You are on page 1of 12

GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA U SARAJEVU. Nova serija, sveska IX. Sarajevo, 1954.

Arheologija 324 strana, Istorija i etnografija 262 strane. U svesku arheologije lanke i rasprave su dali: Dr. M. Garaanin: Iz istorije mlaeg neolita u Srbiji i Bosni; Dr. B. Gabrievi; Sarajevski medaljon s prikazom trakog konja nika; E. Paali; 0 antikom rudarstvu u Bosni i Herce govini; Dr. J. Koroec: Podela naunica sa zvezdolikim priveskom u slavenskim kulturama Jugoslavena i Dr. A. Solovjev: Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku. Novi nauni prilozi su: Dr. A. Benac: Prethodna istraivanja na neolit kom naselju u Lisiiima i Novi prehistoriski nalazi u Bosni i Hercegovini; Marko Vego: Statueta iz Studenaca i Srednjevjekovni (bihaki latinski spomenici X V I vijeka; Dr. I. remonik: Neto o antikim naseljima u okolici Konjica i Izvjetaj o iskopavanju na Crkvini u Lisiiima kod Konjica; D. Sergejevski: Starokranska bazilika u Klobuku i Steak kod sela Tekije; . Mazali: Visoki-bosanski grad Srednjeg vijeka; D. Vidovi: Pretstava kola na stecima i njihovo znaenje te N. Mileti: Crkva sv. Klimenta u Mostaima. U arheolokoj topografiji . Basler daje: Kreevo-KiseljakFojnica, a E. Paali: Tragom rimske ceste od Mlinita preko Podranice do Banjaluke. Na kraju sveska nalaze se prikazi i biljeke, te kratak izvjetaj o radu arheolokog odjeljenja Zemaljskog muzeja. Svezak za istoriju i etnografiju sadri: raspravu R. Uhlika: Ciganizmi u atrovakom argou i u slinim govorima, zatim nove naune priloge: B. Hrabak: Dubrovaki ili bo sanski azur; M. Vego: Pisma o bosansko-hercegovakom ustanku od 18751878 godine; P. Momirovi: Zapis jednog savremenika Gradaevieve bune; C. Popovi: Razni rezbareni predmeti u Bosni i Hercegovini; Z. Markovi: N a r o d n a nonja na Kupresu i N a r o d n a nonja u okolini Travnika; A. Kalmeta: O seljakom lonarstvu u srednjoj i zapadnoj Bosni, te Dr. M. Filipovi: Drutvene i obiajno-pravne ustanove u Rami i jo o tragovima Perunova kulta kod Tunih Slavena. Naroito su mnogo prostora zauzeli u ovom svesku prikazi i kritike (34 stranice). U bibliografiji dr. M. Lonac daje: Bibliografske podatke o historijskim radovima u Bosni i Hercegovini (II dio). Na kraju su dodati izvje taji o radu etnografskog odjeljenja i biblioteke Zemaljskog muzeja. Ove godine Glasnik je iziao u dva toma. Jedan tom bavi se samo arheologijom, a drugi historijom i etnogra fijom. To je svakako jedna korisna novina koja e u mno gome olakati upotrebu bogate naune grae objavljene u ovom broju Glasnika. Naroito e to biti od koristi nauni cima u inostranstvu. Kao to se vidi iz sadraja u Glasniku se pojavljuju, uz radove naih poznatih strunjaka sa podruja arheolo k e i etnografije, i prilozi mladih naunih radnika ure Baslera, N. Mileti i D. Vidovi. Ovu pojavu treba pozdra viti ne samo radi vrijednosti njihovih radova nego naroito kao izraz injenice da pitanja historije, etnografije i arheo logije interesiraju sve iri krug naih naunih radnika. U p a d a u oi da tri rada u svesku za arheologiju donose priloge sa podruja akumulacionog bazena Hidrocentrale

na Neretvi u Jablanici. Ta injenica pokazuje; kako izgradnja velikih industrijskih objekata ima odraza i na one naune discipline koje na prvi pogled nemaju nita za jednikog sa samim objektom. Radovi su ustvari razultat sistematskog arheolokog ispitivanja doline Neretve izmeu Konjica i Jablanice, izvrenog prije potapanja toga podruja. Po obimu i znaaju radovi su raznoliki. Dok neki autori obrauju teme ireg opeg znaaja (E. Paali, Dr. M. G a raanin, Dr. A. Solovjev), veina njih bavi se pojedinim pitanjima obraujui ih u cjelini ili samo djelomino. Tehnika oprema Glasnika je na zamjernoj visini, na roito u pogledu crtea i fotografija. Jedino je za aljenje nesrazmjerno veliki broj tamparskih greaka koje ponekad mijenjaju i smisao teksta. U svesku za arheologiju radovi dr. A. Benca: Prethodna istraivanja na neolitskom naselju u Lisiiima i E. Paalia: O antikom rudarstvu u Bosni i Hercegovini, naroito se istiu lijepim jezikom i jasnim nainom izlaganja. Pored toga, i sami predmeti obrade su znaajni: prvi, kao djelo mina obrada arheolokog-materijala koji daje nove podatke i poglede na period neolita u naim krajevima, a drugi, kao prva sistematska obrada rimskog rudarstva u Bosni i Her cegovini. Dr M. Garaanin, analizirajui rezultate arheoloke nauke, daje historijski prikaz mlaeg neolita u Srbiji i Bosni. Meu ostalim, pisac dokazuje postojanje velikog migracionog procesa koji poetkom mlaeg neolita polazi iz Male Azije i preko Balkana prodire duboko u Srednju Evropu. Pisac utvruje pravce tih migracija, a posebno se zadrava na t. zv. vinanskoj i butmirskoj grupi kao tipinim i najpoznatijim predstavnicima mlaeg neolita na Balkan skom poluotoku. Dr. Br. Gabrievi analizirajui medaljon trakog ko njanika, pronaen u Sarajevu 1947 god., i objavljen od D. Sergejevskog u GZM, sv. I I I . nove serije, dolazi do zakljuka da nije mogue odrediti, da li medaljon ima votivni ili separatni karakter. Radi toga nije mogue bez novih nalaza odrediti etnikog nosioca toga spomenika, iako sam motiv ukazuje na njegovo trako porijeklo. Dr. A. Solovjev iznosi bogat novi materijal o bosanskoj i ilirskoj heraldici. To je ustvari rezultat dugogodinjeg rada. Prvi dio naunog materijala objavljen je jo 1932 go dine u Glasniku Skopskog naunog drutva. Ovim radovima pisac je rasvijetlio pojavu t zv. bosanskih i ilirskih grbovnika koji su se kao falzifikati pojavili koncem X V I vijeka i dugo vremena bili smatrani autentinim. Autor ukazuje posebno na ilirsku ideologiju kojom su bili zadojeni falzifikatori grbovnika i smatra ih pobornicima ideje o jedinstvu Junih Slovena. U nastavku svojih ispitivanja perioda kasne antike u Bosni i Hercegovini D. Sergejevski obrauje starokransku baziliku u Klobuku kod Ljubukog, iji postanak datira u V vijek nae ere. U vezi sa ranijim rezultatima svojih prouavanja pisac podvlai originalnost arhitekture bosan skih bazilika iz vremena kasne antike. Prilozi iz arheoloke topografije . Baslera i E. Paalia popunjavaju djelomino jednu prazninu u naoj arheo lokoj nauci koja jo nije uspjela napraviti makar i nepot-

327

punu mapu arheolokih lokaliteta u Bosni i Hercegovini. Topografski podaci su uslov za svaki sistematski arheoloki rad ireg znaaja, jer samo potpun pregled svih arheolokih nalazita moe posluiti kao baza za utvrivanje historijskih injenica na temelju arheoloke grade. Dr. Irma remonik iznosi rezultate arheolokih isko pavanja u dolini Neretve, obraujui pronaeni materijal iz rimskog doba i Srednjeg vijeka. Rad D. Vidovia daje jo jedan prilog sistematskom prouavanju problematike steaka. M. Vego obrauje bronanu statuetu iz latenskog doba prehistorije. Autor pretpostavlja da je statueta proizvod nekog keltskog majstora raena po etruanskom uzoru. U radu o bihakim nadgrobnim spomenicima isti pisac obrauje spomenike hrvatskih plemia izginulih u borbama oko Bi haa tokom X V I vi jelka. Jedna seoska crkva sa zanimljivim freskama iz prve polovine X V I I vijeka je predmet interesa N a d e Mileti. D. Sergejevski u kratkom prilogu upoznaje nas sa stekom na kojem je prikazan, inae na stecima rijedak, motiv oranta (ovjeka u molitvi). Razne bronane predmete iz prehistorijskog groba u Grapskoj kod Doboja, bakrene sje kire iz Kapove Jame kod Trebinja i bronani diadem iz Kusaa kraj Sokolca prouava Dr. A. Benac u svojim No vim prehistoriskim nalazima iz Bosne i Hercegovine. Dr. J. Koroec takoer nastavlja istraivanja arheolo kog materijala iz doba ranog Srednjeg vijeka kod Junih Slavena. D. Mazali daje jo jedan prilog upoznavanja fortifikacione arhitekture u Bosni i Hercegovini za vrijeme narodnih vladara. U svesku za historiju i etnografiju sa naroitim intere som se ita rasprava Rade Uhlika o ciagnizmima u atrovakom govoru i prilog B. Hrabaka o prometu azura u XV i X V I vijeku u Dubrovniku, gdje autor iznosi da su stari Dubrovani azur nabavljali u Bosni. Poznato je da je azur sluio u tekstilnoj radinosti i slikarstvu za dobivanje fine plave boje. Historijski prilozi Marka Vege i P. Momirovia donose nove Dodatke za historiju ustanka 18751878 i bune Huseinkapetana Gradaevia. C. Popovi obrauje narodno rezbarstvo na pastirskim aama, muzikim instrumentima, raznim kutijama ma, tapovima, kaikama, sanducima i drugim predmetima raznolike upotrebe. Zanimljivi su podaci Z. Markovi o narodnoj nonji Kupresa i okoline Travnika. Ova nonja svojim krojem, oblikom i vezom pokazuje veliku starost i kao takva ima naroiti znaaj za nau etnografiju. Potreba prouavanja narodne nonje u naim krajevima pokazuje se tim jaa ukoliko te nonje sve bre nestaje. A. Kalmeta obrauje tehniku seljakog lonarstva u se lima Bosanske Krajine: Ivanjskoj, Demievcima, Vrkaiu, Pulcu, Bistrici, te u Mrkonji gradu sa opim osvrtom na lonarstvo srednje i zapadne Bosne i na tehniku izrade ke ramikih predmeta pomou lonarskog runog kola. Okolnost da i ovaj zanat brzim tempom izumire ukazuje na to od kolikog je znaaja temeljita nauna obrada ove teme. Na spoznati etnograf i etnolog Dr. M. Filipovi u Drutvenim i obiajno-pravnim ustanovama u Rami iznosi jedan dio svojih dugogodinjih prouavanja stanovnitva u Rami. Autorov rad u Rami otpoeo je jo 1931. god. Jedan dio naunog materijala ve je objavljen (Pregled 1933, Glasnik Zemaljskog muzeja 1931, i Posebno izdanje Srpskog Geografskog drutva 1951), a drugi dio se jo nalazi u tampi. teta je da ovaj materijal nije objavljen zajedno kao to je bio sluaj sa Visokom nahijom istog pisca. Odgovor H. Hadibegia na kritiku Glie Elezovia predstavlja itavu studiju koja upotpunjava autorova izla ganja u raspravi; Kanunnama sultana Sulejmana Zakono davca, objavljenoj u Glasniku Zemaljskog muzeja za 1949 i 1950 godinu. Slian je sluaj sa osvrtom Dr. M. Filipovia na kritiku Petra Petrovia Dovodom Filipovieve studije: O Perunovom kultu kod Junih Slavena. Pregled historijskih radova u Bosni i Hercegovini dr. M. Lonca, iji je prvi dio objavljen u Glasniku Zemaljskog muzeja za 1953, zadovoljit e jednu potrebu koja se odavno

osjea kako meu naunim radnicima tako i meu nastavni cima historije po kolama i meu drugim javnim radnicima. Kao to se vidi, ovogodinji Glasnik raznovrsnou i kvalitetom svojih radova u cijelosti opravdava ugled koji ova najstarija (periodika publikacija Bosne i Hercegovine uiva u naem i stranom naunom svijetu. P. A N E L I

MUZEJI, Muzeoloko-konzervatorski asopis, broj 8 U smislu zakljuka osnivake skuptine Saveza muzejsko-konzervatorskih drutava F N R J (Novi Sad, decembar, 1952 god.) s ovim brojem Muzeji su umjesto glasila Mu zejsko-konzervatorskog drutva NR Srbije, postali organ novoosnovanog Saveza sa (karakterom tretiranja muzeolokih problema. Godinjak je ukusno opremljen, sa dobrim tiskom i ilu stracijama, na 206 stranica, bogatog i raznovrsnog sadraja. Ima 29 priloga i to najvie iz Hrvatske i Srbije. Slovenija je zastupljena samo sa jednim izvjetajem koji se ne odnosi na Sloveniju, a Makedonija nije uopte zastupljena. teta je samo to ovaj broj izlazi sa znatnim zakanje njem, pa su neki prilozi postali gotovo neaktuelni. Redakcija je sav materijal (osim 2 priloga) svrstala u osam dijelova: problemi i rad naih muzeja, muzejski pro stor, prolost muzeja, zatita spomenika, muzeji u inostranstvu, povremene izlobe, (ova dva zadnja dijela po greno obiljeena istim rednim brojem V), recenzije i Iz Saveza. N a d a Andrejevi-Kun, u kraticom lanku, iznosi aktuelno i znaajno pitanje samoupravljanja u naim ustano vama i rezultate diskusije u naem Savezu. Pokazalo se da pitanje nije jednostavno i lako. Dosada smo se sporazumjeli u tome da je potrebno uvesti kolektivno upravljanje. Ali, kako formirati taj kolektiv? Autor ovo pitanje tretira kao pitanje drutvenog upravljanja u muzejima i zavodima i ple dira za formiranje upravnih odbora sastavljenih od lanova strunih kolektiva i pretstavnika drutvenih organizacija. U kraem lanku Dr. Lelja Dobrini se bavi pitanjem kako u sadanjim uslovima pomoi muzejskoj publici da se pripremi za bolji i potpuniji doivljaj u muzeju, a isto tako kako privoliti i osposobiti one koji jo ne dolaze u muzeje. Smatra da bi racionalnije i organizovanije koritenje po stojeih publikacija i izdavanje novih popularnih i razno vrsnih po obliku i sadraju, te plansko rasturanje ove tampe moglo uveliko da pomogne rjeevanju ovoga pitanja. Tako, postepenim stvaranjem italake publike u i rokim slojevima, naroito na selu, stvorili bismo postepeno i muzejsku sa boljom pripremom od ove koju danas imamo. Dr. F. Buntak dosta opirno daje osvrt na postanak i razvoj Muzeja grada Zagreba, a naroito se zadrava na prikazu novog postava od 1949 godine, ikada je ovaj Muzej dobio lijepe i prostrane prostorije. Iz lanka se jasno vidi kako je sada ovaj muzej od onoga bezidejnog i nesiste matskog postao nov, moderan, zasnovan na solidnim naunim osnovama. Dragoljub S. Jovanovi je dao opiran izvjetaj o osnivanju, organizaciji, idejnoj postavci i tematskoj struk turi kod nas jedinstvenog eljeznikog muzeja koji je otvo ren 30. IV. 1953. u Beogradu. Duan Plena pie o problemima muzeja NOB i zatite spomenika NOB-e na terenu. To je pokuaj prikaza stanja u tome pogledu u cijeloj zemlji, ukazivanja na greke u organizaciji i radu samostalnih muzeja, memorijalnih mu zeja i odjeljenja NOB kompleksnih muzeja. Iznosi dosta slabo organizovanu slubu zatite spomenika NOB-e na terenu. Ovim je naet vaan problem koga bi trebalo raspraviti sa svim zainteresovanim faktorima kako u okviru itave F N R J , tako i u okviru samih republika. Ivan Kovaevi daje vrlo kratak izvjetaj o postavi zbirke NOB-e u Gradskom muzeju u Slav. Brodu. Dr. Stjepan anaija pie o vanosti terenskog rada u prirodoslovnim muzejima. To je seriozan prilog u kojem se

328

daju uputstva kako se organizuje i obavlja terenski posao koji je preduvjet naunog prirodoslovnog istraivanja. Jela Pavleti raspravlja pitanje postavljanja izlobi zoolokog muzeja. Objanjava se dananje stanje koje ne zadovoljava i daje sugestije kako da se izlobe pravilno po stave da odgovaraju stanju prirodnih nauka, da zadovolje posjetioce i da na taj nain u pravom smislu rijei obave svoju prosvjetnu funkciju. U kraem prilogu Ante onje izvjetava o uspostavlja nju, ureenju, radu i problemima Muzeja grada i kotara Porea poslije Osloboenja. Isto tako, u kratkom lanku, pod naslovom Manife stacija nae pomorske tradicije Josip Lueti informira i taoce da je 1953 g. otvoren Pomorski muzej Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku koji prikazuje stanje pomorstva junog Jadrana, uglavnom peljekog i dubrovakog kraja u X I X vijeku. U slinom lanku Ignjatije Zlokovi izvjetava o osni vanju i radu Pomorskog muzeja u Kotoru. Antun Brli kratko izvjetava o osnivanju Gradskog muzeja u Vukovaru koji e uskoro otvoriti svoje izlobene prostorije. Cvetko Popovi iz Sarajeva, opirno spise o radu muzeja sa irokom publikom. Najprije se osvre na legende i druga pomagala, a onda obrauje funkciju vodia u objanja vanju izlobenog (materijala irokoj publici. Pisac dijeli pu bliku na seosku i gradsku, a kao posebnu izdvaja vojnike koji se regrutuju i sa sela i iz grada. Istie osnovne principe za rad vodia. Predlae da vodii biljee karakteristine primjedbe i pitanja (posjetioca i svoja zapaanja o posje tiocima i t. d. Zalae se za solidno opte, ideoloko-politiko i struno obrazovanje vodia. U Zemaljskom muzeju je sluba vodia uglavnom organizovana slino gledanju C. Popovia, pa bi bilo korisno ako Muzeji donesu jedan napis o postignutim iskustvima. Osim toga, na Trienalnoj meunarodnoj konferenciji u Italiji 1953 godine vidjelo se da je Amerika jo najvie po stigla u razradi pitanja odgoja muzeja, pa bi bilo dobro da se o tome neto vie dozna. U kraem lanku Ljubica Mladenovi izvjetava kako je novoosnovani Muzej grada Sarajeva organizovao 4 mala tematska muzeja kao svoja odjeljenja. Arh. A. St. Pavlovi daje prilog o adaptaciji zgrade Dravne investicione banke za (potrebe Narodnog muzeja u Beogradu, koja je izvedena 1952 godine. Autor istie mnogobrojne probleme koji su ori ovom radu iskrsavali i nain njihovog uspjenog rjeavanja. Aida Koludrovi istie problem prostora u Etnografskom muzeju u Splitu. Dr. Milenko S. Filipovi daje nekoliko primjera istoriskog razvitka muzeja kod nas poevi od manastirskih i crkvenih riznica jo iz X I I vijeka do osnivanja pravih muzeja u X I X vijeku. Dr. Ivo Marochino daje kratak lanak o restauraciji Frankopanskog kastela u Bakru. Zagorka Janc pie o odnosu zatite slube prema po kretnim spomenicima. Njen lanak je ozbiljna kritika zaista ravog stanja u tome pogledu, koje bi trebalo to prije ispravljati u interesu mnogobrojnih vrijednih spomenika koji propadaju. Ing. Mladen Fui u svom radu Unitenje ili asanacija, povodom problema zatite kompleksa starih zgrada u Tkalievoi ulici u Zagrebu, pokree (pitanje uvanja urba nistikih cjelina. Problem je aktuelan i vrlo ozbiljan i s njim se mue svi zavodi za zatitu spomenika kulture. Osjea se potreba hitnog i svestranog razmatranja ovoga predmeta u zajednici sa svim nadlenim faktorima. Duko Kekemet u svom prilogu Estetika fotografije umjetnikih spomenika objanjava razliku izmeu obine zanatske i umjetnike fotografije, a onda (pristupa analizi tree vrste fotografije umjetnikih spomenika, t. j. foto grafije gdje snimatelj umjetniki doivljava i interpretira jedno likovno umjetniko djelo. To je struna i minuciozna studija svih sluajeva i momenata ikoji dolaze u obzir kod ovakvog posla. lanak je vrlo instruktivan za sve muzealci

i konzervatore, koji se bave fotografijom ili ocjenom fotografije umjetnikih djela. Persida Tomi iznosi svoja struna zapaanja koja se odnose na organizaciju i r a d parikih etnografskih muzeja Musee de l'Homme i Musee des arts et traditions populaires. U dva kraa priloga arh. St. Pavlovi daje osvrte na uspjehe Prve izlobe gudakih instrumenata u Beogradu 1952 godine i skromne izlobe Srednjevjekovni ivot Istre u zidnom slikarstvu koja je odrana u Opatiji 1953 godine. Milan D. Miloev kratko prikazuje tematske izlobe u Narodnom muzeju u Vrcu, a Anka Simi-Bulat izvjetava o Izlobi minijatura u Hrvatskoj, prvoj izlobi te vrste kod nas. U odjeljku recenzije ing. Mladen Fui daje prikaz i strunu ocjenu prvog broja Naih starina, godinjaka Za voda za zatitu spomenika kulture NR B. i H. Na kraju Muzeji donose izvjetaj sa tree meuna rodne konferencije ICOM-a u enovi i Milanu od Dr. Joe Kastelica, a Verena H a n daje informaciju o osnivanju i radu Saveza muzejsko-konzervatorskih drutava F N R J . . BELAGI

ZATITA PRIRODE. Zbornik Zavoda za zatitu prirode i nauno prouavanje prirodnih rijetkosti NR Srbije. Sveska 45, Beograd 1953. Izdanje Naune knjige Pod urednitvom ing. D. olia i uz saradnju redakcionog odbora kojeg sainjavaju Dr. S. Grozdani, Dr. M. Radovanovi, Dr. P. Stevanovi izaao je ovaj sadrajan i lijepo opremljen zbornik radova Zavoda za zatitu prirode i nauno prouavanje prirodnih rijetkosti NR Srbije. Na ukupno 659 stranica objavljeno je 14 radova, koji uz lanke opeg zna aja, obuhvata i u problematiku zatite i prouavanje prirode i prirodnih rijetkosti na teritoriju NR Srbije. Sadraj je sli jedei: V. P o p o v i (Zatita prirode u svjetlosti zakono davstva) obrauje na 115 stranica vrlo detaljno i dokumentovano (moda sa suvie detalja koji smanjuju pre glednost) znaaj i potrebu zatite prirode, ekonomske pro bleme i razvitak drutva, koji je u sukobu sa tom zatitom, da bi na kraju dao pregled sistema zakonskih propisa, koji se odnose na zatitu (prirodnih rijetkosti i na zatitu pri rode, sa pregledom vrsta zatienih objekata. U zakljuku pledira, meu ostalim i na unoenje pojma i potrebe za tite prirode u nastavne programe kola te na unoenje principa zatite i principa ekologije u sve zakone, a u prvom redu u osnovni dravni zakon. S. i v o j i n o v i (u lanku Bubamare (Coccinelli dae) i njihova zatita, opisuje biologiju i razvojne oblike od 9 vrsta jugoslavenskih bubamara, koje su poznate kao korisne uslijed toga to prodiru brojne biljne tetoine i koje bi, kao takove, trebalo zatiivati. V. B r o z (Prilog poznavanja rasprostranjenja i biolo gije boura (Paeonia) u Srbiji) Opisuje stanita od etiri vrste boura, koji su, kao dosta rijetke vrste rasprostranjene u Srbiji. Uz opise lokaliteta dati su i fitocenoloki snimci, te kratki opisi (sa crteima) samih biljaka. Kao osobito rijetkoj vrsti, posveena je najvea panja kosovskom bouru (Paeonia decora Andrs.). Na graninom podruju spram Bosne (Tara i Zvijezda planina) opisana su nekolika nala zita dviju drugih vrsta (P. officinalis L. i P. corallina Retz), koje prelaze i na podruje Bosne, pa je teta to se je auto rica u svom radu ograniila samo na podruje Srbije. Ko nano opisana su nalazita i etvrte vrste (P. temifolia L.) na Deliblatskoj Peari. A. T a d i (Unitavanje slatkovodnih riba i njihova zatita) govori, naalost, suvie kratko o ovom vanom problemu nae privrede, iznosei tek pojedine naine uni tavanja i neke mjere koje se trebaju preduzeti da se zatite ribe u naim vodama.

329

A. Stevanovi u lanku Da li je lasica tetna ili korisna? odgovara na ovo pitanje (postavljeno u jednoj ranijoj diskusiji) obrazloenjem, da lasicu ne treba zati ivati, jer bi se time (poveavala njena brojnost i ona bi onda postala tetna. Umjesto zatite treba sprovoditi regulaciju njene brojnosti. S. G r o z d a n i i S. Garzii (Problemi darvi nizma) na osnovu prouavanja obojenosti i lovnog instikta kod bogomoljke (Mantis religiosa) zakljuuju, da razliita adaptivna obojenost ovog insekta stoji u najtesnijoj vezi sa njegovim instinktom, (koji opet pretstavlja djelatnost isto reflektornog karaktera). Prema tome, zahvaljujui reflektornosti lovnog instinkta, izgradio se u evolucionom procesu vrste Mantis religiosa i odgovarajui habitus orga nizma. T. P o p o v i - P a p i (Iz ivota ptica Obedske Bare) opisuje pernati svijet poznatog rezervata Obedske Bare u proljetnom majskom i junskom aspektu 1952 godine. Tu te tada naeno i gnijezdo rijetke bijele aplje (Herodias alba) za koju se je do tada smatralo da kod nas gnjezdi samo na Hutovom Blatu. lanak je ilustrovan vrlo uspjelim fotografijama ptica iz same blizine, koje je izradila (vjerovatno pomou teleobjektiva) ekipa Avala film za vrijeme snimanja filma o Obedskoj Bari. Rad D. T. Mi1ojkova (Istraivanja oblika i zapremine jele u zatienim umama planine Tare) vjerovatno je. kao rad isto dendrometrijske prirode zalutao u ovu pu blikaciju, ukoliko ga za nju nije vezao objekt istraivanja koji je zatiena uma. Autor je vrio vrlo detaljna istraivanja spoljnjeg oblika stabla i debla, analizirajui pri tom i djelovanje raznih faktora (kao to je struktura sastojine gustina, starost i poloaj samog stabla) na formi ranje oblika stabla kod jele u sastojinama bukve, jele i smre (Fagetum moesiacae abietosum Jov.) na planini Tari iznad Drine. Na osnovu tih istraivanja mjeren je kubini sadraj i izraene zapreminske tablice za jelu spomenutog umskog kompleksa. Rad ima vei interes za umarsku praksu, pa bi doao do boljeg izraaja da je objavljen u nekoj umarskoj ediciji. M. G a j i (O nekim rijetkim biljkama i njihovom znaaju u istoriji flore Majdanpeke d o m e n e ) govori o trima rijetkim vrstama bilja i to o: 1. Scopolia varniolica Jaca., ilirsom elementu kojeg, kao vrlo rijetku vrstu treba zatiivati na Majdanpeku. 2. Lvcopodium complamatum L. var anueps Waller, (pre ica), koja zajedno sa rezultatima polenanalize mulja iz do line rijeke Peka ukazuje na to, da su nekad na Majdanpeku bile rairene i etinarske ume, kojih danas tamo nema, te; 3. Stipa pennata L. (kovilje), koja je na Majdanpeku dosta rijetka, pa ju takoer treba zatititi. D. o l i (Prirodne rijetkosti i njihov znaaj za tu rizam) referat o historijatu i problemima zatite prirode sa nabrajanjem objekata prirodnih rijetkosti odran na savjetovanju Saveza turistikih drutava Srbije bogato je ilustrovan uspjelim fotografijama prirodnih ljepota i ri jetkosti sa podruja NR Srbije. Medu fotografijama se na roito istiu snimci klisura rijeke Jarme u Istonoj Srbiji, izvorita Belog Drima, avolje Varoi (koja je uzeta i kao osnova vanjskih korica ove publikacije), Panieve omo rike, te interesantne uporedbe vodopada Velika Ripaljka, prije i poslije postavljenja cijevi za hidrocentralu. U tekstovnom dijelu naroito su zanimljivi podaci o raznoenju rijetkih minerala iz naih rudnika. M. M i l o e v i - B r e v i n a c (O nestajanju uma u Ibru) govori na 44 strane bogato ilustrovanog teksta o jednom problemu koji nije osamljena pojava na opisanom podruju, nego gotovo openito stanje naih uma u mnogim naseljenim krajevima. Autor opisuje geografske i hidrografske karakteristike sliva rijeke Ibra, te historiju ogoljavanja strmih padina koje su nastale nakon krenja i pretvaranja umskog zemljita u poljoprivredno. U sred

njem vijeku bile su poznate trgovake veze sa Dubrovnikom, te su na primjer borove ume sjeene i za proizvodnju ka trana. Takoer mnogo borovih stabala posjeeno je za do bivanje lua. Na kraju, pretjerane sjee hrastovih uma i kresanje lisnika za stoku dovele su mjestimino do pot punog ogoljavanja i stvaranja goleti. lanak je -vrlo za nimljiv po podacima koje sadri i trebao bi se detaljnije prikazati i u jednom umskom, odnosno poljoprivrednom strunom asopisu. D. S t e v a n o v i : Ribe i prirodne znamenitosti gusinjsko-plavskog bazena i okolnog djela Prokleti je. Autor (poznat iz dnevne tampe po reportaama o prirodnim lje potama i rijetkostima) govori o vrstama riba koje ive u Plavskom jezeru, rijekama i potocima. Govori i o unita vanju ribe eksplozivima, te o potrebi spreavanja unita vanja ribe za vrijeme mrijesta. Osim toga navodi i neke druge prirodne rijetkosti ovoga kraja: dolinu Ropojane kraku oblast sa Savinim jezerom, Vizitorsko i Ridsko jezero, koje smatra dragim kamenom Prokleti ja. M. M i 1 o j e v i (Peine u valjevskom kraju i njihov znaaj) opisuje Jovanjsku peinu (sa 2 crtea) iz valjevske karstne oblasti u kojoj su osim piljskog nakita znaajni i nalazi ostataka kostiju ivotinja, kao i tragovi no kojima se zakljuuje, da je peina bila ljudska nastanba u prethi storijsko doba. D. B. oli: Stanita Panieve omorike na desnoj strani Drine. Autor (na 205 stranica, opremljenih sa 64 fotografije, 2 panorame, 3 skice, 3 pregledne i 7 detaljnih karata, 11 grafikona i 15 tabela) iznosi podatke o stanitima rijetke endemne Panieve omorike na podruju NR Srbije i jednog dijela NR Bosne i Hercegovine. Naalost, sa jednim prilinim nipodatavanjem rezultata dosadanjih istraivanja Panieve omorike, (a bez kori tenja mnogih znaajnih radova, kao to je na primjer rasprava o stanitima Panieve omorike od Negera), autor, nakon openitog uvoda detaljno razrauje klimatske uslove na osnovu meteorolokih osmatran ja stanice u Titovom Ui cu, to sigurno nema vrijednosti, jer je ta stanica znatno udaljena od nalazita Panieve omorike, a osim toga u sasvim razliitom poloaju. Edafske prilike opisuje vrlo kratko, jer su pedoloke analize proba tek u toku razrade. Glavno teite rada je na opisu i popisu nalazita Pan ieve omorike. Treba tu odmah primjetiti da je pregledna karta areala Panieve omorike na strani 431 netana i to naroito za bosansko podruje. Neka nalazita nisu uneena, a neka su unesena preiroko. Osim to je nekim ranije poznatim nalazitima dao tanije nazive, autor je pronaao i opisao dva potpuno nova, do sada jo nepoznata nalazita Panieve omorike na planini Tari. Pretean broj ostalih navedenih nalazita bio nam je ve ranije poznat i iz izvjetaja Ing. Kolarevia u u marstvu 1951 godine. Ta nalazita su ovaj put popunjena, detaljno su opisana nalazita na Stocu. Bourevcu, Rakovcu, fotografijama od kojih su mnoge sada prvi put objavljene (meutim, ima i suvinih). Od bosanskih nalazita Panieve omorike na isti nain detaljno je opisao nalazita na Stocu, Bourevcu, Rakovcu, Cerovoj Ravni, Gostilji i Tovarnici. Naalost, autor je umjesto stvarnih fitocenolokih sni maka dao jednostavne spiskove vegetacije (poto biljne vrste nije kategorisao po stepenu karakteristinosti), te je upotrijebio i neke svojstvene ocjene brojnosti i socijabilnosti biljaka, koje se ne poklapaju ni sa jednom poznatom biljnosociolokom metodom. Takve fitocenoloke snimke uzimao je i za sluaj, ako je bilo u sastojini prisutno samo jedno stablo Panieve omorike. Ovi fitocenoloki snimci su pri kazani ponovno na isti nain na kraju i u pregledno i tabeli. Na kraju je dat i opsean pregled biljaka naenih u sastojinama Panieve omorike (u kojem je bez potrebe unesena i nauna sinonimika nekih naziva). Tu je autor vjerovatno zaboravio naznaiti i saradnika ili eventualno saradnike, koji su mu pomagali kod odreivanja nekih kri tinih rodova,

330

Rad i kao takav pretstavlja vrlo vrijedan prilog poznavanju stanita Panieve omorike, pa se nastavak najavljenih istraivanja autora i drugih saradnika zavoda moe oe kivati sa zanimanjem. Nakon svega toga to je u najkraim crtama bilo mo gue da se iznese o ovoj vrijednoj publikaciji, Zavodu za zatitu prirode i t. d. NR Srbije, moe se bez ikakvog pre tjerivanja estitati na postignutom uspjehu. Dr. P. FUKAREK

efik Belagi: KUPRES, Srednjevjekovni nadgrobni spo menici. Sarajevo 1954 god. To je V svezak u seriji Srednjevekovinih nadgrobnih spomenika Bosne i Hercegovine. Izdao ga Zemaljski zavod za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR B i H Sarajevo, u redakciji: Hamdije Kreevljakovia, oke Mazalia i Dervia Tafre. Tira 1000 primeraka. tampa Grafikog zavoda Hrvatske Zagreb. Publikacija je for mata 4, na 200 stranica, u lepoj tehnikoj opremi, sa ve likim brojem priloga: fotografija, crtea, planova i skica, pristojne izrade. Veoma je dobro i praktino to su svi prilozi u tekstu, tako da se materijal moe neposredno pratiti. Po obimu ovo je najzamanija monografija ove vrste do sada, a po tehnikoj opremi medu najboljim. Slog je izveden elegantnim i ukusnim borgisom, istim i primernim radom. Kliea su dobra, to je glavno bez ikakvog retua. Pojedini primerci su bez potrebne otrine, to ima svog opravdanja, s obzirom, da je to arheoloki materijal oteen starou i nepodesan za snimanje zbog svojih oblika i polo aja, dok su drugi uzorne jasnoe i preciznosti. Prethodne publikacije su objavile materijal mahom iz Istone Bosne i Hercegovine, samo jedna iz Zapadne Herce govine, dok ova iznosi grau Zapadne Bosne, pa je pored ostaloga zanimljiva i zbog toga. Obrauje steke sa Kupresa, jedne zabaene i zatvorene geografske celine, na velikoj nad morskoj visini, ija je prolost oskudna podacima i vrlo malo poznata. U tom pogledu publikacija ima jo jednu zaslugu vie. Ne moe se prei preko toga, da se odmah ne istakne krajnja savesnost istraivaa u prikupljanju grade i pedantna obrada, smiljena sistema, precizni informativni geografski, etniki i istoriski podaci u potrebnoj meri, koji nikako ne optereuju niti rasplinjuju rad. U pogledu obrade materijala, pisac eli da nas obavesti o svim pojedinostima i da nam prui sve podatke. Nita nije zaboravljeno ni proputeno. To ide do skrupuloznosti iz bojazni, da to nije dovoljno jasno ili da sve nije kazano, te vrlo esto pribegava umetanju i objanjenjima u zagradi, ali opet s merom, koja ne ometa itanje niti glatkou stila. U istraivanju on ide razvojnim putem, od prostijih oblika ka razvijenijim i savrenijim. Lepu primenu tog prirodnog metoda vidimo u ispitivanju Rastievskih Maeta, strana 133145. U opisu steaka posvetio je panju rasporedu i poloaju ornamenata, (pojedinim sim bolikim znacima ili znacima dostojanstva i zanimanja po kojnika, to je veoma dobro i potrebno. Moda mesta zna kova i njihov poloaj imaju simboliki i ritualni smisao u pogrebnim obiajima i mrtvakom kultu naih srednjevekovnih ljudi. Izvesne novine u nainu obeleavanja steaka na plano vima su uproenije i praktine. Ne treba prevideti ni napor istraivaa, kako oko pri kupljanja grae (preko 40 nekropola sa 1055 spomenika), tako i u istraivanju po domaoj i stranoj literaturi i mu zejskom materijalu. Veliki je indeks upotrebljenih literar nih naunih dela, iako nije potpun niti iz daleka iscrpljen. To se i ne oekuje u jednoj ovakvoj publikaciji, koja izlae nepoznati materijal. Bogatstvo srednjevekovnih nadgrobnih spomenika Ku presa nije samo brojno nego nam otkriva i izvesne retke ili potpuno nove oblike steaka, ali je jo vee i dragocjenije obilje ornamentalnih motiva, dok su plastine figuralne pretstave i scenske kompozicije malobrojne, ali nove ili veoma retke, neosporne dokumentarne vrednosti, umetnike lepote i zanimljivosti. Na pr.: kompozicije turnira (str. 73,76 i 78),

mukarca i ene pod arkadama (sl. br. 50 b, str. 74) i scena oranja? (str. 49, sl. 26). U I I I optem delu, Belagi je lepo i saeto izloio pregled spomenika po oblicima, dokumentovanu sistematiku ornamenata i figuralnih pretstava, zatim orijentaciju spome nika, tehniku obradu, pretraivanje grobova i datiranje. Najveu panju privlai sistematika ornamenata, uporeenja i tumaenja. U ovom pogledu, od prvih publikacija Dr. Benca i Sergejevskog, ispitivanje je ilo sve vie u irinu sa izvesnim udubljivanjem u poreklo, smisao i odgonetku simbolike i istorisko-dokumentarnih podataka, ne bi li se nalo kakvo reenje o poreklu steaka i pobudama ljudi, koji su ih uobliili. Ispitivano je, da li su steci kakva izu zetna i samonikla pojava na ovom terenu, izazvana naroitim verskim motivima i gleditem na ivot i svet. Voeno je rauna i o politikim i kulturnim uticajima, a naroito o verskoj pripadnosti ljudi sahranjenih pod njima, u nadi da se doprinese razmrenju komplikovanog bogumilskog pro blema, koji se sve vie splie, a nikako ne razreava. Radovi prethodnika u mnogome su utrli stazu Belagiu. On je i ovde iao sistematskim i metodskim putem od prostijeg ka sloe nijem, otiavi u irinu vie raznih kulturnih uticaja na for miranje onamentalnih motiva, sa prilinim komparativnim materijalom etnografskog, istoriskog i umetnikog karaktera. Objanjenje i komparacija ukrasnih motiva izaziva itav roj misli, poreenja i asocijacija, pa u kod pojedinih staviti izvesne napomene iz svojih beleaka. Moda bi se izvesne slinosti za motive bordura nale u srednjevekovnim balkanskim rukopisima, PO ornamentima i inicijalima, naroito u bosansko-hercegovakim pisanim spominicima. Korisno je u tom pogledu {pozabaviti se i presovanim ukrasima na koricama starih (manuskripta. Skreem panju na borduru sa cik-cak linijama izmeu dve okvirne crte i druge ornamentalne motive, na nadvratniku polusruene crkve u selu Pusteniku, izmeu Kaanika i Skoplja. Bor dura je izraena plastino. 1 Zavojito-vijugasta linija sa trolistom, naroito motiv koji ima u svojoj osnovi palmetu. ima ga dosta po srednje vekovnim manastirima i crkvama Srbije i Makedonije u ornamentalnim pojasevima, koji rastavljaju pojedine zone zidnog slikarstva. Na vencu jugoistonog pilastra spoljnjeg narteksa u Sopoanima, iz vremena cara Duana, izvedeni su zelenom bojom trolisni cvetovi povezani vijugavim petelj kama. U ploniku kraj june fasade Sopoana. nalazi se jedna nadgrobna ploa sa bordurom lozice i trolisne polupalmete, koja je po obliku i ornamentu jako slina stecima. Isti motiv trolista sa vijugavom linijom, u zelenoj boji kao u Sopoanima, ima na prvom listu knjige Dioptre iz X I V veka, u knjinici Peke patrijarije. Ovaj motiv treba tra iti u primenjenoj umetnosti srednjeg veka. Neto slino nalazi se na borduri pokrova kneza Lazara, rad despotice monahinje Jefimije. Vrlo izrazit motiv trolista sa lozicom, isti kao na stecima, nalazi se na epitrahilju manastira Grgetega u Frukoj Gori, iz 1553 godine. 2 Fantastini i neobini ornamenti na stecima sl. br. 6 i 29. moda su ukrasi tekstilnog porekla, izraeni kao mrtvaki pokrov. Iscrpna Belagieva istraivanja. itava mala studija o motivu ljiljana i njegovoj upotrebi kod nas i u evrop skoj primenjenoj umetnosti, veoma je plastina i duhovita. Iznenauje mnoina krstova na spomenicima Kupresa. U znatnoj meri pokolebae miljenje, da se u srednjevekovnoj Bosni nije potovao i upotrebljavao krst. Za nimljivo je, da je dobar broj krstova sa sva etiri jednaka kraka, tzv. grki krst. to se tie tordiranog ueta i stubia, oni su u velikoj upotrebi, kao tordirani stubii u naoj plastici romanskog stila X I I i X I I I veka, a kao okvirna uad osobito se jav ljaju u drugoj polovini X I V i u XV veku u crkvenoj pla1 Glasnik Skopskog naunog drutva, knj. XV i XVI za g. 1936, str. 326, sl. 4. 2 L. Mirkovi: Crkveni umetniki vez. Beograd 1940 g., str. 43, tabla XX, sl, 2.

331

stici na objektima Moravske kole u Srbiji: Lazarica, Ravanica, Ljubostinja, Kaleni i dr. U isto vreme s njima se izrauju plone figure u plitkom reljefu: ivotinjske i ljud ske prestave i razne kompozicije lovakih i drugih scena, kao na Kaleniu, dakle, u isto vreme kad se izrauju i na stecima. U pogledu oruja, vojnike opreme: oklopa, tita i lemova, ima izrazitih i jasnih podataka na srednjevekovnim freskama i ikonama, itave galerije svetih ratnika sa orujem dokumentarne savremene pretstave, raznog oblika, izrade i porekla. Lepe podatke prua i kopija Minhenskog psaltira, iako kasna, poetak X V I I veka ipak po ugledu na staro slikarstvo, sa ivim prizorima boja i na oruanim vojnicima u potpunoj ratnikoj opremi. 3 Nije trebalo zaobii ni Derokovu knjigu: Srednjevekovni gra dovi u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Interesantna je stvar, da se nijedan istraiva steaka nije koristio ovim izvorima, iako ima dosta objavljenog materijala. O titu bi primetio samo ovo: Nema sumnje da je tit znak voj nikog poziva, ali mi dolazi na um jedan lep i karakteri stini stih iz narodne pesme enidba Maksima Crnojevia, gde ga njegova zarunica kori i proklinje: Od koplja ti gradili nosila, A od tita grobu poklopnice. To bi moda imalo veze s izradom tita na nadgrobnim spomenicima. Freske su nam sauvale i vlasteosku i narodnu nonju srednjeg veka. Motiv arkade, naroito pretstava vitkih arkada, nije iskljuivo romanski uticaj Dalmacije, nego i Vizantije i drugih orijentalnih sredina. Na freskama vizantiskog stila u Srbiji i na itavom Balkanu, zatim na raznim srednje vekovnim minijaturama, esto se slikaju arkade i to sa tordiranim stubiima. Romanski uticaji ne zavravaju se na Drini, nego prodiru u dubine Balkana, a vizantiska (kul tura i orijentalni uticaji svojevremeno su bili snani u Dalmaciji, Italiji, Francuskoj, t. r. u itavoj Evropi. Dakle, neosporno ima romanskih, vizantiskih i drugih uticaja u itavoj Bosni i Hercegovini, kao i po ostalim naim obla stima. Pretstava jelena u starohrianskoj simbolici ima zna enje tenje za ivotnim vodama. 4 Isklesani jelen nalazi se na crkvenoj plastici hrama u Konjuhu, iz ranog srednjeg: veka. 3 Na srebrnoj ai manastira Savine, iz XV stolea, izraena je scena: psi napadaju jelena i druge ivotinje. 6 Na duboreznim vratima manastira Slepa kod Bitolja, iz rezana su uporedno dva jelena u trku i jedna scena borbe oveka, moda lovca, sa nekom ivotinjom, kao i niz pret stava fantastinih i prirodnih ivotinja. 7 Ovaj spomenik iz kraja X I V ili poetka XV veka, od izvanredne je vrednosti, ne samo kao umetniko delo, nego i kao dokumen tarni izvor, ba za ornamentiku, crkvene minijature i slo bodne svetovne simbolike ili realne motive: on je dakle iz vremena razvoja i cvetanja steaka. Mirjana Ljubinkovi je skrenula panju na lep podatak Hansa Dernvama, koji je, prolazei kroz Srbiju 1555 g. zabeleio, da je na jednom grobu u okolini Jagodine zapazio u drvetu izraenu srnu sa laniima. 8 Na kapitalu levog stuba ma nastira itomislia. iz 1609 g. isklesana je scena lova, a s druge strane dva jelena sa jo nekim ivotinjama, isto kao na stecima, o emu u pisati u posebnom lanku. Belagievo nastojanje i pokuaji sa otkopavanjem i ispitivanjem sadraja grobova, veoma su vani. Time se malo tko bavio. Povrinsko ispitivanje bez podzemnih istra3 Svetozar Radoji: Stare srpske minijature. Beograd 1950 g., str. 5 5 - 5 6 , tabla LI i LII. 4 L. Mirkovi: Pravoslavna liturgika. Sremski Karlovci 1918 g., str. 166. 3 Sv. Radoji: Crkva u Konjuhu. Zbornik radova Vizantolokog instituta, knj. I. Beograd 1952 g.. str. 163. 6 C, Fiskovi: Dubrovaki zlatari od XIII do XVII v. Zagreb 1949 g., str. 194. 7 Glasnik Skopskog naunog drutva za 1936 g., str. 330. 8 Arheoloki spomenici i nalazita u Srbiji I Zapadna Srbija Beograd 1953 g., str. 173.

ivanja je polovina posla. Otkopavanje govore na mnoga nerazjanjena pitanja, do neoekivanih pozitivnih rezultata. Zanimljivo je, da u onolikom broju nika nema nijednog natpisa. Da li je ta pismenim ljudima ili to nije bio obiaj?

grobova dae od a moe dovesti i kuprekih spome sredina oskudevala

U pogledu datiranja, u veini sluajeva, moglo bi se sloiti s Belagiem. Ovde bih dodao jednu optu napomenu. Po krivoj sablji nije pouzdano dosadanje datiranje, jer na nju nailazimo i u prvoj polovini X I V veka, na pr. u sceni pogubljenja sv. Kira i Jovana na freski u Deanima, vidi se gde vojnik dri isukanu krivu sablju, upravo jatagan, i krivu kaniju. 9 Belagiev Kupres pretstavlja krupan korak na da ljem putu istraivanja srednjevekovnih nadgrobnih spo menika BiH. To je uopte jedan lep prilog sa puno no vina u materijalu, nainu i obradi, iscrpnim podacima, pri kazan slikovito u valjanoj sistematizaciji. Njegova razma tranja i objanjenja izneta su sa dosta ubedljivosti. Belagi je uzeo u obzir i umetniku stranu pri opisu pojedinih spomenika, ali je bolje bilo da je i tome posvetio jedan poseban, sistematski odeljak, kao ostalim temama. PETAR MOMIROVI

PRILOZI ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU I ISTORIJU JUGOSLOVENSKIH N A R O D A POD TURSKOM VLA DAVINOM, III i IV, Sarajevo 19521953, Str. 674 Ovaj dvobroj asopisa Orijentalnog instituta u Sara jevu nadmaio je kako kvalitativno tako i kvantitativno dosadanja izdanja ove ustanove. U vrlo kratkom periodu od svog osnutka (1950 godine) Orijentalni institut pod rukovodstvom direktora Dr. Branislava ureva uspio je da okupi lijep broj saradnika. Pored saradnika iz nae zemlje Orijentalni institut je za svoj rad zainteresirao i za saradnju pridobio i vie uenih ljudi u inostranstvu. U ovom dvobroju sadrani su slijedei radovi: Dr. Fehim Bajraktarevi: Jedan savremeni persiski izvor o bici na Kosovu, u kojem radu autor prikazuje Kroniku Astarabadija, pisanu perziskim jezikom, a koja nosi naslov Bazm u Razm. Ova Kronika sadrava neke momente u vezi s borbom na Kosovu, a starija je nekoliko decenija od najstarijeg naeg izvora o Kosovskoj bici. Bajraktareviev prikaz je napisan, sasvim dokumentovano. Dr. Halil Inaldik: Od Stefana Duana do Osmanskog carstva. Dr. Inaldik, profesor Fakulteta za jezikoslovlje, istoriju i geografiju u Ankari, istoriski je osvijetlio pitanje hrianskih spahija u Rumeliji u XV vijeku i njihovo porijeklo. Svoja istraivanja autor temelji na defterima iz XV vijeka koji se odnose gotovo na sve krajeve koji su nekada bili u granicama srpskog Duanova carstva. Ovaj rad upoznaje nas sa tadanjom vojnikom organiza cijom Osvajaa. Rad je sa turskog preveo Nedim Filipovi. Hamid Hadibegi: U ovom dvobroju dao je dva rada. U prvom radu pod naslovom Dizja ili hara autor nam objanjava ovu ustanovu sa pravne i istoriske strane. Na kon uvoda o dizji odnosno harau detaljno je obraeno tko je sve bio duan davati dizju, nain ubiranja dizje, njezina visina. Priloena dokumenta su objavljena u ori ginalu i prevodu, a od tri dokumenta doneseni su i fak simili. Muhamed A, Muji: Poloaj Cigana u Jugoslavenskim zemljama pod osmanskom vlau. O ovoj temi je kod nas dosada vrlo malo pisano, a za iju se obradu pisac po9 . Bokovi i CXXIX

V.

Petkovi:

Manastir Deani,

II,

tabla

332

sluio turskom arhivskom graom Orijentalnog instituta, Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu i Dravnog ar hiva u. Skoplju. Iz samih podnaslova vidi se da je ova tema interesentna. Ti podnaslovi su: Porijeklo i seoba Ci gana iz domovine, Naseljavanje Cigana na Balkansko poluostrvo. Pojava Cigana u Jugoslovenskim zemljama. Pravni poloaj Cigana, ivot i zanimanje Cigana, Odnos Cigana prema religiji i nekoliko statistikih podataka o Ciganima. Zatim slijedi 18 dokumenata u originalu i prevodu. Hamdija Kreevljakovi: efilema sarajevskih Krana iz 1788 godine. efilema uzajamno jamstvo uzimano u tursko doba, bila je preventivna mjera za obezbjeenje reda i mira. efilema se obino uzimala po ukazanoj potrebi, a ima primjera efileme i kao stalne preventivne mjere. Ovdje obraeni sluaj efileme ima istorisiku vanost. Ovaj rad je vrijedan prilog istoriji Sarajeva. Muhamed Hadijahi: Hamzevije u svijetlu poslanica uikog ejha. Ovdje su izneseni neki podaci o postojanju i djelovanju religiozno-socijalne sekte muslimanskih Sla vena, koju je osnovao ejh Hamza Orlovi, ije su pristae po osnivau nazvani Hamzevije. Alija Bejti: Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini. Nakon to je na poetku naveo literaturu i izvore o osmanlijskoj arhitekturi u Bosni i Hercegovini, autor dalje govori openito o razvitku graevinarstva i gra dova, o urbanizmu, materijalima i graditeljima, a zatim daje pregled spomenika kulture po vrstama. U uvodu pisac na glaava da je svrha ovog rada da dadne opi i sistematski pregled spomenika osmanlijske arhitekture u Bosni i Herce govini, ne ulazei u detaljnije podatke i dublju analizu, da bi na taj nain rad posluio kao pomagalo za daljnji studij na izuavanju te grane umjetnosti kod nas. Obzirom da je ovo prvi doprinos ove vrsti kod nas, ovaj rad bez sumnje zasluuje panju i pretstavlja lijep doprinos izuavanju ove grane umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Muhamed Kantardi: Hidretski kalendar i ostali ka lendari kod islamskih naroda. Autor je dao strunu i temeljitu obradu muslimanskog kalendara. Ovdje su primije njeni najsavremeniji principi astronomske nauke. Ovaj rad zapravo treba da poslui kao uvod za Tablice hidretskog kalendara, koje je autor izradio, a koje e Orijentalni in stitut izdati. Dr. Branislav urev: Defteri za Crnogorski sandak. U ovom radu pisac daje dva popisa Crne Gore p r e m a defterima iz 1521 i 1523 godine. Tu je obraeno veoma mnogo podataka o naseljima Crne Gore, imenima posjednika kua, visini dizje. Uz ovaj rad su priloeni i faksimili vanijih dijelova spomenutih deftera. Hazim abanovi: Najstarije vakufname u Bosni. N a stavljajui sa objavljivanjem najstarijih vakufnama, ovaj puta autor daje u originalu i prevodu vakufnamu Mustajbega Skenderpaia za njegove zadubine u Sarajevu iz go dine 1517/1518 uz kritiki osvrt na dosadanja izdanja ovog dokumenta. Adem Handi: Pisma Ahmed pae Dugalia dubro vakom knezu i vlasteli. 0 ivotu i radu Ahmed pae Du galia do sada se znalo vrlo imalo. Izvori ga tek letimino spominju iako je svojevremeno igrao vidnu ulogu u isto riji Bosne i Hercegovine kao bosanski beglerbeg ili njegov ehaja. Autor je objavio 26 pisama Dugalia, koja nam daju nove podatke o Dugaliu, a donekle osvjetljavaju i ondanje odnose izmeu Turske i Dubrovnika. Pisma vanijeg sa draja objavljena su u faksimilima, prepisu i prevodu. Nedim Filipovi: Sedam dokumenata iz Kodeksa br. 1 Orijentalnog instituta u Sarajevu. U uvodu se autor osvrnuo na sadraj ovih dokumenata iznosei neka svoja zapaanja u vezi sa timarskim sistemom toga perioda. Dokumenta su data u originalu i prevodu.

Mehmed Mujezinovi: Turski natpisi XVl vijeka iz ne koliko mjesta Bosne i Hercegovine. Ovdje su donesena 22 natpisa u originalu i prevodu sa podruja Banja Luke, Foe, Livna, Mostara, Poitelja, Rogatice, Travnika, Ustikoline i Viteza. Hamid Hadibegi: Odnos Crne Gore prema osmanskoj dravi polovinom XVIII vijeka. U ovom svom drugom radu ovog dvobroja autor na osnovu dokumenata iz arhiva Ori jentalnog instituta, Gazi Husrev-begove biblioteke i djelo mino Dravnog muzeja na Cetinju ocrtava odnos Crne Gore prema Turskoj u vrijeme kada su ovi odnosi bili za otreni povodom odbijanja Crne Gore da plati hara. Teufik Mufti: Triletere u arapskom jeziku. Pisac ovim radom daje zanimljivu statistiko-fonetsku studiju. Dr. air Sikiri: Sintaktike funkcije arapskih prijed loga. Ovaj r a d Dr. Sikiria dobro e posluiti kao gradivo za obradu arapske sintakse. Omer Mui: Jedna turska pjesma o Sarajevu iz XVII vijeka. Pjesma koju autor obrauje vrlo je bogata kulturnoistoriskim i etnografskim podacima, a osim toga je zanimlji va i po tome to nam prua neke elemente vulgarnog turskog jezika, koji se upotrebljavao u Bosni i Hercegovini, kada je ova pjesma nastala. U rubrici Sitni prilozi objavljeni su radovi: Poreklo Uupline povesti turske carevine od dr. F. Bajraktarevia; Stav Livanjskog kapetana Firdusa prema pokretu Husein kapetana Gradaevia i sultanovoj politici od M. Mujia; Podaci o Skoplju iz 1544 god. od Duanke Bojani i Prilog prouavanju prolosti Vitine od M. Mujia. Zatim slijede prikazi, kritike i ocjene najnovijih izdanja na podruju orijentalistike. M. MUJEZINOVI

Lavacherv-Noblecourt: LES TECHNIQUES DE PROTECTION DES BIENS CULTURELS EN CAS DE CONFLIT ARME. Unesco, Paris, str. 222, 117 tab. Ova knjiga plod je saradnje veeg broja naunih rad nika i ustanova, a uredili su je takoer istaknuti strunjaci: profesor H. Lavaeri sa univerziteta u Briselu i A. Noblkur, tehniki savjetnik Servisa za zatitu muzeja u Francuskoj. Sama ova tema obraena je ve 1939, na bazi iskustava iz Prvog svjetskog rata, ali se sada pokazala potreba da se koriste u novoj knjizi i iskustva iz Drugog svjetskog rata. Knjiga je (podijeljena na est dijelova. U prvom su opi sane razne vrste oruja koja e se eventualno upotrebiti i opasnosti koje u budunosti prijete spomenicima od njih. U drugom dijelu obraena su pitanja koja se na polju zatite spomenika treba da organizaciono rijee u opsegu jedne zemlje, a takoer u meunarodnim razmjerima. Zatim slijede isto struna pitanja: zatita protiv poara, zatita nepokretnih kulturnih dobara, pokretnih dobara, te iskustva u izradi raznih tipova sklonita za (poliranu najvrijednijih dobara. Na kraju knjige nalaze se tabele engleskih mjera preraunatih u metrike, bibliografija, stvarni indeks, indeks vlastitih imena i 117 fotopriloga. Sastavljai polaze od nesretne okolnosti da je u sluaju rata nemogue zatititi sva kulturna dobra, te da e neka sigurno propasti. Zato su oni posvetili znaajan dio knjige organizacionim mjerama koje treba da obezbijede da se bar sauvaju ona dobra koja ne smiju propasti. Te mjere treba da se poduzmu u mirno vrijeme i sastojale bi se s jedne strane u organizaciji slube (kadrova) koja e moi orga nizaciono da djeluje u sluaju rata, s druge u evidenciji svih kulturnih dobara kategorisanih po vrijednosti, dalje u mikrosnimanju najvanijih predmeta i objekata i deponovanju snimaka u etiri zemlje, pod kontrolom Unesca, te u izgradnji objekata sklonita u koja bi se, najprije privre meno, a zatim na due vrijeme smjestila najvrijednija kul-

333

turna dobra. Po miljenju autora, nema sigurne zatite do bara bez dobrih sklonita. To e biti betonska armirana sklo nita opremljena najpotrebnijim instalacijama za odravanje unutarnjih takvih uslova koji e omoguiti sigurno uvanje vrijednosti, koje su lako podlone kvaru: dokumenata, slika, i t. d. Sklonita e trebati da budu onoga tipa i izdrljivosti, koji moe da izdri direktan pogodak bombom od 500 kg. Prvenstveno e trebati graditi podzemna sklonita. Ona treba da imaju klimatizacione ureaje, vlastite izvore energije, dobro osigurane ulaze i t. d. Pretpostavlja se da e u njima raditi osoblje odreeno za uvanje kulturnih dobara. Pored ovih, predvia se izgradnja privremenih sklonita, obino u suterenu muzeja, i opirno se obrauju pitanja njihove adaptacije, klimatizacije, izoliranja od vlage i t. d. Zna ajno je ovdje napomenuti da se u nekim naprednim zemljama na zapadu ve izgrauju ili su izgraena posebna sklonita za najvrednija dobra. Tu se koriste i prirodne olakice, te se sklonita grade u naputenim kamenolomima, tunelima, rudarskim oknima. Autori, izgleda, stoje na gle ditu da bi svaka zemlja trebala da ima ovakva sklonita. Drugo vano pitanje koje se obrauje u knjizi je kako organizovati zatitu da bi se postiglo maksimalno uvanje objekata od kulturne vrijednosti u sluaju rata. Velik zada tak autori vide u evidenciji spomenika u dravnim razmjerama i u stvaranju plana evakuacije i smjetaja najvrednijih, u sluaju potrebe. To je zaista veliki posao, a autori sa svoje strane upozoravaju da je to jedan od osnovnih po slova, bez kojih mnogo dragocjenog moe da propadne. Spomenici bi se podijelili u tri kategorije prema njihovoj vrijednosti, te bi se oni pod A morali najbriljivije skloniti u sklonita od betona, ili podzemna, a druga opet prema vanosti u privremena sklonita. to se tie optedravne organizacije za zatitu kultur nih vrijednosti u sluaju rata, autori predlau da se u vojsci stvori organizacija, bar njena sr u mirno doba, koja bi se u toku rata popunila sa konzervatorskim i muzejskim ka drom, te koja bi na sebe preuzela taj posao. Oni naroito istiu da organizacija zatite mora i u miru i u ratu da ima dovoljno autoriteta i sredstava bez kojih bi svaka priprema i zatita bile nemogue. Zanimljivo je ovdje iznijeti da je Holandija ve u svojoj vojsci stvorila orga nizaciju koja treba da preuzme na sebe brigu o spomenicima u sluaju rata. Na vie mjesta autori upozoravaju da je improvizacija u sluaju vanredne potrebe, stvar nedovoljna i vrlo opasna po sama kulturna dobra. U daljim dijelovima knjige, struno i na osnovu n a j novijih iskustava, obraena su pitanja zatite od poara sa primjenom sredstava za automatsko stupanje u akciju i ak i sa samostalnim izvorom vode; zatim klimatizaciona sred stva; a posebno su obraena pitanja zatite pokretnih i ne pokretnih spomenika, pitanje materijala koji se treba i moe koristiti, transporta i t. d. Svi ovi lanci popraeni su sa brojnim tabelama, to pitanja ini sasvim jasnim. Osobito veliki dokumentarni materijal. Kada se proita ova knjiga, ovjeku pada na um da bi i kod nas bilo potrebno da se neto preduzme. Moda to ne bi bilo samo ablonsko kopiranje recepata i savjeta koji se u knjizi nalaze, ali je prijeko potrebno da se i kod nas poduzmu ire mjere na ouvanju kulturnih dobara u sluaju rata, naroito stvaranje takve organizacije u vojsci; klasi fikacija spomenika; izgradnja posebnih sklonita, posebno za najvrijednija i najosjetljivija dobra. Rije, svakako, na prvom mjestu treba da imaju konzervatori, oni treba da pokrenu ova pitanja. D. VIDOV1

ARHEOLOKI SPOMENICI I NALAZITA U SRBITI. I. Z A P A D N A SRBIJA. Izdanje Arheolokog instituta SAN, Beograd, 1953. god., 4, 218. str. Edicija je tehniki vrlo dobro opremljena, bogata ilu strativnim materijalom. Kliea nisu uvek besprekorna. Sadrina raznovrsna i obilna. To je sistematsko objavljivanje

rekognoscentne grae: podataka, delimino i materijala, nauno-informativnog karaktera. Dobra je zamisao podele cele teritorije NR Srbije na sektore, radi rekognosciranja, evidentiranja i objavljivanja arheolokog materijala, a postupni, vremenski i razvojni nain izlaganja, omoguuje sistematinost i preglednost. 0 metodama prikupljanja grae i njenom upotpunjenju, in formativnog karaktera, moglo bi se diskutovati. U tom pogledu nije postignuto ujedinjenje, m a d a je i pored razno vrsnosti materijala, sauvano jedinstvo i povezanost na i rem arheolokom podruju. Rukovodei saradnici, sve su iskusna, oprobana i nauci dobro poznata imena i najbolja garancija, kako za sadrinu edicije, tako i za njen sadanji i budui uspeh. U uvodnoj rei, redakcioni odbor je istakao tekoe ovakvog podhvata i sve njegove prvenake nedostatke, te ne bi imalo, u tom pogledu, nita bitno da mu se zameri. Ovakav r a d pretpostavlja duinu vremena, dobro pozna vanje terena, spremne i dobro upuene terenske i spoljne saradnike, naroito mlae, u koje se moe pouzdati. U ovim napisima vetih pera, osea se sigurnost, potpunost i jedrina, kao na pr. u odeljcima o srednjevekovnoj i docnijoj arhitekturi i slikarstvu, o preistoriji i klasinom periodu. Naroito nas zanima odeljak o drvenoj arhitekturi crkve brvnare i napis o stecima, poto imaju neposredne veze sa Bosnom. Mislim da bi se drvene crkve mogle svrstati po tipo vima: stariji, jednostavni tip brvnare iz X V I I I veka, na rodskog graditeljstva; mlai, razvijeniji tip zanatskog neimarstva u prvoj polovini X I X stolea, i prelazni oblici, oblici izmeu ovih. Isticanje zanimljivih arhitektonskih reenja, krovne konstrukcije i posebno tretiranje krovnog pokrivaa, ilo bi ve u detaljnu obradu, ali je ipak tre balo i to ukratko naglasiti. U odeljku o nadgrobnim spomenicima, svrstavanje ne kropola u tipove i podela nadgrobnih belega po vrstama, nema sumnje da je nuna i opravdana, kako zbog pre glednosti, tako i za stvaranje i utvrivanje pojmova. Treba im samo sreno nai imena, narodska ili stvoriti nauna, kao tehnike nazive. Izbegnuti su uobiajeni, gotovo usvo jeni nazivi, od strane naunih krugova u B i H za oblike steaka i upotrebljeni su mahom uporedni i geometriski. Moje je lino miljenje da nisu opravdani ni nazivi sar kofag, obelisk, naroito sanduk, visoki i niski sanduk, ali nisu pogodni ni ovi uporedni ili opisni. Moe se sloiti sa miljenjem da steci nisu bogumilska specifinost, jer su ih upotrebljavali i pravoslavni i kato lici, ali je nesumnjivo to, da se oni nalaze samo u Bosni i Hercegovini i njihovom uticajnom podruju, u veoma ne stabilnom srednjevekovnim zonama. Bogumilsko pitanje moda je uopte pogreno postavljeno, a poto se u svoje vreme izvrglo u politiko pitanje i usko regionalne ten dencije, pristupilo se njegovom nepravlinom reavanju. Da li e steci to doprineti tome problemu ili ne, sporno je, ali je izvesno da oni svedoe pre protiv bogumilstva nego li za njega. Dovoljna je sama pojava krstova na njima i zapisi sa formulama: U ime Oca i Sina i sv. Duha . . . to se tie ornamentike i scenskih pretstava na njima, one pripadaju optem pravcu suvremene balkanske umetnosti, kako po motivima, tako i po svetovnoj tematici dokumen tarnog ili dekorativnog karaktera, samo su razliiti po svo joj prostijoj i grubljoj obradi. Uzori ili njihovi elementi i reminiscencije nalaze se u dekorativnoj plastici sakralnih i svetovnih spomenika, u zidnom slikarstvu, po ornamentima i minijaturama rukopisa, u staroj heraldici i naroito u primenjenoj umetnosti. O prikupljanju grae i njenom upotpunjavanju, stavio bih izvesne primedbe u nekim konkretnim sluajevima. Na 59 strani o gradu Viesavi, kod Bajine Bate, veli se, da nema traga gradu i da narod ne zna za njega. Me utim, okolno i mesno stanovnitvo Gornje Crvice zna tano lokalitet grada. Na brdu Vr'ovima, iza Viesave, imaju neke zidine, kamenje od zidova, zove se Kulina i to je, bajagi, podigla Prokleta Jerina. U Gornjoj Crvici nalazi se velika nekropola steaka i crkvina, a u selu Viesavi jedan veliki steak.

334

Na 161 strani, navod Vujievog tvrenja, da je u Uicu bila rezidencija arhiepiskopa naego, bie da je taan. U deftem br. 65 Muzeja Stare pravoslavne crkve u Sarajevu, na prvom listu, X kvaterniona, zabeleen je lep podatak:

U drvenoj crkvi u Dubu, ceni se da nema nikakvih starina, (str. 160). Meutim, na tavanu crkve nalaze se carske dveri sa folklornom ornamentikom, zanimljivi veliki drveni svenjaci i okviri starih ikona, rustine izrade. U Gorobilju crkva brvnara ima trostranu apsidu, krov na 4 vode, mnogo vie zapisa i podataka O svetenicima, za tim zapis na ikonostasu i jedno staro tampano jevanelje Boidarevog izdanja. Nije trebalo propustiti, da se neto kae i o slikarskom radu raspea iz 1833 godine (str. 165). Zapis o obnovi crkve tano glasi:

Natpis je izveden crvenom bojom, prostim polukurzivnim pismom, nad ulazom iz priprate u naos. P. MOMIROVI

D r . J o v o V u k o v i u svojoj raspravi Igra Tonci izneo je poreklo naziva ove narodne igre poznate pod raznim imenima: Sitan tanac, Pleti kolo, Jovanovo kolo, Kolariu Paniu i t. d. Dr. Vukovi je dokazao da re ta nac nije stranog porekla, kao to u prvi mah izgleda, ve potie iz staroslovenskog jezika, a sama igra je ostatak ritualnog obreda u vezi sa ribolovom. Rad je vrlo lep prilog jednog filologa u reavanju isto etnolokog problema. Ovaj broj Biltena donosi i prevod lanka muzikog fol kloriste Dr. J a a p - a K u n s t - a iz Amsterdama. Na osnovu slinosti u izvesnim melodijama, glazbenim instrumentima, plesovima i nekim obiajima na Balkanu i u Indoneziji dr. Kunst misli da ovdje imamo posla sa ostacima prastare neolitsko-magalitske ili moda ilirsko-trake kulture. Ovo miljenje trebalo bi potkrepiti i dovoljnim istoriskim inje nicama, jer, iako samo pretpostavka, ipak je malo verovatno. U ostalim lancima: L j u b i c a S i m i , Narodne igre Kuprekog Polja; M i l i c a Obradovi, Drutvene igre sa podruja Kupresa i sreza Jajce; M a j a Bokovi Stulli, Splet naih narodnih praznovjerja oko vjetice i popa, M i 1 . S. F i 1 i p o v i , Razliita etnoloka grada iz Rame; Augustin Kristi, Kreevska arija i kreevska sermija; a m i l S i j a r i , I z narodnog ivota Bihora i Peteri; A l i j a B e j t i , Prilozi prouavanju naih narodnih pjesama iznesena je bogata i raznovrsna fol klorna grada, kojom e se korisno moi posluiti nai etno lozi i istoriari u svojim raspravama. I po svojoj opremi ovaj broj Biltena je nadmaio onaj prvi i s te strane moe stati uz bok i najboljim naim aso pisima. CV. D. POPOVI

BILTEN I N S T I T U T A ZA PROUAVANJE FOLKLORA SARAJEVO. Br. 2 1953 g., 412 str. s ilustracijama. Ovaj broj Biltena u svemu otskae od prvog broja i svojom sadrinom pretstavlja Institut stvarno kao ustanovu za p r o u a v a n j e naeg folklora, a ne samo za obja vljivanje folklorne grae. Institut je prema svome planu rada prouavao u 1952 godini jajaki srez, jedan od naih zabaenih srezova, ali bogat starinskom tradicijom. Rezultati toga prouavanja dati su u ovom Biltenu. Principijelno uzev ovakav nain rada ima svojih dobrih strana, ali se postavlja pitanje vremena za prouavanje ostalih srezova, to i sam direktor Instituta Cvjetko Rihtman istie u svojim uvodnim reima. Ipak ovo je dobar i praktian nain za obrazovanje strunih kadrova. Cvjetko R i h t m a n u lanku Narodna muzika ja jakog sreza iznosi dosta bogatu muziku, tradiciju ovoga kraja. Treba naroito istai posebnu vrstu pevanja tehnikom potresanja ili grotanja, ustresanja. S obzirom da se potresanje izvan jajakog sreza javlja samo jo u nekim ogranienim oblastima i kod Srba i kod Hrvata, Rihtman pretpostavlja, da je ovo pevanje u davnoj prolosti pripa dalo jednoj etnikoj grupi. Osim toga autor iznosi i svoje miljenje da je epska pesma stvarno narodna tvorevina, a ne feudalnih dvorova, i da see u daleku prolost, jo pre dolaska Slovena u nae krajeve. J e l e n a D o p u a (Narodne igre Kuprekog Polja) je iscrpnom obradom naih pogrebnih kola dala lep prilog miljenju, da su ta kola ostaci pogrebnih obiaja, pa s toga gledita treba posmatrati i prestave kola na naim srednjevekovnim stecima. A b d u l a h k a l j i ( O obiajima i vjerovanjima u srezu jajakom) svestranom obradom nekih narodnih obi aja ovoga kraja opravdano zakljuuje na njihovu daleku starinu. Vlajko P a l a v e s t r a (Narodne pripovijetke s Kuprekog Polja i s podruja jajakog sreza). Iako jo mlad i poetnik, ipak Palavestra je vrlo savesno i struno dobro obradio izabrane pripovetke ovih krajeva.

GODINJAK BIOLOKOG I N S T I T U T A U SARAJEVU. Sv. 12. Godina 1952. U oktobru 1954 godine izaao je iz tampe Godinjak Biolokog Instituta u Sarajevu za 1952 godinu, koji je iza ao kao spomen sveska posveena uspomeni Karla Malya, dugogodinjeg kustosa Botanikog odjeljenja Zemaljskog muzeja i naunog saradnika Biolokog Instituta u Sarajevu. Knjiga sadri 480 strana velikog formata sa jednim crteom, tri fotografije, 45 slika, 6 preglednih karata. Knjiga je izala u redakciji Dr. P. Fukareka. Karlo Maly je ve od svoje mladosti zavolio prirodu naroito biljni svijet. Po dolasku u Eosnu iako je bio za poslen u drugoj slubi, Karlo Maly radi ispoetka kao volenter u Botanikom odjeljenju Zemaljskog muzeja, da bi se docnije sav predao ovome radu na istraivanju biljnog svi jeta u Bosni i Hercegovini. Njegov rad je bio vanredno plodan, napisao je veliki broj naunih radova iz oblasti biljnog svijeta, te stekao vanredne zasluge na tom polju. U predgovoru same knjige veli se: uvajui uspomenu na ovog naeg predanog i neumornog naunog radnika, njegovi saradnici prijatelji i potovaoci posveuju mu ovaj skromni Zbornik radova kao znak priznanja za njegove naune za sluge. U prvom dijelu knjige navodi se 27 biljnih oblika nazvanih u ast Karla Malya kao na pr. Potentilla Malyana Borbas, Crepis, Malyi Stadlmann, Septoria Malyi Picbauer, Thumus Malyi Ronninger, Festuca Malyi Widder, Daphne Malyana Blei i dr. Isto tako se navode nove biljne svojte sa podruja Bosne i Hercegovine, koje je otkrio i opisao Karlo Maly. Naveemo samo neke koje su znaajne i kao prirodne rijetkosti, to su: Silene (Heliosperma) Retzdorffianum, Tilia travnicensis, Tilia platyphyllos Scop. var. illirica, Acer obtusatum var. bosniacum. Acer campestre var. varbosanium, Verbascum bosnense, Myosotis Ronningeri, Campanula tarana, Cardus illyricus, Edraianthus hercegovinus i druge. Iza pokojnog Karla Malya ostao je dovren rad: Osnove poznavanja flore Travnika u srednjoj Bosni, koji je sada objavljen u ovom godinjaku kao njegovo posmrtno djelo. U ovom radu Maly je dao historijat floristikog istraivanja

335

podruja ire okoline Travnika i ono pretstavlja vaan do prinos poznavanju flore u ovom kraju. S obzirom na ogromne zasluge Karla Malya na polju istraivanja flore u naim krajevima, kao i s obzirom na veliki broj veza koje je on imao i kod nas i u svijetu sa ostalim botaniarima, nije nikakvo udo da se odazvao ovako veliki broj i naih i inostranih poznatih naunih radnika da sa svojim prilozima ispune spomen-svesku, po sveenu Karlu Malyu. Radovi su slijedei: Baji D., Bjeli ., i Popovi S. (Sarajevo): Prilog poznavanju flore i vege tacije doline rijeke Unca. Buschmann A. (Graz): Geo grafsko rasprostranjenje vrste Deschampsia setacea. Em. H. (Skopje): Nekoliko novih podataka o planinskom javoru u Makedoniji. Fukarek P. (Sarajevo): Javori Bosne i Her cegovine u radovima Karla Maly-a. Fukarek P. i Stefanovi V. (Sarajevo): Nova nalazita planinskog javora na planinama Bosne i Hercegovine. Horvat I. (Zagreb): Pri log poznavanju rairenja nekih planinskih biljaka u jugo istonoj Evropi. Janchen E. (Wien): Pregled paprati Ju goslavije. Jankovi M., i Mii V. (Beograd): Polimorfizam lista kod vodene biljke Trapa natans L. JovanoviDunji R. (Beograd): Fitocenoze Ramondija u Srbiji. Korica B. (Sarajevo): Morfoloko-sistematski opis nekih no vih biljnih svojti sa hercegovake Velei. Korica B. (Sa rajevo): Prilog reviziji adventivne i korovske flore Bosne i Hercegovine. Kuan F. (Zagreb): O rasprostranjenju i rodbinskoj pripadnosti kleice (Juniperus nana Wild.) u Jugoslaviji. Markgraf F (Munchen): Diferencijacije u mediteranskoj flori. Mayer E. (Ljubljana): Raziskovanje flore slovenskega ozemlja. Morton F. (Hallstatt-Osterreich): Biljno-geografska posmatranja na transkom kru. Pejoski B. (Skopje): O smolnim kanalima u etinama molike (Pinus Peuce Gris). Pevalek I. (Zagreb): Dvije ad ventivne araceje u Junoj Dalmaciji. Rechinger K. H. fil. (Wien); Fitografske biljeke. Regel C. (Bagdad): Razma trali] a o flornim elementima u Grkoj. Florni elementi pla nine Eta. Riter Studnika H. (Sarajevo): Prilozi za floru Bosne i Hercegovine. Schmid E. (Zuriuh): Analiza rodova ilirskih vegetaciskih pojaseva. Schumacher A. (Waldbroll, Deutschland): Flora mahovina Ravne Planine (Jahorine) kod Sarajeva. Slavni . (Sarajevo): Odnos asoci jacije Camphorosmetum annue prema nekim asocijacijskim kompleksima u Vojvodini. Turril W. B. (Kew, England): Znaaj hibridizacije za botaniku taksonomiju. Vouk V. (Zagreb): Slatkovodne rodoficeje Jugoslavije. W i d d e r F. (Graz): Jedan novi krianac mau vrstama Festuca sa Bje lanice u Bosni. Osvrnut emo se samo na neke radove koji tretiraju pojedine rijetke vrste interesantne sa stanovita zatite pri rodnih rijetkosti. Ovdje u prvom redu dolazi rad Hansa Ema o planinskom javoru (Acer Hedreichii) u Makedoniji, koji je kao endemit balkanske dendroflore znaajan za nae krajeve, te se moe uzgajati sve do alpske granice uma. Autor govori o njegovom sadanjem nalazitu u Bosni, Her cegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Albaniji i Bugarskoj, te su naroito znaajni o ovoj vrsti, radovi Fukareka. Autor navodi nova nalazita (planinskog javora u Make doniji i to u etiri velika planinska masiva: Rudoka, Jakupica, Stogovo i Perister. Na osnovu sabranog materijala sa Peristera u radu se navodi mogunost pojave podvrsta pla ninskog javora, to e se docnijim istraivanjima utvrditi. Ovim se pitanjem bavi Fukarek u svom lanku Ta vori . . . u radovima Karla Maly-a iz kojeg se vidi da je Karlo Maly dao vanredne priloge za rjeavanje pitanja raznih vrsta i podvrsta javora. Karlo Maly je ostavio zna tan materijal koji e omoguiti daljnja istraivanja sa ci ljem odreivanja eventualnih novih vrsta i podvrsta. Na gore navedene radove nadovezuju se i u direktnoj su vezi r a d Fukareka i Stefanovia o novim nalazitima pla ninskog javora na planinama B i H. Radi se o dvije pod vrste, sjevernoj i junoj, koje se razlikuju po veim odnosno manjim listovima. Vano je da se planinski javor dosada nije pronaao izvan Balkanskog Poluostrva. Prilikom istra ivanja biljnih zajednica u podruju Igmana, planine Bje

lanice, nije se pronaao planinski javor kako je to ranije tvrdio Dimitz, nego se tu radi o obinom gorskom javoru. Nova nalazita (planinskog javora i to mlade sastojine Fukarek i Stefanovi pronali su u drutvu sa Petrom Driniem, na Treskavici planini ispod visa Kragujevac, na sje vernim padinama planine prilikom kartiranja umske vege tacije na ovoj planini. Stara stabla ovoga javora pronaena su isto iznad strmih stijena Kragujevca do pod p a d i n a m a Lupoa. Materijal koji je sabran na terenu omoguie dalj nja istraivanja u cilju konanog utvrivanja granica ra sprostiranja planinskog javora u Bosni i Hercegovini. Vano je napomenuti da je planina Treskavica bogata prirodnim ljepotama, nova nalazita ovoga javora su u neposrednoj blizini Sarajeva, te e privui i mnoge nae botaniare uz veliki broj izletnika na ovu planinu. lanak prof. Horvata o nalazitima nekih (planinskih biljaka u jugoistonoj Evropi, jest vanredno interesantan i za nae prilike specijalno sa stanovita zatite prouavanja prirodnih rijetkosti. Kako sam autor veli danas se moraju vriti istraivanja itave flore, a ne samo traiti neke po jedine biljke da bi se dobila potpuna slika rasprostiranja odnosno da bi se ustanovili faktori koji su bili razlogom rairenja nekih odreenih vrsta. Kao veoma znaajan ini lac koji utie na raspored planinske vegetacije jugoistone Evrope jest geoloko-petrografski sastav podloge, pa autor uporeuje tri planine; nau Vranicu, Suhu Planinu u Srbiji i Belo Grotlo u planini Nide, koje su raznog petrografskog sastava. Na Vranici se razvila specijalna flora na silikatu, to su vrste Carex ourvula, Carex foetida, Hieracium alpinum, Poa media, Festuca Halleri, Lycopodium alpinum, Selaginella selaginoides, Ranudulus crenatus, Rhododendron hirsutum, Empetrum hermaphroditum i mnoge druge, od kojih su neke kao prirodne rijetkosti (Rhododendron) ugro ene od prolaznika, te je kod nas ovo podruje stavljeno pod zatitu. Jedan od rijetkih borova koji raste samo na Balkanskom Poluostrvu jest molika (Pinus peuce Grisb.) o kojoj pie Pejoski. Ove vrste ima najvie kod nas, u Bugarskoj i Alba niji i veoma malo u Grkoj, te se penje do 2.400 m nad morske visine. U naoj zemlji ova vrsta se nalazi samo u Makedoniji, te je ista pod zatitom drave kao prirodna rijetkost. U svom lanku o dvjema aracejama prof. Pevalek na vodi nalazita u Oracu kod Trstenog i samom Trstenom. Radi se o jednoj tropskoj biljci kojoj je domovina Indija, a moda i Polinezija, te je poznata u Oracu pod imenom taro (Colocasia antiquorum Schott), zatim o jednoj drugoj vrsti koju nai tamonji stanovnici zovu Adam (Zantedeschia aethiopica Spreng). T a r o se uzgaja kao ukrasna biljka kod nas, a prema autoru u tropama se uzgaja radi podanaka koji se jedu kada se skuhaju, sami listovi se upo trebljavaju kao varivo. Ova bi se biljka mogla kultivirati i u naim krajevima juga, tako na pr. u neretvanskom kraju. Ovu drugu araceju mi smo dosada uvozili iz Italije, meutim mogli bi je i kod nas uzgajati. U ostavtini Karla Malya naen je jedan krianac sa Bjelanice roda Festuca, koji vodi porijeklo od Festuca alpina Sut. Ovu vrstu opisao je W i d d e r u svom lanku, te je dao podatke o rasprostranjenju. Ova vrsta dobila je ime po Karlu Malyu i opisana je kao Festuca u Malyi (F. alpina Y F. Halleri subsp. riloensis) Widger. Svi saradnici ovog odlinog djela, koje e pobuditi iv interes i kod naih i inostranih naunih radnika, dali su svoje priloge bez ikakvih honorara u znak panje spram pok. Malya. Najvea zasluga pripada dr. Fukareku, koji je kao odlian poznavalac djela Malya i njegov saradnik pri kupio sav materijal za ovu knjigu, isti sredio, tako da je knjiga mogla izai u jednom relativno kratkom roku. Ing. V. R.

336

PRILOZI POVIJESTI UMJETNOSTI U DALMACIJI. Urednik dr. Cvito Fiskovi. Izdanje Konzervatorskog zavoda za Dalmaciju u Splitu, 1954. god. 120 str. s 28 ilustracija. L j u b o K a r a m a n (Zapis o Radovanovom portalu u Trogiru) osvrnuo se na lanak O ikonografiji Radovanova portala (Autor Cvito Fiskovi Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji. 1953 g.) i priznanje poimenino da je Fiskovi izvrio neke ispravke ranijeg tumaenja nekih prizora i likova Radovanova portala. Ali Karaman nagla ava takoer da ima i takvih sluajeva kod objanjavanja nekih detalja, gdje je veoma teko dati neku kategoriku ocjenu Li sud. Prije svega iz r a z o g a oteenosti nekih de talja, a i zbog Radovanove ikonografske slobode. Tomu sva kako treba (pribrojati i karakter umjetnosti dubokog srednjeg vijeka, koja je imala drugaije granice i mogunosti prikazivanja realnosti od kasnijih vremena. C v i t o F i s k o v i (Biljeke o Radovanu i njegovim uenicima) daje objanjenje svojih ranijih zapaanja o Radovanovom portalu, iznesenih u lanku, O ikonografiji Radovanova portala. On odgovara Karamanu na m.s-i u kojima Karaman nije u cijelosti prihvatio tumaenje Fiskovia. Prije svega Fiskovi odbija tezu Karamana po kojoj izvjesna oteenost pojedinih detalja kao i karakter umje tnosti dubokog srednjeg vijeka treba da budu smetnja na om tumaenju navedenih detalja kao primjerima uzetim iz svakidanjice. To utoliko vie, to je veliki broj srednjevjekovnih majstora, osobito kipara jo prije Radovana u svojim djelima dalo bezbroj detalja svakidanjeg realnog ivota. Mnogi zapadnoevropski umjetnici iz vre mena romanike pokazuju smisao za prirodu i realistiko prikazivanje ivota, a naroito kipari burginjonske kole. U svemu tome ne zaostaje Radovan ni njegovi uenici i to im ne treba odricati i ako su njihove likovne mogunosti bile dosta ograniene obzirom na vie dekorativan karakter ro manikog kiparstva. I v o P e t r i c i o l i (Crkvica Sv. Ivana Krstitelja u u Preku) u poetku, u najopenitijim mislima, opisuje ne koliko do sada neprouenih manjih crkava iz preromanikog doba, zatim crkvica koje stilski potsjeaju na romaniku i gotikih rustinih crkvica, a koje se nalaze na zadarskim otocima. Izmeu svih istie se, svojom finoom obrade i pravilnou, romanika crkvica sv. Ivana Krsti telja u Preku. na otoku Ugljanu. U nedostatku dovoljnog broja podataka za dataciju autor iznosi pretpostavku po ikojoj crkvica ne potjee poslije 13. st. L u k a B e r i t i (Ivan Krstitelj d e Tollis) u uvodu opisuje istorijat uvoenja vatrenog oruja u Dubrovniku, zatim istorijat lijevanja topova iz bronce i lijevanja zvona, pa navodi imena majstora domaeg i stranog porijekla, medu kojima je najznaajniji Ivan Krstitelj de Tollis iz Raba. On je u Dubrovniku radio punih 35 godina i kroz to vrijeme salio veliki broj topova i zvona. Kruno Prijatelj (Prilog poznavanju zadarskog i ibenskog slikarstva XV stoljea) obradio je dva lanka. Prvi je izdao pod naslovom: Zapaanja uz sliku Bogorodice s djetetom u franjevakoj crkvi u Zadru. Autor analizira sliku i na osnovu toga pravi uporedbu sa jo tri slike istog sadraja koje su savremene ovoj slici, a radovi su domae slikarske kole. Dvije od tih slika ne nalaze se vie u Zadru. Autor je naao fizionomiske slinosti sve etiri Bogo rodice. Uz to postoje i stilske slinosti svih radova linearna stilizacija i koloristiki kristalno jasna i iva pale a govore za istu gotiku koncepciju. Gotiki su traitement. potez, kolorit. Bizant je sasma daleko. Osim iz Venecije, autor pretpostavlja da je ovaj goticizam mogao doi i iz Sjeverne Italije ili unutranjosti Veneta. Autori slika nisu poznati, ali su sva etiri rada djela razliitih majstora, ma da su izrasli u istoj likovnoj klimi i imali srodne bliske stil ske koncenpcije. Slike pripadaju zadarskoj domaoj koli i mogu da se stave u Prvu polovinu 15. st. Uporedbom ovih slika sa istovremenim slikama Dubrov nika, autor je doao do zakljuka da se u Sjevernoj Dal

maciji ranije pojavila ista gotika, dok u traju bizantizirani oblici.

junoj dulje

Drugi lanak Prijatelj je izdao pod naslovom: Margi nalija uz tri ibenska poliptiha. Autor navodi, u poetku lanka, tekoe u pogledu atribucije vrlo dobrih slika raza sutih po raznim crkvenim institucijama u Dalmaciji, a koja su djela sigurni radovi domaih majstora. Ovamo se ubra jaju i tri poliptiha iz ibenika, koja je D. Krsto Stoi po greno, sva tri, atribuirao Nikoli Vladanovu. Dva, izmeu njih, spadaju meu najljepa djela dalmatinskog slikarstva prve polovine 15. st. Veliki pak poliptih, koji se sada nalazi, na oltaru ibenske biskupske kapele, a donesen je iz crkve sv. Grgura, ima sigurnu vezu sa slikama domaih majstora 15. st. Nabrajajui svojstva slike autor lanka pretpostavlja da je ova slika (makar jedini primjerak iz ibenika) okosnica ibenskog kruga u 15. st., a o ijem radu ima prilian broj arhivskih podataka. Na temelju jednog dokumenta Prijatelj pretpostavlja da je ovaj poliptih rad poznatog slikara Nikole Vladanova. Taj dokumenat potjee iz 1432. g.. a sklopljen je izmeu slikara Nikole i pretstavnika bratovtine sv. Mihovila za izradu jednog poliptiha, koji, po opisu, potpuno odgovara poliptihu iz biskupske kapele. L u k a B e r i t i (Frano Antica Lastovac) daje pri kaz o radu najmlaeg ljevaa zvona u Dubrovniku, koji je bio slubeni ljeva Republike od 15781585 g. Porijeklo njegovo je iz Lastova. Najstariji njegov rad je malo zvono iz 1579. g. koje se sada uva u Lopudskom upnom muzeju. 1585 g. iz nepoznatih razloga Frano je napustio Du brovnik i ve je 1589 g. izlio veliko zvono katedrale u Gandinu kod Bergama, a neto kasnije nastalo je majsto rovo remek djelo bronana ograda pred svetitem bazilike u Gandinu. Pa i ako majstor od tad ivi u Italiji i tamo se eni ipak se potpisuje kao Lastovac Dubrovanin. V i n k o F o r e t i (Porijeklo Nikole dell'Arca) n a osnovu analize nekoliko dokumenata (Borselli, Ludovico da Prelormo i dr.) dolazi do zakljuka da je Nikola dell' Arca, poznati kipar 15. st., jedan od glavnih majstora rake sv. Dominika u Bolonji, rodom iz Dubrovnika, ali da je prije dolaska u Bolonju ivio dosta dugo u Apulijskom gradu Bariu. Na taj nain mi smo u krug naih domaih umjet nika dobili jo jedno poznato ime. D u k o K e k e m e t (Romanika loa u Splitu) n a osnovu izvjesnih dokumenata objelodanjenih od 1267 g. do konca 13. st. autor uzima kao pretpostavku da je u doba Gargana, prvog potestata ili kasnije sredinom X V I I . st, zapoeta gradnja prve splitske vijenice, odnosno komu nalne palae; ona je imala u prizemlju lou u kojoj se sudilo i sklapalo slubene ugovore. Oslanjajui se pak na Tomu Arhiakona autor lanka istie svoje miljenje da Vijenicu i lou iz X I I I . st., treba traiti na sadanjem trgu sv. Duje. U drugom dijelu lanka autor opirnije izlae proble matiku naenih arhitektonskih dijelova (stupac sa glavicom, vrh glavice sa dijelovima lukova i s1.) u prizemnoj pro-, storiji palae na zapadnoj strani Peristila nekada stare splitske obitelji Grisogono u unutranjem zidu, a koji vjerojatno pripadaju ovoj loi. Makar neki elementi na enih dijelova govore u prilog rane romanike, a drugi se mogu smjestiti u gotiku ipak loa kao cjelina mogla je na stati u doba zrele romanike t. j. u vrijeme nastajanja naj^ ljepih romanikih djela. Ipak je to sve pretpostavka bar tako misli autor. Daljnja ienja zidova Grisogonove palae na Peristilu i pro uavanje splitskih dokumenata pruit e (potpuniji uvid. I v a P e r i (Rad zadarskog graditelja i kipara Juria Dimitrova u Rijeci) navodi u poetku sudbinu srednjevjekovnog arhitektonskog nasljea Rijeke koje je postalo rtvom ekonomskog procvata u 18. i 19. st. Geografski poloaj Rijeke uslovio je uticaj tri kulturne sfere: srednjeevronskog kulturnog kruga iji je nosilac njemaki feuda lac: drugi je talijanski koji je ovdje znatno slabiji, trei slavenski, brojano najjai.

22

Nae starine III.

337

Iz malog broja ouvanih srednjeevropskih spomenika uoljiva je veza sa srednjeevropskim kulturnim krugom, ili tonije, sa njegovom slovenakom varijantom. No u ne kim njihovim detaljima osjea se utjecaj mediteranskog li kovnog govora. Autor nakon toga iznosi djelatnost graditelja i kipara Jurja Dimitrova u Rijeci i to na temelju naenih arhivskih podataka. Njegova djelatnost se odvija u vremenu od 14421446 g. Majstor je na Rijeci sklopio nekoliko ugo vora o preuzimanju radova na crkvi sv. Marije, koje autor imenino navodi. U ovoj knjizi saradnici Konzervatorskog Zavoda iz Splita dali su nove priloge prouavanju kulturnog naslea Dalmacije. Pozitivan materijal izloen na jasan i pregledan nain, ilustriran je sa nizom dobrih ilustracija ( f o t o g r a f i j a i crtea). S. TIHI

GODINJAK I N S T I T U T A ZA N A U N A UMARSKA ISTRAIVANJA U SARAJEVU. Knjiga II, Sarajevo 1953 godine Koncem aprila 1954 god. izaao je drugi broj godinjaka Instituta za nauna umarska istraivanja u Sarajevu, sa slijedeim sadrajem: 1. Ing. Jakov Sui: O arealu pitomog kestena na po druju Srebrenice sa kratkim osvrtom na ostala nalazita u N R B i H. 2. Ing. Aleksandar Panov: Novija iskustva pri stratifi kaciji umskog sjemena. 3. Ing. Hajrudin Bujukali: Hercegovaki kr i drvarenje na njemu. 4. Ing. Milivoje Simunovi: Septembarska sjetva empresovog sjemena u rasadniku. 5. Ing. Ljudevit Pataky: Prilog prouavanja bosanskih ikara. Ovdje bi se osvrnuli u najkraim crtama na gore nave dene radove s gledita zatite prirode i odmah se mora napomenuti da je za nas najznaajniji rad Ing. Suia o pitomom kestenu u Bosni i Hercegovini. Pitomi kesten je za nas vanredno interesantan i u umsko-uzgojnom pogledu, a isto tako i u privredi zauzima znaajno mjesto. to je za nas naroito vano da su se areali pitomog kestena, naalost, u naoj Republici znatno smanjili uslijed pretjeranih sjea i loeg gospodarenja ,a autor je naveo brojne primjere iz kojih se vidi da je ranije kesten bio rasprostranjen na veim povrinama kod nas. Naa nalazita pitomog kestena autor je podijelio uglavnom na 3 podruja, to su: sjeveroistono (podruje (Srebrenica. Zvornik, Tuzla) sa povrinom od 730 ha, junohercegovako podruje (Konjic. Prozor) sa 89 ha i bosanskokrajiko podruje (Velika Kladua). Cazin. Bosanska Krupa, Biha, Bosanski Novi, Bosanska Dubica, Bosanska Gradika, Prijedor, Sanski Most i Derventa), koje je najvee sa povrinom od 6.853 ha, odnosno ukupna povrina iznosila bi 7.672 ha. Najvee povrine kestena nalaze se u srezovima Cazin 3.641 ha i Bosanska Krupa 2,086 ha, pa s obzirom da se odmah u Hrvatskoj nadovezuju velike povrine pito mog kestena na ove nae sastojine (umska uprava Rujevac, srez Dvor na U n i ima povrinu od 8.800 ha uma od kojih preko 80/o ine kestenove sastojine), moe se stvarno za kljuiti da su ovo prirodna stanita pitomog kestena i da kn se mora pokloniti sva potrebna panja. U ovom radu autor je na osnovu vrlo opsenih ispitivanja ekolokih, pedolokih i fitosociolokih osobina kestena sa svojim saradnicima dao vanredno znaajan prilog rjeavanju ovog pitanja za srebreniko podruje, a daljnje ispitivanje e se nastaviti za areale zapadnokrajikog i junohercegovakog podruja.

Najvaniji zakljuak koji se moe izvui jest da, i pored dosada negativnih rezultata koji su se pokazali na polju vjetakog podizanja kestena i s obzirom da ovu vrstu potisikuje u mjeanim umama naroito bukva, isto tako da je kesten danas ugroen u svojim sadanjim stanitima od okolnih stanovnika, postoje mogunosti za proirenje areala kestena u srebrenikom podruju, s obzirom na klimatske i zemljine uslove. Dalja istraivanja u tom pravcu dat e dragocjene rezultate, a naroito ispitivanja u bosanskohercegovakom podruju. Vano je napomenuti da se pitomi kesten obnavlja tjeranjem izbojaka iz panjeva, to je na roito znaajno za bosanskokrajiko podruje gdje ga ima na znatnim povrinama suma panjaca. Kako se, meutim, izrauju stapovi iz mladica to je jedno vrijeme prijetila velika opasnost ovim mladim umama da se na stotine hiljada ovih izbojaka posjee, to je na vrijeme sprijeeno, a u daljnjem trebati e se umsko-zatitnim mjerama zatititi ovo podruje. Ing. Sui je ovim svojim radom dao znaajan prilog nauci da bi se ovo pitanje uspjeno rijeilo. U radu se navode o srebrenikom podruju pojedina orijaka stabla kestena, koja je bezuslovno potrebno staviti pod zatitu kao prirodne rijetkosti, to su: veliki kesten kod mjesta zvanog Stupine, stara kestenova stabla debela 150 cm, stara preko 300 godina kod mjesta G a j , kod sela Lasovac i druga. U svom radu ing. Panov se bavi veoma vanim pitanjima stratifikacije umskog sjemena, odnosno njegovog naknadnog sazrijevanja. Ovo pitanje je veoma znaajno za dalje ra dove na poumljavanju, s obzirom da neke vrste drvea na pr. crni jasen esto i u velikoj koliini donesu plod, te je od ogromnog interesa za nasu Hercegovinu, gdje su jo uvijek velika prostranstva kra potpuno gola i neproduktivna. Pored crnog jasena autor na osnovu ispitivanja pro vedenih u eksperimentalnim stanicama Instituta u Bijelom Polju kod Mostara i u Usori, na ostalim vrstama kao na pr. malolisna lipa (Tilia cordata Mill), Koela (Certis australis L.) Raeljka (Prunus mahaleb L.), iznosi rezultate do kojih je doao. Ovo je znaajan prilog rjeavanju ovoga pitanja, te e se dalja istraivanja nastaviti. Ing. Bujukali u svom radu polazi od pravilne konsta tacije do uspjeno rjeavanje problema obnove uma na kru jest u najuoj vezi sa pravilnim rjeenjem problema pae i drvarenja. Navode se uzroci dananjeg stanja na kru, kao to su intenzivna i neuredna paa. prekomjerno kresanje grana, sjea drvea esto veoma mladih stabala za ogrev. U radu se navodi stanje umskog fonda, prirast uma i po tronja, tako da manjak ogrevnog drveta za bivu mostarsku oblast prelazi preko 500.000 m 3 godinje. U daljem izlaganju autor izlae mjere koje je potrebno poduzeti da bi se ovo pitanje rijeilo kao to su snabdjevanje stanovnitva ugljenom, uvozom drve a iz drugih krajeva, otvaranjem novih podruja, podizanjem kulturnog nivoa stanovnitva, zakonom o unapreenju privrede na kru i t. d. Ing. Simunovi u svom lanku bavi se pitanjem sjetve sjemena empresa u rasadnicima u septembru i navodi sve prednosti ovoga rada u jesen, na mjesto to se sjetva pro vodi u martu odnosno u proljee. Ing. Patakv u svom radu posvetio se pitanju proua vanja ikara. Smjena raznih gospodara u naim zemljama veoma se nepovoljno odrazila na stanje naih uma i da nanje nae ikare su bijedni ostaci nekadanjih visokih uma. Veoma neracionalna upotreba odnosno esto rasipanje drveta od strane stanovnitva i mnogi drugi uzroci, uticali su na smanjenje uma. odnosno poveale su povrine ikara. Svi ovi radovi znatno e doprinijeti rjeavanju postav ljenih pitanja i imae vanredne koristi za radove na te renu, a kako svi ovi radovi konkretno tretiraju pitanja zatite (prirode u cjelini, to ista imaju i veliki znaaj za zatitu. Ing. V. REHAK

338