SVEUČILIŠTE U MOSTARU FAKULTET FILOZOFSKO-HUMANISTIČKIH ZNANOSTI STUDIJ FILOZOFIJE

Mr. sc. Ivica Musić

ZNANSTVENA METODOLOGIJA
Skripta

Mostar, svibnja 2006.

SADRŽAJ

UVOD……………………………………………………………………………. 4 1. OPĆE ZNAČAJKE ZNANOSTI……………………………………………. 6 1.1. Jezična diferencijacija……………………………………………… 6 1.2. Definicija znanosti…………………………………………………...7 1.3. Povijesni razvoj znanosti……………………………………….…...8 1.4. Znanstvene metode…………………………………………………. 12 1.4.1. Metode znanstvenoga istraživanja…………………………. 12 1.4.2. Metode znanstvenoga sistematiziranja……………………...18 1.5. Klasifikacija znanosti………………………………………………. 22 2. VRSTE PISANIH RADOVA NA VISOKIM UČILIŠTIMA……………… 30 2.1. Referat………………………………………………………………..30 2.2. Seminar……………………………………………………………… 31 2.3. Diplomski rad……………………………………………………….. 33 2.4. Magistarski rad……………………………………………………... 38 2.5. Doktorska 47 2.6. Habilitacijsko djelo…………………………………………………. 51 3. ZNANSTVENA, ZNANSTVENOSTRUČNA I STRUČNA DJELA………52 3.1. Znanstvena djela……………………………………………………. 52 3.1.1. Monografija…………………………………………………52 3.1.2. Znanstveni članci…………………………………………... 53 3.1.3. Znanstvena studija (projekt)……………………………….. 55 disertacija………………………………………………..

2

3.1.4. Svojstva kvalitetnoga znanstvenog djela…………………... 56 3.2. Znanstvenostručna djela…………………………………………… 58 3.2.1. Udžbenik…………………………………………………… 58 3.2.2. Enciklopedija………………………………………………. 58 3.2.3. Leksikon…………………………………………………….59 3.2.4. Praktikum…………………………………………………... 59 3.2.5. Rječnik……………………………………………………... 60 3.2.6. Zbornik radova……………………………………………... 60 3.2.7. Bibliografija………………………………………………. 61 3.2.8. Priručnik…………………………………………………….62 3.2.9. Časopisi…………………………………………………….. 62 3.3. Stručna djela………………………………………………………... 62 4. PRIPREMANJE I PISANJE ZNANSTVENOGA DJELA………………... 65 4.1. Izbor teme…………………………………………………………… 65 4.2. Prikupljanje, proučavanje i sređivanje građe……………………..66 4.3. Citati ili navodi………………………………………………………69 4.4. Bilješke………………………………………………………………. 73 4.4.1. Europski sustav pozivnih bilježaka i citiranja………………74 4.4.1.1. Europski (pod)sustav pozivnih bilježaka ispod teksta………………………………………... 74 4.4.1.2. Europski (pod)sustav pozivnih bilježaka u tekstu…………………………………….……….81 4.4.2. Američki ili harvardski sustav pozivnih bilježaka…………. 82 4.5. Kratice u bilješkama………………………………………………...84 4.6. Jezično-stilska obilježja znanstvenoga rada……………………….85 4.6.1. Neki jezični savjeti………………………………………….87 4.6.2. Stil pisanja…………………………………………………..88 LITERATURA…………………………………………………………………...93 PRILOG 1. ……………………………………………………………………….95 PRILOG 2. ……………………………………………………………………….110

3

metoda na visokim učilištima osjetno je drukčija. Međutim. Zapravo. ozbiljan posao koji zahtjeva izniman angažman čitava čovjeka. proučavati. nego se traži aktivan i kritički odnos prema onome što se proučava. ali i znanjima drugih. pismeniji i uspješniji u odnosu na one koji to ne znaju. udubljivati se u problem.UVOD Visokoškolski programi bitno se razlikuju od programa osnovnoga i srednjega obrazovanja u kojima se nastavni sadržaji oblikuju tako što se njihova istinitost ne dovodi u pitanje pa se od učenika i ne traži kritički odnos prema takvim sadržajima. Znati primjenjivati metodologiju i tehnologiju znanstvenoga istraživanja znači biti kudikamo brži. studere znači brižljivo izučavati nešto.) Studiranje je. Upravo se zbog toga poglavito iz sveučilišnih redova novače znanstvenici koji su kreatori budućega napretka čovječanstva. sustavniji. Način na koji se stječe znanje u tim školama jest učenje koje se zasniva na pamćenju. to je abeceda znanstvenoistraživačkoga djelovanja. čitati. pažljivo promatrati. Stoga se proces stjecanja znanja na visokim učilištima ne zove učenje nego studiranje. trebamo dobro poznavati opću metodologiju znanstvenoga rada. Jer. razmišljati. s nama ne započinje ni svijet ni znanstveni rad. Dobro poznavanje metodologije uvjet je za kvalitetan znanstveni rad i uvelike olakšava posao znanstvenicima. pisati te objavljivati. pravila i postupaka metodologije i tehnologije znanstvenoga istraživanja omogućava uspješno i racionalno upravljanje vlastitim znanjima. Da bismo mogli ispravno prosuđivati. znanstveniji. Stoga valja učiti od drugih koji su se bavili znanošću i koji su u riznicu svjetskoga znanja dali nemali doprinos. 4 . Poznavanje i primjena zakonitosti. Radi se o konkretnim uputama za pravilno i ekonomično znanstveno istraživanje te objavljivanje rezultata toga istraživanja. Angažirati se u znanosti zahtjeva veliko znanje i spremnost za ispravno djelovanje. dakle. Ovdje nije dovoljna samo memorija niti povjerenje u profesorove iskaze. (Lat.

najbolje se uči aktivnim osobnim angažmanom i u suradnji s učiteljem zanata. kao i drugi zanati. diplomske i magistarske radove. pojmove i pravila u pisane tekstove. Znanstvenik se najbolje postaje čitanjem raznih znanstvenih djela. Treba. U tu se svrhu govori o znanosti općenito. o znanstvenim metodama. o pisanju teksta i tehničkoj obradbi pisanoga djela.S tim na umu ovo izlaganje nastoji ukazati na sve bitne elemente vezane za znanstvenoistraživački rad koji su od presudne važnosti za svakoga tko se tim radom želi baviti. o znanstvenim i stručnim djelima (uključujući sve vrste djela na visokim učilištima: seminarske. reći da ne postoje neki brzi i mehanički postupci koji kad se nauče i savladaju osposobljavaju za znanstveno istraživanje. Zato učenje napamet pojmova i pravila ne će biti od velike koristi ako student ne bude vlastitim razmišljanjem i vježbanjem nastojao prenijeti ove postupno naučene materijale. o tehnologiji znanstvenoga istraživanja (gdje se istražuju sve bitne faze nastanka kvalitetnoga djela: uočavanje i formuliranje znanstvenoga problema. ali nadasve praksom (kovač se postaje kovanjem – kaže poslovica). ipak. Zanat znanstvenika. znanstvenom istraživanju. prikupljanje bibliografije. 5 . doktorske disertacije). struktuiranje pisanoga djela…).

obrazovanje). nauka bi bila praktična primjena znanja. pravne znanosti su znanosti u teorijskom i povijesnom smjeru. 6 . Tako je znanstvenik u hrvatskom jeziku djelatnik u 1 KALIN. s odabranim tekstovima filozofa. odnosno znanosti. prerađeno izdanje. Već u 17. Ukratko: nauka nije znanost već je sastavljena od pojedinih znanstvenih rezultata. XVIII. OPĆE ZNAČAJKE ZNANOSTI 1. nauka i nauk. p. posebnog plana ili problema koji se istražuje. ali pod utjecajem susjednih slavenskih naroda u 19. a pojam nauka u značenju naučavanja općeprihvaćenoga (didaktika. stoljeću latinska se riječ scientia (grč. nauka o gibanju). Školska knjiga. jeziku to nisu sinonimi pa ih valja razlučiti i rabiti u njihovu izvornom značenju.»1 Drugi opet riječi znanost i nauka diferenciraju tako što pojam znanosti rabe u značenju kritičkoga i istraživačkoga odnosa prema predmetu. Zagreb. a pravne nauke u praktičnom smislu su skup znanja koja se tiče pravnih normi u njihovoj praktičnoj primjeni. Drugim riječima. Važno je ne rabiti taj pojam kao istoznačnicu za znanost. značenjskom i svakom drugom određenju ni na koji način ne može adekvatno zamijeniti pojam znanost. Jezična diferencijacija Prije no što se išta kaže o znanosti. Boris: Povijest filozofije. «Znanost bi u tom smislu obuhvaćala cjelinu znanja i metoda u vezi s nekim predmetom. kalorika (nauka o toplini) i druge. nužno je na samom početku upozoriti na vrlo često konfudiranje pojmova znanost. U hrvatskome. Fizika bi tako bila opća znanost koja uključuje posebne nauke kao što su mehanika (tj. Npr. Mnogi smatraju da se «znanost» i «nauka» odnose na opće (znanost) i pojedinačno (nauka). naime. stoljeću u naš jezik snažno prodire riječ nauka u značenju ”znanost”. a nauka bi označavala spoznaje nekoga užega. 13. 1994. Služiti se jednim od ovih dvaju značenja za pojam nauka stvar je osobnoga izbora. taj pojam po svom etimološkom. To se odnosi i na njihove izvedenice. episteme) u hrvatskom jeziku prevodila sa znanost.1.. No.1.

Verbum. p. Definicija znanosti Teoretičari znanosti uglavnom se slažu u konstataciji da je ovu kompleksnu stvarnost veoma teško definirati. 7 . a to je zapravo skup mišljenja neke škole. znanost (lat. grč. onda bi sve naše spoznaje o pojavama u prirodi i društvu činile znanost.: op. scientia. nego naukom (od nauka) dotičnoga uma što je nezaobilazni dio znanosti. a naučnik je tek onaj koji uči obrt. MIŠIĆ.2. 1. Problem je samo s terminom «nauka». Tako govorimo o kršćanskom nauku. Tako ćemo u literaturi često pročitati: «Znanost je način života». Međutim. To. U nekim stranim jezicima postoje vidljive razlike između riječi «znanost» i «nauk». Split. tj. Znanje je. p. Općenito govoreći. U samome korijenu riječi znanost nalazi se riječ «znanje». Crkve ili neke druge institucije. stranke. Te definicije nisu cjelovite niti pogađaju samu srž problema pa stoga nisu valjanje. Ono što su veliki umovi unijeli u znanost i kulturu ne treba uvijek nazivati znanošću. nazori i shvaćanja. Otuda velik broj definicija koje manje ili više pogađaju samu bit znanosti. Jer. teorije. επιστήμη. B. međutim. cit.istraživačkom i znanstvenom poslu koji svojim pregalaštvom i stručnošću doprinosi napretku znanosti. šegrt. 2000. a ujedno je i djelatnost kojom stječemo takva znanja. ni nauci nisu znanost već su to misli. epistéme2) jest «skup svih metodički stečenih i sustavno sređenih znanja o nekom predmetu» 3.. a nauk «doctrina». U latinskom jeziku «znanost» je «scientia». «Znanost je snaga» i sl. o Marxovu nauku itd. ipak samo jedna od odrednica znanosti. 4 Cf. 280. to još nije nauka ili primjena znanosti. Riječ nauk treba shvatiti kao «naučavanje» ili «doktrinu». «Znanost je vječno traženje znanja i istine». iako najbitnija. o islamskom nauku. Anto: Rječnik filozofskih pojmova. KALIN. Dakle. 16. Njemački jezik poznaje «die Wissenschaft» u značenju «znanost» i «die Lehre» u značenju «nauk».. Dakle. nije bilo kakvo znanje istodobno i znanstveno. termini «znanost» i «nauk» nisu sporni.4 Prema Enciklopediji znanost je 2 3 Grč. kada bi isključivo znanje bilo dovoljno za konačno definiranje znanosti. nije slučaj.

da bi mogao opstati. orijentacije pri putovanju… 5 «Znanost». čovjek je predmet proučavanja psihologije. ipak se zapažaju određene hipoteze. 4. točnoga položaja.«sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom povijesnom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda istraživanja»5. sv. a ne materijalnih objekata. stajalište. egipatska i grčka promatranja i proračuni stvorili su prve temelje za rađanje najstarije prirodne znanstvene discipline – astronomije. Naime. Povijesni razvoj znanosti Korijene znanosti moramo tražiti u praktičnom čovjekovu iskustvu. Taj predmet može biti zajednički raznim znanostima. Iz ovih definicija dade se zaključiti da se znanstvena spoznaja razlikuje od obične trima bitnim oznakama: općenitošću. Jugoslavenski leksikografski zavod Zagreb. spoznavati i sebi prilagođavati određene prirodne pojave. Naime. Zato kažemo da ima onoliko znanosti koliko ima formalnih. Kineska. antropologije. analize i zaključivanje. Svaka znanost ima svoj predmet koji proučava (obiectum materiale). aspekt s kojega se neki predmet proučava. fizike. 1. 1968. običan se čovjek zadovoljava zapažanjima koja se ograničuju na ono što njega zanima. biologije. medicine itd. a istom je poslije počeo filozofirati. Pritom se služi određenom metodom podvrgavajući svoje hipoteze kontroli razuma. p. Morao je promatrati. 8 . 487. fiziologije. prvi je čovjek morao rješavati za život važne probleme. Ona se razvijala iz praktičnih čovjekovih potreba: određivanja točnoga vremena. Stoga je za svaku znanost veoma bitan formalni objekt (obiectum formale).. Iako je to radio na posve primitivan način. tj.3. politizirati i pribavljati prve spoznaje iz matematike. Npr. Najstarija znanstvena disciplina svakako je astronomija. Čovjek je iz prijeke potrebe i borbe za golu egzistenciju usmjeravao svoj pogled u nebeske visine. metodom i preciznošću. u: Enciklopedija Leksikografskog zavoda. a znanstvenik ima općenitija zapažanja i dolazi ne samo do uzroka nego i do zakona.. pa i biologije ili kemije. što je posljedica ljudskoga razmišljanja.

Heraklit (544. Krista postao je vijećnica u kojoj su najveći umovi otkrivali istine o životu i svijetu. 2000. Ptolomej je (2. Pitagora primjenjuje logiku u geometriji i postaje slavan po tzv.) prvi tvrdio da je Zemlja okrugla. st. prije Krista. a svoje su proučavanje nazvali filozofija (ljubav spram mudrosti). tako da je ta građevina služila kao opservatorij. One su omogućavale računanje prema decimalnom sustavu.-500. Brojke koje se danas nazivaju arapskim rabile su se u Indiji već prije 2500. st.6 Prvi začetci matematike počinju stvaranjem naziva i znakova za brojenje i računanjem takvim brojevima. Ekonomski fakultet u Rijeci. Geometrija (gr. Na temelju toga je razvio teoriju o Suncu kao središtu oko kojega se kreću nebeska tijela. Krista) bio je uvjeren da je Sunce veće od Zemlje. Krista). Također je pronašao metodu za izračunavanje udaljenosti Sunca i Mjeseca od Zemlje. pp. u 11. prvi je izračunao i predvidio pomrčinu Sunca (585. Aristrah (280. pr. Rijeka. Stari su Grci također proučavali svemir. pr. Rabili su se posebice u astronomiji. ge – zemlja i metrain – mjeriti) pak svoje korijene ima u premjeravanju zemljišta koje su stari Egipćani obavljali poslije godišnjih poplava Nila. Grci su egipatska znanja o mjerenju preuzeli i usavršavanjem stvorili geometriju. Mjeseca i drugih planeta.-480. pr. Ratko: Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela. On je prvi uočio pojavu ekvinocija (tj. a i prvi je izradio veliki katalog neba sa 850 zvijezda. astronom i filozof. 45. pr. Krista) je naslućivao da se zemlja okreće oko svoje osi.. dan kada su dan i noć jednake dužine). ZELENIKA. Tales. Babilonski toranj (kula).Smatra se da je mezopotamski grad Babilon stvorio temelje i početna istraživanja astronomije – znanosti koja proučava nebeska tijela i zvijezde. Krista). Ocem astronomije smatra se Hiparh (3.-46. Pitagorinom poučku ili teoremu. st. Za razliku od dotadanjih filozofa koji su materijalni prauzrok postanka 6 Cf. pr. Također je matematičkim metodama odredio važnost pojave u kretanju Sunca. Smatra se da je Pitagora (582. 9 . Oni su u pravom smislu razvili matematiku kao znanost. koji je najprije bio hram boga Marduka.) skupio sve dotadašnje astronomsko znanje u svojoj poznatoj knjizi Almagest. a da je za to Aristotel pružio i uvjerljiv dokaz. Prve brojke bile su u obliku crta i urezivane su u glinu i drvo.

Biblija je zbirka knjiga koje su svete Židovima i kršćanima. Aristotelov učenik Teofrast smatra se utemeljiteljem znanstvene botanike. Uz religiozne i umjetničke elemente u knjizi se nalaze i povijesni elementi. Krista) dao velik doprinos razvoju fizike postavivši prve egzaktne zakone utemeljene na iskustvu i provjeravanju eksperimentom. Poznat je njegov zakon prema kojemu tijelo uronjeno u tekućinu gubi toliko od svoje težine koliko iznosi istisnuta tekućina. Empedoklo (450. pojedine njezine discipline vuku korijene iz davne prošlosti. Najznačajniji grčki liječnik bio je Hipokrat (460. ibid. Oni su. Biblija. Smatra se da su Grci prvi počeli razmišljati i o sastavu materije. 47. st. pp. Među njima posebno se ističe židovski narod. Naime. legende i mitovi. Početci razvoja medicine vezani su uz prve biološke spoznaje koje je čovjek stjecao kod klanja životinja i balzamiranja ljudi. st.-48. Temelje povijesti udarili su istočni narodi. pr. narodna tradicija. Demokrit i Leukip (oko 450. te sprječavanju i liječenju bolesti. Njega nazivaju ocem znanstvene medicine i smatraju ga najvećim medicinskim piscem svih vremena. pr. pa ću i Zemlju pokrenuti». koja se drži najvećim literarnim 7 Cf. dakle. znanosti o biljkama. 10 . i 20.). Te su knjige napisali razni autori tijekom više od tisuću godina (od 13. medicina je u početcima svoga razvoja imala izvor u iskustvu i magiji budući da su primitivni ljudi vjerovali da je bolest posljedica moći zlih duhova. zrak i vatra. voda. pr. Arhimed je također poznat po zakonu poluge i riječima: «Dajte mi uporište. Kao znanost o ljudskom organizmu..-377. jer se u današnjem obliku počela razvijati u 19. Krista) tvrdio je da postoje četiri prva elementa: zemlja. tj. Njemu se pripisuje utemeljenje zoologije (znanost koja proučava životinjski svijet). Krista). pr. pr. utemeljili fiziku. Krista) razvili su teoriju atoma koja je temelj suvremene fizikalne teorije. o njegovim bolestima.7 Iako je biologija novija znanost. stoljeću. Arhimed je (287. Pitagora je smatrao da je broj bit svega što postoji.-212. Krista do 2.svijeta i života na Zemlji tražili u vodi i zraku. Aristotel je ostavio raznovrsne opise oko 500 životinja i postavio prvu znanstvenu sistematizaciju brojnih živih organizama.

a među njima je i Atenski ustav. Likurg od Apolona. pr. 49. naime. 11 . svoje pisane zakone babilonski kralj Hamurabi prima od boga Sunca. ali takve su poslove prihvaćali kao poslove na nižem stupnju politike. Cf.10 8 9 Cf. pr. Smatra se. da to pravo dolazi od bogova. Heziod (8. primjerice. Krista) i Gorgija (483. st. pr. ibid. Sofisti su profesionalno proučavali politiku i poučavali o političkim znanjima. Upravljanje domaćinstvom Grci su smatrali važnim.-425. Teokracija (grč. 51. pr. Krista). pr.-396.. pp. Najznačajniji povjesničari antičke Grčke svakako su Herodot (484.-411.. Njegova Politika sadrži 158 ustava za isto toliko državica.-49. ali su ekonomiji pridavali manje važnosti od politike.-7. ali ona pokušava i želi objasniti stanje ljudskog roda i u predhistorijskom razdoblju.9 U svojim početcima pravo je bilo teokratsko. theos – bog.-375.. p. 10 Cf. Tukidid (460. Ono je vrjednije od filozofije i politike. krateo – vladam. Pravo je za Rimljane najvažnija disciplina društvenih znanosti. zapovijedam) oblik je vladavine u kojemu svećenici imaju političku vlast. Krista) – Povijest Peloponeskog rata i Ksenofont (oko 430.-354. pr. Krista) – Povijesti (Historiai). 48. ibid. Mojsije ih prima od Jahve. Najugledniji sofisti bili su Protagora (481. Krista) napisao je znamenito djelo Poslovi i dani. najznačajnija djela o politici napisali su Platon (Država i Zakoni) i Aristotel (Politika). Krista) – Helenska povijest (Hellenika). Stari Grci povijest počinju pisati na kritičniji način nego što se ona pisala do tada. Ipak. Rimsko je pravo bilo razvijeno do te mjere da se i danas proučava kao reprezentativan primjer sveobuhvatnog pravnog sustava. Grčki su filozofi također proučavali i ekonomske pojave i fenomene.-50. Tako. Aristotel umjesto božanstva uvodi «prirodu» kao stvaralački činitelj prava.dostignućem svih vremena. Monos Kretski od Zeusa. sadrži religiozne i moralne pouke. Temeljito su je proučavali Grci koji su se posebno bavili pitanjima širokoga spektra ljudi u gradovima i državama. ibid.8 Kao najstarija disciplina društvenih znanosti smatra se politika (znanost o pojavama koje se odnose na zajedničku djelatnost ljudi). pp.

R. 327. hipotezu i teoriju.: op. te eksperiment.4. Cf. redoslijed. sín = zajedno + thésis15 = položaj) jest «postupak znanstvenog istraživanja i objašnjavanja stvarnosti putem spajanja. U prvu skupinu. ali i misaoni postupak primijenjen da se lakše i što točnije otkriju i sustavno obrade znanstvene činjenice. 313. 15 Grč. 14 ZELENIKA. shemu po kojoj se odvija neka praktična djelatnost. političkom ili praktičnom području. povezujući 11 12 Grč. Znanstvene metode Metoda (grč. apstrakciju i generalizaciju.12 Prema tome. kao najvažnije.1. méthodos11 = put kojim se dolazi cilju) općenito znači planski postupak ispitivanja i istraživanja neke pojave. Metode znanstvenoga istraživanja a) Analiza i sinteza Metoda analize (grč. U drugu ubrajamo: definiciju.14 Metoda sinteze (grč.. Pojam metoda rabi se u dva značenja. indukciju i dedukciju. ZELENIKA. ana-lío13 = raz-riješiti) jest «postupak znanstvenog istraživanja i objašnjenja stvarnosti putem raščlanjivanja složenih misaonih tvorevina (pojmova. 1. analogiju. podatci i informacije.1. sastavljanja jednostavnih misaonih tvorevina u složene i složenijih u još složenije.4. 12 . ubrajamo: analizu i sintezu. znanstvenom. Ona označava proceduru. dokazivanje i opovrgavanje. μέθοδος. σύν + θέσις.. klasifikaciju (divizija). ανα-λύω. cit. 13 Grč. sudova i zaključaka) na njihove jednostavnije sastavne dijelove i elemente i izučavanje svakog dijela (i elementa) za sebe i u odnosu na druge dijelove. cit. p. R. p. p.: op. odnosno cjeline». odnosno način rada za ostvarivanje nekoga cilja na filozofskom.. razlikujemo dvije vrste metoda: 1) metode znanstvenoga istraživanja (heurističke metode) i 2) metode znanstvenoga sistematiziranja.

: op. sq. naime. iz posljedica zaključuje se na principe. pojave.18 Zaključak potpune indukcije temelji se na potpunome nabrajanju svih pojedinačnih slučajeva. 18 Poznate su također i induktivne metode J. b) Indukcija i dedukcija Indukcija (lat. Analizom se postiže jasnoća. 4) metoda ostataka i 5) metoda popratnih promjena. S. Inače je svaka spoznaja površna i zbrkana (bez analize) te nepotpuna (bez sinteze). cit. Nakon toga potrebno je te dijelove sintetizirati. R. procese i odnose u jedinstvenu cjelinu u kojoj su njezini dijelovi uzajamno povezani». p. p. Nepotpuna indukcija stvara zaključke na temelju ograničenoga broja pojedinačnih pojava koje su primjenjivi na 16 17 ZELENIKA. Ona se u praksi vrlo rijetko primjenjuje. znanost nastoji shvatiti i istumačiti pojave koje proučava. tj. inducere = uvesti. Cf.17 Razlikujemo više vrsta indukcije. Svaka.. 13 . odnosno ponovno povezati u cjelinu. 2) metoda razlike.16 Valja reći da se sve znanosti služe ovim dvjema metodama. 323. dovesti) jest način zaključivanja od partikularnoga k univerzalnome u kojemu se na temelju pojedinačnih ili posebnih činjenica dolazi do zaključka o općem sudu. U tu je svrhu nužno analizirati.izdvojene elemente. a sintezom preglednost. detaljno razložiti dotične pojave kako bi se upoznalo sve njezine konstruktivne dijelove.. 3) kombinirana metoda slaganja i razlike. ibid. od zapažanja konkretnih pojedinačnih slučajeva i činjenica dolazi se do općih zaključaka. 329. Milla: 1) metoda slaganja. a najvažnije su potpuna i nepotpuna.

Induktivna metoda pretežno se upotrebljava u početnim stadijima znanosti.21 Ona se temelji na zakonu kauzaliteta koji kaže da u istim uvjetima isti uzroci proizvode iste učinke . 21 «Različite predmete bacamo u vodu..» ANZENBACHER. željezne. oni plutaju. Nakladni zavod Matice hrvatske. A.. 146. 14 . II. 20 Cf. makar na osnovu razmjerno malobrojnih iskustava. cit. bilo uspješnim ustanovljavanjem nužne veze između S i P. cit. oni tonu.. I dok bi zaključak potpune indukcije imao značaj registriranja zbroja svih činjenica i uvjerljivost konstatacije faktičnog stanja stvari. eksperimentalna i statistička metoda. p. izdanje. «Najvažniji elementi induktivne metode jesu postupci metoda analize. a napose u prirodnim znanostima. Stoga upravo takva nepotpuna indukcija ima pravu logičku i spoznaju vrijednost.19 Ona se u znanstvenom istraživanju rabi znatno češće negoli potpuna indukcija. To znači da se uvijek polazi od iskustvenih činjenica na temelju kojih se zaključuje na opći zakon. Arno: Filozofija. naprotiv..: per enumerationem simplicem). jednostavnim nabrajanje (lat. sinteze. 58. Kanimo opisati predmete i proces te ih klasificirati. a ne siguran zaključak za sve slučajeve.: op. U složenijem induktivnom zaključivanju upotrebljavaju se metode promatranja. Stvorili smo hipotezu koja treba da objasni ono što smo opazili. dakle na osnovu nepotpune indukcije. apstrakcije. Ideal indukcije jest doći ne samo do općih nego ujedno do nesumnjivo sigurnih spoznaja. što je često u iskustvu nemoguće. MIŠIĆ. Neki plutaju. zaključak nepotpune indukcije imao bi značaj nužne i općenite spoznaje. p. zaključuje obratno. indukcija može pružiti samo manjeviše vjerojatan.sq. Zagreb. makar i vrlo velikog ali ipak ograničenog broja pojedinačnih slučajeva (nepotpuna indukcija).ostale činjenice iste vrste. 1994. za razliku od indukcije.»22 Dedukcija (lat. p. M1 i M2 i M3… je S. To je postupak pomoću kojega se iz općih postavaka dolazi do konkretnih pojedinačnih zaključaka. 143. p. 325. R. jer proširuje znanje o stvarnosti od partikularnih do generalnih sudova. Po tome je indukcija jedan od osnovnih postupaka u znanstvenom istraživanju. generalizacije i specijalizacije. Pritom upada u oči da. Međutim. 22 ZELENIKA. de-ducere = izvoditi. počela se primjenjivati i deduktivna metoda.: op. cit. Klasičan i najbolji oblik dedukcije jest silogizam s kojim Aristotel identificira dedukciju. Zagreb.. 324. a ponekad možda samo jednog jedinog iskustva. (…) Odjednom pomišljamo: moglo bi biti da svi željezni predmeti tonu.20 Indukcija je uvijek aposteriorna.» Filozofijski rječnik.: op. jer nije isključeno protuslovno iskustvo (lat. bacimo li u vodu drvene predmete. 23 Cf. Školska knjiga. Uvod u filozofiju. Siguran zaključak mogao bi se postići bilo iscrpnim navođenjem doista svih pojedinačnih slučajeva (potpuna indukcija). p.23 Dedukcija 19 «Oblik induktivnog zaključka jest: M1 i M2 i M3… je P. Međutim. kada je znanost oblikovala početne teorijske pojmove i zakonitosti i sredila ih u sustav pojmova i zakonitost.: instantia negativa). zaključak: Svi S jesu P. iz općenitoga na pojedinačno. 1984. (Grupa autora u redakciji Vladimira Filipovića). Ova je metoda od neizrecivoga značaja za empirijske znanosti. neki tonu. R. ZELENIKA. odvoditi).. Bacimo li.

zadržavajući ono bitno.24 Treba reći da indukcija i dedukcija čine dijalektičko jedinstvo i da jedna nije moguće bez druge. tj. c) Apstrakcija i generalizacija Apstrahirati (od lat. da bismo stvorili opći pojam «čovjek». 117. p. dakle. odnosno odredili bit pojma «čovjek». apstrahirati sve sporedne.. zakona ili teorije. p. otkrivanju i formuliranju bilo kojega pojma. Generalizacija ili uopćavanje jest logički postupak zaključivanja indukcijom od pojedinačnih slučajeva na općenitu spoznaju. karakter dokaza. Filozofijski rječnik. ne obratiti pažnju na nešto. akcidentalne karakteristike pojedinih ljudi i zadržati se samo na onim najvažnijim koje su zajedničke svim ljudima. prema tome. a deduktivnih kao pretpostavka induktivnoga. Filozofijski rječnik. misaona operacija kojom se namjerno odvajaju nebitni a ističu bitni elementi i osobine određenoga predmeta ili pojave istraživanja. 15 . abs-trahere = vući van. moramo odmisliti. važno. A. Time smo ujedno i definirali. a izostavlja one koji se pojavljuju samo u nekima. Regresivna pak polazi od teorema i svodi ih na aksiome. 27 ova se metoda primjenjuje u svim znanostima. Progresivna dedukcija polazi od aksioma (istina koje su evidentne i ne trebaju se dokazivati. 27 Primjerice.28 Polazeći od određenoga broja pojedinačnih predmeta.26 Budući da se apstrakcijom oblikuju općeniti pojmovi. 36. ostaviti nešto po strani. cit. Regresivna dedukcija ima. odvajati) u najopćenitijem smislu znači odvojiti nešto od nečega. zakon. Stoga se one moraju kombinirati u znanstvenoistraživačkomu radu. nužno. posjedovanje općih znanja na temelju kojih se shvaća ono posebno ili pojedinačno. misao izdvaja njihove zajedničke oznake. Primjena ove metode zahtjeva 24 Neki autori razlikuju progresivnu i regresivnu dedukciju. Ona je nezaobilazna u istraživanju. načela. 28 Cf. 26 Suprotan je pojam konkretizacija pri kojoj se zajedničkom predikatu dodaje vlastita osobina pojedinih subjekata.: op. Rabe li se ove dvije metode odvojeno. 25 Cf. slučaj kada konkluziju u silogizmu svodim na premise. p. Primjerice: Zašto je Sokrat smrtan? Argumentiram regresivno deduktivno: Zato što su svi ljudi smrtni i Sokrat je čovjek.25 Apstrakcija je. 146. one nisu efikasne.» ANZENBACHER. Induktivni zaključak služi kao pretpostavka deduktivnoga. Tako ćemo apstrakcijom doći do zaključka da je čovjek animal rationale. «To je.uvijek pretpostavlja poznavanje općih stavova. a rezultati su im nepouzdani. pravilo. znanstvene spoznaje. živo biće razumske naravi. a temelj su svakog dokazivanja) i u izvodu napreduje do teorema (tvrdnja koja je izvedena i dokazana na osnovu principa neke znanosti). recimo. nebitne.

Tada pomišljamo sljedeće: Pretpostavimo da se planeti kreću po nekoj određenoj krivulji.» ANZENBACHER. Boga prema čovjeku itd. Bilježili smo gdje se planeti nalaze u određenim vremenskim trenucima i sada uspoređujemo dobivene podatke. 25. njezina je važnost u znanostima gdje se ne može eksperimentalno zaključiti.35 U svom početku hipoteza je nedokazan stav koji se privremeno uzima kao istinit (vjerojatan) jer na 29 30 Cf. ZELENIKA. Raspolažemo znatnom opažajnom građom. ανα-λογία.. 33 Grč. dakle. «Analogijski je zaključak onaj u kojem se od sličnosti predmeta u nekim svojstvima (ili karakteristikama) zaključuje na njihovu sličnost u nekim drugim svojstvima. cit. razmjer. Grč. ali su često ti zaključci nepouzdani i logički nedovoljno precizni i opravdani. υπόθεσις. Pretpostavimo za svaki planet neku krivulju koju možemo izračunati iz raspoloživih podataka i prikazati je nekom matematičkom funkcijom.32 No. p. Tako je analogija za metafiziku nezamjenjiva metoda: nadosjetne stvari prosuđujemo po sličnostima s osjetnim. pa su konstatirali da Mars ima stanovnika kao i Zemlja. uzroke i zakone određenih skupina pojava34 te tako zadovoljiti opravdanu težnju za suvislošću i jedinstvom znanstvene spoznaje. 35 Cf. pretpostavka koja pokušava premostiti praznine u iskustvu i ukazati na vjerojatne zajedničke osnove. ima također izmjenu godišnjih doba kao i Zemlja) zaključili na njihovu sličnost u nekim drugim svojstvima. 129. cit.29 d) Analogija Analogija (od grč.. sličnoznačje) jest zaključivanje od jednoga posebnog slučaja na drugi posebni slučaj (za razliku od indukcije kojom se zaključuje od posebnoga na opće. 32 Primjerice: neki su znanstvenici iz nekoliko sličnosti Marsa sa Zemljom u nekim svojstvima (okreće se oko svoje osi jednako kao i Zemlja oko svoje. jednu hipotezu odnosno više njih. hipóthesis33 = pretpostavka) jest vjerojatna zamisao. 148.»31 Analogijom se vrlo često služimo u svakodnevnom životu i govoru. e) Hipoteza i teorija Hipoteza (grč. A.: op. Pritom se postavlja pitanje kako objasniti te podatke zabilježene u opažajnim stavovima. p. Stvorili smo. p. p.: op. Filozofijski rječnik. ima atmosferu kao i Zemlja. 334. 16 . R. 34 «Duže smo promatrali zvjezdano nebo i u opažajnim stavovima bilježili svoja opažanja. 31 Filozofijski rječnik.opreznost u uopćavanju jer se često stvaraju preopćeniti zaključci i neodgovorno se primjenjuju pojedinačni slučajevi na sve slučajeve. ana-logía30 = odnos. i za razliku od dedukcije kojom se zaključuje od općega na posebno).

»36 Teorija (grč. 150. Pritom je riječ o krajnje složenom sklopu iskaza koji dijelom potječu iz geometrije. dokaz) jest «umjetno izvođenje neke pojave radi njezina sustavnoga promatranja i proučavanja da bi se potvrdila ili odbacila postavljena hipoteza. 36 37 Loc. cit. Od hipoteza se induktivno napreduje k teoriji39. Hipoteze su od presudne važnosti za napredak znanosti. 331.. Filozofijski rječnik.. pomoću njega mogu proizvoditi pojave toliko puta koliko je potrebno. p. experimentum = pokus. odnosno koje su verificirane.38 Teorija se sastoji od niza hipoteza koje su u skladu s iskustvom. primjerice. 38 Cf. koja se u daljnjem istraživanju na osnovu novih opažanja i eksperimentiranja dovoljno utvrdila (verificirala). θεωρία.prikladan način objašnjava neke činjenice. 39 «… postavili smo hipoteze krivulja svih planeta koje možemo opažati. Bez stvaranja hipoteza nezamislivo je i nemoguće proširenje znanja na bilo kojemu području. Grč. «Takva hipoteza. cit. 79. Deduktivno se iz KOPERNIKOVE teorije mogu s jedne strane izvesti zakoni krivulja pojedinih planeta. No postavlja se pitanje imaju li hipoteze tih krivulja nešto zajedničko. f) Eksperiment Eksperiment (lat. theoría37 = gledanje. podataka). cit.: op. kao. pa i takve pojave koje se u prirodi uopće ne bi same od sebe pojavile. promatranje) jest hipoteza višega tipa. a s druge prognoze. A. tj.»40 Odlika je eksperimenta da se. koja može dati objašnjenja za što šire područje činjenica. One su poticaj i vodič za plodonosno znanstveno istraživanje i po tome je njihova uloga izrazito heuristička. postaje teorija. A. p. 40 MIŠIĆ. dakle nekom teorijom. u usporedbi s običnim opažanjem. Daljnja istraživanja taj stav trebaju verificirati ili falsificirati. Takvu je teoriju postavio KOPERNIK. kao što se od opažajnih stavova napreduje ka hipotezi. p.: op. 17 . Pretpostavio je da se po njima planeti kreću oko Sunca. Ponekad se o istom problemu može pojaviti više različitih hipoteza. tj. odnosno potvrditi ili opovrći. gdje će se planet Venera nalaziti u trenutku t. to jest mogu li se objasniti nekom hipotezom višeg tipa.» ANZENBACHER. a dijelom iz fizike. a daljnja su opažanja i prognoze te hipoteze potvrdili. pretpostavka primijenjena na čitavo jedno područje fenomena. Od dviju hipoteza vjerojatnija je ona koja je jednostavnija i ne iziskuje neke pomoćne hipoteze te ona koja je plodonosnija. To je koherentna skupina općenitih postavki na osnovu kojih se objašnjava neko područje pojava (činjenica.

verifikacionog eksperimenta. 41 «Za razliku od stvarnih eksperimenata.Jasno je da se eksperimenti ne mogu primijeniti u svim znanostima (npr. na osnovu kojih se mogu jasnije razabrati neki odnosi. fikcija Zemlje bez željeza. p.2. znanosti u kojima se eksperiment može uspješno primijeniti pokazale su zamašan napredak kakav se bez eksperimenata ne bi mogao zamisliti. u povijesti. određenje) jest «logički postupak pojmovnog određivanja sadržaja nekog predmeta. 43 Npr.» Filozofijski rječnik. Za skolastike ona je sud kojim se izlaže narav stvari ili značenje termina.: op.42 Aristotel za definiciju kaže da je određivanje biti stvari. misaoni eksperimenti. astronomiji) i da svaka pojedina znanost u kojoj se eksperiment primjenjuje ima u tome svoje specifične mogućnosti i granice. poznatijom deskriptivna (opisna) definicija – ona kojom se navode vanjske oznake po kojima se stvari razlikuju jedna od drugih ostenzivna (pokazna) definicija – ona koja uključuje i pokazivanje predmeta genetička definicija – ona kojom se izlaže način na koji odgovarajući predmet nastaje (npr. pretpostavka o ljekovitosti neke nove kemikalije). fikcije. definitio = ograničenje. Metode znanstvenoga sistematiziranja a) Definicija Definicija (lat. odnosno poticaj za praktički vrijedne akcije. posebnu vrstu predstavljaju tzv. čovjek je živo biće razumske naravi (animal rationale). veze ili značenje nečega za nešto (npr. zamisao navodnjene pustinje.41 1. 88. 18 . Misaoni eksperiment često je osnova za izvođenje stvarnog. 42 MIŠIĆ.. filozofija je ljubav prema mudrosti. Ipak. cit. tj. točno mu određujući narav ili bit». A. 44 Npr. kružnica je okretanje točke oko druge točke). Najčešće se susreću ova razlikovanja: realna definicija – ona kojom se rasvjetljava bit stvari43 nominalna definicija – ona kojom se objašnjava značenje riječi44 konceptualna definicija – ona kojom se određuje sadržaj pojma verbalna definicija – ona kojom se jedna riječ zamjenjuje drugom. p. Logičari na različite načine dijele definicije na vrste. 59.4. pretpostavke. zamisli.

kategorijama koje su najviši rodovi). nominalnim. a njih ima mnogo te ih se nijednom definicijom ne može iscrpsti).48 Definicija ne smije biti slikovita. tada je definicija preširoka jer ima dvonožnih bića koja ne pripadaju ljudskome rodu. deskriptivnim i drugim definicijama. 48 Npr. U takvim se slučajevima služimo ostenzivnim. trokut nije krug. jasnija od onoga što se definira. zadovoljiti još neke zahtjeve koji se formuliraju u obliku pravila: 1) Definicija mora biti adekvatna. Pojam koji želimo definirati ne smijemo definirati pomoću pojma koji se definira. 47 Npr. tada je ta definicija preuska budući da ima ljudi koji nisu umjetnici. a ne smije obuhvatiti nijedan individuum neke druge vrste. uz upravo naznačeni. Filozofijski rječnik. ne smije biti ni preširoka ni preuska. Individui se također ne mogu definirati jer nemaju specifičnih razlika među sobom (razlikuju se samo akcidentalnim oznakama. neposredne iskustvene činjenice (svjetlo. a u nekima vrsnu razliku.U strogom značenju samo je realna definicija prava definicija. 65. čovjeka kao biće koje se bavi umjetnošću. 49 Npr. primjerice. p.45 Da bi bila valjana.46 2) 3) 4) 5) 6) Definicija treba sadržavati samo bitne oznake pojma. 51 Ne mogu se definirati. U prvom slučaju nismo obuhvatili sve jedinke iste vrste.50 Mnoge pojmove ne možemo definirati u skladu s navedenim pravilima. Najviši rodovi ili kategorije također se ne mogu definirati. Drugim riječima. Definiramo li. genetičkim. na primjer.47 Definicija pozitivnog pojma ne smije biti negativna. definicija mora. A ako čovjeka definiramo kao dvonožno živo biće. 51 U nekim slučajevima ne možemo odrediti prvi viši rod (npr. Jedino se njome izriče što je stvar u sebi i ispunjava se osnovni zahtjev da se definicija mora izvesti pomoću najbližega višeg rodnog pojma i vrsne razlike (Definitio fiat per genus proximum et differentiam specificam ). boja…). moramo pribjeći različitim pomoćnim postupcima koji zamjenjuju definiciju.49 Definicija mora biti jasna. 50 Cf. Filozofijski rječnik. tj. 19 . prijateljstvo je veza. tj. Ako želimo bar djelomično razjasniti takav pojam. 64. a u drugom smo obuhvatili i jedinke nekih drugih vrsta. trokut je ono što ima tri kuta. 45 46 Cf. definicija se ne smije kretati u krugu. To znači da ona mora obuhvatiti sve individue neke vrste. p. ne smije biti preobilna.

što je temelj za svako daljnje istraživanje. Ona je važna jer se njome dobiva pregled materijala.56 52 53 MIŠIĆ. A.: op. pojam znanosti klasificira na pojedinačne i univerzalne znanosti. Realne se dalje dijel u prirodne i kulturne…»53 Postoje utvrđena pravila klasifikacije: 1) Pojam ili predmet koji se klasificira mora biti jasno određen.55 Smatra se da je metoda klasifikacije najstarija i najjednostavnija znanstvena metoda. R. cit. demonstratio. apstrakcija i generalizacija…. 138.: op. 55 Cf... p. indukcija i dedukcija. cit. c) Dokazivanje i opovrgavanje Dokaz(ivanje) (lat. ali ne istovremeno i po obliku i po sadržaju jer bi došlo do zbrke. Postupak dokazivanja nesumnjivo je jedan od najsloženijih postupaka. cit. a ujedno je jedna od najvažnijih znanstvenih metoda u kojoj su uključene gotovo sve druge metode: analiza i sinteza. 2) Klasifikacija se mora obaviti na temelju jedinstvenoga načela. probatio) jest logički postupak kojim se obrazlaže i utvrđuje istinitost nekoga suda. Znanost zapravo počinje klasifikacijom: na temelju određenih spoznaja najprije se grupiraju određene skupine srodnih pojava. R. zaključivanje itd. odnosno iscrpna i adekvatna.sq. p. ibid.. knjige u knjižnici se klasificiraju po obliku ili po sadržaju. 56 Cf. argumentatio. mineralogija) koje proučavaju veliki broj vrsta pa bi bez klasifikacije to proučavanje bilo nemoguće. Osobita je značajna u nekim prirodnim znanostima (zoologija.: op. 337. 4) Klasifikacija mora biti točna. 54 Npr. botanika. 20 . koje taj pojam obuhvaća. p. 338. ZELENIKA. 334. na primjer. kao i svi oblici mišljenja: poimanje. stava ili teorije. p. ZELENIKA. Pojedinačne se klasificiraju u realne i formalne..52 Ili: «klasifikacija je sistematska i potpuna podjela općeg pojma na posebne. Tako se.54 3) Klasifikacija mora biti potpuna.b) Klasifikacija (divizija) Klasifikacija je «logički postupak kojim se mnoštvenost u stvarnosti skuplja u određene zajedničke cjeline (klase) prema kriteriju njihove sličnosti i različnosti».

odnosno prethodno dokazanih sudova. 2) Načela. služi kao načelo dokaza i objašnjenja. A. 62 Pri dokazivanju se mogu javljati različite nehotične (paralogizmi) i hotimične (sofizmi) pogreške. čast) – «ono što je ispravno. Jedan takav dokaz je i tzv. potom. 3) Argumenti.» MIŠIĆ. može se .barem posredno . To je stav koji treba dokazati. a ne na mjestu događaja znači dokazati nemogućnost teze da je dotični počinio taj zločin (ad impossibile).. Aksiom (grč.: op. Bitni elementi dokaza su: 1) Teza. stavovi. Pobijajući.: op. «negdje na drugom mjestu»). aksiomi58).. cit. metafizike. nego se zapravo pobija suprotna teza. αξίωμα = dostojanstvo. Indirektnim (apagogičkim) dokazom ne dokazuje se sama teza. P[ostulat] se često izjednačuje s aksiomom ili s hipotezom». 60 Cf. 2002. dokazivati jer su već sami po sebi očiti (to su tzv. uspostavlja logička veza između argumenata i teze. kao i matematičke postulate. Dokazati da je netko npr. etike. 4) Demonstracija. U demonstraciji se. p. oni stavovi kojima se tumači njihov predmet i njihove bitne oznake. Naklada Jurčić. a nekada na temelju drugih priznatih. stav koji ne treba dokazivati. 61 Lat. HALDER. Aksiomi ili najviši principi (maximae propositiones) svake znanosti. ZELENIKA. a koji je osnova svakog dokazivanja. cit. a i ne treba ih. na temelju odgovarajućih načela. O dokaznoj snazi i uvjerljivosti57 ovisi solidnost dokaza i očitost tvrdnje koja se želi dokazati. odnosno predstavljaju nužni zahtjev zdravoga razuma (postulati59).Dokazivanje se nekada vrši ukazivanjem na neposredna iskustva. p. p. R. nervus probandi.. dok se sami ne mogu dokazati. služe za zaključivanje i dokazivanje. nemogućnost. postulatum = zahtjev) – «načelo koje se bez dokaza smatra valjanim te koje. Pojam označuje prve principe logike. àlibi (lat. 335. To su činjenice. To su logički zakoni na temelju kojih se izvodi cjelokupni postupak dokazivanja.utvrditi valjanost vlastite teze.60 Razlikujemo direktne i indirektne dokaze. u vrijeme nekog zločina bio na drugom mjestu. Alois: Filozofijski rječnik. apsurdnost61. naime. 278. deductio ad absurdum. neposredno su evidentni i sigurni. Dokazno postupanje u znanosti i životu zasniva se na nekim unaprijed prihvaćenim sudovima (principima) koji se dalje ne mogu. oprečne tvrdnje ukazujući na njihovu neodrživost. 59 Postulat (lat. 19. 21 . Direktni (apodiktični) dokazi pokazuju da neka istina nužno i neposredno slijedi iz već poznatih istina. premda nije dokazano niti se može dokazati. Zagreb.62 Pri dokazivanju valja paziti na neka osnovna pravila: 57 58 Lat. sudovi koji se iznose u prilog tezi.

.64 3) Argumenti za tezu moraju biti: po svom značenju jasni.67 1. Nema smisla dokazivati egzaktno već dokazane istine. To je zapravo logički proces kojim se neki iskaz dokazuje kao lažan. jasno je da ni dokazivanje ne može biti uspješno. potpuno proizvoljne iskaze i apsurdne stavove (npr..65 5) Dokazivanje mora biti u skladu s pravilima dokazivanja u sustavu logike. osposobljavanje i znanstveno usavršavanje kadrova itd. p. možemo uočiti i razne pokušaje da se sve znanstvene discipline klasificiraju. Klasifikacija je od iznimnoga značaja kako na teorijskom tako i na praktičnom planu.5. Klasifikacija znanosti Prateći povijesni razvoj znanosti. p. planiranje i ostvarivanje znanstvenih projekata i zadataka. 65 Jer ako bi bili ovisni o tezama. istiniti ili vjerojatni. 4) Argumenti za tezu moraju biti neovisni o samoj tezi. udžbenika. R. cit. 68 Cf. 22 . tj. Kao i kod dokaza. kooperaciju i koordinaciju znanstvenika i istraživača različitih specijalnosti. precizno formulirani i znanstveno vrijedni. 66 Cf.1) Teze moraju imati određeno značenje za znanstvene spoznaje. Ona omogućava optimalno organiziranje i umrežavanje znanstvenonastavnih i znanstvenoistraživačkih organizacija. 67 Cf. ZELENIKA. monografija…). da se grupiraju prema njihovoj bitnoj sličnosti ili razlici. specijalističko obrazovanje.63 2) Teze moraju biti određene jasno i precizno formulirane.. 64 Ako je sama teza nejasna i neprecizna. p. 337. 83.68 Tri su glavne povijesne razvojne faze znanosti i njezine klasifikacije: 63 Teze imaju smisla i značenje ako imaju određenu osnovu u ranije utvrđenom znanju i ako predstavljaju hipoteze objašnjenja novih činjenica koje proturječe starim teorijama. ibid. 6) U cijelom postupku dokazivanja teza mora ostati nepromijenjena. 336.: op. opovrgavanje može biti izravno ili direktno i neizravno ili indirektno. izdavanje specijalističkih edicija (enciklopedija. onda oni ne bi mogli predstavljati dokaza za njih.66 Suprotan postupak u odnosu na dokazivanje jest opovrgavanje. da je čovjek četveronožno biće). ibid. tj.

ekonomija i politika. 1993. Takve su znanosti: matematika. biologija. geologija. p.. Nakladni zavod Matice hrvatske. cit. p. praktične i poetske znanosti. stoljeća. II.. Ova faza obuhvaća razdoblje od 15..70 Aristotel je tako kao princip klasifikacije uzeo cilj što ga razne znanosti imaju pa je razlikovao: teoretske. poetika i dijalektika. a filozofija je obuhvaćala sva ljudska znanja o prirodi. sv.69 Razne klasifikacije znanosti imaju različita načela po kojima se provode. političkom i društvenom životu. sociologija i psihologija.a) Prvu fazu karakterizira jedinstvenost znanosti. Predavanja iz filozofije. I. kemija. Livno-Sarajevo. Od filozofije se odvajaju specijalne znanosti: mehanika. Ta faza obuhvaća antičko doba i rani srednji vijek. 65. društvu i mišljenju. stoljeća počinje treća faza. BOŠNJAK. Bonifac: Sabrana djela. 1997. fizika i metafizika. 241. fizika. 70 23 . 71 Cf. Takve su znanosti: etika. Ona je bila «znanost nad znanostima». Praktične znanosti imaju za cilj dati čovjeku orijentaciju u privatnom.71 ZNANOST TEORETSKE: 69 PRAKTIČNE: POETSKE: Cf.. Poetske znanosti kao cilj imaju stvaranje literarnih djela. do 18. b) U drugoj fazi započeo je i intenzivirao se proces diferencijacije znanosti. U znanosti nije bilo osobite diferencijacije. Treba reći da nijedna klasifikacija nije potpuna niti je savršena. Zagreb. astronomija. Teoretske znanosti imaju za cilj upoznati nas sa stvarima i protumačiti ih. BADROV. a karakterizira je još detaljnija diferencijacija. c) Od 19. loc. Takvim se procesima stvaraju sustavi znanosti. ali i integracija pojedinih znanstvenih disciplina u znanstvena područja. Takve su: retorika. Branko: Povijest filozofije.

biologija) i kulturne znanosti. strukturalne znanosti) i realne znanosti. p. Apstraktno-konkretne proučavaju realne pojmove apstrahirajući od bića u kojima se one realiziraju (fizika.: op. Kulturne se znanosti mogu podijeliti na duhovne (npr. konkretne i apstraktno-konkretne. astronomija. matematika. 72 BADROV.72 ZNANOST APSTRAKTNE: matematika formalna logika APSTRAKTNO-KONKRETNE: fizika kemija mehanika KONKRETNE: astronomija geologija biologija psihologija sociologija Danas se uglavnom razlikuju formalne (formalna logika. cit. geologija.).matematika fizika metafizika etika ekonomija politika retorika poetika dijalektika Herbert Spencer (1820. 66. biologija. kemija. povijesne. kemija. psihologija i sociologija). Realne se znanosti mogu podijeliti na prirodne (npr.) klasificira znanosti prema njihovu formalnom objektu na: apstraktne.. 24 . Apstraktne znanosti proučavaju forme stvari bez obzira na njihov sadržaj (matematika i formalna logika). politologija itd. mehanika).-1903. B. jezične znanosti i znanosti o umjetnosti) i društvene i gospodarske znanosti (pravo. fizika. religijske. Konkretne znanosti proučavaju realna bića (astronomija.

ANZENBACHER. 25 . njihov je predmet isječak iskustvenoga svijeta i nikad ga ne nadilazi b) tematski reducirane. njihovu temu istraživanje zahvaća samo na onaj način na koji dopušta metoda. Za nas posebnu ulogu ima formalna logika koju mnogi smatraju filozofskom disciplinom. p. tj. Njoj se i danas pripisuje mjesto što joj ga je u filozofiji odredio Aristotel: ona je organon (grč. cit. oruđe) filozofije. puku strukturu sklopova. tj. ono što izmiče zahvatu neke metode nije tema – to se isključuje (apstrahira). Realne su znanosti uvijek: a) empirijske.. dok se drugim gledištima ne pridaje važnost c) metodički apstraktne. A. one se uvijek služe nekom metodičkom apstrakcijom. njihova se tema (njihov predmet) ograničuje (reducira) na određeno gledište (aspekt). Formalne znanosti istražuju samo čisti oblik.: op. jer uči dosljednoj argumentaciji i pomaže pri točnoj analizi filozofskih problema. dakle ima instrumentalno značenje. 11..Općenito se mogu navesti tri karakteristična obilježja realnih znanosti.73 73 Cf. tj.

ZNANOST REALNE ZNANOSTI: FORMALNE ZNANOSTI: formalna logika matematika strukturalne znanosti Prirodne znanosti: fizika kemija astronomija biologija Kulturne znanosti: Duhovne znanosti: povijesne religijske jezične znanosti o umjetnosti Društvene i gospodarske znanosti: pravo ekonomija politologija sociologija odgojne znanosti 26 .

ZNANOSTI EKONOMIJA PRAVO POLITOLOGIJA INFORMACIJSKE ZNANOSTI SOCIOLOGIJA PSIHOLOGIJA ODGOJNE ZNANOSTI DRUŠTVENE ZNANOSTI POVIJEST ARHEOLOGIJA ZNANOST O JEZIKU I KNJIŽEVNOSTI FILOZOFIJA HUMANISTIČKE ZNANOSTI ZNANOST O UMJETNOSTI TEOLOGIJA Grafikon prikazuje najnoviju klasifikaciju znanosti koju je utvrdilo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske 1997. Preuzeto iz: ZELENIKA. 27 . Ekonomski fakultet. Ratko: Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela.BIOLOGIJA FIZIKA GEOZNANOSTI KEMIJA MATEMATIKA PRIRODNE ZNANOSTI ARHITEKTURA I URBANIZAM ELEKTROTEHNIKA GEODEZIJA GRAĐEVINARSTVO GRAFIČKA TEHNOLOGIJA KEMIJSKO INŽENJERSTVO METALURGIJA RAČUNARSTVO RUDARSTVO. 2000. NAFTA. 89.. godine. Rijeka. GEOLOŠKO INŽENJERSTVO STROJARSTVO DRUGE TEMELJNE TEHNIČKE ZNANOSTI TEHNIČKE ZNANOSTI TEMELJNE MEDICINSKE ZNANOSTI KLINIČKE MEDICINSKE ZNANOSTI JAVNO ZDRAVSTVO I ZDRAVSTVENA ZAŠTITA VETERINARSKA MEDICINA STOMATOLOGIJA FARMACIJA DRUGE GRANE KLINIČKE MEDICINE ZNANOST ZNANSTVENA PODRUČJA ZNANSTVENA POLJA MEDICINSKE ZNANOSTI AGRONOMIJA ŠUMARSTVO BIOTEHNOLOGIJA BIOTEHN. str.

ST OPĆA POVIJEST NACIONALNA POVIJEST POMOĆNE POVIJESNE ZNANOSTI ARHEOLOGIJA OPĆA POVIJEST NACIONALNA POVIJEST POMOĆNE POVIJESNE ZNANOSTI JEZIKOSLOVLJE TEORIJA I POVIJEST KNJIŽEVNOSTI KROATISTIKA SLAVISTIKA ANGLISTIKA GERMANISTIKA ROMANISTIKA KLASIČNA FILOLOGIJA ORIJENTALNE I OSTALE FILOLOGIJE LEKSIKOGRAIJA LOGIKA ONTOLOGIJA TEORIJA SPOZNAJE ESTETIKA ETIKA POVIJEST FILOZOFIJE ZNANOST O JEZIKU I KNJIŽEVNOSTI FILOLOFIJA ZNANOST ZNANOSTI ZNANSTVENA POLJA ZNANSTVENE GRANE PODRUČJE HUMANISTIČKIH FILOZOFIJA POVIJEST UMJETNOSTI LIKOVNE UMJETNOSTI TEATROLOGIJA MUZIKOLOGIJA TEORIJA UMJETNOSTI ZNANOST O UMJE TNOS TI ANTROPOLOGIJA ETNOLOGIJA DOGMATIKA MORALNA TEOLOGIJA ETNOLOGIJA I AN TR OP OL. FOLKLORISTIKA TEOLOGIJA 28 PASTORALNA TEOLOGIJA EGZEGEZA CRKVENA POVIJEST .

OPĆA EKONOMIJA EKONOMIKA PODUZETNIŠTVA SUSTAVNA PSIHOLOGIJA FINANCIJE I FINANCIJSKA POLITIKA KVANTITATIVNA EKONOMIJA MENEDŽMENT I UPRAVLJANJE MEĐUNARODNA EKONOMIJA BIOLOŠKA I FIZIOLOŠKA PSIHOLOGIJA FRAZVOJNA PSIHOLOGIJA SOCIJALNA PSIHOLOGIJA KLINIČKA PSIHOLOGIJA POSEBNE PSIHOLOGIJE POLITOLOGIJA TEORIJA I POVIJEST POLITIKE POVIJEST PRAVA I DRŽAVE RIMSKO PRAVO TEORIJA PRAVA I DRŽAVE USTAVNO PRAVO KAZNENO PRAVO I KAZNENO PROCESNO PRAVO GRAĐANSKO PRAVO I GRAĐANSKO PROCESNO PR. OBITELJSKO PRAVO MEĐUNARODNO PRAVO FINANCIJSKO PRAVO UPRAVNO PRAVO I UPRAVA TRGOVAČKO PRAVO I PRAVO DRUŠTVA POMORSKO I OPĆEPROMETNO PRAVO MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO RADNO I SOCIJALNO PRAVO POLITIČKA FILOZOFIJA EKONOMIJA PSIHOLOGIJA POLITOL-OGIJA PRAVO INFORMACIJSKI SUSTAVI I INFORMATOLOGIJA KOMUNIKOLOGIJA KNJIŽNIČARSTVO PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI OPĆA PEDAGOGIJA SUSTAVNA PEDAGOGIJA DIDAKTIKA ANDRAGOGIJA DEFEKTOLOGIJA LOGOPEDIJA KINEZIOLOGIJA INFORMACIJSKE ZNA N. ARHIVISTIKA I MUZEOLOGIJA ODGOJNE ZNANOSTI DEMO-GRAFIJA DEMOGRAFIJA DEMOGEOGRAFIJA SUSTAVNA SOCIOLOGIJA TEORIJSKA I POVIJESNA SOCIOLOGIJA METODOLOGIJA SOCIOLOGIJA ZNANJA POSEBNE SOCIOLOGIJE SOCIOLOGIJA 29 .

za izlaganje i prosuđivanje specijalnih pitanja.2. vježba se u zahtjevnom poslu misaone sinteze. a osobito da bi stekli vještinu pismenoga formuliranja onoga što su vlastitim naporom istražili. Zato je praksa na svakom visokom učilištu da studenti obvezno izrađuju određene pisane radove s odgovarajućim stupnjem znanstvenosti. 5) pozivne bilješke. razvija sposobnost razlikovanja bitnoga od nebitnoga. Radi se o najnižoj kategoriji znanstvenoga istraživanja čija je svrha šire i dublje upoznavanje s određenom problematikom. jezgrovito prikazuje jedan ili više tuđih radova. doktorska disertacija i habilitacijsko djelo. 2) uvod. Valja reći da je ovo odlična priprava za zahtjevnije sastave kao što su seminarski ili diplomski rad. uglavnom. Referat ne bi trebao imati više od pet tipkanih stranica sa srednjim proredom. Na ovaj način student stječe vještinu studioznoga pristupa određenom problemu. i to: 1) naslovnu stranicu. Na poslijediplomskom pak studiju izrađuju se magistarski rad. sljedeći oblici pisanih djela: referat ili izvješće. 4) zaključak. Referat Referat ili izvješće najjednostavniji je oblik pismenoga rada studenta. uz uporabu znanstvenoga aparata. seminarski rad i diplomski rad. 2. referat bi trebao imati sve bitne elemente stručnoga rada. VRSTE PISANIH RADOVA NA VISOKIM UČILIŠTIMA Kao znanstvenoistraživačke ustanove. Što se konačnoga izgleda tiče. U referatu se.1. 30 . istraživači i znanstvenici. To su. 3) izlaganje tematike. prakticira citiranje i pisanje pozivnih bilježaka itd. naime. U tu je svrhu nužno na dodiplomskom studiju uvesti studente u znanstveni način mišljenja i rada kako bi se osposobili za samostalno čitanje i tumačenje izvora. visoka su učilišta mjesta na kojima se osposobljavaju budući stručnjaci. 6) popis literature i 7) priloge (ako postoje).

odnosno pisanje rada.»74 Izradom seminara student pravi prve prave korake u znanstvenom istraživanju. U prvoj fazi student izabire određenu temu koju želi obraditi ili mu je određuje profesor. privlačan i informativan. svaki je student tijekom studija dužan izraditi određen broj seminarskih radova iz predmeta koji su utvrđeni nastavnim planom. Tri su faze nastanka seminarskoga rada: izbor teme.. Ovu etapu treba dovršiti stavljajući u red skupljeni materijal.2. Ono što se napiše svakako valja čitati više puta. 31 . Osim toga. nespretne i otrcane naslove. 2000. Na taj se način osposobljava za stjecanje informacija o kompletnoj problematici koju istražuje. 1) Naslov rada mora biti kratak. praveći seminarski rad student se pobliže upoznaje s određenom tematikom na nekom području studiranja. slažući bilješke prema zamišljenom konceptu rada. p. Ratko: Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela. 4. jasan. Trebao bi u sebi imati ključne riječi o problemu koji se obrađuje. 260. ispravljajući. pretenciozne. mijenjajući i dodajući što je potrebno. Nakon toga prelazi se na sastavljanje. 3) uvod. Seminarskim radom student treba dokazati sposobnost teorijskoga i praktičnoga znanja te sposobnost samostalnoga služenja aktualnom literaturom. Treba izabrati najbolje i najrelevantnije bibliografske jedinice. Valja izbjegavati dugačke. skupljanje literature i materijala za njezinu izradu i sama izrada. tj. 6) popis korištene literature. «Seminarski je rad samostalna stručna obrada određene teme koju izabere sam student. Konačni uradak treba sadržavati sljedeće elemente: 1) naslovnu stranicu. izdanje. 7) priloge (ako ih ima). Ekonomski fakultet u Rijeci. na vrhu u sredini treba napisati ime 74 ZELENIKA. Slijedi pažljivo i sustavno iščitavanje i pravljenje odgovarajućih bilježaka koje će poslužiti kao okosnica budućega rada. Potom slijedi skupljanje literature vezane za tu temu. usvaja osnovne metode i operacije znanstvenoga rada. 5) zaključak.2. 2) sadržaj. Rijeka. ili koju sugerira predmetni nastavnik. uči služiti se prikladnim sredstvima za to istraživanje. Što se naslovne stranice tiče. tako da što jasnije odrazi njegov sadržaj i karakter. 4) izlaganje tematike. Seminar Sukladno propisima visokih učilišta.

ispod toga ime fakulteta. tj. Na dnu stranice piše se ime grada i datum nastanka rada. Janko JANKOVIĆ Mostar. studenoga 2005. kratko opisati dijelove rada. Valja također nešto reći i o metodi kojom se služi pri izradi rada. a ispod toga ime i prezime profesora. Dobro bi bilo izložiti sadašnje stanje istraživanja i vlastiti doprinos tom istraživanju. 2) U sadržaju ili kazalu treba donijeti sve naslove i podnaslove. Tako će naslovi poglavlja biti pisani većim i masnijim slovima od naslova neke manje cjeline i tako redom. dr. Još niže dolazi ime i prezime studenta. 32 . Treba potom donijeti strukturu rada. 3) U uvodu seminarskoga rada treba najprije definirati problem koji se obrađuje. a ispod grupu studija. onako kako su napisani i u samom radu. U njemu mora biti vidljiva razlika između naslova većih i manjih cjelina. Uvod ne smije biti opsežan i ne bi trebao biti veći od dvije stranice. SVEUČILIŠTE U MOSTARU FILOZOFSKI FAKULTET IDEJA DOBRA KOD PLATONA Seminarski rad Student: Marko MARKOVIĆ Mentor: prof. Sadržaj se može donijeti odmah nakon naslovne stranice ili na kraju rada. s brojem stranica na kojima se nalaze. Zatim treba odrediti ciljeve koji se žele ostvariti u tom radu. Na sredini stranice treba napisati naslov rada velikim masnim slovima. Nešto niže od toga piše se manjim slovima seminarski rad.sveučilišta.

a svoje stajalište brani valjanim argumentima. Stoga mu treba posvetiti posebnu pozornost. On treba logično i znanstveno povezati relevantne činjenice. izraditi i braniti diplomski rad. Ovdje dolazi do izražaja studentovo znanje. Diplomski rad je «samostalno. U ovom se dijelu seminarskoga rada iznose najvažniji rezultati istraživanja: opisuju se. spoznaje ili formulacije. Diplomski rad Na visokim učilištima čiji studij traje najmanje četiri godine studenti su dužni pri završetku studija prijaviti. sposobnost. spoznaje i misli u smislenu cjelinu. kvalitetno. pismeno djelo studenta u kojem pod voditeljstvom mentora obrađuje određenu aktualnu stručnu temu».3. odnosno navodi korištenu literaturu u pozivnim bilješkama. odnosno odgovore na pitanja postavljena u uvodu. objašnjavaju i izlažu važne činjenice. inventivnost. 5) Zaključak treba sadržavati najvažnija rješenja postavljenoga problema istraživanja.. ne smije biti rob tuđih ili ustaljenih mišljenja. p. Pri tome treba biti što samostalniji i objektivniji u prosuđivanju i donošenju relevantnih ocjena i prijedloga. Na vrhu se piše velikim slovima LITERATURA ili BIBLIOGRAFIJA. 33 . 2.4) Izlaganje teme najvažniji je i najopsežniji dio seminarskoga rada. Tematika se raspoređuje u dijelove (poglavlja) i niže podcjeline. On treba reći u čemu se sastoji doprinos dotičnoga rada u obradi naznačene teme. kritičnost. Nju se donosi abecednim redom prema prezimenu autora. Dijelovi rada trebaju činiti jedinstvenu. 6) Nakon zaključka seminarskoga rada navodi se popis korištene literature. 265. Potrebno je navesti sve podatke kao u pozivnim bilješkama. uzročno-posljedičnu cjelinu. stručno. U ovom dijelu seminarskoga rada student obvezno i na uobičajen način citira tuđe stavove. Zaključak je zapravo na koncizan način izložena sinteza čitavoga rada i ne treba biti preopširan.75 Osnovni je cilj diplomskoga rada u tome da student pokaže sposobnost i samostalnost rješavanja kompleksnoga problema i snalaženje u rješavanju istraživačkih problema koji ne moraju imati 75 Ibid. što omogućuje da se problem izloži sustavno i po određenom redoslijedu.

biomedicinskih i biotehničkih znanosti može biti manji. lekturu i korekturu. sposobnost korištenja tuđih spoznaja. Da bi uspješno napisao diplomski rad. 2) Sadržaj. centrirano. 4) Uvod. uvezivanje diplomskoga rada. piše se diplomski rad. a na sredini naslov diplomskoga rada. Na dnu stranice dolazi ime 34 . Dokumentacijsku osnovu diplomskoga rada čine pozivne bilješke. obično u četiri primjerka. malo odvojeno. 5) Izlaganje tematike (najčešće sadrži od pet do sedam strukturiranih dijelova). vještinu pisanja stručnih radova… Kvalitetan diplomski rad ima ove bitne elemente: 1) Naslov. sposobnost samostalnoga služenja literaturom. dok kod prirodnih. Diplomski se rad uvezuje u tvrde ili polutvrde korice. proučavanje i sređivanje literaturne građe 6) strukturiranje djela 7) rješavanje postavljenog problema 8) pismeno formuliranje rezultata istraživanja. poktorice ili unutarnju stranicu. korice ili vanjsku stranicu. Nešto malo iznad sredine stranice ime studenta. Takav je opseg primjeren društvenim i humanističkim znanostima. ispod toga dolazi naziv fakulteta. stavova i činjenica. Što se korica ili vanjske stranice tiče. 8) Popis ilustracija (ako ih ima). Ispod toga. Student mora dokazati sposobnost primjene znanja stečenoga tijekom studija. student mora temeljito ovladati tehnologijom znanstvenoga istraživanja koja obuhvaća ove faze: 1) uočavanje i formulacija znanstvenoga problema ili predmeta istraživanja 2) postavljanje hipoteze 3) izrada orijentacijskoga plana 4) sastavljanje radne bibliografije 5) prikupljanje. potrebno je donijeti sljedeće elemente: na vrhu. 7) Popis literature. naziv sveučilišta. Tehnička pak obrada obuhvaća pisanje i prepisivanje teksta. 3) Predgovor (nije obvezan). tehničkih.karakter originalnosti. 6) Zaključak. ispod mjesto. ilustracije te stilsko-jezična i terminološka obrada rukopisa. sposobnost primjene znanstvenih metoda i znanstvenoga instrumentarija u obradi određene teme. Optimalni opseg diplomskoga rada jest od 60 do 80 kartica. 9) Popis priloga (ako postoje).

grada. 2006. 35 . zarez i godina. Na potkoricama (prvom unutarnjem listu) donose se podrobnije informacije. Primjer 1: Naslovna stranica diplomskoga rada SVEUČILIŠTE U MOSTARU FAKULTET FILOZOFSKO-HUMANISTIČKIH ZNANOSTI MOSTAR MARKO MARKOVIĆ SPOZNAJA U JOHNA LOCKEA DIPLOMSKI RAD MOSTAR.

dr.Primjer 2: Potkorice (prvi unutarnji list) diplomskoga rada SVEUČILIŠTE U MOSTARU FAKULTET FILOZOFSKO-HUMANISTIČKIH ZNANOSTI MOSTAR SPOZNAJA U JOHNA LOCKEA DIPLOMSKI RAD Predmet: Mentor: Student: Teorija spoznaje prof. 1999/R Smjer: Hrvatski jezik i književnost . svibnja 2006.filozofija Mostar. sc. Serafin Hrkać Marko Marković Indeks br. 36 .

Valja dokazati valjanost vlastitih teza i zaključaka čvrstim argumentima. Doneseni dokazi trebaju biti valjani. homogeni. od studenta se traži da bude sposoban samostalno definirati bitne točke. Svakako treba donijeti bitne elemente. savjetuje se onaj koji 37 . trebaju se temeljiti na dokumentima. Zato se obično stavlja gornja – 4 cm. Prije samoga pisanja rada valja napraviti valjanu sintezu čitavoga tog materijala. To će reći da materija treba biti logički raspoređena na dijelove: poglavlja – podpoglavlja – paragrafe… Treba izbjegavati komplicirane razdiobe koje bi samo otežale čitanje. Dijelovi moraju biti usklađeni. Od diplomskoga se rada ne očekuje da bude novi doprinos znanosti. jasna i logična. Zato bi diplomski morao imati sljedeće karakteristike: 1) tema treba biti ograničena. zatim bilješke koje sadrže razmišljanja i sudove drugih autora o toj temi te osobne kritičke bilješke i refleksije. svjedočanstvima i na logičkoj dosljednosti. Nakon što se skupljena građa tako raspodijeli.0 cm. Margine (praznine sa strane lista) trebaju biti takve da u jednom retku bude 60-70 tipkovnih udaraca (uključujući interpunkcijske znakove. No. a izbjegavati ponavljanja. To su bilješke direktno iz izvora. 3) ono što se obrađuje treba biti razvijeno znanstvenom oštrinom. Ukratko. na sustavan i iscrpan način. potpunost. tj. prelazi se na fazu izlaganja. logičnost i točnost. crtice). 2) točke koje se obrađuju trebaju biti brižno i stručno produbljene. Preuređivanje skupljenoga materijala pretpostavlja da pred sobom imamo shemu kako bi rad trebao izgledati. utvrditi dubinu i širinu istraživanja.5 cm. Rad mora biti rezultat jasnoga i logičnoga procesa koji polazi od određenih premisa i preko čvrstim argumenata dolazi do dobro utemeljenih zaključaka. donja – 3. ali se od njega uvijek traži preciznost. odnosno pisanja rada. prazne prostore između riječi. Pritom valja voditi računa da gornja i lijeva moraju biti veće od donje i desne. treba raspravljati o jednom određenom predmetu. Što se proreda tiče. Papir na kojemu se piše diplomski rad treba biti bijele boje i dobre kvalitete. Tijekom čitanja literature student pravi odgovarajuće bilješke.Prilikom izrade diplomskoga rada student se svakako treba konzultirati s profesorom kad god se suoči s problemom. tema treba biti monografska. sažetke itd. razdijeliti ga prema konceptu pisanoga rada. formata A4 = 210 x 297 mm. a desna – 3. lijeva – 4 cm. međusobno povezani. tj. digresije. Konačnu redakciju trebala bi karakterizirati ravnoteža i jasnoća. postaviti ispravne premise za početak svoga rada.

na koncu poslijediplomskoga stručnog studija koji traje najmanje godinu dana izrađuje se stručni rad ili specijalistička studija koja nije originalno znanstveno djelo. dok se za ostali tekst služe arapskim brojevima. dok će onaj koji obrani magistarski znanstveni rad staviti kraticu akademskoga stupnja ispred imena i prezimena (npr. Ne savjetuje se pisanje broja stranice u sredini gornje margine. a može doći nekoliko centimetara niže od običnoga teksta. mr. biomedicinskih i biotehničkih znanosti on može biti mnogo manji. Naime. onaj koji obrani magistarski stručni rad stavlja kraticu stručnoga naziva iza imena i prezimena (npr.dopušta da na jednoj stranici bude 25 do 30 redaka teksta. čak do 50%.4. ali računajući podnožne napomene. da bude uočljiviji. tehnički. Mate Matić). može i na sredini donje margine. Naime. Magistarski rad Valja ponajprije razlikovati magistarski stručni rad i magistarski znanstveni rad. stranice na kojima nema teksta). a ne akademski stupanj magistra znanosti kao osoba koja završi poslijediplomski znanstveni studij za stjecanje magisterija znanosti. oec. Sve stranice treba računati iako na sve ne treba pisati broj stranice (npr.5 ili 2.). a nikako se ne smije pisati u lijevom kutu! Neki autori za uvod upotrebljavaju rimske brojeve. ne računajući gornju i donju marginu. sc. ali koja treba sadržavati rezultate istraživanja koji pridonose unaprjeđenju i razvoju znanosti te rješavanju aktualnih problema iz određenoga znanstvenog područja. ipak se može reći da je u društvenim i humanističkim znanostima optimalan opseg od 80 do 120 kartica. Računanje stranica počinje od prve stranice koja slijedi nakon naslovne. Na području prirodnih. Mate Matić. Naravno. Ta razlika mora biti vidljiva i u samome pisanju titula. 2. To znači da će između redaka biti razmak 1. Broj stranice stavlja se na gornju ili donju marginu desno. Veličina slova redovito je 12. razmak između redaka u fusnotama uvijek je 1. mr. Iako opseg magistarskoga stručnog rada nije strogo određen. Osoba koja završi poslijediplomski stručni studij stječe naziv: magistar specijalist. Naslov poglavlja treba pisati na novoj stranici. Magistar specijalist 38 .

2) znanstveno se osposobljava i usavršava za znanstvena istraživanja i znanstvenoistraživački rad. Nakon što ju odobri potencijalni mentor. znanstvenoga polja. 4) aktivno sudjeluje u znanstvenoistraživačkom radu ekspertnih timova i izrađuje samostalno (ili uz pomoć mentora) stručne i znanstvene projekte.. metodu kojom će se obradi teme pristupiti i rezultate koji se od obradbe teme očekuju. koristan i što mora jednostavno. p. Izbor teme magistarskoga znanstvenog rada obavlja magistrand u dogovoru s potencijalnim mentorom u skladu sa svojim znanstvenim i stručnim interesom. Sinopsis magistarskoga rada sa svim elementima (prilozima) može imati između 5 i 10 kartica teksta. aktualna. ali i vještinu u znanstvenom istraživanju i pisanju stručnih djela. 39 . R. 5) stječe i produbljuje određene spoznaje iz drugih srodnih znanstvenih polja koje su mu potrebne za proširenje i produbljenje vlastite riznice znanja. 304. Cf. Naslov rada. ne 76 77 Cf.može u posebnoj proceduri sukladno važećim propisima steći i magisterij znanosti iz istoga ili srodnoga znanstvenog polja. ona se u pisanom obliku prijavljuje fakultetskom vijeću ili drugom ovlaštenom tijelu koje organizira i izvodi poslijediplomski studij u vidu sinopsisa. kratku razradbu sadržaja teme (između 2 i 4 kartice). pogodna i korisna. a magistrand u sklopu toga studija: 1) stječe produbljena znanja o tematici određenoga znanstvenog područja.: op. On mora sadržavati naziv teme. ibid. cit. aktualan. osim što treba biti nov. p. Tema mora tretirati problematiku iz onoga znanstvenog područja i polja znanosti u kojemu se magistrand osposobljava i usavršava. ZELENIKA. literaturu koja se odnosi na temu. Ona treba biti nova. magistarski znanstveni studij traje najmanje dvije godine. 588. (načelno) znanstveno polje. Izrada magistarskoga znanstvenog rada najbolji je pokazatelj koliko se u tome uspjelo. inventivan. ogranka i predmeta znanosti. grane. jasno i nedvosmisleno odražavati bit sadržaja takvoga rada. plodan.77 Cilj je poslijediplomskoga znanstvenog studija osposobiti magistranda za samostalni znanstvenoistraživački rad i samostalnu izradu znanstvenih i stručnih djela..76 Za razliku od magistarskoga stručnog studija. 3) stječe temeljna teorijska znanja o metodologiji i tehnologiji znanstvenoga istraživanja.

b) rad i napredovanje u struci. Pri prijavi teme obvezno se prilaže i životopis ili curriculum vitae i zamolba za pokretanje postupka odobravanja teme magistarskoga rada. Sinopsis magistarskoga rada treba imati ovakav izgled: 40 . U životopisu se navode svi bitni podatci i informacije: a) obrazovanje. institucijama i ustanovama. moraju najprije proučiti glavninu građe koja je vezana uz tu problematiku (u prosjeku je to oko 50 aktualnih bibliografskih jedinica!). osposobljavanje i usavršavanje.smije biti ni prekratak a ni predug. e) sudjelovanje na znanstvenim skupovima. Da bi magistrandi dobili cjelovitu predodžbu o izboru teme i strukturi svoga rada. kongresima i simpozijima. d) popis objavljenih znanstvenih i stručnih djela. Naslov nije složena rečenica s veznicima i ne smije sadržavati uobičajene fraze. c) članstvo i aktivnosti u važnim udruženjima. On mora sadržavati ključne riječi tematike koja se obrađuje. f) specijalizacije u inozemstvu.

Ime i prezime magistranda Ulica stanovanja Grad Fakultetskom vijeću Fakulteta filozofsko-human. znanosti Sveučilišta u Mostaru Sinopsis magistarskoga rada PUNI NASLOV RADA VELIKIM SLOVIMA CENTRIRANO Eventualni podnaslov – malim slovima s prvim velikim Znanstveno područje: humanističke / društvene znanosti Polje: Sadržaj teme: (Na kraju) Datum Mentor: ________ Voditelj studija: ______________ Magistrand: _________ 41 .

p. On je obvezatan jer predstavlja temeljni putokaz pomoću kojega čitatelj može vrlo brzo pronaći sve informacije o dijelovima rada. ZELENIKA. kome je djelo namijenjeno. Uvod ne smije biti ni prekratak ni predug. Piše se nakon završenoga teksta rukopisa i to u perfektu. Iako nije obvezan. poteškoće • tijekom istraživanja i formuliranja rezultata istraživanja. elemenata koje mora sadržavati svaki magistarski znanstveni rad: 78 problem i predmet istraživanja s hipotezom Cf. Za prvoga člana toga povjerenstva obično se predlaže potencijalni mentor koji je u njemu predsjednik. francuski…). odnosno vrlo koncizan sadržaj cjelokupnoga djela. odnosno prihvati izvješće. dobro ga je napisati. Povjerenstvo izrađuje izvješće o pogodnosti teme i magistranda i dostavlja ga fakultetskom vijeću.: op.Ocjenu pogodnosti teme magistarskoga znanstvenog rada i podobnosti magistra vrši povjerenstvo (komisija) koje formira vijeće poslijediplomskoga studija.. engleski. Pet je. cit. a sadrži: motive i razloge pisanja. upoznaje ih s problemom i predmetom istraživanja. zahvalnost svima onima koji su na bilo koji način pomogli magistrandu. on mora imati sljedeće dijelove: • Predgovor. postavljenom hipotezom. odnosno magistrandova voditelja i tim činom magistrand dobiva «zeleno svjetlo» da može nastaviti s istraživanjem i drugim aktivnostima stjecanja magisterija znanosti.78 Uvod. Sažetak. On ima dvostruku namjenu: da posluži javnosti kao informacija o nekom djelu i da omogući čitateljima brzu spoznaju bitnih obilježja nekoga djela i da time utvrde je li za njih djelo zanimljivo i hoće li ga pročitati. Piše se na nacionalnom i barem jednom svjetskom jeziku (njemački. • • Sadržaj. Nakon što usvoji. 42 . znanstvenim metodama i strukturom dotičnoga rada. Njime magistrand uvodi čitatelje u područje tretirane tematike. svrhom i ciljevima istraživanja. 611. R. fakultetsko vijeće imenuje mentora. dakle. Ako se piše. onda je kratak. U sažetku se iznosi pregled. ocjenom dosadašnjega istraživanja. Takvo izvješće u prosjeku ima 12 kartica. Što se strukture ili kompozicije magistarskoga znanstvenog rada tiče. Obično do 10% ukupnoga opsega rada (do 10 kartica).

a to su: tablice.• svrha i ciljevi istraživanja ocjena dosadašnjega istraživanja znanstvene metode struktura ili kompozicija rada. Cf.. • Ilustracije. studije i rasprave. informacija.79 • Literatura. natuknice i sl. Popis korištene literature. određene isprave i sl. analitičke tablice. 612. • Prilozi. Završan tekst magistarskoga rada sustavno se. sustavan i jezgrovit način izložena sinteza svih relevantnih spoznaja. osim uvoda i zaključka. popisuju se kronološki i prilažu se na kraju rada. konvencije. 2) članci. Izlaganje tematike. odnosno bibliografskih jedinica klasificira se sukladno važećim standardima. ibid. p. Primjereno je da se cjelokupna tematika sustavno rasporedi.: anketni upitnici.). p. 43 . 4) nepotpisani napisi. sq. znanstvenih činjenica. popis tablica). Prilozi kao npr. crteži. To je zapravo na koncizan.80 79 80 Cf. Raščlanjivanje na više od četiri jedinice smatra se nesustavno. oko 10-12 kartica). zemljovidi popisuju kronološki posebno za svaku vrstu na poseban popis (npr. sq. grafikoni. 613. • Zaključak. ali najviše do četiri decimalne jedinice arapskih brojeva. sheme. stavova. To će reći da se može svrstati u nekoliko skupina. Zaključak ne bi smio biti ni prekratak a ni preopširan. 3) ostali izvori (priručnici. Sve se ilustracije. Sve se decimalne jedinice s pripadajućim naslovima upisuju u sadržaj (kazalo) svakoga pisanog djela. raščlanjuje u dijelove i poddijelove po decimalnom sustavu. prema prethodno pripremljenom sadržaju.. U obilježavanju dijelova i poddijelova treba dosljedno rabiti decimalni sustav. U zaključku se ne navode tuđi citati i ne pišu se fusnote (kao uostalom ni u predgovoru i uvodu). teorija i zakona koji su opširnije elaborirani u analitičkom dijelu rada. ibid. obradi i prezentira u najmanje pet a najviše devet međusobno povezanih dijelova. trebao bi iznositi do najviše 10% od ukupnoga opsega magistarskoga rada (tj. propisi. i to: 1) knjige.

Rukopis magistarskoga rada piše se računalom, sa standardnim razmakom između redaka, na bijelom 80 gramskom papiru formata A4 (210 x 297 mm). Piše se, u pravilu, samo na desnoj stranici. Svi naslovi, podnaslovi, pasusi i nabrajanja, koja se pišu po vertikali, uvlače se udesno za jedan tabularni razmak. Pri pisanju naslova glavnih dijelova i poddijelova treba poštivati pravila hijerarhije većih, srednjih i manjih slova različitih tipova i vrsta. Na jednoj stranici teksta preporučuje se od tri do pet pasusa koji moraju biti koherentni. Ilustracije sa svim bitnim elementima inkorporiraju se na odgovarajuća mjesta u tekst: prvo se mora najaviti neka ilustracija pa tek nakon toga komentirati. Što se opsega rada tiče, za humanističke i društvene znanosti on iznosi od 100 do 150 kartica teksta ne računajući popis literature i priloge. Korica ili vanjska stranica treba izgledati ovako:

44

SVEUČILIŠTE U MOSTARU FAKULTET FILOZOFSKO-HUMANISTIČKIH ZNANOSTI POSLIJEDIPLOMSKI ZNANSTVENI STUDIJ JEZICI I KULTURE U KONTAKTU

MARKO MARKOVIĆ

ONTOLOŠKI DOKAZ U PROSUDBI HRVATSKIH NEOSKOLASTIKA

MAGISTARSKI RAD

MOSTAR, 2006.

45

Potkorice ili prvi unutarnji list sadrži potpuno iste elemente (tj. identični tekst) kao i korice samo što se umjesto godine predaje rada piše mjesec i godina. Iza prvoga unutarnjega lista potrebno je umetnuti i poseban list s informacijama o mentoru, povjerenstvu i datumu obrane magistarskoga rada.

Primjer:

Mentor: dr. sc. Ivan Ivanović

Magistarski rad obranjen je (datum) u Mostaru pred povjerenstvom: _______________________ 1. dr. sc. Ivan Ivanović _______________________ 2. dr. sc. Antun Antunović _______________________ 3. dr. sc. Josip Josipović

46

2) temu (naslov) i radne teze doktorske disertacije. 47 . iako se može steći i izvan takvoga studija. Struktura ili kompozicija doktorske disertacije identična je onoj magistarskoga znanstvenog rada. R. Zagreb. Orijentacijski bi to izgledalo ovako: u humanističkim znanostima od 120 do 320 kartica u društvenim znanostima od 120 do 240 kartica u biotehničkih znanostima od 120 do 230 kartica u tehničkim znanostima od 80 do 220 kartica u biomedicinskim znanostima od 80 do 160 kartica u prirodnim znanostima od 40 do 120 kartica.2.81 Što se izbora i prijave teme doktorske disertacije tiče.: op. Po svom obujmu. biomedicinskih i biotehničkih znanosti. s tim da još obično ima i kazalo pojmova. 656. p. 3) diplomu o završenom sveučilišnom dodiplomskom studiju. Opseg doktorskih disertacija različit je u pojedinim znanstvenim područjima i poljima znanosti. Tako je on. 1978. 36. ZELENIKA. Stanko: Uvod u znanstveni rad (skripta).. KOS.5. kazalo imena i kazalo kratica. u pravilu. cit. Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove. 82 Cf.82 81 Cf.. veći u znanstvenim područjima društvenih i humanističkih znanosti nego u znanstvenim područjima • • • • • • prirodnih. vrijedi gotovo sve kao i za izbor i prijavu teme magistarskoga znanstvenog rada. potpunosti i strogoj primjeni znanstvene metode kao i po jasnoći izlaganja disertacija treba doista biti doprinos znanosti. Njome doktorand dokazuje svoju sposobnost za znanstveni rad i prikladnost da unaprjeđuje znanost. 4) izjavu da pristupnik nije nigdje prijavio doktorsku disertaciju. Uz prijavu pristupnik obvezno prilaže: 1) životopis. Doktorska disertacija Doktorska disertacija je znanstvena monografija koju piše student na završetku poslijediplomskoga studija. tehničkih. 3) obrazloženje teme i radnih teza. p.

48 . Potkorica ima potpuno identične podatke kao i korice samo što se umjesto godine piše mjesec i godina predaje disertacije.Na koricama doktorske disertacije moraju se napisati ovi podatci: sveučilište. naslov doktorske disertacije. doktorska disertacija. fakultet. mjesto fakulteta i godina predaje disertacije. ime i prezime doktoranda.

2006.SVEUČILIŠTE U MOSTARU FAKULTET FILOZOFSKO-HUMANISTIČKIH ZNANOSTI MOSTAR MR. 49 . MARKO MARKOVIĆ ONTOLOŠKI DOKAZ U PROSUDBI HRVATSKIH NEOSKOLASTIKA DOKTORSKA DISERTACIJA MOSTAR. SC.

Izlaganje u završnom obliku doktorand treba dobro uvježbati tako da za vrijeme obrane ono bude jednostavno. fakultetsko vijeće imenuje tročlano povjerenstvo za njezinu ocjenu u kojemu mentor ne može biti predsjednik. dakle. Nakon izlaganja slijedi postavljanje pitanja doktorandu. Ne smije stalno gledati u koncept izlaganja. Prihvativši izvješće što ga je načinilo povjerenstvo o ocjeni doktorske disertacije. Svaki je član povjerenstva dužan pismeno postaviti tri do pet pitanja. tisuće primjera i sl. ispravlja vlastite govorne pogrješke itd. povjerenstvo se povlači na dogovor o završnoj ocjeni obrane dotične disertacije. točno i prema unaprijed pripremljenu scenariju. Sam postupak obrane ima ustaljene elemente i redoslijed. najmanji. povjerenstva i u svoje 50 . Zatim ista osoba koncizno iznosi najbitnije podatke i informacije o doktorandu iz njegova životopisa. onaj. a rečenice kratke i razumljive za sve koji slušaju obranu. vrlo mnogo. zastajkuje. nepreciznih i ekstremnih riječi kao što su: poznato je. On treba na članove povjerenstva i sve nazočne ostaviti iznimno pozitivan dojam. a istodobno spontano. Predsjednik povjerenstva zatim priopćuje doktorandu da je uspješno obranio svoj rad te ga u ime fakulteta. ovaj. znate li. ponavlja iste misli. čujte. precizno.Nakon što primi konačnu verziju doktorske disertacije. Pritom treba voditi računa o bitnim elementima i o ograničenom vremenu koje mu stoji na raspolaganju (to je maksimalno 45 minuta). najveći. Suprotan se dojam postiže kada doktorand prigodom izlaganja zamuckuje. jezgrovito. Prvo predsjednik povjerenstva otvara postupak obrane doktorske disertacije. U svome izlaganju doktorand bi trebao dokazati postavljenu hipotezu svoje disertacije. sveučilišta. U izlaganju treba izbjegavati uporabu nesuvislih. Nakon što odgovori na sva postavljena pitanja. Njegova dikcija treba biti jasna i odmjerena. Slijedi koncizno predstavljanje doktorske disertacije koje čini mentor ili predsjednik povjerenstva. fakultetsko vijeće imenuje povjerenstvo za obranu dotične disertacije. uvjerljivo. To treba činiti jasno. Nakon toga doktorandu se dade vremenska stanka od tridesetak minuta kako bi se mogao pripremiti za odgovore na postavljena pitanja i raspravu o njima. Nakon toga doktorand iznosi ekspoze svoga rada. vrlo malo. Najveću pozornost i najviše vremena treba posvetiti rezultatima vlastitoga istraživanja koje doprinosi razvoju znanosti. razumije se. kolosalno.

svojim manirima. svojom lucidnošću i pronicljivošću.. ili bar većini od tih načela. rasu.84 83 84 ZELENIKA.osobno ime proglašava doktorom određene znanosti. boju.. Habilitacijsko djelo Habilitacijsko djelo je znanstveno ili vrlo kvalitetno znanstvenostručno djelo. svojim znanjem. Nakon uspješno obrađene teme i održanoga predavanja priznaje mu se status sveučilišnoga nastavnika te dobiva odobrenje za održavanje predavanja na visokom učilištu. trebalo bi se preispitati njegovo pravo na doktorat znanosti i/ili možda i sam sustav stjecanja takvih dokotra znanosti. dostojanstveno. Danom stjecanja doktorata znanosti smatra se dan kada je doktorand obranio svoju doktorsku disertaciju. p. Ako se doktor znanosti ponaša suprotno navedenim načelima. naciju (. 660.»83 2. «Doktorat znanosti je najviši mogući akademski stupanj.6. fakultetskim vijećem i auditorijem.). a svrha mu je da posluži kao dokaz o njegovoj sposobnosti da može držati predavanja kao sveučilišni nastavnik... Cf. Kandidat obrađuje jedan važniji problem iz znanstvene discipline za koju se želi kvalificirati i o toj temi drži javno predavanje pred stručnim povjerenstvom. studentima i članovima stručnoga povjerenstva za izbor u spomenuto zvanje. s pretežitim elementima znanstvenoga djela. svojim djelima.: op. koje izrađuje kandidat nakon stjecanja doktorata znanosti. To je jedan od bitnih uvjeta za izbor u znanstvenonastavno zvanje docenta. poput sunca u zvjezdanom sustavu. kulturno. morao bi svojim ponašanjem. znanje. Gotovo istu svrhu ima i nastupno predavanje koje u postupku izbora osobe u znanstvenonastavno zvanje docenta mora održati predložnik pred nastavnicima. 51 . p. cit. svojim izgledom. svojim 'sjajem' (…) zračiti i osijavati kao vrhunski intelektualac. pa bi se svaki doktor znanosti u svakoj prigodi morao primjereno ponašati: moralno. sq. humano. R. ibid. 305. jednostavno i pristupačno svakome bez obzira na njegovo zvanje.

Zagreb. 2002. Znanstvena djela «Svako znanstveno djelo mora imati elemente originalnosti. Novi libar. 4) znanstveni članci i 5) znanstvene studije. O doktorskoj disertaciji i magistarskom znanstvenom radu iscrpno se govori u prethodnom poglavlju pa ih ovdje ne ćemo posebno obrađivati. Originalno podrazumijeva novo. dakle.3. Monografija Monografija je znanstvena rasprava. Pišu je jedan ili više 85 86 Ibid. 3. problemom neke znanosti ili bibliografijom neke osobe. osoba)».. 189. odnosno mora iznijeti originalne rezultate istraživanja i mora pridonositi svjetskoj riznici znanja. originalnost je bit i svrha znanstvenog istraživanja i znanstvenog djela. 2) doktorska disertacija.»85 U skupinu znanstvenih djela mogu se ubrojiti ova djela: 1) monografija.1. p. odnosno znanstveno djelo u kojemu se autor pozabavio jednim užim područjem. Tu originalnost i kvalitetu znanstvenih djela mogu ocjenjivati samo dobro informirani znanstvenici svjetskog ugleda. do tada nepoznato. znanstvenostručnog i stručnog djela nema oštrih granica.87 U monografiji se. predmetom. 760.. ZNANSTVENOSTRUČNA I STRUČNA DJELA Iako između znanstvenoga. stručni ili esejistički tekst u kojem se iscrpno obrađuje jedna tema (pojava.1. Jer. cjelovit i sveobuhvatan način razmatra određeni znanstveni problem. p.. ZNANSTVENA. novo ne u lokalnim okvirima nego novo u svjetskoj znanstvenoj riznici znanja. na iscrpan. 3. potrebno je ipak napraviti određena razgraničenja jer se često u skupinu znanstvenih djela svrstavaju i ona koja po svojim kvalitetama tamo ne pripadaju. 3) magistarski znanstveni rad86. 52 . 87 U Hrvatskom enciklopedijskom rječniku za monografiju stoji: «znanstveni.1.

mora biti nov. Silobrčiću. 53 . cit. SILOBRČIĆ. istinit. p. 4) razradu teme s rezultatima istraživanja. Mora imati sljedeće elemente: 1) naslov. V. R. 3) uvod. u znanstvenim se i stručnim publikacijama mogu pojavljivati ove vrste članaka: • • • • • izvorni znanstveni članak (Original scientific paper) prethodno priopćenje (Preliminary communication) pregledni članak (Rewiew) izlaganje sa znanstvenih skupova (Conference paper) stručni članak (Professional paper) Izvorni znanstveni članak (Original scientific paper) originalan je znanstveni rad koji sadrži nove.: op. 88 89 Cf. 7) popis korištene literature. On je prototip i ponajčešće znanstveno djelo u prirodnim znanostima.88 3. Da bi doista poslužio namjeni.autora. 8) priloge (ako postoje). 6) pozivne bilješke. 2) sažetak. p. a napisano je tako da se istraživanja mogu ponoviti i zaključci provjeriti»89. U prošlim je stoljećima monografija bila dominanta vrsta znanstvenoga djela.. ZELENIKA. Prema preporukama UNESCO-a. 189.2.. važan i razumljiv. Znanstveni članci Prema V. 14. cit. jasan i točan.: op. ali danas ju uvelike zamjenjuju zbornici radova u kojima se po tematskim cjelinama obrađuju pojedina znanstvena pitanja i koji nastaju u kudikamo kraćem vremenskom razdoblju. znanstveni je članak «prvo objavljivanje originalnih rezultata znanstvenih istraživanja (opažanja) u publikaciji koja je lako dostupna međunarodnoj znanstvenoj javnosti.1. znanstveni članak mora biti logičan. 5) zaključak. još neobjavljene rezultate izvornih znanstvenih istraživanja iskazane na objektivno provjerljiv način.

. U njemu se obrađuje već poznato. «Naslov mora sa što manje riječi točno opisati sadržaj članka. Drugim riječima. opisano. radi se o kraćoj obavijesti o rezultatima istraživanja koja obično ne sadrži sve potankosti potrebne da se dobije cjelovit uvid u njih. cit. u članku mora biti vidljiv i autorov originalan doprinos istraživanju dotične problematike. ubrajaju se u znanstvene članke (izvorni znanstveni članak. Iako ne mora sadržavati originalne (nove) znanstvene rezultate. V. p. još neobjavljene rezultate znanstvenih istraživanja čiji karakter zahtjeva objavljivanje. prethodno referirano na takvu skupu. R. Philadelpiha. Dobro napisan sažetak omogućuje čitateljima da brzo otkriju bitne točke sadržaja članka. d) bitne zaključke. 54 . Izlaganje sa znanstvenoga skupa (Conference paper). da odrede je li im zanimljiv te hoće li ga pročitati. citirano prema SILOBRČIĆ. 29. ISI Press TM.. kemijske formule niti žargon. Dobar sažetak u oko 250 riječi treba naznačiti: a) osnovnu svrhu i cilj istraživanja. A. Ponajprije treba odabrati adekvatan naslov. Budući da se radi o najočevidnijem i najčitanijem dijelu. c) postignute rezultate. b) primijenjenu metodologiju.»90 U naslovu se ne smiju rabiti skraćenice.: How to Write and Publish a Sceintific Paper. uz pretpostavku da će se kasnije objaviti cjelovit rad. Ako takvi članci imaju sva obilježja znanstvenoga članka i ako ih recenzenti takvima ocjene.. prethodno priopćenje ili pregledni članak). p. ni u jednom dijelu znanstvenoga članka nije toliko važno dobro odabrati prave riječi i pojmove kao pri kreiranju naslova. Summary) bi trebao biti jezgrovit prikaz cijeloga članka a ne samo zaključka.Prethodno priopćenje (Preliminary communication) sažeto donosi nove. Sažetak (eng. Pri pisanju znanstvenih i stručnih članaka treba voditi računa o mnogim detaljima. Stručni članak (Professional paper) sadrži korisne priloge iz određene struke i ne mora predstavljati izvorna istraživanja. na širenju znanja. sažet i kritičan prikaz određenoga područja istraživanja ili jednoga njegova dijela u kojemu autor i sam aktivno sudjeluje. 8. 1976. Pregledni članak (Rewiew) sadrži izvoran. a ne na otkrivanju novih spoznaja.: op. Težište je na primjeni poznatoga. objavljuje se u obliku cjelovita članka samo ako prije toga nije objelodanjeno u zborniku toga skupa. Sažetak treba 90 DAY.

nadalje. Znanstvena studija (projekt) To je najčešće kolektivno znanstveno djelo koje naručitelj (investitor) povjerava na izradu specijaliziranim znanstvenoistraživačkim organizacijama ili visokim učilištima. informacija. «Poriv da se sve opiše. odnosno sve odgovore na pitanja postavljena u uvodu. Prije pokazuje da taj ne zna odabrati bitno. Izlaganje treba biti jedna cjelina. da se ništa ne izostavi.1. naime. 3. Iz Uvoda. novi dokazi. ne iznose nove spoznaje. «Zaključak je zapravo. 41.: op. što često nije slijed kojim se radilo. U razradi teme treba voditi računa o važnosti pojedinih informacija koje se prezentiraju čitatelju. mora biti jasno zašto je autor istražio baš taj predmet.. Current Contents 20 (2). novi podatci. p. AARONSON. s međusobno povezanim dijelovima. na sustavan. cit.napisati i na nekom od svjetskih jezika. citirano prema SILOBRČIĆ.»93 U zaključku se. koncizan i jezgrovit način izložena sinteza svih relevantnih spoznaja.»91 U njemu se treba prikazati narav i značenje odabranoga područja istraživanja te pobliže odrediti svrhu i predmet istraživanja. dokaza itd. ne dokazuje da netko ima neograničeno mnogi informacija.. prikazati samo glavne i reprezentativne rezultate. Takve se studije temelje na fundamentalnim i primijenjenim 91 92 SILOBRČIĆ. cit.3. Zaključak sadrži najvažnija rješenja postavljenoga problema istraživanja. 6-12. p. postupke i postignute rezultate. 93 ZELENIKA. Treba..: op. a da ne mora prije toga pročitati opsežnu literaturu o predmetu istraživanja. «Uvod članka mora sadržavati dostatno obavijesti da bi čitatelj mogao razumjeti i procijeniti autorove zamisli. 37. teorija i zakona koji su izneseni u analitičkom dijelu znanstvenog djela. 55 .. V.»92 Pisati valja po logičnom slijedu. dakle. 466. S. stavova. znanstvenih činjenica. V. Najčešća je pogrješka pri pisanju sažetaka opisivanje nepotrebnih potankosti. razumljiva sama za sebe.: op. Uvod je i pravo mjesto za opisivanje posebnih skraćenica ili naziva te ukazivanje na probleme s kojima se autor tijekom istraživanja susretao. cit. R. U njemu se također ne navode citati drugih istraživača i znanstvenika niti se pišu fusnote (kao niti u uvodu).: Style in scientific writing. a ne sve. p. 1977. nego se on formulira na temelju već prethodno iznesenih spoznaja..

sažetost prikaza. primjere. Kratkoća je dobar pokazatelj da je autor ovladao predmetom u toj mjeri te je u stanju iznijeti ga u sažetom obliku a da se pritom ne izostavi ništa bitno. nego poglavito o iscrpnosti kojom se neki problem obrađuje. Uglavnom nastaju u dužem vremenskom razdoblju (pet do deset godina). 3. ne smije ići na štetu jasnoći i iscrpnosti prikaza. izvornost. jedinstvo. adekvatno isticanje. jednoj ideji.istraživanjima kojima se postižu originalni istraživački rezultati.1. potrebno je držati se nekih općih načela: 1) ne počinjati izlaganje odveć izdaleka.4. Svojstva kvalitetnoga znanstvenog djela Da bi bilo kvalitetno. sklad (koherentnost). ispravno rasuđivanje. dakako. bar za neko vrijeme konačnu studiju o tom problemu tako da se o njemu ne može kroz nekoliko godina ponovno pisati pod istim vidikom i u istom smislu. Osim toga. To. • Nužno je da svi dijelovi rada (poglavlja. kratak rad kudikamo je privlačniji od opsežnoga i primjeren je današnjem tempu života. nego ondje gdje je to nužno 2) ne unositi u rad ništa što nije neposredno povezano s temom. znanstveno djelo mora imati sljedeće karakteristike: iscrpnost prikaza. koliko je to moguće. • Pri pisanju znanstvenih djela valja imati na umu opće pravilo da treba težiti za kratkoćom sa sažetim i snažnim načinom izlaganja činjenica i ideja. Budući da rad ne mora obuhvatiti i riješiti sva pitanja. • Vrijednost nekoga rada nipošto ne ovisi o njegovu obujmu. To će reći da rad mora predstavljati. • Da bi se postigla kratkoća.) budu posvećeni jednom predmetu. što rad čini razvodnjenim 3) ne pretrpavati rad neznačajnim pojedinostima 4) ne ponavljati ono što je već na neki način rečeno 5) ne razlagati i opsežno objašnjavati stvari koje su po sebi dovoljno razumljive. paragrafi itd. odsjeci. da čine organsku cjelinu i da 56 . to treba naznačiti u uvodu i eventualno u zaključku upozoriti na najvažnija pitanja koja bi još trebalo obraditi.

• Iako je teško postići popunu originalnost. Svaka misao i niz misli trebaju biti istaknute prema svojoj važnosti. KOS. dotad nepoznata ili što se već poznata.doprinose. zatim po važnosti dolazi prvo mjesto itd. u novim zaključcima izvedenim na temelju građe koja je autoru na raspolaganju. 37. za njom svakako treba težiti pa i u najskromnijim radovima. 57 . • Najbolje sredstvo za jasno izlaganje jest primjer. Ono što želimo najviše istaknuti stavljamo na posljednje mjesto koje je najvažnije. • • Svi dijelovi rada trebaju biti u međusobnom skladu i u skladu s cjelinom (logička povezanost). Pritom se stvari ne smiju pojednostavljivati i uzimati u obzir samo one činjenice koje autoru idu u prilog.. • Svaku tvrdnju koju iznosi autor treba obrazložiti i potkrijepiti valjanim i uvjerljivim dokazima. pp. nego ga treba potkrijepiti raznovrsnim primjerima koji se mogu crpsti iz osobnoga iskustva i iskustva drugih. To se postiže većim ili manjim prostorom koji se daje nekoj misli i mjestom na kojemu se ona razrađuje. Zagreb. To će reći da se rad ne smije svesti samo na apstraktnu refleksiju. Originalnost se očituje i u drukčijoj organizaciji i rasporedu (kompoziciji) građe. bacaju na nj nov pogled itd.-40. postupnom tijeku i razvoju temeljne ideje. suhoparna i nezanimljiva građa učini vrijednom i zanimljivom. Stanko: Uvod u znanstveni rad (skripta). Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove. Izvornost se sastoji u tome što se donosi nova građa.94 94 Cf. zaključcima koji s novoga vidika osvjetljuju predmet. inače se radi o proizvoljnim i samim time nevrijednim konstatacijama. svaki za sebe i svi skupa. 1978.

ZELENIKA. ali uz uvjet da su izrađeni u izravnoj vezi s odgovarajućim nastavnim planom i programom.2. R. pojmove. 4) praktikumi. člancima u kojima se osim podataka iznose i ina objašnjenja ili analize. 6) zbornici radova. didaktičko-metodološke. 55. odrednicama) donosi i objašnjava pojave. prema ključnim riječima (natuknicama. 195.1. 5) rječnici. 8) priručnici i 9) časopisi. U ovu skupinu ubrajaju se: 1) udžbenici. Enciklopedija Enciklopedija je knjiga. To znači da se pod udžbenikom podrazumijeva: a) tiskana knjiga. p.3. d) autorizirana predavanja. društvenih znanosti. tehničke i estetske standarde. najčešće višesveščana. e) zbirka zadataka. ali i nekoga područja ili naroda).: op. VI. Od leksikona se razlikuje sintetičkijim pristupom građi. p.95 3. Cf. c) hrestomatija. događaje. 3) leksikoni. Pro leksis – Večernji list. 2005. Može biti opća ili stručna (specijalna. «Enciklopedija». npr. Znanstvenostručna djela Djela koja sadrže podjednako elemente znanstvenih i stručnih djela nazivaju se znanstvenostručnim djelima. Svaki se udžbenik mora temeljiti na utvrđenim znanstvenim i idejno-odgojnim načelima i mora ispunjavati primjerene pedagoške. znanja općenito. koja na leksikografski dotjeran način. 2) enciklopedije. 7) bibliografije. Udžbenik Udžbenikom je osnovno nastavno sredstvo u organizacijama odgoja i obrazovanja u kojemu se izlaže gradivo utvrđeno nastavnim planom i programom odgojno-obrazovnoga rada. g) radna bilježnica ili druga literatura koja zamjenjuje udžbenik ili je njegov sastavni dio. knjiga. u: Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga.. filozofije.. b) skripta.2. 3.2. cit.96 95 96 Cf. Zagreb. obično abecednim redom.2. 58 . psihološke. f) priručnik. osobe.

Leksikon Leksikon (grč. «Leksikon». istraživačima i praktičarima.: op.. instruktivni priručnici.000 natuknica. Njezino 16. znamenite osobe. p. 2005. Enciklopedije mogu služiti kao važan izvor znanstvenih informacija. sv. s osnovnim podatcima.. p. cit.000 odrednica. zapravo. da je najdetaljnija i najpripremljenija u odnosu na sve postojeće enciklopedije. postupan i precizan način 97 98 Cf. Praktikumi mogu biti namijenjeni studentima.2. U njima se iznose pojedine metode. Praktikumi su..Od općih enciklopedija najpoznatija je Encyclopedia Britannica koja je izlazila u protekla dva stoljeća. 6. povijesna zbivanja. pregledno i sustavno obrađeno oko 500. Smatra se da ova enciklopedija ima najnovije informacije. 59 . biografski leksikon. primjerice: leksikon biblijske teologije. športski leksikon itd. prikazuju i tumače pojmovi. instrumentariji i tehnike s procesima za izvođenje eksperimenata i određivanje parametara koji su u njima predviđeni.97 3. ZELENIKA. 198. Njezino drugo izdanje ima 29 svezaka u kojima je vrlo precizno. vrlo korisni praktični sveobuhvatni vodiči u kojima su na jasan. tuđice i dr. rječnik) je priručnik u kojemu se uglavnom abecednim redom nižu te sažeto. EPH i Leksikografski zavod Miroslav Krleža.2. Praktikum To je posebna vrsta udžbenika ili priručnika koja može imati univerzalni ili specijalistički karakter. iz kruga usmenoga i pismenoga općenja obrazovnih ljudi (konverzacijski leksikon). pomorski. Cf. vlastita i zemljopisna imena. Poznata je i njemačka enciklopedija Der Grosse Brockhaus. 83. jednostavan.4. odnosno iz područja neke znanosti ili struke (stručni leksikon). izdanje obuhvaća 12 glavnih i dva dodatna sveska koji ukupno sadržavaju 150. jezikoslovni.98 3. znanstveno i stručno nazivlje.3. R. glazbeni. medicinski. Zagreb. pri čemu treba preferirati najnovija izdanja u kojima su na znanstven i suvremen način obrađene nove informacije. u: Hrvatski obiteljski leksikon.

R. Rječnik Rječnik je priručna knjiga koja sadrži popis riječi i izraza nekoga jezika (ili više njih) izabranih. studija ili rasprava. obvezno povezanih općom temom ili svrhom. raspoređenih i objašnjenih po nekom načelu (poredanih obično po abecedi). Najvažniji se mogu svrstati u pet skupina: 1) jednojezični rječnici (sadrže riječi samo jednoga jezika). radnje i operacije koje racionalno i djelotvorno rješavaju konkretne probleme.99 3. Zbornik radova Zbornik je knjiga s više različitih tekstova. 1486. 101 Cf. znanstvenih skupova i sl. «Zbornik».100 Postoji mnogo vrsta rječnika. 6. op. «Rječnik».: op. op... ZELENIKA. 99 Cf. 199.101 3. zadatke. izabranih i sakupljenih osobito u povodu obljetnica.6. cit. R. po jezičnom području koje obuhvaćaju i svrsi kojoj su namijenjeni. u: «Hrvatski enciklopedijski rječnik. npr. simpozija. različitih po načinu kako su izrađeni. p. 102 Cf. poslove. p. cit..5. Ovaj oblik prezentiranja znanstvenih i stručnih radova veoma je produktivan i znatno pridonosi riznici svjetske i nacionalne znanosti. 89. cit.2. p.2. 4) frekvencijski rječnici (na temelju opsežnih tekstova vrlo različita sadržaja pokazuju u brojevima i postotcima kako se pojedina riječ ili oblik pojavljuje u nekom jeziku). Cf. ZELENIKA.. p. radu i djelima istaknutih znanstvenih i stručnih radnika. Tko je tko u Hrvatskoj). sv. 5) biografski rječnici (donose podatke o životu. umjetničkog. gospodarskog i javnog života. 100 60 .: op.izneseni svi relevantni postupci. 3) mnogojezični rječnici (sadrže riječi i izraze jednoga jezika paralelno objašnjene na više jezika). osoba iz političkoga. u: Hrvatski obiteljski leksikon. 2) dvojezični rječnici (sadrže riječi i izraze jednoga jezika objašnjene riječima i izrazima drugoga jezika).102 Danas su zbornici vrlo česti i donose radove više autora vezanih uz neku aktualnu tematiku.. proslava. cit. 201.

b) nacionalne bibliografije (obuhvaćaju materijale koji izlaze u nekoj državi ili na posebnom jeziku). c) bibliografije kao preporuke (upućuju na određenu literaturu) 3) prema vremenu objavljivanja bibliografije: a) tekuće bibliografije (popisuju materijale onako kako su nastali. p.103 Postoje vrlo različite vrste bibliografija. 10. «Bibliografija zbog velikog bogatstva izvora informacija o objavljenim djelima predstavlja zlatni ključ za svakog znanstvenika i svako znanstveno područje i znanstveno polje. odabire. Bibliografija Bibliografija (katalog. «Bibliografija». knjiga. jer s izvanrednom lakoćom otvara svaku bravu riznice znanja. op. cit. p. b) retrospektivne bibliografije (obuhvaćaju publikacije u određenom razdoblju do vremena kompilacije bibliografije). teme ili određene discipline 2) prema namjeni: a) popisne bibliografije (u njima se bilježe najiscrpniji materijali s raznih područja znanja ili posebnoga karaktera). III.. 204. c) perspektivne bibliografije (daju publikacije koje su u tisku) 4) prema mjestu izdanja indeksirane literature: a) međunarodne bibliografije (popisuju materijale na stranim jezicima objavljene u raznim zemljama). 5) prema metodi sređivanja: a) sustavne i b) predmetne ili autorske. indeks. javnosti namijenjene tekstove te ih kao uređene popise publicira s namjerom da pruži informaciju kao pomoć pri stručnom i znanstvenom radu. lista.7. 61 .2. sistematizira i opisuje tiskane ili na drugi način umnožene. R. u: Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga. popis. b) znanstvene bibliografije (žele informirati znanstvenike o publikacijama koje se odnose na istraživačke probleme predmeta istraživanja ili teme koje istražuju).3. registar) je stručno-znanstvena djelatnost koja prikuplja. Najvažnije su sljedeće: 1) prema sadržaju i vrstama indeksirane građe: a) opće bibliografije (obuhvaćaju popise građe bez obzira na njezine sadržaje i vrstu) i b) specijalne bibliografije (obuhvaćaju samo publikacije posebnoga područja. ZELENIKA. cit. c) regionalne bibliografije (registriraju lokalna tiskana djela)..»104 103 104 Cf.: op. analizira.

knjiga.105 3. na primjeni poznatoga.: op.9. 107 Cf. 8) recenzija i 9) vodiči. znanstveni časopisi te revije i magazini. R. rječnike. bibliografije. Izrada stručnoga djela ima osnovni zadatak prikupiti i interpretirati već poznate znanstven spoznaje. popularno-znanstveni. športa.2. informacije i teorije.8.2. leksikone. umjetnosti. 105 106 Cf.3. važnih i afirmiranih edicija. a oni obuhvaćaju enciklopedije. 62 ..3. 210. p.. 7) meditacija. 204. tehničke i druge stručne priručnike. Povezanost pojedinih svezaka (brojeva) obično se ne očituje samo naslovom i tekućom numeracijom nego i sadržajem i vanjskim oblikom. To je. Priručnik Priručnici su djela koja pružaju znanstvene i druge informacije o određenom znanstvenom području. 2) stručni članak. Prema sadržaju razlikuju se općekulturni. 5) stručna ekspertiza. originalne znanstvene spoznaje. statističke priručnike. ZELENIKA. duljim od tjedan dana. 6) stručno izvješće. znanstvene rezultate ili teorije. 3) stručni prikaz. činjenice. p. zapravo. Cf. a ne na otkrivanju novih. Stručna djela Za stručna se djela može reći da ne sadrže nove. cit.. zajednički naziv za brojne vrste samostalnih. 4) stručni elaborat. IV. cit. a namijenjena priopćavanju ostvarenja iz znanosti. ibid. zabave i dr. vrsta serijske publikacije koja izlazi u redovitim razmacima kraćim od godine. u: Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga. dakle. 237. op. «Časopis». Časopisi Časopis je periodička publikacija. izvornih znanja. Težište je. u njima se obrađuje već poznato i opisano. udžbenike. p. na širenju i popularizaciji znanstvenih spoznaja.106 3.107 U stručna djela redovito se ubrajaju sljedeće vrste: 1) magistarski stručni rad.

Ibid. odnosno sudski vještak ili tim eksperata iznose stručno mišljenje o nekom predmetu ili o rješavanju određenoga praktičnog problema. 110 Cf. Pozitivne i negativne elemente treba korektno i objektivno argumentirati. p. loc. 220. odnosno stručne vrijednosti. 210. a prikaz moraju karakterizirati konciznost. 111 Cf. c) izvješće povjerenstva o ocjeni pogodnosti teme doktorske disertacije i podobnosti doktoranda u postupku stjecanja doktorata znanosti i d) izvješće povjerenstva za izbor istraživača u znanstvena zvanja. U takvim djelima autor ostaje na razini razmišljanja. Najčešća su: a) izvješća o znanstvenostručnom radu na određenom projektu. To jednako važi i za programe razvoja i elaborate o reorganizaciji nekog poduzeća ili službe. ibid.108 «Stručni elaborat je kratko stručno djelo.. loc. jasnoća i uvjerljivost. često emotivnog udubljivanja u razjašnjavanje jasnih pojmova o nekim stvarima ili 108 109 Cf.»109 Ekspertiza je stručno djelo u kojemu priznati i ovlašteni ekspert.111 «Meditacija je stručno djelo (članak) vrlo skromne znanstvene. p. gotovo uvijek istovjetnog oblika i strukture koje se izrađuje na već ustaljen način. 63 .. Investicijski elaborat je tipično djelo ove vrste. pa ovdje ne ćemo o njima posebno govoriti. cit.O magistarskome stručnom radu i o stručnome članku govori se na prethodnim stranicama ovoga rada. sintetički prikaz djela i kritičku ocjenu djela. U njemu se temeljito izlaže i obrađuje neko pitanje ili predmet. Gotovo svaki prikaz sadrži: motiv za pisanje. sq. b) izvješće povjerenstva o ocjeni znanstvenoga magistarskog rada. Stručni prikaz je stručno i kritičko predstavljanje određenoga djela znanstvenoj i stručnoj javnosti i to najčešće u odgovarajućim časopisima. objektivnost.110 Stručna izvješća mogu biti raznovrsna. cit.

sveučilištima. članka. Recenziranje rukopisa ima veoma važnu funkciju. Njime se. zvanju i akademskom stupnju obrazovanja iznad autora djela koje mu je povjereno na recenziju. priručnika. stavova. Za svaki udžbenik potrebne su tri recenzije. (npr. treba li se dopuniti. O ocjenama iznesenima u recenziji izravno ovisi hoće li se neko djelo objaviti ili ne. koji sadrže brojne vrlo zanimljive i korisne informacije o privrednim i drugim organizacijama.114 112 113 Ibid. Na visokim učilištima uvriježeno je pribavljanje dviju recenzija. recenzija metodičara (eksperta za metodologiju izrade znanstvenoga i stručnog djela te recenzija nastavnika praktičara.. naime. Tko je tko u hrvatskom gospodarstvu…). ibid. osigurava se suvremenost iznošenja spoznaja. Samo u iznimnim slučajevima recenzent može biti u istom znanstvenoistraživačkom i istom znanstveno-nastavnom zvanju u kojemu je i autor. studije. poboljšava se kvaliteta već napisanih rukopisa. Nedopustivo je pak da neko djelo recenzira netko u nižem zvanju. tehnički i umjetnički primjereno opremljena. istaknutim osobama itd.-223. praktikuma. Cf. p. isključuje mogućnost objavljivanja nekvalitetnih znanstvenih. zaključaka. 221. Directory of European Associtations. p.. institucijama. 64 . Drugim riječima. književnoga ili drugog pisanog djela. teorija itd. grafički. stručnih i drugih djela. p.»112 Recenzija je pismeni kritički prikaz. bez znanstvenog tretiranja tih stvari i pojava. visokim učilištima. 114 Cf. 255. istraživači i sveučilišni profesori koji su po zanimanju. 221.pojavama. izmijeniti ili ne. i to: recenzija eksperta (istaknutoga znanstvenog i pedagoškog djelatnika). recenzija je stručno mišljenje nekoga priznatog eksperta o (ne)kvaliteti tuđega djela. ibid. ocjena umjetničkoga ili znanstvenog djela kojom recenzent vrednuje rezultate tuđega djela: udžbenika. Pisanje ovakvih djela svojstveno je mladim i neiskusnim istraživačima. Recenzenti mogu biti priznati i afirmirani znanstvenici..113 Vodiči (Directories) su u pravilu kvalitetna stručna djela.

Svako pak znanstveno istraživanje počinje s izborom teme ili naslova djela. sposobnost i naviku za duge i strpljive napore itd. apriorističnoga pristupa i odlučivanje prema simpatijama ili antipatijama). da ne ponavlja ono što su već drugi o tom problemu rekli. S obzirom na samu temu. monografiji i sl. induktivnom i analitičkom radu. To će reći da je netko skloniji pozitivnom istraživanju. za sustavnost i točnost. apstraktna. izvore. Znanstvenik i istraživač u svojim djelima mora iznijeti nešto novo i na taj način dati barem skroman prilog znanosti ili životu. Tema mora biti korisna za život i zanimljiva za čitatelja. ispitivanje i proučavanje aktualnih znanstvenih problema e da bi se na njih mogli dati zadovoljavajući odgovori. vrijeme. okolnosti. ako ima razvijen i oštar promatralački dar. sposobnost da odlaže sud sve dok ne prikupi dovoljan broj činjenica koje mu govore u prilog. 65 . ograničena. smisao za red. drugi opet spekulaciji. deduktivnom ili sintetičkom pristupu. Tema također mora odgovarati vlastitim mogućnostima s obzirom na bibliografiju. Tema mora biti razmjerna osobnim sposobnostima istraživača. ona mora biti određena. ne općenita. ako ima intelektualno poštenje.4. strast za istinom.1.). PRIPREMANJE I PISANJE ZNANSTVENOGA DJELA 4. Osim toga. netko bolje vlada stranim jezicima. sustavno i svestrano istraživanje. sudova i zakona. osobito ako se radi o djelu većega opsega (magistarskom radu. doktorskoj disertaciji. Treba biti originalna. Izbor teme Znanstvenoistraživački rad iznimno je zahtjevna djelatnost koja podrazumijeva savjesno. Neuspješan izbor teme pretpostavlja neuspjeh cjelokupnoga istraživanja. drugome je jača strana opća naobrazba i interdisciplinarnost itd. Izbor teme nikako nije lagan posao. financijsku situaciju itd. To se može postići samo ako istraživač osim originalnosti i stvaralačke mašte ima sposobnost poopćavanja (generalizacije) i izvođenja općih zaključaka. preopširna. ako ima razvijen kritički i samokritički duh (protiv bilo kakve predrasude. udžbeniku.

2. To u prvom redu podrazumijeva sastavljanje podsjetnika u koji se unose neki neposredni zadatci. za neki povijesni rad koji nastoji ustanoviti neku povijesnu činjenicu posve beznačajno. primjerice. No. S.: op. KOS. nego će biti potrebno zahvatiti i u srodna područja. Da bi se ostvarilo svestrano korištenje izvora. proučavanje i sređivanje građe Da bi se prikupila kvalitetna literatura. Ponajprije to može uputa profesora koji je potencijalni mentor. Značaj znanstvenoga rad zahtjeva da ispravno razlikujemo izvore i da prema mogućnostima uvijek idemo na prvotne izvore. To je. Na taj se način najlakše dolazi do svih dostižnih izvora na vlastitom području. Ono što je. pouzdani se «signali» mogu pronaći u knjigama i člancima po raznim publikacijama. u mnogim slučajevima ne će biti dosta ograničiti se samo na svoju struku. u materijalima s kongresa i simpozija. Nakon izbora teme nužno je obaviti neke pripremne radove koji će omogućiti nesmetan i organiziran rad na realizaciji vlastitoga projekta. s kojim stručnjakom razgovarati.115 4. može za filologa ili istraživača narodne književnosti toga doga biti od neprocjenjiva značaja. kao što su: koje knjižnice treba pregledati. Katalozi pak tvore bitni dio svake knjižnice i o njima ovisi njezino praktično 115 Cf. Prikupljanje. pp.-44. nužno je poznavati važne veće zbirke izvora i sveopćih bibliografijskih pomoćnih sredstava koja se odnose na područje vlastitoga studija. cit. 66 . Osim toga valja pribilježiti svaku misao koja se javi tijekom istraživanja. Svako pak djelo koje bi moglo pružiti i najmanju informaciju o problemu koji se istražuje ne smije se zaobići. Znanstveni rad općenito je nemoguće zamisliti bez uporabe knjižnica. Tu su također razgovori sa starijim i iskusnim stručnjacima. Vrijednost i značaj nekoga izvora ovisi o smjeru naše teme. garancija da se ne će zaboraviti nešto važno i da će se vrijeme racionalno iskoristiti. koju opću ili stručnu knjigu o tom pitanju pročitati itd. koje opće i stručne priručnike konzultirati.Različiti su putovi koji vode do pronalaska neke pogodne i još neobrađene teme.. u doktorskim disertacijama itd. naime. 41. a koja je vezana uz dotičnu problematiku.

) • skupni ili središnji katalog (to je. skupine. katalog magistarskih radova. humanističke znanosti) • predmetni katalog (takvi se katalozi sastavljaju od kataložnih listića po abecednom redu. abecedni katalog koji sadrži popis i opis publikacija iz više knjižnica na određenom užem ili širem području). posebni ili specijalni. katalog periodike) • • interni katalog (njega rabi osoblje u knjižnici. kao npr. opći. katalog doktorskih disertacija. katalog zemljopisnih karata itd. na jednom se mjestu nalaze kataložne jedinice koje obrađuju određeno znanstveno područje. Postoje različite vrste kataloga. npr. služi njihovim internim potrebama) specijalni (posebni) katalog (sadrži popise posebnih edicija. stručni. odnosno kataložnih jedinica ili općenito katalogizacijom. a najvažniji su ovi: • abecedni katalog (publikacije koje se nalaze u knjižnici razvrstane su abecednim redom prema prezimenu autora ili prema naslovima bibligrafskih jedinica) • stručni ili sustavni katalog (sadrži popise publikacija koje su raspoređene u razrede. predmetni. Uspješno korištenje 67 .značenje i korist jer oni imaju posredničku zadaću između knjižnoga fonda i korisnika knjiga. podskupine na osnovi određene stručne klasifikacije. potrebno je suvremeno ovladati tehnologijom korištenja kataloga. a mogu biti: abecedni. zapravo. odnosno prema onoj ključnoj riječi koja najjednostavnije i najodređenije izražava sadržaj određene publikacije) • katalog periodičnih publikacija (takav se katalog sastavlja abecednim redom prema naslovima ili prema prvoj imenici u naslovu periodične publikacije) • javni katalog (stavlja se na raspolaganje korisnicima bibliotečnoga fonda. katalog rukopisa. a prema predmetnim odrednicama. Da bi se moglo uspješno pretraživati publikacije i u njima znanstvene informacije.

454. stavovi i zaključci koji su istraživaču potrebni u obradi teme.. načelom skladnosti ili harmonije (raspored gradiva mora biti takav da između pojedinosti vlada uzročno-posljedična povezanost.. one koje se tiču predmeta istraživanja. publikacija i znanstvenih informacija izravnim pristupom bazama podataka putem računalnih mreža. načelom izrazitosti (najvažnije misli valja staviti u prvi plan) i načelom raznovrsnosti (lucidno korištenje jezičnih i stilističkih mogućnosti. cit. Tako on može u vrlo kratkom vremenu pretražiti velik broj publikacija i objavljenih djela te pronaći znanstvene informacije relevantne za svoje istraživanje. odnosno svakom elementu rukopisa treba odrediti prostornu veličinu prema njihovoj važnosti). načelom ravnomjernosti ili proporcije (svakoj misli. skladno smjenjivanje kratkih i dugih rečenica). a pišu se iz primarnih i sekundarnih izvora. dokumentarne i metodološke. sq. marginalne bilješke. U znanstvenoistraživačkom radu posebno su važne bilješke dokumentarnoga karaktera. 431. Pri tome svakako važnu ulogu ima pretraživanje kataloga. Suvremena tehnologija omogućava izravno povezivanje korisnika putem on line sustava s bazom podataka instaliranom na određenom komunikacijskom računalu. informacije. bilješke mogu biti: bibliografske.-442. tj.: op. a to su kratki zapisi na margini tiskanih tekstova. odnosno teme koja se obrađuje.kataloga postiže se vještinom. Često se rabe i tzv.). Bilješke se mogu pisati u posebnoj bilježnici ili na posebnim listovima papira ili kartončićima. misli. vremenski i prostorni odnos itd. Cf. S obzirom na sadržaj i oblik. Prikupljeni materijal valja rasporediti prema unaprijed zamišljenoj strukturi rada. pp. 68 . ibid. pp.117 116 117 Cf. Struktura ili kompozicija.116 Nakon prikupljanja literature slijedi njezino iščitavanje i pravljenje odgovarajućih bilježaka koje će poslužiti kao građa pri pisanju samoga rada. R. odnosno raspored u nekome djelu mora biti u skladu s: načelom jedinstva (osnovna misao teme mora se provlačiti od početka do završetka djela). što je znatno bolje budući da se poslije mogu redati po potrebi. znalačka uporaba citata i fraza. ZELENIKA. Bilješke iz primarnih izvora najdragocjenije su. odnosno praktičnim pretraživanjem bibliotečnoga fonda. U bilješke se zapisuju samo najvažniji podatci.

ideje. Neobjavljene podatke. sažetke. Citati ili navodi Svako se znanstveno i stručno djelo temelji na prikupljenoj. p. Drugo. citirati treba samo objavljene podatke. u zagradi ili u bilješci ispod teksta. ibid. citati također vrlo često služe za suprotstavljanje mislima drugih autora kako bi naši protuargumenti što bolje došli do izražaja. Stoga tuđi tekst stavljamo u znakove navoda! Svrha citiranja mnogostruka je. cit. Pod citiranjem se podrazumijeva od riječi do riječi navođenje tuđih dijelova teksta ili riječi koje se mogu izvorno provjeriti. teze ili sekundarne informacije treba izbjegavati.118 Citatima se treba služiti na odgovarajući način. No.4. Citiranjem se najčešće ilustrira neki problem riječima kojima ga je već izložio neki autor od neosporna autoriteta na tome području. Cf. članke koji su u tisku. može ih se spomenuti u tekstu. stavovi. Primjerice. To se postiže citiranjem. «Dva su bitna pravila citiranja. proučenoj i sređenoj građi. znanstvene činjenice. pretjerana uporaba citata opterećuje vlastiti rad i ne dopušta autorovoj misli da dođe do izražaja. svaki citat treba provjeriti prema 118 119 Cf. 69 . No. ali se uvijek treba na jasan nedvosmislen i uobičajen način navesti čiji su to podatci i iz kojega su bibliografskoga izvora preuzeti. pozivnih bilježaka i ilustracija ukoliko su nužne za postojeće djelo. loc. Ako ih je ipak prijeko potrebno navesti. Prvo. i preškrta je uporaba također neprimjerena budući da od čitatelja zahtjeva pretjerano povjerene u vlastite tvrdnje bez potkrjepe kod autoritetâ. ilustracije i slično.119 U znanstvenom i stručnom pisanom djelu tuđi se tekst mora jasno i nedvosmisleno odvojiti od autorova teksta. Od drugih se autora mogu preuzeti definicije pojmova. Citatom tako možemo potvrditi vlastitu tezu o tom problemu. 481.. informacije. Dobar znanstveni rad karakterizira adekvatna uporaba citata.3.

. Radi li se kompjutorski. Tekst citata bit će uvučen u odnosu na lijevu i desnu marginu za pet tipkovnih udaraca (jedan tab). Medicinska knjiga. objaviti i ocijeniti znanstveno djelo. Citate treba pisati vjerno i brižljivo. 70 . a ne veći. dopunjeno izdanje. a u bilješci uputiti čitatelja na originalni tekst. Autor na kojega se pozivamo svakako mora imati objektivnu vrijednost na području našega proučavanja. četvrto. Vlastito razmišljanje ne smije biti podređeno citatima. Ukoliko se taj autor u nekoj tvrdnji poziva na nekoga trećeg autora. stavlja se u vlastiti tekst. Doslovno treba citirati kada tekst o kojemu je riječ traži tumačenje ili komentar ili kada ga treba ispraviti ili odbaciti. ono što je savršeno očito ili što je općepoznato nema potrebe za bilo kakvom potvrdom. Ako je citat veći od četiri retka. Jedan od najvažnijih pokazatelja studentove sposobnosti za znanstveni rad jesu točnost.originalu prije nego li se rukopis pošalje tu tisak. niti radi estetskih motiva. isto se tako odvojiti i od teksta koji slijedi iza njega. Vlatko: Kako sastaviti. Citirati doslovno također treba kada određeni tekst razjašnjava ili potvrđuje našu argumentaciju. U ostalim slučajevima bolje je napraviti sažetak ili opisati dotični tekst vlastitim riječima. Rad ne smije biti gomila prikupljena i nabacana materijala! Citati se moraju skladno inkorporirati u cjelinu izložene tematike. oni moraju biti u izravnoj vezi s osnovnom mišlju i temom određenoga djela. 50. U tome se slučaju tekst ne mora nužno stavljati u navodne znakove. Zagreb. pod navodnim znakovima. jasnoća i ispravnost kojom citira u svojim pisanim radovima. Najčešće su pogreške i najviše ih je baš u Popisu citirane literature!»120 Citira se ne zato da se pokaže naobrazba ili trud uložen u pisanje znanstvenoga djela. Ukoliko je citat kratak (do četiri retka). Citirati treba kada je dotični tekst nužan za sadržan našega pisanog rada. 120 SILOBRČIĆ. Razmak između redova u tome citatu jest jedan. nego da se autoritetom drugoga učvrsti ono što mi tvrdimo. citata 10). onda ga treba izdvojiti na sljedeći način: Citat se odvoji od prethodnoga teksta s dva razmaka između redova. 1998. vjernost. nije ispravno citirati njega nego autora na koga se on poziva. p. ovakvi se citati redovito pišu manjim slovima (primjer: veličina slova teksta 12. Kako citirati? Pri uporabi citata autor mora paziti na omjer tuđega u odnosu na vlastiti tekst. Ipak.

na to svakako treba upozoriti i to trima točkicama u uglatim zagradama […]. Ponavljamo. Ako se u citatu ispušta koja riječ ili dio teksta. sljedeći citat završava uskličnikom pa ga i u samom citatu moramo sačuvati: «Čovječe pazi / da ne ideš malen / ispod zvijezda!» . i tu ima iznimaka. Tekst treba prenijeti vjerno i točno u odnosu na jezik. posebice ako je ono namijenjeno inozemstvu ili ako je citat od odlučujuće važnosti. ako citat nije napisan masnim slovima ili kurzivom. u uglatim zagradama [!]. Ipak. i budi mirno nesretan» . Želimo li pak čitateljevu pozornost svratiti na određenu riječ ili rečenicu u citatu. makar bili zastarjeli. Pritom treba imati na umu da istrgnuti citati mogu biti opasni jer se njima može bitno izmijeniti smisao autorovih misli. / i budi mirno nesretan. na njih se može upozoriti masnim upitnikom u uglatim zagradama [?]. Međutim. stil. U tom se slučaju obično u fusnoti stavlja prijevod. Tekst: «Pati bez suze. Početna riječ jedne citirane rečenice koju unosimo u naš tekst tako da se više ne nalazi na početku rečenice može se napisati malim slovom.uskliknuo je Ujević u trenutku posvemašnjega razočarenja vlastitom sudbinom. iza njih ćemo staviti uskličnik. Ukoliko je autor kojega citiramo napravio očitu pogrješku u odnosu na stil ili na informaciju. u tom slučaju u uglatim zagradama odmah nakon naše intervencije stavimo [istakao autor]. samo upitnik i uskličnik ostaju nepromijenjeni. masnim slovima. autor može citate navesti na jeziku kojim su pisani. Sve interpunkcijske znakove kojima završava citirani tekst možemo prilagođavati našemu tekstu. ili [kurziv je naš]. u našemu će tekstu ostati bez te završne točke: «Pati bez suze. Ako se u citatu nalazi neka nerazumljiva riječ ili rečenica. Ako je citat u originalu napisan kurzivom ili masnim slovima.U strogo znanstvenom djelu. To se isto može napisati u pozivnoj bilješci. u citatu treba prenijeti tu pogrješku (citat je vjerna reprodukcija tuđeg teksta!!!). ili [podvukao autor]. a mi želimo istaknuti neki dio teksta ili riječ koju citiramo. takvim ga moramo i mi donijeti. No. živi bez psovke. živi bez psovke.» koji završava točkom. ali na nju treba upozoriti i to stavljajući odmah iza riječi u kojoj se nalazi pogrješka u uglatu zagradu izraz sic! napisan masnim slovima i u kurzivu [sic!]. neuobičajeni i izvan uporabe. pravopis i rečenične znakove koji su vlastiti originalnom tekstu. točnost i preciznost zahtijevaju doslovno prenošenje teksta koji citiramo. Primjerice: 71 .poručuje nam veliki Šimić.

navodni znak treba staviti iza njih. Takav. zatim tri točkice i u nastavku citat kako je u originalu. originalni tekst: «Tehnički je napredak zapravo Damoklov mač koji svima prijeti». U nekim slučajevima. «Smrt je preseljenje iz kuće u kuću»1. Originalni tekst: «Tko voli ljude. odnosno nakon posljednje riječi ili interpunkcijskoga znaka ako je on sastavni dio citata. podnožak. ispred prve riječi i na svršetku.») 4. taj voli i radost njihovu. referencija. Tada se citat stavlja u kurziv: U Matejevu Evanđelju Isus govori: Dajte caru što je carevo. Osim bibliografskih podataka. Npr. («Išao je i sam pješice [Rašica]. Stoga treba jasno i nedvosmisleno navesti autora i izvor svakoga citata. podnožna napomena… 72 . Bilješke121 Jasnoća nalaže da se. fusnota. Navodni znak kojim završava citat treba staviti prije interpunkcijskih znakova ako ti znakovi nisu sastavni dio citata i prije broja koji upućuje na podnožnu napomenu. No. A ako su interpunkcijski znakovi dio citata. treba staviti u uglate zagrade. Treba se striktno držati načela: svaki citat u navodne znakove! Navodni znakovi stavljaju se na početku. da se umije i opraši. napomena. redovito u pozivnoj bilješci naznači odakle smo uzeli citirani tekst kako bi čitatelj to lako mogao provjeriti. malim slovom. taj voli i radost njihovu». Nekada je nužno u citiranom tekstu učiniti neko objašnjenje radi boljega shvaćanja teksta. tada ćemo upotrijebiti polunavodnike ('…'). a Bogu što je Božje. Naš tekst: Suvremenu tehnologiju autor naziva «Damoklovim mačem». ali još u alkarskom odijelu. tj.4. obično se u tom slučaju stave navodni znakovi. Ako postoji citat unutar citata. iako se njegova prva riječ u originalom tekstu nalazi u sredini rečenice i napisana je malim slovom. kao i svaki drugi dodatak u originalni tekst. napisao je Meša Selimović. mogu se izostaviti navodni znakovi.Dostojevski piše da onaj «tko voli ljude. ako je tekst kratak.» Također jedan citat može početi velikim slovom. Uvrštavanje nekoga citata (riječi ili rečenice) u kontekst naše rečenice zahtijeva ponekad promjenu u padežu ili u licu. u 121 Susrest ćemo mnoštvo različitih naziva za bilješku: pozivna bilješka.

Postoji više načina citiranja tuđega teksta. U bilješku se. razne ideje. usporedbe. 1. da se autoritetom drugoga potvrde vlastite teze ili razlike. One služe kao dopunska objašnjenja pojedinih dijelova izlaganja. određenih podataka. 73 . Komparativne napomene. dj. da se uputi čitatelja na druge autore i djela koja se bave istom ili sličnom problematikom.: nav. 122 Cf. svrha je pozivnih bilježaka da se naznače izvori i pruže bibliografske informacije. R. stavlja sve ono što je korisno da se tekst upotpuni i razjasni. Za nas su najvažnija dva: europski način i američki ili harvardski način pozivnih bilježaka i citiranja. stavova. One moraju precizno uputiti čitatelja na korišteni bibliografski izvor. Postoje tri vrste pozivnih bilježaka. odnosno pisanja pozivnih bilježaka.napomenu dolazi sve ono što nije nužno za postojeći tekst ali je od koristi za njegovo razjašnjenje. Eksplikativne napomene. 483. informacija. 2. ne smije ići ništa što je bitno za sam tekst jer one ni na koji način ne mogu nadomjestiti sami tekst. pp.. Mogu sadržavati dopunske informacije. međutim. dakle. činjenica ili spoznaja koji se nalaze u tekstu. Dokumentarne ili bibliografske napomene. Služe za upućivanje čitatelja na neki drugi izvor koji obrađuje istu ili sličnu problematiku. sq. ZELENIKA. da se dadu razjašnjenja koja su za sam tekst preteška. U bilješke.122 Dakle. primjedbe i slično. 3.

Valja paziti da se na dno stranice stavljaju one bilješke koje se odnose na tu stranicu. Bilješke.. Može se pisati i tako da prva fusnota u svakom poglavlju počne s brojem jedan. ako djelo nije veliko. uvijek se stavljaju jedna ispod druge. numeriranje će biti progresivno u čitavom pisanom radu. treba ju staviti na koncu poglavlja ili čitavoga djela.123 4. a numeriranje se odvija progresivno – počevši od broja jedan pa do posljednje fusnote u djelu. Ako je bilješka veća od jedne stranice.4. 74 .4. Bilješke se od teksta odvajaju jednom crtom dužine 4 do pet centimetara. Isti takav broj ponovi se u pozivnoj napomeni. takav način prilično otežava čitanje jer je čitatelj prisiljen stalno listati po knjizi.. Posve je neispravno započinjati s brojem jedan bilješke na svakoj tipkanoj stranici. Razmak unutar bilježaka uvijek je jedan. Neki autori stavljaju fusnote na koncu svakoga poglavlja ili čak na kraju čitavoga izlaganja. 485. ibid. p. Iako nije pogrješan. Bilješke uvijek nakon broja počinju velikim slovom i uvijek završavaju točkom. Ibid. započinju arapskim brojevima.1. p. Stoga su kudikamo prikladnije bilješke na dnu stranice. No. Europski (pod)sustav pozivnih bilježaka ispod teksta Upućivanje na bilješke u ovome se sustavu čini arapskim brojem koji se stavlja na koncu citata kao eksponent (malo iznad teksta).1. Pozivne se bilješke pišu sitnim slovima. odnosno najmanji mogući. 123 124 Cf. Valja svakako imati na umu bitno pravilo: «fusnota mora biti bar toliko koliko se na popisu literature nalazi bibliografskih jedinica»124.1. 484. Europski sustav pozivnih bilježaka i citiranja Ovaj sustav pisanja bilježaka ima dva osnovna podsustava: 1) europski (pod)sustav pozivnih bilježaka ispod teksta (u podnožju stranice) i 2) europski (pod)sustav pozivnih bilježaka u tekstu (u uglatoj zagradi). iako kratke.4. To ne znači da neka opsežnija napomena ne može započeti na jednoj a završiti na prvoj sljedećoj stranici.

) – bez godine. stranica s koje se citira tuđi tekst (ako se ukratko parafrazira tuđa spoznaja koja je u izvorniku napisana na više stranica. prezime i ime autora (ime ili prezime).mj. ukoliko je djelo podijeljeno u dva ili više toma ili volumena. Branko: Povijest filozofije..).a. a to su: 1. BOŠNJAK. Isto ćemo tako u zagrade staviti kraticu ukoliko ne znamo za mjesto izdanja [b. 4. ili lat. a znanstvenik je doznao pravo ime. str. ZELENIKA. Zagreb.). godina izdanja i 8.Budući da postoje neke razlike u rasporedu elemenata fusnota za svaku vrstu znanstvenoga i stručnoga djela. Ekonomski fakultet u Rijeci. 111. stavit će to pravo ime u uglatu zagradu iza pseudonima. Ukoliko na knjizi nije otisnuta godina izdanja. a iznad tri piše se samo prvi autor i kratica: i dr.g. naslov djela (u kurzivu!). izdavač. s. potrebno je za svaku važniju skupinu takvih djela navesti elemente fusnota i odgovarajuće primjere. = sine loco – bez mjesta). Kada prvi put citiramo neku knjigu. 3. odvaja se točkom (tada se obično naslov stavlja u kurziv i bold. Mladost. 1990. 1993. Ako je na djelu upisan pseudonim. 6. ako ima podnaslov. 7. u uglatu ćemo zagradu staviti [b. I. 323. Rijeka. 5. 1) Knjige. str. ili et. broj knjige ili sveska. 75 . Ne znamo li za godinu.god. 2000. 115-119. izdanje djela (ako se ne radi o prvom izdanju). (ako ih je više.l. npr. al.. str. mjesto izdanja. Primjeri: ARALICA. Ako nije upisano ime autora. a autor je odnekud za nju doznao.] (s. bilješka počinje naslovom djela. u tom se slučaju obično navodi i ime prevoditelja (iza broja izdanja!). potrebno je donijeti sve nužne podatke o njoj. 487.. Ratko: Metodika i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela. do tri se pišu svi autori. Zagreb. Nakladni zavod Matice hrvatske. onda se godina stavlja u uglatu zagradu. str.] (b. Radi li se o prijevodu. naznačuju se sve te stranice. četvrto izdanje. 2. (sine anno = bez godine izdanja). Ivan: Konjanik. a podnaslov samo u kurziv).

U tome slučaju ne možemo pisati: op. označava stranicu (lat. dj. 65.: Metodologija…. pagina = stranica). I. dj. str. 127 Kratica p.. 90. dj.: op. u skraćenome obliku citiranja moramo paziti da ne dođe do zabune. naravno. str.Svaki sljedeći put informacije o istom djelu donose se u skraćenom obliku! Ako je korišteno samo jedno djelo od nekoga autora..) i.127 ili Ibid. Tada moramo napisati prezime i ime autora (za ime je dovoljan inicijal) te barem prvu riječ djela (ako je naslov duži) iz kojega citiramo. Nav. jer ne bismo znali na koje se djelo ta kratica odnosi.. p. može se pisati i: n. 65. p. cit. ili Ib. cit. 488. dj. dj. cit.126 Ukoliko smo se služili s dvama ili više djela istoga autora. = opus citatum (navedeno djelo). 90. 125 126 Op. R. tada možemo napisati ovako: ARALICA. Ako je sljedeća bilješka iz djela koje je navedeno u prethodnoj bilješci.. I. broj stranice: ZELENIKA. zatim kraticu nav. cit. (op. može se pisati u još kraćem obliku: o.: nav. 76 . ili nav.125 ili ARALICA. ili Ibidem. 90. 90. str. p.. = navedeno djelo. p. nav. c. dj. onda se redovito piše ovako: Isto.

128 Neki autori pišu umjesto loc. mj. cit. ponovno navoditi kompletne podatke o određenom djelu. a. Stoga je potrebno. Treba navesti ime autora (redovito skraćen). 77 . cit. broj knjige. Arist. ali isto tako ni u kojem slučaju ne dovesti u dvojbu čitatelja. 1019a. dovoljno je napisati kraticu: Isti. 134. theol. eventualno redaka. cit. 103-106. poglavlja.506b.. dovoljno je napisati: Nav. mj. q. izbjeći nepotrebno ponavljanje istih podataka.15 – 1020a.): ondje ili nav. Jaeger. isto djelo i istu stranicu kao u prethodnoj bilješci. Plato. (loco citato = navedeno mjesto)128. cit. (navedeno mjesto). Kratice op. drugi i svaki sljedeći put umjesto da se ponovno pišu prezime i ime. 7. dobro je rabiti samo kada čitatelj unutar jednoga poglavlja može provjeriti o kojem se djelu radi. paragrafa. pa i prvi put. Ako se od jednoga autora citiraju dva ili više djela jedno za drugim. IV 12.). Metaph. Thomas Aq. dakle. ali različitu stranicu. Kratica Ibidem označava istoga autora i isto djelo. tako da bude jasno gdje tekst započinje i gdje završava. Chambry.  Ne brkati: Kratica Isti (Idem) označava istoga autora. II. ukoliko je rad opsežniji. cit. naslov djela (kurziv i obično skraćen). broj sveska ako je potreban. Sum. Slijede prezime uređivača izvora (kritičkoga izdanja) ili zbirke u kojoj je izvor izdan.Ukoliko je sljedeća bilješka iz istoga djela i na istoj stranici kao prethodna. ali ne i isto djelo kao u prethodnoj fusnoti. Cilj je. označava istoga autora. Idem (Id. cit.  Klasične autore redovito treba navesti u skraćenom obliku. ad 3. str. 64. ili loc. (l. VI 18. str. ili Loc. Resp. Kratica Loc. zatim stranica početka i završetka teksta.6..

33.-30. naslov članka. (Cfr. onda ćemo bilješku započeti s Usp. 2. napisat ćemo: Vidi. u kurzivu. 1951. 3. prezime i ime autora ili uređivača knjige. 4. Ako u tekstu donosimo citat koji nismo uzeli direktno iz djela autora kojemu pripada. 6. 8. 9. u (in):. nego iz nekoga drugog autora koji donosi taj citat. citirano prema BOŠNJAK. stranica.12). 7.Knjige Svetoga pisma Staroga i Novoga zavjeta citiraju se tako da se naslov knjige piše općevažećim skraćenicama. 78 . Isti je redoslijed i kod citiranja članka iz zbornika. nije nužno). Ako smo dio teksta nekoga autora parafrazirali a ne doslovno citirali. 1993. Ali je ispravno napisati 29. ss. 10. = confer) – usporedi. 23. prezime i ime autora (do tri se pišu svi. navedeni arapskim brojevima i međusobno odvojeni zarezom (Mk 3. 23. prezime i ime autora. izdavač.: str. onda je redoslijed elemenata pri citiranju redovito ovaj: 1.. to trebamo naznačiti u bilješci: DESCARTES. Ukoliko je članak u nekom časopisu. I. naslov knjige u kurzivu. u (in):. 9. a zatim slijedi broj poglavlja i retka. NZMH. 150. piše se u navodnim znakovima. Nije dobro pisati npr. 8. str. 7. mjesto izdanja. časopisu ili novinama. (i sljedeća). naziv časopisa u kurzivu. 4. s početnim velikim slovom. što je isto ako napišemo 29. godina izdanja. str. izdavač (ako je časopis manje poznat. Zagreb. Ukoliko čitatelja želimo uputiti na neko djelo koje nismo citirali niti parafrazirali. Branko: Povijest filozofije. Za razliku od naslova knjige koji dolazi u kurzivu. broj časopisa ili sveska (arapskim brojevima). naslov članka u navodnim znacima. Svakako treba izbjegavati upućivanje na neodređeni broj stranica. stranica. Rene: Rasprava o metodi. ili et. Job 2. 3. 6. iznad tri samo prvi i oznaka i dr.. (i sljedeće stranice). Zagreb.-31. mjesto izdanja. ili Cf. 2) Članci. bilo da se nalazi u nekoj knjizi. al. Pri citiranju članka iz neke knjige redoslijed elemenata koje donosimo jest ovaj: 1. naslov članka u navodnim znacima.. s. a naziv knjige. NZMH. 5. godina.5-7. 2. časopisa ili novina piše se u kurzivu. 5. volumen ili godište (rimskim brojevima). nego: str.).

god. 1959.  HAMM. 193. 3.. Primjeri: Iz knjige: SUPIČIĆ. Sarajevo. stranica. sv. Iz časopisa: KEŠINA. stranica. Leksikografski zavod. god. 1958. Bonifacije: «Teistički egzistencijalizam Karla Jaspersa». prezime i ime autora.Citiramo li članak iz novina. 3) Enciklopedije i leksikoni..): Kršćanstvo. 79 . u: Dobri pastir. str.). str. LIV (1999. u: Slobodna Dalmacija. 351. Stjepan (ur. Crkva i politika. dan. izdavač. XI-XII (1962. str. u: BALABAN. 4. 3. 2. «Tehnika». 2. str. 3. Rječnik stranih riječi.. 5. 25. br. 11.). Josip: «Archiv für slavische Philologie». 378. 6. Jugoslavenski leksikografski zavod. mjesec i godina izdanja. 2002. Zagreb. 7. naslov članka u navodnim znacima. 6. Iz novina: VUKADIN. 1332. mjesto izdanja. 17. prezime i ime autora (ako postoji). ime enciklopedije ili leksikona u kurzivu. 5.. treba donijeti sljedeće elemente: 1. str. str. 1-4. broj sveska. naziv natuknice ili odrednice koju citiramo (u navodne znakove). Milan: «Pao prvi snijeg». prosinca 2002. Split.. str. Zagreb. Ivan: «Humanizam i politika». onda donosimo sljedeće elemente: 1. u: Enciklopedija Jugoslavije. 2. Bratoljub: «Tehnika». Ivan: «Evolucionizam u prosudbi Antuna Bauera». 6. u (in):. 1999. 12.. BADROV. mjesto izdanja. u: Obnovljeni život. KLAIĆ. CPSNC. Zagreb. sv. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb. sv. 4. Citiramo li iz enciklopedije ili leksikona. Zagreb. u: Enciklopedija Leksikografskog zavoda..

). datum publiciranja i posljednjih prepravaka.4) Propisi. (Hamburška pravila). 4. 5. Zakon o visokim učilištima. ibid. 5. p.. potpunu adresu unutar kutnih zagrada. tako i kod citiranja drugih vrsta znanstvenih i stručnih djela informacije o istom djelu donosimo u skraćenom obliku. Kao i kod citiranja knjiga. ZELENIKA. 493.html> (17. 4. specifični su i razlikuju se od prethodno spomenutih skupina: 1. sq. 2.. 96. 1992. 6. <http://www. «Međunarodni ugovori – Narodne novine». 2003. potpuni naslov dokumenta u navodnicima. datum «posjeta» web stranici u zagradama.: nav.. broj službenoga glasila (uključujući i izmjene i dopune).. članak (umjesto uobičajenih stranica). 1978. 3. godina izdanja. naslov rada u kurzivu (ako postoji). 2004. 1.130 Primjer: «Povijest Hrvata: Hrvatski kralj Dmitar Zvonimir». 5) Citiranje s Interneta.129 Primjeri: Konvencija Ujedinjenih naroda o prijevozu robe morem. ime ili naziv službenoga glasila (u navodne znakove). ustaljeno je navesti sljedeće elemente: 1. 1. 80 .virtualave. R. 493. «Narodne novine». Elementi fusnota za propise. naziv propisa (bold). No. 129 130 Cf. Citiranje s Interneta ili drugoga on line sustava prilično je komplicirano pitanje koje do danas nije na primjeren način riješeno. bilo za nacionalne bilo za međunarodne. čl. 10. p. 2. 35. 3. 4. 1993. ime autora (ako je poznato). Kralj Dmitar Zvonimir. 15.net/hr/vladari/zvo. dj. Cf. čl.hrvati.

Pisac znanstvenoga rada može se opredijeliti po svome ukusu i nahođenju za neki od tih načina. ibid. Uz broj koji upućuje 131 Cf.4. na kraju rečenice koja sadrži tuđe podatke. Dobra metodologija odlika je dobroga i savjesnoga istraživača i pisca znanstvenih i stručnih radova. Jedina je razlika što se u fusnotama piše broj stranice s koje se citira. ideja i dr.. Zato se u popisu literature za članke navodi od koje do koje stranice se nalaze u dotičnoj ediciji.131 4. a bibliografske se jedinice u popisu literature slažu abecednim redom i tako dobivaju broj prema mjestu koje zauzimaju u tome redu. a toga nema u popisu literature.  Ovdje valja reći i to da su elementi i redoslijed pisanja tih elemenata identični u pozivnim bilješkama i u popisu korištene literature (literaturi. Naime.2. 81 . ali kada se već za njega odluči. spoznaje ili ključne riječi stavlja se u uglate zagrade broj koji označava redni broj bibliografske jedinice. onda je dužan dosljedno ga i provoditi. Europski (pod)sustav pozivnih bilježaka u tekstu U ovom se načinu citat direktno povezuje s bibliografskom jedinicom u popisu literature. 496. p. Za bitne citate u tekstu se može napisati osim broja još i prezime autora i godina izdanja. Dosljednost je bitan zahtjev metodologije! Pri pisanju bilježaka autor stalno treba voditi računa da se čitatelja mora precizno i nedvosmisleno uputiti na bibliografski izvor iz kojega je preuzeta tuđa spoznaja. bibliografiji).1.Važno je znati: Treba napomenuti da način pisanja pozivnih bilježaka u znatnoj mjeri varira od autora do autora i od tiskare do tiskare.

: (Jaspers. bez obzira na vrstu bibliografske jedinice (knjiga. Vlatko: Kako sastaviti. dopunjeno izdanje. može ih se spomenuti u tekstu.2. 4. Primjer: «Dva su bitna pravila citiranja. Tada se svaka 82 . 1951. svaki citat treba provjeriti prema originalu prije nego li se rukopis pošalje tu tisak. Medicinska knjiga. U ovom se načinu citiranja citat direktno povezuje s popisom literature! Naime. osobito u tranzicijskim zemljama. godina objavljivanja citiranog djela.na bibliografsku jedinicu dobro je staviti i broj stranice. na kraju rečenice koja sadrži tuđe spoznaje ili ključne riječi napiše se u maloj zagradi samo: prezime autora (bez imena ili inicijala). U drugom se slučaju popis literature formira kronološkim redom istodobno s pisanjem pozivnih bilježaka. Američki ili harvardski sustav pozivnih bilježaka Unatoč znatnim manjkavostima. članke koji su u tisku. U prvom se slučaju prije pisanja znanstvenoga djela mora u konačnom obliku pripremiti popis literature koja je razvrstana po vrstama bibliografskih izvora (knjige. Ako ih je ipak prijeko potrebno navesti. Drugo. članci. 1998. sažetke. 77). Npr. četvrto. Bit je američkoga sustava citiranja i pisanja pozivnih bilježaka u tome što on pretpostavlja popis korištene literature koji se pak može oblikovati na dva načina. citirati treba samo objavljene podatke. studije…). ovaj se sustav danas sve više rabi i u Europi. Neobjavljene podatke. Ovdje posebno treba voditi računa o slučajevima kad se koriste dvije ili više bibliografske jedinice od istoga autora koje su objavljene iste godine. te broj stranice (ili stranica) s koje se preuzima tuđi tekst. objaviti i ocijeniti znanstveno djelo. u zagradi ili u bilješci ispod teksta. Najčešće su pogreške i najviše ih je baš u Popisu citirane literature!» [5:50] Literatura: [5] SILOBRČIĆ. propis). teze ili sekundarne informacije treba izbjegavati. Zagreb. Ovaj način postaje sve uvrježeniji. Prvo. članak.4.

497. 83 . 36). Ali zato nedostataka ima napretek: od nepraktičnosti za brzu provjeru izvora citata. Primjer: ZELENIKA.bibliografska jedinica označi s početnim malim slovom abecede: (Zelenika. američki sustav citiranja i pisanja pozivnih bilježaka ima zapravo samo jednu prednost. Ratko (2000): Metodika i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela. U odnosu na europski. sq. U popisu literature redoslijed elemenata nešto je drugačiji negoli u europskome načinu. do opterećivanja samoga teksta nepotrebnim ili manje važnim elementima (onoga što inače ide u fusnotu)..132 132 Cf. godina izdanja dolazi odmah nakon prezimena i imena autora u malim zagradama. a ta je u uštedi prostora. pp. ibid. Ekonomski fakultet u Rijeci. Rijeka. četvrto izdanje. 1995-a. Naime.

– bilješka str. – bez broja b. – correxit = ispravio etc. – volumen = svezak vid. – post scriptum = naknadno napisano. dj. g. – stupac izd. – locus = mjesto cap. – izdanje isti – isti autor isto – isto djelo par. prevedeno 84 .c. dj. – svezak knj. – paragraf r.4.d. – preveo. cit.) – bez godine prev. – apud = kod ca (cca) – circa = oko corr. god. – mjesto b) latinske: cf.c. (cfr. – knjiga tom – tom god. (nav.l. – videtur = treba vidjeti num.) – confer = usporedi op. – pagina = strana vol. – numerus = broj loc. – allegatio = dodatak alt.) – loco citato = nav. p. – godina v. djelo idem – isti (autor) ib.5. (l. – redak b. – articulus = član all. – sine loco = bez mjesta art. – sine anno = bez godine s. pogl. (ibid.B. – id est = to jest N. – vidi br. cit.S. – et cetera = i tako dalje i. (o.) – isto (na istom mjestu) s. – usporedi n. – strana sv.) – navedeno djelo bilj. – caput = poglavlje loc. br. – nota bene = pripazi N. – broj mj.e. – navedeno (citirano) st.) – opus citatum = nav. – drugo ap. – poglavlje nav. Kratice u bilješkama Najčešće kratice u bilješkama su sljedeće: a) hrvatske: usp.N. (b. – nomen nescio = ne znam imena P.a.

a njihovo se značenje utvrđuje definicijama. «golemo». «prema mojim istraživanjima…». Sve te riječi označavaju vrlo relativne pojmove pa ih stoga u znanstvenim radovima ne bi trebalo rabiti. Ako je moguće. «malo». Važno je na ovom mjestu podsjetiti da znanstvenici i književnici rabe jezični fond od oko 10. «jako». Značenje tih riječi trebalo bi kvantificirati. Stoga u znanstvenim radovima treba rabiti već standardizirano nazivlje koje je općenito prihvaćeno na svjetskoj i nacionalnoj razini. • Trebalo bi izbjegavati riječi s krajnje neodređenim značenjem. «istraživanja su pokazala…».4. Ni to nije najsretnije rješenje jer se postavlja pitanje zašto bi netko za sebe rekao «mi». «svi su suglasni». «bezbroj puta». «često». kao npr. a niti znanstvenoga izražavanja upotrebljavati zamjenicu «ja».6. «prema našim rezultatima…».000 riječi. • Treba izbjegavati uporabu izraza kao što su: «opće je poznato». kao što su: «slabo». odnosno u trećem licu.000 riječi i termina. U znanosti termini imaju veću točnost i postojanost značenja u odnosu na riječi koje se upotrebljavaju u narodnom jeziku. Jezično-stilska obilježja znanstvenoga rada Svaka znanost i struka ima svoj jezik koji se svojom specifičnom terminologijom razlikuje od drugih. pa je stoga potrebno na njih i posebno ukazati. To često iritira čitatelja ili slušatelja i izaziva odbojnost prema piscu ili govorniku. u znanstvenom bi radu trebalo pisati bezlično. dok se svakodnevno rabi samo oko 2. «mi smatramo…». kao npr. primjerice: «ja sam to istražio…». «smatra se…» i sl. «mnogo». «svatko to zna». «stotinu slučajeva». U znanstvenim. U znanstvenoistraživačkom 85 . «rijetko». magistarskim pa i doktorskim radovima uočavaju se određene jezične pogrješke koje se gotovo redovito ponavljaju. Nije u duhu hrvatskoga jezika. a posebice u seminarskim. pišu «mi». stručnim i drugim pisanim djelima. Mnogi autori da bi izbjegli uporabu zamjenice «ja». «ja mislim…» i sl. • Treba izbjegavati uporabu prvoga lica jednine i množine. «ja smatram…». «kao što je poznato» i sl. Autori često pišu. «kolosalno» i sl.

ZELENIKA. dužan je objasniti kako je to učinio. dijelovi moraju biti interakcijski povezani: manje podcjeline čine već cjeline (i obrnuto). • U recenzijama. «ovdje nije nešto u redu». sq. 528. gdje god je to moguće. • Strane riječi valja. • Treba izbjegavati neologizme. R. 86 . «ovo mi zvuči dobro». rečenice. mjeseci. treba prikazati objektivno i realno. cit.: devet.: op. • Pri pisanju brojeva u numeričkom i tekstualnom obliku. «još ćemo se vratiti na ovo pitanje». • Treba izbjegavati uporabu formulacija kao što su npr. treba primjenjivati iskustveno načelo: brojevi do 10 pišu se slovima..133 133 Cf.radu aksiomi su činjenice koje se prihvaćaju i upotrebljavaju. ali ne znači da su i aksiomi činjenice koje su apsolutno poznate. a misaono su povezane i čine neko djelo homogenom cjelinom. • Intelektualna skromnost nalaže da treba izbjegavati davati preveliko značenje vlastitim rezultatima istraživanja. Od tih načela izuzimaju se brojevi dana. posebno kada se o nekom djelu iznose verbalne ocjene pred javnim skupom. pa čak i one najvažnije. Svaki znanstvenik treba težiti stvaranju znanstvenoga i stručnog nazivlja u nacionalnom jeziku. godina te sati. Kada se u jednoj rečenici piše kombinacija brojeva do 10 i više od 10. zamjenjivati riječima iz vlastitoga jezika. pp. Jer riječi. rezultate znanstvenoga istraživanja i zaključke.: 7 i 17). «ponavljam» i sl. odlomci. Vlastite spoznaje. stručnim i kritičkim prikazima nedopušteno je rabiti formulacije kao što su: «ne sviđa mi se».: «već smo unaprijed rekli». «dalje će se pokazati». a više od 10 brojevima (npr. što se sve piše brojevima. Kada se ustanovi da su oni sastavni dio međunarodnoga znanstvenog rječnika. dati etimologiju i definiciju novoga termina. odnosno kovanice koje još nisu prihvaćene u znanosti i u svakodnevnom govoru. odnosno termin. ali zato 19). Kada istraživač sam stvori neku novu riječ. bez preuveličavanja. Na taj se način potvrđuje identitet jednoga naroda. treba svakako navesti njihovo podrijetlo. onda sve treba pisati samo numeričkim brojkama (npr.

87 . škole itd. I znanstvenik mora dobro poznavati te norme i nije suvišno da pri pisanju pri ruci stalno ima pravopis..: op. umjesto «postigli smo poboljšanje postupka» . na radiju ili televiziji) ili pisati (npr.. županije. Često ćemo čuti da je netko nekoga pozdravio ispred općine. ponajprije). prisustvo (prisutnost. treba umjesto glagolskih imenica rabiti glagole. 23. učešće (udio. da li (umjesto je li). leksičkim i govornim. saučešće (sućut). Osnovno je. sudjelovanje). bjekstvo (umjesto bijeg). Neki govore o našoj ili bilo kojoj drugoj vojsci da je dobro obučena. ishrana (umjesto prehrana). u novinama i časopisima) kako tko hoće. Parola: «Nije važno kako govoriš i pišeš. škole. Tako umjesto fraze «obavili smo istraživanje» treba pisati «istražili smo». pravilo da znanstveno djelo treba pisati književnim jezikom. rusizmi i ostali –izmi još uvijek su vrlo česti kako u svakodnevnom tako i u medijskom.6. račvast (rašljast) itd. važno je da se razumijemo». p.«poboljšali smo postupak» itd. 4. Neki jezični savjeti Srbizmi. To je istina ako se misli na odjeću koju nose njezini pripadnici. V. sprovod. cit. niknula je kod ljudi koji ne poznaju jezik i koji žele taj nedostatak opravdati. SILOBRČIĆ. nazočnost).1. u prvom redu.134 Uvjet za kvalitetno pisanje znanstvenih i stručnih djela svakako je dobro poznavanje vlastitoga jezika i njegova pravopisa. takmičenje (natjecanje). međutim. turcizmi. prvenstveno (poglavito.• Gdje god je to moguće. Pravopisna su rješenja stvar dogovora. Književni je pak jezik normiran i ne može se govoriti (npr. pogreb). onda je vojska 134 Cf. izuzetno (iznimno). a trebao je pozdraviti u ime općine. Tako se u tiskovinama može naći obilje riječi kao što su primjerice: sahrana (umjesto ukop. fakulteta itd. sačekati (pričekati. počekati). odstojanje (razmak. izvinjenje (isprika). Time se štivo skraćuje i postaje jednoznačnije i «snažnije». književnom i znanstvenom rječniku. a posebnim znanstvenim stilom. konvencije. ali ako se radi o njihovoj osposobljenosti. gramatičkim. Književno je ono što odgovara normama. učestvovati (sudjelovati). udaljenost).

Ksenija – DUŠAK. To je usmena riječ u svakodnevnom razgovoru. 3) Izbjegavaj pasiv kao kugu (npr. Pisanje zahtjeva veliku vježbu. S. Pisanje je vještina koja iziskuje jednostavnu a istodobno vrlo rijetku sposobnost. 88 . Wilson iznosi ova četiri pravila dobroga pisanja: 1) Nikad ne upotrebljavaj veliku riječ ako ti je mala dovoljna. jasno i točno.2. On se upotrebljava u znanstvenoistraživačkom radu i razlikuje se od drugih vrsta stilova.-245. živosti. a ta je sposobnost razaznavanja značenja riječi. u poslu i u odmoru. Varaždin. TV i radijski voditelji često se zahvaljuju svojim gostima. zahvaliti se na ponudi = ne prihvatiti ponudu). Metodologija i metodika. originalan. a zahvaliti znači iskazati zahvalu. U njemu se najjače očituju logična obilježja onoga što se izlaže. 2) Znanstveni stil. strog. kao i uporaba znanstvenih naziva kojima se precizno izražavaju određeni pojmovi. Vesna: Temelji znanstvenoistraživačkog rad. R. 242. uvježbana. Postoje različiti stilovi književnoga jezika: 1) Razgovorni stil.).. jednostavan. precizan. nema cinizma i ironije. pasiv: U odsudnoj utakmici naši su pobijeđeni. ali i uravnoteženosti i logičnosti. umjesto da im zahvale na njihovu odzivu. U znanstvenom stilu nema intimnosti. Znanstvenik piše dobro i lijepo ako piše logično. odbiti nešto (npr. pokreta. individualnosti. Stil je u pravilu bez obrata. Miroslav – DUMIČIĆ. izučena. mašte. Stil pisanja Svaki znanstvenik mora imati izgrađen stil pisanja. ŽUGAJ. Stil kao vještina uporabe i rasporeda riječi treba biti: neusiljen. p. 2) Nikad ne upotrebljavaj dvije riječi ako je jedna dovoljna. Tipičan je oblik toga stila dijalog.6. U prvom su planu elementi intelektualnoga jezika.dobro obrazovana. istrenirana ili poučena. pun kolora. On je više škrt negoli složen jer se sugovornici mogu razumjeti i aluzijama i gestama i mimikom. suh i namijenjen specijalistima. Jer zahvaliti se u hrvatskom jeziku znači ne prihvatiti.135 4. osjećajnosti. Najvažnija obilježja 135 Cf. 1999. Fakultet organizacije i informatike. reći komu hvala. harmonije. jasan. Aktiv: Naši su izgubili odsudnu utakmicu.

odmjerenost. cit. 136 137 Cf. strastven). «Koherentnost u pisanim djelima pretpostavlja nužnu povezanost u rečenicama. koherentnost. Raznolikost znanstvenoga izraza postiže se izmjenom strukture rečenice (primjerice.znanstvenoga stila jesu: jasnoća. Tromost jezika je najčešće posljedica nagomilavanja istih početaka i svršetaka. istih padeža. Naprotiv. prirodan i odmjeren. hiperkritičan (koji pretjerano kritizira).. R. emfatičan (napuhan). Rečenica je koherentna samo onda ako je odnos između pojedinih dijelova i riječi u njoj logičan. jednostavnost. Zbog toga autor pri pisanju uvijek mora imati na umu da ne piše za sebe nego za druge. 89 . dužinom rečenica (kombiniranjem kraćih i dužih rečenica) i poretkom riječi u rečenici. istih glagola i većega broja istih imenica. kombiniranjem jednostavnih i složenih rečenica). dijaboličan (koji sve negira). skeptičan (koji u sve sumnja). Ništa manje nije važna ni zvučna karakteristika jezika. 532. polemičan (koji povodom svega i svačega počinje polemiku). pp. Na taj se način izbjegava tromost jezika i postiže živost izlaganja koje ne zamara čitatelja. sq. ZELENIKA.: op. raznolikost i formuliranje pasusa.136 Znanstvenik mora voditi računa o ekonomičnosti i konciznosti izraza. ironičan (koji sve ismijava). Bit takve rečenice čitatelj u pravilu shvaća vrlo brzo i bez većih napora. tako da je ne mora čitati više puta. Pri pisanju znanstvenih i stručnih djela jezik ne smije biti: patetičan (zanesen. Ibid. 531. kao što je književno-umjetnički stil. prirodnost. panegiričan (onaj koji sve hvali). pretenciozan (koji je umišljen).. bombastičan (kićen). Jasnoća je najvažnije obilježje znanstvenoga jezika. jezik i stil u znanstvenoistraživačkom radu treba biti jednostavan. To znači da treba izbjegavati šuplji verbalizam. Svoja znanje mora priopćiti tako da ga razumiju i oni koji o tom predmetu znaju vrlo malo ili gotovo ništa.»137 Pri pisanju znanstvenih i stručnih radova svakako treba izbjegavati monotoniju jezika kombinirajući u odgovarajućoj mjeri i druge stilove pisanja. konciznost. jer je svaka suvišna rečenica neracionalna i oduzima dragocjeno vrijeme i autoru i čitatelju. p.

Stoga treba izbjegavati digresije (odstupanje od teme). odnosno isto onoliko koliko se uvlači i prvi redak svakog pasusa. 535. p. doktorskih disertacija. Najčešća veza među njima jest posljednja rečenica prethodnoga ili početna rečenica novoga odlomka. Sarajevo. 1980. koji se mogu primjereno grafički i tehnički urediti. Oni trebaju sadržavati samo ono što objašnjava osnovnu misao i što je s njom u vezi. stavak. izdanje. te sva nabrajanja po vertikali. a ostali se redci pišu normalno u bloku: ______________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ______________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ U modernim znanstvenim i stručnim djelima vrijedi pravilo da se svi naslovi i podnaslovi s decimalnim sustavom. 140 ZELENIKA. Tehnički.: op. Cf. Kao što se rečenice povezuju u pasuse. 112. studija. magistarskih znanstvenih i stručnih radova. tako se i oni međusobno povezuju. Midhat: Kako nastaje naučno djelo. alineja. ŠAMIĆ. Na jednoj stranici teksta ne bi trebalo biti više od tri do pet pasusa. blok-pismu. Svjetlost. također uvlače udesno za pet do deset slovnih mjesta.Formiranje pasusa (odlomaka138) također je važan element pri pisanju znanstvenoga i stručnog rada. Time se postiže preglednost i sustavnost pisanih tekstova. a povezuju se veznim rečenicama. a istodobno predstavlja dio veće cjeline (poddijela. dijela). leksikona…140 Američki način pismenoga oblikovanja pasusa sastoji se u tome da se pasusi pišu u tzv.139 Pasusi ne smiju biti ni suviše dugi ni suviše kratki. Europski se način sastoji u tome da se prvi njegov redak uvuče udesno za jedan tabularni razmak. V. odnosno bez uvlačenja prvoga njihova retka: 138 Paragraf. Uvođenje u tehniku naučnoistraživačkog rada. enciklopedija. pasusi se mogu oblikovati na dva načina: na europski i američki način. Pasus je misaona jedinca koja se sastoji od više rečenica povezanih tako da čine koherentnu cjelinu. članaka. udžbenika.. Odlomak povezuje rečenice oko jedne određene misli pa se on odvaja od drugoga odlomka koji obuhvaća srodnu misao. cit.. Taj bi sustav trebalo preferirati pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. 139 90 . p. R.

zakonskim tekstovima. Ponekad se publicističkim stilom pišu predavanja. odlukama. provincijalizma i sl.____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ 3) Administrativni stil. novine. Karakterističan je (jednako kao i znanstveni) po pretežnoj uporabi imenica i glagola. 5) Publicistički stil. logičnost. književno-umjetničkog i publicističkoga stila.. 6) Znanstveno-popularni stil. radi formiranja javnoga mnijenja. Rabe ga pisci znanstveno-popularnih djela u kojima se ne obraćaju samo znanstvenicima nego i široj čitalačkoj publici kako bi ih na pristupačan način upoznali s važnijim rezultatima svojih istraživanja. koji su najčešće izvan gramatičkih pravila. jasnoća. Njegove su odlike jednostavnost. udžbenici. zapisnicima. jasnoća. više osjećaji nego razum. 4) Književno-umjetnički stil. elaboratima. Ovaj se stil služi svim sredstvima. pri čemu se mogu rabiti i stilska sredstva kojima se izaziva pozornost i bude emocije. a relativno oskudijeva pridjevima. Ovaj stil podrazumijeva i poslovni stil koji se rabi u uredskom poslovanju. On u odgovarajućoj kombinaciji spaja elemente znanstvenoga. radio. Njegovo je obilježje kratkoća. Ovaj se stil bitno razlikuje od znanstvenog i administrativnog jer u njemu više dolazi do izražaja mašta nego intelekt. Administrativni stil susrećemo u: raznim službenim dopisima. U takvim djelima pisac nastoji svoje izlaganje učiniti 91 . priručnici. On je blizak znanstvenom stilu jer se pojave i predmeti opisuju konkretno. zamolbama. To je svojevrsna uporaba jezika u sredstvima javnoga informiranja (npr. televizija). a što ovisi o vrsti novinarskoga članka. svim oblicima i svim mogućnostima jezičnoga izraza. ugovorima. a njima se piše i tumači zakonodavstvo. On njeguje sve norme književnoga jezika iako se često rabe i izrazi dijalektizma. često polemička oštrina. članci. tužbama. On spaja mnoge elemente znanstvenoga i književnoumjetničkoga stila. izvješćima. Poslovni stil poznat je po svojim ustaljenim frazama. Oblikuje se kratkim i jasnim rečenicama da bi se što određenije i točnije objasnile odgovarajuće odredbe i rješenja.

141 141 Cf. 92 ..-531. književnim izrazima. Djela pisana ovim stilom imaju brojne čitatelje jer u sebi sadrže intelektualne i estetske elemente izražavanja. tumačenjima ili narodnim. pp.živahnim. pa stručnu terminologiju zamjenjuje opisima. ibid. 528.

obnovljeno i dopunjeno izdanje. Bonifac: Sabrana djela. Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove. Stanko: Uvod u znanstveni rad (skripta). SILOBRČIĆ. Branko: Povijest filozofije. Zagreb. 93 . LivnoSarajevo. 1984. II. 2000. Predavanja iz filozofije. Medicinska knjiga. Medicinska naklada. Split. Zagreb. Pro leksis – Večernji list. dopunjeno izdanje. objaviti i ocijeniti znanstveno djelo. EPH i Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 1994. Zagreb. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga. Nakladni zavod Matice hrvatske. izdanje. KALIN. 1997. New York.: The Craft of Scientific Writing. M. XVIII. Anto: Rječnik filozofskih pojmova. Zagreb. Zagreb. Jugoslavenski leksikografski zavod Zagreb. MARUŠIĆ.. s odabranim tekstovima filozofa. 1993. 1968. Zagreb. 1994. Zagreb. I.LITERATURA - ALLEY. Zagreb.. BOŠNJAK. Jasna: Metodika znanstvenog rada. Školska knjiga. Uvod u filozofiju. Zagreb. Zagreb. prerađeno izdanje. 2004. 1978. Novi libar. Školska knjiga. MIŠIĆ. Springer. 3. KNIEWALD. 4. Nakladni zavod Matice hrvatske. Hrvatski enciklopedijski rječnik. Enciklopedija Leksikografskog zavoda. Matko: Uvod u znanstveni rad. Verbum. (grupa autora u redakciji Vladimira Filipovića). Multigraf. Berlin. ANZENBACHER. Heidelberg. Arno: Filozofija. Vlatko: Kako sastaviti. sv. četvrto. Boris: Povijest filozofije. knjiga. 1993. Hrvatski obiteljski leksikon. VI. Zagreb. 2005. KOS. 1996. 2005. BADROV. 2002. Filozofijski rječnik. sv. 1998. II.

Sarajevo. Informator. Miroslav: Uvođenje u znanstveni rad: u području društvenih znanosti. ŽUGAJ. Fakultet organizacije i informatike. izdanje. Ekonomski fakultet u Rijeci.- ŠAMIĆ. Ratko: Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela. Uvođenje u tehniku naučnoistraživačkog rada. Vesna: Temelji znanstvenoistraživačkog rad. Rijeka. Miroslav – DUMIČIĆ. 94 . 2000. Svjetlost. Varaždin. 1980. Ksenija – DUŠAK. Zagreb. 1990. V. ZELENIKA. Metodologija i metodika. Midhat: Kako nastaje naučno djelo. 1999. VUJIĆ.

BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO 4. 174/04) Nacionalno vijeće za znanost donosi PRAVILNIK O ZNANSTVENIM I UMJETNIČKIM PODRUČJIMA. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«. POLJA I GRANE Znanstvena područja Članak 2. te polja i grane unutar umjetničkog područja za sve vrste umjetnosti s pripadajućim klasifikacijskim oznakama II. znanstvena područja. ZNANSTVENA PODRUČJA. TEHNIČKE ZNANOSTI 3. stavka 5. Znanstvena područja su: 1. 95 . 105/04. broj 123/03. umjetničko područje. interdisciplinarno znanstveno područje 3. DRUŠTVENE ZNANOSTI 6.PRILOG 1. PRIRODNE ZNANOSTI 2. NACIONALNO VIJEĆE ZA ZNANOST Na temelju članka 115. HUMANISTIČKE ZNANOSTI. 198/03. te znanstvena polja i znanstvene grane unutar znanstvenih područja s pripadajućim klasifikacijskim oznakama 2. POLJIMA I GRANAMA I. Ovim pravilnikom utvrđuju se: 1. BIOTEHNIČKE ZNANOSTI 5. OPĆE ODREDBE Članak 1.

08. Znanstvena polja unutar znanstvenih područja s pripadajućim klasifikacijskim oznakama su: 5.08.01.03. Sigurnosne i obrambene znanosti 6.10. Arheologija 6.01.02. Etnologija i antropologija Znanstvene grane Članak 4. Ekonomija 5. Povijest umjetnosti 6. Znanost o umjetnosti 6.06. PODRUČJE HUMANISTIČKIH ZNANOSTI Polja: 6. Prije brojčane oznake znanstvene grane piše se brojčana oznaka znanstvenog polja.07.07.05. Informacijske znanosti 5. PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI Polja: 5. Socijalna geografija i demografija 5. Politologija 5. Pravo 5. PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI 96 . Povijest 6.02. Filozofija 6. Filologija 6.09. 5. Socijalna djelatnost 5. Odgojne znanosti 5.04. Psihologija 5.06.03.05.Znanstvena polja Članak 3. Sociologija 5.04. Unutar pojedinih znanstvenih područja i polja utvrđuju se znanstvene grane. Teologija 6.

05.05. Sociologija Grane: 5.05 socijalna psihologija 5.04.04.06. Psihologija Grane: 5.02 klinička psihologija 5.06.06.01 posebne sociologije 5.02 informacijski sustavi i informatologija 5.06 sustavna psihologija Polje 5.03 knjižničarstvo 5. Odgojne znanosti Grane: 5. urbane i regionalne studije Polje 5.07.04 ruralne.07.06.04.08 javni mediji Polje 5.06.01 biološka i fiziološka psihologija 5.01 arhivistika i dokumentalistika 5.01 andragogija 5.02 sociologija znanja 5.04.04 razvojna psihologija 5. Informacijske znanosti Grane: 5.07 novinarstvo 5.05.04.05 leksikografija i enciklopedistika 5.Polje 5.03 teorijska i sustavna sociologija 5.06.06 muzeologija 5.02 defektologija 97 .04.07.04.04 komunikologija 5.06.05.05.04.04.03 posebne psihologije 5.

03 didaktika 5.04 romanistika 6.09 ugrofinistika 6.01.02 ontologija 6.03.01.02 kroatistika 6.03.07.01.03.05 logopedija 5.04 kineziologija 5.03.10 orijentalne i ostale filologije 6.03.03.03.12 opće jezikoslovlje (lingvistika) 98 .03.07.07 indologija 6.03.03.10.06 opća pedagogija 5.07. PODRUČJE HUMANISTIČKIH ZNANOSTI Polje: 6.01.03.07.05 germanistika 6.01.01.01.01 klasična filologija 6.01 logika 6.04 estetika 6.03 slavistika 6. Filologija Grane: 6.5.08 turkologija 6.03 spoznajna teorija 6.06 povijest filozofije Polje 6.03.11 fonetika 6.06 anglistika 6.03.07 sustavna pedagogija Polje: 5.07.05 etika 6. Sigurnosne i obrambene znanosti 6. Filozofija Grane: 6.

6.03.13 poredbeno jezikoslovlje 6.03.14 teorija i povijest književnosti 6.03.15 poredbena književnost Polje 6.04. Povijest Grane: 6.04.01 opća povijest 6.04.02 nacionalna povijest 6.04.03 pomoćne povijesne znanosti Polje 6.05. Povijest umjetnosti Grane: 6.05.01 povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija 6.05.02 zaštita umjetničke baštine Polje 6.06. Znanost o umjetnosti Grane: 6.06.01 muzikologija i etnomuzikologija 6.06.02 teorija likovnih umjetnosti 6.06.03 teatrologija 6.06.04 filmologija Polje 6.07. Arheologija Grane: 6.07.01 prapovijesna arheologija 6.07.02 antička arheologija 6.07.03 srednjovjekovna arheologija Polje 6.08. Etnologija i antropologija Grane: 6.08.01 antropologija

99

6.08.02 etnologija 6.08.03 folkloristika III. INTERDISCIPLINARNO ZNANSTVENO PODRUČJE Članak 5. Vodeći računa o stalnom razvoju i policentričnom sustavu znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, uspostavljanjem interdisciplinarnoga znanstvenog područja omogućava se suradnja znanstvenika i znanstvenih organizacija iz više različitih znanstvenih područja, polja i grana u ostvarivanju većeg broja problemski povezanih znanstvenih projekata. Sukladno stavku 1. ovoga članka, ovo područje moguće je utvrditi samo načelno, kao znanstveno područje različitih znanstvenih područja i polja. Znanstvena polja unutar interdisciplinarnog područja utvrđuju se u svakomu pojedinom predmetu (kao npr.: znanost o sustavima i kibernetika, kognitivne znanosti, Life Sciences, Behavioural Sciences i sl.). Znanstvena polja unutar interdisciplinarnog područja uspostavljaju se temeljem obrazloženog zahtjeva. Odluku o utvrđivanju polja donosi Nacionalno vijeće za znanost. V. ZAVRŠNE ODREDBE Članak 8. Danom stupanja na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o utvrđivanju znanstvenih područja (»Narodne novine« br. 29/97, 135/97, 8/00 i 30/00). Članak 9. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

100

(Objavljeno: «Narodne novine», br. 76 od 23. lipnja 2005.)

NACIONALNO VIJEĆE ZA ZNANOST
Na temelju članka 19. stavka 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04) Nacionalno vijeće za znanost na 5. sjednici održanoj 1. ožujka 2005. godine donijelo je PRAVILNIK O USTROJU I NAČINU RADA PODRUČNIH VIJEĆA I MATIČNIH ODBORA Članak 1. Ovim Pravilnikom propisuju se: – ustroj, način rada i broj područnih vijeća, broj članova područnih vijeća, te vrijeme na koje se biraju članovi i predsjednik, – ustroj, način rada i broj matičnih odbora, broj članova matičnih odbora, te vrijeme na koje se biraju članovi i predsjednik. Područna vijeća Članak 2. Područna vijeća razmatraju pitanja iz nadležnosti Nacionalnog vijeća za znanost (u daljnjem tekstu: Nacionalno vijeće) za pojedina znanstvena područja i umjetničko područje, i to: – pitanja od važnosti za određeno područje, o čemu Nacionalnom vijeću za znanost predlažu mjere za njegovo unaprjeđenje, – pobliže utvrđuju prijedloge uvjeta za stjecanje znanstvenih zvanja za određeno područje i upućuju ih Nacionalnom vijeću, – provode postupak izbora u znanstveno zvanje za određeno područje prema članku 33. stavak 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju,

101

u postupak izbora se sukladno članku 33. Za obavljanje poslova propisanih člankom 2.– sudjeluju u provođenju postupka ocjene prijedloga znanstvenih projekata i kolaborativnih znanstvenih programa. te daju ministru prijedlog. – na zahtjev Nacionalnog vijeća predlažu recenzente u postupku vrednovanja znanstvenih organizacija. Pojedino područno vijeće broji 9 do 11 članova. 123/03. sveučilišnih studijskih programa. 105/04. 102 . te daju ministru znanosti. Članak 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«. br. Ukoliko niti jedno područno vijeće ne može donijeti konačnu odluku. ovoga Pravilnika Nacionalno vijeće imenuje na četiri godine predsjednike i članove sljedećih znanstvenih vijeća i umjetničkog vijeća: Područje prirodnih znanosti Područje tehničkih znanosti Područje biomedicine i zdravstva Područje biotehničkih znanosti Područje društvenih znanosti Područje humanističkih znanosti Umjetničko područje. 174/04) (u daljnjem tekstu: Zakon) uključuje Nacionalno vijeće. – surađuju s Povjerenstvom za izdavačku djelatnost pri ocjenjivanju znanstvenih časopisa. 198/03. Članak 4. obrazovanja i športa (u daljnjem tekstu: ministar) prijedlog. – ocjenjuju periodična i završna izvješća o radu na znanstvenim projektima. i imaju uvid u programe sveučilišnih studija i daju o njima mišljenje. stavak 4. – na zahtjev Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje predlažu recenzente u postupku vrednovanja sveučilišta i njihovih sastavnica.

Poziv na sjednicu s prijedlogom dnevnog reda i potrebnom dokumentacijom dostavlja se svim članovima područnog vijeća najmanje osam dana prije održavanja sjednice. Predsjednik utvrđuje tekst odluke i zaključuje kako je obavljeno glasovanje o pojedinom prijedlogu. Matični odbori Članak 8. Izuzetno glasovanje može biti tajno o čemu odluku donose članovi područnog vijeća na način propisan stavkom 1. već za prijedloge interdisciplinarnih projekata i programa Nacionalno vijeće osniva stručna povjerenstva.Za interdisciplinarno znanstveno područje ne imenuje se područno vijeće. predsjednika zamjenjuje zamjenik predsjednika. Članak 5. Glasovanje o pojedinim točkama obavlja se javno. U slučaju spriječenosti. ovoga članka. Članak 6. Sjednice područnog vijeća sazivaju se pisanim pozivom. Sjednica područnog vijeća može se održati ukoliko je sjednici nazočno najmanje 2/3 članova. 103 . »suzdržan« ili »protiv« prijedloga. Predsjednik područnog vijeća rukovodi pripremama sjednica te radom na sjednicama. dizanjem ruke »za«. Članak 7. Područno vijeće radi na sjednicama. Matični odbor sudjeluje u postupku izbora te donosi konačnu odluku o izboru u znanstveno zvanje.

ovoga Pravilnika ustrojavaju se sljedeći matični odbori: Područje prirodnih znanosti – polje biologije. metalurgije. drvne tehnologije. – polje geoznanosti. u postupak izbora se sukladno članku 33. kliničkih medicinskih znanosti. stavak 4. – polje fizike. tekstilne tehnologije i grafičke tehnologije. rudarstva. zrakoplovstva. biotehnologije i prehrambene tehnologije Područje društvenih znanosti – polje ekonomije.Odluka o izboru u znanstveno zvanje temelj je za izbor u znanstveno-nastavno zvanje. Za obavljanje poslova propisanih člankom 8. – polje kemijskog inženjerstva. javnog zdravstva i zdravstvene zaštite. – polje strojarstva. Zakona uključuje odgovarajuće znanstveno ili umjetničko područno vijeće. Područje tehničkih znanosti – polje arhitekture i urbanizma. – polje kemije. nafte i geološkog inženjerstva. Područje biomedicine i zdravstva – polje temeljnih medicinskih znanosti. brodogradnje. stomatologije i farmacije – polje veterinarske medicine Područje biotehničkih znanosti –polje poljoprivrede. tehnologije prometa i transporta. – polje elektrotehnike i računarstva. Ukoliko niti jedan matični odbor ne može donijeti konačnu odluku. 104 . raketne i svemirske tehnike. šumarstva. – polje informacijskih znanosti. Članak 9. geodezije i građevinarstva. – polje matematike.

Članak 10. odnosno člana. etnologije i antropologije Umjetničko područje – polje likovnih umjetnosti. Područje humanističkih znanosti – polje filozofije i teologije – polje filologije. socijalne geografije i demografije. na vrijeme od četiri godine. zamjenike predsjednika i članove matičnih odbora imenuje Nacionalno vijeće. povijesti umjetnosti. – polje psihologije.– polje odgojnih znanosti. glazbene umjetnosti. znanosti o umjetnosti. arheologije. zamjenik predsjednika i član matičnog odbora razriješit će se dužnosti prije isteka vremena na koje je imenovan ako: – sam zatraži razrješenje. – svojim ponašanjem povrijedi ugled dužnosti koju obnaša. socijalne djelatnosti i sigurnosne i obrambene znanosti – polje prava. – polje povijesti. kazališne umjetnosti. Predsjednika. – polje politologije. Predsjednik. filmske i elektroničkih umjetnosti Matični odbori u pravilu imaju 9 do 11 članova. Predsjednike. Članom matičnog odbora može biti znanstveni savjetnik ili redoviti profesor. zamjenika predsjednika i člana prije isteka mandata utvrđuju matični odbori i o tome izvješćuju Nacionalno vijeće. a iznimno viši znanstveni suradnik ili izvanredni profesor. – ne ispunjava dužnosti predsjednika. sociologije. zamjenika predsjednika i članove matičnog odbora razrješuje Nacionalno vijeće. – izgubi sposobnost obavljanja dužnosti. 105 . Postojanje razloga za razrješenje predsjednika.

Članak 12. Rok od 60 dana poštuje se samo u slučaju ako predmeti sadrže cjelokupnu dokumentaciju. Izuzetno glasovanje može biti tajno o čemu odluku donose članovi matičnog odbora na način propisan stavkom 1.Članak 11. Sjednice matičnog odbora sazivaju se pisanim pozivom. Matični odbor radi na sjednicama. Sjednica matičnog odbora može se održati ukoliko je sjednici nazočno najmanje 2/3 članova matičnog odbora. U slučaju spriječenosti. kolovoza i od 20. Predsjednik može pozvati na sjednicu predstavnika stručnog povjerenstva ako ocijeni da je njegova nazočnost potrebna radi razmatranja izvješća. »suzdržan« ili »protiv« prijedloga. Članak 14. dizanjem ruke »za«. Predsjednik matičnog odbora rukovodi pripremama sjednica te radom na sjednicama. te se računa od dana dostave kompletirane dokumentacije. Članak 13. Poziv na sjednicu s prijedlogom dnevnog reda i potrebnom dokumentacijom dostavlja se svim članovima matičnog odbora najmanje osam dana prije održavanja sjednice. Sjednice matičnog odbora održavaju se najmanje jednom u dva mjeseca. Propisani rok iz stavka 1. Matični odbor u roku 60 dana donosi odluku o zahtjevu predlagatelja. Glasovanje o pojedinim točkama obavlja se javno. siječnja. srpnja do 31. ovoga članka. predsjednika zamjenjuje zamjenik predsjednika. 106 . prosinca do 7. Predsjednik utvrđuje tekst odluke i zaključuje kako je obavljeno glasovanje o pojedinom prijedlogu. ovoga članka ne teče u razdoblju od 15.

Član matičnog odbora koji je glasovao protiv donesene odluke može u roku od tri dana od dana održavanja sjednice pismeno obrazložiti razloge zbog kojih je tako glasovao. Obrazloženje se stavlja kao privitak zapisniku sa sjednice. Članak 15. Ovlaštena znanstvena organizacija dužna je dostaviti matičnom odboru: – zahtjev za izbor u znanstveno zvanje, – odluku o imenovanju stručnog povjerenstva, – izvješće stručnog povjerenstva koje treba sadržavati: a) biografske podatke (podaci o datumu i mjestu rođenja, o narodnosti i državljanstvu pristupnika, o stečenoj stručnoj spremi odnosno akademskim stupnjevima, poznavanju stranih jezika, dosadašnjem kretanju u službi, rad u znanstvenim društvima i nagrade za znanstveni rad), b) znanstvenu djelatnost (dosadašnji izbori u znanstvena odnosno istraživačka ili suradnička zvanja, podaci o magistarskom odnosno doktorskom radu, objavljeni znanstveni radovi relevantni za izbor u zvanje, sudjelovanje na znanstvenim projektima domaćim i inozemnim); podatke o mentorstvu pristupnika na poslijediplomskim studijima, te vođenju magistarskih i doktorskih radova; u izvješću treba posebno navesti i pobliže ocijeniti radove temeljem kojih pristupnik ispunjava uvjete koje utvrđuje Nacionalno vijeće za izbor u zvanje, c) popis objavljenih znanstvenih radova i/ili izlistaj objavljenih znanstvenih radova upisanih u Hrvatsku znanstvenu bibliografiju kao standardni ispis, d) po potrebi može matični odbor od predloženika zatražiti radove same, e) zaključak, mišljenje i prijedlog povjerenstva, f) povjerenstvo je dužno utvrditi da li pristupnik ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje. Propisanu dokumentaciju za predloženika znanstvena organizacija matičnom odboru dostavlja u po dva primjerka više od broja članova matičnog odbora, ili prema dogovoru članova matičnog odbora u elektroničkom obliku.

107

Članak 16. Donesena je odluka matičnog odbora konačna i dostavlja se predlagatelju na daljnji postupak. Iznimno, matični odbor može vratiti izvješće stručnom povjerenstvu na dopunu uz obvezni naputak kojim se određuje na koji način i u čemu je stručno povjerenstvo dužno dopuniti izvješće. Članak 17. Matični odbor donosi odluke natpolovičnom većinom glasova svih članova u istom ili višem zvanju. Kada je na dnevnom redu matičnog odbora izbor u odgovarajuće znanstveno zvanje pristupnika koji je član matičnog odbora, tada taj član ne može sudjelovati u raspravi niti može glasovati. Članak 18. O tijeku sjednice matični odbor vodi zapisnik. Predsjednik može odlučiti da se o tijeku sjednice vodi tonski zapis. Članak 19. Odluka donesena na sjednici dostavlja se predlagatelju u roku 15 dana od dana održane sjednice. Članak 20. Za možebitnu koordinaciju rada matičnih odbora predsjednik Nacionalnog vijeća može po potrebi sazvati predsjednike matičnih odbora radi ujednačavanja i usklađivanja načina rada matičnih odbora. Članak 21. Odbor jedanput godišnje izvješćuje Nacionalno vijeće o svom radu. Članak 22.

108

Stručne poslove za područna vijeća i matične odbore obavlja Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Agencija za znanost i obrazovanje. Sredstva za rad područnih vijeća i matičnih odbora osiguravaju se u proračunu Republike Hrvatske. Članak 23. Dokumentacija u svezi s radom područnih vijeća i matičnih odbora od trajne je vrijednosti i čuva se u pismohrani Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa ili Agencije za znanost i obrazovanje. Članak 24. Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u »Narodnim novinama«.

109

stavka 5. DRUŠTVENE ZNANOSTI (1) Za izbor u znanstvena zvanja pristupnici moraju imati objavljene znanstvene radove (a2). srpnja 2005 ) Napomena: Objavljujemo izvod iz Pravilnika. 105/04 i 174/04). (Objavljeno: «Narodne novine» br. te posebno radove objavljene u međunarodno priznatim časopisima i publikacijama (a1) i to u ukupnom broju prema sljedećoj strukturi: Broj objavljenih radova Znanstvena zvanja Znanstveni suradnik Viši suradnik Znanstveni savjetnik 10 25 znanstveni (a1) 3 6 (a1)+(a2) 6 14 110 . broj 123/03. 84. 5.PRILOG 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«. Nacionalno vijeće za znanost donosi PRAVILNIK O UVJETIMA ZA IZBOR U ZNANSTVENA ZVANJA Članak 1. od 11. koji se odnosi na znanstveno područje društvenih i humanističkih znanosti NACIONALNO VIJEĆE ZA ZNANOST Na temelju članka 32. Uvjeti se utvrđuju posebno za svako znanstveno područje kako slijedi.

ABI/INFORM. CAB Abstracts. – šest i više autora: 100/N% (N = broj autora). BIOSIS Previews. Computer and Information Systems Abstracts. ali samo uz potvrdu uredništva časopisa ili publikacije da je recenziran i da je prihvaćen za objavljivanje. SSCI. ako je objavljen u cjelini. – četiri ili pet autora: 50%. c) rad u zborniku sa znanstvenog skupa. b) poglavlje u knjizi. b) ima recenzije od najmanje dva recenzenta upisana u registar znanstvenika ili od recenzenata iz inozemstva koji svojstvo znanstvenika imaju na temelju propisa svoje države. (4) Knjiga se vrednuje kao tri rada u odgovarajućoj kategoriji ako: a) većim dijelom sadržaja monografski obuhvaća znanstveno područje u kojem se vrši izbor pristupnika. Criminal Justice Abstractas. Criminal Justice Periodical Index. AHCI). ASSIA – Applied Social Sciences Index and Abstracts. (3) Znanstvenim radom smatra se: a) članak objavljen u časopisu i kategoriziran kao originalni znanstveni rad. pregledni rad ili prethodno priopćenje. b) časopis ili publikacija zastupljena je u jednoj od baza podataka koju svake godine na prijedlog Područnog vijeća za društvene znanosti potvrđuje Nacionalno vijeće za znanost. (6) Najviše jedan rad prihvaćen za objavljivanje može se priznati kao da je objavljen. (5) Udio doprinosa pojedinih autora u objavljenim znanstvenim radovima računa se na sljedeći način: – do tri autora: 100%. CSA – Cambridge Scientific 111 . Popis bibliografskih baza podataka koje se uzimaju u obzir pri vrednovanju radova iz kategorije (a1) za izbor u znanstvena zvanja iz područja društvenih znanosti su: Current Contents. Caredata Abstracts.(2) Međunarodno priznatim časopisom i publikacijom (a1) smatra se časopis i publikacija s barem jednom od ovih značajki: a) ima međunarodno uredništvo i inozemne recenzente. Web of Science (SCI.

ZNANSTVENI SURADNIK Očekivanje: Doktorat i najmanje dva znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1). Information Science Abstracts. DOIS – Documents in Information Science. Index to Legal Periodicals. Current Law Index. Population Demographics. European Legal Journal Index. četiri rada ukupno (a1 + a2). IBSS – International Bibliography of the Social Sciences. Index to Foreign Legal Periodics. tri rada ukupno (a1 + a2). 112 . Worldwide Political Science Abstract. a može imati dio i u drugim vrijednim domaćim znanstveno-stručnim časopisima (a2). ERIC – Educational Resources Information. PsycLit (Psychological Abstracts). Sociological Abstracts. VIŠI ZNANSTVENI SURADNIK Očekivanje: Knjiga (a3) i najmanje dva znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1). Uvjet: 16 bodova. Geobase. NCJRS – National Criminal Justice Reference Service Abstracts Database. Human Resources Abstracts. Current Legal Theory. Francis. MEDLINE. CSA – Social Services Abstracts. Journal of Economic Literature. PAIS International – Public Affairs Information Services. PsychINFO. Neue Kriminologische Literatur.Abstracts. stranim ili s njima izjednačenim domaćim časopisima (a1). EconLit – American Economic Association’s electronic database. INSPEC. ISI Proceedings. Za zvanja višega znanstvenog suradnika i znanstvenog savjetnika očekuje se i jedna odnosno dvije knjige (a3). International Labour Documentation. HUMANISTIČKE ZNANOSTI Za izbor u znanstveno zvanje pristupnik mora imati objavljene radove u međunarodnim. (ti radovi mogu zamijeniti samo dio radova u ukupnome zbroju). 6. LISA – Library and Information Science Abstract.

gramatika ili kritičko izdanje mogu biti izvorni znanstveni radovi. ali mogu biti i znanstveni). OPĆA NAČELA – ELEMENTI ZA FORMULU VRIJEDNOSTI (ILI ISTOVRIJEDNOSTI) U BODOVIMA Opseg rada (O): 113 . rječnik.Uvjet: (16) + 18 bodova. predlaže se formula po kojoj se može izračunati jesu li mu radovi istovrijedni (ekvivalentni) očekivanima. radovima koji prema općim načelima nose isti broj bodova. a ne izvorni znanstveni rad. Ako pristupnik očito zadovoljava očekivane uvjete. da udžbenik bude pregledni rad. S druge strane. ako pristupnik ne zadovoljava po očekivanu broju radova (npr. do četiri autora 50%. ali ne i po opsegu ili vrsnoći. Očekivani se radovi mogu zamijeniti ekvivalentnim radovima. od pet autora opseg se dijeli brojem autora. stručno povjerenstvo ne mora bodovati radove. tj. ako pristupnik za zvanje znanstvenoga savjetnika nema dvije knjige). Knjige se također trebaju vrednovati po vrsnoći (očekuje se npr. opseg će se pri bodovanju računati ovako: do dva autora 100%. ali češće su pregledni ili stručni radovi. do tri autora 75%. Radovi se navode i ocjenjuju kumulativno (no stečena se prava ne ukidaju) i od posljednjega izbora. radovi u katalogu izložbe ili zborniku mogu biti stručni. pet radova ukupno (a1 + a2). U slučaju da veći broj autora potpisuje rad. na to stručno povjerenstvo mora upozoriti. ZNANSTVENI SAVJETNIK Očekivanje: Knjiga (a3) i najmanje tri znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1). No ako pristupnik zadovoljava po broju radova. Uvjet: (16 + 18) + 20 bodova.

znanost o umjetnosti. – Strani ili međunarodni časopis ili nakladnik.75. 2 boda (jezikoslovlje.9. Za svaki rad (ili podudarnu skupinu radova) vrijedi formula istovrijednosti očekivanima po broju bodova: Nb = O×V×M.800 slovnih mjesta) vrednovat će se kao jedinica opsega ovako: – Matični odbor za filologiju: 1 bod (znanost o književnosti). filologija u užem smislu). – Izvorni znanstveni rad: koeficijent 1. – Matični odbor za filozofiju i teologiju: 1. – za znanstvenoga savjetnika 54 boda.5. preglednih te stručnih radova. arheologiju.5 bodova. – za višega znanstvenog suradnika 34 boda. zastupljen u uglednim bibliografijama ili s recenzijom uglednih stručnjaka (a1): koeficijent 1. Vrsnoća rada (V): – Stručni rad: koeficijent 0. Ukupan zbroj bodova radova pristupnika: – za znanstvenoga suradnika mora iznositi najmanje 16 bodova.Jedan autorski arak teksta (računa se da obuhvaća 16×1. – Matični odbor za povijest. 114 .5. boduju i množe s koeficijentom po mjestu izdavanja (prema skupinama s istim koeficijentom). – Pregledni rad: koeficijent 0. povijest umjetnosti. etnologiju i antropologiju: 1 bod. – Prethodno priopćenje: koeficijent 0. časopis na međunarodnoj razini. Zbrajaju se autorski arci izvornih znanstvenih. s recenzijama uglednih stručnjaka (a2): koeficijent 1. Mjesto objavljivanja (M): – Domaći znanstveni časopis ili nakladnik.

Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine. Asseria. Disputatio philosophica. Arti musices. Filozofska istraživanja. CRIS časopis povijesnoga društva Križevci. Croatica Christiana Periodica. Prilozi Instituta za arheologiju. Radovi Instituta za povijest umjetnosti. Starine. Bašćinski glasi. – Znanstveno otkriće: koeficijent 2.Moguće je još u iznimnim slučajevima razlikovati u kategoriji vrsnoće (V) i ove stupnjeve: – Nova utemeljena teorija: koeficijent 1. Diadora. Folia Onomastica Croatica. International Review of the Aesthetics and Sociology of Music. Crkva u svijetu. Čakavska rič. Opuscula Archaeologica. Bogoslovska smotra. 115 . Napomena: Područno vijeće smatra da se. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia. Filologija. Diacovensia. Croatian Journal of Philosophy. Synthesis Philosophica. Povijesni prilozi. a2: Acta Iadertina. Časopis za suvremenu povijest.5. Jezik. Narodna umjetnost. Historijski zbornik. Arhivski vjesnik. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Suvremena lingvistika. Književna smotra. Studia ethnologica Croatica. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. pri izboru u znanstvena zvanja pristupnicima mogu računati i radovi u publikacijama s drugih znanstvenih područja prema kriterijima nadležnih područnih vijeća i Nacionalnoga vijeća za znanost. Zagreber germanistische Beiträge. Collegium Antropologicum. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji. Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU. Rad HAZU. radi poticanja interdisciplinarnosti. Slovo. Arheološki radovi i rasprave. Popis kategoriziranih domaćih časopisa koji se uzimaju u obzir pri vrednovanju radova za izbor u znanstvena zvanja iz područja humanističkih znanosti: a1: Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Hortus artium medievalium. Dubrovnik Annals. Umjetnost riječi.

Tonovi. siječnja 2006. Obnovljeni život. Do početka primjene uvjeta propisanih ovim pravilnikom primjenjivat će se uvjeti koji su vrijedili do stupanja na snagu ovog pravilnika. Podravina. Numizmatičke vijesti. Histria Antiqua. Histria archaeologica. a uvjeti za izbor u znanstvena zvanja propisani ovim pravilnikom započet će se primjenjivati od 1. godine. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Kaj. Metodički ogledi. Publikacije koje nemaju ISBN oznaku (za monografske publikacije ili zbornike radova) ili ISSN broj (za periodiku) ne uzimaju se u obzir za vrednovanje znanstvenog rada. Scrinia Slavonica. Riječki teološki časopis. 116 . Fluminiensia. Problemi sjevernog Jadrana. Starohrvatska prosvjeta. Gazophylacium. Članak 3. Rijeka. Prolegomena. Peristil. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Članak 2. Hrvatski filmski ljetopis. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva.Ethnologica Dalmatica. Govor. Služba Božja. Latina et Graeca. Ovaj pravilnik stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«. Riječ. Kačić. Strani jezici. Sveta Cecilija. Nova prisutnost. Vjesnik Arheološkoga muzeja u Zagrebu. Etnološka tribina. Osječki zbornik. Jezikoslovlje. Senjski zbornik.

Oblik i način provedbe nastupnog predavanja za znanstveno-nastavno zvanje docenta propisat će Rektorski zbor uz suglasnost Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. i 174/04. sjednici u akademskoj 2004/2005. godine uz suglasnost Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje od 7. 105/04. i 174/04.REKTORSKI ZBOR Na temelju odredbe članka 105. stavka 4. 105/04. rujna 2005. te sukladno članku 5. 123/03. • Pristupnici koji se prvi puta biraju u znanstveno-nastavna zvanja moraju imati potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima. DOCENT II. Rektorski zbor na 9.. Poslovnika Rektorskog zbora. godine. podstavka 1. • Pristupnici koji su u postupku reizbora ili izbora u više zvanje moraju priložiti pozitivno ocijenjene rezultate institucijskog istraživanja kvalitete svog nastavnog rada ili pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete. U znanstveno-nastavno zvanje docenta može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 93.. stavku 2. donosi ODLUKU O NUŽNIM UVJETIMA ZA OCJENU NASTAVNE I STRUČNE DJELATNOSTI U POSTUPKU IZBORAU ZNANSTVENONASTAVNA ZVANJA OPĆI UVJETI I. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/2003. godini održanoj 19.). Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« br. srpnja 2005.) te opće uvjete i sljedeće uvjete: Pristupnik treba ispuniti dva (2) od sljedeća četiri (4) uvjeta: 117 . koju provodi visoko učilište.

pristupnik treba ispuniti tri (3) od sljedećih šest (6) uvjeta: 1. U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 93. 2. 105/04. koji je pozitivno ocijenjen od stručnog povjerenstva. te da je pri tome objavio barem dva rada u koautorstvu sa studentom. struci ili nastavi usavršavao u međunarodno prepoznatim institucijama u zemlji ili inozemstvu u kontinuiranom trajanju od najmanje tri mjeseca. da je autor ili koautor jednog objavljenog sveučilišnog udžbenika ili priručnika. ili inovirani sadržaj predmeta. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/2003. da je u suradničkom ili nastavnom zvanju. uključujući i status znanstvenog novaka. i 174/04. da je pomogao studentima preddiplomskih/diplomskih studija pri izradi završnih/diplomskih radova i pri tome da je objavio barem jedan rad u koautorstvu sa studentom. 3.) uz opće uvjete i sljedeće uvjete: • da je u svojstvu nastavnika (stalnog ili gostujućeg) na nekom visokom učilištu ukupno izvodio nastavu od barem tristo (300) norma sati. računajući razdoblje od pet godina prije datuma pokretanja izbora sudjelovao u izvođenju nastave na nekom visokom učilištu od barem devedeset (90) norma sati. ili uveo nove eksperimentalne ili praktične nastavne metode na preddiplomskom. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje tri rada na znanstvenim skupovima. da se u svom znanstvenom području. 4. IZVANREDNI PROFESOR III. odnosno da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja kao nastavni tekst. od kojih jedan na međunarodnom znanstvenom skupu.. da je predložio ili uveo novi. 118 . 2. da je pod njegovim mentorstvom izrađeno najmanje sedam (7) završnih ili diplomskih radova. Uz to. diplomskom ili poslijediplomskom studiju uz odobrenje nadležnog stručnog tijela visokog učilišta.1.

i 174/04. ili barem jedno pozvano predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu.. REDOVITI PROFESOR IV. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« – 123/03. struci ili nastavi u uglednim institucijama u inozemstvu u ukupnom trajanju od najmanje jedne godine. što dokazuje objavljivanjem barem dva (2) znanstvena rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski (doktorski) studij. da se nakon stjecanja doktorata usavršavao u svom znanstvenom području. 2. 198/03.. od toga barem šest mjeseci kontinuirano: 5. da je pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje deset (10) završnih ili diplomskih radova i da je pri tome objavio barem četiri (4) rada u koautorstvu sa studentom. 4. od kojih dva na međunarodnim znanstvenim skupovima. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje pet (5) radova na znanstvenim skupovima. da je autor ili koautor dva (2) sveučilišna udžbenika ili priručnika. da je održao najmanje sedam (7) priopćenja na znanstvenim skupovima od toga najmanje četiri (4) priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima.) uz opće uvjete i sljedeće uvjete: • da je u svojstvu nastavnika (stalnog ili gostujućeg) na nekom visokom učilištu ukupno izvodio nastavu od barem šesto (600) norma sati.4. 6. U znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 93. kao nastavne tekstove koji su pozitivno ocijenjeni od stručnog povjerenstva. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u poslijediplomskom (doktorskom) studiju. 105/04. pristupnik treba ispuniti četiri (4) od sljedećih osam (8) uvjeta: 1. odnosno da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja iz dva (2) kolegija. što dokazuje objavljivanjem barem jednog znanstvenog rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski (doktorski) studij. 3. Uz to. 119 . da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u poslijediplomskom (doktorskom) studiju.

da je bio recenzent (izvjestitelj) za barem dva studijska programa. 4.5. moraju priložiti pozitivno ocijenjene rezultate institucijskog istraživanja kvalitete svog nastavnog rada ili pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete koju provodi visoko učilište. ili barem dva sveučilišna udžbenika ili znanstvene knjige. da je recenzirao barem deset članaka u znanstvenim časopisima ili zbornicima radova sa znanstvenih skupova. da je kao gostujući profesor ili znanstvenik boravio ukupno dvije godine. te prošireni još sljedećim uvjetima: 1. da je bio najmanje četiri godine član uređivačkog odbora znanstvenog časopisa ili da je bio urednik najmanje dvaju zbornika radova sa znanstvenih skupova ili zbirnih znanstvenih knjiga. 8. od kojih su osam navedeni za redovitog profesora. da je vodio najmanje jedan znanstveno-istraživački projekt ili sudjelovao u barem jednom međunarodnom znanstveno-istraživačkom projektu. te održao pozvana predavanja. U reizboru u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) pristupnik treba ispuniti šest (6) od dvanaest (12) uvjeta. od čega barem godinu kontinuirano. 6. 7. VI. Pri reizboru provjeravat će se samo drugi uvjet naveden pod Općim uvjetima u točki I. da je dobio istaknutu domaću ili međunarodnu nagradu za svoj znanstveni ili nastavni rad. 2. ili čelnu dužnost na visokom učilištu ili u široj akademskoj zajednici.« 120 . da je bio pozvani predavač na barem dva međunarodna znanstvena skupa. na uglednim inozemnim sveučilištima ili institutima. ove Odluke: »Pristupnici koji su u postupku reizbora. REDOVITI PROFESOR U TRAJNOM ZVANJU REDOVITOG PROFESORA V. da je obnašao čelnu dužnost u strukovnoj asocijaciji iz svojeg znanstvenog područja. 3.

stavkom 3. VIII. godine u postupku izbora ili reizbora u znanstveno-nastavna zvanja primjenjivat će se Odluka o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske od 25. koje biraju među uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta. pristupnici trebaju ispuniti tri (3) uvjeta. • za ponovni izbor u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora. koje biraju među uvjetima za izbor u znanstvenonastavno zvanje izvanrednog profesora. Ova Odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«. siječnja 2006. 94/96. VII.Pristupnici koji se biraju u isto znanstveno-nastavno zvanje: docenta ili izvanrednog profesora u skladu s člankom 102. i IV. diplomskih i poslijediplomskih (doktorskih studija) prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. godine. listopada 1996. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju trebaju ispuniti sljedeće uvjete: • za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Do 31. U prijelaznom razdoblju do završetka preddiplomskih. prosinca 2005. ove Odluke odnose se na dodiplomske i poslijediplomske studije (magistarske i doktorske) studije koji se završavaju prema prijašnjim propisima. (»Narodne novine« br. uvjeti navedeni u točkama II. III. a i također među uvjetima za izbor u redovitog profesora. a primjenjuje se od 1.) 121 . a i također među uvjetima za izbor u izvanrednog profesora. pristupnici trebaju ispuniti pet (5) uvjeta..

Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« br. PREDAVAČ II. srpnja 2005. stavku 2. godini održanoj 19. 123/03. • Pristupnici koji se prvi puta biraju u nastavna zvanja moraju imati potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima. i 174/04. Oblik i način provedbe nastupnog predavanja propisat će Rektorski zbor uz suglasnost Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. sjednici u akademskoj 2004/2005.. U nastavno zvanje predavača može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 98. godine donosi ODLUKU O NUŽNIM UVJETIMA ZA OCJENU NASTAVNE I STRUČNE DJELATNOSTI U POSTUPKU IZBORA U NASTAVNA ZVANJA OPĆI UVJETI I. koju provodi visoko učilište. stavka 3. Rektorski zbor na 9.).) te sukladno članku 5. 105/04.. 123/2003. uz opće uvjete i sljedeće: Pristupnik treba ispuniti dva (2) od sljedeća četiri (4) uvjeta: 122 . rujna 2005. godine uz suglasnost Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje od 7. Poslovnika Rektorskog zbora. stavka 4. i 174/04.REKTORSKI ZBOR Na temelju odredbe članka 105. podstavka 1. 105/04. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« br. • Pristupnici koji su u postupku reizbora ili izbora u više zvanje moraju priložiti pozitivno ocijenjene rezultate institucijskog istraživanja kvalitete svog nastavnog rada ili pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete.

stavka 4. ili da je koautor u barem jednom (1) složenijem projektu koji je izveden ili nagrađen. U zvanje višeg predavača može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 98. te da je pri tome objavio barem dva rada u koautorstvu sa studentom 5. VIŠI PREDAVAČ III.. te u tom zvanju tijekom tri godine kontinuirano izvodio nastavu na nekom visokom učilištu od barem šezdeset (60) norma sati 2.) uz opće uvjete i sljedeće: Pristupnik treba ispuniti tri (3) od sljedećih šest (6) uvjeta: 1. da je autor ili koautor najmanje pet (5) objavljenih stručnih ili znanstvenih radova. da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja kao nastavni tekst. da je u suradničkom ili nastavnom zvanju. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/03. da su pod njegovim mentorstvom izrađena najmanje tri (3) završna ili diplomska rada. 105/04. i 174/04. odnosno značajnijoj studiji iz odgovarajuće struke. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje dva rada na znanstvenim ili stručnim skupovima od kojih jedan na međunarodnom znanstvenom ili stručnom skupu. računajući razdoblje od tri godine prije datuma pokretanja izbora izvodio nastavu na nekom visokom učilištu to barem trideset (30) norma sati 2. da je objavio barem dva (2) stručna ili znanstvena rada.1. da ima magisterij ili doktorat znanosti 3. da je u razdoblju od pet godina prije pokretanja izbora bio u nastavnom ili znanstvenom zvanju. da ima magisterij znanosti ili doktorat znanosti 3. da je održao jedno javno izlaganje na znanstvenim ili stručnim skupovima iz područja struke iz koje se provodi postupak izbora u zvanje predavača 4. 123 . ili izvedenih ili nagrađenih projekata odnosno studija iz odgovarajuće struke 6. koji je pozitivno ocijenjen od stručnog povjerenstva 4.

od kojih su šest navedeni za izbor u profesora visoke škole.) uz opće uvjete i sljedeće: Pristupnik treba ispuniti tri (3) od sljedećih šest (6) uvjeta: 1. i 174/04. da je bio pozvani predavač na barem dva međunarodna znanstvene ili stručna skupa 2. da je objavio najmanje deset (10) stručnih ili znanstvenih radova. da je dobio nagradu za svoj stručni rad. te prošireni još sljedećim uvjetima: 1. da je obnašao čelnu dužnost u strukovnoj asocijaciji iz svog stručnog područja. da je bio recenzent (izvjestitelj) jednog studijskog programa 3. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje četiri rada na znanstvenim ili stručnim skupovima od kojih barem dva na međunarodnom znanstvenom ili stručnom skupu 6. da je u razdoblju od pet godina prije pokretanja izbora bio u nastavnom ili znanstveno-nastavnom zvanju te u tom zvanju tijekom tri godine kontinuirano izvodio nastavu na nekom visokom učilištu od barem 120 norma sati 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/03. stavka 5. U reizboru u nastavno zvanje profesora visoke škole (trajno zvanje) pristupnik treba ispuniti pet (5) od sljedećih devet (9) uvjeta. da je autor ili koautor jednog udžbenika ili da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja kao nastavni tekst koji je pozitivno ocijenjen od stručnog povjerenstva 3. PROFESOR VISOKE ŠKOLE U TRAJNOM ZVANJU PROFESORA VISOKE ŠKOLE V. 105/04. odnosno izvedena ili nagrađena projekta ili studije iz odgovarajuće struke 4.. 124 . da je pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje sedam (7) završnih ili diplomskih radova i da je pri tome objavio barem tri rada u koautorstvu sa studentom 5. U zvanje profesora visoke škole može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 98.PROFESOR VISOKE ŠKOLE IV.

) uz opće uvjete i sljedeće uvjete: • da je objavio pet (5) stručnih radova.LEKTOR VI. U zvanje višeg lektora može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 98. Pri svakom reizboru pristupnik treba priložiti najmanje dva (2) nova objavljena rada. a i također među uvjetima za izbor u višeg predavača. i 174/04. Pri reizboru provjeravat će se samo drugi uvjet naveden pod Općim uvjetima u točki I. koje biraju među uvjetima za izbor u nastavno zvanje predavača. Pri svakom reizboru pristupnik treba priložiti najmanje jedan (1) novi objavljeni rad.) uz opće uvjete i sljedeće uvjete • da je objavio tri (3) stručna rada. VIŠI LEKTOR VII. »Pristupnici koji su u postupku reizbora moraju priložiti pozitvno ocijenjene rezultate institucijskog istraživanja kvalitete svog nastavnog rada ili pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete. VIII. ove Odluke. koju provodi visoko učilište. 125 . a i također među uvjetima za izbor u profesora visoke škole. stavak 6. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/03. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju trebaju ispuniti sljedeće uvjete: • za ponovni izbor u nastavno zvanje predavča pristupnci trebaju ispuniti tri (3) uvjeta. i 174/04. • za ponovni izbor u nastavno zvanje višeg predavača trebaju ispuniti pet (5) uvjeta. 105/04.« Pristupnici koji se biraju u isto nastavno zvanje: predavača ili višeg predavača u skladu s člankom 102. stavkom 3. 105/04.. koje biraju među uvjetima za izbor u nastavno zvanje višeg predavača. U zvanje lektora može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 98. stavak 7.. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/03.

siječnja 2006. prosinca 2005. listopada 1996. godine. 126 . 94/96.). godine (»Narodne novine« br. Ova Odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«. Do 31. a primjenjuje se od 1.IX. godine u postupku izbora ili reizbora u nastavna zvanja primjenjivat će se Odluka o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske od 25.

umjetničko-nastavno i nastavno zvanje uz uvjete koje propisuje Rektorski zbor. srpnja 2005. 105/04. Pristupnik koji se prvi put bira u znanstveno-nastavno zvanje.REKTORSKI ZBOR Na temelju odredbe članka 105. podstavka 1. Poslovnika Rektorskog zbora i Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja od 19. Stručno povjerenstvo iz članka 1. stavku 2. ove Odluke predložiti će pristupnicima temu i termin za održavanje nastupnog predavanja. Članovi stručnog povjerenstva moraju biti u istom ili višem zvanju od zvanja u koje se pristupnik bira. Predložena tema nastupnog predavanja mora biti u okviru redovite nastave iz predmeta koji je u polju za koji se pristupnik bira. godine. i 174/04. koje imenuje ovlašteno stručno vijeće. Nastupno predavanje ocjenjuje stručno povjerenstvo od najmanje tri člana iz pristupnikova znanstvenog odnosno umjetničkog polja.) te sukladno članku 5./2005. Članak 2. 127 . stavka 2. sjednici u akademskoj 2004. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« br. godine Rektorski zbor na 9. donosi ODLUKU O OBLIKU I NAČINU PROVEDBE NASTUPNOG PREDAVANJA ZA IZBOR U ZNANSTVENO-NASTAVNA ZVANJA. stavka 3. moraju imati od Povjerenstva Stručnog vijeća visokog učilišta potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima. listopada 2005. UMJETNIČKO-NASTAVNA I NASTAVNA ZVANJA Članak 1. 123/03. godini uz suglasnost Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje od 5.

Članak 6. Članak 3. Dekan visokog učilišta iz stavka 2. Nakon održanog nastupnog predavanja i rasprave iz članka 6. umjetničko-nastavno odnosno nastavno zvanje dogovoreni naslov teme i termine za održavanje nastupnog predavanja. Nastupno se predavanje održava u okviru redovite nastave pred nastavnicima i studentima visokog učilišta koje je raspisalo natječaj. Na predavanje se mogu pozvati i druge osobe. Članak 5. stručno povjerenstvo daje pisanu ocjenu o nastupnom predavanju koje se obavezno prilaže 128 . Članak 7. Nakon održanog nastupnog predavanja održava se rasprava u kojoj slušatelji mogu pristupniku postavljati pitanja u vezi s temom predavanja. Nastupno predavanje mora biti oglašeno na oglasnim pločama i web-stranicama: a) visokog učilišta koje provodi natječajni postupak b) Rektorata Sveučilišta Članak 4. ako zadovoljavaju ostale uvjete predviđene za izbor u zvanje za koje je natječaj raspisan. ovog članka utvrdit će termin za održavanje nastupnog predavanja i o tome obavijestiti Stručno povjerenstvo i pristupnika. studenti i još najmanje pet sveučilišnih nastavnika stručnog vijeća visokog učilišta na kojem se pristupnik bira. a održavaju ga svi pristupnici koji su se javili na natječaj.Stručno povjerenstvo iz prethodnog stavka predložit će dekanu visokog učilišta koje provodi postupak izbora u odgovarajuće znanstveno-nastavno. Nastupno predavanje obvezno slušaju članovi stručnog povjerenstva. Nastupno predavanje mora trajati jedan nastavni sat. ove Odluke.

Članak 9. f)druga zapažanja. Ova Odluka je sastavni dio Nužnih uvjeta Rektorskog zbora za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i objavljuje se u »Narodnim novinama«. Lektura teksta stilska je i jezična obrada teksta koja uključuje uklanjanje pravopisnih i gramatičkih pogrešaka. Članak 8. Ocjenu kao i prijedlog potpisuju svi članovi povjerenstva. umjetničko--nastavno odnosno nastavno zvanje. Članak 10.izvješću i prijedlogu povjerenstva za izbor pristupnika u odgovarajuće znanstvenonastavno zvanje. a odnosi se naročito na: a)stručnu kompetentnost predavača. interpunkcijske i druge manje pogreške. b)pobuđivanje interesa za predmet. Korektura teksta podrazumijeva uklanjanje slučajnih pogrešaka koje uključuju tipografske. c)primjerenost iznijetog gradiva i pristupa određenoj godini studija. kao i oblikovanje rečeničnih konstrukcija radi poboljšanja čitljivosti i jasnoće teksta. Troškove postupka izbora i nastupnog predavanja snosi visoko učilište koje je raspisalo natječaj. Pristupnik koji ne dobije pozitivnu ocjenu nastupnog predavanja ne može biti izabran u znanstveno-nastavno zvanje. e)korištenje nastavnih pomagala. umjetničko-nastavno odnosno nastavno zvanje. Ocjena nastupnog predavanja mora sadržavati prosudbu predloženikovih sposobnosti. 129 . d)govorničke vještine.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful