.Za zbrajanje kompleksnih brojeva vrijedi tzv. Slika 6: Nejednakost trokuta.

Ako je onda je Primjer 5 Kako je -1 = i .4. kako je vidljivo na slici 7. 9 . dijeljenjem s -i dobivamo 2 Recipročni broj broja z je broj Točka koja predstavlja 1/z nalazi se na spojnici ishodišta i z. Množenje i dijeljenje kompleksnih brojeva Množenje dva kompleksna broja defnirano je formom Primjer 4 Vrijedi sljedeća korisna jednakost: Dokažimo ju.

Slika 7: Kompleksno konjugiranje i recipročni brojevi. Primjer 6 Za z = 3 .4i imamo : Dijeljenje je defnirano kao množenje recipročnim brojem: Primjer 7 10 .

Primjer 8 Argument svakog pozitivnog realnog broja je 0. slijedi da je prikazu z = x + yi (koji odgovara Kartezijevom koordinatnom sustavu) ekvivalentan prikaz Taj se prikaz zove trigonometrijski oblik kompleksnog broja.ena svojim polarnim koordinatama. Primjer 9 Trigonometrijski prikaz bitno olakšava množenje i dijeljenje kompleksnih brojeva.6. Trigonometrijski prikaz kompleksnog broja Argument kompleksnog broja z je kut ө takav da je tg ө = y/x . a argument svakog čisto imaginarnog broja s pozitivnim imaginarnim dijelom (npr. broja i) je Kako je svaka točka u ravnini potpuno odre. Korištenjem adicionih formula za sinus i kosinus lako je provjeriti da vrijedi za 11 . a iz gornjeg se vidi da su polarne koordinate broja z. radi se o kutu koji radij-vektor od z zatvara s realnom osi.

12 . Slika 9: Množenje kompleksnih brojeva.Slika 8: Trigonometrijski prikaz kompleksnog broja.

Iz posljednje formule se vidi da je argument recipročnog broja 1=z suprotan argumentu odz. a po duljina je jednak produktu apsolutnih vrijednosti množenih brojeva. Specijalno. kao što je i argument od z. 13 . To je objašnjenje već prikazane slike 7. množenje kompleksnog broja nekim brojem kojem je apsolutna vrijednost jednaka 1 interpretira se kao rotacija za argument tog drugog broja. Slika 10: Množenje s i je rotacija za pravi kut. Primjer 10 Sad se vidi da se množenje geometrijski gledano svodi na kombinaciju rotacije i množenja apsolutnih vrijednosti kompleksnih brojeva: radij-vektor koji predstavlja produkt je po smjeru zarotirani radij vektor jednog broja za kut jednak argumentu drugog.

potenciranje broja i na višekratnik od 4 daje 1 i potencije se ciklički ponavljaju nakon svakog višekratnika od 4. Imamo: Dakle. Nadalje.7. Za potenciranje kompleksnih brojeva na prirodne potencije se koristi de Moivre-ova formula Primjer 11 14 . potencije od i nalaze se na jediničnoj kružnici kao vrhovi kvadrata. Potenciranje i korjenovanje kompleksnih brojeva Promotrimo prvo potencije broja i.

Slika 12: Potencije kompleksnog broja (kojem je apsolutna vrijednost manja od 1). Korjenovanje je kompliciranije jer svaki kompleksan broj z ima n n-tih korijena (tj. a prvi po redu ima 15 . i. s tim da prvi od njih ima argument f Svi n-ti korijeni dobiju se kao Primjer 12 Četvrti korijeni iz 1 imaju apsolutnu vrijednost argument Svaki sljedeći ima argument veći za te su treći korijeni od i redom 1.-1. . Geometrijski ti se korijeni nalaze u vrhovima pravilnog n-terokuta na kružnici radijusa npjzj (tu gledamo korijen u smislu njegovog značenja u realnim brojevima) kojoj je središte u ishodištu. Potencije od z se prema toj formuli dobivaju redom tako da argument povećavamo za argument od z i istovremeno potenciramo apsolutnu vrijednost. što je ilustrirano slikom 12. Kompleksnih brojeva w takvih da je wn = z ima n).-i.

ona ima mnoga specijalna svojstva. a prvi po redu ima Svaki sljedeći ima argument veći za te su četvrti korijeni od i redom 8. imamo Iz Eulerove formule dobiju se još preglednija pravila računa s kompleksnim brojevima: 16 . no osnovne formule za baratanje eksponencijalnim izrazima i dalje vrijede. Eulerova formula Eulerova formula daje jednostavniji oblik trigonometrijskog prikaza kompleksnih brojeva: Stoga je Eksponencijalna funkcija u Eulerovoj formuli je eksponencijalna funkcija s bazom e proširena na kompleksne brojeve. Specijalno.Primjer 13 Treći korijeni iz i imaju apsolutnu vrijednost argument .

Zbrojimo li i oduzmemo dobit ćemo i iduće dvije važne formule: Primjer 14 Tj ii je realan broj! 17 .

siječe je u točkama 2 2 (-1 . sijeku se u točno mn točaka (računajući kratnosti i točke u beskonačnosti). 1 . jednadžba x + 1 = 0 nema realnih rješenja. Stari su je matematičari već rješavali i znali su da može imati dva. odnosno rastavom x . To se kasnije podupire još jačim argumentom da svaka algebarska jednadžba stupnja n ima točno n rješenja (uključujući kratnost). a time i kompleksnih brojeva. Također se naslućivalo da algebarska jednadžba stupnja n ima najviše n rješenja (tu se misli samo na jednadžbu s realnim koeficijentima i samo na realna rješenja jer za druge nisu ni znali). To se obrazlaže rastavom na faktore: x . Svi ovi (i neki drugi) razlozi matematičarima su dobar povod za uvođenje korijena od negativnih brojeva. Na primjer. Zašto su uvedeni kompleksni brojevi Uobičajeno je mišljenje da su kompleksni brojevi uvedeni u matematiku da bi svaka kvadratna jednadžba imala rješenje (na primjer. O čemu je riječ ukratko ćemo govoriti u nastavku. stoljeću) kvadratna je jednadžba bila poznata više od 3000 godina.√2 / 2 i) i (-1 + √2 / 2 i. Na primjer.2x + 1 = 0 4 3 2 ima točno četiri rješenja: dvostruko rješenje 1 i jednostruka rješenja i. odnosno n. Razlogom za uvođenje kompleksnih brojeva mogao je biti samo matematički problem u kojemu se kompleksni brojevi nisu mogli zaobići.2x + 2x .1) (x . 4 3 2 2 Ponekad se uvođenje kompleksnih brojeva obrazlaže Bézoutovim poučkom: Dvije algebarske krivulje reda m.√2 / 2 i. pravac ne bi sjekao koniku u točno dvjema točkama i općenito krivulju reda n u n točaka.2x + 2x . međutim. 1 + √2 / 2 i). a nakon uvođenja kompleksnih brojeva ima dva rješenja: i i -i). jednadžba 2 x . Takav poučak ne bi vrijedio bez kompleksnih brojeva.1) (x + 1) 4 3 2 2 2 za svaki realni (odnosno kompleksni) broj x. a takav se problem pojavio pri rješavanju kubne jednadžbe.2x + 2x .9.2x + 1 = (x . jedno ili nijedno rješenje i to im je bilo dovoljno. -i. U vrijeme uvođenja kompleksnih brojeva u matematiku (u 16. Kako je poznato. svaka je kubna jednadžba ekvivalentna jednadžbi oblika x + ax2 + bx + c = 0 3 18 . pravac s jednadžbom y = x + 2 ne siječe kružnicu s jednadžbom x + y = 1 (ako se razmatraju samo realne točke). ni u jednome od njih kompleksni brojevi nisu bili nužni. Na primjer.i) (x + i).2x + 1 = (x . Međutim.

Sada je 3 2 3 2 x + ax + bx + c = (x .c realni brojevi (danas to mogu biti i kompleksni brojevi ili elementi nekog polja).q . što je s jednadžbom 2 x . p. Kad znademo racionalno rješenje r. a sada se poslužimo sličnim argumentima kao i za kubne jednadžbe s racionalnim koeficijentima i s barem jednim racionalnim rješenjem kako bismo zaključili da svaka kubna jednadžba s realnim koeficijentima ima barem jedno realno rješenje (ukupno 3 kompleksna rješenja. Nakon što jednadžbu pomnožimo sa zajedničkim višekratnikom svih koeficijenata. Neke je od tih jednadžbi lako riješiti.6x + 2 = 0 ? 3 Pokušajte je riješiti! O toj ćemo jednadžbi više reći poslije.gdje su a. Zaključujemo da jednadžba x + ax + bx + c = 0 ima bar jedno realno rješenje r. U doba otkrivanja formula za rješenje kubne jednadžbe nije bilo kompleksnih brojeva pa su (iv) ondašnji matematičari shvatili kao (iv)' jednadžba ima 1 rješenje.r) (x + a'x + b') 3 2 2 pa se preostala rješenja početne kubne jednadžbe dobiju rješavanjem kvadratne jednadžbe x + a'x + b' = 0. Izraz x + ax + bx + c za dovoljno je velike pozitivne x-eve pozitivan. uključujući kratnosti). a q vodeći koeficijent jednadžbe. a za dovoljno male negativne x-eve negativan.b. -1. Takve se kubne jednadžbe često pojavljuju u srednjoškolskim zadatcima. c ). S takvim su jednadžbama matematičari imali poteškoća više od 3000 godina dok ih u prvom dijelu 16. 19 . jednadžbu za koju je a. načelno možemo doći i do one povoljne. onda dijeljenjem možemo doći do rastava: 3 x + ax + bx + c = (x .r) (x + a'x + b') 3 2 2 pa mogu nastupiti sljedeće mogućnosti: (i) jednadžba ima 3 (ii) (iii) realna različita rješenja. Naime. stoljeća nisu uspjeli "ukrotiti". kod takvih jednadžbi u pravilu je lako naći racionalno rješenje r = p / q.x = 0 ima rješenja 0. jednadžba ima 1 realno trostruko rješenje. a i na sveučilištu. 1. koja ima bar jedno racionalno rješenje. Kako ima konačno takvih mogućnosti. (iv) jednadžba ima jedno realno i dva konjugirano kompleksna rješenja. primjerice jednadžba x . jednadžba ima 1 realno jednostruko i 1 realno dvostruko rješenje. pa je za neki x jednak nuli. b. Slično je za svaku kubnu jednadžbu s racionalnim koeficijentima (tj. p mora dijeliti slobodni. Međutim.

√ je za njih jednoznačna neparna funkcija definirana za sve realne brojeve. odakle je 3 3 3 3 3 3 x = √ -q/2 + √(q /4 + p /27) + √ -q/2 . dovodi do teških problema . to bilo potrebno.√ 1 + √2. v = . a √ je definiran za nenegativne realne brojeve). uz uvjet uv = -p/3. Formula za rješenje kubne jednačine Dovoljno je razmatrati jednadžbu x + px + q = 0. Pogledajmo kako su se matematičari u početku koristili tom formulom. 3 1 2. x = Pokušajmo ipak primijeniti formulu. 3 3 √3. Tako je dobiveno jedinstveno rješenje početne jednadžbe. st.√ 1 + √2. Odmah se vidi da su rješenja x = 0. međutim. g. o tome na početku nisu vodili računa. u v = -p /27. √3. -√3). Ta jednadžba ima i dva kompleksno-konjugirana rješenja. Tada su matematičari znali samo za realne brojeve i tu nije bilo problema: u = √ -1 + √2.10. q = 0. Ta se formula zove Cardanova formula (prema talijanskom matematičaru koji je tu formulu objavio 1545. p = 3.3 Za tu jednadžbu ne treba formula. Primjer 1: 3 x + 3x + 2 = 0. q realni brojevi (to se dobije zamjenom x . dolazimo do sustava u + v = -q.√-1 = -1 3 3 3 3 3 (naime. uv = √ -1 + √2 (. neke su im jednadžbe stvarale još veće poteškoće. pa je x = √√-1 + √-√-1.√2 = √ -1 + √2 . u djelu Artis Magnae).drugih korijena iz negativnih brojeva. matematičari 16. gdje su p. 20 . To se može i provjeriti. Ako napišemo x = u + v. To je navelo matematičare 16. u ovom slučaju. Ako su ovakav slučaj mogli i zanemariti (jer već znaju rješenja: 0. q = 2. 3 Primjer 2: x . Tu je p = -3.√ -1 + √2 ) = .3x = 0. da se pozabave i takvim matematičkim objektima. u ovom jednostavnom slučaju. 3 3 3 3 x = √ -1 + √2 + √ -1 . niti im je. st.√(q /4 + p /27) 3 2 3 3 2 3 (to je prikaz rješenja x u obliku u + v).a/3 x). (*) Vidimo da nas Cardanova formula.

6x + 2 = 0.b . umjesto √-1 mogli smo staviti -i. 3 3 3 3 Izraz √i ima tri vrijednosti: z = √3/2 + 1/2 i. u Algebri talijanskog matematičara Raffaela Bombellia. Izrazi (*) i (**) zaista se mogu protumačiti tako da daju rješenje kubne jednadžbe. matematičari 16. Pred njima su se pojavila sljedeća pitanja: 1. 3 Lako se vidi da ta jednadžba nema racionalnih rješenja. kompleksni brojevi jesu brojevi oblika a + bi. Kako treba na takvim izrazima izvesti operacije da bismo mogli računati uvjet uv = -p/3 ? 3. ta su tri broja rješenja kubne jednadžbe z = i (provjerite). nego su samo imali izraz (**) u kojemu su morali vaditi korijene iz negativnih brojeva. a. Tada se izraz (*) može zapisati kao 2 2 x = √i + √-i. Sustavna teorija kompleksnih brojeva prvi se put pojavila 1572. g. Budući da je -i također rješenje jednadžbe x = -1. z = -i. u početku nisu uspjeli doći do tih realnih brojeva. umjesto √-1 možemo staviti i. 3 3 (*)' 2 Dakle. Cardanova formula daje sljedeći izraz: x = √ -1 + √-7 + √ -1 .√3/2 + 1/2 i. z = .Primjer 3: x . st. tj. zbroj bi ostao isti). 3 1 2 3 3 21 . 3 3 (**) Sljedeća tablica govori nam da bi ta jednadžba trebala imati tri realna rješenja: x -3 -2 -1 0 1 2 3 x -6x+2 -7 6 7 2 -3 -2 11 3 Zaključujemo da je -3 < x < -2. 2 < x < 3. 0 < x < 1. Naime. U (*) ništa se ne bi promijenilo ( √i prešao bi u √i. a √-i u √i. dok je imaginarna jedinica i izabrana tako da bude i = i i = -1. 1 2 3 Za razliku od prethodnog primjera. Kako iz izraza (*) i (**) rekonstruirati 3 realna rješenja jednadžbe? 2. Kao što znate. da bude rješenje jednadžbe x = -1. Mogu li se u (**) i sličnim izrazima rješenja pripadajuće kubne jednadžbe zapisati bez korijena iz negativnih brojeva? Za odgovor na ta pitanja bilo je potrebno uvesti kompleksne brojeve i operacije s njima.√-7.

w = .1/2 i.√3/2 .1/2 i.Slično tome. 3 1 2 3 22 . w = √3/2 . izraz √-i ima tri vrijednosti: w = i.

Gusić. ima tri vrijednosti: x = z + w = √3. one se ne mogu doslovno primijeniti na kompleksne brojeve. uz pravilno uvođenje kompleksnih korijena.2. tj. važna je razlika i u formulama √ab = √a √b. kongresa matematike RH. Dakle. 3 3 3 3 Vratimo se skupovima √i i √-i i uočimo da je z w = z w = z w = 1 (a da su ostali međusobni umnošci različiti od 1). i = 1. Slično je √z za z 0 tročlan skup itd. Na primjer.3x = 0. Zato izraz x = √i + √-i. √-1 = {i.3 dobije se 9 mogućih vrijednosti izraza (*)'. x = z + w = . iako kompleksni brojevi imaju svojstva analogna realnim brojevima. i i 3 3 Napomenimo da.√3. -i}. uz uvjet √i √-i = 1. 108-111). Prema tome. Tada će zaista biti √(-1)(-1) = √-1 √-1 (na desnoj strani riječ je o umnošku skupova). formula x = √i + √-i može se protumačiti kao formula koja daje rješenja kubne jednadžbe x . dakle. √ nije jednoznačna funkcija nego ima dvije vrijednosti (izuzimajući činjenicu da je √0 = 0). Korjenovanje kompleksnih brojeva. tj. w . bilo bi √1 = i i. 2000. skupovima brojeva. Osim one da se na kompleksne brojeve ne može proširiti relacija uređaja s (tako da vrijede aksiomi uređenog polja). ako se radi s kompleksnim brojevima. Zbornik radova 1. kad bi bilo √(-1)(-1) = √-1 √-1. √i √-i = 1.. x = z + w = 0. 1}. ima i nekih razlika. 3 3 1 3 2 2 3 1 3 3 3 3 1 1 3 2 2 2 3 3 1 3 3 3 3 23 .Od 9 mogućih izbora z . Treba odabrati one za koje je uv = -p/3 = 1. 1 = -1 (Vidi: I. √ab = √a √b i sl. Naime. Upravo su to rješenja početne kubne jednadžbe x -3x = 0. To se razrješava tako da bude √1 = {-1.

3 1 2 3 1 2 3 24 .6x + 2 = 0. Taj izraz možemo pisati kao 3 3 3 x = √ -1 + i √7 + √ -1 . Pritom treba imati na umu sljedeće: (i) √7 je u (**)' običan realni drugi korijen iz 7. z = √2 (cos ( /3 + 240o) + i sin ( /3 + 240o)). pozitivan broj čiji je kvadrat jednak 7. 3 3 3 Sada je √ -1 + i √7 = {z . z = √2 (cos ( /3 + 120o) + i sin ( /3 + 120o)). Da bi to pokazali. Neka je z = -1 + √7 i.i √7 za koju će umnožak pribrojnika biti jednak 2. z . tj.i √7. w = -1 -√7 i. Razmotrimo zato jednadžbu x . izraz (**) x = √ -1 + √-7 + √ -1 . z = √2 (cos ( /3) + i sin ( /3)). ali ćemo za svaku odabranu vrijednost √ -1 + i √7 imati točno jednu vrijednost od √ -1 .√-7. 3 3 (**)' gdje je umnožak pribrojnika jednak 2. st. tj. z }. (ii) √ u oba pribrojnika ima tri vrijednosti. gdje je argument broja z. matematičari 16. Tada je z = 2√2 (cos + i sin ).Nekima niti to ne bi bio dovoljan razlog za uvođenje kompleksnih brojeva jer već znamo rješenje te jednadžbe. poslužili su se nečim što danas zovemo trigonometrijskim prikazom broja.

w = √2 (cos (360o ./3. 1 3 2 2 3 1 360o ./3)). 3 1 2 3 1 2 3 Vidimo da je z w = z w = z w = 2. Zato su rješenja jednadžbe x -6x + 2 = 0 realni brojevi: x = z + w = 2√2 cos ( /3). w }. 360o .Slično je √ -1 + i √7 = {w ./3)). Naime./3) + i sin (360o ./3) + i sin (240o ./3) + i sin (120o . 3 1 1 3 25 . w ./3)). w = √2 (cos (240o .( /3 + 240o) = 120o ./3. w = √2 (cos (120o .( /3 + 120o) = 240o .

sinus. Vidimo da se rješenja mogu dobiti u ovisnosti o koeficijentima p. a i one kasnije. 3 3 26 . mogu li se rješenja jednadžbe x .. dan odgovor na gore postavljeno pitanje. Tada se rješenja te jednadžbe ne mogu zapisati pomoću realnih radikala (drugih. Sada je x = 2√2 cos ( /3) = 2√2 cos (60o . p. koji je najviše mučio matematičare 16. st. Naime. međutim u rješenjima sudjeluju transcendentne funkcije kosinus. 1 itd.6x + 2 = 0 zapisati samo pomoću korijena iz pozitivnih brojeva? Taj slučaj kubne jednadžbe. a i bez kompleksnih brojeva (kad su već realna)? Na primjer. Evo jedne varijante odgovora: Neka je x + px + q = 0. arkus-tangens.arctg(√7) / 3) = 2√2 (1/2 cos (arctg(√7) / 3) + √3/2 sin (arctg(√7) / 3)). 1 3 2 3 3 3 Eliminacijom kuta ( = arctg(2√D/(-q)) za q < 0. st. Slično bi se dobilo za svaku kubnu jednadžbu x + px + q = 0. U tim rješenjima pojavljuje se kut koji se može eliminirati ovako: = 180o arctg(√7) (naime. x = √r cos ( /3 + 120o). koja ima tri različita realna rješenja (odnosno za koju je D = q / 4 + p /27 < 0).x = z + w = 2√2 cos ( /3 + 120o). x = z + w = 2√2 cos ( /3 + 240o).q kubna jednadžba za koju je D < 0.q jednadžbe. zbog njega su uvedeni kompleksni brojevi i trigonometrijski prikaz. Pitamo se mogu li se rješenja zapisati bez takvih funkcija. koja nema racionalnog rješenja. r = | z|. za z = -q/2 + √D i. = arg(z) dobili bismo da je 3 2 3 x = √r cos ( /3). nazvan je nesvodljivim slučajem kubne jednadžbe. tg(180o .) = √7). 2 2 2 3 3 1 To su tri realna broja dobivena iz Cardanove formule pravilnom uporabom kompleksnih brojeva. 1 3 itd. x = √r cos ( /3 + 240o). trećih ili nekih drugih korijena iz pozitivnih racionalnih brojeva). Tek je metodama Galoisove teorije iz 19. Kako smo vidjeli. Bez kompleksnih brojeva bilo bi gotovo nemoguće doći do tih rješenja. = arctg(2√D/q) za q > 0 i = 90o za q = 0) dobili bismo da je x = 2 √r cos (arctg(2√D/(-q)) / 3).

Zašto su uvedeni kompleksni brojevi.LITERATURA 1. Algebra 1. Elementarna matematika 1. (1995).M. Zagreb: Školska knjiga 2.Osnove matematike. Zagreb: Školska knjiga. Gusić. Z.V-Veljan. S. Hrvatski matematicki elektronski casopis math. 27 . Uvod u matematiku. Ćurić. D. Pavković . 5. (1989). Kurepa. (1994).-Mintaković. Zagreb: Školska knjiga 4.e 3. M. Radić. Zagreb: Školska knjiga. (1978). I.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful