You are on page 1of 23

UNIVERZITET U TRAVNIKU EDUKACIJSKI FAKULTET

PREDMET:SAVJETODAVNI RAD TEMA:HIPERAKTIVNO DJETE

MENTOR: Prof. Dr. Hazim Selimović

STUDENT: Binela Novalić

Travnik, februar 2011

SADRŽAJ: UVOD.......................................................................................................................................3
1. Pojam deficita pažnje /hiperaktivni poremećaj.........................................................4 2. Karakteristična ponašanja hiperaktivne djece..........................................................5 3. Podtipovi poremećaja...................................................................................................6

3.1 Djeca koja su hiperaktivna...................................................................................6 3.2 Djeca koja su impulzivna......................................................................................6 3.3 Djeca koja imaju poteškoća s pažnjom i održavanjem koncentracije...............7 4. Problemi u porodici......................................................................................................8 5. Savjeti za roditelje........................................................................................................9 6. Teškoće sa učenjem.....................................................................................................13 7. Savjeti za nastavnike...................................................................................................14 8. Hiperaktivna djeca i teškoće u stvaranju prijateljstva............................................17 9. Osnovni principi odgoju hiperaktivne djece............................................................19 10. Tretman djece s poremećajem pažnje sa ili bez hiperaktivnosti............................22 ZAKLJUČAK............................................................................................................23 LITERATURA..........................................................................................................24

2

A često se desi da i sami roditelji ne znaju da imaju djecu sa poremećajem pažnje tj. Čak i sami roditelji pa i nastavnici često ne znaju da je dijete hiperaktivno. njihove probleme.poremećaj pažnje praćen nemirom i impulsivnošću ili moderno rečeno „hiperaktivno dijete“. savjeti za roditelje a tako i navodim upute za nastavnike koji imaju hiperaktivno dijete u učionici. Djeci sa poremećajem pažnje su stalno u pokretu. 3 . ne mogu sjediti duže na jednom mjestu i neije poželjno slijediti upute. te savjetujemo roditelje i nastavnike kako da postupaju s tom djecom. Zato ćemo u daljem nastavku obraditi cjelokupne teme o hiperaktivnom dijetetu kako bi roditelji trebali postupiti sa takvom djecom.UVOD U ovom seminarskom radu obrađujem temu o hiperaktivnoj djeci.

ADD (Attention Deficit Disorder). Mnoga su istraživanja potvrdila stabilnost ovih simptoma tijekom vremena. Neki autori smatraju da je ovakav nalaz posljedica činjenice da postoji veća vjerojatnost identifikacije poremećaja kod dječaka jer su oni češće nasilni. da bi simptomi za hiperaktivnost bili klinički značajni i zadovoljavali dijagnostičke kriterije. Istraživanja i definiranja tog poremećaja. a najviše šteti samoj djeci kod koje je poremećaj uočen. Takozvana hiperaktivnost je realni poremećaj. U savremenim klasifikacijama bolesti i zdravstvenih problema prihvaćen je naziv deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj. No.1. moraju biti izraženiji od onoga što se smatra normalnim s obzirom na djetetovu dob i razvojni stupanj te u značajnom stupnju narušavati funkcionisanje u različitim aspektima djetetova života (npr. problem. vrtiću. a često i izvor zabrinutosti i roditelja i nastavnika. Razne su studije pokušale dati odgovor na pitanje kolika je učestalost ovog poremećaja.POJAM DEFICITA PAŽNJE/HIPERAKTIVNI POREMEĆAJ Poremećaj pažnje koji može biti praćen nemirom i impulzivnošću (ADHD/ADD) je razvojni poremećaj samokontrole. slobodnim aktivnostima. impulzivna ili nepažljiva. nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju niti je znak djetetove "zločestoće". Iako se brojke dobivene različitim studijama ponešto razlikuju. pa se poteškoće lakše zamijete. To nije samo razvojna faza koju će dijete prerasti. iako kod oko polovine djece s ovim poremećajem simptomi u velikoj mjeri nestaju kako se oni približavaju odrasloj dobi. čini se da je ADHD zastupljen kod oko 1 .5 % populacije. zatim se pojavljuju daljnji nazivi: hiperkinetičkoimpulzivni poremećaj. 4 . Pri tome se pokazalo da je on izraženiji kod dječaka nego kod djevojčica. mijenjao se i njegov naziv. a omjer se kreće oko 2:1. hiperkinetička reakcija u dječjoj dobi. Osnovni simptomi i prateći obrasci ponašanja zadržavaju se godinama. socijalnim odnosima). Većina djece je u jednom razdoblju života su nemirna. Prvi naziv bio je MCD minimalna cerebralna disfunkcija. funkcioniranje u školi.

Lahko posrne i padne. gleda negdje drugo. Pogrešno tumači jednostavne izjave. Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi. Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške. iako nema teškoća s pamćenjem. Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje dovoljno vremena da razmisli. nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku. Ne može izraziti misli na logičan i razumljiv način. KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA HIPERAKTIVNE DJECE • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Počinje raditi prije nego je dobilo upute i shvatilo ih. Često kaže: "Ne mogu to učiniti" i prije nego pokuša. Gleda kako rade druga djeca prije nego što pokuša uraditi samo. često prekida razgovor. Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke. dok druga djeca mirno sjede. sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na jednome mjestu. Često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu. Previše je pričljivo. a ne može ponoviti one koje su rečene nedavno. Stalno je u pokretu. Lahko se povodi za onom djecom koja puno pričaju i prave buku. često potpuno prekine rad da bi im se pridružio. Ima teškoća u organiziranju pismenih radova: oni su obično zbrkani. Govori.2. a ne pogreške povezane s neznanjem. 5 . ne razumije mnoge riječi i rečenice. lako odustajanje posebno je uočljivo kod novih zadataka. Ne može zapamtiti upute. Može ponoviti izjave koje su mu rečene prije dosta vremena. pjeva i šapće samo sebi. Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava.

impulzivnost i nepažnja. Druga djeca ih u početku vide kao zabavne i zanimljive. ovisno o tome koja skupina simptoma je najizraženija. teke. loše planiraju i predviđaju posljedice svojih aktivnosti.PODTIPOVI POREMEĆAJA Iako se često govori o hiperaktivnosti kao poremećaju. Zbog nemira su hiperaktivna djeca u većoj opasnosti od ozljeda. nakon čega se aktivnost smanjuje.3. U okvirima normalnog razvoja motorička aktivnost se povećava do treće godine života. tj. razlikuju se tri podtipa poremećaja pažnje. Ona su već u dojenačkoj dobi neuobičajeno aktivna: puno plaču. Roditelji moraju biti stalno na oprezu kako bi spriječili nezgode i povrede kojima su ova djeca sklona. skloni su gubiti svoje stvari. brbljaju dok druga djeca rade u tišini. do kasnije dobi noću traže jesti.5 godina. U kasnijoj dobi ta su djeca stalno u pokretu. upadaju u riječ i ometaju druge u izvršavanju zadataka ili aktivnosti. pribor. Ta impulzivnost. da istražuju. Djeca koja su hiperaktivna Normalno je da mala djeca budu hiperaktivna. sam motorički nemir samo je jedan od temeljnih simptoma unutar ovog poremećaja. adekvatnih i neadekvatnih. U predškolskoj i školskoj dobi hiperaktivna su djeca izrazito nestrpljiva.1.2 Djeca koja su impulzivna Osnovna poteškoća kod sve djece s hiperaktivnošću je smanjena kontrola impulsa. Zbog takva ponašanja nastavnici hiperaktivnu djecu vide kao nediscipliniranu i zločestu. vršnjaci ga također počinju odbacivati. 3. Djeca s ovim problemom doživljavaju stalne poteškoće s impulzivnošću. Radi poteškoća u predviđanju posljedica ponašanja često su takva djeca neustrašiva i ustraju u situacijama koje plaše drugu djecu. teško ih je smiriti i utješiti. Često prekidaju rad u grupi. imaju teškoće u spavanju. testu ili igri. ne mogu mirno sjediti. Roditelji hiperaktivnu djecu opisuju kao teško odgojivu. nikada nisu na svojem mjestu. Kod hiperaktivne djece ponekad se ne pojavljuje strah od odvajanja i ona su nekritična u prilaženju nepoznatim osobama. osobito s kontrolom u reagiranju na signale. Iako vrlo često rano prohodaju. Hiperaktivnost se ponekad dijagnosticira i kod djece mlađe od 4 . Tipičan primjer za to je prelaženje ceste: roditelji znaju da ako nešto skrene pažnju 6 . Hiperaktivna djeca imaju poteškoća u organizaciji. Osnovni simptomi su hiperaktivnost. kada hiperaktivno dijete reagira impulzivno. stalno nešto pitaju. podražaje ili događaje koji su nevažni za obavljanje tekućih zadataka. Naime. 3. često su nespretnija od druge djece. i ona to doista jesu jer ne mogu pratiti i poštovati roditeljske zahtjeve i zabrane. ne slušaju "tetu" ili učitelja. sve diraju. teže se sama igraju. da su stalno u pokretu. da su nemirna. često zaboravljaju ponijeti knjige. međutim. izaziva brojne probleme hiperaktivnoj djeci i njihovim obiteljima. puno padaju. fizički ili verbalno napadne ili ozlijedi drugo dijete ili ga omete u učenju. reagiranje bez razmišljanja o mogućim posljedicama ponašanja. često se bude. pažnja im je neprimjerena za dob.

koja nisu izraženo hiperaktivna niti impulzivna.. dostupni lijekovi. što se može očitovati u poteškoćama pri uključivanju u konverzaciju i grupne aktivnosti. U školskoj dobi i u adolescenciji impulzivnost je veliki problem. Postoji određen broj djece. noževi. Posljedice nesposobnosti da se koncentrisaju očituju se ne samo u području obrazovanja i uspjeha u školi. tapšanje. Takvo ponašanje zna biti bezazleno. na primjer tek toliko da dijete vidi što će se dogoditi kad se u juhu stavi tempera. sredstva za čišćenje. Mnogi problemi hiperaktivne djece koji se odnose na školske i socijalne vještine zapravo su uzrokovani nesposobnošću ove djece da zadrže koncentraciju dovoljno dugo kako bi mogla naučiti ono što je potrebno. vruća pećnica. I samo kućanstvo može biti prijeteće za hiperaktivnu djecu: otvoreni prozori.3 Djeca koja imaju poteškoća s pažnjom i održavanjem koncentracije Iako hiperaktivna djeca obično bivaju zapažena zbog impulzivnosti i hiperaktivnosti. grljenje ili dodirivanje drugih bez razloga za to. Hiperaktivna djeca često imaju sposobnost da nauče potrebne vještine. pa dijete koje traži i treba prijatelje na kraju bude odbačeno. zbog nenametljivosti njihovih smetnji. ometati i socijalne odnose djeteta. Za tu skupinu djece kažemo da imaju poremećaj pažnje bez hiperaktivnosti. posebno djevojčica. ali i s usvajanjem praktičnih i motoričkih vještina (kao što su vožnja biciklom ili plivanje). od sitnih nepodopština poput zalijepljene žvake na stolici učiteljice do životno ugrožavajućih situacija kao što je penjanje na rasvjetni stup. nametanje. ali im je potrebna pomoć kako bi uspjela zadržati pažnju dovoljno dugo da to i učine.djetetu. Upadanje u riječ. U želji da budu prihvaćeni od vršnjaka. često naprave stvari na koje ih oni nagovaraju. ono će zakoračiti na cestu bez obzira na to postoji li na njoj opasnost ili ne. ova djeca vrlo teško uče i mogu imati teškoća s akademskim uspjehom. ozbiljne teškoće koje doživljavaju zbog kratkog opsega pažnje mogu također imati dugoročne posljedice. 7 . već i u domeni normalnih. zadovoljavajućih odnosa sa članovima porodice i prijateljima. ta djeca mogu napredovati. Impulzivnost može. Iz istog razloga. Impulzivna su djeca lako nagovorljiva. 3. isto tako. agresivno rješavanje sukoba može dovesti do problema u odnosima s vršnjacima. Zbog problema s pažnjom. Impulzivno ponašanje može biti motivirano i pukom znatiželjom. pojavljuju se i teškoće s učenjem govora.. Vrlo često impulzivna djeca imaju teškoća sa stvaranjem i održavanjem prijateljstava. Nerijetko ta djeca ostaju neidentificirana. Ukoliko budu prepoznata i adekvatno tretirana. zbog kojih iskaču iz skupine vršnjaka. ali imaju ozbiljnih teškoća zbog velikog deficita pažnje i sposobnosti koncentracije. govorenje pogrešnih stvari u pogrešno vrijeme.

Te porodice često imaju i ozbiljne bračne probleme.4. olovaka. Roditelji često imaju premalo vremena za sebe. Vrlo je vjerojatno da će čak i u najbrižnijim porodicama međusobni odnosi biti opterećeni velikom napetošću. PROBLEMI U PORODICI Djeca s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti mogu imati teškoće kod kuće. skakanje. U mnogim porodice ovaj je poremećaj uzrokom rivalitetu među braćom i sestrama. Događa se da su roditelji premoreni i iscrpljeni stalnim pozivima u školu zbog problematičnog ponašanja njihova djeteta. Hiperaktivnoj je djeci često potrebno manje sna nego ostalim ukućanima. koji su barem djelomično posljedica djetetova poremećaja pažnje s hiperaktivnošću. Stalno pričanje. što je rezultat time da su svi ostali članovi obitelji kronično umorni. Ostali članovi porodice imaju pune ruke posla oko ove djece. što utječe na njihovo samopoštovanje. 5. Često njihovi roditelji isprobaju sve moguće metode kojih su se mogli sjetiti kako bi postigli da se njihova djeca prikladnije ponašaju. uništavanje televizora i drugih vrijednih stvari. Ponekad su i sami roditelji odbačeni od svoje rodbine i svojih prijatelja jer je ponašanje njihova djeteta dovelo do toga da ih ne pozivaju na socijalna okupljanja i događaje. buka. Posljedice ovog poremećaja su dalekosežne i često zahvaćaju sve članove porodice. neizbježan su dio mnogih porodica s hiperaktivnim djetetom. bojica. Ponekad u porodici ima i od veći broj hiperaktivne djece. Nekima od njih rodbina ili čak profesionalci znaju reći da su nesposobni za roditeljstvo. trganje igračaka. Ponekad se roditelji počnu osjećati nekompetentnima i nesposobnima za odgoj djece.SAVJETI ZA RODITELJE 8 .

Hiperaktivna djeca moraju vidjeti posljedice svog ponašanja koje su predvidljive. pohvale) i primarne nagrade (na primjer. "Ne sviđa mi se kako vičeš u dućanu". Pohvaljujte dijete smiješkom i pogledom. Pohvala mora biti povezana s konkretnim ponašanjem. igračke ili privilegije) moraju se davati češće kada su hiperaktivna djeca kooperabilna ili uspješna. pa se moraju dodatno potruditi da održe balans u pohvalama. svaki put kad uočite ponašanje koje želite potaknuti. da promatraju. "Sretna sam kad se tako tiho igraš"). Roditelji trebaju imati na umu da ovakva djeca vjerojatno rjeđe dobivaju pozitivne reakcije od njihove braće ili sestara. Specificirajte s djetetom ponašanje koje očekujete od njega. Pokušajte objasniti što točno mislite pod određenim terminima. što točnije i konkretnije možete. Pohvala mora biti konkretna i specifična (na primjer. Uz samu frazu. Bilo koje ponašanje postat će učestalije ili snažnije ako dovodi do pozitivnih posljedica. Dobro je reći djetetu: "Sviđa mi se kako lijepo podijeliš svoju čokoladu sa sestrom". Objasnite djetetu posljedice dobrog ponašanja kako bi ono znalo kad i što će dobiti ako se ponaša prikladno. vjerojatno je da se ono više neće pojavljivati. I sekundarne nagrade (na primjer. povećat će se vjerojatnost pojavljivanja takva ponašanja. kao što su "biti dobar" ili "biti zločest" jer ti termini mogu biti zbunjujući za dijete. ali i samim riječima. Pohvaljujte dijete i pred drugima. Roditelji moraju jasno komentirati djetetovo ponašanje kako bi ono počelo shvaćati što se od njega očekuje. Ignorirajte nepoželjno ponašanje. 9 . Kako to učiniti? • • • • • • • • • Pohvala mora neposredno slijediti poželjno ponašanje. pomilujte. Nagradite dijete za poželjno ponašanje jer će tako početi vjerovati da može uspjeti. Zadatak roditelja je da budu pozitivni. No. komentiraju i nagrađuju dobro i poželjno ponašanje. a koje nije. Primijetite i pohvalite dijete svaki put kada se dobro ponaša. ako se na nepoželjno ponašanje nije reagiralo i ako dijete ne dobije pažnju. i umjesto da kritizirate "zločesto" počnete pohvaljivati "dobro". Ako su djeca stalno u kazni zbog nečega. "Sviđa mi se kako pospremiš svoje igračke prije nego što dođe baka". mogu se obeshrabriti i prestati pokušavati biti dobra. ako ono skrene na sebe pozornost. Ako se prema djetetu ne iskazuje pozitivna pažnja. tj. Trebate pokušati osigurati da ono razumije koje je ponašanje prihvatljivo. nemojte čuvati pohvale samo za savršeno ponašanje. potaknut ćete ga da se ponaša na način koji će dovesti do pohvale. Ako promijenite ono što dijete sluša o sebi. Važno je da počnete pohvaljivati ili nagrađivati dobro ponašanje. Koristite se pohvalama konzistentno. zagrlite ili poljubite dijete. konzistentne i jasne te dobivati povratnu informaciju češće i brže nego ostala djeca. ono će se potruditi da bude zamijećeno na način da svojim ponašanjem privuče negativnu pažnju. ako želite da ostvare kontrolu nad svojim ponašanjem. Ako su posljedice takva ponašanja pozitivne za dijete. pa makar i negativnu.

Svako je dijete drukčije. na primjer voditi ga u kupnju kad vam se jako žuri. a ako dijete nastavi s ponašanjem zbog kojeg je isključeno. Vrijeme u isključenju mora biti pošteno mjereno.Pomozite djetetu da ostvari dobro ponašanje tako da unaprijed planirate. Neke će nagrade biti uspješne kod neke djece. Dobro je da ih mijenjate svakih nekoliko dana. Međutim. Pokušajte ne dovoditi ga u situacije u kojima će vjerojatnije očitovati neželjeno ponašanje. Hiperaktivno dijete ne može čekati do kraja sedmice da dobije nagradu. Mala djeca često odlično reagiraju na jednostavnu pohvalu ili poljubac. Ono se učilo i izgrađivalo godinama i bilo bi nerealno očekivati da se brzo promijeni. ako je ono još maleno). Razvijte pozitivno samopoštovanje svoga djeteta Hiperaktivna djeca mogu se osjećati dosta negativno povezano sa svojim sposobnostima. stanje će se sigurno popraviti ako ustrajete i dosljedno primjenjujete nove tehnike. Uspješne nagrade mogu uključivati odlazak u šetnju s roditeljima. Ima jeftinijih i boljih rješenja od novca i darova. Pojedine nagrade nakon određenog vremena gube svoju snagu. Trebate naći one nagrade na koje će vaše dijete reagirati. bez obzira jesu li hiperaktivna ili ne. ali sigurnome mjestu. na isti način. i bit će vrlo male šanse za uspjeh. Kada se djetetu omogući da izabere aktivnost za "svoje vrijeme" i preuzme inicijativu u aktivnosti. u skladu s dobi pojedinog djeteta. Ne zaboraviti da hiperaktivnoj djeci nedostaje strpljenja i da su impulzivna. potrebno je razvijati i održati pozitivan odnos s djetetom. barem nekoliko puta sedmično. Korisno je da pronađete neku ugodnu aktivnost sa svojim djetetom i uključujete se u nju što češće. Bez obzira na teškoće koje imate s hiperaktivnim djetetom. To ih često sprečava da postignu uspjeh. a kod druge ne. već je potrebno i smanjiti pojavljivanje nekih nepoželjnih ponašanja. neposredno nakon što su počeli primjenjivati nove tehnike. Nagrade moraju uslijediti što je moguće neposrednije nakon što se pojavilo neko ponašanj. Ona treba uslijediti odmah nakon poželjnog ponašanja. a također da prepoznaju i prihvate da su u nekim 10 . Vrlo često se događa da djeca u početku pokažu veliki otpor prema novim pravilima. broj i ozbiljnost nepoželjnih ponašanja porasli. Važno je da u porodici postoji jedan jedinstveni set pravila koji će prihvaćati i primjenjivati svi odrasli članovi. pa će im čekanje nagrade biti vrlo teško. štopericu treba staviti na početak.out). Nagrade ne trebaju biti skupe. a dijete je umorno. Važno je da stvari ne postavite tako da dijete ne uspije. Vrijeme koje dijete mora provesti u isključenju ne smije biti predugo i treba biti u skladu s njegovom dobi (obično se preporučuje onoliko minuta koliko dijete ima godina. Važno je da se isti set pravila primjenjuje na svu djecu u porodici. povećava se njegovo samopouzdanje. Važno je znati da se djetetovo ponašanje ne može promijeniti preko noći. Vrlo korisna tehnika za smanjenje neželjenog ponašanja hiperaktivne djece je "isključenje" (time . Često nije dovoljno povećati učestalost poželjnih ponašanja. Sa starijom djecom vrlo korisna tehnika može biti samonagrađivanje. porodično igranje neke društvene igre i slično. Isključenje znači da maknete dijete iz konteksta u kojemu se ponašanje pojavilo i osigurati da provede dogovoreno vrijeme na neinteresantnom. Mnogi roditelji navode kako su.

roditelji mogu pokušati nešto ili sve od navedenoga. Hiperaktivna djeca često su vrlo kreativna i imaju posebne talente. Roditeljima je često vrlo teško biti odlučan i konzistentan s djecom. ali odlučnim glasom. da ih uvide u pozitivnom svjetlu i na taj način promijene svoje osjećaje i sliku o sebi. Oba roditelja moraju imati usklađene odgojne stavove i reakcije na različita ponašanja djeteta. Kod starije djece korisno je da se i oni uključe u odluke o obiteljskim pravilima. Njihove prednosti i snage moraju se prepoznati i iskoristiti. tijekom vremena unaprijed određenoga za učenje. Postupno. Govorite smirenim. nagradama i sankcijama. kako bi bili sigurni da dijete čuje ono što su tražili od njega: • • • Držite ruke na ramenima djeteta dok mu govorite što želite da napravi. Hiperaktivna djeca imaju koristi od jasnih i konzistentnih granica ponašanja koje postavljaju roditelji. impulzivna i koja se čine gluha za disciplinu. Roditelji trebaju biti sigurni da djeca znaju pravila i način na koji ih trebaju slijediti pa im trebaju reći ako dođe do promjene u rutini. djeci treba prepuštati odgovornost za njihove obaveze. Ako očekujemo od djeteta da se samo ispravi i disciplinira. poput: "Stavi cipele u ormar". naglašavanje i njegovanje područja kompetencije hiperaktivnog djeteta vrlo je učinkovit način mijenjanja niskog samopoštovanja kod te djece. To ponekad zahtijeva puno razgovora i planiranja. trebaju što jasniju komunikaciju i upute. što nimalo ne pomaže niti popravlja stanje. Jasno komunicirajte s djetetom Djeca koja su nepažljiva. Unaprijed određena rutina učenja stvara podlogu za usvajanje dobrih navika u učenju. ne bi smjelo biti dopušteno gledati televiziju ili prisutnost drugih distrakcija. Gledajte dijete u oči. imaju malo efekta.stvarima dobri ili uspješni. dok negativno formulirane upute. kod hiperaktivne djece nikad se ne može pretjerati s pohvalama. Jasni raspored za ustajanje ujutro. jer je za hiperaktivnu djecu prevelik teret i stres ako se pravila stalno mijenjaju. Time što sudjeluju u procesu odlučivanja. Granice trebaju djetetu kako bi znalo na čemu je. Takav osjećaj kod djece nije začuđujući: zbog svojih dosadašnjih iskustava i različitosti od druge djece. Upute trebaju biti jednostavne. čak i kada se ti talenti ne uklapaju u roditeljska očekivanja. U idealnom slučaju. pisanje zadaće poslijepodne i ispunjavanje dnevnih obaveza imaju pozitivan utjecaj na hiperaktivnu djecu. kratke i konzistentne. Zbog toga što imaju negativno mišljenje o sebi. hiperaktivna djeca često razvijaju nisko samopoštovanje. djeca počinju učiti dugoročne strategije u rješavanju problema. Najučinkovitije su pozitivne upute. Svaka se promjena treba unaprijed planirati. 11 . Pružite djetetu rutinu. Roditelji trebaju naučiti svoju djecu kako da budu pozitivna tako da im govore pozitivne stvari svaki dan. Jako je bitno da dijete zna pravila i način na koji ih može slijediti. Ona trebaju pomoć u tome da se kritički osvrnu na svoje neuspjehe. strukturu i predvidljivost Hiperaktivna djeca dobro reagiraju na predvidljivost i strukturu. Otkrivanje. kao što je: "Nemoj ostavljati cipele posvuda". često ćemo završiti u konfliktu i svađi s njim. Ako se dijete naviklo da ne slijedi roditeljske upute.

a stres je pogodna podloga za pojavu nepoželjnog ponašanja.• • • Insistirajte na tome da dijete posluša i napravi to što mu govorite. Brinuti se o sebi Hiperaktivna djeca mogu stvoriti velike količine stresa u svojim obiteljima. raspravljanje. Može pomoći ako od djeteta zatražite da ponovi što želite da učini. vikanje ili nadglasavanje s televizijom neće nikamo dovesti. Zapamtite da mumljanje. te razviju akademske probleme. Odabir tog ponašanja u velikoj mjeri ovisi o prioritetima u obitelji i stupnju vjerojatnosti da će to ponašanje imati dugoročne negativne posljedice za dijete (na primjer. Roditelji trebaju obraćati pažnju na vlastite potrebe i potrebe druge djece u porodici. udaranje druge djece). Ta djeca često. roditelji bi se trebali usmjeriti na nekoliko istaknutih ponašanja djeteta koja su im najvažnija. te navedite razlog zbog kojega to želite. 6. Hiperaktivna djeca 12 . braće i sestara. To je. još jedan od razloga zbog kojih im se djeca rugaju i zbog kojih ih roditelji kažnjavaju. ostati smiren. osim ako su posebno inteligentna. TEŠKOĆE S UČENJEM Hiperaktivnost. izlet. Nije moguće i krajnje je neučinkovito pokušati promijeniti sva djetetova nepoželjna ponašanja istodobno. Jako je važno. uz probleme u ponašanju. Kada se odlučite promijeniti neko ponašanje. odaberite jedno ili dva jasno definirana obrasca ponašanja i radite na samo njihovoj promjeni. prijatelji. impulzivnost i teškoće s održavanjem pažnje mogu ozbiljno narušiti djetetovu sposobnost za učenje. počinju zaostajati za razredom. Odmor. hobi i druge aktivnosti pomažu da se smanji stepen stresa roditelja. Imajte realistična očekivanja Umjesto da prenaglašavaju male probleme i stvaraju nepotrebnu nelagodu i napetost. prigovaranje. Bitno je imati realistična očekivanja. moljenje. putovanje. iako ponekad nije lagano.

U razrednoj sredini dobro je potaknuti svu djecu. pa tako i hiperaktivno dijete. bitno je da nastavnici razumiju specifičan način funkcioniranja hiperaktivne djece koji često negativno utječe na školski uradak i općenito na izvršavanje obaveza i odgovornosti. da bilježe što 13 . 60% hiperaktivne djece ima ozbiljne teškoće s rukopisom. Vrlo često propuste važne informacije ili upute što im ih daje učitelj jer su zaokupljeni razmišljanjem o nečem drugom. Ne mogu se koncentrirati jednako dugo kao njihovi vršnjaci. Istraživanja provedena u SAD-u pokazala su da hiperaktivna djeca imaju ove probleme povezane s učenjem: • • • • • • 90% hiperaktivne djece pokazuje smanjenu produktivnost u školskom radu. 20% hiperaktivne djece ima teškoće s čitanjem. S obzirom na to da se cijeli obrazovni sustav temelji na sposobnosti čitanja i pisanja. Buka i pokreti oko njih vrlo im lako skreću pažnju. hiperaktivna djeca često imaju problema s ocjenama. Mnogi od njih imaju vrlo neuredan i nečitljiv rukopis. Hiperaktivna djeca trebaju visok stepen strukture u situaciji učenja. Kako bi se preveniralo razvijanje daljnjih problema. što im stvara dodatne teškoće. 7. vrlo teško to nadoknađuju. SAVJETI ZA NASTAVNIKE Akademsko postignuće jednako je važno hiperaktivnomu. Djetetu se može pomoći tako da se s njim dogovori svakodnevni raspored i rutina u izvršavanju školskih zadataka. Zato je potrebno kontaktirati s nastavnicima kako bi se lakše razlikovala ponašanja koja proizlaze iz hiperaktivnosti. oni zbog svog poremećaja imaju i niz drugih problema. a vrlo često zbog rukopisa dobivaju i kritiku od nastavnika. Osim što im medij putem kojeg se znanje prenosi stvara poteškoće. prevenirao razvoj sekundarne patološke nadgradnje i djetetu se primjereno pomoglo. za razliku od 25% djece iz opće populacije. i da je uspješno čitanje i pisanje nužno za sudjelovanje u nastavi bilo kojeg predmeta. Veliki postotak hiperaktivne djece ima specifične teškoće pri učenju.zbog svojih poteškoća u školi mogu razviti osjećaj odbačenosti od vršnjaka. nadasve teškoće u čitanju i pisanju. 30% hiperaktivne djece prekida školovanje. Jednom kada zaostanu za vršnjacima. 5% djece s poremećajem hiperaktivnosti završava fakultetsko obrazovanje. Oni ga i sami vrlo teško razumiju i čitaju. 90% hiperaktivne djece postiže snižen uspjeh u školi. što samo dodatno pogoršava stanje. kao i svakom drugom djetetu.

u prvoj klupi ono je jače fokusirano na nastavnika i manja je mogućnost interakcije s drugom djecom tijekom nastavnog sata. Na primjer.imaju za zadaću i povremeno treba provjeravati je li dijete sve zabilježilo. prodike ili kritiziranje. Pravila u učenju: • Razdijelite gradivo na manje dijelove. što može uključivati više mogućih nagrada. Pravila su važna i bitno je djeci dati informaciju o tome što nastavnik očekuje od njih. zbog čega dolazi do remećenja discipline u razredu. bitno je usmjeriti se na pozitivno. Izbjegavajte ismijavanje. postoje neka načela koja će olakšati poštovanje razrednih norma samom djetetu. Također. pozitivnih ponašanja. Povratna informacija o ponašanju učenika mora slijediti neposredno nakon ponašanja. pa se djetetu omogućuje određena sloboda izbora. izražena u terminima poželjnih ponašanja. Osobito je bitan naglasak na potkrepljivanju poželjnih. ono treba poduku ili pomoć. dizanje ruke kad dijete nešto želi reći). kada dijete kaže "ne znam" ili "ne mogu". Iako je svako hiperaktivno dijete jedinstveno. S djetetom se možete dogovoriti o sustavu nagrada. Komunicirajti s djetetom na asertivan način. Ne preporučuje se izricati više od pet pravila. vraćajući pažnju djeteta na nastavni proces. Postavljeni ciljevi u učenju trebaju biti realistični i ostvarivi. Poželjno je da dijete ne sjedi pokraj prozora ili vrata jer će podražaji izvan učionice snažno utjecati na fokus pažnje djeteta. Razlikujte nemogućnost od neposlušnosti. Većina poteškoća s hiperaktivnom djecom proizlazi iz njihove smanjene sposobnosti da slijede pravila. Pohvaliti i ohrabrite pozitivnu pažnju. Nemojte se fokusirati na više od tri ponašanja odjednom. Naime. 14 . U hijerarhiju uključite planirano ignoriranje i vremenski ograničen time-out. na zadatke koje je uspješno završilo. Usmjeravanje na pozitivno povećava motivaciju djetetu i jača njegov osjećaj kompetencije i postignuća. Ignorirajti nepoželjna ponašanja kako biste ih uklonili iz djetetova repertoara ponašanja i onemogućili da ih ono rabi za privlačenje negativne pažnje. Poželjno ih je napisati i izložiti. tako da ih sva djeca vide. na ono što je dijete napravilo. Ustanoviti s djetetom jasnu hijerarhiju sankcija za nepoželjna ponašanja jer mu to omogućuje da dobije povratnu informaciju o svojem ponašanju i "sljedećem koraku". "Neću" ili "ne želim" zahtijeva prije dogovorenu sankciju. Ta pravila trebaju biti pozitivna. a ne na ono što nije napravilo ili u čemu je pogriješilo. Imajte prioritete. Preporučuje se hiperaktivno dijete smjestiti u prvu klupu i poticati ga da ima što manje stvari na stolu. i biti vezana uz specifično ponašanje (npr. jasno izražavajući svoju potrebu na neagresivan način. a time će ujedno olakšati rad i nastavniku i ostaloj djeci: • • • • • • • • Pojasniti djeci pravila ponašanja u razredu. Tijekom nastavnog sata dobro je postavljati više potpitanja hiperaktivnom djetetu.

Unutar razreda. Kod mlađe djece preporučuje se da se upute daju jedna po jedna. Hiperaktivno će dijete uspješno učiti u sredini koja podržava individualne razlike unutar fleksibilnog. Takav rad. Za nastavnike je važno imati na umu da ta djeca imaju ozbiljan problem. od čega će koristi imati sva djeca. interakcije i atribute. poput vođenja brige o kredi ili spužvi. ili izlazak iz razreda. Napravite fleksibilne grupe i osigurajte da hiperaktivna djeca rade s drugom djecom. zasigurno. zahtijeva stalni nadzor i praćenje procesa koji se odvijaju u malim grupama. a ne njegovu težinu. Za objašnjavanje zadatka koristite se njegovom knjigom. Također. Hiperaktivna djeca mogu biti iznimno zahtjevni učenici. Ponekad ona nemaju adekvatne socijalne vještine ili ih rabe na pogrešan način. radnom sveskom kao primjerom. čitanju). Ono djetetu daje strukturu i olakšava učenje. Pitajte hiperaktivnog učenika da ponovi što treba raditi kako biste provjerili razumijevanje zadatka. Hiperaktivnoj djeci može se smanjiti frustracija tijekom nastave omogućavajući kratke pauze. potaknuti djecu da si međusobno pomažu (na primjer. takvo dijete može dobiti i neke posebne obveze. da se međusobno podučavaju u matematici. kroz igru i slobodne aktivnosti možete: • • • • • • • poučavati djecu nenasilnom rješavanju sukoba. poticati sagledavanje situacije iz drugog kuta. kod takve djece je korisno usmjeravanje na pozitivne karakteristike i postignuća. 15 . daju mu osjećaj važnosti i smanjuju napetost i nemir. specifičan način funkcionisanja njihova središnjeg živčanog sustava stvara više problema u njihovu svakodnevnom funkcionisanju. stanite kraj hiperaktivnog učenika dok to radite. te se aktivnosti trebaju nadgledati i preporučuje se da se djeca izmjenjuju u tome. gluhoći. smanjite opseg zadanog materijala. Često takva djeca imaju i teškoća s učenjem. koje mu omogućavaju promjene aktivnosti. Hiperaktivna djeca postižu bolje rezultate i bolje će pokazati svoje znanje usmenim odgovaranjem. No.• • • • Kod akademskog uspjeha hiperaktivne djece planiranje je iznimno bitno. Kada dajete upute cijelom razredu. iako se na prvi pogled čini da je s hiperaktivnom djecom fizički sve u redu. nastojite poticati suradnju. poticati razvoj socijalnih vještina kroz rad u malim grupama. i ako je potrebno. usvojiti načelo da je svaki učenik vrijedan član grupe. Složene upute pri rješavanju zadataka ili testova razbijte u više jednostavnijih uputa. ne zbog nedostatka sposobnosti već zbog emocionalnih teškoća. invaliditetu ili cerebralnoj paralizi. Smanjite broj pismenih zadataka. Hiperaktivna djeca često imaju nisko samopoštovanje koje dovodi do izbjegavanja rada u školi zbog straha od neuspjeha. Većini ljudi ta je perspektiva strana jer se ne radi o sljepoći. biti model prema kojem djeca mogu učiti dobre socijalne vještine i sami rabite pozitivne komentare o radu učenika. Ako učenik postiže loše rezultate. Socijalne vještine mogu se učiti i razvijati i u razrednoj sredini. produljite vrijeme rada hiperaktivnom djetetu. Hiperaktivna djeca trebaju prijatelje jednako kao i druga djeca. Preferirajte usmeno ispitivanje. Također. a ne kompeticiju u razredu. poučavati djecu asertivnosti. tekom.

Važno je razumijevanje i adekvatno reagiranje na djetetove uspjehe i njihovo vrednovanje. pokušavaju to promijeniti. Međusobna podrška roditelja i nastavnika je presudna. Za uspješno školovanje hiperaktivnog djeteta od iznimnog je značenja saradnja roditelja i nastavnika.strukturiranog pristupa. snagama djeteta i pozitivnim stranama. kao posljedica toga. HIPERAKTIVNA DJECA I TEŠKOĆE U STVARANJU PRIJATELJSTAVA Mnoga djeca s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti imaju vrlo malo prijatelja i na njih se često gleda kao na "drugu vrstu". visoko su motivirana i postižu sjajne rezultate. zadaćama ili mogućim teškoćama. dok će usmjeravanje na razlike dovesti do njihove stigmatizacije i osamljivanja. ali ne znaju kako i nisu to u stanju sami učiniti. 8. osim otvorene i efektivne komunikacije informativka može biti korisna za razmjenu informacija o postignuću. Hiperaktivna djeca dobro reagiraju na brižan stav nastavnika i. Njihovi problemi često su rezultat njihove impulzivnosti i kratkog opsega pažnje zbog kojih oni nisu u stanju naučiti socijalna pravila niti prepoznavati socijalne znakove i poruke. i obje strane mogu naučiti jedna od druge: o efektivnim načinima rješavanja nekih nepoželjnih ponašanja. Pri tome. 16 . Roditelji trebaju biti upoznati sa školskom rutinom i očekivanjima koja su postavljena pred dijete. motivaciji djeteta. Ova djeca su vrlo često bolno svjesna svoje izoliranosti i odbačenosti te svoje nesposobnosti za zadrže prijatelje.

Zatim neka dijete isproba novu vještinu pred Vama. Popularnost nije toliko bitna kao prijateljstvo. Kad god opazite da je dijete upotrijebilo nove vještine. bez razmišljanja.. To može biti dijeljenje igračaka. Može im se. razarajuće i često nasilno ponašanje." Vrlo je važno da ova pomoć bude pružena na nekritizirajući. kako djetetu ne bi bilo neugodno. igranje društvenih igara. Savjeti za roditelje Roditelji mogu pomoći svojoj djeci u razvijanju pozitivnih socijalnih vještina. ona često mogu naučiti imati uspješne socijalne odnose. pohvalite ga ili nagradite. Ovakav strukturirani kontakt može potaknuti prijateljstvo između Vašeg djeteta i njegovog vršnjaka. Hiperaktivnoj djeci je često potrebno dati specifične i jasne instrukcije. braćom ili sestrama. Činiti to češće nego inače. reći: "Prvo odi i stani pokraj grupe djece. kako si i ti doživio slično . pripremite smjesu za modeliranje ili bilo što drugo za što mislite da bi drugo dijete u tome moglo uživati. Bolji cilj od popularnosti može biti potaknuti prijateljstva kod svog djeteta. Kad god imate priliku. promatrajte svoje dijete u igri s drugom djecom. pripremite posebne sendviče. Stoj tiho i neko vrijeme jako pažljivo slušaj. Objasniti djetetu vještinu koju biste željeli da pokuša upotrijebiti. tiho pričanje.. na primjer. isplanirajte odlazak u kino. U tome im puno mogu pomoći roditelji i nastavnici. u dogovoru s djetetom. Ima djece čije je ponašanje uslijed ovog poremećaja bilo toliko loše da su ih drugi (i djeca i odrasli) konstantno odbacivali jer nisu mogli tolerirati njihovo nametajuće. ili. Neprestani neuspjesi i odbijanje djeteta od strane vršnjaka može katastrofalno utjecati na djetetovo samopoštovanje.Ukoliko se ovoj djeci pruži dodatna pomoć. Kako to učiniti? • • • • • Vježbati dobre socijalne vještine kod kuće. Nekoliko puta svake sedmice odvojite nekoliko minuta da s djetetom uvježbavate odabrana ponašanja. jer . jedno ili dva socijalna ponašanja koja želite pojačati u repertoaru ponašanja svog djeteta prema drugoj djeci. 17 . Važno je da aktivnost bude strukturirana i da bude pod Vašom stalnom supervizijom. Odredite. Mora im se pomoći da nauče ono što je većina djece uspješno naučila spontano. Potakniti svoje dijete da poslije škole ili vikendom pozove kod sebe nekog od svojih vršnjaka. Vaše dijete ne mora biti najpopularnije među vršnjacima. Ohrabriti i potakniti dijete da upotrijebi novo naučenu vještinu kad se slijedeći put bude igralo s nekim djetetom. isplanirajte i strukturirajte vrijeme koje će djeca provesti zajedno. ne upadanje u riječ i slično. ne zapovijedanje. Ukoliko Vaše dijete ima ozbiljnih problema sa socijalnim vještinama. Na primjer. Kada budeš siguran da znaš o čemu oni pričaju i kada si dobro razmislio o tome što im želiš reći u vezi toga.. Uspostavite program nagrađivanja tih ponašanja. Ponekad je bolje pozvati dijete na stranu i tamo ga nagraditi. Možda ovo zvuči pretjerano.. kao i na njegovo daljnje ponašanje. Odglumiti situaciju u kojoj ćete Vi biti dijete i na taj način pokažite djetetu kako da koristi tu vještinu. ali može biti od velike koristi odbačenom i usamljenom djetetu koje žudi za prijateljima. podržavajući i pozitivan način. Pazite da pritom ne prekidate dinamiku igre. pričekaj prikladnu stanku u razgovoru i onda im reci kako se slažeš s onim što su rekli.

po mogućnosti s malim grupama djece. pa tako pokazivanje djetetu kako da napravi nešto. bolje je odabrati one aktivnosti koje uključuju što manje kompeticije. Uključiti svoje dijete u organizirane aktivnosti u Vašoj zajednici. Pripaziti na vlastito ponašanje i ponašanje drugih ukućana. kao što su izviđači.• • • • Kada je kod Vas neki prijatelj Vašeg djeteta. Izbjegavajte one aktivnosti koje zahtijevaju koordinirane napore s drugom djecom ili koje imaju složena pravila da bi se postigao uspjeh. težak ili dosadan. Pomaganje hiperaktivnom djetetu da riješi probleme u odnosima s drugom djecom može biti vrlo težak zadatak. neće biti od prevelike pomoći. Vaši napori na kraju ipak mogu dovesti do pozitivnijih odnosa Vašeg djeteta s vršnjacima te do kvalitetnijih prijateljstava. nadgledajte aktivnosti kojima se djeca bave. Također. Izbjegavajte situacije u kojima je vjerojatno da će doći do socijalnog neuspjeha. što kod hiperaktivne djece može povećati učestalost neorganiziranog ponašanja. Budite realni u Vašim očekivanjima koja se tiču promjene u ovom području. Pokušajte odabrati one aktivnosti koje su strukturirane i pod supervizijom odrasle osobe. Natjecanje izaziva povećano uzbuđenje. OSNOVNI PRINCIPI ODGOJA HIPERAKTIVNE DJECE Hiperaktivna djeca nemaju poteškoća s nedostatkom vještina ili sa znanjem. Neposredna povratna informacija i posljedice Kada je hiperaktivno dijete suočeno sa zadatkom koji mu je neprivlačan. bilo da se radi o vikanju. reorganizirati zadatke tako da budu interesantniji ili da više motiviraju dijete. prekinite igru i ponudite djeci da nešto pojedu ili im ponudite neku mirniju. Umjesto toga efikasnije je dati jasne upute. Također. govorenju uvredljivih ili prostih riječi ili o bacanju stvari. preusmjeriti dječje ponašanje prema budućim ciljevima umjesto prema neposrednoj gratifikaciji i pružiti neposredne nagrade za izvršene zadatke ili poštivanje pravila. strukturiranu aktivnost. Pokušajti spriječiti druženje Vašeg djeteta s drugom djecom koja su agresivna. folklor. iskoristite takve scene za to da ukažete djetetu na to koje je ponašanje neprihvatljivo i koje ponašanje druga djeca ne vole. U trenutku kada primijetite da njihova interakcija izmiče kontroli. Takve bi aktivnosti mogle biti prezahtjevne za hiperaktivno dijete. 9. Tražite bilo koju priliku da organizirate situacije u kojima će Vaše dijete imati šansu za pozitivne kontakte s vršnjacima. sportski klubovi. Ukoliko ne možete izbjeći da Vaše dijete gleda agresivno ponašanje na televiziji. 18 . Potaknite svoje dijete na druženje s djecom koja će biti pozitivan model za odnose među vršnjacima. kako se ne bi dogodilo da nesvjesno modelirate agresivno ponašanje svog djeteta. trebate pažljivije nadgledati što Vaše dijete gleda na televiziji. Učiniti sve što možete da izbjegnete da Vaše dijete vidi primjer agresivnog ponašanja u kući.

ako želite promijeniti neko važno nepoželjno ponašanje. 20 minuta. nego i češće. priroda samog poremećaja zahtijeva da se koriste veće. Ovo se može kositi s uobičajenim stavom da se djecu ne treba često materijalno nagrađivati jer takve nagrade mogu smanjiti unutrašnje nagrade djeteta poput čitanja. a koju je moglo završiti u 20 minuta. poštuje pravila ili da se dobro ponaša. Naime. Slično tome. U nekim slučajevima ona može uključivati i nagrade. no bolje djeluju na dijete ako su česte. Tome se može doskočiti tako da postavite male podsjetnike na mjestima gdje često boravite i svaki puta kada vidite podsjetnik. kako bi ga se potaknulo da završi neki zadatak. Bez obzira na to koju vrstu povratne informacije dajete. Neposredne posljedice mogu biti učinkovite čak i kada su povremene. kada želite promijeniti nepoželjna ponašanja. poput specijalnih privilegija ili sustava prema kojem dijete zaradi bodove da dobije posebne privilegije. te zaborave provjeravati dijete. Ona također može biti i u obliku fizičke nježnosti. želje da usrećimo prijatelje ili roditelje. morate dati pozitivnu povratnu informaciju i posljedice koje će zadatak učiniti privlačnijim ili isplativijim za dijete. energija i raspoloživo vrijeme. morate djetetu pružiti nagrade i povratnu informaciju kada se ponaša na poželjan način i brze negativne posljedice za nepoželjno ponašanje. značajnije i ponekad materijalne posljedice kako bi se razvila i održavala pozitivna ponašanja kod hiperaktivnog djeteta. Iskreno govoreći. Često su roditelji vrlo zaposleni i okupirani svakodnevnim obavezama. privilegije. jer sama pohvala neće dovoljno motivirati dijete da ostane u nekoj zadanoj aktivnosti. Za pisanje cjelokupne zadaće također dajte razumni vremenski period. Pozitivna povratna informacija može biti u obliku pohvale sve dok jasno i specifično kažete što je dijete učinilo pozitivno. a bodovi se zbrajaju za ostvarenje neke privilegije. pretjerivanje u tome može biti iritantno za dijete i zamorno za Vas. Te posljedice mogu uključivati fizičku pažnju. dijete će biti kažnjeno s jednim bodom za svaki neriješeni zadatak. materijalne nagrade poput sitnih igračaka koje djeca skupljaju ili povremeno čak i novca. Na primjer. umjesto da čekate da pohvalite dijete koje ima ozbiljnih poteškoća u završavanju cijele zadaće ili da požurujete dijete nakon što piše zadaću nekoliko sati. ona će biti to uspješnija što je neposrednija određenom ponašanju. No. posebne slatkiše.ono će osjetiti potrebu da radi nešto drugo. kao i blage negativne posljedice ukoliko dijete odustane od zadatka. Tijekom rada hvalite dijete za to što piše zadaću i ohrabrujte ga za nastavak daljnjeg rada dok bilježite bodove. i recite da ukoliko istekne vrijeme. no nužno je da to činite toliko često koliko Vam dozvoljava raspored. recite djetetu da ćete mu dati jedan bod za svaki riješeni zadatak iz matematike. Ukoliko želite da dijete nastavi zadanu aktivnost. ponos kada svladamo novu vještinu. 19 . Pružajte češće povratnu informaciju Hiperaktivna djeca ne samo da trebaju povratne informacije i posljedice brže nego druga djeca. takve unutrašnje nagrade imaju ograničen utjecaj na hiperaktivnu djecu. komentarišite ponašanje djeteta u tom trenutku. bodove. Koristite veće i snažne posljedice Vaše hiperaktivno dijete treba snažnije posljedice nego druga djeca.

dok je puno manje osjetljivo na razloge i objašnjavanje racionala nekih postupaka. često i konzistentno što će dovesti do boljeg ponašanja. bez nagrada i pozitivnih povratnih informacija. reagirajte na isti način i kod kuće i u javnosti. Nakon što ste konzistentno nagrađivali novo ponašanje barem jedan tjedan. možete početi kažnjavati suprotno ponašanje. To je efikasno kod djece koja nisu hiperaktivna. kada se koristi sama za sebe. a ne do poslušnosti. Isto tako. kada su roditelji suočeni s teško odgojivim hiperaktivnim djetetom. Nakon toga pomnije pratite kada se to poželjno ponašanje javlja. relativno je neefikasna metoda promjene ponašanja. mogu izgubiti iz vida stvarni problem. Ako jedno od vas dvoje treba imati kontrolu nad situacijom. Važno je da zapamtite da kod hiperaktivne djece vrijedi pravilo pozitivno prije negativnog. Čak i tada pokušajte koristiti blagu kaznu kao što je gubitak privilegije ili neke aktivnosti. Promjene zahtijevaju vremena. nužno je da koristimo iste strategije svaki puta. nego ostala djeca. odlučite kojim pozitivnim ponašanjem će dijete zamijeniti to nepoželjno ponašanje. više pohvaljujte i nagrađujte dijete. koja se tu i tamo loše ponašaju. Razgovori i prigovaranja dovode do otpora. Cijelo vrijeme morate imati na umu da ste Vi odrasla osoba. i nastojte održati balans između kazni i nagrada: jedna kazna za dvije ili tri pohvale ili nagrade. Vi ste učitelj i skrbnik djeteta s poremećajem. Mogu se razbjesniti. Naposlijetku. ili kratki time-out. ljutiti. Imajte na umu da je hiperaktivno dijete osjetljivo na posljedice i povratne informacije. bez obzira na promijenjenu okolinu oba roditelja trebaju koristiti istu metodu Nepredvidljivost ili kapriciranje u nastojanju da se postave pravila neće dovesti do promjene. pokušajte održati ujedinjenu roditeljsku frontu. No. Biti konzistentan znači četiri važne stvari: • • • • svaki put reagirati na određenu situaciju. i kada se dijete ponaša na taj način. da bi se neka ponašanja promijenila ili počela češće javljati. No.Koristite poticaje prije kazne Roditelji obično pribjegavaju kazni kada se dijete loše ponaša. osjećati se nelagodno ili se spustiti na dječju razinu i svađati se s djetetom kao što bi to radilo drugo dijete. i nemojte izgubiti nadu ako se stvari sporo mijenjaju. Imajte na umu prirodu poremećaja Ponekad. Nastojte biti konzistentni Najteži korak u odgoju djece je konzistentnost. Obično dovodi do loših osjećaja i neprijateljstva. bez obzira što drugi misle ili govore. Kažnjavajte konzistentno ali selektivno. Iz tog razloga reagirajte brzo. samo za pojavljivanje tog jednog određenog ponašanja. 20 . Kada želite promijeniti nepoželjno ponašanje. hiperaktivna djeca se češće ne ponašaju u skladu s normom i radi toga doživljavaju veliku količinu negativnih posljedica. u svakom slučaju ste to Vi. odnosno ponašanje ne prebrzo odustati kada započnete s promjenom nekog ponašanja svaki puta reagirati na isti način. jer oni ne odgajaju Vaše dijete. Kazna. koliko Vam dozvoljavaju različiti roditeljski stilovi. pa tako doživljavaju malo kazni. Imajte na umu da hiperaktivno dijete doživi jako puno negativnih reakcija i kazni od osoba koje ne razumiju njegov poremećaj i da će ga samo adekvatni poticaji i nagrade naučiti što Vi očekujete od njega.

Vježbajte opraštanje Opraštanje je najvažniji princip u odgoju djeteta. To ne znači da nije odgovorno za svoje ponašanje. sram. tugu ili ljutnju koja prati ovaj aspekt samo-evaluacije. ali znači da se Vi trebate riješiti gorčine koja se uz to veže. Djeca s teškoćama i deficitima bilo koje vrste jesu. Prvo. To je teško i pokušajte se svaki dan prisjetiti da Vaše dijete ima poteškoća. SA ILI BEZ HIPERAKTIVNOSTI Hiperaktivna djeca imaju teškoće koje mogu uzrokovati ozbiljne probleme njima i drugim ljudima.Jedan od načina da ostanete smireni je da se pokušate distancirati od situacije i sagledati je kroz oči stranca . ofenzivno ili su jednostavno etiketirali Vaše dijete kao lijeno ili neodgojeno. Pustite da Vas prođu osjećaji ljutnje. TRETMAN DJECE S POREMEĆAJEM PAŽNJE. želje i snove. naučite sami sebi oprostiti za pogreške koje ste napravili u odgoju tog dana.vidjeti roditelja koji pokušava riješiti problem s djetetom koje ima poteškoća u ponašanju. ali ne dopustite da pri tome na Vas djeluje ljutnja ili tuga. prvo i osnovno . Drugo. I. uzmite nekoliko trenutaka i razmislite o djetetovim "prijestupima" i oprostite mu. Ona imaju misli. zamjeranja. Zamijenite te osjećaje iskrenom procjenom svog roditeljskog funkcioniranja tog dana. poniženje. Vi znate bolje od toga i zauzmite se za svoje dijete. jednom kada se postavi dijagnoza. Bez da si dozvolite da ponavljate iste greške bez posljedica. moći ćete reagirati pravednije i razumnije.djeca. Ostanite smireni. identificirajući područja koja su poboljšana. Hiperaktivna djeca imaju sposobnost da pobude najgore u nama kao roditeljima. ali su ona u svim drugim aspektima normalna djeca. naposlijetku. često gleda samo u terminima te dijagnoze. povrede. Ukoliko Vam to uspije. pustite samookrivljavanje. razočaranja. no često ga je jako teško provoditi u svakodnevnom životu. nego ako se uzrujate. Vodeći računa o djetetovim snagama 21 . Ponekad to znači da čak i odete u drugu prostoriju i maknete se iz situacije dok ne zadobijete kontrolu nad svojim osjećajima. Vježbanje opraštanja znači tri stvari. što često dovodi do toga da se roditelji osjećaju krivima radi vlastitih grešaka. Mnogi simptomi i karakteristike hiperaktivne djece mogu se preokrenuti u njihovu prednost. Nikako nemojte zaključiti da ste Vi loš roditelj kada situacija izmakne kontroli ili ne završi onako kako biste htjeli. Dijete ne može uvijek kontrolirati svoje ponašanje i zavređuje da mu oprostite. usmjerite se na opraštanje drugima koji nisu razumjeli poteškoće Vašeg hiperaktivnog djeteta te su radi toga reagirali neadekvatno. postoji ozbiljan rizik dobivanja dijagnoze koji se sastoji u tome da se na dijete. kao i svi drugi ljudi. Nemojte dozvoliti da Vaš vlastiti osjećaj vrijednosti postane vezan uz to jeste li uspjeli pobijediti neko ponašanje ili ne. razvijte smisao za humor vezan uz problem. svaki dan nakon što stavite hiperaktivno dijete spavati. osobito u situacijama kada pokušavate riješiti neko nepoželjno ponašanje. a ne poremećaji ili sindromi. Budućnost djece s ovim poremećajem ne treba biti crna. Iako je izrazito važno da dijete s ovim poremećajem bude identificirano kako bi se njemu i njegovoj obitelji mogao pružiti adekvatan tretman. osjećaje. 10.

Tako je ona dozvoljavala da se njeno dijete igra na kompjuteru petnaest minuta a to je uradila tako 22 . da se posavjetuju sa psihologom.Kao što smo napisali šta je hiperaktivno dijete kako se trebamo ponašati i šta se mora poduzeti što se tiče djetetovog ponašanja. ovisno o mjestu stanovanja. Mogu slobodno reći da sam u jednoj televizijskoj emisiji slušala majku koja je pričala o heiperaktivnom djetetu. obitelj i stručnjaci mogu zajedno postići da hiperaktivno dijete postane svjesno svih svojih potencijala i da bude u mogućnosti voditi sretan i uspješan život. prvo što bi trebali jeste da pročitaju nešto o tome. Ta majka je sama odlučila pomoći svom djetetu tako da je određivala o vremenu: koliko će se igrati. a mnogi psiholozi se s hiperaktivnošću često sreću u praksi. ZAKLJUČAK Preporučuje se roditeljima koji u svoje djece uoče ponašanja slična navedenim karakterističnim ponašanjima hiperaktivne djece.i slabostima te uz osiguravanje adekvatne pomoći. Kada roditelji shvate da imaju hiperaktivno dijete u porodici. Svi su psiholozi upoznati s ovom problematikom tijekom dodiplomskog obrazovanja. koliko će pisati zadaću itd. A sve smo to rekli u izlaganju seminarskog rada da je veoma bitno vrijeme.

com R. za nastavnike je bitno imati na umu da ta djeca imaju ozbiljni problem. Tomić. A onda bi uslijedilo nešto sljedeće. a pored toga pohvalno je da koriste knjige hiperaktivne djece kako bi oni bolje usmjerili pažnju na nastavnika. Hiperaktivna djeca su iznimno zahtjevni učenici. Također bi i nastavnici trebali obratiti pažnju na takvu djecu (ako ih imaju u razredu) da daju kratke upute i malo češće obračaju pažnju na tu djecu. čim bi isteklo petnaest minuta sat bi zazvonio i dijete bi prekinulo igru. A nakon toga bi ga pohvalila i nagradila. Tako je ona uspjela da održi koncentraciju svom djetetu.da je stavila sat ispred njega. LITERATURA: Internet izvor : www. Savjetodavni rad 23 .wikipedia.