Najpoznatija Marinkovićeva pripovjedačka knjiga svakako su Ruke - ta moderna varijacija erazmovske pohvale ljudskoj ludosti.

Što je već naslovna priča ako ne pohvala ljudskim krhkim i bljedunjavim ekstremitetima, koji "rade, grade, stvaraju, a onda opet uništavaju i ruše što su stvorile. Lude ruke. Ruke hvataju ruke, uvjeravaju se stiskom o međusobnom prijateljstvu, zatim ruke ustaju protiv ruku, bore se protiv ruku. Ruke ubijaju ruke. Ruke ubojice". Fenomen ubijanja i zločina za Marinkovića će ostati središnja zagonetka života, predmet njegove trajne zapitanosti. Ali, Ruke su, zapravo i melankolična sonata otočkom zavičaju, samoći u jednom zatvorenom kozmosu. SAMOTNI ŽIVOT TVOJ I (obraća se kao čitaocu, s „ti“ ali zapravo se obraća sam sebi, piscu, koji je sve to promatrao i opisao) …u sjeni vrućeg ljeta. Pisac opisuje vruće ljeto na otoku, cvrčke, oblake, pljuskanje mora među grebenima, galebove, koze, tipični otočni okoliš. Na mali otok je stigao biskup uz svu buku i znakove, zastave bubnjeve, zvona i drugo. Pisac komentira da je biskupu važno da je puno buke i da je sve mutno. Biskup izjavljuje da voli oblake a ne žene. Pjesnik ga ismijava jer smatra da to biskup umišlja, da se trudi prikazati se kakav želi biti u tuđim očima, a zapravo je isprazan. Kad bi biskup pokušao napisati pjesmu, to bi bilo samo križanje i šaranje jer u njemu nema finoće za pisanje pjesme ali postoji zavist da je sve lijepo već nekada prije rekao.Svećenici imaju bludne misli, kroz ključanicu promatraju žene a onda se uvjeravaju da su za sve krive ruke jer jedino ljudi i majmuni imaju ruke s kojima se može sve: moliti, milovati, zgrabiti protivnički grkljan, zadaviti, graditi, stvarati, ruke ubijaju ruke.(pisac svodi čovjekovo postojanje na ruke jer se njima sve radi). Spominje se neka Izidora u koju je bio potajno zaljubljen platonski a sada je debela i ima jako ružno dijete, ta kako bi rekao Hamlet „središte njene milosti“ je sada između dva ogromna brda. Pisac spominje karanfile da prizvode divan miris a rastu iz đubreta u tegli. I pita se u što je lijepo čovjek pretvorio đubre u sebi? Kaže da je sve ljepote već dala priroda prije nego je čovjek počeo platno mazati bojama i nazvao muzikom struganje konjskim repom po ovčijem crijevu razvučenom na šupljoj drvenoj kutiji.

Fratrić je bio očajan jer se bojao da će naići biskup i to vidjeti. Pita se zar bogu stvarno ne smeta ta buka lupanja po magarećoj koži (po bubnjevima) a i dok je bio živ. kako bi Tolstoj rekao. studira za inžinjera. On se voli dodvoravati biskupu i dodaje mu komadić torte u koji biskup bulji. Razmišlja i kako se pčelama krade med i otjera ih se dimom iz njihove kuće. Putem su se neka djeca rugala Toninki a ona tada zadigne suknju i lupa se po goloj stražnjici.Pisac promatra mrave koji odvlače mrtvu muhu koju je ubio biskup jer mu je sjedala na nos (to ga podsjeća na sprovod Stendalova junaka). Čitava je gužva. Prisjeća se priče francuskog pisca o cvrčku i mravu ( La Fontain) i komentira da mnogi ljudi misle da su poput mrava i rade važne stvari pa su nadmeni nad cvrčkom. pobili su se vlasnici magarca i smokve. Fratrić je mršav i u haljinama koje su na njemu. pridružila mu se čudna ženska Toninka. limena glazba! Pastva dolazi i s drugih otoka parobrodovima. brod se a mladi su im je ukrali s broda tropske šešire pa je nastala velika gužva. dobivao je batine. kao vilama nabacane. sva raščupana i muškog koraka. a zapravo smatra da nije tako i da se često bave glupostima. jer je zavezani magarac obrstio smokvu. živio gospodin bog“ . Svima je bilo strašno neugodno i crvenjeli su se. A to se i dogodilo! Biskup je zastao i s gađenjem pogledao taj odvratni prizor. a fratrić će ispasti kao da pozna i ima neke veze s tom Ludom Toninkom. panično tražio školu gdje biskup sada jede. Don Tomo (mjesni svećenik) ju sa štapom počne tuči a . Kaže da je njen sin Tonko u Engleskoj . Dok je fratrić. III Biskup je jutros služio misu na improviziranom oltaru od 8 praznih vinskih bačava uz aplauze i odobravanje prisutnih. fanfare. Netko viče „dolje Darwin. kojeg su prevarili o mjestu gdje je biskup. ali je sad ovaj umjesto njega. Prisjeća se pisca Maksima Gorkog koji je rekao nešto u stilu da te buka bubnjeva tjera da nešto razbiješ. Spominje nekog fratrića Felice-a koji skromno i ponizno dolazi na slavlje ali kad vidi crva s veseljem ga zgazi jer „ipak oni nisu isto“. (dio priče je umetnut na francuskom!) II Zvonjava. U misi je često griješio i mrmljao uz zadovoljstvo don Floria koji je trebao postati biskup. IV Saznajemo da je na otoku groblje nekih poginulih Engleza pa dođe vojni brod Cowentry s vijencem za groblje.

Ali san se nikako ne dešava. piscu). Dolaze misli kako razni ljudi optužujuće gledaju u tebe.ona je tako psovala da je bilo strašno čuti. kao tragična farsa . a to je Toninka iskoristila i pobjegla. sve u detalje kako se plete čiška sna. V Žandar podnarednik ćuška Toninku i vodi ju u stanicu. ladanjske (seoske) samoće i dokolice raspoznata je u ovoj noveli kao gruba proza. koja personificira jednu vjeru čiju neozbiljnost shvaća već i bogoslužna đačka škola “I sa zrnom soli!”. ali se ona drži za kvaku škole i ne da se. Svime se naslađivao don Florio koji je strašno bio ljut jer nije postao biskup. kako tijelo obamire i čeka samo sliku sna. a sve zato jer se pisac ne osjeća sudionik svega nego je samo promatrač kojemu su mnoge stvari smiješne. pticu na grani koja sakrije glavu pod krilo.Žandar se počeo ljutiti na Papagala. npr fratrić gleda inkvizitorski. pisac govori nadugačko o procesu padanja u san (obraća se kao čitaocu. žandari i narod Tema: Ironija koja prati izlizane crkvene formule “Mir s tobom!”. Čovjeka prepušta vlastitom ljudskom nespokojstvu. Toninka. stricu je umrla zaručnica ali mu se nakon duge tuge ukazala na maskembalu i odvela ga na groblje. nakon toga je poludio. jer ne uspijeva održati red. Mjesto radnje: Otočno mjesto Vrijeme radnje: Predvečerje i noć Likovi: Biskup. (žandar sve žene zove „pompadurka“)Na ostacima od banketa sad uživaju fratrić i razni prosjaci.Kad je žandar čak izvadio revolver na Toninku. Prisjeća se i strica koji je ovdje živio i poludio. nevezano. fratrić. Žandar ju nije mogao loviti jer je prolazila procesija pa je morao biti „u stavu mirno“. patiš od nesanice i dugo još sluša kako se psi na ulici kolju oko kostiju što su ostale nakon večerašnje gozbe i kako zlosutno tule u noć i laju na mjesec. vesela i rumena a li ove ju ne žele ni pogledati jer je vesela kako se ne pristoji! VI Zatim. s „ti“ ali zapravo se obraća sam sebi. Žandar je očajan jer ga sramoti pred pred biskupom i ljudima. prosjak Papagalo je urgirao da je stvarno nepotrebno tu ženu proganjati. a želi si promaknuće. ne osjeća strahopoštovanje koje je svugdje oko njega prisutno. Niz ulicu prolaze dvije opatice kamenog lica a za njima treća. Idila patrijahalnog života.

čujte anđela mene!“Kuda stižem. Starice su bile bolje po ponašanju. baš kada stavlja goveđu juhu kuhati s masnom govedinom s kostima lukom.“ neku dječju pjesmicu. jedna koja je stalno molila i luda koja je šivala haljinice za svoju kćerkicu koja će se roditi.).. uzvišena i čista. zabavljao prolaznike.Ona je nedodirljiva. Stalno je vikao: „Ljudi. nije se ustručavao ni udovicama u crnini dizati suknje. Time si je željela osigurati nedodirljivost. sir.SUKNJA Pohvala otočkim prosjacima. njih je zapravo doživljavala kao konkurenciju. žene. Zapravo je živjela s ćelavim načelnikom općine. krumpir….. suknje dižem!“ Gospođa Oliva je uživala u sigurnosti svojeg stana. nije si dozvoljavala svoje strasti otvoreno si priznati. mrkvom. Obožavala je svoje svileno rublje te ga je stalno dirala u ormaru i voljela je čitati Tajne ruskog dvora. ulje.(jednog zove miš. koje snuju jedan bolji život. Gospođa Oliva živjela je u Općinskoj zgradi ured gradića. s kojim nije mogla imati djece ali nije željela živjeti u njegovoj kući(u zabaćenoj uličici) zbog osjećaja gušenja. naročito u ubožnici čija je ona bila predsjednica „Društvo javne dobrotvornosti“. koji se neće dogoditi. Kao predsjednica ubožnice inzistirala je da se tamo Lintra smjesti jer je bio beskućnik. Djevojke nije voljela. Nije voljela starce i nervirali su ju tako slinavi i neuredni. On je bio došljak. Imala je pogled na sve 4 strane svijeta i rado je promatrala iza perzijanera što se s koje strane dešava. jer neće on silno zahvalan za . vlaj iz sinjske krajine. ili si pisati po koljenima imena mladića te zamišljati da su joj ti mladići među koljenima. jedan je Toni…) Mladiće je jako voljela ali se je smatrala čednom. Priča započinje kako veselo pjevuši „kada se juha skuha. ulični prodavač robe koje stigla brodicama (kupus. Imao je štap kojim je nadizao suknje ženama.. U njoj su se miješali materinski osjećaji i strasti. pa nije imao pravo na njihovu ubožnicu. Kad se juha kuha ima vremena za svoje maštarije: ili gledati mladiće u brijačnici s jednog od prozora. Na ulici je redovito veseli starac Lintro(nadimak). nego ovdje iznad ureda gdje je onda imala svoju samoću i slobodu maštanja. što razotkrivaju svu tu ubogu prostotu otočkih gospođa. koje bi se onda posramile. rajčicom.

Imala je jaku tremu dok je dolazila. Sa zadovoljstvom je zimi pratila okolo Lintrov glas. mene“ . Starci iz ubožnice našli su ga iza jednog zida mrtvog. visoko do grla. Lintro joj je počeo silno zahvaljivati. ohrabrila se. Oliva je iza spuštenih prozora plakala. Željela je Lintrov štap. ići njoj dići suknju.njenu dobrotu. jedan priča da ima bogatu kćer u Americi ali je njegov brat javio da je ovaj umro pa mu ništa više ne šalje. . Njoj se tijekom noći počelo priviđati da čuje „čujte anđela. Oliva se onesvijestila.(žene iz odbora s kojima se sukobila zbog udomljavanja Lintra. bila je osramoćena. željan kruha i topline. Gospođa Oliva je došla u posjetu. izjednačena. čak je muža budila da čuje ali on je čuo samo vjetar. jer bi i on to sigurno htio. htio je opravdati svoj status veseljaka te joj je zadigao štapom suknju. shvatile su da ona neće da joj digne suknju) Lintro je sretan da je dobio krov nad glavom i redovite obroke. Načelnik je dao da se na sprovodu sviraju vesele koračnice mrtvom veseljaku. nedaleko mjesta gdje je zadigao suknju gospođi Olivi. ali dok je vidjela Lintrov zahvalni pogled. a Lintro je izbačen iz ubožnice. pa ga je okitila i držala među svilenim rubljem. Razgovara sa starcima.Oliva više nije izlazila iz kuće. Kad je on vidio nju veselu. dok jednog dana nije utihnuo. Pomislila je da je doista postao anđeo.

nikako da se odluči otvoriti. kada je otišla on je dvije godine bio bolestan i buncao o ključevima raja. koji je stalno negdje zaboravljao a starica mu vraćala. On to u vrijeme rastanka nije znao. jer Tonko nije surađivao s okupatorom. kao i Ana. Njezino N je bilo poput krila galeba. Ona je također. Na parobrodu se za njega zalijepila jedna starica s košarom grožđa koja je pričala da joj je sin u Splitu oženjen i da je jako zaposlen pa mu nosi grožđe. mislio je da ju to strašno smeta. Lucija.PRAH Čitava priča su sjećanja i impresije na nesretnu ljubav te ponovni susret sa ženom koju je ludo volio a voli i sada. muž je komunist i ne želi krstiti dijete. kao da je U. Bili su zaljubljeni. To je prvi kontakt nakon 11 godina. mislila je da je Tonko već pred vratima sa svetim Petrom. Ona je Tonka napustila zbog geometra koji im je došao izmjeriti kuću. ona ga je stalno zadirkivala da smiješno piše slovo N. Tonko joj je brzojavom javio da dolazi. Ali. . Ona je mužu rekla da želi da joj dođe stari prijatelj u posjetu i to mu je drago. Ana zove Tonka da bude krsni kum djetetu te da će ga potajno njih dvoje krstiti. Tonko je nosio zamotan paketić. To se očito dešavalo pred 2. Rastali su se na klupi pod mirisnim oleandrima. poklon za dijete. stara žena koja ga je njegovala i informirala o Aninom životu. ona mu piše da su nakon dugog čekanja dobili sina. Udala se za geometra Sada drži Anino pismo u rukama i to je zapravo uzrok svih njegovih naglih navala sjećanja i tuge. smatrao je je da je iz raja. Tonko je bio strastveni sakupljač starih ključeva.svjetski rat jer je od Lucije saznao da je geometar partizan te da je i Ana htjela u šumu u partizane. On ju je obožavao. jadikovala da joj unuče nije kršteno i neće moći pred božije lice. Čak se nada da joj je propao brak te da želi opet biti s njim. a Tonko je u buncanju razmišljao o nestanku rajskog ključa nakon njenog odlaska. Ona je bila ljuta i slomila petu cipelice kad je ljuto lupila nogom po bijelom šljunku pa su čekali cipelicu s popravka. obećavao je da će se odreći ključeva. on ju je molio da ga ne napušta. On se zove Tonko plemeniti Jankin a ona Ana.

sad ih je u noći otvorio jer se iz njega izlio cvjetni prah pomirenja. .Sada tek saznajemo da u paketiću koji je nosio kao poklon. samo je želio doći do Ane koja ga je čekala. šetao je hodnikom i osluškivao njihovo disanje. zapravo su Anina pisma koja je htio pokazati mužu i uništiti njihov brak. istu kojom je nekada njega zvala a to je jako Tonka pogodilo.Tonko je zaboravio osobne stvari pa mu je domaćin dao noćnu košulju a Tonko se osjećao kao u luđačkoj košulji. Još mu je bilo bolnije kada je čuo plač njenog djeteta u noći.Kad su prilazili kući. rasipa se u prah koji treba prikriti izgovor bijedne šale. Toni je samo promrljao „Vi ste mislili da sam ja nesretan… i da ću se objesiti zbog toga?Dobro sam se s vama našalio? He?“ Sav smisao strasti. Pod jastukom je napipao dugoljasti zamotuljak. neka iluzija žiivota. govorili su „Toni. To ga je opet podsjetilo na njihovu ljubav. Uletio je sneni geometar a za njim Ana. Starinski. kako su se dopisivali i mahali ručnikom. ona u kući s ludom tetom Rozom a on s dobrom Lucijom. Roza je posumnjala na njihova pisma ppa je s papagajem bila često na pšrozoru da vidi dok Lucija donaša pisma. osjećaj se kao kod svoje kuće“ On je čeznuo za svojim domom i sjećanjima u škrinjici s Aninom kosom i konfetićem sa zadnjeg krnevala. Starica mu je nagurala dva grozda. zloban. ali ipak bar neki smisao. muž je čitao na terasi. abarokni pozlaćeni ključ na kojem su bile ugravirane godine 1937 i 1948. ali je samo jako trenusnuo. Ipak. Sadašnji susret ga nije ispunajavo nego čežnja za Anom kakva je bila nekada. Ana mu je odzviždala melodiju iz Fra Diavola. sitan. jedini Toni“ i nježno podigao Tonija s poda i polegao u krevet. čekanja i osvete. s druge Ana. Geoemtar i Tonko su se rukovali.Pokušao se objesiti crvenom trakicom s Aninih pisama na prozor. u njemu se javila želja za umiranjem. I muž i Ana su bili vrlo ljubazni prema Tonku. koje je onda iza ugla ljuto bacio a Ana mu se smijala.Pri izlasku s parobroda nevoljko je nosio starici košaru. Ana je među njima bila kao krasna kopča koja ih je htjela povezati. zgranuti njegovom golotinjom među pismima na parketu. Geometar je pročitao početak jednog pisma „Dragi moj. S jedne strane ugravirano Toniju. to je bio Anin dar Toniju. Kad je svanulo.

Saznajemo da pokojna žena Magda nije voljela Lojzeka (kojeg im je nagurao župnik kao budućeg Meštrovića) . Svako jutro dolazi njegov pomoćnik Lojz po ključeve radionice koji vise vani ali dolazi uvijek isto pitanje: majstore . nije se dao klesati.Lojz je bio odan i ljubio ljutom majstoru ruke. Nervozan je zbog toga. Pokojna gazdarica je onda držala pastira ali je dlijeto skočilo i njoj se zabilo u glavu.8 m perspektive. je li vam bolje“ a ovaj uvijek odgovara „bolje mi je. Magda je umrla a majstor se bio oženio Fridom koja ga je sad po dužnosti njegovala. bolje mi je… Pomoćnik Lojz kaže da on neće dirati nezavršenog anđela koji piše u knjigu jer čeka da majstor ozdravi. To je podsjetilo majstora da kad mu je bila žena bolesna.Anđeo piše guščjim perom Albert Knez. Kad je Lojzek bio mali kudravi šegrt. ovaj se srami. 1. a majstor kaže da ga ni ne smije dirati. Lojz se stalno nadao da će majstor ozdraviti i završiti anđela. smatra da ovaj glumi tugu makar je često pored njega plakao. Muž je bio svirao obou pa je majstor predložio pastira s frulom.ANĐEO Majstor klesar dugo već leži bolestan. . Nekada je Lojz pozirao i za pastira s frulom pa je zaspao dok je pozirao.klesarski majstor. htio bi svijet vidjeti natrag iz okomite. a on je u tuđoj tuzi dobivao silnu inspiraciju. ne iz ležeće. po njemu je majstor klesao anđelčiće a sada smatra Lojza neprijateljem koji čezne za njegovom smrti. majstor ju je tješio. Frida je bila jako tužna i plakala je. on se zaljubio u plavušu Fridu koja je došla naručiti spomenik za pokojnog muža. to im je sada smješno. Lojz priča da je sanjao kako majstor kleše pastira a li ovaj se stalno izmicao. Naročito kad mu je majstor rekao da ako umre. Majstor bodri Lojza da nađe djevojku. samo ukleše njegovo ime u knjigu. Majstor je tašt i ljubomoran na svoj zanat te oduvijek žudi za priznanjima i sad mu je priznanje kada ga pomoćnik hvali i plače zbog njega. ali nije ga voljela. na njega je je upućivala svoj bijes zbog ljubomore na Fridu kojoj je majstor tako pomno i dugo izrađivao spomenik.

On nije htio samilost. kao da neki luđak skuplja te strašne igračke. Odjednom je osjetio snagu i krenuo u radionicu. Majstor je uklesao 21. htio je ljubav. žao mu je Fride da ovdje mora tražiti ljubav. Ali. ljudi kao lutke u sanduku. lipnja i predao se svom anđelu. U kućici gdje je Lojz živio ugledao je da leže dvije glave. i želi ga dovršiti da ono postane trajna vrijednost i simbol njegove muke . bila je jako lijepa. majstora je naljutilo kad je u radionici vidio da je več uklesano njegovo ime Albert Knez i datum rođenja. Lojzova i Fridina ali to nije majstora naljutilo .Kada je ušla u sobu poželio ju je milovati. Kao i one bijele od mramora nd grobovima. Bi je nervozan od buke iz radionice a Fridu je nervirao nervozan bolesnik. ali ona se izmaknula. pruža ruke koje ništa ne dotiču. Nervira ga dok čuje sprovod. U noći ga je obuzela samoća. Anđeo je simbol životnog stvaralaštva pojedinca koje on čuva. samo nije bilo datuma smrti.Ali samo ju je tražio da donese vodu i sapun da opere ruke.

a zapravo ni sam ne zna šta da rade. Tepa mu da nije smio lajati i prkositi oficiru. znak njegovog čina narednika. Zapovijedniok Torquato je smiješno zavikao „priedajte se!“ a nije se imao tko predati kad nikog nije bilo. da drže sve ćoškove. Talijani su bili 40godišnjaci. prodavač odijela i zapravo nisu znali šta tu rade. Iskočili su iz broda topiljarke San Marco a s broda su usmjereni topovi na grad. Ilija je izišao van i pozdravio vojnički. Sada više nije znao tko je on i kamo da krene. a ostali stariji su očajni.KOŠTANE ZVIJEZDE Sage o zalutalim talijanskim vojnicima što izgubljeni u ovim enklavama samoće čine velika zla. evviva Duce“ a ostali „mamma mia!“ (Antonio. Torquato mu je bio smješan s perom na kapi.Tamo je svoje vojničke stvari mijenjao s čuvarom općine za civilno odijelo. jako mlad i misli da se igra rata. napuhnuto. njih 6. te ih spremio u lisnicu. a on grubo odgovara da će se boriti i ginuti. Opisuje se osvajanje otoka od strane Talijanske brigade ali na smiješan. Francesco) Torquato je student. S vojničke bluze.A sad je od Talijana stjeran na tavan. plahtama i pokrivačima uputio u općinski zahod . Pokazao je na ubijenog psa pa je Ilija uzeo psa da ne ostane trunuti na cesti. posprdni način. Pita Gosn narednika Iliju njegov podređeni šta da sad rade. pokorno je krenuo prema Torquatu. Ovaj mu je dao cigaretu. pod vodstvom zapovjednika Ilije koji je jako ponosan na čin narednika pa ima sablju kao znak čina. osvojio je zemlju! Ilija se sa svojim stvarima. Pa je šutnuo nogom mačka ljubimca Đoku. pa je pištoljem upucao psa koji se muvao. staretinar. Na otoku su branili žandari. nožićem je skinuo 6 koštanih zvjezdica. Ipak. prisjeća se da je tako osmatrao puža u Zagorju kao dijete „puž-muž plazi roge van… Dolazi drugi podređeni Mile i kaže da su opkoljeni. ipak je on sada postao ovdje vlast. . ličio je na ptičicu. Ilija osmatra da uoči neprijatelja. Torquato se ponašao nadmeno. čeznuli su za Bergamom (gradić na sjeveru Italije iz kojeg su bili) Torquato viče „avanti. prije nego ju je dao.

kao Pilat….Njegov podređeni se ljuti na Iliju da čisti za Talijanima. . Ilija je zavezao kamen za psa i bacio ga u more. kaže neka si sami čiste za sobom. A Ilija je zadovoljno protrljao ruke. I onaj čuvar oćine je to vidio i zgadilo mu se da se do te mjere nsada ulizuje Ilija Talijanima.

malteški vitez koji je stalno pričao o silnim borbama u kojima je bio i kako nije uspio spriječiti ubojstvo carice turpijom. Pisac pokušava zaviriti na drugu stranu zločina i tu otkriva samo ludilo. došlo je do ponavljanja Foda je mrtav. Onda su ga smjestili u sobu gdje je jedan izgovarao stalno Urugvaj-Paragvaj pa su se njih dva nadvikivali. Kad je ovaj rekao 1909. Njoj je onda izletjela duša iz usta kao ptičica. Pa je lika optužio za izdaju a lik se pokušavao domoći doktora da ga spase. Lik je sve više ponavljao 1909 i činilo mu se da je papagaj. felmaršal se smirio kad je ovaj u strahu opet ponovio 1909! Feldmaršal je rekao da će mu odati tajnu a lik se toga bojao jer nije htio znati nikakve tajne da ga ne opterete. Ovaj je stalno ponavljao zadnji broj. činilo mu se da ide prema nebu.gdje se snuju zločini nad svijetom. feldmaršal Njegovog Veličanstva. Uvijek je i brojao vagone na vlakovima. nadzornik pruge kojeg je pokušavao zaobići. apsurd i besmisao. kao Japanci. od našeg lika je . Dugo je bio papagaj a kada je saznao da je Foda mrtav. u kojem je naravno sudjelovao! Govorio je isprekidanim samoglasnicima.BENITO FLODA FON RELTIH Pripovijetka Benito Floda von Reltih (čiji naslov nosi ime glavnog junaka. ali nadzornik ga je smjestio u bolnicu. Pa je opet ratovao.. Prebacili su ga u drugu sobu gdje je bio Benito Floda von Reltih. Jednostavno je morao brojiti. ovaj je odmah govorio o rumunjsko-japanskom ratu te godine. tražio je prolaz flote . Prijatelji su . kao da je turski sultan. Liječnici. Jednom je krenuo brojati pragove i išao prugom kao lud. Pripovijetka započinje: u naše je društvo prijatelj doveo nekog neznanca koji je rekao da se ne želi miješati u naše razgovore o snovima ali da želi ispričati priču koja mu se čini kao san Radio je na željeznici i prolazio dvaput dnevno pored botaničkog vrta i svaki put je brojao šipke na ogradi vrta. Nikako nije mogao stati. sastavljeno od anagramiranog imena i prezimena njemačkog naci-führera i imena talijanskog ducea) događa se u ludnici . Na pruzi mu se ispriječio susjed. gdje se začinju bogohulne teorije mržnje i "kloniraju" čudovišta rata. Ipak. jedan stariji i jedan mlađi su stalno oko njega govorili neke latinske izraze i tražili smisao što je izgovarao 1909 a to je bila godina njegova rođenja.

Zamolio je za oproštenje što im je pokvario večer. Kao da se time obogaćivao što je stalno dodavao još idući broj.Kada mu je na tu rečenicu neki prolaznik rekao „Mislite?“ uhvatila ga je panika pa se vratio brojenju kaže da sad samo amaterski broji. Foda se vratio ali kad mu je ovaj rekao 1909 opet se smirio „a. Ovaj je rekao da je sretan da je lud jer se boji. a onda je baš morao. kao da je time postajao ispunjeniji. to je sasvim onda druga priča“ Pripovjedača s početka pripovijetke je počela hvatati panika od luđaka. da nije lud bio bi hrabar i ne bi se bojao luđaka.ga optužili da je namjerno postao papagaj.Ali. netko se snašao i rekao da je to zaista lijep san. .

Ali Lijeva veli da nije ubojica pa Desna kaže da je mislila da On to zbilja želi. vatrene strelice. dirala njenu svilenu kosu. bombe) A istu večer nakon što je čovjeka osudila zlatnim perom na smrt. stalno zapravo Desna ruka zadirkuje Lijevu da ništa ne zna. Desna tvrdi Lijevoj da je ona isto ruka kao i ona. Desna ga pljusne. U desnoj ruci stoji naliv-pero prijekog suca. zatim ruke ustaju protiv ruku. Lijeva i Desna ruka razgovaraju. ljut zbog razdvajanja pljune na lijevu ruku. i ja bih znala pisati“ Pa šivati. drhčući. Lijeva priznaje da je Hvataljka a da je Desna zbilja Ruka. Ruke ubijaju ruke. bore se protiv ruku. uvjeravaju se stiskom o međusobnom prijateljstvu. Jedna bubnja. a onda opet uništavaju i ruše što su stvorile. Ruke hvataju ruke. Djevojčica se primi za desnu a dječak za lijevu. Prema njima ide dvoje radosne djece držeći se za ruke. Ali Lijeva poznaje želje i osjećaje. Desna tvrdi da je osuđenik uvrijedio njihovu čast . Dolazi otac dječaka. Lijeva se čudi da to na rukavu nije nešto zbog čega treba suditi (kukasti križ. Lijeva kaže“da je On ljevak. koji "rade. grade. tvrdi da ga je nespretno primila pa ju je pljunuo.RUKE Što je već naslovna priča ako ne pohvala ljudskim krhkim i bljedunjavim ekstremitetima. nakon što Desna odvrne slavinu. pa Lijeva kaže da je to dokaz da je ljubav jača od smrti. prepiru se. spreman na tuču. A Desna se pravda da ne da da ih vrijeđa. pa rezati nokte. jedna drugu zadirkuje i ismijava. Lude ruke. da ga je malo kvrcnula po nosu a ovaj je odmah pljuvao. druga zna pisati. Desna je napisala oproštajno pismo. a ova se stalno opravdava. ali Lijeva bi radije bila prednja noga nego da je isto što i Desna ruka. Onda je počeo i otac pljuvati pa je Lijeva primila oca za košulju a onda ga je Desna odalamila. Pa brijati. desna objašnjava da je dječak bezobrazan. . svađaju se ruke i Lijeva ga brani. Onda je On patio i natjerao Desnu da reže žile lLijevoj. svaka bi htjela raditi nešto drugo. stavljati kapljice u oko. stvaraju. Ruke ubojice". sjekira u snopu sa sjekirom.Osjeća vodu kad iz nje pije.

lijeva ruka predstavlja dobro dok lijeva predstavlja zlo. Dječak se bacio pred noge pa su se poplele. Kroz pripovijetku ruke. da bi ih oprao od blata i krvi. ali ipak postoji ta razlika izmedju lijeve i desne ruke. Digle su se. lijeva i desna ruka ne mogu jedna bez druge. Otac se dao u bijeg ali su noge krenule za njim. ali rukama covjek i grdi i ubija. Rukama covjek gradi> rukama covjek mazi.Krv je krenula iz nosa po lijevoj a dječak je ugrizao lijevu. obje željne osvete. kada je jedna bolesljiva tu je ona druga da joj pripomogne i obrnuto. miluje. ruke su se našle krvave na asfaltu u prašini. Ranko Marinkovic pokusava da kroz banalne slike dogadjaja prikaze covjeka. je covjek ubija sa desnom rukom unajvisem broju slucajeva . Sve sto je dobro ali isto tako i sve sto je lose proizvod je covjekovih ruku. Obraz tada pljune u njih . covjeka ruke odvajaju od svih drugih zivotinja.

Sjeni piščevog prijatelja koji je pisao protiv koljača. posvećena je "sjeni Goranovoj".ZAGRLJAJ Završna priča knjige Zagrljaj. . u kojoj se u smrtni zagrljaj vežu pisac priče i njegov žalosni junak. da bi na kraju od njih i sam bio zaklan.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful