You are on page 1of 41

PREDAVANJA IZ MEHANIKE

FLUIDA za studente RGNF-a

Interna skripta, dio 2: Teorija fluida u


gibanju. Statika fluida.

Željko Andreić

2008.
Dozvoljeno je preuzimanje sa web-a i ispis za vlastite potrebe
studenata. Sva ostala autorska prava zadržavaju autor i RGNF.
2
Glava 1

Fluid u gibanju

1.1 Model kontinuuma i čestice fluida


Prije nego što se krene sa proučavanjem ponašanja fluida u realnim uvjetima, podsjetit će
se na najosnovnije idealizacije i pojednostavljenja koja se koriste da bi se lakše razumjelo
kako se fluid ponaša. To je u prvom redu model kontinuuma na kojem se zasniva mehanika
kontinuuma. Pojam kontinuuma zasniva se na ideji da se tvar može dijeliti na sve manje i
dijelove, a da pritom svojstva tvari ostaju nepromijenjena. Mi danas znamo da je to netočno
jer se svaka tvar sastoji od atoma i molekula koje pretstavljaju najmanju moguću česticu te
tvari. Pritom molekula (u rjedem slučaju atom) pokazuje ista kemijska svojstva kao i veća
količina te tvari. Nažalost, moderna fizika je pokusima pokazala, a teorijom i u dobrom dijelu
objasnila, da to ne vrijedi za fizikalna svojstva te iste tvari. Naime, kad veličina čestice
tvari postane manja od mikrometra počinju se pokazivati efekti i pojave koje veće čestice ne
pokazuju. Ovo moderno područje naziva se različitim imenima (mezofizika, nanofizika i sl.)
a bavi se svojstvima čestica čije veličine se kreću od nekoliko molekula do otprilike jednoga
mikrometra.
Što se tiće mehanike fluida, dimenzije čestica i pojava sa kojima se ona bavi su mno-
gostruko veće od gore spomenutih, pa se efekti atomske strukture tvari mogu zanemariti. To
omogućava da se fluid promatra kao kontinuum, što poprilično pojednostavljuje matematički
alat koji je potreban za opis njegova ponašanja. Pritom se ipak ne smije zaboraviti da veličine
objekata i duljine preko kojih dolazi do primjetne promjene fizikalnih varijabli kojima se
opisuje odredeni problem moraju biti znatno veće od dimenzija molekula koje proučavani
fluid tvore, odnosno veće od mikrometra u općem slučaju.

Slika 1.1: Čestica fluida je vrlo mala a njezin oblik ne mora biti stalan, ali masa te čestice
mora biti sačuvana (nepromjenjiva).

3
4 GLAVA 1: FLUID U GIBANJU

U pojednostavljenju mehanike kontinuuma definira se česticu fluida kao vrlo malu česticu,
čiji oblik ne mora biti stalan, ali se zahtijeva da masa takove čestice bude konstantna (ne-
promjenjiva).

Slika 1.2: Definicija elementa puta (lijevo), površine (sredina) i volumena (desno).

Isto tako se koristi infinitezimalno male dužine, površine ili volumene, koje nazivamo i
elementima dužine (površine ili volumena), a definira ih se kao infinitezimalno malu dužinu,
površinu ili volumen. Kod dužine se koristi oznaku ds jer vrlo često probleme na dvodimen-
zionalnim ili trodimenzionalnim krivuljama promatramo kao jednosimenzionalni problem,
a u tom slučaju element dužine najčešće nije u smjeru x-osi. Za razliku od toga element
površine obično se definira tako da mu stranice leže u smjeru koordinatnih osi, pa tu koris-
timo uobičajene oznake dx i dy, a na isti se način onda definira i element volumena. Osim
matematičke jednostavnosti, prednost definiranja elemenata površine odn. volumena tako
da su im stranice paralelne koordinatnim osima je da je onda površina (volumen) takvoga
elementa jednostavno:

dA = dx · dy (1.1)
odnosno:

dV = dx · dy · dz = dA · dz (1.2)

1.2 Sile koje djeluju na česticu fluida u gibanju


Na slici 1.3 je prikazana elementarna čestica fluida koju tok fluida nosi kroz prostor. Pritom
je brzina gibanja čestice opisana funkcijom ~v (x, y, z, t), a gibanje se odvija po putu ~s. U
analizi njenoga gibanja polazi se od drugoga Newtonovog aksioma:

d~v
F~ = m~a = m (1.3)
dt
Aksiom 1.3 primijeni se na elementarnu česticu, a analiza se radi tako da masu te čestice
držimo konstantnom. Ako je masa elementarne čestice označena sa dm, može se pisati:

d~v
dF~ = dm (1.4)
dt
gdje je d~v /dt ukupno ubrzanje čestice. Ono se u mehanici fluida naziva i materijalno
ili supstancijalno ubrzanje. Kako se kod ukupnoga ubrzanja radi o potpunom diferencijalu,
može ga se razdvojiti na prostorni i vremenski dio:
1.3: EULER-OVA JEDNADŽBA 5

Slika 1.3: Elementarna čestica fluida nošena tokom fluida kroz prostor.

d~v ∂~v ∂~v ∂~r


= + (1.5)
dt ∂t ∂~r ∂t
Prvi član desne strane jednadžbe 1.5 naziva se lokalno ubrzanje. On opisuje ubrzanje
koje čestica fluida dobija relativno prema okolnim česticama. Postoji li ovaj član, radi se o
nestacionarnom tečenju.
Drugi se član naziva konvektivno ubrzanje. On opisuje ubrzanje koje čestica dobija zbog
strujanja fluida kao cjeline.

1.3 Euler-ova jednadžba


Gibanje fluida posljedica je raznih sila koje na fluid djeluju. Te sile su najčešće:

• tlak. Tlak u fluidu nastaje usljed njegove vlastite težine ili vanjskih sila, a karakter-
istično za njega je da djeluje uvijek okomito na plohu na kojoj ga se promatra.

• masene sile. Masene sile su one sile koje su proporcionalne masi na koju djeluju. U
masene sile se ubrajaju sila teža odn. gravitacija i inercijske sile (centrifugalna sila,
Coriolisova sila i sl.).

• viskozne sile ili sile unutarnjega trenja u fluidu.

• elastične sile koje dolaze od kompresibilnosti fluida i uglavnom su važne samo kod
kompresibilnih fluida (plinovi).

Ove sile djeluju na cijeli fluid, no da bismo mogli donijeti barem najosnovnije zaključke o
rezultatima tog djelovanja moramo se za početak ograničiti na malenu česticu fluida. Neka
ona ima oblik kvadra stranica dx, dy i dz, koje ćemo radi jednostavnosti smjestiti u smjerove
koordinatnih osi (slika 1.4).
6 GLAVA 1: FLUID U GIBANJU

Masa razmatrane čestice fluida je:

dm = ρdxdydz (1.6)
i nju će se u daljnjem razmatranju držati konstantnom. Na nju djeluju tlačne sile (uvijek
okomito na odgovarajuće plohe kvadra) i sile mase, sa hvatištem u središtu kvadra. Masene
sile opisuje se ubrzanjem koje one proizvode, pa je:

F~
~am = (1.7)
m
gdje je F~ ukupna sila koja djeluje na kvadar. Kako je masena sila po definiciji propor-
cionalna masi, u gornjoj definiciji ostaje samo ubrzanje koja ona proizvodi, bez potrebe da
uopće bude poznata masa kvadra.
Naprimjer, za silu težu je:

F~ = −mg~k (1.8)
pa je za nju:

−mg~k
~am = = −g~k (1.9)
m

Slika 1.4: Sile koje u x-smjeru djeluju na elementarni volumen fluida.

Pogledajmo sada ravnotežu sila za našu česticu fluida. Sile koje na nju djeluju pritom
se rastavlja na komponente pa gleda ravnotežu za svaku komponentu posebno. Za x smjer
tako nalazimo (slika 1.4):

max = p2 dydz + Fx − p1 dydz (1.10)


1.3: EULER-OVA JEDNADŽBA 7

no, masa razmatrane čestice dana je jedn. 1.6, a masena sila u jedn. 1.7. Uz to, tlak
treba razviti u Taylorov red i zadržati sao prvi član:

∂p
p2 = p1 + dx (1.11)
∂x
Uvrštavanjem u jedn. 1.10 i sredivanjem dobije se:

∂p
amx ρdxdydz − dxdydz − ρdxdydzax = 0 (1.12)
∂x
gdje je amx ubrzanje koje izaziva masena sila, a ax ukupno ubrzanje čestice fluida. Daljn-
jim kračenjem i preslagivanjem uz činjenicu da je:

dvx
ax = (1.13)
dt
dobije se na kraju x-komponenta Eulerove jednadžbe:

1 ∂p dvx
= amx − (1.14)
ρ ∂x dt
a na isti način dobije se i ostale dvije komponente (y,z):

1 ∂p dvy
= amy − (1.15)
ρ ∂y dt

1 ∂p dvz
= amz − (1.16)
ρ ∂z dt
Konačno, ove tri jednadžbe može se objediniti u vektorskom zapisu kao:

1 ~ ~v
grad(p) = ~am − (1.17)
ρ dt
ili

1~ ~v
∇(p) = ~am − (1.18)
ρ dt

1.3.1 Eulerova jednadžba u kvazi-jednodimenzionalnom slučaju


Čestica fluida na svom putu kroz prostor opisuje putanju koja se može prikazati kontinuira-
nom krivuljom. Znade li se kako ta krivulja izgleda, može se položaj čestice fluida na njoj
opisati samo s jednom varijablom, koja pretstavlja put prevaljen po toj krivulji kao fumkciju
vremena. Zato se ovakav slučaj naziva kvazi-jednodimenzionalnim.
U jednoj dimenziji Euler-ova jednadžba postaje

1 dp dv
= am − (1.19)
ρ ds dt
U kvazi-jednodimenzionalnom slučaju mora se biti oprezan jer ubrzanje ne mora biti u
smjeru putanje čestice. Prema tome, u ovom slučaju am je komponenta ubrzanja masene
sile u smjeru putanje čestice fluida.
8 GLAVA 1: FLUID U GIBANJU

Slika 1.5: Čestica fluida ”zamrznuta” u jednom vremenskom trenutku. Krivulja ~s pretstavlja
put te čestice u prostoru. Radi jednostavnosti je prikazan dvodimenzionalan slučaj gibanja
čestice.

1.3.2 kvazi-jednodimenzionalna Eulerova jednadžba za fluid u polju


sile teže
U slučaju sile teže, ubrzanje je konstantno (g=9,81 ms−1 ) i usmjereno vertikalno prema
dolje. Ako je α kut koji tangenta na krivulju, po kojoj se čestica giba, zatvara s vertikalom,
komponenta ubrzanja u smjeru krivulje je g cos α. Pritom treba paziti je li se čestica ubrzava
(komponenta je u smjeru gibanja čestice) ili se usporava (komponenta ubrzanja je suprotna
smjeru gibanja čestice). U situaciji sa slike 1.6, sila teža usporava česticu fluida, pa je:

am = −g cos α (1.20)
i Eulerova jednadžba postaje:

1 dp dv
= −g cos α − (1.21)
ρ ds dt
Diferencijal brzine može se rastaviti na lokalni i konvektivni dio:

d~v ∂v ∂v ∂s
= + (1.22)
dt ∂t ∂s ∂t
što, uz uvažavanje činjenice da je ∂s/∂t = v, daje:
à !
1 dp ∂v ∂v
= −g cos α − +v (1.23)
ρ ds ∂t ∂s
Primijeti li se sada još da je:

dz
cos α = (1.24)
ds
1.3: EULER-OVA JEDNADŽBA 9

Slika 1.6: Gibanje čestice fluida po krivulji ~s uz djelovanje ubrzanja sile teže, g. Po dogovoru
smjer sile teže definiran je kao smjer -z osi pa se zato na ovom dvodimenzionalnom prikazu
koriste osi z i x.

pa se, uz prebacivanje svih članova na lijevu stranu i množenje sa ds dolazi do kvazi-


jednodimenzionalne Eulerove jednadžbe za fluid u polju sile teže:
1 ∂v
dp + gdz + ds + vdv = 0 (1.25)
ρ ∂t
Integracijom se može dobiti i integralni oblik jednadžbe 1.25:

v 2 Z dp Z
∂v
+ + gz + ds = konst. (1.26)
2 ρ ∂t
10 GLAVA 1: FLUID U GIBANJU
Glava 2

Statika fluida

Statika je u fizici disciplina koja se bavi proučavanjem tijela u stanju mirovanja. To znaći
da brzine i ubrzanja ne postoje, što je matematički formulirano kao:

~v = 0 ~a = 0 (2.1)
Uvrsti li se ovaj uvjet u Eulerovu jednadžbu 1.18, dobije se Eulerovu jednadžbu za fluid
u mirovanju:

~
∇(p) = ρ~am (2.2)
Ili pisano po komponentama:
∂p
= ρamx (2.3)
∂x
∂p
= ρamy (2.4)
∂y
∂p
= ρamz (2.5)
∂z

2.1 Statička Eulerova jednadžba za polje sile teže


U realnim situacijama najčešće je jedina masena sila koja djeluje na fluid, sila teža. Dogov-
orno je u takovim problemima kartezijev koordinatni sustav postavljen tako da je xy ravnina
horizontalna a +z os pokazuje prema gore (vertikalno), suprotno smjeru djelovanja sile teže.
To znači da je:

~am = −g~k (2.6)


odnosno:

amx = amy = 0 amz = −g (2.7)


pa je uvrštavanjem u skalarni oblik Euler-ove jednadžbe za fluid u mirovanju:
∂p ∂p
= =0 (2.8)
∂x ∂y

11
12 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

i:
∂p
= −ρg (2.9)
∂z
To znaći da je tlak u fluidu koji miruje konstantan na vodoravnoj (xy) ravnini. Isto tako,
kako se tlak mijenja samo u z smjeru (jednadžba 2.9!) parcijalna derivacija po z postaje
jednaka punoj derivaciji pa se jednadžbu 2.9 može prepisati kao:
dp
= −ρg (2.10)
dz
Nakon množenja sa dz i formalne integracije dobije se jednadžbu statičke ravnoteže za
fluid:
Z
p=− ρgdz (2.11)

Ova jednadžba je rješiva ako je poznato kako gustoća ovisi o z. Za slučaj tekućine (uz
pretpostavku potpune nekompresibilnosti) ρ je konstantan, pa se dobije poznatu jednadžbu
hidrostatičke ravnoteže za tekućinu:

p = −ρgz (2.12)
Konstanta integracije je odabrana tako da z=0 odgovara slobodnoj površini tekućine
(slika 2.1).

Slika 2.1: Kartezijev koordinatni sustav sa položajem referentne ravnine. Smjer ubrzanja
sile teže je naznačen vektorom ~g .

Da se izbjegne negativan predznak (koji dolazi od toga da je ubrzanje sile teže usmjereno
u -z smjeru), u praksi se ponekad koristi dubina h, koja se mjeri od najviše točke koja nas
u nekom problemu zanima (obično površina tekućine) prema dolje (h = −z) pa jednadžba
hidrostatske ravnoteže za tekućinu postaje

p = ρgh (2.13)
2.1: STATIČKA EULEROVA JEDNADŽBA ZA POLJE SILE TEŽE 13

Horizontalna (xy) ravnina u kojoj leži ishodište tako postavljenoga koordinatnog sustava
naziva se referentna ravnina i na skicama se označava sa 0–0 (slika 2.2), i najčešće se podudara
sa slobodnom površinom tekućine.

Slika 2.2: Nestandardni kartezijev koordinatni sustav koji umjesto visine z koristi dubinu h,
s položajem referentne ravnine. Smjer ubrzanja sile teže je naznačen vektorom ~g .

U praksi se medutim uglavnom koristi bolji način izbjegavanja negativnoga predznaka, a


to je, da se referentna ravnina postavi u ili ispod najniže točke analiziranoga sistema. Kod
manjih proračuna referetna ravnina stavlja se u najnižu točku problema (slika 2.3), a kod
većih, pogotovo ako su u cjelo razmatranje uključene i druge struke, kao z koordinata koristi
se nadmorska visina. U tom slućaju z koordinata poprima samo pozitivne vrijednosti
(iako se kod korištenja nadmorske visine mogu pojaviti negativne vrijednosti, primjerice ako
se radi o depresijama, bušotinama ili objektima ispod razine morske površine.
14 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

Slika 2.3: Najčešće korišten kartezijev koordinatni sustav koji referentnu ravninu postavlja u
najnižu točku problema. Smjer ubrzanja sile teže je naznaćen vektorom ~g . Zbog praktičnosti
u računanju ovaj se koordinatni sustav najčešće koristi.
2.2: PASCALOV ZAKON 15

2.2 Pascalov zakon

Slika 2.4: Ilustracija Pascalova zakona. Dode li do bilo kakve promjene tlaka u proizvoljnoj
točci T1 , mora se i u svakoj drugoj proizvoljnoj točci T2 tlak promijeniti za isti iznos da bi
ravnoteža ostala sačuvana. U protivnom bi došlo do pomicanja (tečenja) tekučine, što se
kosi sa pretpostavkom da je ona u stanju mirovanja.

Zamislimo si da imamo neku tekućinu u stanju mirovanja (slika 2.4). U njoj se proizvoljno
odaberu dvije točke, T1 i T2 . Ukupni hidrostatski tlakovi u njima su:

p1 = pv + ρgh1 i p2 = pv + ρgh2 (2.14)


Njihova razlika je:

∆p = p2 − p1 = ρg(h2 − h1 ) (2.15)
Ako se sad, iz bilo kojega razloga, tlak u točki T1 promijeni za neki iznos ∆pT 1 , a tlak
u točki T2 za ∆pT 2 , a želimo da tekučina ostane u stanju mirovanja, razlika tlakova ∆p se
ne smije promijeniti (u protivnom Eulerova jednadžba hidrostatike više nije zadovoljena)!.
Neka su novi tlakovi:

p1 = pv + ρgh1 + ∆pT 1 i p2 = pv + ρgh2 + ∆pT 2 (2.16)


Njihova je razlika sad:

∆p = p2 − p1 = ρg(h2 − h1 ) + (∆pT 2 − ∆pT 1 ) (2.17)


Ako se ta razlika ne smije promijeniti, mora biti:

(∆pT 2 − ∆pT 1 ) = 0 odnosno ∆pT 2 = ∆pT 1 (2.18)


Drugim riječima, svaka promjena tlaka u nekoj točki tekućine se u istom iznosu prenosi
kroz cijeli volumen te tekućine. Ova činjenica se naziva Pascal-ov zakon i ima vrlo veliku
primjenu u svim vrstama hidrauličkih strojeva.
16 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

2.3 Mjerenje tlaka

Slika 2.5: Princip rada barometra.

Najjednostavniji uredaj za mjerenja atmosferskog tlaka je barometar. On se sastoji od


staklene cijevi koja je s gornje strane zatvorena. Cijev se potpuno napuni tekućinom i privre-
meno zatvori. Nakon toga se okrene, uroni u posudu koja je napunjena istom tekućinom i čep
se ukloni. Kod toga se tekućina u cijevi spusti, a iznad nje ostaje prazan prostor (vakuum).
Nakon uspostavljanja ravnoteže stupac tekućine u cijevi je u ravnoteži sa atmosferskim
tlakom pa . Kako je tlak u praznom prostoru u cijevi iznad tekućine 0 (uz zanemarivanje
tlaka para tekućine!), jednadžba ravnoteže glasi:

pa = ρgh (2.19)
Kako su ubrzanje sile teže i gustoća tekućine poznati, mjerenjem visine stupca tekućine
u cijevi može se izravno odrediti atmosferski tlak pa . Kao tekućina se najčešće koristi živa
jer je zbog njezine visoke gustoće stupac tekućine razumne visine od oko 760 mm. Uz to je
tlak para žive na temperaturama koje se pojavljuju u prirodi zanemariv. Postoje i primjeri
korištenja drugih tekućina, najčešće vode, no takovi barometri su nezgrapni zbog velike
visine (oko 10 m) i potrebe za korekcijama zbog tlaka para tekućine koje ovise o vanjskoj
temperaturi.
Ovaj je instrument davne 1643. godine predložio talijanski znanstvenik Evangelista Tor-
ricelli, pa se on po njemu često puta naziva i Torricellijev barometar, a do nedavno je u
upotrebi bila i jedinica za tlak koja se nazivala 1 Torr. Ona je bila jednaka tlaku koji
roizvodi stupac žive visine 760 mm. Danas se umjesto ove jedinice koristi jedinica Bar, pri
čemu vrijede ove relacije:
1 Bar = 105 Pa 1 mBar = 100 Pa
U meteorologiji se koristi i tzv. standardna atmosfera srednji atmosferski tlak na
morskoj površini uz temperaturu od 0 ◦ C. Standardna atmosfera jednaka je tlaku od 101
2.3: MJERENJE TLAKA 17

325 Pa. Atmosferski tlak mijenja se iz trenutka u trenutak i ovisi o mnogim faktorima:
nadmorskoj visini, temperaturi, vlažnosti, meteorološkim uvjetima i dr. Najizraženije je
opadanje tlaka s nadmorskom visinom. U najjednostavnijem modelu (izotermna atmosfera)
atmosferski tlak eksponencijalno opada s nadmorskom visinom:
z
p(z) = p(0)e− H (2.20)
Konstanta H naziva se tlačna skala visine i iznosi 7,4 km. Ako je nadmorska visina mala
(z ¿ H) jednadžba (2.20) se može pojednostaviti:
z
p(z) = p(0)(1 − ) (2.21)
H
Odnosno, atmosferski tlak se smanjuje za 1 mBar svakih 7,4 metra visine. Na osnovi
ovoga zakona nekad su se odredivale visine planinskih vrhunaca, a i danas ga koriste am-
aterski visinomjeri koji rade na principu mjerenja tlaka.

Slika 2.6: Princip rada piezometra. Kod piezometra je nužno da je cijev piezometra okomita
na cijev u kojoj se tlak mjeri, te da cijev piezometra NE ulazi u tu cijev. Piezometarski tlak
uvijek se mjeri od osi cijevi.

Za mjerenja malih tlakova koristi se piezometar. Radi se o cijevi promjera većega od 1


cm (da se izbjegnu problemi s kapilarnim dizanjem razine tekućine!) okomito montiranoj
na cijev ili rezervoar u kojem se mjeri tlak. Okomitost piezometra posebno je bitna ako
se tekućina u cijevi giba jer kod koso postavljenoga piezometra dolazi do krivih očitanja
18 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

zbog doprinosa dinamičkoga tlaka. Tekućina iz cijevi ujedno služi i kao mjerna tekućina.
Piezometarska cijev je često puta prozirna radi lakšega očitanja visine stupca tekućine, koji
se uvijek mjeri prema osi (sredini) cijevi. Kako je gornji kraj piezometarske cijevi otvoren,
piezometar mjeri relativni tlak tekućine u cijevi prema atmosferskom tlaku. Znade li se
visina stupca tekućine z, piezometarski tlak je dan izrazom:

p = ρgh (2.22)
Ne zaboravimo da je piezometarski tlak relativan. Apsolutni tlak u cijevi je naravno

paps = ρgh + pa (2.23)

Slika 2.7: Manometar je varijacija piezometra. Često se koristi kad je potrebno mjeriti tlak
plina. I ovdje je nužno da je cijev manometra bude okomita na cijev u kojoj se tlak mjeri.

Varijacija piezometra kod koje je mjerna cijev montirana bočno na cijev u kojoj se mjeri
tlak naziva se manometar. Manometar omogućava i mjerenje tlakova plinova i podtlaka (tlak
niži od atmosferskoga naziva se podtlak) u cijevi.
Ukoliko se u cijev manometra ulije tekućina velike gustoće (živa ili sl.), moguće je mjeriti
i velike tlakove (1-2 bara). Račun tlaka nešto je složeniji jer imamo posla sa stupcima dvije
različite tekućine:

p = ρ2 gh2 − ρ1 gh1 (2.24)


gdje je ρ1 gustoća fluida u cijevi, a ρ2 gustoća mjerne tekućine.
Za tlakove veće od 1-2 bar-a koriste se mehanički ili elektronički tlakomjeri.
2.3: MJERENJE TLAKA 19

Slika 2.8: Ako je u cijevi manometra gušća tekućina (npr. živa ili sl. ), mogu se mjeriti i
veliki tlakovi.
20 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

2.4 Sile hidrostatskoga tlaka


Silama hidrostatskoga tlaka nazivaju se sile koje su posljedica djelovanja statičkoga tlaka flu-
ida na tijela u i oko fluida. Kod plinova je zbog malene gustoće doprinos hidrostatskoga tlaka
zanemariv pa je tlak u otvorenoj posudi ispunjenoj plinom jednak tlaku okolne atmosfere, a
tlak u zatvorenoj posudi u svim njezinim točkama jednak.

2.4.1 Hidrostatska sila na dno posude

Slika 2.9: Sila na ravno dno otvorene posude koja sadrži tekućinu.

Zamislimo si posudu ravnoga dna u kojoj se nalazi tekućina dubine h. Kako je posuda s
gornje strane otvorena, na površini tekućine tlak je jednak atmosferskom tlaku pa , a relativni
hidrostatski tlak na dnu posude je:

p = ρgh (2.25)
gdje je ρ gustoća tekućine a h njezina dubina. Nadalje, ako je ukupna površina dna
posude A, sila koja djeluje na dno je jednostavno umnožak tlaka i površine:

F = pA = ρghA (2.26)
a sila je u smjeru normale na dno prema van iz tekućine. Ova sila uopće ne ovisi o količini
tekućine u posudi, već samo o njenoj dubini. Imaju li posude različitih oblika istu površinu
dna, i ako su napunjene tekućinom do iste dubine, sila na dno će u svakoj posudi biti ista.
Ovo je na prvi pogled zbunjujuće jer je očito težina tekućine u svakoj posudi drugačija, pa će
medusobno vaganje bilo koje dvije različite posude očito pokazati neravnotežu! Ovaj pokus
naziva se hidrostatski paradoks, a objašnjenje mu je skriveno u silama koje se kroz stijenke
posuda prenose u smjeru u kojem se stijenka proteže. Stijenke posuda su krute pa mogu
prenositi takve sile. Ukupni zbroj (tj. integral) komponente sile na stijenke posude prema
dolje uvijek je jednak težini tekućine u posudi, a horizontalna komponenta je uvijek 0!
2.4: SILE HIDROSTATSKOGA TLAKA 21

Slika 2.10: Ilustracija hidrostatskog paradoksa.

Ako je posuda zatvorena, rezultantnu silu na dno mora se računati uz pomoć razlike
apsolutnih tlakova jer vanjski tlak (atmosferski) i unutarnji tlak (tlak plina iznad tekućine)
ne moraju biti jednaki. S unutarnje strane na dno posude djeluje tlak po :

po = ρgh + pu (2.27)
a s donje strane na dno posude izvana djeluje atmosferski tlak pa . Njihova razlika je (ovi
tlakovi djeluju u medusobno suprotnim smjerovima!):

p = ρgh + po − pa (2.28)
pa je rezultantna sila na dno zatvorene posude:

F = pA = (ρgh + po − pa )A (2.29)
22 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

Slika 2.11: Hidrostatska sila na dno zatvorene posude.


2.4: SILE HIDROSTATSKOGA TLAKA 23

2.4.2 Hidrostatska sila na ravne stijenke

Slika 2.12: Hidrostatska sila na ravnu bočnu stijenku.

I ovdje ćemo se baviti relativnim tlakom, jer jednaki atmosferski tlak djeluje na slobodnu
površinu tekućine i na vanjsku plohu stijenke.
Prije početka samog računa postavimo si koordinatni sustav. To se učini tako da se
koordinatni sustav stavi u ravninu stijenke. x-os neka ide u horizontalnom smjeru, a y-os
neka ide ”prema dolje” po plohi jer se tako izbjegava predznak ”-” u računu hidrostatskoga
tlaka. I na kraju, ishodište se postavi tako da se nalazi na slobodnoj površini tekućine.
Pogledajmo sad neki proizvoljni element površine stijenke dA = dxdy, koji se nalazi na
dubini h. Sila koja djeluje na taj element površine je:

dF = pdA = ρghdxdy (2.30)


Smjer djelovanja sile je u smjeru normale na stijenku prema van, a kako se radi o ravnoj
plohi taj je smjer za sve dijelove plohe isti, pa se ukupnu silu može naći zbrajanjem sila koje
djeluju na sve elemente plohe:
Z Z x2 Z ymax
F = ρghdxdy = ρghdxdy (2.31)
A x1 0
Da se ovaj dvostruki integral može riješiti, mora se povezati dubina u tekućini s koordi-
natom y na stijenci. Iz slike 2.12 vidi se da je:

h = y sin(α) (2.32)
pa nalazimo:
24 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

Z Z x2 Z ymax
F = ρghdxdy = ρgy sin(α)dxdy (2.33)
A x1 0

Pogledajmo prvo jednostavniji slučaj kad je bočna stijenka pravokutnoga oblika. U tom
slučaju integral po osi x daje jednostavno ukupnu širinu plohe koju ćemo označiti sa l pa
imamo:
Z ymax
F = ρgl sin(α) ydy (2.34)
0

što lako riješimo do kraja:


2
ymax
F = ρgl sin(α) (2.35)
2
Da ponovimo, l je ovdje širina plohe u horizontalnom smjeru a ymax je visina plohe pod
tekućinom (mjereno po plohi, dakle koso!). Kako je površina plohe jednaka umnošku lymax ,
i kako je y koordinata geometrijskoga težišta plohe yT = ymax /2 jednadžba (2.34) postaje:

F = ρg sin(α)AyT (2.36)
yT sin(α) = hT je dubina na kojoj se ispod površine tekućine nalazi težište plohe, pa se
na kraju dolazi do jednadžbe:

F = ρghT A (2.37)
Sila na kosu plohu ne ovisi o kutu pod kojim ona stoji, uz uvjet da je njezino težište
uvijek na istoj dubini.
Preostaje nam još odrediti hvatište ove sile te njenu horizontalnu odn. vertikalnu kom-
ponentu. Hvatište se nalazi u točci u kojoj su zadovoljeni uvjeti ravnoteže sila, što znaći
da u toj točci ukupni moment tlačne sile preko cijele plohe mora isčezavati. Što se tiće
horizontalnoga smjera, situacija je jednostavna: kako tlačne sile ovise samo o y-koordinati
(dubini), hvatište je na y-simetrali plohe:

l
Hx = (2.38)
2
Da bismo našli y-koordinatu hvatišta, polazimo od uvjeta ravnoteže momenta u y-smjeru.
Podsetimo se pri tome da je moment sile umnožak okomite komponente sile i njziene udal-
jenosti od točke za koju se moment računa, u ovom slučaju dakle od hvatišta sile:

dM = dF (y − Hy )dy (2.39)
Iz gornje diskusije jasno je da ukupni moment računat preko cijele plohe mora isčezavati
pa je:
Z ymax
dF (y − Hy )dy = 0 (2.40)
0

uz dF = ρg sin αdAy i kračenje konstanti ostaje nam


Z ymax
y(y − Hy )dy = 0 (2.41)
0
s rješenjem:
2.4: SILE HIDROSTATSKOGA TLAKA 25

Slika 2.13: Komponente hidrostatske sile na ravnu bočnu stijenku.

2
Hy = ymax (2.42)
3
Hvatište tlačne sile nije u težištu plohe, već se nalazi ispod njega!
Tlačna sila okomita je na plohu, pa njene komponente lako nademo (slika 2.13:

Fv = F cos α = ρght A cos α (2.43)


gdje je ht dubina na kojoj se nalazi težište plohe. Kako je ht A cos α ukupni volumen
stupca tekućine koji se nalazi iznad plohe, vertikalna komponenta tlačne sile jednaka je
težini tekućine iznad plohe.

Fh = F sin α = ρght A sin α (2.44)


Kako je A sin α površina projekcije plohe na vertikalnu ravninu, horizontalna komponenta
tlačne sile jednaka je umnošku tlačne sile i površine vertikalne projekcije plohe.
Ako je ravna ploha proizvoljnoga oblika pokazuje se da svi gornji zaključci i dalje vri-
jede. Koordinate hvatišta sile i u ovom slučaju nalazimo integracijom preko plohe (sad su ti
integrali naravno nešto složeniji zbog proizvoljnoga oblika plohe):

Cxy
Hx = (2.45)
Ayt
gdje je Cxy centripetalni moment s obzirom na osi x i y:
26 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

Z
Cxy = xydxdy (2.46)
A

Ix
Hy = + yt (2.47)
Ayt
gdje je Ix moment tromosti plohe za x-os:
Z
Ix = y 2 dxdy (2.48)
A

za najčešće oblike ploha obje ove veličine su tabelirane u raznim priručnicima (mehanika,
strojarstvo i sl.).

2.4.3 Hidrostatska sila na zakrivljene stijenke

Slika 2.14: Hidrostatska sila na zakrivljenu plohu.

Zakrivljene stijenke mora se podijeliti na elementarne površine, pa vektorski zbrojiti sile


koje na njih djeluju. Sila na jednu elementarnu površinu je:

~ = pdA~n
dF (2.49)
gdje je ~n jedinični vektor okomit na jediničnu plohu dA. U dijelu literature takva orijen-
tirana ploha se označava vektorskim simbolom dA ~ a pritom je dA
~ = dA~n.
2.4: SILE HIDROSTATSKOGA TLAKA 27

Ako jedinični vektor ~n s koordinatnim osima zatvara kuteve (n,x), (n,y) i (n,z) jediničnu
~ može se raspisati po komponentama kao:
silu dF

dFx = ρghdA cos (n, x)


dFy = ρghdA cos (n, y) (2.50)
dFz = ρghdA cos (n, z)
Medutim, dA cos (n, x) = dAx je projekcija elementarne površine dA na yz ravninu, pa
je:

dFx = ρghdAx
dFy = ρghdAy (2.51)
dFz = ρghdAz
odnosno:
R
Fx = ρg R hdAx
Fy = ρg R hdAy (2.52)
Fz = ρg hdAz
Rješenja integrala za horizontalne komponente tlačne sile su

Fx = ρghT x Ax
(2.53)
Fy = ρghT y Ay
gdje su hT x i hT y koordinate težišta projekcije plohe A na yz odn. xz ravninu, a Ax i Ay
su površine odgovarajuće projekcije. o znači da je horizontalna tlačna sila na zakrivljenu
površinu jednaka tlačnoj sili koja bi djelovala na projekciju te površine na vertikalnu ravninu
koja je okomita na smjer djelovanja tlačne sile. Isti ovaj zaključak dobije se kod analize sila na
ravnu plohu, što još jednom potvrduje ispravnost ovoga računa jer je ravna ploha specijalni
slučaj zakrivljene plohe.
Posvetimo sad malo pažnje vertikalnoj komponenti tlačne sile:
Z
Fz = ρg hdAz (2.54)
hdAz je volumen stupca tekućine iznad elementarne površine dA, pa integral ove veličine
predstavlja volumen tekućine koja se nalazi iznad plohe A. Prema tome, vertikalna kompo-
nenta tlačne sile jednaka je težini tekućine koja se nalazi iznad te plohe:

Fz = ρgV (2.55)
28 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

2.4.4 Hidrostatska sila na stijenku cijevi

Slika 2.15: Hidrostatska sila na stijenku cijevi.

Tlak fluida djeluje okomito na stijenku cijevi. Ako si zamislimo da smo cijev uzdužno
prerezali na dvije jednake polovice, tlačna sila će te dvije polovice htjeti razmaknuti. Ako
promatramo prsten malene visine dz, onda je ukupna tlačna sila na jednu njegovu polovicu
jednaka umnošku tlaka i površine umočenog presjeka plohe kojom je cijev presječena:

dFx = pdzD (2.56)


Tom razmicanju odupire se napetost u stijenci cijevi, koja je jednaka:

dT = sσdz (2.57)
gdje je σ naprezanje materijala stijenke. Kako se poluprstenovi spajaju na dva mjesta,
mora biti:

dFx = 2dT (2.58)


Izjednačavanjem se dobije:
pD
σ= (2.59)
2s
Ako je najveće dopušteno naprezanje materijala stijenke σdop , onda za dani tlak p mini-
malna debljina stijenke cijevi s mora biti:
pD
s= (2.60)
2σdop
2.5: PLUTANJE I RAVNOTEŽA PLUTAJUĆIH TIJELA 29

Ovo je Mariott-ova formula za debljinu stijenke cijevi. Formula vrijedi za cijevi s tankom
stijenkom (ako je s < 0, 1D).
Za dugu cijev koja je zatvorena na krajevima, sličnim postupkom se nalazi da je uzdužno
naprezanje materijala stijenke:

σu = 0, 5σ (2.61)

2.5 Plutanje i ravnoteža plutajućih tijela


2.5.1 Uzgon

Slika 2.16: Sila na tijelo uronjeno u fluid.

Zamislimo si da smo unutar fluida ocrtali zatvorenu plohu proizvoljna oblika. Ta je ploha
ispunjena fluidom pa se može govoriti o nekom ”tijelu” omedenom tom plohom. To se tijelo
očito se nalazi u ravnoteži. Stoga je ukupna tlačna sila koja djeluje na bilo koji vertikalni
presjek toga tijela jednaka nuli. Isto tako, zbog uvjeta ravnoteže vertikalne sile koje djeluju
na to tijelo moraju se poništiti. No, u vertikanom smjeru na zamišljeno tijelo djeluju dvije
sile: težina tijela koja ga vuće prema dolje i rezultantna vertikalna komponenta tlačne sile
koja djeluje prema gore. Te se dvije sile moraju poništiti, pa je očito:
Z
~ = ρV g
pdA (2.62)
A

gdje je ρ gustoća fluida, a V volumen zamišljenoga tijela.


Ako sad iz unutrašnjosti te plohe izvadimo fluid, pa plohu ispunimo nekom drugom tvari
gustoće ρT , situacija u okolnom fluidu neće se promijeniti. To znaći da će na tijelo i dalje
djelovati vertikalna komponenta tlačne sile u istom iznosu kao i ranije, dakle:
30 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

Fu = ρV g (2.63)
Ova sila naziva se uzgon, a pravilo da je uzgon jednak težini istisnute tekućine se po
njegovom otkrivaču naziva Arhimed-ov zakon.
No, iako se uzgon nije promijenio, težina tijela se promijenila jer je ona sad:

GT = ρT V g (2.64)
pa na tjelo u vertikalnom smjeru djeluje ukupna rezultantna sila:

R = Fu − G = gV (ρ − ρT ) (2.65)
Ako je gustoća tijela veća od gustoće fluida, ukupna sila je negativna (djeluje prema dolje)
i tijelo tone. Ako je pak gustoća tijela manja od gustoće fluida, ukupna sila je pozitivna
(djeluje prema gore) i tijelo izranja. Tijelo je u ravnoteži sa okolnim fluidom samo ako je
ukupna sila jednaka nuli, tj. ako je ρ = ρT .
Recimo još na kraju samo to da kod tijela koja plivaju na površini tekućine (tzv. djelomično
uronjena tijela) uzgon i dalje proizvodi volumen istisnute tekućine, što znači da uzgon dolazi
samo od onoga dijela tijela koji je uronjen u tekućinu.

2.5.2 Plutanje

Slika 2.17: Uzgon kod plutanja. Sili uzgona doprinosi samo dio tijela koji je uronjen u
tekućinu (Vu ), dok težina tijela ostaje nepromijenjena.
2.5: PLUTANJE I RAVNOTEŽA PLUTAJUĆIH TIJELA 31

Kod tijela čija srednja gustoća je manja od gustoće fluida u koji su uronjena, sila uzgona
veća je od njihove težine pa se tijelo diže prema gore. Ako je tijelo u zraku (baloni i sl.)
dizat će se sve dok se uzgon, koji s visinom opada zbog smanjenja gustoće zraka, ne izjednači
s težinom tijela. Ako je tijelo uronjeno u tekućinu (plovila, led, drvo i sl.), dići će se sve do
njegove površine tako da dio tijela izviri iznad nje. Kako uzgon ovisi o volumenu istisnute
tekućine, njega proizvodi samo dio volumena tijela koji je ispod površine tekućine pa se na
taj način uspostavlja ravnoteža uzgona i težine tijela. Kaže se da tijelo pluta na površini
tekućine. Jednadžba ravnoteže u tom slučaju glasi:

G=U G = ρt V g U = ρVu g (2.66)

Slika 2.18: Ravnoteža tijela koje pluta: lijevo labilna ravnoteža, sredina stabilna ravnoteža
i desno indiferentna ravnoteža.

Ravnoteža tijela koje pluta zaseban je problem. Ako se hvatište težine tijela nalazi
iznad hvatišta sile uzgona, tijelo je u labilnoj ravnoteži. I najmanje naginjanje tijela iz
ravnotežnoga položaja dovodi do prevrtanja tijela. Ako se pak, hvatište težine tijela nalazi is-
pod hvatišta sile uzgona, tijelo je u stabilnoj ravnoteži. Kod naginjanja tijela iz ravnotežnoga
položaja stvoreni moment sile (najbolje je gledati moment koji stvara sila uzgona oko težišta
tijela) vraća tijelo u ravnotežni položaj.
Ako se hvatište tlačne sile poklopi s težištem tijela, dolazi do stanja tzv. labilne ravnoteže.
Bez obzira kako se tijelo postavi ono je uvijek u ravnoteži!
Problem ravnoteže plutajućih tijela dodatno je zakompliciran time, što se kod zakretanja
tijela mijenja oblik uronjenoga volumena pa se time pomiče hvatište sile uzgona. Tako je
moguće da tijelo bude u stabilnoj ravnoteži čak i ako je težište iznad hvatišta sile uzgona.
32 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

Ova je situacija ilustrirana na slici 2.19 za slučaj tijela (npr. broda) pravokutnoga poprečnog
presjeka. Kod naginjanja broda na desnu stranu, pomiče se težište istisnute vode (tj. hvatište
sile uzgona!) udesno i prema dolje. Istovremeno težište se pomiče lagano ulijevo, pa nastali
moment sila ispravlja brod. Ovo je poželjna situacija i obično je zadovoljena kada je brod
pravilno opterećen (natovaren).

Slika 2.19: Ravnoteža broda. Kod naginjanja stvoreni moment sila vraća brod u ravnotežni
položaj iako je težište iznad hvatišta sile uzgona. To je posljedica premještanja hvatišta
sile uzgona kod naginjanja u desnu stranu dok istovremeno težište biva lagano pomaknuto
ulijevo.

Kad je brod prazan, izdiže se iz vode i težište mu postaje previsoko (slika 2.20). Kod
naginjanja broda na desnu stranu, pomicanje hvatišta sile uzgona udesno je znatno manje,
a istovremeno se težište broda znatno pomiče ulijevo. U ovom slučaju nastali moment sila
prevrće brod. Situacija je tipična za nenatovarene teretne brodove i tankere. Da bi se
izbjegla nestabilnost praznoga broda, često puta se on opterećuje upumpavanjem vode u
prazne tankove (tzv. balastna voda) čime se spušta težište broda. Slična se situacija može
dogoditi i kod natovarenog broda ako teret sklizne u stranu naginjanja broda. Pravilna
konstrukcija i upotreba brodova znanost je za sebe!
2.5: PLUTANJE I RAVNOTEŽA PLUTAJUĆIH TIJELA 33

Slika 2.20: Prevrtanje broda. Kod naginjanja stvoreni moment sila prevrće brod. Situacija
je tipična za nenatovarene teretne brodove i tankere.
34 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

2.6 Translacija i rotacija tekućine kao cjeline


Translacija i rotacija tekućine kao cjeline takvo je gibanje tekućine kod kojega nema rela-
tivnoga pomaka izmedu čestica tekućine, tj. cijeli se volumen tekućine giba kao kruto tijelo.
Ovo je tipična situacija za tekućine koje se prenose u rezervoarima, bocama i sl. U ovakvim
situacijama i dalje su primjenjivi zakoni statike.
Ukoliko se tekućina giba jednolikom brzinom (jednolika translacija), nema ubrzanja, pa
se tekućina ponaša isto kao da miruje.
Ako postoji vanjsko ubrzanje tekućina osjeća inercionu silu koja je reakcija na to ubrzanje.
Ubrzanje inercione sile (III Newton-ov aksiom) je iste veličine, ali suprotnoga smjera od
ubrzanja sile koja ju izaziva. Ubrzanje inercione sile se vektorski zbraja s g i tekućina kao
cjelina prelazi u novo stanje ravnoteže za koje i dalje vrijede zakoni statike.

2.6.1 Horizontalno ubrzanje

Slika 2.21: Translacija tekućine kad je ubrzanje horizontalno.

Ako se tekućina ubrzava horizontalno (slika 2.21), ubrzanje inercione sile takoder je
horizontalno, ali u suprotnom smjeru. Kada se ono zbroji s ubrzanjem sile teže, rezultatantno
ubrzanje tekućine usmjereno je koso prema dolje:
q
~r = a~i + ~g r= a2i + g 2 (2.67)
Površina tekućine se postavlja okomito na smjer tog ubrzanja. Kut prema horizontali
pod kojim površina stoji lako nademo iz grafikona sila:
ai
tan ϕ = (2.68)
g
Zakon hidrostatskoga tlaka vrijedi i ovdje, ali se u njemu umjesto ubrzanja sile teže javlja
rezultantno ubrzanje, r, a dubina d se mjeri u smjeru okomice na površinu (slika 2.22):
2.6: TRANSLACIJA I ROTACIJA TEKUĆINE KAO CJELINE 35

p = ρrd (2.69)

Slika 2.22: Mjerenje ”dubine” kod horizontalnoga ubrzanja tekućine.

2.6.2 Vertikalno ubrzanje

Slika 2.23: Translacija tekućine kad je ubrzanje vertikalno.

Kada se tekućina ubrzava u vertikalnom smjeru (slika 2.23), ubrzanje inercijske sile
takoder je vertikalno i može se skalarno zbrojiti sa ubrzanjem sile teže (paziti na smjer
inercijskoga ubrzanja i odgovarajući predznak!). Rezultantno ubrzanje koje tekućina osjeća
ostaje u vertikalnom smjeru a površina tekućine i dalje je horizontalna. Za ovaj je slučaj:
36 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

r = g + ai (2.70)

p = ρrd (2.71)

2.6.3 Koso ubrzanje

Slika 2.24: Translacija tekućine kad je ubrzanje koso.

Kod ubrzanja u proizvoljnom (kosom) smjeru prvo se postavimo u vertikalnu ravninu u


kojoj je vektor ubrzanja. U njoj se inerciono ubrzanje rastavlja na vertikalnu i horizontalnu
komponentu (slika 2.24) i primjenjuje se malo prije izvedene zaključke. Prvo vertikalnu
komponentu inercionoga ubrzanja zbrojimo sa g, a onda se preko grafikona sila odredi smjer
ukupnog ubrzanja i nagib plohe fluida:
q ao
r= a2o + (g + ap )2 tan ϕ = (2.72)
g + ap
2.6: TRANSLACIJA I ROTACIJA TEKUĆINE KAO CJELINE 37

2.6.4 Rotacija tekućine u otvorenoj posudi

Slika 2.25: Rotacija tekućine u otvorenoj posudi oko vertikalne osi.

Rotacija tekućine u posudi može se obuhvatiti zakonima statike, ako je rotacija jednolika
(kutna brzina rotacije je konstantna). U tom se slučaju nakon nekoga vremena uspostavi
ravnotežno stanje u kojem cijeli volumen tekućine rotira zajedno s posudom. Kod toga
površina tekućine zauzima parabolični oblik, koji je posljedica djelovanja centrifugalne sile
koju ima tekućina zbog rotacije (slika 2.25).
Radi jednostavnosti ovdje se proučava samo slučaj kada se rotacija odvija oko vertikalne
osi koja se podudara s osi cilindrične posuda u kojoj se fluid nalazi. Ubrzanje centrifugalne
sile dano je poznatim izrazom:

acs = rω 2 (2.73)

Da bi se moglo račun napraviti u Kartezijevom koordinatnom sustavu, mora se to


ubrzanje rastaviti na komponente (slika 2.26) i dodati ga ubrzanju sile teže. Tako su kom-
ponente ubrzanja tekućine:
38 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

Slika 2.26: Rastavljanje ubrzanja kod rotacije tekućine oko vertikalne osi. Slika shematski
prikazuje pogled na rotirajuću tekućinu odozgo.

ax = xω 2
ay = yω 2 (2.74)
az = −g
Polazi se od statičke Euler-ove jednadžbe (2.3-2.5) čije se tri komponente prvo zbroje:

dp = ρ(ax dx + ay dy + az dz) (2.75)

Sada se uvrsti komponente ubrzanja koje dolaze od rotacije i od sile teže:

dp = ρ(ω 2 xdx + ω 2 ydy − gdz) (2.76)


Ovu jednadžbu može se formalno integrirati da se odredi tlak:

x2 y2
p = ρω 2 + ρω 2 − ρgz + c (2.77)
2 2
Ovaj rezultat malo uredimo:

ω2 2
p=ρ(x + y 2 ) − ρgz + c (2.78)
2
Konstantu c nademo iz činjenice da u ishodištu tlak mora biti jednak atmosferskom
(p = pa ):

c = pa (2.79)
2.6: TRANSLACIJA I ROTACIJA TEKUĆINE KAO CJELINE 39

Nadalje, i na cijeloj slobodnoj plohi je tlak jednak atmosferskom, što daje sljedeću
relaciju:

ω2 2
pa = ρ (x + y 2 ) − ρgz + pa (2.80)
2
odakle se sredivanjem dolazi do jednadžbe slobodne plohe:

ω2 2 ω2 2
z= (x + y 2 ) = r (2.81)
2g 2g

Slika 2.27: Oblik površine tekućine kod rotacije oko vertikalne osi.

Ovo je jednadžba rotacijskoga paraboloida, s vertikalnom osi i tjemenom u ishodištu!


U presjeku (slika 2.27) vidi se parabola, i definira se visina spuštanje nivoa tekućine na
osi rotacije (=sredina posude!), hC i visinu podizanja tekućine na rubu posude, hR . Njih
se nalazi iz uvjeta sačuvanja ukupnoga volumena tekućine (volumen dijela tekućine koji se
izdigao iznad nivoa tekućine u situaciji kad ona ne rotira, mora biti jednak volumenu prostora
koji tekućina u rotaciji oslobodi uz os posude):
1
R2 πh◦ = R2 π(h◦ − hC ) + R2 π(hR + hC ) − R2 π(hR + hC ) (2.82)
2
Tu se skoristi činjenica da je volumen rotacijskoga paraboloida jednak polovici volumena
opisanoga valjka:
1 1
Vpar = Vcil = hR2 (2.83)
2 2
pa je na kraju:
40 GLAVA 2: STATIKA FLUIDA

hR = hC (2.84)
Kako je:

zmax = hR + hC (2.85)
može se postaviti i sljedeću relaciju (zmax smo mjerili od tjemena rotacionog paraboloida
a ne od razine tekućine u posudi bez rotacije!):
1
hR = hC = zmax (2.86)
2

2.6.5 Rotacija tekućine u zatvorenoj posudi

Slika 2.28: Rotacija tekućine u zatvorenoj posudi oko vertikalne osi.

Ako je posuda zatvorena i u cijelosti ispunjena tekućinom, nema mjesta za promjenu


oblika dodirne plohe tekućine i okoline. No, i u ovom slučaju, zbog rotacije, dolazi do
porasta tlaka zbog djelovanja centrifugalne sile, a analognim izvodom se dobije da je (vidi
sliku 2.28) on opisan slijedećim jednadžbama:

ω 2 r2
phr = ph + ρ (2.87)
2g

ω2 r2
∆p = ρ (2.88)
2g
2.6: TRANSLACIJA I ROTACIJA TEKUĆINE KAO CJELINE 41

2.6.6 Utjecaj promjene smjera stacionarnog toka na tlak u fluidu


U svim situacijama kod koje dolazi do promjene smjera toka fluida, javljaju se porasti tlakova
u fluidu slični onima kod rotacije fluida. Primjerice u cjevovodu se opaža porast tlaka na
vanjskoj stijenci lukova, koljena i drugih elemenata koji mijenjaju smjer toka fluida. Kako se
svakoj takvoj promjeni smjera može se pridružiti lokalni polumjer zakrivljenosti staze čestica
fluida, jasno je da se ovakvim problemima može pristupiti na način koji smo koristili kod
opisivanja efekata rotacije tekućine u posudi.

Slika 2.29: Porast tlaka kod promjene smjera tečenja može se objasniti silama kod rotacije
tekućine.