HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

Uzemljenje sustava za zaštitu od munje (LPS)

sukladno važećim propisima i europskim normama

Mr. sc. Ernest Mihalek, dipl. ing.

Zagreb, 15. prosinac 2004.

 HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

Općenito
Uzemljenja se, općenito, izvode zbog zaštite od previsokih dodirnih napona i napona
koraka, preuzimanja pogonskih zadataka ili zbog odvođenja struja munje najkraćim
putom u zemlju.

Sustav uzemljenja mora zadovoljiti četiri zahtjeva:

a) zajamčiti mehaničku čvrstoću i otpornost na koroziju
b) zajamčiti toplinsko podnošenje najveće struje
c) izbjeći štetu za imovinu i opremu
d) zajamčiti sigurnost ljudi s obzirom na napone koji se u uzemljivačkim sustavima javljaju pri
najvećim strujama

Vrste uzemljenja

Zaštitno uzemljenje
Načelno se moraju uzemljiti svi vodljivi dijelovi koji ne pripadaju pogonskom strujnom
krugu kojeg uređaja te kovinski dijelovi konstrukcije u elektranama, transformatorskim
stanicama te rasklopnim postrojenjima i instalacijama potrošača. Tim postupkom se
onemogućuje previsoki dodirni napon pri preskoku ili proboju električne instalacije ili kao
posljedica pojave puzajućih struja.

Pogonsko uzemljenje
U suprotnosti sa zaštitnim uzemljenjem, pogonsko je uzemljenje u redovitom pogonu
postrojenja nužno potrebno. Za tu vrstu uzemljenja pitanje zaštite ljudi nije u prvom planu.

Uzemljenje za zaštitu od munje

Uzemljenje za zaštitu od munje služi za odvođenje atmosferskih prenapona u zemlju. Na
temelju udarnih značajki struje munje postavljaju se drukčiji zahtjevi od onih za zaštitno ili
pogonsko uzemljenje.

Otvoreno uzemljenje
Otvorenim uzemljenjem naziva se spoj dijelova kojeg postrojenja pod naponom ili kojeg
uređaja s uzemljivačem putem uređaja za zaštitu od prenapona.

Otpornost zemlje i otpor uzemljivača

Otpornost (specifični otpor) zemlje

Za proračun gubitka napona na vodu poznat je pojam otpornosti metala. Međutim i zemlja
(tlo) je vodič, iako slab u usporedbi s kovinama (pogledajte sliku 1). Tako se i za zemlju može
definirati njezina otpornost. Otpornost zemlje ρE definira se kao električni otpor između dviju
nasuprotnih stranica zemljane kocke duljine brida 1 m. Prema toj definiciji otpornost se
izražava u ommetrima (Ωm2/m = Ωm) (pogledajte sliku 1).

2
 HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

Vrsta tla (zemlje) Otpornost, Ωm

močvarno tlo 5 do 50
ilovača, glina 20 do 100
humus, oranica 50 do 200
pijesak 20 do 2000
šljunak 300 do 2000
erodirano kameno tlo 600 do 1000
stjenovito tlo 2000 do 5000
granit, sediment 2000 do 3000
kišnica, izvorska voda manje od 1000
voda potoka, rijeke, manje od 100
jezera
morska voda manje od 1
bakar 1,7 · 10-6

Primjer proračuna uz definiciju otpornosti zemlje:

Kroz kocku zemlje s bridom 1 m, vrste oranica ρE = 100 Ωm , pri naponu
U = 100 V između nasuprotnih stranica (slika) teče struja I = 1 A

Slika 1 Otpornost tla (zemlje), definicija i vrijednosti

Otpornost tla pri mjerenjima uzemljenja i proračunima najteže je odrediti. S jedne je strane ta
vrijednost za neke vrste tla viša od nekoliko tisuća oma, a s druge strane vrijednosti otpornosti
pojedinih vrsta tla znatno variraju.
Otpornost je ovisna o:
− vrsti tla
− strukturi tla
− tlaku zemlje u tlu
− vlažnosti tla
− temperaturi tla
− slojevitosti tla.
Konkretnu vrijednost otpornosti neke vrste tla stoga je jedva moguće dati. U tablici na slici 1
navedene su izmjerene granice otpornosti pojedinih vrsta tla za izmjenične struje pogonske
učestalosti.

3
 HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

Pri mjerenju otpornosti tla, valja posebno uvažiti njegovu vlažnost. Kao što pokazuje slika
2, otpornost se tla pri visokom sadržaju vlage, blizu granice zasićenja, vrlo malo mijenja. Što je
tlo suše, to se više povećava njegova otpornost.

Slika 2 Utjecaj vlažnosti na otpornost

tla ρE
Legenda slike 2:
1 pijesak
2 ilovača
3 glina
4 močvarno tlo
5 pjeskovita ilovača

Na temelju jake korelacije između otpornosti tla i njegove vlažnosti, postoji i sezonska
ovisnost otpornosti i vlažnosti tla (slika 3).

Slika 3 Sezonsko kolebanje otpornosti tla kod površinskih (traka, uže) i dubinskih uzemljivača
(štap, sonda)

Otpor rasprostiranja
Otpor rasprostiranja RA uzemljivača je otpor zemlje između uzemljivača i neutralne zemlje.
Vrijednost te veličine ovisi o otpornosti tla kao i vrsti uzemljivača, njegovu obliku i
dimenzijama. S obzirom da struja koja prođe kroz uzemljivač s udaljavanjem od njega nailazi
na sve veći presjek zemlje, dakle na manji otpor, osobito je važan gubitak napona u
neposrednoj okolini uzemljivača.

Udarni otpor uzemljenja

Pri odvodu u zemlju struje munje treba uzeti u obzir njene udarne značajke. Otpor koji
djeluje pri udarnoj struji između neke točke na uzemljenju i neutralne zemlje naziva se udarnim
otporom uzemljenja Rst. Udarni otpor uzemljenja kojeg uzemljivača razlikuje se više ili manje
od njegova otpora rasprostiranja RA.

4
 HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

Tablica 1 Materijal, oblik i minimalne dimenzije uzemljivača prema EN 50164-2: 2002

(tablica 3, strana 10)

Minimalne dimenzije
Oblik
Materijal Dozemni Pločasti Napomena
vodiča Uzemljivač
vod uzemljivač
Φ 1,7 mm svaka
použen 50 mm2
žica
puni
50 mm2 Φ 8 mm
okrugli
min. deblj.
traka 50 mm2
2 mm
puni
bakar Φ 15 mm
okrugli
min. debljina
cijev Φ 20 mm
stijenke 2 mm
500 mm x 500 min. deblj.
ploča
mm 2 mm
rešetkasta 600 mm x 600 presjek 25 mm x 2
ploča mm mm
puni profil Φ 16 mm Φ 10 mm
pocinčan
pocinčana Φ 25 mm min. debljina
cijev stijenke 2 mm
pocinčana 90 mm2 min. deblj.
traka 3 mm
pocinčana 500 mm x 500 min. deblj.
ploča mm 3 mm
pocinčana
600 mm x 600 presjek 30 mm x 3
rešetkasta
mm mm
ploča
željezo
puni profil Φ 14 mm minimal. debljina
prevučen prevlake 250 µm
bakrom s 99.9 % bakra
običan Φ 10 mm
puni profil
obična ili 75 mm2 min. debljina 3
pocinčana mm
traka
pocinčani 70 mm2 Φ 1,7 mm minim.
použeni promjer svake žice
vodič
pocinčana 50 mm x 50
letva mm x 3 mm
puni
nehrđajući
Φ 16 mm Φ 10 mm
okrugli
čelik 100 mm2 min. debljina
traka puna
2 mm

5
 HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

Zrakasti (radijalni) vodoravni uzemljivač (površinski uzemljivač)

Vodoravni (površinski) uzemljivač
Tipski zrakasti uzemljivač je u našoj praksi vruće cinčana čelična traka dimenzija barem 25x4
mm, 100 mm2. Alternativno se polaže bakreno uže presjeka 35 mm2 pretežito za važnija ispitna
postrojenja i sustave LPS. Pri polaganju željezne trake u tlo može se postići manji otpor
rasprostiranja ako se traka postavi sjekomice ("na nož", nap. prev.), a ne vodoravno. Na taj se
način, u pravilu, može postići jednoličnija gustoća zemlje u neposrednoj blizini uzemljivača.
Struja, koja se s površine uzemljivača raspršuje u zemlju nailazi na otpor tla koji se može
izračunati iz izraza:

K ⋅ ρ  2l l 
R=  ln + ln  , Ω (za h << 1)
2π ⋅ l  d 2h 
gdje je:
l = duljina uzemljivača, m;
d = je promjer uzemljivača, uzima se 1/2 širine trake, m;
ρ= specifični otpor tla, Ωm;
K = korekcijski čimbenik i iznosi 1 do 1,5 za razliku vrijednosti ljeto - zima;
h = dubina ukopa, m.

S obzirom da je dubina ukopavanja poznata (0,5 do 1m) te uz vrlo strogi K =1,5, izraz za
proračun otpora rasprostiranja se može pojednostaviti:

ρ 2l
R= ⋅ ln , Ω ,
π ⋅l d

2⋅ ρ
Iskustvena formula za vodoravni trakasti uzemljivač je još jednostavnija: R = , Ω
l

Položi li se vodoravni uzemljivač na uobičajenu dubinu između 0,5 i 1,0 m, pri mjerenju treba
uzeti u obzir atmosferske utjecaje. Ako se želi imati sigurne rezultate, mogu se izmjerene
vrijednosti srednje otpornosti tla u doba vrlo vlažnog vremena ujesen, zimi ili u proljeće
pomnožiti koeficijentom 1,5, a pri vlažnom vremenu ljeti čak i koeficijentom 2.

Paralelno spojeni vodoravni uzemljivači

Za postizanje manjeg otpora u slabo vodljivom tlu nije moguće odabrati veliku duljinu trake
radi induktivnog i omskog otpora. Jedan od izlaza je postava više traka pod određenim kutom
povezanih međusobno i s objektom. Na slici 4. prikazan je kombinirani uzemljivač iz 4 trake
pod kutom 90o. Otpor rasprostiranja računa se iz empirijskog izraza:
ρ 25l
R≈ ⋅ ln
4π l r

gdje znače:
l = duljina jedne trake u m;
ρ= specifični otpor tla, Ωm;
r = polumjer jedne trake, m.

Ako je ukopana Fe/Zn traka uzima se za r = 0,25 x širina trake.

Kod izvedbe se nastoji održati kut polaganja barem 60°.

6
 HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

Poseban je primjer složenog zrakastog uzemljivača uzemljivač s četiri zrake jednake duljine
koje se sijeku pod kutem od 90°. Otpor rasprostiranja takvog uzemljivača relativno je
jednostavno izračunati, a uzemljivač se upotrebljava obično za odvod struje munje sa stupova
dalekovoda ili kad nema mjesta za prstenasti uzemljivač i sl.

Slika 4 Složeni zrakasti uzemljivači

Temeljni uzemljivač
Računa se kao vodoravni uzemljivač. Nema sezonskih kolebanja otpora rasprostiranja.

Prstenasti vodoravni uzemljivač

Za prstenasti vodoravni uzemljivač računa se slično kao za zrakasti uzemljivač, ali je iz
površine koju uzemljivač opasuje potrebno izračunati nadomjesni promjer kruga D

ρ
R = ⋅K
2π 2 D
gdje je:

D
K = f   ≈ 15 do 20
d
ili uz pomoć formule za vodoravni uzemljivač gdje je l = π x D

ρ 2π D
R≈ ⋅ ln
π D
2
d

2⋅ ρ
Iskustvena formula za prstenasti trakasti uzemljivač: R ≈ , Ω
3d

D = promjer kruga prstena uzemljenja, m

d = nadomjesni promjer uzemljivača (pola širine), m

ρ
Otpor rasprostiranja kružnog pločastog uzemljivača: R =
2D
gdje je D = promjer kružne ploče uzemljivača, m

Mrežasti uzemljivači
Mrežasti uzemljivač poseban je oblik složenog uzemljivača. Sastoji se od mreže s više ili
manje jednolikih pravokutnih petlji. Otpor rasprostiranja takvog uzemljivača može se izračunati

7
 HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

približno uz pomoć izraza za otpor kružnoga pločastog uzemljivača, pri čemu se umjesto
površine kruga uvrštava ukupna površina mrežastog uzemljivača

Otpor rasprostiranja vodoravnih zrakastih uzemljivača ili uuzemljivača u obliku prstena

Slika 5
u homogenom tlu

Okomiti uzemljivač (štap ili cijevna sonda)

Okomito ukopani uzemljivači su vodiči uobičajene duljine 1-3 m ukopani ili zabijeni u tlo do
dubine uzemnog zdenca (30-40 cm). Ponegdje se upotrebljavaju i dulji štaovi do duljine 10 ili
15 m (npr. Njemačka). Ovi su uzemljivači manje osjetljivi na atmosferske utjecaje. Uzemni
zdenac je betonska cijev s gornjim poklopcem ukopan tako da je poklopac u razini tla, a služi za
nadzor mjesta povezivanja trake i sonde ili kao mjerni spoj. Ako je gradivo sonde čelična cijev,
njezin vanjski promjer treba biti minimalno 38 mm s minimalnom debljinom stjenke 2,5 mm.
Mogu se upotrijebiti i Če profili kao L 65 x 64 x 7 ili U 6,5. Za Če cijev vrijedi izraz za otpor
rasprostiranja:
ρ l
R= ln , Ω
2π ⋅ l r
gdje znače:
l - duljina uzemljivača, m;
ρ= specifični otpor tla, Ωm;
r = polumjer cijevi, m.

8
 HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

Temeljni uzemljivač
Kako temelj nema istu homogenost i čvrste dimenzije dobije se proračunski bliska vrijednost
stvarnoj vrijednosti otpora rasprostiranja prema:

ρ
R= , Ω
π ⋅d
gdje je:
d = promjer polukugle koju zamišljamo da je jednakog volumena kao i betonski temelj u
kojemu je kovinski vodič ukopan, m;
ρ= specifični otpor tla, Ωm.

Udarni otpor uzemljenja

Uzemljivači, pri odvođenju jakih struja munje, poprimaju visoke potencijale i oko njih se stvara
jako električno polje koje je to veće što je vodljivost tla slabija. Ako je polje jače od probojnog
napona tla oko sonde, nastupa proboj, zbog čega okolno tlo postaje vodljivo. Ta činjenica bi
smanjivala otpor, jer djeluje kao povećanje presjeka.
S druge strane, induktivitet L je fizikalno vezan za izmjenu magnetskog toka oko uzemljivača te
ne dopušta brzu izmjenu onoga od čega je i sam nastao, pa je krajnji učinak taj da se struja
raspršuje u zemlju samo u početnim metrima trake, ne dolazeći na sve dijelove uzemljivača u
istom iznosu. Ova druga činjenica, suprotno od prve, djeluje kao povećanje otpornosti tla. O
tome koja će od dvije suprotne tendencije prevladati, ovisi rezultantni otpor koji se označava s
Ru, a naziva se udarni otpor rasprostiranja uzemljivača.
Posebno na iznos Ru utječe strmina struje munje di / dt, što može iznositi od 0,3 - 80 kA/µs. To
znači, što je vrijeme trajanja čela vala kraće, struja će prodirati kraće po duljini uzemljivača. To
onemogućuje odvođenje u isto vrijeme kad na njega nailazi naponski val.
Na temelju toga moguće je izračunati aktivnu duljinu uzemljivača, zatim njegov induktivitet i
na kraju, vrijeme trajanja čela strujnog vala. Aktivna duljina se dobije iz izraza:

Tč
la = 1,1 , m (m)
G1 ⋅ L1
gdje znače:
L1 = jedinični induktivitet, H/m;
3,1 1
G1 = ⋅ = jedinični odvod, S/m;
ρ ln l
r
Tč = vrijeme trajanja čela vala struje, µs.

Slika 6 Nadomjesna shema za proračun udarnog otpora uzemljenja

9
 HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

Slika 7 Dijagram za približno računanje udarnog otpora uzemljenja RU

Ako je uzemljivač u zemlji kraći od izračunane aktivne duljine (l < la) ne treba očekivati
promjenu otpora rasprostiranja R. Proračun udarnog otpora rasprostiranja olakšava činjenica da
je L1 (jedinični induktivitet za uzemljivače) u svim vrstama tla relativno stalan i mijenja se od 1
do 2 µH/m. To omogućuje računanje Ru po približnom izrazu koji uključuje samo G1 (jedinični
odvod u S/m) i Tč (vrijeme trajanja čela vala struje u µs) prema izrazu:

1
RU = , Ω
KU G1 ⋅ Tč
Želi li se velika učinkovitost odnosno razina zaštite, za Tč se uzima 1 µs.
Ako je otpor, mjeren izmjeničnom strujom 50 Hz, manji od izračunatog, tada se nadzor
najvećeg potencijala Umax, koji na uzemljivaču nastaje udarom struje munje, provjerava
sljedećom formulom:

U max = ig ⋅ RU , kV
Ovdje je nužno napomenuti da se, računajući paralelno spojene uzemljivačke sonde udaljene
više od 2l, potencijal dobiva dijeljenjem ukupne struje munje na pojedinačne sonde podjednako.
Krivulja potencijala ima tok i strminu logaritamske funkcije, jer potencijal opada po toj krivulji
od centra sonde prema neutralnoj zemlji. Za slučaj da se uzima zajedničko uzemljenje moguć je
vrlo visok porast potencijala zbog porasta temperature, jer tada kvar može potrajati nekoliko
sekunda do prorade zaštite, što je dva milijuna puta dulje od trajanja struje munje.
Praksa je pokazala da je u uvjetima skupog zemljišta vrlo teško pronaći dovoljno mjesta za
uzemljivač, pa se rabe kombinacije većeg broja štapnih i površinskih uzemljivača spojenih
paralelno. Za računanje udarnog otpora kombinacije izračunava se udarni otpor jednog
uzemljivača, pa se dobiveni rezultat dijeli brojem postavljenih uzemljivača i koeficijentom
međusobnog djelovanja η prema izrazu:

RU 1
RU = , Ω
n ⋅η
Temeljem iznesenog, za proračun je potrebna velika količina raspoloživih podataka, pa se u
praksi primjenjuju približna rješenja kao što je dano u sljedećem primjeru.

10
 HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

Primjer:
Traži se udarni otpor rasprostiranja Ru vodoravnog uzemljivača duljine l = 15 m i širine 40 mm
(polumjer r = 0,02 m), neka je vrijeme trajanja čela vala struje Tč=1 µs, uz jedinični induktivitet
L1 =1,5 µH/m.
Izračunati Ru za isti uzemljivač ako je duljina trake 30 m i ako je za oba slučaja otpornost tla
ρ = 200 Ωm. Usporediti s otporom rasprostiranja za normalnu izmjeničnu struju 50 Hz.

Rješenje:
1) Uzemljivač duljine 15 m:
Za uzemljivač l =15 m računa se jedinični odvod:

3,14 1 3,14 1
G1 = ⋅ = ⋅ = 0, 00273 S/m
ρ ln
l 200 ln 15
r 0, 02

G1 0, 00237
Nadalje je iz dijagrama na slici 6: ⋅l = ⋅15 = 0, 73 ⇒ Ku = 0,73
Tč 1
pa je udarni otpor:

1 1
RU 15 = = = 28,14 Ω
KU ⋅ G1 ⋅ Tč 0, 73 ⋅ 0, 00237 ⋅1
Obični otpor rasprostiranja pri 50 Hz za isti uzemljivač iznosi:

ρ 2l 200 2 ⋅15
R15 = ⋅ ln = ⋅ ln = 31, 04 Ω
π ⋅l d π ⋅15 0, 02
Dakle za vodoravni uzemljivač pri l = 15 m imamo: 31,4 > 28,14 odnosno R15 > RU15 !

2) Uzemljivač duljine 30 m:
Za uzemljivač l =30 m računa se jedinični odvod:

3,14 1 3,14 1
G1 = ⋅ = ⋅ = 0, 00215 S/m
ρ ln
l 200 ln 30
r 0, 02

G1 0, 00215
iz dijagrama na slici 6 za ⋅l = ⋅ 30 = 1, 39 ⇒ Ku = 0,82
Tč 1

pa je udarni otpor:

1 1
RU 30 = = = 26,3 Ω
KU ⋅ G1 ⋅ Tč 0,82 ⋅ 0, 00215 ⋅1

11
 HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

Obični otpor rasprostiranja pri 50 Hz za isti uzemljivač iznosi:

ρ 2l 200 2 ⋅ 30
R30 = ⋅ ln = ⋅ ln = 16,99 Ω
π ⋅l d π ⋅ 30 0, 02
Dakle za vodoravni uzemljivač l = 30 m imamo: 16,99 < 26,3 odnosno R30 < RU30 !

Vidi se da je za slučaj veće duljine znatnije izražena razlika udarnih otpora i otpora
rasprostiranja kod 50 Hz, tj. udarni otpori počinju znatno rasti. Ta izražajnost počinje već kod
duljine od približno 20 m, a u nekim okolnostima i mnogo ranije.

Drugi način objašnjenja udarnog otpora

Vodravni trakasti i okomiti štapni uzemljivači nemaju jednaki otpor za struju učestalosti 50 Hz i
za struju munje. Struja munje mora se promatrati kao struja visoke učestalosti kad se umjesto
uobičajenog otpora vodiča mora računati zapravo s valnim otporom koji je mnogo veći.

Kritične duljine uzemljivača ili djelotvorne duljine uzemljivača (iznad koje se udarni otpor jako
povećava) jesu:

1. Kritična duljina za štapni uzemljivač:

lkrit ≈ 0,9 ⋅ Tč ⋅ ρ ≈ 0, 2 ⋅ I max ⋅ ρ , m

I max
jer je prema jednom mjerenju (Berger): T1 ≈ , µs ,
20
što za veličine iz prethodnog primjera daje:

lkrit ≈ 0,9 ⋅ Tč ⋅ ρ = 0, 9 ⋅ 1 ⋅ 200 = 12, 7 m

2. Kritična duljina za vodoravni uzemljivač (traka i sl.):

lkrit ≈ 1,3 ⋅ Tč ⋅ ρ ≈ 0,3 ⋅ I max ⋅ ρ , m ,

što za veličine iz prethodnog primjera daje:

lkrit ≈ 1,3 ⋅ Tč ⋅ ρ = 1,3 ⋅ 1 ⋅ 200 = 18, 4 m ,

3. Udarni otpor za temeljni uzemljivač RU = R

tj. vrijednost udarnog otpora temeljnog uzemljivača jednaka je vrijednosti otpora rasprostiranja!

12
 HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

Uzemljenja za LPS prema normi HRN IEC 1024-1:

Najmanja duljina uzemljivača l1 ovisno o razini zaštite i specifičnom otporu tla „izračunava“ se
na temelju dijagrama iz norme:

90

80
l 1 (m )
70

60
R A Z IN A I
50
R A Z IN A II
40

30

20

10 R A Z IN A III - IV

0 O tp o rn o s t tla (O h m m ) ((((
00

00

00

00

00

00

00

00

00

00

00

00
0

0
0
20

40

60

80

10

12

14

16

18

20

22

24

26

28

30

32
Slika 8 Duljina uzemljivača l1 ovisno o izabranoj razini zaštite objekta

Preporučene vrste uzemljivača u normi:

Vrijedi opće pravilo:
oblik i dimenzije uzemljivača imaju veće značenje nego otpor uzemljenja, unatoč toga
preporučuju se niski otpori uzemljenja.

Uzemljivač vrste A – zrakasti (najmanje dva uzemljivača po jednom odvodu, duljine l1

(zrakasti), te 0,5 x l1 (okomiti, štapni) - rješenje za male objekte i kod malog specifičnog otpora
tla) (l1 s grafikona). Duljina l1 određena je razinom zaštite objekta I do IV (Slika 8). Udarni
otpor uzemljenja je pritom uračunan!

Slika 9 Uzemljivač vrste A

13
 HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

Uzemljivač vrste B – prstenasti, određen srednjim polumjerom kruga koji ima jednaku
površinu kao prsten uzemljivača:
rsr ≥ l1 gdje je nadomjesni srednji polumjer rsr =
a ⋅b
π

Nije li ovaj uvjet zadovoljen, dodaju se daljnji vodoravni uzemljivači duljine lr ili okomiti
uzemljivači duljine lv, prema izrazima:

lr = l1 − rsr
b
( l1 − rsr )
lv =
2
rsr ≥ l1 ?
a
uzemljivač
vrste B

Slika 10 Uzemjivač vrste B

dodatni uzemljivač
duljine lr ili lv

Oblikovanje uzemljivača u posebnim uvjetima

U slučaju kad je potrebno izjednačivanje potencijala, a ne zahtijeva se postavljanje LPS,
može se kao uzemljvač upotrijebiti vodoravni uzemljivač duljine l1 ili okomiti (odn. kosi)
duljine 0,5 ⋅ l1 .
Uzemljivač te vrste može se upotrijebiti za uzemljenje niskonaponske električne instalacije
pod uvjetom da njegova duljina ne bude manja od l1 za vodoravni, odnosno 0,5 ⋅ l1 za okomiti
(kosi) uzemljivač.

Polaganje uzemljivača
Za vanjski prstenasti uzemljivač preporučuje se ukopavanje na dubinu od najmanje 0,5 m na
udaljenosti barem 1 m od zidova.
Uzemljivači se moraju položiti izvan prostora koji se štiti na dubini od najmanje 0,5 m i
rasporediti što jednoličnije da bi se smanjilo električno međudjelovanje u zemlji.
Uzemljivač se mora polagati tako da se omogući pregled za vrijeme radova.
Dubina ukopavanja i tip uzemljivača moraju biti tako odabrani da se na najmanju mjeru
svedu učinci hrđanja, isušivanja i smrzavanja tla i time stabilizira ekvivalentna otpornost tla.
Preporučuje se da se prvi metar okomitog uzemljivača ne smatra učinkovitim u uvjetima
smrzavanja tla. U uvjetima kamenitog tla preporučuje se samo uzemljivač tipa B.

14
 HERMI – susret, 15. prosinac 2004.

Literatura

1. HRN IEC (6)1024-1-1: – Zaštita od munje, 1. dio: Opća načela, 1. odjeljak: Upute A –
Odabir razine zaštite

2. EN 50164-1: Komponente LPS, 1. dio: Zahtjevi za spojne elemente

3. EN 50164-2: Komponente LPS, 2. dio: Zahtjevi za vodiče i uzemljivače

4. T. Niemand, H. Kunz: Sustavi uzemljenja u razdjelnim mrežama, Graphis, Zagreb,

2004. (prijevod E. Mihalek)

5. Drago Praničević: Sustavi zaštite od munje, Kigen, Zagreb, 2003.

6. Hasse-Wiesinger: Handbuch für Blitzschutz und Erdung, Pflaum –Verlag i VDE Verlag,
2. izd., München –Berlin, 1982.

15