Anri Bergson - O smijehu

Naslov originala: LE HIRE Essai sur la signification du comique par Henri Bergson Preveo sa francuskog: SREĆKO DŽAMONJA ANRI BERGSON O SMIJEHU ESEJ O ZNAČENJU SMIJEŠNOGA Izdavačko preduzeće "VESELIN MASLEŠA" Sarajevo, 1958 PREDGOVOR1) Ova knjiga sadrži tri članka o smijehu (ili bolje reći o smijehu naročito izazvanom komičnim), koje smo ranije objavili u "La Revue de Pariš"2). Kad smo ih skTipili u zasebnu knjigu, zapitali smo se ne bi li bilo dobro da temeljito ispitamo shvatanja onih koji su se prije nas bavili ovom temom i da damo valjanu kritiku raznih teorija o smijehu. Učinilo nam se da bi se naše izlaganje nesrazmjerno komplikovalo, te bi se dobila knjiga koja po veličini ne bi bila srazmjerna važnosti predmeta o kome se raspravlja. Uostalom, činjenica je da smo mi glavne definicije komičnoga pretresli izri-kom ili prećutno, mada ukratko, povodom ovoga ili onoga primjera koji nas je potsjetio na poneku od njih. Ograničili smo se, dakle, da ponovo objavimo naše članke. Dodali smo jednostavno spisak važnijih djela o komičnom objavljenih za posljednjih trideset godina. Otada su se pojavili i drugi radovi. Zbog toga je priloženi spisak postao duži. Ali ništa nismo izmijenili u samoj knjizi3). Ne znači, dabome, da te razne studije ne bi na više mjesta mogle rasvijetliti problem smijeha. Ali naša metoda, koja se sastoji u tome da se odrede postupci kojima se proizvodi komično, odudara od one 1) Ovdje ponovno objavljujemo predgovor 23-ćem izdanju (1924). N. izd. 2) Revue de Pariš od l i 15 februara, te l marta 1899. 3) Učinili smo, međutim, neke ispravke formalne prirode - Prim. pisca. O smijehu koja se obično upotrebljava, a koja ide za tim da komične efekte uklopi u jednu formulu suviše široku i suviše jednostavnu. Ove dvije metode ne isključuju jedna drugu; ali sve što uzmogne dati ova druga ostaviće netaknute rezultate one prve; a ova je, po našem mišljenju, jedino tačna i strogo naučna. To je uostalom ono na šta skrećemo pažnju čitaoca u pogovoru, koji dodajemo ovom izdanju. Pariz, januara 1924. H. B. GLAVA PRVA O SMIJEŠNOM UOPŠTE - SMIJEŠNO U OBLICIMA I SMIJEŠNO U POKRETIMA EKSPANZIVNA SNAGA SMIJEŠNOGA

šta znači smijeh? šta se nalazi u osnovi smiješnoga? Šta bi se moglo naći zajedničko u grimasi komedijaša, igri riječi, vodviljskom kiprokou ili kakvom prizoru fine komedije? Kakva je to destilacija koja narn uvijek daje istu esenciju, od koje toliki razni proizvodi primaju ili neprijatan zadah ili ugodan miris? Najveći mislioci, počev od Aristotela, ogledali su se na ovom malom problemu, koji se stalno iskrada naporu, izmigolji se, izmiče, pa onda opet drsko iskače prkoseći filozofskoj spekulaciji. Naše izvinjenje što i sami prilazimo tom problemu u tome je što ne namjeravamo komičnu fantaziju uklopiti u jednu definiciju. U njoj, prije svega, vidimo nešto živo. Govorićemo o njoj, ma kako se ona činila laka, s poštovanjem koje se duguje životu. Zadovoljićemo se da je posmatramo kako raste i kako se razvija. Iz jednog oblika u drugi, sa neosjetnim gradacijama, ona će pred našim očima proći kroz vrlo čudne metamorfoze. Nećemo nimalo potcjenjivati ono što budemo vidjeli. Možda ćemo, uostalom, pri tom stalnom dodiru doći do nečeg određenijeg nego što je jedna teoretska definicija - do jednog praktičnog i dubljeg saznanja, kao što je ono što se rađa iz dugog drugarstva. A možda ćemo se uvjeriti da smo, i mimo svoju želju, načinili i jedno korisno poznanstvo. Razborita na svoj način, čak i u O smijehu svojim najvećim zastranjivanjima, metodična, u svom ludovanju, kako da nas komična mašta (koja. sanjari-- pristajem -, ali koja u snu izaziva vizije što ih odmah prihvaća i razumije čitavo jedno društvo) ne obavijesti i o radu čovječije mašte uopšte, a pogotovu mašte društvene, kolektivne, narodne? Proizišla iz stvarnog života, srodna umjetnosti, kako da nam ne kaže svoju riječ o umjetnosti i životu? Najprije ćemo iznijeti tri zapažanja koja smatramo osnovnim. Ona se ne odnose toliko na samu srni ješnost koliko na mjesto gdje je treba tražiti. Evo prve tačke na koju želimo da skrenemo pažnju. Nema komičnog izvan onoga što je čisto ljudsko. Neki pejzaž može da bude lijep, dražestan, divan, beznačajan ili ružan; ali on nikada neće biti smiješan. Smijaćemo se jednoj životinji, ali samo zato što smo u njoj otkrili držanje čovjeka ili neki čovječiji izraz. Nasmijaćemo se i nekom šeširu; ali se tada ne rugamo parčetu oohe ili slame, već obliku koji su mu ljudi dali, ljudskoj ćudi, koja mu je dala svoj kalup. Kako to da jedna tako važna činjenica, u svojoj jednostavnosti, nije u većoj mjeri skrenula na sebe pažnju filozofa? Mnogi su definisali čovjeka kao "životinju koja umije da se smije". Mogli su ga isto tako definisati kao životinju koja nasmijava, jer ako i neka druga životinja ili neki neživi predmet u tome uspije, to onda biva zbog njegove sličnosti sa čovjekom, zbog žiga koji mu čovjek utisne ili zbog načina na koji ga čovjek upotrijebi. Ukažimo sada, kao na simptom ne manje značajan, na bezosjećajnost koja obično popraća smijeh, čini se da smiješno može da ustalasa samo pod uslovom da padne na veoma mirnu i veoma ravnu površinu duše. Ravnodušnost je njegova prirodna sredina. Smijeh nema većeg neprijatelja od uzbuđenja. Neću da kažem da se ne bismo mogli smijati nekoj ličnosti koja u nama pobuđuje sažaljenje, naiprimjer, ili čak i naklonost: samo O smiješnom uopšte onda treba za koji trenutak zaboraviti tu naklonost, prigušiti to sažaljenje. U jednom društvu čisto razumnih bića vjerovatno da više ne bi bilo plača, ali smijeha bi možda ipak bilo; dok duše nepromjenjljivo osjetljive, usklađene sa životom, u kojima bi svaki doživljaj imao sentimentalan odjek, ne bi smijeh ni poznale ni razumjele. Pokušajte, za trenutak, da se zainteresujete za sve što se kaže i za sve što se učini, zamislite da radite s onima koji rade, da osjećate s onima koji osjećaju, dajte napokon punog maha svojoj simpatiji: kao pod dej-stvom čarobnog štapića, vi ćete vidjeti kako i najlakši predmeti postaju teški i kako su sve stvari obojene ozbiljnošću. Odvojite se sada, i posmatrajte život kao ravnodušan gledalac: mnoge će drame ispasti komedije. Dovoljno je da, u dvorani gdje se pleše, začepimo uši kada se svira, pa da nam se odmah svi plesači učine smiješni. Koliko bi ljudskih radnji moglo izdržati

ovakvu probu? I zar mnoge od njih ne bi najednom od ozbiljnih postale smiješne kad bismo ih odijelili cd osjećajne muzike koja ih prati? Ukratko, smiješno - da bi u punoj mjeri proizvelo svoj učinak - zahtijeva nešto kao časovitu anesteziju srca. Ono se obraća čistom intelektu. Samo, taj intelekt mora ostati u stalnom dodiru s drugim intelektima. To je treća činjenica na koju želimo privući pažnju. Ne može čovjek uživati u.smiješnom ako se osjeća osamljen, čini se kao da je smijehu potreban odjek. Slušajte ga dobro: nije to neki artiku-lisani glas, čist, određen; to je nešto što hoće da se postepeno razliježe, nešto što otpočne kao prasak pa se nastavi kao tutnjava, poput groma u planini. Pa ipak to razlijeganje ne smije da ide u beskonačnost. Ono može da se kreće unutar jednoga kruga prostranog do mile volje; ali krug zato ipak ostaje zatvoren. Naš smijeh je uvijek smijeh jedne grupe. Dogodilo vam se možda da, sjedeći u vagonu ili za zajedničkim stolom, čujete kako putnici pričaju jedni drugima priče koje mora da su smiješne za njih, jer im se smiju od sveg srca. Vi biste 10 O smijehu se smijali -kao i oni da pripadate njihovom društvu. Ali pošto mu ne pripadate, nije vam nimalo do smijeha. Jedan čovjek fcoga su upitali zašto ne plače pri slušanju neke propovijedi kada su svi lili suze, odgovorio je: "Ja nisam iz ove parohije". To što je ovaj čovjek rekao za plač mnogo je još istini tij e za smijeh. Ma koliko se činio iskren, smijeh u sebi krije neku zadnju misao o sporazumu, rekao bih gotovo zavjeri, sa ostalim smija-čima, stvarnim ili zamišljenim. Koliko se već puta reklo da je smijeh gledalaca u pozorištu utoliko glasniji ukoliko je dvorana punija? Koliko se već puta primijetilo, s druge strane, da su mnogi komični efekti neprevo-dljivi s jednoga jezika na drugi pošto su svojstveni navikama i shvatanjima jednog naročitog društva? Ali samo zato što nisu shvatili važnost te dvostruke činjenice, ljudi su u smiješnom vidjeli običnu zanimljivost kojom se duh zabavlja, a u samom smijehu jednu čudnovatu, usamljenu pojavu, bez ikakve veze sa ostalom ljudskom djelatnošću. Otuda definicije koje nastoje da se od smiješnoga napravi ne'ki apstraktan odnos koji duh zapaža među idejama, "intelektualni kontrast", "očigledna besmislica" itd., itd., definicije koje, čak i kad bi stvarno odgovarale svima oblicima smiješnoga, ne bi nikako objašnjavale zašto nas ono što je komično goni na smijeh. I zaista, otkuda to da taj naročiti logički odnos, čim ga opazimo, izaziva u nama grčenje, nadimanje, tiskanje, dok svi drugi odnosi ostavljaju naše tijelo ravnodušnim? Ali mi nećemo da s te strane pristupimo problemu. Da bismo razumjeli smijeh, treba ga vratiti u njegovu prirodnu sredinu, a to je društvo; treba, prije svega, odrediti njegovu korisnu funkciju, a ta je funkcija društvena. Takva će biti, recimo to već sada, misao vodilja svih naših istraživanja. Smijeh mora da odgovara izvjesnim zahtjevima zajedničkog života. Smijeh mora imati društveno značenje. Obilježimo jasno tačku gdje se stiču naša tri prethodna zapažanja. Smiješno se, izgleda, rađa kad ljudi, skupljeni u grupu, uprave svi pažnju na jednoga od O smiješnom uopšte 11 njih, ućutkivajući svoju osjećajnost i upotrebljavajući samo svoj razum. Koja je sada ta naročita tačka na koju oni treba da uprave svoju pažnju? Na šta će se ovdje upotrijebiti razum? Odgovoriti na ova pitanja značilo bi ovladati problemom. Ali je neophodno da navedemo nekoliko primjera. II Neki čovjek koji je trčao ulicom spotakne se i padne; prolaznici se smiju. Ne bi mu se smijali, mislim, kad bi se moglo pretpostaviti da mu je odjednom palo na pamet da sjedne na zemlju. Svijet se smije jer je sjeo protiv svoje volje. Dakle, nagla promjena u držanju sama,

podesi priliku koja će se stalno ponavljati da bi se spolja manifestovala. zajedničkim kancelarijama pomoćnog osoblja. zanatskim velikim radionicama i si. učinak nam se čini utoliko smješnijim ukoliko nam se uzrok čini prirodnijim. uvijek pod učinkom zadobivene brzine. Smijemo se već samoj rasijanosti na koju nam ukazuju kao na jednostavnu činjenicu. poput melodije koja zaostaje za svojom pratnjom. B. ovdje. Navika je bila utisnula zalet. Postoji jedan opšti zakon. Trebace da ona vlastitim sredstvima. čovjek se možda ne nalazi na samom. Smješnija će nam biti rasijanost koja nam je pred očima od postanka. pod uticajem krutosti ili zadobivene brzine. Trebalo je promijeniti držanje ili zaobići prepreku. Svakako. podvlačeći i razvlačeći ih preko svake mjere. shvatio je da je našao recept za proizvodnju zabavnih efekata naveliko. zlobni šaljivdžija eksperimentiše. Zamislimo. Između ta dva slučaja postoji jedina razlika u tome što je prvi nastao sam. mišići su nastavili da vrše iste pokrete onda kada su okolnosti zahtijevale nešto drugo. Eto zašto je čovjek pao i čemu se prolaznici smiju. Je li čudnovato što rasijanko (jer takva je ličnost koju smo opisali) općenito pokreće maštu pisaca komedija? Kad je La Brijer na svome putu susreo takav karakter. najzad da se prilagođava minulom i uobraženom položaju. Lakoća predmeta. iz rasijanosti ili upornosti tijela. zaista. Prolaznika. žrtva ateljerske šale4) nalazi se. trebalo je samo zapaziti. Možda je kakav kamen bio na putu. pošto ga je analizirao. Trebalo bi pokret zaustaviti ili mu izmijeniti pravac. a to je nespretnost. sve radi naopako ili postupa naprazno. dakle. 12 O smijehu je smiješna iz istog razloga. mjesto da se upravlja prema stvarnosti koja je tu. neka spoljašnja okolnost odredila je učinak. vraćajući se na stvari. Ona 4) H. Ali se sada i učinak rasijanosti može pojačavati. čiji razvitak pratimo. u ostalim školama. maločas. čovjek mahinalno produžava pravom linijom. dakle. Zamislimo neku prirođenu neelastičnost čula i uma koja je uzrok da čovjek stalno vidi ono čega više nema. dok je drugi proizveden vještački. kojoj dakle znamo . već ono što je nehotično u toj promjeni. ukratko. ga je zadržavala. Smiješno je dakle slučajno. nekom prirodnom operacijom. pa se prući po podu. da bi se otkrila. On je u tome pretjerao. U jednom kao i u drugom slučaju smiješna je izvjesna krutost mehanike tamo gdje smo očekivali pažljivu spretnost i živahnu gipkost ličnosti. od sebe. naziva tako neslane šale koje se izvode u ateljeima umjetničkih škola.po sebi ne goni na smijeh. Nalazi se na jednoj od velikih prirodnih strmina ka smijehu. da govori ono što više ne priliči. Sa rasijanošću. misli da će sjesti na čvrstu stolicu. ne mora da naiđe na prepreku koju joj postavljaju slučajne okolnosti ili ljudska zloba. Evo sada jedne ličnosti koja sve svoje sitne poslove obavlja s matematskom tačnošću. Ali iz nedostatka gipkosti. pr. On je Menalka suviše nadugačko i podrobno opisao. kome smo našli prvu primjenu O smiješnom uopšte 13 i koji ćemo ovako formulisati: kad izvjesni komični učinak proizlazi iz izvjesnog uzroka. Kako ono prodire u unutrašnjost? Trebace da mehanička krutost. Zamoči pero u mastionicu pa izvuče prljav-štinu. ono takoreći ostaje na površini ličnosti. Nap. da čuje ono što više ne zvuči. u istom položaju u kome se nalazi trkač koji padne. Samo je neki zlobni šaljivdžija napravio neku psinu na predmetima koji ga okružuju. duh koji se stalno zadržava na onome što je već učinio i nikako ne obraća pažnju na ono što čini. u oba slučaja. izvoru smiješnoga. Ali badava. ali je sigurno u nekoj izvjesnoj struji činjenica i ideja koje dolaze pravo s izvora.

onaj što ga dobivamo spolja kao kakav gotov okvir u koji ćemo se ubaciti. Koliko je duboka komika jednog romantičara i jednog šimeričkog duha! Pa ipak. Mi njega ne komplikujemo: naprotiv. Vidite je kako se među narna kreće kao mjesečar. on ipak zadržava svoje nezavisno i jednostavno bitstvo. Pogledajte izbliza: vidjećete da se umjetnost komičnog pjesnika sastoji u tome da nas upozna s tim nedostatkom.i što oni tako iza14 O smijehu zivaju oko sebe. I oni su tafcođe trkači što padaju i nasamarene naivčine. Kockar. koji pred drugim imaju tu prednost što im je rasijanost sistematska. Jest. on nas pojednostavljuje.uvlači u pokretni krug preobražavan ja. čak i onda kad nam slika strasti ili poroke koji nose neko ime. efektima sposobnim da se gomilaju jedni na druge. ali nikako Otelo: Ljubomorni može da bude naslov jedne komedije. naprirnjer. vidimo da se ta vrlo duboka komika povezuje sa najpovršnijom komikom. A Don Kihot je upravo zvijezdu posmatrao. Ali su to u prvom redu veliki rastrešenjaci. koja treba da služi kao posrednik. tako ih dobro unosi u ličnost da im se ime zaboravlja. bilo kao skučenost volje. Drama. itd. vidjeoete da će vam se prikazati Zganarel ili žorž Danden. On nam nameće svoju krutost mjesto da se posluži našom gipkošću. . . Ali nedostatak koji će nas učiniti smiješnim jeste. Naprotiv.što su njihove neprilike isto tako dobro povezane. i koju . To su oni tragični nedostaci. povezane neumoljivom logikom koju stvarnost primjenjuje da korigira san. Poneki put se zabavlja time da ih svojom težinom povuče i sa sobom kotrlja niz kakvu strminu. mnoge komedije nose neko opšte ime: Tvrdica.porijeklo i čiju ćemo istoriju moći rekonstruisati. premda uobraženoj. da nas O smiješnom uopšte 15 . sredini. One ne pretstavljaju više čisto i jednostavno otsustvo pažnje.bitna razlika između komedije i drame. daikle. organizovana oko jedne središnje misli. ti zanesenjaci. plašljivi sanjari na koje zlobno vreba život. pad je uvijek pad. ako se vratimo na misao o rasijanosti. Zar izvjesni nedostaci ne bi mogli značiti za karakter isto što krutost fiksne ideje znači za duh? Bilo kao prirodna omaška. zato naslov neke drame može da bude samo lično ime.kako su nekoj ličnosti ljubavni i viteški romani postali redovna lektira. trkači za idealom koji se spotiču o stvarnost. . te tako čudno razborite lude gone nas na smijeh dodirujući u nama isti unutrašnji mehanizam kao i žrtva ateljer-ske šale ili prolaznik koji se oklizne na ulici. čini se da u tome leži . Sve su njene radnje sama sušta rasijanost. Besumnje. Ima besumnje nedostataka u koje duša duboko zasjedne sa svom cncm plodonosnom snagom koju u sebi nosi. da im se brišu opšta obilježja. a drugo je kad u bunar padne jer je bio upiljio pogled u neku zvijezdu. Pretpostavimo. Pridobivena i očarana svojim junacima.da uzmemo konkretan primjer . ali druga je stvar kad čovjek padne u bunar zato što se kud bilo na drugu stranu zagledao. Ali najčešće će se igrati s njima kao s kakvim instrumentom ili će ih preturati kao lutke. smijeh koji se beskonačno pojačava. on ostaje središnja. Ako od vas zatražim da zamislite jedan komad koji bi se mogao zvati Ljubomorni.kako ćemo pokušati da to podrobnije pokažemo u posljednjem dijelu ove rasprave . one se objašnjavaju prisustvom. Pođimt) korak naprijed. ličnosti u jednoj tačno određenoj.oživjelu . naprotiv. i da nikako više i ne mislimo na njih. nevidljiva i prisutna ličnost o koju su lica od kostiju i mesa prikačena na pozornici. ti šimerički duhovi. Samo sve su te rasijanosti vezane za jedan poznat i pozitivan uzrok. ona malo-po-malo na njih prenosi svoju misao i svoju volju. već samo na ličnost koja ih je apsorbovala. Jer zaludu se komični nedostatak koliko vam volja prisno sjedinjuje s ličnostima. nedostatak često liči na krivinu duše.

Sada možemo dobiti prvu sliku . Biće dovoljno.gledaoce . Ali jedna smiješna mana. ličnost može da živi. A najzad karakteru? . a isto tako izvjesnu gipkost tijela i duha. zadovoljan što poklanja pažnju onome što se tiče suštine života. čim osjeti da je smiješna. na nešto što smo primijetili u njegovim najgrubljim oblicima. ne ograniče na to da poštuju samo osnovne uslo-ve te ravnoteže: njega ne zadovoljava gotov sporazum između pojedinaca. pratili smo razvitak kojim smiješno prodire sve dublje i dublje u ličnost. On čini da odmah na stojimo da izgledamo onakvi kakvi bisrno trebali da bu demo i kakvi ćemo najzad jednoga dana besumnje za ista i postati. čak i sa vrlo jasnim osjećanjem strahote koju u nama izaziva. ne velim da bi se popravio. Njemu nije dovoljno da se živi. Kad se jedanput otklone te inferiornosti. bolesti. Kažimo to odmah sada: eto u tom smislu naročito smijeh "kažnjava za ponašanje". barem spoIja.do te mjere uvlači u svoju prisnost da na koncu konca i sami prihvatamo nekolika konca lutke s kojom se ori igra. Komično je besvjesno. Napetost i elastičnost dvije su snage koje se međusobno dopunjuju. od obmanjivanja do rasijanosti. koje su važne za ozbiljan život (a one nastoje da se i same isključe iz onoga što se zove borba za život). Oskudijeva li osjetno u njima tijelo? . na smijeh nas goni upravo neka vrsta automatizma. jedan dio našega zadovoljstva potiče otuda.izvor su siromaštva svakog stepena. sve ostalo ne prepusti lakom automatizmu zadobivenih navika. Dakle. koja nam pomaže da mu se prilagodimo. Svaka . Ono treba da se boji takođe i toga da se članovi koji ga sačinjavaju. Kad bi nas Harpagon vidio kako se smijemo njego voj škrtosti. ili bi nam je pokazivao na drugi na čin. ona će u tome moći istrajati i pri punoj svijesti 0 tome šta je. i ovdje opet. izvore bijede. nastoji da se izmijeni.to su onda svakojake nevolje. i to da živi u zajednici sa ostalim ljudima. Jedna ličnost iz tragedije neće ništa izmijeniti u svom ponašanju kad sazna šta o njoj mislimo. ne prestajući ipak da nas potsjeća. u svojim najsuptilnijim manifestacijama. na učinak automatizma 1 krutosti. svih vrsta ludila. ono samo sebi postaje nevidljivo kad postane vidljivo cijelom svijetu.. ono hoće da se dobro živi. Nema koristi da zasada dublje ulazimo u tu analizu. primijetiti da je neka ličnost obično smiješna upravo u tolikoj mjeri ukoliko je nesvjesna sama sebe. katkada i prilike za zločin. a s kojima se život poigrava. Nedostaju li one duhu? . ali bi nam je manje pokazivao.imate slučajeve duboke neprilagodljivosti društvenom životu. da bismo se o tome uvjerili. od rasija-nosti do zanešenjaštva. 16 O smijehu život i društvo traže od nas da stalno u budnom stanju održavamo pažnju. ono bi htjelo da se održava stalan napor uzajamnog prilagođavanja. koja razabire konture položaja u kome se nalazimo. Ali društvo traži još nešto drugo. Od trkača koji se poklizne i pada do naivčine koga obmanjuju. tada se i mi s njom igramo. mjesto da teže za što osjetljivijom ravnotežom volja.smiješne strane ljudske prirode i obične funkcije smijeha. Ono sada strahuje od toga da svaki od nas. koje će se sve potpunije i potpunije uklapati jedna u drugu. od zanesen jaštva do raznih oblika izobličavanj a volje i karaktera. A taj je automatizam opet vrlo blizak običnoj rasi-janosti. saikatosti.istina još blijedu i nejasnu . Kao da postupa suprotno Žižezovom prstenu.

oslobođeni brige za održanje. jer ona može da bude znak aktivnosti koja se uspavljuje. Ono će. dakle. savršenim slučajevima. pa da ih onda svrsta u dvije grupe: na jednu stranu one . Potencirajmo dakle ružnoću. u jednoj neutralnoj zoni gdje čovjek na čovjeka gleda kao na jednostavan prizor.pojačavajući učinak dok nam ne postane vidljiv uzrok. Ono se nalazi pred nečim što ga onespokoja-va. zatim. Ona pristaje besumnje nekim osnovnim. Ali mi naročito hoćemo da nam posluži kao lajtmotiv koji će pratiti sva naša objašnjenja. Pa ipak protiv ovoga društvo ne može da preduzme neke represivne materijalne mjere. počinju da na sebe gledaju kao što se gleda na umjetnička djela. pa i samog tijela biće. Rastegnućemo problem. Ta krutost je ono što je smiješno. ono je već suviše utančano da bi dozvolilo da mu se priđe s lica. Ali mi ćemo pokušati da upotrijebimo jedno pomoćno sredstvo kojim ćemo se često poslužiti. U njemu ipak ima i nešto estetsko. neka izvjesna krutost tijela. ali se na nju ne smijemo i suviše oslanjati. jer nije materijalno ni pogođeno. dakle. .treba O smiješnom uopšte 17 da bude tako nešto. Ne koristi ulaziti u pojedinosti.opšti odnos između umjetnosti i života. Neosporno je da izvjesne nakaznosti imaju pred ostalima tu žalosnu prednost što mo'gu u izvjesnim slučajevima da izazovu smijeh. ako je moguće. čini gipkim sve što bi moglo da zapadne u mehaničku krutost na površini društvenog tijela. Smijeh. prihva-tajući opet konac koji polazi od šegačenja klovna da najprefinjenijih obrta komedije. kao i aktivnosti koja se usamljuje. Jednom riječju. Smijeh. drži stalno u budnom stanju d u međusobnom dodiru izvjesne uzgredne aktivnosti 'koje bi mogle da se izdvoje i uspavaju. koju bi društvo htjelo takode da ukloni da bi kod svojih članova zadobilo što je moguće veću gipkost i što je moguće viši stepen druže! jubivosti. pošto se komično rađa upravo u času kada društvo i ličnost.krutost karaktera. Molimo samo čitaoca da izvrši smotru nakaznosti. gdje je smiješno čisto od svake primjese. dotjerajmo je do nakaznosti. penjući se najzad. koja teži da se odvoji od zajedničkog središta. Na nju treba uvijek misliti. ako ocrtamo jedan krug oko djelatnosti i dispozicija koje ugrožavaju pojedinačni ili društveni život i za koje počinitelji bivaju sami od sebe kažnjeni prirodnim posljedicama ostaje izvan toga uzbudljivog i borbenog područja. znak izvjesnog ekscentiiteta. i pogledajmo onda kakav je prelaz od nakaznoga ka smiješnome. Trebalo bi poći od definicije ružnoga. šta je to komična fizionomija? Odakle dolazi smiješan izraz lica? I po čemu se razlikuje ovdje smiješno cd ružnoga? Tako postavljeno pitanje moglo je biti samo proizvoljno riješeno. do tačke o koju je konac privezan i odakle će nam se možda pokazati . slijedeći taj konac u njegovim često nepredviđenim zaobilaženjima. pošto teži da postigne (besvjesno i čak nemoralno u mnogo pojedinih slučajeva) koristan cilj opšteg usavršavanja. neka vrsta društvenog gesta. najviše jedan gest. ali samo kao simptom. počnemo od najjednostavnijeg. . Sada ćemo pokušati da uspostavimo samu povezanost smiješnih oblika. čuvajmo se ipak da u toj jednostavnoj formuli tražimo neposredno objašnjenje za sve komične učinke. sumnjiva društvu.pošto smiješno balansira između života i umjetnosti .što jedva može da se uzme kao prijetnja. Ma kako se činilo jednostavno. dakle. oko kojega društvo gravitira. i konačno. duha. . III D s. tražiti šta mu smiješno dodaje: a ružnoću nije mnogo lakše analizirati nego ljepotu. da tako kažemo. odgovoriti takođe jednim jednostavnim gestom. teoretskim. zastajući O smijehu tu i tamo da se ogledamo oko sebe. Strahom koji zadaje on suzbija ekscentričnosti. a smijeh joj je kazna. duha i karaktera. ne zavisi od čiste estetike.onako poprilici kako dobar mačevalac treba da misli na pojedine pokrete koje je učio na času mačevanja dok mu se tijelo u cjelini prepušta skladnoj povezanosti pokreta pri napadu.

Izbrišite ono Smiješno u oblicima 19 što je stečeno. eto šta ćemo tu vidjeti. druga da se smiju ili zvižde. u kojoj ima nešto đavolske. ponovno izdiže demona ko-ga je anđeo bio srušio. potražite naivan. Zar se ne bi moglo desiti da neki grbavac pravi utisak normalna čovjeka koji ima rđavo držanje? Kao da . Ima-ćete pred sobom. duboke pobune materije. Kad govorimo o izrazitoj ljepoti. Mislim da ćemo na taj način bez muke otkriti sljedeći zakon: može postati smiješna svaka nakaznost koju bi dobro sazdan čovjek mogao vještački da izvede. zbog krutosti. najzad neko odabrano izobličenje u kome će se najprije izopačiti priroda. neposredan. Ali komičan izraz lica je onaj koji ne obećaj e ništa. Hoće li se reći da nam svaki običan izraz lica. On svojim modelima nameće grimase kao što M i oni sami od sebe napravili grimasu da su išli do kraja svoje grimase. u svojoj ne-pomičnosti. skica neke moguće grimase. naročito nemojte rasuđivati.kojima je priroda dosudila da budu smiješne.su mu se leđa nezgodno povila. radi se možda o nekom postojanom izrazu. na drugu one koje se od ovih potpuno izdvajaju. On pogađa. smiješan će biti onaj izraz lica koji nas bude potsjećao na nešto ukru-ćeno. Automatizam. a treća kao da vječno duvaju u uobraženu trubu. Njegova vještina. kao da je duša pustila da 20 O smijehu bude začarana. Ukočen grč. To su najkomičnija od svih lica. ali nisu mogli da se dovrše. krutost. ustaljenu grimasu. neku neodlučnost. To je jedinstvena i konačno izrađena grimasa. Ima lica koja izgledaju kao da neprestano plaču. kad kažemo da neko lice ima izraza. mora-ćemo dobiti komičnu ružnoću. više od onoga što daje. Uvijek će se tu otkriti znak neke bore koja se najavljuje. On zadržava. I zato je jedno lice utoliko smješnije ukoliko nam jače suige-riše misao na neku jednostavnu mehaničku radnju. jer su bili suzbijeni nekom boljom silom. pod površnim skladom oblika. u redovnoj pokretljivosti fizionomije. daje taj isti utisak jednog zauvijek stečenog nabora? Ali ovdje mora da se uoči važna razlika. a ipak bismo je rđavo definisali kad . čovjeka koji je htio da se ukruti u izvjesnom držanju i. i da ga učini vidljivim za svačije oči time što će ga pojačati. Pokušajte gledati samo svojim očima. hipnotisana materijalnošću neke jednostavne radnje. kao da je zadržao stečenu naviku. u kojoj se nejasno ocrtavaju sve moguće nijanse duševnog stanja koje on izražava: kao što se izvjesnih maglovitih proljetnjih jutara udišu topla obećanja toga dana. ali u kome mi naslućujemo pokretljivost. Zbog materijalnog jo-gunstva. Ublažujući smiješnu nakaznost. Ali taj učina'k dobiva na jačini kad možemo te osobine pripisati nekom dubokom uzroku. stinuto. zadobiveni i zadržani grč. Onda ćemo razumjeti komičnu stranu karikature. Ma koliko bila pravilna neka fizionomija. Dakle. jer ima karikatura koje su . To je besumnje vještina koja pretjeruje. originalan utisak. Povratimo se sada na onu tačku koju smo željeli da rasvijetlimo. kojom bi ličnost zauvijek bila prožeta. eto čime nas jedna fizionomija može da goni na smijeh. Kao da se sav moralni život iskristalisao u tome sistemu. I ponovno ćete steći viziju upravo te vrste. nikada njena ravnoteža nije apsolutno savršena. Vještina karikaturiste sastoji se u tome da uhvati taj katkada neprimjetan pokret. Nemojte razmišljati. ma kako joj skladne linije pretpostavljali. da tako kažemo. i ma kako gipke kretnje. Ovdje se talkode potvrđuje zakon prema kome je učinak utoliko komičniji ukoliko mu na prirodniji način objašnjavamo uzrok.bismo joj pripisali kao cilj pretjerivanje. ako se može tako kazati. On ostvaruje disproporcije i izobličenja koji su morali postojati u prirodi u stanju prohtjeva. da od svoga tijela napravi grimasu. nekoj određenoj fundamentalnoj rasijanosti ličnosti. pa čak i o ružnoći. pa bio on dražestan i lijep.

Ukratko. ma kakva da je doktrina uz koju pristaje naš razum. već kao obično sredstvo kojim se crtač služi da bi pred našim očima prikazao iskrivljenja koja nazire kako se pripremaju u prirodi. smiješno u crtežu je često pozajmljena komičnost. Iznesimo odmah zakon za 22 O smijehu koji nam se čini da vlada činjenicama toga roda. na prostu mehaniku. naša mašta ima svoju sasvim utvrđenu filozofiju : u svakom ljudskom. Ali materija je otporna i jogunasta. dakle. da se pokretljivi izrazi fizionomije ukoče u trajne grimase. Ta duša prenosi nešto od svoje krilate lakoće na tijelo kome daje života: nematerijalnost koja tako prelazi u materiju jeste ono što se zove čar. mora da se pojavljuje ne kao cilj. Ono je više krutost nego rugoba. zavaravajući budnost jedne razumnije sile koja je djelovala u pravcu umjerenosti. koja ne sačinjava bitno svojstvo samoga crteža. biće dovoljno da pobliže proučimo djelo komičkih crtača. da nametne najzad svakoj ličnosti takvo držanje da izgleda kao da je utonula i potpuno se izgubila u materij alnosti neke mehaničke djelatnosti mjesto da se bez prestanka obnavlja u dodiru s nekim živim idealom. koji ga produžuje u smislu istom u kome ga je priroda izdužila. U tom smislu moglo bi se reći da često sama priroda postiže uspjehe karikaturiste. Tamo gdje materija uspijeva da na taj način učini spol ja tromim život duše. napokon. Hoćemo da kažemo kako crtač može da zamijeni satiričara. I upravo je takvo iskrivljavanje važno. Eto zašto ćemo poći u potragu za njim sve do onih elemenata u fizionomiji koji su nesposobni za pokret. ali koji mu poštuje osnovni oblik. i ona ide isključivo na račun literature. vječito pokretne. htjela bi da preobrati u svoju vlastitu inerciju i da izrodi u automatizam. Da bismo ga neposredno 'provjerili. naduvala onaj obraz. Karikaturist koji mijenja dimenzije jednog nosa. oslobođene težine. koju smo već posebno objasnili. čini ustvari da taj nos izvodi grimasu: otsada će nam se činiti kao da Smiješno u oblicima 21 je i original htio da se izduži i da izvede grimasu. -može se pretjerivati do krajnosti da se ipak ne postigne pravi učinak karikature. Oni su bezbrojni. duše beskrajno gipke. hoćemo da ovdje definišemo komično pomoću suprotnosti. Jer za nas oblik pretstavlja crtež jednog pokreta. Ako. svoja vlastita karikatura. Držanje. obliku ona zapaža napor duše koja uobličava materiju. onu uvijek budnu aktivnost toga višeg principa.sličnije od portreta. do krivine kakva nosa i čak do oblika kakva uha. i ono nas interesuje. treba da ga suprotstavimo više caru nego ružnoći. U pokretu kojim je ona rasjekla ova usta. da joj sledi pokret i. Ona bi htjela da inteligentno varirane pokrete tijela ukruti u blesavo zgrčene nabore. zapravo vodviljistu. Ne bi trebalo da se varamo. ona od tijela postiže komičan učinak. i obratno. Smijemo se tada jednom licu koje je samo za sebe. i zanemarujući takođe komičnu stranu. Ona vuče k sebi. IV Sada ćemo preći od smiješnoga u oblicima na smiješno u gestu i kretnjama. čini se kao da je uspjela da do kraja izvede njegovu grimasu. i kako se onda manje smijemo samim crtežima nego satiri ili komičnoj sceni koja . geste i kretnje čovječijeg tijela smiješni su upravo u tolikoj mjeri ukoliko nas to tijelo potsjećo. jer nju zemlja ne privlači. stegnula taj podbradak. Nećemo slijediti taj zakon u pojedinim slučajevima njegove neposredne primjene. Njega ćemo lako izvesti iz razmatranja koja ste pročitali. da tako kažemo. da joj oduzme čar. karikatura na kojima se pretjerivanje jedva osjeća. Da bi pretjerivanje bilo komično. otklanjajući kari-katurnu stranu.

imaju odavna intuiciju. Uzmimo napiimjer da se kod nekog govornika nadmeću gesta i riječ. ali laikrdijaši o tome. pupa. prema samoj definiciji. Ako samo malo o tome razmislimo. Neka se. Ali ako je podražavanje kretnji samo po sebi smiješno. treba izvršiti napor analize i razmišljanja. koji te sastoji u tome da se nikada ne ponavlja! Ali gle! čini se da &e poneki . prestaće da živi. gesta trči za mislima i traži da i ona doprinese objašnjenju. Prije će biti da se zapažena gesta pričinjava otvorenije ma-hinalnom 'kad je možemo povezati za neku jednostavnu djelatnost. ali to je najčešće priviđenje Smiješno u pokretima kojega brzo nestaje. Da bismo ga zadržali. pronaći ćemo. kad bi živjele 'kako mi živimo': tako bi one mogle da odole svakom podražavanju. znači učiO smijehu niti ga smiješnim. strano našoj živoj ličnosti. dai-de. To ne znači da vulgarnost sačinjava suštinu smiješnoga (mada i ona u tome ima svakako nekog udjela). u smislu neke mehaničke 'djelatnosti. mislimo. da se misli isključivo na crtež. ako ga iščekujem u prolazu i ako naiđe kad ga očekujem. Ali sugestija treba isto tako da bude diskretna. Misao je nešto što raste. u kojoj se svaki član bio ukrutio kao dio mašine. i nadalje daje utisak bića koje živi. mehanizam 'koji se može rastaviti. Samo treba da ta sugestija bude čista i da u unutrašnjosti ličnosti jasno zapazimo.je u njima pretstavljena. pretstava ličnosti i pretstava mehanizma. samim tim. cvjeta. Podražavati nekoga znači izdvojiti dio automatizma koji je on pustio da se uvuče u njegovu ličnost. A originalnost svakog komičkog crtača mog'la bi se odrediti po naročitom obliku života koji on prenosi na običnog pajaca. nikada se ne ponavlja. Mi smo to maločas dedukcijom izveli a priori. . 'koje se odmah gubi u smijehu koji izaziva. Zavidna riječi. Nametnuti to mehaničko objašnjenje treba da bude jedan od omiljelih postupaka parodije. kao što je naprimjer piljenje drva.uvijek isti . a takođe sa diskrecijom s kojom nam on otkriva u čovjeku člankovita pajaca.pokret glave ili ruke periodički vraća. Hoću da kažem da se može podražavati ono u našim kretnjama što je u njima mehanički jednolično i. Ali ostavićemo postrani neposredne primjene principa i pozabavićemo se ovdje podrobnije samo udaljenijim posljedicama. savršenije uklopile jedna u drugu. zajedno! Neka se prilagodi osnovnom zakonu života. Zašto? Jer sada imam pred sobom mehanizam koji automatski funkcioniše. ili udaranje čekićem po nakovnju. postaju smiješne kad ih neka nova ličnost podražava. ako je dovoljno da mi na sebe skrene pažnju. ono će to postati još u većoj mjeri kad se poštara da kretnje prilagodi a da ih pri tome ne izobliči. te ne treba da nas zaćuđava što podražavanje goni na smijeh. sazrijeva od početka do kraja govora. i da nam cjelokupna ličnost. Priviđenje mehanizma koji bi djelovao u unutrašnjosti ličnosti je stvar koja izbija kroz bezbroj zabavnih efekata. To. nehotice ću se smijati. Komični učinak je utoliko uočljiviji. ali neka se ona onda ograniči na to da do tančina slijedi misao u njenom razvitku. Ako ga primijetim. jer prestane li da se mijenja. crtačeva umjetnost je utoliko potpunije ostvarena ukoliko su se te dvije pret-stave. vidjećemo da se naša duševna stanja mijenjaju iz čaisa u čas i da se ona ne bi ponavljala 'kad bi naše kretnje vjerno slijedile naše unutrašnje pokrete. Nikada se ona ne zaustavlja. To više nije život. za koje nismo mislili da ćemo im se smijati. Eto zašto i geste. kao da je mehanična po namjeni. To spada u komiku. Niko neće ni početi da nas podražava dokle gcd ne prestanemo biti ono što smo. da je crtež komičan u srazmjeri sa svojom jasnoćom. Ali ako se crtežu priđe s jakom voljom. Za tu jednostavnu pojavu tražena su vrlo zamršena objašnjenja. gesta rasplamsava s njom. to je automatizam koji se nas't&nio u životu i koji podražava život. Treba da se mijenja u svakom trenutku. Dobro. besumnje. ili neumorno tegljenje nekog uobraženog užeta za zvonce. kao da gledamo kroz staklo.

ovdje ćemo lako odrediti kretanje misli krivuljom. putem. premeću se skupa. već više njih. odmorimo se malo i bacimo pogled oko sebe. to će reći prividnu gipkost života. od kojih nijedna nije smiješna posebice. sasvim sigurno. nejasno zapažamo sve dalje i dalje. u izvjesnom. V Prije nego što pođemo dalje. simetrična izmjena uloga. već najveći mogući broj njih. plešu. mi uvijek naslućujemo ne'ko mehaničko djelovanje iza leđa živoga. i kako se ti efekti pojavljuju kao modeli oko kojih se u krugu raspoređuju novi. Predosjećamo još nepostojani je uočavanje mehaničkih učinaka koje nam nameću kom-pleksnije radnje čovjekove. Ali nemojmo da preduhitruje-mo rezultate do kojih treba doći postepeno. najzad na postupak industriske proizvodnje. zadržavajući im ipak spoljašnji aspekt vjerovatnoće. noge s nogama. Ovi se posljednji ne izvode iz formule. ali se kreće i naprijed s kolima. Isto bi se tako moglo reći: "Geste jednoga govornika. ali oni. ali i sve značajnije posljedice zakona koji smo postavili. i koje idu. Tamo gdje ima ponavljanja. gone svojom sličnošću na smijeh kad su skupa". I ako je uzrok smijeha uočavanje mehaničnog učinka u ovom drugom slučaju. gestikulišući uvijek na isti način.' Oni koji je izvode nisu možda čitali Paskala. potpune sličnosti. i još mnogo drugih igara. ipak samo do kraja slijede misao koju Paskalov tekst nameće. gone na smijeh svojim ponavljanjem". Da još jedanput navedemo Paskala. krivuljom koju opisuje jedna taeka kružnice nekog točka kad se kola kreću u pravoj liniji: ta se tačka okreće kao točak. čini nam se da neEkspanzivna snaga smiješnoga 25 vidljivi konci povezuju ruke s rukama. sve slične među sobom. od kojih nijedno posebice nije smiješno. geometrisko razviće kiprokoa. ono je to moralo da bude već u onom prvom. dolaze. sa raspelima ili raskrsnicama koji ga tu i tamo obilježavaju : na svakoj ćemo raskrsnici kolima . Analizirajte svoj utisak koji dobijete kad se nađete naspram dva lica koja su suviše slična: vidje-ćete da će vas ona potsjetiti na dva primjerka dobivena iz istog kalupa. Hoćemo da kažemo kako dedukcija treba da se zaustavi s vremena na vrijeme na nekim dominantnim efektima. ali su oni komični po srodstvu s onima koji se iz nje1 izvode. nji26 O smijehu ma slični efekti. I nastavljajući sada tim. To znači da se izrazito živ život ne bi smio ponavljati. smislu. ali ona ne važi redovito. ili na dva otiska istog klišeja. Ovoga puta jasno mislimo na lutke. U tome je vještina te malo grube ra-aonode. Ili će pak trebati da zamislimo veliki šumski drum. samo na suptilniji način. To prilagođa-vanje života u pravcu mehanike ovdje je pravi uzrok smijeha. koju je taj geometar proučio pod imenom točkić. periodično ponavljanje jedne riječi i jednog prizora. zauzimajući u isto vrijeme isto držanje. zaista postoji. pošto se vještina vođviljiste možda sastoji u tome da nam predočava očito mehaničku povezanost ljudskih događaja. Formula. a ne više njegove jednostavne kretnje. putem me todske analize. A smijeh će biti gromkiji ako nam na sceni ne budete predočili samo dvije ličnosti. Naslućujemo da će uobičajeni vješti postupci komedije. moći crpsti svoju komičnu snagu iz istog izvora. svaki mišić jedne fizionomije s odgovarajućim mišićem druge: upornost povezanosti čini da se i sama mekoća oblika ukrućuje pred našim očima i da sve tvrdne kao da je mehanično.Tako se rješava mala zagonetka koju je zadao Pa-skal u jednom odlomku svojih Misli: "Dva slična lica. Učinili smo da se ovo predosjeti već u početku ovog rada: bila bi zabluda kad bismo htjeli da sve komične efekte nategnemo po jednoj formuli.

to je jedno raspelo gdje se treba zaustaviti kao na centralnoj slici od koje mašta zrači u raznim pravcima. Ovdje je dakle prenišavanje ustupilo dio svoga komičnog svojstva slučajevima gdje se ne radi o prerušavanju ali gdje . obično odijelo uza- 28 O smijehu lud se razlikovalo od ličnosti. jedan običan koeijaš kad je rekao jednom crnom mušteriji. da je "neumiven". Ali zamislite nekog osobenjaka koji se danas odijeva po starinskoj modi: naša je pažnja onda upravljena na odiEkspanzivna snaga smiješnoga jelo. kad se radi o savrernenoi modi.bi moglo biti prerušavanje.obići oko raspela. Mehaničn'o kojim je obloženo sivo. razgledaćemo puteve koji se račvaju. i sada smiješna strana mode prelazi iz sjenke na svjetlost. koji su se uklopili jedno u drugo. Gotovo bi se moglo ustvrditi da je svaka moda u ponečem smiješna. jer nas iznenađuje. Sada se nalazimo na jednom takvom raskršću. mi smo na nju toliko priviknuti da nam -s čini kao da je odijelo sraslo s tijelom onih koji ga nose. Ona već po pravilu. na ulici. Istina nije tako jednostavna. jer smo se bili privikli da ga gledamo..Najprije. jer su ga jedan za drugim postavljali psiholozi kao Heker. Tada pogađamo kako će biti lako da jedno odijelo postane smiješno. pošto je neprekinutost upotrebe umrtvila u njima komičnu snagu. Treba da nastupi nagli prekid u kontinuitetu. Smiješno će se objašnjavati iznenađenjem. čini se. Sada već počinjemo nazirati poneke krupne poteškoće u pojedinostima koje postavlja problem smiješnoga. Poći ćemo redom svakim od njih. tjera nas da se obrnemo ka maglovitijoj slici ma kakve krutosti koja se nalijepila na pokretljivost života. Neće biti bez koristi ako ispitamo kako se ona njome služi. naprimjer. zapažamo. treba da se raskine s modom da bi se ta snaga razbudila. Ali stigli smo do pretstave o prerušavanju. kontrastom itd. . Kreplin i Lips i na njega različito odgovarali. Ja ipak ne znam da li na njega nije odgovorio^ jednoga dana preda mnom. crna ili crvena boja uzalud pretstavlja svojstvo kože: smatramo da je vještački prevučena. a onda ćemo opet produžiti svojim putem u pravoj liniji. mi ga potpuno razlikujemo od ličnosti. koji je sjedio u njegovim kolima. Maločas. U najboljem slučaju ono će moći da izbije kad prirodni nesklad između onoga što cmotava i omotanog bude tako dubok da ni vjekovna bliskost ne rncže učvrstiti jedinstvo među njima: takav je slučaj sa cilindrom. I . a onda ćemo se vratiti na prvi pravac. kako smo to pokazali.mo tri glavna. dosljedno tome. Naša ga mašta ne odvaja od tijela. Koji su ti pravci? Zapaž?. crven nos može biti crven samo zato što je prevučen slojem rumenila. u sebi nosi moć da nas nasmije. Onda će se misliti da se iz toga prekida kontinuiteta rađa smiješno. dok je njegova uloga ograničena na to što čini da ga. neprestano se upinjući da se prilagodi njenim crtama i da podražava njenu gipkost. Ne pada nam ni na pamet da mrtvu ukrućenost omotača suprotstavimo živoj gipkosti obavljenog predmeta. Samo. Neumiven! Znači da je crno lice za našu maštu lice prijavo od rna-stila ili čađi. mi kažemo da se ličnost prerušila (kao da svako odijelo ne preru-šava). Ovdje je komično ostalo u latentnom stanju. a takve bi se definicije isto tako mogle primijeniti na bezbroj slučajeva gdje nemamo ni najmanje volje da se smijemo. Zašto se smijemo kosi koja je od tamne postala plava? Odakle potječe smiješno jednog crvenog nosa? I zašto se čovjek smije Crncu? Pitanje dovodi u nepriliku. činilo nam se da je sra-slo sa ličnošću. Sada. Jedan od razloga koji su morali da izazovu mnoge pogrešne ili nedovoljne teorije o smijehu jeste u tome što su mnoge stvari "de jure" smiješne iako to "de facto" nisu. I. to uočavanje mehaničnog i živog.

svaka slika koja bi nam mogla nametnuti pretstavu o društvu koje se prerušilo i. dosljedno tome. koju eksploatiše neko preduzeće što je u njoj izgradilo vodopade. o jednoj društvenoj maskaradi. ali sna koji nije prepušten ćudi individualne mašte. mi ne možemo da se suzdržimo da ga ne smatramo živini bićem. a s kojom ipak filozofija mora računati ne samo radi proučavanja smiješnoga već i radi drugih istraživanja iste vrste. To je nešto slično logici sna. tu logiku mašte u naročitom slučaju kojim se bavimo. Smiješna će biti. vidjećete da pomišljamo na maskaradu. "Crnac je prerušeni bijelac" takođe su gluposti za razum koji razmišlja. gdje Bom-par nameće Tartarenu (a onda. Ili. istina je. mašta je smatra tačnom. pak. i onaj uzvik jedne Gondenove ličnosti kad je stigla u neki grad i saznala da u okolini ima ugašen vulkan: "Imaju vulkan. potreban je napor naročite vrste. pošto je to san koji sanja cijelo društvo. ali prenesen na sasvim drugi ton. slika mehaničkog izobličavanja života. Proširivanjem će svako prerušavanje postati komično. Sjećamo se onoga tako zanimljivog odlomka iz Tartarena na Alpima. izvjestan tečni kontinuitet slika koje se uklapaju jedne u druge. Da bismo rekonstituisali tu logiku. ne samo prerušavanje čovjeka nego isto tako i prerušavanje društva. Suviše je daleko od izvora. Naprimjer. Opet 30 O smijehu . logika mašte. Da počnemo od prirode. u Novel Notes od engleskog humoriste Džerorn K. koje su za maštu ono što je logika za misao. Hoćemo li da ga pojaEkspanzivna snaga smiješnoga 29 čamo? Trebaće da se ponovno popnemo do samoga izvora. ledenjake i lažne provalije. cvjetnoj gredici s vještački nabojadisanim cvjetovima. čovjek koji se prerušava komičan je. "Crven nos je obojen nos". ali su to sasvim pouzdane istine za maštu obična čovjeka. eto vam sada otvoreno komičnog motiva. živeći od njega. kako bi ona mogla da ih liječi od njihovih poroka. nastanila je u blizini svoga obitavališta bezbožnike koje treba obratiti. Jedna stara plemkinja. dakle. Jedna ovakva tvrdnja: "moje obično odijelo sastavni je dio moga tijela" besmislena je u očima razuma. Smijemo se napola ostri-ženom psetu. Postoji. koja nije isto što i logika razuma. dakle. Slijedimo. Ima komičnih riječi gdje taj motiv može da se pronađe u stanju jeke iz daljine. Pa ipak. To objašnjenje slika ne biva slučajno. na prvobitnu sliku koja je bila. Mehanički izobličena priroda. nešto svršeno. novi niz poteškoća za teoriju o smiješnome. da svedemo izvedenu sliku. kako se sjećamo. poput površine podzemne vode. 'koja neće da se zbog vršenja svojih dobrotvornih djela suviše deranžira. čovjek koji izgleda da je prerušen takođe je komičan. a pustili su da se ugasi!" Da pređemo na društvo. gaju gdje su stabla izlijepljena izbornim proglasima. nešto najzad što je konfekciski izrađeno. a koji su za nju bili naročito izfabricira-ni od čestitih ljudi pretvorenih u pijanice. dakle. pa i same prirode. koja joj je ponekad čak i oprečna. itd. Ali ovdje je smiješno jako razblaže-no. itd. Ono se pokorava zakonima. pomiješan s iskrenom ili pretvorenom naivnošću. način kako se izrazila neka gospođa kad ju je astronom Ka-sini bio pozvao da posmatra pomračenje mjeseca pa je stigla prekasno: "Gospodin de Kasini će biti ljubazan pa će ponoviti meni za ljubav". takođe pomalo i čitatelju) pretstavu jedne švajcarske udešene poput kulisa u operi. na kome će mašta moći da izvodi varijacije sa sigurnošću da će postići uspjeh gromkog smijeha. koja joj služi kao pratnja. sliku maskarade. A ta nam se pretstava pojavljuje čim zapazimo na površini živog društva neku inertnost. da se tako izrazimo. Isti motiv još. pomoću koga ćemo zguliti vanjsku koiu od nagomilanih mišljenja i čvrsto zasjelih misli da bismo mogli posmatrati kako u dubinama samih nas teče. Potražite razlog. ili bolje reći navikama.Otuda. živeći u njemu. Dže-roma.

to su. a kad on to ne bi bio. To je automatizam. da u sebi nosi latentnu komičnost. propisima. one gube tu ozbiljnost čim ih naša uobrazilja odvoji od tog predmeta. koji su se hrabro ponijeli pri njihovu spašavanju. i time je povrijedio administrativne propise". mora da je sišao :s voza na suprotnu stranu. Nalazim nešto šlicEkspanzivna snaga smiješnoga 31 no . toliko gotovih okvira u koje će se ubaciti komično. koja je izvedena. Nema koristi da se zadržavamo na ovoj tae-ki.prosto nemoguće da bolesnik nije hipohondričan melan-holik. kako bismo mogli misliti šarao na njen oblik. jedan se parobrod potopio u blizini Dijepa. ma kako daleko nam se činilo da u ovome ide komična mašta. kako kažu filozofi. automatizam službenika koji postupa kao obična mašina. Od pretstave o prerušavanju. Moglo bi se reći da nam ona pruža samu suštinu . Nekoliko se putnika s mukom spašavalo na jednom čamcu. Mogli bismo navesti mnogo takvih primjera. Carinici. čim zaboravimo ozbiljni sadržaj kakve svečanosti ili kakve ceremonije. uglavnom. Mehanizam ubačen u prirodu. da bi jedna ceremonija postala smiješna. dakle. od jednostavne svečanosti prilikom. kojim se nastoje da zamijene sami . zaključio je diskusiju ovom jednostavnom izjavom: "Iskustvo se vara". da ih međusobno kombinujemo i da vidimo šta će iz toga proizići.. dosta bi nam bilo kad bismo pustili da ispred nas prodefiluju jedan za drugim svi Molijerovi Ijekari.u ovoj izjavi jednog narodnog poslanika koji je sutradan po nekom zločinu izvršenom u vozu podnosio interpelaciju na ministra: "Ubica. Moglo bi se reći da su ceremonije za društveno tijelo ono što je odijelo za tijelo pojedinca: one duguju svoju ozbiljnost okolnosti što se za nas identifikuju s ozbiljnim predmetom za koji ih upotreba vezuje. ili još i nesvjesnost jednog administrativnog propisa koji se primjenjuje sa neumoljivom fa-talnošću a pri tom se ponaša kao da je on zakon prirode. Jedan savremeni filozof.nailazimo na krutost koja odudara od unutrašnje gipkosti života. Ali i ovdje ćemo komični momenat pojačati ako ga približimo njegovu izvoru. iako smo do nje došli postupkom rekompozi-cije. Ima tome već priličan broj godina. trebalo bi da to postane. Svako zna s kakvom se lakoćom postiže komično raspoloženje pri oblicima utvrđenim društvenim. trebaće se onda vratiti na prvobitnu pretstavu o mehanizmu koji se stavlja nad život.zakoni prirode. već radi ljepote stvari koje ste izgovorili i radi ispravnosti rezonovanja koje ste iznijeli". koja čeka samo na prvu zgodu da izbije na vidjelo dana. Preostaje nam. Ali savršen automatizam biće. dva tipa zabavnih učinaka do kojih dolazimo. Njihova se pokretnost ravna po nepokretncsti jedne formule. Ceremoniozna strana društvenog života mora. pošto je dotukao svoju žrtvu. ali mi smo sve to izmijenili. To znači da je ideja da život treba administrativno regulisati rasprostranjeni ja nego što se to misli: ona je na svoj način prirodna. radnjama. da se naša pažnja usretsrijeci na ono što je u njoj ceremoniozno i da zanemarimo njenu materiju. Rezultat te kombinacije očito će biti pretstava o ljudskim. Tako je dovoljno. tako je to nekoć bilo. Uostalom. Sjećamo se Zganarelovog odgovora že-rontu kad mu je ovaj primijetio da se srce nalazi na lijevoj a jetra na desnoj strani: "Da. kome je ukazano kako se njegovim besprijekorno izvedenim rezono-vanjima protivi iskustvo. da bismo donijeli zaključak. stvarnost se poneki put stara da je nadmaši. I konsultacije dvojice Ijekara gospodina d' Pursonjaka: "Rezonovanje koje ste vi iznijeli o ovoj stvari toliko je učeno i toliko lijepo da je . oni koji u njoj uzimaju učešća izgledaju da se na njoj kreću kao marionete. naprimjer.mada je misao suptilnija . automatsko upravljanje društvom. argumentator koji uvijek tjera do kraja. Već sam tačno odmjereni oblik ceremonijala nameće nam sliku te vrste. počeše ih pitati "da li imaju šta za carinjenje". i mi sada liječimo po sasvim novim metodama". podjele nagrada do sudskog pretresa. Koliko oblika i formula.

otporno i .materijalno. da živo tijelo treba da bude savršena gipkost. dakle. često će nabasati na poneki efekat te vrste. koji ustvari nije ništa drugo nego vještina koja pretenduje da otkriva greške prirode.32 O smijehu pedantizma. Ali bi se ta aktivnost zapravo mogla da pripiše prije duši nego tijelu. efekat će biti uočljiviji. koji je neki viši princip u nama upalio. postižemo uvijek isti efekat koji postaje sve suptilniji. ikoje se stalno upliće i izaziva prekide svojom ma-šinskom tvrdoglavošću. mi smo sada išli do kraja onim prvim. Takvi su primjeri obilati u svagdašnjem životu. neka samo otvori koju bilo stranicu neke Labišove knjige. vitalnost koju naša mašta pripisuje samom principu intelektualnog i moralnog života. Tada će tijelo za dušu postati ono što je maločas odijelo bilo za isto to tijelo. I utisak smiješnoga biće proEkspanzivna snaga smiješnoga 33 izveden čim steknemo jasno osjećanje te nametnutosti. ako tako mo žemo da se izrazimo. II. Jedna logika sve manje i manje uska. počev od pretstave 0 vještačkoj mehanizaciji čovječijeg tijela. tamo je neko lice koje nikada ne uzima riječ a da se u govoru ne prekine žalbom na suviše tijesne cipele ili na protegnut pojas. Zašto se smijemo govorniku koji kihne u najuzbudljivijem momentu svoga govora? Odakle potječe komičnost u ovoj rečenici iz nadgrobnog govora.mjesto da bude sudionik lakoće principa koji ga nadahnuje . gdje jedan administrativni propis na kraju krajeva postaje za prirodni ili moralni zakon otprilike ono što je gotovo kupljeno odijelo za ljudsko tijelo koje živi.Mehanično kojim je obloženo živo . Činilo nam se. da svedemo sve u jedno. Tako. među sve više 1 više nematerijalne granice. Od tri pravca kojima smo mo rali poći. U tim primjerima nam se stalno nameće slika . . nezgodan teret koji za zemlju veže dušu nestrpljivu da napusti tlo. Ovdje je neki govornik kome su najljepše periode isprekidane trzajima od bolesna zuba.s jedne strane moralna ličnost sa svojom inteligentno izmjenjljivom energijom. koja sve više i više lici na logiku snova. a opšti zakon tih pojava mogao bi se formulisati ovako: komičan je svaki incident koji skreće našu pažnju na fizičku stranu naše ličnosti kad se radi o moralnoj strani. inertna materija nametnuta živoj energiji. Ona kao da je sam plamen života. itd.biće opet naša polazna tačka. ]ViIl ćemo taj utisak imati naročito onda kad nam se pokaže duša koju draže i izazivaju tjelesne potrebe. Pretpostavimo da . Ali pretpostavimo da nam neko skrene pažnju na tu mate-rijalnost tijela. sve do pretstave o bilo kakvoj za mjeni prirodnoga vještačkim. a zapaža se kroz tijelo zahvaljujući izvjesnoj providljivosti. . Odakle je ovdje proizlazilo smiješno? Otuda što se živo tijelo ukrutilo kao mašina. mi zaboravljamo njegovu materijalnost da bismo mislili jedino na njegovu vitalnost. koju navodi neki njemački filozof: "Bio je krepostan i sav okrugao"? Otuda što je naša pažnja naglo skrenula s duše na( tijelo.tijelo u našim očima bude samo težak i glomazan omotač. s druge tijelo glupo jednolično. Pređi mo na drugi. prenosi isti odnos u sve više i više sfere. i pogledajmo kamo će nas odvesti. što ti tjelesni zahtjevi budu beznačajniji i jednolikije ponavljani. znači da zanemarujemo ono što je u njemu teško.najzad . Ali sve je to samo pitanje stepena. Ali ako čovjek neće da se potrudi da ih traži. Kad mi u tijelu vidimo ^isključivo čar i gipkost. aktivnost uvijek budna prema jednom principu koji je uvijek u dejstvu.

zamolio sam je da sjedne. pravde! p: de! Magdeburg! Nastavila je u tom tonu i našao . Izjava Brid'oazonova. Pozorište obiluje primjerir tome. A u tome je.koliko je to moguće . "Treba uvijek da čuvamo formalnost šta se dogodilo". povezani među sobom izvjesnim . kao da zdravlje i pravda nisu tako važni. sudija. se u vrlo nezgodnom položaju. poput Šimene: Sire. oblik suštinu. Napokon. Ne ulazeći u pojedinosti varijacija izvedeni tu temu. u L' amur mei "Bolje je umrijeti prema propisima.ličnosti kojoj je tijelo na smetnji. Neko se smije sudiji u kratkom kaputu koji strepi pri samoj pojavi javnog tužioca u togi. Ako je pretjerana gojaznost smiješna. čak . šta ne može tako uspješno prekinuti tragičan pri: jer kad čovjek sjedne. .ni ne sjedaju. ni ne jedu. A njegov kolega Tomez dao je obrazloženje t< stavci: "Mrtav čovjek je samo mrtav čovjek. vidite li. Postignućemo nešto još opštije: o hoće da zadobije preimućstvo nad suštinom. rekao je već Defonandres u istoj l diji.manje zvučni od prvog. i profesija ne postoji ljudi. Bojažljivac može da ostavi utisak čovjeka kome tijelo smeta i koji oko sebe traži mjesto gdje bi ga odložio. već ljudi radi profesije. Ne bi li to bila ona pretstava 3 komedija nastoji da nam nametne kad ismijava i profesiju? U njoj glavnu riječ ima advokat. Napoleon. da bih je tjerao da promijeni ton. fo-orma". poš1 bitno da postoje Ijekari. Stalno staranje o ob mehanička primjena propisa stvaraju u ovom slu neku vrstu profesionalnog automatizma. Zato junaci u tragediji ni ne piju. kar. sudije. mada sadrži jednu malo drukčiju misao. uporec s automatizmom koji tjelesne navike nameće duši i je smiješan kao i on. Proširimo sada tu sliku: tijelo nastoji da posl važnije od duše. koji je u pojedir momentima znao biti dobar psiholog. ^o biva besumnje zato što izaziva sliku te vrste. A tragički pjesnik stara se da izbjegne sve što bi moglo da skrene našu pažnju na materijalnost svojih junaka. to postaje komedija". primijetio je tragedija prelazi u komediju samim faktom što je nost sjela. Tako sred zamjenjuje cilj. Ali ovdje se pojavljuje prva primjena jednog zakona. navešćemo dva-tri teksta gdje je sama ta definisana u svoj svojoj jednostavnosti: "Moram dino da sudimo ljude po oblicima". ali zanemarena formalnost može da nanese značajne Ekspanzivna snaga smiješnoga 35 cijelom Ijekarskom staležu". Fo-orma. i da var oblici profesije budu strogo poštovani. čim se uplete briga o tijelu. kaže Diafoi Uobraženom bolesniku. fo-orma. niti se griju. drugi tonovi izbijaju sami od sebe. koji će bivati sve jasniji što budemo dalje napredovali u našem radu. slovo p šava da izvrne duh. Evo kako se on izjašnjava o toj stvar Neizdatom dnevniku barona Gurgoa (radi se o suši sa kraljicom Pruske poslije Jenske bitke): "Primila u tragičnom stavu. treba se bojati infiltracije komičnog. nije manje značajna: "Fo-orma. nego se spast: tiv propisa". Sjesti usred jedne tirade moglo bi potsje34 O smijehu titi da junak ima tijelo. A Bajis. advokati. Kad muzičar dade jedan ton na nekom instrumentu. takođe uzrok što je i bojažljivost ponekad pomalo smiješna.

sve do svojih najčudnijih tvorevina. Drugim riječima. između te dvije slike koje smo uporedili je< s drugom. Taj je pravac bio. sjenčenjem kontv onih prvih. dakle. razuma koji se ukočio u određene oblii tijela koje se ukrutilo iz nekog nedostatka. zar nije istina da nas priprema. i u oba slučaja imao sam isti utisak. Ovdje smo takođe htjeli da vjerno prati prirodni pravac kretanja mašte. već svojim mucanjem.Da se posljednji put vratimo na našu c tralnu sliku: živo obloženo mehaničnim. sa očitim nastojanjem da proizvedu kreščenđo. neka stvar. Bilo ds naša pažnja skrenuta sa suštine na oblik. Ostaje nam otvoren treći i posljed put. padali i ponovno otskakivali po jednoliko ubrzanom ritmu. Samo sam u d' navrata mogao da posmatram tu vrstu komike u čisto stanju. vraćali se. ličnost. dok drugi vrška. rijetko je da glumac r pokušati da to učini. Ako je naša analiza tačna. i koje će dovesti do ovoga novog zakon smijemo se svaki put kad nam neka ličnost daje utis stvari. Smijemo barunu Minhauzenu kad se pretvori u topovsko đul< putuje kroz prostor nebeski. on će udvostručiti profesionalno smiješno nečim fizički smiješnim. Zar ne bi moglo biti da se komična fantazija. tijelo hoće da ima prvenstvo pred duhom. Isti kontrast postoji između oba advokata g. ona mora da ima kao sazvuk ovu notu: tijelo izaziva duh. čim pjesnik komedije bude dao prvi ton. Smijemo se Sanču Pansi kada ga obale na ćeb< bacaju u vazduh kao neki običan balon. neko prirodno srodstvo. Imaćemo novu seriju smiješi slika koje će se dobiti. Njime ćemo se sada uputiti. d' Pursonjaka. da razumijemo pojavu umne kristalizacije koju će nam on prikazati? Kakvo skriveno srodstvo može da vezuje takvu fizičku defektnost s tom moralnom skuče•nošću? Možda je trebalo da nam se ta mašina za mišljenje prikaže u isto vrijeme kao mašina za govorenje. i koji ga svojim sazvukom bojadi-šu nadovezujući se na njega: to su. I tamo gdje pisac 3 ukazao na nedostatak te vrste. Pre mo onda sa jasne pretstave mehaničkog na manje jas pretstavu stvari uopšte. pokorava jednom zakonu te vrste? Posmatrajte naprimjer ovu komičnu notu: forma hoće da ima prvenstvo nad suštinom. udesio je da jedan od njih govori vrlo sporo. tako da u govoru skandira slog po slog. I sve više i više pažnju . 'koji nam se ukazivao polazeći centralne slike. Ono dakle što gonilo na smijeh bilo je časovito preobraženje jeć ličnosti u stvar. isti se utisak prenosi u našu uobraz: u oba slučaja. koje sačinjavaju ono što je 2 pravo "klovnovsko" u vještini klovna. Mehai ki dispozitiv je. . Kad nam Molijer pretstavlja oba smiješna Ije-kara iz L' amur medsen. Postoji. ako sliku gledamo iz toga ugla. tako reći. Znači. . Obično se U ritmu riječi nalazi ona fizička odlika kojoj je dato da 36 O smijehu dopuni profesionalno smiješno. Ali će možda izvjesne p: dukcije cirkuskih klovnova pružiti tačniju provjeru to zakona. Trebalo bi doduše apstrahovati pojedine lal dije koje klovn veže za svoju temu. Kad sudija Brid'oazon stupa na pozornicu zamuckujući. III. sazvuci osnovnog zvuka. mlatili jedan drugoga. čamo se. naprotiv. u oba slučaja pojavljuje se ista vi smiješnoga. priroi priznato. instinktivno i bez svoje volje dodaće mu i drugi. to jest stavove. kako se to kaže u fizici. Prvi p' Ekspanzivna snaga smiješnoga 37 klovnovi su išli. onaj drugi. Živo biće o me se ovdje radilo bilo je ljudsko biće. U svakom slučaju nikakav drugi sazvuk ne bi bio toliko skladan s osnovnim zvukom.Određenim odnosom. Bahisa i Makrotona. pi tumbavanja i kretnje. ili sa dur nog na fizičko.

Malojpomalo gubilo se iz vida da se radi o ljudima od kosti i mesa. Protivudarac bi slijedio sa sve većim zakašnjenjem. malo-pomalo. Napokon se pojavila slika ka kojoj je cijeli prizor evoluirao besumnje nesvjesno: gumeni baloni bacani u svima pravcima jedni nasuprot drugima.. tijela kao da su se kotrljala i umotavala u klupko. il doit a maints particuliers La somme de dix mll une livre une obole. kojom je zavladao potpun tajac. prvorazredni sugestivni postupak. Plus. U taj čas Ukaže se u potpunoj jasnoći sugestija koju su dva artista postepeno zabila u uobrazilju gledalaca: "Mi ćemo postati. voiture. prožimana sve većom krutošću. izbrijan. toljage se posljednji put sručiše na glave sa zvekoni ogromnih maljeva kad padnu na hrastove trupce i sve se prući po zemlji. Tako se dešava mnogim ljudima da vide. one lepršave i bezoblične mase u raznim bojama što im ispunjavaju vidno polje neosjetno se ukrućujući u jasne predmete. sve odjednom". prava poput slova I.. kao da bi se sti-nula. Dvije se ličnosti pojaviše s ogromnim glavama. pepe-Ijastosiv. gante. Lubanje bi jezovito odjekivale u dvorani. kruta i spora. naročito u gruboj komici. naprimjer oni koje upotrebljavaju pjesnici koji teže. blaziran. lukav. chausse. Štaviše. debeo. Ali je potrebno da sugestija bude tako poslušno prihvaćena. Mislilo se na bilo kakve pakete koji bi padali na zemlju i među sobom se sudarali.Drugi prizor. Ali postoje i manje uočljivi postupci. ali je bivao i sve teži i zvučniji. i stenje. koji vreba i njuška. dakle. Oblici kao da su se zaoblili. on duguje mnogima .. I ovdje se vodilo računa o gradaciji. rase. Pour l' avoir sans relache un an sur sa parole Habille. rime i aso nanse.. Postepeni prelaz iz maglovitog u jasno je. pomoću izvjesnih dispozitiva ritma. prije nego što će usnu ti. Može da se. ka istom cilju. 5) .gledalaca je privlačilo ono ponovno otska-kivanje od zemlje. on će učiniti da iz te zamagljene slike izbije jasan oblik predmeta koji halucinaciju hoće da izazove. da se jednolikim ponavljanjem ona svede do ravnomjernog njihanja i da se tako pripremi da poslušno prihvati sugerisanu viziju. Zna se da se običnom sugestijom kod hipnotisanog subjekta mogu izazvati halucinatorske vizije. Bile su naoružane velikim toljagama. često mag-netizer uspijeva da tu poslušnost nametne tek malo-pomalo. desaltere. Reći će mu se da mu na ruci stoji ptica. Sa svakim primljenim udarcem tijela kao da bi otežala. oba tijela se nagnuše jedno spram drugog. Zar ne nalazite nešto od istoga roda u ovom Figaro-vom kupletu (mada se ovdje više nastoji da se izazove slika neke životinje nego slika neke stvari): "Kakav je to čovjek? To je lijep. uljuška naša mašta. Poći će onda od predmeta koje subjekt stvarno za-paža i nastojaće da zapažanje predmeta postepeno zamračuje : onda. Zatim je vizija postajala jasnija. i on će opaziti pticu. Slušajte ove Renjarove stihove i vidite da li će časovita slika jedne lutke proći kroz polje vaše mašte: . nakon postepenog pojačavanog nametanja mi38 O smijehu sli. i vidjeće kako je odletjela. Vjerujem da ćemo ga otkriti u osnovi mnogih komičnih sugestija. tamo gdje nam se čini da se pred našim očima vrši preobražaj ličnosti u stvar. chauffe. Po nekom mračnom instinktu mogu ovdje neobavi-ješteni duhovi naslutiti neke vrlo suptilne rezultate psihološke nauke. kratak. porte5). možda nesvjesno. Alimente. lubanja potpuno golih. I uzajamno je svaki lupao svojom toljagom po glavi drugoga. Konačno. . nije bio ništa manje poučan. i grdi. mlad starac. još grublji. mi Smo postali lutke od masivnog drveta".

to će reći da se učine prijemljivim. Izvjestan komični oblik. u ono malo vremena koje joj je ostavljeno. prev. obuhvati što može više prostora. brijali. sve do'k se ne razgrana i izgubi u beskrajno udaljenim analogijama? Kakva je to snaga što račva granje stabla na manje grane i grančice. rukavice kupovali. A mi ih prihvaćamo samo ako nam se čini da su ili proizišle iz nekog duševnog stanja. gdje ih ima u izobilju. I napokon. kakvo čudno potiskivanje što na taj način čini da smiješno klizi od jedm slike do druge. ma kako je jasnom i pronicljivom pretpostavljali. i tako dalje do u beskonačnost: tako će psihološka analiza. obuvali. izjednačuje ih sa bezličnim događajima. Izaberimo samo jedan ili dva primjera iz Labiševih pozorišnih komada. G. u času kad se penje u vagon. kočijašili. koji nam je ukazivao uvijek istu blagonaklonost. kad se strogo uzme. Dovoljno je da se pođe tim putem pretvarajući se. Izraz "avoir lieu" jedan je od onih koje je. ili da su se prilagodile okolnostima. koji nam je opet smiješan po srodstvu s nekim trećim. može da se razumije zapravo samo po sličnosti s ne'kim drugim oblikom. čudna biljka što je iznikla i snažno potjerala na stjenovitom području društvenoga tla. Tako mi znamo da je g. Teškoća je u tome da se riječima da sugestivna moć.. u očekivanju da joj kultura omogući da se takmiči sa najprofinjenijim proizvodima umjetnosti. 40 O smijehu divljenje administrativnoj mašini moglo bi. . . prefekt. prev. što su ga godinu dana bez prestanka na riječ Oblačili.Nap. i da se funkcija obavlja nezavisno od funkcionera. Evo nas dosta daleko od početnog uzroka smijeha. Hranili. mora biti. . ići dotle dok ne povjerujemo kako se kod prefekta nije ništa promijenilo kad on promijeni ime. . nosili. zabavljali.Nap. udaljujući se sve više i više od izvorne tačke. naprimjer. on nas potsjeća na neku recitaciju. jnada izrikom ne preobraća kraljeve u obične stvari. grijali. moja žena sedam. Perišon. Citiraću samo ovu izjavu pretsjednika jedne seoske opšti-ne iz jednog Abuovog romana: "G. korijen na ko-rjenčiće? Jedan neumitan zakon osuđuje tako svaku živu energiju da. Otkuda dolazi ta neprekinutost u napredovanju? Kakav li je to pritisak. šest.svih onih koji se postižu kad se o ličnostima izražavamo kao što bismo to učinili o običnim stvarima. Ali umjetnost pripovjedača ili vodviljiste ne sastoji se jednostavno u izmišljanju riječi. sam po sebi neobjašnjiv. Perišon vrlo uzbuđen kad polazi prvi put na putovanje. da smo pobrkali samu ličnost sa funkcijom koju ona obavlja. Ima jedan drugi komad gdje otac hvali znanje svoje kćeri ovim riječima: "Ona će vam pobrojati bez zapinjanja sve francuske kraljeve koji su bili (qui ont eu lieu)". Možemo da iii proizvodimo u beskonačnost sada kad imamo formulu. iako su ga smjenjivali više puta od 1847 . •) "Qui ont eu lieu" oblik od "avoir lieu" u značenju: biti dogoditi se . Ekspanzivna snaga smiješnoga 39 Između tih vrlo grubih prizora i tih vrlo suptilnih sugestija ima mjesta za bezbrojnu množinu zabavnih efekata. A komična fantazija je zaista živa energija. Ovo gui ont eu lieu"). nužno zalutati ako se ne bude držala konca duž koga se komični utisak kretao s jednog kraja serije do drugog." Svi ti izrazi postali su po istom uzoru. kćerka više puta ponovila kad je pred svojim ocem ponavljala lekciju. kćerka osam i ja devet".Iznos od deset hiljada jednu livru jedan obol. provjerava da nije zaboravio koji komad prtljage. pet. "četiri. Upamtimo ovo povodom posljednjeg primjera: nije nužno da se ide do kraja u identifikaciji ličnosti i stvari da bi se proizveo komičan efekat. Mi smo.

Po . 1. da tako kažemo. Uspravi se. Ispod umjetnosti nalazi se vještina. zar to nisu iste one uzice. I ako se u igrama djeteta. on se sam ispravi. držanju i kretnjama uopšte. i dovodi ih do stanja konačne neodlučnosti. Kad se komesar usudi da izađe na pozornicu. Ne znam da li je ta igračka vrlo stara. Mačka kad se igra s mišem. Suviše često govorimo o svojim osjećanjima zadovoljstva i patnje kao da su se ona rađala stara. ta se vrsta smiješnoga susreće dosta lako u svagdašnjem životu. od djetetovih igara.Svi smo se nekada igrali sa đavolom koji iskače iz svoje kutije. Doista. kao da tako treba da bude. sad ćemo prodrijeti. Prignječimo ga pod poklopcem. novi ga udarac obori. To je sukob dviju upornosti. u većini naših veselih uzbuđenja. i da li najmilija zadovoljstva zrela čovjeka mogu da budu nešto drugo nego ponovno oživjela osjećanja djetinjstva. i istoga zadovoljstva kod odrasla čovjeka. Sada ga moramo potražiti u radnjama i situacijama. smjesta ga dočeka. da se prenesemo u naša najstarija sjećanja. i njega izdigne. na jednostavno sjećanje na minula zadovoljstva! šta bi oistalo od mnogih naših uzbuđenja kad bismo ih svodili na ono što je u njima stvarno proosjećano. Đavo na oiprugu. da bi ga udarcem šape odjednom zaustavila. 'kad bismo iz njih izdvojili sve što je puko sjećanje? Ko čak zna da mi ne postajemo. Guramo ga još dublje. l na njima ćemo moći provjeriti zakon koji smo mogli naslutiti u toku naših prethodnih analiza. daleko od velike umjetnosti sa komičnim primjerima koji su prošli ispred naših očiju. dakle. udarac štapom od koga se skljoka. igra u kojoj se podražava život. neprijemljivi za svježu i novu radost. A komedija je zapravo igra. kad ono razmješta svoje lutke i pa-jace. zakon kojim ćemo definisati vodvilj ske situacije uopšte: komičan je svaki razmještaj radnji i događaja koji nam stvara iluziju života i jasan osjećaj mehaničke povezanosti. Govo-rićemo o vodvilj isti i o duhovitom čovjeku. Ali mi ćemo joj se već u narednom poglavlju više približiti. podliježe najzad obično onoj drugoj. mirisni lahor što nam ga šalje u sve rjeđim i rjeđim naletima sve udaljenija i udaljenija prošlost? Ma kakav odgovor uostalom dali na ovo vrlo opšte pitanje. mada do nje nećemo još sasvim doprijeti. ponovljena i kazna. Koliko bi se pak sadašnjih zadovoljstava moglo svesti. Ponovljen prekršaj. Možda bi trebalo da odemo još dalje u uproštavanju. kad ga svaki čas ispušta poput opruge. sve obavlja pomoću uzice. koje moramo ponovo naći. koja se tim zabavlja. pruža sebi zabavu iste vrste. koja se nalazi između prirode i umjetnosti. Ali možda nije najpo-desnije da ga baš tu analiziramo. jedna 42 O smijehu stvar ostaje van sumnje: ne može biti prekida u kontinuitetu između zadovoljstva od igre kod djeteta. Slijedimo neoisjetni razvitak kojim ono uvećava svoje pajace. udahnuje im život. Treba da počnemo s lutkarskim pozorištem. komedija će nam moći pružiti više obavještenja o ovoj naročitoj točki naše teme nego stvarni život. u koncima što povezuju situacije u komediji? Pođimo. od izvjesnog doka. . da u igrama koje su zabavljale dijete potražimo prve kombinacije koje nasmijavaju čovjeka. ona čisto mehanička. on otskače još jače uvis. Tako ćemo imati ličnosti u komediji. od kojih jedna. A naročito prečesto zanemarujemo ono što je još djetinje. kao da svako od njih nije imalo svoju istoriju. Ako je istina da je pozorište uveličavanje i uproštavanje života. kada su. kad bismo ih izbliže ispitali. GLAVA DRUGA KOMIČNO U SITUACIJI I KOMIČNO U RIJEČIMA Proučavali smo smiješno u oblicima. iako nisu prestali biti pajaci. Položimo ga.istina. Pređimo onda na pozorište. ali vrsta zabave u koju ona spada sigurno je od pamtivijeka. upotrebom već istančale. U tu oblast vještina. ipak postali ljudi.

prave mašine za govorenje. Ono nas goni na smijeh samo time što simiboliše izvjesnu naročitu igru moralnih elemenata. 44 O smijehu Otkuda potječe smiješno od ponavljanja jedne riječi u pozorištu? Uzalud ćemo tražiti teoriju smiješnoga koja na zadovoljavajući način odgovara na ovo vrlo jednostavno pitanje. Isti. Opet ćemo imati viziju jedne sile koja je uporna i neke druge tvrdoglavosti koja je suzbija. Dobićemo jedan od uobičajenih postupaka u klasičnoj komediji. dok se smijeh gledalaca stalno pojačava. I kada S'kapen obavještava staroga Zeronta kako mu je sin odveden u ropstvo na zloglasnu galiju. produhovljena. Povrijeđena medicina zaspe Argana. jedva malo suzbijena. on se poigrava sa žerontovlm cicilukom upravo kao i Dorina s Orgonovom zaslijepljenošću. ponavljanje. I svaki put kad se Argan podiže sa svoje naslonjače. Ukoliko se prizor dalje razvija. da ga treba što brže otkupiti. ^Približimo se još više slici opruge koja se zateže. Nećemo se više nalaziti u lutkarskom pozori-štu. koju zaustavljaju a koja stalno opet navaljuje. Pankracije se svaki put ponovno vraća na pozornicu da diskutuje. tako da na kraju i same ličnosti usvajaju Zganarelove kretnje kad ovaj stane da potiskuje Pankracija za 'kulise. . Nigdje se bolje ne ispoljava nedovoljnost uobičajene metode. Komično u situaciji 43 Zamislimo sada jednu više moralnu oprugu.jednoličnom ritmu opruge koja se steže i opušta. prijetnjom svim mogućim bolestima.sti. . pitanje koje se stalno vraća: "A Tartif?" daje nam jasan osjećaj opuštene opruge. Ista je scenska igra u Uobraženom bolesniku. Ali će ta vizija izgubiti od svoje mate-rijalnosti. Tako u prizoru iz komada "ženidba na silu" između Zganarela i Pankracija sva komičnost proizlazi iz sukoba između zamisli Zganarelove. definiše glavne komične učinke od ponavljanja riječi u pozorištu: u smiješnom ponavljanju riječi postoje općenito dva momenta u isto vrijeme. poput bujice riječi što navaljuje. kao da je pokrenut nekom oprugom. na usta G. A pitanje ostaje doista nerješivo dokle god hoćemo da nađemo objašnjenje jednog zabavnog poteza u tom samom potezu izdvojenom od onoga što nam on sugeriše. Mnoge se komične scene svode zapravo na taj jednostavni tip. bez prestanka ponavljani uzvik: "Gospodine Pirgone!" odmjerava takt te male komedije. po našem mišljenju. odjednom se na prozoru koji se otvori pojavi opet Pankracijeva glava kao da je odigla nekakav poklopac. vidimo kako se ovaj začas izgubi. igra djeteta koje po nekoliko puta gura đavola na dno kutije. koja je sama simbol neke sasvim materijalne igre. i kad je ovaj svaki čas prekida raspitujući se o Tartifovom zdravlju. Iznesimo zakon koji. prenesena u sferu osjećanja i ideja. misao koju neko izražava a neko drugi pobija. gledaćemo istinsku komediju. To je ta opruga 'koju kao da Dorina iz zabave zateže vraćajući se na priču o Elmirinoj bolesti. opet vraća na pozornicu s novim proklinjanjem. A kad Zgana-relu pođe za rukom da Pankracija ugura i zatvori u kuću (umalo ne rekoh na dno kutije). ponavljanje jedne riječi nije samo po sebi smiješno. opušta i opet zateže. Pirgona. Ali je istina da. slika đavola na oprugu bolje se ocrtava. koja automatski funk-cioniše. škrtost. koji hoće da prisili filozofa da ga sluša. a'ko ostavimo postrani neke sasvim naročite slučajeve na koje ćemo se 'kasnije vratiti. komesar pada i opet se diže. Takva je igra mačke koja se zabavlja s mišem. i koja se opet izražava. kao da ga je neko zgurao iza kulisa. Izdvojimo iz nje ono što je bitno. pa se onda. prigušeno osjećanje koje stalno izbija kao da je oprugom potisnuto.ali je ona istančana. i misao koja se zabavlja da osjećanje ponovo prigušuje. Kad Dorina pripovijeda Orgonu o bolesti njegove žene. i filozofove uporno-. kao da bi htio zatvoriti usta Pirgonu.

radije voli da govori ljudima ono što im laska. I mi onda nailazimo na novu teškoću u teoriji o smiješnome. koja se automatski vraća. egoizma ili prezrive gordosti. Ima slučajeva kada je sva važnost neke scene u jednoj jedinoj ličnosti koja se udvostručuje.iskače automatski. dok njen sagovornik igra ulogu obične prizme. da se tako izrazimo.što se gura i hita da izbije. Uzvik: "Bez miraza!" stalno prekida Har-pagonov ciciluk.ne na Oronta. toga ima u životu. koji ne može da ođjedamput prenebregne oblike učtivosti. koji otstupa u odlučnom momentu kad bi trebalo da s teorije pređe na djelo. Istinski prizor nije onda između Alsesta i Oronta. podesite naročito da to osciliranje postane otvoreno mehaničko primajući poznati oblik uobičajenog. da povrijedi nečije samoljublje. s jedne je Strane "mizantrop". naziremo mehanizam za ponavljanje stavljan u pokret fiksnom idejom. najzad. Od ta dva Alsesta jedan bi htio da bukne. Ponekad. a drugi mu zapu-šava usta u času kad će sve da izrekne. da nanese nekome bola. ta borba dvaju suprotnih osjećanja još neće biti komična. dakle. u vanjskom prizoru koji se odigrava među ličnostima. i Molijer je htio da taj automatizam obilježi mehaničkim ponavljanjem jedne rečenice u kojoj je izraženo žaljenje novca koji treba izdati: "Koga je đavola tražio na toj galiji?" Isto je zapažanje i u prizoru gdje Valer predočava Harpagonu Komično u situaciji 45 kako će pogriješiti ako uda svoju kćer za čovjeka koga ona ne voli. istina. Ton tih >*Ja to ne kažem" postaje. pa makar morao "ukrstiti koplje sa čije lim rodom ljudskim". nego zapravo između Alsesta i Alsesta samog. nema ničega u tome što bi nas gonilo na smijeh. a s druge nastupa džentlmen. ponavljanje je smiješno. sve žešći ukoliko se Alsest sve više ljuti . a ipak je jasno da se ovdje Oront ne zabavlja s Alsestom u igri koju smo maločas opisali. I na taj način napetost opruge stalno se obnavlja. iz blage naravi. kada Alsest tvrdoglavo odgovara: "Ja to ne kažem!" Orontu. Da neki drugi čovjek. Mi onda dolazimo u opasnost da zalutamo ako budemo tražili tajnu proizvedenog učinka u onome što vidimo i čujemo. nego sam na sebe. da se zajedno razvijaju. i to u onom najboljem. ili palk možda prosto divan čovjek. 46 O smijehu Kad se neki čovjek riješi da ubuduće govori samo ono što misli. jednostavnog. ona će izgledati ozbiljna ako oba osjećanja stignu da se organizuju samom svojom suprotnošću. Spojite čak ova dva čovjeka u jednog. i to se još nalazi samo u životu. koji se sada zakleo da će ljudima reći šta im patri. to još ne mora da bude smiješno. kako on to misli. podesite da čovjek oscilira između jednog i drugog. Ali ovdje treba biti oprezan! u Alsestu ovdje imaju stvarno dva čovjeka. da stvore neko stanje složene duše. Mehanizam ponavljanja je dakle još isti. da nađu neki modus vivendi koji nam čisto i jednostavno daje kompleksan utisak o životu. Ali pretpostavite sada u doista živu čovjeku ta dva osjećanja kao da su nesvodljiva i kruta. sve do konačnog opuštanja. stalno se pojačava. Naprimjer. kroz koju se vrši udvostručavanje. a ne u unutrašnjoj komediji koju taj prizor odražava. Svako njegovo "Ja to ne kažem!" pretstavlja stalno pojačavan napor da odbaci nešto . podesite da se takvo vaše lice koleba između uvredljive iskrenosti i pritvorne učtivosti. taj mehanizam može teže da se zapazi. . koji ga pita da li ismatra da su mu 'stihovi rđavi. I mi iza te riječi.

Sve ozbiljno u životu dolazi od naše slobode. gledalac se opredjeljuje za lupeže. šema kombinacija. strasti koje su u nama tinjale. itd. a općenito ozbiljan. Po nekom prirodnom instinktu. ili još: "Samo ih nebo dovodi Komično u situaciji 47 u-moje mreže". dok se. ili ako hoćete apstraktna formula koja je u tim igrama na naročit način primijenjena.n^ onu posebnu igru nego na mehanički dispozitiv je primijenjen u toj igri. III. Pajac na uzice. To se sjećanje odnosi možda manje na ovu S* . Napomenimo da se fcomički pjesnik tada stara da personifikuje te dvije Siiprotne odluke. to je ono što neosjetnom gradacijom iz dječjih igara prerasta u igre odraslih ljudi. Evo. imaćete mehanično u živom. Radije čujte samo-ga S'kapena: "Ujdurma je pronađena". s kojima se poigrava Skapen. grude snijega koja se kotrlja i koja kotrljajući se stalno postaje sve veća. napokon sve što pro-izlazi od nas i što je zaista naše. posmatrana s izvjesne druge strane. stvaran. . Ne postoji igra *0joj bi bilo otvoreno jedno šire polje. gdje ta ličnost zadržava prema tome suštinu života. dakle. na koje smo se odlučili i koje smo izveli. . A to se zbiva u slučajevima kada se neka ličnost koleba između dvije suprotne odluke. Isti opšti dispozitiv može 48 O smijehu uostalom da se pronađe u vrlo različitim igrama. i eato što čovjek više voli da. . II. Ispitaćemo jednu ili dvije druge igre. Kad nema gledalaca.Nebrojeni su komediski prizori gdje neka ličnost misli da govori i radi slobodno. Gruda snijega. na slici đavola na oprugu. kao što istu opersku ariju nalazimo u mnogim. prikazuje kao obična igračka neke druge ličnosti koja se s njom zabavlja. Od pajaca kojim dijete barata pomoću uzice do žeronta i Arganta. bude varalica nego prevaren.to je ono što je ovdje važno. to je ono što nam se u duhu zadržava.Ukoliko više napredujemo u proučavanju postupaka primijenjenih u komediji. Mi isto tako možemo ostati izvan svega što se događa samo ako sačuvamo jasan osjećaj mehaničkog ustrojstva. . rasto-janje je lako preći. šta bi trebalo pa da se sve to preobrazi u komediju? Trebalo bi da sebi predočimo kako se iza prividne slobode skriva igra uzica.ga svaka od njih naizmjence vuče k sebi: naprimjer kad Panirž pita Petra i Pavla da li treba da se oženi. muzičkim fantazijama. poput djeteta koje je postiglo da mu drug pozajmi svoju lutku. naprimjer. Osje-<5anja koja su u nama sazrijevala. i kako smo mi. treba stvoriti barem glumce da drže uzice. akcije na koje smo se nakanjivali. . skromne lutke čiji su konci u rukama Nužde. ali ćemo se sada ograničiti samo na kraća zapažanja. Ipak ovaj posljednji uslov nije neophodan. imaćete komiku. da bismo objasnili ka'ko komična fantazija malo-pomalo preobražava jedan materijalni mehanizam u moralni mehanizam. ovdje na zemlji. On se povezuje s njima. Ne postoji. o bolje razumijemo ulogu koju igraju sjećanja iz djetinjstva. kako kaže pjesnik. čak i dramatičan prizor koji mašta ne bi mogla da dotjera do komičnog izazivanjem ove jednostavne slike.djetinjeg dispozitiva: imaćete ovaj put sliku koju smo dosada nalazili u smiješnim predmetima. pošto . on sam po pOzćmici voda amo-tamo lutka čije je uzice uzeo u svoje ruke. i otsada. barem u zamisli. u tome je ono što životu daje vid katkada dramatičan. ozbiljan. Dosta smo se zadržali na toj prvoj slici.

koliko i samih komedija može da se svede na ovaj jed- Komično u situaciji 49 tip! Pročitajte još jednom šikanoovu priču u komadu Plaideurs: to su procesi koji se ukopčavaju u druge procese. Dijete se zabavlja kad v|đi ikako kugla bačena na kegle ruši sve u prolazu. preobrtljiva. ipa uzrok. ti na svoju polaznu tačku. opšte uzev. ne od-tužiocu najbolji dio njegove imovine. smiješan je u većoj mjeri kad postaje jUžan.. smiješan je već kad pravoliniski.gostionici. To je uvijek učinak grude snijega. koji obara trećeg. Pređimo sada na komediju. nam daje to osjećanje pojačanog ubrzavanja po-jući sve jače i jače jedne sudske odluke protiv dru-sve dok tužba. Isti dispozi-ti". Taj šešir. promjena položaja predmeta dovodi mehanički do sve ozbiljnijih i ozbiljnijih promjena situacija među ličnostima. i situacija postaje sve teža dok svi ne budu poobarani. koje se na ulici sruči na glavu jednog stražara. nužnim napredovanjem završava koliko značajnim toliko i neočekivanim rezultatom. 'koji uzbuni policiju. Svi su ovi predmeti vrlo različiti. i proces razaranja. Samo još je-sličan šešir postoji u Parizu. U "pričama bez riječi" koje crtaju komički slikari nađe se često poneki predmet koji se pomjera i lica kojima to odgovara: tada. Drugim riječima.pronađe. n^primjer u sceni u . Isti je dispozitiv u mnogim slikama za odrasla lica. Da otvorimo sada jednu dječju slikovnicu: vidje-ćemo kako je taj dispozitiv već usmjeren ka obliku jednog komičnog prizora. pošto tamo-amo vrluda i svakojako se koleba. koji se o'klizne i udari u jedno okno. Je li po-treimo da nabrajamo sve oblike u kojima se pojavljuje taJstta kombinacija? Ima jedan koji se dosta često upo-fa|3tđWjava: podesi se da izvjestan materijalni predmet (flfiprimjer jedno pismo) ima kapitalnu važnost za iz-vje)Srie ličnosti i da ga treba pošto-poto pronaći.Isto bismo tako mogli da mislimo na olovne vojnike poredane u nizu jedne do drugih: ako gurnemo prvoga. i mehanizam djeluje sve brže i brže (Rasta. riđ. neznatan u početku. vrtoglavo srlja ka konačnoj katastrofi. nagomilavajući štete. itd. viziju jednog učinka koji se širi tako da se sam na sebe nadovezuje. dobivajući putem u brzini. Koliko lakrdijaških prizora. Evo naprimjer (uzeo sam nasumce jednu "Epinalovu seriju") jednog posjetioca koji je bandoglavo uletio u jedan salon: on gurne jednu damu. koji udara po Maritomi. njena uzdrmana susjetka brže se odlučuje. nalazimo još u nekim prizorima kod Don Kihota. sve neočekivanije i ne-O^Šfclvanije neprilike. Taj pw|imet. nagomi-layajući usput sve teže i teže. ali bi se moglo reći da nam nameću istu apstraktnu viziju. on pada na drugog. gdje neka jedinstvena ulančanost okolnosti dovodi do toga da mazgar udari Sflftča. ono se još slađe smije kad se gla. i kad napori ličnosti postignu na kraju da. koja prevrne solju čaja na jednog starog gospodina. koji uvijek izmakne upravo u . Ili će pak to biti s teškom mukom izgrađena kula od 'karata: prva koju dotaknete malo će se kolebati dok se pomjeri. podnesena zibog bale sijena. treba po sva'ku cijenu <* %<se. Svojstvo jedne mehaničke kombinacije je u tome stelje. kotrlja se onda kroz cijeli komad. Je pojeo šešir cd italijanske slame. meha-Šani koji smo maločas opisivali. A vidjećemo da dio vodviljskih komada gravitira oko te zamisli. koji se izmakne uvijek kad čovjek misli da ga se^flomogao. Sve to liči na dječju igru više nego što bi čovjek u prvi mah mogao i da pomisli. Dodirno najzad do savremenog vodvilja. na koju pada krčmar. bude prosto i lostavno doveden na isto mjesto. od jednog prizora do drugog. zbog fatalnog uzupčavanja uzroka i učinaka.

Ali zašto se mi smijemo tome mehaničkom uređa-a? što nam se doživljaj nekog pojedinca ili neke gru-Ijudi prikazuje u danom momentu kao igra ukopča-ija u zupčanik. Istina je da ova-. na sastanak. Zanemarite li taj uređaj. aj aspekt ljudskih doživljaja koji svojom krutošću Site vrste podražava čisti i jednostavni mehanizam. nikada ništa ne bi izgledalo kao da se Inama proizvelo na oprugu ili na uzicu. kad bismo stalno održavali vezu s drugim ljudima. Moglo bi se doći u iskušenje dž komično definiše . a pravilo koga ste se vi mogli držati.na ovaj način. na polaznu tačku. tjera na trča glavno lice. je kružni efekat. oni trče jedno pc drugoga. Kad bi događaji mogli budu stalno pažljivi prema svom vlastitom toku. ostaje izloženo mogućnosti da nabasa na prvi ijer koji će mu poništiti važenje. ni sudara. a isto tako li sa sobom. Ista je odiše ja u jed •drugoj ne manje slavnoj Lafoiševoj komediji. čini se da je to i m: Herbert Spenser: smijeh bi bio znak da je napor i T:O naprazno. ne (t bilo ni koincidencije. obratili istoj ženidbenoj agenciji. nije neposredan izvor smijeha. manifestovati. Neki muž stradalnik misli d. nekog iščekivanja koje se iznenada rasplinjuje u niš Priznajemo da bi se ove definicije mogle primijeniti naše posljednje primjere. . Ne-ijera između uzroka i učinka. po'kazala se ona u om ili onom smislu. Komičnost je strana ličnosti po kojoj ona liči na neku stvar. Prevaliti mnogo puta da se dođe. sad još goru. gdj< prosto i jednostavno njih dvoje nađu licem u lice. može se razumjeti zašto je ona uzbudila mi neukih filozofa. Ali ako naši posl •nji primjeri pretstavljaju veliki uzrok sa malim u kom. naveli i drugih primj koje bi trebalo definisati na suprotan način: kao v< Komično u situaciji 51 koji proizlazi iz malog uzroka. Kruti mehanizam. ali otkuda proizlazi naro-obilježje te neobičnosti? zašto je ona komična? Na t pitanje. ni kružnih serija. A . definicija ne bi ništa više vrijedila od one prve. ćemo dati uvije'k isti odgovor. prelazeći iz jedne nepri u drugu. lijemo se nečemu što ta nesrazmjera može. Kant je već govorio: "Smijeh proizla. Oboje su se. svako sa svoje s ne. kombinovana igra razvoda i ženidbe dovodi opet njegovu nekadanju ženu. mi smo. i iz neprilike u nepriliku. i znajući. ispada da je željeni šešir U] vo onaj koji je bio pojeden. nema sumnje. hoću reći nekom naročitom laničkom uređaju koji nam ta nesrazmjera svojom tmdnošću pušta da ga zapazimo iza serije učinaka i oka. malo prije toga. samo je po 3i neobično. znači uložiti veliki napo: nikakav rezultat.50 O smijehu času kad treba da ga se domognu. bi se odvijalo unaprijed i uvije'k bi napredovalo. Oženi se ponov i gle. pod stvom privlačne sile koja se postepeno prenosi. vi ispuštate jedini provodni konac koji može da vas provede kroz labirint liješnoga. Pokaz nam najprije jednog starog momka i jednu staru vojku. koji se odavna poznaju. jer ima dosta uza nih napora koji ne gone na smijeh. ali bi ipak trebalo izv: neka ograničenja u formulaciji. jer liči . na Dji mi s vremena na vrijeme iznenada nailazimo kao nekog neočekivanog uljeza u toku žive neprekinu-sti ljudskog zbivanja. isti povratak na polaznu tačku u nom novijem komadu. naročito nas interesira. I ' napokon povjerujemo da se. ko: diče željezne strugotine okačene jedne o druge. Kad se pomisli koliko je ta vrsta komičnoga j i česta. u nekim čajevima. kako igraju svoju svs dnevnu partiju karata. Kroz hiljade teškoća. se osloboditi žene i tašte razvodom. kao igra opruga ili uzica. koje opet tjera na trčanje ostala što s njega zakače: kao kad magnet vuče za sobom. bi ljudi bili uvijek pažljivi prema životu. . tc'kom cijeloga komada. došlo do cilja. u ob: nove tašte. pri-jenjljivo možda na ne'koliko zgodno odabranih slu-jeva. neku vrstu rasijanosti života. koje nam se već postavilo u raznim oblicima.

njemu ne bi moglo ni da bude drugih. kao da se smjelo dijelio . bismo ih najprije. Došao je čas da okušamo jednu metodsfeoflj i potpunu dedukciju. Smijeh je izvjestan društveni gest. u njihovom trajnom i jednostavnom prii •" cipu. Smijeh je ta korektura. nepovratljivost pojava8^ savršena individualnost jedne u sebi zatvorene serije eto to su spoljnja obilježja (stvarna ili prividna . dakle. najzad beživotni po'kret. obrt. Mi smo se dosada zabavljali time da pronalazim^ u čovjekovim igrama izvjesne mehaničke kombinacijm koje razonođuju dijete. u prizorima koje smo maločas raagledali. nesposoban da se uklapa u druge sistem" . jol život nam se prikazuje kao neki određeni razvoja! u vremenu i kao neki određeni zaplet u prostoru. rekli smo. irisnije da proučimo te postupke u čistom stanju im primjerima. iz-ava individualno ili kolektivno nesavršenstvo. Onda će biti dovoljsfci no da pređemo na suprotna obilježja da bismo dobillji apstraktnu formulu. kojj. Lako jf Komično u situaciji 53 da su to postupci koji se primjenjuju u vodvilju. mi stvarnim i mogućim postupcima komedije. jer ih upravo u čistom stanju često susrećemo oj komediji. Ona. život izlaže pred naše oči elemente koji poJ9 stoje jedni uz druge tako prisno među sobom povezani^ tako isključivo stvoreni jedni za druge da nijedan o(P" njih ne bi mogao u isto vrijeme da pripada dvams^0 raznim organizmima: svako živo biće je zatvoren sia' stem pojava..ako hoćete Iia/ zvati: ponavljanje. i da se nikada ne ponavlja. Posij smatran u vremenu. koje 52 O smijehu zahtijeva da bude smjesta korigovano.je važno) koja čine razliku između onoga što je i prostog mehanizma. Odredimo. kombio \ nuje događaje tako da uvlači mehanizam u spoljašnjk|| oblike života. Nećemo se dugo zadržavati na toj analizi.omatizam. To pozorište. da zahvatimo na samom njihcn!J vom izvoru. ovoga puta opštu i potpunu. razloga u dječjim igrama čiji mehanizam oni ju. . dakle. posmatran spolja. bitna obilježja kojih život. yjf Ali nas upravo ovo nuka da istražujemo dalje a"j više. To je bio neki empirički načim| u postupku. pomiješane u izmjenjlji-. Pođimo sada obrnutim imaćemo tri postupka koje ćemo . Uzet iMJ prostoru. mnogostruke i izmjenjljive postupke primijenjeune u komičkom pozorištu. Neprestana izmjena aspekta. on je stalan progres jednoga bićztjj koje bez prestanka stari: to znači da se život nikadidl ne vraća natrag.za jednostavni mehanizam. i interferencija serija. isto kao i u savremenom pozorištu.-Jj ističe i kažnjava izvjesnu naročitu rasijanost ljudi ^ doživljaja. Neće uostalom biti ništa lakše .

Anjeza nalas načina da Arnolfove mjere predostrožnosti obrne u Hi racovu korist. 01 žorž Danden. ako ga istoga dena susretnem ponovno. čini se da ipak postoji dubi ka razlika između klasične komedije i savremenog ti atra. a mi ćemo je prihvati' ako su nas malopomalo pripremili da je primimo. 54 O smijehu Tako komad Ecole des Femmes sve svodi na jedan ot ređeni efekat u tri faze i stalno ga obnavlja: l faza. ista se situacij Komleno u situaciji 55 tfjja. pa i i četvrti put. a takođe ukoliko je pri-le izveden. togi Molijerovi komadi pružaju isti sklop doga->ji se ponavlja cd početka do kraja komedije. a ispada da je taj tutor sam Arnolf. 3 faza. red je obrnut. . on zove u pomoć tasta i taštu. eto u čemu se ovdje uvijek sastoji cilj. žorž Danđen primjećuje da ga žen vara. Iskustvo nam tu vrstu komičnoga. . Hi rac priča Arnolfu šta je smislio da prevari Anjezino tutora. 3 faza. Sluge će ponoviti drugom tonu. u njoj gosp dari reprođukuju prizor tvrdoglavosti po primjeru svi jih sluga. Takva su ponavljanja koja nam se pri-u pozorištu.Ponavljanje. je-iti prizor koji se ponavlja bilo među istim. u Molijefl vim komadima raspoloženja ličnosti a ne publike čin da se ponavljanje prikazuje prirodnim. a naročit u komediji Georges Dandin. 2 faza. 2 faza. je taj koji se izvinjava. . u situaciji nema ništa ko-Ali. odlučujući . Ista je takva pravilna periodičnost u ki madu Ecole des Mariš. priz" koji se već odigrao među gospodarima. gdje se isti efekat nalazi tri faze: l faza. i zbog toga. Ali se razli kuju upotrijebljena sredstva. graniči • sa komedijom karaktera. ona će postati prijemljiva & mim tim što će biti prihvaćena. ali samo u rudimentarnom i Tako. ma kakve bile ličnosti među kojima se podesi vaju simetrične situacije. to će reći o kombinaciji okolnosti. Der Eigensinn. takva kakva je vraća u više navrata. što se te sile sa stalnim pravcem nužfl1 među sobom komponuju na isti način. tako shvaćena. bilo razaiim licima: imaćete opet koincidenciju. Jedan od najpoznatijih oblika sastoji ie da se jedna grupa lica u najrazličitijim sre-iz čina u čin provodi na taj način da u novim tima iskrsava uvijek ista serija događaja ili nekoji se simetrički podudaraju. Ona zaslužuje da se na-K'lasičnom ako je istina da je klasična umjetnost ja ne teži da od efekta izvuče više nego što je ona uložila. susrećem jednoga dana na ulici prijate-iga odavna nisam vidio.vremeni se vcdvilj služi tim postupkom u svima oblicima. već situaciji. prenesenom u manje otmjen stil. Katkada će se između grupa raznih ličnosti obra viti isti prizor. Unijeti u događaje izvjestan matematički red zi državajući im ipak aspekt vjerovatnoće. mi ćemo se obojica nakraju smi-"incidenciji". samo ičniju. će vještina dramskog pisca morati da izmiri. Jedan dio ta medije Depit amoureux sazdan je na tom planu 'kao Amphitri/on. Ali. Komedija položaja. I doista.Ne radi se više. o riječi ili rečenici 'koju neka ličnost ponavlja.j način za promjenjljivi tok života.dva uslova koja se naoko isključuju. to će reći živi • ta. U jednoj zanimljivoj maloj Benedigsov" komediji. 'kao maloprije. Tak1 često postupaju savremeni pisci. ma kako ki incidencija bila neobična. Naprotiv. U većini vodvilja nep< sredno se utiče na duh gledalaca. Svaka od ličrf sti pretstavlja izvjesnu silu usmjerenu u izvjesnom pra' ću. u komediji Etourdi. Pretstavite onda sebi seriju zami-•doživljaja koji vam u dovoljnoj mjeri daju ilu-'ota i pretpostavite posred te serije koja raste. . Ona su utoliko komičnija ukoliko je Ijani prizor kompleksniji. Ai nolf smatra da je odbio udarac. Nije tada rijetkost da prvu grupu sac njavaju gospodari a drugu sluge.

Radi se.Obrt. Tada će novi prizori. Mi opažamo stvarni smisao situacije. ali svaki glumac poznaje samo po jednu stranu situacije: otuda njihova zabluda. Evo kako bi ga možda trebalo definisati: jedna je situacija uvijek komična kad u isto vrijeme pripada dvjema serijama potpuno nezavisnih događaja i kad može da se protumači odjednom u dva sasvim različita smisla. ma kakva bila nezgoda. moći da nas de facto zabave 50 O smijehu ako bilo s koje strane liče na onaj prvi. Neka ona sada padne u bure. Nala-već u staroj lakrdiji. . Prizor "okradenog lopova" pripada toj vrsti. Došli smo do interferencije serija. ona ih je detaljno popisala na jedan fc". i upravo to kolebanje našega duha između dva suprotna tumačenja izbija najprije u zabavnom momentu koji nam kiproko pruža. Razumljivo je što je neke filozofe zabunilo upravo to kolebanje i što su neki od njih vidjeli samu suštinu smiješnoga u nekom Komično u situaciji . nezavisno od uzroka Sine da nas je on zabavio. u osnovi. Neka džan-žena zahtijeva od svoga muža da obavlja sve I poslove. " jure nisu komični. kao i o onome šta oni sami rade. Žorž Dandenu". o nasamare-ralici sačinjava osnov mnogih komedija. onaj koji joj daje publika.Ovaj drugi postupak ima toliko slično-rprvim da ćemo se zadovoljiti da ga definišemo ne irajuei se mnogo na primjerima. Oni će u našem duhu više-manje nejasno izazvati sliku koju poznajemo kao smiješnu. od kojih je jedan samo moguć. ta uzrečica ne bi imala ništa zabavno bez komičnih rezonansa koje produžavaju zabavni efekat. uko-^Šigurno da mi mislimo na drugu. mi se kolebamo između mogućeg i stvarnog smisla. Ali čak nije ni i"da se obje simetrične scene odigraju pred našim Može nam se prikazati samo jedna od njih. Uvrstiće se u neki rod gdje postoji zvanično priznat tip komičnoga. najzad svemu što se svrsta u rubriku "izvrnutog svijeta". A kiproko je zaista situacija koja pretstavlja u isto vrijeme dva različita smisla. Priča o pro-koji postaje žrtva svojih progona. III. "Ti si to htio.Ali dosta smo govorili o ponavljanju i obrtu. Tako se smijemo le koji sudiji daje moralne pouke. . Kad je jedan prizor bio često ljan. Od njega zrači na mnoštvo drugih prizora komičnost koju on u sebi sadrži.ma šta ja kažem? i sama aluzija na tu nezgodu. Mi polazimo od tog pogrešnog suda ka ispravnom. svaka riječ koja na nju potsjeća. . jer su se pcstarali da nam je prikažu sa svih strana. Odmah će se pomisliti na kiproko. on prelazi u stanje "kategorije" ili uzorka. djetetu koje . Te je vrste dvostruki prizor spašavanja u Putovanje gospodina Perišona. Moderna ra je izvela mnoge druge varijante na temu o lom lopovu. uvijek o zamjeni i o situaciji koja se okreće protiv onoga koji je je može da se provjeri jedan zakon za koji smo već više primjena. Advokat Patlen kazuje Jijentu smicalicu da podvali sudiji: klijent će se Iti smicalicom da ne plati advokatu. može da pouči svoje roditelje. muž će odbiti da "toga nema na njegovom svitku". ije zabavan sam po sebi. Zamislite izvje-iosti u izvjesnom položaju: dobićete komičan pri-postignete da se situacija obrne i da uloge budu ijene. otuda je i njihov pogrešan sud koji donose o onome šta se oko njih dešava. a drugi stvaran. onaj koji joj daju glumci. ma kakva bila greška. sto će se desiti da nam prikažu ličnost koja pri-* mrežu u koju će se sama uhvatiti. On konačno učini smiješnom svaku nezgodu koju je čovjek na sebe svojom krivicom navukao. To je takav komični efekat kome je teško dati formulu zbog izvanredne raznovrsnosti oblika pod kojima se pojavljuje u pozo-rištu.

jer otkriva pred očima interferenciju dviju nezavisnih serija. o čemu ona ima jasnu . Nećemo dalje vršiti ovu analizu vodviljskih postupaka. kako je uhvaćen i zatvoren: druga serija. naprimjer nešto prošlo što bi htjeli da prikriju a što bez prestanka provaljuje u sadašnjost. nadahnjuje se istom idejom. a i tamo gdje važite određuje princip komičnoga.57 ili u nekom nadmetanju dvaju sudova koji je-protivrječe. On to obično polako što bez prestanka ponavlja tobožnju prijetnju razdvojiti te dvije serije koje koincidiraju. a onda se stvari urede i uspostavi se podudaranje dviju serija. ali one su *le u izvjesnom momentu pod takvim uslovima ipci i riječi koji pripadaju jednoj od njih mogu da pristaju i drugoj seriji. U sva-momentu čini kao da će se sve sručiti. ali to nije je-Sredstvo. Otuda zabuna kod otuda dvosmislenost. pa ćete dobiti vrlo zabavan prizor. 'kiproko može biti samo jedan naročit slučaj. nezavisna od prve. pa mu onda čini zadovoljstvo da ih međusobno interferira: uzeće neku zatvorenu grupu. Podesite sada da Tartarena bace baš u same Bonivarove okove i da nam se za trenutak pri-čini kao da dva doživljaja koincidiraju. i podesiće da ona padne u potpuno stranu sredinu gdje će joj izvjesne koincidencije omogućiti da se trenutno uklopi. pa ćemo ga ponavljati takav . ali ta dvosmislenost nije sebi smiješna. obrt ili ponavljanje. čas počinje time što uspostavlja nezav visne serije. jedan od najzabavnijih koje je Dodeova fantazija smislila.vu. da su prisiljene da se među sobom sporazumijevaju. najzad da posred velike igraju jednu malu komediju: svakoga časa jedna od dviju komedija pokvariće drugu. čas će najzad potpuno idealnu seriju događaja uklopiti u realnu seriju. već samo jednu iegovih više-manje dalekih posljedica. Mnogi doživljaji herojsko komične vrste mogli bi da se na taj način rastave na dijelove. i ta nas igra goni na smijeh mnogo o kolebanje našega duha između dvije protiv-tvrdnje. Ali njihova definicija ne može Bliza da važi za svalki slučaj. Labiš je upotrebljavao taj postupak u svima njegovim oblicima. To od sredstava (možda u najvišoj mjeri vje-) da se osjeti interferencija serija. i što svaki put uspijeva izmiriti sa situacijama koje kao da je trebalo poremetiti. [ kiprokou je zaista svaka ličnost ubačena u jednu događaja (koji se nje tiču. i uvijek na djelomičnu koincidenciju. svadbu naprimjer. Lako je vidjeti da pozorišni kiproko nije taj posebni slu-trie opštije pojave. Zamislite zatim Tartarena kako putuje u švajcarsku. ali će podesiti da neke od tih ličnosti imaju nešto da prikriju. Doto je u tome što pisac mora stalno da iznalazi* kako da našu pažnju privuče na tu dvostruku nezavisnost i koincidenciju. koje je uopšte komično. ona je smiješna samo po tome koincidenciju dviju nezavisnih serija. vidimo da je predmet uvijek isti: postići ono što smo nazvali mehanizacijom života. Prebacivanje iz starinskog u savremeno. Mjesto dvije jednovremene serije mogla ""to tako uzeti jedna serija starih događaja i jedna a: ako pođe za rukom da obje serije interferi-u našoj mašti. interferencije nezavisnih se-da kiproko uostalom nije smiješan sam po sebi. A goni nas na smijeh. a ipak će O smijehu isti komični efekat nastaviti da se proizvodi. Ali uvijek nailazimo na dvije nezavisne serije. a sve se [epo svršava. Sjetite se Bonivarovog ropstva u šijonovu dvorcu: to je prva serija činjenica. izvor komičnog efekta. Uzećemo jedan sistem radnji i odnosa. Bilo da postoji interferencija serija. čas će zadržati kroz cijeli komad samo jedan isti sistem ličnosti. Svaka serija koja interesuje svaku po-tičnost odvija se na nezavisan način. LO kao znak jedne interferencije serija. neće više biti kiprokoa. i prema kojima ona podešava svoje riječi i ištupke.

Prvo bi moglo. A dokaz za to je u tome što ćemo se naći u neprilici. I zato se Jčnost doživljaja može definisati kao rasijanost na isti način kao što komičnost individualnog tera zavisi uvijek . sivi progres. Moglo bi se možda naći da se komičnom naziva riječ kad nas goni da se smijemo onome koji je izgovara. kad se njima smijemo. ga vezuje sa stvarnim životom vrlo je slaba.sve su to operacije koje se sastoje ie da se život smatra kao mehanizam za ponavlja-preobrtljivim učincima i sa međusobno izmjenj-__ dijelovima. sa više strana liči na vodvilj.od izvjesne lentalne rasijanosti ličnosti. po literaturi. Ali treba razlikovati komično što 60 O smijehu ga govor izražava i komično što govor proizvodi. pa makar i izgubilo najveći dio svoga reljefa prenoseći se u novo društvo. samo igra.kako smo to već nagovijestili ćemo detaljnije pokazati kasnije . a naročito po svojim asocijacijama ideja. iako katkada nejasno osjećamo da postoji neko o kome se radi. možemo istom prilikom da se smijemo i njihovim autorima. Ovdje sad sam govor postaje smiješan. da kažemo kome se zapravo smijemo. . da je uzdignemo do i. Karakterna komedija u život vrlo duboko korijenje. I ona je slučaju nepopravljiva tako da ničim ne može nasmije. Ali ovaj posljednji uslov nije neophodan. Izraz. nepodijeljeno jedinstvo. tačno u tolikoj mjeri to on zaboravlja sam na sebe. a duhovitom . u većini slučajeva. Ono ne konsta-tuje pomoću govora neke posebne rasijanosti ljudi i događaja. Istina je da se rečenice ne sklapaju same od sebe i da. Ličnost o kojoj se radi nije uostalom uvijek ona ista koja govori. strogo uzevši. jer kad bi bez prebio pažljiv. potćinjena kao i sve igre jednoj unaprihvaćenoj konvenciji. a to je komika riječi. drukčije po običajima. ili ćemo ga sasvim ispreturati. II Možda je malo suviše nategnuto da se pravi pola kategorija za komiku riječi jer se većina komič-^efekata koje smo dosada proučavali postiže već "fcđstvom govora. on bi bio raznolika neprekinutost. Tako ijjašnjava vodvilj koji je za stvarni život ono što čovjeka koji hoda člankoviti pajac. riječ.kakav je. dosljedno tome. Stvarni život je zapravo vodvilj tačno Ibli'koj mjeri ukoliko na prirodan način proizvodi fee iste vrste i. da se prevede s jednoga jezika na drugi. S njom ćemo se Obaviti u posljednjem dijelu svoje rasprave. Ali mo-1 najprije da analiziramo izvjesnu vrstu komičnoga. vrlo izvješta-preuveličavanje izvjesne prirodne krutosti stvari. Ono duguje za to što je strukturi rečenice ili izboru riječi. da stvaramo za nju čitavu umjetnost kad smi-bi bio zadovoljstvo i kad se ljudski rod ne bi svake i najmanje prilike da ga proizvede. ili ćemo ga u cjelini prebaciti u neki drugi sistem s kojim se djeloKomično u riječima 59 io podudara. Njezini su efekti laki. Ono potcrtava rasijanosti samoga govora. Zato nam nikad ne bi ni palo na par | da joj uveličavamo važnost. Ovdje bi moglo da se ukaže na važnu razliku koja postoji između duhovitog i smiješnog. Ali je ova rasija-(Ddoživljaja izuzetna. imaće ovdje nezavisnu komičnu snagu. Ali ono drugo uglavnom je neprevodivo.

shvaćamo da on može da jače usmjeren prema određenoj varijanti dramske i. Ali tema "okradenog lopova" nije jedina moguća tema. Jedna nam duhovita riječ u najmanju ruku izaziva smiješak. Ali najčešće ne bismo znali da odlučimo da li je riječ komična ili duhovita. neko rasuđivanje. dakle. a u taj grijeh obično ne pada duhovit čo-?vaj uvijek više-manje sam sebe prozire iza onoga i što čini. Da TO čita. da se pokaže kao du-čovjek kad mu se god svidi.. je da malo opusti dvostruku vezu koja njego-li održava u kontaktu s njegovim osjećanjima. teme "okradenog lopova". Mjesto da barata sa svojim mislima kao s indiferentnim simbolima. Razlikujemo prije svega dva smisla riječi duh. a donekle i sam Iznosi pred javnost. ako se duh uglavnom sastoji u tome da se stva-aju SM. prije nego što produžimo. parodirajući neki citat ili neku poslovicu. on će se preobraduhovita čovjeka ako više ne htjedne da bude i srcem. i onda se obrnu protiv onoga koji ih je izgovorio ili koji bi mogao da ih izgovori. koje on uzima na nišan obrćući u paradoks ne'ku opšteprihvaćenu misao. tako tako brzo da je već sve" gotovo čim smo stigli da zapazimo. Ali se bojim da je ta prefi-njena materija od onih koje se na svjetlosti rastvaraju. nema ni jedne jedine koja ne bi mogla dobiti oštrinu duhovitosti. :biti glumac svom dušom i cijelim svojim bićem.kad nas goni da se smijemo nekom trećem licu ili samo sebi. Dokopa se neka metafora. iz pukog zadovoljstva". aji su akteri u tim scenama? S kim duhoviti čo-na posla? Najprije sa samim svojim sagovornici-pkad je riječ direktan odgovor jednome od njih. drugi uži. U duhovitu čovjeku ima nešto po-. Duhovit narod je takođe onaj Voli pozorište. jer se vrlo lako uspostaviti proporcija između ta četiri izraza. op'šte uzeto. Možda bi takođe trebalo.& specie theatri. ali da se skiciraju tako diskretno. pa ćete vidjeti da su to. da mu razjasni pojam. dovoljno je raspolagati intelektualnim glumačke umjetnosti. duhovit čovjek ih vidi. ili koristeći se nekim rečeničnim obrtom koji je u modi. Uporedite ove male scene jednu s drugom. kao što u dobru čitaču možemo nazrijeti glumit namjerno činim ovo poređenje. Otuda jedno uže značenje jedino uostalom koje nas interesuje s gledišta ie o smiješnome. prema komediji. varijacije jedne komediske teme koju već dobro poznajemo. Ovaj put ćemo nazvati duhovinu dispoziciju da se nadohvat skiciraju ko-:e scene. . čeO smijehu sto s nekom. čuje ih. a Komično u riječima 61 ito čini da one među sobom razgovaraju kao da __ isti. i to tako kao da je rekao ono što nije htio da kaže i kao da je sam na neki način upao u govornu klopku. otsutnom ličnošću kad pretpostavlja da je ona nešto rekla i da joj cn odgovara. tako da studija o smiješnome ne bi bila potpuna kad bi propustila da temeljito ispita prirodu duha. Neće mu trebati da avlja za to. ivu dušu sa životom. nego samo intelektom. Napokon. jedan širi. ali da se dobro glumi. Još češće sa svima. U najširem smislu riječi izgleda da se duhom naziva izvjestan dramatski način mišljenja. jer u to unosi |svoj intelekt. prije bi se moglo desiti da će nešto Dovoljno je da pusti da njegove misli među razgovaraju "nizašta. izbliže proučiti šta se podrazumijeva pod riječju duh. aki će pjesnik moći. On se pri tome ne guibi. On ih iznosi pred javnost. Mi smo već razgledali mnoge vrste komičnoga. hoću reći s javnim mišljenjem. neka izreka. i poetsko stvaralaštvo zahtijeva izvjestan zaborav sebe.

Zar ovdje ne nameće upravo ta pretstava navodeći materi jalizujemo. da se podvrgne jednoj analizi za koju sada možemo dati.Duhovita riječ moći će. pa će se onda pokazati da ono nije ništa do komično koje je izlapilo. Ako je naša teorija tačna. iako vezana za jednu govornu figuru. da je pojačamo i podebljamo. u Molijerovom komadu Amour medecin. dakle. ako ma žemo tako da se izrazimo. da se tako izrazimo. Evo te formule. pozvan da liječi Zga-narelovu kćerku. da bismo vidjeli kako bi izgledala na komičkoj sceni. pisala je Gospođa d' Sevi-nje svojoj bolesnoj kćeri. Primijenimo sad tu metodu na jedan klasičan primjer. Eto jedne duhovite riječi. Ima načina da čovjek bude duhovit. "Bole me vaše grudi". dakle.e i trenutnog nagovještaja jedne scene koju tek izgraditi.da bi nas naveli da formiramo tu sliku. izaziva maglovitu ili čistu slikuv komičnog prizora. sad nam preostaje još samo da 10 šta ima komično u ideji da se donese dijaglesti djeteta na osnovu auskultacije oca ili Ali mi znamo da se jedan od najbitnijih oblika ć fantazije sastoji u tome da sebi pretstavimo ivjeka kao neku vrstu člankovitog pajaca. pojačajte joj najprije značenje kao što to biva na pozornici. sve poasno. da najprije treba definisati komično . Time ponovo dolazimo do toga da kažemo kako komično u govoru treba da odgovara. riječi. zadovoljava se time da opipa puls Zga-narelu. farmaceutsku formulu. potražite onda komičnu kategoriju kojoj bi takva scena mogla pripadati: tako ćete svesti duhovitu riječ na njene najjednostavnije elemente i imaćete potpuno objašnjenje. S jedne strane zaista vidimo nema bitne razlike između smiješne riječi i duhovite'. tačku po tačku. Ali ići obrnutom me-tražiti neposredno formulu za duhovitost znači an neuspjeh. šta bismo rekli za hemičara koji laboratoriju ima bezbroj tijela. Da bismo upotKomično u riječima 63 svoju analizu. Samim tim ćemo izvršiti i analizu Itog.ovim različitim oblicima. dakle. Posmotrimo najvažni-je postupke pomoću . Lažni Ijekar Klitandr. dakle. Kako da zapa-. poslije čega bez oklijevanja zaključuje. oslanjajući se na simpatiju koja mora da postoji između oca i kćeri: "Vaša kći je jako bolesna!" Eto tu je.a među njima ima zajedničko ako ne počnemo a utvrdimo opšti odnos između duhovitog i ko-. samo projekcija tih vrsta komičnosti na planu riječi. Koliko god oblika može da ima ko-toliko će i duhovitost imati odgovarajućih vari-Znači. Između komičnog i duhovitog otkrivamo laj isti odnos koji postoji između jedne već go-.? Ali kad se jedanput taj odnos otkrije. komici radnji i situacija i da bude. dovoljno je da naglasimo riječ. i da ito . da tako kažemo. A mi upravo nalazimo tu malu scenu. simpa-i pretpostavljamo između kćeri i oca? .a će nam biti razumljivo zašto su se neki pisci raspravljali o duhovitosti morali ograničiti da vanrednu kompleksnost stvari koje taj izraz a da obično nisu uspjeli da ga definišu. a s druge strane duhovita riječ. Vratimo se. na komično u radnjama i situacijama. pronalazeći stalno već dosta teška stvar) konac koji vodi od jednog do drugog. a misli da ih proučavati samo u stanju prostih tragova u atmoH to poređenje duhovitog i smiješnog pokazuje J11 isto vrijeme pravac koga se treba držati u pro64 O smijehu učavanju komike riječi. izvršen taj prelaz iz duhovitog u komično. dvije ili tri ličnosti koje govore i rade kao da ane jedna s drugom nevidljivim uzicama. Uzmite riječ. gotovu.

bez imalo kolebanja. Svaka riječ doista najpnji4"| označava neku konkretnu stvar ili neku materij alni SUJ radnju. dok je na francuskom bila Komično u riječima 65. Primijenimo ga na govo Moglo bi se reći da većina riječi sadrži jedan fizički i jedan -moralni smisao. Primijenimo te postupke na izbor riječi i konstrukciju rečenica. pored besmislice i. rečenica ima isti smiješan efekat. Uzmimo na-ovaj izraz jedne Labiševe ličnosti: "Jedino bog ivo da ubije svoga bližnjega". Zato je rasijanost u suštini smiješna. držanju pa i u samim crtama fizionomije. kad je izdvojimo od onoga koji je izgovara. pa reći što nismo htjeli da kažemo ili učiniti nešto što nismo htjeli da uradimo. koju najedan-lislica razbudi.jedan od velikih izvora komičnosti.. . treba još da nosi u sebi neki znak po kome ćemo prepoznati. Pridom je čovjek gotovo izrađenih fraza. . u tome je . smo samo jedan Pridomov izraz. u času kad radi o moralnoj strani" : ovo je zakon koji smo postav u prvom dijelu našega rada. Zato se čovjek smije ta-kode onome što može da se nađe ukrućeno. Ona je rio prosto i vrlo efikasno sredstvo da nam se > otkrije. besumnje. i u našem jeziku upravo zato što smo i mi u našoj ji navikli na ovu gotovu frazu. .kojih dolazimo do njega. I. Da li se ta vrsta ukrućenosti zapaža i u govoru? Da. već prema tome da li ih uzima mo doslovno ili slikovito. Izraz ne lalo zanimljiv da nema onog spasonosnog hi-|g propisa: "Ne treba jesti između glavnih Itkada se takođe efekat i komplikuje.t$l duhoviti u neki apstraktan odnos ili u neku čistu idejn4(r)( Ako se. nije dovoljno da to bude jedna gotovo izrađena fraza. Zato što je "najljepši dan moga života" je-gotovih rečeničnih završetaka na koje je naše /iklo. O smijehu Ovi će primjeri biti dovoljni da možemo razumjel kako se jedan od najvažnijih oblika komičnoga pro čira i uproštava na planu govora. jako svjetlo na automatizam onoga koji je izgo-to se postiže kad u nju ubacimo kakvu besmi-lislica nije ovdje izvor smiješnoga.. da je izgovorena automatski. Zanijeti se pod učinkom krutosti ili zadobivene brzine. štom umakne besmislica. II. "Ne volim da radim aroka" . Ali većina se njemu pripisuju sačinjeni su po istom G. ovo se može desiti samo onda kad rečenica sadrži očitu besmislicu. Ali da jedna izolovana fraza bude smiješna sama po sebi. Prevedite tu rečenicu na engleski ili njemački. pošto ima gotovih formula i stereotipnih fraza.N. bi neka lijenština._ia. ona će biti prosto apsurdna. bilo neku grubu grešku. najzad mehaničko u pokretu. Ličnost koja bi se uvijek izražavala u tom stilu bila bi uvijek jednako smiješna. Pređimo na manje opšti oblik.7) Dovoljno je onda. A. Otuda ovo opšte pravilo: smiješan će se izraz dobiti kad se u jedan uobičajen rečenični kalup ubaci kakva besmislica.kako znamo . Na taj ćemo način imati razne oblike komike riječi i moguće varijacije duhovitosti. .Kazala. možemo uglavnom lako prenijeti na drugi fco se rijetko kad može jednostavno i lako preekad je malo teže zapaziti banalnu frazu pod.gotovo izrađenih fraza ima u svima jezicima. i: "Zločin je kad čovjek ubije svoga Ali su te dvije izreke kombinovane tako da ruho olako zavara i da dobivamo utisak jedne od "ča koja se ponavlja i mahinalno prihvaća. gotovo izrađeno. pr. kaže Pridom. Mjesto jed-log kalupa banalne fraze ima ih po dva ili po mogu da se ubace jedan u drugi."Mi se smijemo svaki put kad se naša skreće na fizičku stranu neke ličnosti. da bi postala smiješna. bilo naročitu pro-tivrječnost u izrazima. čini se da se ovdje Mvije izreke koje su nam prisne: "Bog raspolaže t ljudi". . dakle. "Ova je sablja najljepši dan moga života". ali malo-pomalo mogao se smisao riječi pro. Otu-vrsta uspavanosti naše pažnje.

jer se riječ "rođaka" mnogo manji upotrebljava u figurativnom značenju.kaže žiboaje. . na konkretan i materijalan odnos sadržan u nekom srodstvu. izražena misao postaje komična. i kad bismo im provjeravali važenje na . najzad.ja sam svoju medalju metnuo na jedan i. Bolje ćemo učiniti ako zadržimo na tri opšte postavke iz naše posljednje gl Pokazali smo da "serije događaja" mogu postati ko: ne bilo ponavljanjem. 63 O smijehu Ali ne bismo nikada svršili kad bismo morali mati jedan po jedan od raznih zakona koje smo izni. U jednom vrlo |vpdvilju prikazuje nam se jedan službenik iz "ija je uniforma prekrivena medaljama. Jednoga dana dobiješ. Pođite sadi do kraja. "On trči za duhom". A ta se riječ tako često upotrebljava da m više i ne pomišljamo.naš zakon ovdje očuva. bilo.planu govora. kazano je pred Buflerom nekoj uobraženoj ličnosti. A to ler: "Kladim se na duh".i-: "Je li pošteno što mi radimo? Jer napokon lesretnim akcionerima uzimamo novac iz džeodakle biste htjeli da im ga uzmemo?" šemo tako dobiti zabavan učinak kad budemo ili neki simbol ili neki amblem u smislu nji-aterijalnog značenja i onda kad se budemo preda smo tom tumačenju sačuvali istu simbo-jednost kakvu ima amblem. koja na haljini nosi narandžin cvijet: "Ona bi imala "narandže" .i jer nas on ne primorava dovoljno jako da jemo sliku dvojice trkača koji jure jedan za te li da mi se odgovor učini sasvim duho-da pozajmite iz sportskog rječnika tako tako živ izraz da se ne mogu lako osloboditi kao da zaista prisustvujem pravoj trci. jer se izraz "stići" upotrebljava u n značenju gotovo isto tako često kao i izraz . inti ferencijom. Na n tišmo već više pomišlj ali kad bi nam se reklo: "Sve si umjetnosti rođake". Dodajmo sada da ča često takođe jedna metafora ili jedno polja se materijalna strana okreće protiv nje. To je onaj dobro poznati izraz koji se opet pripisuje g. mada ) dobio samo jedno odlikovanje: "Znate. . igraću samo svakog drugog dana". PridomiK "Sve su umjetnosti braća". Sada ćemo vidjeti da je isto tako i sa si jama riječi. da u klopku svoga govora. sutradan Pa lijepo. a ta je rijei ovdje obojena lakom komičnom nijansom. kad je čujemo. i. to bi bio početak duhovitog izraza. bio je upotrijebljen u slikovitom smislu. Ili još: čim $ naša pažnja koncentriše na materijalnu stranu neh metafore.. stekao sam pravo stšestostruki ulog". bilo obrtom. moraće dobit Mj ovaj oblik: postiže se smiješan učinak kad se pretvan Sjl mo da smo jedan izraz shvatili u doslovnom smislu. ovoga dijaloga između jedne majke i nje-komadu Faux Bonshommes: "Dragi moj. li. i pošto je taj broj dobio. pretpostavite da je naša pažnja naglo skre nuta na materijalnu stranu slike kad je izabrani odnoi srodstva nespojiv sa vrstom izraza koje to srodstvo trt ba da objedini: imaćete smiješan učinak. ali Komično u riječima 67 začetak. • smo da se duhovitost sastoji često u produ-sli jednog sagovornika sve dok ne bi izrazio lod onoga šta misli i dok sam ne bi upao. Prt "Sve su umjetnosti sestre" : u ovoj rečenici rijei "sestre" uzeta je metaforski da označi višemanje dubo ku sličnost. Zar takvo rezonovanje nije žiboajeovom u komadu "Effrontes"? Go-nekoj udavači četrdesetih godina.kako to nazvali . Da je Bufler odgovorio: " će ga stići". šOpasna igra. komadu onog uvjerljivog razgovora dvaju L.

trebalo bi da govor.jer to zn. Obrt je najmanje interesantan postupak. Al^*| mora da ga je lako primjenjivati. A zar sto moći da uoči samo sitna razlika između s jedne strane. Pogađamo. U jednoj Labiševoj komediji jedna ličnost đovik stanaru sa sprata više njega.rekli smo . naročito iz doslovnog značenja u preneseno. i Interferencija. . bude isto tak živ kao i misao. s druge. ili. i pjesničke metafore ili pore-I. to će reći da se lici daju dva nezavisna značenja koja se su-Od svih tih sredstava najmanje se cijeni . U kalamburu zapravo jedna ista rečenica kao ije sa dva nezavisna značenja. ili ako ravnodušno izražava dva sistema potpun pi nezavisnih misli. jer je ustanovljerf*^ da vještaci u duhovitosti. koji kao da trenutno zaboravlja zadatak i hoće sada da stvari podešava pre-|mjesto da se on . Tako se doista prikazuju tri osnovna zakoni4<| o onome što bi moglo da se nazove komično preinačen) O* rečenica. la s istim riječima. Moglo bi vrlo lako da se nabroji primjera. naprimjer subjekt na mjesto objekta i objekt na mjesto Ne događa se rijetko da se ljudi služe tim sredstvom k: hoće da odbace neku misao više-manje šaljivim rijeci ma. to je smiješno. koji mu prlja balkon' "Zašto istresate svoju lulu na moju terasu?" Na to gl Komično u riječima 69 igovara: "Zašto ste podmetnuli svoju terasu lulu?" Ali je beskorisno da se zadržavamo na Duhovitosti. koje nam po-|Hičenju. na kraju krajeva. srno da je ponavljanje omiljeni postupak kla-ledije. i slika koja nam pada u oči kao da iju na intimnu podudarnost govora i prirode smatramo kao dva uporedna oblika života. obuci. ili ih ispreturaj^ zadržavajući im još uvijek neki smisao. kako ćemo to pokazati na nekoliko primjeri JM Recimo prije svega da su ta tri zakona daleko ft'kl toga da bi imala jednaku važnost u pogledu teorije sffll^l jesnoga. odaje neku trenutnu rasijanost fi i po tome je ona uostalom i zabavna. ili ih pomijif sati tako da njihova posebna značenja interfenraji među sobom. da će jedna rečenu? |^ postati komična ako pruži još jedan smisao obrnuvifll se. Dok poređenje. Ovdje se dva si-stvarno poklapaju u jednoj i istoj rečenici. Ali i misao je takođe nešto što živi. ako smo je sročili takjjgf što smo transponovali jednu misao na ton koji joj ruj'lg) svojstven. Ona se sastoji u tome da se događaji 70 O smijehu . koristi se samo razno-koju neka riječ može da dobije. ferencija dvaju sistema misli u istoj rečenici 10 vrelo zabavnih efekata. Transpozicija je zapravo za upo-vor ono što je ponavljanje za komediju. dakle.Uzeti seriju događaja i ponavljati ih u jednom vom tonu ili u jednoj novoj sredini. traže ne bi li se mogao dobiti još jedan smisal.govor .' •kad joj se dijelovi ispremetnu. samo su koje se svode na igre riječi. čim čuju da se izgovara nekH rečenica. ali to se tako jer su to stvarno dvije različite rečenice slo-zličitih riječi. dakle.upravlja prema "i riječi. Mnogo je dublja ransposicije. koji izražava misao. napokon. iječi više upućuje da pomišljamo na nekakvu st u govoru. Sa kalambura ćemo uostalom preći neosjet-cijom na pravu igru riječi. postići od života da pristane da s njim postupamo sa mehanizmom. Ima dosta sred-ovdje dobije interferencija. koje smo tobože jednu s dru-cali koristeći se time što našem uhu podjeđ-B.

To znači. obratna trans-vmože biti smiješna još u većoj mjeri. pre-^ kao i degradacija. izražavan je o antičkim stvarima izrazima iz log života daje isti efekat zbog pjesničkog ore-t obavija klasičnu antiku. sami od sebe. je vidjeti da. poimence Aleksandra Bena. I. d '. Mogli bismo najprije istaknuti razliku između d* krajnja tona. to t vam sada komediju dati sam govor. svečanog i prisnog. Najkrupnije ceiflf efekte postići jednostavnim prebacivanjem iz jednoSf tona u drugi. da bi se mogla izdvojiti dva glavna oblika. Ima ih i igih. • ironije. sam govor će p stati smiješan. mi. napor komične invencije treba da se upravi ka ono! ' drugom izrazu. i to samo ka onom drugom. manje otmjenim govorom. degradacija je samo je-alika transpozicije. samo je izvjestan oblik fizvjesne vrste smiješnoga. Podesiće se da ponavljaju. ako ih navedete da se izražavaju u sasvim dri < gom stilu i da se prebace na sasvim drugi ton. bez ikakve sumnje. Ali to mu je vrlo izra-Iz njega se rodila . Neće uostalom biti potrebno da set • pretstavimo oba izraza za istu misao. Uostalom. (rodi žan-Pol Rišter: "Nebo je počelo da prelazi u crveno. toga je. Pretjerivanje je smiješno kad ^produžujemo.rasporede tako da se jedan prizor obavlja bilo izmeif istih ličnosti u novim okolnostima. makar samo i po navici. Primijeti-. ili. iju nailazimo isto tako često kao i na onu drugu. zamjenjujemo pn Otuda ovo opšte pravilo: dobićemo komični efekat al prirodni izraz neke misli prebacimo na jedan drugi taiSredstva transpozicije su tako mnogobrojna i tai različita. pripada onoj vrsti rni$ Komično u riječima 71 i? trebalo. na |a komično uopšte definišu pomoću degradacije. ako je transpozicija iz svečanog ao. Mi zaista poznajemo prirodni i . komici). može ovdje da prođe kroz tako velik broj stupnjeva. zeto. Pretpostavite sada nei-j misli izražene u stilu koji im odgovara i da tako ostani u okviru svoje prirodne sredine. komika parodije Itneke filozofe. kao |ga drugi definisali kao degradaciju. je naša analiza tačna. drugim f ječima. Prebacuje li se svečani ton na prisni? Imamo parK diju. raž pošto ga po instinktu nalazimo. da ne bismo išli tako dale-. kao kad barimo raka". a sama transpozicija samo od sredstava da se izazove smijeh. d1 l tu i tamo provjerimo kroz najvažnije slučajeve u pr. pretjerivati. transponovai izraz i prirodni izraz. se smiješno rađa "kad nam se jedna ranije la stvar pretstavi kao malovrijedna i ružna". ju su gospodari već odigrali. A efekat od tako definisane parodije produžire fy sve do slučajeva gdje rnisao. mične fantazije. a izvor smijeha treba da se traži na ne-nivou. sa boljega na gore komična. dakle. Kao primjer neka posluži ovaj opis svitanja. izražena uobičajenim ' zima iz svakodnevnog života. ifOriti o malim stvarima kao da su velike znači. govor pruža tako bogat niz tonova. bilo između nov ličnosti u jednakim situacijama. da odustajemo da ih u potpunosti nabrajanu Biće nam dovoljno. o najbanalnije lakrdije sve do najviših oblika humom. čim se ovi drugi pokaže. pošto smo postavili pravilo. Ako sada zamislite tr i kav dispozitiv koji bi im omogućio da se prebace u nov" sredinu zadržavajući međusobne odnose. mjeni. Ustvari. a naročito kad se sistematski izvo-se ono zaista pokazuje kao postupak transpo-10 toliko goni na smijeh da su neki pisci zbog finogli definisati smiješno kao pretjerivanje. jednu scenu ". izraziti u dru-Lu. Otuda proizlaze dva suprotna pravca K. prele da li se ona odnosi na veličinu predmeta ili 3vu vrijednost.

precizne činjenice. Izraziti na časta način neku nečasnu misao. uzeti neku nakaradnu aciju. pretvarajući se daj vjerujemo da je to ono što bi ustvari trebalo da bude:J tako često proizlazi humor. čovjek jače ja. kfr zaćemo da postoje dva krajnja poredbena izraza. Komično u riječima 73 ioru ima nečega više naučnog. i sve suptilnije i suptilnije efekte komične trans pozicije. među nji-?ol. u . nagla-ar. ali ironija ima po prirodi govorničko obilježje. da bi mu istaknuo osobenosti Jnijom ravnodušnošću. to nije slučajna crta humora. između kojih se može izvesti transpozicij a u jednom ili u drugom smi slu. tobožeg u uvjerenju da je to upravo ono što postoji: u tomej se sastoji ironija. r Najopštija od tih mogućih suprotnosti možda bi* bila suprotnost između stvarnog i idealnog. ali i prefinjenija takođe. smanjujući malo-pomalo rastojanje. ironiju kad se prepusti da ga uznese ideja loje bi trebalo ostvariti: zato ironija može da se j'jsagrijeva sve dok ne postane. . Upotrijebili smo jednu englesku riječ: a i sa|L ma je stvar. u neku ruku. Da bismo rezimirali ovo što smo dosada rekli. be-ICO pod pritiskom. Mnogi pisci. bezbroj primjera kod Dikensa. i uopšte if* engleskoj književnosti. zaista. između oiio->T. naprotiv. primijetili su da humor više voli konkretne 5ke pojedinosti. ili neki ružan postupak i opisati ih izrazima striktne respectability. koja se primjenjuje na nost stvari a ne na njihovu veličinu. mogli bismo da dobijemo sve manje i manje grube kontrastne izraze. u tančine i vrlo I smotreno opisati ono što postoji. koju je učinio neki visoki funkcioner svome potčinjenome u jednom Gogo Ijevom komadu: "Ti kradeš previše za svoj čin". |ji je donekle izanđao. oblici] satire. nešto poput anatomista koji vrši samo zato da bi u nama izazvao gađenje. pretj stavlja suprotnost ironiji. čovjek jače. ali čije ćemo ~ naći kod svih onih koji su skloni da metodički U-^Za razmetljivost bi se moglo reći da nam je liješna upravo sa svoje herojsko-komične strane. čas ćemo iznijeti ono što bi trebalo da bude.herojsko-komična poema.gdje ga god susretnemo. spuštajući se sve dublje i dublje u unu-zla koje postoji. Humor. a u užem smislu kako mi uzimamo riječ. 72 O smijehu Više je izvještačena. vrlo veliko i vrlo malo. Podvucimo ovo uzgred: jačina-' efekta ne zavisi ovdje od njegovog trajanja. kod Takreja. naprotiv. izrazito engleska. ga što postoji i onoga što bi trebalo da bude. O tome ćete na&. tako definisan. za-azicija moralnog . Oni su. trar pozicija odozdo naviše. najbolje i najgore. Još će se? i ovdje transpozicija moći izvesti u oba suprotna smje. pod uslovom da kroz tu riječ možemo nazrijeti čitav sistem transpozicije koji je prihvaćen u nekoj određenoj sredini. Ako je liza tačna. Sada.7* ra. i jedno i drugo. to je uopštef*-smiješno. njegova sama sušti-Mist se ovdje pokazuje kao moralist koji se • u naučnika. i da nam ona na neki način otkrije moralnu organizaciju nemoralnosti. Katkada* će biti dovoljna jedna riječ. čas ćemo. Sjećamo se ove napomene. nema sumnje. ili neko nisko zanimanje.

I kao 74 O smijehu što je trebalo očekivati. u komici karaktera. gdje se o braku govori 'tom poslu i gdje se pitanja osjećanja postavlja-Jgo trgovačkoj terminologiji. da/ bismo na njega mogli uticati kao na običnu stvar. Ta vrsta može uostalom da dosegne posebnu dubinu |"tkriva samo profesionalnu naviku već i neku iu manu. uostalom.. a nadamo se i korisnijoj studiji Stavljamo doista sebi u zadatak da proučimo komičM karaktere. niti nar pokon dovoljno gipkog. žili da nam osvijetli polazni korak kad smo se upustili-u analizu komičnog. pa prema tome i grubih : tada bismo.na naučno. Vidjeli smo je ka. prema oblicima-ljudskog duha. kad tako &tuje formulu iz uobičajene trgovačke korespon-|"Vaše cijenjeno od 3-ćeg tekućeg". ali nastojeći da ta studija doprines da shvatimo pravu prirodu umjetnosti kao i opšti odnos] između života i umjetnosti. nesposoban da se razdvoji u više nezavisnih organizama. Tako izvjesne |imaju svoj tehnički rječnik: koliko li se smi-ekata postiglo transponovanjem misli iz obična taj profesionalni govor! Jednako je smiširivanje poslovnog govora na društvene od-tva je. da odredimo bitne uslove kaj rakterne komedije. Ali nema takvog jezera po čijoj površini ne plovi suho lišće. kad bi. podvlači i šta bi htio da koriguje. napokon automatizam u suprotnosti sa slobod-c nom aktivnošću. govor bio neki potpuno ujednačen organizam. bio i njegov najteži dio da podlegli iskušenju da smiješno definišemo na . živim. GLAVA TREĆA SMIJEŠNO U KARAKTERU fctili smo smiješno kroz razne njegove obrte po-kako se ono uvlači u oblik. kao što bi joj isto tako izbje-.ko sja na svima. Kruto. ili bolje rečeno. u držanje. kad u njemu ne bi bilo ništa stinuto. Te-onda u većoj mjeri pojavila prilikom objašnja- . |:ovdje smo se dotaknuli tačke gdje osobenosti ysamo odražavaju karakterne osobenosti. Uvjereni da smijeh ima naročito znače-ročitu važnost. komika riječi prati ustopu komiku? situacije i gubi se. naprimjer. Ali smo se apravo obrnute metode: svjetlost smo bacili sa niže. transpozicije itd.šta smijeh . u poBituaciju. stalno primjenjljivim. niti ljudske-duše na koju se ne svaljuju navike koje je ukrućuju protiv nje same kad je u'krućuju protiv drugih. S analizom komičnih ra dolazimo sada do najvažnijeg dijela našeg To bi. dovoljno živog. i kad bi taj život govora bio potpun i savršen. uzeli nišan najprije čovjeka i njegov karakter. ujednačila. slično površini mirne vode. vidjeli kako nam lice omiču kroz suviše široke poderotine defi-ja bi htjela da ih obuhvati i zadrži. što je moguće potpunije. da smiješno prije svega izražava stu posebne neprilagodljivosti ličnosti prema da 'komičan može da bude samo čovjek. mehaničko. rasijanost u suprotnosti sa pažnjom. odlučnim skretajima na našem putu. zajedno sa samom ovom posljednjom vrstom smiješnoga. napokon. dobili bismo sada sve speci-steme komične transpozicije. ukoliko bismo se više penjali ka manifestacijama komičnog. u radnju. kako srno to iz prethodnog izlaj ganja mogli vidjeti. u riječ. nekoliko upadljivih. Govor postiže smiješne efekte samo time što je on ljudska tvorevina. a to dublje proučimo u našoj sljedećoj glavi. u suprotnosti sa gipkim. oblikovana. Pomoću nje sacfe prilazimo važnijoj. gotovo. još više interval između izraza koje trans-jedan u drugi. rečenica jedne Labiševe ličpravi aluziju na neki pismeni poziv koji je "Vaše ljubazno od 3-eg prošlog". gla i duša koja bi se sa životom harmonično slila. on bi izbjegao komici. Mi osjećamo da u njemu živi nešto od-našega života. eto na kraju krajeva. Sjećamo se scena iz komada Faux pimes i Famille Benoiton. Mi smo od misli tra-. dovoljno pri-sebnog jezika u svima njegovim pojedinostima da bi mogao da izbjegne gotove fraze i da bi mogao odoliti mehaničkim operacijama obrta.

čako dolazi do toga da se smijemo i nečem dru-tie samo karakteru, i kakvim suptilnim pojavama "", kombinacije ili miješanja komično može leopazice promigolji i u jedan običan pokret, u zličnu situaciju, u neku nezavisnu rečenicu. To ji smo dosada obavili. Uzeli smo čist metal, |naš napor sveo na to da rekonstruišemo mineral. treba da proučimo sam metal. Posao će biti vrlo 76 O smijehu lak, jer sada imamo posla sa jednostavnim elementom. Pogledajmo ,ga izbliže da vidimo kako on reaguje na sve ostalo. Ima psihičkih stanja, rekli smo, koja nas uzbuđuju čim za njih saznamo, radosti i žalosti s kojima saosje-ćamo, strasti i poroka koji izazivaju bolno čuđenje, ili zgražanje, ili sažaljenje onih koji ih posmatraju, najzad osjećanja koja prelaze s jedne duše na drugu pomoću osjećajnih rezonansa. Sve se ovo tiče same suštine života. Sve je to ozbiljno, pa katkada čak i tragično. Komedija može da počne jedino tamo gdje tuđa ličnost prestaje da nas uzbuđuje. A ona počinje s onim što bi se moglo nazvati ukrućenost prema društvenom životu. Komična je ličnost koja automatski ide svojim putem, ne starajući se da uhvati kontakt s drugim. Smijeh je tu da takvog pojedinca ukori zbog njegove rasijanosti i da ga trgne iz sna. Ako je dozvoljeno da se male stvari upoređuju s velikim, ovdje ćemo potsje-titi na ono što se događa kad novi đak stupa u školu. Kad kandidat prebrodi opasno iskušenje ispita, ostaje mu da se suoči s novim teškoćama, s onim koje mu stariji drugovi podmeću da ga "saobraze" novom društvu u koje ulazi i, kako oni to nazivaju, da mu smek-šaju karakter. Svako manje društvo koje se obrazuje u krilu većeg društva sklono je tako da, po nekom nejasnom instinktu, pronalazi način kako da ispravi i umekša krutost navika stečenih na drugom mjestu koje će morati da se izmijene. Ni društvo, u pravom smislu riječi, ne postupa ništa drukčije. Svaki njegov član treba da ostane pažljiv prema onome što ga okru-žava, da se prilagodi okolini, da izbjegava, najzad, da se zatvori u svoje osobine kao u kulu od slonove kosti. I radi toga ono nad svačijom glavom održava ako ne baš prijetnju kaznom, a ono barem perspektivu izvjesnog poniženja koga se, ma kako ono bilo bezopasno, ipak svako pribojava. Takva treba da je funkcija smijeha. Uvijek pomalo ponižavajući za onoga na koga se Smiješno u karakteru 77

i, smijeh je zaista neka vrsta društvenog šegače-' novajlijom. ada dvosmisleno svojstvo komičnog. Ono ne pri-Isasvim ni umjetnosti niti sasvim životu. S jedne pojedinci iz stvarnog života ne bi nas navodili ijeh kad mi ne bismo bili sposobni da posmatra-love postupke kao što posmatramo pretstavu iz e; oni su u našim očima smiješni samo zato se prikazuju kao da ih gledamo u komediji, ige strane, ni u samom pozorištu zadovoljstvo jeha nije čisto zadovoljstvo, hoću da kažem čisto |to, potpuno nezainteresovano zadovoljstvo. Tu se •miješa neka zadnja misao koju mjesto nas ima kad je mi sami nemamo. U to se zadovoljstvo i nepriznata namjera da ponizimo i da tako, isti-izvana, kaznimo. Zato je komedija mnogo famom životu nego drama, što je drama uzviše-je dublja prerada kojoj je pjesnik morao pod-iramost da iz nje izdvoji tragično u čistom stanju. ;iv, komedija odudara od stvarnosti samo u svo-oblicima, u vodvilju i lakrdiji: što se više sve više nastoji da se

podudara sa životom, pa jra u stvarnom životu koji su tako bliski viso-sdiji da bi pozorište moglo da ih usvoji ne mije-u njima nijedne riječi. _toga slijedi da će elementi komičnog karaktera ]-u pozorištu i u životu. Koji su ti elementi? Neće iti teško da ih izdvojimo. sto je govoreno da se mi smijemo upravo lakšim la svojih bližnjih. Priznajem da ima velik dio tom mišljenju, ali ipak ne mogu vjerovati da potpuno tačno. Prije svega, u oblasti mana vrlo to odrediti koje su mane lake a koje teške: možda tako ne može da obezoruža kao smijeh, pošto ne-"ia koja nas tjera na smijeh nije laka, već nas ~ i na smijeh samo zato što je smatramo lakom, se poći i dalje i smatrati da ima mana kojima sijemo iako znamo da su teške: kao, naprimjer, 78 O smijehu Harpagoiiova škrtost. I napokon treba ipak da priznamo - mada nam nije lako da to kažemo da se mi ne smijemo samo manama svojih bližnjih, nego ponekad takođe i njihovim dobrim osobinama. Smijemo se i Alsestu. Neko će reći da nije komična Alsestova čestitost, već naročiti oblik koji kod njega čestitost poprima i, konačno, koji je u našim očima kvari. Pristajem na to, ali je zato istina i to da upravo ta Alsestova nastranost kojoj se mi smijemo čini smiješnom njegovu čestitost, i to je vrlo važan momenat. Zaključimo, dakle, da komičnost nije uvijek indikacija za neku manu, u moralnom smislu riječi, i da, ako nam je stalo da tu vidimo neku manu, i to laku manu, treba da se ukaže po kome se jasnom znaku ovdje razlikuje lako od teškoga. Istina je zapravo da komična ličnost može da bude ispravna sa gledišta strogog morala. Ostaje joj samo da bude ispravna i u odnosu na društvo. Alsest ima karakter savršeno poštena čovjeka. Ali je nedruštven, i samim tim komičan. Gibak porok ne bi mogao da se tako lako ismije kao kruta krepost. Društvu je upravo krutost sumnjiva. Znači da nam je Alsestova krutost smiješna, iako je ta krutost u ovom slučaju čestitost. Kogod se izdvaja izlaže se opasnosti da postane smiješan, jer se komika velikim dijelom sastoji upravo u toj izolovanosti. Tako se objašnjava zašto komično često zavisi od običaja, ideja, - recimo otvoreno - od predrasuda jednoga društva. Ipak treba priznati, i to služi na čast čovječanstvu, da se društveni ideal i moralni ideal bitno ne razlikuju. Možemo, dakle, da utvrdimo da nas po opštem pravilu na smijeh tjeraju upravo mane drugih ljudi, - makar dodali, doduše, da nas te mane tjeraju na smijeh više zbog svoje nedrustvenosti nego zbog svoje nemoralnosti. Ostalo bi onda da saznamo koje su to mane što mogu postati komične, a u kojim ih slučajevima smatramo suviše ozbiljnim da bismo im se mogli smijati. Smiješno u karakteru 79

Ali se odgovor na to pitanje sadrži već u onome što dosad rekli. Komično se, rekli smo, obraća čistom amu; smijeh je inkompatibilan s uzbuđenjem. Opi-mi neku manu makako laku: ako mi je prikažete ja način da u meni uzbudite simpatiju, ili strah, ili Samilost, - gotovo je, ne mogu više da joj se smijem, •mzaberite, naprotiv, kakav težak porok, pa čak, uopšte '•"uzeto, i odvratan: moći ćete ga učiniti smiješnim ako vam prije svega pođe za rukom da na podesan

način postignete da ostanem neosjetljiv. Ne kažem da će onda porok biti smiješan; kažem samo da bi u tom slučaju jnogao da postane smiješan. Ne treba da me uzbudi, pvo je jedini uslov stvarno potreban, iako svakako nije i dovoljan. Ali kako će komički pjesnik podesiti da spriječi da se uzbudim? Ovo pitanje dovodi nas u nepriliku. Da ..bismo ga izveli na čistac, treba da se upustimo u neku 'vrstu dosta novih ispitivanja, da analiziramo namještenu simpatiju s kojom već dolazimo u pozorište, da utvrdimo u kojim slučajevima prihvaćamo, a u kojima odbijamo da sudjelujemo u uobraženim radostima i patnjama. Postoji jedna vještina da se naša osjećajnost , uljuška i da joj se pripreme snovi, kao što se radi sa medijumom pri hipnozi. A postoji takođe vještina pomoću koje naša simpatija splasne upravo u času kad bi mogla da se manifestuje, tako da situacija, i kad je - ozbiljna, ne bude ozbiljno uzeta, čini se da preovlada-"vaju dva postupka kod te vještine, koje komički pjesnik primjenjuje više-manje nesvjesno. Prvi se sastoji u to-,ttie da se u duši ličnosti izoluje osjećanje koje joj se pripisuje i da se od njega stvori, da tako kažemo, neko azitno stanje sposobno da nezavisno postoji. Uopšte, jedno snažno osjećanje sve više i više ovladava nad 'ima ostalim duševnim stanjima i bojadiže ih tonom ;oji je njemu svojstven: ako nam se pruži prilika da Tisustvujemo tom procesu postepenog prožimanja, nakon ćemo i sami malo-pomalo biti prožeti nekom od-'Varajućom emocijom. Moglo bi se reći - da pribjeg80 O smijehu se ta nemo jednoj drugoj slici - da je n^a emocija dramatska, komunikativna kad su svi sazv^01 datl s osnovnim tonom. I zato što glumac vibrira "vim svojim bićem, gledaoci će moći takođe da vibriraj1*- .Naprotiv, u emociji koja nas ostavlja ravnodušni!*1 x k°Ja ce Postati komična postoji neka krutost što ^precava da dođe u vezu s ostalim elementima duše u nalazi. Ta bi krutost mogla da se JsP°ln' u pogodnom momentu, mehaničkim kretnjama P°Put omh ,kod Pa' jaca i da onda izazove smijeh, ali Je ona vec ramJe izgubila našu naklonost : kako da Č°vjek dođe u sklad s nekom dušom koja nije u skladu s^ma sa sobom? Ima jedna scena u Avaru koja je bliski drami. To je ona gdje se dužnik i kaišar, koji se još nlsu vidjeli, nađu licem u lice i ustanove da su to sin l otac- ^ /blsmo se ovdje zaista nalazili pred dramom lcad ^i škrtost i roditeljsko osjećanje, sukobivši se u flarpagonovoj dusi, u nju unijeli neku više-manje origi^alnu kombinaciju. Ali ništa od toga. Susret se nije popuno m svršio, a otac je već sve zaboravio. Našavši se ponovno sa sinom, jedva i spominje taj tako mučan prizor: "A vi. sine moj, prema kome sam bio dobar i op*ostl° vam nedavni događaj, itd.". škrtost je, dakle, prošla mimo svega ostalog ne dodirujući se ičega, niti J'e sama ičim. bila dotaknuta, prošla je rasijano. UzalU'd se ona nastanila u duši, uzalud je ona postala gospodanca u^kuci, pored svega je ipak ostala samo stranac- Drukčija bi bila škrtost tragične prirode. Vidjeli bis*llo.Je kako \sebl privlači, kako apsorbuje, kako asirtf1^6' preobražavajući ih, razne snage ljudskog bića: ofJecanJa i naklonosti, želje i averzije, poroke i krepost^ sve bi to postalo jedan materijal u koji bi škrtost unU'ela novu vrstu života. Takva je, čini se, prva bitna ra^hka između visoke komedije i drame. Postoji i druga razlika, još vldljiviJa' a k°Ja uo^ta" lom proizlazi iz one prve. Kad nam se Pnkazuje jedno društveno stanje s namjerom da na^1 bude dramatski dato, ili jednostavno tako da ga shv^timo ozsbiljno, ono Smiješno u karakteru

kojima se neko duševno stanje ifestuje kao besciljno. kad bi nam drama iznosila neku drugu . Tartifova ličnost a bi po svojim radnjama da pripada drami: a kad o više računa o njenim kretnjama. u 'kretnji.je u suštini samo ono što se vrši automatski. jer bismo zaista imali posla sa drugim ličnostima. neosjećajnost gledaoca. Postoji i treć. Ovdje su ličnosti i situacije potpuno srasle među sobom. Komedija doista ne isključuje kom-acije te vrste.ju koncentriše na djela. obuhvaćen ovim prvim. Takav utisak nemamo kad posma-tramo neku dramu. naći ćemo se u komediji. i jedino po tome.Nap. U radnji se ela ličnost izlaže. Ukratko. događaji se ne mogu razdvojiti od ličnosti.*) Isposničku. bez držanja i govora koje je duga praksa preobratila kod njega u prirodne pokrete. a da bi se od nje razlikovala. slučaj će moći danas nasmije ako se stvari podese tako da nas on ne uzbudi. Rad-je proizvod volje. čak i u nekoj vrlini. on može da postane komičan. sporedna u komediji. Eto po tome. da bi nas sprijeda ozbiljnu radnju shvatimo ozbiljno.fabulu. od kostrijeti . da bolje kažemo. samo jedan izolovani dio losti dolazi do izražaja.led upućen samo k nebu. On je tako dobro ušao u svoju ulogu licemjera da je igra takoreći iskreno. Napokon (a to je ovdje tačka) radnja je tačno sraznijerna osjećanju koju nadahnjuje. postoji postepen prelaz iz jednoga u :o. čovjek ne može ništa na svijetu komičnije da zamisli od sistematske rasijanosti kakva jp ona kod Don Kihota: ona pretstavlja suštu komiku Smiješno u karakteru 83 . A sada da vidimo da ozbiljnost slučaja nije ništa važnija: bio težak ili lak. praveći se da mu je . ah on bi isto tako govorio. <Na njega smo ukazali već od početka ovoga djela i stalno smo na taj momenat svraćali pažnju: smiješno . komično je ono čime se ličnost podaje bez svoga znanja.e. kret-ia se čovjeku omakne. uslov. da . tako da. on će moći da postane komičan. a pretvorni bogomoljac. nastalo pod sa-dejstvom neke vrste unutrašnjeg prohtjeva. i što nas. ili. pa i razgovor. skrećući nam tako ju na nas same. Tako inisana kretnja duboko se razlikuje od radnje. uzalud bismo mi glumcima ostavili ista imena. to su. Bez te materijalne iskrenosti.ga izdvojimo. kad nje ne bi bilo tu. O smijehu da ga Dorina čuje. vidjeli smo da nije važno da li je karakter dobar ili rđav: ako je nedruževan. Ali kretnja ima u l nešto eksplozivno što budi našu osjećajnost koja o što se nije uspavala. nehotična kretnja. I eto je raisijanost potpunija. Tako će škrtac sve podešavati da ostvari što dobit. ifcrete.ije na zemlji. vidimo da je ma. Nedruštvenost ličnosti. bez znanja ili u najmanju i mimo cjelokupne ličnosti. Tartif bi bio jednostavno odvratan. ona se koristi jednim sred-rom koje ću ja ovako formulisati: mjesto da našu . Svaka je rasijanost komična. Isto tako shvaćamo da je radnja bitna u drami. to komediju stavljamo u viši red. Osjećamo da bi se u komediji mogla odabrati i ma koja druga situacija da se pretstavi neka ličnost: to bi bio opet isti čovjek u drugačijem položaju. Pod kretnjama ovdje podrazumijevam držanje. čim se naša pažnja skrene na kretnju a ne radnju. i sva su naša nastojanja dosada išla za tim. Ali u tome komedija ima nešto zajedničko sa im. kao dokaz za to dovoljne su Tartifove . Uisvakom slučaju je svjesna. prev. dva bitna uslova. da bi nas ad pripremila za smijeh. sprečava da stvari shvatimo ozbilj-Dakle. jer bismo mi mislili samo na ono što je hotimično u njegovu držanju. Sjetimo se njegova nastupa na pozornicu: ne. nesvjesna riječ. U nekom nedostatku. beskorisno. To je automatizam. ona je radije upućuje na tnje. operisaće što je moguće . budite uvjereni. na kraju krajeva. ona je automatska. tako da naša privrženost ili naša odvratnost moda klize duž konca koji vodi od osjećanja do čina i se postepeno sve jače angažuju. On zna l.alcnpomalo usmjerava na radnje koje mu daju pra-fjnjeru. stegnite mi košulju9) mojim bičem".

a isto tako da upozna sam sebe? Krutost. ne samo što nam komedija pruža opšte tipove. to će reći opšte tipove. vidjećemo da se nepažlji-vost poklapa upravo ovdje s onim što smo nazvali ne-đruštvenošću. A nada sve je smiješno kad čovjek sam od sebe stvori neku vrstu okvira u koji će drugi lako moći da se ubace. Primije-ili smo je i na definiciju komedije. što se u nama nalazi kao montirani mehanizam sposoban da automatski dejstvuje. To je više puta rečeno. o sebi? Ne dešava se rijetko da neka komična ličnost kudi izvjesno držanje . Obratno. I dosljedno tome. da se tako izrazimo. jedna strana po kojoj se ona sama sebi izmiče: jedino po tome će nas natjerati na smijeh. ona je. itd. Duboko komične riječi su naivne rijeci kroz koje se neki porok ukazuje potpuno razgo-lićen: kako bi mogao da se tako razotkrije kad bi bio u stanju da se vidi i da sudi sam. čemu mogu da teže te protiv-rječnosti ako ne da nam ukazu prstom na nesvješnost pojedinih ljudi? Nepažnja prema sebi. Komično je to kad čovjek dopusti da ibude rasijan prema . rasijanost. i komično će da bude u upravnoj srazmjeri prema kru-H°sti.oj a potiče iz samog vrela. A sada treba da joj bliže i da pokažemo kako nam ona omogućava 84 O smijehu da obilježimo tačno mjesto koje zauzima komedija među ostalim vrstama umjetnosti. jer smatramo da je ta formula dovoljna da se definiše komedija. eto u čemu je predmet visoke komedije. Slikati karaktere. to je ono na šta uvijek nailazimo. kad smo jedamput obilježili taj cilj. Komična ličnost pretstavlja jedan tip. automatizam. a to biva kad mu karakter poprimi čvrste oblike. samim tim rečeno šta je ona.opštim izrazima. Da bismo . Mi smo mogli da često posjećujemo neko lice a da u njemu ne otkrijemo ništa smiješno: ako iskoristimo neku slučajno uočenu sličnost. I doista. i da ništa drugo ne može ni da bude. po našem mišljenju. Provje-smo je kroz njene glavnije konsekvence. pa tome licu prišijemo ime nekog poznatog junaka iz neke drame ili iz nekog romana. Pa ipak ta ličnost iz romana ne mora da bude komična. Uzrok izrazite krutosti je u tome što čovjek zanemaruje da gleda oko sebe. a neposredno poslije toga pruža primjer istog takvog držanja: svjedok nam je nastavnik • . sve ostalo može da postane komično. ono u čemu mi sami sebe ponavljamo.filozofije g. To bi bilo. ako je komična. Ma kako ona bila svjesna onoga što kaže ili to radi. to bi takođe bilo ono u čemu i drugi mogu da nas ponavljaju. koja će se pri tome manifestovati. to je stoga što u njenom biću -3ina neki aspekt za koji ona ne zna. sve se to prožima. nedruštvenost. a naročito u sebe: kako da čovjek saobrazi svoju ličnost ličnosti drugoga ako ne počne s tim da napravi poznanstvo s drugim ljudima. jedina od svih umjetnosti koja teži ka cpštem. Smiješno je kad se čovjek ubaci. u neki gotov okvir.samom sebi. Uzmite ma koju komičnu čnost. Ali je komično kad joj je neko sličan. A ako stvari izbliže proučimo. i iz svega toga proizlazi komičnost u karakteru. žurdena. U izvjesnom smislu moglo bi se reći da je svaki karakter komičan pod uslovom da pod karakterom podrazumijevamo ono što je u našoj ličnosti gotovo i izrađeno. barem za jedan trenutak će se ono u našim očima jako približiti smiješnome. koji se žestoko rasrdio neposredno poslije lekcije protiv srdžbe. Da rezimiramo: ako u čovjekovoj ličnosti ostavimo •postrani ono što interesuje našu osjećajnost i uspijeva J$& nas uzbudi. Ali nama je stalo da to ponovimo. Tu smo misao fortnulisali već u samom početku ove studije. sličnost jednom tipu ima u sebi nešto komično. tako da je. a dosljedno tome i prema drugima. Vadius. ako hoćete. koji izvlači iz džepa stihove pošto se rugao onima što vole da drugima čitaju svoje stihove.

živjeti. vrstama umjetnosti. Šta je predmet umjetnosti? Kad bi stvarnost napadala neposredno naša čula i našu svijest. sve je to u nama. sačinjava suštinu komičkog pozorišta. Pa i tamo gdje je zapažamo (kao kad pravimo razliku između jednog i drugog čovjeka) naše oko ne shvaća . vidjeli bismo da se ona nalazi Smiješno u karakteru 85 na međi između umjetnosti i života. ali uvijek originalne. češće žalobne. kad bismo mogli da uđemo u neposredan dodir sa stvarima i sami sa sobom. što uzima učešća u nekoj radnji.između nas i naše Vlastite svije'sti ispriječio se veo. U slici koju mi ona pružaju o stvarima i o meni samom. uvjeren sam da bi umjetnost bila beskorisna ili. A mi pravimo razliku između koze i ovce. Koja je vila istakla taj veo? Je li to učinila iz zlobe ili iz ljubavi? Trebalo je živjeti. Ali ono što vidim i što čujem iz spoljašnjeg svijeta to je prosto samo ono što moja čula iz njega izvlače da bi ml posvijetlila kako da se ponašam. to su za kurjaka dva potpuno jednaka plijena. Malo je vjerovatno da kurjakovo oko zapaža razliku između jarca i janjeta. 86 O smijehu Znači da moja čula i moja svijest odražavaju samo praktički pojednostavljenu stvarnost. Ovdje ne možemo da se upuštamo u ta'ko široku studiju. j a o sebi znam samo ono što se dodiruje na površini. Naše oči. to znači primati samo koristan odraz stvari da bismo na nj odgovorili saotora-fenim reakcijama: ostali odrazi moraju da se zamrače ili >da do nas dopiru samo maglovito. To su oni putevi po kojima je cijelo čovječanstvo prošlo prije mene. bolje rečeno. slušam i mislim da čujem. gotovo providan za umjetnika i pjesnika. život se sastoji u djelovanju.bi u prostoru i fiksirale u vremenu slike koje nije moguće imitirati. trebalo bi da najprije definišemo umjetnost u onome što je u njoj najuzvišenije: onda. izvajane u živom mramoru Ijudsko-g tijela. tako lijepe kipske fragmente kao što su oni u antičkom vajarstvu. Stvari su bile svrstane prema 'koristi koj'u ću iz njih moći da izvučem. proučavam sebe i mislim da čitam u dubini svoga srca. Između prirode i nas. uz pomoć našeg pamćenja. unaprijed su označeni putevi po kojima će se djelatnost upraviti. ocrtavale . Mi bismo čuli kako u dnu naših duša pjeva. sličnosti korisne za čovjeka su naglašene. drami i drugim. veo gust za većinu ljudi. Zato i primjećujem više tu klasifikaciju nego boju i oblik stvari. Gledani i mislim da vidim.dokazali da je upravo u tome suština komedije i da se ona po tome suprotstavlja tragediji. neprekidiva melodija našeg unutrašnjeg života. pa ipak mi ne možemo da išta od toga jasno zamjećujemo. i da ona po svom obilježju opštosti odudara od ostalih umjetnosti. po našem mišljenju. a život traži da mi shvatimo stvari u odnosu u kome se one nalaze prema našim potrebama. da bismo svi mi bili umjetnici. razlike nekorisne za čovjeka su zbrisane. jer bi naša duša stalno treperila u harmoniji sa prirodom. Prisiljeni smo da barem skiciramo plan takve studije ako nećemo da prenebregnemo ono što. Naš bi pogled nasumce zapažao. pošto je jednako' lako da ih se dočepa i pošto su jednako dobra za žderanje. veo lagan. ali razlikujemo li mi 'kozu od koze i ovcu od ovce? Individualnost nam se stvari i bića omiče svaki put kad nam u materi jalnom pogledu nije korisno da je zapazimo. Nema sumnje. šta kažem? . Čovjek je već mnogo odmakao ispred životinje u tom pogledu. poput muzike katkad vesele. spuštajući se malo-poma-lo ka komičnoj poeziji. Sve je to oko nas.

A ne izmiču nam samo spoljašnji predmeti nego isto tako i naša vlastita duševna stanja. mi se najčešće ograničavamo da čitamo etikete koje su na njima prilijepljene. i tako. kako ih on zapaža radi njih a ne radi sebe. jer se pojavljuje kod svih ljudi pod istim uslovima. Ne govorim. Od naših osjećanja mi shvaćamo samo njihov bezlični aspekt. to će on vidjeti kako se unutrašnji život stvari prozire kroz njihove oblike i boje. za-blješteni aktivnošću. mi i ne vidimo same stvari. ili bolje rečeno. Ali to bi značilo suviše tražiti od prirode. to bi bila duša takvog umjetnika kakvog svijet još nikada nije vidio. Napokon. Otuda takođe i specijalnost u predispozicijama. s izuzetkom vlastitih imena.samu individualnost. jer je on gotovo isti. sistematskoj izdvojenosti. i to u onome što u njima ima najintimnije. Jer riječi. ona je samo slučajno i samo s jednog kraja zadigla veo. kad duša ne bi prija-njala uz aktivnost nijednim svojim zapažajem. iz potrebe proizišla. onaj koji je govor mogao da zabilježi jedamiput za svagda. Jedan će da se vezuje za boje i za oblike. Mi se krećemo među opštostima i simbolima kao da smo na jednom ograđenom prostoru gdje se naša snaga korisno ogleda sa drugim snagama. da kažemo sve. Ona bi se odlikovala u svima umjetnostima odjedamput. On će da ga malo- . I kako svaki pravac odgovara onome što mi zovemo pojedino čulo. i zaklonila bi njen oblik pred našim očima kad se taj oblik ne ibi sakrio iza potreba koje su stvorile samu riječ. Ona bi zamjećivala sve stvari u njihovoj originalnoj čistoći. i kako on voli boju radi boje. Otuda prvenstveno proističe raznolikost umjetnosti. boje i zvuke iz spoljašnjeg svijeta kao i prefinjene pokrete unutrašnjeg života. umjetnik obično pripada umjetnosti po jednom od svoO smijehu jih čula. kad osjećamo da smo veseli ili tužni. pjesnici. koja je proizvod razmišljanja i filozofije. jednako dobro oblike. Kad bi to izdvajanje bilo potpuno. iz rasijanosti. zar zbilja sarno naše Smiješno u karakteru 87 f osjećanje prodire u našu svijest sa hiljadama trenutnih nijansa i hiljadama dubokih odjeka koji čine da je sve to nešto što je apsolutno naše? Tada bismo svi mi bili romanopisci. na terenu koji je ona odabrala. i samo po tom jednom čulu. slušanja ili mišljenja. muzičari. ona bi ih sve stopila u jednu jedinu. Pa i za same one među nama koje je ona učinila umjetnicima. Kad proživljujemo ljubav ili mržnju. o onoj hotimičnoj. priroda izbacuje duše koje su jače odvojene od života. izvan stvari. Ta. to će reći izvjesnu potpuno originalnu harmoniju oblika i boja. privučeni njom radi našeg najvećeg dobra. Ali tu i tamo. oblik radi oblika. tendencija još je jače naglašena pod uticajem govora. već samo jednu ili dvije crte koje će nam olakšati praktičko raspoznavanje. a ta-kođe i izvan nais sarnih. Samo u jednom pravcu ona je zaboravila da zapažaj vezuje uz potrebu. I tako nam se individualnost izmiče i u sopstvenoj našoj individui. mi živimo u nekoj međuzoni između stvari i nas. Riječ koja o stvari bilježi samo njenu najopštiju funkciju i njen najprostiji aspekt uvlači se između nje i nas. i koja se smjesta očituje na neki djevičanski naivan način gledanja. Govorim o onoj prirodnoj izdvojenosti urođenoj strukturi čula ili svijesti. Ali najčešće mi od našeg duševnog stanja zapažamo samo njegovo spolja-šnje prelijevanje. označuju vrste. lično i originalno proživljeno.

u čemu se sastoji ono što se uvijek nazivalo idealizmom. po svojoj depresiji i svom zanosu. umjetnost nema drugi zadatak nego da ukloni praktično korisne simbole.pomalo unese u naš. iza priproste i društvene riječi koja izražava i prekriva jedno individualno du ševno stanje. Pod hiljadama početnih radnji koje spolja odražavaju jedno osjećanje. bolje-reći. poput slučajnih prolaznika koji se hva taju u kolo. Ali ta perceptivna čistoća sama po sebi traži raskid sa korisnom konvencijom. ili. zapažaj. po svom. koja se ovdje sastoji u tome da nam otkrije prirodu. Izdvaja jući. one nam govore. ne igrajući se ni na koji način smislom riječi. nešto od onoga štu su sami vidjeli: pomoću ritmičkog poredaj a riječi. Drama ide u potragu i izvodi na puinu svjetlost jednu duboku stvarnost. oni će je nametnuti našoj pažnji. oni će se svakako dovijati da nam pokažu .I tako. izvjestan životni 1 respiratorni ritam koji se u čovjeku dublje nalazi od njegovih najdubljih osjećanja. i da se samo snagom idealizovanja dolazi u dodir sa stvarnošću. koje tako uspijevaju da 3e skupa organizuju i zadahnjuju sopstvenim životom. oni će učiniti da se i mi sami protiv svoje volje ukopčamo u to. I on će tako ostvariti najuzvišeniju težnju umjetnosti. iz životnih potreba. pošto je to živ'i zakon. one nam sugerišu takve stvari za koje običan govor nije bio po desan da ih izrazi. Dramatska umjetnost ne čini izuzetak od toga zakona. Smiješno u karakteru 89 poezija ili muzika. često u samom našem interesu. Iz jednoga nesporazuma u toj tački izrodila se rasprava o idealizmu i realizmu u umjetnosti.Drugi će se radije prikloniti sami sebi. Barem za jedan trenutak on će nas osloboditi predrasuda 0 oblicima i bojama koje su se bile ispriječile između našeg oka i stvarnosti. Tako bi se moglo reći. Koja je to stvarnost? Koje su te potrebe? Svaka poezija izražava duševna stanja. Pod onim radostima i onim tugama koje mogu da se tačno izraze riječima oni će zahvatiti nešto što nema ništa zajedničko sa riječju. . koja je od nas prekrivena velom. da se realizam nalazi u radnji. I da bi nas naveli da poku šamo isti napor nad nama samima. prije toga dekoncentrisani. napokon neku životnu nematerijalnost. . žaljenju i svojim nadama. na samom dnu svoje duše. bilo slikarstvo. akcentujući tu muziku. dok je idealizam u duši. napokon sve što nam zaklanja stvarnost da bi nas dovelo licem u lice pred samu stvarnost. pokrenemo nešto što je jedva čekalo da zatreperi. različit kod svake ličnosti. oni će poći u potragu za jednostavnim i čistini duševnim stanjem. . Ali među tim stanjima ima ih koja se rađaju naročito u dodiru . I time će nas dovesti do toga da. bilo vajarstvo. urođeno i naročito lokalizovano dezinteresovanje čula ili svijesti.Treći će nastojati da pl-odru U veće dubine. Sigurno je da je umjetnost samo jedno neposrednije uočavanje stvarnosti. konvencionalno ili društveno Usvojena uopštavanja.

samim tim što ljudi dolaze u dodir jedni s drugima. Kad bi se čovjek prepustio da ga nosi njegova osjećajna priroda. unutrašnji plamen pojedinačnih strasti. pravilu. i tako će nam na okolišan način. I kad bi zemlja bila živo biće. ona će nam otkriti. koje ćemo morati početi da iznova izgrađujemo. Pod tim dvostrukim uti90 O smijehu čajem morao je da se za rod ljudski obrazuje jedan površinski sloj osjećanja i ideja koje teže da se održi nepromjenjljivost. bilo da osnažuje prirodu. Manje nas je interesovalo što se pričalo o drugome nego ono što smo mogli da nazremo o sebi. bilo da slabi društvo. AH postoje vulkanske erupcije. mjestu. i koje se više nikada neće povratiti. Spori napredak čovječaristva ka jednom sve mirnijem društvenom životu učinio je malopomalo taj sloj čvršćim. napokon. u određeni sat. što bi moglo da se nazove tragičnim elementom naše ličnosti. podvrgava nekom. a koje se. srećom po nas. Drugi put će ići zaobilazno. Pod mirnim građanskim životom. Slikar hoće da nam na platnu fiksira ono što je on Vidio na nekom određenom. koji bi u najmanju ruku htjeli da budu zajednički za sve ljude. kad ne bi bilo ni društvenog ni moralnog zakona. u bojama koje više nećemo vidjeti. omogućiti da dođemo do dna. katkada sofističkom spretno-šću. drama u nama uzbudi nešto što srećom ne eksplodira. dok se mirno odmara. i ta umjetnost ima isti zadatak kao i ostale umjetnosti. sanja o tim iznenadnim eksplozijama pri kojima bi se odjedamp'Uit dočepala onoga što je u njoj najdublje. izazivaju duboke privlačnosti i žestoka odbijanja.čovjeka sa drugim ljudima. Ona omogućuje prirodi da se sveti društvu. Ali je korisno da te eksplozije budu ukroćene. razdirući sada omotač. Kao što se elektriciteti privlače i akumuliraju između dvije ploče kondenzatora odakle će izbiti varnica. ona će preuveličati ono što je možda izvještačeno u društvenom zakonu . Imamo takav utisak kad izađemo sa kakve lijepe drame. Dramaturg nam stavlja pred oči razvoj . čitav jedan zbrkan svijet nejasnih stvari koje su mogle da se dese. nisu desile. Ali u oba slučaja. dakle. koji se sastoji u tome da nam razotkriva jedan skroviti dio nas samih. ona naelektrisanost duše što se zove strast. kad nemaju snage da ga sasvim uguše. kao što je i život naše planete bio dugotrajan napor da užarenu masu metala u kipućem stanju prekrije čvrstom i hladnom korom. i nama je određeno da joj se pokoravamo. To su najjača i najžešća osjećanja. ona vrši isti zadatak. određenog dana. Nužno je da čovjek živi u društvu i da se. kako često čini savremena drama. unutrašnje protivrječnosti društva. koji su nam pribavili društvo i razum. dosljedno tome. ona bi možda voljela da. Jednom će ona ići pravo ka cilju. Pjesnik opjeva duševno stanje koje je njegovo vlastito i samo njegovo. tako duboke. sa dna na površinu razbudiće strasti koje će izazvati eksploziju. Drama je. Drama nam pruža zadovoljstvo te vrste. Iz toga slijedi da umjetnost nišani uvijek na ono što je individualno. ali nam omogućuje da mu osjetimo unutrašnji napon. kako bi to htjela mitologija. tako strane našem sadašnjem žiSmiješno u karakteru 91 votu da nam se taj život kroz nekoliko trenutaka priči-njava kao nešto nerealno i konvencionalno. takve eksplozije žestokih osjećanja bile bi redovna pojava u životu. nastaju potpuni prekidi u ravnoteži i. Čini se takođe da su u nama bile izazvane beskrajno davne atavističke uspomene. razum naređuje: postoji dužnost. A što interes savjetuje. išla u potragu za jednom dubljom stvarnošću pod korisnijim nadgradnjama. tako se isto. ikoji utomljuju.

sami tipovi. Otkud proizlazi nesporazum u ovoj tački? Razlog je tome što smo pobrkali dvije vrlo različite stvari: opštost predmeta i opštost sudova koje donosimo o njima. Mi. Već je sam naslov velikih komedija značajan. Mi govorimo "jedan Tartif". Ništa nije tako jedinstveno kao Hamletova ličnost. Ovdje je opštost u samom djelu. itd. ili bar nećemo vidjeti ono isto. a'ko nosi žig genija. jer ni on nije sličan nikome. čovjek bi mogao da mu podražava. univerzalno smatran živim. Komedija slika karaktere koje smo mi susretali i koje ćemo još susretati na svom putu. Ona su individnalizovana. Zašto ga priznajemo? I ako je jedini u svojoj vrsti. Mnoge komedije imaju kao naslov imeSmiješno u karakteru 93 . Univerzalnost je. A po efikasnosti pouke mjeri se upravo istinitost djela. to je vlastito ime vrlo brzo povučeno. dakle. pa i tamo gdje karakterna komedija u naslovu nosi neko vlastito ime. svjesno ili nesvjesno. moći ćemo prije da očekujemo njegov efekat. Ona će. Naročito treba da se uoči da jednom pjesniku tragedije neće nikada pasti na pamet da oko svoje glavne ličnosti grupiše sporedne ličnosti koje bi bile. težinom svoga sadržaja. Mizantrop. što je žig po kome se ona prepoznaje. Njegovo je djelo primjer koji nam služi za pouku. po kome ćemo znaku prepoznati da je istinit? Mi to prepoznajemo. Naročito po tome ona pripadaju umjetnosti. Rasijanko. Iskrenost je komunikativna. ali će se odmah prebaciti. be-sumnje. Niko njemu nije sličan. I samo u tom smislu on pripada univerzalnoj istini. ovdje postignuta u efektu a ne u uzroku. Uzalud nam je da tim osjećanjima dajemo opšta imena. značajan instinkt goni pjesnika komedije. Sasvim je drugi zadatak komedije. sve su to rodna imena. stvarati čak i nove tipove. da tako kažemo. Naprotiv. Kockar. nešto. napor koji je učinio da odgrne veo nameće se i nama da se povedemo za njim. Svaki je od njih jedinstven. Time ona odudara od ostalih umjetnosti. da je okruži drugim ličnostima koje pokazuju iste opšte crte i koje će gravitirati oko glavne ličnosti. Istina nosi. pošto kompo-nuje centralnu ličnost. prema tome. Tragički heroj je individualnost jedinstvena u svojoj vrsti. najzad. njene pojednostavljene kopije. biti priznat od cijeloga svijeta.. Ona ide za tim da nam iznese pred oči tipove. što se pojavilo jedamput da se više nikada ne ponovi. što je veće djelo i dublja istina koju naziremo. Iz toga što je jedno osjećanje opšte-priznato kao istinito ne slijedi da je to neko opšte osjećanje. Ali on je univerzalno priznat. čak je u stanju i da preobrati. To što on s izvjesnih strana liči na ostale ljude ne znači da nas po tome najviše interesuje. pretstavljaju upotrebnu monetu naše svakodnevne perceptivnosti. u sebi snagu ubjeđivanja. ali ako je on to izistinski vidio. simboli. iz tragičnog u komično. a nećemo nikada kazati "jedna Feđra" ili "jedan Poliekt". u jednoj drugoj duši ona ne bi bila to isto. po samom naporu na koji nas navodi jedno umjetničko djelo da ga izvršimo nad sobom. Isto je tako i sa drugim proizvodima umjetnosti. nećemo ponovo vidjeti ono što je umjetnik vidio. ali će najzad. mislim. te da i mi sa svoje strane gle92 O smijehu damo iskreno. ako baš hoćete. jer opštosti. ali će takođe taj efekat jače težiti da postane univerzalan. ako bude potrebno. živo ispredanje osjećanja i događaja. u struju opštih imenica. Škrtac.doživljaja jedne duše. Ona bilježi sličnosti.

da bi od toga stvorio savršeno djelo. Znači li to da je pjesnik iskulsio ono što opisuje. Ona se pokazuje. i mi zapažamo nekoliko mogućih pravaca. 94 O smijehu Možemo da ih objasnimo . da se jedna vezuje za individue a druga za rodove. On nabraja i opisuje glavne razlike pretstavnika jedne iste vrste. Nas zapravo u jednom pjesničkom djelu interesu je uočavanje izvjesnih vrlo dubokih duševnih stanja ili nekih unutrašnjih sukoba. kako da i pretpostavimo da je isti čovjek mogao biti i Magbet. A takvo se uočavanje ne može postići spolja. dakle. Ništa živo ne bi otuda izašlo.pa i to nedovoljno .. Tu bismo prije svega možda našli predos jecanje jedne činjenice na koju su ukazali Ijekari. s jedne strane. kao da je na pozornici zakazan sastanak različitih ličnosti koje pripadaju istom osnovnom tipu. i saglasnost njegove volje. Ta bitna razlika između tragedije i komedije. znači da su one sam pjesnik. nalazimo da su vrlo veliki pjesnici živjeli vrlo povučenim životom. tako da im se nije pružila prilika da vide kako oko njih bjesne strasti koje su tako vjerno opisali. i Hamlet. ići do kraja u pravcima koje smo sagledali. Jako bismo se prevarili u tumačenju uloge pjesničke mašte kad bismo vjerovali da ona svoje junake izgrađuje od parčadi uzetih desno i lijevo oko sebe. itd. . On jednostavno pušta da se po-smatra. i služi se. život ne može da se krpi. da je on prošao kroz situacije svojih ličnosti i doživio njihov unutrašnji život? I u ovome će nam biografija pjesnika pružiti demanti. "Svijet u kome je dosadno". Pjesnička mašta može da bude jedino uočavanje potpunije od stvarnosti. Ali postoji i jedan drugi razlog. čini se da se zapravo u tome sastoji pjesnička mašta. Spolja mi možemo da zapazimo samo neke znake strasti. pokazuje se još i na drugi način. Duž našeg puta postoje tačke račvanja (barem prividno). Pristajem da šekspir nije bio ni Magbet. a od te rasi-janosti do potpunog narušenja ravnoteže prelaz je gotovo neosjetan. Ako je zadatak pjesnika komedije da nam iznosi tipove. ono što sami doživljavamo. to će reći karaktere sposobne da se ponavljaju. rasijano stvorenje. kao kad se šije odijelo za Arlkena. Ako nam ličnosti koje stvara pjesnik daju utisak života. Naš karakter je proizvod izbora koji se stalno obnavlja. iako možemo da se uputimo samo jednim od njih. Iako to zapravo ne spada u medicinu.samo po analogiji s onim što smo sami doživjeli. Pojavljuje se već pri prvoj obradi djela. Bitno je. Uostalom. od samog početka. pomoću dvije različite metode posmatranja. . ali bi on bio svaka od tih različitih ličnosti da su okolnosti. s druge. doveli do stanja žestoke erupcije ono što je u njemu bilo samo unutrašnji poriv. životom izrazito građanskim. pitamo se da li mu je to bilo od kakve koristi. pjesnik koji je sam sebe probudio u tako snažnom naporu unutrašnjeg po-smatranja da on proniče ono što je moguće u stvarnom. Duše ne mogu da ulaze jedne u druge. mi ne vjerujemo da je pjesnicima traigedije potrebno posmatranje drugih ljudi. i toliko još drugih? A možda bi trebalo da ovdje pravimo razliku između ličnosti koju pretstavljamo i one koju bismo mogli pret-stavljatii. Prije svega. umnogostručeni pjesnik. i Otelo. ni Otelo. "Smiješne preciose".ako stignemo da ga upoznamo.i Kralj Lir. Ali ako i pretposta-'vimo da je neki od njih mogao imati takvih prizora. to jest da su neuravnoteženi ljudi koji pripadaju jednoj istoj vrsti skloni po nekoj privlačnoj sili da se među sobom traže. doista. ni Hamlet. kako smo već po'kazali. Bilo bi zanimljivo da se proanalizira ta tendencija komedije. "Učene žene". i mi možemo da temeljito poznamo samo svoje srce . onim što je u njemu priroda ostavila u stanju skice ili jednostavnog projekta. kako da bolje postupi nego da nam iznese više različitih primjeraka jednoga istog tipa? Ni prirodnjak ne postupa drukčije kad raspravlja o jednoj vrsti. komična ličnost je obično. Ma kako da se ova tvrdnja mogla činiti paradoksalnom. Vraćati se natrag.niču u množini ili neki kolektivan izraz.

on neće. na dvostruki zaključak koji smo izvukli tokom naše studije. Jer. komičnu od samog njenog početka. koja pretstavlja raskid sa društvom i povratak ka čistoj prirodi. puna uviđavnosti prema sebi kako bi mogla da se izlaže bez ustručavanja. mislim. II Pogledajmo sada. S jedne je strane neka ličnost uvijek smiješna samo po nekoj dispoziciji koja je slična rasijanosti. Imali smo. ono stvara djela koja će besumnje pripadati umjetoosti po tome što ona svjesno teže za tim da se dopadaju. I na toj tački ona okreće leđa umjetnosti. da nam se efekat prikaže u najboljem slučaju kao prosjek. za zajedničke upadljive pojedinosti. ona prihvaća društveni život kao prirodnu sredinu!. po nečemu što na njoj živi ali ne može da se s njom organizuje. Ali samim tim posmatranje će poprimiti obilježje opštosti koje ono ne može imati kad ga upravimo sami na sebe.pozornicu. Eto zašto komično zapažanje instinktivno ide ka opštem. žrtvovati ono što je smiješno u učinku. ići dotle da istražuje svoje smiješne strane. vezati spoljašnji učinak za suviše prisne uzroke. Vraćamo se tako. a ipak da je na površini kako bi ostala u tonu komedije. Ona nije nezainte-resovana kao čista umjetnost. jer time ne bi imalo sita da dobije. metoda i zadatak su ovdje iste prirode kao i kod induktivnih nauka u tom smislu što je posmatranje spoljašnje. Organizujući smijeh. nevidljiva za onoga koji je nosi pošto je komično besvje-snoi. Prenoseći ih na . kako bi se moglo reći. posmatranje ne može da dopre dalje od omotača ličnosti. komičnu samu po sebi. s druge strane. Ukratko. Znači da će se to posmatranje vršiti na drugim ljudima. a ovaj se postiže prikupljanjem rasturenih podataka. Ali. ako nam je stalo da se tome smijemo. značilo bi izložiti opasnosti i. dosljedno tome. a tu se mnoge od njih dodiruju i postaju sposobne da liče jedna na drugu. a rezultat može da se genera-liše. dakle. poređenjem analognih slučajeva pomoću kojih izražavamo suštinu napokon postupkom apstrakcije i generalizacije sličnom onome koji upotrebljava fizičar kad obrađuje činjenice da iz njih izvuče zakone. nerazdvojna . pošto se zaustavlja na površini. prema onome što prethodi. Ma kako pjesnik komedije mogao da bude radoznao u pogledu smiješnih strana ljudske prirode. kako bi trebalo da postupimo da bismo stvorili jednu idealno komičnu karakternu dispoziciju.Smiješno u karakteru Sasvim je drukčija vrsta posmatranja iz kog se rađa komedija. Treba. ali koja će odudarati od ostalih umjetničkih djela po svojim karakteristikama opštosti. da uzrok smiješnog lokalizujemo u nekoj osrednjoj oblasti duše. pravo da kažemo kako se komedija nalazi negdje u sredini između umjetnosti i života. ona čak podliježe jednom impulsu društvenog života. sposobna da se smjesta popravi kako ne bi bilo bez koristi što joj se smijemo. komičnu u svima njenim manifestacijama. A kad bi i moglo. Trebaće da bude duboka da bi komedija mogla duže vremena crpsti hranu. poslije dugog zaobilaženja. A ne bi ih uostar lom ni našao: mi smo smiješni samo s one strane svoje ličnosti koja se izmiče našoj svijesti. korisno je da to kažnjavanje jednim udarcem pogodi što je moguće veći broj lica. sigurna da će se opet pojaviti pod drugim vidom kako bi smijeh imao prilike da uvijek djeluje. poput nekog parazita: zato ta dispozicija može da se posmatra spolja i može da se ispravlja. pošto je zadatak smijeha upravo u tome da kaO smijehu žnjava kako bi se ta dispozicija ispravila. kao i po nesvjesnoj zadnjoj misli da kažnjava i da daje pouke. vidljiva za ostali svijet kako bi proizvela sveopšti smijeh. konačno. Treba. To je posmatranje spolja. ono to ne bi htjelo. Posmatranje neće ići dalje. Ono među upadljivim pojedinostima odabira one koje su kadre da se reprođukuju i koje prema tome nisu nerazdvojno vezane za individualnost ličnosti. nezgodna za ostale da bi je zbog toga bez poštede suzbijali. Prodrijeti suviše duboko u ličnost.

istina. pokazali smo kako ta i ta jednostavna slika. U tom bi se smislu moglo reći da je smijeh specifičan lijek protiv taštine i da je taština ona mana koja je u svojoj suštini smiješna. može da se pribavi gotova i bez troškova. Proizišla iz društvenog života. Ukratko. ipak su one takve da ostavljaju za sobom najtrajniju zahvalnost. pošto znači divljenje samom sebi zasnovano na divljenju koje mislimo da možemo nametnuti drugome. koja se sastoji u tome da rasijana samoljublja dovodi do pune svjesnosti o njima samima i da tako postiže najvišu moguću socij abilnost karaktera. jedna vrlo visoka. ona je još prirodnija.da se prišije svakom poroku. nakon dužeg vremena zatrovali taj organizam kad im drugi sokovi ne bi neutralisali učinak. koje naš organizam stalno izlučuje. naći ćete. i koja je u. ipak smeta društvu na isti način kao što bi neki blagi otrovi. čovječanstvu isto toliko raširena kao vazduh u prirodi. druga majušna. Eto to su elementi koje bi trebalo ujedno stopiti. pošto se rafiniraju. Trebalo bi možda da se na to porijeklo vrati sasvim gruba komičnost izvjesnih efekata. On bi ustanovio da ga je stajalo mnogo muke da sastavi jednu smjesu koja. Ali obrnuta operacija obavlja se možda još češće. dvije ličnosti. Vidjeli bismo kako taština. u svim manifestacijama ljudske djelatnosti. koje su psiholozi nedovoljno objasnili kontrastom: nizak čovjek koji se saginje da prođe ispod velikih vrata. dok samo pomoću razmišljanja izlazimo na kraj sa taštinom. koja je uostalom mnogo bliža gordosti nego što se misli. Ne vjerujem da postoji površni ja i u isto vrijeme dublja mana. koje ozbiljno koračaju držeći se ispod ruke. Sama po sebi jedva može da se nazove porokom. iako nesvjesno. Tada bi smo vidjeli kako smijeh obavlja jednu od svojih najvažnijih funkcija. Gledajući izbliže ovu posljednju sliku.Smiješno u karakteru od društvenog života iako nepodnošljiva za društvo. Istinska skromnost može da bude samo razmišljanje o taštini. pa i ponekoj kreposti. Usluge koje joj se čine najfiktivnije su od svih usluga. Ona je kao neka naučna opreznost prema onome što će se reći i što će se misliti o nama. Smiješno u karakteru . jedan ele-menat za kojim smo skloni da do u tančine tragamo. Smijeh bez prestan'ka obavlja rad te vrste. to je stečena krepost. Ja doista ne vjerujem da se mi uopšte rađamo skromni. zacijele. A naša mašta stavlja često taštinu tamo gdje ona nema šta da radi. Ona se rađa iz po-smatranja tuđih iluzija i iz straha da sami ne zastranimo. itd. Teško je reći u kom se času tačno staranje da postanemo skromni odvaja od straha da ne postanemo smiješni. Kad smo raspravljali o smiješnom u oblicima i u pokretu. koja je prirodan proizvod društvenog života. sposobna najzad . Ali je sigurno da se to staranje i taj strah O smijehu miješaju već u samom početku. u maloj neprilici kad bi došao mo-menat da isprazni svoju retortu. Jedna potpuna studiju o iluzijama taštine i smiješnoga koje ju prati osvijetlila bi naročitom svjetlošću teoriju o smijehu. pa ipak neće da. da postanu samo sredstvo da je zadovolje. Ta se smjesa zove taština. Tako je i taština.kako bi mogla da poprimi najveću raznolikost oblika što se može zamisliti . osim ako se skromnošću ne bi nazvala i izvjesna potpuno fizička bojažljivost. Kemičar duše kome bi se povjerilo izvođenje toga delikatnog preparata našao bi se. pa ipak svi poroci gravitiraju oko nje i teže za tim. a ono da joj se nasmijemo. još univerzalnije urođena od egoizma. i ima vrlo grubih komičnih efe-kata koje dugujemo srozavanju vrlo suptilne komike. jer priroda često suzbija i savladava egoizam. Ona se sastoji od ispravaka i dotjerivanja. smiješna sama po sebi. Ozljede koje joj se zadaju nisu nikada mnogo teške. može da se uvuče u druge kom-pleksnije slike i da im ubrizga nešto od svoga komičnog svojstva: tako se najviši oblici komičnog katkada objašnjavaju pomoću najnižih. taj viši oblik smiješnoga. Mi tragamo za njom ako ni za šta drugo.

Svaka pojedina profesija daje onima koji su se u nju zatvorili izvjesne duhovne navike i izvjesne karakterne osobine po kojima su oni među sobom slični. da vam se čini kao da se manja od ove dvije ličnosti upinje da se visinom izjednači s onom drugom. Jer značajna je činjenica da oni koji se bave nekim zanatom sumnjivije vrijednosti više naginju uobraženju da im pripada neka vrsta sve-šteničkog dostojanstva i da traže da se ljudi klanjajii pred njihovim tajanstvenim sposobnostima. Bitan je uslov. ovdje neku vrstu komičnog. uostalom. Komika Molijerovih Ijekara velikim dijelom proizlazi otuda. komedija bi uzela na sebe da ga produži. prijeti opasnost da će ona. dakle. Ima jedna Labiševa ličnost kojoj ne ide u glavu da neko može da bude nešto drugo a ne trgovac drvima. Nazvaćemo je. Ta je ličnost. Hoću da govorim o zanatima. kako znamo. prirodna stvar. Ali ima i gotovih okvira koje je uspostavilo samo društvo i koji su potrebni društvu pošto se ono zasniva na podjeli rada. Jasno je da su korisne profesije nastale radi ljudi. da se posmatrana pojedinost prikaže odmah kao neka vrsta okvira u koji će moći da se ubace mnoge ličnosti. ne.i neke pozitivne osobine. besumnje. ali one čija je korist sumnjiva mogu da opravdaju svoje postojanje samo pod pretpostavkom da su ljudi stvoreni radi njih: a na toj iluziji zasniva se pompa. ili koje mogu da joj konkurišu da bi se nametnule pažnji pjesnika komedije. Više volimo da uporno potražimo ono što je u njima zajedničko. A funkcija se smijeha sastoji u tome da suzbija separatističke tendencije. a i po kojima se razlikuju od drugih. Nema sumnje da je to posljedica same organizacije društva uopšte. žurdena stavlja svoj zanat ispred svih ostalih zanata. pa čak . Jedan drugi oblik te komične krutosti je ono što ću nazvati profesionalnom okorjelošću. stvarajući smiješne slučajeve iz čiste fantazije. Svaki majstor g. U prvom redu se nalazi profesionalna taština. naginje ovdje da prede u pompeznost ukoliko profesija koja se obavlja bude sadržila malo jaču dozu šarlatanstva. čija bi raznolikost mo100 O smijehu gla da bude unaprijed određena. ako hoćete. već pronalazeći komične pravce koji su dotle bili nezapaženi: na taj način mašta može da izoluje na komplikovanom crtežu jednog istog tepiha uvijek nove figure. funkcijama i profesijama. poput one žabe što bi htjela da postane krupna kao vo. da svakoga ponovo prilagodi prema svima. Njegova je uloga u tome da ispravi krutost u gipkost. ako se budu suviše izolovala. a naročito da se uzbuđuje poput ostalih ljudi. Imaćemo. ukratko. Tako se u krilu velikog društva obrazuju manja društva.99 mislim. Oni postupaju s bolesnikom kao da je on stvoren radi Ijekara i kao da je i sama priroda nekakav prirepak medicine. Pokazali smo da sve mane mogu da postanu smiješne. Sjetimo se riječi koju je sudija Peren Danden rekao Izabeli. III Ne može biti govora o tome da se ovdje pobroje karakterne pojedinosti koje se vezuju uz taštinu. trgovac drvima Taština. Komična će &e ličnost tako tijesno uglaviti u kruti okvir svoje funkcije da više neće imati mjesta da se kreće. Nećemo ulaziti u pojedinosti tih varijacija. nauditi soeijabilnosti. .ako se strogo uzme . čak i onda kad bi se mogao sastaviti spisak poznatih smiješnih slučajeva. koja ga pita kako čovjek može da gleda kad se nesrećnici stavljaju na muke: Ph! čovjek tako utuče sat ili dva vremena. da zaobli oštrine na rogljevima. Pa ipak. profesionalna komičnost.

itd. rađa izvjesne komične efekte naročite prirode. prije svega. itd. "Ja ljubim strašan vihor". koju smo u prvi mah prihvatili. Podesiće se tako da sudija. doduše na usta Orgonova: I mogao bih da gledam smrt brata.da se tako izrazimo . Ijekar. koja je univerzalna. vojnik primjenjuju na svakidašnje stvari jezik prava. Na smijeh nas nagoni besmislica ostvarena u konkretnom obliku. Takva je vrsta komike obično dosta prosta. kad otkriva neku karakternu pojedinost u isto vrijeme kad i jednu profesionalnu naviku. Ali kontrast između te dvije logike.ili još i neka prividna besmislenost. Hoće102 O smijehu mo da govorimo o logici svojstvenoj komičnoj ličnosti i komičnoj grupi. i koje je ispravno za tu sredinu. koja može da u izvjesnim slučajevima ustupi široko mjesto besmislici. mogli bismo naći da postoji takođe profesionalna logika. . IV Zaista previše zaokupljeni brigom da otkrijemo duboki uzrok smiješnoga. neka "vidljiva besmislica". prisiljavajući svoga slugu da uzme ime Hektor. Po njima svaki komični efekat sadrži poneku protivrječnost. logici neobičnoj. strategije ili medicine.". neispravno za ostali svijet. Da me briga za to nimalo ne mori! Smiješno u karakteru 101 Ali se najviše koristi kao sredstvo način da se jedna profesija učini smiješnom kad se ušanči . Mi ćemo uostalom da proširimo pitanje i da ga sagledamo u svoj njegovoj opštosti. kao da su postali nesposobni da govore kao ostali ljudi. Teofil Gotje je rekao za nastranu komiku da je to logika besmislice. Mnogi filozofi smijeha obrću se oko slične misli. Ali ona postaje finija.zanemaruju onaj karakteristični elemenat smiješnoga. a prirodno objašnjivo s druge.čini se . Sve te teorije sadrže be-sumnje nešto istine.u govor koji joj je svojstven. imenom slavnim Dama Pikova. djece. Ovdje se dotičemo jedne važne tačke u teoriji o smijehu. ali. majke i žene. Pročitajte još jednom treći čin: vidjećete da se Armanda. kako smo već rekli. to jest sasvim naročitu vrstu besmislenosti koju sadrži komika kad sadrži besmislicu.. očekujući da svoju vjerenicu nazove Paladom. na kojima će biti korisno da se malo duže zadržimo. morali smo dosada zanemariti jednu od njegovih najzapaženijih manifestacija. Filaminta i Beliza redovno izražavaju u tom stilu. Hoćemo li da se o tome uvjerimo? Treba samo da odaberemo jednu od tih definicija i da prema formuli složimo efekte: najčešće nećemo dobiti ..Zar to nije neka vrsta profesionalne okorjelosti kad se Tartif izražava. i druge. one se primjenjuju samo na neke dosta grube komične efekte. Nastavljajući dalje u istom pravcu. a čak i u slučajevima kad se primjenjuju one . Sjetimo se kockara Renjara kad se s toliko originalnosti izražava jezikom kockara. jedne. koja je posebna. ali odmah zatim ispravili. to će reći naročiti način rezonovanja na koji se čovjek priuči u izvjesnim sredinama. ili još "Učenih žena". čija se komika dobrim dijelom sastoji u tome što misli iz područja nauke prenose u jezik ženske osjećajnosti: "Epikur mi se sviđa . ili još bolje ono što je besmisleno s jedne strane.

imati muke da razumijemo efekat. To je pokretljivi kontinuitet naše pažnje prema životu. nije ma kakva besmislica. i da čovjek ne sluša. Gotovo odmah u svijesti se pojavljuje slika vjetrenjače: pred sobom vidite vjetrenjaču. To je brza pokretljivost mišljenja. Kod Don Kihota. dakle.zi u boj. ono sjećanje koje će se najbolje poklapati s onim što zapažate. a takva je i naročita logika koja 104 O smijehu ovdje upravlja besmislicom. i naročito u tome. u njoj se on kreće sa sigurnošću i tačnošću mjesečara koji preživljuje svoj san. priznajem rado. Nećemo sada. da će stvarnost morati sada da se prikloni pred maštom i da će poslužiti koliko da joj pruži tjelesni oblik. Malo je važno što ste upravo maločas. U osnovi komičnog postoji neka vrsta krutosti. i da čovjek neće ništa da čuje. šetajući po polju. a ne da oblikuje pretstave prema stvarima. znači. makar on imao vrlo malo sličnosti s oblikom jednoga džina. Koliko se komičnih scena u Molljerovim komadima svodi na taj jednostavan tip: ličnost ide po svojoj zamisli. Pretstava džina je povlašćeno sjećanje koje se zabilo u njegovo pamćenje. Ona se sastoji u tome da pred sobom vidi ono na šta čovjek misli. Don Kihot će. On je u svojim romanima čitao kako vitez na putu susreće neprijateljske džinove. naprotiv. ali tražite među svojim pretstavama. koje nepomično vreba priliku da jurne napolje i da se ovaploti u nekoj stvari. Zdrav razum se sastoji u tome da se umijemo sjećati. gdje se odražava naročita priroda uzroka koji ga proizvodi. čitali vilinske Smiješno u karakteru 103 priče o džinovima sa beskonačnim rukama. ali još i u tome. ličnost se . čim se pojavi prvi predmet. dakle. nepomično tijelo sa rukama koje se okreću. Takav je korijen zablude. prije nego što ste izašli. da umijemo zaboravljati. Zdrav razum je napor duha koji se prilagođuje. kad na nju naiđemo u komičnom. A sada.sasvim naročit učinak. Pretpostavljam da ćete jednoga dana. potreban je i njemu džin. iz automatizma. da li je ta logika naročito svojstvena Don Kihotu? Pokazali smo da komična ličnost griješi iz upornosti duha ili karaktera. koji pola. Zdrav razum traži da čovjek sredi sva svoja sjećanja: podesno sjećanje odazvaće se onda svaki put na poziv date situacije i poslužiće da je samo objasni. Ali da li je to ma ka. i otada. iz rasijanosti. u svim njenim posljedicama. to će reći među svojim sjećanjima kojim raspolaže vaše pamćenje.kva besmislica? To je potpuno zasebna inverzija zdravoga razuma. To je smiješno.nijedan jedini smiješan efekat. vidjeti džinove tamo gdje mi vidimo vjetrenjače. vrlo razborito uostalom. mjesto da misli na ono što vidi. Mi poznamo taj uzrok. . zapaziti na vrhu nekog brežuljka nešto što nejasno liči na neko veliko. a to je i besmisleno. Kad je jednom iluzija formirana. Ona se sastoji u tome što smatra da može da oblikuje stvari prema nekoj pretstavi koju ima. Evo sada Don Kihota. dakle. Don Kihot je razvija. Vi još ne znate šta je to. dobiće od njega oblik džina. nego učinak. To je neka određena besmislica. To sjećanje hoće da se materijalizuje. koje se upravlja prema pokretljivosti stvari. koja čini da čovjek ide pravo svojim putem. Ona nije uzrok. prije će biti da ona proizlazi iz njega. Besmislica. postoji grupa sjećanja koja naređuje drugima i koja ovladava i samom ličnošću. mijenjajući pretstave kad se mijenja predmet. Dakle. Ona ne stvara komično. koje je zauzelo zasjedu.

A znamo da je smijeh inkompatibilan s emocijom. ako hoćete. gdje nailazimo na iste asocijacije kao i kod umobolnika. mjesto da prikupi sva svoja sjećanja kako bi mogao protumačiti ono što njegova čula zapažaju. neko normalno ludilo. zavijanje divlje zvijeri ili kakvo melodično pjevanje. jer su to bolesti. služi se. Zvuči dopiru još nejasno do uha. Duh. a Don Kibot nam pruža opšti tip komične besmislice. Ove igre duha evo-luišu. prema pretstavi koja je zaokupila njegovu maštu. ili se mora moći formulisati sljedećom teoremom : komična besmislica je iste prirode kao i priroda snova. A onda. A postoji neko normalno stanje duha koje u svemu podražava ludilu. tok pretstava u snu je onakav kako orno to maločas opisali. Svaka je komična ličnost. u spo-Ijašnjem svijetu traži samo povod da materijalizuje svoje maštanje. Ali ako je komična iluzija isto što i iluzija sna. zaljubljen u sebe. ka igri riječi ukoliko uspostavljeni odnosi među pretstavama postaju površniji: malo-pomalo ne vodimo više računa o smislu riječi koje čujemo. dakle. istu posebnu logiku kao i kod fiksne ideje. Duh koji ostaje uporan najzad će prisiliti stvari da st priklone njegovoj misli mjesto da svoju misao prilagodi stvarima. vi ćete katkada primijetiti kako nji106 O smijehu . Doista se lako vidi da svaka igra pretstava može da nas zabavi samo ako nas izbliže ili izdalje potsjeća na igre sna. Ali sanjalac. i najzad ka onome koji vidi samo ono što hoće. To je još uvijek logika. Ovdje ćemo opet moći provjeriti zakon koji već poznajemo: kad imamo jedan oblik smiješnoga. Ona sa mnogo strana liči na fiksnu ideju. Ona liče na ispravno rezonovanje upravo dovoljno da zavaraju duh koji se uspavljuje. ako je komična logika isto što i logika snova. onda je to samo ono ludilo koje može da se izmiri s opštim zdravljem duha. Takav je obični mehanizam iluzije sna. u kome nam je da-ta samo polazna tačka i zaključak. One izazivaju naše sažaljenje. uostalom. ili je naša analiza ne-tačna. sažetog rezonovanja. već samo o zvuku. ali logika kojoj nedostaje ton i koja nas samim tim odmara od intelektualnog napora. To je stanje sna. možemo očekivati da ćemo u logici smiješnoga pronaći različite oso-benosti logike sna. Prije svega. Ne bi li trebalo uporediti tako sa snom neke vrlo komične scene u kojima izvjesna ličnost sistematski ponavlja u obrnutom smislu rečenice koje joj drugi šapuće na uho? Ako se uspavate među ljudima koji razgovaraju. čula nisu još potpuno zatvorena. neosjetno će se izvršiti prelaz od onoga koji neće ništa da čuje ka onome koji neće ništa da vidi. moglo bi se reći.uvijek na nju vraća. drugi oblici koji ne sadrže isti komični osnov postaju smiješni svojom spoljašnjom sličnošću s onim prvim. Da li ta inverzija zdravog razuma nosi neko ime? Ona se susreće besumnje u akutnom ili hroničnom stanju u izvjesnim oblicima ludila. boje Smiješno u karakteru 105 kruže još u vidnom polju: ukratko. ni fiksna ideja neće nas nasmijati. naprotiv. Treba u prvom redu da upozorimo na izvjesno opšte otstupanje od pravila rezonovanja. makar je u tome neprestano ometaju ! Uostalom. ali koja bismo mogli da držimo za tačna kad bismo ih čuli u snu. na putu iluzije koju smo opisali. Ako postoji neko smiješno ludilo. Rezonovanja kojima se smijemo jesu ona za koja znamo da su ne-tačna. Mnogi "duhoviti potezi" potječu iz rezonovanja te vrste. onim što zapaža da bi ovaplotio neko odabrano sjećanje: isti šum vjetra što duva kroz dimnjak postaće tada. Ali ni ludilo uopšte. već prema duševnom stanju sanjaoca.

opsesijama sna. koji u početku postupa gotovo razumno. Jedan od nas dvojice se udavio u njemu. pak. ali gdje glavni dio komičnog efekta proizlazi više iz onoga što smo ranije nazvali "interferencija dviju serija". On osjeća da nije prestao biti ono što je. Nje bi nestalo kad ličnost koja govori ne bi bila upravo jedan od blizanaca o kojima on govori. kojom smo obaviješteni da se komad svršio. Pogledajte sada da li neke Molijerove komedije ne izazivaju isto osjećanje: naprimjer Gospodin od Purso-njaka.". povjeriću vam jednu tajnu koju nisam još otkrio ni živoj duši. komične opsesije. Siroti Bil! . kako se zvuči izobličavaju i slivaju u slučajne cjeline da bi u vašem duhu poprimile čudna značenja. pa su nas. Postoje neke posebne protivrječnosti Smiješno u karakteru 107 tako prirodne za maštu čovjeka koji sanja. na kraju svake strofe stalno se vraća. a ipak nije on. gdje je zbrka besumnje sugerisana duhu gledaoca. žurdenom. Jedan je od nas imao naročiti znak. To je . tako upadljive za razum čovjeka koji je budan da ga upravo vrijeđaju. a to sam bio ja. i kako vi na taj način obnavljate.. Nije rijetko da u snu primjećujemo neki naročiti kreščendo. a svaki put mu je smisao drukčiji. otići ću u Rim da to kažem": ova izjava. A možda je tako i sa refrenom mnogih pjesama: refren je tvrdoglav. Postoje. zvali smo ga Bil. ali nikad se nije saznalo koji. Ali naročito treba da istaknemo jedno ludilo koje je svojstveno snu.kako se čini . Bili smo blizanci.čujte. kad nam je bilo četrnaest dana. koje mnogo liče . . jedna od ličnosti je sam spavač. ogroman mladež ispod lijeve ruke. s kojim on više nema ništa zajedničko.Znači da je umro? . samo što će o sebi da govori kao o nekom strancu.hove riječi malo-pomalo gube smisao. dok ti snovi nemaju nikakve druge zajedničke tačke? Efekti ponavljanja pretstavljaju poneki put taj naročiti oblik u pozorištu i romanu: neki među njima imaju rezonansu sna.. neku neobičnost koja tokom sna postaje sve izrazitija. Zar ne bismo mogli da pronađemo takvu čudnu zbrku u nekim komičnim scenama? Ne mislim na Amfi-trion. Velika misterija obavija tu aferu. i tako redom do konačne besmislice. Besmislica je upravo u tome što Mark Tven izjavljuje 108 . a nastavlja s raznovrsnim izgredima. vidjećemo da besmislica u tom dijalogu nije ma kakva besmislica. scenu Pti-žana i šaptača. ni pristojnost. drugi misle da sam ja. gdje ličnosti tokom igre kao da puštaju da budu uvučene u neki luđački vrtlog. iako ipak treba napregnuti mišljenje da se zapazi. čuje sam sebe kako govori.čudno! A šta o tome mislite vi? .ono koje doživljuje pijanica kad osjeća kako prijatno klizi ka jednom stanju u kome za njega neće važiti više ništa. A to se dijete udavilo. a ovaj onda treći još ozbiljniji. pokojnik i ja. izvodi nas iz sve luđeg sna u koji smo bili zapali zajedno sa g. da bi bilo nemoguće da se o njima da tačna i potpuna pretstava onome koji to nije sam iskusio. itd. uvijek isti. ni logika.mislim .Da. Ili. ali osjeća da je to neko drugi pozajmio njegovo tijelo i uzeo njegov glas. ove odgovore Marka Tvena reporteru koji je došao da ga intervjuiše: "Imate li brata? . Obično. Ali to srljanje u besmislicu izaziva kod sanjaoca neko jedinstveno osjećanje. čujte. "Ako se može naći veći luđak.To nismo mogli nikako da saznamo. svjestan je da govori i radi kao obično. Prvi ustupak nametnut razumu povlači odmah za sobom drugi. Jedni misle da je Bil. napri-mjer. takođe. Takav primjer imamo još u Građaninu-plemiću. vidi sebe kako radi. Kome se nije desilo da vidi kako se ista slika ponovo pojavljuje u nekoliko uzastopnih snova i kako u svakom od njih dobiva prihvatljivo značenje. On je. Govorim o nastranim i smiješnim rezonovanji-ma gdje se ta zbrka nalazi u čistom stanju. naspram lica koje govori. kupali u istom koritu. Kad malo bolje pogledamo. kao da se odvojio sam od sebe. uza sve to on je ipak postao drugi čovjek.

Ali to 'bi se isto tako moglo reći i za druge oblike smiješnoga. govori i radi kao kad sanja. prema tome. dakle. Kidamo sa konvencijama kao što smo maločas raskinuli sa logikom. odvojite tu i tamo glavne tipove: ustanovićete da posredni efekti uzimaju komično svojstvo iz njihove sličnosti sa tim tipovima. To nas odmara od misaonog zamora. Sad više ne nastojimo da se prilagođavamo i preprilagođavamo neprestano društvu čiji smo član. dakle. eto u čemu se jednostavno sastoji igra ili . gledati samo ono što jest i misliti samo ono što je povezano. Smijeh ne bi postigao svoj cilj kad bi nosio obilježje simpatije i dobrote. isto toliko. Ona takođe proizlazi iz neke rasijanosti. da usvajamo njene pokrete. Kad komična ličnost automatski slijedi svoju misao. Posmatrano s toga (gledišta. Komična besmislica nam stvara najprije utisak igre misli. Stvoren da unizi. Nigdje taj utisak nije tako osjetljiv kao u našim posljednjim primjerima. konačno će početi da misli. Ima naročito u smijehu kao neki često zapažen pokret popuštanja napetosti. kao da ne treba tražiti nikakvu blagonaklonost. u utisku koji proizvodi smiješno ta osobina u prvi mah i ne pada u oči. u mašti pozivamo da se i ona zabavlja s nama: u početku postupamo s njom drugarski. onako iz zaborava. kakvom nestašluku svoga djeteta. I ovdje mi smjesta prihvaćamo poziv na lijenost. Hoćemo da se odmorimo od napora pažnje koju dugujemo životu. 110 . ali on se brzo prene i kazni dijete. Ali odvojiti se od stvari pa ipak još uvijek zapažati slike. kod onoga što se smije barem neka prividna dobroćudnost. rekli smo. koja je najčešće padina navike.lijenost. Ostati u stalnom dodiru sa stvarima i sa IjuSmiješno u karakteru 109 dima. ima uvijek tendencija da se opustimo klizeći niz blagu padinu. Postoji. raskinuti sa logikom pa ipak još uvijek prikupljati misli. Prvi naš pokret je da se pridružimo toj igri. U smijehu. Ali mi se odmaramo samo jedan trenutak. Pa ipak. To nas odmara od zamora življenja. U osnovi komičnog. Barem iza kratko vrijeme umiješamo se i mi u igru. Tako će se neki strogi otac katkada pridružiti. Ličimo višemanje rasijan-ku. Ukratko. Ipak je to još uvijek rasijanost i. popuštanje napetosti. to zahtijeva neprekinut napor intelektualne napetosti. njene riječi. on treba da na ličnost na koju se odnosi učini bolan utisak. U njima ćemo uostalom naći objašnjenje za to. A san je svakako neko olakšanje. Hoću da kažem da se mi za kratak trenutak stavljamo na njeno mjesto. neka ljubazna razdraganost. kome moramo potražiti razlog. ako se zabavljamo s onim što u njoj ima smiješno. i više nego o rasijanosti mišljenja. i da je. Uzmite u cjelini komične efekte. komično bi moglo da nam se prikaže u malo drukčijem obliku od onoga što smo mu ga bili dali. dajemo utisak nekoga ko se igra.ako više volite . izražavajući se kao da neko treće lice pripovijeda taj događaj. Smiješna ličnost je često ličnost koju počinjemo materijalno simpatisati. i da su isto tako sami tipovi uzorci drskosti naspram društva. i pogriješili bismo kad o njoj ne bismo vodili računa. Smijeh je prije svega kazna. Simpatija koja može da se uvuče u utisak komičnoga vrlo je prolazna. To se zove rad. Zdrav razum nije ništa drugo nego taj napor. A u mnogim našim snovima i ne zbiva se ništa drugo. Radi se o rasijanosti volje. koji je i sam jedna još veća drskost. Društvo se njime sveti onima koji se usuđuju da se prema njemu slobodno ponašaju. Na te drskosti društvo odgovara smijehom.O smijehu da je on jedan od tih blizanaca. Dosada. njene postupke. Prije će biti da on zlo zlim vraća. lijenost. gledali smo u smijehu prije svega sredstvo popravke. pristajem na to.

Ovdje. kao i inače. Da bi pogodio uvijek u pravo mjesto. " Tako se bez prestanka bore i talasi na površini mora. Talasi se sudaraju. smijeh uvijek dobro pogađa. Vidjeli bismo da je pokret popuštanja ili ekspanzije samo predigra smijehu. traže svoju ravnotežu. nastao vrlo dugom navikom društvenog života. Sve" su naše analize uostalom išle za tim da se to dokaže. ili je. Smijeh se rađa kao ta pjena. i u nemogućnosti je da svakom pojedinačnom slučaju ukaže čast da ga odvojeno ispita. radi našeg dobra. nišaneći uvijek neki opšti rezultat. da ono teži za sve potpunijom ravnotežom u svojoj osnovi. ali ne i u detalju pojedinačnih slučajeva. lagana i vesela pjena prati njihove pro-mjenjljive konture. što su mu u šačici ostale samo nekolike kapi vode. izvrgavajući poniženju. O toj bi se tački moglo još mnogo toga da kaže. Prosječna pravda moći će da se pokaže u konačnom rezultatu. i čudi se. i da će nastojati da ličnost Smiješno u karakteru 111 drugoga smatra lutkom čije konce on drži u svojim rukama. Recimo još jedamput da on ne mora da bude ni dobar. kao kad na zidnom satu tik odgovara na tak. Smijeh kažnjava neke nedostatke gotovo na isti način kao što bolest kažnjava neku neumjerenost. vrši korisnu funkciju. Njegov je zadatak da zaplaši. da se smijač smjesta uvlači u sebe. dolazi da je zagrabi šačicom. da ispravimo te mane i da se u sebi popravimo. da ono sve više i više izbacuje na površinu nerazdvojive poremećaje jedne toliko velike mase. suzbijajući spoljašnje manifestacije nekih mana. čas kasnije. koje se u blizini igra. postiže od svojih članova sve veću i veću gipkost prilagođavanja. U tom smislu smijeh ne može da bude apsolutno pravedan. Tako biva sa svim što se obavlja prirodnim putevima mjesto da se vrši nakon svjesnog razmišljanja. malu zalihu nevaljalstva ili barem zlobe. Možda će biti bolje da ne produbljujemo suviše ovu tačku. A smijeh je jednostavno učinak nekog mehanizma koji je u nama priroda montirala. iza samog egoizma. trebalo bi da njegov postupak bude praćen razmišljanjem. nešto manje spontano i nešto gorče. da je bar namjera mogla da bude dobra. Nije mu lako da svaki put gleda gdje je udario. vjerovatno. On se sam odapinje. Ne bismo tu mogli naći ništa laskavo po sebe. da često kažnjavamo jer volimo. bjesne jedan na drugog. bez svake sumnje. ne znam ni sam kakav početni pesimizam koji se sve jače i jače učvršćuje ukoliko smijač više razmišlja o svome smijehu. Kod nas je u cijeloj ovoj studiji naročito preovladavalo staranje o dobru. dok dublji slojevi ostaju u savršenom miru. U tome on ne bi postigao uspjeha da priroda radi toga nije ostavila.O smijehu Reći ćete. što se svodi gotovo na isto. pogađajući nevine. Dijete. Uopšte i uglavnom. i u najboljim među ljudima. Pod tom pretpostavkom mogli bismo uostalom da vrlo brzo iščeprkamo malo egoizma i. On obilježava. štedeći krivce. da više-manje oholo naglašava svoje "ja". tako poziva. niti da ga pokreće neka dobronamjerna ili pravična misao. smijeh. Bijela. na spol jasnosti društvenog . ukoliko se usavršava. Ponekad val koji se povlači ostavlja malo te pjene na žalu. i da nas smijeh. i da smijeh obavlja korisnu funkciju ukazujući na oblik tih talasanja. ali vode znatno slanije i znatno gorče od vode vala koji ju je donio. Ali iz toga ne slijedi da. priroda se koristi zlom da bi postigla dobro. Nama se činilo da društvo.

čini mi se da ste i vi do svoje došli po istoj metodi: vi obilježite jedan krug i pokazujete kako su obuhvaćeni nasumce prikupljeni komični efekti u tom krugu. u lakrdiji. Definicija će. ali upravo varijacije su od naročite važnosti. 514 i sljedeće. sv. pa i trećih: uvijek će on imati pune ruke posla. itd. izvjesnu dozu gorčine. biti Izložen stalnim prigovorima kako nije obuhvatio sve činjenice. Priznao sam. 10-VIII-1919. lako će se naći i drugih slučajeva. ona besumnje pripadaju onome što je komično. O smijehu valjane. XX. kazao je on. priznajem . Ja sam tražio u komediji. pored stvari koja je smiješna u svojoj suštini i sama po sebi. na prvi pogled. će stalno iskrsavati. biti preširoka. postoji bezbroj stvari kojima se smijemo zbog neke površne sličnosti s ovom. 337 i sljedeće.života. i svaki nam povod dobro dođe. "Ja sam pokušao nešto sasvim različito. na koja nailazimo u komičnim efektima tu i tamo pokupljenim. uostalom. dakle. On će. ali ja mislim da ćemo na njih naićii često i u onome što nije komično. tako da će psiholog koji bude prišao studiji po toj metodi i koji će morati da se bori s poteškoćama koje. Stanovit broj definicija te vrste bio je predložen počam još od Aristotela. jer mi volimo da se smijemo. Kako je metoda po kojoj je postupao g. i tako dalje. tema pruža opštu definiciju. ili zbog nekog potpuno slučajnog odnosa s nekom drugom stvari koja je bila slična onoj prvoj. ne pruža način da se definisani objekt konstruiše. Za uzvrat. Filozof koji je zahvati da je okuša naći će uostalom u njoj. on se svjetluca. ako mu . Mislio sam da sam zapazio kako ti razni postupci pretstavljaju isto toliko raznih varijacija na jednu opštiju temu.. da ovako dobivena definicija može da se. kao što su definicije dobivene drugom metodom bile preširoke. To je veselje. str. ponovno iznosimo suštinu odgovora koji smo objavili u istoj reviji**): "Komično može da se definiše na osnovu jednoga ili većeg broja opštih obilježja. Iv Delaž suprotstavio je našem shvatanju komičnoga definiciju na kojoj se on sam zaustavio: "Da bi jedna stvar bila komična. u vještini klovna. neće biti bez koristi da pokažemo u čemu se razlikuje naša od te metode. On je isto tako neka pjena na bazi soli. da ona može da pruži i dovoljan uslov. površinske pobune. 10-KI-1919. Ona će se pričiniti suviše uskom jer. POGOVOR UZ DVADESET TREĆE IZDANJE O DEFINICIJI KOMIČNOG I O METODI PRIMIJENJENOJ U OVOM DJELU U jednom interesantnom članku u Revl di moa*) g. i pored male količine materije. koja u ovom slučaju pretstavlja konstruktivno pravilo. sv. treba da između učinka i uzroka postoji nesklad". XX. on će stegnuti komično mjesto da ga ogradi u jedan više-manje :širok krug. Kao svaka pjena. A dokaz za to je naročito u tome što nijedna od njih. da se komično proizvede*). koliko ja znam. postupke kako se proizvodi komično. mada kazuju istu stvar. Ona će zadovoljiti . Bilo kako bilo. Mi. smiješna po svojoj unutrašnjoj strukturi. pričini suviše uska.jedan od zahtjeva logike u pogledu definicije: ona će ukazati na neki nužan uslov. mjesto da jednom za svagda svrši sa komičnim na taj način da ga obuhvati jednom formulom. uopšte uzeto. s obzirom na usvojenu metodu. vidljivih spolja. •*) Ibiđ. Kad obilježja o kojima govorimo prikuplja pronicljiv posmatrač. i dokazao da su oni smiješni po sličnosti s onim što je smiješno samo po sebi. Dokaz je za to u tome što su te definicije u većini podjednako *) Revue du Mols.a to je već nešto. :Kad bude primijenio svoju teoriju na primjere koji mu budu predočeni. Ja ne vjerujem. mehanizam asocijacija ideja u ovoj je oblasti krajnje komplikovan. On ocrtava istovremeno promjenjljivi oblik tih poremećaja. Delaž pri izvođenju ove definicije ista kojom se služila većina teoretičara smiješnoga. beskonačni su slučajevi ponovog izbijanja komičnog. str. Naglasio sam temu da bih pojednostavio stvar.

Ribot: La psychologie des sentiments.su mnoge od njih nedovoljne. Allin: The psychologie of laughing. od istoga pisca: Psychologie derKomik (Philosophische Monatshefte. knj. tickling and the comic (American Journal o f Psychologie. a metoda objašnjavanja o kojoj sam maloprije govorio ne rasvjetljava tu malu misteriju. pr. I. IX. fr. Penjon: Le rlre et la llberte (Revue philosophigue. 295 i si. zašto bi "nesklad" kao takav izazvao sa strane svjedoka tako specifičnu manifestaciju kao što je smijeh. II). Cf. kako . Bain (A. II. Ostaje. Courđaveaux: Etudes sur le comigue. da pronađemo koji naročiti uzrok nesklada proizvodi komičan efekat. str. 1891. Sve sam to htio da imam. Spencer: Essais. Studien. 249 i si. u vidu". 342 i si. Taj sam pothvat pokušao da izvedem. LITERATURA Hecker: Physiologie und Psychologie des Lachens und des Komischen. 1897. Lipps: Komlkmund Humor. 1897). dakle. Pogovor 115 epitet i sasvim odgovarao (uvijek se nađe takav koji odgovara): potrebno je da se izvede analiza. str. pružiti način kako da se proizvede komično. 1873. jednim gestom kojim samo malo zastrašuje. 1875. pr. februar 1895). pošto na njega društvo reaguje jednom kretnjom koja po svemu ima vid defanzivne reakcije. Dumont: Theorie scientifique de la sensibilite. Jer čudno je što se ljudi smiju. . 202 i si. naprimjer. istovremeno kad sam htio odrediti kaka se postupa da se proizvede smiješno. Ne mogu da vidim.. 1893. 1885. Stanley Hali and A. 1875. kod gledalaca ostavljali nepomične mišiće lica. str. Kraepelin: Zur Psychologie des Komischen (Philos. Physiologie du rlre. Lacombe: Du comigue et du spirituel (Revue de metaphysigue et de morale. dobre osobine ili mane. knj. Meredith: An essay on Comedy. od istoga pisca: Les causes du rlre. 1885). i čovjek može da bude siguran da je izveo savršeno tačnu analizu kad je u mogućnosti da elemente ponovno složi u cjelinu. 1896. Philbert: Le rlre. na nekoliko mjesta u našoj knjizi.): Les emotions et la volonte. tražio takođe kakva je namjera društva kad se smije. dok bi tolika druga svojstva. "Dodajem da sam. a moći ćema stvarno da ga pronađemo samo ako pomoću toga uzroka mognemo objasniti zašto se u takvom slučaju društvo smatra pobuđenim da se izjasni. fr. 1897). XXIV.pođe za rukom. t. 1898 cf. Melinand: Pourguoi rlt-on? (Revue des Deux-Mondes. 1883. Postupaće sa strogošću i tačnošću naučnika koji ne misli da je u poznavanju neke stvari postigao -uspjeh kad joj je prišlo ovaj ili onaj epitet. 1862. str. knj. makar joj taj *) Mi smo ukratko pokazali. Mora da u uzroku smiješnoga postoji neki atentatorski elemenat (i to specifično atentatorski) na društveni život.

421-441). Reponse a l' article precedent (Revue du mois. XX. Hollingworth: Judgments of the Comic (Psychological Revieut. 2 izdanje 1912). i A. Eastman: The sense of humor. 1899). 1905. 1907. str. die gesamte Psychologie. XX. Tuzla. XXII. Delage: Sur la nature du comique (Revue du mois. Bergson: A propos de "la nature du comigue". 601-634). knj. str. XVIII. Phys.Ekspanzivna snaga smiješnoga GLAVA DRUGA Komično u situaciji i komično u riječima GLAVA TREĆA Smiješno u karakteru Pogovor Literatura 75 113 117 Anri Bergson O SMIJEHU Naslovna strana: Branko Subotić Tehnički urednik: Milica Ristić Korektor: Divna Lubura Za izdavača: Slobodan Stojnić Štampa: Štamparsko pređuzeće "Grafičar". knj. 1910. 1904). Kallen: The aesthetic principle in comedy (American Journal of Psychology. 35118). Štampanje završeno jula 1958 godine. knj. od L. 1910. XVII. XVIII. knj. Sully (James): An essay on laughter. str. Bawden: The comic as illustrating thesummation-irradation theory of pleasure-pain (Psychological Review. J. vol. 1902.Smiješno u oblicima i smiješno u po kretima . Djelomično obnovljen u ovom izdanju. XVIII. 1905. 137-157). str. Kline: The psychology o f humour (American Journal of Psyology. Baldensperger: Les definitions de l' humour (Etudes d' histoire litteraire. der Sinnesorgane. 1907.): Der Witz und seine Eeziehung zum Umbewusten. 1902 (fr. str. I). Literatura Freud (Sigm. Martin (L. 1919. 411^127). Terrier: Essay sur le rire. f. f. pr. knj. Cazamian: Pourquoi nous ne pouvons definir l' humour (Revue germanique. XX. knj. 1919. str.XXV). knj. 1911. 1911. 132-156). u. Schauer: Ueber daš Wesen der Komik (Arch. Ueberhorst: Daš Komische. knj. XVI. str. knj.): Psychologie of Aesthetics: The comic (American Journal of Psychology. str. . 1899. 1906. 514-517). 1921. Psych. str. 1906. 336-346). 41 SADRŽAJ Strana 5 Predgovor GLAVA PRVA O smiješnom uopšte . Gaultier: Le rire et la caricature. 337-354). Dugas: Psychologie du rlre. Heymans: Zur Psychologie der Komik (Zeltschr.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful