List Tai Chi Kluba “Rijeka”

Listopad 2005.

Sechuanski Wushu
Broj 15.
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Cijenjeni čitatelji ,
“Tai Chi” lista. Ovaj broj posvećen je našem zadnjem putovanju u Kinu u
potrazi za Sechuanskim Wushuom. Čitajući list nadamo se da ćete bar
djelomično doživjeti Kinu onakvu kakva ona u stvarnosti jeste. Na ovaj
daleki put po treći put krenuli smo ;
1. Zvjezdana Sabljak,
2. Mirta Štefanac,
3. Dalibor Sušić,
4. Mladen Majer i
5. Namik Dizdarević.
Svakako zahvaljujemo ovom prigodom Gospođi Zvjezdani Sabljak koja je vodila
dnevnik putovanja iz kojeg je kasnije nastao časopis.

2
 List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

01.07. Petak – Polazak na put (Prvi dan)

6.30! Zaspala sam! Za 20 minuta krećemo, nema kave, nema tuširanja, nema doručka.
Stižemo ipak na vrijeme, ukrcavamo se u kombi i krećemo na toliko očekivani i željeni
put u daleku Kinu.
Prve šale padaju na račun aviona kojim letimo iz Zagreba u Budimpeštu. Malo je veći
od busa linije 32. Unatoč tome sjedala su vrlo udobna, posluga odlična (Namik će
pamtiti palačinke), a vrijeme O.k.
U Budimpešti čekamo 3 sata transfer za
Peking. Ekipa me zadužila za vođenje
dnevnika, pa je čekanje prilika za pisanje
prvih dojmova. Putuje nas petoro; Namik, naš
trener i vođa puta, Mladen, pomoćna snaga u
organizaciji i jedan od malobrojnih koji nam
pomlađuju ekipu; Dalibor, koji se s nama
sastaje na aerodromu u Pekingu; Mirta, moja
kćer od 13 godina, koja se kao karatistica
Zračna luka Pleso šverca s Tai Chi klubom i ja, Zvjezdana,
zvana kapetanica Jane.
Bez obzira na različitosti, izgleda da u ekipi neće biti problema, svi smo spremni na
avanturu i dobru šalu. Mladen je junački izdržao i drugo polijetanje. Letimo po vedrom
i sunčanom vremenu. Čitamo, spavamo, razgovaramo - treba ispuniti 10 sati do Kine.

Budimpešta Zračna luka Peking

02.07. Subota – Peking (Drugi dan)

Konačno u Kini! Čekamo Dalibora, on stiže oko 2 sata iza nas. Rano je jutro po lokalnom
vremenu. Kad naposlijetku sjedamo u kombi koji su iz hostela poslali po nas, Mirtu
svlada san. Vozimo se oko sat i pol kroz Peking. Oko aerodroma topole, čempresi, ruže,
puzavice. Izgleda svjetski, dok se uz osmotračni autoput i staklene nebodere ne počnu
pojavljivati oronule i prastare zgrade kao duhovi podsjetnici neke prošle Kine. Vrlo su
slični nekim našim dijelovima grada, nažalost.
3
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

U hostelu dobivamo sobu koju bismo dijelili s mladim Japancem u majci dezena
turske zastave; on je krenuo Putem svile u Tursku. Obzirom da je kupaonica kat više,
mijenjamo sobe za čisti luksuz s klimom, TV i kupatilom. Na početku se
»razbacujemo« s novcem, Spavanje u takvoj sobi je oko 120 kn na noć.
Nakon kratkog odmora i tuširanja mijenjamo
valutu-puna vreća juana, osnivamo zajedničku
kasu i krećemo u osvajanje Pekinga. Hostel
nam se nalazi u dosta siromašnoj četvrti. Prvi
dojmovi: sve je prašno i prljavo, strašna gužva
na cesti, automobili stalno trube, bicikli voze
slalom, rikše presijecaju put vozilima, na
pješake se nitko ne obazire. Hvatamo autobus
za centar. Silazimo kod Tien Tana-Nebeskog
Tian Tan
hrama. Park je dobio pravo ime oaza zelenila,
mira i ljepote. Sagrađen je u doba dinastije
Qing kao zahvala za dobru berbu grožđa.
Glavni paviljon je u rekonstrukciji, pa smo se
zadovoljili manjom pagodom i terasom u
čijem je središtu ispupčeni kamen. Kad staneš
na njega najbliže si nebu. Oko kamena je 9
koncentričnih krugova koji predstavljaju
krugove neba. Kaže se da ti je glas puno
sonorniji i bolje rezonancije staneš li na
Tian Tan kamen.
Izgleda da nimalo ne utječe na sluh, ni nakon
stajanja na kamenu nisam ništa bolje pjevala.
Tu su se obavljale ceremonije posvećenja žita,
molitve i obredi. Vidjeli smo i Palaču
apstinencije gdje se car tri dana prije obreda
odricao mesa, pića, žena, muzike i sličnih
svjetovnih stvari da bi se pripremio za molitve
Nebeskom bogu. Kiša nas je potjerala natrag u
hostel, a i glad je došla po svoje. Večeramo u
obližnjem restaurantu, prava fešta za oči i
nepce!
Pekinška patka, kupus s čilijem, tikvice s papričicama, gljive, jin-jang juha, pive,
tortilje sa soja umakom. Svima se svidjelo, mada su neka jela bila grozno ljuta, a mi se
borili sa štapićima; uspjeli smo se najesti. Nastavak večeri u baru uz pivo. Ne možemo
se načuditi cijenama, konačno je i nama nešto jeftino izvan Hrvatske. Pijemo, pričamo,
pretresamo dnevne događaje i planiramo sutrašnji posjet Kineskom zidu.

4
 List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

3.7. Nedjelja – Kineski zid /Treći dan)

Sa spavanjem smo imali malo problema, budili smo se nekoliko puta na noć. Na
recepciji ne mijenjaju lovu, nedjelja je. Avio karte za Chengdu treba doplatiti.
Sve smo prebrodili i krećemo kombijem prema Kineskom zidu. S nema je i jedan
Indijac iz hostela. Iz razgovora saznajemo da studira turizam i menagment u Singapuru.
Vožnja kroz Peking. Opet se izmjenjuju velebni neboderi i poslovne zgrade sa
siromašnim i zapuštenim potleušicama koje imaju veći natpis nego visinu (u svakoj se
nešto prodaje: stare automobilske gume, lončarija, meso, odjeća...)

Kineski zid

Zašli smo u brda. Jako je vruće i sparno

unatoč uključenoj klimi u autu. Već i sam
pogled na zelenilo voćnjaka i na rječicu u
blizini osvježava. Voće se prodaje uz
cestu. Što se više penjemo i bliže smo
Zidu, to je više restorančića. Veliko
parkiralište i eto nas!

Dok se lagano penjemo do stepenica salijeću nas prodavači suvenira, voća, kapa i majica
i nastoje nam «uvaliti» robu po cijeni koja bi kod nas bila O.k. Namik nas upućuje da
cijenu drastično snižavamo cjenkanjem. Svuda to «pali», uživljavamo se. Već smo dobar
dio puta prošli uspinjući se strmim stepenicama kad sam otkrila da su mi otkazale
baterije u fotoaparatu. Kakav peh na Kineskom zidu, a bez fotića! Srećom, ostali su
dobro opskrbljeni. Kad konačno zakoračiš i staneš na to svjetsko čudo visoko 10-ak,
široko oko 5 m, dugačko 5000 km prvo što pomisliš je kako su to gradili. Prvi Zid
napravio je prvi kineski car, a pravu veličinu dobio je za vrijeme dinastije Ming. Gradio
se 200 godina kao zaštita od Mongola. Kineska pjesma iz onog doba poziva žene da
odgajaju samo kćeri jer će im sinovi ostaviti kosti u temeljima Zida. Stotine tisuća
seljaka, vojnika, ratnih zarobljenika i zatvorenika umrlo je gradeći ga. Kažu da je to
najveća svjetska grobnica.
5
 List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Pogled je veličanstven. Šteta što je zrak mutan od vrućine jer da je čisto vidjela bi se
sva divota tog golemog zdanja. Po sljemenu planina vijuga istočno i zapadno i čini
krijestu s kulama na svakih 100-200 m. U kulama prekrasan hlad, zrak struji u laganom
propuhu. Hod po Zidu prilično je naporan. Niske stepenice umaraju više nego
normalne, tako da smo se dobro uznojili. Temperatura je oko 35 Celzija, vrlo vlažno i
sparno, ali ni ne pokušavam zamisliti kako je bilo onima koji su krčili i gradili. Uz Zid
rastu divlje marelice. Plod je vrlo sitan, ali mirisav i izvrsnog okusa.
Dalibor i ja spustili smo se
stepenicama, avanturisti i djeca, kao
Namik, Mladen i Mirta, se spuštaju
bobom, a žičaru nismo isprobali.
Kratko osvježenje na parkiralištu i 3
sata naporne gradske vožnje. Hotelska
soba je blaženi spas. Dobar i jeftin
ručak u hotelskom baru. Odmah
poslije toga krećemo u centar
autobusom do Tienanmena, najvećeg
trga na svijetu. Svi stanovnici Hrvatske
Tienanmen – Mauzolej Mao Tse Tunga
stali bi na njega.
Treba proći cijeli trg pješice da bi se osjetilo prostranstvo. Na zgradi preko puta, koja je
Muzej umjetnosti, odbrojava se vrijeme do početka Olimpijade. Zabranjeni grad
posjetit ćemo na povratku, na kraju putovanja. Imamo jedan sat «slobodno».

Tienanmen noću
Centar Pekinga

Razgledavamo i kupujemo sitnice. Doslovce moraš bježati pred prodavačima. Pješački

centar izgleda svjetski u sumrak, čaroban je s mnogo svjetla i šarenih reklama. Ulazimo
u rekonstruiranu staru jezgru grada. Štandovi s hranom, suvenirima, nude se škorpioni ne
štapićima, velike tortilje s nadjevom od povrća, zdjelice s juhom, lignje, pileća srca,
kokos sa slamčicom. Mnoštvo malih restorančića, mi bismo rekli birtija, pred svakim
stoji Kinez i izvikuje prednosti i hranu svog lokala i vabi goste.

6
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Vožnja rikšom

Djevojke u dugim tradicionalnim haljinama živopisnog kolorita smiješe se gostima na

ulazu. Glumci na drvenoj pozornici u visini polukata pjevaju našminkani i obučeni u
starinske kostime arije iz opera. Šarenilo, buka. Popili smo pivo i uživamo. Turista je
puno. Na jednom štandu zapažamo poveliki blok nečeg ledeno bijelog, hladetinastog.
Prodavačica struže to u rezance i s povrćem stavlja u juhu. Raspitujemo se, a jedna
gospođa u prolazu objašnjava nam da je to tofu, sir od soje. Izgleda drugačije nego
kod nas, ali valjda je ipak ovo original.

Napuštamo stari dio Pekinga i Namik nas

vodi na noćnu tržnicu. Raj za oči. Slikamo,
ali se baš ne otimamo za onim što se nudi -
zmije, skakavci, kukuljice nekakvih buba,
mnogo nepoznatog na ražnjićima, meso
svake vrste, žabe, morski konjići, lignje,
oštrige i na svu sreću, nešto vegetarijanske
hrane. Probala sam neke velike pržene
torteline punjene povrćem i prelivene čilijem
i octom. Bilo je izvrsno.

Noćna tržnica

7
 List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Mirta se zadovoljila ražnjićem od šljiva i kivija.Vrijeme je za povratak u hotel. Između

taksija i rikše izabiremo rikšu. Kinezi su se modernizirali, sad su rikše na biciklima i
motorima. Voze nas do Tienanmena, gdje hvatamo bus. Do hotela nas je čak i kratak
pljusak iznenadio. Mirta je umorna, pa se nas dvije odmah bacamo na spavanje. Dečki
su rekli da ne smijem napisati što je dalje bilo s njima, ali ovo je ipak dnevnik. U baru
su jeli i pili u pet-šest tura, svaki puta naručivali sve ljuće, sa sve više čilija i to obilno
zalijevali pivama. Moram napomenuti da kineska piva ima samo 2% alkohola. Na kraju
su od ljutog plakali, a ujutro su to platili, nećemo u detalje.

Yinghua hotel u Pekingu

04.07. Ponedjeljak – Chengdu (Četvrti dan)

Letimo u Chengdu. Svi smo se složili da je grad daleko pitomiji od Pekinga. Zeleniji je,
zračniji, mnogo više kućnih ljubimaca - pasa i mačaka. Do Holly's hostela vozili smo se
oko 1 sat. Ostavili smo torbe u sobama i popili čaj na terasi čajane preko puta. Čujemo
nekakvu zvonjavu. Dok se nije pojavio čovjek s rezonantnom vilicom i malim četkicama u
ruci nalik dimnjačarevim, nismo znali o čemu je riječ. Namik nam je objasnio, ali uskoro
smo i sami vidjeli. Mušterija sjedne, a čovjek s četkicama očisti mu uši.

Holly Hostel

8
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Došla je Sally. Ona će nam slijedećih dana biti

vodić i prevodilac. Naša ulica je kratka i spaja
dvije veće paralelne ceste. U njoj ima šest-sedam
trgovinica sa sportskom opremom, ostalo su
tibetanski restorančići i praonica automobila.
Krenusmo u potragu za kimonima. Mirta nalazi bez
problema, ja jedva, ali dečki su na čudu. Moraju im
se kimona šivati po mjeri.
Sally
Žurimo na sastanak s učiteljem Tai chia, Liuom.
Grad je na više mjesta raskopan, svuda se gradi da
se Olimpijada dočeka u punom sjaju. Stižemo na
vrijeme u mali park uz rijeku. Učitelj sa svojom
grupom je već tamo. Srdačno pozdravlja Namika i
odmah ga zove da s njima radi formu. Mi ostali
sjednemo i snimamo. Skupilo se ljudi, stoje i
radoznalo gledaju. Kasnije ćemo u Kinezima
prepoznati dječju ljubopitljivost i prostodušnost
koju smo mi na zapadu zaboravili i smatramo je
nepoželjnom.
Ljudi su vrlo srdačni, susretljivi i spremni pomoći. Čine se čistima, ni u najvećoj gužvi u
autobusu nema smrada, mada su kuhinje, dvorišta i sl. zapušteni i strašno prljavi.
Poslije treninga idemo na večeru u obližnji restoran. Jelo je vrlo ukusno i prekrasno
servirano. Sve djeluje otmjeno osim pljuvačnice nasred velike prostorije. Pljuvanje je u
Kini nacionalni sport. Svi muškarci puno puše i onda iskašljavaju i «čiste» pluća. Po
cesti pljuju na sve strane, i neke žene sam vidjela, mada one ne puše.
Hrana je bila Sallyn izbor, rižini
rezanci u umaku od čilija s vlascem
i pinjolima, slatkasto-slana
mješavina povrća i kukuruza, juha
od tofua i zelenja, pržena riba u
slatko-kiselom umaku od povrća,
riža i kuhano zeleno povrće. Sally i
Mirta pile su svježi sok od lubenice,
nešto najbolje što sam probala, mi
ostali pivu. Za desert, kriške
lubenice i male rajčice, mala boca
rižine rakije, kruščići kuhani na pari
i prženi koji se umaču u slatki,
kremasti umak.

9
 List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Već je bila skoro ponoć kad smo ušli u hostel. Najveća

zamjerka sobama je vlaga. Mirta i ja dugo nismo
mogle zaspati, možda smo se prenajele. Već je prošlo
2h i ja sam gledala kineske sapunice, kad sam čula
mišju obitelj kako cijuče i meškolji se u šupljem zidu.
Srećom, u hostelu imaju i mačju obitelj. Konačno sam
zaspala i prespavala ustajanje.

Tržnica antikviteta

05.07. utorak Tržnica antikviteta i

Taoistički park (Peti dan)
Prošlo je 10.30. Mirta još spava. Kad
se muški dio ekipe vratio, promijenili
smo eure (100 E=980 y).
Krenuli smo na tržnicu antikviteta. Ima predivnih stvari, od ogromnih porculanskih vaza
i čarobnih slika do malih ukrasa, lepeza ogrlica i tipičnih privjesaka za sreću.
Nakon toga pogledali smo taoistički hram
sastavljen od nekoliko odvojenih paviljona. Taoistički hram
Svaki ima svoju povijest, ime i namjenu.
Paviljon 12 besmrtnika ispunjen je zlatnim
figurama oko 3 m visokim. Svuda svijeće i
mirisni štapići. Vrt je predivan i njegovan s
prastarim bambusima uokolo. Na Terasi
rođenja mali paviljon - legenda kaže da je tu
rođen Lao Tze a njegova majka smatra se
najvišom majkom.
Sally i Namik, koji su već obišli park i
hramove, čekali su nas u vrtu čajane. Popili
smo čaj od jasmina, od limuna i od raznovrsnog
cvijeća. Sjedimo na masivnim bambusovim
stolicama, na grani pored nas visi krletka s
velikom pticom, mir i hladovina starog vrta.

10
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Navečer je počeo trening s mačem. Učiteljica, gospođa Ho, formu s mačem radi
prekrasno, s takvom lakoćom da ti se čini da već sad možeš bez problema sve ponoviti.
Pokazalo se da nije baš tako. Ali, svladat ćemo mi to kao i sve drugo.

Učiteljica mača Ho Rui Ming

U hostelu u 22.30, kad smo došli s treninga, kuhinja više ne radi. Gladni smo, nalazimo
neke krekere u sobi i uzimamo pivu iz hladnjaka. Namik i ja u jednom drugom hostelu
provjeravamo da li su sobe bolje, ali ostajemo gdje smo sad. Upoznajemo dva
Amerikanca. Uz pivu i smijeh, Namik je u elementu. U roku od pola sata uspijeva
dečke upoznati s principima Tai chia uz demonstraciju.
0 6.07. Srijeda – Qingchengshan (Šesti dan)
Oko 55 km od Chengdua nalazi se grad Dujiangyan, a kraj njega jedna od pet
najljepših planina Kine - Qingchengshan, rodno mjesto kineskog taoizma. Planina je
zbog svoje ljepote, povijesne važnosti i kulturne baštine uvrštena u zaštićene
spomenike. Obrasla raskošnom šumom i raznolikom vegetacijom dom je mnogim
životinjskim vrstama, pa i pandama. Mi smo vidjeli čarobne leptire veličine dlana,
cvrčke kao vrapce koji proizvode takvu buku kao da se pili metalna šipka i ptice živih
boja.
No, prije izleta na planinu
posjetili smo školu Wushua u
podnožju. Studenti su na
praznicima, ali ima djece koja su
došla na dvotjedni odmor uz
trening. Razmjenjujemo iskustva i
pokazujemo što znamo. Dalibor je
lansirao novi dizajn kimona. Neka
se Namik ne začudi novom stilu
kad iduće godine opet navrati.
Qingchengsahan
Qingchengsahan

11
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Nakon škole posjetili smo malu trgovinu gdje se

prodaje domaća rakija u krasnim keramičkim i
glinenim bocama. Uzeli smo tri boce za probu (!)
uz ručak. U ribnjaku vrtnog restaurana plivale su
neobične ribe, skoro crne s ustima kao pačji kljun.
Iza obilnog ručka i sve one rakije i pive nije bilo
šanse da se na planinu penjemo pješice. Žičarom
idemo gore, čamcem preko ljupkog, malog jezera
i još oko pola sata pješice do vrha. Penjemo se
stepenicama, jer tlo je sklisko i muljevito, pa ni
nema prave staze.
Nailazimo na ogradu na kojoj visi tisuće malih
lokota, zarđalih i novih. Time se ljudi koji posjete
svetu planinu «osiguravaju» da ih prati sreća, da
ih štiti određeni svetac ili se mladi zavjetuju na Qingchengshan
vječnu ljubav i vjernost.

Škola Qingcheng Wushua

12
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Penjući se dalje uočila sam mali paviljon kraj

kojeg je pisalo da je to Paviljon svete lanterne.
Noću se iznad njega ponekad vidi neobična
svjetlost; neki kažu da je božanska ili nebeska,
drugi da je zvjezdana, a neki vjeruju da dobri
duhovi dolaze ispunjavati skrivene želje. Bilo
kako bilo mi smo tu došli danju, pa ništa od
želja. Do vrha nailazimo na mnogo hramova. Za
vrijeme Istočne dinastije Han u 2. stoljeću
Nebeski Učitelj Zhang Ling, osnivač kineskog
taoizma, propovijedao je u svojoj kolibi. I danas
postoje mnoge magične priče o njemu. Hramovi
su se gradili i kroz naredna stoljeća, za vrijeme
dinastija Jin i Tang. Najveći i najljepši je hram
Tianshidong sagrađen 730.g. na mjestu na kojem
se nalazila koliba Zhang Linga.

Uspinjanje žičarom na Qingchengshan

13
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Na vrhu se pruža prekrasan pogled na

prastare planine obrasle dubokim
zelenilom i umotane u mistične
pramenove niske naoblake. U hramu na
vrhu, koji je najbliži nebu, velebni je
zlatni ratnik na konju, možda i pet metara
visok.
Spuštamo se popločanim stepenicama.
Stalno pijemo vodu jer je vruće i sparno.
U šumi je prava tropska klima. Kod
jezera se zaustavljamo popiti čaj. Mlade
konobarice, osobito jedna vrlo lijepa i sa
pristojnim znanjem engleskog, ustrče se
oko nas. Nudi sve što ima i uspije svima
nešto «uvaliti». Pomislili smo kako bi
takvu osobu trebalo imati u svom poslu,
sposobnu, komunikativnu i šarmantnu.
Ipak, uza sav svoj šarm nije nam uspjela
naplatiti 200 kn za 5 šalica čaja.
Na svetoj planini Qingcheng nismo ostali
koliko smo željeli, jer smo morali žuriti
natrag, na trening s učiteljicom Ho.
U hostel smo stigli mrtvi umorni.

Lokoti
Lokoti vječite
vječite sreće
sreće

14
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

07.07. Četvrtak (Sedmi dan)

Dizanje ujutro je rano, u 6.30, svaki dan. Nakon treninga je doručak, a onda neki od
nas padaju u krevet i spavaju do podne. Neki su vredniji, pa sređuju avionske karte za
povratak u Peking.
Danas se pere rublje. Svi smo
na kraju s čistom odjećom.
Popodne provodi svatko za
sebe, uglavnom u odmoru i
kupovini. Kupili smo si kimona
u boji, izgledamo ko Indijanci.
Sally je rekla da nije nikad
vidjela kimono kao Mladenov -
travnato zelen. U hostelu
upoznajemo otkvačene ljude.
Jedan od njih je originalan
Novozelanđanin koji 27 godina
Druženje u Holly Hostelu
putuje po svijetu, 6 godina nije
bio kući.
Jedan od onih koji na balkon svoje kuće vješa tibetanske zastavice i poruke o ljubavi i
miru zajedno s komunističkom ruskom zastavom. Tu je mladi par s djetetom, ona
Austrijanka, on iz Kambođe. Pa američki mladi par, djevojka iz Australije, porijeklom
s Hvara i jedan Amerikanac s kojim se upoznao Dalibor, a koji navodno radi za vladu.
U hostel dođe odmoriti glavu uz 50 piva.

08.07. Petak (Osmi dan)

Kasno idemo spavati i teškom mukom se
dižemo. Dalibor i Mirta su riješili problem
ostajući u krevetu, mi hrabro odlazimo na
trening. Sparno je i težak zrak. Čim sjednem,
mislim da ću zaspati.
Ipak, nakon doručka i kave odlazim s
Mirtom u shopping.
Pljusak i Namikova temperatura zaustavljaju
nas u sobi i u holu hostela. Neke ništa nije
moglo odvesti ranije u krevet; Mladen se
«dao» nagovoriti od Novozelanđanina da odu
u obližnji bar na karaoke. Detalje morate od
njega tražiti. Stari dio Chengdua

15
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

09.07. Subota (Deveti dan)

Namik se oporavlja, a malo smo se i
naspavali, pa smo puni volje krenuli u 8
h na trening s mačem. Mirta je bila
glavni snimatelj, a poslije je još dobila
privatne lekcije duge forme kod učitelja
Liua.
Iza doručka posjet budističkom hramu.
Vozimo se turističkim busom koji je
renovirani starinski tramvaj. Budistički
hram dočekao nas je sav raskopan i u Ho Rui Ming i N. Dizdarević
skelama.
Ni ručak nije bio bog zna što. Nahodali smo se, a onda ipak uzeli taxi. Malo se
odmorili, neki su si pojačali vegetarijanski ručak hamburgerima i jajima.
Za večeras je predviđena opera. U 19.30 po
nas dolazi mini bus. Mozaik predstava je
izvanredan. Akrobatski dio nije
iznenađenje, svjetski je poznata ta kineska
vještina. Ono što nas oduševljava su
tradicionalni kostimi, pjevanje i igra sjenki,
a nadasve mijenjanje maski. Tijekom
kratkog plesa nekoliko glumaca skida
masku za maskom, ali takvom brzinom i
umijećem da se uopće ne može ni pratiti ni
Vožnja turističkim autobusom shvatiti kako to rade. Rečeno nam je da je
to tajna koja se prenosi s učitelja na
učenika.

Odmor u Budističkom hramu Sechuanska opera

16
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

10.07. Nedjelja (Deseti dan)

Ujutro, poslije treninga, imamo dogovor kod učitelja Zoua Zi Huana. Primili su nas
vrlo srdačno, jer je Namik već bio kod njega. Prišapnuo mi je da je članarina 3000 kn.
Dvorana je lijepa, zračna i svjetla. Grupica njegovih učenika nam je demonstrirala Ba
Kua formu, mi njima formu 43, Namik kate. Učitelj Zou jako nas se dojmio
demonstracijom svojih kata, svojom snagom i savjetima koje nam je dao. Pozvao nas je
da sjednemo oko njega i rekao nam da smo sretni što imamo učitelja kao Namik koji
puno zna i stalno napreduje. Pa, nama je to poznato, samo da ne digne članarinu kao
Zou Zi Huan.

Trening kod učitelja Zhou Zi Huana

Nakon vježbe učitelj nas je pozvao u sobu za meditaciju. Djevojka koja nam je bila
prevoditeljica rekla je da se tamo pozivaju samo odabrani gosti. Vidjeli smo i sobu za
učenje konfucijanizma. Raskoš i luksuz u svakom detalju, prelijepe prostorije, uređene
jednostavno, s puno ukusa - lakirano tamno drvo i jastučići živih boja. Na rastanku smo
skoro ostavili Mirtu. Učitelju se jako dopala, predložio da ostane bar godinu dana, uči
kineski i Tai chi, a onda bi joj našli muža, visokog. Mirta je imala svoje mišljenje o
tome, pa smo je ipak uzeli sa sobom.
17
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

11.07 Pponedjeljak – Leshan i Emei Shan (Jedanaesti dan)

Rano smo krenuli prema Leshanu, oko 150 km od Chengdua. S nama na dvodnevni izlet
idu naš učitelj Liu sa ženom i još jedan učitelj sa svojom ženom koji je organizirao
posjet školi i spavanje. Škola wushua u Emeiu je čuvena po svojim vještinama.
Najprije smo u Leshanu pogledali najvećeg Budu na svijetu. Dok se ne vidi svojim
očima, ne može se zamisliti ta veličina. Buda je visok 70 m, uklesan u živu stijenu uz
rijeku. Predaja kaže da su se na tom mjestu često ribari utapali, a jedan svećenik je
odlučio Budi sagraditi kip kao molitvu da spasi ljude. Skupio je seljane, gradnja je
trajala 90 godina i toliko su materijala nabacali u rijeku da su joj skrenuli tok, pa zaista
na tom mjestu više nije bilo nesreća.

Jedna statua Budhe u Leshanu

Stopalo
Stopalo Velikog
Velikog Budhe
Budhe uu Leshanu
Leshanu

Nakon Bude i prelijepog

parka oko njega posjetili
smo školu u Emeiu.
Dočekali su nas s ručkom
koji se obilno zalijevao
žestokom rakijom i
pivom. Neki su poslije
pali u specifično stanje,
među njima i učitelji jer
nitko nije pokazivao
nikakvu želju za
demonstracijom svojih
vještina (a mi smo zbog
toga i došli). Jedino su
Namik i Mirta bili Voditelji škole Emei Wushua s našom ekipom
spremni za akciju, ali
njih smo već vidjeli.

18
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Novi oblik forme pokazao nam je i Mladen kad je ravno iz kreveta, nakon
popodnevnog odmora, dobio trenutno nadahnuće. Mirta je našla prijateljice, igrao se
ping-pong, a večerali smo u gradu. Nažalost, malo se vodilo računa o tome da ima i
onih koji ne jedu meso. Uz lubenicu smo još malo sjedili u vrtu, a onda rano legli jer je
polazak za Emeishan u 6.30.
12.07. Utorak (Dvanaesti dan)
Uspon za Emei shan je dug, jer je puno
serpentina. Putem vidimo dosta ljudi koji
idu pješice. Vjernici nastoje na svetu
planinu popeti se hodom, hodočašće traje
dva dana stepenicama. Plan nam je bio da
se popnemo žičarom, a dio spustimo pješice
kako bismo doživjeli planinu. Na ulazu
trebalo je još doplatiti, a onda i na žičari.

To je malo natmurilo atmosferu, činilo nam se da

se previše ljudi šlepa na naš račun. Sally je malo
objasnila situaciju, ni ona nije očekivala takve
financijske avanture. Ipak, učinilo nam se lijepim
što su naši učitelji Liu i Ho ponudili da nam daju
poduke dva puta dnevno dok god smo u Chengduu,
bez dodatnih troškova. Penjemo se žičarom na vrh,
na 3099 m. A tamo opet gradilište. Očekivanu
ljepotu i mistiku dotukle su komercijalizacija
mjesta, ogromne dizalice, skele i lupa s gradilišta.
Popravljali su hram i visoku zlatnu pagodu
okruženu slonovima. Jedino se pogled s vrha nije
pokvario. Zaista je prekrasan, a vjerujem da je zora
i zlazak sunca nešto posebno. To, nažalost nismo
vidjeli. Sve se svodi na prodaju skupih suvenira.
Emei hram
Nismo budisti i nismo se penjali iz religioznih
razloga, samo smo željeli doživjeti ljepotu prirode i
tajanstvenost svete planine, ali ostali smo
razočarani. Dan nam nije baš blistavo počeo. Cijeli
izlet izgleda promašen - niti smo što vidjeli od
škole i učitelja, niti od planine, a novac nam je
iscurio iz džepova. Čak smo se spuštali žičarom, da
nas učitelji, malo starija gospoda, ne čekaju. U Kini
se ruča u podne.
Emei planina

19
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Ipak, nećemo proći bez avanture. Trebali smo posjetiti još rezervat divljih majmuna, ali
nije nam bilo suđeno. Učitelji su autom otišli prije nas, mi kombijem za njima. U
jednom trenutku, kroz drijemež, čujem Mladena kako govori da su otišle kočnice.
Pogledam, dimi se kotač. Vozač stane i ja opet zadrijemam. Namik, Sally i Mirta su
čvrsto spavali. Kad sam slijedeći put otvorila oči letjeli smo ravno u šumu kraj ceste i
bubnuli u drvo, srećom mlado. Mirta je kriknula, Mladen kao metak iskočio iz van,
vozač nas pokušavao osloboditi stražnjih sjedala da možemo izaći. Na sreću, nitko nije
ozlijeđen. Mladen, koji je u trenutku nezgode bio jedini budan, kaže da vozač uopće
nije koristio mjenjač, samo se na kočnicama spuštao dok nisu otkazale. Onda je prešao
na ručnu, a tu je sajla pukla. Da je pokušao svladati zavoj gdje smo se razbili završili
bismo u provaliji. Sally je otišla nizbrdo po pomoć, a mi smo pričekali da vozač s
grupicom Kineza vrati kombi na cestu. Uzeli smo naše naprtnjače i krenuli. Tek sad
smo živnuli. Nas četvero počelo je zbijati šale. Vozač je bio glavna tema, ipak smo na
svetoj planini, sačuvao nas Buda od budala! Sally je došla do učitelja pa su došli po
nas. Razgledavanje rezervata majmuna je otpalo, jer se trebalo pobrinuti za povratak.
Sally je našla člana osoblja rezervata koji nas je za 400 yuana odvezao do Chengdua.
Dalibor je za to vrijeme napravio turu u svom aranžmanu, jer on odlazi ranije pa ne bi
stigao sve pogledati da je išao s nama. Bio je u Leshanu i vidio Budu za 20 yuana (mi
za 70), posjetio pande i skoro sklopio posao s Kinezima i Amerikancima.

Udes kombijem na silaznom putu s

planine Emei

20
 List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Navečer smo odlučili izaći na piće i ples; Sally i Dalibor nas napuštaju, zadnju
zajedničku večer trebalo se opustiti i razveseliti. Našli smo kafić s odličnom muzikom.
Počeli smo s koktelima, završili na pivi. Rasplesali smo se, slikali i svi bili jako dobro
raspoloženi. Sutra nema treninga, ujutro se spava...
13.07. Srijeda (trinaesti dan)
Jutro su neki proveli spavajući, neki su
prali rublje, Dalibor se pakirao. On će
još tri dana provesti u Pekingu. Mirta i
ja smo nekoliko sati provele u lijepom
parku s jezerom i vodopadom, a dečki
su pomogli Sally da kupi kompjuter.
Ona ostaje ipak do petka.
14.07. Četvrtak (Četrnaesti dan)
Nekako smo se udomaćili. Kiša nas Zabava u noćnom klubu
malo ometa u treninzima, pa provodimo
dane kako koji. Posudili smo DVD-
player na 3-4 dana jer su dečki kupili
brdo filmova. Mirta i ja obilazimo
okolicu i antiknu tržnicu. Iznad nje
otkrivamo galeriju sa slikama, ručnim
radovima i umjetničkim predmetima.
15.07. Petak (Petnaesti dan)
Mladen nas je odveo na pizzu. Imali
smo novi razlog za šalu. Pizza je dva
puta skuplja nego kod nas, ili dva puta
manja. Ali je zato piva bila obilna. Maotova statua u Chengduu

21
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

16.07. Subota (Šesnaesti dan)

Poslije treninga smišljali smo kamo da odemo.
Premalo smo se kulturno uzdizali, pa smo
odlučili posjetiti Chengdu muzej u sklopu
Prirodoslovno-tehničkog fakulteta. Očekivali
puno, dobili malo. Kampus je golem, jedva smo
našli ulaz. To je jedna prostorija, dovoljno
velika da stane nekoliko manjih i jedan veliki
kostur dinosaurusa, uz to razni minerali i polu
drago kamenje i krasni kristali sa svih strana
Kine.
Nakon muzeja ostalo nam je još vremena, pa
smo to iskoristili za šetnju po centru. Odmor,
pa večernji trening iza kojeg smo dečki i ja
otišli na pivo, a Mirta je izabrala gledanje
filmova. Sjedili smo u vrlo ugodnom vrtu i pili Arheološki muzej
europsko pivo. Kiša nas je potjerala na
spavanje. 17.07. Nedjelja (Sedamnaesti dan)
Danas nema treninga. Mirta i ja idemo u ZOO
pogledati pande, a Namik i Mladen ostaju se
izležavati uz kung fu filmove. Rezervat u
kojem pande borave je najveći na svijetu i
prekrasno uređen. Uz jezero živi i mnoštvo
ptica, labudovi, čaplje, ždralovi i mnoge druge.
Pande žive u djelomično odvojenim dijelovima
parka. Odrasli su odvojeni od mladih pandi.
Rezervat pandi
Uglavnom spavaju, vise po drveću, jedu i
poziraju turistima. Igraju se i uživaju, čovjek bi
se najradije uvalio među njih. Izgledaju zaista
kao igračke. Posebno su lijepe male crvene
pande. Odveli su nas pogledati polusatni film o
životu pandi, od rođenja do odrasle dobi. Tu je
još i muzej o evoluciji panda, razvoju od
mesoždera do biljojeda, doba u kojima su
živjele i koliko su ugrožene zbog nestajanja
bambusovih šuma. Oko podne smo se vratile u
hostel, a odmah za nama i pokisli Namik i
Mladen. Kiša ih je uhvatila dok su nezasitno na
antiknoj tržnici kupovali još svaki po dva mača.

22
 List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

18.07. Ponedjeljak (Osamnaesti dan)

Ujutro nas je kiša ostavila u krevetu do 9.30h. Obilan doručak, pa izlazak. Mladen i
ja smo već ranije uočili Art galeriju, pa smo poželjeli dobro je razgledati. Namik je
morao do banke, a Mirtu smo jedva namolili da ide s nama. Od silnog kulturnog
uzdizanja opet smo završili u shoppingu. Galerija nije imala postave, samo
očaravajući izbor slikarskog materijala. Tu sam se opskrbila za slijedećih 10 godina.
Nas troje nije se dalo pokolebati. Odlučili smo vidjeti kulturnu baštinu Kine, pa smo
pješice krenuli do Yongling muzeja. Nahodali smo se, a od muzeja jedna grobnica
prvog cara dinastije Tang, istina jako stara, i lijepi park okolo. Shvatili smo da nam je
bolje držati se parkova i planina nego bez stručnog vodiča istraživati povijest Kine.

19.07. Utorak (Devetnaesti dan)

Kako zbog kiše opet nismo imali trening, čim
se razvedrilo otišli smo u Park bambusa, gdje
raste 150 vrsta. Gusta stabla bambusa okružuju
prekrasne paviljone iz 19. st. Crni bambus, koji
bi trebao također biti tamo, nismo pronašli.
Napravili smo krasne fotografije i baš uživali u
šetnji. Poslije toga odvezli smo se do Tržnice
svile, ali samo je Namik našao nešto što mu se
dopalo.
20.07. Srijeda (Dvadeseti dan)
Ujutro smo snimali učiteljicu Ho, pokazala nam
je aplikaciju forme s mačem. Snimili smo je sa
svih strana da nam što ne promakne. Ručali smo
Park bambusa
u tibetanskom restaurantu blizu našeg hostela.
Povrće i gulaš od jaka bilo je odlično, vino malo
manje. Okus je “vukao” na špirit.

23
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Konobarice su nam plesale dok se jelo

pripremalo uz tibetansku muziku.
»Zadnje« kupovine i spremanje. Bliži se
povratak. Prtljage je dvostruko nego pri
dolasku. Problem je težina, nekako je moramo
rasporediti. Kupuju se torbe, preslaguju se
stvari, ostavlja se nepotrebno. Sutrašnji dan
nam je zadnji u Chengduu.

Namik posuđuje kantar (ručnu vagu), ne bi li izvagao mačeve. Kako mu to baš ne

uspijeva zbog neprikladnog oblika svi «na ruku» procjenjujemo težinu. Na kraju
odustajemo.

21.07. Četvrtak (Dvadeset prvi dan)

Pozvali smo učitelje na zajedničku večeru
poslije treninga. Prvi puta smo skupa bez Sally
koja nam je inače prevodila. Srećom, učiteljica
zna nešto malo engleski pa uz pomoć rječnika,
ruku, nogu i rakije razumijemo se odlično.
Večera je protekla u izvrsnom raspoloženju.
Učili smo izgovarati kineske riječi, Mirtu je Oproštajna večera s učiteljima
učitelj Liu podučio u pravilnom zahvatu špageta,
a na kraju smo zapjevali Bandiera rossa.
Namik ih je pozvao da dođu u studenom u Hrvatsku, što su oni rado prihvatili. Znači,
uskoro se vidimo!

22.07. Petak (Dvadeset drugi dan)

Ujutro je pakiranje bilo glavni događaj. Kad
smo sve potrpali u torbe, panika je lagano rasla.
Ipak, ukrcaj je prošao bez problema. Osoblje se
žurilo na ručak, pa su nas pustili bez puno priče.
Kad su nam izvagali prtljagu nismo baš bili
presretni. Što nas čeka na aerodromu u Pekingu
kod povratka kući? Hoće li se Namik i Mladen
odvažiti i kupiti još 2-3 mača ili će se zadovoljiti
s nekoliko čajnika? Ne propustite slijedeći Trgovina mačevima
uzbudljivi nastavak!

24
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

U Peking stižemo navečer i dobivamo sobe u istom hotelu ali na petom katu i sasvim
nove. Večera, malo razgovora i spavanje.
23.07. Subota (Dvadeset treći dan)
Kiša. Ovog puta ozbiljna. Plan je bio pogledati Zabranjeni grad i obaviti »zadnju«
kupovinu. Umjesto toga se jede, pije, karta i igra Monopoly. Namik se ne da odvući u
hazard, odmara. U 18h nakon pobjedonosne igre Mladen predlaže da ipak izađemo.
Dosta nam je hotelskog podruma gdje smo proveli dan pa Mirta i ja pristajemo.
Autobusom idemo do centra, dokle znamo, a onda pješice. Mislili smo da smo kupili
sve što smo namjeravali, ali uvijek se još dodatno može potrošiti na klopu, suvenire,
nešto čega nema kod nas. Taxi nas oko 22.30 vozi natrag.

24.07. Nedjelja (Dvadeset četvrti dan)

Dan je sunčan. Bar ćemo vidjeti još
nešto u Pekingu. Namik je krenuo u
shopping, a mi u Zabranjeni grad. I on
se renovirao. No,unatoč skelama Grad
je monumentalan. Prolazimo kroz
paviljone koji su u različitim
vremenima imali mnoge promjene
kako su se dinastije i carevi mijenjali.
Paviljoni su povezani širokim
trgovima kojima po sredini prolazi
izdignuta staza od glatkog kamena. Po
njoj su hodali samo carevi. Palače su
prostrane, poetičnih imena. Na
krovovima male figurice simboliziraju
čuvare, što ih je više, to je zgrada
važnija.

Zabranjeni grad

25
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

Poglede stalno privlači nešto drugo, još ljepše, još raskošnije, kameni reljefi, ljupki
mostići, predivna crveno-zlatna vrata, živo obojane strehe, ograde od kamene čipke,
mozaik po vrtnim stazama od raznobojnih riječnih oblutaka, parkovi i vrtovi u kojima
možeš zamisliti dvorske dame s lepezama. Nahodali smo se i dobro uznojili, a nismo
vidjeli ni pola. Ipak smo ostavili Zabranjeni grad, već nas je umor svladavao, a još smo
dosta morali hodati do mjesta sastanka s Namikom.
Nakon kratkog predaha uz pivo ušli smo u
ogromnu robnu kuću, tako veliku da je na ulazu
plan zgrade na tri etaže. Ugodno je, klima radi
besprijekorno. Razgledavamo izloge, prekrasne
večernje haljine, sportski dućan u kojem smo se
pogubili, umjetničke skulpture od kristala po
cijeni od 43.000 Eura. Tu smo samo mogli gledati
i uzdisati. Vratili smo se u hotel na večeru. Da
nam je sada tuš!
U 21.30 došao je taxi po nas. Na aerodromu smo
chekirali karte i izvagali prtljagu - 110 kg.
Odahnuli smo. Jedino je Namik još imao ozbiljan
razgovor s carinicima. Morao je otvarati torbu jer
u njoj nešto zuji. Poslušno je iskopčao brijaći Neboderi Pekinga
aparat koji se sam uključio.
Sad još treba čekati oko dva i pol sata za ukrcaj.

25.07. Ponedjeljak (Dvadeset peti dan)

Putujemo noću. Mislili smo da će biti lakše,
ali noge su umorne, da mi se ispružiti
poprijeko! Mirta je zaspala još prije
posluživanja jela i jako je nesretna kad su je
probudili. Tek oko 3 h se svjetla gase,
smještamo se kako tko i san nas preuzima.
Jedino Mladen čuva stražu, nema povjerenja u
pilota. Sjetio se vozača s Emei planine. Već se
danilo kad sam se probudila. Pokušavam se
razgibati. Jako nas je razveselila Mladenova
vijest da je skoro 8 h i putnici se bude, stiže
blažena kava i doručak. Imamo još manje od
tri sata leta.
Priprema za odlazak iz hotela

26
List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU www.dinamik.hr

U 5.30 po našem vremenu slijećemo u Budimpeštu. Što bi se moglo raditi još tri i pol
sata na aerodromu? KUPOVATI!!! Mirta se domogla velike Milka čokolade, mi dobre
esspresso kave, isprobavali i kupovali parfeme i već se veselili povratku. Glavna tema,
što će jesti u domaćoj kuhinji. Musaka, ražnjići, ribe na gradelama…
Dvomotorcem letimo u Zagreb. Nisko, pa vidimo jezero Balaton, oranice, rijeke.
Zagrebački aerodrome izgleda kao malo sportsko slijetalište. Kad smo napokon
dotakli tlo nitko sretniji od Mladena. Rekao je da slijedeći puta u Kinu ide
transibirskom željeznicom.
Prvo što smo zapazili kad smo izašli bio je čisti, fini mirisni ljetni zrak, čak i u
Zagrebu. Pričekali smo malo da Vlado prema dogovoru dođe kombijem po nas, pa put
Rijeke. Završio je jedan prekrasan i nezaboravan put. Družili smo se i upoznali bolje
nego nekoliko proteklih godina u klubu. Tek nam predstoji prepričavanje događaja i
dojmova, slaganje slika i snimaka. Ali i to je avantura za sebe.

Dalibor

Zvjezdana Mirta
Namik Mladen

27