KARL JASPERS: veliku ulogu u njegovu životu imala je njegova majka, žena vedre ćudi, koja je držala red

u kući na miran diplomatski način. Gajila je osjećaj za duhovni život, literaturu, muziku, čitala je Karlova djela. Otac pravnik nije razumio ta djela, a sa 71 godinom istupio je iz Crkve. Karl je oca doživljavao na distanci. Imao je ženu koja ga je fascinirala, a svoju ljubav prema njoj ugradio je u temelje svoje filozofije. Bio je prilično ohol i distanciran, strašljiv od svakog doticaja sa svijetom, a poznat kao filozof komunikacije?! To je vjerojatno bio rezultat njegove boležljivost, da je bio upućen sam na sebe, ali i zato što nije htio i bio sposoban živjeti u man, u društvu – pa je tako samo jednom bio u kazalištu i to samo stoga što su na tome radili njegovi učenici. Imao je prijezir prema filozofskim kongresima, ali je volio poučavati pa su ga prozvali učiteljem Njemačke (Praerceptor Germaniae), ali ne u akademskom smislu već više u smislu proroštva – on je imao nešto za reći. Einstein je njegovu filozofiju nazvao buncanjem jednog pijanca, što predstavlja veliku nepravdu jer je kod njega filozofija posljedica života i egzistiranja. On stoji sučelice ljudskim problemima i tvrdi: Moje područje je čovjek. Njegova misao neprestano kruži oko čovjeka (slično i Augustin, Heidegger u 1.fazi, Kierkegaard). Jaspers je završio i psihijatriju zbog toga, a zatim je to oplemenio filozofijom da bi spoznao čovjeka u njegovoj cijelini. Napisao je: Psihologija nazora na svijet (djelo koje je naišlo na oduševljen prijem kod jednih i na oštru kritiku kod drugih), Filozofija, Filozofska logika. Piše i mnoge studije orijentirane k čovjeku i služe za tumačenje čovjeka. Za Jaspersa je filozofja briga za nas same – to je njegovo temeljno raspoloženje i tu se obrušava na ono što naziva profesorskom filozofijom koja za njega uopće nije filozofija već školsko raspravljanje o stvarima koje su za čovjeka apsolutno nebitne. Jaspers gleda sad i ovdje čovjeka. Zajedno s Heideggerom u Njemačkoj i Sartreom u Frencuskoj on spada među najznačajnije egzistencijaliste koji su bili dugo idejno djelatni (egzistencijalizam traje do 60-ih). Jaspersova središnja tema, čovjek, bila je impregnirana njegovim uviđanjem da nakon 2. svjetskog rata postoji strahovita mogućnost destrukcije svijeta te da je čovjek zbog svoje slobode upravo mogućnost destrukcije: čovjek je najveća mogućnost obzirom na dobro i najveća opasnost obzirom na zlo. Čovjek je otvoreno biće upravo zbog slobode, koja je središnja teme filozofije egzistencije, kojom čovjek sebe određuje i stvara svoju esenciju. Čovjek u sebi spoznaje nešto nedokazivo i nikada u mogućnosti da se potpuno objektivizira – to je stoga što čovjekova sloboda ne podliježe znanosti i ne postoji nikakav zakon povijesti koji bi određivao sudbinu čovječanstva – ona se, naime, očituje o odlukama. Sloboda ne može biti definirana i dokazivana jer ne podliježe nužnostima, ali njezin nijek nije moguć – jer i taj nijek i sve ostalo stoji i pada pod pretpostavkom slobode. Sloboda nije stvar teorije već je ona pradatost čovjeka koja biva očita samo u praksi – u konkretnom činjenju se grabe mogućnosti: Sloboda se ne dokazuje preko mog uvida, nego kroz sam moj čin. Ona ima karakter sigurnosti - ono što ja sada činim to ja sam želim činiti. Ja sam autor svojih čina, a htjeti i djelovati pripada meni. Sloboda za Jaspersa znači da se čovjek može odlučiti za ovo ili ono (libertas specificationis actus: velle hoc ad illud – to spada u psihološku slobodu). Sloboda ima i drugu dublju dimenziju: u njoj čovjek može sam sebe dohvatiti ili promašiti, zadobiti ili izgubiti. Tu do izražaja dolaze etički momenti Jaspersove filozofije: govor o egzistencijalnoj slobodi u kojoj se odlučujem da u tubitku budem ja sam (ICH SELBST). Zato je Jaspersova filozofija filozofija slobode! On kaže: tko filozofira govori o samome sebi – u suprotnom ne filozofira (WER PHILOSOPHIERT, REDET VOM SELBSTSEIN; WER DAS NICHT TUT, PHILOSOPHIERT AUCH NICHT). Egzistencija prema tome nije das-sein nego ono biti jastvo – selbstsein! Jaspers ne propagira oholost izoliranog selbstsein, kao da bi filozofija bila stvar tog izoliranog filozofa, nego je odlučujuće shvatiti: biti u pravom smislu (selbstein) je moguće samo u komunikaciji s drugim ljudima, biti u zajedništvu s drugim čovjekom. Tako je Jaspers jedini filozof koji u braku gleda jedno apsolutno i bezuvjetno priklanjanje drugom čovjeku, što je preuzeo u svoje filozofiranje. Za njega je komunikacija bitan kriterij za Ja u pravom smislu riječi i za slobodu: Mi postajemo mi sami (sebstsein) samo u onoj mjeri u kojoj drugi pored

Filozofska vjera jedna je od Jaspersovih ključnih pojmova.granične situacije u kojima dolazi do izražaja neuspjeh (SCHEITERN) koji čovjeka pogađa više no zatajenje znanosti na graničnim pitanjima. doživljava da dalje ne može i dolazi do apsolutne granice. Te granične situacije su posljednje situacije date i povezane samom činjenicom da je netko čovjek. Filozofija egzistencije jest u stanju podnositi tu situaciju da se tom skrovitom Bogu nikako ne približi i živi tako da se o Božjoj egzistenciji ništa ne može reći osim da jest. u doživljaju nepromjenjivosti sudbine gdje se čovjek osjeća proklet (s takvim možeš samo supatiti). Filozofija ima zadaću da podsjeća znanost da na tim granicama one nemaju više što za reći i da tu zataje. Taj je skok nešto najnečuvenije što se čovjeku može dogoditi no ne može biti učinjen iz čovjekove vlastite snage. da je život jedno trpljenje puno boli. Egzistencija biva moguća jednim skokom (Kierkegaard) u preuzimanju egzistencije koji je skok iz zdvojnosti prema meni kao slobodi. obdaren. ali je sadržaj te vjere nekomunikabilan. ODNOS ZNANOSTI I FILOZOFIJE: put čovjeka do samog sebe vodi pored stijenja i ponora pa Jaspers veli: neuspjeh je ono posljednje što čovjek doživljava. Tu ulazimo u dublju dimenziju Jaspersove filozofije: u skoku se dolazi do jednog posebnog iskustva – da sam ja samom sebi poklonjeno biće. svrsi svijeta i ontološkoj utemeljenosti bitka. Tu svako uporište biva ukinuto i te situacije prokazuju tubitak kao plutajuću upitnost i stvarnost jednog potpunog neuspjeha. Tako je čovjek bitno i transcendentan – to da on sam u sebi stoji imamo zahvaliti transcendenciji. Tu se čovjek u sebi osjeća pogođen i ništavan.GRENZSITUATION . u osjećaju da je ovaj život neumitna borba bez otpočinka. nisam causa sam sebi već da sam po drugom i tu nastaje filozofska vjera. Uvjet mogućnosti mog selbsteina i moje slobode je u toj amor benevolentiae.mene postaje slobodan (ukoliko se taj drugi razvija u svom selbstsein). Prava vjera jest . u mislima na vlastitu smrt. a to su pitanja o temelju stvari. one donose čovjeka sebe pred sebe i u njima se on dohvaća – čovjek svjestan graničnih situacija može tada sebe promisliti i ostvariti da se pretrpi i oplemeni. To temeljno iskustvo Jaspers naziva FILOZOFSKA VJERA (DER PHILOSOPISCHE GLAUBE). dan. Kao vjera u transcendentno donosi ona sa sobom jednu neshvatljivu nesigurnost. Znanost dolazi do granica iznad kojih ne može – gdje problemi postaju sveobuhvatni tu pitanja ostaju bez rješenja. Zato je pravo znanje zapravo jedno neznanje – docta ignorantia. Tu znanost ne pomaže – ovdje dolazi do upitnosti faktičkog teoretiziranja o svijetu pa čitava stvarnost postaje neshvatljiva te je česta pogreška stav znanstvenika koji ne uviđa granice. a to pretpostavlja nekog koji daje – u krajnjoj situaciji neuspjeha čovjeku ne može doći pomoć ni od svijeta ni od sebe nego od Transcendentnog (TRANSZENDENZ) i nema nijedne biti niti čovjeka po kojem ta transcendencija ne bi bila dana. u smislu ograničenog bića. Do nje smo došli od egzistencije koja prema Jaspersu nije bez referencije na transcendentno. Ipak. Čovjeku tu preostaje da potvrdi ništavilo svog bitka i kaže da toj neumitnoj sudbini u kojoj je proklet – tada se može dogoditi da on stigne do svoje prave egzistencije: mi postajemo mi sami kad u granične situacije ulazimo otvorenih očiju. one za nas postaju velikim izvorom filozofiranja. To se javlja u smrti drugoga (bliskoga). Iako nije bio vjernik tu vidimo kršćanski motiv: uvijek se radi o slobodi drugih te o pravom uređenju međusobnog života. da je čovjekov tu-bitak obilježen grijehom. Budući da filozofija cilja na slobodu i komunikaciju tada je filozofska vjera vjera u slobodu i komunikaciju koje su njena mjerila – ako neka vjera ne pridonosi slobodi i komunikaciji pojedinca tada ona nije prava vjera. ona je i izvor filozofiranja. Te se granice pogotovo izražavaju gledajući čovjeka čiji je tubitak drugačiji od ostale stvarnosti: on se ne može dohvatiti i zapada u krizu . a to se temelji na osobnom unutarnjem iskustvu gdje je Ja sam – u doživljaju samosvijesti vidim da ja nisam sam. Tu se nalazi najdublja svrha filozofije: da se uspinje transcendenciji i da ju komunicira. Jaspers dolazi do zahtjeva jednog sveobuhvatnog poretka: da širimo amor benevolentiae.

Egzistencija se odnosi prema transcendenciji koja ipak ostaje jedan bezličan karakter. nemislivo je. Taj Andere i Eine ne ulazi ni u kakvu objektivnost. Za Jaspersa sveukupna stvarnost u filozofskoj vjeri dobiva novo značenje: štogod postoji razumije se kao UPUĆIVANJE (HINWEIS) na postojanje transcendencije . Jaspers se odlučuje za vjeru jer se filozofsko mišljenje svodi na nju i samo ona čovjeku daje šansu te ga otvara prema slobodi i transcendenciji. otvoreno i sveobuhvatno – DAS UMGREIFENDE.JEDNO. To pokazuje jednu nelogičnost Jaspersa: bitna mu je komunikacija. a komuniciramo odnos prema nečem bezličnom. Filozofska vjera ima dva neprijatelja: nevjeru. nešto izražava – transcendenciju! .ona bez crkve. koja kaže da transcendencije nema te vjeru u objektiviranu transcendenciju koja se izriče rečenicom Bog se objavio . Takva vjera ne određuje sadržaj transcendencije koju Jaspers naziva DAS ANDERE DRUGO (bezlično! to nije der andere – drugi nego neka neosobna stvarnost!) ili DAS EINE . sve omogućuje.zato je cijela stvarnost za Jaspersa šifra transcendencije (CHIFFRE DER TRANSZENDENZ). Sve što postoji posjeduje govorenje. partije ili dogme već joj je samo bitno da transcendentno jest – jedino to omogućava komunikaciju.tu se daje sadržaj transcendentnom pa to onemogućava komunikaciju s onim ljudima koji drže da se nije objavio.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful