1

DEFINICIJA ZAVARIVANJA (str 1)

Zavarivanje je tehnološki proces dobivanja nerazdvojnih spojeva, ostvarenih uspostavljanjem međuatomskih veza između elemenata uz postojanje difuzije, pri čemu spojevi imaju neprekidnu strukturu.
2 OGRANIČAVAJUĆI FAKTORI TEHNOLOŠKOG POSTUPKA ZAVARIVANJA (str 2)

Kao tehnološki postupak zavarivanje ima i svojih ograničavajućih faktora, a to su : − − − −
3

Utjecaj čovjeka na kvalitet. Postojanje strukturnih nehomogenosti. Mogućnosti prisustva grešaka materijalne nehomogenosti. Mogućnost prisustva unutrašnjih napetosti.
KAKVU GRAĐU IMAJU METALI U ČVRSTOM STANJU (str 4)

Metali i njihove legure u čvrstom stanju imaju kristalnu strukturu. U čvo – rovima prostorno formirane kristalne rešetke smješteni su po određenom rasporedu atomi, koji osciliraju oko svog ravnotežnog položaja.
4 NACRTATI DIJAGRAM UZAJAMNOG UTJECAJA DVIJE POZITIVNO NAELEKTRISANE ČESTICE (DIJAGRAM ZAVISNOSTI SILA PRIVLAČENJA I ODBIJANJA) (str 4)

5 6

VRSTE ZAVARIVAČKOG LUKA (str 6) DEFINICIJA ZAVARIVAČKOG LUKA (str 7)

Zavarivački luk predstavlja vrstu stabilnog električnog pražnjenja kroz gasni prostor između elektroda. Karakteristika ovakvog pražnjenja su mali napon između elektroda, velika gustina struje i visoke temperature gasa.
7 SHEMA ZAVARIVAČKOG LUKA (str 7)

anodni pad napona.dužina luka.napon luka.7.anodna oblast. data je shema zavarivačkog luka. na kojoj oznake predstavljaju sljedeće: Ul .Na slici 2. Skretanje luka postaje znatno pri zavarivanju istosmjernom strujom iznad 300 A. 3. Pri ručnom zavarivanju skretanje luka se može smanjiti ako se elektroda nagne na istu stranu na koju skreće luk.).pri zavarivanju ugaonog šava.pad napona u stubu luka.2.katodna mrlja.anodna mrlja: l. u V. Uk.2.15). Pri zavarivanju naizmjeničnom strujom skretanje luka je znatno manje nego pri zavarivanju istosmjernom strujom.stub luka. 2. Utjecaj feromagnetnih masa na skretanje luka a . u mm. u V. 4.15. .pri zavarivanju V-šava. c . zbog stvaranja promjenjivog magnetnog polja. Slika 2.katodna oblast. u V. 9 UTJECAJ FEROMAGNETNIH MASA NA SKRETANJE LUKA (str 14) Pri zavarivanju u blizini feromagnetnih masa što dovodi do skretanja luka prema tim masama (sl. pri zavarivanju vrši skretanje luka u zavisnosti od mjesta vezivanja osnovnog materijala za izvor struje (sl. b . Us. 1.14. 5.utjecaj ivice lima na skretanje luka. u V.katodni pad napona. 8 SHEMA UTJECAJ SOPSTVENOG MAGNETNOG POLJA NA SKRETANJE ZAVARIVAČKOG LUKA (str 14) Sopstveno magnetno polje stvoreno istosmjernom strujom. UA.

zove se efektivna toplinska moć zavarivačkog luka i iznosi: q = U 1 ⋅ I Z ⋅ n ef gdje je: nef -efektivni koeficijent korisnog dejstva zavarivačkog luka.70 -0.80 − Zavarivanje topljivom elektrodom sa debelom oblogom: nef = 0.napon luka.95 11 TOPLINSKI BILANS ZAVARIVAČKOG LUKA (str 16) Toplinski bilans zavarivačkog luka prikazuje raspodjelu ukupne toplinske moći na zagrijavanje i topljenje osnovnog i dodatnog materijala i na razne gubitke.struja zavarivanja . Jedan dio ukupne toplinske moći luka se troši na zagrijavanje i topljenje osnovnog i dodatnog materijala. Dio ukupne toplinske moći luka koji se troši na zagrijavanje i topljenje osnovnog i dodatnog materijala.17 Toplinski bilans zavarivačkog luka a .17.72 − Zavarivanje topljivom elektrodom u zaštiti argona: nef = 0.10 UKUPNA TOPLINSKA MOĆ ZAVARIVAČKOG LUKA q (str 15) Ukupna toplinska moć zavarivačkog luka predstavlja količinu topline koja se izdvoji u luku u jedinici vremena : q1  U 1 I Z (W) gdje je: Ul .70 -0.50 -0. je prikazan toplinski bilans zavarivačkog luka za dva postupka zavarivanja.58 -0.85 − Zavarivanje pod praškom: nef = 0. q = q1 ⋅ nef Vrijednost koeficijenata nef za razne postupke zavarivanja: − Zavarivanje netopljivom elektrodom u zaštiti argona: nef = 0. Slika 2.onalnije koristi pri automatskom zavarivanju pod praškom.80 -0.Za ručno zavarivanje obloženom elektrodom.Za automatsko zavarivanje pod praškom. Na slici 2.u A.60 − Zavarivanje topljivom elektrodom u zaštiti ugljendioksida: nef = 0. dok se drugi dio troši na odvođenje topline u okolnu sredinu i na gubitke usljed isparavanja i prštanja tečnog metala. u V Iz. b . 12 PODJELA ZAVARIVANJA PRISKOM (str 17) . Iz navedenih podataka se vidi da se toplina izdvojena u luku najraci .

Koeficijent provođenja topline λ .A) Zavarivanje pritiskom koje može biti : 1. Toplina q. u m2/s. . koje dijelimo: a) prema vrsti raspodjele: koncentrisan i raspodjeljen (po nekom zakonu) izvor topline. Koeficijent temperaturne provodljivosti a= λ / cρ . Elektrolučno zavarivanje: a) zavarivanje obloženom elektrodom b) zavarivanje položenom elektrodom c) gravitaciono zavarivanje d) zavarivanje pod praškom e) zavarivanje u zaštitnom gasu f) zavarivanje ugljenom elektrodom 3. sadržana u tijelu ili dobijena od izvora topline.deće toplinskofizičke karakteristike metala : Količina topline Q. Aluminotermijsko zavarivanje topljenjem 5. Gasno zavarivanje pritiskom 2. Zapreminski toplinski kapacitet cρ . Zavarivanje električnim otporom : a) sučeljno zavarivanje (pritiskom i razmicanjem) b) preklopno zavarivanje (točkasto. Gasno zavarivanje 2. c) prema položaju u odnosu na neku tačku u toku vremena: nepokretan. Kod toplinskih proračuna javljaju se slije . u J/m3K . pokretan i brzopokretan izvor topline. Zavarivanje plazmom 8. 15 PODJELA IZVORA TOPLINE PRI ZAGRIJAVANJU TIJELA PROCESOM ZAVARIVANJA (str 20) Zagrijavanje tijela pri zavarivanju možemo vršiti različitim izvorima topline. u J. u J/kgK. Specificna toplina c. Livačko zavarivanje 6. Zavarivanje indukciono 4. B) Zavarivanje topljenjem 1.u W/m2K. u W/m K. Zavarivanje elektronskim snopom 7. Zavarivanje difuzijom 9. Zavarivanje laserom. bradavičasto i šavno) 3. Zavarivanje trenjem 5. Zavarivanje ultrazvukom 8. Koračno zavarivanje 6. Koeficijent površinskog odavanja topline (zračenjem i konvekcijom) α . u W. 13 PODJELA ZAVARIVANJA TOPLJENJEM (str 17) 14 TOPLINSKOFIZIČKE KARAKTERSTIKE METALA (str 19) Toplinskofizičke karakteristike metala. Hladno zavarivanje 7. Aluminotermijsko zavarivanje pritiskom. b) prema dužini djelovanja: trenutnog i neprekidnog djelovanja. dobijena od izvora topline. Zavarivanje pod troskom 4.

1. Promjena temperature pri zavarivanju u tačkama tijela A.20.čkog ciklusa zavarivanja vrše bitan utjecaj na strukturu i svojstva šavova i zone utjecaja topline. Postoje i gorionici sa više plamenova raspoređenih u više redova. Zatim se tako obrazovano udubljenje popuni smje . Temperatura u početku raste. tj. B i C u toku vremena Termičkim ciklusom je definisana maksimalna temperatura do koje se zagrijao metal u datoj tački. tj.). Uzdužni presjek rastopa Zato kristalizacija počinje od postojećih centara kristalizacije. Navedeni parametri termi . Zbog toga ne postoje uvjeti da se u rastopu obrazuju centri (jezgra) kristalizacije. Kristaliti u šavu rastu normalno na površinu hlađenja u smjeru suprotnom od smjera odvođenja topline.). 4. Oblik krive termičkog ciklusa zavisi od postupka zavarivanja. Slika 4.1. Promjena temperature u toku vremena u datoj tački tijela naziva se termički ciklus. 18 PROCES OBRAZOVANJA ŠAVA PRI ZAVARIVANJU TOPLJENJEM (str 53) Proces obrazovanja šava. Primarna kristalizacija šava. Zbog toga se temperatura pojedinih tačaka tijela u toku vremena neprekidno mijenja (slika 3. Na kraju dolazi do kristalizacije šava. Slika 3. obrazovanje primarne strukture šava. vrijeme zadržavanja metala iznad date temperature i brzina zagrijavanja i hlađenja u procesu zavarivanja. u dubinu rastopa. tj. Pri tome se front kristali.di se u uvjetima istovremenog zagrijavanja rastopa zavarivačkim izvorom topline i njegovog hlađenja okolnom masom osnovnog materijala. zatim dostiže maksimum i na kraju opada.šom rastopljenog osnovnog i dodatnog materijala.16 TERMIČKI CIKLUS ZAVARIVANJA (str 41) Pri zavarivanju se temperaturno polje kreće zajedno sa izvorom topline. od zrna osnovnog materijala koja se nalaze oko rastopa.zacije kreće sa izvorom topline a promjena temperature u tačkama rastopa je neravnomjerna. pri zavarivanju topljenjem vrši na slijedeći način (uz kretanje elektrode u smjeru zavarivanja): Prvo se rastopi osnovni materijal do dubine uvara i rastop potisne suprotno od smjera zavarivanja (sl. 19 FAKTORI KOJI UTIČU NA OBTAZOVANJE VIDMANŠTETONOVE STRUKTURE (str 56) Na obrazovanje Vidmanštetenove strukture utječu slijedeći faktori : . izvo . 17 VRSTE GORIONIKA PRI ZAGRIJAVANJU METALA GASNIM PLAMENOM (str 47) Pri zagrijavanju metala gasnim plamenom koriste se obični gorionici (sa jednim plamenom) i linijski gorionici (sa više plamenova u jednom redu).20.

). H2S i CH4.oblasti. 4.oblasti. u kojima se gaso . čije se obrazovanje odvija prema slijedećim reakcijama: FeO + 2H H2O + Fe H2 + S H 2S Fe3C + 2H2 CH4 + 3Fe Pojava mjehurova je naročito izražena pri zavarivanju sa vlažnim elektrodama ili ako je okolina zasićena vlagom. 2. hrom i molibden olakša . utoliko je lakše obrazovanje Vidmanštetenove struk . Obrazovanje mjehurova. počev od temperature pregrijavanja u  . Pri sadržaju ugljika u čeliku od 0. Temperatura pregrijavanja u  . 2. U zoni utjecaja topline nalazi se osnovni materijal. Hemijski sastav čelika. koji se pri zavarivanju nije istopio niti je promjenio svoj hemijski sastav.10 mm i teže da se obrazuju oko uključaka. Kada tempe.vanja u  . Slika 4. “Riblje oči” se pojavljuju u prelomima šavova. Izgled “ribljeg oka” . Ovi gasovi su najčešće jedinjenje vodika H2O. Ova zona se naziva zona utjecaja topline (skraćeno ZUT) i ne može se izbjeći pri zavarivanju (sl. 3. Legira jući elementi mangan. ako se polazi od krupnozrnastog austenita).4% (za slaba pregrijavanja).ratura pregrijavanja raste.vi nalaze pod tlakom. “Riblje oči” obično prate mikroprsline.vaju obrazovanje Vidmanštetenove strukture.0. Ovo izaziva gubitke uslijed prštanja metala. Prštanje metala.18. utoliko lakše dolazi do obrazovanja Vidmanštetenove strukture. obrazovanje ove strukture se proširuje u oblast nižih koncentracija ugljika. prikazan je izgled “ribljeg oka” na prelomu epruvete za ispitivanje zatezne čvrstoće. 3.7. Obrazovanje “ribljih očiju”. 21 UTJECAJ VODIKA NA OSOBINE ZAVARA (str 64) Prisustvo vodika u šavu dovodi do obrazovanja slijedećih grešaka: 1. Ukoliko su više temperature pregrija . Prekomjerna zasićenost rastopa gasovima ili njegovo suviše brzo očvršćavanje dovodi do obrazovanja mjehurova.18.ture. Međutim.2 .oblasti (tj. Razlika rastvorljivosti vodika u tečnom i čvrstom metalu dovodi do njegovog burnog izdvajanja iz rastopa. Ukoliko su brzine hlađenja manje.1. Brzina hlađenja. Na slici 4. u zoni utjecaja topline došlo je do promjene strukture i mehaničkih karakteristika osnovnog materijala. 20 DEFINICIJA ZONE UTJECAJA TOPLINE (str 57) Između šava i nepromijenjenog osnovnog materijala nalazi se prelazna zona. dolazi do obrazovanja Vidmanštetenove strukture. zbog termičke obrade koja je izvršena u toku procesa zavarivanja. Imaju oblik bijelih kružnih mrlja prečnika od 1 .

oblasti (pri 600-650 0C). VRSTE PRSLINA U SUČELJENOM SPOJU (str 66) 23 24 Razlikujemo nekoliko naziva za prsline u zavarenim spojevima.). koja bi nastala ako bi se šav skratio proporcionalno padu temperature u procesu hlađenja (sl. . Neprekidnim zavarivanjem šava. Pod mikroprslinama podrazumijevaju se prsline koje se mogu otkriti pod mikroskopom. 4. Obrazovanje “ribljih očiju” moguće je samo na prelomima šavova pri ispitivanju zatezanjem na kidalici. Pošto je vodik osnovni uzrok obrazovanja “ribljih očiju”. to će se na prelomu takvog šava pojaviti “riblje oči”.21. Na kraju.19. doći će do obrazovanja vrućih prslina. samo pri malim brzinama deformacije. 4. ukoliko u šavu nisu obrazovane prsline pri hlađenju. koja se povećava sa opadanjem temperature. To otežava skraćenje šava u toku hlađenja. Termička obrada zavarenih spojeva pri temperaturama ispod  . šav će apsorbovati veliku količinu vodika. 3. a mogu se dalje razvijati u čvrstom stanju u toku hlađenja.tečnom stanju metal ima povećanu krtost. Pri ispitivanju epruvete na udarnu žilavost. 22 FAKTORI KOJI UTIČU NA OSTVARIVANJE VODIKA IZ ZAVARA (str 65) Obrazovanje “ribljih očiju” (praćeno ultrazvukom) u procesu razaranja čelika na kidalici. “riblje oči” ne mogu imati nepovoljno dejstvo u oblasti elastičnih deformacija. pošto u čvrsto . Pod terminima lom ili prelom podrazumijeva se potpuno razaranje zavarenog spoja. 2. To su prsline međukristalitnog tipa.). Vruće prsline mogu biti u odnosu na šav uzdužne i poprečne. Zavarivanje sa dobro osušenim elektrodama i to sa niskovodičnim elektrodama (kao što su bazične elektrode). Zatim. bez međuhlađenja. čije obrazovanje počinje u procesu primarne kristalizacije šava. Šav pri očvršćavanju prolazi kroz efektivni interval kristalizacije u kome se nalazi u čvrsto -tečnom stanju. Veličina temperaturnog intervala krtosti zavisi od hemijskog sastava šava. Ovaj interval se još naziva temperaturski interval krtosti. a mogu da se pojave i na površini šava. Zavarivanje elektrodama velikog prečnika sa povećanom jačinom struje. Pri zavarivanju dolazi do neravnomjernog zagrijavanja i hlađenja osnovnog materijala.Ukoliko se zavaruje elektrodama sa vlažnom oblogom. Prema tome. imamo prsline koje se mogu otkriti vizuelnim pregledom ili pomoću lupe. imamo pukotine koje predstavljaju velike prsline. UZROCI NASTANKA PRSLINA U ZAVARENOM SPOJU (str 70) Pod vrućim prslinama podrazumijevaju se kristalizacione prsline. Ukoliko u temperaturskom intervalu krtosti skraćenje šava prelazi deformacionu sposobnost metala na datoj temperaturi. Zatežući naponi izazivaju plastičnu deformaciju šava. Faktori koji utječu na odstranjivanje vodika iz šavova. tj. kao i do ukliještenja zavarivanih elemenata. Slika 4.19. pa se njegovo očvršćavanje izvodi u uvjetima zatežućih napona. 4. “Riblje oči” se obrazuju samo u procesu razaranja čelika i to poslije granice razvlačenja (sl. Navodimo slijedeće faktore : 1. nikada se ne pojavljuju “riblje oči” (zbog velikih brzina deformacije). Uvjeti za obrazovanje vrućih prslina nastaju kada se pojavi bitna razlika između stvarne deformacije i toplinske deformacije.

Pred . utoliko je potrebno osnovni materijal predgrijati na višu temperaturu. 3. kako bi se izbjeglo zakaljivanje i obrazovanje prslina u zoni utjecaja topline. to stvarna deformacija šava neće biti jednaka ⋅ T. dok će se drugi dijelovi zbog zagrijavanja širiti. veća rastvorljivost vodika u austenitnom materijalu šava zadržava vodik da ne difunduje u zonu utjecaja topline.).stvarna deformacija. Shema promjena deformacije u toku kristalizacije i hlađenja šava a . obrazovanja martenzita) i predgrijavanja. Upotreba niskovodičnih elektroda (npr. Bazičnih elektroda) i to sa većim prečnikom elektrode.400 0C. Pošto je šav povezan sa osnovnim materijalom. odnosno ukoliko je čelik više legiran. čija se temperatura stalno mijenja pod utjecajem pokretnog zavarivačkog izvora topline.grijavanjem osnovnog materijala postiže se slijedeće: strukturna transformacija se pomjera ka ravnotežnim strukturama. 2. tj. prikazana je veza između tvrdoće u zoni utjecaja topline (odn. U toku hlađenja šav bi trebao da se skrati proporcionalno temperaturi. Ukoliko je veći sadržaj ugljika u čeliku. 4.Slika 4. POSTUPCI ZA SPREČAVANJE OBRAZOVANJA PRSLINA U ZAVARENOM SPOJU (str 719 Za sprečavanje obrazovanja prslina u zavarenim spojevima koriste se slijedeći postupci: 1. Najbolje je koristiti elektrode koje su osušene pri 300 .8% Ni.28.toplinska deformacija. To je najefikas . olakšava se difuzija vodika iz šava. Na slici 4. Upotreba austenitnih elektroda tipa 18% Cr .početna stvarna deformacija manja od toplinske deformacije.niji postupak za sprečavanje obrazovanja prslina u zoni utjecaja topline. 26 PDJELA ČELIKA (str 103) Svi čelici se mogu podijeliti prema: .21. U toku izvođenja šava.početna stvarna deformacija veća od toplinske deformacije. za ⋅ T (sl.a. 1. neki dijelovi osnovnog materijala će se u datom momentu skraćivati zbog hlađenja. 2 . njegova stvarna deformacija se može znatno razlikovati od toplinske deformacije ⋅ T 25 . Pri zavarivanju sa ovim elektrodama. smanjuju se lokalna naprezanja izazvana strukturnim transformacijama.21. Predgrijavanje osnovnog materijala smanjuje brzinu hlađenja. Pošto je šav okružen osnovnim materijalom. b .

dimenzijama.niskougljični (do 0.legirane Kao što je već ranije iznešeno.namjeni. O .ne na mirnom vazduhu. S .austenitni.25 do 0. dijele se na : A . . čelici se dijele na: .hemijskom sastavu. B . u ugljičnom čeliku ugljik se javlja kao osnovni legirajući elemenat.oksidne. koji određuje mehaničke osobine čelika.srednjeugljični (od 0.niskolegirane. po važećim standardima. mogu se izdvojiti slijedeće grupe čelika : .kisele (rutilne). .ugljične i .rutilne (srednje debljine obloge). . . .9 % C).bazične.mikrolegirane.kisele (oksid željeza). Pored ove podjele na osnovne grupe. RR .martenzitni.srednjelegirane i . . ovaj čelik se može podijeliti na: . .mikrostrukturi. postoje i kombinacije : .načinu proizvodnje i . tehnološkim svojstvima i namjeni.feritni.feritno-perlitni.45 % C) i . .rutilne (debele obloge).martenzitno . Podjela čelika prema mikrostrukturi Uzimajući u obzir strukturu. Podjela čelika prema hemisjkom sastavu Prema hemijskom sastavu. Legirani čelici se mogu podijeliti na: . . 27 PODJELA OBLOŽENIH ELEKTRODA (str 142) Elektrode dijelimo prema vrsti i debljini obloge.25 % C)..perlitni. Prema sadržaju ugljika. .feritno .drugi tipovi obloge Tip obloge je označen oznakom koju čine slova. Prema vrsti i metalurškoj karakteristici obloge.austenitni i dr.45 do 0.visokolegirane. R . AR .visokougljični (od 0. dobijenu poslije hlađenja uzoraka male deblji.celulozne. C .martenzitni i .

Argon (Ar) spada u grupu inertnih gasova. 30 ELEKTRODE ZA TIG POSTUPAK (str 1519 Kod TIG postupka zavarivanja koristi se netopiva Wolframova elektroda. a dio metala na drugi način. U skladu s ranije objašnjenim načinom prijenosa. fizikalnu i metaluršku.4.2 mm. Prijenos se može ostvariti i tako da se dio metala pri zavarivanju prenese na jedan način. a dužina elektrode je 200 mm. što je pogodno za zavarivanje predmeta velike debljine. Metalurške karakteristike pojedinih tipova obloga utvrđene su standardima za tehničke uvjete. Radi sprečavanja prodora azota (N) i kisika (O) iz zraka u rastop. smanjuju eroziju vrha elektrode. Ovi dodaci olakšavaju uspostavljanje luka. Ovakvim načinom zavarivanja moguće je ostvariti na primjer produktivnost od 5 do 7 kg/h žicom promjera 1. ili da metalne kapljice s vrha elektrode ostaju uronjene u talini prilikom kratkog spoja elektrode i radnog komada. Trajnost elektrode dužine 170 mm prosječno je 30 sati rada.Izuzetno je inertan i ne gradi nikakva poznata hemijska jedinjenja. Nije toksičan. Wolframova elektroda kod ovog postupka služi isključivo za uspostavljanje i održavanje električnog luka. To je plin bez boje. no uslijed erozije vrha. pa se ne zahtijeva dodatna zaštita plinom.sferu raspadanjem jezgre.93 zapreminska procenta. Osnovna uloga ove elektrode je da topi dodatni materijal. U zraku ga ima oko 0. pa se naziva “netopivom”. što se brušenjem mora ukloniti.28 FUNKCIJA OBLOGE ELEKTRODE (str 142) 29 ŽICE ZA MIG/MAG POSTUPAK ZAVARIVANJA (str151) Kod MIG/MAG zavarivanja najčešće se koriste pune žice promjera od 0. štrcajućim. Prema karakteristikama luka razlikujemo četiri karakteristi .. te njegovom prljanju u slučaju nehotičnog kontakta s radnim komadom. slika 6. ovisno o načinu proizvodnje.čna načina prijenosa: kratkim. Osim punih žica koriste se i praškom punjene žice. Praškom punjene žice koriste se uz plinsku zaštitu.. dimenzija vrlo tačna i treba biti uredno namotana u kolutove koji se postavljaju u uređaj za dodavanje.8 do 9. veliki unos topline. ona se ipak postupno troši.2 %) torijevog ili zirkonijevog oksida. a postoje žice koje same stvaraju zaštitnu atmo . Žice od čeličnih materijala su pobakrene ili poniklane radi boljeg električnog kontakta i zaštite od korozije. U tu svrhu dodaju se tvari (spojevi natrija i kalija) u oblogu elektrode koje kod taljenja stvaraju plinove s velikom sposobnošću ioniza . 31 ZAŠTITNI PLINOVI PRI ZAVARIVANJU (str 152) Zaštitni plinovi pri zavarivanju. Način označavanja je propisan pojedinim stan dardima. stabiliziraju luk. Električna funkcija obloge sastoji se u tome da osigura dobro uspostav ljanje i stabilan električni luk.cije i na taj način čine dobru provodljivost električnoj struji između vrha elektrode i radnog komada. ali samo u položenom položaju. te povećavaju dozvoljeno strujno opterećenje.4 mm. prijenos metala može se realizirati i pri MIG/MAG tako da se kapljice s vrha elektrode prenose kroz električni luk slobodnim letom.4. mješovitim lukom i impulsnim strujama.. mirisa i ukusa. Vrh elektrode prije zavarivanja mora biti brušenjem pripremljen na pravilan oblik koji ovisi o vrsti struje. Prijenos štrcajućim lukom ostvaruje se uz jake struje zavarivanja i velike napone električnog luka. pa je takav način zavarivanja podesan za zavarivanje tankih limova. Elektrode se proizvode u promjerima od 0. Time se ostvaruje velika penetracija. Argon se dobija iz tečnog vazduha frakcionom destilacijom. Najčešće se pri zavarivanju u zaštitnom plinu koriste argon i ugljični dioksid. . osobito pri malim strujama.5 mm. Prijenos metala kratkim spojevima vrši se uz male struje zavarivanja i mali napon električnog luka. koja će se primjeniti. a ponekad i smješa plinova. Time se ostvaruje mala količina rastopljenog metala. koriste se inertni ili aktivni gasovi. zavarivanje korijenskog sloja i zavarivanje u prisilnim položajima. Obično je kraj elektrodnog štapića označen kodnim bojama koje označavaju sastav elektrode. Elektrode se izrađuju od čistog wolframa (danas rjeđe) ili wolframa legiranog s malim dodacima (1.) Wolframova elektroda se u redu ne smije topiti. Pri MIG/MAG zavarivanju prijenos metala s elektrode (žice) u rastop na radnom komadu obavlja se diskretnim komadićima metala ili metalnim kapljicama. veličini struje te zahtjevima na zavar (tabela 6. Površina žice mora biti glatka.6 do 2. Temperature ključanja pri atmosferskom pritisku iznose: Obloga elektrode u procesu zavarivanja vrši tri složene funkcije: električnu. Takve žice mogu imati raznovrsne presjeke.

5. Uz povišenje pritiska CO2 se na normalnoj temperaturi lahko prevodi u tečno stanje. To je plin bez boje. Slika 6. Pri hlađenju na atmosferskom pritisku CO2 prelazi direktno u čvrsto stanje ("suhi led") mimoilazeći tečnu fazu. kako bi se iz boce odstranili svi štetni plinovi i vlaga.5. gasovi koji se dobijaju sagorijevanjem raznih vrsta goriva. Ugljendioksid (CO2) spada u grupu aktivnih plinova. magnezij). otpadni gasovi nekih procesa hemijske industrije. Fazni dijagram CO2 Ugljičnidioksid se dobija na više načina. tačka B). već se moraju prenositi do radnog mjesta ručnim kolicima ili kotrljanjem u nagnutom položaju.03 zapreminska procenta. Tačka A na slici 6.5 0C -185. Takođe. određen je maksimal ni iznos sadržaja u argonu za kisik. Pune boce argona pod pritiskom ne smiju se bacati niti nositi na rukama. Srednji sadržaj CO2 u zraku je 0. dušik i vlagu. Na reducir ventilu se nalazi manometar visokog pritiska i mjerač protoka argona radnog pritiska. vodik. CO2 se nikakvim pritiskom ne može prevesti u tečno stanje. Prisustvo vodene pare i dušika u boci sa CO2 veoma negativno utječe na kvalitet materijala šava. Kod trošenja argona pritisak u boci ne smije pasti ispod 1-1. Pritisak argona u boci raste sa porastom temperature okoline. Pritisak punjenja boca se kreće od 70 do 100 bara u zavisnosti od spoljne tempera - .rima. Na slici 6.96 zapreminska procenta.5 bara zbog mogućnosti prodora zraka i vlage u nju.8 0C -191.5. dok na 311 0C iznosi 73 bara.portuje i skladišti na niskoj temperaturi u specijalnim dobro izolovanim rezervoa . pri čemu sadržaj CO2 mora iznositi najmanje 99. kako bi se gubici uslijed isparavanja argona sveli na minimum. Veoma je postojan pa se razlaže tek na visokim temperaturama.5. Ugljični-dioksid ne gori i ne potpomaže sagorijevanje.. je prikazan fazni dijagram CO2. Za potrebe zavarivanja argon se koristi iz čeličnih boca zapremine 40 litara.za azot (dušik) za vazduh za argon za oksigen (kisik) -195. Zbog toga se ta pozicija na faznom dijagramu naziva kritična tačka (slika 6.5 do -194. Boce su obojene sivom bojom. U atmosferi CO2 gore samo materije čiji je afinitet prema kisiku mnogo veći nego kod ugljika (na primjer. bez mirisa i slabo kiselog ukusa.Poslije prečišćavanja dobija se argon željene čistoće. tečna i gasovita. kako bi se zaštitio rastop od unošenja štetnih plinova i na taj način dobio kvalitetan materijal šava. Distribucija CO2 se vrši u tečnom stanju pod pritiskom u čeličnim bocama.8 zapreminska procenta. se zove trojna tačka.Argon se u bocama nalazi u plinovitom stanju pod pritiskom od 150 bara na temperaturi od 15 0C.92 0C -183 0C Ova razlika u temperaturama ključanja omogućava izdvajanja argona iz tečnog zraka frakcionom destilacijom. U tehnici zavarivanja se koristi čist ugljičnidioksid. Najčešće se upotrebljavaju u tehnici zavarivanja boce zapremine 40 litara u koje može da se smjesti 30 kg CO2. gasovi alkoholnog vrenja skrobnih materija. Iznad temperature od 310C. Pri zavarivanju se koristi argon čistoće minimum 99. jer su u njoj moguće sve tri faze CO2: čvrsta. Za veće potrošače ekonomičnije je nabavljati tečan argon koji se trans . Na svaku bocu montira se reducir venitil koji smanjuje visoki pritisak argona u boci na potreban znatno niži radni pritisak. Potreban pritisak za predvođenje CO2 u tečno stanje na 150C iznosi 52 bara. Izvori sirovina su: − − − − prirodni izvori ugljičnog dioksida. Iz ovih rezervoara argon se preko isparivača direktno ubacuje u razvodnu mrežu. Ako se to ipak dogodi. U jednu bocu se može smjestiti 10 kg argona pod pritiskom od 150 bara. vakumirati i isprati argonom. boca se mora prije punjenja sušiti.

Ovaj postupak namijenjen je prvenstveno za zavarivanje i navarivanje debljih i duljih spojeva.ture čitavog sistema. Kod MIG/MAG postupka zaštitni plinovi koji se koriste kod ovih postu .vanja osjetljivih materijala na utjecaj plinova iz atmosfere (Al. 32 ULOGA PLINA PRI ZAVARIVANJU (str 156) Zadatak zaštitnog plina je da osigura prikladnu atmosferu. za navarivanje nehrđajućih čelika na nelegirani čelik i slično. praškovi su vrlo slični sastavu obloge kod obloženih elektroda i imaju iste funkcije.automatski uređaji gdje se vođenje glave vrši ručno. Oksid torijuma znatno poboljšava emisionu sposobnost volframove elektrode. on ima utjecaja na hemijski sastav metala zavara. gdje je mehani . za čelične konstrukcije. oznavanje utjecaja zaštitnih plinova je neophodno da bi se moglo ocijeniti njihovo djelovanje. pošto bi pritisak u njoj naglo porastao sa porastom spoljne temperature. Postoje i polu . Po hemijskom sastavu. Ako je brzina oduzimanja plina veća od 3 kg/h. Takođe. To može da dovede do gušenja prisutnog osoblja. a zatim helij (He). Ako to nije ispunjeno. Pošto je teži od zraka. a dovode se na mjesto zavarivanja kroz posebnu sapnicu na pištolju. U pripremi za EP zavarivanje može se zaključiti da u procesu ostvarivanja spoja sudjeluje veći postotak osnovnog materijala u odnosu na REL zavarivanje. što dovodi do pada tempera . − metalurške procese u talini zavara. Kod TIG postupka koriste se inertni plinovi. − tehnološke parametre. Volframove elektrode su cilindričnog oblika. temperatura u boci može toliko da opadne da tečni CO 2 pređe u čvrsto stanje. Na svaku bocu se montira reducir ventil radi smanjenja visokog pritiska CO2 u boci na potreban znatno niži radni pritisak. Pri zagrijavanju tečni CO2 naglo isparava. Ti i slično). Na reducir ventilu se nalazi manometar visokog pritiska i mjerač protoka CO2 radnog pritiska.zirano dodavanje elektrodne žice i pomicanja u smjeru zavarivanja. dok im je vrh zašiljen u konus. jer je zabranjeno napuniti čitavu bocu tečnim CO2. Na reducir ventil se montira specijalni isparivač (električni grijač niskog napona) koji omogućava dobijanje potrebnih količina gasovitog CO2. koja se nalazi oko kontaktne cjevčice.paka štite rastaljeni metal od utjecaja okolne atmosfere. sprečava naglo hlađenje zavara i oblikuje zavar. Preporučuje se da brzina oduzimanja plina iz boce iznosi oko 2 kg/h. Veće količine tečnog CO2 mogu se čuvati i transportirati u specijalnim dobro izolovanim rezervoarima. To može izazvati nagli porast pritiska i dovesti do eksplozije boce. koja se da što lakše ionizirati. CO2 ispunjava prostoriju potiskujući zrak naviše. što dovodi do pada pritiska u boci i onemogućavanja daljeg korišćenja plina. U boci se pored tečne nalazi i parna faza CO 2. boca se mora prije punjenja produhavati ugljičnimdioksidom kako bi se iz nje odstranio zrak. obliku i veličini zrna.nje elektrode se znatno povećava pri zavarivanju sa suviše velikom strujom ili zbog oksidacije usljed nedovoljne zaštite vrha elektrode inertnim gasom. najčešće argon (Ar). za šavne cijevi većih promjera. Prašak štiti rastaljeni metal od djelovanja okolne atmosfere. tečni CO2 isparava oduzimajući toplinu od okolne sredine. U slučaju primjene inertnog zaštitnog plina (Ar. Volframova elektroda se pri zavarivanju troši uglavnom zbog isparavanja. Pri oduzimanju plina iz boce. smanjuje temperaturu vrha elektrode i omogućava znatno povećanje gustine struje. Cu i njihove legure. 43 PREMA NAČINU PROIZVODNJE KOJE PRAŠKOVE RAZLIKUJEMO (str 165) − . Prečnik volframove elektrode iznosi od 1-4 mm a dužina 50 ili 175 mm.ture. Pune boce sa CO2 ne smiju biti izložene udarcima niti zagrijavanju. 33 ULOGA PRAŠKA PRI EPP ZAVARIVANJA (str 164) Električni luk se u toku procesa ne vidi jer je prekriven slojem praška i troske koja nastaje taljenjem dijela tog praška. Zbog toga je neophodno dobro provjetravati prostoriju u kojoj se vrši zavarivanje u zaštiti CO2. Najčešće se primjenjuje mehanizirana varijanta postupka. Ionizacijom plina osigurava se vodljivi prostor za održavanje električnog luka.nje rastopa vrhom elektrode ili uspostavljanje luka dodirivanjem osnovnog materijala. načinu proizvodnje. te štiti vrh elektrode i talinu od kontaminacije kisikom i drugim plinovima iz okoline. He ili njihove mješavine) nema reakcije rastopljenog metala s plinom pa se takvi plinovi koriste kod zavari .5 bara. U bocama mora pritisak zaostalog plina iznositi najmanje 1-1. sprečavajući zamrzavanje tog ventila uslijed nagle ekspanzije plina. na primjer u gradnji velikih spremnika. Dodiriva. U njima se tečni CO2 nalazi na niskoj temperaturi pod pritiskom od 20 bara. brodogradnji. Boce su obojene sivom bojom. takođe povećava trošenje volframove elektrode. CrNi čelici. Utjecaj zaštitnih plinova odražava se na: električno-fizikalna svojstva električnog luka i time na prijenos metala s elektrode na radni komad. − Praškovi se razlikuju prema hemijskom sastavu. Troše .

višeprolazni šav. Okarakteristan je međusobnim položajem zava renih dijelova. Za proizvodnju taljenog praška potrebno je uložiti značajno više energije.jednoprolazni šav. Šav se može sastojati iz jednog ili više zavara ili slojeva. . b . Aglomerirani praškovi dobivaju se vezivanjem sitno mljevenih kompo . U slučaju zavarivanja tlakom šav nastaje očvršćavanjem materijala koji je pri zavarivanju bio omekšan.a. šav može biti: Jednoprolazni šav.nenti..de u toku zavarivanja 39 DEFINICIJA ŠAVA (str 182) 40 ŠAV je materijalizovano mjesto spajanja a predstavlja očvrsnuti rastaljeni metal koji je stvoren prilikom zavarivanja taljenjem (u jednom ili u više prolaza zavarivanja).. 35 DEFINICIJA ZAVARENOG SPOJA (str 182) 36 ZAVARENI SPOJ je cjelina.višeslojni šav. Prednost taljenih prašaka je što nisu hidroskopni za razliku od aglome . Rastaljena masa lijeva se u vodu gdje se rastop skrućuje u obliku grumena koje se kasnije suše i drobe na potrebnu veličinu. Slika 7. a kao vezivo služi neka od vrsta vodenog stakla.5.dirne dijelove zavarenih komada. DEFINICIJA ŽLIJEBA(str 182) ŽLIJEB je pripremljeno mjesto na osnovnom materijalu radi uspješne izrade šava. VRSTE ŠAVOVA S OBZIROM NA BROJ ZAVARA (str 184) S obzirom na broj zavara.Prema načinu proizvodnje razliku . Miješani praškovi su praškovi koji su miješani od dva ili više tipova praška. koja obuhvata do . odnosno slojeva iz kojih se sastoji. Nedostatak taljenih u odnosu na aglomerirane praškove je u načinu proizvodnje.. c .jemo: − rastopljene praškove − aglomerirane praškove − sinterirane praškove miješane praškove Rastopljeni praškovi proizvode se taljenjem u elektrolučnim ili plinskim pećima pri temperaturi iznad 1500 0C.1600 0C. 37 DEFINICIJA ZAVARA (str 182) ZAVAR je očvrsnuti rastaljeni dodatni materijal nastao u jednom prolazu zavarivanja 38 DEFINICIJA SLOJA (str 182) SLOJ dobijamo ako žlijeb ispunjavamo poprečnim klaćenjem vrha elektro. koji se sastoji iz jednog zavara 7.5. pa ih je često puta potrebno sušiti prije upotrebe.riranih koji su vrlo osjetljivi na vlagu. ostvarena zavarivanjem. Vrste šavova s obzirom na broj zavara a . a izaziva se i prilično zagađivanje okoline.

4. 42 PREDNOSTI ZAVARIVANJA POD ZAŠTITOM PRAŠKA (str 205) Zavarivanje pod praškom ima slijedeće prednosti: duboko rastapanje osnovnog materijala omogućava da se na ivicama limova izvode manja zakošenja (npr. 6 . III .). koji se sastoji iz više zavara (slika 7. − utrošak praška i njegova cijena su prilično veliki. pa je potrebna velika preciznost kod obrade ivica osnovnog materijala.šav). KOJI SE GASOVI KORISTE KOD MIG A KOJI KOD MAG POSTUPKA (str 229) UZROČNICI GREŠAKA PRI MIG I MAG ZAVARIVANJU (str 266) NABROJATI VRSTE ELEKKTROOTPORNOG ZAVARIVANJA.osnovni materijal.redoslijed izvođenja zavara. − produktivnost rada se povećava u odnosu na ručno elektrolučno zavarivanje do 10 puta. visok kvalitet i sporije se hlade (nego pri ručnom elektrolučnom zavarivanju). Shema ručnog elektrolučnog zavarivanja obloženom elektrodom 1 . zavarivanje pod praškom ima i slijedeće nedostatke: − proces zavarivanja se zbog sloja praška ne može pratiti.obloga elektrode.zona pod utjecajem topline (ZUT).krater. Slika 7.10. 9 . 3.) 41 SHEMA REL ZAVARIVANJA OBLOŽENOM ELEKTRODOM (str 185) Pri ručnom elektrolučnom zavarivanju obloženom elektrodom. Višeprolazni šav.b. II. Y . 5 .). 2 . − zaštita zavarivača nije potrebna pošto luk gori pod slojem praška.tečna troska.električni luk.metalno jezgro elektrode. 2.1.očvrsla troska. koji se sastoji iz više slojeva (slika 7. Višeslojni šav. 3 .c. 43 NEDOSTACI ZAVARIVANJA POD ZAŠTITOM PRAŠKA (str 205) − Osim navedenih prednosti. ili da se zakošenja uopšte ne izvode (do određene debljine limova). − smanjuje se udio materijala elektrodne žice u metalu šava (2/3 šava otpada na rastaljeni osnovni materijal a samo 1/3 materijal elektrodne žice). I GDJE SE KORISTI (str 285) 44 45 50 . I. luk se uspostavlja između taljive obložene elektrode i osnovnog materijala (slika 7. 10 . − šavovi imaju glatku površinu.5. 7 . − gubici zbog sagorijevanja i prštanja tečnog metala ne prelaze 2% težine rastaljenog metala elektrodne žice. 4 . 5 . što bitno utječe na ukupnu cijenu zavarivanja.redoslijed izvođenja slojeva.10.talina.5. 8 .očvrsli metal.

Proces zavari .40 mm i to bez zakošenja njihovih ivica.6000 0C. bakra. A Bez DM iskrenjem EOI 4 . tantal. Temperatura rastaljene troske je viša od temperature topljenja metala. molibden. A Bez DM tupo EOT 4 . pri čemu se izdvaja toplina koja održava njenu visoku temperaturu. Udarajući u površinu osnovnog materijala. cirkonij. brzopokretni elektroni odaju svoju kinetičku energiju koja se pretvara u toplinu. Takođe se mogu zavarivati 53 KAKO SE MATERIJAL ZAGRIJAVA PRI ZAVARIVANJU ELEKTRONSKIM SNOPOM I GDJE SE KORISTI (str 303) . Kod ovog postupka zavarivanja. vanadij.5 – 10 PA.29. aluminotermijsko zavarivanje ima ograničenu primjenu (npr. služe bakarni ograničavači taline koji se hlade vodom. Zbog toga se topi elektrodna žica i osnovni materijal obrazujući talinu ispod rastaljene troske. Kada se prašak rastali.15 R. zatim aluminijuma. Zavarivanje elektronskim snopom se koristi za spajanje elemenata iz teškotopljivih i kemijski aktivnih metala (kao što su volfram. obrazovana rastaljena troska plavi i gasi luk pa proces prelazi u zavarivanje pod troskom (električnog luka više nema).stu spoja do topljenja izvodi se bombardovanjem snopom brzopokretnih elektrona u vakumu (slika 8.nja pod praškom.70 mm. Zavarivani elementi su postavljeni vertikalno. Pri aluminotermijskom zavarivanju lije . sprečavanja isticanja taline i rastaljene troske. Inače. Pošto zavarivanje napreduje prema gore. Ograničivači taline se ravnomjerno pomjeraju prema gore oblikujući šav. 52 KAKO SE IZVODI ALUMINOTERMILSKO ZAVARIVANJE I GDJE SE KORISTI (str 302) Kod ovog postupka zavarivanja se koristi toplina koja se izdvaja u procesu egzotermičke reakcije između krupnozrnastog praška aluminija i oksida željeza iste veličine zrna (oko 1 mm). Dubina rastaljene troske iznosi od 25 . Tempera . Produktivnost rada je 5-15 puta veća nego kod višeslojnog automatskog zavariva .30 sekundi. Prvo se prašak za zavarivanje pod troskom naspe u najniži dio ulazne pločice.tura na mjestu udaranja elektrona dostiže 5000 .vanja se izvodi u vertikalnom položaju odozdo prema gore. Zavarivanje se izvodi u jednom prolazu zavarivanja. U toku zavarivanja prašak se stalno dodaje u rastaljenu trosku. A Bez DM bradavičasto EOB 1.5 – 10 R. ulazna i izlazna pločice se odrežu do nivoa ivica zavarenih limova. Pošto se navedena smješa zagrije u jednoj tački do temperature oko 1000 0C. Zatim se uspostavlja električni luk između elektrodne žice i dna ulazne pločice. za zavarivanje šina).vanog gvožđa koristi se specijalna smješa sa velikim sadržajem ferosilicija.50 PA. zagrijavanje osnovnog materijala na mje .33. Pošto se šav izvede do kraja. Koristi se za zavarivanje čelika i livenog gvožđa. toplina se izdvaja pri prolasku električne struje kroz rastaljenu trosku.5 . započinje njeno gorenje koje protiče vrlo burno prema slijedećoj reakciji: 3Fe3O4 + 8Al = 4Al2O3 + 9Fe + Q Smješa sagori za 20 . A Bez DM šavno EOŠ 0.50 PA. Radi oblikovanja šava. Aluminotermijsko zavarivanje se može koristiti i za remont krupnih elemenata od čelika i lijevanog gvožđa. uz upotrebu ulazne i izlaznih pločica (slika 8.Elektrootporno Elektrootporno Elektrootporno Elektrootoprno Elektrootporno Elektrootporno točkasto EOT 1. međusobno razmaknuti za 20 . A Bez DM sučeono EOS 0. struja prolazi kroz rastaljenu trosku (između elektrodne žice i taline).5 – 15 PA. A Bez DM 51 KOJIM PRINCIPOM SE IZVODI ZAVARIVANJE POD TROSKOM I GDJE SE KORISTI (str 301) Pri zavarivanju pod troskom. i dr. niobij. Na taj način se zagrijava osnovni materijal na mjestu spoja u toku procesa zavarivanja. U toku daljeg procesa zavarivanja.) te njihovih legura.).). titana i njihovih legura. talina se hladi obrazujući šav.

Širenje plina sa porastom temperature dovodi do povećanja brzine njegovog istjecanja iz mlaznice na 300-1000 m/s. razmjerno malom. I GDJE SE KORISTI (str 309) 57 KOJIM PRINCIPOM SE IZVODI ULTRAZVUČNO ZAVARIVANJE.1500 (o/min) i tlaka silom F1 na drugi elemenat. Za obrazovanje plazme najčešće se koristi argon a kao zaštitni plin smješa argona sa vodikom. pa se zatim kova . Mjesto zavarivanja se može zagrijati u raznim vrstama peći. Ovaj postupak zavarivanja je posebno interesantan za spajanje elemenata u kosmosu. Sonotroda pritiskuje određenom. . Isto . KOJA SE TEMPERATURA POSTIŽE NJENIM SAGORIJEVANJEM I GDJE SE KORISTI (str 305) 55 KAKO SE IZVODI KOVAČKO ZAVARIVANJE. Zbog trenja dolazi do plastičnog stanja i tlaka se silom F2. kao i teškotopljivih metala. I GDJE SE KORISTI (str 309) Kod zavarivanja ultrazvukom radni komadi koje treba spojiti postavljaju se između pomočnog dijela uređaja nazvanog sonotroda. SA KOJIM BROJEM OBRTAJA. nakovnja (slika 8.vremeno zbog smičnog naprezanja na prionutim površinama (oksidi. zagriju do plastičnog stanja a zatim tlakom izvrši njihovo spajanje (slika 8. pri dovoljno velikom tlaku i amplitudi gibanja dolazi do tečenja materijala vrškova površinskih neravnina dijelova u dodiru. Tek tada se vrši zavarivanje kovanjem. silom na radne komade. U takvom slučaju.ljivost u plastičnom stanju.43. Sa porastom sadržaja ugljika.cije pretvara u mehaničke na piezoelektričnom ili magnetostrikcijskom principu. Kod zavarivanja metala.).42. koje su paralelne s površinom gornjeg dijela. zbog prisnog kontakta počinju djelovati međuatomarne sile te se oblikuje zavareni spoj.7%. KOJI PLINOVI SE KORISTE ZA OBRAZOVANJE PLAZME. KAKO SE IZVODI ZAVARIVANJE TRENJEM. Zavarivani elementi se prvo stegnu u čeljusti mašine.54 konstrukcije iz nehrđajućih čelika i lahkih legura. plazma se obrazuje na taj način što se radni plin (argon ili smješa argona sa vodikom) propušta kroz električni luk. Pri sadržaju ugljika iznad 0. Zavarivanje trenjem se ostvaruje na taj način što se zavarivani elementi. Zavarljivost tlakom u plastičnom stanju je različita za razne metale. Osnovni nedostatak kovačkog zavarivanja jeste sporo zagrijavanje metala i niska produktivnost rada. koji se održava najčešće između volframove elektrode i osnovnog materijala. Niskougljični čelici posjeduju odličnu zavar . Zatim se jedan elemenat okreće brzinom 500 . Ultrazvučne vibracije sonotrade. prenose se na njega što s druge strane dovodi do relativnog gibanja po dodirnoj površini u odnosu na donji. nečistoće itd. NA KOJOJ TEMPERATURI I GDJE SE KORISTI (str 309) 56 Kovačko zavarivanje je najstariji postupak zavarivanja metala tlakom. nepomični dio.javanja vrši se uklanjanje oksida sa mjesta spoja pomoću topitelja koji ih prevede u lahko topljive spojeve (tečne pri temperaturi zavarivanja). Sonotroda je dio uređaja koji elektromagnetske oscilacije visoke frekven .). zavarljivost metala opada. Zbog toga se ovaj postupak zavarivanja sve manje koristi. zavarljivost čelika tlakom je vrlo loša. uslijed uzajamnog trenja. koji vibrira ultrazvučnom frekvencijom i nepomičnog dijela. Pri kovačkom zavarivanju čelik se prvo zagrije do 1100-1300 0C. Jedan plin služi za obrazovanje plazme a drugi se dovodi oko plazme kao zaštitni plin. Često se u držač elektrode (plazmatron) dovode istovremeno (ali odvoje. Poslije zagri .njem (ručno ili mašinski) izvrši zavarivanje. Za potrebe zavarivanja. te dolazi do zavarivanja na mjestu spoja.) dolazi do njihihovog otkidanja i odbacivanja u stranu. Plazmom se mogu zavarivati tanki limovi iz niskougljičnih i nehrđajućih čelika.no) dva plina. Loše se zavaruju tlakom mnogi legirani čelici i obojeni metali dok se lijevano gvožđe uopće ne može zavariti tlakom u plastičnom stanju. Zaštitni plin sprečava prodor vazduha u talinu i steže mlaz plazme dajući mu cilindrični ili konusni oblik. Ostvarena toplina trenja dovodi materijal u području zavarivanja u kvazirastaljeno stanje.

nom od 100 do 1000 m/s prema donjem nepomičnom dijelu. Sam postupak se odvija kroz nekoliko faza međusobno zavisnih. tj. KOJI PRINCIP SE KORISTI PRI ZAVARIVANJU EKSPLOZIJOM. a najviše se primjenjuju u elekotroindustriji za spajanje vodova i u izradi raznih aluminijskih posuda debljine 1. kao što su aluminij. legirane). nisu nikad sasvim glatke. Nužan visoki tlak izme . obično namješten pod kutem od 2 do 250 brzi .jala (Al. koja omogućuje spajanje čestica metala tj. a koji bi onemogućio zavarivanje. Postupak je primjenljiv za zavarivanje čelika svih vrsta.stanti rešetke metala. Uslijed takvog djelo .58 Zavarivanje ultrazvukom pogodno je i pri zavarivanju neželjeznih materi . KOJI PRINCIP SE KORISTI PRI DIFUZIONOM ZAVARIVANJU I GDJE SE KORISTI (str 311) 59 Difuzijsko zavarivanje je postupak spajanja materijala pod djelovanjem tlaka uz povišenu temperaturu.2 mm). čelik + Ti. Postupak se primjenjuje za čelike (nelegirane. te neželjeznih materijala a naročito za kombinacije raznorodnih materijala loše zavarljivosti. Površine materijala.5 …0. gledano mikroskop . titan. u hladnom stanju. Metali i legure koji se zavaruju moraju imati istezljivost od najmanje 5%. Cu + Al itd.7 Tt gdje je Tt temperatura taljenja. Tlak u času sudara iznosi od 10 do 100 kb. Spojevi su obično sučeljeni. a to ovisi o temperaturi i vremenu. Cu. Postupak je pogodan za zavarivanje tankih žica i metalnih folija (čak i debljine 0. Time je omogućeno kretanje elektrona preko granične površine. što znači da dva međusobno pritisnuta dijela zapravo nisu u dodiru po čitavoj dodirnoj površini. Ni. Za ovaj postupak spajanja prikladni su metali koji imaju sposobnost velike plastične deformacije.2 mm .5 . nikal.005 mm) međusobno ili za deblje dijelove. Ti i njihove legure). Cu i legure). Spoj se ostvaruje kad se razmak dodirnih ploha smanji na veličinu kon . Kod idealno izvedenog zavarenog spoja ne vidi se linija spajanja niti mikroskopskim pregledom strukture. Zavarivanje se odvija u vakuumiranim komorama (vakuum od 10-4 do -3 10 mb) a zagrijavanje radnih komada najčešće indukcionim putem ili nekim drugim načinom indirektnog elektrootpornog zagrijavanja. nehrđajući čelik i drugi. koje potiskuje gornji dio.). Zavarivanje eksplozijom ostvaruje se u hladnom stanju djelovanjem oko mitog tlačnog opterećenja u kombinaciji s tangencijalnim. Pri ovom postupku temperatura dostiže vrijednost 0.ski. Postupak se odvija bez pojave tekuće faze. bakar. te neželjezne metale (Al. Na spojnom mjestu ostvaruje se velika plastična deformacija očišćenih površina spoja. Područje debljina za koje je primjenljiv ovaj postupak kreće se od 1 do više od 100 mm. Moguće je zavarivati i raznorodne metale. difuziju i druge slične sile među česticama.vanja sila istiskuje se površinski sloj oksidiranog materijala na dodirnim plohama koje je potrebno spojiti. koje se odvijaju jedna iza druge ili istovremeno. i to u području malih debljina (do oko 1…. KOJOM BRZINOM SE KREĆE POMIČNI DIO I GDJE SE KORISTI (str 3129 60 KOJI PRINCIP SE KORISTI PRI HLADNOM ZAVARIVANJU I GDJE SE KORISTI (str 313) Postupak hladnog zavarivanja temelji se na principu difuzije metala. plastičnih masa i stakla te kombinacija raznorodnih materijala. Da bi se to ostvarilo nužno je osigurati plastično tečenje materijala. tačkasti ili preklopni. Postupak se često primjenjuje za izradu višeslojnih materijala koji se ne mogu zavariti taljenjem jer bi se tada dobili krti intermetalni spojevi (na primjer čelik + Al.đu dijelova koje treba zavariti ostvaruje se detonacijskim izgaranjem eksplozivnog punjenja. ali se ovdje difuzija ostvaruje bez zagrijavanja.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful