You are on page 1of 12

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU Metode istraživanja II prof. dr. sc.

Vjekoslav Afrić

MARIJA SUK Sociologija / povijest umjetnosti,II. godina, msuk@ffzg.hr

Prisutna je i kičizacija mita do koje dolazi kada se mitska ili ritualna vrijednost pripisuje osobama. Kič se do danas proširio na reklame. politiku. sociologija ukusa. Ne samo da je karakteristika svih umjetnosti. film. književnosti. Uvod Kič. marketing. filma. nacizma. ali u današnje vrijeme kič je pojava koja ne štedi niti jedan društveni . činjenicama kojima ne pripada. politika. Okruženi smo predmetima koje možemo nazvati kičem. ih konzumiramo jer su nam nametnuti putem masovnih medija koji manipuliraju našim ukusom. a pobliže i sociologije ukusa. Sva povijesna razdoblja u kojima dolazi do raspada vrijednosti. st. odnosno pojave građanskog staleža. a nadasve je prisutan u religijskom životu. ne pripada samo području umjetnosti. Kič. kako u umjetnosti tako i u velikom broju drugih područja društvenog života. smrti. ali nemojmo biti tako pesimistični. kao loš ukus. pojam kojim se najčešće označava loš ukus. već je i sastavni dio sociologije umjetnosti i sociologije ukusa. kič je prisutan u svih načinima čovjekova izražavanja. turizma . procesa industrijalizacije i nastanka masovne kulture. vrijeme njegova nastanka. prisutan je i fenomen kiča. Svakodnevno. turizam. a nemoguće ga je izbjeći jer je direktan proizvod masovne kulture u kojoj živimo. kao posljedica pokušaja uzdizanja srednje klase do elite i kako je isključivo umjetnost masa. masovna umjetnost. kao posljedica društvenih promjena. Kič je kroz povijest bio pogodan ponajprije za političku propagandu i to u razdobljima fašizma. obitelji.KIČ Sažetak: Kao sastavni dio razmatranja sociologije umjetnosti. Od likovne umjetnosti. u umjetnosti nastaje imitiranjem pojedinih elemenata umjetničkog djela. mit 1. razdoblja su u kojima možemo vidjeti pojedine elemente kiča. Sa sociološkog stajališta. Iako to ne mora isključivo biti tako jer je moguć i kič elite. preselio se i na druga ne umjetnička područja društvenog života od politike . svrhe i utjecaja bit će jedni od glavnih elemenata moga razmatranja. Ključne riječi: kič. karakteristika srednje klase koja se imitirajući statusne simbole više klase pokušava uzdići na njihovu razinu. Razlozi. širenja. raznih diktatura. Prevladava mišljenje da je kič umjetnost masa. reklama. obitelji. Činjenica je da postoji određeno povijesno razdoblje kada je tome tako. ne razmišljajući previše o njima. masovna kultura. Najrasprostranjenije je mišljenje kako kič nastaje u 19. nisu uspjele jer se isto događa i u drugim područjima čovjekova života. st. Elementi kiča ponajprije se pojavljuju u umjetnosti 19. čime se mijenja njegovo značenje. Gubi se umjetnička vrijednost koja postaje kič vrijednost. religiju. staljinizma. posebno će me zanimati kako elementi kiča nastaju iz pojedinih društvenih procesa i obratno. u 20 st. Reforme umjetnosti koje su pokušale spriječit prodor kiča. Mogli bi reći da je pojavom industrijskog društva čovjekov dobar ukus nestao.

Vrlo je bitno u određivanju kiča istaknuti važnost stroja . često da bi povećali umjetničku poruku. Ukus je u povijesti estetike određivan kao sposobnost prosuđivanja ljepote i umjetnosti. Dakle.1. masovne kulture. u kojem je potrošačka roba često nosila simbole kopirane iz stilova života navodno prestižnijih likova. Kič je posljedica razvitka kulturne industrije. smatram da treba povući određenu crtu u razlikovanju ukusa i neukusa u različitim aspektima društvenog života. Najpoznatiji primjeri su alabasterne kopije Kosog tornja u Pisi. Kič u umjetnosti Kako se kič prvobitno javlja je u umjetnosti. I prije je bilo osrednje umjetnosti. bilo u stvaranju i reproduciranju umjetničkih djela. Postojala je hijerarhija umjetničkih vrijednosti. nečeg s vanjskim obilježjima umjetnosti . Ali. Imitirati se mogu samo najjednostavniji oblici i zato je kič krivotvorina. To se događa svaki put kada se izuzetno djelo kao Mona Lisa upotrebljava kao reklama za sir.sloj. glazba . kič je jako pogodan za propagandu i zato su se njime koristili mnogi diktatori i totalitaristički vladari kroz povijest našeg društva. kič kopira umjetnost u svim njezinim specifičnim pojavama. odnosno proizvod potrošačkog društva u kojem živimo. ali ona je ipak pripadala tokovima autentične umjetnosti. prvo ću ga pokušati definirati iz tog aspekta te zatim pokušat pronaći razloge njegova pojavljivanja. Tako do znatnijih promjena u društvu dolazi u vrijeme nastanka buržoazije u Europi. Upravo je to karakteristično za kič. Pojavljuje se kada se pojedini element ili čitavo umjetničko djelo « prenosi» iz svoje autentične situacije i primjenjuje u neku drugu svrhu. a odnose se na remek djela umjetnosti koja se reproduciraju u trivijalne svrhe i na neki su način obezvrijeđena jer su postali kič simbolima. tvorevina je 19. slikarstvo. ali što je njezina krivotvorina. termin nastao u Njemačkoj. Kao sustav imitacije. ali nije bilo kategorije koja se može smatrati umjetnošću suprotnog predznaka. bezbrojne kopije Mona Lise na različitim predmetima svakodnevne uporabe i sl. kič. a što pokazuje njegova prisutnost u velikom broju aspekata čovjekova života. a promjena tog ukusa je ponajprije posljedica promjena u društvenim procesima. kopija umjetnosti. Poezija. Takvih je primjera stvarno mnogo. a koja je različita od one kojoj je bilo namijenjeno. Osim svog negativnog utjecaja na umjetnost. Ove se robe najbolje mogu okarakterizirati kao kič.st. bilo kao osebujno komunikacijsko i . kako ukus nije zasebna kategorija o kojoj bi estetika trebala voditi računa. vade umjetničko djelo iz njegova konteksta i ubacuju negdje drugdje . kreativni se čin ne može imitirati. te tako dolazi do alijenacije poruke te njezine informativne vrijednosti. a posebno u umjetnosti. a posebno kao suveniri. a to često odvodi kiču. 2. u kojem dolazi do prodora industrijalizacije i pojave brojnog građanskog staleža u Europi. 2. čestitka ili natječaj za izbor ljepote ili kada se djela iz prošlosti napravljena kao unikati proizvode serijski. Što je to kič? Iako prevladava mišljenje kako je o ukusima bolje ne raspravljati.

50. Turistički suvenir kao fetiš prošlosti. Iako dobar dio nerazumijevanja moderne umjetnosti ili velikih dijela prošlih razdoblja možemo pripisati nedostatku obrazovanja i navike. izgubljena je svaka ritualnost u davanju kulturnog i estetskog «obroka» od strane sredstava masovne komunikacije. korice za naočale s likom Mona Lise. 1997. koja su samo naizgled i izvana slična autentičnom primjerku. a ne kao nešto ozbiljno. ugodne dojmove. a koji označava « korisnika lošeg ukusa» ili način na koji čovjek lošeg ukusa shvaća. među njima i Gillo Dorfles. angažirana i kritička djelatnost. . ponajprije srednje klase koja se pokušava uzdići do elite? Vidjet ćemo jeli li tomu tako. ni razvijati se bez postojanja tog kič čovjeka. 1. njihova umjetnička vrijednost odmah pretvara u kič vrijednost. 46. statusni simbol ili kao sredstvo kojim se ostavlja dojam u društvu. onemogućila je svaku sposobnost razlikovanja između umjetnosti i života. Mnogi autori. utemeljena na novoj raspodjeli vremena. idealiziraju. 2.2 Korisnici lošeg ukusa Vjerna je reprodukcija omogućila širenje znanja o umjetnosti i povijesti. Kič ne bi mogao nastati .ljudi» kupuju i njima zatrpavaju svoje domove. da umjetnost služi kao ukras. Tada ih «kič. doživljava ili se odnosi prema umjetničkom djelu.mlinac za papar u obliku Eiffelova tornja 2. Razlozi i vrijeme nastanka kiča Iz sociološke perspektive prevladava mišljenje kako je kič obilježje pojedinih društvenih slojeva. On vjeruje da u umjetnosti valja tražiti samo dopadljive. uživaju.80). a to odsustvo ritualnosti dovelo je do ravnodušnosti promatrača. smatraju da je kulturna industrija omogućila pojavu kiča te je time kič postao jedan od sadržaja kulture masovnog društva. te nekadašnja remek djela « konzumiraju». 46). Masovna kultura .izražajno sredstvo. 3.čovjek prvi put koristi Hermann Broch ( Dorfles. 1997. Prema Dorflesu ( Dorfles. kod kič-čovjeka je odnos prema umjetnosti potpuno i nepopravljivo pogrešan. ali danas se zbog pretjeranog reproduciranja umjetničkih djela. Pojam kič.

68-69). 1. Isto je i s minijaturnim kopijama Eiffelova tornja . 3. obuhvaća sve one drangulije i različite suvenire koji su se proizvodili u čast kraljice Viktorije 1887. Za Abremama Mola ( Petrovič. kako ga naziva Richards. 2000. Prema S. st. 69. 2000. Ponašanje ljudi postaje neprimjereno odlikama određene društvene klase ili staleža. a svatko ih si može priuštit. Nasuprot tome.ukus. spontanosti u zadovoljstvu koja je strana ideji transcendentalne ljepote ili ružnoće. Tzv.. Društveno natjecanje. stvara ljepotu koja nije dobar ukus i manire koje nisu pristojne. Često imamo osjećaj da je cjelokupna materijalna kultura 19. prema Molovim riječima. pa i Mol. 1900. 357). 1900. Kič.kič. u svojoj knjizi «Estetika i sociologija». možemo nazvati kičem. Masovna je kultura poprimila ( barem naizgled) posve drugačija obilježja od elitne kulture i pridonijela je širenju kiča i njegovu trijumfu nad umjetnošću. donosi nekoliko značajnih određenja suvremenih teoretičara o pojmovima kič i kič. a oponašaju prijašnje elegantne modele i stilove. st. koja ne potiču kulturu i ukus. ali i protiv istinske ljepote. Richards smatra da umjetnik nije svjesno angažiran u komunikativnom nastojanju. Umjetnost i umjetnik svjesno udovoljavaju kupcu. I zato .Industrijalizacija kulture koja se proširila na svijet umjetničkih slika dovela je do sve izražajnijih razlika između pojedinih društvenih. Ti obični. On pojedincu donosi funkciju zadovoljstva. Veblen naglašava: « Kada se standardi dobrog ukusa spuštaju u društvenoj hijerarhiji. postavljaju pitanje kakav je odnos avangarde i kiča? On smatra da je kič protiv uzvišenog. Ewenu (Gronow. posjeduju određenu «karizmu» koja se povezuje s načinom života plemstva. u svakoj umjetnosti ima bar trunke kiča jer je on neodvojivo vezan za tu umjetnost. « čini svakodnevni život prijatnijim pomoću niza ukrasnih titulata koji ga uljepšavaju. ukus se vulgarizira. a bili su ukrašeni raznim simbolima i grbovima vladajućih. stvara nešto umjetno u ljudima. već publiku potiču na izjednačavanje autentičnog remek djela i osrednje krivotvorine. U pojedinim aspektima Molove teorije primjećuje se podudarnost s Kantom. 357) Prijatno. antičkih remek djela. Mnogi si teoretičari. T. Takav je ukus rođen kad potrošnja i potrošaka roba postaju sve važnijim statusnim simbolima. Tako je i s brojnim replikama npr. zadovoljstvo i loš ukus su elementi kiča. Gronow smatra da je Veblen stvorio teoriju i kiča i teoriju mode.» (Gronow. jubilarni kič 19. U ovom se slučaju taj termin odnosi na sve predmete čija nam je kulturna važnost postala neshvatljiva i čudna. masovno proizvedeni predmeti koji su u svakodnevnoj uporabi.kulturnih slojeva.) kič se odnosi na proizvode iz prošlog stoljeća koji su bili imitacija stila elite. Predmet je definiran kao kič ako je jeftina. protiv avangarde. a ponajprije materijalna kultura Engleske u vrijeme viktorijanskog doba. masovno proizvedena kopija nekog originalnog predmeta ili modela koji se smatra elegantnim.. ukrasno. Sretan Petrovič. . koje postoji među klasama. usmjerene na srednju klasu i proizvedene masovnom proizvodnjom. Kič kao obilježje pojedinih društvenih slojeva? Pojavljuju se mnoga druga razmatranja pojma kič u kontekstu masovne kulture i industrijalizacije.» ( Petrovič. a svatko ih može kupiti ako ima dovoljno novaca.

Ali ti modeli ne predstavljaju višu klasu ili elitu društva. pravi razliku između estetskog uživanja i čistog.čovjek masovnog društva principijelno odbacuje avangardnu umjetnost koja implicira osjećaj negativnog zadovoljstva. Kod estetskog uživanja. u njega se mora vjerovati da bi bio dobar i uspješan . Prema njemu. obična prisutnost objekta uživanja je dovoljna. Uloga mode nije mehanizam diferencijacije. Drugi važan teoretičar fenomena kiča Ludwig Gietz ( Petrović. 360). Još jedan od teoretičara mode naglašava razliku između masovne i elitističke mode. iz svijeta iluzija u . Dakle. Kič povijesno možemo interpretirati kao prijelaznu fazu između elitističke i demokratske masovne mode. Ipak. Kič i psiha mase imaju istu strukturu. On je dopadljiv i prihvatljiv. uvodi određenu vrstu koncepta hijerarhije. zapravo su. mehanizmi mode čak djeluju protiv hijerarhije. 2000. proučavali kič modu. Opća formula kiča je uživanje radi uživanja i naslađivanja. Ipak. autor « Sociologije umjetnosti «. 1900. pukog uživanja koji vezuje za doživljaj kiča. jedan od prvih sociologa koji je naglasio demokratski aspekt mode i njezinu neovisnost od klasne hijerarhije je Herbert Blumer ( Gronow. često je prisutna upravo ta ideja da je kič umjetnost masa koja nastaje imitiranjem kulture elite. To je umjetnost u jeftinom sladunjavom obliku koji budi pretjerane osjećaje. Kič je sentimentalan . a to je i uzrok brzog širenja mode. Radi se o Horowitzu čije se ideje mogu proširiti šire od mode. u masovnoj su modi proizvodi namijenjeni masovnoj potrošnji i ona izražava potragu za konformizmom. . lažni prikaz zbilje. ima tendenciju povećat razlike u statusu jer postoji ograničen broj proizvoda i oni su usmjereni na odabranu grupu potrošača. krivotvoreni. Podjela na konformistički( ukus masovnog društva) i avangardistički( ukus intelektualne elite) ukus prisutna je i u ideji Gietza. U načinu odijevanju je najprimjetljiviji pokušaj razlikovanja klase elite pomoću vidljivih znakova. dok se pojam čistog uživanja veže uz direktno uživanje objekta samog. Nastaje iz vjere u beznačajnost socijalnih suprotnosti i iz lakovjernog optimizma da se bez ostataka može prijeći iz jedne društvene klase u drugu. 75.76). Niža klasa je ta koja se pokušava poistovjetiti s elitom. koja je prema Horowitzu ( Gronow. a ideologija kiča je usredotočena ne na razinu razuma. 76. Prema stajališnu Karla Hofnera – «ono što masa traži u umjetnosti to je kič» ( Petrović. Postoji preosjetljivost na kič svijesti umjetničke elite i rastući prohtjev za kičem kod širokih masa. Podsjeća na klasnu modu jer barata statusnim simbolima koji naglašavaju društvenu hijerarhiju te tako oponašaju visoko cijenjene modele. Smatrao je da moraju postojat prestižne osobe unutar područja kojima se priznaje da su sposobne prosuditi vrijednost i prikladnost konkurentnih modela. nego osjećaja.) najraniji povijesni oblik. Tu se može povući paralela s kičem. a moda ne oponaša stil nijedne postojeće više klase. s malim ulogom intelektualnog naprezanja. Nasuprot tome. Kič postavlja zahtjev da bude uvažen kao umjetnost po čemu se i razlikuje od običnih oblika popularne umjetnosti koje neobrazovana ili poluobrazovana publika konzumira. 358). Klasna ili elitistička moda . prema Horowitzu. Mnogi sociolozi i kritičari kulture koji su smatrali da se moda širi od vrha naniže i koji su strahovali da će to dovesti do vulgarizacije ukusa. 2000. Arnold Hauser. u svojoj knjizi «Fenomenologija kiča». 1990. smatra da kič ne nastaje slučajno i nesvjesno.

bilo je pokušaja reformi u umjetnosti koji se mogu gledati i kao rani pokreti kritike potrošnje ili čak potrošačke politike. Hauser daje primjer tajnice na filmu koje se udaje za šefa samo zato što je nevina. Dolazi do brkanja estetske kategorije s etičkim i obratno. a buržoaska imala etički karakter. koja je nekad bila revolucionarna. zasljepljeni društvenim ugledom. 1997. a sredstva koja koristi su zapanjujuće jednostavna. Npr. šminki. a time i sva informativna vrijednost.realnost. Kako je dvorska tradicija bila pretežno estetska.77) također smatra da je 19. učiniti potrošnju demokratičnijom. Elitna se kultura pokušava razlikovati od masovne.) smatra da kič ne štedi niti jedan društveni sloj.feudalne klase. zbog mode. stoljeće kiča koji proizlazi iz romantizma. Popularnost kiča. Kič tvori vlastiti. u sebi zatvoren sustav. privlačni onoj kategoriji više klase s ekonomskog stajališta. koju je trebala zamijeniti. velikih pop umjetnika.financijsko elite s kulturnom elitom ili prihvaćanjem avangardne umjetnosti samo zato što je postala modernom. Opasnost falsificiranja umjetnosti se može kriti bilo gdje. Kafke na području književnosti. slušaju se lažne moralne zapovijedi. smatra neposrednim i opipljivim ciljem svakog dijela te time djelomično oduzima umjetnosti obilježje sustava. Fetišizacija avangardnih djela može biti kič. Ovim mu je procesom oduzeta svaka vrijednost novog. a to su proizvodi koji visokoj kulturi pripadaju samo po vanjskom izgledu. buržoazija je morala ostati vjerna toj svojoj tradiciji da bi se mogla suprotstaviti feudalnoj aristokraciji kao klasa koja će je zamijeniti. imitacije Joycea. koji se poput stranog tijela ubacuje u cjelokupan sustav umjetnosti. st. a događa se kada se izdvoji samo jedan aspekt umjetničkog fenomena kojeg se želi oponašati. Schwittersa. a s druge ponovno potvrditi vlastitu izvornu tradiciju.boxa. žargonu. oponašati one iznad njih što dovodi do razmetanja dobrima. ljepote. U tom smislu prisutan je i pokret art industriel koji je htio predmete svakodnevne upotrebe ponovno pretvorit u umjetničke . zasnivala se na vjerovanju da će potrošači. buržoazija je s jedne strane morala asimilirati tradicionalno nasljeđe dvorsko. Neki proizvodi stvoreni za kulturnu elitu postaju. a time i traženom i skupom. 59. Dakle. glazba iz juke. Cilj je bio poboljšat ukus i dizajnera i potrošača. skupi i snobovski. ali koji imaju obilježje kiča kojeg predstavljaju ljubavni ili kriminalistički romani. Kič kao sustav imitacije. Takav se pristup protivio umjetnosti i dekoraciji. Pokušaj reforme u umjetnosti Kroz 19. hit filmovi. zbrke osjećaja i konvencija. odnosno iz stanja duha kojeg definiramo kao romantičnim. a što dovodi do proizvoda lažne avangarde. 4. st. Hermann Broch ( Dorfles. Marksist bi rekao da buržoazija svodi umjetnost na krivotvorenu robu i zato procvat kapitalizma dovodi i do procvata kiča. tehnički kopira ono što mu izravno prethodi. Smatra da se sociolozi unutar problema masovne kulture premalo bave nepodudaranjem gospodarsko. «kič kulturne elite» je također moguć. Duchampa. ali se taj otpor često temelji na elementu fetišizacije. Romantizam platonsku ideju umjetnosti. Vođena željom za moć. a koji je u početku imao kreativnu vrijednost. koji je prijetio da će uništiti dobar ukus. Gillo Dorfles ( 2000.

Ali. . Predmeti su sadržavali obećanje društvenog uspona.predmete. drugačiji način. Samo se tako može učinkovito kontrolirati stilove života i proizvodnju. Prema Camille Mauclair (Gronow. Tako je i u razmišljanju Williama Morisa ( Gronow.st. C.). Takva je marketinška strategija postala uobičajena 1920-ih. Prikladnost predmeta je trebala zamijeniti prestiž. osnovne potrebe potrošača koje su svima bile zajedničke. ponovno oživljavanje obrtničke udruge .) studija pokazuje da se i sama kraljica Viktorija često pokazivala u reklamama kao uzor potrošačima. štetno je djelovao na ukus. ali poznata je još od sredine 18. To zahtjeva potpuno novo.). kao i dizajna i materijala. već i osobu koja ga je reklamirala. Reklamiranje je učinilo poznatim ne samo proizvod. trebale su upravljati dizajnom. kao i Emile Durkheim odbacuju društvenu anomiju. Taj je pokret ujedno bio i art social. potrošač kao potrošač nikad ne može usvojiti estetski ukus. Reformatori su se razočarali u ukus ljudi koji su nastavili preferirati kič od modernog dizajna. odnosno popularni se ukus morao osloboditi štetnog utjecaja buržoazije. Demokratizacija luksusa pomoću demokratizacije umjetnosti ili iskorjenjivanje svakog luksuza kao beskorisnog i nepotrebnog bila je svrha programa art social. a potrošači da ga i dalje kupuju. Prema tome. C. Mauclair na kraju zaključuje da bi potrošači mogli naučiti cijenit ljepotu. kada tvornica porculana Wedgwood izdaje skuplje serije za višu klasu te njihove jeftinije verzije za srednju klasu i buržoaziju. 72. 73. Prema njemu. odnosno proizvodnje predmeta u malim radionicama. Marketing kiča Društvena hijerarhija zasnovana novcu i bogatstvu u masovnoj potrošnji i industrijskoj umjetnosti prisutna je i u materijalnoj kulturi. poznatoj estetičarki. Trebalo bi pronaći stil koji bi odgovarao modernoj eri definiranoj na nov. to nije spriječilo da dizajneri i dalje proizvode kič. Uzrok iskrivljenog osjećaja za lijepo je odvajanje duhovnog i manualnog rada od potrošnje i proizvodnje. Prevladavalo je mišljenje da je prestiž osnovni princip koji upravlja dizajnom. već i društveno pitanje. moralno umjetničko obrazovanje. ljepota predmeta se može svesti na tri principa: on mora biti moderan. ali samo kada bi mogli sudjelovati u planiranju proizvoda. 2000. 5. Neuspjehu je pridonijela i činjenica da su se dizajnerski predmeti proizvedeni kao uporabni predmeti pretvarali u kolekcionarske predmete i time postali nedostupni običnom potrošaču. Dakle. Pokret propada. to nije bio samo estetsko. Činjenica je da su ljudi odgovorni za marketing na prijelazu stoljeća usvojili ideju predstavljanja predmeta kao statusnih simbola. a to ovaj princip prikladnosti i korisnosti predmeta čini demokratskim. u kojem je njegovanje ukusa u svojoj krajnjoj konzekvenci služilo načelu društvene privrede. Mauclair. Richardsova ( Gronow. prikladan i demokratičan. 2000. Potrebno bi bilo i uspostavljanje novog jedinstva mišljenja i djelovanja. Reklama je naglašavala da taj komplet već ukrašava stol nekog lorda ili dame. 2000. Stil u proizvodnji robe za masovnu proizvodnju sastojao se od ornamentalizacija i ukrasa slobodno kopiranih i površno dodanih bilo čemu. Zalaže se za stvaranje novog morala. 74. a taj pogrešno postavljen odnos.. modela i njegove reprezentacije.

elemenata umjetničkih djela izvan njihova pravog konteksta itd. čim postane plijenom lažne ritualizacije.Reklamama se široj publici prenosi poruka što je to dobar. a ne kakvim bi želio da budu. vjerskih i književnih ostvarenja prastarog i antičkog svijeta. a time ga približava onome čemu on teži. niti situacija koje vode socijalističkim. mističkih tema.. ali s . Napoleon…). Njihovo je glavno obilježje brzo i neumoljivo zastarijevanje. odnosno umjetnost s porukom. nije sva umjetnost s porukom kič. odnosno kao je politika iskoristila kič u svoju korist? Činjenica je da danas.zamjena etičke s estetskom kategorijom. elementima i činjenicama kojima ona ne pripada. 6. koja umjetniku nameče lijep rad umjesto dobrog rada. U prošlosti su ljudi mogli prihvatiti da su sudbina ili božanstvo. Kič u politici Ono što mene posebno zanima je . To je ono što se iskorištava u reklamiranju. Dakle. još uvijek postoji. Mit. Christan Science gdje se ni obred ni scenski nastup ne temelje na nekoj autentičnoj vjerskoj tradiciji. Prikazivanje socijalista. Veliki dio ritualnog aparata . kič i angažirana umjetnost Specifična težnja za mitizacijom koja je stvorila neka od najvećih umjetničkih. Križ. mit je jedno od područja koje je pod najvećim utjecajem kiča. Do kičizacije mita dolazi kada se mitska i ritualna vrijednost pripisuje osobama. zbog kojeg danas slavna osoba za koju godinu biva zaboravljena. ali u njihovoj otvorenosti. Činjenica je da običnog čovjeka snažnije privlači neka slika koja mu je bliska. trokut s božanskim okom. a u glazbi živi isključivo od efekata. Ali. Često se događa da angažirana umjetnost. domoljuba. utemeljene na demagoškim motivima . dok kič u umjetnost pokazuje analognu težnju. zloupotrebe domoljubnih. a što loš ukus. ratnim ili mirotvornim rješenjima se ne može zabranit umjetnicima koje bi takve teme i trebali prikazivati. sportaša. Cezar. kod iskorištavanja zastarjelih društvenih klišeja. Taj se lažni mit pokušava ujediniti s pravim da bi postao učinkovitiji. Isti je slučaj i s lažnim obredima poput obreda Ku Klux Klana. odnosno onakvima kakvi su oni zapravo. kada se umjetnost mora podrediti politici ili ideologiji. preobražava se u kič.. ali iz tog proizlazi izgled i ponašanje koje su neporeciv kič. postala je nešto lažno čim se udružila s pseudo – mitskim institucijama.kako se elementima kiča utječe na mase. ali danas stvara blijedi fetišizam ili loše reklame. rabi reakcionu tehniku efekata i time se koristi u propagandne svrhe. moderni mitovi i danas utječu na stvaranje umjetničkih djela ili na društvena i politička dostignuća. Novi. nego «onakvim kakvim ga ljudi žele ili kakvog ga se boje». znakovi zodijaka…. Njima se zapravo nameće. Manipulira se ukusom masa. To i je ono što najčešće dovodi do pojave kiča . Tako da kič roman ne pokazuje svijet «onakvim kakav on jest». autentična okultna simbolika. a kič nastaje kada se pravi osjećaji zamjenjuju lažnim. 7. i nekih pseudoreligija kao Mormoni. kontrolira ukus potrošača. koja je u skladu s njegovim lošim ukusom . Davidova zvijezda. nekog obdarili nadljudskim sposobnostima( Aleksandar. svastika. ukusa i znamenja koji prate pokrete kao što su fašizam ili nacizam: imperijalni orlovi. pozdravljanje i stupanje također su karakterističan kič. vjerskih.

bez sumnje možemo označiti kao kič. nije to što su one prekritične. parfemi. fašizma i ždanovljevskog staljinizma. nije sva loša politika kič. Propagandna poruka je bila jasna. Za Staljinova vremena stvoreno je nešto što se zove « demokratski luksuz» Proizvodi koji su oponašali modele i artikle kao što su šampanjac. Poticanje kiča jednostavno je još jedan od najjeftinijih putova kojima se totalitarni režimi žele dodvoriti svojim podređenima. s fašističkog i staljinističkog stajališta. a ne njihovih gospodara. Do tada prihvaćeni umjetnici Marinetti.modernim diktaturama to nije tako. Benito Mussolini se uzdiže u jakog i moćnog Cezara. Tako je bilo s epizodama poput nacizma. Kako režimi ne mogu podići kulturnu razinu masa. U masama je bilo potrebno izazvati iluziju da one stvarno vladaju. Mussolini je dugo podržavao futuriste. odlaze u sjenu. Mussolini odlučuje da je bolje zadovoljiti kulturne ukuse talijanskih masa. morali su biti proglašeni jedinom istinom. Dakako. Glavna nevolja avangardne umjetnosti. Hitler je bio zagovornik kiča. Ruski će seljak prije izabrat kič od Picassa jer u njemu može uživat bez napora. ono što je Cezar započeo. To je razlog zašto se avangarda zabranjuje. De Chirico i sl. čak i ako bi htjeli. kavijar. Umjetnost danas ne može više imati onu figurativnu zadaću koju je imala u prošlosti i svaki bi se pokušaj u tom smjeru mogao pretvoriti u kič. Ali. Najavljuje « novi imperijalni stil» i daje masama predmete koji izazivaju divljenje i čuđenje. Propaganda nije samo prisutna u diktaturama i totalitarnim režimima . ali tamo najčešće izrodi kičem. čokolada. 3. konjak. Umjetnost se danas oslobađa svake angažiranosti u tom smislu i takva je politička funkcija umjetnost moguća još samo u zemljama kao što je Kina i sl. ostvario Primjer nerazvijene potrošačke kulture koju je regulirala država je slučaj Sovjetskog Saveza. Književnost i umjetnost koje oni uživaju. nego što je u njih preteško ubacit djelotvornu propagandu. Mussolini je usavršio. laskat će masama svodeći cijelu kulturu na njihovu razinu. ali kada su mase tražile avangardnu umjetnost i književnost. 4. i on i Staljin su udovoljili tom zahtjevu. a to je vjerojatno zato jer je fašizam želio pokazati svoju sposobnost da ide u korak s vremenom ( kako bi prikrio činjenicu da on sam znači nazadak) ili se želio prilagoditi ukusima bogate elite kojoj je služio. svaki sovjetski radnik živi . ali su to zasigurno diktature. slika iz Bagdadskog muzeja na kojoj se Sadam Husein poistovjećuje s Nabukodonosorom. a sve se drugo moralo suzbiti. za koje se smatralo da su cijenjeni ili da pripadaju svijetu « visokog društva».

kič se nameće običnom čovjeku putem masovnih komunikacija kojima se kontrolira i određuje ukus masa. Područje je preopširno pa ću samo naznačit neke od probleme. Zaključak Kao jedna od posljedica razvitka modernog. obitelji pa do religijskog života. Možda je prodor lošeg ukusa na područje smrti započeo upravo s gubitkom poštovanja prema smrti. Kič je pomoćno sredstvo manipuliranja ukusa masa. Danas sve više elemenata kiča nalazimo u drugim aspektima čovjekova svakodnevnog života od filma. prepoznatljivih simbola. Tamo su se elementi uzdizanja pojedinih naroda. postiže svoj cilj. politike. Dopadljiv. Još je jedno područje tipično za pojavu kiča. ideala i političkih vođa lako pretvarali u kič ( npr. Najčešće je prisutan unutar srednje klase ( umjetnost masa) koja se vidljivim simbolima pokušava približit višoj klasi. možemo ubrojiti u predmete lošeg ukusa ( Kristove slike uokvirene školjkama. tradicionalni kič. već su to sve loše imitacije koje postaju kič. Iako je činjenica da je u isto to vrijeme bila nestašica osnovnih potreba poput kruha. svaki predmet narodnog stvaralaštva. Najvjerojatnije je da je taj kršćanski kič svjedočanstvo golemog gubitka teološke biti. Kao jedan od glavnih medija propagande u fašizmu. U stvaranju lažnih mitova. Nemoguće ga je izbjeći jer je direktan proizvod masovne kulture kojoj pripada i naše društvo. Možemo ustvrditi da je kič. on ne pokazuje tendenciju usporavanja širenja. nacizmu i saljinizmu bio je i film. manipulativan. 9. marketingu različitih ideja ili proizvoda. bar djelomično. političkoj propagandi. to ne znači da kič elite nije moguć. Smrt je također velika saveznica kiča. Od svoje pojave pa do danas. rođenje i obitelj. turizam. Ali.kao stvarni buržuj ili aristokrat. fotografske rekonstrukcije svetačkih prizora…) Može se reći da danas i ne postoji nova crkvena umjetnost. izražen lošim ukusom. industrijskog društva prisutna je i pojava kiča koji prvobitno proizlazi iz umjetnosti. . već naprotiv. izraz reakcionog mentaliteta i pogleda na svijet. kič kao dopadljiv i zanimljiv. a to je turizam koji skoro svaki spomenik. kič djelovanjem. svaki krajolik. film. Elementi kiča u drugim područjima društvenog života Religija. . a prema tome nameće i svoju poruku ma kakva god ona bila. kič ljepote plave kose u nacizmu). a posebno onih nastalih u posljednja dva stoljeća. 8. Dobar dio svetih slika . Činjenica je da smo doslovno okruženi kič predmetima. porno kič samo su neka od područja svakodnevnog života prepuna kič elemenata. Velika većina današnjih grobnica prepuna je raznih simbola koji su posljednji iskaz štovanja uspomene na pokojnika. turizma.nameće se masama. a ponajprije kič ljudima u koje se ubraja većina populacije društva pa vjerojatno i ja. odmah pretvara u kič.

appears as an imitation of several elements of art work whith wich it's meaning changes. actually as a result of civil class appearence. Sreten: Estetika i sociologija. 1900. Kitsch. Beograd. But. 1970. Kitsch elements first apeard in the art of 19th century as a result of a social change. Arnold: Sociologija umjetnosti. Zagreb. Jukka: Sociologija ukusa. Dorfles. in a sense of bad taste. Even not thinking about them. Summary: Kitsch phenomen is a part of studying sociology of art. Art reform. Dominate oppinion is that kitsch is a mass art. We can clearly see it because the same things are happening in other areas of social life. sociology of taste and as well as a large number of other parts of social life. mass culture. Miloš: Sociologija kulture i umjetnosti. religion. failed. Ilić. sociology of art. We could say that whith appearance of kitsch in industrial age. mans good taste is lost. marketing. Naučna knjiga. There is also myth kitsch which happens when mythical or ritual values are ascribed to persons. Petrović. Art value becomes kitsch value. politics. We are surrounded by things which are kitsch. Kič. 1986. Until today. Gronow. Naučna knjiga. nazism or in large number of dictatorships. characteristic for middle class who is trying to imitate status symbols of upper class to rise up to their level. myth . Key words: kitsch. Naklada Jsenski i Turk. turisam.…It is imposible to avoid it because it is a direct product of mass culture in which we are living in. Hauser.antologija lošeg ukusa. Beograd. Zagreb. 4. Zagreb. elite kitsch is also posible. Hrvatsko sociološko društvo. 2. Gillo. 5. kitsch has expanded on publicity. politics.Literatura: 1. but let' s not be so pesimistic. Školska knjiga. individuals or fatcs to which they don't belong to. mass art. !997. process of industrialization and appearence of mass culture. we are consuming them daily because they are enforced by mass media which are manipulating with our taste. 3. In the past kitsch has been suitable for politics propaganda in epochs of fascism. 2000. which tried to stop expansion of kitsch. Golden marketing.