Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU Geotehnički fakultet Varaždin

GEODEZIJA

Milan Rezo

Varaždin, 2007./2008.

1

Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo

DEFINICIJE GEODEZIJE
Klasična definicija s kraja 19. stoljeća (Helmert 1880.): geodezija (grč. γη=zemlja i δαιω=djelim) je znanost o izmjeri i kartiranju Zemljine površine. Klasična definicija s kraja 20. stoljeća (Torge 1991.): geodezija je znanost koja se bavi određivanjem oblika i vanjskog polja ubrzanja sile teže Zemlje i drugih nebeskih tijela kao vremenski promjenljivih veličina, kao i određivanjem srednjeg Zemljinog elipsoida na temelju opažanih parametara na i izvan Zemljine fizičke površine. Moderna definicija geodezije s početka 21. stoljeća (informatičko društvo): geodezija/geomatika je znanost koja se bavi modeliranjem i realizacijom prostornih sustava, definiranjem načina prikupljanja prostornih podataka, njihovim analiziranjem, vizualizacijom i interpretacijom. Podjela geodezije: Globalna geodezija (engl. global geodesy): uključuje određivanje oblika i veličine Zemlje, njene orijentacije u prostoru i njena vanjskog polja ubrzanja sile teže, Geodetska izmjera (engl. geodetic survey): obuhvaća određivanje Zemljine površine i njenog polja ubrzanja sile teže na području neke države ili više država (državna izmjera), Izmjera u ravnini (engl. plane surveying): obuhvaća određivanje detalja Zemljine površine na lokalnom nivou, pri čemu se njena zakrivljenost i utjecaji ubrzanja sile teže u pravilu zanemaruju (topografska izmjera, katastarska izmjera, inženjerska izmjera). Osnovni pojmovi: Sukladno ISO/DIS 19111 (2000) Draft International Standard – Geographic information – Spatial referencing by coordinates (ICS 35.240.70), 1-42. Datum parametar ili skup parametara koji mogu poslužiti kao referenca ili osnova za izračunavanje drugih parametara; datum definira položaj ishodišta, mjerilo i orijentaciju osi koordinatnog sustava Geodetski datum datum koji opisuje vezu koordinatnog sustava u odnosu na Zemljino tijelo (u većini slučajeva uključuje definiciju elipsoida) Koordinata poredani niz N brojeva (Ntorka) koji označavaju položaj točke u Ndimezionalnom prostoru Koordinatni sustav skup (matematičkih) pravila nužnih za definiranje kako se koordinate pridružuju točkama Referentni koordinatni sustav koordinatni sustav koji se prema stvarnom svijetu odnosi uz pomoć datuma

2

Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo Geodetski (elipsoidni) koordinatni sustav koordinatni sustav u kojem je položaj specificiran geodetskom (elipsoidnom) širinom, geodetskom (elipsoidnom) dužinom i (u trodimenzionalnom slučaju) geodetskom (elipsoidnom) visinom Elipsoid površina oblikovana rotacijom elipse oko njene male osi Velika poluos a najdulji polumjer elipsoida (za elipsoid koji predstavlja Zemlju to je radijus ekvatora) Mala poluos b najkraći polumjer elipsoida (za elipsoid koji predstavlja Zemlju to je udaljenost od središta elipsoida do jednog od polova) Spljoštenost µ (f) odnos razlike velike (a) i male (b) poluosi elipsoida prema velikoj poluosi; µ=(a-b)/a (ponekad je umjesto toga zadana recipročna vrijednost spljoštenosti 1/µ) Meridijan presjek elipsoida ravninom koja sadrži malu poluos (b) elipsoida Početni (nulti) meridijan meridijan od kojega se kvantificiraju drugi meridijani Greenwich-ki meridijan meridijan koji prolazi kroz Greenwich, Velika Britanija (većina geodetskih datuma koriste Greenwich-ki meridijan kao početni) Geodetska (elipsoidna) širina φ kut između ekvatorijalne ravnine i normale (okomice) na elipsoid kroz zadanu točku, sjeverno od ekvatora se uzima kao pozitivna Geodetska (elipsoidna) dužina λ kut između ravnine početnog (Greenwich-kog) meridijana i ravnine meridijana zadane točke, istočno od početnog meridijana se uzima kao pozitivna Geodetska (elipsoidna) visina h udaljenost točke od elipsoida mjerena duž normale (okomice) od elipsoida do te točke, prema gore ili izvan elipsoida se uzima kao pozitivna Geoid N nivoploha koja najbolje odgovara srednjoj razini mora bilo lokalno ili globalno (nivoploha je ekvipotencijalna ploha Zemljinog polja ubrzanja sile teže koja je svuda okomita na smjer ubrzanja sile teže) Otklon težišnice (vertikale) θ kut između tangente na smjer ubrzanja sile teže (težišnice) i okomice na elipsoid (normale) u promatranoj točki; često se rastavlja na meridijansku komponentu ξ i komponentu u ravnini okomitoj na ravninu meridijana – ravnini prvog vertikala η Srednja razina mora prosječna razina površine mora kroz sva stanja plime Visina, nadmorska visina h ili H udaljenost točke od izabrane referentne površine duž pravca okomitog na tu površinu, izvan te površine uzima se pozitivna

3

Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo

0. OBLIK I DIMENZIJE ZEMLJE
Budući se geodetska mjerenja izvode na Zemljinoj površini ili u njenoj neposrednoj blizini, to pri anaalizi zadataka vezanih za geodetska mjerenja koja obuhvaćaju veće površine, neophodno je poznavati oblik I dimenzije Zemlje. Naime da bi se izradila topografska karta većeg područja Zemljine površine, potrebno je prije svega definirati oblik i dimenzije Zemlje. Povijesni pregled shvatanja i saznanja o obliku Zemlje Stari Asirci i Babilonci smatrali su Zemlju ravnom pločom i to shvatanje održalo se sve do VI. stoljeću prije Krista. Tvrdnjom da Zemlja ima oblik kugle, Pitagora je još u VI. stoljeću prije Krista pred znanstveni svijet toga vremena postavio pitanje problema rješavanja dimenzija i oblika Zemlje. Svoju tvrdnju o Zemlji kugli Pitagora je temeljio na vidljivom kružnom luku sjene Zemlje u trenutku pomrčine Mjeseca (Čubranić 1972). Prva približna rješenja o obliku i dimenziji Zemlje dao je aleksandrijski učenjak, upravnik aleksandrijske knjižnice, Eratosten (276-195 g. prije Krista). Opseg i polumjer Zemlje izračunan u stadijima (stadij-jedinica za dužinu iz tog vremena) prema Eratostenu iznosili su 250000 stadija, a polumjer 39790 satadija. Ukoliko se prema njemačkom znanstveniku F. Schmidt-u uzme da jedan stadij iznosi 157,5 metara, dolazi se do zaključka da je određivanje dimenzija Zemlje po Eratostenu bilo u usporedbi s današnjim dimenzijama, relativno dobro. Važnost ovog prvog definiranja dimenzije Zemlje je u tome što se mjerenjima potvrdilo da je Zemlja oblika kugle, da su dimenzije približno točne, a metoda mjerenja duljine luka meridijana i određivanja pripadnog kuta, kojom se koristio, ostala jedna od najtočnijih i napouzdanijih metoda sve do danas. Mnogobrojna mjerenja koja su provedena u svrhu određivanja dimenzija i oblika Zemlje temeljila su se na geodetskim i astronomskim opažanjima nebeskih tijela. Geodetskim mjerenjima određivala se dužina luka meridijana između dvije točke, a astronomskim pripadni kut koji odgovara izmjerenom luku (slika 0.1).

B A Ds M
Df

P

E

O

Slika 0.1: Određivanje duljine luka meridijana.

4

učinjen je pronalaskom triangulacije početkom XVII stoljeća. Newton je već 1665. otapanjem ledenjaka i podizanjem razine mora. g sila kojom Zemlja privlači jedinicu mase na njenoj površini. Usavršavanjem instrumentarija za mjerenje kutova. te uzimajući u obzir silu privlačenja moralo se doći do zaključka da Zemlja nije kugla. Znatan znanstveni doprinos dao je Huygens otkrićem centrifugalne sile 1673. Uz Newtona veliki značaj u istraživanju spljoštenosti Zemlje dao je Clairut. imali su mnogo nedostataka i u geodetskom i u astronomskom smislu. odnosno da je spljoštena na polovima. uz dosadašnja astro-geodetska mjerenja u definiranju dimenzija i oblika Zemlje uključena su i fizikalna saznanja. koji je i odredio na principima hidrostatike. a ima smjer prema centru O i centrifugalnu silu AC. S obzirom na tada nisku znanstvenu i tehničku razinu pratećih struka. tvrdnja o spljoštenosti Zemlje potvrđena je i astro-geodetskim mjerenjima. i 1666. On je spljoštenost Zemlje dokazivao mjereći ubrzanje sile teže na površini. Uz prihvaćanje da je taj zakon ispravan mora postojati odnos (Čubranić 1972): g R2 = . Međutim.1) gdje je F sila kojom Zemlja privlači jedinicu mase Mjeseca. uz neke pretpostavke o rasporedu gustoće tekućine. nezavisno od rasporeda gustoće unutar Zemlje. R udaljenost Zemlje od Mjeseca i r polumjer Zemlje. nego da mora imati oblik elipsoida. naslanjajući trokut do trokuta. Zemlja kao planet kroz vremenski period mijenja svoje stvarne dimenzije pod utjecajem gibanja tektonskih ploča. opisani radovi. F r2 (0. te sve dosadašnje. godine. Taj novi način mjerenja.). te ideje o određivanju dimenzija i oblika Zemlje. osobito u geodetskim mjerenjima. a i buduće parametre elipsoida moramo vezati isključivo za vrijeme prikupljanja podataka. ili bolje rečeno različitim pomagalima nije se moglo izravno mjeriti pa se ona često i procjenjivala. Newton je došao do zaključka da oblik Zemlje mora biti elipsoid male spljoštenosti.2 prikazan crtkano). Kako su se sva znanstvena priopćavanja u vrijeme ovih mjerničko-opažačkih radova pisala na latinskom jeziku.). koji se sastojao od mjerenja dužine jedne stranice trokuta. Ubrzanim razvojem različitih znanstvenih grana. Najveći problem kod određivanja parametara Zemlje predstavljalo je mjerenje duljine luka meridijana. dobivamo za rezultantu silu AD. već će zauzeti neki položaj PAE (na slici 2. odnosno epohu mjerenja. godine dokazao da sila koja drži Mjesec na njegovoj stazi nije ništa drugo nego sila privlačenja Zemlje. prije svega fizike. mora se postaviti okomito na smjer rezultante AD. Nivo ploha u točki A.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo Parametri oblika i dimenzije ovako prihvaćene Zemlje određivali su se tzv. gdje se za stupanj kaže gradus.1). onda se i određivanje duljine ∆s nad lukom od 1°(slika 1. boljim definiranjem jedinice za dužinu toaza. zajedno s određivanjem njemu pripadnog kuta ∆ϕ i nazivalo gradusnim mjerenjima. Duljinu od 200 km postojećim instrumentarijem. pa se onda računskim putem dobiju dužine strana. i mjerenja kutova u trokutovima. gradusnim mjerenjima (ibid. Ako uzmemo da sila privlačenja Zemlje AB koja djeluje na točku A. Veliki napredak. 5 . Ovakvu teoriju o spljoštenosti Zemlje moglo se dokazati samo mjerenjem duljine luka meridijana većih udaljenosti i to na sjevernoj i južnoj strani luka (ibid. i zato nivo ploha ne će više biti ploha kugle. i Newton-ovim otkrićem zakona gravitacije i općeg zakona o privlačenju masa. kao i dužina između krajnjih točaka pronašao je i u geodetsku praksu po prvi puta uveo Nizuzemac Willebrand Snelius (Macarol 1977). osobito fizike u XVII stoljeću.

Međutim.-1838. kao i položaj Zemljinog tijela u prostoru”. rusko i švedsko. a i buduće parametre elipsoida moramo vezati isključivo za vrijeme prikupljanja podataka. Usavršavanjem instrumentarija za mjerenje kutova. boljim definiranjem jedinice za dužinu toaza. koji definiraju oblik referentne plohe (a. Važno je spomenuti i gradusna mjerenja koja je obavljao Bessel na području istočne Pruske. gdje je bilo 38 izmjerenih geodetski širina (više o gradusnim mjerenjima vidi u Čubranić 1972). Bessel je uzeo prethodno dobivene rezultate gradusnih mjerenja iz više epoha. odnosno epohu mjerenja.2: Dokaz elipsoidnog oblika Zemlje. b). na različitim geodetskim širinama kao što su: peruansko. te sve dosadašnje.-1841. i 1837. godine. odnosno parametri elipsoida na kojem se želi računati. PN A y x b ϕ EW O a EE PS Slika 0. prusko. ukupne dužine luka 50°34′. a predstavlja ju skup parametara. geodetske datume možemo podijeliti na lokalne i globalne geodetske datume. Nakon sažetog povijesnog pregleda o nastojanju mnogobrojnih znanstvenika da se definiraju dimenzije i oblik Zemlje.3: Parametri elipsoida a i b 6 . otapanjem ledenjaka i podizanjem razine mora. tvrdnja o spljoštenosti Zemlje potvrđena je i astro-geodetskim mjerenjima. dansko. dva indijska. S obzirom na definiciju. Kako bi što pouzdanije definirao parametare elipsoida. i to u dva navrata 1831.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo P B O A C E D Slika 0. englesko. Zemlja kao planet kroz vremenski period mijenja svoje stvarne dimenzije pod utjecajem gibanja tektonskih ploča. francusko. hannoversko. koja glasi: “geodetski datum je matematička reprezentacija veličine i oblika Zemlje. može se prema Bašiću (2000) dati definicija geodetskog datuma.

slika 0.5. Redukcija mjerenja izvodi se najčešće metodom projeciranja uzduž normale na elipsoid (slika 1. mjerenja i računanja trebaju se odnositi na geoid “STVARNI OBLIK ZEMLJE”. u odnosu na geoid. može se približno odrediti astronomskim mjerenjima kojim se određuje smjer vertikale. slika 0. slika 0. računanje se izvodi na plohi na kojoj se ne može mjeriti (elipsoid). Mjerene veličine na Zemljinoj fizičkoj površini treba reducirati na nivo plohu elipsoida gdje se ujedno radi i izjednačenje tih mjerenja. Stoga se kod državne izmjere javljaju sljedeći problemi (Bašić 2000): mjerenje se izvodi na fizičkoj površine Zemlje.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo Usvojeni elipsoid s parametrima koje je dao Bessel 1841 godine poznat kao Besselov elipsoid 1841 poslužit će kao ploha računanja. na kojoj se ne može računati.3) Znajući da je smjer normale nepoznat. na kojem se u pravilu ne može niti mjeriti ni računati.6. 7 .4.

λ . dinamika tektonskih ploča. osim u njenim diskretnim točkama. d 8 . te je nužna aproksimacija fizičke površine Zemlje plohom elipsoida.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo Za jednostavnu definiciju geoida može se napisati: Ako se pretpostavi. kao što su: plima. oseka.h ) Ze ml ji na fi zi čk H h ap ov rši na Geoi N d (W =W 0 ) R efe ren tni eli ps oi Slika 0. barometriski tlak. zamisli idealna površina mora (nulta ploha mora) da se proteže ispod kopnenog dijela Zemlje (kontinenta). P (ϕ . Međutim. kao matematički definiranog tijela. zbog utjecaja raznih vanjskih i unutarnjih sila na Zemljinu površinu. Prema tome stvarnu površinu Zemlje nije moguće matematički definirati. definira geoid kao nepravilno matematičko tijelo. različiti rasporedi Zemljinih masa u njenoj unutrašnjosti. Projeciranje točaka s fizičke površine Zemlje provodi se duž normale koja prolazi točkom i okomita je na plohu elipsida. odnosno.7: Redukcija mjerenih veličina na plohe računanja. to se tijelo koje omeđuje ovu površinu naziva “geoid”.

Postoji fundamentalna točka P0 u kojoj su poznati otklon vertikale ϑ i geoidna undulacija N. b mala poluos elipsoida. koja no rm al a Ve rtik ala r u na Ze ml ji q fizička površina q i el id oipso Gl elipsid alni ob 9 .1 LOKALNI GEODETSKI DATUM Lokalni datum se najčešće određuje tako da je definiran u odnosu na (lokalni) geoid r r (Bašić 2000). η0. b). b (ili a. N0) …. (ξ0. S obzirom na definiciju. f). dva parametra za plohu. ϕ0. a f spljoštenost elipsoida. YM. geodetske datume možemo podijeliti na lokalne i globalne geodetske datume. Definiciju lokalnog geodetskog datuma teorijski možemo napisati: u || r . 1.1. b) …. Na temelju rečenog slijedi da je općenito S≠M. Oblik i veličina rotacijskog elipsoida definirani su sljedećim parametrima: a. λ0. h0. Iz praktičnih realizacija lokalnih datuma poznata su odstupanja od definicije u pogledu kuteva rotacije oko sve tri osi u kartezijevom kordinatnom sustavu. odnosno rotacijska os elipsoida je paralelna s rotacijskom osi Zemlje.1 Hrvatski državni koordinatni sustav (HR1901) Lokalni dvodimenzionalni koordinatni sustav u Hrvatskoj zasnovan je na triangulacijskim mjerenjima Vojno-geografskog instituta iz Beča (MGI) iz 1901. f (a. gdje je a velika.): a. kao i položaj Zemljinog tijela u prostoru”. a predstavlja ju skup parametara.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo 1. tri parametra položaja. koji definiraju oblik referentne plohe (a. Ovo može biti ostvareno i poznavanjem pomaka središta elipsoida M(XM. H N Lo ln ka h c S M 1. GEODETSKI DATUM Godetski datum je matematička reprezentacija veličine i oblika Zemlje. ZM) u odnosu na centar Zemljinih masa S. Na taj način je smješten elipsoid u odnosu na Zemljino tijelo. Stoga je neki lokalni geodetski datum definiran s minimalno pet parametara (ibid. godine.

S=M.34277318185 x 10-3 1. u = r (vidi sliku 2.1: Parametri Besselovog elipsoida. a definiran je tako da (Bašić 2000): njegov volumen bude jednak volumenu geoida – suma odstupanja po visini geoida od elipsoida da bude jednaka nuli. zona) i mjerilom preslikavanja mo=0.1 (Hofmann i Wellenhof 1994). Međutim. Besselov ellipsoid a b a2 − b2 2 e = a2 6377397.67418480095 x 10-3 a 2 − b2 e′ = b2 a−b f = a a−b n= a+b 2 1. godine. gravimetrijski datum. 1924. zona) i 18° (6. Nama najpoznatiji globalni datum je GRS80 koji predstavlja ujedno i apsolutni. U mrežama su mjereni kutevi. Besselov elipsoid je dvoosni rotacijski elipsoid jednoznačno definiran dimenzijama velike i male osi još iz 1841. te 10 .67437223115 x 10-3 6. Kako je krajnji cilj uspostave triangulacije I. središte elipsoida se poklapa sa geocentrom. Teritorij Hrvatske preslikan je u dvije zone s ishodišnim meridijanima 15° (5.2 GLOBALNI GEODETSKI DATUM Više stoljetna stremljenja geodeta za određivanjem globalnog elipsoida (ranije poznat po imenu Zemljin elipsoid) završavala su ipak na teorijskim osnovama definiranja takvog elipsoida. Globalni geodetski datum najbolje aproksimira veličinu i oblik Zemlje u cijelosti.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo su kasnije dopunjena od strane Vojno-geografskog instituta iz Beograda. Parametri Besselovog elipsoida su prikazani u tablici 2. Budući da vrijedi S = M ne trebaju nam nikakvi parametri položaja. reda izrada topografskih zemljovida i katastarskih planova.71921879852 x 10-3 3. a računanja su provedena na Besselovom elipsoidu s ishodišnom točkom Hermanskögel kraj Beča. godine usvojena projekcija u ravnini je Gauss-Krügerova konformna poprečna cilindrična projekcija.15508 m 6356078. i to prvenstveno zbog nemogućnosti astro-geodetskih mjerenja u to vrijeme čitavog teritorija Zemlje.96290 m 6.9999 (Borčić 1976). kasnije i dužine. r r mala os elipsoida se poklapa s rotacijskom osi Zemlje.4). Tablica 2. svakako su stvorene temeljne odrednice na kojima je kasnije definiran globalni geodetski datum opažanjem prirodnih i umjetnih Zemljinih satelita.

Budući da su svi kartografski prikazi. pristupilo se poboljšanju WGS sustava. a baziran je na WGS84 elipsoidu. VLBI. godine koristi se kao referentni elipsoid za GPS.2). U projektu “Prijedlog službenog geodetskog datuma za Republiku Hrvatsku” Bašić i dr. International Terrestrial Reference System (ITRS) je sustav nastao na osnovi visokopreciznih satelitskih mjernih tehnika (SLR. LLR. godine imala je za cilj uspostavu kontinentalne mreže. ITRF sustav baziran je na GRS80 (Geodetic Reference System 1980) elipsoidu. precizni efemeridi GPS mjerenja dani su redovito u aktualnom ITRF sustavu. a druga WGS84 (G873) (Malys i dr. Prvobitna realizacija WGS-84 sustava određena je s točnošću (1 . tri parametra prostorne rotacijske matrice i jedan parametar mjerila. a sada aktualna realizacija je ITRF2000. EUREF potkomisija odlučila je da jedinstveni europski koordinatni sustav bude povezan samo sa stabilnim dijelom euroazijske ploče kako bi se izbjegla nužna uzimanja u obzir promjena koordinata uzrokovanih godišnjim iznosima pomaka litosfernih ploča. kao i dobar dio topografsko katastarskih planova (30%) prikazani u državnom koordinatnom sustavu (HR1901). Velika os oba elipsoida je jednaka dok se spljoštenost vrlo malo razlikuje (vidi tablicu 1. velikom osi i spljoštenosti elipsoida (a. 11 .3 Terestički referentni sustavi Najpoznatiji terestički referentni sustavi su World Geodetic System 1984 (WGS84) i International Terrestrial Reference Frame (ITRF). Ove realizacije nose oznake prema GPS tjednima u kojima je realizacija ostvarena. Tako je definiran novi europski koordinatni sustav ETRS89. Prva realizacija ITRS sustava bila je ITRF89. Uviđajući da ova realizacija ne zadovoljava točnošću. kojemu se uz kraticu piše i godina realizacije (npr. 1. GPS) (Seeber 1993). WGS je geocentrički koordinatni sustav realiziran na osnovi TRANSIT opažanja iz koordinata više od 1500 referentnih točaka. stoljeća ukazao je na potrebu uspostavljanja i održavanja jedinstvenog koordinatnog sustava za Europski kontinet. Smatra se da je podudaranje WGS84 i ITRF96 datuma danas unutar 2 cm. Veza između lokalnog i globalnog datuma uspostavlja se obično pomoću sedam parametarske transformacije i to: tri komponente vektora translacije. f). barem toliko dugo dok se u Hrvatskoj pretežito ne prijeđe na novi geodetski datum. Na temelju postavljenih ciljeva. potrebno je koordinate novoodređenih GPS točaka transformirati u taj sustav. ITRF96) (Bačić i Bašić 1999). koje nazivamo Terrestrical Reference Frame (ITRF). Orbita tj.2 m) (Malys i Slater 1994). koji kombinira sva ta mjerenja i računa zajedničko rješenje svih tih mjerenja za jednu godinu.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo je globalni datum određen sa dva parametra za plohu elipsoida. 1997). a od 1987. tako da je prva realizacija označena WGS84 (G730). Točnost ovako definiranog koordinatnog sustava danas je kojeg centimetra ili bolje. (2000) proveli su ispitivanje u cilju sagledavanja mogućih razlika u kordinatama između GRS80 i WGS84 elipsoida za područje republike Hrvatske. Osnivanjem EUREF-European Reference Frame potkomisije pri Međunarodnoj organizaciji za geodeziju i geofiziku (IUGG-International Union of Geodesy and Geophisics) 1987. Geodetske znanstvene ustanove iz cijelog svijeta skupljaju te podatke na oko 150 točaka diljem svijeta i šalju ih u International Earth Rotation Service (IERS). Razvoj satelitske geodezije (GPS tehnologije) tijekom 80-tih i posebno 90-tih godina XX. Poboljšanje se odnosi prije svega na koordinate GPS opažačkih stanica koje su na osnovi GPS rezultata popravljeni u dva navrata.

73949677548 x 10-3 3.00000 m 6356752. 2000). a potom GRS80 elipsoid (Bašić i dr.31425 m 3986005 x 108 m3 s-2 -484.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo Tablica 1. Elipsoid a f GRS80 6378137.2: Parametri GRS80 i WGS84 elipsoida.694379990 x 10-3 6.67922039463 x 10-3 WGS84 6378137. koristeći prvo WGS84. Parametri a b JGM C2.31414 m 3986005 x 108 m3 s-2 108263 x 10-8 7292115 x 10-11 rad s-1 108263 x 10-8 6. 1994): Tablica 2.998905 x 10-8 6.257222101 Ispitivanje je provedeno na način da su izračunati transformacijski parametri između ETRS89 datuma i našeg uporabnog Besselovog datuma.000 m 1/298.0 ω J2=.35281066474 x 10-3 1.3 prikazani su njegovi parametri (Hofmann-Wellenhof i dr.67922038638 x 10-3 a 2 − b2 e = a2 a 2 − b2 2 e′ = b2 a−b f = a a−b n= a+b 2 12 .5C2.16685 x 10-6 7292155 x 10-11 rad s-1 108262. Obzirom da obrada GPS mjerenih veličina završava s elipsoidnim koordinatama na WGS84 elipsoidu u tablici 2.69438002290 x 10-3 6.00000 m 6356752. Usporedbom elipsoidnih koordinata točaka koje su upotrebljene za transformaciju vidljivo je da se elipsoidna duljina i visina ne razlikuju dok se elipsoidne širine razlikuju za 0.3: Parametri GRS80 i WGS84 elipsoida.73949674226 x 10-3 3.257223563 WGS84 6378137.35281068118 x 10-3 1.1 mm što za praktična računanja nema nikakvo značenje.000 m 1/298.0 GRS80 6378137.

kada je Generalna konferencija za mjere i utege odlučila. Tablica 2.1. POVRŠINE.763. kelvin i kandela.: Odnos hvatne mjere s metrom odnosnom dijelovima metra. milimetar. 2. SUSTAVI MJERA ZA DUŽINE. amper. Taj sustav se zove na svi jezicima SI. centimetar.2. KUTEVE.650.316081 m 1′ palac 2.896484 m 1° stopa 0. Tablica 2. kilogram. koji je upotrebljavan u katastarskim izmjerama na području Republike Hrvatske za vrijeme Austro-ugarske monarhije. godine. da se prihvate osnovne jedinice za mjerenje. a stopa na 12 palaca. Jedinica je 1 bečki hvat.634 cm 1″ 13 . Odnos hvatne mjere s metrom odnosnom dijelovima metra hvat 1.sustav (od francuskog: System International d'Unites). a to su: metar. UBRZANJE SILE TEŽE I GEOMAGNETIZAM Novi međunarodni sustav počeo se stvarati 1954. Metar je dužina jednaka 1. Veće jedinice od metra su dekametar. U tablici 2.73 valnih dužina zračenja u vakuumu. sekunda. koje odgovara prijelazu između razine 2p10 i 2p5 atoma kriptona 86.: Odnos jedinca za dužinu spram metra Veće jedinice od metra dekametar hektametar kilometar Manje jedinice od metra decimetar centimetar milimetar mikrometar nanometar 1 dam 1 hm 1 km 1 dm 1 cm 1 mm 1 µm 1 ηm 10 m 100 m 1000 m 10-1 m 10-2 m 10-3 m 10-6 m 10-9 m U Republici Hrvatskoj naslijeđen je tzv hvatni sustav za dužine.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo 2. mikrometar i nanometar. hektametar i kilometar. koji se dijeli na 6 stopa.1 dani su odnosi ovih jedinica. prikazan je odnos hvatnih mjera s metrom odnosnom dijelovima metra. U tablici 2.1 Jedinica za dužinu Jedinica za dužinu je metar (oznaka „m“).2. a menje jedinice su decimetar.

hektar i kvadratni kilometar. Tablica 2. Tablica 2. Vošekratnici kvadratnog metra su: ar. 14 .3 Jedinica za pravce .4 dan je odnos jednog četvornog hvata i metarskih jedinica za površinu. odnosno. koji je tristošezdeseti dio punog kruga.5754642 ha 2 1m 0.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo 2. upotrebljavaju se različite jedinice za površinu.4. U tablici 2. dok je hvatna jedinica za površinu vezana za istu česticu i objekte na njoj za koju se vodi evidencija u Zemljišnim knjigama (ZK) ili među pukom ustaljenijim nazivom „Gruntovnici“. U tablici 2. devedeseti dio pravog kuta. Novije katastarske izmjere vode jedinstvenu evidenciju za katastar i ZK u metarskom sustavu jedinica za površinu.: Prikaz odnosa kvadratnog metra s višekratnikom Odnos kvadratnog metra s višekraticima ar 100 m2 hektar 10 000 m2 kvadratni kilometar 1 000 000 m2 1ar 1 ha 1 km2 Zbog tradicionalno nasljeđenih i ustaljenih jedinica u pojedinim dijelovima Republike Hrvatske.: Odnos četvornog hvata i metarske jedinice za površinu. minute i sekunde. 2.2 Jedinica za površine Osnovna jedinica za površinu je 1 m2 (metar kvadratni).kuteve Veličina kuta može se izraziti u seksagezimalnim stupnjevima i u lučnoj (analitičkoj) mjeri. Stupanj se dijeli na minute. U hvatnom sustavu jedinica za površinu je 1 čhv (četvorni hvat).278036 čhv 1 ha = 1 j + 1180.364 čhv Metarski sustav jedinica za površinu vezan je uz čestice (katastarska čestica) i objekte na čestici za koju se vodi evidencija u katastrarskim uredima.5. U seksagezimalnom sustavu jedinica je 1° (stupanj). sekunde i dijelove sekune. Odnos četvornog hvata i metarske jedinice za površinu 1čhv četvorni hvat 3. Višekratnik četvornog hvata je jedno jutro (1 j). U tablici 2.3. dan je odnos stupnja.596652 m2 1j jutro = 1600 čhv 0. dan je prikaz odnosa kvadratnog metra s višekratnikom.3.

2 dani su primjeri zbrajanja i oduzimanja pravaca.2010 04 94 7. Primjer 2.1.1 i 2. -4 58 528 U analitičkoj i lučnoj mjeri jedinica je jedan radijan (rad). pravcima su zbrajanje i oduzimanje.: Sa stajalošta A izmjeren je pravac prema točci B i prema točci C.5: Odnos stupnja minute i sekunde Odnos stupnja. Pravac A⇒B 174°56′12″.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo Tablica 2. Veza između kružne i stupanjske mjere dana je odnosom: arcα : α ° = 2rπ : 360° i ako je radijus kruga r jednak jedinici dalje sljedi: 360° α = arcα = ρ ° arcα 2π ° 17 36 C 15 . odnosno.201004 3 61 42 2. U primjeru 2. Potrebno je izračunati vrijednost kuta BAC. koji na kraju kruga isjecaju luk diljine jednake polumjeru (1 rad = 1m/1m = 1).742613 Pravac A⇒C 285°58′47″.943617 ______________________________ Kut BAC = 111°02′35″. minute i sekunde stupanj 360 dio punog kruga šezdesti dio stupnja (′) minuta šezdesti dio minute (″) sekunda 1° 1° = 60′ 1′ = 60″ Najčešće operacije s kutevim. Radijan je ravninski kut između dvaju polumjera. 7 -1 56 417 B A 111-02-35.

čiji je luk jednak dužini radijana. Vrijednost za ρ (radijan) u segsagezimalnoj mjeri su: 360° ρ = = 57. a to su (Bašić 1999): 1µms-2 = 10-6 ms-2 i 1 nms-2 = 10-9 ms-2 . Kao stara jedinica iz CGS-sustava mjera za gradijent ubrzanja sile teže često se koristi jedinica Eötvös. a za komponente gradijenta ubrzanja sile teže s-2. Mjerna jedinica geomagnetskog polja jest dakle Tesla (T) koji je vezan.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo Treba li prema tome kut. “gravity unit”). 2. koriste manje jedinice. odlučilo je da se magnetsko polje r opisuje magnetskom indukcijom F .5 Jedinica za magnetsko polje Zemlje Međunarodno udruženje za geomagnetizam i aeronomiju (IAGA). minutama ili sekundama množit će se veličćina luka vrijednošću ρ (radijanom). koje su izvedene od jedinice 1Gal = 1 cms-2 definirane u CGS-sustavu mjera (ime prema Galileiu). U praksi se za iskazivanje odstupanja stvarnog polja sile teže od modela. iz relacije: 16 .e. 1 mGal = 10-5 ms-2 i 1 µGal = 10-8 ms-2 . u odnosu na odgovarajuću mjernu jedinicu u sustavu CGS u. Gauss (G).. zadan arcusom.m. u englesko-američkoj literaturi se često upotrebljava 1 µms-2. To je vektorska veličina čija je SI jedinica 1 tesla (1 T = 1 Nm-1A-1). u uporabi su se zadržale i stare jedinice (Wenzel 1985): 1 Gal = 10-2 ms-2.75' ≅ 3438' ° ρ '' = 206264.81'' ≅ 206265'' 2.29578° 2π ' ρ = 3437. Pored spomenutih jedinica. izraziti u stupnjevim. a naziva se jedinica ubrzanja sile teže (engl. odnosno za nesigurnosti mjerenja.1 mGal/km. čiji je zadatak unapređenje istraživanja magnetizma i aeronomije Zemlje i ostalih tijela Sunčevog sustava i međuplanetarnog prostora. koja daje centralni kut.4 Jedinica za ubrzanje sile teže Jedinica za ubrzanje sile teže u Systeme International d’ Unites (SI) je ms-2. Pored službenih jedinica. koja također nije u skladu sa SI-sustavom i za koju vrijedi sljedeći odnos (Torge 1989): 1 E = 10-9 s-2 = 0.

kod koga je brojnik jednak jedinici. karte. U studiji planetarnih magnetskih polja. projekata.6 Odnos veličine u prirodi i planu/karti-Mjerilo Kod svih vrsta nacrta. 2. Brojno mjerilo je uvjek predstavljeno u vidu razlomka. dolazi do potrebe njihovog smanjenja ili uvećanja. već njene horizontalne projekcije) jeste MJERILO PLANA. plana. tj. topografskih podloga. d — dužinu te iste veličine predstavljenu na karti ili pak planu — crtežu. Na primjer: M = 1:100. Označimo sa: D — dužinu ortogonalne projekcije na horizontalnu ravninu neke dužine iz prirode. Tako. Ako lijevu stranu jednadžbe podjelimo sa d i pri tome označimo nazivnik: D/d sa n dobit će se: M= 1 1 = D n d Broj n označva koliko se puta veličina d sadrži u velični D. predstavlja mjerilo gdje je osnovna veličina D umanjena 100 puta. vezana za mjernu jedinicu B u sustavu SI sa relacijom: 1γ = 10-9 T = 1nT Intenzitet magnetskog polja na Zemljinoj površini prima vrijednosti koje idu od 30000 nT na ekvatoru do 70000nT na polovima. onda se odnos: d =M D označva kao mjerilo (M) toga nacrta. gdje polja koje tretiramo imaju mali intenzitet. odnos između dužine predstavljene na planu i stvarne veličine te dužine u prirodi (ali ne kose u prostoru. gde je n 100. Odnos u kome se obavlja ta promjena osnovnih dimenzija tih veličina naziva se MJERILO. Mjerilo izraženo prethodnom jednadžbom je brojno mjerilo. a nazivnik je broj koji kazuje koliko je puta odnosna velična umanjena ili uvećana. u cilju predstavljanja linearnih veličina. Kod usporedbe dvaju mjerila kaže se za jedno mjerilo 17 .Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo 1G = 10-4 T U opisu Zemljina magnetskog polja često se primjenjuje jedinica 1 nanotesla (1 nT = 10-9 T). koliko se puta neka veličina predstavljena na nekom crtežu smanjuje ili povećva. upotrebljava se često jedinica γ (1γ = 10-5 Gauss ).

1:1. tj. Mjerila od 1:10.000.n2 veći. geografske karte. Zatim. Mjerila u kojima se u Republici Hrvatskoj. oblik i međusobni odnos objekata koje treba predstaviti upotrebom mjerila. rade planovi su: 1:250.000. uglavnom. karte ili crteža.000. mora biti n1 < n2 da bi mjerilo M1 bilo krupnija od mjerila M2 i obratno.000 su mjerila u kojima se uglavnom izrađuju tzv. ako je njen broj n1 manji i obratno. Izbor mjerila je funkcija od više parametara. 1:2.500 i 1:5. dok se karte u sitnijim mjerilima rade za specijalne svrhe i tzv. 1:500.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo da je krupnije.000 do 1:100. :Topografske karte. Prvi i osnovni parametar je namjena plana. 1:2.000. veličina. za drugo mjerilo se kaže da je sitnija ako je njen broj . Gornja granica mjerila za karte nije strogo određena. mjerilo je uvjetovano tačnošću kojom se traži da se kod toga predstavljanja održi: vrsta. koje se najčešće upotrebijavaju pri izradi raznih vrsta projekata i studija. 18 . Medutim. koja predstavlja granice izmedu karte i plana. karte se kod nas rade počev od mjerila 1:5.

1: Kartezijeve i elipsoidne koordinate na elipsoidu 3. Geodetska dužina je kut u ravnini ekvatora između ravnine nultog meridijana i meridijanske ravnine kroz točku AZ (slika 3. redukcijama mjerenih dužina. Položaj točke potpuno je određen geodetskom širinom i dužinom odnosno normalom u promatranoj točki. razlika širina točaka na Zemljinom rotacijskom elipsoidu. rješavanju glavnih geodetskih zadataka. između elipsoidne ravnine ekvatora i normale na elipsoidu u točki AZ (slika 3. os X definirana je presjecištem ravnine početnog meridijana i ravnine ekvatora.1) Sustav pravokutnih (kartezijevih) prostornih koordinata definiran je položajem osi Z koja se podudara s rotacionom osi elipsoida. Geodetska širina je kut u ravnini meridijana.1 Polumjeri zakrivljenosti na elipsoidu Zbog iznimno velike primjene i značenja polumjera zakrivljenost meridijanske elipse (M). te u veznim relacijama 19 . određivanje dužine luka paralele. prvog vertikala (N) i srednjeg radijusa (R) u rješavanju mnogobrojnih geodetskih zadataka na elipsoidu kao što su: računanje duljine luka meridijana. razlike dužina i azimuta.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo 3. osi Y se nalazi u ravnini ekvatora i okomita je na XZ ravninu.1). KOORDINATNI SUSTAVI I OSNOVNE FORMULE ELIPSOIDNE GEODEZIJE Na elipsoidu je moguće definirati položaj točke pomoću sustava elipsoidnih koordinata izraženih u kutnoj mjeri. Slika 3.

R) može se vidjeti u tablici 3.1) i (3.OUT Ime tocke: T182 T316 T212 T249 MONTAUR SVETI ANDRIJA SLJEME OSIJEK FR. proveden je postupak računanja polumjera zakrivljenosti s kratkom analizom dobivenih rezultata.7154 N 6388158. e2 prvi numerički ekscentritet i ϕ geodetska širina točke za koju se računaju polumjeri zakrivljenosti.9057 6388274.8047 6387186. N. Tablica 3.2) kod prijelaza s elipsoida na sferu često se koristi srednji polumjera zakrivljenosti (R) koji glasi: R = MN . (3.4140 6375608. sjeveru i jugu Republike Hrvatske.4 km u odnosu na srednji radijus sfere definiran za područje bivše države (R=6378 km) i to u smjeru sjever – jug za razlike geodetskih širina od 3°. (3.2) vidljivo je da su M i N ovisni o geodetskoj širini. izračunata vrijednost polumjera zakrivljenosti.5083 Iz dobivenih rezultata vidljivo je da se srednji radijus R mijenja za ≈2.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo između elipsoidnih i kartezijevih koordinata.INP Izlazna datoteka:DATOTE02.8208 6377779.9296 6388400. zapadu. 20 . Polumjer zakrivljenosti meridijanske elipse (M) na krajevima luka moguće je napisati kao (Bašić 2000): M= a (1 − e 2 ) (1 − e sin ϕ ) 2 2 3 2 . CRK M 6366955.1 gdje je za poznate geodetske širine na istoku.1406 6367679.1) dok se polumjer zakrivljenosti po prvom vertikalu (N) može izračunati : N= 2 a (1 − e sin ϕ ) 2 1 2 .1: Polumjeri zakrivljenosti RMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMR Sveuciliste u Zagrebu GEOMATIKA Geodetski fakultet PROGRAM : Zavod za geomatiku Autor: Milan Rezo M-N-R : RMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMR Ulazna datoteka:DATOTE02.3) gdje su a velika poluos elipsoida.0398 6378031. Iz izraza (3. (3. Da se ne radi o razlikama malih vrijednosti (M.5660 6367301.6465 6364050.5431 R 6377548.

Duljine luka meridijana od ekvatora do zadane vrijednosti geodetske širine (ϕ) moguće je izračunati u dva smjera.2 ..9) ε = n + .. δ .. Duljinu luka meridijana G(ϕ) može se dobiti po sljedećim izrazima (Hofmann-Wellenhof i dr. .8) δ = − n 3 + n − .. e’2 drugi numerički ekscentritet. Da bi se računanje moglo uspješno provesti potrebno je poznavati parametre elipsoida i pomoćne veličine (Bašić 2000): G (ϕ ) N= a2 b 1+η 2 η 2 = e . 2 cos 2 ϕ a2 − b2 e = b2 .. (3.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo 3..5) gdje su α . λ0 geodetska duljina glavnog meridijana i l= λ-λ0 razlika geodetskih duljina.. β . (3. (3.] .2 Duljina luka meridijana Za rješavanje mnogobrojnih geodetskih zadataka potrebno je poznavati duljinu luka meridijana. .4) t = tg (ϕ ) λ0 l = λ − λ0 n= a −b a+b gdje je G(ϕ) dužina luka meridijana od ekvatora.. .10) 16 32 48 256 512 Duljina luka meridijana upotrebljava se za izračunavanje Gauss-Krügerovih y. i to: računanje udaljenosti na osnovi zadane geodetske širine i računanje geodetske širina iz zadane udaljenosti luka meridijana (dužina luka u metrima).6) 2 4 64 β = − n+ 3 2 9 3 3 5 n − n + . x koordinata iz elipsoidnih ϕ. (3...) . 1994): G (ϕ ) = α [ϕ + β sin 2ϕ + γ sin 4ϕ + δ sin 6ϕ + ε sin 8ϕ + . n i t pomoćne veličine. N radijus zakrivljenosti prvog vertikala za ϕ. ε koeficijenti. η2. a dobiju se pomoću izraza: α= a+b 1 1 (1 + n 2 + n 4 + .7) 16 32 γ= 15 2 15 4 35 105 5 315 4 n − n + . λ koordinata (vidi poglavlje računanja ravninskih iz elipsoidnih koordinata).. (3. (3. (3. γ . 21 ..

. δ .2 izračunate su vrijednosti koeficijenata i dužina luka meridijana za geodetsku širinu ϕ = 45° 48′ 29.514100 ALFA = 6366742. n treća spljoštenost elipsoida..5141″ (širina permanentne GPS stanice na Geodetskom fakultetu u Zagrebu). (3.000000003421655792 EPSILON = .S.2: Duljina luka meridijana u metrima s pripadajućim koeficijentima. e’2 drugi numerički ekscentritet. c zakrivljenost meridijanske elipse na sjevernom i južnom polu. 2 cos 2 ϕ 0 t 0 = tgϕ 0 .5203 BETA =-.. U prvom koraku potrebno je izračunati početnu geodetsku širinu za apscisnu os x po sljedećim izrazima (Hofmann-Wellenhof i dr.12) gdje su α .F. (3.) . a dobiju se kao: α= a+b 1 1 (1 + n 2 + n 4 + .000002627710143401 DELTA =-.13) 4 64 2 β = n− 3 2 27 3 269 5 n + n + . (3. t0 i η02 pomoćne veličine i λ0 geodetska duljina osnovnog (glavnog) meridijana.14) 32 512 22 . RMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMR Sveuciliste u Zagrebu GEOMATIKA Geodetski fakultet PROGRAM : Zavod za geomatiku Autor: Milan Rezo D_LUKA_M : RMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMR Ulazna datoteka:DATOTE01. . β .INP Izlazna datoteka:DATOTE01.G..002511274561861262 GAMA = . 2 cos 2 ϕ 0 2 n= a −b a+b gdje je ϕ0 početna geodetska širina za apscisnu os x. v0 pomoćna veličina.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo U tablici 3.11) η0 = e .ZAGREB Geodetska sirina : 45 48 29. N0 radijus zakrivljenosti prvog vertikala. (3. 1994): ϕ0 = x α + β sin 2x α + γ sin 4x α + δ sin 6x α + ε sin 8x α + .000000000004833416 G(Fi) = 5074252.OUT Ime tocke : ZGF1 P. Tablica 3.1868 m U slučaju računanja geodetske širine ϕ iz poznate duljine luka meridijana vrijedi (Bašić 2000): N0 = c v0 v0 = 1 + e . γ .. ε koeficijenti..

h. (3.000003678785853528 DELTA = .OUT Ime tocke : ZGF1 P.3 Veza između elipsoidnih ϕ...3). Y.3: Računanje geodetske širine iz pripadajuće dužine luka meridijana s odgovarajućim koeficijentima. Relacije između kartezijevih i elipsoidnih koordinata dane su izrazima (3.S.18). Računanje GPS koordinata izvodi se u geocentričkom koordinatnom sustavu u kojem je pozicija točke izražena kartezijevim koordintama X. λ koordinata iz Gauss-Krügerovih ravninskih y. Tablica 3. h i kartezijevih X.16) 16 32 96 128 ε= 1097 4 n + .18) 23 . (3.SIRINA IZ DULJINE MERIDIJANA: RMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMR Ulazna datoteka:DATOTE01.17) 512 Geodetska širina dobivena iz dužine luka meridijana upotrebljava se za izračunavanje elpsoidnih ϕ.5203 BETA = . λ. x koordinata (vidi poglavlje računanja elipsoidnih koordinata iz ravninskih).19) i (3.2 (udaljenost permanentne GPS stanice na Geodetskom fakultetu od ravnine ekvatora po meridijanu) može se izračunati pripadajuća geodetska širina s odgovarajućim koeficijentima (tablica 3.002511273242083375 GAMA = . te se kao takve mogu u proceduri izrade programa unijeti kao konstantne varijable. 3.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo γ= 21 2 55 4 n − n + .000000007380968752 EPSILON = . Y. 1994): X = ( N + h) cos ϕ cos λ Y = ( N + h) cos ϕ sin λ ⎛ b2 ⎞ Z = ⎜ 2 N + h ⎟ sin ϕ ⎜a ⎟ ⎝ ⎠ . Uzme li se za duljinu luka meridijana izraženu u metrima vrijednost izračunana u tablici 3.514100 Važno je napomenuti.000000000016832563 Geodetska sirina = 45 48 29. (3.(3. u praksi se češće koriste elipsoidne koordinate ϕ. da su dobiveni koeficijenti konstantne veličine za referentni elipsoid na kojem se obavljaju računanja.ZAGREB Duzina luka meridijana = 5074252. Z.F.15) δ = 151 n3 − 417 n5 + .20) (HofmannWellenhof i dr.. .. (3. Kako ovaj način prikazivanja nije toliko uobičajen..INP Izlazna datoteka:DATOTE01.1868 m ALFA = 6366742. RMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMR Sveuciliste u Zagrebu GEOMATIKA Geodetski fakultet PROGRAM : Zavod za geomatiku Autor: Milan Rezo GEOD.G. λ. Z koordinata Transformacija GPS rezultata obuhvaća nekoliko zasebnih operacija..

8402 m Obrnuti postupak računanja elipsoidnih koordinata (ϕ.F.koordinata = 1225090.S. λ. h/H).6669 m Z . λ. sračunate su vrijednosti kartezijevih koordinata za točku permanentne GPS stanice na Geodetskom fakultetu (tablica 3.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo gdje su a i b velika i mala poluos elipsoida na kojem se prijelaz radi (lokalni ili globalni elipsoid). (3.19) Odabirom parametara elipsoida na kojem se provodi računje.4) Tablica 3. N= 6388366.ZAGREB Geodetska sirina = 45 48 29.20) X 2 +Y 2 cos ϕ gdje se iteracija izvodi za ϕ i h. Z) iz elipsoidnih koordinata (ϕ.514100 Geodetska duzina = 15 58 5. (3.4: Računanje kartezijevih (X. N= a2 a 2 cos 2 ϕ + b 2 sin 2 ϕ .18.524700 Ortometrijska visina = 147. Y. Z) uobičajno se radi iterativnim putem (Bačić i Bašić 1999): ϕ= arctg Z N ⎤ ⎡ 1− e2 ⋅ 2 2 ⎢ N + h⎥ ⎦ X +Y ⎣ Y X −N −1 λ = arctg h= .G.8844 m Polumjer zakrivlj.597 m X . a N radijus zakrivljenosti prvog vertikala (vidi raniji izraz za N). Direktno rješenje prethodnog problema može se dobiti rješavanjem jednadžbe četvrtog stupnja (Lapaine 1991): 24 . RMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMR Sveuciliste u Zagrebu GEOMATIKA Geodetski fakultet PROGRAM : Zavod za geomatiku Autor: Milan Rezo BLHXYZR : RMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMR Ime tocke = P.koordinata = 4550058. a λ potom direktno sračuna. za koji ovdje dajemo nešto drugačiju formulu. h) iz (X. uz pomoć jednostavnog izraza 3.koordinata = 4281365. Y.3293 m Y .

1 ⎛ n − mt ⎞ ⎟ .514120 15 58 5. mn + 1 .S. te primjenom posebno razvijenog vlatitog programa XYZBLH.21.6669 m 4550058. bZ p= q= D = q 2 + p3 y = (−q + D ) 3 − (q + D ) 3 .22) Pomoću izraza 3.524700 147.3293 m 1225090. h = ⎢Z − 1 + x 2 ⎥ sin ϕ ⎣ ⎦ (3. X 2 xb ⎤ 1 ⎡ .koordinata Geodetska sirina Geodetska duzina Elipsoidna visina = GFZ1 P. t = y − y2 + 1 . 3 m= aρ + a 2 − b 2 . 1 − x 2b tan λ = Y .8844 m 45 48 29. bZ m2 − n2 .EXE sračunate su vrijednosti elipsoidnih koordinata za točku permanentne GPS stanice na Geodetskom fakultetu (tablica 3.ZAGREB = = = = = = 4281365.5) Tablica 3. RMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMR Sveuciliste u Zagrebu GEOMATIKA Geodetski fakultet PROGRAM : Zavod za geomatiku Autor: Milan Rezo XYZ-BLH/h: RMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMR Ime tocke X . 4 1 1 n= aρ + b 2 − a 2 .5: Izračunate elipsoidne iz Kartezijevih koordinata.koordinata Y .20 i 3.597 m 25 .Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo ρ = X 2 +Y 2 .koordinata Z . s = ⎜ 2 ⎜ y2 + 1 ⎟ ⎝ ⎠ (3.G.21) kada je konačno tan ϕ = 2 xa . x = −s + s2 − t .F.

26 .1). kod kojih je centar projekcionih zraka u beskonačosti (D = co) — zrake preslikavanja su paralelne. kod kojih se Zemlja preslikava po zakonima linearne perspektive na ravninu. vanjske. Zemlja je općenito uzevši oblo tijelo — elipsoid — a njena se površina preslikava na ravninu plana putem tzv. projekcija. Zemlja se projicira po zakonima ortogonlne ili centralne projekcije na ravninu ili tijelo. PRESLIKAVANJE ZEMLJE (ELIPSOIDA) NA RAVNINU Kako je ranije spomenuto. a nalaze se izvan nje (D> R). a iz točke na jednom od dijametara Zemlje. stereografske. Perspektivne projekcije. dijele se perspektivne projekcije na: ortografske. obično onom okomitom na ravninu preslikavanja (slika 4. kod kojih je centar projekcionih zraka na samoj površini Zemije (D = R).Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo 4. kod kojih je centar projekcionih zraka na proizvoljnoj udaljenosti od centra Zemlje. čiji se plašt može razviti u ravninu. kojima se vrši preslikavanje od centra Zemlje. U ovisnosti od udaijenosti D centra zraka. Prema izboru plohe na koju se Zemlja projicira. dijele se projekcije na: 1.

27 . Ravnina preslikavanja može dirati Zemlju u polu. Konusne projekcije. se te projekcije dijele na polarne. I ove projekcije prema položaju konusa obzirom na polarnu os Zemlje dijele se na: polarne. kod kojih se Zemlja preslikava na konus koji dira Zemlju ili ju siječe.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo Slika 4.1: Stereografske projekcije centralne ili gnomoničke. kod kojih je vrh konusa u ekvatorskoj ravnini. kod kojih je centar projekcionih zraka u centru Zemlje (D=O). kod kojih vrh konusa leži proizvoljno obzirom na os Zemlje. u nekoj tački ekvatora ili u bilo kojoj tački Zemlje. kose. poprečne. ekvatorijalne projekcije i kose ili horizontalne projekcije. kod kojih je vrh konusa u produženju polarne osi Zemlje. poprečne. Prema tome. 2.

Među ovima su osobite tzv.2: Konusne projekcije 3.) zavisi o tome kakovog je 28 .Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo Slika 4. I ove mogu biti polarne. Projekcije kod kojih je saučuvana jednakost površina na Zemlji i planu. te karakteristika koje će projekcija obzirom na deformacije imati (ekvivalentnost. konformne projekcije. Općenite projekcije kod kojih ne postoji nijedno od gornjih svojstava. kod kojih postoji. obzirom na karakter deformacija. tzv. 3. poprečne ili kose. Zemlja se kao obla ploha ni u kojem slučaju ne može u ravninu preslikati neprekinuto. uzduž stanovite linije. Projekcije kod kojih su sačuvani kutovi između linija na Zemlji i njihovih slika na planu tzv. Slika Zemlje u ravnini može se deformirati različito pa se projekcije. 2. Cilindrične projekcije. ekvidistantne projekcije. što se na istu plohu preslikavaju veće površine. cilindra ili konus). ekvivalentne projekcije. dijele na: 1. Deformacije plana rastu s udaljavanjem od dodirne tačke (kod perspektivnih) ili dodirne linije (kod konusnih cilindričnih projekcija). kod kojih se Zemlja preslikava na plašt cilindra koji dira ili siječe Zemlju. Izbor plohe projekcije (ravnine. a da se slike pojedinih dijelova Zemlje na planu ne deformiraju. Radi toga se za svaki veći teritorij — državu — uzima posebna ploha preslikavanja. jednakost dužina između pojedinih točaka na Zemlji i njihovih slika na planu. Deformacije na planu su to veće. konformnost itd.

položene kroz neku točku na Zemlji. geodetskim koordinatama. bavi se posebna grana geodezije — kartografija. njihovim izborom. s plohom preslikavanja. Te o svrsi za koju se plan ili karta izrađuje. pri sistematizacijama projekcija vidjelo se da se geometrijsko značenje preslikavanja sastoji u tome. Ravnine položene paralelno s 29 . Slika 4. Problemima projekcija općenito.3: Cilindrične projekcije Ranije.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo oblika teritorij koji će se preslikati — izdužen po meridijanu ili po paraleli. te ravnine sijeku elipsoid u meridijanima. tzv. Točka na Zemlji kao elipsoidu zadana je tzv. manje-više okrugao. da se nađe probodište centralne ili paralelne zrake. Gauss_Krugerova* projekcija (o kojoj će kasnije biti više govora). Tako je za planove krupnog mjerila naše države uzeta konformna projekcija Zemlje kao elipsoida Bessela na eliptične cilindre koji diraju Zemlju po meridijanu. sadržajem i oblikom karata itd. Matematički preslikati znači naći pomoću matematskog zakona odnos između neke točke na Zemlji i njene slike na projekciji. Ako se na određenim kutnim razmacima polože ravnine kroz malu — polarnu — os Zemljinog elipsoida.

konformna itd. koja je kut između neke početne meridijanske ravnine i meridijanske ravnine položene kroz dotičnu točku. λ). a astronomska dužina je kutna uda1jenost ravnine položene kroz tu točku i polarnu os (meridijanska ravnina te točke) i neke početne meridijanske ravnine. 30 . U ravnini projekcije svaka točka definirana je ravnim ortogonalnim koordinatama x i y. Položaj točka na Zemlji kao kugli određen je tzv. astronomskim koordinatama.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo ekvatorskom ravninom elipsoida sijeku ga u paralelama. λ). Položaj neke točke na Zemlji kao geoidu dan je tzv. 2. y = F2(ϕ. Oblik funkcija preslikavanja F1 i F2 izabere se tako da u njima bude sadržano i to. geodetskom širinom. koja je kut izmedu okomice na elipsoid u toj točki i ravnine ekvatora. astronomska širina neke točke je kut između vertikale (okomice na geoid u točki i ravnine ekvatora). tj. sfernim koordinatama. Projicirati znači dakle naći funkcionalnu vezu elipsoidnih — geodetskih koordinata neke točke na Zemlji i ravnih koordinata njene slike na planu: x = F1(ϕ. da li će ona biti ekvivalentna. geodetskom dužinom ill razlikom dužina. a i svojstva te projekcije. Nekada su točke na elipsoidu bile po dužini određivane obzirom na početnu meridijansku ravninu kroz Pariz ili otok Ferro na Kanarskom otočju. Kao početna meridijanska ravnina uzima se danas ona koja je položena kroz zvjezdarnicu u Greenwichu kraj Londona. na kakvu se plohu preslikava površina Zemlje. Položaj neke točke na elipsoidu određen je geodetskim koordinatama i to: 1.

31 . GAUSS-KRUGEROVA PROJEKCIJA Posebnu grupu projekcija čine tvz. Zašto upravo ta projekcija.računanje linearnog mjerila iz elipsoidnih i pravokutnih koordinata. Izbor projekcije izvršila je komisija u kojoj su bili najpoznatiji geodetski stručnjaci tog vremena. kad su zadane pravokutne koordinate jedne točke. . Od tada ta projekcija se naziva Gauss-Krugerova. je projekcija koja će poslužiti za preračunavanje koordinata trigonometrijskih točaka u ravninu. a ne neka druga odgovorit ćemo u posebnom poglaviju pod naslovom “Izbor projekcije”. to je u njihovom proučavanju osim računanja ravninskih koordinata u ravnini iz elipsoidnih koordinata i obrnuto. Komisija je nakon detaljne analize u opsežnom pismenom izvještaju. zbirku formula za praktičnu primjenu. Bilo je to 1917. . Bivša Jugoslavija je Gauss-Krugerovu projekciju uvela 1924.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo 5. Njemačka je to isto učinila 1923. Prof. kao najpogodniju predložila Gauss Krugerovu projekciju. godine Gauss je pri izračunavanju hanoverske triangulacije za preslikavanje s elipsoida na ravninu primjenio način preslikavanja koji danas nosi naziv Gauss-Krugerova projekcija. Za potrebe državne izmjere u većini zemalja upotrebljava se danas Gauss-Krugerova projekcija. .računanje redukcije pravaca i dužina. prema tome.računanje duljina i azimuta geodetske linije iz pravokutnih koordinata dviju točaka. projekcije za potrebe državne izmjere. .računanje elipsoidnih koordinata iz pravokutnih koordinata u ravnini. Projekcija za potrebe državne izmjere.računanje konvergencije meridijana iz elipsoidnih i pravokutnih koordinata. Kruger je 1912. objavio knjigu o toj projekciji.transformacija koordinata između susjednih koordinatnih sustava. “geodetske projekcije”. U toj će projekciji. Ta projekcija treba poslužiti kao matemtička osnova za sva računanja u ravnini i za izradu planova i karata najkrupnijih mjerila. Projekcija je dobila ime po velikom njemačkom znanstveniku Carlu-Friedrichu Gaussu (1777-1855) koji je i geodeziju zadužio mnogim otkrićima. duljina i azimut geodetske linije. To je konformna poprečna cilindrična projekcija elipsoida na ravninu. Budući da se geodetske projekcije osim za izradu karata krupnih mjerila koriste kao osnova za sva računanja u ravnini. a 1919. Između 1821. godine. potrebno riješiti i niz ostalih zadataka: . . biti određene definitivne pravokutne koordinate trigonometrijskih točaka u ravnini. dr L. tj. godine. i 1825. godine.računanje pravokutnih koordinata točke. . U literaturi engleskog jezičnog područja ova se projekcija susreće pod nazivom Transverse Mercator Projection. Austrija je bila prva država koja je uvela Gauss-Krügerovu projekciju za potrebe državne izmjere.

što će reći da kod ove projekcije zamišljamo da točke s elipsoida preslikavamo na plašt cilindara (valjka) koji dodiruje Zemlju duž srednjeg meridijana područja preslikavanja ili na plašt valjka koji siječe Zemlju. obično se uzima u presjeku srednjeg meridijana i ekvatora. 2. Ishodište se može postaviti u bilo kojoj točki srednjeg meridijana. Slika 5. y. projekcija je konformna.1 Svojstva Gauss-Krugerove projekcije Gauss-Krugerova projekcija određena je ovim uvjetima: 1. a tek na kraju u konačnim formulama prijeći na prave oznake x. srednji mendijan preslikava se u pravoj veličini ili je mjerilo duž njega konstantno. os X pravokutnog koordinatnog sustava se poklapa sa srednjim meridijanom.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo 5. 32 . Jednostavnosti radi u svim izvodima pisat ćemo x. 3. y .1: Poprečna cilindrična projekcija Napomena: Sve formule u Gauss-Krugerovoj projekciji bit će izvedene uz pretpostavku da je mjerilo na srednjem meridijanu jednako jedinici (m0 = 1). j. y . Za Gauss-Krugerovu projekciju također kažemo daje poprečna cilindrična projekcija elipsoida na ravninu. Koordinate izvedene uz taj uvjet nazivaju se nereducirane i označavaju s x.

preslikavanje je konformno. Jednoznačna neprekinuta funkcija f(z) naziva se analitička u nekom području G ako ima određenu neprekinutu derivaciju u svakoj točki područja. y = f2(u.ravninu: Slika 5.ravnine u kompleksnu w . x = f1(u. z = u + iv. Funkcija kompleksne varijable ima oblik W = f(z). Nužni uvjet da funkcija kompleksne varijable z ima derivaciju u točki z je da zadovoljava Cauchy-Riemannove diferencijalne jednadžbe: 33 .v) Funkciju kompleksne varijable geometrijski možemo interpretirati kao preslikavanje iz kompleksne z . v).Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo 5.2 Konformno preslikavanje pomoću analitičkih funkcija Osnovne formule konformnog preslikavanja moguće je izvesti na različite načine.2: Geometrijska intepretacija funkcije kompleksne varijable Ako je funkcija kompleksne varijable w=f(z) analitička. Za proučavanje konformnih preslikavanja vrlo prikladan matematički aparat su matematičke funkcije kompleksne varijable. w = x + iy.

srednjeg meridijana. a da o njoj ne moramo voditi računa u računanju poligonske mreže. srednji meridijan se preslikava u pravoj veličini.2 Uvođenje linearne deformacije na srednjem meridijanu i praktično značenje tog postupka Govoreći o osnovnim svojestvima Gauss-Krugerove projekcije naveli smo da u toj projekciji nema deformacija na srednjem meridijanu. Ako uzmemo da je točnost projekcije 1:10 000 očito je točnost projekcije tri puta veća od točnosti poligonske mreže i da se takva deformacija projekcije može prihvatiti. reda ili poligonskoj mreži. Na os y nanosit ćemo udaijenosti od srednjeg meridijana. tj. Deformacije projekcije moraju biti manje od pogrešaka mjerenja u poligonskoj mreži odnosno triangulaciji IV. Zanima nas sada da vidimo kako rastu deformacije udaljavanjem od osi x. To se najbolje vidi iz formule: y d= 2R 2 2 Što je y veći to su i deformacije veće. Obično se uzima da je relativna linearna pogreška poligonske mreže 1:3 000. 5. 34 .Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo δx δy = . tj. Prikazat ćemo zakon rasporeda deformacija u grafičkom obliku. Iz krivulje linearnih deformacija na slici 5. Dakle širina koordinatnog sustava uz tu točnost može iznositi 180 km.3 vidimo da od srednjeg meridijana možemo ići na istok ili zapad do 90 km. Sad se postavlja pitanje kolike se maksimalne deformacije mogu dozvoliti u jednom koordinatnom sustavu. a na os X deformacije i to deformacije na kilometar dužine izražene u milimetrima. reda iii drugim riječima točnost projekcije mora biti veća od točnosti mjerenja u tnangulacijskoj mreži IV. a da linearne deformacije ne budu veće od 0. δu δv δy δx =− δu δv Pri konformnom preslikavanju pomoću analitičkih funkcija veliku važnost imaju izometrijske koordinate.0001 (1:10 000).

Očito da u torn slučaju kad su deformacije u intervalu od -0. Zadatak smo riješili uvođenjem negativnih deformacija na srednjem meridijanu.0001.0001 do + 0. Osnovne jednadžbe za y i x izveli smo uz uvjet da nema deformacija na srednjem meridijanu i dobili: 35 .0001 je područje preslikavanja veće nego u slučaju kad se deformacije kreću u intervalu od 0 do +0.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo Slika 5. Na srednjem meridijanu uveli smo maksimalnu negativnu deformaciju.3: Krivulja linearnih deformacija Postavlja se pitanje ne bi li se uz istu točnost 1:10 000 moglo povećati područje preslikavanja tako da se sa što manje sustava obuhvati zadano područje. Uvođenjem negativne deformacije na srednjem meridijanu područje preslikavanja je prošireno i iznosi 127 km istočno i zapadno od srednjeg meridijana to znači 254 km.

tj. Kod reduciranih koordinata na srednjem meridijanu su maksimalne negativne deformacije. Nastavkom udaljavanja deformacije rastu. Koordinate y i x azivamo nereducirane (nesmanjene). 36 . Ovakav raspored deformacija omogućio je veće područje preslikavanja kod reduciranih koordinata. Kod nereduciranih koordinata na srednjem meridijanu nema deformacija. ako imamo zadane koordinate y i x. jer su te koordinate omogućile da se s dva koordinatna sustava pokrije područje Hrvatske. Deformacija na srednjem meridijanu iznosi: d = -0. a kako je d = m -1. udaljavanjem od srednjeg meridijana deformacije rastu i maksimalne su na granici sustava. Zaključak Razlika reduciranih i nereduciranih koordinata je samo u rasporedu deformacija. Do tih koordinata doći ćemo množenjem koordinata y i x s modulom m0 koji treba biti jednak mjerilu na srednjem meridijanu. reducirane Za sve praktične radove u nžioj geodeziji (ravninskoj) za sva kartiranja koristimo reducirane koordinate (y. udaljavanjem od srednjeg meridijana deformacije se smanjuju i na 90 km jednake su nuli. to je m0 = 0. a treba izračunati ϕ i λ onda moramo prvo iz y i x izračunati pa izračunati y i x pa tek nakon toga ϕ i λ.: y = y ⋅ m0 . x = B + ( x1 )l 2 + ( x2 )l 4 .9999. a koordinate y. x = x ⋅ m0 . x (smanjene). x). Nereducirane koordinate ( y i x ) koristimo samo u onim računanjima kad se radi o preslikavanju između elipsoida i ravnine Gauss-Krugerove projekcije. jer su sve formule izvedene uz uvjet da nema deformacija na srednjem meridijanu. Postavlja se pitanje kako doći do koordinata kod kojih je na srednjem meridijanu uvedena negativna deformacija.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo y = ( y1 )l + ( y2 )l 3 + ( y3 )l 5 .0001. Npr.

Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo 5. točka s koordinatama y = 5 550 635. imaju ordinate veće od 500 000 m. Tako npr. a točke koje se nalaze zapadno od srednjeg meridijana imaju ordinate manje od 500 000 m.54 x= 5 060 382. odnosno od srednjeg meridijana. Tako točke koje leže istočno od apscisne osi.44 nalazi se u 6. to apscise x računamo od ekvatora. Kako projekcija ekvatora predstavlja os y.17 x = 5 050 127. 37 .5° ili čitava širina jednog sustava 3°. Prednost takvog računanja za područja sjeverno od ekvatora jest u tome što su apscise uvijek pozitivne i to prema veličini apscise možemo približno zaključivati o položaju točke na Zemljinoj površini. Točka s koordinatama y= 6 451 832.17 m istočno od srednjeg meridijana. Da bismo izbjegli negativne ordinate dodajemo svim ordinatama 500 000 metara odnosno os y ima koordinatu y = 500 000 metara. sustavu i to 50 635. sustavu i to 48 167.3 Sustavi Gauss-Krugerove projekcije u Hrvatskoj Ustanovili smo u prethodnom odjeljku da primjenom reduciranih koordinata širina područja preslikavanja iznosi 127 km istočno i zapadno od srednjeg meridijana. to u stupanjskoj mjeri iznosi 1.46 m zapadno od srednjeg meridijana. Broj koordinatnog sustava u kojem se dotična točka nalazi stavlja se ispred iznosa ordinate. ali uvijek pozitivne.18 nalazi se u 5.

x = x ⋅ m0 . y= y−K .Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo Prema tome da bismo dobili stvarnu udaljenost točke od srednjeg meridijana odnosno od osi x moramo od ordinata y oduzeti za 5. m0 x . m0 x= 38 . Prema tome kod prelaza s y i x na y. sustav: K = 6 500 000. x bit će: y = y ⋅ m0 + K . sustav: K = 5 500 000 6.

Projekcija meridijana Pol Projekcija ekvatora Slika 2. birajući kartografsku projekciju prema njenim svojstvima.2 dan je izraz s pomoćnim veličinama i koeficijentima kao konstantnim veličinama za izračunavanje duljine luka meridijana kao funkcije geodetske širine. u odnosu na proizvoljno odabrani ishodišni meridijan. 39 . x). Komisija za izbor projekcije bivše države prihvatila je 1924. za potrebe različitih geodetsko-kartografskih radova nužno je preslikati u ravninu.23: Geometrijski prikaz Gauss-Krügerovog preslikavanja.23).Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo 5.5. U poglavlju 2. nereducirane koordinate (y. Osnovno svojstvo konformnog preslikavanja je sačuvati kutove između linija na površini Zemlje i njihovih slika na planu. godine.4 Veza između geodetskih (ϕ. Izračunate ravninske. λ) i ravninskih Gauss-Krügerovih (y. x) koordinata Izračunate koordinate na referentnom Besselovom elipsoidu (ϕ λ). konformno preslikavanje u ravninu Gauss-Krügerove projekcije (Borčić 1976). Da bi se izračunale ravninske koordinate potrebno je poznavati duljinu luka meridijana G(ϕ) izraženu u metrima. u ovom radu poslužit će za usporedbu transformacija i njenih rezultata u ravnini (Helmertova 2D transformacija) s 3D Helmertovom transformacijom. Preslikavanje se vrši na cilindar gdje se ishodišni meridijan i ekvator preslikavaju kao pravci (slika 2.

18° ili slobodno definirani ishodišni meridijan) izračunane su nereducirane Gauss-Kügerove y..0799 m Primjenom posebno razvijenog vlastitog programa FILA-YX. potrebno je izračunati elipsoidne iz ravninskih koordinata. a koje nam služe za formiranje matrice koeficijenata i prikraćenih mjerenja u postupku transformacija.5 Veza između ravninskih Gauss-Krügerovih (y..1868 m Polumjer zakrivljenostu N = 6388366..EXE (koji omogućava računanje koordinata u odnosu na 15°.Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo x = G (ϕ ) + + t t N cos 2 ϕl 2 + N cos 4 ϕ (5 − t 2 + 9η 2 + 4η 4 )l 4 + 2 24 t N cos 6 ϕ (61 − 58t 2 + t 4 + 270η 2 − 330t 2η 2 )l 6 + 720 t N cos 8 ϕ (1385 − 3111t 2 + t 4 + 543t 4 − t 6 )l 8 + .524700 Duzina luka meridijana = 5074252.19).5757 m Apscisa X = 5074708. Y. Tablica 2. početne geodetske širine za apscisnu os x. + 40320 . x) i geodetskih (ϕ.514100 Geodetska duzina tocke = 15 58 5..F.OUT Ime tocke = GFZ1 P.G.5° dobivaju se pogreške od 1 mm za y i x izračunati po izrazima (2. y = N cos ϕl + 1 N cos 3 ϕ (1 − t 2 + η 2 )l 3 + 6 (2. koeficijenata i pomoćnih veličina danih u poglavlju 2. Kako bi se uspostavila veza između geodetskih koordinata (ϕ.5.19) 1 N cos 5 ϕ (5 − 18t 2 + t 4 + 14η 2 − 58t 2η 2 )l 5 + 120 t N cos 7 ϕ (61 − 479t 2 + 179t 4 − t 6 )l 7 + . Ovu vezu moguće je ostvariti uz poznavanje dužine luka meridijana. x koordinate (tablica 2.S. Z). RMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMR Sveuciliste u Zagrebu GEOMATIKA Geodetski fakultet PROGRAM : Zavod za geomatiku Autor: Milan Rezo FILAUYX : RMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMR Ulazna datoteka:DATOTE01. λ) koordinata Baza koordinata za trigonometrijske i poligonske točke uglavnom se sastoji od GaussKrügerovih reduciranih ili nereduciranih koordinata. 5.ZAGREB Geodetska sirina tocke = 45 48 29. λ) i koordinata u kartezijevom koordinatnom sustavu (X. + 5040 Prema (Hofmann-Wellenhof i dr.16). 1994) za razliku l = ± 3. 40 .8402 m Ordinata Y = 75249.16: Računanje ravninskih iz elipsoidnih koordinata u odnosu na 15° meridijan.INP Izlazna datoteka:DATOTE01.2.

INP Izlazna datoteka:DATOTE01.5757 m 5074708.524700 Uz poznavanje početne geodetske širine ϕo.00003″za ϕ i λ.3713 m 45 48 44.17: Računanje elipsoidnih iz ravninskih koordinata u odnosu na 15° meridijan.. 2 4 6 λ = λ0 + + + 1 1 2 2 y+ − 1 − 2t 0 − η 0 y 3 + 3 N 0 cos ϕ 0 6 N 0 cos ϕ 0 1 5 ( ) 120 N 0 cos ϕ 0 1 7 (5 + 28t 2 0 + 24t 0 + 6η 0 + 8t 0 η 0 y 5 + 4 2 2 2 2 0 ) . te primjenom programa YX-FILA. Tablica 2..0799 m 6388368.OUT Ime tocke Ordinata Y Apscisa X Polumjer zakrivljenostu N Pocetna geodetska sirina Geodetska sirina tocke Geodetska duzina tocke = = = = = = = GFZ1 P. 41 .S.G. što odgovara vrijednosti od 1 mm.20) 5040 N 0 cos ϕ 0 (− 61 − 662t − 1320t 0 − 720t 0 y 7 + .17). prema Hofman-Wellenhofu i dr. (2. RMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMR Sveuciliste u Zagrebu GEOMATIKA Geodetski fakultet PROGRAM : Zavod za geomatiku Autor: Milan Rezo YX-U-FILA: RMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMR Ulazna datoteka:DATOTE01. (1994) za razliku l = ± 3...Sveučilište u Zagrebu-Geotehnički fakultet Varaždin-Geodezija-Milan Rezo ϕ = ϕ0 + + + t0 720 N 0 t0 t0 2N0 6 2 (−1 − η 0 ) y 2 + 2 2 4 t0 24 N 0 4 (5 + 3t 0 + 6η 0 − 6t 0 η 0 − 3η 0 − 9t 0 η 0 ) y 4 + 2 2 2 2 4 2 4 2 2 2 4 2 (−61 − 90t 0 − 45t 0 − 107η 0 + 162t 0 η 0 + 45t 0 η 0 ) y 6 + 8 40320 N 0 (1385 + 3633t 0 + 4095t 0 + 1575t 0 ) y 8 + .EXE dobivene su elipsoidne koordinate (ϕ.5° dobivaju se pogreške od 0. λ) točke permanentne GPS stanice na Geodetskom fakultetu (tablica 2.514100 15 58 5.281830 45 48 29. 4 6 ) Točnost dobivanja elipsoidnih koordinata pomoću izraza (2. 75249.20) u odnosu na proizviljno uzeti ishodišni meridijan.F.