OPĆA MIKROBIOLOGIJA

UVOD Mikrobiologija se bavi proučavanjem najjednostavnijh i najsitnijih živih bića koja se jednom rječju nazivaju mikroorganizmi ili mikrobi. VELIČINE NEKIH MIKROORGANIZAMA (eritrocit 7.5 mikrometara): Bacillus anthracis Mycobacetrium tuberculosis Salmonella rikecije herpes-virus bakteriofag virus japanskog encefalitisa MIKROSKOPIJA Moć razlučivanja je udaljenost između dvije točke a da se one vide odvojeno. Ljudsko oko ima moć razlučivanja 0.1 mm. Vrste mikroskopije: 1. svjetlosni mikroskop ima moć razlučivanja 0.2 mikrometra (ukupno povećanje 900 puta) a više ne može jer ga ograničava valna duljina vidljive svjetlosti. 2. mikroskopiranje u tamnom polju: svjetlosna zraka prolazi kroz naročiti kondenzor (ili obični ispred kojeg se stavi disk neprozirnog papira), pa ne prolazi direktno kroz objektiv, već obasjava predmet sa strane pa će vidno polje biti tamno, a predmet svijetao. Omogućuje promatranje neobojenog preparata. 3. faznokontrastna mikroskopija: svjetlosne zrake na putu kroz neki prozračni predmet (npr. stanicu) zaostaje u fazi š daje dojam prostornosti jer se razlika u fazi vidi kao razlika u jačini obojenja. Jasno to se vide strukture u živoj stanici. 4. fluorescentna mikroskopija: mikroorganizmi se oblože fluorescentnim antitijelima (poznata antitijela impregnirana nekim fluorokromom) i obasjaju UV lampom. Vide se kao fluorescentna tijela na tamnoj pozadini 5. elektronski mikroskop: koristi se snopom elektrona umjesto svjetlosnim zrakama i magnetnim poljem umjesto lećama. Moć razlučivanja je 1 nanometar pa se njime mogu promatrati i virusi. Uz kontrastno bojenje i sjenčanje platinom dobijemo 3D sliku. Postoji transmisioni (2D) i scanning (3D). 6. autoradiografija: neki element stanice se markira radioaktivnim izotopom i fotografskim filmom se prati kretanje radioaktivnog elementa. 5 mikrometara 2-4 mikrometra 2 mikrometra 475 nanometara 130 nanometara 65-95 nanometara 13 nanometara

www.belimantil.info

1

PODJELA MIKROORGANIZAMA EUKARIOTI a) ALGAE = protisti sa klorofilom osim modrozelenih 1. chlorophyta = zelene, phaeophyta = smeđe, rhodophyta = crvene 2. euglenophyta = euglene 3. pyrrhophyta = bičaši ili flagelati 4. chrysophyta = zlatnosmeđe alge i dijatomeje b) PROTOZOA = praživotinje 1. mastigophora = praživotinje sa bičevima 2. rhizopoda = amebe 3. sporozoa u životnom ciklusu imaju stadij mirovanja (spore) i stadij razmnožavanja. 4. ciliata = trepeljtikaš i c) FUNGI = gljive (hitinski stanični zid) 1. fungi perfecti = savrš ili potpune gljive: phycomycetes, ascomycetes, basidomycetes ene 2. deuteromycetes = nesavrš gljive ili dermatofiti: blastomycetes=kvasnici, hyphomycetes=plijesni ene d) SLUZAVE PLIJESNI (bez staničnog zida - ameboidne) 1. myxomycetes = plazmodijalne sluzave plijesni 2. acrasiomycetes = celularne sluzave plijesni PROKARIOTI 1. cyanophyta = modrozelene alge 2. shizomycetes = bakterije Bakteriologija se bavi bakterijama, mikologija gljivama i plijesnima, virologija virusima, a parazitologija protozoama, crvima i člankonošcima. PODJELA MIKROBIOLOGIJE 1. medicinska proučava sve mikroorganizme koji su važne za zdravlje čovjeka ili životinja 2. poljoprivredna isto za biljke 3. tehnološ za mikrobe korisne u prehrani i farmaceutskoj industriji. ka Mikroorganizmi mogu biti 1. patogeni jer izazivaju bolesti uništavanjem tkiva ili lučenjem otrova 2. uvjetno patogeni - ako ih ima u većem broju, uslijed narušene ravnoteže u tijelu ili ako se nađu na nepredviđenim mjestima (npr. iz crijeva uslijed ozljede ili upale uđu u krv). 3. korisni sudjeluju u metabolizmu (npr. bakterije u crijevu koje stvaraju vitamin K). 4. indiferetni ili saprofitni (mogu biti uvjetno patogeni). Razvrstani su u redove, porodice, rodove i vrste po izgledu, strukturi DNA, tinktorijelnim svojstvima (kako se boje mikrobiološ bojama), metabolizmu. kim

www.belimantil.info

2

OBLICI BAKTERIJA a) KUGLASTE (KOKI) su najčešći 1. mikrokoki su pojedninačne 2. diplokoki u parovima, gonokoki znači da su spljošteni između sebe kao zrno kave 3. streptokoki su poredani u duš ili kraže lance e 4. stafilokoki su poput grozdova 5. tetrade su poredani po četvero, sarcina po 8, 16, 32 6. diplostreptokoki: cijeli red se dijeli po dužini, nakon podjele se odvajaju. b) ŠTAPIĆI (BACILI) - kod njh je važna duljina, š irina i oblik rubova (odsječeni, zaobljeni, nitasti) 1. palisade: kad su poredani jedan do drugog 2. oblici slova V X Y 3. diplobacili su spojeni na krajevima po 2 4. streptobacili: kad je viš njih poredano u lanac e 5. kokobacili su između štapića i koka (elipsa) c) SPIRALNE 1. spirohete imaju puno spiralnih zavoja 2. spirile imaju obično jedan zavoj, najviše do 4 3. vibrioni izgledaju kao zarez 4. trihobakterije su razvučene spirohete d) MIKSOBAKTERIJE nemaju definiran oblik (sluzave bakterije - nemaju stanični zid) Polimorfizam je svojstvo bakterije da može imati različite oblike. Pleomorfizam je svojstvo bakterije da može mijenjati oblik tokom života. Oblici bakterija se mijenjaju ovisno u uvjetima: viš ili manjak hrane, dezifincijensi ili antibiotici, temperatura. ak Koki povećaju promjer i raspadnu se, ili dobiju nepravilan oblik kao gruda. Štapići zadebljaju na krajevima ili se mogu izdužiti kao konac. Djelovanjem lizozima (enzim u suzama) koji uništi staničnu stijenku ili antibiotika koji sprečavaju njegovu sintezu dobijemo nepravilne oblike: protoplaste i sferoplaste. Protoplasti nemaju ni traga staničnoj stijenci, nastaju iz Gram + bakterija i ne mogu se dijeliti. Sferoplasti imaju oslabljeni ostatak stanične stijenke, nastaju iz Gram - bakterija. Mijenjaju oblik ovisno o osmotskom tlaku. Mogu se dijeliti ako nema inhibitora sinteze stanične stijenke i tada se dijele na dvije stanice nepravilnog oblika. GRAĐA BAKTERIJA 1. KAPSULA I/ILI SLUZAVA OVOJNICA. Kapsulu imaju uglavnom bacili, neki streptokoki, rod Klebsiella i drugi. Neki je stvaraju uvijek, neki tek kad uđu u organizam zbog zaštite od vanjskih utjecaja i imune obrane. Različite vrste imaju različit sastav kapsule. Većina bakterija je pravi od polisaharida u obliku mreže: celuloza, dekstran+organske kiseline, aminošećeri, monosaharidi. Rod Bacillus je pravi od D-glutaminske kiseline koja daje sluzavost. Kapsula ima svoje antigene (K-antigeni), što omogućuje spajanje sa homolognim antitijelom što izaziva bubrenje kapsule pa ona postane nekoliko puta deblja i može se uočiti pod mikroskopom (tuš preparat, faznokontrastni mikroskop). To se zove mikroprecipitacija ili Neufeldov fenomen i može poslužiti za identifikaciju bakterija. www.belimantil.info
3

Bičevi ili flagele su najčešći organi za pokretanje. Gram . m-diaminopimelinske kiseline i Dlizina ili D-alanina koji je povezan aminskim vezama sa drugim mureinskim lancem. Stanična membrana je polupropusna pa ima sve ono što ste učili iz dinamičke i fiziologije. građena od fosfolipida i proteina. STANIČNA MEMBRANA Nalazi se odmah ispod staničnog zida. a to su lipid A (složeni ester ugljikohidrata i masnih kiselina. uz pirofosfatne veze) i druge komponente (lanac šećera i glikofosfata) povezane za njega. koji su preteče mitohondrija. STANIČNA STIJENKA Bez nje bakterija živi vrlo kratko. One koje se kreću. 2.Sluzava ovojnica ima sličan sastav samo što se lakše topi u vodi. Nastaju u loptastim tjeleš cima. može zadržati neke tvari u stanici koje prođu kroz membranu. Može ih biti jedna (monotriha) ili viš (politriha). Stvara i obnavlja kapsulu. osigurava turgor na 5-20 atmosferskih tlakova. Osim toga stvaraju pregrade kod diobe i stvaraju izvanstanične enzime. koja se zovu bazalne granule. Ta struktura daje čvrstoću i naziva se mureinski sakulus. ne da mi se sad to pisat. Neke bakterije imaju i voš tanu ovojnicu (acido-alkohol-rezistentne). Po razmješ e taju mogu biti polarne (na jednom kraju). bipolarne (na oba kraja) ili peritrihijalne (po cijeloj površ ini).belimantil. To su končaste tvorevine duljine 12-25 mikrometara. lipid A je endotoksin jer je vezan za bakteriju i otpuš se u okoliškad se ta razori sama bakterije. karakteristični za pojedinu bakteriju. Ima uvrnuća koja se zovu mezosomi. Sudjeluju kod dupliranja DNA. Boje se hvataju na tu kiselinu. oko desetak nm. Stijenka je tanka. Mogu je imati i bakterije s kapsulom. Vanjska membrana sastoji se od gornjeg i donjeg listića: a) gornji listić (na površini bakterije) građen je od lipopolisaharida (LPS) sa dvije komponente. Vrlo je tanka. a antibiotici ne smiju unutra).imaju puno tanju stijenku složenije građe. Vanjska membrana ima funkciju sprečavanja prometa velikih molekula u ili iz stanice (enzimi ne smiju van. a nalaze se u staničnoj stijenci. ku Stanična stijenka je nosilac somatskih ili O-antigena (daju serološ karakterizaciju). b) donji listić je građen od fosfolipida. 3. Unutrašnja i vanjska membrana povezane su stupićastim proteinskim formacijama. Murein je polimer od nerazgranatih lanaca N-acetil-glikoziamina i N-acetil-muraminske kiseline povezanih glikozidnim vezama poredanih naizmjenično. Sastoji se od dvije membrane: unutarnje i vanjske. Unutrašnja membrana građena je od mureina. i važna je za diobu stanice. štiti ju od fizičkih oštećenja. to rade da bi našle najbolje mjesto za život i razmožavanje i da lakše prodiru kroz organizam nesretnog domaćina. Sve bakterije imaju peptoglikan zvan murein. U njemu su ugrađeni drugi spojevi. Običnim mikroskopom se ne vide ni obojane jer su vrlo tanke.info 4 . ORGANI ZA KRETANJE I PILI (FIMBRIJE) Ne kreću se sve bakterije. Ona je ujedno i površ inski antigen. 1. Obično ih imaju štapićaste bakterije. ili neke tvari u unutraš njosti stanice. elastična ali i čvrsta. www. Daje oblik bakteriji. Gram + imaju teikočnu kiselinu (lanac ugljikohidrata i aminokiselina varijabilnog sastava) vezanu na murein. Uvijek je izvan kapsule. D-glutamina. Na svaku molekulu Nacetil-muraminske kiseline vezan je tetrapeptid od L-alanina. 4.

www. O tome više kod razmnožavanja. 2. Dobro se razvijaju u tekućim hranilištima i površini mekih podloga a na tvrdim i u prisutnosti Cr3+ i fenola slabije. Broj i razmještaj bičeva je tipičan za neku vrstu.. nove enzime i druga svojstva. Polaze s oba pola stanice i sreću se u sredini stanice gdje su ponekad spojeni. manjeg udjela vode. beta-maslačna kiselina. proteini. ugljikohidrati. Mikromolekule kao i kod svake druge stanice (voda. Spora je okruglo ili ovalno tjeleš koje može biti smješ ce teno bilo gdje u citoplazmi i to su endospore. koji su specifični za pojedine vrste. 2. puno enzima. Svaka bakterija pravi samo ko jednu sporu. Pile se mogu izgubiti i opet stvoriti. 4. ribosome. Nalaze se u stanici koja je oko njih spiralno obavijena. Smještaj i veličina spora su specifični za vrstu pa to može služiti za identifikaciju. sumporna zrnca. otporne su na pepsin. aminokiseline..belimantil. pa se na obojenom preparatu vide kao neobojena mjesta. srž spore sadrži nukleoid. plazmidi su kružna DNA neovisna o glavnoj DNA i nije neophodna za život bakterije. unutarnji zid od keratina 5. Iako su građene od proteina. Spore teš primaju boje. To je kontraktilni protein koji nema ni triptofana ni prolina. Pomoću njih se bakterija kreće rotacijom oko svoje zamišljene osi. vanjski zid (egzosporium) U sporama su nađeni antigeni kojih nema u vegetativnom obliku. rijetko se nalaze pojedinačno. smanjenog metabolizma.. Egzospore prave samo neke bakterije i služe za ramnožavanje. Bakterije koje ih imaju izazivaju hemolizu. kiseline i lužine. ribosomi su kuglasta tjelešca na kojima se sintetiziraju proteini. 3. Nose dodatna svojstva: otpornost na antibiotike. stanična stijenka okružuje srž 3. trigliceridi. visoka koncetracija Ca-dipikolinata. Građeni su od proteina pilina. Aksijalni filamenti su organi za kretanje kod spiralnih bakterija.. visoke temperature. debela kora od peptoglikana (cortex) 4. a vide se samo pomoću elektronskog mikrosokopa. dezinficijense. Mogu i potpuno nestati. puno Ca-dipikolinata (stabilizira DNA) i uglavnom se može reći da je to zgusnuta citoplazma. glukoza. Sadrži flagelarni H-antigen. CITOPLAZMA I STANIČNA TJELEŠCA Tekućina unutar stanične memrane u kojoj se nalaze mikro i makromolekule. vakuole. Puno manji su od glavne DNA. Fimbrije ili pili su končaste tvorevine na površini nekih štapićastih bakterija koji pomažu bakteriji da se prihvati na stanicu domaćina. Nema ih kod Gram + bakterija a ima ih kod svih enterobakterija.info 5 . češće u lancima koji se zovu poliribosomi. 5. SPORE KOD BAKTERIJA Neke štapićaste bakterije imaju sposobnost stvaranja otpornog oblika nazvanog spora i takve se bakterije nazivaju sporogene bakterije. Spore su otporne na isuš ivanje. pa nestaje i H-antigen. Tanje su i kraće od bičeva i ravne su. nemaju pravu jezgru već nakupinu DNA i nukleoproteina nazvanu kromatin ili nukleoid. šećera i nukleinskih kiselina. Uz to ima i neš lipida. Kemijski slični bičevima. kristalići.) Makromolekule: 1. Nositelji su fimbrijalnog F-antigena. a to je zbog debele kore. Struktura spora je određena pod elektronskim mikrosokopom. Neke enterobakterije imaju i seksualne pile pomoću kojih izmjenjuju plazmide. Na duljinu bičeva utječu mnogi to faktori. tripsin. 2. Unutra prema van: 1. citoplazmatske inkluzije su zrnca različitih veličina i sastava. 3. To je ipak samo privremena promjena. Lipidi.Građene su od proteina flagelina.

Ove boje se intenzivnije hvataju na bakteriju jer bakterija ima puno nukleinskih kiselina. mora postojati neki faktor aktivacije: povišena temperatura. Zato su G+ plave a G. prisutnost nekih otrovnih tvari za bakteriju. Prvo se bakterije boje nekom plavo-ljubičasto lužnatom bojom (kristal ljubičasto).su osjetljivije na telurove soli. www. Bez bez tog faktora spore neće proklijati ni na obogaćenim podlogama. G. neki spojevi. udvostruči DNA ali se ne podijeli. Prije su se koristile samo prirodne boje (karmin. sulfonamide. Nakon toga se dodaje neka crvena (karbol fuksin. najčešće Loefflerova lužnata otopina metilenskog modrila. tanin). Unutar te dvostruke membrane je srž spore. Jednostavna bojenja su kad se koristi samo jedna boja. poveća se. a drugi dio omogućava spajanje boje na cilj bojanja i naziva se auksokrom. indigo. Nepovoljni uvjeti su temperatura. koje se kod odbojavanja etanolom otapaju pa plava boja izlazi. Puno su češća i korisnija diferencijalna bojenja: 1. nabubri i počne primati obične boje kojima se inače spora ne može obojati. deterdžente. Od te dvostruke membrane nastaju ostale opne. a danas ih zamjenjuju anilinske boje koje se dobivaju iz katrana kamenog ugljena. Neke bakterije će otpustiti plavu boju. Ponekad je to i jedini način da bi se bakterije identificirale. Lužnate kod kojih je kromfor kation: metilensko modrilo. Bojenje po Gramu je toliko često i rašireno da se sve bakterije trpaju u G +. BOJANJE Bakterije se boje da bi se pojedini dijelovi bolje vidjeli (živjela logika). kristal ljubičasto. fenole i lužnate boje. spojeve klora. 2. nepovoljni pH. kiseli fuksin.bakterije u svom staničnom zidu imaju lipidne spojeve. manjak hrane. G+ su osjetljivije na peniciline. određeni pH.ili G neodređene. Pojedini dijelovi bakterije ne primaju sve boje na isti način.crvene. prisustvo ili odsustvo kisika (ovisi da li aerobna ili ne). Nakon se dodaje I-KI po Lugolu (nastaje kompleks jod-boja) i slijedi odbojavanje 95% etalnolom. To se zove klijanje ili germinacija. Prvi znak klijanja je da spora izgubi refraktilnost (lom svjetlosti). lužnati fuksin. se membrana uvrne tako da zaokruži taj dio zgusnute citoplazme i napravi dvoslojnu membranu. safranin. vezuvin.SPORULACIJA Bakterija pravi sporu u nepovoljnim uvjetima za život iako su nađene i kod povoljnih uvjeta.belimantil. Osim povoljnih uvjeta. Ta tvorba je predspora. G. neutralno crvenilo) i one koje se otpustile plavu će sada primiti crvenu.G. Tijelo bakterije u kojoj se nalazi spora naziva se sporangij. Povećani pritisak u spori uzrokuje pucanje zida i sadržaj spore se vraća u stare granice. Kisele su one kod koji je kromfor anion: Na-eozinat. tionin. i proteolitične enzime. ali ne sve kako bi ime sugeriralo. Prva vidljiva faza je zguš njavanje DNA i pomicanje prema jednom kraju bakterije. Najjače boje citoplazmu. Boje mogu biti: 1. Najjače boje jezgru i druge nukleinske kiseline. Jedan je nosilac boje ili boja kao takva i naziva se kromfor. Sve bakterije u preparatu će primiti tu boju (osim nekih iznimaka). Neke su derivati anilina. kamo idu i ostala citoplazmatska tjeleš Zatim ca. Boje su obično soli pa otopljene imaju 2 iona. oksidanse. Kad se bakterija odluči praviti sporu. GERMINACIJA Kad spora dođe u povoljne uvjete života prelazi nazad u vegetativni oblik.info 6 .

2. Bojenje acido-alkohol-rezinstentnih bakterija (AAR). NO2. paraziti za preživljavanje iskorištavaju druga živa bića: a) obligatni (obvezatni. Preparat se odbojava alkoholom i vodom. Ponekad je moguće natjerati bakteriju da živi bez neke esencijalne aminokiseline ako se presađuje na hranilišta sa sve manje te esencijalne kiseline. bakterija treba i druge spojeve koje ne može sama stvarati (faktori rasta): 1. saprofiti razgrađuju nežive ili inertne organske tvari koje su otpadni ili razgradni produkti drugih živih bića. 2. ostalo neće. H2S i drugi spojevi sumpora.G+ imaju manje enzima pa su veći izbirljivci hrane. AAR bakterije ne otpuš boju. nakon narušene ravnoteže upotrebom antibiotika…. Zatim se preparat ispire kiselim etanolom.belimantil. NO3. taju ostale plave. Zatim se preparat boji nekom plavom. c) patogeni izazivaju bolesti. 3. nju Katabolizam + anabolizam = metabolizam. 2. pirimidini. Anabolizam = sve reakcije sinteze novih spojeva uz potroš energije. NH3. Obavezni uvijek izazivaju bolest. em METABOLIZAM Manji dio bakterija proizvodi energiju sam. ostale da. biotin. Heterotrofi su kemoorganotrofi (energija razgradnjom organskih spojeva): 1. folna kiselina. Daje se neka crvena (safranin) i onda su spore zelene a ostalo crveno. Autotrofi: 1. Bičevi se bojaju nestabilnom otopinom tartarata. Osim glukoze. riboflavin. Glukoza je bakteriji najbolja hrana. kemolitotrofi dobivaju energiju oksidacijom anorganskih spojeva: H2. jednostavni spojevi Fe. (ali ionako se ne vide svjetlosnim mikroskopom pa čemu to) 5. Bakterijski vitamini koji su uglavnom isti kao i ljudski: nikotinska kiselina i amidi. a oportunisti samo u nekim uvjetima: oslabljen imunitet. PREHRANA BAKTERIJA Hrana u bakteriju ulazi pasivnim ili aktivnim transportom (fiziologija). fototrofi (energiju dobivaju fotosintezom) 2. AAR su crvene. Spore se boje malahitnim zelenilom. kada se nađu na nepredviđenom mjestu. Spojevi koji se s malim ili nikakvim izmjenama ugrađuju i bakteriju: purini. Katabolizam = sve reakcije razgradnje koje dovode do stvaranja energije u stanici. Kapsule se boje tuš ili otopinom Giemse (kaj je to?). ali ne i jedina. Truljenje i gnjiljenje je dio kruženja elemenata u prirodi neophodnog za održanje ukupnog života. tiamin. One imaju ovojnicu od voska i fosfolipida koja ne prima boju dok se ne zagrije i otopi. Služi za energiju i sintezu drugih spojeva. pirdoksin. ostale primaju tu plavu. CO2. paraaminobezojeva kiselina. ostali razgradnjom hrane iz okoline (lopovi i lijenčine). striktni) sve moraju dobivati od živih stanica. esencijalne aminokiseline. To se zove Ziehl-Neelsonova metoda. One će primiti boju. b) fakultativni (uvjetni) mogu živjeti i od neživih izvora ali bolje uspijevaju na živima. pantotenska kiselina. www. To je bojanje po Fultonu. 4. a kad primi boju viš ju ne otpuš Zato se takve bakterije boje e ta. zagrijanom crvenom (karbol fuksinom).info 7 .

5. nitrata. Mikroaerofilni su oni kojima treba mala koncetracija kisika (oko 5%). Obavezni aerobi ne mogu bez kisika. Uvijek je to vanjska anorganska tvar. 5. min 10. Temperatura je važna zbog enzima. fosfor iz anorganskih fosfata. Kisik. 2. NADP. Na nižim ili viš temperaturama metabolizam se usporava. jošviš ili nižim prestaje rast i im im razmnožavanje. alkohola. purina. duš fiksacijom iz atmosfere. To su inducirani ili adaptivni enzimi a u normalnim okolnostima su potisnuti represorom (vidi dinamičku). max 30. ketona. amonijaka. voda (znašli funkcije vode?) ENZIMI Svaka vrsta ima karakteristične enzime koji se prenose s generacije na generaciju i kodirani su genomom u glavnoj DNA. Za većinu bakterija je 6-8 optimalno. cisteina. masti i aminokiselina 2. sećera. Ako je to kisik onda su bakterije aerobne. Mycobacterium tuberculosis asparagin. a još… ubija. Za objaš e njenje ovoga pogledati na osmotski tlak. flavini) 5. za održavanje turgora i općenito fizikalno-kemijsko stanje citoplazme (hidrofilne i hidrofobne molekule). metionina 4. To su konstitutivni enzimi. Pogledaj pod disanje. min 0 b) mezofilne ili one između koji vole 30-37.belimantil. max 80. pirimidina ik 3. Tu spadaju patogene jer je to temperatura ljudskog tijela a ni ostali toplokrvni nisu daleko. Fakultativni aerobi ili anaerobi mogu živjeti i sa i bez kisika ali im jedno od toga bolje. pH povezan sa osmotskim tlakom i površinskom napetošću. služi kao izvor H+ i OH. valjda znaš čemu služi hrana i da ne valja ako je ima premalo. min 40.info 8 . Ako neš drugo onda su anaerobne.iona. Aero-tolerantni anaerobi (samo ime ti kaže). aminokiselina. metali otopljeni u solima su aktivatori enzima 6. 3. Obavezni anaerobi . tiosulfata. sumpor iz sulfida. U svakom slučaju važan je krajnji primatelj elektrona. Ali nije sve to tako jednostavno: 1. Voda je idealno disperzno sredstvo za hranu. hemolitički streptokoki glutamin. Za sintezu bakterija treba razne elemente koje primaju iz okoline: 1. Ali ne valja i ako je ima previš jer inhibira rast i razmnožavanje. 4. Bakterije su se prilagodile raznim sredinama pa imamo: a) psihrofilne ili ljubitelje hladnoće koji vole 15-20. Brucellae CO2. 2.kod njih kisik reagira sa flavinima i pretvara se u peroksid i superoksid koji su otrovni. 4. nitrita. www. ATP. DISANJE Nećemo sad o reakcijama disanja. Pa dobro. sulfata. Hrana. organskih kiselina i njihovih soli.Pojedine vrste imaju specifične potrebe: Streptococcus pneumoniae treba kolin. Osim njih imamo i gene za sintezu enzima koje ta vrsta nema stalno nego samo kad dođe u dodir sa supstratom za koji nema enzim. 3. c) termofilni ili ljubitelji vrućine vole 60-65. ŠTO SVE UTJEČE NA RAST I RAZMNOŽAVANJE 1. ali može i organski ako je frka (NAD. ugljik iz CO2. aldehida. max 45.

a većina gljivice ne voli više od 5. Jedna "grana" od tog Y otpadne od ostatka i od toga se razvije nova bakterija. Neisseria). 2. 9. Neke bakterije vole visoku površ insku napetost. Jako se poveća i poprimi oblik kugle koja rasprši se na puno malih djelića od kojih nastaju bakterije. Zato većina bakterija napravi koloniju za 24 sata a M. Ponekad se dijele preko L-oblika.info 9 . genom se podijeli i odvoji na krajeve. Iz te pregrade će nastati stijenka i imamo 2 bakterije. Osmotski tlak. Rod Nocardia se izduži. Dakle. 3. 7. Nijedna bakterija ne može živjeti bez ovog plina. Isto tako. Na 37 stupnjeva se E. Ovako se razmnožavaju mikoplazme. Prevelike koncetracije mogu ometati i zaustaviti razmnožavanje. Grananje. važno je hranjivim podlogama dodati pufer. dezificijensi) i š tetni produkti metabolizma koji u malim količinama ne smetaju ali polako dosegnu otrovne koncetracije pa mogu prekinuti razmnožavanje. citoplazma se počne uvlačiti i stvara se pregrada slično kao kad stvaranja spore samo se sada citoplazma sa tjelešcima ravnomjerno podijeli. Mogu biti neke izvana (antibiotici. Neke bakterije "pupaju".ekstremi su rijetki. Litotrofne trebaju mnogo viš od e organotrofnih jer je to njima jedini izvor ugljika ali neke organtrofne vrste isto trebaju puno CO2 (Brucella.coli podijeli se za 15 do 20 minuta. Kad skupi dovoljno. stanica izgleda kao jednostruki ili dvostruki Y. Cijepanje je najčešći.belimantil. RAZMNOŽAVANJE Bakterija raste i skuplja mikro i makromolekule. a u nenormalnim uvjetima i rodovi Proteus. g = ------------------www. Bubrenje stanice se zove plazmoptiza. 10. Alkalni pH ometa saharolitičke bakterije. pa dolazi do smežuravanja stanici a to se zove plazmoliza. tuberculosis viš tjedana. 4. 5. Corynebacterium. Treponema pallidum za 2 minute a Mycobaterium tuberculosis za 13 do 15 sati. Površ inska napetost. Do jedne razine plazmoliza je povratna ali viš od toga ubija bakteriju. Streptobacillus. Na stanici nastane pup iz kojeg se odvoji posebna bakterija. bakterija ne može upijati e hranjive tvari pa umire. Zato se često za konzerviranje voća. 6.log No v. Rod Streptomyces pravi egzosporu iz koje nastaje nova bakterija. Crijevne bakterije su se navikle na nisku površ insku napetost pa se vodenim podlogama dodaje žuč jer voda ima veliku površ insku napetost. To rade rodovi Mycobacterium. Ima više načina: 1. ali u nepovoljnim uvjetima ovako: štapićasta bakterija se na jednom ili oba kraja izduži i to se izduženje račva na 2 kraka u koje idu novostvorene DNA I ostalo što će činiti novu bakteriju. neke štapićaste i one koje u povoljnim uvjetima pupaju. nastaju tanki dugački filamenti (kao konac). 6. a kiseli proteolitičke i zato se zakiseljavanjem hrane sprečava kvarenje. koji se raspadne u štapićaste i loptaste bakterije. Preniski osmotski tlak uzorkuje ulaženje vode u bakteriju i time razrijeđuje hranjive tvari te onemogućuje izlučivanje štetnih produkta metabolizma. Escherichia. što ih je više. Ako je preveliki voda izlazi van. 8. veća je mogućnost da će se prilagoditi i početi razmnožavanje (stvaraju dovoljno CO2). BRZINA I FAZE RAZMNOŽ AVANJA Vrijeme generacije je vrijeme potrebno da se jedna stanica podijeli u dvije. onda se ide razmnožiti. Budući metabolizam bakterija mijenja lokalni pH. Zato je čista voda loš okoliš za bakterije. džemova i pekmeza koristi kuhinjski šećer iako je idealna hrana za bakterije jer jako povisuje osmotski tlak. Otrovne tvari. Koncetracija CO2. e Formula za računanje vremena generacije: log N .Broj bakterija u novoj sredini. Naročito velike količine potrebne su kad se bakteriju nađu u novoj sredini. Stanica se poveća.

3. Naziva se i lag faza. hrana. Pogodniji su zatvoreni prostori zbog praš ine: streptokoki. Pobijedit će onaj koji se brže i bolje adaptira na uvjete sredine. životinje. V-faktor koji stimulira razvoj Haemophilus influenzae. Parazitizam je interakcija u kojoj jedan organizam živi na račun drugog (npr. ako u organizmu onda bolest. ali ima i nekih vrlo opakih mikroba: Clostridium botulinum. vibrioni. Shigele. Taj se fenomen naziva satelitizam. Biljke. Umiru u sve većem broju. tetu Staphylococcus aureus izlučuje tzv. ko 2. Clostridium. bilo štetna: 1. pa mogu kratko živjeti. 3. 5. Ako je na podlozi. Vibrio chloreae.belimantil. sa sasuš enog gnoja rana. Mikroorganizmi sa ljudi u zrak dospijevaju ljuš tenjem kože.Faza eksponenecijalnog rasta. TREBA NAĆI PRIMJER!!!!!! 3. viruse polimijelitisa i hepatitisa. Bakterije i gljivice od kojih većina ne uzrokuje bolest. 6. Osobito su ugroženi mlijeko. Odumiranje. E. To je teš zamislivo a jošteže provedivo. Zove se log-faza. protozoe. Zrak je nepogodna sredina za mikrobe. inu e. Prvo počine opadati razmnožavanje. Gljivice luče antibiotike da bi se obranile od bakterija. Predatorstvo je kad veći i jači jede manjeg i slabijeg. kapljične infekcije. ciste Entamoebae histolitica. Mutualizam (sinergizam) je simbioza gdje oba organizma imaju korist. Clostridium botulinum je prije bio strah i trepet konzervi. Čak postoji jedna bakterija koja je parazit na drugim bakterijama. ne razmnožavaju se. bilo korisna. 4.log 2 No je broj početnih bakterija N broj bakterija nakon određenog vremena 1. virusi polimijelitisa. jaja. Pogotovo gljivice i plijesni. spirohete. E.Faza pritajenosti ili adaptacije. Bakterije se prilagođavaju na novu sredinu. npr. Entamoeba histolytica jede bakterije. a najviš sekretima diš trakta.info 10 . www. e nog nog zalijepe na praš i osuš a zatim tu praš udahne neki zdravi pehist. Čista voda je loša sredina za mikrobe zbog osmotskog tlaka i nedostatka hrane. Neutralizam je simbioza pri kojoj ne postoji nikakva interakcija između dva bića koja žive zajedno. 2. i polako se broj umrlih i novostvorenih bakterija izjednači. SIMBIOZA Simbiozom se naziva bilo kakva povezanost živih bića. Kompeticija nastaje kad se dva različita organizma istih potreba međusobno natječu. stvara se kolonija. Prilagodile su se i razmnožavaju se ko blesave. Nevjerojatno ali istinito. Clostridium tetani. Zemlja. meso. stafilokoki. ali i bakterije. 7. inu 4. Voda: Pseudomonas. coli stvara kiselinu koja inhibira Shigella dysenteriae.to se kaže ubikvitarni: 1. ličinke i jajašca parazita. coli brže fermentira šećer od Salmonele pa poslije izvjesnog vremena u kulturi neće više biti Salmonele. bakteriofag). Komenzalizam je simbioza kad jedan organizam ima korist od druge a druga nema š ili korist. Mycobacterium tuberculosis. Mycobacterium tuberculosis. 2. eksponencijalno. Microccocus.Stacionarna faza. Antagonizam je kad ne mogu živjeti zajedno obično zato jer jedan organizam luči neku tvar koja ubija drugi organizam. Stacionazna faza. Corynebacterium diphteriae. spore Bacillus anthracis. Flueggeove kapljice iz zaraženog diš trakta padaju na predmete i tlo. 4. Salmonele. a neke uginu. Otpadne i prljave vode imaju Salmonele. RASPROSTRANJENOST MIKROORGANIZAMA Ima ih posvuda u prirodi .

bacila. PROBAVNI TRAKT U želucu ima vrlo malo mikroba jer ne mogu preživjeti vrlo kiseli pH (iznimka: Helicobacter pylori). acnes koji se namnože i izazovu upalni proces. S. Plak može dovesti do karijesa. parodontoze. U jejunumu ima nešto koka i difteroida. 4. koji nastaje kada poviš razina spolnih hormona izaziva pojačano lučenje loja koji je idealna hrana za P. epidermidis. difteroidi). U nazofarinksu možemo naći difteroide. S. Potonji je vezan uz tipični pubertetski kožni poremećaj zvan prištevi. na i u čovjeku žive određene vrste koje su se prilagodile na čovjeka i od njega zavise. a nazivaju se stalnom ili rezidualnom mikroflorom i mikrofaunom. To su naslage dekstrana i drugih polisaharida na zubnoj caklini. gingivitisa (upale zubnog mesa). KOŽ A Epiderma nije pogodna za razvoj mikroba iz viš razloga: suha je. difteroida. ima blago kiseli pH zbog organskih e ti kiselina koje luče lokalni stafilokoki. Bakterije su na koži smještene na pločastom površinskom epitelu i kraj znojnih i lojnih žlijezda. aureus. Neke bakterije sudjeluju u nastanku zubnih plaka (vrste roda Bacteroides. 3. a lizozim iz znoja ima direktno antimikrobno djelovanje. Najčešće vrste su Staphylococcus epidermidis i Propionilbacterium acnes (iz skupine ena difteroida). pogodan pH i temperatura.belimantil. streptokoki. epidermidis. Donji dijelovi respiratornog trakta nemaju MO budući postoji stalan tijek sluzi zbog pokretanja cilijarnog epitela. stafilokoka. diplokoka. znoj je visoko osmolaran zbog visokog sadržaja NaCl. skalp. USNA Š UPLJINA Usnu šupljinu naseljava velik broj različitih mikroba jer je vrlo pogodna sredina . vrsti vode i hrane koju čovjek koristi. a riječ je o vrlo šarolikoj skupini streptokoka. streptokoka. DIŠ TRAKT NI Na sluznici nosa žive uglavnom isti mikrobi kao na drugim dijelovima lica (S. aureus. Većina ih brzo umre dospije li na ili u nas. Ostale bakterije mogu se naći na područjima gdje ima dovoljno vlage (dlanovi. difteroide. ljuš se.MIKROFLORA LJUDSKOG TIJELA Čovjek nije podesna sredina za život i razmnožavanje većine mikroorganizama. neke vrste roda Bacteroides i Neisseria. porodice Enterobacteriaceae. 1. Trychophyton. nepatogene sojeve Neisseria. Riječ je o anaerobnim i fakultativno anaerobnim bakterijama: vrste roda Bacteroides. Debelo crijevo ima najveću populaciju mikroba u tijelu. osobne higijene i drugih faktora. flora postaje sve sličnija onoj u debelom crijevu. pazusi. na kojima sa koloniziraju bakterije. amebe.info 11 . streptokoke. a važna je i fagocitička djelatnost alveolarnih makrofaga. a kako pH postaje sve viši duž ileuma. 2. neki streptokoki). Epidermophyton) koje uvijek mogu izazvati razne bolesti. a mogu se naći i gljivice (Candida. genitalno i analno područje). Broj i vrsta svih ovih mikroorganizama u znatnoj mjeri ovise o klimatskim faktorima. uške. www. stafilikoki i brojne druge bakterije. Postoje i oni mikroorganizmi koji čine prolaznu mikrofloru. stafilokoka. Ipak.vlaga. gljivice. virusi. Iz izmeta je izolirano više od 300 vrsta u brojevima od više stotina milijardi (10na12) po gramu. Orofarinks udomaćuje S. Duodenum također ima malo bakterija zbog inhibitornog djelovanja kiselog želučanog sekreta i žuči (visoka osmolarnost). puno hrane.

Time je onemogućen razvoj drugih mikroba. Postoji viš vrsta: e 1. obično se www. ureteri i mjehur obično su sterilni uslijed čestog ispiranja i nepovoljnog sastava urina.4-4. F-plazmidi (fertility) se koriste pri konjugaciji. KRV I TKIVA su kod zdravog čovjeka su sterilni. R-plazmidi (resistance) su nosioci otpornosti prema antibioticima (kodiraju enzime koji uniš tavaju ili modificiraju antibiotike. mogu se integrirati u kromosom (nukleoid) bakterije.6). Doederleinovi bacili iz roda Lactobacillus koji fermentiraju glikogen iz vaginalnog epitela pretvarajući ga u laktat. 3. Ovo neki zovu spolno razmnožavanje iako se ne povećava broj bakterija. ali najvažniji su tzv. GENETIKA BAKTERIJA Genotip je skup svih gena koje određuju nasljedna svojstva. Daljne generacije mogu nositi greš bez da se pokaže dok jednom to ne postane dominantno svojstvo. Umjetne su češće od spontanih. čak i među različitim vrstama. Etil-metan-sulfonat metilira gvanidin koji se sparuje s timinom. pneumokoki. što rezultira kiselim pH vagine (4. Rijetko se događa u prirodi. Hidroksilamin hidroksilira citozin koji se sparuje umjesto timina a adeninom Proflavin uzrokuje umetanje ili gubitak 1 para baza za vrijeme replikacije. Nitratna kiselina deaminira adenin pa nastaje hipoksantin koji se veže na citozin umjesto na timin nakon čega lanac može puknuti. Uretra ponekad sadrži manji broj stafilokoka u distalnom dijelu. Bacillus. UROGENITALNI TRAKT Bubrezi. OKO i UHO imaju mikrofloru sličnu koži. 2. događaju se zbog nekih kemikalija ali i zbog zračenja ili drugih stvari. 2. MUTACIJA je izmjena u redoslijedu nukleotida š može uzrokovati promjenu strukture i funkcije proteina i tu to promjenu može se prenijeti na potomke. mijenja kih. ali često je uvod u razmnožavanje PLAZMIDI su male kružne izvankromosomske molekule dvolančane DNA koje se mogu samostalno replicirati. Fenotip je skup svih morfološ fiziološ i ostalih osobina uvjetovan genotipom i okolnim uvjetima.5. Vagina ima složenu mikrofloru koja varira kroz ciklus. 5-brom uracil je mutageni spoj koji se ugrađuje u DNA umjesto timina nakon čega stanica propada ili divlje raste. Genetski materijal putuje kroz kanalić. Fagi koji nastanu u bakteriji mogu ponijeti neke gene te bakterije i prenijeti ih u drugu bakteriju. uz neke druge vrste. 2-amino-purin se ugrađuje u DNA umjesto adenina. Na ovaj način bakterije dijele novostvorene osobine kao što je otpornost na antibiotike. Transformacija: stanica primalac prihvaća mali dio topljive DNA koju oslobađa stanica davalac (Neisseria. Transdukcija preko bakteriofaga tako da bakterije ne moraju biti u kontaktu. ku PRENOŠ ENJE GENA: 1. mogu se prenositi među bakterijama.belimantil. Konjugacija: enterobakterije imaju seksualne pile s kojima se pričvrste jedna na drugu i naprave kanalić. Jedna od njih ima F-plazmid pa je ta mužjak (F+) a druga nema pa je ženka (F-).info 12 . kih se tokom života. Mogu biti spontane. rijetke su. i rijetko dovode do promjene u fenotipu a uzrok je tautomerizacija (vidi dinamičku kod nukleotida). Haemophilus).

3. krute i polukrute. npr. proučavali i vidjeli na koje antibiotike su osjetljive. i ohladi se ispod 45 stupnjeva da se skrutne i tako dobijemo želatinozna masa i koja sadrži agaropentozu i agaropektin. Osim hrane i ostalih tvari (pogledaj na metabolizam). moramo aju osigurati prihvat elektrona na kraju respiratornog lanca (kisik ili neš drugo). to polusintetske i sintetske. pa omogućuju usporedbu podataka iz cijelog svijeta. POLUKRUTE (ili polutekuće kome se više sviđa). Mogu biti tekuće. Po sastavu podloge mogu biti jednostavne i složene. Agar izliven u Petrijevku naziva se agar ploča. kožica na površini.ne integriraju u kromosom. Krvni agar služi za ispitivanje hemolize a endo-agar ima spoj koji pri niskom pH pocrveni. paučinaste tvorbe. stvarajući pore u staničnoj membrani ili degradirajući DNA ili staničnu stijenku). PODLOGE ZA RAZVOJ KOLONIJA Podloge oponaš prirodni okolišbakterija.4 % agara. Složene se dijele na selektivne i diferencijalne. indikatori. KRUTE Agar se dobiva od alge Gellidium corneum i to tako da se dotična zagrije na 100 stupnjeva i tako se otopi. a iz krvnog se dobije čokoladni ako se zagrijava da hemoglobin pređe u methemoglobin.želatina. ponekad talog. Diferencijalne podloge najčešće sadrže neku fermentabilnu tvar uz odgovarajući indikator. Dodaci: šećeri. Kad se dodaje neki šećer onda se agar zove po njemu (npr. krv. Dobiva se kuhanjem životinjskih kostiju. Javlja se zamućenje. pa se tako vidi da li bakterije snižavaju pH svojim metabolizmom. 3.belimantil. zatim se suš pa stavi u vodu da nabubri. Radimo to i zato da bismo proizvodili cjepiva i stvarali korisne mutante (oni koji proizvode ljudski inzulin ili antibiotike). 4 ostali plazmidi mogu biti nosioci virulencije (bolja obrana ili jači toksin) ili poboljšavati metabolizam (različiti enzimi). ali tada rastu gljivice pa se pH povisuje preko 5 ili se dodaje nistatin pa neće rasti. TEKUĆE Najčešće se koriste hranjivi bujon (najčešće mesni ekstrakt+NaCl) ili peptonska voda. možemo imati i sojin agar i ko zna kakav sve agar. Col-plazmidi kodiraju proteine bakteriocine (ubijaju druge bakterije. 1. ponekad mjehuri plinova. hrskavice i drugih dijelova. boje. mesni bujon.2-0. serum. To je osnova za tvorbu krutih podloga i zove se neutralni agar. Kad se to ohladi dobije se hladetinasta masa . Peptoni su polipeptidi koji se dobiju proteolitičkom razgradnjom mesa. saharoza agar). UZGOJ BAKTERIJA Bakterije uzgajamo zato da bismo ih identificirali. hemoliza (razbistri se). Sintetske se spravljaju od definiranih sintetskih spojeva. Uvijek u epruveti.info 13 . Želatina se rijetko koristi jer ju je teško učiniti sterilnom. Da se spriječi rast bakterija dodaju se antibiotici. Ako se agar stavi u epruvetu onda je to duboki agar a ako se ukosi onda je ukošeni (živjela logika). Podloge mogu biti prirodne. www. a sadrže 0. Ako se doda 10% krvi onda se to zove krvni agar. Jednostavne sadrže samo jednu esencijalnu supstanciju (npr. peptonska voda). što omogućuje razlikovanje pojedinih vrsta. žuč. 2. Koriste se za praćenje kretanja mikroorganizama.

MacConkey agar (za Escherichiu coli). www. neprozirne. KULTIVACIJA ANAEROBNIH BAKTERIJA Dakle. Primitivna metoda prošlih stoljeća (tisućljeća). Miris (ali ne bumo gurali nos u koloniju). 6. Veličina: sitne. a CO2 će olakšati razmnožavanje osjetljivijih sojeva. Boja: bezbojne ili bilo koja boja. kapsule.Selektivne podloge potiču razvoj nekih vrsta a koče razvoj drugih: selenit-F bujon (za salmonele). H-kolonije (Hauch) prave bakterije s bičevima. D-kolonije (dwarf) patuljaste kolonije. vidljive mikroskopom do promjera par mm. GasPak sistem: u nepropusni lonac stave se zasijane podloge i GasPak omot sa generatorom H2 i CO2. sjajna ili mutna. 2.info 14 . neravni rub. R-kolonije (rough) nepravilne. a na drugu neka fakultativno anaerobna vrsta (E. 2. Fakultativni anaerob će potroš sav kisik i onda nastupa anaerob iti 5. zrnaste ili fibrinozne. Podloge za gljivice su obogaćene šećerima i to se zove Sabourand (čitaj: saburo) agar. meke ili ko tvrde. L-kolonije jako male okrugle liče na kapljice ulja. nepravilan. Duboki agar ili bujon pokriven slojem parafinskog ulja onemogućava pristup zraku. I-oblici (intermediate) su između R i S. 3. šire se po površini (rod Proteus). Prozirnost: od prozirnih do totalno neprozirnih. Miler-Hilton agar služi za pravljenje antibiograma. lako ili teš razmazive. To onda prelije po agar ploči ili ezom. e 3. Tvore ih L-oblici bakterija. rub može biti ravan. a potom se dovede dušik To se ponovi viš puta da se istjeraju svi tragovi kisika. granulirana površina. Posuda s dušikom: pomoću vakuum-sisaljke se iz odgovarajuće posude isiše zrak. 4. 1. Oblik: obično okrugli. Svijeća će gorjeti sve dok ima kisika. S. KOLONIJE Od jedne bakterije diobom može nastati golemi broj pa ako se to događa na hranjivim podlogama dobivamo kolonije jedne vrste jednog soja. prozirne. mutne i hrapave površ Prave ih bakterije bez ine. manje od normalnih iste vrste. Konzistencija se vidi ako dodiruju ezom: suhe ili vlažno sluzave. 1mL uzorka dopunimo do 10mL. SalmonellaShigella (SS) agar. ispupčene ili ravne. glatka. štapićem vate razmaže po podlozi i tako dobijemo pojedine stanice koje izrastu u kolonije. S-kolonije (smooth) su okrugle ravnih rubova. 7. G-kolonije (gonidijalne = prolaze kroz bakterijske filtre) su jako male i okrugle. Površ hrapava. 7. 4.belimantil. 5. sjajne i glatke. aureus). bakteriju treba držati š dalje od zraka. dobivaju se od bolesnika s kroničnom infekcijom ili ako je uzimao/la antibiotike. Prave ih bakterije s kapsulom.na jednu se zasade anaerobi. To se poklopi i zabrtvi. Stakleno zvono sa svijećom: svijeća se zapali i pokrije staklenim zvonom. 8. Kolonije plijesni su barš unaste. udubljene ili ispupčene. Čista kultura dobije se tako da se uzorak više puta razrijedi. Fortnerova ploča: podloga se pomoću skalpela podijeli na dvije polovice . coli. 3. M-kolonije (mucus) su sluzave od sluzave ovojnice a ako ne od toga onda od fenola ili nečeg drugog. nazubljen. Svaka vrsta ima svoje uvjete za razmnožavanje pa im moramo prilagoditi podloge. Kolonije se razlikuju po slijedećim osobinama: 1. pa 1mL toga opet dopunimo do 10ml i tako jošdva puta dobijemo razrjeđenje od 1/10 000. te zabrtvi na dnu. 5. ina: 4. Varijacije kolonija: 1. Postoji viš metoda: to e 1. Loewenstein-Jensen (Mycobacterium tuberculosis). H2 će s kisikom dati vodu (lonac se zamagli iznutra) i dati anaerobne uvjete. 5.

9. O-kolonije (ohne Hauch) su kolonije bakterija koje su izgubile bičeve. PRENOŠ ENJE ZARAŽ ENOG MATERJALA DO LABARATORIJA Najvažnije je da uzorčnici bolesti ostanu živi ili bar toliko cijeli da se mogu identificirati. Poželjno je da se prenoš enjem nitko ne zarazi. Stoga se ZM stavlja u neku podlogu sa povoljnim uvjetima. Ta epruveta se zatim stavlja u metalnu, a ta u drvenu. Uz ZM treba dostaviti dokumentaciju u kojoj se vidi opis sindroma, o kojem materjalu je riječ (krv, urin, stolica…), da li je bolesnik uzimao/la lijekove, podaci o bolesniku i sve što bi moglo biti važno za konačnu identifikaciju. Drvena epruveta se omata papirom na kojem veliko i crveno piš zarazni materijal. e: ZM se š preko kurira ili nekako drukčije (teleport). alje IDENTIFIKACIJA MIKROBA Nakon uzimanja materijala (krv, urin, feces, likvor, tkiva, gnoj i ostale izlučevine) vrše se razna ispitivanja, ne bi li se identificiralo uzročnika i postavilo dijagnozu. Koriste se mnoge tehnike: mikroskopija, kultivacija i promatranje kolonija, serološ reakcije, biokemijsko ispitivanje, biološ ispitivanje na laboratorijskim ke ko životinjama i druge metode. 1. O mikroskopiji, bojenju i kolonijama je već napisano. 2. Serološ tehnika ima viš a temelje se na specifičnoj reaktivnosti između antigena i homolognog antitijela. kih e, a) Najčešće se koristi aglutinacija. Može se vršiti na predmetnom stakalcu (brza) ili u epruveti (spora i zahtijeva veće količine materijala). Suspenziji živih ili mrtvih bakterija doda se poznati serum s antitijelima i gleda se dolazi li do stvaranja zrnastih nakupina uslijed reakcije antigen – antitijelo. Mutna otopina se razbistri, a sljepljene stanice tvore grudice koje padaju na dno epruvete. Ako se vrš na stakalcu, vide se male krpice. i b) Precipitacija je reakcija otopljenog antigena i otopine antitijela, te dolazi do obaranja taloga koji je kompleks antigen-antitijelo. Pritom je važna koncentracija antigena i antitijela. Razlika od aglutinacije je što ne sudjeluju čitave stanice. c) Reakcija vezanja komplementa ima dvije faze: prvo pomiješ se antigen, komplement i serum s aju antitijelima, a onda se dodaje se hemolitički sistem (eritrociti ovna+serum kunića) s hemolizinima protiv eritrocita ovna. Ako je u prvoj reakciji došlo do vezivanja komplementa, on se neće vezati za kompleks eritrocit - hemolizin, pa neće doći do hemolize a to znači da u serumu pacijenta ima antitijela za antigen. d) Ostale tehnike su imunoelekroforeza (kombinaciju elektroforeze i precipitacije), imunofluorescencija (antitijela se obilježe nekom fluorescentnom bojom, pa se gleda pod mikroskopom), radioimuni test (antitijela se obilježe radioaktivnim izotopom, pa se mjeri radioaktivnost preostalih antitijela), enzimsko-imuni test (antitijela se obilježe enzimom, pa se mjeri aktivnost preostalog enzima). 3. Biokemijska ispitivanja - promatra se biokemijska aktivnost bakterije. Postoji mnoš reakcija i indikatora, tvo a uglavnom se koriste već pripremljeni supstrati - API-test, Roche-tube. Vidi vježbe. 4. Biološ pokus (o tome kasnije). ki 5. Fagotipizacija - na zasijanu podlogu se nanosi više različitih bakteriofaga (set bakteriofaga) i gleda se hoće li doći do raspada bakterija. 6. Bakteriocinska tipizacija zasniva se na tome da neke bakterije luče neke kemikalije koje ubijaju druge bakterije (bakteriocini), pa se koristi se set poznatih osjetljivih sojeva. www.belimantil.info
15

7. Hemolitički stupanj: alfa hemoliza - na krvnom agaru ostaje zelena zona (blaža hemoliza) beta-hemoliza - na krvnom agaru nastaje bezbojna zona (potpuna hemoliza) Tvari koje izazivaju hemolizu zovu se hemolizini, ima ih viš vrsta a, naziv im nije povezan s vrstom e hemolize koju izazivaju. BIOLOŠ POKUS KI Provodi se davanjem mikroba ili njihovih otrova u ili na pokusnu životinju. Koristi se za provjeru radnih teorija ili u svakodnevnom ispitivanju: 1. Dokazivanje ili provjera patogenosti i virulencije 2. Identifikacija kad ostale metode ne uspjevaju 3. Otkrivanje koji je mikrob patogen ako ih ima viš e 4. Pripremanje čistih kultura 5. Uzgoj i održavanje mikroba koji neće rasti na podlogama (Treponema pallidum) 6. Dokazivanje otrova 7. Opis bolesti 8. Proizvodnja i provjera cjepiva, antitijela i protuotrova 9. Provjera efikasnosti lijekova 10. Stvaranje atenuiranih sojeva Koriste se male životinje: bijeli miš, zlatni hrčak, zamorac, lisica, bijeli štakor, micamaca velike životinje: konj, govedo, ovca, koza, svinja, pas, majmun ptice: golub, prepelica, kokoš Životinje moraju biti zdrave prije inokulacije i uzgajane u njima povoljnim uvjetima (maziti i paziti a kasnije zaraziti i ubiti). Virusi se uzgajaju na novorođenim životinjama. Priprema: 1. Izabrati najprikladniju vrstu. Potrebno je viš životinja i treba paziti na dob i spol jer to utječe na e rezultate. Primjer: bakterije koje kod odraslih životinja ne izazivaju niš ili lokalnu infekciju kod mladih ta izazovu sepsu. 2. Biranje pravog materjala za inokulaciju. 3. Ulazna vrata za mikrob Nakon zaraze treba pratiti sve promjene: temperatura, težina, razvoj bolesti, krvna slika…. I naravno konačni ishod: smrt, ozdravljenje ili ubijanje zbog daljnjeg proučavanja. Najčešća mjesta za inokuliranje (ali mogu i ostala): 1. Potkožno je jako često. Koža se obrije i dezinficira alkoholom. Obično se radi na leđima. 2. Vene - na velikim životinjama vene na uš ima, kod manjih na repu, pticama na krilu ili u nogu. 3. Usta - rijetko, preko hrane ili vode ili sondom 4. Trbuh 5. Mišići - obično u stražnju nogu 6. Koža - daje jako tankim i oš trim iglama, ako se pojavi blijeda kvržica onda je uspjelo 7. Mozak - to se radi miš evima pod narkozom

www.belimantil.info

16

DJELOVANJE FIZIKALNIH I KEMIJSKIH SREDSTVA NA MIKROBE
Cilj je: 1. spriječiti prenošenje patogenih mikroba po čovjekovoj sredini i njihovo unošenje u organizam 2. spriječiti kvarenje hrane djelovanjem mikroba 3. spriječiti prisustvo mikroba na nužno sterilnim predmetima (kirurš instrumenti, laboratorijski materijal, ki prehrambena industrija, lijekovi...). Mikrobiostatici inhibiraju rast i razmnožavanje bakterija, spora, gljivica, virusa, parazita. Mikrobicidna sredstva ubijaju. Sterilnost je nepostojanje bilo kakvih mikroba u i na nečemu. Gnotobioza je najveća moguća sterilnost posvuda...zrak, pribor, organizam. Sepsa je prisutnost mikroba u krvi i njihovo š irenje po tijelu i opasno je po život. Dezificijens otklanja mikrobe (ponekad i spore) sa površ predmeta. ine Antiseptik kemijsko sredstvo koje uniš tava mikrobe na koži i sluzokoži. Sterilizacija je ubijanje svih mikroba i spora bez obzira na vrstu i patogenost fizikalnim sredstvima. Dezifenkcija je ubijanje mikroba ponekad i spora kemijskim sredstvima. STERILIZACIJA TOPLINOM Većina mikroba ne podnosi velike promjene teperature zbog koagulacije proteina pa se enzimi inaktiviraju. Letalna temperatura je ona koja ubija za 10 minuta ili manje. Spore i ciste su otporniji oblici jer mogu izdržati i preko 100 stupnjeva. SUHA TOPLINA: 1. spaljivanje odjeće i potrošnog materijala 2. žarenje metalnih predmeta do isijavanja (eza) 3. opaljivanje - predmet se polije alkoholom i zapali 4. vrući zrak u suhim sterilizatorima na temperaturi iznad 160 Ovako sterilizairani predmeti ne ostaju dugo sterilni, najviše 5 minuta (dok su vrući). VLAŽ TOPLINA ubija mnogo efikasnije nego suha jer brže i lakš prodire u dubinu materijala. NA e Ispod 100 stupnjeva imamo: 1. Pasterizacija je na 60-70 stupnjeva za ubijanje vegetativnih oblika. Brza pasterizacija je na 71 stupanj 15 sekundi, a spora pasterizacija na 62 stupnja pol sata. 2. Tindalizacija služi za dezinfekciju krvi, seruma, supstanci koje sadrže proteine i ne smiju koagulirati. Temperatura ne smije prijeći 60 stupnjeva. Posuda se stavi u vodu na 56 stupnjeva pola sata pri čemu se ubiju samo vegetativni oblici. Trik je u tome da mikrobe uvjerimo da iz spora pređu u vegetativni oblik, i to tako da ih 2 dana držimo na 37 stupnjeva. Nove vegetativne oblike opet ubijamo na 56 stupnjeva. Postupak se ponavlja više puta da budemo sigurni u potpunu sterilnost. Spore anaeroba neće proklijati u termostatu. Vlažna toplina na 100 stupnjeva za ubijanje vegetativnih oblika i spora: 1. Kuhanje: za par sekundi uginu svi vegetativni oblici bakterija, virusa, rikecija, jajaš osim virusa hepatitisa, ca, spora Bacillus antracis, spora gljivica. Njima treba 10 do 20 minuta. Najotpornije su spore bakterija iz roda Clostridium, njima treba nekoliko sati. Dodatak lužina ubrzava sterilizaciju. Dodaje se Na2CO3 ili NaOH. Oni omekš stijenku spore pa i one brže umiru. aju www.belimantil.info 1

ima vrlo sitne pore pa zadrže i najsitnije viruse. onda sterilizacija nije bila potpuna. To se prije radilo hrani ali danas je zabranjeno. Chamberlandovi . 2.2. 3. Nekad su se koristile neke cjevčice ali… Danas postoje autoklavi s elektronskom kontrolom temperature i tlaka. Clostridium) koje se stave na pločice ili paketiće u autoklav. Struja vodene pare: učinak kao i kuhanje ali manje oštećuje ono što steriliziramo pa se koristi za medicinske instrumente i bakterijska hraniliš sa ugljikohidratima (Kochov lonac) ta 3. tanki su i elastični. Imamo različite filtre: 1. 4. Suš enje je efikasnije kod nekih bakterija. Stakleni . Zračenje: Ultraljubičaste.porculanski od aluminijskih silikata uz dodatak kremenog pijeska. beta. Membranski od hidrogela i estera celuloze. a neke su otpornije. Osmotski tlak: plazmoliza i plazmoptiza (pogledaj kod "rast i razmnožavanje"). alfa. Liofilizacija je metoda čuvanja bakterija kad im se uzme sva voda i pretvara ih se u prah. Tekućina ne ide sama nego ju se mora tjerati vakuum pumpama. Ipak. dobro je to znati. Berkefeldovi . azbesta i organskih materjala. Ionako imamo tisuće drugih izvora zračenja pa nam ne treba još i ovo. Zadržava skoro sve bakterije. Nadzvučne vibracije (ultrazvuk) razaraju membranu. 3. STERILIZACIJA OSTALIM SREDSTVIMA 1. Sterilizacija pomoću filtracije ne ubija mikrobe nego ih samo odstranjuje iz tekućina (recimo krvni serum). Fizikalna je mjerenje temperature. infracrvene. ako ćeš ikad nešto sterilizirati u Burkini Faso. Kod otapanja je obrnuto: zamrznute bakterije moramo polako grijati ako hožemo da ožive. 2. Para pod tlakom na temperaturi iznad 100 stupnjeva u autoklavu (ekspres lonac). gama valovi od radioaktivnih elemenata. Azbestni su prešani u diskove različite veličine.od dijatomejske zemlje. To se radi tako da ih se naglo smrzne i onda se led ispari u vakuumu. ČUVANJE MIKROBA SNIŽENOM TEMPERATUROM Samo za duže čuvanje bakterija. pa je ovo zastarjelo i nepotrebno. Propuštaju ine viruse. 5. 2. Zrnce prašine mogu biti različite veličine. rendgenske. Polagano hlađenje ubija bakterije jer se u citoplazmi stvaraju kristalići koji uzrokuju mehanička oštećenja i denaturiranje proteina. Biološka kontrola sa vrši pomoću spora otpornih na toplinu (Bacillus. Poanta je u tome da se izbaci zrak jer je čista vodena para najefikasnija. ima 3 veličine pora. 5. pa ako se nakon sterilizacije nasađivanjem na podlogu razviju kolonije. Cilj je zadržati antigenu strukturu i biokemijske osobine. KONTROLA STERILIZACIJE 1. Ako bakterije naglo ohladimo na -30 cijela citoplazma se smrzne pa se mogu čuvati na 76 u smrznutom CO2 ili na -195 u tekućem dušiku. 4.belimantil. www.od staklene praš oblikovane u diskove.info 2 .

ne smije djelovati korozivno na predmete koji se primjenjuju 9. magnezij.. ini 2. 3. bakar. Djeluju tako da se vežu na enzime i inaktiviraju ih. Najčešće se koristi HgCl2 i to kao 0. Moraju imati slijedeća svojstva: 1. www. AgNO3 za dezinfekciju sluznica ali danas zastarjelo. oko 70% klora. b) Kaporit je pročišćeni Ca-hipoklorit. i naravno.. c) Klorofenikoli (ne brkati s antibiotikom kloramfenikolom) za ruke. da š manje smrde to 11. posteljina. podova. Fenoli su najjači jer oštećuju bakterijske ovojnice i reagiraju s proteinima citoplazme ali i otrovni za čovjeka. vode za piće (bljak). olovo. Soli teš metala: živa. 2. b) krezoli (metil-fenoli) su jači od fenola ali ne djeluju na spore. š tale. po mogućnosti što pH neutralniji 3. deterđenti. spore za najviše sat i pol. kožu prije operacije. kih DEZIFICIJENSI PO VRSTAMA 1. mijenjanje površinske napetosti i propustljiivosti stanične membrane: fenoli. da su jeftini jer se koriste u velikim količinama Efikasnost se mjeri fenolnim koeficijentom i nekom konstantom. Proizvode se u tabletama za dezificiranje vode. da ubijaju vegetativne oblike i spore 5. c) Kloramini imaju oko 30% klora. univerzalan i bolji od fenola i krezola. opekotine.KEMIJSKA SREDSTVA ZA UBIJANJE MIKROBA Dezificijensi. antiseptici i konzervansi. a) Klorno vapno je nečist Ca-hipoklorit. 70% alkohol bolje djeluje jer 90% denaturira proteine na površ i ne prodire dublje. krezoli. denaturacija proteina: kiseline. ali i teš otrovi za nas i kih ki korozivni su.info 3 . 3. formaldehid. alkoholi. ali ima neugodan miris. Ubija vegetativne oblike za par minuta. a) fenol 1% za 10 minuta ubija sve vegetativne oblike a spore puno kasnije. Kompleksni spojevi žive nisu jako otrovni za čovjeka pa služe za dezinfekciju kože i sluznica.belimantil. inhibicija enzima: soli teš metala. c) Liquor cresoli sapunatus je krezol emulgiran sa sapunom. da imaju produženo djelovanje 10. Za pitku vodu 1-3% klornog vapna ili 12% Na-hipoklorit. Upotrebljava se kao klorno mlijeko (1x vapno i 4x vode) za wc. Dobri su dezificijensi. Soli bakra prečavaju rast algi u bazenima.1% otopina. da š brže djeluju to 6. Halogeni preparati. Način djelovanja na mikrobe: 1. 2. najviš klorni. Prednost je š su jaki ali djeluju korozivno i otrovno na ljude. instrumenti. efikasni na svim temperaturama iako su svi bolji kad je toplije. halogeni elementi. da ih ne ometaju organske tvari 7. silicij. Ima neka formula ali neće to pitati. da djeluju na mikrobe a ne na makroorganizam 8. ubijaju za 2 do 4 sata vegetativne oblike svih bakterija i otapaju voš tanu ovojnicu. d) lizol i kreolin su krezoli katrana emulgirani sa sapunom. lužine. da se ne moraju davati u velikim koncetracijama 4. 30% klora. Dobar za e to dezinfekciju prostora. zidova. nismo ni sumnjali. služi za septičke jame.

sapuni. Aerosoli a) etilen-oksid je lako zapaljiv pa se dodaje CO2 da se ne zapali. Zubna tkiva: superoksid. Blaži od dezificijensa. jako redukcijsko sredstvo. Vaginalna sluznica: sargotan. organske koloidne soli srebra. sporo ubija mikrobe. beznojeva kiselina za serum i cjepiva. Napomena: u daljem tekstu će se koristiti izraz “antibiotici” umjesto “antibiotici i kemoterapeutici”.za kožu i sluznicu).info 4 . b) freoni dezinficiraju ambalažu. mertiolat. g) timol za dezinfekciju usne š upljine. Za oči: AgNO3 (odmah nakon porođaja iako može više štetiti nego koristiti).5%. KONZERVANSI Salicilna kiselina 0. Za kožu: 3-5% tinktura joda (nekad davno u kaubojskim filmovima). Dijele se na antibiotike i kemoterapeutike. MEHANIZMI DJELOVANJA ANTIBIOTIKA 1. Ne djeluju na viruse. Za konzerviranje biološ preparata: fenol 0.e) KMnO4+fenol: pare te smjese efikasno ubijaju mikrobe u zraku.DEFINICIJA Kemoterapijska sredstva su spojevi koji ubijaju i sprečavaju razmnožavanje mikroba a koriste se za liječenje ili sprečavanje bolesti kod ljudi i životinja. hipoklorit. e jodoform. te polusintetski ili sintetski (kemoterapeutici). eugenol. Metabolički antagonizam www. Sluznica usta: anilinske boje i preparati. pa i spore. glicerin. f) creosot=krezoli+gvajakol je složeno sredstvo jakog djelovanja. Deterđenti mijenjaju površinsku napetost a dijele se na anionske.2% za zimnicu.belimantil. ANTISEPTICI Uniš tavaju mikrobe na koži i sluzokoži. kih saharoza visoke koncetracije (osmotski tlak). Anionski su sapuni i djeluju na G+. Aldehidi: a) formaldehid ubija bakterije u 5% otopini a koristi se u 40% (formalin) za konzerviranje mrtvih stvorenja. a) karboksidi u zatvorenom prostoru nakon 5 sati ubijaju sve. alkohol. ocat. 6. ANTIBIOTICI I KEMOTERAPEUTICI . Dobivaju se prirodno od bakterija. Denaturira proteine. kationske i neionske. NaCl visoke koncetracije. KMnO4. 4. kationski su amonijeve soli i djeluju na G+ i G-. Razlikuju se od dezinficijensa po tome što su dezinficijensi toksični i ne mogu se primjenjivati na živom organizmu (osim antiseptika .1-0. formalin.25-0. ubijaju spore ali i ozonski sloj pa su zabranjeni. borna kiselina (viš se ne koristi). gljivica (antibiotici). borna kiselina. K-propionat se dodaje kruhu protiv spora plijesni. djeluju uglavnom bakteriostatski. akridini (boje koje djeluju u vrlo velikom razrjeđenju 1/50000). Za rane: superoksid za stvaranje aerobnih uvjeta (da ubije Clostridium tetani). Koristi se za ambalažu od gume i plastike. b) para-formaldehid je krutina koja sublimiranjem dezinficira zrak 5.

Nastali spoj nije funkcionalan za stanicu pa ona ne može rasti ili umire. Vežu se na bakterijske 70S podjedinice ribosoma a ljudi imaju 80S pa ne djeluju na ljude. Ipak često mogu dovesti do alergijskih reakcija (vidi kasnije). Ekstrakromosomska se osniva na R-plazmidima koji kodiraju enzime za razgradnju mnogih antibiotika. Urođena otpornost je neosjetljivost na antibiotik uslijed posebne građe staničnih ovojnica ili enzimskog aparata. b) Genetička može biti kromosomska i ekstrakromosomska: Kromosomska se javlja uslijed spontanih mutacija. stvaraju komplekse i depolimeriziraju DNA. cefalosporini (beta-laktamski antibiotici). čak i između raznih vrsta.Antibiotik ima sličnu strukturu kao i esencijalni metabolit i veći afinitet na enzim pa stupa u reakciju s enzimom. Unakrsna otpornost e znači da ako bakterija razvije otpornost na jedan antibiotik. Paraaminobenzojeva kiselina (PABA) je preteča folne kiseline koja je esencijani metabolit. U populaciji se može naći manji broj bakterija mutanata koje postaju otporne. Vežu se na DNA.Inhibicija sinteze nukleinskih kiselina. Stečena može biti: a) Negenetička nije rezultat promjene genetskog materijala bakterije. Nisu otrovni za ljude. Povisuju propusnost stanične membrane. protivnici Darwina??).Inhibicija sinteze proteina. gentamicin. To su one nalaze se u stanicama domaćina ili su prešle u Loblik koji nema staničnu stijenku na koju djeluju beta-laktami. kanamicin. Inhibitori 50S podjedinica su kloramfenikoli. ali miruju i nazivaju se perzisteri. 2. i na kraju dobijemo čitavu vrstu otpornu na antibiotik (gdje ste sad. Bakterije međusobno razmjenjuju ove plazmide. Kad nastupe povoljni uvjeti oni se ponovo razmnožavaju.i na gljivice koje imaju sterole u stijenci (amfotericin B. Djeluju na G. neomicin. Inhibicija funkcije stanične membrane: polimiksini. bacitracin i cikloserin. najotporniji preživi. nalidiksinska kiselina. 5. Takvi mutanti prežive djelovanje antibiotika i razmnožavaju se. linkozamini. OTPORNOST PREMA ANTIBIOTICIMA (čitaj: Imperija uzvraća udarac) Otpornost može biti urođena i stečena. Inhibicija sinteze stanične stijenke: penicilini. Antibiotici djeluju samo na populacije bakterija koje su metabolički aktivne. 3.). Izonijazid je antagonist piridoksinu. Rifamipcin.. Riječ je o tome da neke bakterije iz populacije nisu ubijene djelovanjem antibiotika. Tu još spadaju vankomicin. budući mi nemamo staničnu stijenku. a sulfonamidi se vežu na enzime gdje bi se inače trebala vezati PABA. nistatin) 4. etambutol.info 5 . makrolidi (eritromicin.. citoplazma izlazi van ili nastaju sferoblasti (pogledaj pod oblike bakterija). griseofulvin. onda će biti otporna na nake druge antibiotike kojima nije bila izložena: www. a svaka nova generacija u prisustvu antibiotika postaje sve otpornija. azitromicin i drugi).belimantil. Često se javlja multipla otpornost a to znači da je bakterija otporna na viš antibiotika. Slični su D-alanil-D-alaninu koji vrši unakrsno vezanje molekula glikopeptida (pogledati pod sastav stanične stijenke) pa tako vezujući se na enzim inhibiraju polimerizaciju peptidoglikanskog ovoja. tetraciklini. To je tipičan primjer prirodne selekcije. Inhibitori 30S podjedinica su aminoglikozidi (streptomicin. Iz stanice izlaze bakteriji potrebne tvari a ulaze štetne pa ona umire. Takve bakterije prežive. pa tako dobijemo otporne sojeve. Stanica puca. ali su tada ponovo osjetljive na antibiotik.

aminoglikozidi. ravne površ vodoravno postavljena 4 mm debelo se skruti na 45 ine. Trajanje inkubacije. Klortetraciklin se brzo oj inaktivira.info 6 . streptomicin ->dihidrostreptomicin neomicin -> kanamicin polimiksin -> kolistin MEHANIZMI OTPORNOSTI 1. 4. To je zona inhibicije. Metabolička aktivnost bakterija. Epruveta sa idućom višom koncetracijom pokazuje minimalnu mikrobicidnu koncetraciju (MMK) i to je najmanja baktericidna koncetracija.bakterije. 3. Sastav podloge. proteini vežu penicilin a slabije derivate penicilina. Soli koče aktivnost streptomicina. Priredi se niz epruveta sa tekućom podlogom. Mikrobi smanje propusnost staničnih ovojnica tako da smanje pore na membrani pa ne propuštaju antibiotik. a najsporije kloramfenikol. Broj mikroba koje smo nanijeli na podlogu.belimantil. Stvaraju alternativne enzime ili enzimske sustave i tako zaobiđu rekaciju koju antibiotik inhibira. 2. Promjena strukture mjesta na koje se veže antibiotik. Također može doći do modifikacije transportnih proteina. to je veća vjerojatnost da će se javiti otporan soj. To se provjerava tako da se www. 3. 2. Promjena metaboličkog puta. Metoda dilucije se radi u uvjetima koji su bliži onima u organizmu. Zatim se doda antibiotik u obliku pilula (disk metoda) ili se utisne u podlogu. a membranski proteini također mogu djelovati kao enzimi koji mijenjaju antibiotik. 6.tetraciklin -> svi drugi tetraciklini. Primjer su beta-laktamaze koje razgrađuju sve penicilinske antibiotike. svakoj se dodaju sve manje količine antibiotika i u svaku se dodaje određen broj bakterija. Taj enzim stvaraju uglavnom G. One koje brzo rastu su osjetljivije na inhibiciju nego onih koje sporo rastu. Također postoje enzimi koji ne razaraju molekulu antibiotika. eritromicin i azitromicin. 3. Smanjenje potreba za metabolitom koji je inhibiran djelovanjem antibiotika. Stabilnost lijeka na temperaturi viš od 37 stupnjeva (temperatura termostata varira).najbolje je neutralan u većini slučajeva ali neki su bolji kod nižeg pH (penicilin) a neki kod višeg (streptomicin). 4. Epruveta sa najmanjom koncetracijom antibiotika u kojoj se nisu namnožile bakterije nam pokazuje minimalnu inhibitornu koncetraciju (MIK) i to je bakteriostatska koncetracija. uvođenjem hidroksilne ili amino skupine) a takav modificirani antibiotik ne djeluje. penicilini sporije. Ako je veća od 23 mm onda se smatra da je antibiotik dovoljno djelotvoran za tu bakteriju. pH . Na zonu inhibicije utječu: 1. PABA sulfonamida. Promjene bjelančevinu na 30S podjedinici ribosoma i postaju otporni na aminoglikozide ili ako promijene 50S podjedinicu onda postaju otporni na eritromicin. To sve ide u inkubator da se bakterije namnože. Mikrobi prave enzim koji razgrađuje antibiotik. a oko antibiotika se dobija zona na kojoj ne rastu bakterije. Onda se netko sjetio da inhibira taj enzim pa je ampicilinu dodao klavulonsku kiselinu i tako je nastao vrlo efikasni Klavocin.ANTIBIOGRAM Metoda difuzije: Otopljena agarna podloga na 90 stupnjeva. 5. Više bakterija znači manju zona inhibicije pa se uzima standard od 100 000 bakterija. stupnjeva i na nju se nanesu mikrobi. polimiksin B. Š duže puš to tamo bakterije da se navikavaju na antibiotik. već ju samo modificiraju (npr. ISPITIVANJE ANTIMIKROBNE AKTIVNOSTI "IN VITRO" . Primjer: ne koristi se PABA nego folna kiselina pa postaju otporne na sulfonamide.

Kortikosteroidi smanjuju upalnu reakciju pa tako i djelotvornost bakteriostatskih antibiotika.. Bakterija može izazvati neki drugi simptom osim uobičajenog. Tok alergije: u prvom kontaktu organizam se senzibilizira. onda sigurno imamo baktericidnu koncetraciju. streptomicin je 10% manje prisutan u tkivima nego u krvi. Antibiotik ubija i te bakterije pa onda može doći do www. 4. U organizmu ima mnogo neutralnih i korisnih bakterija. 5. Zbog toga liječnici nakon injekcije penicilina kažu bolesnicima da čekaju 20 minuta nakon injekcije. broj stanica patogenog organizma 3. To znači da je potrebno antibiotike uzimati redovito i na vrijeme.. mogućnost kontakta antibiotika i bakterije. b) sistemske su najčešće na jetri. crvenilo. Promjena mikrobne flore. mučnina. Isto tako. Antibiotici se različito ponašaju: oksitetraciklin brzo dostiže koncetraciju u svim tkivima. povraćanje. Primjer: beta-hemolitički streptokoki mogu izazvati reumatski groznicu uslijed taloženja kompleksa antigen-antitijelo u srčanom mišiću. dolazi do širenja krvnih žila. krvožilnom sustavu. što pak dovodi do prestanka rada srca. Ako se ne razviju kolonije. e 2. promjena imunih reakcija znači da antibiotik promjeni tok infekcije. Također dolazi do spazma bronhalnih mišića i povećanog lučenja sluzi. a) lokalne su na mjestu unosa: crvenilo kože i svrbež. koncetracija nikad ne smije pasti ispod minimalne baktericidne. promjena upalnog proesa se događa kad bakterija razvije otpornost pa akutna upala pređe u kroničnu.info 7 .belimantil.izazivaju penicilini i sulfonamidi. na efikasnost utječu: 1. Toksične reakcije nastaju kod predoziranja ili kod normalne doze a da osoba nema potrebne enzime. proljev. mnogi antibiotici ne prodiru u likvor. zglobovima. prostaglandini. najčešće je uzrokovan penicilinom. stvaraju se spacifična antitijela . bubrezima. upala vene. opće stanje imuniteta oboljelog. Kad organizam ponovo dođe u kontakt s alergenom (penicilin). a one su često prirodni antagonisti drugim bakterijama. 4.sadržaj epruvete stavi na agar pa se opet inkubira. 2. Azitromicin je svojevremeno bio veliko otkriće jer je lakše prodirao u stanice nego eritromicin. faza razmnožavanja jer antibiotici viš djeluju na organizme koji se aktivno razmnožavaju. TERAPIJA ANTIBIOTICIMA Važno je dosegnuti što veću koncetraciju u bolesnim tkivima. razne pojave na koži: osip. Može se spriječiti samo pravovremenim davanjem injekcije sa adrenalinom i antihistaminicima. kosti i vezivno tkivo. koji se vežu na mastocite i bazofilne granulocite. pa neće imati efekta. NEŽ ELJENI EFEKTI ANTIBIOTIKA 1. Faktori koji utječu na rezultat slični su onima za metodu difuzije. Samo tako ćemo postići izlječenje bez otpornih klica.IgE. Osim koncentracije antibiotika. b) Anafilaktički šok koji često završi smrtno. pa može doći do gušenja (to je češći uzrok smrti). gljivicama. Alergije mogu biti različite: a) Urtikarije. što dovodi do povećanja propusnosti kapilara i zastoja krvi. bubrezima. virusima. perifernim živcima i CNS-u. bradikinin. u svakom slučaju mora biti baktericidna. serotonin. IgE reagira i to je podražaj za degranulaciju stanica pa se oslobađaju medijatori upale: histamin. 3. a to znači bez kronične upale.

koagulaza izaziva stvaranje fibrina koji se taloži na bakteriji i tako onemogućava fagocitozu 4. ostali faktori koji sprečavaju razgradnju unutar fagocita. bilo na samoj stijenci ili na pilama. UV zračenje) također uništavaju egzotoksine. Virulenciju čine invazivnost i toksičnost. PATOGENOST I VIRULENCIJA Patogenost je svojstvo mikroba da izazove bolest. Egzotoksini se izlučuju izvan stanice. može doći do manjka nekih vitamina. pa u organizmu čovjeka i životinja izazivaju stvaranje velikog broja specifičnih antitijela. To su polipeptidi mulekulske mase 10 000-900 000. b) faktori prodiranja u tkiva: 1. Imaju specifičan afinitet za pojedina tkiva. tj. 2.razvoja drugih bolesti. Složene su građe: gliko-lipido-polipeptidni kompleksi. a) adherencija se postiže receptorima na površ stanice. Svi egzotoksini su odlični antigeni. povišenje temperature tako da izazivaju oslobađanje endogenog pirogena iz stanica domaćina a taj pirogen povisi vrijednost u www. npr. Svi izazivaju slične simptome: proljeve. (Bkompleks i vitamin K). jake kiseline i lužine. 1. enterotoksine. različiti površinski faktori (osim kapsule) s različitim načinima inhibicije fagocitoze.info 8 . 2. Egzotoksini su među najjačim otrovima poznatim čovjeku (sa 200 grama pročišćenog toksina Clostridium botulinum moglo bi se potrovati cjelokupno čovječanstvo). hepatotoksine. Budući su im proteinske građe vrlo su termolabilni. Endotoksini su sastavni dio stanične stijenke i oslobađaju se u okolinu uslijed raspada bakterije. zahvaljujući svojoj virulenciji. Kada se egzotoksini tretiraju formalinom ili povišenom temperaturom gube svoju toksičnost. pa razgrađuju se na temperaturma viš od 60 stupnjeva. Ako se izgubi normalna crijevna flora. ali zadržavaju antigenost pa se zovu toksoidi ili atenuirani toksini.belimantil. TOKSIČNOST Postoje dvije glavne vrste bakterijskih otrova: egzotoksini i endotoksini. Koriste se kao cjepiva. Riječ je o ini posebnim antigenima adhezinima koji omogućuju prihvaćanje na točno određena mjesta na sluznici. raznih kemikalija i UV zračenja. Virulencija je stupanj patogenosti. Otporni su na djelovanje temperature (termostabilni). patogeni mikrob može biti više ili manje virulentan. zahvaljujući odgovarajućim receptorima na epitelu sluznice. Mnogo su manje otrovni od egzotoksina i ne izazivaju specifične manifestacije jer nemaju naročiti afinitet za određena tkiva. c) faktori koji sprečavaju imuni odgovor: 1. O otrovima gljivica kasnije. kardiotoksine. fibrinolizin aktivira plazminogen koji se pretvara u plazmin koji razgrađuje fibrin nastao lokalnom koagulacijom uslijed imunog odgovora (domaćin nastoji ograničiti uzročnika). INVAZIVNOST je zajednički naziv za sposobnost adherencije (prihvaćanje za sluznicu i druge površine domaćina). apsorpcijom opsonina (antitijela koja obilježavaju bakterije za fagocitozu) 3. hijaluronidaza razgrađuje hijaluronsku kiselinu koja čini izvanstanični matriks (osnovno tkivo). prodiranja u tkiva i razmnožavanja u njima. nefrotoksine. te svladavanje imuniteta domaćina. Svi drugi uvjeti koje denaturiraju proteine (soli teških metala. kolagenaza razgrađuje kolagen vezivnog tkiva. 3. pa imamo neurotoksine. kapsula onemogućuje fagocitozu ili razgradnju bakterije unutar fagocita 2.

Ono drugo je koliko dugo je izložen djelovanju mikroba. Proteinske su građe i dobri su antigeni. gnojenja. tkiva i organa i poremetnja njihovih funkcija. 4. edemi. glavobolja. Morfološke promjene: razni oblici upale. ponekad viš od 1000. Imunološ promjene . Broj mikroba. a ako prodiru u tkiva onda je invazija. Leukocidini e inaktiviraju. Zatim se može upucati zdravom organizmu i mora izazvati istu ili sličnu bolest i sa tog novozaraženog organizma se opet može izolirati i identificirati. psihički i fizički umor. ostale otrovne tvari: a) egzogeni pirogeni koje ne miješ s endogenim pirogenom. oslobađanje za domaćina štetnih tvari. Ima ih viš vrsta. i efekte na krvožilnom sistemu: leukocitoza. 2. promjena krvne slike. Izvor infekcije može biti sve š je bilo u kontaktu s bolesnikom.. ke U svakoj zaraznoj bolesti mogu se manje ili viš jasno razlikovati opći i specifični simptomi: e 1. Ako su mikrobi na koži i predmetima onda je to kontaminacija. Specifičnih simptoma ima mnogo i karakteristični su za pojedinog uzročnika. prometa vode. 2. Različiti mikrobi moraju ući na određene ulaze organizam da bi izazvali bolest. razmnožavanje. Ne stimuliraju stvaranje antitijela i ne pretvaraju se u toksoide.. Neke bakterije neće rasti na hranjivim podlogama: Treponema pallidum. dob. Š je mikrob virulentniji to je potreban e to manji broj.info 9 . slični hemolizinima i ne djeluju na limfocite. Podrazumijeva ulaženje patogena u tkiva domaćina.stvaranje specifičnih antitijela i senzibilizacija T-limfocita. granulomi. otok jetre. slezene i limfnih čvorova.hipotalamičkom termostatu. a na to utječe ishranjenost. 4. 3. 3. Bolest se pojavi ako su zadovoljeni svi elementi u Vogralikovom lancu: 1. www. edemi. Dispozicija i ekspozicija. insekti. Ponekad je dovoljna jedna. oni se razmnožavaju dok ih ne bude dosta da izazovu promjene u organizmu koje zovemo simptomima. diseminirana intravaskularna koagulacija. dodir. INFEKCIJA Najvažniji oblik patološ djelovanja mikroorganizama. Primjer: uzročnik tetanusa mora ući kroz ranjenu kožu a ako uđe kroz usta neće se dogoditi ništa. gustoće krvi. to 2. povišena temperatura.. koliko ima vitamina. trombocitopenija. promjene krvne slike. ali i domaćinovu reakciju na sve to. koje je različito za različite mikrobe.. ukratko svi vidljivi simptomi. Prvo je podložnost infekciji.. Opći simptomi: opća slabost. Nakon ulaska patogenog mikroba obično slijedi period inkubacije. Ako u čovjeka uđu otrovi proizvedeni izvan domaćina (botulin) riječ je o trovanju jer nema interakcije dvaju živih bića. spol. povećan permeabilitet kapilara. U tom vremenu. usmrćuju i često liziraju leukocite. 5. Svaki patogeni mikrob izaziva specifičnu bolest. kog njihovo održavanje. higijena. Broj mikroba je posebno važan za uvjetno patogene. 2... Ulazna vrata. hrana. Kochovi postulati: 1. Put š irenja infekcije: zrak. Najvažnije posljedice infekcije i zarazne bolesti su: 1. Mycobacterium leprae. Oštećenje stanica. Biokemijske i fiziološke promjene poput poremećaja metabolizma hrane.belimantil. 3. Može se izolirati iz oboljelog organizma i uzgojiti na hranjivoj podlozi i tako identificirati. voda. ati b) toksični enzimi koje bakterije luče prema van su hemolizini i leukocidini Hemolizini razaraju membranu eritrocita.

pandemijske (posvuda). endemijske (uže područje).urin nepovoljnim sastavom ometa razvoj mikroba (niski pH. Nespecifična imunost sastoji se od više faktora: 1) opće značajke: opća konstitucija. Miješana je sa više različitih mikroba.suze mehanički ispiru oko. djelovanje T i B limfocita. Fokalne su kad je mikrob skriven duboko u nekom organu i od tamo se š tijelom.sve to onemogućuje nastanjivanje patogenih mikroba na koži. dob.turbulentan tok zraka kroz diš puteve uzrokuje hvatanje bakterija na na ne sluznicu.info 10 . 3. normalna mikroflora . b) vrućica . 8. Superinfekcija je kad se u toku liječenja jedne infekcije pojavi druga koja je otporna na taj antibiotik.čvrstoća. 2. c) probavni trakt . fagocitin) ubijaju neke mikrobe ako dospiju u krv c) lizozim razara stijenku bakterije d) interferoni sudjeluju u antivirusnoj obrani (vidi detaljnije kod virusa) e) komplement (fiziologija) 4) biološ barijere: ke a) upalni proces (vidi patofiziologiju) onemogućuje širenje mikroba. Stalno ispiranje trakta mokrenjem onemogućuje kolonoziranje bakterijama. e) oko . 5. b) diš sluznica . socioekonomski status.kiseli pH želuca ubija mnoge mikrobe. Netipične su kad fali glavni simptom. stalno ljuštenje. 2) fizikalne barijere: a) koža . higijenske navike. Povišena temperatura stimulira aktivnost leukocita. Recidiv je ponovno oboljevanje od mikroba kojeg smo skoro ubili ali ipak nismo a on se nije pomirio s porazom. a također izaziva i izlučivanje laktoferina iz neutrofilnih leukocita. Latentne su one koje imamo ali ne znamo da ih imamo jer se ne pokazuju. iri 7. U tankom crijevu ih razlažu probavni enzimi a u debelom crijevu ih ometaju bakterije crijevne flore d) urogenitalni trakt . 6.Prema kliničkim manifestacijama razlikujemo: 1. Mogu biti individualne.nespecifična i specifična. 9. OTPORNOST NA ZARAZNE BOLESTI Općenito postoje dvije vrste otpornosti prema uzročnicima zaraze . Alveolarni makrofagi fagocitiraju mikrobe koji dospiju u pluća.neki medijatori upale (endogeni pirogeni) i produkti bakterija (egzogeni pirogeni) povisuju vrijednost hipotalamičkog termostata. Sama sluz sadrži neke antibiotske tvari (lizozim).rasa. visoka koncentracija metaboličkih produkata djeluje toksično i hiperosmotski). Monogena infekcija je sa samo jednim mikrobom. pa biva progutana ili iskaš ljana. a cervikalna sluz sadrži lizozim. epidemijske (šire područje). www.spol. U vagini žive Doederleinovi bacili (kiseli pH). 3) kemijske barijere: a) hormoni (antiinflamatorni učinak kortikosteroida) b) beta-lizin i drugi polipeptidi (leukini. Cilijarni epitel stalno gura sluz prema gore. blago kiseli pH (znoj). naročito kad imunitet dovoljno oslabi da mikrobi normalne flore postanu patogeni. suhoća. Abortivne su kad počnu ali se predomisle pa nestanu. 4.belimantil. Sekundarna je kad za vrijeme infekcije jednim mikrobom napadne neka druga vrsta. ishranjenost. a sadrže i lizozim.

sljepljivanje stanica u grupice. protein plazme) izazove imuni odgovor.prvi stupanj je specifično spajanje antigena i određene varijabilne regije antitijela (brzi stupanj). 2. lizom stanice ili drugim serološ reakcijama (to traje neko duže vrijeme). kapsularni ili K-antigeni Površinske strukture mogu imati čitav niz antigena označenih raznim slovima (Vi-antigen.light. flagerlarni (bičevi) ili H-antigeni. Bakterije trebaju željezo za sintezu enzima pa ako nema željeza sporije rastu. .citotoksične stanice (T-killers) e . IgE. B-limfociti su prekursori plazma-stanica koje proizvode antitijela.precipitacija . IgA. neutrofilni leukociti i neki T-limfociti Specifična imunost posredovana je djelovanjem B. a ne cijela molekula. kim Manifestacije reakcija antigen-antitijelo: .neutralizacija virusa . Antigen (antibody generator) je svaka tvar koja u živom organizmu može izazvati imuni odgovor koji može dovesti do zaštitnog imuniteta (specifične otpornosti). Mr=50000) i dva laka (L . Antigeni su specifični pa svaki antigen izaziva proizvodnju točno određenih antitijela. Sami hapteni nisu antigeni.belimantil. Antigeni bakterija: somatski ili O-antigeni.. d) fagocitoza je prepoznavanje.virus nije razgrađen. Antitijela (imunoglobulinska frakcija seruma) su proteinske molekule naročite građe. Postoji pet klasa antitijela: IgG. T-limfociti imaju viš uloga: . IgM. Hapten je molekula male mase koja vezivanjem za neki protein (npr. 1. Ipak. plazma stanice stvaraju IgE antitijela koja se www.kompleks toksin-antitijelo nije otrovan .i T-limfocita.supresorske stanice (T-supressors) . Neki imaju 10 lakih i teš lanaca.isto kao aglutinacija ali reagiraju slobodni antigeni a ne cijele stanice. Mr=25000)..c) laktoferin izuzetno dobro kompleksira željezo i smanjuje koncentraciju slobodnog željeza u plazmi i tkivima. precipitacijom. unakrsne reakcije. To je zato jer su za antigenost odgovorni dijelovi antigena.info 11 . Sastoje se od 4 polipeptidna lanca: dva teš (H .) Egzotoksini bakterija su dobri antigeni i ostali spojevi koje mikrob može stvarati (hemolizini. kih Reakcija antigen-antitijelo sastoji se od dva dijela: .reakcije uz posredovanje komplementa: bakterioliza (nastaje litički kompleks komplementa . hijaluronidaza i drugi enzimi) su antigeni.drugi stupanj se manifestira na specifičan način: aglutinacijom. M-antigen.aglutinacija .regulatorne stanice (T-helpers) PREOSJETLJIVOST Preosjetljivost ili alergija je imuni odgovor koji nastaje pri ponovljenom kontaktu s antigenom koji nazivamo alergenom. Svaki od njih ima ka konstantni dio (različit za različitu klasu antitijela) i varijabilni dio koji omogućuje reakciju sa specifičnim antitijelom. tkivni makrofagi. .neutraliziranje toksina . preosjetljivosti (alergije) ili imunotolerancije. tj. .vidi fiziologiju) i reakcija vezanja komplementa (vidi kod identifikacije bakterija) Stanice imunog odgovora su limfociti.heavy. kad različiti antigeni izazivaju stvaranje istih antitijela. IgD. proždiranje i destrukcija patogenog organizma od strane fagocita: makrofagi. Manje važno za obranu ali važno u dijagnostici. postoje i tzv. samo onemogućen. Prvi kontakt se zove senzibilizacija: B-limfociti. .

Postoje 4 vrste preosjetljivosti: 1. kompleksi nastali za vrijeme streptokokne upale mogu se deponirati u glomerulima bubrega. endokarditis. kojima treba neko vrijeme da “osjete” antigen jer antigene prvo moraju fagocitirati makrofagi i prezentirati ih T-limfocitima. Služe za prevenciju zaraznih bolesti. Cjepljenje tokisoidima: difterija. Riječ je mrtvim ili živim ali oslabljenim bakterijama ili tretiranim (atenuiranim) toksinima bakterija (vidi kod egzotoksina). artritis). Oslabljeni mikrobi se prevode kroz puno životinja i presađuju se na nepodesnim podlogama (krumpir.ANAFILAKSIJA Vezivanje alergena za IgE izaziva degranulaciju gore navedenih stanica pa one ispuš taju tvari posrednike (medijatore anafilaksije): histamin. 2. Postoje i tzv. paratifus.REAKCIJA IMUNIH KOMPLEKSA Oštećenja tkiva izazivaju cirkulirajući kompleksi antigen-antitijelo koji se deponiraju u tkiva i privlače fagocite koji izazivaju upalne reakcije. da se razmnože i migriraju do antigena. Takva je transfuzijska reakcija uslijed davanja inkompatibilne krvi. Prednost je što oslabljene bakterije preživljavaju u organizmu tako da je imuni sustav duže u kontaktu sa antigenom. Tada može doći do opsežnog oštećenja tkiva. Također. probavnih i neuroloških smetnji. bronhalna astma i osip. 4. Kombinirana cjepiva: Di-Te-Per su toksoidi difterije i tetanusa + mrtva Bordetella pertussis. Obično ih uklanjaju makrofagi. edema lica i zglobova. pjegavi tifus. Taj je imuni odgovor inu pretjeran i dovodi do oštećenja tkiva. prostaglandine. odebljanja limfnih čvorova. 3. već T-limfocitima. TIP . 2. tetanus. 4. To dovodi do stanja koje se naziva anafilaktički šok. čime osoba postaje alergična. heparin. Nedostatak je š nikad ne znašjesu li to dovoljno oslabljeni. CJEPIVA Cjepiva (vakcine) služe za stvaranje umjetno stečenog aktivnog imuniteta.vidi kod tuberkuloze). osipa. www. Tu spadaju peludna groznica. ali pri alergiji ih ima previše. glicerol.belimantil. TIP . lokalne anafilaksije sa istim mehanizmom nastanka. Tako se cijepi protiv bjesnoće i BCG (be-se-že .vežu za površ mast-stanica i bazofilnih leukocita. 3.CITOTOKSIČNA REAKCIJA Vezivanjem alergena s IgE antitijelom aktivira komplement i dolazi do lize stanica tkiva. Primjer takve reakcije je serumska bolest kada nakon davanja seruma s antitoksinom dolazi do poviš enja temperature. TIP . Primjeri su tuberkulinska reakcija (kod Mycobacterium tuberculosis) ili odbacivanje transplantata. ali samo na užem području organizma (senzibilizirane su samo lokalne stanice). Od mrtvih mikroba: tifus. žuč). 1. pa nastaje reumatska groznica (glomerulonefritis.ODGOĐENA PROSJETLJIVOST Ovaj tip alergije nije posredovan antitijelima. endokardu i zglobovima. ali ne mogu izazvati bolest. TIP . pertussis. a opisano je kod neželjenih učinaka antibiotika (tada antibiotik djeluje kao alergen).info 12 . leukotriene i druge.

ospice.Antivirusna cjepiva koriste atenuirane i inaktivirane viruse (gripa. bjesnoća) ili njihove dijelove virusne antigene (hepatitis B). Viš o tome kod virusa.belimantil. e www.info 13 .

Josip Čulig. mr. med. 1 .ANTIMIKROBNI LIJEKOVI Prim. dr. sc.

ANTIMIKROBNI LIJEKOVI uniš tavaju (ubijaju) mikroorganizme ili zaustavljaju njihov rast.  BAKTERICIDI  BAKTERIOSTATICI 2 .

MEHANIZMI KEMOTERAPIJSKOG DJELOVANJA • Inhibicija sinteze stanične stijenke • Povećanje propusnosti stanične membrane • Inhibicija i poremećaji u sintezi bjelančevina • Inhibicija sinteze nukleinskih kiselina 3 .

Antibiotici je zaustavljaju na različitim razinama.  PENICILINI I CEFALOSPORINI koče koče enzim transpeptidazu. VANKOMICIN sprečava transfer polipeptida spreč iz citosola na polimerski lanac. nužan za mrežasto ispreplitanje pentapeptida stanične stijenke.  4 .Sinteza stanične stijenke odvija se u nekoliko stupnjeva.

KETOKONAZOL. MIKONAZOL.… inhibiraju citokrom P-450 Pkoji demetilira prekursor ergosterola. Vežu se za ergosterol u staničnoj membrani gljivica i stvaraju hidrofilne kanale kroz koje bitni dijelovi stanica izlaze.Stanične membrane mikroba selektivno su propusne (slično čovjekovim) NISTATIN i AMFOTERICIN su polieni bogati konjugiranim dvostrukim vezama. KLOTRIMAZOL. 5 .

Ovi se lijekovi vežu i za ribosome sisavaca! 6 . TETRACIKLINI se vežu na 30 S i blokiraju vezanje transfer RNA za mRNA.Sinteza bjelančevina odvija se na ribosomima bakterijskih stanica. 70 S ribosom s podjedinicama 30 S i 50 S AMINOGLIKOZIDI se ireverzibilno vežu na 30 S pa nastaju nenormalne bjelančevine.

7 . Eritromicin sprečava elongaciju peptidskog lanca na ribosomima. ERITROMICIN I KLORAMFENIKOL vežu se na 50 S.KLINDAMICIN. Klindamicin koči početak sinteze peptidskog lanca.

 KINOLONI inhibiraju sintezu nukleinskih kiselina blokiranjem DNA giraze.Izravni inhibitori sinteze nukleinskih kiselina  RIFAMPICIN inhibira sintezu bakterijske RNA na DNA ovisnu polimerazu. 8 .

Sisavci koriste gotovu folnu kiselinu. 9 .  TRIMETOPRIM koči enzim koji koči reducira dihidrofolnu u tetrahidrofolnu kiselinu. a mikrobi je sintetiziraju iz PABAPABA-e. koenzima u sintezi timidina.Neizravni inhibitori sinteze nukleinskih kiselina  SULFONAMIDI sprečavaju sintezu sprečavaju folne kiseline.

4 x veća od MINIMALNE INHIBITORNE KONCENTRACIJE za pojedinu bakteriju. 10 .KONCENTRACIJA ANTIBIOTIKA na mjestu infekcije mora biti 2 .

REZISTENCIJA MIKROBA • promjene u staničnoj stijenci bakterija koje sprečavaju ulaz antibiotika • promjene na mjestu vezivanja lijeka • stvaranje enzima koji razgrađuju antibiotik (penicilinaza). 11 .

DNA prelazi na drugu stanicu .transpozicija .plazmidi (genetski elementi) .GENETSKI MEHANIZMI REZISTENCIJE 1. Kromosomska .spontana mutacija gena 2. Vankromosomska .plazmidi prelaze s bakterije na bakteriju za vrijeme konjugacije .prijelaz kratkih sekvencija DNA s plazmida na plazmid unutar bakterije 12 .transformacija .konjugacija .transdukcija plazmidske DNA unutar bakteriofaga .

ODABIR ANTIBIOTIKA • prema kliničkom iskustvu empirijski • prema antibiogramu 13 .

kristalurija. pneumokok. streptokok.od 1935. agranulocitoza.SULFANOMIDI I TRIMETOPRIM . stafilokok i gonokok su danas rezistentni • Brojne nuspojave . • Djelotvorni protiv gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija • Meningokok.glavobolja. g. vrtoglavica. cijanoza. akutna hemolitička anemija. 14 .

hipersenzibilizacija penicilinskom kiselinom koja nastaje cijepanjem B-laktamskog prstena. gonokoka. hemofilusa. BDanas su rezistentni mnogi sojevi stafilokoka.1928. Rezistencija bakterija lučenjem penicilinaze koja cijepa B-laktamski prsten. kultura plijesni Izolacija aktivne tvari krajem 2. 15 . svjetskog rata. Alergijske reakcije .PENICILINI . g. pneumokoka.

prošireni spektar djelovanja .djeluje na pseudomonas piperacilin .djeluje na psedomonas i klepsijelu meticilin .gram negativne bakterije karbenicilin .otporan na stafilokoknu penicilinazu 16 .      kristalni penicilin oralni penicilini amoksicilin .

Nisu osjetljivi na penicilinazu. 1. 4. 3. 2.CEFALOSPORINI su dobiveni iz filtrata aktinomiceta. ali neke gramgram-negativne bakterije razvijaju cefalosporinaze. Djeluju slabije od penicilina. generacija generacija generacija generacija CEFALEKSIN CEFUROKSIM CEFTRIAKSON CEFOBID 17 .

Virusi su intracelularno smješ teni uzročnici zaraznih bolesti     ANTIVIRUSNI LIJEKOVI ne smiju oštetiti stanicu domaćina domać ACIKLOVIR derivat guanozina inhibira virusnu DNA .polimerazu ZIDOVUDIN je sintetski analog timidina koji inhibira HIV INTERFERONI su glikoproteini koji imaju imunoregulatorno i antiproliferativno djelovanje 18 .

nukleaze razgrađuju DNA i RNA 6. G+. kloksacilin. aerobni. nepokretni. epidermidis je uobičajeni stanovnik kože i ponekad izazove oportunistčke infekcije. uzrokuje infekcije gornjih dišnih puteva ali može izazvati i upalu pluća 2. Planococcus STAPHYLOCOCCUS AUREUS Morfologija: sitni. upala tankog crijeva uz proljeve i povraćanje. Stanični spojevi: 1. dobivaju se plakovi. Stomatococcus. koagulaza ima istu funkciju kao faktor gomilanja i sprečavanje pristupa fagocitima i antitijelima 4. epidermolitički toksin = exfoliatin odjeljuje epidermu od stratum granulosum 11. www. albus uzorkuje upalu lojnih žlijezda . 3. enterotoksini izazivaju akutni proljev i povraćanje 10. tvore grozdove.info 1 . intermedius uzrokuje infekcije rana. lipaza razgrađuje lipide. 4. stafilokinaza razgrađuje fibrin 8. kožne infekcije: potkožni čir. površ inska infekcija kože primarno uzrokovana streptokokima. peritonitisa (sekundarna žariš s visokim letalitetom ta). fibrin i ostale proteine 7. hijaluronidaza razgrađuje izvanstanični matriks domaćina 9. ne prave spore. OSTALI STAFILOKOKI S. Luče beta-laktamazu pa su otporni na penicilin. faktor gomilanja izaziva precipitaciju fibrina i stvaranje apscesa. proteaze razgrađuju serumske proteine. peptidoglikan stijenke daje serološ reakciju. što olakšava kolonizaciju kože 5. 3. hemolizini izazivaju beta hemolizu 2. S. imaju kapsulu.priš tevi. može dovesti do sepse i meningitisa. Služi za identifikaciju. Staphylococcus. Terapija: cefalosporin. ku 2. leukocidin smanjuje djelotvornost fagocitoze 3. S. Izvanstanični spojevi: 1. konjuktivitis 5.SPECIJALNA BAKTERIOLOGIJA MICROCOCCACEAE Rodovi: Micrococcus.belimantil. Identifikacija: gnoj se stavlja na tekuću ili krutu podlogu. dublja infekcija s brojnim drenažnim otvorima u koži. pirogeni toksin podižu temperaturu Patogeneza: 1. eritromicin. pleuritisa. beta-hemoliza. antigeni: protein A i polisaharid A su dijelovi stanične stijenke i izazivaju imuni odgovor.

šarlah. flavescens. nepokretni. sepsa. izaziva respiratorne infekcije: upala grla. neki sojevi su otporni pa se daje kombinacija ampicilina sa klavulonskom kiselinom. nesporogeni. To su imunološ reakcije na ke infekciju u kojima dolazi do precipitacije kompleksa antigen-antitijelo u glomerulima. Patogeneza: uzrokuje respiratorne infekcije: upala nosa. sinusa.čokoladni agar. proteinaza. pluća 2. sicca. Obavezno antibiogram. rastu u lancima. catarrhalis. DYPLOCOCCUS PNEUMONIAE ILI STREPTOCOCCUS PNEUMONIAE Morfologija: izduljeni diplokoki s kapsulom. Terapija: penicilin i eritromicin. grla. Površ inska infekcija se očituje kao mjehurići na koži koji pucaju i nastaju kraste. streptokinaza. G+. aerobni. gnoj ili bris grla. konjuktivitis. Terapija: penicilin. Saprofitne vrste: N. Za rast im treba puno CO2. Patogeneza: 1.izraženi eritem i edem kože. Streptolizin S izaziva beta hemolizu (in vitro). nepokretni. eritrogeni toksin izaziva š arlah. sinusa. bronha i pluća. ne prave spore. STREPTOCOCCUS PYOGENES Morfologija: nepokretni. oksidaza+. www. uha. ne prave spore.belimantil. upala uha. Rastu na obogaćenim podlogama . Kod ove porodice kompleks antigen . 3. Enzimi: laktaza+. diplokoki poput zrna kave. ON TRAŽI MALO VIŠ O Š E ARLAHU!!!!! 2.info 2 . meningitis. konjuktivitis. Prenosi se kapljično ili kontaktom ako ima kožnu infekciju. drugi faktori invazivnosti: hijaluronidaza. imaju kapsulu. ali u organizmu stimulira blastnu transformaciju limfocita.antitijelo može izazvati autoimonu bolest zvanu reumatska groznica koja može biti neusporedivo gora od bolesti izazvane bakterijom. Uzimaju se sputum. Prenosi se kapljično. kožne infekcije: erizipel ("crveni vjetar") . a iz krvi može u bilo koji organ. Obavezni paraziti sluznica. mogu i cefalosporini i eritromicin. NEISSERIACEAE Morfologija: G-. Stanični produkti: 1. Komplikacije: reumatska groznica (miokarditis i artritis) i glomerulonefritis. sepsa. Kapsula sadrži SSS (specifična solubilna supstanca) antigen. a alfa-hemoliza ako aerobno. hemoliza: streptolizin O napada eritrocite ali je osjetljiv na prisustvo kisika. Unutarstanični paraziti i uzrokuju gnojni proces. Slabo razgrađuju šećere. N. N. G+ Uzgoj na krvnom agaru: beta-hemoliza ako se kultivira anaerobno. 3. Kod imune obrane bubri pa se to može koristiti za identifikaciju (Neufeldov fenomen). fakultativni anaerobi. miokardu i sinoviju. beta-hemolizu. sepsa poslije abortusa 4. neki prave kapsulu.STREPTOCOCCACEAE 30-ak različitih tipova.

Žene dobiju infekciju grlića maternice i uretre. Svježe izolirane posjeduju kapsulu i pile. Rijetko pređe u krv i izazove sepsu. Virulencija: pili za prihvaćanje na sluznicu. likvor. Dijagnoza: uretralni iscjedak nanese se na čokoladni agar. endokarditis. sjajne. kroz sluznicu uđe u krv pa izazove brzu i žestoku sepsu (meningokokcemija). endotoksin. Terapija: penicilin. Za rast zahtjevaju povišenu koncetraciju CO2 i obogaćenu podlogu. cefalosporini i kloramfenikol NEISSERIA GONORRHOEAE Parazitira u granulocitima. Rijetko ima plazmide. Antigeni: pilin i porin. to Moguće su i infekcije usta. epitel nazofarinksa 2. 3. Kolonije su glatke. Posljedice su konjuktivitis i sljepoća. Ako se infekcija ne liječi širi se na prostatu. Gnojni proces povisuje pritisak na razne dijelove mozga. krvarenje u nadbubrežnim žlijezdama. azitromicin. Ako se na podlogu stavi tetrametil-parafenil-diamid daje crne kolonije. sjemene mjehuriće i epididimis što može dovesti do sterilnosti.belimantil. Patogeneza: bolest se zove gonoreja. Kolonije su glatke. koža – potkožna krvarenja i osip. srce .miokarditis. seroskupine A i C su epidemijski oblici bolesti a B sporadični. što se očituje kao krvarenje kože i sluznica (osip). fermentira maltozu. U podlogu se dodaju vankomicin i nistatin se stavljaju da spriječe rast ostalih bakterija.NEISSERIA MENINGITIDIS Parazitira u leukocitima. Moguće je š irenje bolesti u jajovode i jajnike š izaziva neprohodnost jajovoda i sterilnost. šupka i konjuktivitis. eritromicin. Virulencija: kapsula + pili (prijanjanje za nazofaringealnu sluznicu) i endotoksin koji ima sposobnost prodiranja u stijenke malih krvnih žila i tako se š po tijelu. Inkubacija 1 do 7 dana. pluća. meningitis. Muškarci dobiju uretritis sa gnojni iscjedkom koji izazove bolno mokrenje. prozirne. sjajne. 4. Bakterijski meningitis razlikujemo od virusnog po tome š virusni ne uzrokuje stvaranje gnoja. Ophtalmia neonatorum je infekcija ploda prolaskom kroz porođajni kanal. ukočenim vratom. to Terapija: penicilin. krv. www. ravnog ruba. moguće metastaziranje u druge organe: zglobovi . vlažne. Enzimski slabo aktivna i razgrađuje samo glukozu.artritis. Zato se bebi dodaje eritromicin u konjuktivnu vreću. meningitis je gnojna upala moždanih ovojnica popraćena glavoboljom. nakon sepse a još rijeđe izaziva artritis.info 3 . ima kapsulu i pile za prihvaćanje na stanični epitel diš sistema. ali može proći i bez tih simptoma. iri Bolest se prenosi kapljičnim putem: 1. strah od svjetlosti. sivkaste. Uzorci za dokazivanje: nazofaringalni bris. nog Antigeni: kapsularni (polisaharidi i drugi). U 2/3 slučajeva infekcija prolazi bez simptoma. nema hemolize. Izvan čovjeka gube virulentna svojstva što znači da se ne može se zaraziti dodirom predmeta osim ako je bakterija svježe nanesena. Postoje sojevi otporan na penicilin (proizvodi penicilazu) pa se daju cefalosporini.

Regionalne limfne žlijezde su otečene i bolne. Razlikuje se od Neisseria jer ne razgrađuje ugljikohidrate. 2. Enzimi: proteaze. češće nego u nama.MORAXELLA CATARRHALIS G-. sinuse. Otporne su zbog stvaranja spora pa su proširene u prirodi. Neke vrste prave antibiotike: bacitracin (B. prilično rasprostranjeni u okolišu. cereus). Upala se može proš na srednje uho. anthracis. glatke. i nisu patogeni. brevis). gramicidin (B. i jedan hapten. kolagenaze. sporogeni aerobni štapići. nema kapsulu. obavezno antibiogram. kožni antraks (crni priš bakterija prodire kroz sitne rane na koži. bez bičeva (nepokretni). Česti kontaminanti. te se iscijedi krvavo-gnojni eksudat i nastane crna krasta. iriti Terapija: ampicilin sa klavulonskom kiselinom. megaterium.10 nm) štapići s kapsulom. vitičaste. www. Mogu biti povezani u kraće lance (nalik na bambusovu trsku). nekroza tkiva). crijevni: krvava upala tankog i debelog crijeva s proljevom. B. polimixin (B. Virulencija se sastoji od kapsule. Bolest će se razviti ako je oslabljen imunitet. Ima i somatski proteinski antigen. Zaraza od nedovoljno termički obrađenog mesa zaraženih životinja. Tvore ih patogeni sojevi (kapsula). BACILLUS G+. Uzročnik antraksa koja uglavnom završava sepsom i smrću životinje. a još je i antigen.info 4 . Vrste: B. Toksin ima 3 komponente: edematozni faktor. Oko primarnog priš nastaju satelitski ta mjehurići slični primarnom. Smrt kao posljedica visoke dehidracije i kardiovaskularnog kolapsa. Zaraza udisanjem spora (npr. konjuktive. enzima i toksina Kapsula ima polimer D-glutaminske kiseline i on sprečava fagocitozu. polimix). BACILLUS ANTHRACIS Morfologija: veliki (4 . a u normalnim uvjetima prežive desetljećima. B. Proizvodi betalaktamazu i DNA-azu. kovrčave. Nema hemolize. Većina vrsta nije patogena. prebirači vune). letalni faktor. BACILLACEAE 2 roda: Bacillus i Clostridium. B. Nakon inkubacije od nekoliko dana t): pojavi se crveno izbočenje (edem. Pojedinačno nisu otrovni ali kombinacija je gadna. koje kasnije pocrni zbog koagulacije krvi i pukne. 3. R-oblik nemaju kapsulu. Kolonije mogu biti: S-oblik su okrugle. Kod čovjeka ima 3 oblika: 1. Spore prežive 10 minuta u kipućoj vodi. Spore su smještene centralno ili supterminalno a u obojenom preparatu vide se kao prozirna tjelešca u bakteriji. bronhe.belimantil. protektivni faktor (protiv fagocitoze). lecitinaze. neravnih rubova. Normalni stanovnik sluznice nazofarinksa. polimix. ima pile. plućni antraks je upala pluća s krvavim ispljuvkom. aerobi. hiperemija. cereus.

Ima tipove kolonija od A do E. na površ je tvrda kožica. www. ok. Proizvodi kiselinu i plin vodik. dolaze izvana. Enzimi: lecitinaza uniš tava membrane. vodama. zatajenje bubrega. posjeduju peritrihijalne bičeve pa su jako pokretni. nema osjeta i na dodir šušti pa se bolest zove i šuštavac. kolagenaza. i Patogenost se sastoji od egzotoksina koji se razlikuje od vrste do vrste. tetraciklin. crijevima životinja i u biljkama. š smrt. Veliku ulogu igraju aerobi koji potroš kisik te pomažu razvoj anaerobne infekcije. Otrovi: 5 vrsta (alfa. Gangrena u kirurgiji crijeva i žučnih putova. neki i hemolitični i jedan enterotoksin. Važna je zaš veterinara i svima koji rade sa životinjama cjepivom (soj bez kapsule ali ima antigene). stretotermiphilis služe za kontrolu sterilizacije autoklava. anaerobi. s kratkom inkubacijom (1-6 sati): termostabilni toksin. perfringens) i proteolitične (C. Ako se uzgaja u bojunu. infekcija drugih tkiva. bez bičeva. ini Terapija: penicilin. megaterium je česta u . 2.cereus je čest uzročnik bolesti u čovjeka: trovanje hranom. često su u paru. tita Dokazivanje: termoprecipitacija (Ascolijeva reakcija). Kolonije: raste u rasponu od 18 do 46 stupnjeva te se kultivacijom miješ flore na 45 stupnjeva može izdvojiti ane od ostalih bakterija uz pH 7. B. fermentacijskim procesima (kiseljenje zelja).Sva 3 oblika mogu preći u sepsu: vrućica.belimantil. 2. suptilis. theta) i svi su nekrotični. izlučivanje tekućine i proljev. Egzogeni patogeni su uzročnici infekcije. Spore su jako otporne i podnose kuhanje satima. tetani). Pokazuje hemolizu alfa i beta vrste. gangrenozne nekroze nakon operativnih zahvata: ako nakon abortusa ako ostane posteljica u maternici nastaje infekcija. 2 vrste trovanja hranom: 1. Metabolički aktivne: postoje saharolitične (C. Bolest nastaje zagađivanjem tkivne ozljede. Ukoliko se razvije meningitis. Iznimka je C. meningitis.info 5 B. sepsa: hemoliza dovede do anemije. delta. kolagenaza i hijaluronidaza za razaranje vezivnog tkiva. smrt. OSTALI BACILUSI B. CLOSTRIDUM G+ štapići. nema kaspulu. s dugom inkubacijom (8-16 sati): termolabilni enterotoksin aktivira adenil-ciklazu. CLOSTRIDIUM PERFRINGENS Morfologija: kratki debeli bacili s kapsulom. Većina je saprofitna. prave spore. Osim toga ima i ovih enzima: lecitinaza. proljev. manji broj izaziva bolest. Tkivo se raspada(mjehurići plina). koža je plava. smrt nastupa u nekoliko sati. Endogeni patogeni su nesporogeni anaerobi su dio normalne flore i mogu postati patogeni. hijaluronidaza. Patogeneza: 1. nastaje hemoliza. Ima ih u zemlji. Ako dođe do sepse. hemolizin. može izazvati sepsu. perfringens jer nema bičeve a ima kapsulu. uzročnik plinske gangrene (klostridijska nekroza) je nekrotizirajuća upala koja se naglo širi iz područja tkivnog oštećenja u susjedno vezivo i mišiće. gama. tahikardija. žutica. upala oka. beta. e ljubičasta. Spore su smješ tene supterminalno. Patogenost im poraste u sinergizmu s fakultativnim anaerobnim koji potroš kisik u tkivu. B. abdominalni grčevi i povraćanje.

ire Egzotoksin tetanospazmin djeluje na CNS tako da sprečava oslobađanje inhibitornih transmitera i poveća refleksnu razdražljivost. kih Toksini: egzotoksini tetanolizin (hemolizin) i tetanospazmin (neurotoksin) Patogenost: sama infekcija je uvijek lokalna pa kao takva ne bi bila veliki problem. ali. H2S.3. acetat. sjajne. alimentarne toksoinfekcije: u lužnatoj sredini izlučuju enterotoksin koji izaziva grčeve i proljev. inhibicija lučenje sekreta sluznice pa nastaje suhoća usta i ždrijela. anaerobi. CLOSTRIDIUM BOTULINUM Morfologija: U parovima ili kratkim lancima. žrtva nema nikakve š anse. Kolonije su slične pahuljicama pamuka. Paraliza glatkih mišića i srca izaziva smrt. odsustnost peristaltike. bacitracin. www. Tretiranjem otrova nastaje toksoid za vakcinaciju. vjerojatno zato jer se ne stigne razviti. Bacillus cereus. zbog pokretljivosti prekriva čitavu površinu podloge. H2. Doza ispod 1 mikrograma je ubojita. Terapija: penicilin. peritrihijalni bičevi. slabost okulomotornih mišića. Znakovi zaraze su kočenje voljne muskulature. ali važnije je davati protuotrove (ljudski ili životinjski tetanusni imunoglobulin) . Ovo je najjači prirodni otrov.belimantil. Na čovjeka djeluju tipovi A B E. Terapija: penicilin. Biokemijske osobine: ima proteolitičke enzime i stvara CO2. Najbolja je prevencija adekvatnim tretmanom rana. Identifikacija je pucanje dubokog agara uslijed stvaranja plina. Na 100 stupnjeva kroz 10 minuta otvor se inaktivira (termolabilan). Bolest se zove botulizam i ako se na vrijeme ne da protuotrov. bez kapsule.info 6 . Kolonije su okrugle.otrovi se š krvlju. Biokemija: ragrađuje saharozu i proteine. Egzotoksin je osjetljiv na HCl pa se inaktivira u želucu. unosi se namirnicama (konzervirana hrana). što dovodi do jakog grčenja uz lomove kostiju i guš enje. reduciraju nitrate u NO2 i NO (plinovi). Svijest je potpuno očuvana. Tako ova bakterija unesena preko usta ne izaziva nikakav efekt. klostridijski celulitis je infekcija potkožnog tkiva slična plinskoj gangreni. indol. pa to nije jasan pokazatelj za ovu bakteriju. Antigeni: H-antigen (termolabilan) i O-antigen (termostabilan) sa 10 serološ tipova.. Infekcije nema. na životinje C D F. nestručni pobačajem ili pupčanom vrpcom. kloramfenikol od antibiotika.i peritrihijalne bičeve. NH3. Izlučivanje neugodnog mirisa zbog NH3. 4. to mogu izazvati i ove bakterije: Staphylococcus aureus. Najbolja je seroidentifikacija otrova. Streptococcus faecalis. spazam mišića lica. Osim njega. konzerve se mogu lako prepoznati po plinovima koje bakterija stvara a koji uzrokuju napuhavanje. Spore ili vegetativni oblik se unose preko rana. VAŽNO: zaražene namirnice su po okusu i mirisu neizmjenjene. ubodima. Kirurško odstranjenje zahvaćenog tkiva (zato su Titu rezali nogu). CLOSTRIDUM TETANI Ima terminalne spore. Patogenost: egzotoksin (neurotoksin) otporan na probavne enzime. Cjepivo se zove DI-TE-PER. supterminalne spore.. prozirne. a u fazi sporulacije se boje G. Otrov ometa izlučivanje acetilkolina u kolinergičnoj sinapsi što izaziva mlohavu paralizu poprečno-prugastih mišića. Preventiva: otvorite ranu!!! Čišćenje sa superoksidom jer je bakterija anaerob. Pa ipak. kontrakcija leđne muskulature.

Uzrokuju propadanje zubnog mesa. Uzrokuje 2/3 trbušnih apscesa. Terapija: metronidazol i klindamicin. Terapija: eritromicin. Bolesti: sva tri roda sudjeluju u mješ anim infekcijama u ustima. ne prave spore. Rijetko mogu izazvati infekcije na ostalim organima. Normalna mikroflora orofarinksa.info 7 . Pseudomembrane mogu dovesti do suženja crijeva. Nalaze se u gingivalnom džepu (između 2 zuba u hrani) . Širi se po organizmu pa može izazvati nekrotična upala pluća Pri porodu kod preranjenog pucanja vodenjaka može dovesti do kontaminacije plodne vode. PREVOTELLA. www. Patogenost: toksin A je enterotoksin koji izazove lučenje tekućine u crijeva. toksin B je citotoksin koji razara stanični epitel pa nastaju pseudomembrane i tvar koja usporava peristaltiku crijeva. Obično se javlja kod bolesnika koji primaju antibiotike jer uniš tavaju normalnu floru. uzročnik bakterijemija. BACTEROIDACEAE Morfologija: G-. probavnog sistema i urogenitalnog trakta. Razgrađuju šećere do kiseline i plina. fragilis je patogena jer ima kapsularni polisaharid uzorkuje apsces i ima antifagocitno djelovanje. Normalna mikroflora tjelesnih šupljina čovjeka (u 1 gram sadržaja crijeva ima ih 10 na 10tu). Žuč inhibira rast.Terapija: za spaš avanje se koristi polivalentni konjski antitoksin i ispumpavanje želuca. Biokemija: asimililacijom hemoglobina iz hranjive podloge stvaraju smeđe crni pigment nakon 5-7 dana. kolestin. B. rifampicin. Posjeduju plazmide pa otpornost na antibiotike prenose konjugacijom. Mnogi članovi ove porodice čine normalnu mikrofloru sluznica čovjeka. metronidazol.plak. Kolagenaza i heparinaza razaraju tkiva. Ravni ili zavijeni štapići sa zaobljenim ili zašiljenim krajevima. Terapija: vankomicin.belimantil. anaerobni. kanamicin. PORPHYROMONAS. BACTEROIDES Nemaju kapsulu ni bičeve. Mlade kolonije Prevotelle stvaraju crvenu flourescenciju. CLOSTRIDIUM DIFFICILE Najvažniji uzročnik upale debelog crijeva pri kojoj nastaju lažne opne pa se zove pseudomemranozna. paradontoza. Žuč ubrzava rast. Mogu biti pokretni i nepokretni. FUSOBACTERIUM Uvjetno anaerobni. Prevotella imaju kapsulu. vankomicin. Fusobacterium bičeve.

mitis . bubrege. Neki su normalni stanovnici sluznice kože. nekrotičnih stanica. oštećenje srca . Gardnerella. raspoređuju se u obliku slova V ili palisadno. nema spora. Osobine: polimorfizam. očnih mišića. penicilin i eritromicin.nehemolitičan / difuzno zamućenje Na podlogama sa telurnim solima su crne ili sive kolonije. L (ili kineska slova). Lactobacillus. Patogenost: bolest se zove difterija. Komplikacije: začepljenje dižnih puteva i gušenje. izravnim dodirom s respiratornim sekretom ili izlučevinom iz inficiranih kožnih prišteva. fakultativni anaerobi ili aerobi. može oš tetiti i jetru. nema kapsule. intermedius . egzotoksin stvoren u ždrijelu apsorbira se kroz sluznicu u krv i izaziva teš sistemsku reakciju (3. Toksin: listerolizin O citolitični i hemolitični toksin koji se izlučuje u uvjetima niskog pH i niske koncetracije Fe2+. lokalna (uho-grlo-nos) upala sa lažnim opnama građenim od fibrina. Prenosi se kapljičnim putem. Liječenje: difterijski antitoksin. 1. Ako rastu kao palisade onda nisu patogeni. ali mogu biti i R ili I tipa. Kolonije S-tipa s beta hemolizom.info 8 . bakterije su obliku slova V. oštećenje perifernih živaca .CORYNEBACTERIACEAE Najvažniji rodovi: Corynebacterium. Može doći i do infekcije konjuktiva ili kožnih rana. X. Listeria. 4. Egzotoksin produciraju samo sojevi koji su inficirani bakteriofagom koji prenosi to svojstvo. Za cijepljenje se koristi formalinom inaktivirani otrov.hemolitična / talog 3. aerobni ili fakultativno anaerobni.5).Ernstova zrnca u kojima su polimetafosfati koji služe kao kratkotrajna rezerva energije.polineuritis s degeneracijom mijelinskih ovojnica š uzrokuje paralizu mekog to nepca.nehemolitčan / na povržini je kožica 2.belimantil. Citoplazma sadrži metakromatska zrnca. 5. 2. leukocita. 3 tipa kolonija u Loefflerovom bujonu: 1. Erysipelothrix. Mnoge ne spadaju u rod Corynebacterium. adrenalne žlijezde. Sivkastobijele opne u ždrijelu čije kidanje od podloge izaziva krvarenje što je važno za identifikaciju bolesti. pleomorfni bacili (lagano zakrivljeni). B2=nekrozin). gravis . G-varijabilnost. Enzimi: katalaza i oksidaza CORYNEBACTERIUM DIPHTHERIAE Morfologija: obavezni aerobi. Ima 2 frakcije: A je otrovna (inhibicija EF-2).miokarditis i masna degeneracija srčanog mišića. Bojanje po Loeffleru pokazuju metakromatska ili Babes . Na krvnom agaru sive. Difteroidi su bakterije koje uzorkuju bolest sličnu difteriji ali slabije. www. peritrihijalni bičevi. ku 3. Legionella. CORYNEBACTERIUM Morfologija: G+. Raspoređuju se pod kutem ili kao palisade. Otrovi: difterički egzotoksin je termolabilan. ponekad i ekstremiteta. nepokretni. LISTERIA MONOCYTOGENES Morfologija: G+ kratki štapići. Kod starijih kulturama mogu postati G-. B nije (B1=invazin.4.

belimantil. www. Zaraza: preko hrane i vode kontaminirane piš alinom i govnom životinja. probavnom sistemu. beta hemoliza. Patogenost: Vaginalni iscjedak neugodnog mirisa povezana sa značajnim porastom broja G. Enzimi: katalaza-. GARDENELLA VAGINALIS Morfologija: G-varijabilabilna. najviš voli e 35 stupnjeva. Prenosi se najčešće jebanjem a rijetko predmetima i kontaminiranim mokraćom. sepsa i smrt. G+. fermentiraju šećere u laktat. Najpoznatiji je L.Patogenost: unutar fagocita toksin se veže na kolesterol i dovodi do prsnuća membrane. bez bičeva. pleomorfni kokobacili. peradi. Dio normalne flore čovjeka u ustima. Virulentnost: stvara neuroaminidazu. uključujući pobačaj i mrtvorođenče. katalaza -. meningitis kod novorođenčadi. peptokoka. acidofilus koji se stavlja u razne mliječne proizvode (fermentacija). ERYSIPELOTHRIX RHUSIOPATHIAE Morfologija: G+. ali ima je i u š koljkama. Granulomatosis infatiseptica je bolest trudnice slične gripi. Kolonije: R i S tipa. Otporni su na soljenje i dimljenje. Može biti prisutna upala regionalnih limfnih čvorova i artritis susjednog zgloba. nepokretan. u ribama.info 9 . Terapija: penicilin. Preventiva: cijepeljenje životinja. hijalurinodazu Kod životinja izazove erizipel: crvenilo na koži s tendencoijom š irenja. očna oboljenja. pokazuju alfa hemolizu. preko posteljice se može proš na fetus s raznim iriti manifestacijama. Bacteroides. vaginalis. Infekcije kod porođaja i abortusa uzrokuju groznice. oksidaza-. Rijetko se širi dalje: endokarditis. Terapija: penicilin. apsces jetre. tetraciklin i ampicilin s klavulonskom kiselinom. meningoencefalitis. može izazvati monocitozu. rodnici. Rijetko uzrokuje infekcije mokraćnog sistema i apsces vagine i jetre. Kod muš karaca izaziva uretritis. Glavni rezervoar je domaća svinja. crvenilo kože (najčešće na prstima ruke). Dijagnoza: samo mikrobiološ i serološ ki ki. plućne infekcije i sepsu. 40% žena ima ovu bakteriju bez znaka infekcije. slezena. Neke vrste vrlo rijetko uzrokuju: endokarditis. jetra. tonzilofaringitis. Terapija: metronidazol LACTOBACILLUS 25 vrsta: anaerobi ili mikroaerofili. Kod čovjeka izaziva erizipeloid. fakultativni anaerob (5-7% O2). Osim toga. Listeria nesmetano raste unutar citoplazme fagocita.

Virulencija: toksini. Escherichia. H. Suš e enje je također efikasno.info 10 . crijevni simptomi (proljev. inhibira fagocite i tako omogućuje nesmetan razvoj u plućima. š potiče to nastanak cAMP. ima ih u tlu. e Patogenost: legionarska bolest i Pontiac groznica 1. www. ESCHERICHIA COLI Morfologija: G-. termostabilan i termolabilan. Kolonije su velike. Shigella. neke imaju pile. Većinom su komenzali u probavnom sistemu (koliformne bakterije). a na vlažnom mogu preživjeti 1 godinu. pokretni (peritrihijalni bičevi). ENTEROBACTERIACEAE Morfologija: G-. Yersinia. Enterobacter. Antigeni: O i H. reduciraju nitrate u nitrite. vodi. H. pokretna zbog polarno smještenih bičeva. viš serotipova. oksidaza -. Patogenost: uglavnom crijevna oboljenja. Antigeni: O. Terapija: rifampicin je najbolji. Rastu na jednostavnim (SS-agar) ili diferencijalnim podlogama (endoagar). Svojim metabolizmom zakiseljavaju podlogu pa endo-agar pocrveni. Morfologija: G-. legionarska bolest: otrov citotoksična egzoproteaza razgrađuje stanice. Normalna flora crijeva. deseci različitih serotipova. Toksičnost: 1. Identifikacija: API ROCHE tube i aglutinacija.belimantil. neurološki ispadi (encefalopatija). glavobolja bez plućnih promjena. e Prilično otporna: raste na visokom temperaturnom rasponu (oko 60 stupnjeva). Stvaraju vitamine i prirodni antagonisti patogenim mikrobima. Preživi 6 mjeseci u destiliranoj vodi. Dodatni simptomi su suhi kašalj. Razgrađuju glukozu i fermentiraju laktozu. neki imaju pile. Otporne na penicilin. Soli selena i žučne soli inhibiraju rast. kapsulu imaju Klebsiella. 2. stimuliraju adenil-ciklazu u stijenci crijeva. mučnina). Antigeni: O. a to dovodi do pojačanog izlučivanja klorida u lumen crijeva gdje raste osmotski tlak koji povlači vodu i tako nastaju vodenasti proljevi. uglavnom su pokretni (peritrihijalne flagele). kokobacili.LEGIONELLA PNEUMOPHILA Zoonoza tropskih i suptropskih područja. a nepokretni su: Klebsiella. Stvara vitamin K. biljkama. Pontiac groznica je slična gripi: kratka inkubacija. ali i oportunističke i metastatske infekcije. sjajne. Preventiva je ispiranje vodovodnih cijevi sa vodom na 75 stupnjeva. Uniš tava ih viš od 60 stupnjeva pa se ubijaju pasterizacijom. u mulju viš od godine dana. fakultativni anaerobi. Prenosi se preko air-conditiona i vodovodnih cijevi i tako se naš u la NSBu ali je to zataš kano. a svojim metabolizmom jako zakiseljuju podlogu. kokobacili. dva enterotoksina. Ne prave spore. glatke sa glatkim rubovima. invazivni faktori. Kolonije na SS agaru su ružičaste a na endoagaru imaju metalni sjaj. razgrađuje hranu vlastitim enzimima. K. adhezivni faktori. što uzrokuje tešku upalu pluća. temperatura. a može i eritromicin. i K sa velikim mnoš tvom serotipova svakog roda.

ima dvije vrste bičeva pa i dva antigena H1 i H2. Češće kod žena. enteritidis i dr. paratyphi A i B. ampicilin s klavulonskom kiselinom. trbušni tifus uzorkuje S. krvarenja (obično se izmjenjuju napetost i opstipacija s teškim proljevom). e Morfologija: G-. čireva i upala. Terapija: ampicilin s klavulonskom kiselinom. endokarditis. Stvaraju H2S pa na podlozi sa FeCl3 nastaje FeS koji daje crnu boju kolonijama. 4. endokarditis. S. meningitis. ali prodiru u epitel crijevnih resica. Svi sojevi su najčešći uzočnici infekcija mokraćnih kanala. Površ inski antigeni služe za prijanjanje na stanicu i protiv makrofaga. granulociti). typhi-murium. penje se do mjehura i bubrega. SALMONELLA Viš vrsta: S. pa treba antibiogram. Manifestiraju se trbušnim grčevima. Proljev sličan kao i kod dizenterije (sluz. nadomještanje tekućine i minerala. Plazmidi joj daju otpornost na antibiotike. pa u krv i nastane bakterijemija. Moguće su gnojne infekcije mnogih organa. Crijevna oboljenja imaju 3 vrste: a) enterotoksigeni sojevi ne mogu prodrijeti u sluznicu. c) enteroinvazivni sojevi ne stvaraju enterotoksin i prodiru u sluznicu. Izazivaju vodenaste proljeve. 1. bez krvi ili inflamatornih stanica.2. gastroenteritis je najčešći oblik. neki sojevi produciraju i hemolizine Za patogenost je važan broj bakterija. Terapija: cefalosporin. čestim proljevima koji sadrže sluz. typhi. Prelazi iz crijeva u mokraćne kanale. putem žući ulazi u crijevo i nastaju proljevi. Antigeni: O . S.info 11 . pa čak i infekcije kože i rana. Uzročnici S. b) enteropatogeni sojevi ne stvaraju enterotoksin. mučnina. pijelonefritis. www. Najčešća komplikacija je obilno krvarenje crijeva i perforacija crijeva s peritonitisom. gnoj. typhimmurium. pokretni (peritrihijalne flagele). povraćanje proljev.serotipovi A do F potiču stvaranje IgH što je indikacija za akutnu infekciju. Biokemija: razgrađuju glukozu na kiselinu i plin. pa se oslobodi endotoksin. te dolazi do nekroza.typhi. Endotoksin povisuje temperaturu i daje opće značajke infekcije (slabost). 3. Izaziva ga S. Kod novorođenčadi može doći do prodora bakterija iz crijeva u krv pa nastaje specifični oblik koli-sepsa. artritis. S. gentamicin. kratka inkubacija. H . choleraesius. Temperatura raste. ali se ne razmnažaju u crijevu tako da nema proljeva. 2.pile 3. d) enterohemoragični sojevi izazivaju upalu debelog crijeva i krvarenje. grčevi. kloramfenikol. krv. prije su se koristili za cijepljenje Vi (virulentni antigen) sprečava fagocitozu. krv i neutrofilne leukocite. enteriditis. Bolesti se zovu salmoneloze. paratifusi A i B su lakša i kratkotrajnija oboljenja slična tifusu. Izazivaju ga S. slezenu. Otporne su prema djelovanju žučnih soli. S.belimantil. septički sindrom: preko epitela crijeva idu u krv gdje nastaje sepsa i meningitis. upala pluća. paratyphi A i B. također izaziva popustljivost kapilara što omogućava prodor u krv i metastatske upale. Uzročnike u krvi uništi imunitet. Riječ je o unošenju otrova ili blagoj infekciji. Iz stanica crijeva se širi do Peyerovih ploča gdje se razmnaža pa ide u jetru. adhezivni ili kolonizacijski faktor .

neki sojevi imaju enterotoksično djelovanje: pojačano izlučivanje vode i elektrolita. Ostale vrste roda Klebsiella: K. Obavezni paraziti crijeva čovjeka. oksidaza -. oxytoca. Na rublju i posteljini mogu preživjeti do 45 dana. propadanje epitelnih stanica i upalna reakcija. drugi produkti: hemotoksin. endotoksin pojačava peristaltiku. S. gušenje. Subsp. Otporna prema ampicilinu i karbencilinu i to svojstvo može prenositi plazmidima. njihovim gubitkom prelaze u R kolonije i nisu patogene. Kolonije: S kolonije su patogene bakterije. učestali krvavosluzavi proljevi. SHIGELLA 4 vrste: S. ne pravi spore. egzotoksinn je neurotoksin i zove se š igatoksin.. katalaza + (neki sojevi nisu).fibrinolizin. Subsp. rhinoscleromatis izaziva destruktivni granulom nosne sluznice. vulgaris. Prenose ju muhe i paraziti.info 12 . Povišena temperatura i proljev. infekcije urogenitalnog trakta: od bubrega nadalje. S. ima pile kojima se prijanja na eritrocit. subsp. pneumoniae je komenzal u probavnom sistemu a postaje patogena u oslabljenom organizmu: 1. Morfologija: G. Terapija: tetraciklin. proljevi. Za patogenst su odgovorni plazmidi. infekcije probavnog trakta: upala crijeva.kokobacili. ozaneae izaziva smrdljivo progresivnu kroničnu atrofiju sluznica. KLEBSIELLA PNEUMOPHILA 3 podvrste: subsp. Izaziva začepljenje alveola. Ima O-antigen je termostabilni endotoksin koji izaziva stvaranje IgA antitijela. Subsb.Kolecistekomija je uklanjanje žučnog mjehura zbog nagomilanih bakterija. aerogenes. probavnom sistemu čovjeka. Infekcija je ograničena na probavni trakt i ne prelaze u krv. Nastaju gnojni čirevi na crijevu zbog endotoskina. ozaenae. Simptomi: grčeviti bolovi u donjem dijelu trbuha. Patogeneza: bacilarna dizenterija (važno je reći bacilarna jer ima i amebna) je krvava upala crijeva. ljuštenje i krvarenje. boydi. Potrebno je nadoknaditi minerale i vodu. fakultativni anaerob. pneumoniae.. rhinoscleromatis. kloramfenikol. nekrotoksin. nepokretna. nepokretna. hijaluronidaza. oboljenja dišnih puteva od nosa do pluća. krvarenje u plućima. Nakon preboljevanja je moguće da dio bakterija ostane u ileumu (dio tankog crijeva) ali se ne razvija bolest jer je nastala ravnoteža imunitet-bakterija. invazivno djeluje na sluznice tankog i debelog crijeva. vodi. flexneri. taloženje fibrina pa nastaju pseudomembrane.belimantil. S. nema kapsulu. Iz nosa se širi vrlo neugodan zadah. a izaziva simptome meningitisa tako djeluje na sitne krvne žile CNS-a i uzrokuje paralize i neuritičke lezije. Biokemija: ne razgrađuje laktozu. R nisu. PROTEUS Više vrsta: P. www. Toksičnost: slab endotoksin i nekrotička supstancija. 3. sonnei. subsp. 2. dysenteriae. P. 3. Toksičnost: 1. ampicilin s klavulonskom kiselinom. 4. Morfologija: G-. K. 2. debela kapsula omogućuje bojanje tušem. Kod djece može doći do acidoze i dehidracije. mirabilis… ima ih u zemlji.

Morfologija: G. a dugo prežive u nepovoljim uvjetima. Y. brže raste na obogaćenim podlogama. Valovit rast se može spriječiti koncetriranim agarom i 0.1% fenil etil alkoholom. urinarne infekcije. www. Izrazito otporne na dezinficijense i antibiotike zbog plazmida. Prenosi je štakorska buha. Enterobacter i Serratia su bolničke bakterije pa živeći u bolnicama razvijaju otpornost na sve moguće i nemoguće antibiotike što ih čini jako teškim za liječenje. enterocolitica. rijetko moguća sepsa. a ne davati antibiotike naslijepo. VAŽNO: Klebsiella. želatinaza. Endotoksin je enterotoksičan i nefrotoksičan. ENTEROBACTER Morfologija: G-. pseudotuberculosis. Y. sepsu. meningitis.belimantil.kokobacili. pokretna (peritrihijalne flagele). Isto tako oslobađaju H2S pa ako se podlozi doda Fe3+ onda imamo crne kolonije. ima kapsulu. YERSINIA PESTIS Uzočnik kuge. nema mirisa. ne prave spore. DNA-aza. jedna od najopasnijih zoonoza. ne prave spore. Antigeni: O-antigeni su unakrsno reaktivni sa nekim drugim O-antigenima Enterobacteriacea i sa rikecijama (Rickettsia prowazeki). Komenzal u probavnom sistemu. Enterobacter aerogenes najčešće napada urogenitalni kanal. Antigeni: kapsularni i somatski. P. YERSINIA 3 vrste: Y. pestis. Čest na namirnicama i bilju. Upala pluća i sepsa su najčešće smrtonosne. Enzimi: lipaza. morgani ne pokazuje fenomen rojenja. Patogenost uslijed oslabljenog imuniteta: ako se jako namnože izazovu proljev. infekcije kroničnih rana i opekotina. meningitis. kapsula (po sluzavosti sličan Klebsielli). nema kaspulu. a rijetko upala uha i konjuktivitis. Ne fermentira laktozu za razliku od ostalih iz ove porodice. kolonije su glatke i sjajne. pokretni na 22 stupnja ali na 37 ne. Najčepće izaziva bolničke superinfekcije urinarnog i respiratornog trakta kod oslabljenog imuniteta. Morfologija: G. U čovječjem probavnom sistemu kao komenzal. Oboje se jače na krajevima (bipolarno bojenje). Nastaju alimentarne toksoinfekcije. vrlo pokretni (peritrihijalni bičevi) pa rastu u obliku valova na podlozi. infekcije rana. Primarno patogene za životinje. SERRATIA Viš vrsta: G.info 13 .kokobacili. pa se to koristi za identifikaciju. Biokemija: razgrađuju proteine pa oslobađaju amonijak koji jako smrdi. pokazuju fenomen rojenja kad se gledaju mikroskopom. Fakultativni anaerob. Bolest samo kod oslabljenog imuniteta izaziva upalu pluća. pokretan. neki imaju e kapsulu. Zato uvijek treba napraviti antibiogram.pleomorfi. proizvodi crveni pigment i marcesin. u urogenitalnom traktu izazivaju upale mokraćnih kanala. Proteus. Rezervoar su štakori i miševi.

tetraciklini. Izaziva hemolizu. slično kao i crijevna tuberkuloza. ima pile s kojima prenosi otpornost na antibiotike. Nastaju krvave nekroze plućnog tkiva uz obilan zarazni gnoj. Nema kapsulu. sepsa je rijetka.bubonska kuga). Iz bubona idu u krv. fluorescentnoj grupi roda Pseudomonas jer stvara fluorescentni pigment (piocijanin i fluorescin). Zahvaljujući cijepljenju (atenuirane bekterije) kuga je danas endemska bolest ako ju uopće ima. Terapija: streptomicin. amikacin).belimantil. gastroenterokolitis (povraćanje i proljev). sluznicama. nastaje bakterijemija. koji se povećaju i postanu bolni (buboni . jetri. Slični su enterobakterijama. Terapija: tetraciklini. rijetko piorubin (crveno). pokretni zbog bičeva koji mogu biti različiti po broju i smještaju. aminoglikozidi. nepokretna na 37 stupnjeva. tankog i debelog crijeva najčešće kod djece. YERSINIA PSEUDOTUBERCULOSIS Osobine: pokretna na 22 stupnjeva. tetraciklini. YERSINIA ENTEROCOLITICA Uzorkuje upale želuca. površ ji inski antifagocitički faktori (proteini. Ima ih tlu. Infekcija vrlo virulentnim uzročnikom dovodi do sepse i brze smrti. Imunitet nakon preboljene bolesti je dobar. Morfologija: mali štapići s monopolarnim bičem i pilama. Nastaju velika potkožna hemoragična područja (crna smrt). piocianin (plavo zeleno). Za rast i virulenciju važna je koncetracija Ca2+. Aerobni. a pneumonični i septikemični oblik bili su smrtonosni bez iznimke. www. ne razgrađuju saharozu. krvarenja i nekroza u koži. mezenterični limfadenitis . Bakterije dolaze i u pluća (plućna kuga). Neki sojevi imaju sluzavu ovojnicu. Patogeneza: Štakorova buha ugrize čovjeka. lipoproteini).info 14 . Plućna kuga se širi kapljičnim putem. a pokretna na 22. Rezervoar su mlijeko i mliječni proizvodi. polarno bojenje nije obavezno.Virulencija: endotoksin. slezeni. viš serotipova.limfne žlijezde u trbuhu 3. miš toksin. Pigmenti: fluorescin (žuto). PSEUDOMONADACEAE Morfologija: G-. V i W antigen. biljkama. vodama. ne pravi spore. a pazi ovo: može se razmnožavati i na 4 stupnja (koje đubre). PSEUDOMONAS AERUGINOSA Nalazi se u tzv. ne stvara kapsulu. Bolesti: 1. Yersinie odlaze limfnim putem do čvorova. Dovoljna je samo jedna bakterija za razvoj bolesti. kloramfenikol. 2. koja dovodi do rasprostranjenih lezija. amipicilin. Prije antibiotske ere. enterokolitike. životinjama. letalitet bubonskog oblika varirao je između 50 i 90 %. Ima više serotipova (O i H antigeni). ljudskoj koži. samo u slučaju smanjenog imuniteta Terapija: na osnovi antibiograma (kloramfenikol. e Vrlo slične bolesti kao i kod Y. Ne pokazuje bipolarno bojanje.

Koristi se fagotipizacija i bakteriocinska tipizacija. Alfa-hemoliza. mučninom. Clostridium. čak i u blagim otopinama dezinficijensa. 3. Antigeni: viš O. Otrovi: 1.belimantil. česte su bolničke infekcije sojevima otpornim na antibiotike Terapija: kloramfenikol. a na površ kožicu sa ini zelenim pigmentom. 4. infekcijom rana stvara se plavozeleni gnoj a inficirane rane imaju miris cvijeta lipe. anthracis. kod novorođenčadi smrtonosna sepsa. Lokalna ili opća upala limfnih čvorova. Čirevi probavnog trakta uz povraćanje. izaziva edem bez crvenila koji se zagnoji i nekrotizira (na kuniću). kao i na domaće životinje i čovjeka. enteritis. bolest među divljim životinjama. pneumonijska forma: kapljična infekcija (primarno) ili tijekom ostalih forma. Upala limfnih čvorova popraćena povišenom temperaturom. egzotoksin A je termolabilan enzim koji inhibira intracelularnu sintezu proteina u domaćina. okuloglandularna forma: infekcija konjuktive uz ulcerozne lezije. Prenose i. polimixin. Fakultativni unutarstančni parazit. Osjetljiv na kiseline i soli srebra. Prenosioci su člankonošci koji piju krv: krpelji. To je vrlo akutna sistemska bolest sa žarišnim gnojnim i granulomskim žarištima u mnogim područjima tijela. infekcije dišnog trakta.info 15 . Moguće jako razaranje oka. 3. enterotoksin izaziva tzv. Terapija: tetraciklin. FRANCISELLA TULARENSIS Morfologija: G. egzotoksin S je izvanstanični otrovni protein. Proteus. elastaze razaraju kolagen i elastin. koke. Kolonije: raste samo na podlogama obogaćenim životinjskim bjelančevinama i cistinom. otitis i brojne druge piogene infekcije. bipolarno bojenje. U bujonu pravi talog. Francisella novocida je patogena za životinje. gastrointestinalna forma: zaraza hranom ili vodom. Jedna od najotpornijih bakterijskih vrsta. Mikrob se namnoži u aksilarnim limfnim čvorovima i nastaju lokalni ili generalizirani buboni (80% slučajeva). 2.aerobni pleomorfi. Ima bakteriocinsko djelovanje na B. nastaje vrlo bolan čir. Mikrob se namnoži u plućima i tako nastaje upala pluća. glandularna forma: upala limfnih čvorova bez kožnih lezija. infekcije mokraćnih kanala. uš buhe. infekcije urogenitalnog trakta (često). 5. beta-laktamski antibiotici + aminoglikozidi. Preživljava mjesecima u vodi normalne temperature. Tipovi A i B ovisno o tome da li razgrađuje glicerol. proljev te lokalna ili opća upala limfnih čvorova. ekstracelularna sluz inhibira fagocitozu 4. meningitis. Neisseriae. ulceroglandularna forma: infekcija kroz kožu. Prema lokalizaciji u organizmu imamo razne oblike bolesti: 1.i H-antigena. Patogenost: uobičajni saprofit u ljudi. 4. uz povećanje jetre i slezene. izazove tularemiju. lecitinaza uniš tava membrane i uzrokuje hemolizu.Za selektivnu izolaciju zahtijeva podloge sa dodatkom certimida. 2. Najčešće izaziva bolesti divljih životinja. mialgijom. Ima tridesetak serotipova pa serotipizacija nije dovoljno pouzdana u e identifikaciji. piocijanski enterokolitis 5. 2. djeluje slično kao egzotoksin A 3. Može doći u krvotok i izazove sepsu. Napraviti antibiogram. nepokretni. 1. glavoboljom. groznicom. www.

hemaglutinini na pilama pospješ prijanjanje na epitel diš puteva uju nih Širi se kapljično. canis (pas). S-oblik ima kapsulu. Patogeneza: prodiru u retikuloendotelni sustav domaćina.BRUCELLACEAE BRUCELLA Uzrokuju zoonoze koje se nazivaju bruceloze: Br. ke Terapija: kloramfenikol i tetraciklini. www. svjetlucave s uskom zonom hemolize. Br. mesari. testise (moguć sterilitet nakon infekcije). Važno za dijagnostiku i cjepivo. Kolonije su sićušne. striktni aerobi. imaju zaštitu od fagocitoze. virulentan je i ne aglutinira akriflavin. inkubacija: razmnožavanje u sluznici dišnog trakta traje 2 tjedna i oslobađaju se otrovi. suis (svinja). a može i preko kože i sluznice. uz neodređenu klonulost i slabost koja traje mjesecima.nepokretni aerobni asporogeni kokobacili. Cjepivo sa atenuiranim živim bakterijama primjenjuje se na ljude i životinje.pleomorfi. zglobove. Obzirom na kapsulu postoje dva oblika kolonija: R-oblik nema kapsulu. te svježim sirom (tzv. Kolonije: raste na obogaćenim podlogama: škrob + glicerolni krvni agar (Bordet-Gengou podloga).info 16 . termolabilni endotoksin ima jako nekrotizirajuće djelovanje 2. abortus (govedo). Antigeni: aglutinogeni A i M u različitim omjerima kod različitih vrsta. U životinja se bakterije nakupljaju u maternici trudnih životinja jer su embrionalne ovojnice naročito pogodna podloga za razmnožavanje. nije virulentan i aglutinira akriflavin. G. Ako se bolest ne prepozna i ne liječi može trajati i dulje od godine.belimantil. Br. bubrege (nefritis). Dijagnoza: serološ tehnike. To uzrokuje izrazito kronični tijek bolesti. Br. Naročito ugroženi čuvari stoke. neprofesionalne infekcije). pa dolazi do abortusa. najčešće neprokuhanim ili nepasteriziranim mlijekom zaraženih životinja. veterinari. 1. HSF (histamine-sensitizing factor) povećava osjetljivost na histamin 5. BORDETELLA PERTUSSIS Morfologija: G. Kad su u krvi raste temperatura. Unutarstanični paraziti. S-oblici bakterija sadrže endotoksin u staničnom zidu koji im omogućava prodor u stanice domaćina. srčane zaliske (endokarditis). slezeni. limfnim čvorovima i koštanoj srži. što uzrokuje rasprostanjenu RE aktivnost uz stvaranje malih granulomatoznih žarišta u jetri. LPF (lymphocytosis promoting factor) pospješ limfocitozu uje 4. Može početi naglo ili podmuklo. termostabilni endotoksin 3. Simptomi: temperatura se diže u naletima (povratna groznica) jer bakterije prelaze u krv pa nazad u stanice. Rastu samo na podlogama obogaćenim aminokiselinama (sojin agar). te crijeva. asporogeni. Bolest se može prenijeti na čovjeka. Napadaju i mozak (meningoencefalitis). melitensis (koza). Antigeni: K-antigeni = aglutinogeni (viš serotipova). Bipolarno bojanje toluidinskim modrilom. kožni test (injektira se brucelergen .nukleoprotein brucela). Tanka kapsula koja ne bubri u homolognom serumu. e Otrovi: 1.

Prvo Pasteurovo cjepivo. Actinobacillus. Može izazvati i gnojni meningitis i apscese mozga. alj 3. nepokretni.belimantil.(bipolarno bojenje). serotipovi A-F. a vlastita jošnije razvijena. sklonost sekundarnim infekcijama (upala pluća).2. artritisa. Terapija: eritromicin. Kapsula je samo kod mladih. www. Cjepivo se zove DiTePer-paraper (difterički i tetanički anatoksin + mrtva B. Kao saprofit živi u dišnom traktu i može izazvati oportunističke infekcije bronha i pluća. 2. Ova bakterija je drugi najvažniji uzročnik meningitisa. uz meningokok. a širenje krvlju može dovesti do endokarditisa. Uzrokuje apscese sa regionalnom upalom limfnih čvorova na mjestu ulaska (npr. Pasteurella. Sojeva sa kapsulom su patogeni jer mogu blokirati nih fagocitozu. Nekapsulirane bakterije su normalna flora diš puteva. kataralni stadij: kihanje i lagani kaš traje 2 tjedna. Antibiogram. parapertusis izaziva slične simptome.i R-oblici. pa je po njemu i dobila ime. azitromicin. budući je izgubljena pasivna majčina imunost. Terapija: in vitro osjetljiva na mnoge antibiotike. infekcije mogu biti primarne i sekundarne: 1. ampicilin s klavulonskom kiselinom. ali primjena na čovjeka ne daje rezultate. a kasnije je razaraju autolitički enzimi.parapertussis). uzgoj na krvnom agaru. aerobni (fakultativni anaerobi).meningitis ili upale diš nih puteva sve do pluća. Terapija: kloramfenikol. sekundarne infekcije predstavljaju komplikacije nakon primarnih infekcija virusima (virus gripe) ili drugim mikroorganizmima (piogeni koki). Patogenost: prenosi se kapljičnim putem. Bolest ostavlja trajnu imunost. Oporavak traje dugo. kožna ozljeda). Njihovim raspadom se oslobode V.pleomorfni štapići. Antigeni su u kapsuli. konvulzivni stadij: luči se gusti bronhijalni sekret pa slijedi učestali žestoki kašalj s teškim udisajima pri čemu nastaje karakterističan zvuk nalik na magareće rikanje (pertussis = hripavac). PASTEURELLA MULTOCIDA Morfologija: G. pertussis i B. Za hranjivu podlogu treba imati žive stanice.i X-faktor koji su nužni za rast pa koristi se krvni agar koji se prethodno zagrije na 80 stupnjeva ili krvni agar na kojem je zasijan stafilokokima koji razaraju stanice. kokobacili bez spora.info 17 . pijelonefritisa. Bipolarno bojenje anilinskim bojama. konjuktivitisa sa tipičnim ružičastim okom. PASTEURELLACEAE Rodovi: Haemophilus. HAEMOPHILUS INFLUENZAE Morfologija: G. nepokretni. Oni samo eliminiraju uzročnika ali ne i otrove pa nemaju učinak na tijek bolesti. a infektivne su bakterije sa serotipom B. Ima pile. Djeca između 2 mjeseca i 8 godina su naročito podložna. Kolonije: S. primarne gnojne infekcije uzrokuju invazivni sojevi (tip B) uglavnom u djece . ne pravi spore. B.

aerobni. postaje patogena i izaziva tipičnu bolest zvanu aktinomikoza. Razgranati oblici poput micelija ali puno tanji i kraći od pravih gljiva. Klinički oblici: 1. torakalni . Ima ih posvuda u prirodi. prsni koš ili kožu. VAŽNO: Upalni proces se š kontinuirano. oblik karfiola. Bolest se zove nokardioza a izazove ju N. N. tetraciklin. difteroidni štapići i filamenti koji se granaju u obliku slova T.belimantil. mozak. Preko krvi može doći u jetru. asporogeni. Vide se bazalni i zračni micelij.POSEBNE BAKTERIJE ACTINOMYCETACEAE (Bakterije slične gljivicama) Morfologija: G+. 3. 3. ACTINOMYCES IZRAELI Kolonije poput pauka (R oblik). neki su acidoarezinstentni. naborane. 4. bez zaustavljanja na anatomskim granicama (kosti).sa kože prsnog koša ili udisanjem širi se na pluća. iz vagine može prodrijeti u zdjelicu. cervikofacijalni . Ako dođu u tkivo.granulomatozne lezije kože i potkožja. e Morfologija: G+. Terapija: kirurš zahvati za uklanjanje tumoroznih masa + sulfonamidi. V.počinje kao upala slijepog crijeva ali prodiru dalje u trbušnu šupljinu.info 1 . voš tane. Aktinomitoza izazove granulomatozne lezije sa apscesom u centru pa nastaje gnojna izlučevina sa tipičnim sumporno žutim zrncima u gnoju. 2. www. š je osobina iri to gljivičnih infekcija a ne bakterijskih. Otporne su na fagocitozu. nisu dio normalne flore čovjeka.š se na vrat i lice iri 2. Kasnije nastaju gnojni sinusi a gnoj ima granulome uzročnika. jako specifičan miris po plijesni. Kolonije u obliku raznobojnih granula sporo rastu na umjetnim podlogama. Kolonije su suhe. bubrege. asporogeni štapići koji se granaju poput hifa.brasiliensis.asteroides koja ulazi kožom i preko diš nog sistema. najčešće na ekstremitetima. abdominalni . micetom . ki NOCARDIA Viš vrsta: N. pleomorfni. sistemska najčešće zahvaća pluća i izgleda slično tuberkulozi. Ima 3 oblika: 1. uzdignute. nepokretni. hrapave. Terapija: sulfonamidi. Neškodljive dok žive na sluznicama usne šupljine ili vagine. i dr.asteroides. Spadaju u bakterije jer nemaju sterola u membrani i osjetljive su na antibiotike. Y. potkožni i sluznički apscesi. (fakultativni) anaerobni. Može zahvatiti bilo koji unutarnji organ.

cord-oblike (poput užadi). Murein sadrži N-glikolil-muraminsku kiselinu. mekim tkivima. kostima. Stanična stijenka ima 4 sloja: peptidoglikan. Sve to može proći bez vidljivih simptoma. glicerol je izvor ugljika. Primarna infekcija ponekad nije potpuno iskorijenjena. aktiviraju se i nastaje upala sa tvrdim tuberkulima. Vrijeme generacije je 14 do 22 sata a vidljiv rast 3 do 12 tjedana. asparagin je izvor duš ika. M.MYCOBACTERIACEAE MYCOBACTERIUM 30 vrsta: aerobni. Patogeneza: Gdje god se u tijelu nasele. peptoglikolipidi i sulfolipidi (sprečavaju fagocitozu). Kad se ti limfociti sretnu sa bakterijama. Tuberkuli mogu puknuti i nastaju kaverne uz kaš s krvavim ispljuvkom.tkivni makrofagi) i viš fibroblastima i limfocitima. To su sitna žućkasta žarišta na slezeni. od metala najviš Mg. Patogeni sojevi daju tzv. ire koštanoj srži. kod primarne infekcije makrofagi plućnih alveola fagocitiraju bakterije. acido-alkohol-rezistentne.info 2 . Tako "progutane" bakterije dospjevaju do limfnih čvorova na što čovjek reagira nespecifičnom upalnom reakcijom. Nakon nekoliko dana dolazi do centralne nekroze i mekš anja pa nastaje meki tuberkul. Ne mora se razviti bolest. Postoje primarna i sekundarna (reaktivirana) infekcija: 1. ne prave spore ni kapsulu. MYCOBACTERIUM TUBERCULOSIS Čovjek je jedini prirodni domaćin.dimikolat) i voskovi sa receptorima za fage i seroaglutinaciju. lipidi. Za rast su potrebne posebne hranjive podloge a najčešće Lowenstein-Jensen podloga: jaja. polisaharid arabinogalaktan. Tada se primarna infekcija dokazuje tuberkulinskim testom. Širi se kapljičnim putem. respoređeni pojedinačno ili kao V.6. Može doći do odebljanja lokalnih limfnih čvorova. U tekućim podlogama rastu na površini u obliku naborane kožice koja se otkida i pada na dno u obliku zrnatog taloga. mikolična kiselina. pa nastaje tuberkulozna upala pluća. jetri. Limfociti od makrofaga dobivaju informaciju o antigenima i postaju imunokompetentni. parenhimatoznim tkivima (bubrezi. X. cord faktor (trehaloza -6. Boji se po Ziehl-Neelsonu (detalji u općem dijelu). bacili tuberkuloze izazivaju karakteristični granulom zvan tuberkul koji se sastoji ejezgrenih velikih stanica. Unutar fagocita bi se trebale spojiti sa lizosomom i razgraditi ali bakterija ima cord-faktor i sulfolipide koji to sprečavaju. malahnitno zelenilo koje na ostale bakterije djeluje e bakteriostatski. Morfologija: vitki štapići. Otporna na niske koncentracije kiselina i lužina. umjesto N-acetil-muraminske. Antigeni su dijelovi stanične stijenke i citoplazme: polisaharidi. To je tipična manifestacija stanične imunosti. slezena. alj raš se po tijelu i nastaje milijarna tuberkuloza. proteini izazivaju preosjetljivost kasnog tipa (tuberkulinske reakcije). Takvi tuberkuli postepeno zarastu fibrozom i kalcifikacija uz stvaranje ožiljaka na plućnom tkivu.belimantil. vitki nepokretni štapići. a osjetljiva na UV i sunčeve zrake. te prema sušenju. To je tvrdi tuberkul. Daje pozitivan niacin-test. okruženih epitelnih stanica (preobraćeni histiociti . www. jetra). Može nastati izolirana tuberkuloza organa: čvorići po mozgu (meninge). Ako bakterije probiju limfnu barijeru i prodru u krv. Katalaza pozitivne. sporo rastu.

Obavezni unutarstanični paraziti sporog rasta s generacijskim vremenom 20-30 dana. Ona se također može razviti u milijarnu TBC ili izoliranu TBC organa.info 3 . Unutar makrofaga mogu ostati skrivene bakterije koje se sporo dijele zbog niskog pH. bovis koji je prošao višegodišnje presađivanje na glicerolno-krumpirovoj podlozi i ima iste antigene ali neće izazvati bolest. Nije uspjela kultivacija u umjetnim podlogama. naročito u zemljama trećeg svijeta. a iskašljaj je najčešći izvor zaraze. Slaba virulencija. ulcerans se prenosi kontaminiranom zemljom. najčešće pluća. To se koristi za provjeru imuniteta. Može doći do raspada tih guba. Aktivni dio je protein koji se može dobiti kao pročišćeni proteinski derivat. Čvorići se sastoje od velikih nakupina makrofaga i orijaš stanica te mnoš bakterija. ruku. Neurološke manifestacije obuhvaćaju svrbež. MYCOBACTERIUM LEPRAE Morfologija: pojedinačno ili u velikim nakupinama ili kao palisade. obamrlost. Tamo su metabolički aktivne i dijele se. anesteziju dijelova tijela. otpadanja kože i nastanka čireva. M.. Terapija: Diamino-difenil-sulfon i kortikosteroidi. Gube nastaju i na sluznicama. neće izazvati bolest kod zdrave osobe. To su perzisteri i na njih ne djeluju antibiotici.belimantil. dugotrajno gladovanje. te se pozitivna reakcija ispoljava crvenilom i edemom oko mjesta uboda. Time je TBC najsmrtonosnija zarazna bolest čovječanstva. U eri SIDA-e tuberkuloza i ostale mikobakterioze dobivaju nove razmjere (HIV uniš tava celularni imunitet). AIDS.. intracelulare i M. Sekundarna infekcija nastaje ponovnim aktiviranjem primarnog žariš iz doba primarne infekcije ili ta reinfekcijom pojedinca koji je bio izložen. Bolest je niske infektivnosti. Može doći do paralize lica. atrofija i otpadanja prstiju. avium. kih tva Zbog toga glava naraste i nastaje "lavlje lice". Tuberkuli su zatvoreni gnojni čirevi od raspadnutog tkiva i u njima je niska koncetracija kisika. izrazito duge inkubacije i zove se guba ili lepra. OSTALI MYCOBACTERIUMI M. WHO procjenjuje da godišnje u svijetu od TBC umre 3 milijuna ljudi. Prevencija: Bacilus Calmet-Guerin (BCG) cjepivo u kojemu se postiže stanje primarne infekcije.. Na koži izazove brojne čvoriće (gube) ispod epiderme.2. resorpcije kosti. preosjetljivost. To se naročito u stanjima kompromitiranog imuniteta. M. www. Daje se atenuirani M. Tuberkulin je ekstrakt bakterije koji sadrži specifični protein. sluznica i perifernog živčanog sistema. Koristi se za izvođenje Mantouxove reakcije: intrakutano se ubrizga tuberkulin. U plućnoj kaverni ima najviše mikroba jer je to sredina s povoljim pH i koncetracijom kisika. npr. To je kronična bolest kože. Od TBC može oboliti svaki organ. Terapija: izonijazid djeluje baktericidno na metabolički aktivnu populaciju rifampicin djeluje baktericidno na aktivne i slabo i povremeno aktivne bacile pirazinamid ih ubija u kiselom mediju Jedina prava terapija je kombinacija sva 3 antibiotika kroz 6 mjeseci do godine dana. kontraktura mišića šake (poput panđe). nogu… Otpornost: O-difenil oksidaza onemogućuju spajanje s lizosomima i onemogućuje fagocitozu. cansasi su uvjetno patogene (mikobakterioze pluća).

krvotok. bovis. niski pH. Antigeni: O. Vrlo se teš uzgajaju na hranjivim podlogama. fakultativno anaerobni. vitki. cholerae (sa 4 biotipa). limfne čvorove. biotyp proteus.i H .belimantil. anurije. plodovi mora uz kanalizaciju… Terapija: najvažnija je nadoknada vode s mineralima (intravenski fiziološ otopina). Cristispira. acidoze. U tamnom polju nalikuje gibanju “muš u roju”. Hrana se kontaminira putem muha. spiralno savijeni štapići. ica VIBRIO CHOLERAE 4 biotipa: biotyp cholerae. Treponema i Borrelia. Enterotoksin je AB tipa: B podjedinica se veže za receptor na epitelnoj stanici crijevne sluznice i omogući ulaz manjoj A podjedinici u stanicu. Dodatkom H2SO4 dolazi do nitrozo-indol reakcije (crvena boja) i to je crveni kolera-test. Uzrokuju crijevnu kravlju tuberkulozu. cirkulatornog š i kolapsa. Bakterije ne prodiru u stanice oka crijeva. Tetraciklin i ka klormafenikol su daje oboljelima ali i zdravima kao prevencija ako je izbila epidemija. Vrste: V. biotyp eltor. To dovodi do dehidracije. M. bovis je uzročnik tuberkuloze preko mlijeka. Glicerin pospješ rast M. tuš preparat ili se promatraju u tamnom polju ili fazno-kontrastnim mikroskopom. ko www. paratuberkulosis i M. Uzrok infekcijama su loši sanitarni uvjeti.info 4 . pokretni (polarni bičevi). Osjetljivost: osjetljiv na visoke temperature. proteina i ugljikohidrata različite strukture. parahaemolyticus ima kapsulu i veći broj manje važnih vrsta. Bolest obično sama prestane nakon tjedan dana. A podjedinica aktivira adenil-ciklazu zbog čega poraste cAMP u stanici.zavinuti štapići.antigeni sa puno serotipova. V. te nedovoljna termička obrada zaražene vode i hrane. UV zračenje. Morfologija: G-. te smrti. Njihov karakterističan oblik uvjetovan je postojanjem aksijalnih filamenata u fleksibilnoj vanjskoj ovojnici građenoj od lipida. fakultativni anaerobi. ne prave spore. M. pa tko preživi do tada… SPIROCHAETACEAE Ova porodica obuhvaća 4 roda: Spirochaeta. marinum izazivaju otvorene i zatvorene čireve na koži i potkožnom tkivu. biotyp albensis. uje VIBRIONACEAE Morfologija: G . Dolazi do golemog gubitka vode i elektrolita u lumen crijeva i nastaje tipični vodenasti proljev koji uzrokuje golemi gubitak tekućine (10-15 litara na dan!). Budući se vrlo teško boje po Gramu jer su vrlo tanke koristi se bojenje po Giemsi. Biokemija: reducira nitrate u nitrite i stvara indol. tuberculosis. lepraemurium su patogeni samo za životinje. a inhibira rast M. Mikroskopija: pokretljivost koju pokazuju neki pripadnici roda u nativnom preparatu.M. Dobro podnosi lužine. ulcerans i M. sušenje. š ima to efekt na transmembranski transport. bez bičeva i kapsule.

sedlasti nos. Imunitet traje kratko.belimantil. a unutražnji organi jako rijetko zahvaćeni. lezije na zaliscima (zatajenje zalisaka) Kongenitalni sifilis je prijelaz T. uzročnici prodiru u krv pa nastaju sekundarne lezije koje također prolaze spontano. Oboljenja srodna sifilisu: 1. Kolonije: teško se kultiviraju. jetri i testisu b) degenerativne promjene u mozgu koje dovode do pareze (slabost. očne promjene. pobačaj. antitreponemski antigeni . Antigeni: 1.info 5 . Bakterije koje su gusto spiralne i brze su patogene. T. rijetki i ravni jer su gume zahvatile zubno meso. Razvija se u čir s tvrdim dnom zvan tvrdi čankir. 15-22 periplazmatska biča pa je vrlo savitljiva i pokretna. iti ki BORRELIA Morfologija: nepravilna spiroheta. fibroza jetre i pluća. sabljasta potkoljenica. lezije na mjestu ulaza (najčešće spolni organi ili usna župljina). Prenosi se kontaktom ili preko muš ice. i ponekad su potrebne godine za liječenje. T. rijetko upale bubrega ili jetre. www. stadij: a) granulomatozne lezije u koži. mrtvorođenče ili degenerativne promjene: “Hutchinsonovi zubi” su jako razmaknuti. 2. pa ih je vrlo teš uzgojiti. G. Obavezno izvrš serološ test. 2. a kultivirani sojevi gube patogenost (slično kao Treponema). a razmotane i spore nisu. To može potrajati godinama. Regionalna upala limfnih čvorova. pallidum nisu umjetno uzgojeni na podlogama pa se moraju u pokusnim životinjama. kostima. izazivaju stvaranje aglutinina. 3.(češće se boje po Giemsi). Može se razviti meningitis.TREPONEMA PALLIDUM 3-8 aksijalnih filamenata za pokretanje. G-neodređene jer su suviše tanke. pa i doživotno . lizina i vezanje komplementa.latentni sifilis. pallidum endemicum izazove bolest bedžel (sjeverna Afrika) . Terapija: derivat penicilina koji dugo djeluje (depo-penicilin ili ekstencilin). T. pallidum pertenue izazove frambeziju (južni i jugoistočni Pacifik. To se pokazuje u serološ identifikaciji koj (Wassermanova reakcija) 2. upale oka. Antigeni su varijabilni. Vrlo su osjetljive na vanjske utjecaje (izvan živog organizma odmah uginu). Možda se daju uzgojiti u kulturi epitelnih stanica kunića. ko Patogeni sojevi T. oštećenje mozga. pa se promatraju koristeći druge metode. te se oslobađa iz zaraženog tkiva i postaje sastavnim dijelom Treponeme i potiče stvaranje protutijela. sastoje se od upalnih promjena na koži svuda pa tijelu. Čirevi po rukama i nogama poprimaju izgled maline. karidiolipin je hapten koji se nalazi u srčanom mišiću i jetri. carateum izazove pintu (Latinska Amerika). mlohavost) c) kardiovaskularne lezije: slabljenje i proš irenje aorte. Fakultativni anaerob (mikroaerofil). 3. dijelovi Amerike). Čir traje 2 do 10 tjedana i nakon toga nestane. Dužina terapije ovisi o tome koliko je bolest napredovala. Indija. pallidum preko posteljice na fetus a uzokuje smrt fetusa. naročito kod djece.kožne lezije.TPI-test seruma zaraženih Treponemae pallidum imobilisation Patogenost: sifilis (lues) je kronična bolest koja se prenosi spolnim kontaktom i ima 3 stadija: 1.

Može doći do zatajenja bubrega i smrt. Tri stadija: 1. grippotyphosa . L. B.belimantil. mitis . Za vrijeme svakog napadaja groznice u krvi se može naći velik broj bakterija. burgdorferi izaziva lajmsku bolest i ima tri stadija: a) kožna lezija u obliku crvenila koje se širi oko mjesta uboda uz vrućicu. te kroz sluznice konjuktiva i usne š upljine a može i zaraženom hranom i vodom. crvenilo lica. endokarditis. canicola . sepsa: leptospire prodiru u krv kroz sitne pore i ozljede kože. prilično brze. kao i geografsku distibuciju: 1. zakočenost vrata. Imaju najveći broj spiralnih zavoja od svih bakterija. Komplikacije: meningitis. mučninu i ponekad osip. Nakon početnog napada slijedi brz oporavak. corporis) 2. pa prestane.prenosi ju krpelj (Ixodes scapularis) 3.spirohete. ali imaju različite prenositelje. toksični stadij: žutica. konjuktiva i ždrijela. ali sad može biti popraćena žuticom i krvarenjem iz kože. L. Somatski antigeni i antigeni aksijalnih filamenta izazivaju solidan imunitet.Prenošenje: u rodu Borrelia ima 14 vrsta koje se vrlo malo razlikuju morfološki. 2. Patogeneza: 1. artralgijom. nosa.prenosi ju bijela uš(Pediculus humanus var.nastaje groznica s glavoboljom. Terapija: penicilin glavni lijek. perikarditis.7 dana. jelen). Lako se kultiviraju na obogaćenim podlogama. www. recurrentis . 2. ostale Borreliae endemski prenose krpelji roda Ornithodoros Rezervoar zaraze su najvjerojatnije glodavci.miš . za trajanja groznice javlja se i eritemski osip. icterohaemorrhagiae. To se ponovi 4-5 puta. a nakon inkubacije 7-10 dana naglo poraste temperatura .info 6 . pomona .svinja. uniš tavanje prenosioca. LEPTOSPIRACEAE Samo jedan rod: Leptospira. uz artralgiju (najčešće lakat I koljeno) c) nakon nekoliko godina slijedi gubitak mijelinske ovojnice neurona sa simptomima sličnim Alzheimerovoj bolesti i multiploj sklerozi. tetraciklini. bolove mišića . Ako je organizam oslabljen. moguća je smrt. Terapija: penicilin.svinja. probavnog trakta. ali i veće životinje (npr. mučninom i povraćanjem koja traje 2. glavobolju. govedo. savijena poput kuke. B. B. 2 aksijalna filamenta. B. Bolesti se zovu leptospiroze i dobivaju se od životinja: L. recurrentis izaziva povratnu groznicu Bakterije ulaze u krv ugrizom odgovarajućeg člankonošca. L. Izazivaju opću slabost. groznicu. Morfologija: G. Samo bijela ušprenosi Borreliu recurrentis sa čovjeka na čovjeka. burgdorferi . mogu tetraciklin i kloramfenikol.često može proći nezapaženo uslijed tamnije puti ili lokalizacije na skalpu b) nakon nekoliko tjedana javljaju se neurološki i kardiološki poremaćaji. 3. bubrežni simptomi (upala). oporavak: povlačenje žutice i oporavak bubrega (nekoliko tjedana). Moguće su i promjene ponašanja.pas.hebdomanis . ali nakon nekoliko dana ponovo se javi groznica slična prvoj. mialgijom.š takor. Životinje izlučuju bakterije ponajprije urinom (zagađenje vode). L. L.

fetus: akutna crijevna oboljenja male djece ili imuno oslabljenih ljudi uz moguću sepsu koja dovodi do meningitisa. smetlari. što je i glavni uzročnik čira. proteaza. C. Najgora komplikacija je adenokarcinom želuca.info 7 . aminoglikozidi a kloramfenikol za teže slučajeve. amoxicilin+medazol.Cijepljenje lovačkih pasa i ugroženih osoba: poljoprivrednici.belimantil. Postoje termofilni sojevi (razmnožavaju se na 43 stupnja. C. coli: lakš ili teža upala crijeva. razmnožavanje i upalu. nepokretne. coli). Patogenost: kampilobakterioze su akutna gastrointestinalna oboljenja.C. mikrokapsula (tanki sloj površ inskih proteina) ima antifagocitno djelovanje. cholerae. Terapija: eritromicin. To joj omogućava naseljavanje. Moguće su i teže infekcije s krvavim proljevom 2. HELICOBACTER PYLORI Izdvojen iz roda Campylobacter. G. te lakš i teža sepsa.ali se teško boje po Gramu pa se koriste se specifične metode. Boja kolonije ovisi o podlozi. www. ali nije jedini uzročnik (pušenje. katalaza. Sve vrste stvaraju termostabilni endotoksin. C. CAMPYLOBACTERIACEAE CAMPYLOBACTER Slične vibrionima: G-. a 1. Terapija je kombinacija 2 antibiotika: azitromicin+amoxicilin. uzrujavanje) Bakterija je osjetljiva na pH želuca (1-2). Pod mikroskopom su u paru pa izgledaju kao krila. pokretan (4-6 peritrihijalnih bičeva). pokretne (monopolarna flagela). uz gubitak vode i minerala.štapić. polimorfni kokobacili. ne nalazi unutar samog želuca nego na sluznici gdje je pH za 2 viš i. lučki radnici. naročito peradi). Kolonije: sitne. hemolizin. Enzimi: ureaza. Termofili stvaraju termolabilni egzotoksin koji je srodan otrovu V. jejuni: upala debelog crijeva s vodenastim proljevom neugodnog mirisa. i 3. veterinari. Odgovorna za većinu slučajeva čira. ali ne na 25 stupnjeva . C. Kolonije: mikroaerofilne bakterije (5% O2. 10% CO2. Dosta osjetljive na razne nepovoljne uvjete. spore nema. Biokemija: stvaraju H2S pa uz Fe3+ daju crni pigment kao Proteus i Salmonella. spiralno zavijen. ljuta hrana. ali se prilagodila na dva načina: 1. pleuritisa. perikarditisa. a neki dobro podnose niske temperature (zaraza smrznutim mesom. aerobne. 85% NO2). azitromicin+medazol. oksidaza. rastu sporo (4-7 dana). jaka aktivnost ureaze koja razgrađuje ureu na NH3 i CO2 smanjuje kiselost na epitelu želuca ali ga i nagriza. jejuni. Traži mikroaerofilne uvjete (5-6% O2). a ima i otpornih sojeva. Komenzali i patogeni kod životinja i čovjeka. Zahtijevaju podloge obogaćenem bjelančevinama. Nakon infekcije se razvija specifični humoralni imunitet. RICKETTSIACEAE Morfologija: sitne. Morfologija: G. 2.

koma. skupina š arenih groznica (spotted fever): R.info 8 . Kao odgovor na infekciju javlja se stanični i humoralni imunitet. Na osnovi antigena su svrstane u 3 skupine: 1.Toksične i hemolitične ali se mogu neutralizirati specifičnim antitijelima. Sulfonamidi ubrzavaju rast i razmnožavanje. prowazeki. ki: Terapija: tetraciklini i kloramfenikol. www. Čovjek češanjem nakon uboda unosi izmet uši u ranicu. RICKETTSIA TSUTSUGAMUSHI Š ikarni tifus se prenosi grinjama. glavobolja. Nije dokazana prisutnost plazmida.belimantil. typhi 2. U mozgu lezije malih žila mogu dovesti do živčanih simptoma: delirij. skupina š ikarskog pjegavog tifusa (scrub fever): R. očima. Članovi roda Rickettsia imaju neke zajedničke antigene sa rodom Proteus pa izazivaju ukrštenu reaktivnost: Weil-Felixova aglutinacija (rekacija antigena rikecija i proteusa). Sličnosti s virusima: mali su (ali veći od virusa). Groznica kad su rikecije u krvi. Prijenosnik je Pediculus humanus var. skupina pjegavog tifusa: R. Prenosi š takorska buha (Xenopsylla cheopis) ili ubodom krpelja (Ixodidae). Dijagnoza se postavlja serološ Weil-Felix ili rikecijalni antigeni . ali untač tome rikecije mogu preživjeti godinama unutar tkiva. elementarne nepogode) i u rizičnih grupa (vojska. Cijepljenje (mrtva i živa vakcina) u posebnim uvjetima (rat. tupost. razmnožavanje samo unutar stanica pa je za uzgoj potrebna kultura stanica (žutojajčana vrećica oplođenog kokošjeg jajeta). Krvlju se prenose po cijelom organizmu. zdravsvteno osoblje) i eliminacija prenosioca (insekticidi). Redovito nastaje groznica. akari 3. Patogenost: Nakon uboda zaraženog kukca rikecije ulaze u endotelne stanice malih krvnih žila. uz lokalnu leziju na mjestu uboda s regionalnom ili generaliziranom upalom limfnih čvorova MYCOPLASMATACEAE 2 roda: Mycoplasma (60-ak vrsta) i Ureaplasma. Bolest se može prenijeti i dodirom. srcu.aglutinacija i hemaglutinacija. inhalacijom prašine s ušjim izmetom. tsutsugamushi. R. rickettsii. Blago akutno infektivno oboljenje popraćeno glavoboljom i osipom. RICKETTSIA TYPHI (MOOSERI) Uzorkuje murini tifus (š takorski). zagađenom odjećom. Dobri antigeni pa izazivaju jak imunitet. RICKETTSIA PROWAZEKI Uzročnik epidemičnog pjegavog tifusa. Visoka temperatura i kožni osip. corporis a rikecije žive u probavnom traktu uši i izlučuju se izmetom. Antigeni se koriste za cjepivo. opći kožni osip kao posljedica upala malih krvnih žila. Oštećenje malih krvnih žila je najizraženije je na koži. slabost. Može uznapredovati do opsežnih kožnih nekroza i gangrene (upaljene žile tromboziraju). R. mozgu i plućima. Na inficiranim mjestima nastaje nekroza i tromboza a oko tih mjesta nastaju tifusni čvorići.

2-0. Mycoplasmae stvaraju H2O2. a kronična upala izaziva sterilnost.hominis. Žive na sluznicama usne župljine. nego se prijanjaju. CHLAMIDIA (izdvojeni rod bez porodice) Postoje samo dvije vrste: Ch. Kolonije se vide samo mikroskopom. Otporne na neke antibiotike jer nemaju staničnu stijenku. Prenosi se seksualno uz često mijenjanje partnera. dišnog sistema. Respiratorna mikoplazmoza: M. oblik letećeg tanjura. Mycoplasmae obrnuto. Boje se po Giemsi i G-.belimantil. Muškarci mogu imati upalu prostate u mokraćvoda. Ne ulaze u stanicu domaćina. Urogenitalne mikoplazmoze: a) M. žene vagine i grlića maternice. pneumoniae iz dišnih puteva se spušta u pluća i izazove netipičnu upalu pluća (groznica. 3 membrane građene od proteina i lipida. Imaju DNA i RNA. mozak. nema kliničkog nalaza a vidi se samo na rengenu. psittaci i Ch. ali stvaraju ureazu. ali na obogaćenim podlogama. urealytica treba urin da bi rasla na podlogama. pneumoniae. trachomatis. može aerobno ali bolje anaerobno. srce.kokoidne bakterije.3 mikrometra). hemolizin. b) U. nemaju stanične stijenke. pa sliče sferobalstima koji nastaju kada na bakteriju djeluju antibiotici (razorena stanična stijenka).info 9 . kašalj. U podloge se stavlja penicilin da inhibira ostale bakterije. urealytica.bakterijama i razmnožavaju se cijepanjem. Nema spora. glavobolje).unutar vakuole klamidije se vrlo ubrzano dijele sve dok ne ispune cijelu vakuolu a za to joj treba 24-48 sati. Patogene vrste su: M. a Ureaplasmae NH3 i tako oš tećuju tkiva. Biokemija: Ureaplasmae ne razgrađuju glukozu. ribosomi. Po osobinama između bakterija i virusa. M. ovojnicu sličnu G. neurotoksin koji izazove iscrpljenost i apatiju 2. Novorođečad se može zaraziti prolaskom kroz porođajni kanal i dobiti konjuktivitis. hominis i U. većina ima kapsulu. Stanična struktura je jednostavna: cirkularni kromosom (1/5 genoma ostalih bakterija). Terapija: tetraciklin. urogenitalnog trakta i crpe metaboličke produkte stanica na koje prijanjaju. Rastu bez živih stanica. obvezatni intracelularni paraziti. azitromicin. Slične bolesti kao M. Š irenje na zglobove. 2. infektivna čestica nastaje nakon ulaska u stanicu domaćina (fagocitozom) oko nje se oblikuje vakuola u kojoj metabolički neaktivna klamidija postane vrlo živa. pa ne mogu stvarati vlastiti ATP. citoplazmatska inkluzija . MIKOPLAZMOZE ČOVJEKA 1. zato stalno mijenjaju oblik. Proizvodi amonijak iz ureje. Razvojni ciklus: 1. Antigeni: 1. Uraštaju u podlogu.Morfologija: najmanji prokarioti (0. ali su vrlo male (oko 300 nm) i za razmnožavanje im je potreban domaćin. Viš e simptoma izazove kod žena. www. Prenosi se seksualno uz često mijenjanje partnera. 2. hominis se često nalazi u urogenitalnom sistemu muškarca i često su nepatogeni komenzali. Nemaju neke važne enzime. Morfologija: G.

koja moće prerasti u tešku sistemsku bolest s oštećenjem slezene i jetre. Suš enjem i zamrzavanjem (liofilizacija) dugo ostaju infektivne. www. Ba.Osjetljivost: klamidije su vrlo osjetljive na toplinu. klonulost i teška glavobolja. u žena i homoseksualaca oko šupka). L2. Uzročnika se mikroskopski dokazuje u krvi. trahom je kronični keratokonjuktivitis. plazma stanica i polimorfonukleara) nastaju ožiljci koji izazovu uvrnuće gornje vjeđe pa dolazi do mehaničkog oštećenja rožnice vlastitim kapkom. inkluzijski konjuktivitis obično spontano prolazi ali može prijeći u kronični oblik sličan trahomu (serotipovi D-K) 3. 2.info 10 . to Izaziva zoonozu koja se zove psitakoza ako ju prenose je ptice iz roda papiga (Psittacinae) ili ornitoza ako druge ptice. Terapija: tetraciklini. Uslijed upalne reakcije (infiltracija limfocita. a koriste se i serološke tehnike: reakcija vezanja komplementa i mikroaglutinacija. CHLAMIDIA PSITTACI Razlikuje se od Ch. uključujući domaću perad. Nakon inkubacije (7-14 dana) naglo nastupa vrućica. pilećim embrionima ili u kulturama stanica. dezinficijense i mnoge antibiotike. Čvorovi se brzo ognoje i gnoj izlazi kroz kožu van. Uz to imamo vrućicu sa glavoboljom. uzgajaju se na pokusnim životinjama. Može dovesti do sljepoće (serotipovi A. Na ljude se prenosi ptičjim izmetom. L3) je spolna bolest sa viš stadija: e a) primarna ozljeda na mjestu infekcije . Različiti serotipovi uzrokuju različite bolesti: 1. UV. Klamidije su obvezatni unutarstanični paraziti. povraćanjem c) treći stadij je kronična upala dovodi do suženja i razaranja tkiva rektuma. osipom. Antigeni: puno različitih serotipova unutar svake vrste. slini ili pleuralnom eksudatu. a nakon tjedan dana javlja se teška netipična upala pluća.prištić koji brzo zaraste b) nakon nekoliko dana oticanje regionalnih limfnih čvorova (u muškaraca prepone. lymphogranuloma venereum (serotipovi L1. Postoje i lakši oblici koji prođu nezapaženo ili samo uz blage simptome nalik prehladi ili gripi. B. C). trachomatis po tome š je osjetljiva na sulfonamide a njezine inkluzije se boje jodom. Terapija: sulfonamidi CHLAMIDIA TRACHOMATIS Otporna na sulfonamide i citoplazmatske inkluzije se ne boje jodom. Nastaju grizlice (ulcera).belimantil.

poput metka.VIRIDAE OPĆENITO Virusi su najmanji živi organizmi. antigenoj strukturi i domaćinu. ku Strukturna jedinica je osnovni građevni element kapside i najmanja funkcionalna jedinica.info . Može biti viš eslojan. iako za njih neki znanstvenici neće reći da su živi organizmi jer kao ne pašu u definiciju života. eno u Dobro. je ustanovljena nomenklatura virusa po veličini. nukleinskoj kiselini.. Uzročnici zaraznih oboljenja ostalih živih organizama. 2) proteini čine omotač ili kapsidu čija je funkcija zaštita genoma. nosilac antigenih svojstava virusa. ovojnici. a razlikujemo strukturnu i morfološ jedinicu.. a morfološka jedinica (kapsomera) je oblikovni element koji se vidi u elektronskom mikroskopu. Potječe od stanice u kojoj se virus razmnožavao. punoglavaca. također antigeni 5) enzimi omogućuju prodiranje u stanicu i razmnožavanje u stanici Prema rasporedu proteinskih podjedinica viruse dijelimo u 3 skupine: 1) spiralno simetrični (mozaična bolest duhana detaljnije opisan u Strajeru) 2) kubično simetrični (npr. nazad na viruse: Razmnožavaju se samo u živoj stanici. ciglasti.belimantil. To je jednoslojna ili dvoslojna lipidna membrana koja sadrži različite funkcionalne elemente npr. Postoje i postojale su razne klasifikacije virusa. elipsoidni. ali zato ti znanstvenici savrš paš definiciji debila. no od 1971. 4) ugljikohidrati su u kapsidi.. nisu najmanji jer postoje: 1) viroidi su čestice koje se sastoje samo od kružne jednolančane RNA. kuglasti. Oblici virusa su različiti: štapičasti.. adenovirusi) 3) kompleksno građeni virusi (bakeriofagi) 1 www. Po veličini ih djelimo na 3 vrste: 1) mali virusi 10 -50 nm 2) srednji virusi 50 .150 nm 3) veliki virusi 150 . hemaglutinin i neuraminidaza kod virusa gripe.VIRUSI . Osjetljivi su na organska otapala koja razaraju ovojnicu. 2) navodno postoje prioni koji su jošmanji i navodno nemaju ni DNA ni RNA nego samo proteine.ovo je onako informativno za one koji vole egzotiku) A sad. a sudjeluje i u adsorpciji virusa na stanicu. 3) lipide imaju ih neki virusi s vanjskom ovojnicom.300 nm Za određivanje veličine se koristi se više postupaka 1) filtracija kroz membranske filtere sa porama poznate veličine 2) izravno promatranje u elektronskom mikroskopu 3) sedimentacija u ultracentrifugi Kemijski sastav virusa: 1) nukleinske kiseline su jednolančane ili dvolančane DNA ili RNA (ali nikad oboje!!!) u kojima je sav genetički materijal. obliku. (ne spominji mu ovo na ispitu.

Retrovirusi (npr. spolnim putem. ugrizom. HIV): +RNA -> -DNA -> +RNA. Virusi se međusobno ometaju zbog različite antigenosti. bjesnoću. stanice izlučuju interferon. postaje otporna i na drugi virus.goli virusi izlaze odjednom svi i razaraju stanicu . hranom i vodom. Manifestacija virusnog oboljenja ovisi o nekoliko činilaca: virulenciji virusa. Ili virus ima -RNA od koje nastaje +RNA. Na taj način se koriste u liječenju interferoni proizvedeni u kulturi ljudskih leukocita. te ubodom kukaca. prijemljivost stanice za virus. Interferencija je pojava zaš stanice od infekcije virusom zbog prisutnosti drugog virusa u stanici. oplođena kokošja jaja ili stanične kulture.virusi s lipidnom ovojnicom izlaze pomalo i ne uniš tavaju stanicu Neke vrste virusa tvore tzv. pa se koriste pokusne životinje. tzv. Stanica koja tite je proizvela interferon za jedan virus. Samu tvorbu interferona izaziva nukleinska kiselina virusa. ulaze na sve moguće i nemoguće načine. virusne inkluzije u jezgri ili citoplazmi stanica ... 2 www. i to za gripu.KULTIVACIJA I RAZMNOŽAVANJE VIRUSA Uzgajanje virusa je moguće samo u živim stanicama. Ukratko. Razmnožavanje virusa: a) prijanjanje za stanicu . Nakon inkubacije interferentnim virusom.važno za dijagnostiku. MANIFESTACIJA VIRUSNOG OBOLJENJA Virusi ulaze u organizam kapljično. Faze d) i e) također obuhvaćaju inhibitore stvaranja stanične RNA i proteina. ke Moguće je više ishoda prodora virusa u stanicu: 1) stanica umire uslijed naruš enog metabolizma (virus sintetizira svoje. herpes. 2) stanica ostaje živa ali stalno proizvodi nove virione (uravnotežena infekcija) 3) stanice ostaju žive ali se mijenjaju i nastaju tumori Imuni odgovor prilikom virusne infekcije: 1) stvaranje interferona: Interferon je tvar proteinske prirode koju izlučuje zarašena stanica. f) sklapanje virusnih jedinica g) izlaženje iz stanice: . uz pomoć enzima reverzna transkriptaza (što je obrnut proces nego kod sinteze proteina stanice: DNA -> mRNA -> proteini). -RNA koja je opet kalup za novu +RNA a ta će kodirati nove viruse. sposobnost imunološ reakcije organizma. hepatitis B. te postanu otporne na aktivni virus. +RNA služi kao kalup za tzv. a stanica ne) ili imunog odgovora. On djeluje zaštitno samo na stanice koje ga proizvedu. izravnim dodirom.belimantil.info .receptori na kapsidi ili vanjskoj ovojnici b) prodiranje u stanicu c) razgradnja kapside i oslobađanje virusne nukleinske kiseline d) proizvodnja virusnih proteina e) replikacija nukleinske kiseline: DNA virusi: DNA je kalup za novu DNA i za RNA -> proteini RNA virusi: početna.

napad na živčani sistem. sve je to zakurac. no 2. bronhopneumonia ni 4) oči . jedini znak virusa su antitijela 4) perzistentne dugo zadržavaju viruse. iskreno rečeno. trifluridin. probavnog i urogenitalnog 2) antitijela neutraliziraju viruse. postoji ravnoteža virus-čovjek.Tri su mogućnosti uzajamnog odnosa virusa: a) heterologna interferencija ako su virusi antigenski posve različiti b) homologna interferencija: virusi su antigenski istovjetni. sekundarna viremija. 3) stanični imunitet .ograničene na pojedine organe (sustave): 1) živčani s.T-limfociti proždiru inficirane stanice. herpes simplex 3) diš sustav . sekundarna viremija.žutica ili hepatitis 6) žlijezde slinovnice . ovo je jedino efikasno š za sad imamo.meningitis. simptomi se javljaju u razmacima 3) latentne nemaju kliničkih simptoma. poliomijelitis 2) koža .zauš njaci Sistemske .influenza. primarna viremija (krvotokom u jetru i slezenu). Ali. Dva su tipa viremije: iri 1. dok se ne dogodi nešto što se može usporediti sa otkrićem penicilina. encefalitis. probavni trakt. umnožavanje. a makrofagi proždiru viruse.virus se š po tijelu. koža (žariš umnažanje). tip (boginje): infekcija. Postoje lokalne i sistemske virusne bolesti. idoksuridin.belimantil. to Postoji viš vrsta: e 3 www. primarna viremija u limfi. bjesnoća. Infekcije se po duljini trajanja dijele na: 1) akutne su kratke i ostavljaju imunitet 2) kronične dugo traju. foskarnet. VIRUSNA CJEPIVA E. tip (poliomijelitis. virus se dugo zadržava.konjuktivitis 5) jetra .inkubacija traje čak godinama. umnožavanje. .herpes zoster.info . Naročito su važna IgA u sluznicama diš sustava. a imunološ reakcije slabe ke KEMOTERAPIJA VIRUSNIH OBOLJENJA Postoje neka djelotvorna sredstva: 1) amantidin sprečava prodor virusa gripe u stanicu 2) aciklovir sprečava virusnu DNA-polimerazu pa nema razmnožavanja 3) adenin-arabinozid (vidarbin) ometa neke enzime za sintezu i funkciju virusnih nukleinskih kiselina 4) azidotimidin (AZT) ometa reversnu transkriptazu retrovirusa (HIV) 5) metisazon ometa sintezu strukturnog proteina poxvirusa 6) interferoni Postoje i neke noviji spojevi: didanizin. Lokalne . bjesnoća): oralne infekcije. umnažanje u limfnim čvorovima. bez kliničkih znakova i imunoloških reakcija 5) spore . ali se razlikuju po nekim svojstvima c) indiferentni: virus koji nije zarazan spriječava infekciju zaraznim virusom nog.

te se š dalje. Rhabdoviridae. aureus. koji su proteini (hemaglutinin i neuraminidaza) i izraš u obliku glavica. 4) različitim tehnikama genetskog inženjeringa dobivene su rekombinantne vakcine. H. Stalno mjenjaju antigene strukture i zato imaju jaki epidemijski potencijal. PARAMYXOVIRIDAE Viš rodova: Paramyxovirus (mumps. e 4 www. Virus tipa C je blago respiratorno oboljenje. Bakterije se inficiraju virusnim genetskim materijalom i stvaraju virusne proteine (antigene). Razlikuje se po tome što ne daje reakciju hemaglutinacije. neki životinjski virusi) i e Pneumovirus (viš raznih respiratornih virusa). a prisustvo mu se dokazuje hemaglutinacijom. ali kratko djeluju. Za vrijeme epidemije može se davati amantidin koji sprečava replikaciju u stanicama sluznice. Karakteriziraju ih simetrično građene kapside. influenzae). glavobolju. 3) cjepiva od dijelova virusa su pročišćeni antigeni kapside ili vanjske ovojnice.peplomerama. a virus se primarno replicira u cilijarnom. taju Tri su vrste biološ proteina u virusu gripe: kih 1) hemaglutinin stupa u reakciju s receptorima stanice (sijalinska kiselina) 2) RNA-polimeraza 3) neuraminidaza cijepa sijalinsku kiselinu na receptorima stanice . Postoje cjepiva. a većina ima i vanjsku lipidnu ovojnicu staničnog porijekla. D.belimantil. stanica i imunološkog procesa čišćenja (makrofagi. ali imunitet nije trajan. Specifične terapije nema pa se provodi ublažavanje simptoma bez djelovanja na uzročnika. Virus se izolira i uzgaja na oplođenom kokošjem jajetu. 2) cjepiva s umrtvljenim virusom (grijanje. Paramyxoviridae. SISTEMATIKA VIRUSA MYXOVIRIDAE Virusi s jednolančanom DNA. ponekad i alveolarnom epitelu. T-kileri). ali je moguć razvoj bolesti ako se nađe aktivni virus a moguće je i tumorsko djelovanje nekih virusa. Porodice Orthomyxoviridae. Uzrokuje malaksalost. B i C. Glavna komplikacija su sekundarne bakterijske upale pluća (S. Dobar je jer izaziva dugotrajni imunitet. Oporavak traje 7-14 dana.info .sprečava vezanje hemaglutina na promjenjeni receptor. ORTHOMYXOVIRIDAE VIRUS GRIPE (INFLUENZE) Virusi gripe imaju tipove A. pneumoniae. temperaturu i kaš Ti simptomi se javljaju zbog smrti epitelnih iri alj. Sinteza virusnih dijelova ovisna je o staničnoj DNA jer ne može kodirati hemaglutinin. Influenza se prenosi kapljično. parainfluenca i drugi). pa su osjetljivi na organska otapala. Ovojnica virusa je sastavljena lipidnog dosloja s radijalno poredanim štapićima . bez kliničkih simptoma. što omogućava izlazak virusa iz stanice.1) cjepiva sa atenuiranim živim virusom koji se dobije uzastopnim presađivanjem na odabranim podlogama. formalin) su neš kodljive. Morbilivirus (ospice.

Može uzrokovati i meningoencefalitis. Prilično je osjetljiv na vanjske uvjete. U citoplazmi moždanih neurona uzrokuje Negrijeva tjeleš ca (nakupine virusnih podjedinica vidljivih svjetlosnim mikroskopom). neuraminidazu i hemolizin..info . sa zajedničkim nukleoproteinskim antigenom. potom paraliza i smrt. S-antigen se može ranije dokazati u serumu (dijagnostika). respiratornih smetnji. Virus se razmnožava u skeletnim mišićima i vezivnom tkivu. kiseline. oticanje parotidne žlijezde i drugih slinovnica. Slijede ekscitacijska faza: delirij. gdje uniš tava moždane stanice. a virus sadrži hemolizin. konjuktivitisa. VIRUS BJESNOĆE Ima oblik puščanog metka. Moguće su komplikacije (meningitis). POXVIRIDAE Poxvirusi su DNA virusi ovalnog ili četvrtastog oblika. rubeola) Uzročnik ospica. Inače. te encefalomijelitisa. Postoji živa atenuirana vakcina. e ORTHAPOX VIRUSI Rod orthapox su veliki virusi s dvolančanom DNA i složenom višeslojnom kapsidom koja sadrži lipide. Napada epididimis u muš karaca š može to uzrokovati sterilnost. lužine i eter. Preboljavanje ostavlja jaki i doživotni imunitet. ali vrlo rijetko. Ima dva antigena: solubilni (S-antigen) i virusni (V-antigen). Uzrokuje mumps: slabost.dijagnostika). Oboljenje počinje kao febrilno stanje. ali je sinteza virusnih dijelova neovisna o staničnoj DNA i može sam kodirati sintezu hemaglutinina).jebiga.. Uzrokuje smrtonosni encefalitis. te ospice i Koplikove pjege (jarkocrvene pjege s bijelim centrom u usnoj š upljini . virus se razmnožava u epitelnim stanicama diš trakta. konjuktivitis. akutna smrtna bolest ljudi i životinja. To su najveći virusi (250-300 nm) i strukturno najsloženiji. Lako pređe u epidemiju. Ovo stanje traje oko 7 dana. Hemaglutinin aglutinira eritrocite majmuna. a sojevi ovog virusa su i jedinstveni po svojoj antigenskoj strukturi. a kad dospije do neuromuskularne veze živcem putuje do CNS-a. zauš njaci) Vanjska ovojnica sadrži hemaglutinin. Virus ubijaju UV-zrake. pankreatitis. Kultivacija se vrš u stanicama ljudi i majmuna. vrućica. Vesiculovirus (više ljudskih i životinjskih virusa). Slijedi duga inkubacija (15 dana do 5 mjeseci) koja omogućuje da se brzim cijepljenjem i davanjem seruma s antitijelima spasi žrtvu. Od životinja se prenosi na čovjeka preko sline putem ugriza. napadi grčeva prilikom gledanja ili gutanja vode. 5 www. Sličan virusu gripe. Postoji viš rodova. Nakon inkubacije koja traje 14 dana. a iz lipoproteinskog omotača vire hemaglutinini.VIRUS MUMPSA (parotitis. VIRUS OSPICA (morbili.belimantil. RHABDOVIRIDAE Dva roda: Lyssavirus (bjesnoća). rinitis. Ima jednolančanu RNA. koja je zoonoza. anoreksija. Potom dospijeva nog u limfne čvorove odakle se širi po tijelu.

belimantil. Virus hepatitisa A (Picornaviridae) ima jednolančanu linearnu RNA.1. Virus se nastanjuje u crijevnom epitelu i tu može ostati a da nema jetrenih simptoma. smrtnost > 50%) i variola minor (smrtnost manje od 1%). VIRUS HEPATITISA Prije se govorilo da je virus neklasificiran a danas se zna da je je riječ o virusima koji međusobno nemaju nikakve veze. sa nekrozom hepatocita. Prenosi se direktnim dodirom. temperatura. žutica i tamnija mokraća. Za razliku od hepatitisa A prenosi se parenteralno: transfuzije krvlju. jedući školjke koje žive uz kanalizaciju). uz trajni imunitet. bez ovojnice. te nastaje difuzna upala u lobulu jetre. Variola je vrlo zarazna.info . kontaminirana kirurš i druga oprema. 2.tipična žutica uz temperaturu. Uzrokuje akutni upalni proces i nekroze jetre. Porijeklo mu je izvorni Jennerov virus kravljih boginja. Klinički simptomi hepatitisa B su anoreksija. Bolesnik se u pravilu oporavlja nakon 4-6 tjedana. Otporan je na UV-zrake. a izgleda poput virusa variole. te ulazi u krv (primarna viremija) i dalje u jetra. Virus spada u najotpornije viruse. Virus je prisutan u svim tjelesnim izlučevinama. ali da bi ti se to dogodilo. kojeg je ovaj (Jenner. lako preraste u epidemiju. Postoji rekombinantno cjepivo. zagađenom hranom i vodom (npr. Bolesnik je jako slab. Ima ozbiljniji tok od hepatitisa A. Imunitet nakon cijepljenja ostaje približno 10 godina. Tada ponovo prelazi u krv (sekundarna viremija) i penetrira u kožu i razmnožava se u epidermi pa nastaju lokalne krvave nekroze koje prelaze u kraste koje su zarazne (crne zbog zgruš krvi). a dovodi se u vezu s primarnim karcinomom jetre. fistule. generaliziranu vakciniju i postvakcinalni encefalitis. a ima kratkotrajnu inkubaciju . a ne sam virus) hibridizirao s virusom variole. Virus hepatitisa B (Hepadnaviridae) ima dvolančanu DNA i HB-površ antigen). a može prodrijeti u krv i ući u jetru i žuč (zato su govna zarazna) i dolazi do degeneracije parenhima. namnoži se u sluzi i lokalnim limfnim čvorovima. 1. a oporavak je dug. pa je otporan na dezinficijense i suš enje. Ako ulazi u organizam gornjim diš nim putevima. povraćanje. slabost. ali je osjetljiv na oksidanse (KMnO4). enu Variola minor ima slične ali slabije simptome. glavobolju. ane groznicu i poviš temperaturu. Izaziva serumski hepatitis. Dobiva se nečistim rukama. Kupferove stanice hiperplaziraju. pluća i bubrege gdje se dalje množi. a poslije ozdravljenja ostaje imunitet nekoliko godina. VIRUS VAKCINIJE Virus vakcinije služi za cijepljenje protiv boginja. a ima dugotrajnu inkubaciju (1-3 mjeseca). a dijagnoza se postavlja prema dokazanim antitijelima. VIRUS VELIKIH BOGINJA (variola vera) Dva su oblika variole vere: variola major (velike ili crne boginje. a zbog propadanja parenhima propadaju žućni kanalići. jelda. inski antigen (hepatitis B-surface 2. Virus vakcinije može izazvati mjehuriće (vezikule). ka nesterilne igle intravenoznih narkomana. ima bolove. morašimati težak peh. 6 www. Otporan je prema dezinficijensima. zrakom i kapljično. slabost i povraćanje. Može dovesti do ciroze.

mnogim kemijskim sredstvima.info . RHINOVIRUS To su virusi obične prehlade. Uspješ je terapija interferonom. Tri roda: Reovirus. te tvore eozinofilne uklopine. Sadrže hemaglutinin koji aglutinira ljudske eritrocite krvne grupe 0.belimantil.250000 novih virusa za 3 sata. Prenosi se parenteralno (transfuzije. Cardiovirus. Imaju dvostruku RNA. Izuzetno su otporni prema UV-zrakama. Nije se uspjelo dokazati koje bolesti izazivaju ali su opažena slijedeća stanja: 1) epidemija lakš groznice u djece. Kultivira se u ljudskim i majmunskim stanicama.3. ENTEROVIRUS Viš vrsta od kojih su najvažniji poliovirusi. često bez žutice. a komplikacije su bakterijske infekcije gornjih i donjih diš puteva. sličan hepatitisu A. Vrlo brzo raste . Dijagnoza se postavlja dokazivanjem zntitijela u serumu. Ime u dobili kao Respiratorno-Enteritični-Organ virusi (nalaze se u respiratornom sustavu i crijevima čovjeka). pa je ponovna prehlada vrlo česta. nih Na cjepivu se radi (kak se zove onaj Grk kaj je gurao kamen uzbrdo pa mu se kotrljao natrag?).E. ali je imunitet specifičan za tip.poliomijelitis. Aphthovirus. a neki i F ali nitko ne zna kolko ih ima. Rhinovirus. neparalitički poliomijelitis je febrilno stanje uz serozni meningitis i ne ostavlja posljedice 3. Ima ih više od 100 vrsta. paralitički poliomijelitis izaziva paralizu zbog oštećenja neurona a stradaju naročito prednji rogovi leđnemoždine Postoje dva cjepiva: Salkova je formalinom inaktivirani virus. Postoje tri klinička oblika: 1. s lipidnom ovojnicom. Uzrokuju tipične simptome prehlade koje mi ne pada na pamet opisivati. Umnožavaju se i sazrijevaju u citoplazmi. te eteru. uz proljev i diš smetnje. e ne 2) neki slučajevi upale tankog crijeva. REOVIRIDAE RNA-virusi srednje veličine. abortivni poliomijelitis je najčešći uz oporavak nakon febrilnog stanja 2. Ima blaži tok. 7 www. ali kratko traje. Otuda prelaze u krv i napadaju živčani sustav. U organizam ulaze kroz usta i nastanjuju se u ždrijelu (tonzile) i crijevima (Peyerove ploče i limfni čvorovi). na Tu nije gotovo sa virusima hepatitisa jer se spominju D. PICORNAVIRIDAE Vrlo sitni RNA-virusi kubične simetrije otporni na eter i kloroform jer nemaju lipidni omotač. Postoji i imunitet za heterologne serotipove. Virus hepatitisa C (Flaviviridae) ima jednolančana RNA. Porodica sadrži rodove Enterovirus. Orbivirus i Rotavirus. Osjetljivi su na formalin UV-zrake i oksidanse. REOVIRUS Najraš ireniji virusi u prirodi. e Poliovirusi su tri različita serotipa virusa koji izaziva dječju paralizu . transplantacije organa) i preko usta. a Sabinova atenuirani virus.

Uzrokuje bolest koja se javlja u dva oblika: 1) stečena rubela .TOGAVIRIDAE RNA-virusi različite morfologije . a virusne bjelančevine u citoplazmi. spontani pobačaj ili prijevremeni porođaj. HERPESVIRUS Ima čvrstu kapsidu. sa lipidnom ovojnicom.slijepoća. Zatim nukleokapsida prodre u citoplazmu stanice. Prenose ih člankonošci. Postoje nekoliko vrsta ljudskih virusa: Virus herpes simplex tip 1 uzrokuje: a) akutni herpetični gingivostomatitis: mjehuri na sluznici usne šupljine i zubnom mesu b) herpetični egzem: mjehurići na koži c) keratokonjuktivitis: upala rožnice i očnih spojnica d) encefalitis: upala mozga e) herpes labialis (h. To je RNA virus. ARBOVIRUSI Skupina virusa koji imaju zajedničko samo to što se prenose komarcima i krpeljima.virus ulazi u organizam kroz sluznicu gornjih diš puteva. Flavivirus. kuglastog oblika. Postoji živa atenuirana vakcina. febrialis): nakupine mjehurića. u predjelu usana na prijelazu kože u sluznicu 8 www. Samo jedan rod. koja se stapa sa staničnom opnom stanice u koju prodire. uz oštećenje ploda (teratogeni učinak).rodovi: Rubivirus. gluhoća. VIRUS RUBELE (nije isto š i rubeola!) to Prenosi se diš nim putem.belimantil. Imunost nakon bolesti ostaje doživotna. Bolest ima relativno slabe simptome. a onda ide u krv. temperatura. koja nastaje kao posljedica infekcije trudnice u prva 3-4 mjeseca trudnoće. tita 2) prirođena rubela je bolest ploda. Alphavirus. srčana mana i mentalna zaostalost. glavobolja. HERPESVIRIDAE DNA-virusi kubične simetrije. Osip na koži nastaje kao posljedica upale uzrokovane kompleksom antigenantitijelo.info . oštećenje bubrega i srca. te se virusna DNA reproducira u staničnoj jezgri. oko koje je dvoslojna lipidna ovojnica. umnoš u lokalnim limfnim nih ava čvorovima. oštećenje jetre kao kod žutice. uz povećanje limfnih čvorova. Letalitet novorođenčadi je relativno velik (10-20 %). nekroza i krvarenje. Poslijedice: mrtvorođeno dijete. Sindrom kongenitalne (prirođene) rubele . blag konjuktivitis i osip. Uzorkuju teš bolesti: ke 1) encefalitis koji je često smtonosan 2) netipične groznice sa ili bez osipa 3) groznice sa krvarenjem (ebola) 4) žuta groznica: koža požuti. Žaš je aktivna imunizacija živim oslabljenim virusom. iako nisu dokazani prenosioci za sve vrste.

Nakon primarne infekcije virus se ugnijezdi u sakralnom pleksusu.info . Citomegalovirus: Velika grupa virusa. preduga izloženost suncu. povežane limfne žlijezde. s lipidnom vanjskom ovojnicom. Kemoterapija (fosfonooctena kiselina + adenin-arabinozid + aciklovir) je u fazi ispitivanja. b) zoster je rijetka bolest. ali neki virusi ostaju uspavani u ganglijima dorzalnog korijena leđne moždine i u oslabljenim stanjima izazivaju zoster. Za razliku od boginja. To je vrlo bolno jer virus izaziva nekroze na vrhovima osjetilnih živaca (migrira iz stražnjeg roga moždine u kožu) Terapija: aciklovir. koji prelazi u mjehuriće. uz glavobolju i opću slabost. no rijetko su uzrok bolesti odraslih osoba. Nema cjepiva. Sadrže antigenski specifične reversne transkriptaze (RNA-ovisna DNA-polimeraza: +RNA -> -DNA -> +RNA). Virus može napasti bilo koje stanice.mononukleari). koja se očituje izbijanjem nakupina mjehurića na koži trupa. Lentivirinae. Najčešće se prenosi spolnim kontaktom. Virus varičela-zoster se prenosi se kapljično: a) varičelu.belimantil. te se aktivira u stresnim situacijama (groznica. te se ponovo aktivira u stresnim situacijama. Vanjska ovojnica građena je od lipidnog dvosloja u kojem se nalazi mnoštvo proteina. RETROVIRIDAE RNA-virusi ikozaedralne kapside. pothlađenje. ovdje u svako vrijeme imamo različite stadije mjehurića a kod boginja su sve iste. Opasni su kod davanja imunosurpresora jer transplantat biva odbačen. kemoterapeutici. uz moguće neurološke posljedice. Prenosi se slinom (“bolest ljubljenja”). LENTIVIRINAE HIV = human immunodeficiency virus izaziva AIDS (acquired immunodeficiency syndrome) U kapsidi se nalaze dvije kopije +RNA genoma i neki enzimi od kojih su najvažniji reverzna transkriptaza (koja omogućuje sintezu -DNA iz +RNA kalupa) i integraza (integrira -DNA u stanični genom). razmnaža se i napada B-limfocite koji poprime karakterističan oblik (Downeyeve stanice . a ovi u kraste. Preboljena bolest ostavlja trajni imunitet. gdje ostaje latentan cijelog života zaraženog. Klinički znaci su povišena temperatura. b) neonatalni herpes: od oboljele majke ga dobije dijete. Terapija se provodi samo kod jako ugroženih osoba: ganciklovir + foskarnet Epstein-Barr (EB) virus uzrokuje infektivnu mononukleozu koja je bolest djece i mladih. Virus ulazi u limfne čvorove.Virus nakon primarne infekcije putuje u ganglij trigeminalnog živca. analozi nukleotida . Terapija aciklovir (nanoš enje na kožu) i nepriznati lijek marihuana (ne spominji to na ispitu). koje tada nabubre i povećaju se (“citomegalo”). sluznici rodnice i stidnice.sprečavaju replikaciju virusne DNA. od kojih jedan (gp120) služi kao receptor 9 www. koji uzrokuju nekoliko stotina teških kongenitalnih oboljenja i najčešći su uzrok mikrocefalije. Spumavirinae. emocionalni stres. te splenomegalija (povežana slezena). Virus herpes simplex tip 2 uzrokuje: a) genitalni herpes: mjehurići na penisu. hormonalne promjene). Opasno po život novorođenčeta. 3 porodice: Oncovirinae. idoksiuridin i trifluridin. grliću maternice. prolaskom djeteta kroz porođajni kanal. vodene kozice: pojava osipa na koži i sluznici usta i ždrijela. u toku porođaja.

. Prenosi se kontaktom tjelesnih tekućina s krvotokom a najčešće spolnim putem. Njihov broj se postupno smanjuje (u početku ih ima 1000/mm3 krvi. uporabom prezervativa (nije posve sigurno) i sterilnih igala i drugih medicinskih instrumenata. glavobolje. majčino mlijeko. tj. Sve to vrlo naruš sposobnost imunog odgovora zaraženog koji postaje podložan ava raznim oportunističkim infekcijama i malignim promjenama vlastitih stanica. ubiti viruse. U liječenju se koristi AZT . osipa. kih abnormalni pokreti i refleksi. Također se primjenjuju lijekovi za liječenje oportunističkih infekcija. otoka limfnih čvorova i gubitka težine. loš higijenom. prljavom vodom. CD4+ T-helper limfocite. ali se ponavlja. Nemaju lipidnu ovojnicu. Prevencija se sastoji u testiranju donirane krvi. ali uglavnom treba nekoliko godina da AIDS uznapreduje. transfuzijama zaražene krvi. i jako su otporni. To traje nekoliko tjedana. ali ju ne može izliječiti. slina. ali i oni djeluju samo do neke mjere budući da je imuni sustav toliko narušen da nema pomoći.info . Klinička slika AIDS-a je vrlo š 1. 4. u kasnijim stadijima to prijeđe u demenciju i teške osjetilne i motoričke poremećaje uz tumore i cerebrovaskularne promjene. proljevi. te razni limfomi. Cjepivo se obećaje godinama ali izgleda da ćemo se načekati. opće slabosti. 3. HIV napada i druge stanice: makrofage i monocite. Takva infekcija HIV-om ponekad odmah prijeđe u AIDS. sperma. kognitivne promjene. om Uzorkuju razna oboljenja: 1) virusni meningitis 2) infekcije gornjih dišnih puteva: težak faringitis sa povraćanjem i bolovima u trbuhu 3) crveni osip na koži 4) bol u mišićima sa temperaturom i glavoboljom ali to obično prolazi bez posljedica 5) mjehurići na nepcu koji se mogu pretvoriti u čireve 6) miokarditis i perikarditis kod novorođenčadi sa često smrtnim ishodom 10 www. arolika. 2. pa prestane. kandidijaza. HIV može naći u svim tjelesnim tekućinama zaraženog (krv. Smanjenje njihovog broja utječe na cijelu T-populaciju nje budući izlučulu interleukin IL-2 koji općenito stimulira stvaranje svih T-stanica. a prenosi se i s majke na dijete. nesterilnim iglama intravenoznih narkomana.belimantil.). a godiš im se broj smanjuje za 40-80/mm3).za vezanje na tzv. Kad broj T-limfocita padne na 200-400/mm3 javljaju se prve oportunističke infekcije: razne upale pluća.azidotimidin koji zaustavlja replikaciju virusa i time usporava napredovanje bolesti.. COCSAVIRIDAE RNA virusi veličine 30 nm. tuberkuloza. Ubrzo nakon infekcije javlja se ARC (AIDS Related Complex) skup blažih simptoma poput vrućice. oko 30 vrsta. s tipovima A i B (razlikuju se u dužini inkubacije i još nekim stvarima). karcinomi usne š upljine i rektuma. erupcije herpes virusa. Prenose se muhama. Kad zaraženi makrofagi prijeđu krvno-moždanu barijeru razvija se niz neurološ simptoma: glavobolja. Maligni tumori povezani s AIDS-om su Kaposijev sarkom.

GLJIVICE - FUNGI (MYCETES)
MORFOLOGIJA Eukariotske stanice dvoslojne stanične membrane, sa citoplazmom i jasno definiranom jezgrom unutra. Osnovna stanica je hifa, različitih oblika: kao reket, spiralne, rogovi jelena... Postoje pregrađene (septirane) ili nepregrađene hife. Obično su bezbojne, ali mogu sadržavati neki pigment: crn, crven, ali nema klorofila!!! Klijanjem hifa raste u dužinu, te se stvara splet hifa - micelij, koji čini gljivinu steljku. Thalus je tijelo bez diferenciranog korijena, stabljike. Prema funkciji micelij se razlikuje: 1. vegetativni micelij se sastoji od hifa koje prodiru u hraniliš i crpe hranu i vodu. te 2. zračni micelij se uzdiže iznad hranilišta, a ako se na njemu razvijaju organi za razmnožavanje onda se zove reprodukcioni ili fertilni micelij. Budući ne sadrže klorofil, gljive su heterotrofi, uglavnom aerobi. Rastu sporo, a potrebno im je puno vlage. U nepovoljnim uvjetima se stvara sklerot, koji je bogat rezervnim tvarima i održava latentan život gljive. Postoje nepatogene, patogene i uvjetno patogene gljivice, luče endo- i egzotoksine, slično kao kod bakterija. Jednostanične gljivice - kvasnice se razmnožavaju pupanjem, a višestanične imaju organe za razmnožavanje. Razmnožavaju se sporama, a neke spore služe za preživljavanje u nepovoljnim uvjetima. Spora se sastoji od jasno odvojene jezgre, citoplazme s rezervnim tvarima i dvoslojne opne. Unutrašnji sloj čini citoplazmatska membrana, a vanjski stanična stijenka građena od polisaharida hitina i nešto celuloze. Razmnožavanje višestaničnih gljiva se vrši pomoću spora, koje se mogu stvarati: 1) aseksualnim putem - nastaju diferenciranjem stanica hifa, te nastaju nesavrš reprodukcioni organi. eni Takve gljive zovemo neprave gljive, Fungi inperfecti (Deuteromycetes). Artrospore nastaju segmentacijom hifa, to su egzospore ovalnog oblika. Blastospore su loptaste ili ovalne, nastaju pupanjem i odvajanjem roditeljske stanice. Klamidospore su obrambene spore koje nastaju od hifa u nepovoljnim uvjetima. Aleuriospore su laterlani izdanci na hifi, kruš kasti i imaju peteljku. Konidiospore nastaju segmentacijom vrhova hifa, loptaste su, nalaze se na proš irenju hife koji se zovu konidiofor (izgledaju kao peteljka) a kad su zrele otkidaju se. Sporangiospore se nalaze u vrećici sporangiumu kojeg nosi proširenje hife sporangiofor. 2) seksualnim putem - nastaju spajanjem jezgri dviju najbližih hifa. Takve su prave gljive, Fungi perfecti (Phycomycetes, Ascomycetes i Basidiomycetes). Zigospore nastaju kad se kod nekih fikomiceta krajevi susjednih hifa približe, njihovi se sadržaji spoje, nastaje velika okrugla spora debelih stijenki (rod Mucor). Askospore nastaju u posebnoj vrećici (askus), filamenti micelija obavijaju askus i nastaje loptasta formacija zvana peritecijum a ako su aksusi na posebnom tijelu onda se zove kleistotecijum. Endospore. Bazidiospore se stvaraju na proš irenju hife zvanom bazidijum. 4 spore na malim drš kama. Egzospore. Veliki dio njih luči antibiotike i mikotoksine a to su sekundarni metaboliti koji su otrovni za druge mikro- ili makroorganizme. www.belimantil.info
1

MIKOZE Bolesti izazvane gljivicama su mikoze, a postoje površ inske (dlaka, koža, nokti) i dubinske (sistemske): potkožno tkivo i unutraš organi. Neke gljivice izazivaju jedne, a neke i obje vrste. nji POVRŠ INSKE MIKOZE Prenose se direktno (kontaktom) ili indirektno (češalj, postelja itd.). Uzrokuju ih dermatofiti (Dermatophytes) i neke F. imperfecti. Dermatofiti su skupina gljiva iz klase Ascomycetes. Uzrokuju dermatomikoze, a imaju afinitet prema keratinu, oko kojeg rastu i razmnožavaju se, te ga razgrađuju. Prodiru i parazitiraju u keratinizirano tkivo dlake, stratum corneum kože i orožnjele stanice noktiju. Kod čovjeka uzrokuju slabije upalne reakcije, a kod životinja još i gnojne promjene. TRICHOPHYTON (14 vrsta) Uzrokuje oboljenja trihofitije na goloj i obrasloj koži, dlakama i kosi. Kronično oboljenje, najčešće kod djece a očituje se kao sumporno žute naslage na skalpu, noktima i bradi. Mikroskopski se razlikuju se septirane hife i spore. Spore mogu biti makrokonidije (megasporne) i mikrokonidije (mikroidne). Uzgoj na Sabourand agaru daje barš unaste, glatke ili naborane kolonije. Bolest se razvija sporo, pa se uočava u poodmaklom stadiju. Javljaju se lezije kože, ružičasta boja, ljuskanje, propadanje dlaka i krhki nokti. Može izazvati trajno propadanje korijena dlake i ćelavost. Terapija: griseofulvin za dulju terapiju, lokalno derivati imidazola i salicilne kiseline u kremama i mastima. MICROSPORUM Uzrokuje bolest mikrosporiju na dlakavim djelovima. Mikroskopski se uočavaju se mikrokonidije baršunastog oblika, septirane hife i listaste spore. Kolonije su glatke, brašnjave i pamučaste, žute, narančaste i crvene boje. Vrlo zarazna i podmukla bolest, izaziva spore promjene. Upalni i gnojni procesi, ljuskava koža, nokti gube sjaj, postaju krhki. Često se javlja kod prepona, blizu pazuha i ispod grudi. Najčešće napada djecu pa izaziva epidemije u tamo gdje ima puno djece na jednom mjestu (vrtići). Terapija: griseotulvin, fungicidi i keratolitici. EPIDERMOPHYTON Uzrokuje bolest epidermofitiju na neobrasloj koži i noktima, no ne i na dlakama! Mikroskopski se uočavaju razgranate septirane hife, te spore kao lišće djeteline. Kolonije su zelene. Patogeneza: zahvaća kožu oko genitalija, pupka, pazuha, između prstiju, dlanove i tabane. Izaziva crvenkaste mrlje, svrbež i mjehuriće koji se mogu ognojiti. Terapija: fungicidi za vanjsku primjenu: ketokonazol, nistatin i imidazoli. www.belimantil.info
2

SISTEMSKE MIKOZE Uzrokuju ih gljivice porodice Cryptococcaceae, rodovi Pitirosporium, Trihosporum, Corulopsis i Cryptococcus. Takve se mikoze javljaju u unutrašnjim organima: pluća, jetra, slezena, mozak, bubrezi i limfne žlijezde, no mogu biti i na koži i sluzokoži. U organizam uzročnici dolaze preko povrijeđene kože i sluzokože, udisanjem spora i probavnim traktom. Postoje primarne mikoze sa uzročnikom izvana i sekundarne od gljivica koje čine mikrokulturu na koži i sluzokoži, ali pod utjecajem nekih faktora postaju patogene. a) PATOGENE KVASNICE (Blastomycetes) Kvasnice se jednostanične gljivice koje se razmnožavaju pupanjem. Osnovna stanica je blastospora loptastog oblika. Uz blastospore se vide i pseudohife koje nastaju jer blastospore se nakon pupanja ne odvajaju, već stvaraju nizove, te klamidospore, koje su specifične za Candidu. CANDIDA ALBICANS Saprofit na koži i sluzokoži usta, vagine i probavnog trakta, koji kod upala, bakterijskih infekcija, endokrinih poremećaja, slabog imuniteta ili utjecajem nekih vanjskih faktora (npr. upotrebom antibiotika) postaje patogen. Morfologija: kolonije su okrugle, glatke, bijeložute, bez sjaja. Blastospore se boje se G+. Uzrokuje kandidijazu: 1. Kod male djece i novorođenčadi nastaju bijele sitaste naslage u ustima i ždrijelu. To se zove mlječac. Može migrirati u probavni trakt, š uzrokuje povraćanje i proljev a ponekad dovodi do čireva koje perforiraju (može to čak biti fatalno ali u 0.0000000...0000001% slučajeva.) 2. Dišne kandidijaze su česte sekundarne infekcije: laringitis, brohitis, čak i upala pluća. 3. Vaginalna kandidijaza se manifestira jakim svrbežom, te jačim iscjedkom, koji je gust i bijel. Može dovesti do vulvovaginitisa (upala karakterizirana pseudomembranama). 4. Može izazvati i upale organa za izlučivanje mokraće ali rijetko. 5. Površ inska kandidijaza se manifestira sjajnim crvenilom na koži najčešće oko šupka, pupka i pazuha. 6. Generalizirana kandidioza je septičko oboljenje redovito fatalnog ishoda. Gljivice su u mozgu, jetri, bubrezima. Kandidijaze su često praćene dermatofitima. Preventiva je izbjegavanje vlage i sintetične odjeće, kao i osobna higijena. Terapija za sistemske mikoze sadrži fungicide i fungostatike: amfotericin B najčešći. Za lokalne mikostatin. CRYPTOCOCCUS NEOFORMANS Veoma raširena kao saprofit, a u određenim uvjetima izaziva oportunističko oboljenje europsku blastomikozu ili kriptokokozu. Morfologija: loptaste i jajaste blastospore su obavijene debelom mukoidnom kapsulom. Micelija i pseudomicelija nema. Uspjeva najbolje na Sabourand agaru, te čini okrugle, sluzave kolonije, pravilnih rubova, krem boje. Infekcija kroz probavni trakt, kožu i sluzokožu. Postoji nekoliko vrsta kriptokokoza: 1) plućna obično nije opasna, može proći nezapaženo ili uz temperaturu i kašalj, a uglavnom se spontano izliječi. Ako se proširi po organizmu (CNS) nastaje frka. 2) kožna je sekundarna infekcija: javljaju se lezije na koži, čvorovi, čirevi, granulaste ili tumoraste tvorbe. 3) generalizirana nastaje udisanjem velikog broja spora ili zaraza krvlju. Apscesi na slezeni, jetri, bubrezima i ostalim organima, visoka smrtnost. 4) koš tana je vrlo rijetka. Nastaju tuberkulozna žariš na kostima. ta www.belimantil.info
3

noktima i hrani. 5) kriptokokoza usne šupljine: sitni apscesi. terapija: amfotericin B i 5-flurocitozin. Aspergiloza pluća nastaje udisanjem spora. flavus. najčešće u plućima. Iako se danas antibiotici rade industrijski.info 4 . na koje se nastavljaju konidiospore (sve to skupa liči na loptice).granulomi na mozgu i meningama uzrokuju smrt. Rasprostranjeni su kao saprofiti u zemlji i na hrani. povraćanje. crysogenum. A. To je tumorska masa koja se vidi na rengenu kao polumjesečasta masa i tako se razlikuje od tuberkuloze. b) PATOGENE PLIJESNI (Hyphomycetes) ASPERGILLUS Vrste: A. Javljaju se sve jače glavobolje. (dobar sam) Š tetni: 1) uzročnici trulenja i gnilenja hrane. te poprimi boju od konidiospora. camemberti) 2) proizvođači antibiotika: P. kao bijele kolonije u početku. te smrt kao posljedica paralize centra za disanje. Morfologija: micelij se sastoji od granatih i septiranih hifa.4) na CNS-a teče postupno. karcinoma i tuberkuloze. paučinaste i bijele. Izaziva temperaturu.belimantil. A. c) MUCOR I RHIZOPUS To su F. P. dezorjentacija. www. Rasprostranjene gljivice u zemlji i zraku. uš nom kanalu. Može doći i do trovanja mikotoksinima. a može doći i do astmatičkih napadaja. ko PENICILLIUM Saprofiti su na sluznicama. a onda su pigmentirane ovisno o vrsti. te uzrokovati čireve. Korisni: 1) značenje u industriji: pripreme sireva. Morfologija: čine ga razgranate i septirane hife i male loptaste spore na konidioforima (kao metlice) Na podlogama rastu brzo. nalik na kaverne. iti 2) sekundarna se javlja se kod oboljelih od leukemije. Slijede depresija. roqueforti. a može završ kao tuberkuloza. a postoje: 1) primarna je slična tuberkulozi. fumigatus. a može se proširiti na crijevnu sluznicu. 2) bolest peniciloza. na kojima su kratki držači fijalide. Na vrhovima hifa su proš irenja konidiofore. Uglavnom su kronični upalni procesi. nesvjestica i bol u zadnjem dijelu vrata. ove gljivice su povijesno gledano imale nezamjenjivu ulogu u ispunjenju tisućljetnog sna o borbi protiv mnogi bolesti. izazivaju sistemsko oboljenje aspergilozu kod čovjeka i životinja. povrća i žitarica. griseoflavinum stvaraju monopeniciličnu kiselinu iz koje se dobiva peniclin. Zygomycetes). b) konjuktivitis i druge promjene na oku c) otrovanje aflatoksinima (vidi mikotoksine) Terapija je amfotericin B i kirurš odstranjivanje aspergiloma. Od razgranatih hifa se stvara loptasta formacija aspergilom ili megamicetom koji ne prodire u plućno tkivo. Gljiva bubri i raste. Najbolje djeluju u kombinaciji. Rastu na različitim podlogama a kolonije su kuglaste. koja je uglavnom lokalizirana u plućima. Ostali oblici: a) aspergiloza CNS . koži. te nastaju proširenja bronha. perfecti (Phycomycetes. fermentacija (P. gnojan ispljuvak. ali kasnije postanu naborane sa centralnim udubljenjem. kvarenja voća. P. P. notatum. Nije pronađen lijek za peniciloze. niger.

imunološ metode i imunoenzimski test. a aflatoksini pridonose kroničnom hepatitisu B. Hepatotoksini oštećuju stanice jetre i pospješuju razvoj karcinoma . NMR. negativno djeluju na imuni sustav. 7. Kemijski postupci: kromatografije (tankoslojna.zearalenon (ol). Imunosupresivni tokisini oštećuju imuni sistem i njegov odgovor na infekciju .info 5 .morfologija: Mucor pravi bijele kolonije koje kasnije posmeđe. Razgranat micelij neseptiranih hifa. Smatra da je virus Hepatitisa B osnivni uzrok karcinoma jetre. Terapija je amfotericin B i kirurš intervencija. Fizikalne metode (UV svijetlo). Gljivice imaju afinitet za arterije i dovode do embolije i infarkta. Zračni micelij ima žutosmeđe sporangij. Aflatoksini fluoresciraju žutozeleno. Prema bolestima i simptomima dijelimo ih na: 1. Naročito napada dijabetičare i osobe oslabljenog imuniteta (citostatici.patulin.aflatoksini i penicilična kiselina. Plijesni polja (Fusarium) 2. plinska. imunosupresori). torakalno. Ima sporangije i zigospore.sporideznoini. 3. Nefrotoksini izazivaju slabi rad i zatajenje bubrega .trihoteceni Identifikacija i dokazivanje: 1.ohratoksini. Mikotoksini ne potiču stvaranje antitijela. glikotoksini. sekundarni metaboliti koje luče gljivice a uzrokuju mikotoksikoze: alimentarna trovanja u ljudi i životinja. Plijesni uznapredovalih krvarenja (Mucor. Aspergilus) 3. Respiratorni tokisni oštećuju dišne puteve . 3. www. 5. Patogenost: bolest je mukormikoza a događa se između nosa i mozga. 4. Organoleptičko: samo vid jer ostala osjetila ne pale ili su opasna za koriš tenje. Rhizopus) KANCEROGENI TOKSINI Karcinom jetre uzrokuje kronično trovanje sa aflatoksinom ali za to nema sigurnih dokaza. Citotoksini ili nekrotoksini oštećuju stanice kože i sluznica probavnog trakta i krvnih žila . i tako stvaraju uvjete za razvoj mikoza.trihoteceni 6. spektroskopija. Prognoza je vrlo loš a. Plijesni uskladiš tenja (Penicilium. 2. FALI PATOGENEZA I TERAPIJA ZA RHIZOPUS!!!!!!! ka MIKOTOKSINI Otrovne tvari. 9. Može stvarati i klamidospore (preobrazba hife) i zigospore debelih stijenki spajanjem vrhova dvaju hifa. Ponekad je samo koncetracija razlika između antibiotika i mikotoksina. Čimbenici odbijanja i povraćanja hrane . Estrogeni toksini izazivaju hiperestrogenizam u životinja i degeneraciju spolnih organa . paučinaste. Mikotoksikoze su slične avitaminozama. 2.belimantil. Rhizopus: kolonije su bijele. trihoteceni. Na mjestu gdje dodiruju podlogu hife imaju male izdanke nalik na korjenčiće zvane rizoidi. ke Proizvođači mikotoksina s obzirom na vrijeme razvitka i kontaminacije na biljkama i plodovima: 1. pogotovo imunosupresivni toksini. Neurotoksini izazivaju oštećenja živčanog sistema i krvarenja u mozgu .ohratoksini. abdominalno i na koži. Fotosenzibilni tokisni izazivaju hepotoksične pojave i facijalni ekcem ovaca i goveda . u tekućem stupcu pod viskim tlakom).trihoteceni 8.

Rastu na žitaricama. Proizvodi ga aspergilus fumigatus. Kasnije dolazi do smanjenja rada bubrega. HT2. na pokusnim životinjama i imunosupresivan. Najotrovniji su T2 i DAS a najmanje DON. krvavi proljevi. a. Proizvođači: fusarium roseum. Alimentarna toksična aleukija. Kronično je nefropatija. Fluorescencija žutozelena. masna degeneracija tkiva. Perakutno: kolaps i uginuće odmah nakon uzimanja zatrovanje hrane Akutno tijekom 12 sati Subakutno: otrovan na jetru i bubrege (glumerulonefritis) Kronično: ciroza jetre i karcinom. Postoje B1. A je najčešći. Potrebna je transplatacija. Imaju afinitet na ribosome i SH grupe u enzimima. Trihotecenotoksikoze ljudi: 1. parazitikus. G1. Uzorkuju stanična oštećenja i to najčešće onih stanica koje se stalno dijele (u timusu. Stahibotriotoksikoze su subkronična i kronična trovanje otrovima uglavnom D grupe (preko salame). kože i dermatitis. beta. njih ok. Neke luče i zearelanon (ol). Neposredno nakon uzimanja zatrovanog zrna je svrbež u predjelu www. penicilium sp. Tumor bubrega 2. a 3. DON. Postoje A. encefalopatije. trompocitopenija. stomatitis. Karcinom prostate: fumonizin B1. Akutno i subakutno je oštećenje jetrenog parenhima i rane promjene u proximalnim tubulima bubrega. 2. Ohratoksikoze ljudi: 1. 4. Zearalenol je 6 puta otrovniji. DAS. limfne žlijeze. Aflatoksikoze ljudi: akutna i kronična (karcinom i cirozu jetre). alfa. testisi). Također je otkriveno da je uzrok preranih puberteskih pojava djece. oxysporum. Upale kože i sluznice. Najvažniji mikotoksini: T2. vezanje na DNA i inhibicija mRNA. AFLATOKSINI Proizvođači: aspergillus flavus. Rastu na kikirikiju i kuruzu. izaziva promjene endoplazmatskog retikuluma.info 6 . Prema kemijskoj strukturi imamo skupine A do D. Karcinom jednjaka i želuca: fumonizin B1 i fusarin C. Kashin-Beck: Kronični deformantni osteoartritis (samo pretpostavka). B. s jasnom hijalinizacijom glomerula. graminearum i penicilium vrste. Utvrđeno je da povećava rizik 5 puta. Žuta kiš (bojni otrov).belimantil. Kronično je krvarenje unutaš organa. Akutno i subkronično trovanje su probavne smetnje.Bolesti reproduktivnih organa (karcinom): zearanelon (ol) je doveden u vezu s karcinomom grlića maternice. Ohratoksin A je nefrotoksičan u večim količinama i hepatotoksičan. G2 najotrovniji je B1 najmanje G2. nekroza želuca. Tumori bubrega: ohratoksin A OHRATOKSINI Proizvođači: aspergillus ochraceus. orizae i neke vrste iz roda penicilium. Balkanska endemska nefropatija uglavnom kod starijih ljudi. U ranijim fazama se može dokazati tubularni tip proteinurije. smanjena sinteza proteina. proliferacija epitelnih stanica žučovoda. f. B2. TRIHOTECENI Najveća skupina mikotoksina (oko 60). leukopenija. Njihovo djelovanje na jetru objaš njava se ovako: prodiranje aflatoksina u stanicu i jezgru. š nekroza. C. f.

Osip koji svrbi. Treći stupanj je krvarenje.info 7 . klonulost.belimantil. tahikardija i poviš temperatura. ena www. smrt. krvarenje. bol. gubitak okusa.usta i grla. Drugi stupanj je leukopenija. Kočenje razvoja leukocita i trombocita.

no ako ih je puno. ENTAMOEBA HISTOLYTICA Ona je stanovnik debelog crijeva. a u normalnoj stolici samo ciste. te nastaju krvavo-sluzavi proljevi. fibrin i otpale epitelne stanice. Kreću se ameboidno. smiruje se i prelazi u precistu koja sazrijeva u cistu tako da se ovija membranom i mitotički dijeli. Hranu metabolizira anaerobno. Crijevo je nadraženo. Prenose se fekalnom kontaminacijom ruku. U pravilu je nepatogeni komenzal. Ameba počne razarati sluznicu crijeva i nastaje krater u koji dolaze bakterije iz lumena crijeva. nadraže sluznicu duodenuma. jezgra je okrugla. Ima 4 para bičeva i 4 jezgre. polisaharid. U dizenterijskom proljevu naći ćemo sve oblike amebe. Rod Entamoeba parazitiraju na životinjama. tvori enzime koji razgrađuju kazein. Terapija: akridinski preparati kroz 5 dana + metronidazol i naravno higijena za sprečavanje. a danas se koristi metronidazol ili niridazol. te u jetru.info 1 . Ima pseudopodije. Veličina 10-60 mikrometara. ubrzava se an peristaltika. One izazivaju upalnu reakciju uz nakupljanje leukocita i fibroblasta. Amebe iz submukoze mogu proći u kapilare portalnog krvotoka. koju treba razlikovati od to bakterijske. te ometaju apsorpciju vitamina i masti. krvi i amebama. 3. mozak). 2) BIČAŠI PROBAVNOG TRAKTA: GIARDIA LAMBLIA (LAMBLIA INTESTINALIS) Kruškoliki flagelat se javlja u vegetativnom i cističkom obliku. š je znak amebne dizenterije. pseudopodijima. www. a mogu otići i dalje u organizam (pluća. progutana cista dospije u tanko crijevo i počne se micati (metacista). trofozoit gubi vodu. Životni ciklus se sastoji od nekoliko faza: 1. trofozoit je vegetativni oblik. koja nastupaju kada zakaže prirodna obrana epitela putem lučenja sluzi. Flagellata (bičaši). 2. proljev. u endoplazmi su vakuole sa bakterijama. a) PROTOZOE TJELESNIH Š UPLJINA 1) AMEBE (RHIZOPODA) PROBAVNOG TRAKTA ČOVJEKA. kada dospije u doljne dijelove crijeva. neravnomjernim strujanjem citoplazme. gdje nastaju apscesi (amebni hepatitis).belimantil. hemoglobin. Zrela cista ima 4 jezgre a govnima se izbacuju u okoliš i prilično su otporne na sušenje. želatinu. Patogenost: u normalnom crijevu ne izaziva promjene ali je potencijalno patogena zbog histolitičkih svojstava. Iz kratera izlazi upalni eksudat pomiješ sa sluzi. a najvažnije su: Rhizopoda (korjenonošci ili amebe). Sprečava se održavanjem higijene. nadutost. hrane. Terapija: nekad emetin.PARAZITOLOGIJA PROTOZOA (Praživotinje) Praživotinje ili protozoa su heterotrofni eukariotski jednostanični organizmi. Dijele sa na više skupina. te uzrokuju bol. Ciliata (trepetljikaš Sporozoasida (truskovci). vode. stanični zid puca i oslobađaju se 4 mlada trofozoita koji migriraju u debelo crijevo gdje se nastanjuju. i). a jedna vrsta je patogena za ljude.

LEISHMANIA Prenose ih hematofagni (piju krv) insekti roda Phlebotomus. 1) L. metronidazol. ta Terapija: preparati peterovalentnog antimona. Nakon inkubacije 2-4 mjeseca bolesnika hvata groznica. koji je rijedak i zelenkasto-žućkast. Terapija: metronidazol (vaginalete i tablete) kroz 7 dana. limfni čvorovi. L. leukopenija. te ostavlja ožiljak. Razmnožava se binarnom diobom. te se javlja upalni sekret. Može napasti i uretru i izazvati blagi nespecifični uretritis. tropica uzrokuje kožnu lišmenijazu. b) KRVNE I TKIVNE PROTOZOE Njih prenose prenose člankonošci i pijavice. brasiliensis je uzročnik jušnoameričke kožno-sluzničke lišmenijaze. d) epimastigot je modificirani tripomastigot koji parazitira u člankonošcima. te može doći do kronične upale. u koži i sluznicama Leishmania tropica i Leishmania brasiliensis. www. nekrotična žariš na mjestu uboda insekata. Izaziva degeneraciju i ljuš tenje vaginalnog epitela. Javlja se kada parazitira na beskralješ nicima. jetra. glavobolja. te ih fagocitiraju makrofagi. Oboljeli slabi i može umrijeti. a pri težim oštećenjima kirurški. c) tripomastigot je vretenasti oblik a pravi ga ako dođe u gušći medij poput krvi ili likvora. a s njime i svoj oblik: a) promastigot je osnovni oblik sa vretenastim tijelom i velikom jezgrom. Svi spadaju u porodicu Trypanosomidae . Na mjestu nastaju čvorići koji mogu prerasti u čireve. b) amastigot je sitan. monocitoza. Vretenastog je oblika. u kojima se razmnože kao amastigoti.belimantil. anemija. Preboljenje ostavlja jaki imunitet. Terapija: metronidazol.info 2 . a kroz osovinu prolazi potporna organela aksostila. dolaze leukociti. i to oba spolna partnera. donovani živi unutar monocita. koji ide duž tijela. Jezgra je mjehurasta i jajolika. povraćanje. okrugli oblik bez biča a takav parazitira u tkivima unutar stanica. a ima i peti. 2) L.3) BIČAŠI UROGENITALNOG TRAKTA: TRICHOMONAS VAGINALIS Živi samo u vegetativnom obliku (trofozoit). Ubodom insekta ulazi u kožu. Mogu širiti i inficirati bakterijama. a uzrokuje upalna. leukocita i endotelnim stanicama. Terapija: preparati peterovalentnog antimona direktno u mišiće ili vene. koštana srž. te idu po čitavom organizmu: slezena. Bujaju bakterije.u životnom ciklusu mjenjaju domaćina. U tkivima Leishmania donovani. te daje krvi tamnu boju. koja se javlja u tropskim područjima. Oko tijela su 4 biča.

razara leukocite (febrilno stanje). smrt. ovale. Prenose ih komarci iz roda Anopheles. Krvlju idu do tkiva. 1) Bolest spavanja prenosi cece-muha: a) tripanosome se razmnožavaju na mjestu uboda i uzrokuju bolnu lokalnu upalu b) potom odlaze u krv. U eritrocitu se merozoiti dijele (shizonti) i razaraju ga. te inficiranje komarca 8-amino-kinolini (primakvin) www. Antimetaboliti: sulfonamidi. te karakterističnu pospanost. a ako dođe do srčanog mišića. te T. Tako dolazi do ponovnog rasplamsavanja bolesti. pa stanice pucaju. Terapija: prije se davao samo kinin. koja posere tripanosome na kožu i sluznicu. Prenose ih pijavice i člankonošci. Razvojni ciklus: ubodom komarca (iz njegove sline) u krv ulaze infektivni oblici . vodozemcima. uglavnom u kutu oka. koja izaziva Chagasovu bolest. parazitiraju na ribama.TRYPANOSOMA Vitki. c) KRVNE I TKIVNE SPOROZOASIDE (TRUSKOVCI) PLASMODIUM 4 vrste: P. terapija . koje su otporne prema stvorenim antitijelima. germanin 2) Chagasova bolest: čovjek se inficira preko stjenice. ovisno o vrsti plazmodija (2 ili 3 dana). gdje većinu uništavaju antitijela. koji ponovo preplave krv i izazivaju groznicu c) ulaze u limfu.triparsamid. Za čovjeka su patogene 3 vrste: T. kako mjenjaju domaćina. gmazovima i sisavcima. Nakon nekoliko groznica razvijaju se muš i ženski gametociti . šok ili koma (sve uslijed slabosti organizma). te napadaju nove. gambiense i T. rhodesiense. To je napadaj malarijske groznice koja se ponavlja u pravilnim vremenskim razmacima. P. vivax. vretenasti flagelati.spolni oblici koji moraju dospjeti u komarca da bi se spojili u zigotu iz koje se ki množe sporozoiti. Nakon inkubacije 5-7 dana u stanicama se namnoži velik broj merozoita (mali. ali ipak prestane. danas postoje tri vrste sredstava: a) antimalarici koji djeluju na tkivne oblike. no preživjeli stvaraju otporne nove sojeve. a merozoiti ulaze u krv i napadaju eritrocite. no mogu nastati antigenski ko različite generacije.belimantil. razdražljivost.. P. Imaju složen životni ciklus koji se sastoji od nespolne faze (shizogonija u čovjeku) i spolne faze (sporogonija u komarcu). b) antimalarik koji uniš tava shizonte u krvi (shizontocid) je 4-amino-kinolin-klorokvin c) sredstvima koja ubijaju gametocite (gametocidi) sprečavaju širenje bolesti. Također može doći do oštećenja bubrega. tj. falciparum su uzročnici malarije. koji uzrokuju bolest spavanja. sulfoni.info 3 . čime se zatvara ciklus. pa se sve to oduži. crusi. idu u CNS i uzrokuju meningoencefalitis: glavobolje. Bolest teš prolazi iako se razvijaju celularni i humoralni obrambeni mehanizmi. P. Ponekad dolazi do komplikacija: dizenterija. terapije nema.. Nastaje primarni upalni efekt praćen oticanjem na mjestu ulaska. recidiva.vretenasti sporozoiti. malariae. pareze. pirimetamin i Cl–progvanil. Oni odlaze u jetru gdje se hrane stanicama parenhima i množe se unutar stanica. usana ili nosnica. okrugli). upala pluća. Mjenjaju oblik.

a na začelju su atrofirali i ispunjeni jajašcima. Nalazi se u tankom crijevu čovjeka. srcu. Članci su proglotide. Imaju bogat enzimatski sustav. na kojoj su 2-4 sisaljke.porast broja eozinofilnih leukocita koji inače čine manji dio leukocitne populacije. razaranjem i perforacijom sluznice crijeva. te oštećenjem organa. Veličina im se kreće od par mm do 12 m. kao rezultat vlastitog metabolizma. mokražnom mjehuru. prljavom hranom i vodom. bubrezima. trakavice ga nemaju. na vrhu scolexa je izbočenje rostelum. gliste).obli crvi. pa se hrane preko čitave svoje površine (upijaju šećere i masti). ali mogu biti i u jetri. Postoje Platyhelmintes . slezeni.info 4 . U početnim proglotidama su spolni organi u začetku razvoja. no ipak troš malo kisika. Ulazi u stanice CNS-a i leukocite.trakavice). vezivnom i mišićnom tkivu. Razmnožavaju se preko oplođenih jajašca.trakavice Imaju člankasto tijelo (članaka 3-par tisuća) u obliku vrpce. najčešće nedovoljno termički obrađeno meso.belimantil. Helmintijaze pri kojima dolazi do jačeg oštećenja tkiva redovito uzrokuju eozinofiliju . TAENIA SOLIUM . Metilji i gliste hrane preko probavnom trakta. Novorođenčad se mogu inficirati kroz placentu. a u organizmu se nalazi u vegetativnom ili u cističkom obliku. žive u prirodi ili kao paraziti u ljudi. mozgu. životinja i biljaka. Cestodes . u sredini zreli. koji nosi hitinske kukice za pričvršćivanje. plućima. Štetno djeluju mehanički nagrizanjem.svinjska trakavica.metilji. ispod kojeg je mišićni sloj. limfom i stanicama. Zaraza je preko hrane.TOXOPLASMA GONDII Uzrokuje toksoplazmozu. Crvi su fakultativni anaerobi. čije kontrakcija omogućuju pokretanje. u kojima se nalaze oba spolna organa (hermafroditi). a neke tkivom u kome se nalaze.obli crvi (Nematodes . www. a infekcija se vrši preko usta. ima jezgru i fibrile za kretanje. neke nematode isključivo krvlju. meningoencefalitis. Tijelo im je obavijeno kutikulom. Slijedi nesegmentirani vrat (collum) od kojega pupaju proglotide koje grade trup. 1. Crvi se najčešće nalaze u probavnom traktu. miokarditis i hepatitis. Na prednjem kraju je glava ili scolex. Polumjesečastog je ili ovalnog oblika. a neki su hermafroditi. PLATYHELMINTHES a) CESTODES .plosnati crvi (Trematodes . daraprim HELMINTHES (Crvi) Crvi su višestanični organizmi. Metilji se hrane krvlju. Čitavo tijelo im je prekriveno poroznom kutikulom kroz koju upijaju hranjive tvari i nemaju probavni trakt. pa nastaju oštećenja CNS-a sa fatalnim ishodom ili mentalnim i živčanim poremećajima. Terapija: sulfonamidi. a toksički proizvodnjom otrova. Ponekad nastaju generalizirane infekcije septičkog tipa s smrtnim ishodom. i Nemathelmintes . Obično prolazi bez simptoma. Uzrokuje upalu pluća. rjeđe preko kože. Neki imaju odvojene e spolove.

što mu ne olakš sudbinu. koja su slična.zakržljala vezikula u kojoj je skoleks). anemiju. te trakavica naraste za 3-4 mjeseca. Vrlo otporna jaja u tankom crijevu oslobađaju heksakantni embrion. Trakavica je duga 5-10 (12) m. Sposobna je ostaviti i do 50000 jaja u svakoj proglotidi.Cysta hydatigena. ali nešto veža od svinjske trakavice. koji ide u jetru.pasja trakavica. Dugačka je 3-5 m. Tijelo se sastoji od 3-5 proglotida. a moš parazitirati 20-35 godina. grčevi i proljevi. bolne osjećaje gladi. iz larve se razvija scolex. Kad čovjek pojede zaraženo meso (nedovoljno termički obrađeno). Parazit tankog crijeva čovjeka. Ima oko 200 proglotida. te odrasla trakavica naraste za 8-10 tjedana. razvija se ličinka vezikularnog tipa (poput mjehura) .Cysticercus bovis. U strašnjim člancima su jajašca.mala dječja trakavica. plućima i ostalim organima. gađenje. Zrela jaja izbacuju se govnima. te živčanih simptoma i smrti ako ciste u mozgu. iz koje nastaje zrela trakavica. srčane smetnje ako uđu u srčani mišić. Prenosi se prljavim rukama i nečistim namirnicama. koji se oslobađa u probavnom traktu. koja stalno raste (od 1mm do veličine čovjekove glave!!!). Cisticerkoza obuhvaća kožne ciste i mišićne bolove. Simptomi i liječenje su isti kao kod svinjske trakavice. ponekad i u krvotok. terapija: niclosamid TAENIA SAGINATA . e HYMENOLEPIS NANA ili TAENIA NANA . već su same sisaljke (njih 4) jako izbočene. Na skoleksu nema rosteluma. pa se osim jetre može nastaniti i u srcu. Ciklus: Ako svinja pojede jaja. 4 sisaljke. Postoje slučajevi s nekoliko tisuća odraslih trakavica. Patogenost: Uzrokuje mučninu. Čovjek se zarazi jedenjem nedovoljno pečenog ili kuhanog zaraženog mesa. vrtoglavicu. Ima dvije opne: www. s malim okruglim skoleksom.Ličinka se razvija u prijelaznom domaćinu . oslobađa se embrion (naziva se heksakant) koji probija crijevnu opnu i krvlju dospijeva u mišiće. U čovjeku se može zadržati godinama. ire Veličine 3-8 cm. 4 sisaljke sa 20-50 hitinskih kukica. a nekad i čovjeka. I kod čovjeka se mogu u mišiću nastaniti larve a to se zove cisticerkoza. te neurološ poremežaje. koja su okrugla i svjetlosmeđa. Ovdje je čovjek prijelazni domaćin.goveđa trakavica. Na mjestu lokalizacije. bolovi u trbuhu. ima 4 sisaljke. koje su š nego duže. proljeve i povraćanje. te prljavim rukama. a iz njega larva (Cysticercus cellulosae).info 5 . Ako se nasele u oku nastaje oštećenje vida. te među resicama tankog crijeva stvara ličinku (cysticerkoid . Parazit u tankom crijevu psa ili vuka. Dugačka 3-6 mm. Javljaju se probavne smetnje. 20-50 hitinskih kukica. ke terapija: niclosamid ECHINOCOCCUS GRANULOSUS . a otrovi uzrokuju nesanicu. te se polako otpuštaju u probavni trakt. Prijelazni domaćin je govedo u kome se razvije ličinka . nakon nekog vremena ciste uginu i dolazi do kalcifikacije i resorpcije. te 800-1000 proglotida. ava Čovjek se zarazi zagađenom hranom ili vodom. Š irenje zaraze među djecom je moguće međusobnim dodirom.svinji. 25-30 hitinskih kukica. a otrovi koje luči trakavica mogu izazvati grčeve i halucinacije. Jaja sadršavaju heksakantni embrion. a česta je i autoinfekcija.belimantil.

temperatura.palpitacija i aritmija Cista se može zagnojiti.info 6 . povećana i bolna jetra 2) infekciozni . Tegobe nastaju tek kad cista počne vršiti pritisak na okolne organe: . Imaju dvije sisaljke.srce . uključujući imuni odgovor organizma. Parazit luči toksine. ovaca. Čovjek se inficira preko vode.veličine 1-3 mm. Propušta hranjive tvari a ne propušta bakterije. glikogen i toksalbumini. koje napuštaju pužića.emetin (u bolničkim uvjetima zbog eventualne toksičnosti). Unutarnja je membrana proligera (germinativa) tanka i prozirna. Razvoj: iz jaja koja se izlučuju govnima se razvije embrion miracidijum. a iz njih cerkarije.frakture . a većina su hermafroditi. svinja. no uzrokuje teške glavobolje. Bolest se naziva distomatoza ili fasciolijaza jetre i ima 2 stadija: 1) toksoinfekciozni .parazit ne polaže jaja. a Jedina efikasna terapija za oba Echinococcusa je kirurš intervencija. mršavljenje.pluća . FASCIOLA HEPATICA . ECHINOCOCCUS MULTIOCULARIS . ispod koje je mišićni sloj. kod psa.rijetko. a funkcija jetre je poremećena. Stvara i vezikule u kojima su skoleksi novih trakavica.kaš teš disanje i sl. no javljaju se probavni poremećaji. Proizvode razne inhibitore probavnih enzima koji sprečavaju da metilji budu probavljeni u probavnom traktu. Stvara se alveolarna cista (u jetri. U tekućini su minerali. U njemu nastaju ličinke sporociste. nepotpuni probavni trakt (bez analnog otvora). ka b) TREMATODES . a stvara hidatidnu tekućinu koja ispunjava cistu. mozgu ili bubrezima) koja raste i oponaš maligni tumor tako da pupa prema van dajući ciste u drugim organima. od koncentričnih lamela u kojima je hitin. koji uzrokuju mršavljenje i alergije.veliki metilj. zalijepe se na vodenu biljku i tu se stvara infektivni oblik metacerkarija. ispod kojeg parenhim. dolazi do sekundarne infestacije. plužima.METILJI Imaju debelu kutikulu.belimantil. aminokiseline. lisice ili vuka. te može nastati sepsa. soli.plosnati crvi u obliku lista . Žučni kanali odebljaju. alj.jetra . te kod eventualne sekundarne infekcije terapija antibioticima š irokog spektra. www.bol ispod desnih rebara .Vanjska je kutikula bijele boje.odlažu se jaja u stolici ili žuči. neoprano šumsko voće. sirovog povrća i salate. Daje mehaničku otpornost i otpornost na kemijske tvari. te motoričke i senzoričke poremećaje . Parazit iz crijeva prelazi u jetru ili krvlju po ostalim organima i tu stvara jaja. usnu i trbuš nu.kosti . Ako cista pukne. zečeva i ljudi. dok ne naiđe na prijelaznog domaćina (riječnog pužića roda Limnea). iz njih redije. U vodi pliva trepetljikama.mozak . Čovjek se zarazi jedući zarašeno. ko . kod koje uglavnom nastaju nove ciste u torakalnoj i abdominalnoj š upljini. koji je parazit jetre i žučnih puteva goveda. terapija .

te šupljinom sa unutarnjim organima. probavne poremećaje (proljevi sluzi i krvi.parazit tankog crijeva. Velika 25-30 cm. larinks. a moguć je i unos bosonogim hodanjem). Poslije oplodnje ženka odlazi u debelo crijevo. proljeve. Trichuris trichiura) b) oviviviparne ženke polažu jaje sa formiranom ličinkom (Enterobius vermicularis) c) viviparne ženke polažu žive ličinke (Trichinella spiralis) d) partenogenetsko razmnožavanje bez oplodnje muš kom stanicom.obli crvi . ASCARIS LUMBRICOIDES . bolove u probavnom traktu. te alergijske reakcije (svrab nosa i kože). Moguća je autoinfekcija (češkanjem šupka. Jaja se razvijaju u uterusu i onda se izbacuju: a) oviparne ženke polažu segmentirana jaja (Ascaris lumbricoides. a izbacuje i do 200000 jaja dnevno. te odlaze nazad u debelo crijevo). tamo polaše jaja. a ako se nakupe u žučovodu izazovu žuticu. alveole. Enterobijaza: svrbež oko šupka. te ugiba. pogotovo noću. Unosi se prljavom hranom. www. obavijeno kutikulom. ima tri debele usne. antiseptike i kiseline. terapija .mala dječja glista. Ako probiju crijevo i uđu u trbušnu šupljinu izazovu peritonitis. neparazitski (nalazi se u tlu. pa u usta) i retroinfekcija (iz jaja u anusu izađu ličinke. gađenje) i nervne simptome zbog lučenja toksina (nervoza. rijetko zahtijeva kiruršku intervenciju. Imaju odvojene spolove . Terapija: mebendazol (tvorničko ime Vermox). neke parazitiraju na puževima i biljkama. vodom i rukama. Najčešće komplikacije su začepljenje crijeva sklupčanim glistama ili apendicitis. promjena karaktera). (božica plodnosti). povišenu temperaturu. iz nje u pluća. hvata se za mukozu crijeva. zatim mišićima. ali ponekad može doći do težih poremećaja. Živi u tankom crijevu.2. te opet u crijeva gdje se pretvara u odraslog crva. Probavni sustav sastoji se od usnog otvora.ženke su veže od mužjaka. a neke u čovjeku. rjeđe pluća. Dijagnoza se postavlja traženjem jaja sa perianalnog brisa celofan-trakom. povraćanja. Bolest se naziva askaridijaza i uzrokuje alveolarna kravrenja. i nesegmentirana jaja. Jaje je vrlo otporno. jednjaka. Toksini mogu uzrokovati napadaje slične epilepsiji. Polaže jaja sa živom ličinkom. no uz parazitski ciklus ima i slobodni. Neke gliste luče otrove. ENTEROBIUS VERMICULARIS . Iz crijeva ide u jetru. upalu jetre ili žučnog mjehura.GLISTE Neke gliste žive slobodno u prirodi. simptome upale pluća.info 7 . povraćanje. pa je odmah infektivna. ali se ipak razvija glista (Strongyloides stercoralis) Gliste u probavnom traktu preživljavaju zahvaljujući nepropusnosti kutikule i djelatnosti inhibitora probavnih enzima. farinks. Živi 10-12 mjeseci. Sele se do maternice gdje polažu jaja š uzrokuje gnojni vaginalni to sekret.mebendazol STRONGYLOIDES STERCORALIS . Imaju cilindrično tijelo. Ženka nožu migrira u rektum. bronhe. a mužjak ugiba. NEMATHELMINTHES NEMATODES . končasti. sa suženim krajevima.belimantil. Mali (9-13 mm).velika dječja glista. Čovjek se zarazi ako pojede jaje s ličinkom preko neoprane hrane ili ruku. pa uzrokovati vulvovaginalni svrab. bijeli crv. Otporna je na hladnoću. crijeva i analnog otvora. uznemirenost. Uzrokuju blage probavne manifestacije. Može doći u vaginu.

jaja oblika bačvice. Bolest je trihineloza a simptomi ovise o broju unijetih ličinaka: 1) U crijevu uzrokuju upalu sluznice crijeva.cekuma i kolona. U takvim mišićima rastu i dobivaju izgled spirale. terapija . oko. Mogu biti patogeni sami po sebi (mehanički ili toksično). a u obliku ličinke u mišićnom tkivu. encefalitis. temperaturu. Parazit debelog crijeva . te po raznim organima. Iz probavnog trakta ličinke odlaze u krvotok.Ženka je velika 2-2. temperaturu. čovjek svinju. Ima više redova. Iz jaja se izlegu rabditiformne ličinke koje se izbacuju izmetom. 2) Migracija iz crijeva u mišiće pa uzorkuju bolovi u mišićima. Vani se preobraze u ličinke infektivne za čovjeka. oplode se i polože ličinke u submukozi tankog crijeva. te depresija.paučnjaci Karakteristična građa: glava i prsište su spojeni. terapija . toksička oštećenja srčanog mišića (najčešći uzrok smti). zatim u pluća. Nakon nekoliko mjeseci ličinke umru. te bol u crijevima.belimantil. a najvažniji su Arachnida (paučnjaci) i e Insecta (kukci). 4 para nogu. polaže žive ličinke.mebendazol TRICHINELLA SPIRALIS .ponavljanjem jednakih segmenata.5 mm. skupina (superfamiliae) i rodova. Velika 3-4mm. svrbež kože.mebendazol za crijevne oblike. Ličinke su osjetljive na hladnoću. Ima ih vrlo mnogo vrsta i podijeljeni su u viš razreda. te unese ličinke u sebe. dišne smetnje (moguća smrt). edemi na licu. a najviše u poprežno-prugasto mišićje. bronhe. sušu i sunčevu svjetlost. te nastaje hipertrofija mišićnog tkiva. 3) Začahurenje u mišićima uzrokuje bolove u mišićima. 1. ali češće su samo prenosioci raznih bolesti i tada se nazivaju vektori. vrlo otporna.5 cm. te tanko crijevo. mrš avljenje.parazitira u tankom crijevu. u sluznicu crijeva polaže embrionalna jaja partenogenetski ili oplodnjom. gdje nastaju odrasli paraziti. ulaze preko kože u krvotok. vodenasto-krvave proljeve. dolazi do kalcifikacije i resorpcije a oporavak je dug.mebendazol ARTHROPODA (Člankonošci) Člankonošci su višestanične životinje čija se građa odlikuje metamerijom .crv vlaš njak. Čovjek se zarazi preko zagađene hrane ili vode. ARACHNIDA . hormonski preparati (pronizon) na bazi kortikosteroida protiv alergijske reakcije. www. Zbog erozija na sluznici su moguće bakterijske infekcije. Svinja pojede zaraženog štakora (kaj svinje jedu š takore???????????). teško gutanje. ali pri jačim infestacijama uzrokuje diareje. Noge su također građene od segmenata (članaka) spojenih zglobovima i tako su dobili ime.info 8 . terapija . farinks. One brzo rastu i sazriju. Strongiloidoza: upalu i nekroze u probavnim sluznicama. larinks. anemije. Velik 4-5. slabost. sluzno-krvave proljeve. TRICHURIS TRICHIURA . Trihurijaza: uglavnom nesimptomatski.

Ako dođe do dišne paralize. prsište i zadak. uži Česti prenosioci virusa. hrane se siš krv sisavaca. te dva para krila. Svrstani su u mnoge redove. protozoa. Zato imaju jako rilce za bodenje kože. i RED: ANOPLURA – uš www. Ima 2 para prednjih nogu za prisisavanje. Može se sekundarno inficirati i ugnojiti. spiroheta i bakterija. zatim kukuljica.uzročnik svraba.buhe. Najlakš ih se ukloni tako da se kapne malo etera ili kloroforma pa se nadrogiraju i opuste. Uzrokuje nesnosan svrbež.krpelji Velike jajolike grinje. hrane se više puta u svakom stadiju. ugavci a) SARCOPTIDEA . Uzrokuju lokalnu upalu. koja ima paralizirajuće djelovanje.IXODES RICINUS .koji prenosi virusne encefalitise. pa žive u površ inskom sloju kože. INSECTA . tijelo podjeljeno na glavu. Neki luče otrovnu slinu. posteljinom. Terapija: mast 1% lindan. ili ih se e premaže uljem da ostanu bez zraka.RED: ACARI . gmizavaca i ptica. od kojih su najvažniji Anoplura . ako se rilce otkine i ostane u koži. ARGASIDAE (Meki krpelji) Nemaju štit. odrasli) i ostaju pričvršćeni dulje vrijeme.š Sitne grinje.dvokrilci. naročito noću. 2. nastupa smrt (kod djece). Ispred očiju imaju ticala i pipke. Golim okom se vidi kao sitna crna točkica.kukci Imaju tri para nogu. U koži buš tunele. Syphonaptera .uš Diptera . te odrasli oblik. zadržavaju se samo za vrijeme pijenja krvi. ali to je rijetkost. Iz jajašca se razvija ličinka. tularemija).grinje Viš skupina. Postoje Ixodidae (tvrdi krpelji) i Argasidae (meki krpelji).info 9 . Također prenose razne bolesti (npr. maloj djeci Balsamum peruvianum b) IXODOIDEA . najvažnije su Sarcoptidea (š e ugavci) i Ixodoidea (krpelji). Drugi krpelji prenose različite viruse. koje se hrane keratinom. U nas je čest obični krpelj .belimantil. gdje polaže jaja. Hrane se jednom u svakom stadiju razvoja (ličinka. bakterije (npr. krotamiton. rikecije (pjegavi tifus). zagađenom odjećom. IXODIDAE (Tvrdi krpelji) Imaju tvrdi hitinski lešni štit. rikecija. nimfa. i. Vrlo su brojni (660000 od ukupno 940000 poznatih životinjskih vrsta). Imaju i složena usta za uzimanje hrane. SARCOPTES SCABIEI . 2 para zadnjih za odgurivanje. Prenosi se i dodirom: rukama nakon češanja. Jede keratin iz kože. borelioze).

š takorova buha Sve vrste mogu živjeti i na čovjeku i na životinjama. Mužjaci se hrane biljnim sokovima.komarci. CULICIDAE – komarci Ženke se hrane krvlju (tipično).info 10 .neke vrste prenose uzročnike žute groznice i filarije. četvrtastu glavu. prenoćišta). Krila su membranozna.Pediculus humanus var.dvokrilci Jedan par krila ima funkciju. Muscidae . www.gnjide i lijepi ih uz dlake ili vlakna odjeće .muhe. rublja i posteljine insekticidom (zatvori. ali imaju čvrste prednje noge prikladne za hvatanja na dlakame i stražnje za skakanje. Neke muhe mogu izazvati mijazu .sišu krv. a ubodi se mogu sekundarno inficirati i ognojiti.u nezbrinutu ranu polože ličinke koje se hrane tkivom (ta rana fakat mora biti nezbrinuta) PSYCHIODAE . Shigellu (bacilarna dizenterija). Prilagođeni su za život među dlakama.mačja buha d) Xenopsylla cheopsis . Postoje i vrste koje siš krv npr. Iz jajeta nastaje ličinka.belimantil.5% lindan + zapraš ivanje odjeće.Pediculus pubis se prenosi najčešće spolnim kontaktom. a može i sekundarnu infekciju kože.2 roda: Culex .neke vrste prenose na čovjeka uzročnike malarije i filarije.muhe Musca domestica ili domaća muha prenosi Salmonellu typhi i druge salmonele (trbušni tifus).čovječja buha b) Ctenocephalides canis . zbog formiranja jaja (kao trebaju im proteini). corporis prenosi Rickettsia prowazeki. Entamoebu hystoliticu (amebna dizenterija). Najvažnije porodice: Culicidae . cece muhe.dio prenosi uzročnike zaraznih bolesti.rod Anopheles . murini pjegavac (Rickettsia mooseri). RED: SYPHONAPTERA .Obavezni hematofagni ektoparaziti . capitis uzrokuje svrbež. MUSCIDAE . Prelazeći sa životinje na čovjeka mogu prenijeti kugu (Yersinia pestis).mast 0. terapija . nemaju krila.vidi u krvne i tkivne protozoe). iz nje kukuljica. oble. Psychoidae . a dobar dio su prijelazni domaćini za ličinke filarija. b) bijela uš.nevidi Rod Phlebotomus su hematofagni dvokrilci koji prenose uzročnike lišmenijaze i papatačijeve groznice (virus papatasii).pasja buha c) Ctenocephalides felis . Aedes . Dvije potporodice: Anophelinae . Oplođena ženka leže bijela ovalna jaja .Pediculus humanus var. plosnato tijelo i bijeli zadak koji poplavi kad se nasiš krvi. Culicinae . sa sistemom rebara.nevidi. Tu spada i obični komarac Culex pipiens.buhe Sitne. Hematofagni ektoparaziti: a) Pulex irritans . Postoji nekoliko vrsta humanih uš i: a) ušglave . prenosioci tripanosome (bolest spavanja . c) stidna uš. jer ženka ubrizga svoju slinu koja sprečava koagulaciju krvi.na taj način prelaze sa čovjeka na čovjeka. imaju zakržljala krila i e nožice sa jakim pandžama. RED: DIPTERA . Mjesto ugriza svrbi. Vibrio cholerae (kolera) i virus poliomijelitisa. te odrasli oblik dvokrilca. a drugi je zakržljao.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful