MEDICINSKI FAKULTET Univerzitet u Banjaluci

Skripta

PRVA POMOĆ II
2011.

 Endotrahealna intubacija  Defibrilacija  KPR

Pripremio: Aleksandar Dragušić

Prva pomoć II

Održavanje disajnih puteva u anesteziji
Održavanje prohodnosti disajnih puteva temeljni su zadatak za vrijeme anestezije i reanimacije. Prohodan disajni put nam omogućava izvođenje ventilacije i oksigenacije bolesnika, te dostavljanje anestetičkih gasova.

Anatomija disajnih puteva
GORNJI DISAJNI PUTEVI:      Nosne šupljine i paranazalni sinusi Usna šupljina Nazofarinks, orofarinks i hipofrainks Larinks Trahea

DONJI DISAJNI PUTEVI:     Desni i lijevi glavni bronh Lobarni bronhi Segmentalne bronhiole Alveole

Održavanje disajnih puteva
Metode:
       Zabacivanje glave i podizanje donje vilice Orofaringealni i nazofaringealni airway Maske za ventilaciju Laringealne maske Endotrahealni tubusi Ezofagotrahealni combitube Konikotomija, traheotomija, perkutana traheotomija

Banja Luka, 2011.

Strana

2

oblikovan polukružno da pridržava jezik. laringospazam i rijeđe bronhospazam.    Jednu ruku stavimo na čelo bolesnika i njome vršimo zabacivanje glave dok drugom uhvatimo donju vilicu i povlačimo je gore. Podizanje donje vilice s obe ruke vršimo tako da palčeve obe ruke stavimo na mandibulu. Ovim postupkom podižemo bazu jezika i donju vilicu koji opstruišu disajni put. postavljanje airway-a može izazvati kašalj. Orofaringealni airway Instrument od plastike ili gume za pomoć pri održavanju prohodnosti disajnih puteva. Odmiče bazu jezika od zadnjeg zida ždrijela i tako omogućava nesmetan prolaz zraka. Indikacije  Očuvanje disajnog puta kod bolesnika bez svijesti koji spontano diše  Kod kratkotrajne inhalacionee anestezije  Kod orotrahealno intubiranog bolesnika (kako bi spriječili da bolesnik zagrize tubus) Orofaringealni airway Oprez !!!  Kod budnog ili nedovoljno anesteziranog bolesnika (očuvani laringealni refleksi). Donju vilicu istovremeno podižemo i guramo prema naprijed kako bi donji zubi došli ispred gornjih. Banja Luka.Prva pomoć II Zabacivanje glave i podizanje donje vilice Najčešći uzrok opstrukcije disajnog puta kod besvjesnih osoba je zapadanje jezika usljed popuštanja tonusa muskulature. Strana 3 . 2011.  Airway ne štiti disajni put od aspiracije! Veličinu potrebnog airway-a određujemo prema udaljenosti između usnog ugla i ušne školjke. povraćanje i aspiraciju. dok preostalim prstima hvatamo oba ugla mandibule.

kao i polukomatozni bolesnik. jer uvođenje ne zahtjeva defleksiju glave.(60 mm)  No 2 .(70 mm)  No 3 .(50 mm)  No 1 . Banja Luka.Prva pomoć II Veličine:  No 0 . omogućava umjetno disanje.(80 mm)  No 4 . 2011. Dobro ga podnosi bolesnik u plitkoj anesteziji. trizmusom. otvorimo usta bolesnika.(100 mm) Postavljanje Orofaringealnog airway-a  Glava bolesnika je ekstendirana. te povredom vratne kičme.(90 mm)  No 5 . 4 . ali ne štiti od povraćanja i regurgitacije Strana Stavljamo ga kod osoba s konvulzijama. vrh usmjerimo prema nepcu i polagano ga uvodimo rotirajući za 180º Nazofaringealni airway   Uvodi se kroz nos u ždrijelo Osigurava prohodnost disajnog puta. pa čak i budan bolesnik.

potrebni su iskustvo i spretnost. Banja Luka.Prva pomoć II Kontraindikacije za nazofaringealni airway  Koagulopatije  Fraktura baze lobanje  Infekcije nosa  Deformacije  Povećane adenoidne vegetacije kod djece Postavljanje nazofaringealnog airway-a    Poželjno ga je namazati lubrikantnim sredstvom Uvodi se nježno (krvarenje!!!) Veličinu odredimo prema udaljenosti od nosnice do ulaza u spoljašnji zvučni kanal Maske za ventilaciju Maska s balonom za ventilaciju    Izrađene su od plastike i gume Mogu biti crne ili prozirne (povraćeni sadrţaj!) Proizvode se u raznim veličinama Indikacije:      Dostavljanje kiseonika za vrijeme reanimacije Dostavljanje kiseonika i smjese anestezionih gasova za vrijeme anestezije Preoksigenacija bolesnika Kod uvođenja u anesteziju Kod inhalacione anestezije (kod neintubiranih osoba) Za adekvatnu ventilaciju bolesnika maskom. Strana 5 . 2011. Iako je oblik maske prilagođen konturama lica. često su bolesnici neadekvatno ventilirani.

bezuba vilica. dok ostala tri prsta podižu bradu. potrebno je ili intubirati bolesnika ili primijeniti neki drugi postupak Banja Luka. može joj pomoći druga osoba.Prva pomoć II Uzroci nedovoljne ventilacije:      neiskustvo osobe koja ventilira. Ukoliko maskom ne možemo dobro ventilirati bolesnika. palčevima obe ruke pritisnuti masku uz lice bolesnika. deformacije lica odabir neadekvatne maske Izvođenje ventilacije na masku    Masku stavimo na lice bolesnika i adekvatno je adaptiramo kako bi spriječili gubitak vazduha Glava bolesnika mora biti zabačena. a desnom rukom pritišćemo balon za ventilaciju Ako jedna osoba ne može na ovakav način adekvatno ventilirati bolesnika. a preostalim prstima podiči donju vilicu. Strana 6 . a brada podignuta Maska se pritišće uz lice pomoću palca i kažiprsta l ruke. 2011. postojanje brade i brkova. držeći je za uglove Druga osoba će stiskati balon za ventilaciju Eventualno radi bolje ventilacije postaviti airway!    Nije potrebno snažno upuhivati (ne više od 20cm3) zbog mogućeg napuhivanja želuca i mogućeg izazivanja regurgitacije i povraćanja (aspiracija!!!) Moguće oštećenje rožnice zbog prejakog pritiska maske na očne jabučice.   Jedna osoba će zabaciti glavu.

tako da otvor maske usmjerimo prema naprijed i guramo u usnu šupljinu dok ne osjetimo otpor gornjeg ezofagealnog sfinktera. Ne štiti od aspiracije kod aktivnog povraćanja.Prva pomoć II Laringealna maska    Posebno oblikovana maska za pomoć pri održavanju disajnog puta i ventilaciju. Indikacije za LMA:  U svim situacijama kada se anestezija može provesti spontanom ventilacijom.40 mL). Banja Luka. jer će dobro prijanjajuća maska omogućiti dobru ventilaciju bolesnika! Postavljanje LMA:  Bolesnik mora biti u dovoljno dubokoj anesteziji (relaksiran ili nerelkaksiran)  Masku namažemo lokalnim anestetikom i uvodimo je na slijepo pod kontrolom prstiju. bronhospazam Vrlo je važno izabrati odgovarajuću veličinu maske. te potom masku ispunimo zrakom (20. Njeno postavljanje je manje stresno i invazivno od intubacije “oslobađa ruke” anesteziologa. čime se oblikuje šator koji pokriva rimu glotis.  U anesteziji koja se provodi kontrolisanom ventilacijom uz kontrolisani insp. pritisak manji od 20 cm H2O  Kada bolesnika ne možemo ventilirati ni običnom maskom. tumor)  Pun želudac  Bolesnici s niskom plućnom rastezljivošću. Strana 7 . niti intubirati  Za postupke kratkog i srednje dugog trajanja Kontraindikacije za LMA  Kada postoji opasnost od regurgitacije želučanog sadržaja  Anestezija u potrbušnom položaju  Dugotrajni postupci  Kada je potrebna ventilacija inspiracionim pritiskom višim od 20 cm3  Patologija farinksa (apsces. pa je povoljnija od klasične maske. 2011.

2011.pomoć pri otežanoj intubaciji  LMA Flexible – u hirurgiji glave i vrata Endotrahealna intubacija Šematski prikaz ET tubusa u trahei Banja Luka. Strana   Postavljanje tubusa direktno u traheju Osigurava se prohodnost disajnog puta i omogućava se provođenje oksigenacije i ventilacije bolesnika 8 .Prva pomoć II Novije vrste LMA:  LMA ProSeal – odvaja respiratorni od probavnog trakta  LMA Fastrach – pomoć pri otežanoj intubaciji  LMA CTrach .

Carlensov) .Prva pomoć II  Omogućava se dostava smjese anestezionih gasova direktno u pluća bolesnika Indikacije za ETT:  Kada je potrebno osigurati i zaštititi disajne puteve (arest.za veličinu ­ Godine/2 +14-----------------. u mm (inside diameter)  Kod žena se koriste tubusi 7-8.  Dvolumenski (npr. u nepovoljnim položajima bolesnika. potrbušni položaj.D. npr. 9 .5 mm  Kod djece starije od 1 god.…)  Za provođenje toalete disajnih puteva  Kod operacija na glavi. Strana Vrste ET tubusa:  Orotrahealni i nazotrahealni.5 mm i dužine 21 cm  Kod muškaraca se koriste tubusi 8. smanjuje se podražaj trahealne sluznice.  Armirani . jer smanjenjem promjera tubusa se povećava disajni otpor  Uvijek treba odabrati najveći tubus koji bez poteškoća prolazi kroz traheu  Veličina se određuje unutrašnjim promjerom a. vratu i grudnom košu  Kod operacija u nepovoljnim položajima (potrbušni. ozljede. 2011. spriječava opterećenje iste i postintubacijski krup. polusjedeći i bočni)  Kada postoji opasnost od aspiracije Određivanje veličine tubusa:  Potrebno je pažljivo odrediti veličinu tubusa. veličina se određuje po formuli: ­ Godine/4 + 4-----------------.za dužinu Banja Luka.označava se sa I.10 mm i dužine 23 cm  Novorođenački tubusi su dugački 12 cm.  Tubusi bez balončića (cuffa) .kod nedonoščadi. sjedeći. a promjer im je 3. torakalnoj i vaskularnoj anesteziji kada želimo odvojiti desnu od lijeve strane pluća. novorođenčadi. dojenčadi i kod male djece. bolesti ili intoksikacije koje prijete opstrukcijom disajnog puta ili aspiracijom)  Kada je potrebna umjetna ventilacija (balonom.u kardijalnoj.kada postoji opasnost od knikanja tubusa.

špatule (na kojem se nalazi izvor svjetlosti) Usni nastavci mogu biti ravni (Miller. tzv. 2011.ispod cuffa ima sigurnosni otvor. te radnog kanala (npr. toaletu disajnih puteva i u slučajevima otežane intubacije.za toaletu disajnih puteva) Banja Luka.McCoy Fiberoptički laringoskop i bronhoskop Služe za dijagnostiku. tj.Prva pomoć II   Specijalni metalni tubusi otporni na laserske zrake Murphyjev endotrahealni tubus . Strana 10 . Sastoje se od snopa povezanih staklenih vlakana koja prenose svjetlo i sliku. Murpheyjevo oko za osiguranje ventilacije u slučaju okluzije završnog dijela tubusa Šta nam je potrebno za izvođenje ET intubacije ?      laringoskop sa odgovarajućim špatulama endotrahealni tubus kašika vodilica ili stylet šprica Magillove hvataljke Laringoskopi: Laringoskop sa zakrivljenom špatulom-Macintosch         Omogućavaju prikaz larinksa za vrijeme intubacije Sastoji se od ručke (u kojoj se nalazi baterija) i usnog nastavka. Wisconsin) i zakrivljeni (Macintosch) Postoje i plastični laringoskopi za jednokratnu upotrebu Laringoskop s pokretnim vrhom špatule .

zbog mogućih ozljeda traheje (perforacija) Izvođenje endotrahealne intubacije Izvođenje ET intubacije      Prije započinjanja anestezije i endotrahealne intubacije moramo provjeriti ispravnost opreme Bolesnik leži na leđima Laringoskop uzmemo u lijevu ruku. a desnom rukom vršimo laganu defleksiju glave Laringoskop uvodimo desnom stranom usta. Strana 11 . i jezik potiskujemo u lijevo Tupi vrh laringoskopa se spušta po prednjoj strani jezika i dolazi do valekule (tj.udubine između baze jezika i epiglotisa) Tada laringoskop povučemo naprijed i gore i prikažemo rimu glotidis Izvođenje ET intubacije Laringoskopski prikaz rime gotis Banja Luka.Prva pomoć II Magillove hvataljke ­ Metalne hvataljke koje služe za usmjeravanje tubusa u traheu (posebno kod izvođenja nazotrahealne intubacije) i postavljanja nazogastrične sonde Stilet ili vodilica ­ Metalna žica presvučena plastikom koja se umeće u tubus kako bi oblikovala vrh tubusa i time olakšala intubaciju ­ Vrh stileta nikada ne smije prelaziti vrh tubusa. 2011.

Strana 12 . uzimamo tubus u desnu ruku i pažljivo ga uvodimo u traheu. Nazotrahealna intubacija     Uvođenje endotrahealnog tubusa kroz nos Tubus se uvodi kroz nos u traheu uz pomoć laringoskopa ili na slijepo Za vođenje tubusa u traheu možemo pomoći Magillovim hvataljkama kojima prihvatimo vrh tubusa i usmjerimo ga u traheu Intubacija se mora izvesti nježno. Na kraju obavezno moramo fiksirati tubus ljepljivom trakom ili posebnim držačima. a tubus se obavezno mora namazati lokalnim anestetikom Indikacije za nazotrahealnu intubaciju       Operacije u usnoj šupljini Deformacije lica Nemogućnost otvaranja usta Fraktura vratne kičme Uznapredovali stadijum RA Kod svih stanja kada je orotrahealna intubacija neprihvatljiva ili neizvediva Kontraindikacije za nazotrahealnu intubaciju      Koagulopatije Fraktura baze lobanje Infekcije nosa Deformacije Povećane adenoidne vegetacije kod djece Banja Luka. auskultacijom oba plućna krila u zadnjoj aksilarnoj liniji i kapnografijom. lobektomija). Nakon što smo postavili tubus. tubus je potrebno izvlačiti prema van sve dok ne dobijemo adekvatan auskultacijski nalaz na obe strane.Prva pomoć II       Nakon što smo prikazali rimu glotis. Potom naduvami balon i to tako da se nalazi ispod rime. Ako se na jednoj strani (najčešće lijevoj) ne čuje zvuk. 2011. provjerimo položaj i to posmatranjem grudnog koša. Iznimka su bolesnici koji su imali hirurški zahvat na plućima (pulmektomija.

Strana . nemogućnost vizualizacije rime glotidis Otežana intubacija može biti očekivana ili neočekivana Prilikom preoperacijskog pregleda treba posebnu pažnju obratiti na otkrivanje takvih bolesnika Uzroci:          Kongenitalne i stečene deformacije lica i gornjih disajnih puteva Reumatoidni artritis i ankilozni spondilitis Tumori usta i grla Velika struma Protrudirani zubi Prekomjerna tjelesna masa Trudnoća Ozljede Infekcije (apscesi) PREDVIĐANJE OTEŢANE INTUBACIJE:  Prilikom preoperacionog pregleda moramo obratiti paţnju na: Banja Luka.Vidljivost orofaringealnih struktura po Mallampatiju . gurajući u usnu šupljinu sve dok se zubi ne nađu između dve crte na tubusu Oteţana intubacija     Situacija u kojoj iskusni anesteziolog ni nakon tri pokušaja ne uspije intubirati bolesnika Najčešći razlog je otežana ili teška laringoskopija.Prva pomoć II Ezofagotrahealni kombinovani tubus (esophagotracheal comb tube)     Plastična cijev koja ima dva lumena i dva cuffa Koristi se za osiguravanje disajnog puta u vrlo teškim i hitnim stanjima (kada se ET intubacija ne može izvesti) Građen je tako da omogućava ventilaciju bolesnika bez obzira da li je vrh ušao u jednjak ili traheu Uvodi se na slijepo. tj. 2011.Mogućnost otvaranja usta. veličinu sjekutića i jezika .Atlantookcipitalnu pokretljivost .Tireomentalnu udaljenost (ako je manja od 6 cm nećemo moći izvesti rigidnu laringoskopiju) 13 .

pa trebamo pomoći postavljanjem odgovarajućeg airway-a ili potražiti pomoć druge osobe za izvođenje ventilacije na masku s dvije osobe. Strana 14 . brada i brkovi). hipoksije. pa uvesti laringoskop i rotirati ga u pravi položaj  Prvo uvesti špatulu. buđenja pacijenta  Vrlo je važno pacijenta prije započinjanja anestezije dobro preoksigenirati čistim kiseonikom 3-4 minute (izbacuje se ugljen dioksid iz pluća. koja je često uspješna kada se ne može izvesti oralna intubacija  Možemo pokušati intubaciju bolesnika na budno ili s očuvanim spontanim disanjem  Ponavljani pokušaji intubacije mogu dovesti do aspiracije (ako pacijent ima pun želudac). Teškoće sa orotrahealnom intubacijom:  Otežano uvođenje laringoskopa  Otežana vizualizacija larinksa  Teškoće u intubiranju larinksa  Izabrani tubus na prolazi rimu Oteţano uvođenje laringoskopa:  Osigurati dobru relaksaciju  Još više zabaciti glavu ako je moguće  Ako asistent izvodi krikoidni pritisak provjeriti da nas ne ometaju njegovi prsti  Rotirati laringoskop za 90° tako da je ručka usmjerena prema uhu pacijenta. pa je naknadno spojiti s ručkom Oteţana vizualizacija larinksa:  Osigurati adekvatnu relaksaciju  Adekvatno flektirati glavu  Tražiti od asistenta da larinks prstima potisne unazad ili lateralno  Razmotriti upotrebu druge špatule (druge veličine ili oblika)  Pokušati laringoskopom s pokretnim vrhom špatule Banja Luka. 2011.Prva pomoć II Postupak kod oteţane intubacije   Ako se predviđa otežana intubacija treba osigurati pomoć prije započinjanja anestezije i nikako ne relaksirati pacijenta ako se najprije nismo uvjerili da je arteficijelna ventilacija moguća Treba razmotriti pitanje da li je potrebno pacijenta intubirati? i Može li se intervencija izvesti ventilacijom na masku ili LMA? Mjere i postupci u slučaju oteţane intubacije:  Potiskivanje larinksa unazad od strane asistenta može dovesti do bolje vidljivosti  Može se pokušati nazotrahealna intubacija “na slijepo” kod pacijenta koji diše spontano ili uz relaksaciju. a ovaj dodatni kiseonik može sačuvati vitalne organe čak do 8 minuta)  Ventilacija na masku može biti otežana zbog lošeg zaptivanja između maske i lica (bezuba vilica.

Defibrilacija srca je metoda izbora za liječenje bolesnika čiji život ugrožavaju srčane aritmije. fibrilacije srčanih komora i tahikardija. strujni). Primjenjuju se udari električne struje putem defibrilatora. Defibrilacija srca Položaj ekeltroda na grudnom košu u toku defibrilacije. ali ne defibrilira automatski već to čini spašavatelj.     Defibrilacija srca je uspješna kod oko 75% slučajeva. Strana 15 . Defibrilacija se primjenjuje za liječenje malignih poremećaja srčanog ritma kao što su ventrikularna fibrilacija (VF) i ventrikularna tahikardija (VT) bez pulsa. u zavisnosti od vrste uređaja koji se koristi za te namjene. jednosmjerni. Banja Luka.  ručni vanjski defibrilator-kakvim se koristi stručno medicinsko osoblje. u svrhu uspostavljanja normalnog ritma srca. prekida aritmija i uspostavlja normalni sinusni ritam prirodnog pejsmejkera organizma. Izvodi se primjenom specijalnih medicinskih uređaja . direktni. Defibrilacija srca može biti spoljašnja i transvenozna ili ugrađena.Prva pomoć II Defibrilacija Defibrilacija je primjena blagih i kontrolisanih elektro-šokova na predjelu grudi ili direktno na srcu kako bi se reaktivirao ili normalizovao njegov rad.defibrilatora. čije se elektrode postavljaju na grudni koš ili ako je on otvoren neposredno na srce. koji mogu koristiti i amateri.u prevodu. Defibrilacija srca je primjena kontrolisanog električnog DC-šoka (engl. jer sam procjenjuje srčani ritam. 2011. Postoje dvije vrste ovakvih uređaja:  automatski vanjski defibrilator (AED). direct current . Defibrilacija se izvodi pomoću defibrilatora. Primjenom defibrilatora postiže se depolarizacija srčanog mišića. Za obe vrste defibriltora potrebna je stručna edukacija. smještenog u sinoatrialnom čvoru srca.

Banja Luka. Uspješnost defibrilacije opada po stopi od 5-10% za svaki minut poslije početka fibrilacije srčanih komora. Prema tome. postoje dve vrste defibrilatora.Prva pomoć II Vrste defibrilatora Kao što smo već naveli. Takođe i niska voltaža fibrilacije može da utiče na neuspješnost fibrilacije. onda su talasi sa sve manjom i manjom amplitudom do asistolije. što je najvjerovatnije uzrokovano „trošenjem“ energije srčane rezerve. Talas fibrilacije srčanih komora (koji se manifestuje na EKG). Strana 16 . Cilj defibrilacije srca je da se započne sa primjenom minimalnog iznosa energije potrebne da se prevaziđe prag defibrilacije. obično počinje sa relativno visokim amplitudama i frekvencijom. rana defibrilacija je od vitalnog značaja i sa njom treba započeti prije dolaska bolesnika u bolnicu. jer pretjerana energije može izazvati oštećenja miokarda i aritmiju. i u sastavu aparata je i elektrokardiograf za praćenje rada srca bolesnika i elektrode za izvođenje električnog šoka). 2011. Stopa uspješnosti od 85% postiže se kod strogo nadgledanih defibrilacija koje su započete u najkraćem mogućem vremenu.  Primjenjene energije za defibrilaciju. Uspješnost defibrilacije srca Uspješnost defibrilacije srca u velikoj mjeri zavisi od:  Vremena koje je proteklo od početka fibrilacije srčanih komora do defibrilacije. nakon otprilike 15 minuta.  AED ili automatski eksterni (spoljni) defibrilatori (koji sam procjenjuje ritam i obavlja defibrilaciju prema potrebi) i  Konvencionalni ručni eksterni (spoljni) defibrilatori (kojim se koriste ekipe hitne medicinske pomoći.

želea za elektrode). 2011. Kada se koriste za inicijalnu procjenu srčanog ritma ove elektrode omogućavaju bržu isporuku prvog električnog šoka nego kada se koriste standardne EKG elektrode. mehanička ventilacija itd.  Prethodno primjenjeni šokovi. sa kože grudnog koša bolesnika uklanjaju se ljepljive trake i masti. kada upotrebljava ručne elelktrode. Zato je potrebno pratiti ove vrijednosti u toku primjene defibrilacije.7%). jer stvaraju rizik od požara ili eksplozije. paste za elektrode / želea).Prva pomoć II Faktori koji utiču na povećavanje energije potrebne za uspješnu defibrilaciju su:  Vrijeme koje je proteklo prije nego što se započne defibrilacija.)  Upotrebe provodljivih tečnosti i materijala (npr.  Rastojanje između elektroda i sčanog mišića (na primjer. jer su samoljepljive značajnije brže od ručnih elektroda. Kod muškaraca starijih od 50 godina u 3/4 slučajeva. gojaznost. jastučića za jednokratnu upotrebu. Ako se koristi uobičajen napon za defibrillaciju srca bolesnika. Tokom dana (između 8 i 18 časova) u 3/4 slučajeva. Priprema i izvođenje defibrilacije Pripreme   Prije nego što se započne sa defibrilacijom.  Jačine kontaktnog pritiska..  Prije uvođenja automatske defibrilacije srca (AED)      Kod samo 15% žrtava vanbolničkog zastoja srca zabilježeno je obnavljanje spontane cirkulacije i primljeni su živi u bolnicu.  Veličine elektroda (pedala ili papučica).  Eliminacije lutajućih provodnih puteva (npr. koji smanjuju defibrilacioni prag. udio infarktne frakcija (CK-MB) treba da ostane u okviru referentne vrijednosti. i može značajno uticati na uspješnost defibrilacije. One omogućavaju da lice koje vrši defibrilaciju bude na bezbjednoj udaljenosti od bolesnika umjesto nagnuto preko njega. Strana 17 . osim ako njeno povećanje nije izazvano infarktom miokarda. Defibrilacija izaziva povećanje kreatin fosfokinaze u serumu koja je proporcionalna količini upotrebljene električne energije. Specijalne samoljepljive elektrode namjenjene defibrilaciji. smanjuju rizik varničenja u odnosu na ručne i mnogo su bezbjednije za rad. Od ovih bolesnika samo je 50% preživelo do odlaska kući (5% . Zato je neophodno korigovanje acidoze primjenom rastvora bikarbonata.  Stanja metabolizma unutar ćelija miokarda. Akutni zastoj srca kod kuće nastaje u 2/3 slučajeva. Banja Luka. Acidobazna ravnoteža nakon srčanog zastoja vrlo brzo prelazi u acidozu.

2011. Od endotrahealnog tubusa ili druge opreme u disajnom putu bolesnika. desno od ivice grudne kosti. a fibrilacija srčanih komora perzistira. se postavlja željena jačina energije i pedale «napune» strujom. primjenjuje se drugi DC-šok od 200-300 J. međurebarni prostor. Izvođenje Pravilan položaj elektroda  Nakon izvršenih priprema na selektoru aparata. primjenjuje se treći elektrošok jačine 360 J. Bolesnik mora da bude suv i ne smije biti u kontaktu sa metalnim predmetima. (normalizacije ritma). isporučuje se DCšok. ili 6. nakon što zasvjetli lampica na uređaju za defibrilaciju. pritiskom na grudni koš unesrećenog. u 5.Prva pomoć II  U atmosferi bogatoj kiseonikom (koja je često prisutna u toku reanimacije). Pri tom je važno da niko (osim lica koje vrši defibrilaciju) ne smije biti u kontaktu sa unesrećenim. a druga. neophodno preduzimanje sledećih mjera u cilju smanjenja rizika od požara za vrijeme pokušaja defibrilacije: ­ ­ ­ Iz neposredne okoline bolesnika udaljavaju se sve maske ili nosni kateteri sa kiseonikom najmanje jedan metar od bolesnikovih prsa. a zatim. međurebarni prostor sa lijeve strane. Strana 18 . odvaja se ambu-balon i druga kiseonička instalacija najmanje 1 metar od bolesnikovih prsa. varničenje zbog lošeg prianjanja elektroda defibrilatora može izazvati požar. Najčešće se defibrilacija započinje primjenom udara jačine 200 J. nakon čega se može pristupiti izvođenju defibrilacije. sinusni rad). Jedna se elektroda postavlja na 2. u područje iznad srčanog vrha. a medicinsko osoblje mora da prije početka udara obezbjedi sigurnosnu zonu oko bolesnika. Ako ona nije uspješna (ritam komorske fibrilacije se nije «preveo» u normalan. Zato je kod primjene klasičnih elektroda. Ako ni tada nema konverzije.  Elektrode defibrilatora (koje se još zovu i «pedale-lopatice») prije upotrebe se mažu gelom („provodnom pastom“) i postavljaju na dva mjesta na grudnom košu.  Banja Luka.

Nakon uspostavljenog ritma. 2011.v. a zatim odmah primjeniti sledeći. Strana 19 . ona se može povećati davanjem Adrenalina u venu (i. bez prekida reanimacije i farmakoterapije.  Nakon svakog DC-šoka defibrilator treba ponovo napuniti strujom. Između DC-šokova obavezno se vrši masaža srca i ventilacija pluća (najbolje endotrahealnom intubacijom preko ambu maske).) ili u srčani mišić (do 1 ml/1:1.000). i u cilju njegovog održavanja. Nakon povećanja doze DC-šok se ponavlja. ili Kalcijum hlorida (10 ml) na isti način. liječenje se nastavlja infuzijom Ksilokaina. naročito ako na EKG monitoru i dalje postoji ritam fibrilacija srčanih komora. i drugim lijekovima prema potrebi.  Ako je defibrilacija neuspješna zbog niske voltaže fibrilacije.Prva pomoć II ­ Ta tri udara sprovode se uzastopno jedan za drugim.   Banja Luka.

Prva pomoć II OSNOVNI POJMOVI IZ DEFIBRILACIJE DEFIBRILATOR Defibrilator sa monitorom Defibrilacija EKG-signal Elektrokonverzija Elektromedicinski uređaj. pri čemu uključuje sve dijelove galvanski spojene sa napravom za skladištenje energije za vrijeme punjenja. simbol: J. 20 . pretkomorska i komorska tahikardija) prevode u sinusni ritam pomoću sinhronog električnog udara. takođe njutn metar. pomoću električnog udara preko spoljašnjih ili unutrašnjih elektroda. pri čemu uključuje i sve sklopke između naprave i elektroda. i u Sinhronizator Spoljne elektrode Unutrašnje elektrode Uskladištena energija Dţul (J) Banja Luka. Koristi se za označavanje energije primjenjene u toku defibrilacije. odnosno oprema za defibrilaciju srca i elektrokonverziju drugih poremećaja srčanog ritma. Postupak zaustavljanja treperenja srčanog mišića prouzrokovanog slučajnom depolarizacijom srčanih komora pomoću električnog udara. Električni krug u defibrilatoru pomoću kojeg se puni naprava za uskladištenje energije (najčešće kondenzator). joule. Monitor Predata energija Dio defibrilatora na kojem se vizuelno prikazuje električna aktivnost srca. Energija uskladištena u napravi za uskladištenje energije defibrilatoru. Energija koja prolazi kroz elektrode defibrilatora i disipira se na tijelu pacijenta ili na otporniku određene vrijednosti. Električni krug za ručno upravljanje pražnjenjem defibrilatora. vat sekund ili kulon volt) je SI jedinica za energiju i rad. pri čemu se može predvidjeti i upotreba odvojenih monitorskih elektroda. Elektrode defibrilatora koje se priključuju direktno na srce. Uređaj pomoću koga se EKG-signal može registrovati i prikazati uz upotrebu spoljnih elektroda defibrilatora („pedala-papučica“). Strana Džul (eng. uključujući mehaničke komande (dugmad i slično) i sve dijelove galvanski povezane sa njim. Elektrode defibrilatora („pedale-papučice“) koje se stavljaju na kožu grudnog koša bolesnika. Električni krug u defibrilatoru pomoću koga se prazni naprava za uskladištenje energije bez aktiviranja i dovođenja energije na elektrode defibrilatora. Postupak kojim se poremećaji srčanog ritma (apsolutna aritmija. Krug za punjenje Električni krug u defibrilatoru pomoću koga se prazni naprava za Krug za unutrašnje uskladištenje energije bez aktiviranja i dovođenja energije na elektrode praţnjenje defibrilatora. Električni signal koji nastaje u toku aktivnosti srca. Krug za kontrolu praţnjenja Električni krug u defibrilatoru koji dio za uskladištenje energije povezuje Krug za praţnjenje sa elektrodama defibrilatora. 2011.

pipljivog) pulsa. tzv. fibrilacije srčanih komora i komorne tahikardije. srcu i drugim vitalnim organima. a zatim. tj. Fibrilacija srčanih komora 2. u stvari. Komorna tahikardija bez palpabilnog (tj. Elektromehanička disocijacija   Vrste aritmije uslovljavaju. je poremećaj u kontrakciji srčanog mišića koji se karakteriše nekoordinisanim radom srca i odsustvom potiskivanja krvi u krvotok. lijekova). 4. 1. «prebacivanje» poremećenog. je normalna električna aktivnost srca bez palpabilnog pulsa. Prema najnovijim Standardima za kardiopulmonalnu reanimaciju (KPR). i algoritam izvođenja električne. 3. sinusni ritam srca (što je. je potpuni prestanak električnih i mehaničkih dejstava u srcu. ponovno uspostavila funkcija srca i disanja. kardiorespiratorni arest. Asistolija. Elektromehanička disocijacija. Fibrilacija srčanih komora. neodgovarajućeg rada u regularan srčani ritam). Banja Luka.Prva pomoć II Indikacije „Defibrilacija zapravo označava konverziju smrtonosne aritmije u normalan. 2. je poremećaj u radu srca praćen prebrzim radom i nedovoljnim punjenjem srčanih komora. 2011. koji je doživio zastoj disanja i/ili rada srca. (PODSJETITI SE POSTUPKA SA UNESREĆENIM!) 21 . kod. Strana Kardiopulmonalna reanimacija (skaćeno: KPR) kombinacija je mjera oživljavanja koje se poduzimaju da bi se bolesniku. uzrok zastoja srca može se podijeliti u 4 grupe indikacija: 1. Promptno. Komorna tahikardija 3. Asistolija 4. što ima za posljedicu nedovoljno istiskivanje krvi u krvotok. defibrilacija je efikasnija u liječenju srčanih aritmija od svih ostalih oblika terapije (npr. “  Prema izgledu EKG krive na monitoru defibrilatora. a primjenjuje se u liječenju komorne fibrilacije (kao najčešćeg uzroka aresta) i komorne tahikardije bez postojanja pulsa. pravovremena primjena defibrilacije je jedan od glavnih preduslova za preživljavanje bolesnika u ovim poremećajima. sve dok se složenijim postupcima KPR-a ne uspostavi adekvatna srčana akcija i spontano disanje. Glavni cilj izvođenja mjera reanimacije je osigurati divoljnu količinu kiseonika mozgu. a elektrokardiogram (EKG) je taj koji određuje redoslijed postupaka u sprovođenju reanimacije i primjeni defibrilacije srca. i medikamentozne terapije.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful