You are on page 1of 39

Druga Gimnazija

Sarajevo

Maturski rad iz historije

Bogumili u sredjovjekovnoj Bosni

Mentor: Mr. Smajo Halilović, prof. Učenik: Benjamin Sahačić

Sarajevo, 2008. godina
Uvod
Bosna je od samog početka srednjeg vijeka bila zasebna etnička, kulturna i politička
cjelina, da je imala vlastiti kulturno-politički razvoj koji je rezultirao stvaranje niza
autentičnih specifičnosti, kako u sferi duhovnosti (domaća bogumilska vjera), tako i u
kulturi (stećci, vlastitio pismo bosančica idr.), politici (domaća vladarska dinastija banova
i kraljeva, razvijena i jaka država), te niz drugih tipičnih bosanskih karakteristika koje su
poznate širom svijeta

Sigurno je da nema ni jedne teme u bosanskoj historiji oko koje su se toliko lomila koplja
kao oko pitanja karaktera, uloge i značaja crkve bosanske. To je pitanje u nauci prisutno
već više od dva vijeka. Katolička crkva naziva pripadnike Crkve bosanske hereticima sa
aspekta svojih dogmi, kao što je i njeno učenje heretičko za učenje Crkve bosanske.
Uvidom u izvore različitog porijekla može se utvrditi da se u njima spominju, s jedne
strane Crkva bosanska, a s druge hereza (dualizam, manihejstvo) i heretici (jeretici),
odnosno babuni, bogumili, patareni i drugo.

Sva priča oko crkve bosanske ostala je vrlo zamršena i nerješena, ali ništa manje
aktuelna, zanimljiva i izazovna. Činjenica je da je crkva bosanska sa svojom hijerarhijom
zapaženo učestvovala u javnom i političkom životu srednjovjekovne bosanske države i
društva, posebno u XIV i XV stoljeću. Polemičke rasprave o Crkvi bosanskoj u našoj i
stranoj historijskoj nauci i stručnim literaturama rezultat su nesklada izvornih
svjedočanstava, a koje su proistekle iz nepomirljivih stavova dviju velikih kršćanskih
crkava, Katoličke i Pravoslavne, prema krstjanima i njihovim učenjima. Njeno vjersko
učenje je bilo stalno izloženo kritici službenog kršćanstva. Zvanićna crkva ih je
optuživala za krivovjerstvo, no sami su Bosanci smatrali svoju Crkvu pravovjernom
Kristovom, odnosno Božijom crkvom, a svoju vjeru „pravom vjerom apostolskom”. Što
se tiče organizacione strukture crkve bosanske gledano u cjelini se tokom njenog
postojanja nije mjenjalo izuzev prilagođavanja njene hijerarhije i običnih redovnika
političkim prilikama u zemlji, ona je kroz cijelo vrijeme postojanja potpuno zadržala
svoje prvobitno uređenje. S obzirom na njeno istaknuto mjesto i veliki autoritet sa kojim
se pojavljivala u javnom i političkom životu, njena se uloga ne može pratit izolovano od
drugih dešavanja na javnoj i političkoj sceni srednjovjekovne bosanske države.
Inkvizicija i križarski ratovi postali su jedan od oblika Katoličke crkve koji su tokom XIII
vijeka postali mehanizam njene borbe protiv bosanskih bogumila.

Križarski ratovi koji su vođeni u srednjovjekovnoj Bosni protiv bosanskih bogumila imali
su dvostruko djelovanje: pokušaj Katoličke crkve da zavlada Bosanskom državom i
nametne svoju hijerarhiju, ali i pojavu političkih pretenzija, prije svih mađarske države. S
druge strane bosanski bogumili postali su u pravom smislu riječi sinonim slobodne i
nezavisne srednjovjekovne Bosne. Oni su se ujedinili sa političkim interesima bosanskog
društva i pružili su otpor stranim vojskama, te su mnogi križari izginuli u Bosni.

2

Bogumilstvo
Među brojnim specifičnostima kojim se odlikovala srednjovjekovna Bosna spada i njena
vjera. Iako se u znanstvenoj literaturi za nju upotrebljavaju razni izrazi, u domaćoj sredini
se obično naziva bogumilskom. Imala je sve odlike narodne vjere, međutim, nije slijedila
učenje zvanične crkve pa je s njene strane bila označena kao hereza, to jest krivovjerje.
Zbog nje je Bosna kroz čitav srednji vijek bila u znaku sukoba, progona i križarskih
ratova. Njeni sljedbenici su bili na meti i istočne i i zapadne crkve, ali koliko god je bila
uporno proganjana toliko se uporno opirala, mada uz cijenu ogromnih žrtava i nesreća
koje su podnijeli njeni sljedbenici. Zahvaljujući izuzetno žilavom otporu opstala je dokle
god je postojala srednjevjekovna bosanska država. Njenim padom otišla je i ona u
zaborav.

Njen značaj i uticaj na privatni i javni život stanovnika srednjovjekovne Bosne je bio
ogroman. U njenom znaku bila je i unutarnja i vanjska politika, kultura, privreda i sve
drugo što je bilo u vezi s Bosnom. S njom je srednjovjekovna država nastala, za sve
vrijeme je bila osovina njene politike a s njom je i nestala

Za ovu Bosansku vjeru ne postoji čak ni jedinstvan naziv. Kako je naprijed rečeno,
domaća narodna tradicija je uglavnom naziva bogumilskom, kako se vidi iz Žitija despota
Stefana Lazarevića, u kojem se tako naziva. To se kaže i u pjesmi „Kasida”, koju je
sastavio u prvoj polovici XVII stoljeća sarajevski pjesnik Hasan Kaimija 1. Izvorna građa,
a shodno tome i stručna literatura, jednostavno je zove herezom, to jest krivovjerjem, ili
pak manihejstvom. Dubrovčani, Talijani i papska kurija, to jeste zapadni izvori, njene
sljedbenike obično nazivaju patarenima, manihejcima ili katarima. Izvori koji pripadaju
krugu istočne crkve, najčešće upotrebljavaju izraze babuni i kudrugeri. Oba kruga izvora
često ih jednostavno nazivaju bosanskim hereticima. Samo jedan izvor, i to srpski, za njih
navodi naziv bogumili.

Bosanski heretici su sami sebe nazivali naprosto krstjanima, često „dobri krstjani”, a
svoju vjeru „crkva bosanska”. -Tako se prvi put spominje u povelji bana Stjepana
Kotromanića iz 1323. godine.2

1
E. Imamović, Korijeni Bosne i Bosanstva, Sarajevo 1995. god., str. 168.
2
A. Babić, Bosasnki heretici, Sarajevo 1963. god., str. 130. i E. Imamović, Korijeni Bosne i Bosanstva,
Sarajevo 1995. god., str. 168.

3

.5 Poznati historičar Ante Babić je tvrdio da je na prostoru od Male Azije do Pirineja bilo 16 takvih pokreta. Manijevo se učenje širilo.4 Iako je bilo podvrgnuto progonima. spadalo i manihejstvo. koja je vladala Iranom od 226. Prema Maniju. katari.V. 85. kao imperatora. nakon koje je proglašen otpadnikom od vjere predaka i bačen u tamnicu. Imamović. odakle je prešlo na Balkan i dalje u Evropu. sa svojim kristjanima i pristalicama. „kao iznenadna kuga”. valdenzi. godine. sa elementima ranog kršćanstva. kao sinteze tradicionalnog perzijskog vjerskog dualizma dobra i zla. On je prihvatio poziv na tu raspravu. pa su postali kao hijerarhijski uređena crkva. uz oslonac na zoroastrizam. ali i na istoku Rimskog carstva. spas svakog pojedinca ne zavisi od volje crkve. Od njih se treba čuvati jer oni prijete da svojim „neljudskim postupcima” i „ludim iranskim običajima” zatruju „miroljubivi i nevini rimski narod”. do arapske invazije 641-645.Sasanidi su. Dioklecijan stoga naređuje da se njihova imovina svuda zaplijeni. 3 M. gušili socijalni bunt i pokrete ugnjetenih slojeva stanovništva i progonili ona vjerska učenja koja su propovjedali egalitarizam i otpor vlastima. Sarajevo 1995. -Pojava Manije kao vjerskog i socijalnog propovjednika poklapa se sa utemeljenjem Novoperzijskog carstva i dinastije Sasanida. god. među kojima je Crkva bosanska.3 Njegovi svećenici su opravdavali i branili dati politički poredak i socijalne odnose u iranskom društvu. -Prema drugim historičarima osporavaju dualizam bosanskoj crkvi. a njihove knjige spale. god.). Sasanidi su zaratustrizam (grčki – zoroastrizam) proglasilo državnom religijom. 4 isto 5 J. smatrajući je katoličkom crkvom bez obzira na niz dokaza o njenom dualizmu u historijskim izvorima. On tu ističe da su do njega. Crkva bosanska je ustvari jedan od mnogih izdanaka manihejstva. albižani i dr. vjerovatno bila najbrojnija. Fine. službenoj crkvi i njenoj vjeronauci.U Bosni su pristalice neomanihejske sekte pronašle način življenja sa feudalnom državom. 4 . Historija Bošnjaka. Manijeveo učenje se poslije njegove smrti proširilo po Rimskom carstvu. Porijeklo Bogumila (Crkve bosanske) Mada često nazivano različitim imenima. propovjedajući istovremeno asketski život. stigle vijesti da su manihejci. nego od njegovog ličnog života. pored ranog kršćanstva. str. To je izazvalo reakciju službene zoroastričke crkve. Njegovo tvorac Mani je osuđivao materijalna dobra i ovozemaljska uživanja. najprije u Maloj Aziji. na svirep način ubijen. Bosna i Hercegovina tradicija koju su izdali. 132. provalili iz zemlje „neprijateljskih Iranaca” u Rimsko carstvo i tu prouzročili „mnogo nevolja i tragedija”. str. pogotovo među obespravljenim slojevima stanovništva u na zapadu.A. koja je pozvala Manija na javnu raspravu.. gdje je 277. Tu je sintezu uobličio perzijski vjerski učenjak Mani (Maniheus) još u trećem stoljeću nove ere. te razne dualističke hereze u sjevernoj Italiji i u južnoj Francuskoj (paterani. bio prisiljen da izda edikt kojim se osuđuje manihejstvo i naređuje progon njegovih sljedbenika. pa čak i „narod cijelog svijeta”. Crkva bosanka prema nekim historičarima pripada istom bogumilskom pokretu na jugoistoku Balkana. Sarajevo 1998. Tim je institucionaliziranjem zoratrizam postao ideologija vladajućih slojeva Novoperzijsog carstva. Rimski imperator Dioklecijan je već 296.Među takva učenja je.

Bosna je često postajala pripadnicima zapadnih dualističkih crkava sklonište od opasnosti.7 Neki pisci zastupaju mišljenje o heretičkom karakteru Crkve bosanske.. Trakiji i Makedoniji. str. Prema Franji Račkom. Babić. Negovo se učenje brzo proširilo po Bugarskoj. 130 7 isto. utemeljio neki bugarski svećenik po imenu Bogumil. U XV stolječu ima veze bosanskih pripadnika crkve bosanke sa husitima na području Srijema. pozivaju se na papske i inkvizitorske izvore. U jednom dokumentu iz 1437. kaže se da su neka mjesta „zaražena sektama bosanskih hereta i husta. a posebno na spise pape Pia II s početka druge polovine XV stoljeća. Sarajevo 1963. odakle je preko Raške stiglo i do Bosne. str. 6 A. godine. 79 5 .”6 Pod nazivom Crkva bosanska prvi put se javlja u jednoj nedatiranoj povelji Stjepana II Kotromanića izdatoj oko 1325 . Bosasnki heretici. Crkva bosanska predstavlja izdanak bogumilstva. Tog mišljenja je bio Franjo Rački. ali i zemlja gdje su dijelovali poznati učitelji i dualistički teoretičari. koje je kao učenje i pokret u X st. god. O veličini i snazi učenja Crkve bosanske govori podatak da se u nekim rimskim dokumentima spominje postojanje „heretičkog pape” u Bosni.

onog je i zemlja“. Bosna se našla na udaru utjecaja zapadne i istoćne crkve. Crkva Bosanska i njeno učenje nisu predstavljanje samo vjersku pojavu nego su bile odnos znaćajnog doprinosa. godine”. gdje su primili bogumilsko učenje. Ovdje se ne kaže ko su bili heretici. doseljenika iz južne Italije. Bogumili u Bosni Bogumilsko učenje se najviše raširilo u Bosni jer su se u srednjem vijeku ukrštavali razni svjetovni i duhovni interesi.9 Potpunije vijesti o heretičkom učenju u Bosni javljaju se tek od početka 12. Arnautović. kamo je u Orleans stigla 1022. 6 . Mostar 1997... godine splitskom nadbiskupu u kome iznosi prigovor da u susjednoj dijecezi postoj neka nauka „koja se ne nalazi u svetim knjigama” i zamjera im što su je „šutanjem odobravali”8. izgradnje i odbrane bosanske državne vlasti od vanjskih neprijatelja. ali napomena da ga „nema u svetim knjigama”. 174. 8 E. Korijeni Bosne i Bosanstva. braće Mateja i Aristodija. str. ali čiji se sadržaj odnosi na prethodno stoljeće. odnosno katoličke Ugarske i Hrvatske i pravoslavne Bizantije i vladara srednjevjekovne pravoslavne crkve. govoreći o bosanskoj herezi na crkvenom saboru u Bazelu 1435.na primjer. str. Imamović. god. 67. 10 isto. kardinal Ivan Stojković je napomenuo da hereza tamo postoji već 300 godina. niti se govori o karakteru njihovog učenja. Dominikanac Anselmo iz Aleksandije u Italiji. kojeg zovu episkopom Bosne ili Slavonije. po zanimanju slikar i zlatar. ali je sasvim izvjesno. koji je živio i djelovao u 13. Pregled historije Bosne i Hercegovine od prahistorije do kraja srednjeg vijeka. Ovaj podatak je vrlo važan jer pokazuje da je hereza u Bosni postojala i prije stvaranje bogumilskog učenja. koji su bili poznati heretici u svom gradu i kao takvi često su po poslu putovali u Bosnu. 9 E. Zadarske vlasti su ih neprestano držali na oku i protiv njih poduzimali oštre mjere. Tako u jednom antiheretičkom spisu iz 13. osnovali crkvu i da su sebi postavili episkopa. pa dalje prema Francuskoj. Kako je tada vladalao pravilo „Ćija je vjera. stoljeća. str. Da li se to odnosi na Bosnu nije sigurno. 173. jer je Bosna bila jedni zemlja u ovom dijelu Evrope na čijem se prostoru hereza nesmetano razvijala i gdje je takoreći stekla status državne vjere.10 Toma arhiđakon navodi slučaj dvojice zadarskih građana. jasno govori da je riječ o krivovjerju. Prve podatke o pojavi učenja crkve bosanske na ovom prostoru imamo u pismu pape Ivana X upućenom 925. stoljeću u jednom svom spisu navodi da su „heretici prvo bili u Bosni otkud su svoj nauk proširili na Lombardiju. Sarajevo 1995. god. stoljeća. i to na sami početak govori se kako su neki bosanski trgovci po povratku iz Carigrada počeli pripovijedati heretičko učenje. Tako. a u Arras 1025. godine.

čak su joj pripadali članovi njihovih porodica. Usljed svoje povezanosti sa vlastelom. Bosna je već u to doba bila dugo na glasu kao zemlja gdje se heretičko učenje slobodno propovijeda i gdje proganjani iz drugih zemalja nalaze sigurno sklonište i zaštitu. na ovom tlu. Hereza u Bosni se početkom XIII širi i osvaja važne pozicije. Crkva bosanska i njena hereza nisu predstavljale samo vjersku pojavu nego su istovremeno bile izraz socijalo . Zato je rimska kurija sve češće dobijala prijave protiv Bosne i njenih vladara.11 Nazivajući pripadnike Crkve bosanske u širem smislu nevjernicima. Za njega se dalje kaže da se ne zna čak ni krstiti niti vršiti sakramente. Bosna je bila jako složeno područje što se tiče vjere. Tako da za biskupa Radogosta (druga pol.hrvatske kraljevine i velikaša. 12. ni u izravnom političkom smislu nije ostavila nikakvo naslijeđe. Sarajevo 1995. Crkva bosanska je odigrala dvostruku i donekle protivječnu ulogu. Crkva bosanska je. 174.političkog stanja jednog nerazvijenog seljačkog društva i na njemu zasnovane kršćanstva u srednjovjekovnoj Bosni. Imamović. očituje u ostacima crkvenih građevina dok pisanih spomenika nema. god. ali izgleda samo na papiru za duže vrijeme. jer su svećenici pa i biskupi. nego da je njihovo vjerovanje toliko problematično u očima Katoličke crkve da ih se uopće ne može držati vjernicima. Na drugoj strani. te srpskih vladara koji su nosili katoličanstvo. Njeno je naslijeđe u tom smislu ustvari preuzeo islam. U jednom pismu pape Grgura IX iz 1232. Tek od polovine XI stoljeća formirana je bosanska biskupija koja ima traga u pisanim izvorima. papa je želio naglasiti da oni ne samo što ne pripadaju nijednoj od dviju pravovjernih kršćanskih crkava.. a njegov brat je. Kulin Ban i Bogumili 11 E.Misionarski rad hrišćanske crkve prisutan je u VIII i IX stoljeću a što se prije svega. kao ideološki činilac u borbi protiv pape i ugarsko . odnosno pravoslavlje. pa čak što više javno štiti domaće heretike. dala značajan doprinos izgradnji bosanske državne samostalnosti i odbrani od vanjskih neprijatelja. boravi u nekom selu među njima. Sa stanovišta političke uloge. Korijeni Bosne i Bosanstva. pa čak da su i njeni sami pastiri zatrovani tim učenjem i ničim ne liče na predstavnike pravovjerne crkve. ona je bila jedan od ključnih činilaca slabosti središnje vlasti i snaga partikularizma u feudalnoj Bosni. često su gledali sa simpatijama na pripadnike crkve bosanske. Crkva bosanska ni u duhovnom. Najveću težinu su imale optužbe da je tamo rimska vjera potpuno potisnuta. stoljeća) kaže da nije znao čak ni latinski niti koji drugi strani jezik i jedva da je bio pismen. str. pak jedan od njihovih starješina. godine stoji da je tadašnji bosanski biskup (Vladimir) „puki neznalica i besramni branitelj heretika”. 7 .

svibnja 1445. i sa više svojih srodnika bio zaveden. 174. zaplijeni.. ma gdje ona bila. str. pa da čak i protjera Kulina bana i sve heretike iz Bosne. i pri tome je davao razriješenje od grijeha svim onim koji će u tome učestvovati.. str. On je ispitivanjem prisutnih na Bilinom polju (kod Zenice). 13 E. 83. Papa na kraju upozorava kralja da „ovu bolest” treba svakako suzbiti jer su od nje u opasnosti sve okolne zemlje. godine bilo pripadnika dualističkog učenja u dalmatinskim gradovima (Split. to jeste Bosni.. Bosasnki heretici. utvrdio da su njihovi vjerska shvatanja i obredni običaji u bitnim tačkama suprotni učenju katoličke crkve.da progone bana i heretike ne samo iz Bosne. godine obratio ugarskom kralju Emeriku da sa svoje strane ispita stvar i ako nađe za shodno da poduzme sve potrebne mjere. 12 A. 70. udovicom pokojnog Miroslava Humskog. očekujući za uzvrat od njega da štiti Katoličku crkvu od pravoslavnih i heretika koji se nalaze u Bosanskom Kraljevstvu. Crkva Bosansaka u XV stoljeću. str.. 109. god.”16 Ovakav papin poziv na krstaški rat koji je obečavao unaprijed oprost za počinjene grijehe i blagoslov zločinu koji treba počiniti odgovarao je i crkvi i kralju. Nakon prihvatanje izražene spremnosti Kulina bana da podrži zahtjeve rimske kurije u Bosnu stiže papski legat Ivan Kasemaris (Casemaris) u aprilu 1203.13 Da je ovo učenje zahvatilo prostor i van Bosne potvrđuje i činjenica da je između 1185.Pismo zetskog kralja Vukana papi Inoćenciju III skrenulo je pažnju na ovo pitanje. pošto je sa svojom ženom i svojom sestrom. razvija hereza ne malih razmjera i to u tolikoj mjeri da je i sam ban Kulin. 8. 2007. Sarajevo 1995. god.15 Tim nagovorom rimskog pape mađarski kralj Emerik se spremao da provede križarski rat na Bosnu. a njihova imanja. i 1200. god. Sarajevo 1963. Zadar) koji su održavali kontakte sa istomišljenicima u Bosni. Imamović. kojim je legalizirao kraljevo rođenje.14 Papa se 1200. Kadrić.12 I Vukan moli papu da nešto poduzme protiv nevjernika. aprila. godine. Korijeni Bosne i Bosanstva. te ne smije oprostit banu ako se ne bude dao dovesti na pravi put. da se unište „kao što se kukolj čupa iz pšenice.. Tako je nadbiskup splitski protjerao „ne mali broj paterana” koji su se sklonili u Bosni. Papa je tražio „. Sarajevo 2005. Ćošković. a kraljevi bi osvojili prostor i pljačkali narod. U pismu Vuka kaže:”Nećemo da vam krijemo da se u zemlju ugarskog kralja. Crkva bi širila svoju vlast i utjecaj pod okriljem vjera. 14 P. str.. 15 Š. Bogumili kao inspiracija. Babić. 16 isto 8 . Opasnost od snažnog krivovjera u Bosni spominjao je papa Eugin IV u pismu kralju Tomašu od 29. god. preveo u ovu herezu više od deset hiljada hrišćana”. Ovu opasnost ban Kulin je izbjegao pošto je pokazao spremnost da prihvati zahtjeve i da pristane da ispitaju njega i njegove ljude i utvrde ispravnost njegovog učenja.

nakon ovog događaja hereza je u Bosni još više ojačala. Međutim. primiti katoličke svećenike u svoje hiže (samostane). Prihvatio je papine prigovore i time je naoko bio riješen slučaj.. 2004. obnoviti oltare i križeve na mjestima gdje se vrši bogosluženje. str. Pola od toga bi pripalo rimskoj kuriji. Sarajevo 1995.. pa su naredna dva i pol stoljeća bosanske povijesti bila u znaku žestokih rasprava. Vladoš. Jaliman. akt o odricanju (abjuraciji). Akt o odricanju naroda i vjernika potpisao je Kulin ban zajedno sa starješinama Crkve bosanske koji su navedeni po imenima: Dragiša. te kao svjedok dubrovački arhiđakon Marin koji je pratio papskog legata. I zato čim je prošla neposredna opasnost krenulo se po starom. 9 .18 Ovo je u svakom slučaju bio mudar Kulinov potez i puna pobjeda bez kapi prolivene krvi. krvavih križarskih pohoda i drugih nesreća koje su činjene Bosni samo zato što se njen narod klanjao vjeri koja je njemu odgovarala. S njim je kao jamac pošao i Kulinov sin i dvojica heretičkih starješina – Ljubin i Dragota. Pregled historije Bosne i Hercegovine od prahistorije do kraja srednjeg vijeka.17 U Aktu o odricanju starješine Crkve bosanske su se tom prilikom obavezale da će priznavati vrhovnu vlast Rima. držati se praznika i posta prema rimskom kalendaru.Zatražio je i dobio izjavu. 44. Priviša i Ljuben. Ali uporedo s tim je jačao i pritisak Rima.. Arnautović. 68 i S. Na kraju su obećali da će se umjesto imenom krstjanin između sebe zvati braćom. str. „heretičkog” učenja i prihvatili dogme katoličke crkve. Nakon obavljenog posla papin poslanik se zaputio u Madžarsku da i pred ugarskim kraljem potvrdi ono što je dogovoreno na Bilinom polju u Bosni. Ljubin. Radoš. Imamović. Bogumilsko vjerovanje 17 E. Čak što više. da neće dopušati da muškarci i žene žive u istim hižama te da će uskraćivati utočište hereticima. obavljati pričest najmanje sedam puta godišnje. brzo se pokazalo da Bosanci nisu nimalo mislili ozbiljno kad su se onako spremno i bez otpora odrekli svoje vjere. katoličkim nadbiskupom i drugim velikodostojnicima „u ime svoje braće i bana Kulin” ponovili zakletvu da će se pridržavati preuzete obaveze. god. Na to je izdat banovom sinu dokument s nalogom šta treba poduzeti da se primljene obaveze poštuju. obaviti ispovijed i pokoru. Tamo su pred kraljem. a pola mađarskom kralju. Mostar 1997. god. Korijeni Bosne i Bosanstva. optužbi. 178. Dragota. str. To je bilo iznuđeno pod pritiskom pa se nisu smatrali obaveznim da poštuju potpisano. god. U slučaju ako bi ban i nadalje štitio heretike predviđa se kazna u iznosu od 1000 maraka. Bosanski bogumili: mit i stvarnost. 18 E.

pa i onima s političkom pozadinom. 5.Nevjernikom se u monoteističkim religijama drži onaj koji poriče Božiju opstojnost ili je krivo poima. koji je stvorio sve što je materijalno i vidljivo. vino i žene. kao što su meso. to jest stariji Bog koji je stvorio duhovni. 10 . ikona i relikvija. Rimska crkva je kuća idola i idolopoklanici su svi koji pripadaju njenoj vjeri. Bosanski heretici. 101-102. odnosno tame i svjetla. Griješna je upotreba svake hrane koja potiče od životinja. Njegova smrt i uskrsnuće na nebo nije nikakvo stvarno zbivanje nego je privid. Heretici su pravi nasljednici apostola i starješina Crkve bosanske smatra se nasljednikom apostola Petra. Suštinu učenja se najbolje očituje u popisu „errores hereticorum bosnesium”(zabluda bosanskih heretika) iz 1357. Poslije smrti tijelo nikada ne može uskrsnuti nego samo duh koji se tom smrću oslobodi. To su načela zla i dobra. 4. Sarajevo 1963. 10. Crkve i druge vjerske građevine su „hramovi đavola” u kojim se vrši idolopoklanstvo. 6. Sotona je tvorac vidljivog i okruženog materijalnog svijeta. 2. Nevjernika (infidelis) je prema tadašnjim shvaćanjima označivao svakog onoga koji ne ispovjeda pravu vjeru. nego je samo prividno uzeo lik čovjeka. Postoje dva tvorca. 9. str. Takva je kvalifikacija nosila u sebi najširi smisao poganstva i uspješno se mogla primijeniti u različitim prilikama. Bogumil je propovjedao da životom i svijetom ravnaju dva načela koja se stalno međusobno bore. nevidljivi svijet i mlađi Bog ili Lucifer. odnosno ne vjeruje u Kristovo božanstvo i nije bio kršten. U biblijskoj pak teologiji nevjernikom je smatran onaj koji ne dovodi u pitanje Božiju opstojnost nego ne priznaje znakove i svjedoke Božije Riječi.. 3. te uskraćuje posluh toj Riječi. Iza načela zla stoji Sotona. od čijeg se zla čovjek može osloboditi odricanjem od ovosvjetskih uživanja. godine u kome stoji: 1. 7. Hrist nije bio čovjek. 8. a iza načela dobra Bog.19 Glavni ritual bosanskih bogumila bio je post i milostinja: 19 A. Babić. god. Smrtna kazna je zabranjena kao i svako prolijevanje krvi. Osuđuje se upotreba krsta.

. Obred je mogao vršiti svaki stariji prisutni član zajednice. ali ne po rimskom kalendaru. ali su vjerovali u uskrsnuće duha. Govorili su dalje da je smiješno krstiti dijete koje uopće 20 S. 2007. Odbacivali su upotrebu svetih slika kao obični idolatriju. nazvali su „sinagogama sotone”. a da Marija nije bogorodica. 21 Š. također su bili odbačeni svi njeni građevinski objekti. Bogumili kao inspiracija. ne laži i ne jedi meso. a ne i stvarno kako je to tumačila katolička crkva. a oni sami su puni poroka. a nisu prihvatali ni zakletvu. Krst ili križ je postao omraženi „simbol lažnog vjerovanja”. posebno postu. Crkva bosanska je odbacivala posredovanje crkve i sveštenika u obraćanju čovjeka Bogu. god. Crkve. katoličke i pravoslavne. Iz tog vremena postoji narodno kazivanje „Radi ono što ti sveštenik kaže. 21 Bosanski krstjani su slavili Božić i Uskrs. Bosanski bogumili: Mit i stvarnost. god. Nisu vjerovali u svece i njhove navodne moći. str. potkrepljujući to primjerom: ako bi neko drvetom ubio carevog sina. -u molitvama često su padali na koljena -poštovali osobito dan petak -djecu nisu krstili jer su smatrali da u vjeri ne smije biti prinude -obrezivali mušku djecu -nema sveštenstva jer nema posrednika između vjernika i Boga -duhovno vođstvo su činili oni koji su najpoštovaniji i najučeniji iz zajednice (did) -odbacivali su ideju trojstva -od molitvi koristili su oče naš -zabranjen krst -negiraju sve osnovne postavke katoličke i pravoslavne crkve -obrede obavljali u prirodi.. Svim Isusovim mukama davali su samo simboličko značenje. poslije podne. Bila je odbačena cijela organizacija i hijerarhijska struktura katoličke crkve. a ne radi što on radi. Kadrić. smatrali su bezvrijednim i suvišnim aktima. str. Poricali su pretvorbu hljeba i vina u tijelo i krv gospodnju. po njima. da li bi to drvo caru bilo milo. kod zalaska sunca i kasno noću) -obredno pranje -okretanje prema suncu -sunce i mjesec kao simbole života i trajanja bogumili nisu obožavali nego poštovali -post strogo regulisan -tri zapovjedi: ne ubij. Govorili su da je smiješno klanjati se predmetu na kojem je završio život Isus.Općenito su davali značaj asketskim pravilima života. a posebno bogati manastiri. kao stari slavenski praznik kojim se obilježava početak proljeća. u podne. Jaliman. Osporavali su svjetovnim vladarima pravo da izriču smrtnu kaznu. 43. Mučenje i raspeće Isusa. te da zagovaraju čistost. pričešće kruhom i vinom i dr. pomazanje uljem. 11 . a posebno Jurjevo ili Đurđevdan. Za crkvena zvona su govorili da su to đavolje trube. Krštenje vodom. jer tijelo potiče od sotone. 106. njegova smrt i uskrsnuće su.-molitva obavezna za sve vjernike pet puta dnevno (rano ujutro. Nisu vjerovali u zagrobni život niti u uskrsnuće tijela. u kući ili u skromnim hramovima bez slika i kipova20 Crkva bosanska je odbacivala sve materijalno što je katolička crkva vezivala sa vjerovanjem u Boga. 2004. Vjerovali su da je Isus samo duh. samo privid. Bogumili su zamjerali sveštenicima katoličke crkve da žive na grbači naroda.

Na skupovima učenje se slobodno interpretiralo. god. str.”22 Bogumili su odbacivali crkvenu ali i svaku drugu društvenu hijerarhiju čime su bili bliski slovenskom patrijarhalnom demokratizmu koji je bio dio stare slovenske porodice i običaja. Blagovijesti. Zagreb 1972. 23 Š . Bogumili kao inspiracija. Služba božija im je bila krajnje jednostavna i nije bilo strogog okvira obreda. Bili su čisti i nevini. posebice na „velike i blage dane”.nije svjesno tog akta. Izvor za hrvatsku povijest do 1526. god. kad je pojedinac mogao shvatiti važnosti i smisao tog obreda. Ćošković. Utaju istine i prisilu nad drugima smatrali su teškim grijehom. Zato kod njih. Crkva Bosansaka u XV stoljeću. Sarajevo 2005. koji umije tri neprekinute glave novoga zavjeta. te Rođenje Kristovo. Klaić. 106. što jasno upućuje da se u Bosni to sačuvalo u vidu relikta do u kasni srednji vijek. 12 .24 Teorija i praksa 22 N. 2007. i to bez vode. taj uprošćeni obred. 265.. Bogumili su u svoju vjersku zajednicu primali samo odrasle ljude sposobne da samostalo odlučuju o pristupanju krštenju na bogumilski način. 350. što nije karakteristika drugih monoteističkih religija. koji ne bi znao sveto pismo na izust u narodnom jeziku.. str. Na taj način slušaocima se objašnjavala suština dualističkog shvaćanja svijeta i dovodili u odnos sa stvarnošću svakodnevnog života. godine. niti hijerarhijske ograde između onog ko vrši obred i onoga ko u njemu sudjeluje. Crkva bosanka je njegovala ravnopravnost muškaraca i žena. Jedan od vjernika je čitao odabrani odlomak iz Novog zavjeta. a onda se o tome iznosilo mišljenje. god. Kalendar blagdana koje je izrijekom naveo gost Radin ne razlikuje se od onih koje su propisivale i slavile Katolička i Pravoslavna crkva. Nisu koristili alkohol i bili su vegeterijanske ishrane. Imali su sopstveno pismo (bosančicu) i njegovali su pismenost. Uskrs i Uzašašće. Tim su ismijavali krštenje novorođenčadi u crkvama. a sve ostalo davali u zadrugu crkvi. To nije bila samo njihova dužnost nego i obaveza njihovih vjernika da se radi molitve skupljaju u velike crkvene blagdane među kojima se od svetih dana tijekom sedmice spominju nedelja i petak. za bolesnike i za put onih koji šire vjeru. To je mogao vršiti svaki stariji član Crkve. Živjeli su u ambijentu najljepše netaknute prirode u skladu sa njom. umjereni u svemu. Pravi krstjani su se zadovoljavali skromnim materijalnim životom. ogovaranja i lakoumnosti.. Kadrić. dočim kod nas rijetko negdje ima muž ili žena. Bogumilski sveštenici su privlačili pažnju masa primjerom sopstvenog života koji je bio u skladu sa njihovim riječima. 24 P. obavljao se u odrasloj dobi. Čuvali se suviša govora. str.23 Danas se pouzdano zna da su krstjani bili obavezni na molitvu. Bogumili su govorili:”Rijedak je u njih učitelj. Takav je način i krštenje obavljao se kod svih kršćana u prvim stoljećima nastanka te vjere.

mlijeka itd. bez crkvenog ceremonijala. uz ono obavezno „bezbožni” i „bljedivi babuni”25 Osuđivali su svaki vidi raskalašenosti. Ona svoje vjernika nije pretvorila u podanike. crkva bosanska nije pretendirala da postane feudalni gospodar. 181. Bogumilstvo je bilo blisko narodu i po tome što iza njega nije stajala nikakva vlast i što su njegove vjerske starješine svojim vlastitim ponašanjem dokazivali sve ono što su propovjedali na vjerskim skupovima. Nije primala čak ni krupna zemljišna darivanja. Uvjetovani brak. Brak su sklapali na jednostavan način. što je bilo najužoj vezi s učenjem njihove crkve. Tako su pripadnici bosanskih bogumila na najbolji način u životnoj praksi dokazivali ono što su u svojoj vjeri pripovjedali. Njena zajednica se izdržavala od prihoda koje je stjecala vlastitim radom svojih pripadnika na zajedničkoj imovini koja veličinom nije prelazila opseg njihovih skromnih potreba za svakodnevni život. Jedna kategorija njihovih vjernika suzdržavala se čak od svake vrste hrane koja je životinjskog porijekla – mesa. pohlepu. Dovoljno je napomenuti da ona od svojih vjernika nije zahtjevala nikakve dažbine niti je propisivala ma kakve namete. Sarajevo 1995. jaja. Također su i u ishrani bili umjereni. niti druge veće poklone. jasno je i zašto ih jedan suvremeni izvor naziva. Za popunu potreba primala je sitni dnevni milodar. god. nepoštenje i druge poroke. odnosno nisu se htjeli vjenčati na katoličkoj reguli i obavezati se na „vječnu” bračnu vezu. Zbog takve ishrane. jer je on uzima „iz ljubavi. Ona mužu nije donosila miraz. jer bi to protivrječilo temeljnim postavkama njihovog učenja o moralu. U Bosni je bilo tako ukorijenjen da ga se ni obraćenici koji su prelazili na katoličku vjeru nisu htjeli odreći. To je bosanskim franjevcima stvaralo veliku muku pa su često obraćali rimskoj kuriji žaleći se na te nevolje. poznat mnogim zajednicama arhajskog doba. čak i ulja. nego ih je uza se vezala osjećajima bratske uzajamnosti. za razliku od znaničnih crkava koje su u srednjem vijeku baš na taj način postale najbogatije društvene institucije onog vremena. bili su svima uzor i primjer. 13 . str. Takvim se cjelokupna ishrana sastojala od biljne hrane. Vodilo se računa i o onima koji nisu bili baš spremni da 25 E.. Višak su davali onim koji su umali manje od njih. To učenje je bilo takvog sadržaja da je podjednako privlačilo sve kategorije društva.Ono što ni najveći protivnici nisu mogli poreći bosanskim bogumilima bile su njihove visoke moralne osobine. koje su pravili iz biljake uljike. masnoće. a uz to još i strogog posta (tri dana sedmično). njene dobrote i poštenja”. Drugim riječima. bolesnim i ubogim. Žene su u svemu smatrali ravnopravim članovima društva. Osuđujući gramzivost. sira. Korijeni Bosne i Bosanstva. To su na prvom mjestu pravičnost i poštenje. što je činilo nakronim za doba u kojem je živjela. Njihovi članovi su se zadovoljavali najnužnijim stvarima za život. To je tzv. Imamović. Za njih je isključivo imao građanski karakter. Žene su uzimali pod uvjetom da im bude „dobra i vjerna” i da je mogu otpustiti „po volji”.

se odreknu ovozemaljskih uživanja i da se podvrgnu svim rigoroznim propisima. U prvu su spadali tzv. „savršeni” ili kako ih nazivaju domaći dokumenti „pravi krstjani koji grijehe ne ljube”. Zato su postojale dvije kategorije vjernika. U drugu kategoriju su spadali obični vjernici koji su se zvali „mrsni ljudi”. Prema tome u Bosni u testamentu gosta Radina su postojali „savršeni kristjani” 14 . Bogumilska hijerarhija Bogumilstvo je priznavalo dvije kategorije vjernika: prečišćene izabranike i obične vjernike.

str. str. užitka. a time i djeda.. klonuli su se svakog sjaja.27 „Pravi krstajni” su bili savršeni svojim moralom. starac i strojnik. sugrađaninu Ivanu Stojkoviću u koje su navedeni po redu nazivi činova i časti njezine hijerarhije. Oni su poštovali zabrane konzumiranje hrane životinjskog porijekla (smjeli su jesti samo ribu). skromnošću i odricanjem imali su veliki ugled među ljudima i privlačili ih u krilo crkve. stjecali bogatstvo. koga u aktu o odricanju pominju kao episcopus Sclavonie sive Bossone (episkop). Oni su imali samo jednu obavezu. Hižama ( kućama). Crkva Bosansaka u XV stoljeću.29 On je uz vladara najpoštenija ličnost u zemlji i vladari mu iskazuju čast i dužno poštovanje. 183. Često se javlja u njihovim poveljama. a to je da u svemu slušaju „savršene krstjane” i da se pred smrt pokaju te prime neku vrstu krštenja. Postojala je i ustanova 12 strojnika koji su zajedno sa didom predstavljali Crkve bosansku u zvaničnim odnosima. Slijedili su potpuni asketizam i takvi su obično živjeli u zajednicama. kao obični vjernici. a starci niži stepen hijerarhije. Po nekima to su bili Janjići kod Zenice. god. 15 . u koje je Rački ubrajao strojnike. Ćošković.. Crkva bosanska imala je svoju organizaciju i hijerarhiju. u tzv. 217.ili „kristajne i kristjanice koji grijeha ne ljube”26. 27 isto 28 P. 110 i dalje. a nasuprot tome su bili „mrsni ljudi”. ne lagati i ne činiti drugom zlo. Korijeni Bosne i Bosanstva. Imamović. str. Sarajevo 1963. S obzirom da se tu nalazili dvorovi prvih bosanskih vladara. U niži red su spadali oni koji su primili duhovno krštenje i postali „savršeni” članovi crkve. Unutrašnje uređenje Crkve bosanske prikazano je najpotpunije u poznatom dubrovačkom pismu upućenom 5. doslovno se za njega kaže da je on „gospodar i duhovni otac vaše crkve bosanske”. Sarajevo 1995. Poglavar je bio did (djed). Babić. jeli mrsnu hranu. U jednom dubrovačkom pismu iz 1405. Uloga strojnika bila je vrlo značajna. 29 E. Oni su širili vjeru i uživali veliki ugled i van Bosne. slobodno su se ženili. a zatim su po stepenu dostojanstva slijedili gost. godine napisano jedno njegovo pismo. Na čelu crkve bio je did. starce i goste.28 Did (djed) je predstavljao crkvu bosansku pred vladarem i vanjskim svijetom. takozvani „mrsni ljudi”. ratovali i polagali zakletve. pili sva pića. da su tu otkriveni ostaci crkve Kulina bana i da je u nedalekim Arnautovićima bila krunidba crkve i mjesto održavanja bosanskih 26 A. što bi odgovaralo kršćanskim samostanima ili islamskim tekijama. pa čak i braka. Dok su ostali. ali svim i svačim braniti svoju čast i dostojanstvo. god. jer je tu 1404. Iz te kategorije vjernika regrutirani su starješine crkve. Ne zna se tačno gdje je bilo sjedište bosanske crkve. Ali su morali barem pod starost u svemu biti suzdržljiviji. Sarajevo 2005. ali samo u slučaju kad se tražilo veliko jamstvo za sadržaj teksta koji je izdavala vladarska kancelarija. Pored dida spominju se gosti i starci koji su spadali u red strojnika u kojem su gosti viši. te pridržavati se općih moralnih normi kojima su se odlikovali svi bosanski bogumili: biti pravičan i pošten. Bosanski heretici. god. Živjeli su u zajedničkim domovima-hižama. Iz drugih dokumenata vidi se da je did često boravio i u Moštru kod Visokog. godine upućeno u Bosnu u vezi nekog spora sa vojvodom Sandaljem Hraniće. listopada 1433.. također su bili obavezni da vode pravi isposnički život.

U izvornim dokumentima se „kuća” u kojoj je did živio i radio zove „hiža”. Živjeli su u siromaštvu uzimajući ono što su im davale njihove pristalice. Oni su s didom na čelu predstavljali starješinski red crkve bosanske. Njima su dolazili da ih podučavaju i heretici iz drugih zemalja. Na tu dužnost se dolazilo dugim putem s puno životnih odricanja. kako svjetovnoj tako i crkvenoj vlasti i hijerarhiji. Crkva bosanska je nastala iz raznih pokreta koji su propovjedali odricanje od vlasništva i od zakletve. pogotovo iz dalmatinskih i talijanskih gradova. Dužnosti gosta i starca bila je da pomažu djedu u vodstvu crkve. to jeste samostanima. tako što se odrekao svog društvenog programa. Ostali vjernici su se nazivali jednostavno krstjani. koje domaći izvori nazivaju hižama. Ostali članovi reda strojnika su obavljali druge starješinsko-edukativne funkcije. a žene krstjanicama.skupština. Crkva bosanska nije bila feudalni gospodar. Takvi „krstjani” i „krstjanice” su živjeli u zajedničkim domovima. kao ni samostani ranokršćanski monarških redova. pa zato njeni dostojanstvenici nisu spadali u vlastelinski stalež. Važno je reči da u socijalnom pogledu. Da li je Crkva bosanska imala dualistički ili monistički karakter? 16 . a u stranim „domus Patarinorum”. Razlikovali su se od monaških redova zvanične crkve po tome što nisu imale nikakva posebna sakralna obilježja. Do djeda su bili gosti i starac. niti je uzimala dažbine. naukovanja i moralno-etičkih vrlina. Ne postoji nijedna povelja o darivanju zemljišnog posjeda bosanskoj crkvi. a zadržao dogmatsko učenje. Taj se antifeudalni bogumilski ili patarenski pokret uobličio u Bosni u službenu crkvenu ustanovu. Kod bosanskih bogumila su postojali i monaški redovi. Oba su pripadala redu tzv. otpor prema ratu i nepokoravanje svakoj feudalnoj. vjerovatno se tu nalazilo i sjedište poglavara crkve bosanske. te Francuske. Samo takvi su mogli biti na čelu crkve bosanske. Strojnika kojih je ukupno bilo dvanaest. ali i da proučavaju i tumače dualističko vjerovanje.

zaista heretička. i to bogumilska“. god.Mnogo se rasprava vodilo o tome kakav karakter je imala Crkva bosanska. ustvari srpskopravoslavna. Među srpskim autorima ovo mišljenje je najoštrije zastupao Vaso Glušac. navodno. Historija Bošnjaka. a po njemu je bosanska crkva bila samo jedna od grčkoistočnih crkava. Također i D. različiti srpski crkveni i drugi izvori. Solovjev je u više svojih radova postavio nekoliko naučno osnovanih hipoteza kada su u pitanju dogmatsko učenje. Nju ne osporavaju samo papski i inkvizitorski dokumenti nego je pobijaju. također.Bosanska povelja i dubrovačke isprave ne pružaju podatke na osnovu koji se može zaključiti da su se pripadnici Crkve bosanske držali nekih standardnih kršćanskih vjerovanja i ponašanja koja su bila strana i dualizmu i praksi pripisivanoj bosansko crkvi u rimskom katoličkim dokumentima. kako od Rima tako i od Carigrada. Kniewald je analizom latinskih izvora došao do sličnog zaključka. nego „pravovjerna“ kršćanska crkva sa slavenskim bogoslužjem i vlastitom organizacijom i hijerarhijom. Međutim. u literaturi se javilo i drugo shvatanje. Od srpskog se pravoslavlja. 87. organizacija i struktura Crkve bosanske. po kojem je bosanska crkva. Unošenjem svojih emocija i u nedostatku akademskog obrazovanja pogrešno je interpretirao neke izvore. razlikovala samo po tome što je imala svoju samostalnu bosansku hijerarhiju. koja se odvojila i prihvatila neka heretička vjerovanja. 30 M. Vlastelin je za babunsku riječ kažnjavan sa 100 perpeta. sa vlastitim načelima. u kojima se često baca anatem. da „crkva bosanska predstavlja jaku organizaciju neomanihejske sljedbe u bitnosti jednake onoj koju su na zapadu zvali katharinima ili patarenima“. 17 .30 Prema tome ova teorija o navodnom srpskopravoslavnom porijeklu i karakteru Crkve bosanske je izgubila svaku naučnu vjerodostojnost. čak i poimenično. Na osnovu svojih naučnih analiza Solovjev je došao do zaključka da je „bosanska crkva bila od kraja XII do XV v. Peranović. Sarajevo 1998. Treći naučnik koji je proučavao pripadnost Crkve bosanske bio je Jaroslav Šidak. na pripadnike Crkve bosanske kao heretike. Tako su Rački i njegovi istomišljenici dali jednu cjelovitu sliku Crkve bosanske. str. Ti naučnici su bili Aleksandar Solovjev i Dragutin Kniewald. Dušanov zakonik prijeti globom i batinanjem onome ko izgovori „babunsku riječ“. Istovremeno je heretik koji bi se našao da tajno živi među hrišćanim kažnjavan paljenjem po obrazu i progonstvom. a sebar sa 12 perpera i batinjanjem. ustrojstvom i teologijom. On je zastupao mišljenje da Crkva bosanska nije bila ni heretičja niti pravoslavna. Takvo mišljenje je zastupao B. Imamović. Pored razmišljanja Račkog i njegovih istomišljenika. potpuno nezvisnom. Međutim Glušac je sa izvorima postupao krajnje proizvoljno. tj. nepravedno nazvana heretičkom i da je ona ustvari po svojoj doktrini bila pravoslavna. Neki naučnici podržavaju bogumilsko teoriju o Crkvi bosanskoj. kao organizacije sasvim različite od crkve u okolnim zemljama. „pravoslavna teorija“ ima i mnogo nedostataka..

Sa početkom proučavanja osmanskih deftera ova teorija je jednostavno „pala u vodu“. Bogumilstvom se ne može objasniti ni zagonetka stećaka. američki historičar Crkve bosanske profesor John Fine je u svom istraživanju krenuo od činjenice da su izvori o njoj vrlo protivriječni. Orbini je našao prirodni izlaz u zaključku da su u Bosni morala postojati dva istodobna i naporedna vjerska pokreta ili hereze. ali tamo nema nikakvih stećaka. u kojoj se dosta argumenata odbacuje dualizam i dokazuje monoistički karakter bosanske crkve. ubrajajuči tu i vladajući sloj s vladarem. Na stećcima se susreću uklesani veoma različiti motivi i simboli. Smatralo se da su bogumili. na mnogim stećcima uklesan je krst ili križ. Livio je za razliku od papskih spisa.Među katoličkim naučnicima veliku popularnost je imala teza koju je 1953. ratničkih. kada je većina bosanskog stanovništva već bila ušla u katoličanstvo ili pravoslavlje. Orbini je pored spisa Pia II iz XV st. a što se tiče preostalog svećenstva i pripadnika Crkve bosanske i dualističkog i nedualističkog krila. jedostavno odmah nakon dolaska Osmanlija masovno prihvatili islam. koji su bogumili odbacivali. heretičkih. bili su uglavnom koncentrirani u sjevernoj Hercegovini. cehovskih i drugih. izmoreni stalnim progonima od katolicizma i pravoslavlja.. Prvo je masovno prihvatanje islama. Odatle je John Fine utvrdio da su u srednjovjekovnoj Bosni istovremeno postojala dualistička hereza i raskolnička Crkva bosanska. zahvaljujući živom djelovanju franjevačkih misionara kroz cijelo jedno stoljeće prije dolaska Osmanlija. koju je napisao Pietro Livio iz Verone. bogumilstvo je bilo rašireno i po Bugarskoj. Odatle se u nauci danas općenito vjeruje da svi motivi na stećcima „ne pripadaju jednom jedinom dekorativnom-slikovitom jeziku“. godine. koja se razvila iz rane katoličke organizacije u Bosni. Najveći broj stećaka sačuvan je u Hercegovini i potiče s kraja XVI i početka XV st. a drugo je „misterija“ bosanskih stećaka. Bogumilska teorija o bosanskoj crkvi Franje Račkog uživala je cijelo jedno stoljeće popularnosti i vjerodostojnost jer se smatralo da automatski i logično objašnjava dva druga složena pitanja bosanske povijesti. Tu je protivrječnost uočio jos Mauro Orbini u svom djelu „Kraljevstvu Slovenaca“ iz 1601. Pri tome je važno reči da se ona nije ničim nametala niti je sankcionirala svoj autoritet. koristio i jednom istovremenom hronikom. Bogumilstvo – vjera Bosanskog naroda Jedna od značajnih stvari crkve bosanske jeste to da je bila čvrsto povezana s narodom. Historijska istraživanja pokazuju da su skoro 18 . Pored toga. Pravoslavni Slaveni i pravoslavni Vlasi (stočari) nastanjivali su uglavnom istočnu Hercegovinu. Najveći dio Bosne u užem smislu bio je već katolički ili kriptobogumilski. od paganskih do raznih kršćanskih. iznio Luka Petrović. Na kraju. svjedočio o monizmu bosanske crkve. Iz dileme koju su mu nametnuli protivrječni izvještaji u izvorima. Kako je primjetio Noel Malcolm. Njegov krajni zaključak jeste da je Bosna pred osmansko osvajanje bila nastanjena Slavenima koji su pripadali trima vjerskim skupinama. Trakiji i Makedoniji.

digla se čitava zemlja. odnosno osvajački motivi. stoljeća. onda se to za bogumilstvo ne može reći. Korijeni Bosne i Bosanstva. Ali to je izazvalo ogorčenje u zemlji pa su mu velikaši i narod uskratili poslušnost. 31 Dvjesto godina kasnije jedan suvremeni franjevac je u izvještaju od 20. Ali time je izazvao rumsku kuriju koja je protiv Bosne povela križarski rat. naroda. To ga je natjeralo da se ponovo vrati u krilo domaće vjere. a i onih nekoliko koji nisu. Važno je spomenuti da je i nepokolebljivi bogumil bio i poznati velikaš Hrvoje Vukčić te herceg Stjepan Vukčić. može se reći da je na određen način ona to ipak bila. Ali ipak je sporno pitanje da li je bogumilstvo u Bosni predstavljalo državnu vjeru. Ali ako se uzme u obzir karakter i specifična uloga koju je domaća vjera imala u Bosni.svi domaći vladari ispovijedali tu vjeru. god.. redovito se navode optužbe da i sami vladari slijede i pomažu krivovjerje u svojoj zemlji. tamo žive manihejski heretici. Hrvatići i dr. bili „zaraženi heretičkim krivovjerjem“.. kao ban bio je u jednom trenutku primoran od strane rimske kurije da je se odrekne pa je tako na sili postao katolik. On je po rođenju pripadao domaćoj vjeri. Ako se gleda sa aspekta kako je to bilo zvanična crkva u drugim zemljama. nije ni kršten i na sve načine sprečava fratre u svojoj zemlju da krste ljude.. Njihovu vezu s domaćom crkvom pokazuje i aktivno učešće njenih starješina u vladarskim poslovima. vlastele i vladara. 32 31 E. O odnosu vladara prema domaćoj vjeri najbolje pokazuje slučaj bana Ninoslava iz sredine 13. U izvještajim papinih poslanika. Sarajevo 1995. Imamović. divlji neprijatelji crkve“. inkvizicije i domaćih franjevaca. 186. str. Papa Grgur IX u pismu od 10. 19 . Pavlovići. na to su bili prisiljeni političkim pritiscima od strane papa i evropskih vladara. Narod je predvođen banom pružio žestok otpor i prijetnje Rima su se izjalovile. Klešići. savjetnici.. ovjeritelji državnih dokumenata i sl.. u istinu. Međutim. godine podsjeća bana Ninoslava da su svi njegovi preci. Tada su se svi dizali u njenu odbranu bez obzira da li je cilj napada bio obračun s vjerskim sljedbenicima ili su to bili čisto politički.. za kralja Tvrtka II zabilježio: „Ovaj kralj je samo po vanjštini kršćanin. U Bosni se kroz čitavo razdoblje srednjeg vijeka odvijao najprisniji odnos i suradnja između domaće vjere. 32 E. Sarajevo 1995. Međutim. Na bogumilsku pripadnosti bosanskih vladara upućuje brojna izvorna građa. Pouzdano se zna da je većina velikaških porodica pripadala bogumilskoj vjeri među kojima su bile i one najuglednije i najmoćnije kao Hranići. str. god. To je osobito dolazilo do izražaja u vrijeme kada bi zemlji zaprijetila ospasnot izvana. Imamović. Korijeni Bosne i Bosanstva. septembra 1233. to jeste bivši vladari Bosne. decembra 1435. poslanici. Bogumilske starješine su na dvorovima djelovali kao dijaci. 186.

godine oduzeo posjede vojvodi Pavlu Klešiću. te da su ban i njegov brat dali vjeru knezu Vukoslavu „pred djedom velikim Radoslavom i Žunborom i pred Vlčkom i pred vsom crkvom i pred Bosnom“. niti su je ovi davali. Od njih se nije nikad tražila zakletva. 187. ističe se da je izdata u „hiži velikog gosta Radoslava“. str.Starješine crkve bosanske su i bez formalno pravne podloge uživale veliki autoritet kao od strane puka tako i od stanke vladara i vlastele. Nakon provedene istraga našao je da je kralj nepravedno postupio prema vojvodi pa je savjetovao da se vojvodi povrate oduzeti posjedi i da mi se vrate časti. Dobro su znali koliko se poštuje njihove starješine na vladarskom dvoru i u narodu pa su im i sami svakom prilikom iskazivali dužno poštovanje. svakako stavi potpis nekog od vjerskih prvaka. Naime.33 To pokazuje koliko su bogumilski prvaci imali utjecaj na privatni i javni život zemlje bez formalno-pravne podloge. Pa čak kada se rješavao međudržavni spor.na primjer. ističući da je to „zbog običaja“. ma o kojem pitanju. 34 isto 20 . mada katolici. U povelji o zemljišnom darivanju bana Stjepana II Kotromanića iz 1323. za kojeg se i vani znalo što u zemlji predstavlja i da mu vladar neće uskratiti poslušnost. kada je kralj Ostoja u nastalom sporu 1403. koji su održavali trgovačke veze s Bosnom. Dubrovčani. čak i u slučajevima kada su se sami sporili s nekim od svojih velikaša ili sa strancima. Borbe su bile veoma teške pa je u njima 1304. godine izdate knezu Vukoslavu Hrvatiniću. Kralj je uvažio mišljenje djeda i ispunio presudu bez pogovora. Bosni su u to vrijeme nametnuli vlast hrvatski bribirski knezovi Šubići. kao i ostali stranci. to su visoko cijenili. druga strana je često izričito tražila da spor presudi djed bosanski. a ustvari radi sigurnosti jamstva. visoko su cjenili moralnu stranu bogumula. Križarski pohod na Bosnu Da su bosanski bogumili predstavljali ne samo vjersku nego i političku snagu zemlje. ulogu sudije je preuzeo djed crkve bosanske. vidi se iz slučaja koji se zbio 1304. Akciju za njeno oslobođenje poveli su upravo bogumili. I banovi i kraljevi su s velikim poštovanjem uživali mišljenje i stavove bogumilskih starješina. Često su izričito zahtjevali da se na ugovore koje su sklapali s bosanskim vladarim ili nekim od bosanskih velikaša. godine poginuo nametnuti 33 isto. Tako. 34 Čak i Dubrovčani. godine. Dovoljno je bila njihova riječ.

godine. Ovaj je bio svjetan težine zadatka pa je sa svoje strane u akciju uključio svog nadbiskupa da i on pomogne da se Bosna očisti od heretika. Sarajevo 1995. Da bi se postigao puni uspjeh papa savjetuje nadbiskupa da u onim zemljama (to jeste Bosni) „podstiče vjernike protiv nevjernika“. prelatima i svim vjernicima u Kranjskoj. to jeste katolike protiv bogumila35. Imamović. I ovog puta organizaciju je povjerio madžarskom kralju. str. Iako su bogumili pristali na sve što je papin legat od njih tražio. oslobodili zemlju i na prijetolje vratili svoje Kotromaniće. Može se sasvim puzdano reći da se ni s jednom drugom herezom nije tako dugo bavila. Ali što su bogumili više jačali. ali se čak ni po tu cijenu nisu htjeli odreći svojih vjerskih ubjeđenja koja su svojim sadržajem savršeno odgovarala njegovom duhu i mentalitetu. str. 36 35 E. i postala je leglom zmija i grabežljivih ptica“. 196. a zemlja je zarasla u trnje i koprive. Istri. Zadovoljan tokom priprema. rimska kurija je sve više pojačavala borbu protiv njih. Koliko god su pape bili uporni i odlučni u namjeri da im stanu u kraj. Bosanci su predvođeni bogumilskim starješinama malo iza toga zadali odlučan udarac tuđinskoj vojsci. biskupima. bribirski ban Mladen Šubić. poslat svim nadbiskupima. ipak ovaj je napustio Bosnu pun slutnji za prosperitet katoličke crkve u toj zemlji.. Nakon toga ugleda i politička moć im je još više porasla. 196. međutim. Sarajevo 1995. 36 E. Korijeni Bosne i Bosanstva. bila je ona iz 1203. 21 . god. dalje se ovakva slika Bosne: „U Bosni i susjednim oblastima naraslo je mnoštvo nevjernika. Križari su pozvani i iz drugih zemalja i sve je upućivalo da se Bosni opet sprema velika nesreća. Pokazalo se brzo da je bio u uravu jer je nekoliko godina iza toga tamo hereza opet toliko zavladala da je 1221.tuđinac. papa je uputio nadbiskupu pismo puno pohvalnih riječi što je „hrabro pristupio križarski mač da goni heretike u Bosni“. Srbiji i drugim zemljama. godine papa Honorije III počeo s novim pripremama za križarski pohod. U jednom papinom aktu iz 1234. Prva ozbiljnija i ratom zapriječena intervencija od strane rimske kurije protiv bosanskih heretika za koju se historijski zna. Nju je. Imamović. Hrvatskoj. Korijeni Bosne i Bosanstva. toliko su Bošnjani bili ustrajni da je odbrane i u njoj opstanu. ban Kulin diplomatski izbjegao. dakle sugerira vjerski rat i krvoproliće unutar samog naroda. a da je polučila manje uspjeha kakav je bio slučaj s bosanskim bogumilima. To ih je stajalo rijeka i potoka krvi.. godine. U izvještaju o tim događajima doslovno stoji da je dotični poginuo u Bosni „od nevjernih heretika“. god. Dalmaciji. ubjedivši papi i poslane inkvizitore da će ubuduće sve biti po želji Rima. Zanimljive su dalje papine upute nadbiskupu u vezi pripremanog rata. Ova sugestija pokazuje kako politike stranaca nisu birale sredstva samo da bi postigli svoj cilj.

O tome kako je tekao razvoj događaja najbolje govori slučaj da je već prve godine rata bosanski biskup Ivan molio papu da ga razriješi te dužnosti.Za vojskovođu ovog novog križarskog pohoda imenovan je sin madžarskog kralja Koloman. prolila mnogo krvi. str. Papa mu je posebnim aktom „dozvolio“ da osvojenu bosansku državu stavi pod svoju vlast. opljačkala i spalila. U novo nastalim političkim prilikama bogumili su se odlučili na sasvim zagonetan korak i prešli na islam. Bogumili i proces širenja islama Starobosanska vjera je nestala zajedno sa starobosanskom državom. Zato je i ovaj napad ujedinio sve snage zemlje. 37 Ovo jasno pokazuje političku pozadinu ovakvih i sličnih akcija protiv Bosne. i vladara. godine odvraća od te namjere i hrabri da ustraje u svojoj teškoj borbi i savjetuje ga: „Ne bježi do smrti od tvoje teške službe nego da na heretike i ostale protivnike katoličke vjere muški i jakom rukom udariš“38. To je fenomen koji se nije ponovio ni u jednoj drugoj zemlji koju su Osmanlije osvojili i isto tako dugo držali pod svojom vlašću koliko i Bosnu. pa je pružen žestok otpor. 22 . Hrabrenje nije pomoglo. nije ništa ostvareno od onoga zbog čega je papa poveo rat. i vlastelu. Nisu pomogle ni brojne tvrđave koje je ugarski nadbiskup sagradio u rubnim dijelovima zemlje iz kojih je ugarska pisada štitila „pravu vjeru“. Čudno je to što se primanje islama odvijalo bez ikakavih prisila. Ovaj kao i svaki drugi rat koji je vođen protiv Bosne. uz obrazloženje da ne može izaći na kraj s bogumilima. Smatra se da je stare Bošnjane u krilo islama gurnula 37 isto 38 isto. Papa ga u pismu od 20. tadašnji namjesnik u Hrvatskoj. smatran je od strane bosanskog naroda kao pokušaj da se zemlja pokori i ukine njena samostalnost. Čim se neprijateljska vojska povukla. 197. Iako je neprijateljske vojska prošla svom Bosnom i Humom. jer je biskup poginuo u borbama pošto je iza toga za bosanskog biskupa imenovan dominikanac Ponsa. u Bosni se nastavilo po starom. i heretike. septembra 1235.

U njihove ruke su prešla dva grada u srednjoj Bosni – Hodidjed i Vrhbosna. baš taj očekivan prorok. ali međusobno 39 E. godine. pokazujući se tobože ljubazni prema njima i obećavaju da će svaki od njih biti slobodan. Čajniče. oni su se javili stotinama godina prije dolaska Osmanlija u Bosnu.40 Ovdje se ne govori direktno zašto će se njegov puk „lahko odmetnuti“ od njega. To je najbolje oslikao sam posljednji kralj Stjepan Tomašević. g.. Zna se i to da su odmah nakon kosovske bitke Osmanlije počeli sve češće provaljivati u Bosnu. Bogumili su se stoljećima nadali dolasku od Isusa nagovještenog proroka. g. pa čak i na novcu. Osnovni moralni principi koje nalaže njihova vjera bila su vrlo bliza principima koja propisuju islam. u heraldici. Korijeni Bosne i Bosanstva. 208. Bio je još jedan važan faktor koji je olakšao i ubrzao bogumilsko obraćanje na islam. Imamović. Upoznavši islam. Na bosanskim stećcima . zato će se puk tim varanjem lahko odmetnuti od mene. str. 23 . samo zato što su slijedili vjeru koja nije odgovarala zvaničnoj crkvi. a od 1416. Već im je tada u ruke palo Nevesinje. Foča i Pljevlja. stoljeću. stekli su uvjerenje da je upravo Muhammed a. veoma odgovara načinu života u derviškim tekijama. po kojima se i danas naziva naselje Kalesija.s. Sa svojim odredima su stalno prisutni na ovom prostoru.. Obje vjere su koristile iste astralne simbole – polumjesec i zvijezdu. nego zbog pogubne politike koju je vodio i u kojoj se borio protiv crkve bosanske. kaka su se u njihovu sredinu naselili pripadnici muslimanskog hazarskog plemena Kalisija. u pismu upućenom papi Piju II. Ni vlastela se neće dugo održati u svojim gradovima ostavljena od seljaka“. zbog toga što je stoljećima vršila inkviziciju. za stalno. 209. Poznati dubrovački historičar Mavro Orbini navodi da su mnogi kršćanski pisci ustvrdili da je Bosna pala zbog unutarnje nesloge. prvo nakratko. U obje vjere postoje dnevne i noćne molitve. a od 1428.Evropa. god. Iz historijskih izvora znamo da su se stanovnici Bosne prvi put susreli sa ovom vjerom još u 12. 39 Zbližavanje bogumila i Osmanlija se desilo mnogo prije sultanovog pohoda 1463. Sarajevo 1995. a to su brojni zajednički elementi koji su ove dvije vjere činili dosta bliskim. Ni kod jednih nije postojao sedmični strogo praznični i neradni dan. Na proces islamizacije je bitno utjecala činjenica što su se mnogi bosanski heretici upoznali s islamom mnogo ranije nego što su Osmanlije zauzeli Bosnu.. Način života u bogumilskim hižama. koji k njima otpadne. 40 isto. Bogumili su imali strog post koji je sličan ramazanskom postu. str. križarske pohode i druge kazne. dok im je petak imao isto značenje. a ona 1435. kao što su to učinili i velikaši. neposredno pred sultanovo pohod: „Turci su u mojem kraljevstvu podigli nekoliko tvrđava i laskaju seljacima. g. To sigurno nije zbog „turskog laskanja“. jer su „Bošnjaci bili vrli ranici.

42 isto 43 isto 24 . Do dolaska Osmanlija uobičajeni oblik grobnog obilježavanja bili su stećci. Imamović. Stećci – Grobovi naših predaka Stećci predstavljaju jednu od najzanimljivijih i najznačajnijih pojava u umjetnosti stare Bosne. uz koje stoji ime oca Petar. To je jedinstven i neponovljiv tip nadgrobnih spomenika koji su svojim oblikom. 211. koji označava stari bosanski pozdrav). godine. na primjer. zabilježeni su brojni pojedinci koji nose tipična islamska imena. 43 Proces islamizacije se može također pratiti i na grobnim spomenicima. Pribiša. na pojedine nišane se stavlja čak križ (nekropola u Žunovima kod Sokoca. Oni koji su primili islam prihvatili su i novi tip nadgrobnih spomenika. koji je svakako bio dobro obavješten o stanju u Bosni pred i tokom turskog osvajanja. Toga je bio svjestan i papa Pijo II. str. 41 Te nesloge su bile uzrokovane zbog kraljevog i papinog neprijateljskog odnosa prema domaćoj vjeri. Korijeni Bosne i Bosanstva. bila je temeljna i primila je trajni karakter. pored Alipašine džamije i na Hanbinoj carini u Sarajevu. Umjesto ranijih stećaka sada stavljaju tipične turske nišane. pa s time u vezi iznosi svjedočanstvo da su „bosansku državu izdali manihejci (bogumili). kao na primjer. pored što se u natpisu navodi da tu leži. dlan s raširenim prstima (veoma čest motiv na stećcima. u Kovačini na Popovu polju utd. što je narod okrenuo protiv kralja i katoličanstva. Jusuf sin Radivoja i sl. umjetničkim sadržajem i okolnostima nastanka skrenuli pažnju svjetske javnosti još prije četiri i po vijeka. Marko i sl.nemirni“. zatim u sudskom materijalu koji se odnosi na zemljišne parnice i u drugim slićnim dokumentima. ili neka druga neislamska. 42 Proces širenja islama koja je zahvatila Bosnu po turskom osvajanu. Bosanski stećci uz engleske stoneheng su najzanimljivija pojava u evropskom kulturnom stvaralaštvu. dakle nekoliko godina po osvajanju zemlje. Takav motiv je uklesan na nišanima na starom groblju Alifakovcu. a zatim lažni katolik“. Na onima iz prvih godina turskog osvajanja. 41 E. god.. Abdulah sin Radoša. odnosno bogumilska obilježja. Sarajevo 1995. Riječ je o prvom pokoljenu starosjedilaca koji su primili islam.). bivši manihej. Već u prvom osmanskom popisu stanovništva obavljen 1460.. a tvrdi grad Bobovac vojvoda Radak.

koja su danas daleko od svakog naselja. već davno zastario jer su nakon završenog evidentiranja od prije 20-tak godina pronađeni još brojni lokaliteti koji su istraživačima ostali nepoznati. turskog razdoblja (nišani) i iz savremenog doba. u kojim leže davnašnji kauri (kršćani). vijeku. po čemu liče na rimske sarkofage. Uglavnom su bili stranci čiju su pažnju izazvali njihovi neobični oblici i ukrasni motivi. Može se pouzdano reći da se stećci iskljućivo vežu za bosansku kulturu i da oni predstavljaju dio izvorne i orginalne baštine bosanskog naroda. pa tako iz prethistorije (ilirski(. Prvo naučno proučavanje stećaka započinje tek krajem prošlog i početkom ovog stoljeća. godine. srednjeg vijeka (stećci). Nekoliko izvještaja potiče iz 18. Rijeć je o kultu groblja ali i o kulturno-etničkom kontinuitetu života na bosanskohercegovačkom prostoru. Oblikom razlikujemo one koji su položeni na zemlju. dok je najmalje sarkofaga. običaji i priče. veličina i položaja. U Bosni se stećkom naziva svaki veliki nadgrobni kamen koji leži na starom groblju. To je razlog da su mnogi stećci pomjerani. vijeku. U tome se. u koje spadaju ploče. koliko oni postoje. ispod kojih se tražilo „zakopano blago“. vjerovanja. Znatan broj je uništila ljudska ruka. u koje spadaju: sanduci i sarkofazi (sljemenjaci). mnogi su nestali. To su sanduci čija je gornja površina izrađena u obliku dvoslivnog krova. Također je dosta rašireno vjerovanje da se pod nekim od ovih kamenova krije zakopano blago. Tada je načinjen njihov prvi popis i prebrojavanje.547 primjeraka. Često se pripovijeda da pod njima leže svatovi. Taj je broj međutim. što je i činjenica. i one koji stoje uspravno. Željelo se da se i na taj način uspostavi trajna veza između živih i mrtvih. pa i više. Groblja sa stećcima su po pravilu smještena na pažljivo odabranim mjestima. a onda dolaze sanduci. Strećci za bosanski narod imaju posebno značenje i sa njima su povezane mnoge njegove svjetovne i vjerske manifestacije. 25 . Savršeniji oblik sanduka čine sljemenjaci. Prvi stručni izvještaji o bosanskim stećcima potječu iz daleke 1530.612 lokaliteta s ukupno 58. zatim četvrtasti stupovi i krstače. najviše učinilo nakon Drugog svjetskog rata od kada potječu brojne domaće i strane studije i monografije. Do danas je evidentirano 2. međutim. Širi naučni interesi za ovu vrstu spomenika počinje se javljati tek u 19. O njihovom postanku u narodu postoje razna predanja. Ima ih raznih oblika. Najveći broj stećaka čine ploče. Ima slučajeva da se na jednom te istom mjestu nalaze grobovi iz nekoliko epoha. Kod muslimanskog dijela stanovništva nekropole sa stećcima se ponekad nazivaju kaurskim grobljem. čak u brdsko-planinskim i šumskim proplancima. Kroz razdoblje od 700-800 godina. Nekropole sa stećcima nalazimo i na potpuno pustim mjestima.Rašireni su po čitavoj Bosni i Hercegovini. Kasnije putopisci spominju ovo kamenje i daju njihove opise. Nekropole sa stećcima se nalaze i na mjestima gdje je već od ranije postojalo neko groblje. Na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine rašireno je vjerovanje o njihovoj neobičnoj moći. antike (rimski).

Taj motiv je kod starobosanskog stanovništva bio toliko ukorijenjen da nije napušten ni u tursko doba kad je izvršen masovan prijelaz na islam. To je često njihov osnovni karakter. Ilijaš. mir i dobra želja prema drugima. To je univerzalni i opći znak kojim se iskazuje dobronamjernost. biljni motivi zauzimaju posebno mjesto. Stećci ovakvih oblika i ukrasa najviše se susreću u oblastima srednje i istočne Bosne (Olovo. obično kružnicom ispunjena zracima. Oni su najčešći ukrasi stećaka i njihov su glavni sadržaj. Glamoča. Pored čisto dekorativnog sadržaja ljiljan ne nekim stećcima ima i heraldičko značenje. To ispruživanje ruke u Bosni ima veoma dugu tradiciju. a u Bosni oko Travnika. Umjetnost stećaka karakteriziraju i likovne predstave. Ima ih najviše na prostoru istočne i srednje Bosne.U grupu stojećih stećaka spadaju stupovi. Ima ih raznih izgleda. gdje umjesto gornjeg kraka ima polukrug. svega 324 primjerka.). 26 . Podignuta ruka sa raširenim dlanom ima isto značenje kod svih zajednica svijeta. Zvijezda i sunce se na stećcima prikazuju na razne načine. Kalesija itd. razni kružići i sl. Veoma čest motiv stećaka je i križ. koji je kod prethistorijskog stanovnika simbolizirao sunčev hod po nebu. Na stećcima iz Zgošće (danas u Zemaljskom muzeju) prikazan je niz od pet jahača koji kreću u lov. Taj znak se često javlja na keramičkim posudama koje su pronađene na brojnim prethistorijskim lokalitetima diljem Bosne. Veoma čest motiv na bosanskim stećcima su i predstave polumjeseca. Drugi čest i karakterističan motiv koji se također može označiti kao tipičan bosanski jeste ispružena ruka s otvorenim dlanom i ispruženim prstima. Najčešći ukrasni motivi stećaka su uske vijugave linije na kojim vise trolisti s peteljkama. Od životinja najčešće je prikazan jelen. Označavanje sunca znakom svastike također ukazuje na predhistorijsku tradiciju. zatim u obliku slova T ili u obliku tzv. kojih je u ono doba bilo u izobilju po bosanskim šumama. koptskog križa. često u obliku pravog križa. Na stećcima iz Hercegovine vide se drugačiji arhitektonski motivi. tako i zbog tehnike izrade. Pojedini stećci svojim oblikom i ukrasom dočaravaju kuću. Većina ih se nalazi u Hercegovini u krajevima oko Nevesinja. Polumjesec i zvijezda javljaju se u tolikoj mjeri na stećcima da se dugo smatralo da su to elementi starobosanskog grba. Poznati stećak iz Zgošća kod Kaknja je pun predstava ljiljana. Bileće i Gacka. bilo da se javlja u samostalnoj predstavi ili u kombinaciji s polumjesecom i zvijezdom. zvijezde i sunca. rozetom ili svastikom (kukastim križem). Stećaka ovog oblika ima malo. kako zbog sadržaja molitve. a to su krajevi u kojima se drvene kuće susreću i u današnje vrijeme. U širokom repertoaru ukrasa. Zenice. Posebnu vrijednost stećaka predstavljaju ukrasi.

Zaključak Već odavno je konstatovano u historijskoj literaturi da je pojava bosanskih bogumila najznačajniji historijski događaj u historiji srednjovjekovne bosanske države. Franje Račkog do danas traju rasprave o korijenima. kako na društveno-ekonomskom. suštini i načinu vjerskog ispovjedanja bosanskih bogumila. vezama. 27 . dodirima. Prije jednog stoljeće. od temeljnih postavki dr. vjerskom tako i na ideološko-političkom polju djelovanja.

U političkom i državnopravnom pogledu. ikone i bogosluženje a jedan dio njihovog učenja djelimično je bio uperen protiv moćnih i bogatih. savjetnici i diplomati na dvorovima vladara ili bosanskih feudalaca. Iako su teritrorijalnim osvajanjem u područje srednjevjekovne bosanske države ušla i područja s katoličkim i pravoslavnim stanovništvom. patnji i zla. prepisivači. Također bosanski bogumili nisi ubirali porez kako su to radile druge dvije crkve. Prema najnovijim istraživanjima bosanski bogumili pojavljuju se u historijskim izvorima. niži stepen je bio gost. Bosanski bogumili odvojili su se od pravoslavaca i katolika svojim teološkim shvatanjem o porijeklu i prirodi dobra i zla. svijet u kojem se živi pun je nereda. jeres). osuđujući sve materijalno. iluminatori i kaligrafi. ubijanje životinja i ljudi. ako je Bog savršen. Bosanski bogumili su bili podjeljeni u dvije skupine: „pravi krstjani koji grijeh ne ljube“ i „mrsne ljude“. Bogumile su uglavnom činili seljaci i zemljoradnici. bogomili. a riječ je o autentičnoj bosanskoj posebnosti koja povezuje se sa sličnim evropskim i azijskim pokretima. vladara. kao zaseban i autentičan bunt krajem XII stoljeće. Živjeli su u zajednicama grupisanim u hiži (kuće bogumila). Bosanski bogumili su predstavljali i dominantnu vojno-političku snagu srednjevjekovne bosanske države koja se suprostavila nadiranju sa svih strana (bilo da je riječ o vojno- političkoj od strane mađarske ili crkveno-krstaškim od strane katoličke i pravoslavne crkve). crkva bosanska. gdje se na čelu nalazio did. a na najnižem nivou su bili krstjani. bosanski bogumili nisu izgubili na značaju. vlastele i svjetovne vlasti uopšte. Oni su radili za svoj novac kao pisari-notari. koje je snažnim procesom feudalizacije izgubilo slobodu. bosanski bogumili bili su i ostali sinonim slobode i slobodne i nezavisne srednjovjekovne bosanske države. beskonačnog i konačnog. bogumili su nastojali da izbjegnu zlo tihim i pobožnim životom. Organizacija bogumila bila je čvrso provedena u hijerarhijskom pogledu.Prema vjerskom učenju bogumila. te su osuđivali sjaj i bogatstvo katoličke i pravoslavne crkve. svete tajne. Smatrajući da je i sam čovjek proizvod zla. Dakle oni su pružali fizički otpor svima koji su htjeli da zauzmu Bosnu ili da unište njihovo vjerovanje. njegovo djelo. svojom specifičnom organizacijom i vjerskim ubjeđenjem koje je identifikuje pod različitim imenima (vira dobrih Bošnjana. 28 . što je prouzrokovalo prihvatanje ove vjere od strane većine bosanskih bogumila. Oni su sebe smatrali pravim nasljednicima Isusa i apostola.Bogumilsko vjerovanje je izdanak manihejstva koje je došlo sa istoka. i odnosu Božijeg savšenstva i nesavršenstva svijeta. o odnosu Boga i svijeta. U XV stoljeću došlo je do dodira sa islamom. kao vjerska i teološka misao i duh ranije slobodnog seljaštva. Potrebno je napomenuti da se bosanski bogumili pojavljuju u jednom specifičnom društveno-ekonomskom periodu srednjovjekovne bosanske države. pa su zato bogumili smatrali da je Sotona tvorac svijeta u kojem se živi.

te u mnogim svojim manifestacijama imaju vrlo značajnu ulogu poboljšanu duhovnog. vrijednom uporištu u stanovništvu. nezavisni. on social- economic. Bogumils religion is believed to be part of maniheyst which has come from the east. from the foundations set by dr. 29 . Zapamćeni su po jakim i zanimljivim vezama. plitičkog i kulturnog života. the arguments about the roots. Until today. religious and ideologic-political field of activities. Conclusion For a long time it is said in historic literature that the appearance of bosnian bogumila is the most important historical event in the history of medieval bosnian state. contacts and the way of religious confessing of Bosnian bogumils still last. Franjo Rački. bili su i ostali vira dobrih Bošnjana. kao i država u kojoj su djelovali te su dali nemjerljiv doprinos jačanju bosanske države.Bogumili su bili najvrijednija pojava u historiji srednjovjekovne Bosne. connections. From one century ago. They thought of themselves as true followers of Jesus and the apostols.

They've lived in communities grouped in „hizi“ (houses of bogumils). lords and the world supremacy . the world in which we live is full of chaos. which caused the acceptance of this religion from most of the bosnian bogumils. illuminators and penman. Considering that the man himself is a product of evil. Bosnian bogumili appear in historic sources as a unique activiti in the end of XII century. Organisation of bogumils was firmly implemented in the hierarchy view. so they judged the glory and the fortune of catholic and orthodox church. They have given a physical resistance to everyone who wanted to conquer Bosnia or to destroy their beliefs. Contact with islam occurred in the XV century. In political and state-low sense. suffering and evil. and the relation of God and the world. bosnian bogumils didn't collect taxes as the two other churches did. Bosnian bogumils were divided in two groups : „pravi krstjani koji girjeh ne ljube“ i „mrsne ljude“. with their specific organisation and religious beliefs which identifies it under various names. bosnian bogumils did not lose their significance.According to the newest research. the rulers. According to the religious teachings of bogumils. counselors and diplomats at the mansions of the lords or bosnian feudals. if God is perfect. political and cultural 30 . icons and God-serving and one part of their teachings was partly against the rich and wealthy. It is important to mention that the Bosnian bogumils appear in one specific social and economic period of medieval bosnian state as a religious and theological vision and spirit of the earlier free villagers. killing animals and humans. his act. came territories with catholic and orthodox population. which has lost its freedom by the powerful process of feudalisam. transcriptors. They have worked for their own money as writers. Bosnian bogumils have seperated from the orthodox and catholics with their theological understanding of their origin and nature of good and evil. Bogumils were the most valuable appearance in the history of medieval Bosnia. the relation of Gods perfection and the imperfection of the world. Bogumili were mostly peasants and field workers. Bosnian bogumils represented the dominant military and political force of medieval bosnian state which defended against the attacks from every direction. holy secrets. but it really is about an authentic bosnian uniqueness which connects with similiar european and asian movements. judging all the material things. behind him was „gost“ and at the lowest level were the christians. That is why the bogumils have considered the Satan as the creator of the world we live in. with the territorial conquer in the zone of medieval bosnian state. infinity and the end. so they have a very important role in their events as with improved spiritual. bogumils wanted to avoid evil with silent and religious life. bosnian bogumils were and are a synonym of liberty and freedom and independent medieval bosnian state. Also . Even though. where the „did“ was in the front.

life. They are remembered by the strong and interesting connections. valuable base in the population. Prilog 31 . that they were and are a religion of good Bosnians. independent as the state in which they acted and that they have given an unmeasurable contribution to the enforcement of the bosnian state.

bhp.blogger.ba 45 www.ba 32 . Staćak u Radmilju kod Stoca44 Poštanska marka sa stećkom45 44 bosnianplaya.

org 33 .ba 47 sr.wikipedia.blogger. Stećak46 Širenje bogumilstva kroz Evropu47 46 bosnianplaya.

ba 49 Mak Dizdar. god. Kameni Spavač. Stećak u Radmilju kod Stoca48 Radmilja Ova ruka što iz kama niče Nemušta je al bez priča nije Ova ruka kaže ti da staneš I pomno pogledaš na svoje ruke Ona te poziva da odahneš I zamisliš se nad svojim rukama Mak Dizdar49 48 bosnianplaya. str.blogger.. 53 34 . Sarajevo 1975.

Prostor pronalazaka stećaka u BiH50 50 www.com 35 .moforaja.

Stećci51 Tekst sa jednog stećka Ovdje leži Ljubljen u Vrhbosni rođen u Vrhbosni zakopan na svojoj zemlju na plemenitoj. bio je prozor. str. Bogumili kao inspiracija. 2007. Ja sam bio onaj koji je cijeli život na raskrsnicama stajao. Ovaj kamen mi je usjekao Držeta a zapis upisao Husan ne da pokažu da sam bio već da me više nema Ljeta gospodnjeg 1258.. I u sobi gdje sam bio.52 51 rakitnica. 36 . razmišljao. I mislio sam sa mojom smrti će to konačno stati.com 52 Kadrić Ševko.blogspot. god. Ali sam ja uporno gledao u pod. Al nije i moja smrt sve starija i sve tješnja je. Bio sam onaj koji se pitao kako to da nebo ne stari a iz njega se stalno rađaju nova godišnja doba. 12. oklijevao. a iza prozora beskraj.

ba 37 . Stećak ispred Zemaljskog muzeja53 53 bosnianplaya.blogger.

bosnianplaya. god. Sarajevo. Zagreb 1972.bhp. 1998. 2004. sr.blogger. god. Opština Kalesija. Veselin Masleša. 1995. 10.moforaja. Tuzla. 9. Studija o Bosanskim Bogumilim.ba 2. god. Institut za Istoriju. rakitnica. izdavač – Hamlet.blogspot. Literatura 1. Babić Ante. Pedagoška akademija. Imamović Enver. god. Bogumili kao inspiracija. Jaliman Salih. Klaić Nada. Kadrić Ševko.com 5.wikipedia. Imamović Mustafa. Svjetlo riječi-Sarajevo. Izvor za hrvatsku povijest do 1526. Sarajevo 1963. Sarajevo 1975. drugo izdanje 1999. Crkva Bosanska u XV.ba 3. 5. 2007. 11. 2. godine. Sarajevo. Kameni Spavač. Internet: 1. Bosanski Bogumili: mit i stvarnost. Korijeni Bosne i Bosanstva. 1996. 7. god. Bošnjačka zajednica kulture Preporod. Sarajevo.org 4. Pregled historije Bosne i Hercegovine od prahistorije do kraja srednjeg vijeka. stoljeću. god. www. 3. www. Arnautović Esad. Jaliman Salih. 6. god. Kršćani bosanske crkve. 4. Historija Bošnjaka. Mostar 1997. Mak Dizdar. god. Ćošković Pejo. Bosanski heretici. 2005. 8. god.com 38 . Sarajevo. god. god. Petrović Leon.

..........................................................................9 Teorija i praksa............................................................................................................................................. Sadržaj Uvod........................................................................................29 Prilog........................................37 39 ...............................................................................................................................................2 Porijeklo bogumila (Crkve bosanske)................................................................................................................................................22 Stećci – Grobovi naših predaka........................................................................16 Bogumilstvo – vjera Bosanskog naroda................................3 Bogumili u Bosni..14 Da li je Crkva bosanska imala dualistički ili monistički karakter?....................................20 Bogumili i proces širenja islama.........................................................................12 Bogumilska hijerarhija...............................................................................................18 Križarski pohod na Bosnu............................................................................................................................................................................................27 Conclusion........................1 Bogumilstvo.........................................................................5 Kulin Ban i bogumili..................................................................31 Literatura......................7 Bogumilsko vjerovanje...................................24 Zaključak................................................................