SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU Metode istraživanja II prof. dr. sc.

Vjekoslav Afrić

MARIJA SUK Sociologija / povijest umjetnosti,II. godina, msuk@ffzg.hr

a nemoguće ga je izbjeći jer je direktan proizvod masovne kulture u kojoj živimo. čime se mijenja njegovo značenje. razdoblja su u kojima možemo vidjeti pojedine elemente kiča. književnosti. preselio se i na druga ne umjetnička područja društvenog života od politike . obitelji. Od likovne umjetnosti. obitelji. pojam kojim se najčešće označava loš ukus. sociologija ukusa. raznih diktatura. nacizma. Prisutna je i kičizacija mita do koje dolazi kada se mitska ili ritualna vrijednost pripisuje osobama. st. ne razmišljajući previše o njima. ali u današnje vrijeme kič je pojava koja ne štedi niti jedan društveni . a pobliže i sociologije ukusa. film. religiju. odnosno pojave građanskog staleža. mit 1. kič je prisutan u svih načinima čovjekova izražavanja. kao posljedica društvenih promjena. posebno će me zanimati kako elementi kiča nastaju iz pojedinih društvenih procesa i obratno. činjenicama kojima ne pripada. smrti. Razlozi. u umjetnosti nastaje imitiranjem pojedinih elemenata umjetničkog djela. kao posljedica pokušaja uzdizanja srednje klase do elite i kako je isključivo umjetnost masa. nisu uspjele jer se isto događa i u drugim područjima čovjekova života. Okruženi smo predmetima koje možemo nazvati kičem. već je i sastavni dio sociologije umjetnosti i sociologije ukusa. ali nemojmo biti tako pesimistični. Mogli bi reći da je pojavom industrijskog društva čovjekov dobar ukus nestao. Ključne riječi: kič. Elementi kiča ponajprije se pojavljuju u umjetnosti 19.KIČ Sažetak: Kao sastavni dio razmatranja sociologije umjetnosti. filma. karakteristika srednje klase koja se imitirajući statusne simbole više klase pokušava uzdići na njihovu razinu. a nadasve je prisutan u religijskom životu. prisutan je i fenomen kiča. Ne samo da je karakteristika svih umjetnosti. u 20 st. ne pripada samo području umjetnosti. politiku. Činjenica je da postoji određeno povijesno razdoblje kada je tome tako. kao loš ukus. Prevladava mišljenje da je kič umjetnost masa. staljinizma. Kič je kroz povijest bio pogodan ponajprije za političku propagandu i to u razdobljima fašizma. Reforme umjetnosti koje su pokušale spriječit prodor kiča. Sa sociološkog stajališta. politika. Uvod Kič. Kič se do danas proširio na reklame. masovna umjetnost. turizma . Iako to ne mora isključivo biti tako jer je moguć i kič elite. reklama. Svakodnevno. Gubi se umjetnička vrijednost koja postaje kič vrijednost. turizam. Kič. svrhe i utjecaja bit će jedni od glavnih elemenata moga razmatranja. širenja. kako u umjetnosti tako i u velikom broju drugih područja društvenog života. procesa industrijalizacije i nastanka masovne kulture. Najrasprostranjenije je mišljenje kako kič nastaje u 19. masovna kultura. ih konzumiramo jer su nam nametnuti putem masovnih medija koji manipuliraju našim ukusom. vrijeme njegova nastanka. Sva povijesna razdoblja u kojima dolazi do raspada vrijednosti. marketing. st.

odnosno proizvod potrošačkog društva u kojem živimo.1. kič je jako pogodan za propagandu i zato su se njime koristili mnogi diktatori i totalitaristički vladari kroz povijest našeg društva. Najpoznatiji primjeri su alabasterne kopije Kosog tornja u Pisi. Ali. Tako do znatnijih promjena u društvu dolazi u vrijeme nastanka buržoazije u Europi. ali ona je ipak pripadala tokovima autentične umjetnosti. a to često odvodi kiču. Postojala je hijerarhija umjetničkih vrijednosti. bilo u stvaranju i reproduciranju umjetničkih djela. I prije je bilo osrednje umjetnosti. u kojem dolazi do prodora industrijalizacije i pojave brojnog građanskog staleža u Europi. masovne kulture. Upravo je to karakteristično za kič. a posebno u umjetnosti. Ukus je u povijesti estetike određivan kao sposobnost prosuđivanja ljepote i umjetnosti. Takvih je primjera stvarno mnogo. 2. kreativni se čin ne može imitirati. vade umjetničko djelo iz njegova konteksta i ubacuju negdje drugdje . često da bi povećali umjetničku poruku. slikarstvo. 2. smatram da treba povući određenu crtu u razlikovanju ukusa i neukusa u različitim aspektima društvenog života. Osim svog negativnog utjecaja na umjetnost. Kič je posljedica razvitka kulturne industrije. Što je to kič? Iako prevladava mišljenje kako je o ukusima bolje ne raspravljati. bezbrojne kopije Mona Lise na različitim predmetima svakodnevne uporabe i sl. Kao sustav imitacije. kopija umjetnosti. prvo ću ga pokušati definirati iz tog aspekta te zatim pokušat pronaći razloge njegova pojavljivanja. a promjena tog ukusa je ponajprije posljedica promjena u društvenim procesima.st. Dakle. u kojem je potrošačka roba često nosila simbole kopirane iz stilova života navodno prestižnijih likova. kič. kako ukus nije zasebna kategorija o kojoj bi estetika trebala voditi računa. a koja je različita od one kojoj je bilo namijenjeno. ali nije bilo kategorije koja se može smatrati umjetnošću suprotnog predznaka. To se događa svaki put kada se izuzetno djelo kao Mona Lisa upotrebljava kao reklama za sir. Imitirati se mogu samo najjednostavniji oblici i zato je kič krivotvorina. čestitka ili natječaj za izbor ljepote ili kada se djela iz prošlosti napravljena kao unikati proizvode serijski. Pojavljuje se kada se pojedini element ili čitavo umjetničko djelo « prenosi» iz svoje autentične situacije i primjenjuje u neku drugu svrhu. te tako dolazi do alijenacije poruke te njezine informativne vrijednosti. Ove se robe najbolje mogu okarakterizirati kao kič. Poezija. kič kopira umjetnost u svim njezinim specifičnim pojavama. bilo kao osebujno komunikacijsko i . ali što je njezina krivotvorina. Kič u umjetnosti Kako se kič prvobitno javlja je u umjetnosti. Vrlo je bitno u određivanju kiča istaknuti važnost stroja .sloj. a odnose se na remek djela umjetnosti koja se reproduciraju u trivijalne svrhe i na neki su način obezvrijeđena jer su postali kič simbolima. a posebno kao suveniri. termin nastao u Njemačkoj. nečeg s vanjskim obilježjima umjetnosti . glazba . tvorevina je 19. a što pokazuje njegova prisutnost u velikom broju aspekata čovjekova života.

46).80). Turistički suvenir kao fetiš prošlosti. Pojam kič. 1. Mnogi autori. među njima i Gillo Dorfles. 2. doživljava ili se odnosi prema umjetničkom djelu. Iako dobar dio nerazumijevanja moderne umjetnosti ili velikih dijela prošlih razdoblja možemo pripisati nedostatku obrazovanja i navike.2 Korisnici lošeg ukusa Vjerna je reprodukcija omogućila širenje znanja o umjetnosti i povijesti.izražajno sredstvo. 50. ponajprije srednje klase koja se pokušava uzdići do elite? Vidjet ćemo jeli li tomu tako. . njihova umjetnička vrijednost odmah pretvara u kič vrijednost. a koji označava « korisnika lošeg ukusa» ili način na koji čovjek lošeg ukusa shvaća.mlinac za papar u obliku Eiffelova tornja 2. 1997. te nekadašnja remek djela « konzumiraju». onemogućila je svaku sposobnost razlikovanja između umjetnosti i života. 46. da umjetnost služi kao ukras. statusni simbol ili kao sredstvo kojim se ostavlja dojam u društvu. Razlozi i vrijeme nastanka kiča Iz sociološke perspektive prevladava mišljenje kako je kič obilježje pojedinih društvenih slojeva. ali danas se zbog pretjeranog reproduciranja umjetničkih djela. Masovna kultura . uživaju. smatraju da je kulturna industrija omogućila pojavu kiča te je time kič postao jedan od sadržaja kulture masovnog društva. idealiziraju. ni razvijati se bez postojanja tog kič čovjeka. On vjeruje da u umjetnosti valja tražiti samo dopadljive. angažirana i kritička djelatnost.čovjek prvi put koristi Hermann Broch ( Dorfles. korice za naočale s likom Mona Lise. 3. Prema Dorflesu ( Dorfles. utemeljena na novoj raspodjeli vremena.ljudi» kupuju i njima zatrpavaju svoje domove. 1997. Kič ne bi mogao nastati . a ne kao nešto ozbiljno. kod kič-čovjeka je odnos prema umjetnosti potpuno i nepopravljivo pogrešan. a to odsustvo ritualnosti dovelo je do ravnodušnosti promatrača. koja su samo naizgled i izvana slična autentičnom primjerku. ugodne dojmove. Tada ih «kič. izgubljena je svaka ritualnost u davanju kulturnog i estetskog «obroka» od strane sredstava masovne komunikacije.

3. ali i protiv istinske ljepote. Kič. 1900. a bili su ukrašeni raznim simbolima i grbovima vladajućih. Za Abremama Mola ( Petrovič. stvara nešto umjetno u ljudima. Takav je ukus rođen kad potrošnja i potrošaka roba postaju sve važnijim statusnim simbolima. ukus se vulgarizira. masovno proizvedeni predmeti koji su u svakodnevnoj uporabi. 1. Predmet je definiran kao kič ako je jeftina. u svakoj umjetnosti ima bar trunke kiča jer je on neodvojivo vezan za tu umjetnost. Masovna je kultura poprimila ( barem naizgled) posve drugačija obilježja od elitne kulture i pridonijela je širenju kiča i njegovu trijumfu nad umjetnošću.» ( Petrovič. ukrasno.kič. Ponašanje ljudi postaje neprimjereno odlikama određene društvene klase ili staleža. On pojedincu donosi funkciju zadovoljstva. Sretan Petrovič. 357) Prijatno. Društveno natjecanje. 69. 2000. 1900. posjeduju određenu «karizmu» koja se povezuje s načinom života plemstva. jubilarni kič 19. pa i Mol. Gronow smatra da je Veblen stvorio teoriju i kiča i teoriju mode. Ti obični. Često imamo osjećaj da je cjelokupna materijalna kultura 19. Isto je i s minijaturnim kopijama Eiffelova tornja . Ewenu (Gronow. već publiku potiču na izjednačavanje autentičnog remek djela i osrednje krivotvorine. u svojoj knjizi «Estetika i sociologija». Mnogi si teoretičari. Tako je i s brojnim replikama npr. a ponajprije materijalna kultura Engleske u vrijeme viktorijanskog doba. st. Nasuprot tome. 357). masovno proizvedena kopija nekog originalnog predmeta ili modela koji se smatra elegantnim. Tzv.ukus. usmjerene na srednju klasu i proizvedene masovnom proizvodnjom.. možemo nazvati kičem. st. a svatko ih može kupiti ako ima dovoljno novaca.) kič se odnosi na proizvode iz prošlog stoljeća koji su bili imitacija stila elite.. prema Molovim riječima. protiv avangarde. kako ga naziva Richards. 2000. zadovoljstvo i loš ukus su elementi kiča.» (Gronow. U ovom se slučaju taj termin odnosi na sve predmete čija nam je kulturna važnost postala neshvatljiva i čudna. T. I zato . Umjetnost i umjetnik svjesno udovoljavaju kupcu. 68-69). koja ne potiču kulturu i ukus. donosi nekoliko značajnih određenja suvremenih teoretičara o pojmovima kič i kič. antičkih remek djela. a oponašaju prijašnje elegantne modele i stilove. Kič kao obilježje pojedinih društvenih slojeva? Pojavljuju se mnoga druga razmatranja pojma kič u kontekstu masovne kulture i industrijalizacije. . koje postoji među klasama. postavljaju pitanje kakav je odnos avangarde i kiča? On smatra da je kič protiv uzvišenog. « čini svakodnevni život prijatnijim pomoću niza ukrasnih titulata koji ga uljepšavaju. obuhvaća sve one drangulije i različite suvenire koji su se proizvodili u čast kraljice Viktorije 1887. stvara ljepotu koja nije dobar ukus i manire koje nisu pristojne. Prema S. U pojedinim aspektima Molove teorije primjećuje se podudarnost s Kantom. spontanosti u zadovoljstvu koja je strana ideji transcendentalne ljepote ili ružnoće.Industrijalizacija kulture koja se proširila na svijet umjetničkih slika dovela je do sve izražajnijih razlika između pojedinih društvenih.kulturnih slojeva. a svatko ih si može priuštit. Richards smatra da umjetnik nije svjesno angažiran u komunikativnom nastojanju. Veblen naglašava: « Kada se standardi dobrog ukusa spuštaju u društvenoj hijerarhiji.

iz svijeta iluzija u . a ideologija kiča je usredotočena ne na razinu razuma. Drugi važan teoretičar fenomena kiča Ludwig Gietz ( Petrović. Nasuprot tome. s malim ulogom intelektualnog naprezanja.) najraniji povijesni oblik. ima tendenciju povećat razlike u statusu jer postoji ograničen broj proizvoda i oni su usmjereni na odabranu grupu potrošača. lažni prikaz zbilje. To je umjetnost u jeftinom sladunjavom obliku koji budi pretjerane osjećaje. Kič povijesno možemo interpretirati kao prijelaznu fazu između elitističke i demokratske masovne mode. u njega se mora vjerovati da bi bio dobar i uspješan . a moda ne oponaša stil nijedne postojeće više klase. Dakle. krivotvoreni. često je prisutna upravo ta ideja da je kič umjetnost masa koja nastaje imitiranjem kulture elite. Podjela na konformistički( ukus masovnog društva) i avangardistički( ukus intelektualne elite) ukus prisutna je i u ideji Gietza. Još jedan od teoretičara mode naglašava razliku između masovne i elitističke mode.76). Prema stajališnu Karla Hofnera – «ono što masa traži u umjetnosti to je kič» ( Petrović. Mnogi sociolozi i kritičari kulture koji su smatrali da se moda širi od vrha naniže i koji su strahovali da će to dovesti do vulgarizacije ukusa. 1900. Podsjeća na klasnu modu jer barata statusnim simbolima koji naglašavaju društvenu hijerarhiju te tako oponašaju visoko cijenjene modele. nego osjećaja. 358). On je dopadljiv i prihvatljiv. a to je i uzrok brzog širenja mode. Kič postavlja zahtjev da bude uvažen kao umjetnost po čemu se i razlikuje od običnih oblika popularne umjetnosti koje neobrazovana ili poluobrazovana publika konzumira. uvodi određenu vrstu koncepta hijerarhije. 2000. pukog uživanja koji vezuje za doživljaj kiča. Uloga mode nije mehanizam diferencijacije. Kič je sentimentalan . Arnold Hauser. autor « Sociologije umjetnosti «. jedan od prvih sociologa koji je naglasio demokratski aspekt mode i njezinu neovisnost od klasne hijerarhije je Herbert Blumer ( Gronow. Radi se o Horowitzu čije se ideje mogu proširiti šire od mode. 75. mehanizmi mode čak djeluju protiv hijerarhije. Prema njemu. prema Horowitzu. Ipak. u masovnoj su modi proizvodi namijenjeni masovnoj potrošnji i ona izražava potragu za konformizmom. Niža klasa je ta koja se pokušava poistovjetiti s elitom. proučavali kič modu. koja je prema Horowitzu ( Gronow. Klasna ili elitistička moda . u svojoj knjizi «Fenomenologija kiča». pravi razliku između estetskog uživanja i čistog. dok se pojam čistog uživanja veže uz direktno uživanje objekta samog. Smatrao je da moraju postojat prestižne osobe unutar područja kojima se priznaje da su sposobne prosuditi vrijednost i prikladnost konkurentnih modela.čovjek masovnog društva principijelno odbacuje avangardnu umjetnost koja implicira osjećaj negativnog zadovoljstva. U načinu odijevanju je najprimjetljiviji pokušaj razlikovanja klase elite pomoću vidljivih znakova. Opća formula kiča je uživanje radi uživanja i naslađivanja. Postoji preosjetljivost na kič svijesti umjetničke elite i rastući prohtjev za kičem kod širokih masa. Kič i psiha mase imaju istu strukturu. 360). 1990. 2000. Ipak. smatra da kič ne nastaje slučajno i nesvjesno. obična prisutnost objekta uživanja je dovoljna. Kod estetskog uživanja. Nastaje iz vjere u beznačajnost socijalnih suprotnosti i iz lakovjernog optimizma da se bez ostataka može prijeći iz jedne društvene klase u drugu. . Tu se može povući paralela s kičem. 76. Ali ti modeli ne predstavljaju višu klasu ili elitu društva. zapravo su.

realnost. buržoazija je morala ostati vjerna toj svojoj tradiciji da bi se mogla suprotstaviti feudalnoj aristokraciji kao klasa koja će je zamijeniti.financijsko elite s kulturnom elitom ili prihvaćanjem avangardne umjetnosti samo zato što je postala modernom. Fetišizacija avangardnih djela može biti kič. Elitna se kultura pokušava razlikovati od masovne. zbog mode. učiniti potrošnju demokratičnijom. zasljepljeni društvenim ugledom. a s druge ponovno potvrditi vlastitu izvornu tradiciju. stoljeće kiča koji proizlazi iz romantizma. ali koji imaju obilježje kiča kojeg predstavljaju ljubavni ili kriminalistički romani. Schwittersa. Hermann Broch ( Dorfles. buržoazija je s jedne strane morala asimilirati tradicionalno nasljeđe dvorsko. a događa se kada se izdvoji samo jedan aspekt umjetničkog fenomena kojeg se želi oponašati. smatra neposrednim i opipljivim ciljem svakog dijela te time djelomično oduzima umjetnosti obilježje sustava. Neki proizvodi stvoreni za kulturnu elitu postaju. zasnivala se na vjerovanju da će potrošači. a time i traženom i skupom. Duchampa. glazba iz juke. velikih pop umjetnika. a koji je u početku imao kreativnu vrijednost. koju je trebala zamijeniti. a što dovodi do proizvoda lažne avangarde. ali se taj otpor često temelji na elementu fetišizacije. slušaju se lažne moralne zapovijedi. koji se poput stranog tijela ubacuje u cjelokupan sustav umjetnosti. Hauser daje primjer tajnice na filmu koje se udaje za šefa samo zato što je nevina. ljepote. Ovim mu je procesom oduzeta svaka vrijednost novog. a sredstva koja koristi su zapanjujuće jednostavna. privlačni onoj kategoriji više klase s ekonomskog stajališta. skupi i snobovski. a buržoaska imala etički karakter. Marksist bi rekao da buržoazija svodi umjetnost na krivotvorenu robu i zato procvat kapitalizma dovodi i do procvata kiča. Cilj je bio poboljšat ukus i dizajnera i potrošača. žargonu.boxa. 1997. šminki. st. imitacije Joycea. Opasnost falsificiranja umjetnosti se može kriti bilo gdje. oponašati one iznad njih što dovodi do razmetanja dobrima. zbrke osjećaja i konvencija. Popularnost kiča. Kič kao sustav imitacije. Vođena željom za moć. a to su proizvodi koji visokoj kulturi pripadaju samo po vanjskom izgledu. Smatra da se sociolozi unutar problema masovne kulture premalo bave nepodudaranjem gospodarsko. Takav se pristup protivio umjetnosti i dekoraciji. Gillo Dorfles ( 2000. koji je prijetio da će uništiti dobar ukus. Kič tvori vlastiti. koja je nekad bila revolucionarna. u sebi zatvoren sustav. Kafke na području književnosti. bilo je pokušaja reformi u umjetnosti koji se mogu gledati i kao rani pokreti kritike potrošnje ili čak potrošačke politike. «kič kulturne elite» je također moguć. 4. Npr.77) također smatra da je 19. tehnički kopira ono što mu izravno prethodi. 59. Kako je dvorska tradicija bila pretežno estetska. hit filmovi. Dolazi do brkanja estetske kategorije s etičkim i obratno. Pokušaj reforme u umjetnosti Kroz 19. st.) smatra da kič ne štedi niti jedan društveni sloj. Romantizam platonsku ideju umjetnosti. odnosno iz stanja duha kojeg definiramo kao romantičnim. Dakle. U tom smislu prisutan je i pokret art industriel koji je htio predmete svakodnevne upotrebe ponovno pretvorit u umjetničke . a time i sva informativna vrijednost.feudalne klase.

Zalaže se za stvaranje novog morala. Uzrok iskrivljenog osjećaja za lijepo je odvajanje duhovnog i manualnog rada od potrošnje i proizvodnje. Stil u proizvodnji robe za masovnu proizvodnju sastojao se od ornamentalizacija i ukrasa slobodno kopiranih i površno dodanih bilo čemu. Neuspjehu je pridonijela i činjenica da su se dizajnerski predmeti proizvedeni kao uporabni predmeti pretvarali u kolekcionarske predmete i time postali nedostupni običnom potrošaču. poznatoj estetičarki. Pokret propada. Dakle. moralno umjetničko obrazovanje. odnosno popularni se ukus morao osloboditi štetnog utjecaja buržoazije. Prema tome. Prikladnost predmeta je trebala zamijeniti prestiž.). Predmeti su sadržavali obećanje društvenog uspona. ali samo kada bi mogli sudjelovati u planiranju proizvoda. Takva je marketinška strategija postala uobičajena 1920-ih. potrošač kao potrošač nikad ne može usvojiti estetski ukus. već i društveno pitanje. 73. . Trebalo bi pronaći stil koji bi odgovarao modernoj eri definiranoj na nov. 72. ponovno oživljavanje obrtničke udruge .. a to ovaj princip prikladnosti i korisnosti predmeta čini demokratskim. a taj pogrešno postavljen odnos. Samo se tako može učinkovito kontrolirati stilove života i proizvodnju. štetno je djelovao na ukus. 2000. odnosno proizvodnje predmeta u malim radionicama. C. 74. Reklamiranje je učinilo poznatim ne samo proizvod. ljepota predmeta se može svesti na tri principa: on mora biti moderan. kao i Emile Durkheim odbacuju društvenu anomiju. Marketing kiča Društvena hijerarhija zasnovana novcu i bogatstvu u masovnoj potrošnji i industrijskoj umjetnosti prisutna je i u materijalnoj kulturi. kada tvornica porculana Wedgwood izdaje skuplje serije za višu klasu te njihove jeftinije verzije za srednju klasu i buržoaziju. Prevladavalo je mišljenje da je prestiž osnovni princip koji upravlja dizajnom. kao i dizajna i materijala. to nije spriječilo da dizajneri i dalje proizvode kič. C.predmete. Reformatori su se razočarali u ukus ljudi koji su nastavili preferirati kič od modernog dizajna.). Reklama je naglašavala da taj komplet već ukrašava stol nekog lorda ili dame. Činjenica je da su ljudi odgovorni za marketing na prijelazu stoljeća usvojili ideju predstavljanja predmeta kao statusnih simbola.st. Demokratizacija luksusa pomoću demokratizacije umjetnosti ili iskorjenjivanje svakog luksuza kao beskorisnog i nepotrebnog bila je svrha programa art social. Tako je i u razmišljanju Williama Morisa ( Gronow. 2000. Mauclair na kraju zaključuje da bi potrošači mogli naučiti cijenit ljepotu. u kojem je njegovanje ukusa u svojoj krajnjoj konzekvenci služilo načelu društvene privrede.) studija pokazuje da se i sama kraljica Viktorija često pokazivala u reklamama kao uzor potrošačima. Potrebno bi bilo i uspostavljanje novog jedinstva mišljenja i djelovanja. to nije bio samo estetsko. već i osobu koja ga je reklamirala. ali poznata je još od sredine 18. Ali. To zahtjeva potpuno novo. drugačiji način. prikladan i demokratičan. Prema njemu. 5. osnovne potrebe potrošača koje su svima bile zajedničke. trebale su upravljati dizajnom. a potrošači da ga i dalje kupuju. Prema Camille Mauclair (Gronow. 2000. modela i njegove reprezentacije. Richardsova ( Gronow. Mauclair. Taj je pokret ujedno bio i art social.

rabi reakcionu tehniku efekata i time se koristi u propagandne svrhe. Kič u politici Ono što mene posebno zanima je . kič i angažirana umjetnost Specifična težnja za mitizacijom koja je stvorila neka od najvećih umjetničkih. znakovi zodijaka…. trokut s božanskim okom. a ne kakvim bi želio da budu. još uvijek postoji. Križ. U prošlosti su ljudi mogli prihvatiti da su sudbina ili božanstvo. a kič nastaje kada se pravi osjećaji zamjenjuju lažnim. ali s . Christan Science gdje se ni obred ni scenski nastup ne temelje na nekoj autentičnoj vjerskoj tradiciji. utemeljene na demagoškim motivima . vjerskih i književnih ostvarenja prastarog i antičkog svijeta. kada se umjetnost mora podrediti politici ili ideologiji. Ali. koja je u skladu s njegovim lošim ukusom . ali iz tog proizlazi izgled i ponašanje koje su neporeciv kič. Davidova zvijezda. Činjenica je da običnog čovjeka snažnije privlači neka slika koja mu je bliska. preobražava se u kič. Novi. Njima se zapravo nameće. a što loš ukus.zamjena etičke s estetskom kategorijom. kod iskorištavanja zastarjelih društvenih klišeja. nekog obdarili nadljudskim sposobnostima( Aleksandar. i nekih pseudoreligija kao Mormoni. vjerskih.. Prikazivanje socijalista. Cezar. mističkih tema. Isti je slučaj i s lažnim obredima poput obreda Ku Klux Klana. a u glazbi živi isključivo od efekata. pozdravljanje i stupanje također su karakterističan kič. mit je jedno od područja koje je pod najvećim utjecajem kiča. Do kičizacije mita dolazi kada se mitska i ritualna vrijednost pripisuje osobama. To je ono što se iskorištava u reklamiranju.kako se elementima kiča utječe na mase. odnosno umjetnost s porukom. koja umjetniku nameče lijep rad umjesto dobrog rada. To i je ono što najčešće dovodi do pojave kiča . Napoleon…)..Reklamama se široj publici prenosi poruka što je to dobar. svastika. kontrolira ukus potrošača. elemenata umjetničkih djela izvan njihova pravog konteksta itd. Tako da kič roman ne pokazuje svijet «onakvim kakav on jest». postala je nešto lažno čim se udružila s pseudo – mitskim institucijama. čim postane plijenom lažne ritualizacije. 7. Njihovo je glavno obilježje brzo i neumoljivo zastarijevanje. a time ga približava onome čemu on teži. zbog kojeg danas slavna osoba za koju godinu biva zaboravljena. odnosno onakvima kakvi su oni zapravo. Mit. sportaša. niti situacija koje vode socijalističkim. dok kič u umjetnost pokazuje analognu težnju. zloupotrebe domoljubnih. elementima i činjenicama kojima ona ne pripada. Taj se lažni mit pokušava ujediniti s pravim da bi postao učinkovitiji. odnosno kao je politika iskoristila kič u svoju korist? Činjenica je da danas. Veliki dio ritualnog aparata . ali u njihovoj otvorenosti. Manipulira se ukusom masa. nego «onakvim kakvim ga ljudi žele ili kakvog ga se boje». ratnim ili mirotvornim rješenjima se ne može zabranit umjetnicima koje bi takve teme i trebali prikazivati. ukusa i znamenja koji prate pokrete kao što su fašizam ili nacizam: imperijalni orlovi. moderni mitovi i danas utječu na stvaranje umjetničkih djela ili na društvena i politička dostignuća. Dakle. 6. ali danas stvara blijedi fetišizam ili loše reklame. domoljuba. nije sva umjetnost s porukom kič. Često se događa da angažirana umjetnost. autentična okultna simbolika.

Tako je bilo s epizodama poput nacizma. Ali. Dakako. Za Staljinova vremena stvoreno je nešto što se zove « demokratski luksuz» Proizvodi koji su oponašali modele i artikle kao što su šampanjac. U masama je bilo potrebno izazvati iluziju da one stvarno vladaju. Propagandna poruka je bila jasna. a to je vjerojatno zato jer je fašizam želio pokazati svoju sposobnost da ide u korak s vremenom ( kako bi prikrio činjenicu da on sam znači nazadak) ili se želio prilagoditi ukusima bogate elite kojoj je služio. nije to što su one prekritične. fašizma i ždanovljevskog staljinizma. Benito Mussolini se uzdiže u jakog i moćnog Cezara. s fašističkog i staljinističkog stajališta. Umjetnost se danas oslobađa svake angažiranosti u tom smislu i takva je politička funkcija umjetnost moguća još samo u zemljama kao što je Kina i sl. nije sva loša politika kič. a sve se drugo moralo suzbiti. odlaze u sjenu. 4. De Chirico i sl. a ne njihovih gospodara. Mussolini je usavršio. Mussolini je dugo podržavao futuriste. ostvario Primjer nerazvijene potrošačke kulture koju je regulirala država je slučaj Sovjetskog Saveza. Ruski će seljak prije izabrat kič od Picassa jer u njemu može uživat bez napora. slika iz Bagdadskog muzeja na kojoj se Sadam Husein poistovjećuje s Nabukodonosorom. ali su to zasigurno diktature. Najavljuje « novi imperijalni stil» i daje masama predmete koji izazivaju divljenje i čuđenje. Kako režimi ne mogu podići kulturnu razinu masa. Propaganda nije samo prisutna u diktaturama i totalitarnim režimima . Poticanje kiča jednostavno je još jedan od najjeftinijih putova kojima se totalitarni režimi žele dodvoriti svojim podređenima. Umjetnost danas ne može više imati onu figurativnu zadaću koju je imala u prošlosti i svaki bi se pokušaj u tom smjeru mogao pretvoriti u kič. ono što je Cezar započeo. Mussolini odlučuje da je bolje zadovoljiti kulturne ukuse talijanskih masa. ali kada su mase tražile avangardnu umjetnost i književnost. nego što je u njih preteško ubacit djelotvornu propagandu. Do tada prihvaćeni umjetnici Marinetti.modernim diktaturama to nije tako. parfemi. Književnost i umjetnost koje oni uživaju. konjak. za koje se smatralo da su cijenjeni ili da pripadaju svijetu « visokog društva». laskat će masama svodeći cijelu kulturu na njihovu razinu. Glavna nevolja avangardne umjetnosti. 3. To je razlog zašto se avangarda zabranjuje. Hitler je bio zagovornik kiča. i on i Staljin su udovoljili tom zahtjevu. kavijar. čak i ako bi htjeli. bez sumnje možemo označiti kao kič. morali su biti proglašeni jedinom istinom. svaki sovjetski radnik živi . ali tamo najčešće izrodi kičem. čokolada.

obitelji pa do religijskog života. turizam. ideala i političkih vođa lako pretvarali u kič ( npr. kič djelovanjem. postiže svoj cilj. Zaključak Kao jedna od posljedica razvitka modernog. . industrijskog društva prisutna je i pojava kiča koji prvobitno proizlazi iz umjetnosti.nameće se masama. Još je jedno područje tipično za pojavu kiča. rođenje i obitelj. svaki predmet narodnog stvaralaštva. porno kič samo su neka od područja svakodnevnog života prepuna kič elemenata. turizma. Od svoje pojave pa do danas. Elementi kiča u drugim područjima društvenog života Religija. politike. Velika većina današnjih grobnica prepuna je raznih simbola koji su posljednji iskaz štovanja uspomene na pokojnika. Kič je pomoćno sredstvo manipuliranja ukusa masa. možemo ubrojiti u predmete lošeg ukusa ( Kristove slike uokvirene školjkama. . Nemoguće ga je izbjeći jer je direktan proizvod masovne kulture kojoj pripada i naše društvo. to ne znači da kič elite nije moguć. fotografske rekonstrukcije svetačkih prizora…) Može se reći da danas i ne postoji nova crkvena umjetnost. već su to sve loše imitacije koje postaju kič. bar djelomično. Danas sve više elemenata kiča nalazimo u drugim aspektima čovjekova svakodnevnog života od filma. Dobar dio svetih slika . Dopadljiv. Možemo ustvrditi da je kič. Najčešće je prisutan unutar srednje klase ( umjetnost masa) koja se vidljivim simbolima pokušava približit višoj klasi. Iako je činjenica da je u isto to vrijeme bila nestašica osnovnih potreba poput kruha. tradicionalni kič. 8. izraz reakcionog mentaliteta i pogleda na svijet. a to je turizam koji skoro svaki spomenik. a ponajprije kič ljudima u koje se ubraja većina populacije društva pa vjerojatno i ja. prepoznatljivih simbola. nacizmu i saljinizmu bio je i film. Možda je prodor lošeg ukusa na područje smrti započeo upravo s gubitkom poštovanja prema smrti. svaki krajolik. marketingu različitih ideja ili proizvoda. a prema tome nameće i svoju poruku ma kakva god ona bila. Ali. odmah pretvara u kič. Kao jedan od glavnih medija propagande u fašizmu. U stvaranju lažnih mitova. manipulativan. film.kao stvarni buržuj ili aristokrat. kič kao dopadljiv i zanimljiv. Tamo su se elementi uzdizanja pojedinih naroda. Područje je preopširno pa ću samo naznačit neke od probleme. Činjenica je da smo doslovno okruženi kič predmetima. on ne pokazuje tendenciju usporavanja širenja. političkoj propagandi. Najvjerojatnije je da je taj kršćanski kič svjedočanstvo golemog gubitka teološke biti. izražen lošim ukusom. kič se nameće običnom čovjeku putem masovnih komunikacija kojima se kontrolira i određuje ukus masa. Smrt je također velika saveznica kiča. kič ljepote plave kose u nacizmu). a posebno onih nastalih u posljednja dva stoljeća. već naprotiv. 9.

Naklada Jsenski i Turk. Hauser. elite kitsch is also posible. Art reform. Hrvatsko sociološko društvo. There is also myth kitsch which happens when mythical or ritual values are ascribed to persons. religion. Kič. Zagreb. Key words: kitsch. actually as a result of civil class appearence. !997. myth . Miloš: Sociologija kulture i umjetnosti. Zagreb. 2. 5. marketing. nazism or in large number of dictatorships.…It is imposible to avoid it because it is a direct product of mass culture in which we are living in. in a sense of bad taste. Jukka: Sociologija ukusa. failed. Gronow. Petrović. 3. mass art. Sreten: Estetika i sociologija. mass culture. which tried to stop expansion of kitsch. mans good taste is lost. Kitsch elements first apeard in the art of 19th century as a result of a social change. Summary: Kitsch phenomen is a part of studying sociology of art. process of industrialization and appearence of mass culture. Until today. We are surrounded by things which are kitsch. Golden marketing. Beograd. sociology of taste and as well as a large number of other parts of social life. characteristic for middle class who is trying to imitate status symbols of upper class to rise up to their level. individuals or fatcs to which they don't belong to. Dominate oppinion is that kitsch is a mass art. Kitsch. but let' s not be so pesimistic. sociology of art. We could say that whith appearance of kitsch in industrial age. turisam. But. We can clearly see it because the same things are happening in other areas of social life.Literatura: 1. 4. 1900. 1970. appears as an imitation of several elements of art work whith wich it's meaning changes. Školska knjiga. 1986. Arnold: Sociologija umjetnosti. Naučna knjiga. Naučna knjiga. In the past kitsch has been suitable for politics propaganda in epochs of fascism. Art value becomes kitsch value. Zagreb. Gillo. Dorfles. Beograd. Even not thinking about them. politics. we are consuming them daily because they are enforced by mass media which are manipulating with our taste. politics. 2000. Ilić.antologija lošeg ukusa. kitsch has expanded on publicity.