9 Et -Tevba / Pokajanje

555 Po~etak ove sure objavljen je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nakon {to se vratio iz Bitke na Tebuku i namjeravao oti}i na had`, zatim je spomenuto da se mu{rici spremaju iste godine u sezoni had`a obaviti to po njihovom obi~aju: obilaziti oko svete ku}e goli, i Poslanik, s.a.v.s., nije volio mije{ati se sa njima, pa je poslao Ebu-Bekra es-Sidika, r.a., kao vodi~a na had` te godine da poka`e ljudima njihove obrede had`a i da pou~i mu{rike da nedolaze na had` poslije ove godine i da naglasi ljudima: "Obznana od Allaha i Njegova Poslanika". Kada se vratio, poslao je Aliju bin Ebi-Taliba kao dostavlja~a od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zato {to je bio u srodstvu s njim. Allahov govor: "Obznana od Allaha i Njegova Poslanika", zna~i obznanu od Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika o prestanku sigurnosti i ugovora.

OBJAVLJENA U MEDINI∗, IMA 129 AJETA**

9 ET - TEVBA / POKAJANJE

"Onim mnogobo{cima s kojima ste zaklju~ili ugovore. Putujte po svijetu jo{ ~etiri mjeseca". Ovaj se ajet odnosi na one koji su sklopili

"Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim mnogobo{cima s kojima ste zaklju~ili ugovore." /1/ "Putujte po svijetu jo{ ~etiri mjeseca, ali znajte da Allahu ne}ete uma}i i da }e Allah nevjernike osramotiti." /2/
Ova ~asna sura jedna je od posljednjih koje su objavljene Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kao {to prenosi El-Buhari da je rekao: (426) Posljednji ajet koji je objavljen jeste: "Oni tra`e od tebe tuma~enje reci: 'Allah }e vam kazati propis o kelali'"; a posljednja je objavljena sura: "Beraeh" - Obznana. Ona ne po~inje bismillom, jer ashabi nisu pisali bismillu na njenom po~etku u vladarevom Mushafu povode}i se u tome za vo|om vjernika Osmanom bin Afanom, r. a. Prenosi Et-Tirmizi od Ibn-Abbasa sa`eto: (427) "Da je on pitao vo|u vjernika Osmana bin Afana o nerastavljanju izme|u sure El-Enfal i sure Et-Tevbe sa 'Bismillahi - rahmani - rahim'. Pa je rekao Osman: sura El-Enfal je bila me|u prvima koje su objavljene u Medini, a sura Beraeh me|u posljednjim {to je objavljeno od Kur'ana. Njena su kazivanja bila sli~na kazivanjima u suri Beraeh i bojao sam se da nisu od nje same, i preselio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a nije nam objasnio da je ona (bismilla) iz nje (sure Et-Tevbe), zbog toga sam ih spojio i nisam napisao izme|u njih dvije 'Bismillahi – rahmani – rahim', a stavio sam je u sedam dugih sura." Sli~no njemu prenose Imam Ahmed, Ebu-Davud, En-Nesai i Ibn-Hiban u njegovom Sahihu i El-Hakim u njegovom Mustedreku drugim predajnim putem i rekao je da su lanci prenosilaca sahih, ali ga ne bilje`e Buhari i Muslim.

ugovore na neodre|eno vrijeme ili na onog koji ima zaklju~en ugovor manje od ~etiri mjeseca neka ga upotpuni sa ~etiri mjeseca. A {to se ti~e onog ~iji je ugovor na odre|eno vrijeme, njegovo je trajanje do samog isteka ugovora bez obzira koliko on bio, zbog rije~i Uzvi{enog Allaha: "Ispunite ugovore do ugovorenog roka", i hadisa o kojima }e biti govora. Ko bude imao zaklju~en ugovor izme|u njega i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegov ugovor traje do ugovorenog roka. Ovo je najbolja i najja~a konsatacija koju je odabrao Ibn-D`erir, Allah mu se smilovao. Rekao je Ebu-Ma'{er el-Medeni: Pri~ali su nam Muhammed bin Ka'b el-Kurezi i drugi: (428) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., devete je godine po Hid`ri u periodu had`a poslao Ebu-Bekra kao vodi~a i poslao je Aliju bin Ebi-Taliba sa trideset ili ~etrdeset ajeta iz sure "Beraeh" pa ih je ~itao ljudima, daju}i mu{ricima rok od ~etiri mjeseca da putuju po zemlji. On im je pro~itao na Arefatu, da je rok koji im se daje dvadeset dana od zul-hid`eta, muharem, safer rebiul-evel i deset dana od rebiul-ahira. Zatim im je to pro~itao u njihovim ku}ama i rekao: 'Poslije ove godine mu{rici ne}e obavljati hodo~a{}e niti }e obilaziti oko svete ku}e goli.'" Prenosi Ibn Ebi-Ned`ih od Mud`ahida, koji ka`e: "Progla{eno je da su vlasnici ugovora sigurni ~etiri uzastopna mjeseca, dvadeset dana od zulhid`eta pa do isteka deset dana rebiul-ahira. Poslije toga prestaju ugovori, i progla{ena je svim ljudima borba ukoliko ne budu primili islam. Ovako je preno{eno od Es-Suddija i Katade.

**

Objavljena poslije sure El-Maida. Zadnja dva ajeta objavljena su u Meki.

I proglas od Allaha i Njegova Poslanika. Ljudima na dan velikog had`a, Allah i Njegov Poslanik nemaju ni{ta s mnogobo{cima, pa ako se pokajete - to je za vas bolje a ako se

9 Et – Tevba / Pokajanje

556 -Imam Ebu-D`a'fer et-Taberi od Ibn-Omera neka je Allah, d`.{., zadovoljan njima dvojicom, da je rekao: /432/ "Zastao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kod d`emreta na Oprosnom had`u pa je rekao: 'Ovo je dan Velikog had`a.'" Prenosi [u'be, od jednog Poslanikovog, s.a.v.s., ashaba da je rekao: /433/ "Stao je me|u nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., na crvenoj kamili kojoj je odrezan kraji~ak uha pa nam je rekao: 'Da li znate koji je danas dan?' Odgovorili su: 'Dan prino{enja `rtvi.' Rekao je: 'Istinu ste rekli, ovo je Dan Velikog had`a.'" Prenosi Ibn-D`erir od Abdurrahmana bin EbuBekra, a on od svog oca da je rekao: /434/ " Tog dana sjedio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na svojoj devi, a ljudi su dr`ali za njen povodac pa je rekao: 'Koji je danas dan?' [utjeli smo toliko da smo pomislili da }e ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar ovo nije dan Velikog had`a."356 Ovi su prenosioci vjerodostojni, a bilje`i se me|u sahih hadisima.

okrenete znajte da Allahu ne}ete uma}i. A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom. /3/
Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: "proglas" zna~i obavjest "od Allaha i Njegova Poslanika", ranije je spomenuta i re~ena opomena ljudima. "Na dan velikog had`a" to je dan prino{enja `rtvi (kurbana), koji je najvredniji, najbolji i najve}i dan had`a. njih tako|er, zatim ih je pozvao na pokajanje Njemu, pa je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Pa ako se pokajete" od toga to {to Mu vi druga pripisujete, tj. ~inite {irk. "To je za vas bolje, a ako se okrenete", tj. ako nastavite sa onim u ~emu ste, tj. {irku, "znajte da Allahu ne}ete uma}i" nego vi ste u Njegovom vlasni{tvu i pod Njegovom silom i voljom. tj. na dunjaluku }e do`ivjeti poni`enje i strogu kaznu, a na Ahiretu kukaste {tapove i vratne okove. Prenosi El-Buhari od Ebu-Hurejrea da je rekao: /429/ "Poslao me je Ebu-Bekr na Minu me|u onima koji }e proglasiti da mu{rici ne ~ine hodo~a{}e poslije ove godine i da ne obilaze svetu ku}u goli, a dan velikog had`a jeste dan prino{enja `rtvi. Ovaj dan je nazvan Velikim had`om jer su ljudi govorili mali had`. Ebu-Bekr prenio je i dostavio ljudima te godine, a u godini Oprosnog had`a, kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio had`, nijedan mu{rik nije to uradio. " Ovo je tekst Buharije i nalazi se u poglavlju El-D`ihad. Prenosi imam Ahmed od Muhriza bin Ebi-Hurejrea, a on od svog oca da je rekao: /430/ "Bio sam sa Alijom bin Ebi-Talibom kada ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao stanovnicima Meke sa "Obznanom", pa su rekli {ta ste to pozivali? Rekao je: "Pozivali smo da ne}e u}i u D`ennet osim vjernik, niti }e obilaziti Kabu ko je go i ko bude imao sklopljen ugovor sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., njegov je rok va`enja ~etiri mjeseca355, a kada pro|u ~etiri mjeseca zaista, Allah, d`.{., i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobo{ce, niti }e mu{rici ~initi hodo~a{}e Kabi poslije ove godine. Pozivao sam dok mi nije glas promukao." Prenosi IbnD`erir od Alije, r.a., da je rekao: /431/ " Poslao me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je objavljena obznana sa ~etiri stvari: Da ne obilaze oko svete ku}e goli; da se mu{rici ne pribli`avaju El-Mesd`idul - Haramu nakon ove godine; ko bude imao sklopljen ugovor sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., on je va`e}i do njegovog ugovorenog roka i da u D`ennet ne}e u}i drugi osim pravi vjernik." A {to se ti~e dana velikog had`a, to je dan prino{enja `rtvi, kao {to prenosi El355

"Allah i Njegov Poslanik nemaju ni{ta s mnogobo{cima", zna~i i Njegov Poslanik je ~ist od

"A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom",

Mnogobo{cima s kojima imate zaklju~ene ugovore koje oni nisu ni u ~emu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka; Allah zaista voli bogobojazne. /4/
Ovo je izuzetak od pravila da rok odlaganja do ~etiri mjeseca va`i za onog ko je sklopio ugovor na neodre|eno vrijeme a ne do odre|enog roka, njegov rok je, kao {to je prethodno spomenuto ~etiri mjeseca. On mo`e putovati kuda ho}e da bi se spasio, odlaze}i da bi postigao {to `eli, osim onog koji je sklopio ugovor do odre|enog vremena njegov rok va`enja je do navedenog roka prema kojem je sklopljen ugovor, a o tome su prethodno spomenuti hadisi. A ko bude sklopio ugovor sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa njegov ugovor va`i do ugovorenog roka pod uvjetom da ugovornik ne poni{ti svoj ugovor do ugovorenog roka, radi ovog je Uzvi{eni Allah, d`.{., podsticao na po{tivanje toga, pa je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Allah, zaista, voli bogobojazne", tj. one koji ispunjavaju sklopljene ugovore.

Rekao sam: 'Ovo je za onog koji je sklopio ugovor manje od četiri mjeseca ili opći ugovor. A što se tiče onog koji je sklopio ograničen ugovor najviše na četiri mjeseca ili na određeni vremenski period, njegov ugovor je važeći sve do isteka ugovorenog roka kao što se vidi iz hadisa koji se prenosi od Alije, r.a.

356

Rekao sam: Neuki smatraju da se svaki hadž u kome se poklapa dan Arefata sa petkom zove Veliki hadž. Ovo je pogrešno. Veliki hadž je dan prinošenja žrtvi i svake godine bude Veliki hadž, jer dan prinošenja žrtvi dolazi svake godine do Sudnjeg dana.

9 Et -Tevba / Pokajanje

557 Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata." Ovaj ~asni ajet jeste ajet poput sablje, za koji je rekao Ed-Dahhak bin Muzahim da je on derogirao sve ugovore izme|u Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i mu{rika, sve ugovore i sve rokove.358 Razi{li su se mufesiri o pitanju ajeta sablje pa Ed-Dahhak i Es-Suddi ka`u: "On je dokinut ajetom Uzvi{enog Allaha, d`.{.: ‫..." ﻓــــداء وإ ّــــﺎ َــﻌـد ﻣــــــﱠــﺎ ﻓــﺈﻣـﺎ‬i poslije, ili ih ً ‫ﻧ‬ ‫ﺑ‬ ‫ً ﻣ‬

"Kada pro|u sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobo{ce gdje god ih na|ete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu do~ekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista pra{ta i Milostiv je." /5/
Razi{li su se mufesiri u tome {ta se podrazumijeva pod pojmom sveti mjeseci. Neki ka`u da je to {to se podrazumijeva spomenuto u govoru Uzvi{enog Allaha, d`.{.: "...a ~etiri su sveta…" 357 Me|utim, ovo mi{ljenje je upitno, a ono {to je vidljivo iz konteksta, a do ~ega dr`i Ibn-Abbas, kako to od njega prenosi El-'Avfi, jeste da se misli na ~etiri mjeseca u kojima se dozvoljava putovanje po svijetu, u govoru Uzvi{enog Allaha, d`.{.: "Putujte po svijetu jo{ ~etiri mjeseca." Zatim je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Kad pro|u sveti mjeseci", zna~i: kada isteknu ~etiri mjeseca u kojim vam je zabranjeno njihovo ubijanje i koje smo im dali kao rok, onda gdje god ih na|ete zarobljavajte ih i ubijajte, jer se ugovor odnosi na spomenuto, prije nego na ne{to {to nije spomenuto, a moglo bi da se podrazumijeva. Jasan propis o ~etiri sveta mjeseca do}i }e u sljede}em ajetu ove ~asne sure.

velikodu{no su`anjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte" (47:4), a Katade je rekao
suprotno.

"Ako te neki od mnogobo`aca zamoli za za{titu, ti ga za{titi da bi saslu{ao Allahove rije~i, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega, to zato {to oni pripadaju narodu koji ne zna." /6/
Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{., Svome Poslaniku, neka je salavat i selam na njega: "Ako te neki od mnogobo`aca" protiv kojih sam ti naredio borbu i u~inio dozvoljenim njihove `ivote i imetke "zamole za za{titu", zatra`e od tebe pru`anje sigurnosti, odgovori im na molbu da bi saslu{ali Allahove rije~i, tj. Kur'an, koji }e{ im u~iti i kojima }e{ spominjati ne{to od propisa vjere sprovode}i time Allahov dokaz. "A

"Onda ubijajte mnogob{ce gdje god ih na|ete", na zemlji i ovo je op}enit propis, a poznato
je da je on specificiran tako {to je zabranjeno sukobljavanje i ubijanje u Haramu, rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

"I ne borite se protiv njih kod Mesd`id Harama dok vas oni tu ne napadnu, ako vas napadnu - onda ih poubijajte." Rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{.: "Zarobljavajte ih", zna~e: uzimajte ih

potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega" , tj. na mjesto stalne sigurnosti, dok se ne

za zarobljenike pa ako `elite ubijajte ih ili ako ho}ete ostavite ih kao zarobljenike. "Opsjedajte ih i na svakom prolazu do~ekujte", tj. opsjedajte ih obru~om u njihovim polo`ajima i utvr|enjima, stijesnite im prolaze i primorajte ih na borbu ili islam. Radi toga ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru." Na ovaj ~asni ajet i druge sli~ne njemu oslonio se Ebu-Bekr Es-Sidik, r.a., u pokretanju rata protiv onih koji su se ustezali u davanju zekata. U dvije vjerodostojne zbirke, Buharijinoj i Muslimovoj, od Abdullaha ibn Omera, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njima dvojicom, navodi se predanje od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /435/ "Nare|eno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedo~e da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik i da obavljaju namaz i daju zekat."

"To zato {to oni pripadaju narodu koji ne zna", tj. propisali smo da se stave pod za{titu ovakvi

vrate u svoju domovinu i svoje ku}e i svoja sigurna mjesta. ljudi da upoznaju Allahovu vjeru i da se tako pro{iri me|u Njegovim robovima. Od tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., davao za{titu onome ko bi mu do{ao tra`e}i uputu ili u izaslanstvu, kao {to je do{la grupa izaslanika od Kurej{ija na Hudejbiji poput Urve bin Mes'uda i drugih mu{rika pa su vidjeli koliku po~ast odaju muslimani Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., {to ih je za~udilo. Tako ne{to nisu vidjeli kod kralja niti cara. Vratili su se svome narodu i obavijestili ga o tome, i to je, uz druge sli~ne slu~ajeve, bio jedan od najve}ih uzroka {to je ve}ina njih primila islam. Svrha je da, ko do|e iz neislamske zemlje u islamsku zemlju radi izaslanstva, ili trgovine, ili tra`enja izmirenja, ili primirja, ili no{enja d`izije i sli~no, pa zatra`i od vladara ili njegovog zamjenika za{titu, daje mu se za{tita sve dok je u posjeti islamskoj zemlji i dok se ne vrati u njegovu sigurnost i domovinu. Ali u~enjaci su rekli: " Nije dozvoljeno
Izuzev onog čiji je ugovor sklopljen do određenog perioda, njegov rok važenja traje do isteka ugovorenog roka ako nisu poništili njigove ugovore.

"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali - ostavite ih na miru." Rekao je

Enes: "Njihovo je pokajanje napu{tanje poslu{nosti kipovima, a prihvatanje pokornosti prema njihovom

358 357

Ajet broj 36. iz ove časne sure Et-Tevba.

9 Et – Tevba / Pokajanje

558

omogu}iti mu da boravi u islamskoj zemlji godinu dana. Dozvoljeno je da mu se omogu}i boravak od ~etiri mjeseca." Neki opet ka`u: mo`e boraviti vi{e od ~etiri mjeseca, a manje od godinu dana .

"Kako, kada oni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum po{tivali? Oni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, ve}ina njih su nevjernici." /8/ "Kako mnogobo{ci mogu imati ugovor s Allahom i Poslanikom Njegovim? Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesd`idHarama zaklju~ili; sve dok se oni budu ugovora pridr`avali, pridr`avajte se i vi, jer Allah, zaista, voli pobo`ne." /7/
Uzvi{eni Allah, d`.{., obja{njava Svoju mudrost u obznani da nema ni{ta sa mu{ricima i davanje roka od ~etiri mjeseca, zatim poslije toga slijedi o{tra sablja gdje ih budete sretali, pa je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Kako mnogobo{ci mogu imati ugovor", tj. za{titu, i biti ostavljeni na miru, pa oni pripisuju Allahu druga, ne vjeruju u Njega i Njegova Poslanika. Uzvi{eni Allah, d`.{., podsti~e vjernike na neprijateljstvo i prekidanje svake veze s njima, obja{njavaju}i da oni nisu ti koji zaslu`uju da se sklapa s njima ugovor zbog pripisivanja druga Uzvi{enom Allahu, d`.{., i njihovog nevjerovanja u Allahova Poslanika, s.a.v.s. A da vas pobijede, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum ni savezni{tvo po{tivali. Mnogobo`ac koji ne po{tuje Allaha, d`.{., u Njegovom jedinstvu - kako }e po{tovati vjernike u ugovoru ili srodstvu ili za{titi. Ako su sklopili ugovor sa vama, ugovor svojim ustima, pa, zaista, njihova se srca protive tome.

"Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesd`id- Harama zaklju~ili", tj. na
Hudejbibji.

pridr`avali njihovog ugovora prema vama i {to ste ugovorili s njima o prekidu rata izme|u vas i njih u periodu od deset godina. s.a.v.s., i muslimani. Trajali su ugovor i primirje sa stanovnicima Meke od zul- ka'deta {este godine po Hid`ri sve dok nisu Kurej{ije poni{tile ugovor tako {to su pomogli svoje saveznike, pleme Benu-Bekr protiv plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, s.a.v.s., i napali ih zajedno u Haremu. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo u pohod na njih u ramazanu osme godine po Hid`ri, pa mu je Allah, d`.{., dao da osvoji Sveti grad i omogu}io mu da ih pokori, neka je svaka hvala i zahvalnost Allahu, d`.{. Pustio je na slobodu one koji su od njih primili islam nakon {to ih je nadvladao i pobijedio, pa su nazvani pu{tenim zarobljenicima. Bilo ih je blizu dvije hiljade, a ko je ostao nevjernik i pobjegao od Allahovog Poslanika , s.a.v.s., pozivao ga je pod za{titu i pustio da hoda po zemlji ~etiri mjeseca i da ide gdje ho}e. Me|u njima su bili: Safvan bin Umejje, 'Ikrime bin Ebi-D`ehl i drugi. Zatim ih je Allah, d`.{., uputio potpuno u islam; samo je Allah, d`.{., hvale vrijedan na svim Svojim odredbama i djelima.

"Sve dok se oni budu ugovora pridr`avali, predr`avajte se i vi" , tj. dokle god se budu

"Pridr`avajte se i vi jer Allah voli bogobojazne." Tako su radili Allahov Poslanik,

"Oni Allahove ajete za ono {to malo vrijedi zamjenjuju, pa od puta Njegova odvra}aju, zaista je ru`no kako postupaju." /9/ "Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne po{tuju i sve granice zla prekora~uju." /10/ "Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, bra}a su vam po vjeri - a Mi dokaze obja{njavamo ljudima koji razumiju." /11/ "Oni Allahove ajete za ono {to malo vrijedi zamjenjuju", tj. mnogobo{ci u zamjenu za slije|enje Allahovih ajeta uzimaju zabavu sa ovosvjetskim "Pa od puta Njegova odvra}aju", tj. spre~avaju "Zaista je ru`no kako postupaju, ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne po{tuju." Tj. ne po{tuju ni rodbinstvo
Govor Uzvi{enog Allaha , d`.{.:

vjernike u slije|enju istine.

ni ugovor.

"Ali ako se oni budu pokajali, i namaz obavljali i zekat davali, bra}a su vam po vjeri a Mi dokaze obja{njavamo ljudima koji razumiju." Rekao je Enes: "Njihovo je pokajanje:
napu{tanje kipova, prihvatanje pokornosti Njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata."

9 Et -Tevba / Pokajanje

559 nastojali protjerati Poslanika iz Meke, kao {to je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.:

(Pa ako budu postupali tako, "bra}a su vam po vjeri". Njihova su prava kao i na{a i njihove obaveze su kao i na{e obaveze, a Allah }e oprostiti onome koji se pokaje).359

"A ako prekr{e zakletve svoje poslije zaklju~enja ugovora s njima, i ako vjeru va{u budu vrije|ali, onda se borite protiv kolovo|a bezvjerstva - za njih doista ne postoje zakletve - da bi se okanili." /12/
Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Ako prekr{e zakletve svoje mnogobo{ci sa kojima ste sklopili ugovor do odre|enog roka...", tj. sporazume i testamente… "...i ako vjeru va{u budu vrije|ali", tj. omalova`avali je i potcijenili. Odavde se uzima propis o ubijanju onoga ko vrije|a Poslanika, s.a.v.s., neka je salavat i selam na njega, ili vjeru islam, ili ga omalova`i. Radi toga je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.:

su sklopili na Hudejbiji i borili se sa svojim saveznicima, plemenom Benu-Bekr protiv plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, s.a.v.s., sve dok im nije do{ao Allahov Poslanik, s.a.v.s., u godini osvajanja Meke pa je bilo {ta je bilo, a Allahu pripada svaka hvala i zahvala. Govor Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

"...i kada su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali, oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije." (8:30) Rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{.: "...i prvi vas napali", zna~e: Prekr{ili su ugovor koji

"Zar ih se bojite, pre~e je da se Allaha bojite ako ste vjernici" zna~i: Ne bojte se njih ve} se bojte

nevjerovanje, inad i zabludu. Ajet je op}enit, iako su povod njegove objave bili vo|e kurej{ijskih nevjernika, on je op}enit za njih i druge mimo njih.

"Onda se borite protiv kolovo|a bezvjerstva; za njih, doista, ne postoje zakletve da bi se okanili", zna~i: Vra}aju se na ono {to i jesu:

"Borite se protiv njih, Allah }e ih rukama va{im kazniti i poniziti, a vas }e protiv njih pomo}i i grudi vjernika zalije~iti. I iz srca njihovih brigu odstraniti" u odnosu na njih. "A Allah }e onome kome On ho}e oprostiti" od Svojih robova. "Allah sve zna" , {to je dobro za njih i odgovara im. "...i Mudar je" u Svojim djelima i
rije~ima kozmi~kim i {erijatskim (zakonskim), pa radi {ta ho}e propisuje {ta ho}e.

Mene. Ja sam dostojan da se robovi pla{e Moje Sile i Mog ka`njavanja. Zatim Allah, d`.{., podsti~e i bodri na borbu protiv mnogobo`aca, saop}avaju}i Svoju mudrost u propisivanju d`ihada, pored toga {to je mo}an uni{titi neprijatelje. On nare|uje:

"Zar se ne}ete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekr{ili i nastojali protjerati Poslanika i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Pre~e je da se Allaha bojite ako ste vjernici." /13/ "Borite se protiv njih, Allah }e ih rukama va{im kazniti, a vas }e protiv njih pomo}i i grudi vjernika zalije~iti." /14/ "I iz srca njihovih brigu odstraniti. A Allah }e onome kome On ho}e oprostiti, Allah sve zna i Mudar je." /15/
Ovo je, tako|er, bodrenje i podsticanje na borbu protiv mnogobo`aca, koji su zakletve svoje prekr{ili i

"Zar mislite da }e te biti ostavljeni, a da Allah ne uka`e na one me|u vama koji se bore i koji umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja? A Allah zna ono {to radite." /16/
Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Zar mislite", o vjernici, da }ete sami sebi prepu{teni biti i da ne}ete biti ispitivani kako bi se razlu~ili iskreni i odlu~ni od la`ljivaca.

oni tajno i javno pozivaju u vjerovanje u Allaha i Poslanika, kao {to ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"A da Allah ne uka`e na one me|u vama koji se bore i koji umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikog za prisna prijatelja", tj. intimnog, prisnog i tajnog. Naprotiv, "Elif - Lam - Mim. Misle li ljudi da }e biti ostavljeni na miru ako ka`u: mi vjerujemo, i da u isku{enje ne}e biti dovedeni? A Mi smo u isku{enje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji la`u". (29:1-3) Vjernici su stavljeni na

359

[to je između dvije zagrade nije tekst mufesira, Allah mu se, dž.š., smilovao; to je moje.

9 Et – Tevba / Pokajanje

560

ku{nju tako {to je propisan d`ihad i u njemu je ispit za Njegove robove, da se vidi ko Mu je pokoran u tome, a ko neposlu{an. Uzvi{eni Allah, d`.{., dobro zna {ta je bilo, a {ta biva i {ta nije bilo, da je bilo, kako bi bilo, poznaje stvar prije njenog stvaranja i sa njenim stvaranjem kakva je, nema drugog boga osim Njega, niti Gospodara osim Njega, niti onog koji mo`e odbiti ono {to On odredi i izvr{i.

obavljaju", koji spada u najve}e tjelesne pokornosti. "...i koji zekat daju", koji spada u najbolja djela koja prelaze u dobro~instvo ljudima. "...i koji se nikoga osim Allaha ne boje." Nikoga se ne boje
osim Njega. "Oni su, nadati se, na pravom putu." Svaka rije~ "mo`da" u Kur'anu ozna~ava nu`nost. Ibn-Ishak ka`e: "Kad Allah ka`e 'mo`da', to je istina."

"Mnogobo{ci nisu dostojni Allahove d`amije odr`avati kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova }e se poni{titi i u Vatri }e vje~no ostati." /17/ "Allahove d`amije odr`avaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje oni su, nadati se, na pravom putu. /18/
Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Ne trebaju oni koji ~ine {irk Uzvi{enom Allahu, d`.{.", tj. mnogobo{ci, odr`avati Allahove d`amije, koje su sagra|ene samo u Njegovo ime i On nema sudruga. Neki su ~itali: mesd`idellahi u jednini smatraju}i da se odnosi na ElMesd`id el-Haram, naj~asniju d`amiju na zemlji. "Kad sami priznaju da su nevjernici", da pita{ kr{}anina i jevreja i Sabijca - svaki bi odgovorio da je to {to jeste, potvr|uju}i tako kufr (nevjerovanje). "Djela njihova }e se poni{titi" zbog njihovog mnogobo{tva. "i u Vatri }e vje~no ostati", kao {to ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"Zar smatrate da je onaj koji hodo~asnike vodom napaja i koji vodi brigu o Mesd`idHaramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah ne}e ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu ~ine." /19/ "U ve}oj su ~asti kod Allaha oni koji vjeruju ,i koji se iseljavaju, i koji se na Allahovu putu bore zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje, oni }e posti}i {to `ele." /20/ "Gospodar njihov im {alje radosne vijesti da }e im milostiv i blagonaklon biti i da }e ih u d`enetske ba{~e uvesti, u kojima }e neprekidno u`ivati." /21/ "Vje~no i zauvijek }e u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika."/22/
Rekao je Ibn-Abbas u komentaru ovog ajeta: "Zaista su mnogobo{ci govorili: 'Odr`avanje ^asnog hrama i napajanje hodo~asnika bolje je od onog ko vjeruje i bori se na Allahovu putu', pa su se udaljili od Kur'ana i Allahova Poslanika, s.a.v.s. Pa je Allah, d`.{., odlikovao vjerovanje i borbu na Allahovu putu sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., nad odr`avanjem ^asnog hrama od mnogobo`aca i napajanja hodo~asnika i nisu imali koristi kod Allaha, d`.{., uz pripisivanje druga Njemu." Rekao Je Uzvi{eni Allah, d`.{.:

d`.{., potvr|uje iman onome koji odr`ava d`amije, kao {to prenosi imam Ahmed od Ebu-Seida elHudrija, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (436) "Kada vidite ~ovjeka da posje}uje d`amiju, posvjedo~ite mu da posjeduje iman. Rekao je Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"A zaslu`uju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesd`id-Haramu, a oni nisu njegovi ~uvari. ^uvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali ve}ina njih ne zna". (8:34) Zbog ovoga je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Allahove d`amije odr`avaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju." Uzvi{eni Allah,

"Allahove d`amije odr`avaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju." Prenose ga Et-Tirmizi, Ibn-

-Merdevejh i El-Hakim u svom Mustedreku. Prenosi Elhafiz Ebu-Bekr el-Bezzar od Sabita bin Enesa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (437) "Zaista su graditelji d`amija Allahovi ljudi." "...i koji namaz

odr`avaju d`amije; Allah, d`.{., nazvao ih je onima koji sami sebi nepravdu ~ine zbog tog {to ~ine {irk, tj. mnogobo{tvo. Ne}e imati nikakve koristi od odr`avanja.

"Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah ne}e ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu ~ine", tj. oni koji su tvrdili da su oni ti koji

9 Et -Tevba / Pokajanje

561

Prenosi Velid bin Muslim od En-Nu'mana bin Be{ir el-Ensarija da je rekao: (438) "Bio sam kod minbera Allahova Poslanika, s.a.v.s., u grupi njegovih ashaba, pa je rekao jedan od njih: Nije me briga da poslije islama ne radim djelo u ime Allaha, osim da napajam hodo~asnike.' A drugi je rekao: 'Ne to, ve} odr`avanje Mesd`id-Harama', zatim je drugi rekao: 'Borba na Allahovom putu je bolja od toga {to ste rekli.' Izgrdio ih je Omer, sin El-Hattabov, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime i rekao: 'Ne podi`ite glasove kod minbera Allahova Poslanika, s.a.v.s., a to je bilo u petak - a ja }u kada klanjam d`umu u}i kod Poslanika, a.s., i pitati ga o tome oko ~ega ste se razi{li.'" To je Omer, r.a., i u~inio pa je Uzvi{eni Allah, d`.{., objavio:

"Zar smatrate da je onaj koji hodo~asnike vodom napaja i koji vodi brigu o Mesd`idHaramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah ne}e ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu ~ine." Bilje`e ga Muslim u svome Sahihu

Prenosi El-Hafiz el-Bejheki od Abdullaha bin [evzeba da je predhodni ajet objavljen povodom EbiUbejde bin el-D`erraha nakon {to ga je poku{ao njegov otac El-D`errah ubiti, mada se Ebu-Ubejda dr`ao postrani. Po{to je navaljivao El-D`errah, ubio ga je njegov sin Ebu-Ubejde i to u Bici na Bedru. Tim povodom Allah, d`.{., objavio je:

"Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili o~evi njihovi, ili sinovi njihovi, ili bra}a njihova, ili ro|aci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io, i On }e ih uvesti u d`enetske ba{~e, kroz koje }e rijeke te}i". (58:22)

"Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju." Zatim

i Ebu-Davud, a ovo je njegov doslovni tekst, i IbnMerdevejh i Ibn Ebi-Hatim u svojim tefsirima i IbnHibban u svome Sahihu.

i njihove ljepote. Ako su bile ove stvari

"Reci: ako su vam o~evi va{i, i sinovi va{i, i bra}a va{a, i `ene va{e, i rod va{, i imanja va{a koja ste stekli", tj. koja ste zara|ivali "i trgova~ka roba za koju strahujete da ne}e proho|e imati, i ku}e va{e u kojima se prijatno osje}ate", volite ih zbog njihove udobnosti "milije od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pri~ekajte",

Allah , d`.{., prijeti onome ko dadne prednost svojoj porodici i rodbini nad Allahom i Njegovim Poslanikom. Ka`e Allah, d`.{.:

zna~i: pri~ekajte {ta }e vas zadesiti od Njegove kazne i Njegove opomene. Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"...dok Allah Svoju odluku ne donese, a Allah grje{nicima ne}e ukazati na pravi put." Prenosi

"O vjernici, ne prijateljujte ni sa o~evima va{im ni sa bra}om va{om, ako vi{e vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude s njima prijateljevao, taj se, doista, prema sebi ogrije{io." /23/ "Reci: 'Ako su vam o~evi va{i, i sinovi va{i, i bra}a va{a, i `ene va{e, i rod va{, i imanja va{a koja ste stekli, i trgova~ka roba za koju strahujete da ne}e proho|e imati, i ku}e va{e u kojima se prijatno osje}ate - miliji od Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda pri~ekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grje{nicima ne}e ukazati na pravi put.'"/24/
Uzvi{eni Allah, d`.{., naredio je napu{tanje tj. bojkotovanje nevjernika, pa makar oni bili o~evi i sinovi i zabranio je prijateljstvo sa njima ako su izabrali nevjerovanje nad vjerovanjem i to im zaprijetio kao {to ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.:

Imam Ahmed od Zehre bin Ma'beda, a on od svoga djeda da rekao: (439) "Bili smo sa Allahovim Poslanikom, a on je dr`ao za ruku Omera, sina Hattabova, pa je rekao: 'O Allahov Poslani~e, tako mi Allaha, dra`i si mi od svega drugog osim samog sebe.' Zatim je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: 'Niko od vas ne}e biti pravi vjernik dok mu ja ne budem dra`i od samog sebe.' Zatim je rekao Omer: 'Tako mi Allaha, ti si mi sada dra`i i od samog sebe', a Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Sada Omere.'" Jedino El-Buhari bilje`i ovo predanje. Potvr|eno je u sahih hadisu da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (440) "Tako mi Onog u ^ijoj je ruci moja du{a, niko od vas ne}e biti pravi vjernik, dok mu ja ne budem dra`i od njegovih roditelja, njegove djece i svih ljudi." Prenose Imam Ahmed i Ebu-Davud, a ovo je njegov tekst, od IbnOmera, da je rekao: (441) "^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje ka`e: 'Kada budete trgovali skupocjenim stvarima i uzimali za kravlje repove i budete zadovoljni usjevima, a napustite d`ihad, kaznit }e vas Allah, d`.{., poni`enjem kojeg se ne}ete osloboditi dok se ne vratite svojoj vjeri.'"

9 Et – Tevba / Pokajanje

562 {to muhad`ira, {to ensarija i arapskih plemena, bilo je i dvije hiljade onih koji su primili islam za vrijeme osvajanja Meke i pu{teni na slobodu. I{ao je sa njima prema neprijatelju i susreli su se u dolini izme|u Meke i Taifa, koja je zove Hunejn. Bitka je bila pred samu zoru. Spustili su se u dolinu, a pleme Hevazin je postavilo zasjedu. Po{to su se sastali licem u lice, muslimani nisu vidjeli nikog osim njih, po`urili su prema njima, zasipali ih strijelama i udarali isukanim sabljama. Navalili su kao jedan, kao {to im je naredio njihov vo|a, pa su se muslimani dali u bijeg, kao {to o tome ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{. Poslanik, s.a.v.s., ostao je postojan na sivkastoj mazgi gone}i je ka dubini neprijatelja. Njegov amid`a Abbas dr`ao je mazgu za desni povodac, a Ebu-Sufjan bin el-Haris bin Abd elMutalib za lijevi, umiruju}i je da ne brza, a Poslanik je spominjao svoje ime i pozivao muslimane na vra}anje, govore}i: (442) "Ja sam Vjerovjesnik, nije la`, ja sam sin Abd el-Mutaliba." A prije toga je govorio: (443) "Hodite k meni, Allahovi robovi, k meni, ja sam Allahov Poslanik." Ostali su ~vrsto sa njim njegovi ashabi. Bilo ih je blizu stotine, neko ka`e osamdeset; me|u njima su bili: Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njima dvojicom, Abbas, Alija, Fadl bin Abbas, Ebu-Sufjan bin el-Haris i Ejmen bin UmmuEjmen, Usame bin Zejd i drugi, neka je Allah , d`.{., zadovoljan njima. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., naredio svom amid`i Abbasu, koji je bio zvonkog glasa, da zove najja~im glasom: (444) "O ljudi ispod drveta", aludiraju}i na drvo pod kojim su mu dali prisegu zvanu "er-ridvan". Pod tim drvetom muhad`iri i ensarije su dali prisegu na vjernost, da ne}e bje`ati od njega, pa ih je pozvao: "O ljudi ispod drveta!" Drugi put bi govorio: (445) "O vlasnici sure ElBekare", pa su govorili: "Odazivamo ti se." Okretali su se ljudi i vra}ali ka Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa ako nekog od njih ne bi poslu{ala njegova deva, obukao bi svoj pancir, zatim si{ao sa nje i pustio je, i vratio se sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Po{to se jedna grupa njih sakupila kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., on im je naredio da budu iskreni u ofanzivi i uzeo {aku pra{ine. Nakon {to je uputio dovu svome Gospodaru i tra`io da ga pomogne, rekao je: /446/ "Bo`e moj ispuni mi ono {to si mi obe}ao." Zatim je bacio prema mu{ricima, i nije bilo nijednog ~ovjeka a da mu od te pra{ine ne{to nije u{lo u o~i i usta, spre~avaju}i ga da se bori, zatim su bili pora`eni a muslimani su ih slijedili, ubijaju}i ih i zarobljavaju}i. Ostali ljudi nisu se ni povukli, a zarobljenici su bili oboreni pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. U El-Buhari i Muslim od El-Bera'a bin Aziba, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njima dvojicom, bilje`e da mu je neki ~ovjek rekao: (447) "O Ebu-'Ammare, zar ste bje`ali od Allahova Poslanika, s.a.v.s., na Hunejnu?" On je odgovorio: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije bje`ao, zaista su ljudi iz plemena Hevazin bili strijelci, kada smo ih sreli i navalili na njih bili su pora`eni, pa

"Allah vas je na mnogim boji{tima pomagao,a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mno{tvo va{e zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali." /25/ "Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoju pustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike." /26/ "Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah pra{ta i milostiv je." /27/
Uzvi{eni Allah, d`.{., spominje vjernicima Svoju dobrotu prema njima i Svoje dobro~instvo prema njima poma`u}i ih na mnogim mjestima u njihovim pohodima sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i da je sve to od Njega, Uzvi{enog Allaha, d`.{., Njegovom podr{kom i Njegovom odredbom, a ne njihovim mno{tvom i njihovom spremno{}u, i obratio im je pa`nju da je pomo} od Uzvi{enog Allaha, d`.{., bez obzira da li je skupina malobrojna ili mnogobrojna, kao na dan Hunejna, kad ih je mno{tvo njihovo zanijelo. I pored ovoga ni{ta im nije koristilo, pa su se u bijeg dali, osim malo njih koji su ostali sa Allahovim Poslanikom , s.a.v.s.; zatim je Allah, d`.{., poslao Svoju pomo} i podr{ku Svome Poslaniku i vjernicima koji su sa njim, kao {to }emo s Bo`ijom pomo}i to detaljno objasniti, da bi ih pou~io da je pomo} samo od Uzvi{enog Allaha, d`.{., i sa Njegovom podr{kom i ako je skupina malobrojna. Koliko su puta malobrojne ~ete Allahovom voljom nadja~ale mnogobrojnije ~ete, a Allah je na strani strpljivih. Bitka na Hunejnu bila je nakon osvajanja Meke, u mjesecu {evalu osme godine po Hid`ri. Nakon {to je Alejhiselam zavr{io sa osvajanjem Meke, dobio je obavijest da su se ljudi iz plemena Hevazin okupili da se bore protiv njega. Vo|a im je bio Malik ibn Auf en-Nadrij, a sa njim je jo{ bilo u cjelosti i pleme Sekif, i Benu-D`e{m, i Benu-Sa'd bin Bekr, zatim i manja skupina ljudi iz plemena BenuHilal, te ljudi iz plemena Benu-Amr, Ibn-'Amir iAvn bin 'Amir. Pribli`avali su se, a sa njima su bile `ene, djeca, ovce i blagodati; do{li su sa svim svojim imetkom i svi zajedno, zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izi{ao sa svojom vojskom pred njih sa svojom vojskom koja je u~estvovala u osvajanju Meke. Bilo ih je deset hiljada,

9 Et -Tevba / Pokajanje

563 pa je uzeo kamen~i}, ubacio ga u lavor i prouzrokovao zveckanje, pa je rekao: 'Osje}ali smo u na{im njedrima sli~no ovome.'" Dokaz ovome je hadis El-Fehrija Jezida bin Usejda, a Allah najbolje zna. Muslim u svom Sahihu prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (450) "Pobijedio sam pomo}u straha i dat mi je jezgrovit govor." Radi toga Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao je:

su ljudi prilazili ratnom plijenu, a oni nas do~ekali strijelama, i tako su se ljudi dali u bijeg. Ja sam vidio Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako govori dok je EbuSufjan bin el-Haris bin Abd el-Mutalib dr`ao za povodac njegove bijele mazge: 'Ja sam Vjerovjesnik, nije la`, ja sam sin Abdul-Muttalibov.'" Ka`em: Ovo je vrhunac potpune hrabrosti, zaista, poput ovog dana u ratnom mete`u kada se njegova vojska udaljila od njega. On je ipak ostao na mazgi koja nije bila brzonoga niti spremna za bje`anje ili povratak nazad ili uzmicanje, i pored toga on ju je usmjeravao prema njima, spominju}i u svoje ime da bi ga znali oni koji ga nisu poznavali, neka je na njega Allahov salavat i selam sve do Sudnjeg dana. Sve ovo nije ni{ta drugo do pouzdanje u Allaha, d`.{., i oslanjanje na Njega, znaju}i da }e ga On pomo}i i upotpuniti ono sa ~im ga je poslao, i uzdignuti Njegovu vjeru nad ostalim vjerama. Zato Uzvi{eni Allah , d`.{., ka`e:

Zatim je Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao:

"Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoj spustio i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike." "Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah pra{ta i milostiv je." Allah,

"Zatim je Allah na Poslanika svoga smiraj Svoj spustio", tj. smirenost i sigurnost na Svog Poslanika. "...i na vjernike", one koji su sa njim. "...i vojske koje vi niste vidjeli poslao" , a to su

meleki. Kao {to prenosi imam Ebu-D`a'fer bin D`erir od Abdurrahmana, roba Ibn-Bersena, da je rekao: "Pri~ao mi je ~ovjek koji je bio sa mu{ricima na Hunejnu: (448) 'Kada smo se sukobili sa drugovima Allahova Poslanika, s.a.v.s., na Hunejnu, nisu nam pru`ali otpor ni koliko se ovca mo`e pomusti. Po{to smo ih razbili, dali smo se u potjeru za njima dok nismo do{li do vlasnika bijele mazge, a to je Allahov Poslanik, s.a.v.s. Kod njega su nas do~ekali bijeli ljudi, lijepih lica, koji su nam govorili: Lica vam se unakazila! Vratite se! Zatim smo mi odstupili, a oni su nam bili za petama, i bila su lica kako su rekli.'" Od [ejbe bin Osmana prenosi se da je rekao: (449) "Iza{ao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na Hunejn i, tako mi Allaha, nije me u taj boj izveo islam i njegovo poznavanje, nego sam odbijao da se Hevazin uzdigne nad plemenom Kurej{, pa sam rekao, a stajao sam sa njim: 'O Allahov Poslani~e, ja zaista vidim {arene konje', pa mi je rekao: 'O [ejbe, zaista njih vidi samo nevjernik.' Udario je svojom rukom po mojim prsima, zatim je rekao: 'Dragi Bo`e, uputi [ejbu', zatim je udario drugi put i rekao: 'Dragi Bo`e, uputi [ejbu.' Zatim je udario tre}i put, i rekao: 'Dragi Bo`e, uputi [ejbu.' Tako mi Allaha, nije ni podigao svoju ruku s mojih prsa tre}i put, a niko od Allahovih stvorenja nije mi bio dra`i od njega... " Zatim, on navodi hadis u potpunosti, kako su se sukobile vojske, poraz muslimana, Abbasovo dozivanje i tra`enje pomo}i Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok nije Allah, d`.{., porazio mnogobo{ce. Prenosi Seid bin es-Saib bin Jesar od svog oca da je rekao: "^uo sam Jezida bin Amira es-Sevaija, koji je bio u Bici na Hunejnu sa mnogobo{cima, zatim je poslije primio islam kada smo ga pitali za strah koji je Allah, d`.{., ubacio u srca mnogobo`aca na Hunejnu,

d`.{., oprostio je preostalima iz plemena Hevazin, pa su primili islam i pridru`ili se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. To je bilo u blizini Meke kod El-D`arane, otprilike dvadeset dana poslije sukoba. On im je dao da biraju izme|u toga da im vrati zarobljenike ili imovinu, pa su izabrali zarobljenike. Bilo je {est hiljada zarobljenika, {to djece i `ena, zatim su im vra}eni njihovi zarobljenici, a imetak je podijeljen me|u muslimanskim vojnicima i nagra|eni su ljudi koji su pu{teni na slobodu, tj. darovani poklonima da bi se pridobila njhova srca islamom - dato im je stotinu deva. Od onih kojima je dato po stotinu deva bio je Malik bin 'Avf en-Nadri, pa ga je Poslanik, s.a.v.s., postavio za zapovjednika, a i prije je bio zapovjednik svoga naroda. Malik je tada pohvalio Poslanika kasidom u kojoj se ka`e sljede}e:360 "Niti sam vidio niti sam ~uo me|u svim ljudima poput Muhammeda, najbolje puni `elje i najvi{e daje bogatome kad od njega poklon tra`i, i kad ho}e, {ta }e sutra biti obavijestit }e te.361 A kada je ~eta u bijeg svoje deve potjerala zbog kopalja i udaraca svake sablje, on je poput lava koji zaklanja svoje mladunce usred legla, u zasjedi."

O Allahov Poslaniče, žrtvovao bih za tebe I oca I majku!. Kako si samo blag, plemenit i dalekovidan! Divan li si Vjerovjesnik i Poslanik ti, divan li si vođa ti, divan li si otac, blag i sažaljiv. Divan li si uzor ti, neka je na tebe najbolji salavat i najpotpuniji selam. 361 Rekao sam: Ne… nego kad Allah želi, obavijesti svoga Vjerovjesnika za sutra, nije u stanju Allahov Poslanik, neka je salat i selam na njega, niti i jedan drugi Poslanik obavjestiti šta će biti sutra ili za bilo koji gajb, sam od sebe, osim nakon što ga Uzvišeni Allah , dž.š., izvjesti o tome.

360

9 Et – Tevba / Pokajanje

564 Svojim rije~ima, pravedan u Svom stvaranju i Svojoj odredbi, neka je Blagoslovljen i Uzvi{en. Radi toga im je dao naknadu, za biv{e zarade u glavarini koju su uzimali od {ti}enika. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e:

"O vjernici, mnnogobo{ci su sama pogan i neka vi{e ne dolaze na had` Mesd`id-Haramu poslije ovogodi{njeg had`a. A ako se bojite oskudice pa Allah }e vas, ako ho}e, iz obilja Svoga imu}nim u~initi. Allah zaista sve zna i Mudar je." /28/ "Borite se protiv onih kojima je data knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u Onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono {to Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovjedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu poslu{no i ponizno."/29/
Allah, d`.{., Svojim robovima vjernicima, ~iste vjere i li~nosti, naredio je odbijanje mnogobo`aca, koji su sama pogan {to se ti~e vjere, od Mesd`idHarama i da mu se ne pribli`avaju nakon objavaljivanja ovog ajeta - a to je devete godine. Radi toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao Aliju, r.a., u pratnju Ebu-Bekru, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njima dvojicom, te godine, i naredio mu da proglasi mnogobo{cima da mu{rik ne obilazi Sveti hram go, to je Allah, d`.{., upotpunio i donio sud o tome [erijatom i odredbom. Rekao je El-Imam el-Evzai: "Pisao je Omer bin Abd el-Aziz, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime, svojim namjesnicimada se zabrani ulazak `idovima i kr{}anima u muslimanske mesd`ide, navode}i iza svoje zabrane rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

"...mnogobo{ci su sama pogan."
Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e:

Ibn-Ishak da su ljudi govorili: "Oslobodit }e nam pijace, propast }e nam trgovina, prestat }e dobiti koje smo imali od nje", pa je Allah , d`.{., objavio:

"A ako se bojite oskudice, pa Allah }e vas, ako ho}e, iz obilja Svoga imu}nim u~initi." Rekao je

Ibn-Abbas i grupa tabiina povodom Allahovog, d`.{., govora: "Ako ho}e…" do rije~i "...poslu{no i ponizno" , da zna~i: ovo je naknada {to ste se pla{ili za propast pijaca, pa im je Allah, d`.{., dao u naknadu {to je prekinuta veza sa {irkom, glavarinu od sljedbenika knjige, a Allah , d`.{., ka`e: "Allah zaista sve zna" , {to je dobro za vas "...i Mudar je" , u onome {to nare|uje i odvra}a od njega, zbog toga {to je On savr{en u Svojim djelima i

"A ako se bojite oskudice, pa Allah }e vas, ako ho}e, iz obilja Svoga imu}nim u~initi." Prenose

Ovaj ~asni ajet je prva zapovijed borbe protiv sljedbenika knjige nakon {to se situacija sa mnogo bo{cima sredila, a ljudi u skupinama ulazili u Allahovu vjeru, kada je Arapski poluotok krenuo Pravim putem. Uzvi{eni Allah, d`.{., naredio je Svom Poslaniku borbu protiv sljedbenika knjige, `idova i kr{}ana, to je bilo devete godine, jer su oni poricali Muhammeda, s.a.v.s., i nisu imali ispravno vjerovanje ni u jednog od poslanika, niti u ono sa ~ime su dolazili, zaista su slijedili svoja mi{ljenja i strasti i svoje o~eve u onome na ~emu su oni bili. Svi su vjerovjesnici nagovje{tavali njegov dolazak i nare|ivali njegovo slije|enje; po{to je do{ao, nisu povjerovali u njega; zato se Allahov Poslanik, s.a.v.s., pripremio za sukob Bizantijaca; pozivao je ljude na to, pa se sakupilo oko trideset hiljada, a izostali su neki od stanovnika Medine i njene okolice, od munafika i drugih; to se dogodilo u godini su{e, `ege i vru}ine. Kada je Allahov Poslanik , s.a.v.s., izi{ao - `ele}i sukob Bizantijaca, stigao je do Tebuka, spustio se do njega i ostao dvadeset dana, zatim je molio Allaha, d`.{., da mu da odluku oko povratka u Medinu, pa se vratio te godine, zbog te{ke situacije i malaksalosti ljudi, kao {to }e do}i obja{njenje poslije, s Bo`ijom pomo}i. Ovaj ajet uzima za dokaz onaj koji smatra da se d`izja uzima samo od sljedbenika knjige ili sli~nih njima, kao {to su vatropoklonici, a o tome postoji vjerodostojan hadis da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzimao d`izju od vatropoklonika Hed`era. Ovo je po {afijskom mezhebu, a taj stav je poznat i od Ahmeda. Rekao je Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao: "Naprotiv, uzima se od svih nearapa, sljedbenika knjige ili mnogobo`aca, a ne uzima se od Arapa osim onih koji su sljedbenici knjige." Rekao je imam Malik: "Naprotiv, dozvoljeno je nametnuti d`izju svim nevjernicima; sljedbenicima knjige, vatropoklonicima, idolopoklonicima i drugima." Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e:

"Borite se protiv onih kojma je data knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono {to Allah i Njegov Poslanik zabranjuju, i ne ispovjedaju istinsku vjeru sve dok ne daju glavarinu poslu{no i ponizno."

"...sve dok ne daju glavarinu poslu{no i ponizno" . Tj.: ako im se nisu pokorili da pla}aju

glavarinu poslu{no, ponizno, jadno i osramo}eno, tada se borite protiv njih. Zato nije dozvoljeno davati ugled i dostojanstvo {ti}eniku niti ih uzdizati nad muslimanima, nego oni trebaju biti ponizni, poslu{ni i jadni, kao {to je zabilje`no u Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (451) "Sa `idovima i kr{}anima ne otpo~injite selamom; kada nekog od

9 Et -Tevba / Pokajanje

565

njih susretnetne na putu, prisilite ga na najtjesniji dio puta." Zato je vo|a vjernika Omer, sin Hatabov, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime, iznio im poznate uvjete, koji su pokazivali njihovu poniznost, pokornost i jadnost, {to prenose imami, hafizi od 'Abdurahmana bin Gunema el-E{a'rija, da je rekao: "Napisao sam Omeru, sinu Hatabovom, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime, kada je sklopio ugovor (mir) sa kr{}anima [ama, slijede}e:

'Ne}emo udarati nikog od muslimana uvjetovali smo vam to na na{e `ivote i sljedbenike na{e vjere, i prihvatili smo na tome sigurnost, ako se budemo suprotstavljali u ne ~emu {to smo vam bili uvjetovali i odredili na na{e `ivote, nema nam za{tite i odobreno vam je od nas {to je odobreno od prkosnika i razdornika.'"

'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Ovo pismo je za Allahovog roba Omera, vo|u vjernika, od kr{}ana iz tog i tog grada. Zaista, kada ste nam vi stigli, pitali smo vas za sigurnost na{ih `ivota, i na{ih potomaka, i na{ih imetaka, i sljedbenika na{e vjere, i jam~ili smo vam na{im `ivotima da ne}emo graditi u na{em gradu niti njegovoj okolici: manastir, niti crkvu, niti toranj, niti kalu|erske }elije, niti }emo popravljati {to je pokvareno od toga, niti }emo ih o`ivljavati na teritorijama za muslimane, niti }emo spre~avati bilo koga od muslimana niti no}u niti danju da do|e u na{e crkve, i da }emo {irom otvoriti njihova vrata za prolaznike i putnike namjernike, i neka nam navrati ko bude prolazio pored nas od muslimana - nahranit }emo ga tri dana, ne}emo skrivati u na{im crkvama niti u na{im stanovima dou{nike, niti }emo tajiti nevjeru prema muslimanima, niti }emo na{u djecu podu~avati Kur'anu, niti }emo pokazivati mnogo-bo{tvo, niti }emo ikoga njemu pozivati, niti }emo spre~avati bilo kome od na{e rodbine ulazak u islam, ako to budu htjeli, i da }emo uva`avati muslimane, i da }emo im ustajati sa na{ih mjesta, ako budu `eljeli sjedenje, niti }emo ih opona{ati u bilo ~emu: u njihovom obla~enju kape, turbanu, cipelama i na~inu ~e{ljanja kose. Niti }emo govoriti njihovim govorom, niti }emo se nazivati njihovim nadimcima, niti }emo jahati sedla, niti }emo se opasavati sabljama, niti }emo uzimati bilo {ta od oru`ja i nositi ga sa sobom, niti }emo urezivati na na{im prstenovima arapska slova, niti }emo prodavati alkohol. I da }emo {i{ati prednje dijelove na{ih glava, i da }emo obla~iti na{u odje}u gdje god da budemo, i da }emo se stezati pojasevima preko na{ih sredina. I da ne}emo otkrivati krst na na{im crkvama, i da ne}emo ni u ~emu pokazivati na{e kri`eve i na{e knjige na putevima muslimana i njihovim pijacama, niti }emo udarati na{a zvona u na{im crkvama osim lagahnim udarcem, niti }emo podizati na{e glasove prilikom u~enja u na{im crkvama u bilo ~emu pred muslimanima, niti }emo izlaziti na no}ne molitve i molitve na uskr{nji ponedjeljak, niti }emo podizati na{e glasove prilikom sahrane na{ih umrlih, niti }emo paliti zbog njih vatru na putevima muslimana i njihovim trgovima, niti }emo sahranjivati na{e mrtve blizu njihovih, niti }emo uzimati roblje {to pripada muslimanima, i da }emo usmjeravati pravim putem muslimane, niti }emo ih gledati u njihovim stanovima.'
Kada je dato pismo Omeru on je dodao u njemu:

"Jevreji govore: 'Uzejr je Allahov sin', a kr{}ani ka`u: 'Mesih je Allahov sin'. To su rije~i njihove, iz usta njihovih, opona{aju rije~i nevjernika prija{njih - ubio ih Allah .Kuda se odme}u?" /30/ "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje, i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina. A nare|eno im je da samo jednom Bogu ibadet ~ine - nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." /31/
Ovo je podstrek od Uzvi{enog Allaha, d`.{., vjernicima na borbu protiv nevjernika, jevreja i kr{}ana, zbog ovog njihovog, odvratnog i la`nog izgovora o Allahu, d`.{. [to se ti~e jevreja, govorili su o Uzejru da je on Allahov sin, Uzvi{eni Allah , d`.{., vrlo je visoko iznad toga. A {to se ti~e kr{}anske zablude o Mesihu, ona je o~ita. Oni su ga proglasili Allahovim sinom, ili da je on li~no Allah, ili da je on jedan od trojice. Zato Allah obje skupine progla{ava la`ovima, pa ka`e Uzvi{eni: "...to su rije~i njihove, iz usta njihovih", tj. oni nemaju dokaza za ono {to tvrde, osim njihovih izmi{ljotina i njihovih razila`enja "...opona{aju", tj. njihove su rije~i poput "...rije~i nevjernika prija{njih", tj. zavedeni su u zabludu, kao {to su bili i narodi prije njih u zabludi. "Ubio ih Allah". Rekao je Ibn-Abbas: Prokleo ih Allah. "Kuda se odme}u", tj. kako se odme}ete od istine, a ona je o~ita i upu}ujete se prema neistini? Uzvi{eni Allah , d`.{., ka`e:

Adijj bin Hatima, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime: (452) "Da je pobjegao u [am nakon {to je obavije{ten o misiji Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a bio je kr{}anske vjere u d`ahilijetu, njegova sestra i skupina njegovog naroda bila je zarobljena, zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u~inio dobro~instvo prema njegovoj sestri i oslobodio je, pa se vratila svom bratu

"Oni pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina." Prenose imam Ahmed i Et-Tirmizi od

9 Et – Tevba / Pokajanje

566

i poticala ga da primi islam i ode Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Zatim je Adijj oti{ao u Medinu, a bio je vo|a svoga naroda, tj. plemena Tajj, a njegov otac Hatim et-Tai - bio je poznat po plemenitosti, ljudi su pri~ali o njegovom dolasku, pa je Adijj u{ao kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., na njegovom vratu bio je kri` od srebra. Poslanik, s.a.v.s, prou~io je ovaj ajet:

A pojam "kafir" ozna~ava onoga koji ne{to prikriva i pokriva ga, otuda je i no} nazvana "kafir", jer ona prikriva stvari.

"A Allah `eli vidljivim u~initi svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima."

"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje i monahe svoje." Adijj ka`e:
"Rekao sam, zaista oni njih nisu obo`avali", pa je rekao: "Naprotiv, oni su im zabranjivali {to je dozvoljeno, a dozvoljavali im {to je zabranjeno, pa su ih slijedili, i to je njihovo obo`avanje." Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "O Adijj, {ta govori{? Da li ti je na {tetu da ka`e{: Allah je najve}i? Da li poznaje{ i{ta ve}e od Allaha? To ti ne {teti… Da li ti smeta da ka`e{: nema boga osim Allaha?" Zatim ga je pozvao u islam, pa je primio islam i posvjedo~io svjedod`bu istine. Rekao je: "Vidio sam njegovo lice kao se razveselilo, zatim je rekao Muhammed, a.s.: 'Zaista su jevreji oni koji su protiv sebe srd`bu izazvali, a kr{}ani oni koji su zalutali." Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: "...a nare|eno im je da jednom Bogu ibadet ~ine." Tj. kada ne{to zabrani, ono je haram, a kada ne{to dozvoli, ono je halal, {to je propisao - to se slijedi, a {to je naredio - to se izvr{i. tj. On je ~ist od toga da ima sudruga, suparnika, pomaga~a, Sebi ravnog i djecu, nema drugog boga osim Njega, niti Gospodara izuzev Njega.

"Nema Boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju",

od: istinitih obavje{tenja, ispravnog vjerovanja i korisne nauke, a prava vjera je: ispravna i korisna djela na dunjaluku i ahiretu. "Da bi uzdigao iznad svih vjera", zna~i: nad ostalim vjerama, kao {to je potvr|eno u Sahihu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (453) "Zaista mi je Allah, d`.{., skupio Zemlju, njen istok i njen zapad, i vlast }e moga ummeta dosti}i dokle mi je skupljena." Prenosi imam Ahmed od Temima ed-Darija, r.a., da je rekao: (454) "^uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., gdje ka`e: 'Dosti}i }e ova stvar (islam) dokle dose`e no} i dan. Allah, d`.{., ne}e ostaviti ku}u od ilova~e niti od dlake, a da ne}e u}i u nju ova vjera, uzdi`u}i dostojanstvenog a poni`avaju}i prezrenog. Dostojanstvenom }e Allah, d`.{., uzdi}i islam a poni`enjem poniziti nevjerovanje (kufr).'" Temim ed-Dari ka`e: "Prepoznao sam to na svojoj obitelji: ko je od njih primio islam zadesila ga je dobrota i ~ast i ugled, a ko je bio nevjernik od njih zadesilo ga je poni`enje i niskost i d`izja", tj.glavarina.

"On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom." Uputa jeste ono sa ~im je do{ao

"Oni `ele ustima svojim utrnuti Allahovo svjetlo, a Allah `eli vidljivim u~initi svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima." /32/ "On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo po volji mnogobo{cima." /33/
Ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.: `ele oni, nevjernici, mnogobo{ci i sljedbenici Knjige: "...utrnuti Allahovo svjetlo", zna~i: ono sa ~im je poslan Allahov Poslanik, s.a.v.s., a to je uputa i prava vjera, samim njihovim izmi{ljotinama, njihov primjer je kao onaj koji `eli ugasiti sun~evu ili mjese~evu svjetlost svojim puhanjem, a to je nemogu}e. Isto tako, i ono sa ~im je poslan Allahov Poslanik, s.a.v.s., mora da se u~ini vidljivim, uzdigne i upotpuni. Zato je Uzvi{eni Allah, d`.{., suprotstavljaju}i se onome {to su `eljeli, rekao:

"O vjernici, mnogi sve}enici i monasi doista na nedozvoljen na~in tu|a imanja jedu i od Allahova puta odvra}aju. Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne tro{e ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju." /34/ "Na dan kad se ono u vatri d`ehenemskoj bude usijalo pa se njime ~ela njihova i slabine njihove i le|a njihova budu `igosala. Ovo je ono {to ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono {to ste gomilali." /35/
Sve}enici jesu jevrejski u~enjaci kao {to je Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao: Monasi jesu kr{}anski pobo`njaci, a sve}enici njihovi su u~enjaci, kao {to je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: ‫..." ﺑــﺄ‬zato {to me|u njima ima sve}enika i monaha" (5:82), misli se na opreznost od nevaljalih

"Trebalo bi da ih ~estiti i u~eni ljudi od la`na govora i zabranjena jela odvra}aju." (5:63)

9 Et -Tevba / Pokajanje

567 u njegovoj vjeri." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od IbnAbbasa da je rekao: (457) Po{to je objavljen ovaj ajet: "Onima koji zlato i srebro gomilaju", to je izgledalo prete{ko muslimanima, pa su govorili: "Niko od vas ne mo`e osigurati svome djetetu imetak da mu ostane poslije njega." Rekao je Omer: "Ja }u vam otkloniti brigu." Oti{ao je, a Sevban ga je slijedio, pa je do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., zatim rekao: "O Allahov Vjerovjesni~e, zaista ovaj ajet izgleda prete`ak tvojim drugovima." Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zaista, Allah, d`.{., nije propisao zekat osim da bi o~istio njime ono {to je od va{eg imanja, i zaista je propisao naslije|a u imetku koji ostane poslije vas." Rekao je Omer: "Allah je najve}i", zatim mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ho}e{ li da te obavijestim o najboljem blagu {to gomila ~ovjek? Lijepa `ena, koja ~ovjeka, kada pogleda u nju, oraspolo`i, kada joj naredi - poslu{a ga, i kad je odsutan od nje - vjerna mu je." Prenose ga Ebu-Davud i El-Hakim u svom Mustedreku i Ibn-Merdevejh od Jahja bin Ja'la. Rekao je El-Hakim da je hadis sahih i ispunjava uvjete Buharije i Muslima, ali ga oni ne prenose. U rije~ima Uzvi{enog Allaha , d`.{.:

u~enjaka i pobo`njaka zablude, kao {to je rekao Sufjan bin Ujejne: "Ko je pokvaren od na{ih u~enjaka sli~an je jevrejima, a ko je pokvaren od na{ih pobo`njaka sli~an je kr{}anima." U hadisu koji je sahih - vjerodostojan, stoji: (455) "Vi }ete sigurno slijediti postupke onih koji su bili prije vas, poput ravno odsje~enog perja (na strijeli)." Ashabi tada reko{e: "(To su) jevreji i kr{}ani", a Poslanik re~e: "A ko drugi?!" U drugom predanju stoji da su rekli: "Perzijanci i Bizantijci", A on odgovori: "Pa ko drugi nego oni?!" Iz ovoga je uslijedilo upozorenje od opona{anja njih u njihovim govorima i njihovim stanjima. Zato je Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao: na ra~un vjere, i na osnovu svojih vode}ih polo`aja jeli su imetke drugih ljudi, kao {to su jevrejski sve}enici nad narodom i d`ahilijetu imali ugled i od njih su im dolazili prinosi, pokloni i porezi. Kada je Allah, d`.{., poslao Svog Poslanika, s.a.v.s., nastavili su sa svojom zabludom, svojim nevjerovanjem i inadom, `ude}i da ostanu njima ti vode}i polo`aji, pa ih je Allah, d`.{., ugasio svjetlom poslanstva i oduzeo ih, a u zamjenu im dao poni`enje i niskost, i na sebe navuko{e srd`bu Uzvi{enog Allaha, d`.{. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: "...i od Allahova puta odvra}aju", tj. uz to {to su se hranili haramom, odvra}aju ljude od slije|enja istine, prikrivaju je neistinom, i onim neznalicama koji ih slijede pokazuju da su oni ti koji pozivaju ka dobru, a nisu kao {to smatraju, nego oni pozivaju u vatru, i na Sudnjem danu niko im ne}e pomo}i. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e:

"Doista na nedozvoljen na~in tu|a imanja jedu i od Allahova puta odvra}aju." Oni su `ivjeli

"Na dan kada se ono u vatri d`ehenemskoj bude usijalo, pa njime ~ela njihova i slabine njihove, i le|a njihova budu `igosani. Ovo je ono {to ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono {to ste gomilali." Tj. ovo }e im se re}i u "Zatim mu, za kaznu, na glavi vodu koja klju~a izlijevajte. Oku{aj, ta Ti si, uistinu, mo}ni i po{tovani." (44:48,49) Zna~i: ovo je za
vidu prijekora, gr|enja i izrugivanja, kao {to je to u rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

vode}ih ljudi; zaista ljudi zavise od u~enjaka, pobo`njaka i veleposjednika, pa kada su stanja ovih pokvarena, pokvarena su i stanja ljudi. A {to se ti~e pojma "kenz", od Ibn-Omera se prenosi da je rekao da je to imetak na koji se ne daje zekat. Prenosi EsSevri od Ibn-Omera da je rekao: "Ono na {to je dat zekat nije 'kenz', tj. gomilanje imetka, makar bilo ispod sedam zemalja". Sli~no ovome rekao je i Omer bin el-Hattab. U mnogim hadisima navodi se da je pohvalno dr`ati manje zlata i srebra, a da je poku|eno njihovo gomilanje. Prenosi Abdur-Rezzak od Alije,r.a., o rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.: "Onima koji zlato i srebro gomilaju", da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (456) "Propao je ko uzima zlato, propao je ko uzima srebro" - tri puta je izgovorio; rekao je prenosilac: "To je te{ko palo drugovima Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa su govorili: 'Pa koji imetak da uzmemo?'" Pa je rekao Omer, r.a.: "Ja }u vam doznati o tome." Pa je rekao: "O Allahov Poslani~e, zaista su tvoji drugovi u nevolji i govore: 'Pa koji imetak da uzmemo?'" Rekao je: "Jezik koji zikr ~ini, srce koje zahvaljuje i `ena koja poma`e nekog od vas

"Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne tro{e ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju." Ovo su oni koji predstavljaju tre}u vrstu od

ono {to ste bili gomilali za sebe. Radi toga se ka`e: Ko ne{to zavoli i da mu prednost nad pokornosti prema Allahu, d`.{., bit }e podvrgnut patnji (kazni). Po{to su ovi dali prednost sakupljanju imetka nad Allahovim zadovoljstvom sa njima, bili su ka`njeni zbog toga. I po{to su imeci bili najdra`a stvar njihovim vlasnicima, oni }e biti naj{tetnija stvar po njih na ahiretu, pa }e usijati u d`ehenemskoj vatri, a neopisiva je njena vrelina, pa }e ~ela njihova i slabine njihove i le|a njihova njima biti pr`ena. U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (458) "Nema nijednog ~ovjeka koji ne daje zekat na svoj imetak, a da ne}e imati na Sudnjem danu plo~e od vatre kojom }e biti pr`eni njegove slabine, njegovo ~elo i njegova le|a, u danu koji traje pedeset hiljada godina, dok se ne presudi me|u robovima, zatim }e vidjeti svoj put ili ka D`ennetu ili Vatri." Prenosi El-Imam Ebu-D`a'fer bin D`erir od Sevbana, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio: (459) "Ko ostavi poslije sebe "kenz", tj. nagomilano zlato, na Sudnjem danu }e mu biti pretvoreno u zmiju oguljene glave i sa dvije crne ta~ke iznad o~iju koja }e ga pratiti, a on }e govoriti: 'Te{ko tebi, {ta si ti?', pa }e re}i: 'Ja sam tvoje nagomilano blago koje si

9 Et – Tevba / Pokajanje

568 odredbu koju je Allah, d`.{., u~inio u po~etku, bez uranka i ka{njenja, dodavanja i oduzimanja, i bez premje{tanja i zamjenjivanja, kao {to je rekao o nepovredivosti Meke: (461) "Zaista je ovaj grad Allah, d`.{., u~inio svetim na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju i on je svet Allahovim hurmetom (sveto{}u) do Sudnjeg dana." I ovako je rekao ovdje: "Zaista vrijeme kru`i u svom obliku otkako je Allah, d`.{., stvorio nebesa i Zemlju." Zna~i, i danas je odredba po vjerozakonu kao {to je Allah, d`.{., odredio u Svojoj knjizi na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju, bez ranjenja i ka{njenja, ili premje{tanja i izmjenjivanja, kao {to su radili Arapi. Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavljao je had` u zul-hid`etu. A Arapi su povremenim premje{tanjem, ustvari, u ve}ini slu~ajeva obavljali had` izvan mjeseca zul-hid`eta. Poglavlje: Spomenuo je E{-[ejh 'Alemuddin es-Sehavi u svesku koji je sakupio i nazvao: "El-me{hur fi esmail-ejjami ve{-{uhur" (Poznata imena dana i mjeseci) - Imena lunarnih mjeseci: el-muharem… it.d., i izvedenice njihovih naziva od ~ijeg detaljnog spominjanja nema koristi. Tako|err spomenuo je imena dana u sedmici, po~ev{i od nedjelje. Mora se skrenuti pa`nja na to da su imena dana kod prethodnih ~istokrvnih Arapa bila druga~ija od poznatih imena: Arapi su nazivali dane: evvel, zatim ehven, zatim d`ebar, zatim mu'nis, zatim el-'urubetu, zatim {ejar. Rekao je pjesnik, jedan od prethodnih ~istokrvih Arapa:

ostavio poslije sebe', pa }e ga pratiti sve dok mu ne uzme ruku u usta i odgrize je, zatim }e nastaviti sa ostalim tijelom." Prenosi ga Ibn- Hibban u svom "Sahihu", a osnova je ovog hadisa u Buharijinom i Muslimovom "Sahihu".

362

"Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a ~etiri su sveta, to je prava vjera. U njima ne grije{ite! A borite se protiv svih mnogobo`aca kao {to se oni svi bore protiv vas, i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone." /36/
Prenosi El-Imam Ahmed od Ebu-Bekra, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je dr`ao govor na had`u, pa je rekao: (460) "Zaista vrijeme kru`i u svome obliku otkako je Allah, d`.{., stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci, ~etiri od njih su sveta, tri su jedan iza drugog: zul-ka'de, zul-hid`e i muharem, i red`eb plemena Mudar, koji je izme|u dva d`umadija i {a'bana." Zatim je rekao: 'Koji je ovo dan?' Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', pa je {utio toliko da smo pomislili da }e ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar nije dan prino{enja `rtava?' Rekli smo: 'Svakako', zatim je rekao: 'Koji je ovo mjesec?' Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., najbolje znaju', pa je {utio toliko da smo pomislili da }e ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar nije zul-hid`e?' Odgovorili smo: 'Svakako da', zatim je rekao: 'Koji je ovo grad?' Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', pa je {utio toliko da smo pomislili da }e ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar nije grad (Meka)?' Odgovorili smo: 'Svakako da', zatim je rekao: 'Zaista su va{i `ivoti i va{i imeci' - a mislim i da je rekao: i va{a ~ast - vama sveti, kao {to vam je svet ovaj dan u ovom mjesecu i u ovome gradu. Susret }ete va{eg Gospodara, pa }e vas pitati za va{a djela, zato nemojte poslije mene, zalutati ubijaju}i jedni druge, da li sam dostavio? Neka prisutni od vas obavijesti onog koji je odsutan, mo`da da bude razboritije onom kome je dostavljeno do nekih koji su slu{ali.'" Hadis bilje`e El-Buhari i Muslim. U rije~ima Poslanika, s.a.v.s., u hadisu: "Zaista vrijeme kru`i u svom obliku otkako je Allah, d`.{., stvorio nebesa i Zemlju", utvr|ivanje je od njega, neka je Allahov blagoslov i spas na njega, i potvrda za
362

Rekao sam: Zaista se ovaj hadis odnosi na onog ko nije platio zekat na svoj imetak, pa će mu njegov imetak biti kao što je spomenuto u hadisu.

U rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.: "A ~etiri su sveta." Njih su tako|er i Arapi smatrali svetim, ve}ina je bila na tome, izuzev jedne skupine koja se zove ElBesl, koji su smatrali svetim osam mjeseci u godini, pretjerivaju}i u tome. A {to se ti~e Poslanikovih, s.a.v.s., rije~i: "Tri su jedan iza drugog: zul-ka'de, zul-hid`e i muharem, a red`eb plemena Mudar izme|u je dva, d`umadija i {a'bana"; on je red`eb pripisao plemenu Mudar da bi objasnio ispravnost njihovog govora o red`ebu, da je on mjesec koji je izme|u d`umadija i {a'bana, a ne kao {to smatra pleme Rebi' - da je red`eb sveti mjesec, koji je izme|u {a'bana i {evala, tj. ramazan, kako je to poznato danas, pa je objasnio Poslanik, s.a.v.s., da je sveti mjesec red`eb onaj {to ga smatra pleme Mudar, a ne pleme Rebi'a. Bila su ~etiri sveta mjeseca, tri jedan za drugim i jedan pojedina~no, radi obavljanja obreda had`a i umre prije mjeseci had`a, pa je u~injen svetim mjesec zul-ka'de, jer su oni odustajali od borbe u njemu i mjesec zul-hid`e, jer oni u njemu obavljaju had` i bave se izvr{avanjem obreda. Zatim je u~injen poslije njega drugi mjesec, a on je el-muharrem, da bi se vratili sigurni u najudaljenije njihove zemlje. I u~injen je svetim red`eb u sredini, radi obilaska svete ku}e i obavljanja umre, za onog koji dolazi iz najudaljnijih

"Nadam se da `ivim, a moji dani su evvel ili ehven ili d`ebar ili slijede}i debbar, a ako ga pro`ivim, onda je mu'nis ili 'urube ili {ejar."

9 Et -Tevba / Pokajanje

569 pa je on dopunio borbu protiv plemena Hevazin i njegovih saveznika, plemena Sekif, a zaista su oni bili ti koji su otpo~eli borbu i sakupili ljude i pozvali u rat i zametanje bitke, i zbog toga se Allahov Poslanik, s.a.v.s., i uputio prema njima.

krajeva poluotoka pa je posjeti, zatim se vrati u svoju domovinu sigurno. U rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{., "To je prava vjera." Zna~i: Ovo je pravi zakon u poslu{nosti Allahovih naredbi u pogledu onog {to je odre|eno, kao {to su sveti mjeseci i postupanje po njima i brojanje onako kako je prethodilo u prvoj Allahovoj Knjizi. Rekao je Uzvi{eni Allah, d`.{.: "U njima ne grije{ite." Zna~i: U ovim svetim mjesecima, jer je u njima grijeh izra`ajniji i ve}i od drugih, kao {to su grijesi u Svetom gradu (Meki) uve}avaju prema Allahovim rije~ima: Tako|er, i u svetim mjesecima grijesi su ve}i, pa ne ~inite zabrane dozvoljenim, niti dozvoljene stvari zabranjenim, kao {to su radili mnogobo{ci premje{tanjem svetih mjeseci, a ono spada u to, tj. smatranje onoga {to je zabranjeno dozvoljenim i obratno, a time se samo pove}ava nevjerovanje. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: "A borite se svi protiv mnogobo`aca." Rije~ zna~i: , tj. svi, "...kao {to se oni svi bore protiv vas", tj. kao {to se oni svi (zajedno) bore.

"...i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje u~ini dat }emo da patnju nesnosnu iskusi." (22:25)

"Premje{tanjem svetih mjeseci samo se pove}ava nevjerovanje ~ime se nevjernici dovode u zabludu, jedne godine ga progla{avaju obi~nim, a druge godine ga smatraju svetim da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah u~inio svetim pa dr`e obi~nim one koje je Allah u~inio svetim, ru`ni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah ne}e ukazati na pravi put onima koji ne}e da vjeruju." /37/
Ovim je Uzvi{eni Allah, d`.{., kritizirao mnogobo{ce i njihovo uplitanje u Allahov zakon, sa njihovim iskvarenim mi{ljenjem, mijenjanje Allahovih propisa besmislenim `eljama i to {to su dozvoljavali ono {to je Allah, d`.{., zabranio, a zabranjivali ono {to je Allah, d`.{., dozvolio, te {to im je bio duga~ak period od tri mjeseca u nepovredivosti koja ih je spre~avala u izvr{avanju njihovih potreba i borbi protiv njihovih neprijatelja. Bili su uveli kao novotariju prije islama jedno vrijeme to da su smatrali mjesec muharem dozvoljenim (za borbu), a njega su tj. muharem, prebacili u mjesec safer, pa su ~inili dozvoljenim sveti mjesec, a ~inili zabranjenim dopu{teni mjesec, da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah u~inio svetim, a to su ~etiri mjeseca. Prvi koji je Arapima premje{tao mjesece i ~inio dopu{tenim, one koje je Allah, d`.{., u~inio svetim, a ~inio svetim one koje je Allah, d`.{., u~inio dopu{tenim - zvao se "veliki poglavar", a on je Huzejfe bin abd Fekim bin Adijj bin 'Amir ~ije se srodstvo ve`e za Malika bin Kinane bin Huzejme i Ma'd bin Adnana. Zatim su ga u tome naslijedili poslije njega, njegovi sinovi i njegovi unuci; posljednji od njih bili su EbuSumame i D`unade bin 'Avf, koji je svake godine dolazio na had` i govorio: "Zaista se Ebu-Sumameu niti odgovara niti mu se zamjera. Zaista je mjesec safer ove godine prvi mjesec i ove godine je dozvoljen." Tako bi ga u~inio dopu{tenim ljudima. Jedne godine bi safer progla{avao zabranjenim (svetim), a druge godine muharem. Zato Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e:

"...i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone." U~enjaci su se razi{li

"O vjernici, ne omalova`avajte Allahove odredbe had`a ni sveti mjesec." Mogu}e da je

u vezi sa zabranom zapo~injanja borbe u svetom mjesecu - da li je to dokinuto ii va`e}e - na dva mi{ljenja; jedno od njih da je dokinuto i ono je poznatije, jer Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao je: "U njima ne grije{ite." A naredio je borbu protiv mnogobo`aca, i vanjski kontekst upu}uje da je ovo naredio op}enito, a da je to bilo zabranjeno u svetom mjesecu, odmah bi to ograni~io istekom svetih mjeseci. I Poslanik, s.a.v.s., opkolio je `itelje Taifa u svetom mjesecu i to zul-ka'detu, kao {to je potvr|eno u Buhariji i Muslimu da je izi{ao u opsadu Hevazina u {evvalu, i dobivanjem njihovog imetka sklonili su se u Taif, pa je krenuo ka Taifu i opsjedao ih ~etrdeset dana, a zatim je oti{ao, a nije ga oslobodio, pa je potvr|eno da je opsjedao u svetom mjesecu. I drugo mi{ljenje - da je nedokinuto i da je zapo~injanje borbe u svetom mjesecu haram, i da nije dokinuta nepovredivost svetog mjeseca. Prema rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

je odgovor za opsadu stanovnika Taifa i Poslanikovo, s.a.v.s., povla~enje opsade jer je u{ao u sveti mjesec,

"...i ne borite se protiv njih kod Mesd`idHarama, dok vas oni tu ne napadnu. A ako vas napadnu, onda ih ubijajte." (2:191) Ovakav

Uzvi{eni Allah, d`.{., dozvolio vjernicima borbu protiv mnogobo`aca u svetom mjesecu, u slu~aju da mnogobo{ci zapo~nu borbu, kao {to ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.:

"Premje{tanjem svetih mjeseci samo se pove}ava nevjerovanje", tj. jedne godine ostavljaju

9 Et – Tevba / Pokajanje

570

mjesec muharem (na njegovom mjestu), a druge godine ga progla{avaju svetim, "...da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah u~inio svetim", tj. ~etiri mjeseca, pa su ~inili dozvoljenim ono {to je Allah, d`.{., u~inio svetim tako {to su premje{tali i odlagali ovaj sveti mjesec. Re~eno je da su zvali zul-hid`e muharemom, a muharem saferom, safer rebiom i tako da bude zul-ka'de zul-hid`e, pa bi ~inili hodo~a{}e u stvarnosti u zul-ka'detu, a oni bi ga nazivali zul-hid`e. Ka`e se da se podudarao had` Ebu-Bekra sa zul-ka'detom. To je rekao Mud`ahid i to je diskutabilno, a kako }e biti ispravan had` Ebu-Bekra koji se dogodio u zul-ka'detu i kako to mo`e uop}e biti kada ka`e Uzvi{eni Allah, d`.{.:

narodom zamijeniti, a vi Mu ne}ete nimalo nauditi. A Allah sve mo`e." /39/
Ovo je po~etak gr|enja onih koji su izostali od Allahova Poslanika, s.a.v.s., u osvajanju Tebuka kada su plodovi i hladovina prijali na te{koj vru}ini i ljetnoj pripeci. Pa ka`e Allah, d`.{.:

"O vjernici, za{to ste neki od vas oklijevali kad vam je bilo re~eno: 'Krenite u borbu na Allahovu putu'", tj. kad ste bili pozvani u d`ihad na Allahovu putu. "Kao da ste za zemlju prikovani",
tj. bili ste lijeni i osje}ali ste naklonost prema boravku u gozbi i bezbri`nom `ivotu i dobroti plodova. "Zar

Ovim ajetom se pozivalo na had` kada je vo|a bio Ebu-Bekr; da nije bio u zul-hid`etu, ne bi rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: "Na dan velikog had`a…" (10:2) Ne proizlazi nu`no iz njihovog postupka premje{tanja mjeseci to {to je spomenuto o njihovom godi{njem ciklusu i da su had` obavljali svake godine u dva razli~ita mjeseca. I bez ovoga premje{tanje je postignuto, po{to su oni jedne godine dopu{tali mjesec muharem, a slijede}e godine ~inili nepovredivim umjesto njega safer, a poslije njega rebi', poslije drugi rebi', i tako do kraja godine u njenom ciklusu, broju i imenima njenih mjeseci, zatim, u drugoj godini ~inili bi svetim muharem i ostavljali bi ga na njegovoj nepo-vredivosti a poslije njega safer i rebi', i drugi rebi', i tako do kraja godine.

"...i proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog had`a: Allah i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobo{ce?" (10:2)

zadovoljavaju}i se ovim svijetom u zamijenu za ahiret? Zatim Uzvi{eni Allah, d`.{., podsti~e da se odreknu ovoga svijeta, a da te`e za ahiretom, pa ka`e Uzvi{eni:

vam je dra`i `ivot na ovom svijetu od onoga svijeta", tj. {ta vam je bilo pa ste radili ovako,

"Jedne godine ga progla{avaju obi~nim, a druge godine ga smatraju svetim, da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah u~inio svetim, pa dr`e obi~nim one koje je Allah u~inio svetim."

od El-Mustevreda, brata Benu-Fahda da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (462) 'Ovaj svijet prema onom svijetu je kao kad bi neko od vas stavio svoj prst u more, pa neka pogleda sa ~im bi se vratio', i pokazao je na ka`iprst." Bilje`i ga samo Muslim. Ovaj svijet je ono {to je proteklo, a {to je ostalo od njega kod Allaha malo je. Zatim, Uzvi{eni prijeti onima koji ostave d`ihad: "Ako ne budete u boj i{li, On }e vas na nesnosne muke staviti." Rekao je IbnAbbas: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozivao je u borbu jednu plemensku zajednicu Arapa, pa mu nisu pru`ili tra`enu pomo}, te im je Allah, d`.{., uskratio ki{u i to je bila njihova kazna." i drugim }e vas narodom zamjeniti", tj. radi pomo}i Njegovom Vjerovjesniku i uspostavljanja Njegove vjere, kao {to ka`e Uzvi{eni:

"A u`ivanje na ovom svijetu prema onom svijetu nije ni{ta." Kao {to prenosi El-Imam Ahmed

ni{ta nauditi Allahu va{im udaljavanjem od d`ihada i va{om lijeno{}u i va{im oklijevanjem u odnosu na njega. "A Allah sve mo`e", tj. mo}an je da pobjedi neprijatelja i bez vas.

"A ako glave okrenete, On }e vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao {to ste vi ne}e biti." (47:38) A rije~i Uzvi{enog: "A vi Mu ne}ete nimalo nauditi", zna~e: ne}ete

"O vjernici, za{to ste neki od vas oklijevali kad vam je bilo re~eno: 'Krenite u borbu na Allahovu putu!' Kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je dra`i `ivot na ovom svijetu od onoga svijeta? A u`ivanje na ovom svijetu prema onom svijetu nije ni{ta." /38/ "Ako ne budete u boj i{li, On }e vas na nesnosne muke staviti i drugim }e vas

"Ako ga vi ne pomognete, pa pomagao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pe}ini, i kad

9 Et -Tevba / Pokajanje

571 Prenosi Sufjan es-Sevri od Muslima bin Sabiha: "Ovaj ajet: 'Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni', prvi je koji je objavljen iz sure Berae / Obznana." Prenosi Alija bin Zejd od Enesa, a on od Ebu-Talhe da je rekao: "Borite se svi, stari i mladi! Allah ne prima ni~iju ispriku." Zatim je izi{ao u [am i borio se dok nije poginuo. U drugom predanju stoji: "U~io je Ebu-Talha suru "Berae", pa je do{ao do ovog ajeta:

je on rekao drugu svome: 'Ne brini Allah je s nama!' Pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega i pomagao ga vojskom koju vi niste vidjeli i ~inio da rije~ nevjernika bude donja, a Allahova rije~ - ona je gornja. Allah je Silan i Mudar." /40/
Uzvi{eni ka`e: "Ako ga vi ne pomognete", tj. ako ne pomognete Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa zaista je Allah, d`.{., njegov Pomaga~ i njegov podr`iva~, kao {to mu je pru`io Svoju podr{ku.

namjeravali ubiti, izi{ao je bje`e}i u pratnji njegova prijatelja i druga, Ebu-Bekra bin Kahafe, pa su se sklonili u pe}inu Sevr tri dana, da bi se vratila potjera koja je izi{la za njihovim tragovima. Pa se zabrinuo Ebu-Bekr da ih neko ne primjeti, i da tako Poslaniku, neka je salavat i selam na njega, ne bude ne{to na`ao u~injeno. Zatim ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., smirivao i govorio: "O Ebu-Bekre {ta misli{ o dvojici s kojima je Allah tre}i?" Kao {to prenosi El-Imam Ahmed od Enesa da mu je Ebu-Bekr govorio (463) "Rekao sam Vjerovjesniku, kad smo bili u pe}ini, da je neko od njih pogledao u svoja stopala, ugledao bi nas ispod, pa je rekao: 'O Ebu-Bekre {ta misli{ o dvojici s kojima Allah je tre}i?'" Prenose ga El-Buhari i Muslim. Zato ka`e Uzvi{eni: "...pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega", tj. Svoje u~vr{}enje, Svoju podr{ku i Svoju pomo} na Allahova Poslanika, s.a.v.s.363

"...onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov", tj. u godini iseljenja kada su ga mnogobo{ci

borbu stare i mlade, opremite me, sinovi moji', pa su mu rekli sinovi njegovi: 'Allah ti se smilovao, i{ao si u osvajanja sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., dok nije umro, i sa Ebu-Bekrom dok nije umro, i sa Omerom dok nije umro, mi }emo i}i u pohode za tebe', pa je odbio, zatim je plovio morem i umro, i nisu na{li otok da ga zakopaju na njemu, tek poslije devet dana, a tijelo mu se nije promijenilo, pa su ga zakopali na njemu." Ovako se prenosi od Ibn-Abbasa, 'Ikrime, Ebu-Saliha, Hasana el-Basrija, Suhejla bin Atijje, Mukatila bin Hajjama, E{-[abija i Zejda bin Eslema, da su u komentaru ovog ajeta: "Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni", rekli: "Stari i mladi." A rekao je Mud`ahid: "Mladi i stari, bogati i siroma{ni." Rekao je Hasan el-Basri tako|er: "U te{ko}i i lahko}i". Sve ovo spada u op}enitost ajeta, a ovo je izbor Ibn- D`erira. Prenosi se od Ibn-Abbasa i Muhammed bin K'aba Ata'a el-Horosanija i drugih, da je ovaj ajet dokinut rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

'Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni, i borite se na Allahovu putu zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje', pa je rekao: 'Vidim, na{ Gospodar nas poziva u

"...i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli", tj. melekima. "...i u~inio da rije~ nevjernika bude donja, Allahova rije~ - ona je gornja." Rekao je Ibn-

"...neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi".364 (9:122) Do}i }e govor o tome
s Bo`jom pomo}i. Rekao je Es-Suddi: "Po{to je objavljen ajet: '...kre}ite u boj bili slabi ili sna`ni', bilo je prete{ko ljudima, pa ga je Uzvi{eni Allah, d`.{., dokinuo, i ka`e Najve}i i Uzvi{eni:

Abbas: "Misli se na rije~ onih koji ne vjeruju: rije~ mnogobo{tva, a Allahova je rije~: da nema drugog boga osim Allaha." Prenose El-Buhari i Muslim od Ebu-Musa el-E{arija, neka je Allah zadovoljan njime, da je reko: (464) "Upitan je Allahov Poslanik o ~ovjeku koji se bori iz hrabrosti i koji se bori iz oholosti i fanatizma i koji se bori dvoli~no; koji je od njih na Allahovom putu? Pa je rekao: 'Ko se bori da Allahova rije~ bude gornja, on je na Allahovom putu.'" U rije~ima Uzvi{enog: "Allah je Silan", tj. u ka`njavanju i pomaganju, i ne odbija onoga ko od Njega zatra`i uto~i{te, "...i Mudar", u Svojim rije~ima i Svojim djelima.

opremanju vojske na Njegovu putu i `rtvovanju `ivota radi Njegovog zadovoljstva i zadovoljstva Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa ka`e Hvaljeni:

"Ne}e se ogrije{iti nemo}ni i bolesni i oni koji ne mogu na}i sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni." (10:91) Zatim, Uzvi{eni Allah, d`.{., podsti~e u

"...i borite se na Allahovu putu zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje. To vam je, da znate, bolje", tj. ovo vam je bolje i na ovom svijetu i

"Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni, i borite se na Allahovu putu zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje! To vam je, da znate, bolje!" /41/
Znači: na Allahova Poslanika , s.a.v.s., i na Ebu-Bekra po slijeđenju.
363

na ahiretu, jer vi malo potro{ite sredstava u opremanju, pa vam Allah kao plijen poklanja imetke va{ih neprijatelja na ovom svijetu, uz ono {to vam je pripremio od po~asti na ahiretu, kao {to je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.: (465) "Allah se obavezao za mud`ahida - borca na Njegovu putu, ako mu da

Rekao sam: Allah zna najbolje da je ovo vezano za grupu koja traži nauku i izučavanje u vjeru, ne radi džihada (borbe).Ja smatram da je pretežnije ono što smatra Es - Suddi da je ajet: "Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni" izuzima nemoćne i bolesne od džihadaborbe, pa ih je Allah poštedio i oslobodio onoga što im je bilo naređeno u riječima Uzvišenog: "Bili slabi ili snažni."

364

9 Et – Tevba / Pokajanje

572 Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Avna da je rekao: "Da li ste ~uli ljep{e korenje od ovog? Poziv za oprost prije korenja, pa je rekao Silni, Koji ka`e: ~ujete, zatim je objavio u suri "En-Nur" pa mu dopustio da im dozvoli ako ho}e, pa ka`e Uzvi{eni:

smrt, da ga uvede u D`ennet ili ga vrati u njegovo prebivali{te uz ono {to je zaradio od nagrade ili ratnog plijena."

'Neka ti Allah oprosti {to si dozvolio da izostanu.'" Rekao je Katade: "Izgrdio ga je kao {to

"Da se radilo o plijenu nadohvat ruke i ne toliko dalekom pohodu, licemjeri bi te slijedili, ali im je put izgledao dalek. I oni }e se zaklinjati Allahom: 'Da smo mogli, doista bismo s vama po{li', i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su oni la`ljivci." /42/
Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e prekoravaju}i one koji su zaostali od Vjerovjesnika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk i ostali nakon {to su tra`ili dozvolu od njega pokazuju}i da imaju opravdanih razloga, a nisu ih imali, pa ka`e Uzvi{eni: "...da se radilo o plijenu nadohvat ruke", tj. plijenu koji je blizu, "...i ne toliko dalekom pohodu", tj. koji je blizu "...licemjeri bi te slijedili", tj. bili bi do{li sa tobom, "...ali im je put izgledao dalek", tj. putovanje u [am "...i oni }e se zaklinjati Allahom", tj. vama kada im se budete vratili. "...da smo mogli, doista bismo s vama po{li", tj. da nismo imali opravdanih razloga, izi{li bismo s vama. Ka`e Uzvi{eni Allah: "...i tako upropastili

objavljen je povodom ljudi koji su govorili: 'Tra`ite dopu{tenje od Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa ako vam da dozvolu - sjedite, i ako vam ne da dozvolu - opet sjedite.'" Zbog toga je Uzvi{eni rekao:

'...i kad oni zatra`e dopu{tenje od Tebe zbog kakva posla svoga dopusti kome ho}e{ od njih.'" (24:62) Rekao je Mud`ahid: "Ovaj ajet

po{to su ti tra`ili opro{tenje, i da im nisi dozvolio da ostanu, da bi se uvjerio koji su od njih iskreni u pokazivanju pokornosti tebi a koji la`u, zaista su oni bili ustrajni u tome da izostanu od pohoda, dozvolio im ti to ili ne. Zbog ovog Uzvi{eni je obavijestio: "...ne}e od tebe tra`iti dozvolu", tj. u izostanku od pohoda,

"Dok se nisi uvjerio koji od njih govori istinu.", tj. u izno{enju isprika, "...a koji la`u", ka`e Uzvi{eni: "Da si ih ostavio

jer oni vide d`ihad kao djelo koje pribli`uje Allahu, d`.{., i kada ih je podsticao i pozvao, odazvali su se i po`urili k tome.

"...oni koji vjeruju u Allaha i onaj svijet da se ne bore zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje",

"...a Allah dobro zna one koji su pobo`ni. Od tebe }e tra`iti dozvolu", tj. da izostanu oni koji
nemaju opravdanje.

sami sebe, a Allah zna da su oni la`ljivci".

365

postojani ni u ~emu, oni su zbunjen i neodlu~an narod, niti su sa ovima niti onima. A onoga koga Allah u zabludi ostavi - ti ne}e{ na}i na~ina da ga na pravi put uputi{.

"...samo oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet", tj. ne nadaju se Allahovoj nagradi na ahiretu za svoja djela. "...i ~ija se srca kolebaju", tj. sumnjaju u ispravnost onoga sa ~im si do{ao. "...pa sumnjaju i neodlu~ni su", tj. zbunjeni su i nisu

"Neka ti Allah oprosti {to si dozvolio da izostanu, dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji la`u." /43/ "Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet ne}e od tebe tra`iti dozvolu da se bore zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje - a Allah dobro zna one koji su pobo`ni." /44/ "Od tebe }e tra`iti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allaha i onaj svijet, i ~ija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlu~ni su." /45/

Rekao sam: znači: upropaste sami sebe čineći zlodjelo zaklinjući se lažno Allahom, a oni to znaju, da Uzvišeni Allah sačuva.

365

"Da su imali namjeru po}i, sigurno bi za to pripremili ono {to je potrebno, ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadr`ao i bi im re~eno: 'Sjedite sa onima koji sjede.'" /46/ "Da su po{li s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi me|u vas smutnje ubacili, a me|u vama ima i onih koji ih rado slu{aju. A Allah zna nevjernike." /47/

9 Et -Tevba / Pokajanje

573

Ka`e Uzvi{eni: "Da su imali namjeru po}i", tj. s tobom u pohod "...sigurno bi za to pripremili ono {to je potrebno", tj. bili bi pripravni za to. "Ali Allahu nije bilo po volji da idu", tj. mrzio je da po|u sa tobom odredbom.366 "Pa ih je zadr`ao", tj. zaustavio ih.

"...i bi im re~eno: Sjedite sa onima koji sjede", tj. tako|er je odredio njihovo izostajanje od
d`ihada. Zatim je Uzvi{eni objasnio Svoju mr`nju prema njihovom izlasku sa vjernicima, pa ka`e Uzvi{eni je On govornik:

po`urivali bi prema vama s klevetom, mr`njom i smutnjom. "...a me|u vama ima i onih koji ih rado slu{aju", tj. koji su im poslu{ni i odobravaju njihov govor iako ne znaju njihovo stanje, {to dovodi do velikog nereda me|u vjernicima, pa ih je Allah zadr`ao zbog Svog znanja o njima: da su po{li s vama, napravili bi smutnju i zaveli one koji ih slijede me|u vama, a oni koji ih rado slu{aju, tj. iz njihove skupine. Rekao je Muhammed bin Ishak: "Oni {to su tra`ili dozvolu, koliko mi je poznato, bili su ugledni ljudi. Me|u njima su bili Abullah bin Ubej bin Selul i El-D`edd bin Kajs. Da su, naprimjer, ova dvojica po{la sa Poslanikovom vojskom, poremetili bi one koji su u Poslanikovoj vojsci iz njihove skupine koji ih vole i kojima su poslu{ni zbog njihova ugleda me|u njima. Zatim je Uzvi{eni obavijestio o Svom savr{enom znanju, pa ka`e Veli~anstveni i Uzvi{eni: "A Allah zna nevjernike." Obavijestio je da On zna njih i {ta }e uraditi prije nego {to je stvorio nebesa i Zemlju. Zato ka`e:

"...da su po{li s vama bili bi vam samo na smetnji", tj. jer su oni bijedne kukavice. "...i brzo bi me|u vas smutnju ubacili", tj.

"Oni su i prije smutnju pri`eljkivali i smicalice ti smi{ljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala." /48/ "Ima ih koji govore: 'Dozvoli mi i ne dovedi me u isku{enje!' Eto, ba{ u isku{enju su pali! A nevjernici sigurno ne}e uma}i D`ehennemu." /49/ "Ako postigne{ uspjeh, to ih gor~i, a kad te pogodi nesre}a - oni govore: 'Mi smo i ranije bili oprezni', i odlaze veseli." /50/ "Reci: 'Dogodit }e nam se samo ono {to nam Allah odredi, On je Gospodar na{, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!"/51/
Allah podsti~e Svog Vjerovjesnika, s.a.v.s., protiv licemjera:"Oni su i prije smutnju pri`eljkivali i smicalice ti smi{ljali." Svoje umove upotrebljavali su u smi{ljanju spletki protiv tebe i tvojih ashaba i ga{enju tvoje vjere. Tako su po dolasku Vjerovjesnika, s.a.v.s., u Medinu, svi Arapi bili protiv njega, a ratovali su protiv njega i medinski `idovi i njeni licemjeri. Kada ga je Allah pomogao na Bedru i u~inio gornjom Njegovu rije~, rekao je Abdullah bin Selul, i njegovi prijatelji: "Ova stvar je osna`ila, pa su povr{no u{li u islam, zatim kad god bi Allah uzdizao islam i njegove sljedbenike, to ih je ljutilo i pogor{avalo im raspolo`enje. Zbog ovog Uzvi{eni ka`e: me|u licemjerima ima onih koji ti ka`u: O Muhammede, “dozvoli mi", da ne idem u boj, "i ne dovedi me u isku{enje", tako {to bi izi{li s tobom i pali u isku{enje s Bizantijskim `enama. Rekao je Uzvi{eni Allah: "Eto, ba{ u isku{enje su pali", tj. pali su u isku{enje ovim svojim govorom. Kao {to prenosi Muhammed bin Ishak prenose}i od Ez-Zuhrija Jezida bin Rummana, Abdullaha bin Ebi-Bekra, Asima, Katade i drugih koji su rekli: "Jednog dana, kada je bio u ratnoj spremi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je D`eddu bin Kajsu, bratu Beni-Seleme: (446) 'Ho}e{ li ti, o D`edde, ove godine u borbu protiv bijelaca?', pa je rekao: "O Allahov Poslani~e, a da me oslobodi{ i ne dovede{ u isku{enje, tako mi Allaha, moj narod zna da nema ~ovjeka - ve}eg ljubitelja `ena od mene, i ja se pla{im, ako vidim `ene bijelaca da se ne}u strpjeti od njih!" Zatim se Allahov Poslanik, s.a.v.s., okrenuo od njega i rekao: "Oslobodio sam te", pa je povodom El-D`edda bin Kajsa objavljen ovaj ajet: (Bizantinaca), a nije bilo tako, i isku{enje u koje je pao izostajanjem od Allahova Poslanika, s.a.v.s., i preziranje samog sebe bilo je ve}e od toga. Ovako je preneseno od Ibn-Abbasa i drugih da je ovaj ajet objavljen povodom El-D`edda bin Kajsa koji je bio jedan od prvaka Beni-Seleme i njihove gospode. U rije~ima Uzvi{enog:

"Sve dok nije, uprkos njima, istina pobijedila i Allahova vjera zavladala." Zatim Uzvi{eni ka`e: da

"Da su po{li s vama, bili bi vam samo na smetnji." Pa je obavijestio o njihovom stanju, kako bi
bilo da su po{li, kao {to ka`e Uzvi{eni:

"A kada bi bili povra}eni opet bi nastavili raditi ono {to im je bilo zabranjeno jer oni su, zaista, la`ljivci." (6:28)

"Ima ih koji govore: 'Oslobodi me i ne dovedi me u isku{enje.'", tj. bojao se `ena bijelaca

366

Rekao sam: tj. prethodilo je Njegovom znanju da su nevjernici licemjeri pa je prezirao njihov polazak s tobom i odredio je njihov neizlazak Svojom odredbom i zadržao ih.

9 Et – Tevba / Pokajanje

574 potro{ili dobrovoljno ili prisilno,

otklanjanja, niti bje`anja od njega. Prvenstvo ElD`edda bin Kajsa bilo je dodijalo plemenu Benu Seleme, zbog njegove {krtosti, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postavio za starje{inu Bi{ra bin el-Beraa bin Ma'rura, kao {to je to potvr|eno sahih hadisom. U rije~ima Uzvi{enog: "A ako postigne{ uspjeh, to ih gor~i", zaista je Uzvi{eni upoznao Svog Poslanika, s.a.v.s., s neprijateljstvom ovih prema njemu, jer kakvo god dobro postigne Poslanik i njegovi prijatelji - to ih gor~i.

"...a nevjernici ne}e sigurno uma}i D`ehennemu", tj. nema im izbjegavanja niti

"Reci: 'Tro{ili milom ili silom'", zna~e: koliko god

"...zato {to u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju", tj. djela su ispravna uz vjerovanje (iman) "...{to s predano{}u namaz ne obavljaju", tj. nemaju pristup ispravan niti ambicije u djelu, "...i {to ne udjeljuju" nafaku, "osim samo preko volje".

Zatim je Uzvi{eni izvjestio o razlogu zbog kog On ne}e primiti od njih

"Od vas se ne}e primiti jer ste vi opak narod."

"...a kad te pogodi nesre}a, oni govore: 'Mi smo i ranije bili oprezni'", tj. bili smo oprezni na njegovo slije|enje prije ovog. "...i odlaze veseli."
Uzvi{eni Allah uputio je Svog Poslanika, s.a.v.s., da im odgovori, pa je rekao Hvaljeni: "reci", tj. njima.

Obavijestio je iskreni Vjerovjesnik, s.a.v.s.: (467) "Zaista Allahu nikad ni{ta ne dojadi, dodijalo vama (ne{to) ili ne, i zaista je Allah Dobar, i ne prima osim dobro." Zbog toga Allah ne prima od ovih davanja niti djelo. Jer, On to prima samo od bogobojaznih.

"Dogodit }e nam se samo ono {to nam Allah odredi", tj. mi smo pod Njegovom voljom i
Njegovom odredbom.

"On je Gospodar na{", tj. na{ Gospodar i na{e uto~i{te, "...i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju", tj. na Njega se oslanjaju, On je nama dovoljan i divan je On Gospodar. "Neka te ne odu{evljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah ho}e da ih njima kazni na ovom svijetu i da skon~aju kao nevjernici." /55/ "Oni se zaklinju Allahom da su doista va{i, a oni nisu va{i, nego su narod kukavi~ki." /56/ "Kad bi na{li kakvo skloni{te ili kakve pe}ine, ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili." /57/ "Neka te ne odu{evljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova." To je poput rije~i rije~i Uzvi{enog: "Misle li oni - kad ih imetkom i sinovima poma`emo, da `urimo da im neko dobro u~inimo? Nikako, ali oni ne opa`aju." (23:55,56) "...a Allah ho}e da ih njima kazni na ovom svijetu."
Ka`e Uzvi{eni Svom Poslaniku, s.a.v.s.:

"Reci: 'O~ekujete li za nas {ta drugo ve} jedno od dva dobra?' A mi o~ekujemo da vas Allah sam ili rukama na{im kazni. Pa i{~ekujte. Mi }emo s vama ~ekati." /52/ "Reci: 'Tro{ili milom ili silom, od vas se ne}e primiti, jer ste vi opak narod.'" /53/ "A prilozi njihovi ne}e biti primljeni zato {to u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju, {to predano{}u namaz ne obavljaju i {to samo preko volje udjeljuju." /54/
Uzvi{eni ka`e: "Reci", njima o Muhammede, "...o~ekujete li za nas", tj. pri~ekujete li za nas "...{ta drugo ve} jedno od dva dobra?", {ehadet (pogibiju) na Allahovom putu ili pobjedu nad vama. To je rekao Ibn-Abbas i drugi. "...a mi o~ekujemo", tj. o~ekujemo vama "...da vas Allah sam ili rukama na{im kazni", ovo ili ono, tj. zarobljeni{tvo ili ubistvo. "...pa i{~ekujte, mi }emo s vama ~ekati." Rije~i Uzvi{enog:

Rekao je Katade: "Ovo spada u obrnuti red rije~i (mukaddem i mu'ehhar), a ajet bi zna~io: neka te ne odu{evljavaju bogatstva njihova a ni djeca njihova na ovom svijetu, Allah ho}e da ih njima kazni na onom svijetu", ali Hasan el-Basri je rekao: "Allah ho}e da ih kazni izdvajanjem zekata i drugih davanja na Allahovom putu." Ovo mi{ljenje odabrao je IbnD`erir, a to je veoma utemeljeno i dobro mi{ljenje. "...i da skon~aju kao nevjernici", tj. `eli ih usmrtiti u nevjerovanju, da im to bude najgore i najte`e ka`njavanje. Bo`e sa~uvaj od ove zavodljivosti njihove u kojoj su oni. Zatim je Uzvi{eni Allah izvjestio Svog Vjerovjesnika, s.a.v.s., o njihovoj uzrujanosti i njihovoj

9 Et -Tevba / Pokajanje

575 Spomenuto nam je da je Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (469) "Tako mi Onog u ^ijoj ruci je moja du{a, ja vam ne dajem niti vam i{ta uskra}ujem. Ja sam samo rizni~ar." Zatim je Uzvi{eni rekao, upozoravaju}i ih na ono {to im je bolje od toga: "A trebalo bi da se zadovolje onim {to im daju Allah i Poslanik Njegov i da ka`u: 'Dovoljan nam je Allah, Allah }e nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov, mi samo Allaha ho}emo.'" Ovaj ~asni ajet obuhvata veliku pristojnost i plemenitu tajnu jer je u~inio zadovoljstvo sa onim {to Allah i Njegov Poslanik daju, i oslanjanje isklju~ivo na Allaha, a to ukazuju rije~i Uzvi{enog: "...i da ka`u: 'Dovoljan nam je Allah.'" Tako|er, obuhvata i `udnju samo ka Allahu kroz uputu (tevfik) u pokornost Poslaniku, s.a.v.s., i poslu{nosti njegovim naredbama, a napu{tanju njegovih zabrana i potvr|ivanju njegovih vijesti, i opona{anju njegovih postupaka.

bojazni: "...oni se zaklinju Allahu da su doista va{i", tj. zaklinju se ~vrstom zakletvom. "A oni nisu va{i", tj. u stvarnosti, "...nego su narod kukavi~ki", tj. i to je ono {to ih

"Kad bi na{li kakvo skloni{te", tj. tvr|avu da se utvrde, "ili kakve pe}ine", koje su na planinama "...ili kakvu jamu", to je jazbina u zemlji ili tunel, "oni bi tamo trkom pohrlili", tj. `urno odlazili od vas, jer su se oni mje{ali s vama prisilno a ne iz ljubavi, dra`e bi im bilo da se nisu mje{ali s vama, a stanje nu`de ima svoje propise. Oni su stalno u brizi, `alosti i tuzi jer islam i njegovi sljedbenici stalno su u snazi, pobjedi i visosti. Zato kad god su muslimani veseliji njih to gor~i, oni vi{e vole da se ne mje{aju sa vjernicima. Stoga Uzvi{eni ka`e: "Kad bi na{li kako skloni{te, ili kakve pe}ine, ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili."

je navelo na zakletvu.

"Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se razljute." /58/ "A trebalo bi da se zadovolje onim {to im daju Allah i Poslanik Njegov i da ka`u: 'Dovoljan nam je Allah, Allah }e nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov, a mi samo Allaha ho}emo.'" /59/
Uzvi{eni ka`e:"ima ih", tj. od licemjera, "koji ti prigovaraju", tj. nalaze ti mahane "u" podijeli "zekata", kada ga dijeli{ i optu`uju te u

"Zekat pripada samo siromasima i nevolj nicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima ~ija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezadu`enima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i Mudar je." /60/
Uzvi{eni Allah spomenuo je oponiranje licemjera, neznalica, Vjerovjesniku, s.a.v.s., i njihovo mahanisanje njemu u podjeli zekata. Uzvi{eni je objasnio da je On taj koji ga je podijelio i objasnio njegov propis i li~no postavio njegovu odredbu, nije povjerio njegovu podjelu nikom, pa ga je podjelio, na ove spomenute, kao {to prenosi El-Imam Ebu-Davud od Zijada bin el-Harisa es-Sadaija, r.a., da je rekao: (470) "Do{ao sam Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa sam mu dao prisegu na vjernost. Zatim je do{ao ~ovjek pa je rekao: 'Daj mi ne{to iz zekata!', pa mu je rekao: 'Zaista Allah nije zadovoljan propisom Vjerovjesnika niti bilo koga drugoga u podjeli zekata.', pa ga je podijelio na osam kategorija, pa ako bude{ bio me|u tim kategorijama, dat }u ti." U~enjaci su se razi{li o pitanju ovih osam kategorija - da li je obavezno obuhvatiti pla}anjem sve ili koje mo`e{ od njih. Najispravnije je, Allah najbolje zna, da nije obavezno obuhvatanje svih nego je dozvoljeno davanje jednoj od njih, a daje se cjelokupan zekat i pored prisustva ostalih kategorija. To je stav Malika i grupe iz prvih i kasnijih generacija, a od njih su: Omer i Huzejfe, Ibn-Abbas i Ebu el-Alije, Se'id bin D`ubejr i Mejmun bin Mehran. To je stav ve}ine u~enjaka. Na osnovu ovoga ovdje su

tome, a oni su ti koje treba optu`iti, i ovim oni ne prebacuju zbog vjere, nego zbog svog udjela. Zbog toga, "...ako im se iz njega da, zadovolje se", tj. od zekata, "...a ako im se ne da, odjednom se razljute", tj. ljute se poradi sebe. A Katade je o rije~ima Uzvi{enog:

"...ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata" rekao: tj. ima ih koji te vrije|aju zbog

raspodjele zekata, a spomenuto nam je: (468) "da je neki ~ovjek, stanovnik pustinje, do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., a on je dijelio zlato i srebro, pa je rekao: 'O Muhammede, tako ti Allaha, da ti je Allah naredio da jednako dijeli{, ne bi jednako dijelio.' Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Te{ko tebi, pa ko je taj koji }e ti pravednije postupiti poslije mene?' Zatim je rekao Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s.: '^uvajte se ovog i sli~nog njemu, zaista u mom ummetu ima ljudi sli~nih ovome. Oni u~e Kur'an, a on ne prelazi njihove grkljane, pa kada izi|u (iz vjere) ubijte ih, i potom, kada izi|u (iz vjere), ubijte ih.'"

9 Et – Tevba / Pokajanje

576 A da li se daje onima ~ija srca treba pridobiti za islam poslije Vjerovjesnika, s.a.v.s., oko toga postoji razila`enje. Tako se prenosi se od Omera, Amira, E{-[abija i skupine: da se njima ne daje poslije Vjerovjesnika, jer je Allah uzdigao islam i njegove sljedbenike, u~vrstio ih u zemlji i pot~inio im ljude. "Ova tvrdnja je ja~a, Allah najbolje zna, od tvrdnje da im se daje zekat u stanju nadmo}i islama a i njegovih sljedbenika."367 A {to se ti~e robova, prenosi se od nekih tabiina da se to odnosi na robove koji se osloba|aju uz otkup. Rekao je Ibn-Abbas i drugi da ne smeta da se otkupi rob imetkom iz zekata. Davanje za osloba|anje je op}enitije od davanja za roba koji se osloba|a uz otkup, ili kupovinu roba, kojeg bi zatim samostalno oslobodili. Postoje mnogi hadisi koji govore o nagradi osoba|anja i izbavljanja roba iz ropstva, i zaista, Allah osloba|a za svaki organ oslobo|enog roba organ njegova oslobodioca, pa i spolni ud za spolni ud, i sve tako, jer je nagrada prema vrsti djela: U Musnedu od El-Beraa bin Aziba prenosi se da je rekao: (478) "Do{ao je ~ovjek, pa je rekao: 'O Allahov Poslani~e, uputi me da radim djelo koje }e me pribli`iti D`ennetu, a udaljiti me od Vatre?' Pa je rekao: 'Oslobodi jednu osobu i izbavi roba iz ropstva!' Zatim je upitao: 'Allahov Poslani~e, zar to nije jedno?' Rekao je: 'Ne, osloba|anje jedne osobe jeste da je sam oslobodi{, a izbavljanje roba iz ropstva jeste da pomogne{ u vezi sa cijenom za to.'" A {to se ti~e prezadu`enih, njih ima vi{e grupa. Od njih su: Onaj ko pozajmi imetak pa njime plati krvarinu ili pomiri dva plemena, onaj ko podnese dug za drugoga i njime se obave`e, pa osiroma{i svoj imetak, ili pretrpi gubitak u izvr{avanju svog duga, ili u ~injenju grijeha, a zatim se pokaje. Ovo su oni kojima se daje iz zekata. Osnova je ovoj grupi hadis koji prenosi Kabis bin Meharik El-Hilali koji je rekao: (479) "Platio sam krvarinu za drugoga, pa sam do{ao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da mi nadoknadi to (iz zekata), pa je rekao: 'Sa~ekaj dok nam ne do|e zekat, pa }emo narediti da ti ga dadne.' Zatim je rekao: 'O Kabise, zaista tra`iti iz zekata nije dopu{teno osim nekom od trojice: ~ovjeku koji je pozajmio imetak pa ga dao radi pomirenja dva plemena ili krvarine, njemu je dozvoljeno da tra`i dok ne dobije, zatim prestane da tra`i; ~ovjeku kojeg zadesi nepogoda (nesre}a) pa mu uni{ti imetak, njemu je dozvoljeno da tra`i kako bi dobio ono {to mu je dovoljno i ~ovjeku kojeg zadesi bijeda tako da ustanu trojica mudrih i dostojnih iz rodbine njegova naroda, pa ka`u: Zadesila je bijeda
367

spomenute kategorije radi obja{njenja strane kojoj se izdvaja zekat, a ne radi obaveznog obuhvatanja svih. Spomenut }emo ovdje hadise koji su vezani za svaku od ovih osam kategorija. [to se ti~e siromaha, od Ibn-Omera prenosi se da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (471) 'Nije dozvoljeno davati zekat imu}nom niti sna`nom i zdravom.'" Ovaj hadis bilje`e Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi, a tako|er Ahmed, En-Nesai i Ibn-Mad`e bilje`e sli~no predanje od Ebu-Hurejrea. Od Ubejdullaha bin Adija bin el-Hijara prenosi se: (472) da su dva ~ovjeka obavijestila da su do{la kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., pitaju}i ga o zekatu, pa ih je promatrao i vidio ih da su sna`ni, zatim je rekao: "Ako ho}ete dat }u vam, ali u njemu nema udjela bogatom niti jakom koji privre|uje." A {to se ti~e nevoljnika, prenosi se od EbuHurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (473) "Nije nevoljnik onaj koji obilazi (ku}e), onaj koji obilazi oko ljudi pa ga odbije (zadovolji) jedan zalogaj ili dva, jedna hurma ili dvije." Upitali su: "O Allahov Poslani~e, ko je nevoljnik?" Rekao je: "Onaj koji ne nalazi ni{ta {to }e mu zadovoljiti potrebu, niti je pronicljiv, pa mu se da milostinja (zekat) i on od ljudi ni{ta ne tra`i." A {to se ti~e onih koji rade oko zekata, to su oni koji ga sakupljaju i oni zaslu`uju dio zekata zbog toga. Nije dozvoljeno da budu od rodbine Poslanika, s.a.v.s., kojima je zabranjena milostinja (zekat), na osnovu onoga {to je potvr|eno u Muslimovom Sahihu od Abd el-Muttaliba, a on prenosi od Rebi'a bin el-Harisa, da su oti{li on i El-Fadl bin Abbas da tra`e od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da ih imenuje za sakuplja~e zekata, pa je rekao: (474) "Milostinja (zekat) nije dozvoljena Muhammedu, niti porodici Muhammedovoj. Ona je onaj dio imetka ljudi koji je zaprljan." A {to se ti~e onih ~ija srca treba pridobiti, ima ih vi{e vrsta: U njih spada onaj kome se daje da bi primio islam, kao {to je dao Vjerovjesnik, s.a.v.s., Safvanu bin Umejje, kao {to prenosi El-Imam Ahmed od Safvana bin Umejje da je rekao: (475) "Davao mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan Hunejna, a zaista mi je bio najmr`i ~ovjek, pa mi je davao sve dok mi nije postao najdra`i ~ovjek." Ovaj hadis bilje`e Muslim i Et-Tirmizi. U njih spada onaj kome se daje da bi popravio svoj islam i u~vrstio svoje srce, kao {to je Poslanik, s.a.v.s, dao na dan Hunejna grupi zarobljenika prvaka i njihovim uglednicima stotinu deva i rekao: (476) "Zaista dajem ~ovjeku, a drugi mi je dra`i od njega, boje}i se da ga Allah ne obori na lice u vatri d`ehenemskoj." El-Buhari i Muslim bilje`e predanje od Ebi-Se'ida: (477) "Da je Alija poslan Vjerovjesniku, s.a.v.s., iz Jemena sa komadi}em zlata u prahu, pa ga je podjelio me|u ~etvericom ljudi: El-Akra' bin Habisom, Ujejne bin Bedrom, Alkame bin Alasetom i Zejdom elHajr, zatim je rekao: 'Da ih pridobije{.'"

"...vi }ete prema onom kako ste radili nagra|eni biti." (37:39)

[to je među navodnicima to je moj govor, a ako se vrate razlozi za pridobijanje srca, vratit će se i davanje.

9 Et -Tevba / Pokajanje

577 vjeruje vjernicima.

tog i tog. Njemu je dozvoljeno da tra`i kako bi dobio ono {to mu je dovoljno. Svako drugo tra`enje nedozvoljen je imetak i taj ~ovjek jede nezakonito ste~eni imetak.'" Prenosi ga Muslim. A {to se ti~e "onih na Allahovom putu", to su borci koji nemaju udjela u dr`avnoj blagajni, tj. koji ne primaju mjese~ne pla}e, nego su dobrovoljci; te oni imaju pravo na zekat. Kod El-Imama, Ahmeda i El-Hasana i Ishaka: i had` je na Allahovom putu po hadisu...368 Tako|er: putnik namjernik jeste putnik koji je doputovao u grad (zemlju), a nema ni{ta sa sobom da nastavi putovanje, daje mu se iz zekata koliko mu je dovoljno do njegovog grada (zemlje) i ako ima imetak. Ovakav je propis za onog koji `eli da se uputi na putovanje iz njegovog grada (zemlje), a nema sa sobom ni{ta, daje mu se iz zekata koliko mu je dovoljno za odlazak i dolazak. Dokaz je za to ajet i ono {to prenose El-Imam EbuDavud i Ibn-Mad`e od Ebu-Seida, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (480) 'Nije dozvoljen zekat bogatim osim peterice: onome koji ga sakuplja ili ~ovjeku koji ga kupi svojim imetkom (ako se radi o stoci i sl.), ili prezadu`enom, ili borcu na Allahovom putu ili nevoljniku kome se udjeli, pa on to pokloni bogatom.'" U rije~ima Uzvi{enog: "Allah je odredio tako", tj. odre|enim propisom, Allahovom odredbom i Njegovim propisom i Njegovim kismetom. "...a Allah sve zna", tj. spolja{nost stvari i njihovu unutra{njost i koje su koristi Njegovim robovima. "...i Mudar je" , u onom {to ka`e i {to radi i {to propisuje i {to odre|uje, nema drugog boga osim Njega.

"...vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike", tj.

"...i milost je onima izme|u vas koji vjeruju", tj. on je dokaz protiv onih koji ne vjeruju. Zato je rekao:

"...a one koji Allahova Poslanika vrije|aju ~eka patnja nesnosna."

"Zaklinju vam se Allahom da bi vas zadovoljili, a pre~e bi im bilo da Allaha i Njegova Poslanika zadovolje, ako su vjernici." /62/ "Zar oni ne znaju da onoga koji se suprostavlja Allahu i Poslaniku Njegovu ~eka vatra d`ehenemska, u kojoj }e vje~no ostati? To je ruglo veliko." /63/ "Zaklinju vam se Allahom da bi vas zadovoljili" ka`e: (481) "Spominje se da je ~ovjek,
Katade povodom rije~i Uzvi{enog:

licemjer, rekao: 'Tako mi Allaha, zaista ovi na{i ugledni su gori od magaraca ako bude istina ono {to Muhammed ka`e.' ^uo ga je ~ovjek od muslimana, pa je rekao: 'Tako mi Allaha, istina je, zaista, ono {to Muhammed ka`e, a ti si gori od magarca.' ^ovjek je pohitao ka Poslaniku, s.a.v.s., zatim ga obavijestio o tome, pa je poslao po drugog ~ovjeka da do|e, zatim ga je upitao: '[ta te je navelo na to {to si govorio?' Pa je po~eo kleti samog sebe i zaklinjati se Allahom da to nije rekao, pa je ~ovjek musliman po~eo govoriti: 'Dragi moj Bo`e, istinu je rekao iskreni, a la` je govorio la`ljivac.'" Pa je Allah objavio ajet. U rije~ima Uzvi{enog: nisu znali da onaj koji se protivio Allahu, borio se protiv Njega i suprotstavljao mu se, tj. bio na strani, a Allah i Njegov Poslanik na drugoj strani.

"Ima ih koji vrije|aju Vjerovjesnika govore}i: 'On vjeruje {to ~uje!' Reci: 'On ~uje ono {to je dobro, vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike, i milost je onima izme|u vas koji vjeruju.' A one koji Allahova Poslanika vrije|aju ~eka patnja nesnosna."/61/
Ka`e Uzvi{eni, ima ljudi licemjera koji vrije|aju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., govore}i: "...on vjeruje {to ~uje!", tj. ko mu ne{to ka`e o nama on mu povjeruje; kada mu mi do|emo i zakunemo se povjeruje nam. Rekao je Uzvi{eni Allah: "Reci: 'On ~uje ono {to je dobro'", tj. On ~uje dobro, poznaje iskrenog od la`ljivca.

"...zar oni ne znaju da onoga koji se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu?", tj.

"...~eka vatra d`ehenemska, u kojoj }e vje~no ostati", tj. njemu pripada poni`enje i
velika nesre}a.

"To je ruglo veliko", tj. poni`enje i velika propast.

"Licemjeri se pla{e da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono {to je u srcima licemjera. Reci: 'Samo se vi rugajte.' Allah }e

368

Rekao sam: Nije spomenut hadis koji upućuje da je hadž na Allahovom putu.

9 Et – Tevba / Pokajanje

578 da se ne zna njegovo mjesto, pa je poginuo u Bici na El-Jemami i nije mu se znao trag." U rije~ima Uzvi{enog: "Ne ispri~avajte se!

doista na vidjelo iznijeti ono ~ega se vi pla{ite." /64/
Rekao je Mud`ahid: "Govore izme|u sebe, a zatim ka`u: 'Mo`da Allah ne}e razotkriti ovu na{u tajnu'", pa im je Allah odgovorio, rije~ima Uzvi{enog:

"Reci: 'Samo se vi rugajte, Allah }e doista na vidjelo iznijeti ono ~ega se vi pla{ite'", tj. zaista

razotkriva sramote' .

}e Uzvi{eni Allah objaviti Svome Poslaniku ~ime }e vas osramotiti i objasniti mu va{u stvar. Zato je Katade rekao: "Ova sura se zvala 'ona koja

Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici", tj. s ovom izrekom kojom ste se izrugivali. "Ako nekima od vas i oprostimo, druge }emo kazniti", tj. ne}e vam se svima oprostiti, neki od vas moraju biti ka`njeni, "...zato {to su krivci",
tj. krivci s ovom bestidnom i pogre{nom izrekom.

"Ako ih zapita{, oni }e sigurno re}i: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.' Reci: 'Zar se niste Allahu i rije~ima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?'" /65/ "Ne ispri~avajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici. Ako nekima od vas i oprostimo, druge }emo kazniti zato {to su krivci." /66/
Rekao je Ibn-Ishak: (482) "Bila je grupa licemjera, me|u njima Vedi'a bin Sabit, brat Beni-Umejje bin Zejda bin'Amra bin 'Avfa, i ~ovjek iz plemena E{d`e", saveznika plemena Benu-Seleme, a kojeg su zvali Mah{i bin Humejr. Oni su i{li sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., prema Tebuku, pa su jedni drugima govorili: "Mislite li da je borba protiv "bijelaca" (Bizantinaca) kao borba Arapa jednih protiv drugih? Tako nam Allaha, kao da se zajedno s vama vidimo sutra povezani u konopce", i zastra{uju}i vjernike, pa je rekao Maha{i bin Humejr: 'Tako mi Allaha, htio sam da se opkladim da se svakom od nas udari po stotinu bi~eva - a dobio bih opkladu - da }e se objaviti Objava zbog ovih va{ih izreka.'" Prenosi se od Ammara bin Jasira da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sustigni ove ljude, propali su, i pitaj o ~emu su govorili; ako bi poricali - pa reci: svakako, govorili ste to i to." Oti{ao im je Ammar, zatim im to rekao, pa su do{li Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., izvinjavaju}i mu se, zatim je Vedi'a bin Sabit, dok je Allahov Poslanik stajao na svojoj jahalici, po~eo govoriti dr`e}i za povodac jahalice369: "O Allahov Poslani~e, mi smo samo razgovarali i zabavljali se, pa je rekao Mah{i bin Humejr: 'O Allahov Poslani~e, sprije~ilo me je moje ime i ime mog oca.'" Onaj kome je opro{teno u ovom ajetu bio je Mah{i bin Humejr, pa se nazvao Abdurrahman i tra`io od Allaha da pogine kao {ehid
369

"Licemjeri i licemjerke sli~ni su jedni drugima: Tra`e da se ~ine nevaljala djela, a odvra}aju od dobrih, i ruke su im stisnute, zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici." /67/ "Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti d`ehenemskom vatrom, vje~no }e u njoj boraviti, dosta }e im ona biti! Allah ih je prokleo, i njih ~eka patnja neprekidna." /68/
Ka`e Uzvi{eni, prigovaraju}i licemjerima, koji su po osobinama suprotnost vjernika, po{to su vjernici tra`ili da se ~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju, ovi su bili oni koji

"Tra`e da se ~ine nevaljala djela, a odvra}aju od dobrih, i ruke su im stisnute", tj. od davanja na Allahovu putu. "...zaboravljaju Allaha", tj. zaboravljaju Ga spominjati. "...pa je i On njih zaboravio", tj. ophodio se prema njima kao {to ste vi zaboravili da }ete ovaj svoj dan do`ivjeti." (45:34) "...licemjeri su zaista pravi nevjernici", tj. izi{li su s puta istine i u{li u put
zablude.

opho|enjem Onoga Koji ih je zaboravio, kao {to su rije~i Uzvi{enog: "Danas }emo Mi vas zaboraviti

zbog ovog postupka koji je spomenut za njih. "...vje~no }e u njoj boraviti", tj. ostat }e u njoj vje~no oni i nevjernici "...dosta }e im ona biti", tj. bit }e im dovoljna u patnji i stradanju. "Allah ih je prokleo", tj. protjerao ih i udaljio ih. "...i njih ~eka patnja neprekidna", tj. vje~na, bez zavr{etka.

"Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti d`ehenemskom Vatrom", tj. na

Pojas to je kaiš koji slijedi slabine deve, slabine: struk: znači uzeo je za kaiš kojim se vodi struk Poslanikove , s.a.v.s., deve.

9 Et -Tevba / Pokajanje

579

"Zar do njih nije doprla vijest o onima prije njih: o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu i o narodu Ibrahimovom i o stanovnicima Medjena, i o onima ~ija su naselja izvrnuta? Poslanici su im njihovi jasne dokaze donosili i Allah im nije u~inio nikakvu nepravdu, nego su je oni sami sebi nanijeli." /70/ "Vi ste kao i oni prije vas! Oni su ja~i od vas bili i vi{e su blaga i djece imali, i slatkim `ivotom `ivjeli, a i vi slatkim `ivotom `ivite isto onako kao {to su oni prije vas `ivjeli, i vi se upu{tate u nevaljal{tine kao {to su se i oni upu{tali. To su oni ~ija }e djela bili poni{tena i na ovom i na onom svijetu, njima propast predstoji."/69/
Ka`e Uzvi{eni: "Ove je zadesila kazna od Uzvi{enog Allaha i na ovom i budu}em svijetu, kao {to je zadesila i one prije njih." A za rije~i Uzvi{enog: "...slatkim `ivotom su `ivjeli" rekao je El-Hasan:

"Zar do njih nije doprla vijest o onima prije njih", tj. zar nisu dobili vijest o onima prije vas, o narodima koji su poricali poslanike, "...o narodu Nuhovu", o potopu koji je zadesio one koji su ga poricali. "...i o Adu", kako su uni{teni vjetrom po{to su poricali Huda, a.s. "...i o Semudu", kako ih je

Ka`e Uzvi{eni, opominju}i ove licemjere:

"...i vi se upu{tate u nevaljal{tine kao {to su se i oni upu{tali", tj. u la`i i neistinu. "...to su oni ~ija }e djela biti poni{tena", tj. bit }e "...i na ovom i na onom svijetu, njima propast predstoji", jer oni nisu dobili nagradu za

"U`ivali su u svojoj vjeri."

poni{tena njihovim trudom, ne}e imati nagrade za njih jer su nevaljala.

zadesio stra{an glas po{to su poricali Saliha, a.s., i zaklali devu. "...i o narodu Ibrahimovu", kako ga je Allah pomagao nad njima i podr`ao ga mud`izama i uni{tio njjihovog kralja Nemruda bin Ken'ana bin Keva{a el-Ken'anija, Allah ga prokleo. "...i o stanovnicima Medjena", oni su narod [u'ajba, a.s., kojeg je zadesio zemljotres i kazna obla~nog dana. "...i onima ~ija su naselja izvrnuta?", narod Luta, a.s., koji su `ivjeli u Sodomi. Ono {to se `eli re}i ajetom jeste da ih je Uzvi{eni sve uni{tio zbog toga {to su poricali svoje poslanike, neka je salavat i selam na njih.

njih. Prenosi Ibn-D`erir od Ibn-Abbasa o rije~ima Uzvi{enog "Vi ste kao i oni prije vas" da je rekao: "Kako je sli~na no} prethodnoj: '...vi ste kao i oni prije vas.'" Ovo se odnosi na Benu-Israil, a mi smo upre|eni s njima: Ne znam, osim da je on (Poslanik) rekao: (483) "Tako mi Onog u ^ijoj je ruci moja du{a slijedit }ete ih toliko da kada bi nako od njih u{ao u rupu (bodljorepog) gu{tera, u{li biste za njim." Prenosi Ibn-D`erir od Ebu-Hurejrea, r.a., da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (484) "Tako mi Onog u ^ijoj ruci je moja du{a, slijedit }ete obi~aje onih koji su bili prije vas pedalj po pedalj, podlakticu po podlakticu, korak po korak, kada bi u{li u rupu (bodljorepog) gu{tera, u{li biste za njima." Rekli su: "A ko su oni, o Allahov Poslani~e, jesu li oni sljedbenici Knjige?" Rekao je: "Pa ko drugi?!" Ovako prenosi Ebu-Ma'{er od Ebi-Seida elMakberija, a on od Ebu-Hurejrea, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je spomenuo ovaj hadis i dodao: Rekao je Ebu-Hurejre: "^itajte, ako ho}ete, kur'anski ajet: 'Vi ste kao i oni prije vas.'"

njihovim uni{tenjem, jer im je donio argument slanjem poslanika i uklanjanjem ispirka. ...nego su je oni sami sebi nanijeli", tj. time {to su poricali poslanike i suprostavlja istini, pa su dospjeli do ~ega su dospjeli od kazne i razaranja.

"Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili", tj. argumente i dokaze uvjerljive. "...i Allah im nije u~inio nikakvu nepravdu", tj.

"A nevjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima: tra`e da se ~ine dobra djela,a od nevaljalih odvra}aju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima }e se Allah sigurno smilovati. Allah je doista Silan i Mudar." /71/
Nakon {to je Uzvi{eni Allah spomenuo poku|ene osobine licemjera, spominje pohvalne osobine vjernika, pa ka`e Hvaljeni:

"...a vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima", tj. uzajamno se poma`u i zajedno

9 Et – Tevba / Pokajanje

580 ne treba pripasti nikome osim jednom robu od Allahovih robova. Nadam se da ja budem taj, pa ko mi zatra`i od Allaha El-vesile, dozvoljen mu je {efaat na Kijametskom danu." U Musnedu El-Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi da je rekao: (489) "Rekli smo: 'O Poslani~e, pri~aj nam o D`ennetu, kakva je njegova konstrukcija, pa je rekao: ']erpi} zlata i }erpi} srebra na njegov malter misk, a njegov {ljunak biser i rubini, a njegova zemlja {afran. Ko u|e u njega u`ivat }e, ne}e biti nesretan, vje~no }e `ivjeti, ne}e umrijeti, ne}e se habati njegova odje}a niti }e prolaziti njegova mladost.'" U rije~ima Uzvi{enog: sigurnije i veli~anstvenije od onog {to oni nalaze od blagostanja, kao {to prenosi El-Imam Malik, Allah mu se smilovao, od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (490) "Zaista }e Uzvi{eni Allah, d`.{., re}i stanovnicima D`enneta: 'O stanovnici D`enneta', pa }e re}i: 'Odazivamo ti se Gospodaru na{, i pokoravamo, a dobro je u Tvojim rukama.' Pa }e ih upitati: 'Da li ste zadovoljni?' Oni }e odgovoriti: 'Kako da ne budemo zadovoljni, o Gospodaru, kad si nam dao {to nisi nikom dao od Svojih stvorenja'; zatim }e ih upitati: 'Ho}ete li da vam dam bolje od toga?' A oni }e odgovoriti: 'O Gospodaru, {ta je to bolje od ovoga?' Pa }e re}i: 'Da

sura|uju, kao {to se navodi u sahih hadisu: (485) "Primjer vjernika u uzajamnoj ljubavi i me|usobnoj milosti jeste kao primjer jednog tijela: kada jedan organ njegov pati, i ostalo tijelo osje}a groznicu i besanicu." Kao i u rije~ima Uzvi{enog: "Tra`e da se

~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju." "...i namaz obavljaju i zekat daju", tj. pokoravaju

se Allahu i ljubazno postupaju prema Njegovim stvorenjima.

, u naredbama i zabranama.

"...i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju"

odlikovao ovim svojstvima. "Allah je doista Silan", tj. ~ini po{tovanim i uzdi`e onog ko Mu je pokoran. "...i Mudar", u Svojoj raspodjeli ovih osobina svakom od vjernika i od licemjera, doista je mudrost u svemu {to Blagoslovljeni i Uzvi{eni radi.

"To su oni kojima }e se Allah sigurno smilovati", tj. smilovat }e se Allah onome ko se bude

"A zadovoljstvo Allahovo ve}e je od svega toga", tj. Allahovo zadovoljstvo sa njima ve}e je i

"Allah obe}ava vjernicima i vjernicama d`enetske ba{~e, kroz koje }e rijeke te}i, u kojima }e vje~no boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A zadovoljstvo Allahovo ve}e je od svega toga: to }e, doista, uspjeh veliki biti!" /72/
Uzvi{eni obavje{tava {ta je obe}ao vjernicima i vjernicama od dobrota i neprestanih u`ivanja u

vam dozvolim Svoje zadovoljstvo, pa da se ne rasrdim na vas poslije ovoga nikada.'" El-Buhari
i Muslim bilje`e ga kao hadis koji prenosi Malik bin Enes.

"...d`enetskim ba{~ama, kroz koje }e rijeke te}i, u kojima }e vje~no boraviti", tj. u kojima }e vje~no ostati, "...i divne dvorove", tj. lijepe gradnje i

ugodnog boravka, kao {to prenose El-Buhari i Muslim u hadisu Ebu-Imrana el-D`evnija sa senedom koji se`e do Ebu-Musa el-E{arija, koji ka`e: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (486) 'Dvije ba{~e sa zlatnim posudama i onim {to je u njima i dvije ba{~e sa srebrenim posudama i onim {to je u njima, nema izme|u ljudi i gledanja u Njihova Gospodara u vrtu edenskome, osim ogrta~ veli~anstvenosti na Njegovom licu.'" El-Buhari i Muslim prenose hadis: (487) "Da }e stanovnici D`enneta gledati sobe u D`ennetu kao {to gledate zvijezdu na nebu." Zatim }e saznati da je najvi{i stepen u D`ennetu mjesto koje se zove El-vesile u blizini Ar{a, a to je boravi{te Allahova Poslanika, s.a.v.s., u D`ennetu. U Muslimovom Sahihu od Abdullaha bin Amra bin el-Asa, prenosi se da je ~uo Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje ka`e: (488) "Kada ~ujete mujezina, govorite kao {to on govori, zatim donesite salavat na mene. Zaista, ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata, zatim zatra`ite mi od Allaha El-vesile, doista je to mjesto u D`ennetu koje

"O Vjerovjesni~e, bori se protiv nevjernika licemjera i budi prema njima strog! Prebivali{te njihovo bit }e D`ehennem, a grozno je on boravi{te." /73/ "Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazivali da su nevjernici, nakon {to su javno islam bili primili, i htjeli su u~initi ono {to nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov imu}nim u~inili. Pa ako se pokaju, bit }e im dobro, a ako glavu okrenu, Allah }e ih na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati." /74/

9 Et -Tevba / Pokajanje

581 to - Allah najbolje zna - li~no govor Ibn-Ishaka, a ne govor od K'aba bin Malika.

Uzvi{eni je naredio Svom Poslaniku, s.a.v.s., borbu protiv nevjernika i licemjera i strogo}u prema njima kao {to mu je naredio blagost prema vjernicima i obavijestio ga da je zavr{etak nevjernika i licemjera u vatri na budu}em svijetu. Ibn-Mes'ud o rije~ima Uzvi{enog: rukom; ako ne bude{ bio u mogu}nosti, onda im se namrgodi."

"Bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog" rekao je: "(Bori se) svojom

"...licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici, nakon {to su javno islam bili primili." Prenosi El-Emevi sa

Zatim mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ukazao na ovaj ajet, pa su smatrali da se El-D`ellas pokajao najljep{om tevbom i pokajanjem. Ovako je ovo preneseno, umetnuto i spojeno sa hadisom, kao da je

"Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici, nakon {to su javno islam bili primili, i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah, iz obilja svoga, i Poslanik Njegov imu}nim u~inili. Pa ako se pokaju, bit }e im dobro; a ako glavu okrenu, Allah }e ih na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati."

senedom do K'aba bin Malika da je rekao: "Po{to je do{ao (iz bitke) Allahov Poslanik, s.a.v.s., obuzeo me je moj narod govore}i: 'Ti si ~ovjek pjesnik, ako ho}e{ da tra`i{ ispriku od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zbog (navodne) bolesti koja je grijeh, a zatim da moli{ Allaha da ti oprosti?!'" El-Emevi, zatim, spominje hadis u njegovoj cjelini, pa ka`e: "A on (Ka'b) bio je od licemjera koji su izostali iz bitke i o kome je si{la Objava. Od onih koji su bili sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., bio je El-D`ellas bin Suvejd bin es-Samit, a za njim je bila majka 'Umejra bin Sa'da, a Umejr je bio pod njegovim skrbni{tvom. Po{to je objavljen Kur'an, i Allah ih spomenuo onako kako ih je spomenuo u objavi o licemjerima, rekao je El-D`ellas: 'Tako mi Allaha, ako je bio ovaj ~ovjek iskren u onome {to ka`e, mi smo gori od magaraca?' ^uo je to Umejr bin S'ad pa je rekao: 'Tako mi Allaha, o D`ellas, ti si mi najdra`i od ljudi i najbolje si se kod mene pokazao i najdra`i si mi ~ovjek kojem ne `elim da se desi ne{to {to ne bi volio. Ti si rekao rije~i koje, ako ih ka`em, osramotit }e me, a ako ih pre{utim, uni{tit }e me. Jedno od toga dvoga lak{e mi je od drugoga, pa je oti{ao do Allahova Poslanika, s.a.v.s. Zatim mu spomenuo {ta je rekao El-D`ellas. Kada je to doznao El-D`ellas, oti{ao je do Vjerovjesnika, s.a.v.s., zatim se zaklinjao Allahom da nije rekao ono {to je rekao Umejr bin S'ad i da je slagao na njega, pa je Uzvi{eni Allah povodom njega objavio:

Prenosi El-Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki u knjizi "Delailu en-nubuvve" ("Dokazi poslanstva") od Huzejfe bin elJemana, r.a., da je rekao: (491) "Dr`ao sam za povodac devu Allahova Poslanika, s.a.v.s., vode}i je za sobom, a Ammar ju je tjerao, ili ja sam tjerao devu, a Ammar je dr`ao za povodac. I tako, kada smo bili na Akabi, Poslaniku, s.a.v.s., isprije~ilo se na put dvanaest jaha~a. Zatim ih je izgrdio Allahov Poslanik, s.a.v.s., zagalamio na njih i oni su oti{li. Zatim nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Da li ste poznali te ljude?' Odgovorili smo: 'Ne, o Allahov Poslani~e, bili su maskirani, ali smo znali da su to putnici.' Rekao je: 'Ovo su licemjeri od Sudnjeg dana, da li znate {ta su htjeli?' Odgovorili smo: 'Ne.' Rekao je: 'Htjeli su da pritijesne Allahova Poslanika, s.a.v.s., u Akabi pa da ga odbace od nje.' Rekli smo: 'O Allahov Poslani~e, zar ne}emo poslati izaslanike njihovim plemenima da ti svaki narod po{alje glavu njihovog poglavara?' Rekao je: 'Ne, mrzim da Arapi pri~aju izme|u sebe da se Muhammed borio protiv ljudi, pa kad ga je Allah pomogao protiv njih, po~eo ih ubijati', zatim je rekao: 'Bo`e moj, pogodi ih "debilom".' Upitali smo: 'O Allahov Poslani~e, {ta je to "ed-debile"?' Rekao je: 'Plamen vatre koji padne na srce nekog od njih pa bude uni{ten.'" Ed-Dahhak je rekao: "Povodom njih objavljen je ovaj ajet:

"...i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli."

"...i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli." "...a prigovaraju samo zato {to su ih, Allah iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov imu}nim u~inili", tj. Poslanik je grje{an kod njih samo zato {to
ih je Allah u~inio imu}nim Svojim blagoslovom i {to im pru`a Svoje bla`enstvo, a da im je pru`eno potpuno bla`enstvo, uputio bi ih Allah onim sa ~im je do{ao Vjerovjesnik. Zatim ih je Uzvi{eni Allah pozvao na pokajanje, pa ka`e Uzvi{eni:

"Pa ako se pokaju, bit }e im dobro; a ako glavu okrenu, Allah }e ih na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti", tj. ako
nastave njihov put, Allah }e ih kazniti nesnosnom patnjom na ovome svijetu, tj. ubijanjem, brigom i tugom. A na onom svijetu azabom i strogom kaznom, poni`enjem i bijedom.

izbavi, niti }e ih zadesiti dobro, niti }e se zlo od njih otkloniti.

"...a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati", tj. ne}e imati nikog da im pomogne niti da ih

9 Et – Tevba / Pokajanje

582 s.a.v.s., i umro a nije primio milostinju od njega tako|er su se sustegli od toga sva trojica halifa: EbiBekr, Omer i Osman i svaki je govorio: "Allahov Poslanik je nije prihvatio od tebe, kako da je ja prihvatim", sve dok S'aleba nije umro za vrijeme Osmanove vladavine.370 ... "...zato {to se onog {to su Allahu obe}ali ne pridr`avaju", tj. nadovezao im je On na to licemjerstvo u srcima njihovim zbog njihovog ne pridr`avanja obe}anja i njihove la`i. Kao {to prenose El-Buhari i Muslim od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (492) "Tri su znaka licemjera: kada govori - la`e, kada obe}a - ne ispuni obe}anje, i kada mu se ne{to povjeri - on to iznevjeri." U rije~ima Uzvi{enog: On zna najbolje njihove skrivene misli i da zna bolje o njima od njih samih, jer je On Znalac sveg skrivenog, tj. zna sve skriveno i vidljivo, svaku tajnu i do{aptavanje i zna sve {to je javno i {to je tajno.

"Ima ih koji su se obavezali Allahu: 'Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivat }emo, zaista, milostinju i bit }emo, doista, dobri."' /75/ "A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali {krti i okrenuli se - a oni i onako glave okre}u." /76/ "I nadovezao im je On na tu prijetvornost u srcima njihovim sve do dana kada }e pred Njega stati, a to stoga {to se onoga {to su Allahu obe}ali ne pridr`avaju, i zato {to stalno la`u." /77/ "Zar oni ne znaju da Allah zna ono {to oni u sebi kriju, ono o ~emu se sa{aptavaju i da je Allah znalac svega skrivenog." /78/
Ka`e Uzvi{eni da ima licemjera koji su dali Allahu obavezu i zavjet: ako im iz obilja Svga da, da }e udjeljivati milostinju iz svog imetka i da }e doista biti dobri. Nisu izvr{ili ono {to su govorili niti je istinito ono {to su tvrdili, pa je iz ovog njihovog postupka uslijedilo licemjerstvo koje se smjestio u njihovim srcima sve do dana kada sretnu Uzvi{enog Allaha na Sudnjem danu. Bo`e, sa~uvaj od toga. Mnogi od komentatora Kur'ana, kao {to su IbnAbbas i El-Hasan el-Basri, da je povod objave ovog ~asnog ajeta bio S'alebe bin Hatib el-Ensarij. Spominje se o tome hadis koji prenosi Ibn-D`erir i Ibn Ebi-Hatib od Me'ana bin Rifa'a, a on od Alije bin Jezida, a on od Ebi-Abdurrahmana el-Kasima bin Abdurrahmana, roba Abdurrahmana bin Jezida bin Mu'avije on od Ebi-Umame el-Bahilija, on od S'aleba bin Hatiba elEnsarija. Hadis ukratko glasi: da je S'aleb tra`io od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da moli Allaha za njega da ga u~ini imu}nim, uz obe}anje da }e davati svakom njegovo pravo, tj. zekat, pa je molio za njega Poslanik, s.a.v.s., i naredio mu da sebi uzme sitnu stoku. Zatim se ona razmno`ila kao {to se crv razmno`ava, pa je za njegovu stoku Medina postala pretjesna, pa je time zapostavio namaze. Po{to su objavljene du`nosti udjeljivanja zekata, poku{ao je S'aleb da to ne izvr{i i govorio je: "Ovo nije ni{ta drugo nego d`izija." Nekoliko puta mu je tra`en zekat, ali ga nije davao sve dok nije u vezi s njim objavljen ajet:

"…zar oni ne znaju da Allah zna ono {to oni u sebi kriju i ono o ~emu se sa{aptavaju", tj. da

"One koji vjernike ogovaraju {to zekat daju, a rugaju se i onima koji ga s mukom daju Allah }e poruzi izvrgnuti, i njih ~eka patnja nesnosna." /79/
Ovo je, tako|er, jedna od osobina licemjera, niko nije po{te|en njihovog prigovaranja i njihovog izrugivanja u svim okolnostima, pa ~ak ni oni koji daju zekat, nisu po{te|eni od njih. Ako neko izdvoji (kao zekat) lijep imetak, govore: "Ovo je dvoli~njak", a ako do|e sa ne~im malim, govore: "Zaista Allahu nije potreban zekat ovog ~ovjeka." Kao {to prenosi ElBuhari od Ebu-Mes'uda, r.a., da je rekao: (493) "Kada je objavljen ajet o zekatu, nosili smo teret na na{im le|ima (i tako zara|ivali i davali zekat), pa je do{ao ~ovjek i udijelio ne{to mnogo, pa su rekli: 'Dvoli~njak', a do{ao je ~ovjek i udijelio jedan sa' (mjera za `ito), pa su rekli: 'Zaista, Allah nije zavisan od ove sadake', pa je objavljeno: Prenosi ga i Muslim, tako|er, u svom sahihu od [u'be. Prenosi El-Imam Ahmed od Ebi es-Selila da je rekao: (494) "Do{ao nam je ~ovjek na na{ skup u Beki'i (mjesto) i rekao: 'Pri~ao mi je moj otac ili moj amid`a da je vidio Allahova Poslanika u Beki'i gdje ka`e: Ko }e udjeliti milostinju (zekat) pa da mu za to budem svjedok na Sudnjem danu?'" Ovaj ~ovjek dalje pri~a: "Odmotao sam sa svog turbana jedan ili dva
Rekao sam: ova priča od S'alebe nije vjerodostojna i u lancu prenosilaca nalazi se Alij bin Jezid, koji je veoma slab prenosilac. Allah najbolje zna.
370

'…one koji vjernike ogovaraju.'"

Poslije objave ovog ajeta po`urio je da udijeli zekat Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., ali ga Poslanik, s.a.v.s., nije uzeo od njega, jer mu je Allah zabranio da primi od njega njegovu milostinju. Allahov je Poslanik,

"…ima ih koji su se obavezali Allahu: 'Ako nam iz obilja Svog dadne, udjeljivat }emo, zaista, milostinju i bit }emo, doista, dobri!'"

9 Et -Tevba / Pokajanje

583 dozvolio u vezi s njima, tako mi Allaha, uistinu }u tra`iti oprosta za njih vi{e od sedamdeset puta, mo`da }e im Allah oprostiti. " Zatim je rekao Allah iz velike srd`be prema njima:

omota i htio sam ih udijeliti, pa me je sna{lo {to snalazi ~ovjeka, pa sam to i ostalo ponovo vratio na turban. Zatim je do{ao ~ovjek, nisam vidio u Beki'i crnjeg ~ovjeka od njega, niti manjeg i ru`nijeg od njega, sa devom - nisam vidio u Beki'i ljep{u devu od nje - pa je rekao: 'O Allahov Poslani~e, da li ona mo`e biti zekat?' Odgovorio je: 'Da.' Rekao je: 'Uzmi ovu devu', pa mu je prigovorio neki ~ovjek i rekao: 'Ovaj udjeli devu; tako mi Allaha, ona je bolja od njega.' ^uo ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zatim je rekao: 'Slagao si, on je bolji od tebe i od nje', tri puta, zatim je rekao: 'Te{ko vlasnicima stotina deva', tri puta. Upitali su: 'O Allahov Poslani~e, osim kojih vlasnika?' Rekao je: 'Samo za onog koji ka`e imetku ovako i onako', sastavio je ruke zdesna i slijeva, zatim rekao: 'Spa{en je onaj koji je u oskudici, a koji obavlja puno ibadet', tri puta." Prenosi Ali bin Ebi-Talha od Ibn-Abbasa da je rekao o ovom ajetu: (495) "Do{ao je Abdurrahman bin Avf sa ~etrdeset oka zlata Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i ~ovjek Ensarija sa sa'om (mjera) hrane pa su rekli neki licemjeri: 'Tako nam Allaha, nije do{ao Abdurrahman s onim {to je do{ao, osim iz licemjerstva', i govorili su: 'Zaista Allah i Njegov Poslanik ne ovise od ovog sa'a.'" A u predanju od El-Avfija, od Ibn-Abbasa prenosi se da je Abdurrahman bin Avf do{ao sa stotinu oka zlata. Ovo je naknada za njihov prljavi postupak i njihovo izrugivanje vjernicima, jer nagrada je prema vrsti djela, pa se Allah odnosi prema njima kao Onaj Koji ih poruzi izvrgava, poma`u}i vjernike na ovom svijetu, a za licemjere je pripremljena nesnosna patnja na onom svijetu, jer nagrada je prema vrsti djela.

se Abdullah bin Ubejj te{ko razbolio, njegov sin se uputio kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je rekao: 'Doista je mog oca obuzela smrtna muka, pa bi on volio da do|e{ i klanja{ mu d`enazu.' Zatim ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: 'Kako ti je ime?' 'El-Hibab bin Abdullah', odgovorio je. Zatim mu je rekao: 'Ti si Abdullah bin Abdullah, zaista je El-Hibab ime {ejtana', pa je oti{ao sa njim, vidio ga, obukao mu ko{ulju (kefine) i klanjao mu d`enazu, pa je upitan: 'Zar se moli{ za njega?' A on je odgovorio: 'Zaista je Allah rekao: '...molio ~ak i sedamdeset puta', molit }u za njih, doista, i sedamdeset i sedamdeset i sedamdeset puta." Ovako se prenosi od Urve bin ez-Zubejra i Mud`ahida i Katade bin De'ame, a prenosi ga IbnD`erir svojim lancima prenosilaca.

"…isto im je, molio ti oprost za njih iil ne molio, Allah im, zaista, ne}e oprostiti. Allah, doista, narodu nevjerni~kom ne}e na Pravi put ukazati." (63:6) E{-[abi je rekao: (497) "Po{to

"...a rugaju se i onim koji ih s mukom daju Allah }e ih poruzi izvrgnuti."

"Oni koji su izostali iza Allahova Poslanika veselili su se kod ku}a svojih - mrsko im je bilo da se bore na Allahovu putu zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje, i jedni drugima su govorili: ne kre}ite u boj po vru}ini - recite: 'D`ehenemska je vatra jo{ vru}a!' Kad bi oni samo znali." /81/ "Malo }e se oni smijati, a dugo }e plakati, bit }e to kazna za ono {to su zaslu`ili." /82/
Uzvi{eni Allah osu|uje licemjere koji su zaostali iza drugova Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk, koji su se veselili {to su ostali nakon njegova izlaska. "...mrsko im je bilo da se bore" sa njim,

"Molio ti za njih oprosta ili ne molio, molio ~ak i sedamdeset puta, Allah im ne}e oprostiti - zato {to u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju. A Allah ne}e ukazati na Pravi put nevjernicima." /80/
Uzvi{eni obavje{tava Svog Vjerovjesnika, s.a.v.s., da ovi licemjeri nisu dostojni tra`enja oprosta i da on tra`i oprosta za njih sedamdeset puta, Allah im ne}e oprostiti. Re~eno je da je broj sedamdeset spomenut radi odbijanja tra`enja oprosta za njih, jer Arapi spominju sedamdeset radi uveli~avanja u govoru, a ne radi ograni~avanja. Me|utim, ima mi{ljenja da ovaj broj ima svoje zna~enje, kao {to prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (496) "Po{to je objavljen ovaj ajet, ~uo sam svog Gospodara da mi je

"...na Allahovu putu, zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje i govorili su", tj. jedni drugima "...ne kre}ite u boj po vru}ini." Taj izlazak u pohod na

Tebuk bio je po velikoj vru}ini pored dobre hladovine i plodova, pa su govorili: "...ne kre}ite u boj po vru}ini." Uzvi{eni Allah je rekao Svome Poslaniku, s.a.v.s.: "recite:...", njima "…vatra d`ehenemska...", u koju idete svojim suprotstavljanjem, "... jo{ je vru}a" od one vru}ine od koje ste bje`ali, naprotiv, ona "...je jo{ vru}a", od vatre. Kao {to prenosi El-Imam Malik od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,

9 Et – Tevba / Pokajanje

584

rekao: (498) "Vatra sinova Ademovih koju potpaljuju sedamdeseti je dio d`ehenemske vatre." Bilje`e ga ElBuhari i Muslim od Malika. Prenosi El-E'me{ od En-Nu'mana bin Be{ira da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (499) "Zaista, najlak{u kaznu stanovnik Vatre na Sudnjem danu imat }e onaj koji }e imati sandale i dva kai{a od d`ehenemske vatre tako da }e mu od njih klju~ati njegov mozak kao {to klju~a voda u kotlu. ^init }e mu se da nema niko od stanovnika Vatre te`e ka`njen, a to je najbla`i vid njegove kazne." Prenose ga El-Buhari i Muslim od ElE'me{a. Rekao je Uzvi{eni o opisu nekih d`ehenemskih kazni:

zamole da im dopusti{ da po|u s tobom u boj", tj. s tobom u drugi pohod. "Ti reci: 'Nikad sa mnom u boj ne}ete i}i i nikada se sa mnom protiv neprijatelja ne}ete boriti'", a to im je kazna.
zaista je lo{a nagrada poslije lo{eg kao {to je lijepa nagrada poslije lijepog, kao {to su rije~i Uzvi{enog:

"…bili ste zadovoljni {to ste prvi put izostali",

Zatim je to objasnio u rije~ima Uzvi{enog:

da izi|u u boj sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na Allahovu putu po vru}ini, time bi se bojali d`ehenemske vru}ine koja je `e{}a od ove vru}ine. Zatim je Uzvi{eni rekao, prijete}i licemjerima za njihove postupke: "…malo }e se oni smijati". Prenosi El-Hafiz Ebu-Ja'la od Enesa bin Malika da je rekao: "^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje ka`e: (500) 'O ljudi, pla~ite; ako ne mo`ete plakati, pravite se kao da pla~ete, zaista stanovnici Vatre pla~u tako da im njihove suze teku na njihova lica kao da su potoci; kada prestanu suze te}i - te}i }e krv, pa }e pote}i izvori, i kad bi u njih bile gurnute la|e, plovile bi.'" Prenosi ga Ibn-Mad`e.

"A klju~ala voda bit }e na glave njihove ljevana, od nje }e se istopiti ono {to je u trbusima njihovim i ko`a, a gvozdenim maljevima bit }e mla}eni; kad god poku{aju da zbog te{kog jada iz nje izi|u, bit }e u nju vra}eni; iskusite patnju u u`asnoj vatri." (22:19-22) A Uzvi{eni u ovom ~asnom ajetu ka`e: "Recite: 'D`ehenemska je vatra jo{ vru}a!' Kad bi oni samo to znali", tj. da su oni razmi{ljali i znali

iza pohoda."

"...i srca njihova i o~i njihove ne}emo zape~atiti, i da ne}e vjerovati kao {to ni prije nisu vjerovali." (6:110) i rije~i Uzvi{enog: "...zato ostanite s onima koji ionako ne idu u boj." Rekao je Ibn-Abbas: "Tj. sa ljudima koji izostaju

"I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru."/84/
Uzvi{eni je Allah naredio Svome Poslaniku, s.a.v.s., da se oslobodi licemjera i da nijednom od njih, kad umre, molitvu ne obavi, i da sahrani njegovoj ne prisustvuje da bi tra`io oprost za njega ili molio se za njega, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju, i umiru s tim. Ovo je op}i propis za onoga za ~ije se licemjerstvo zna, iako je povod objave ajeta bio Abdullah bin Ubej bin Selul, vo|a licemjera, kao {to prenosi El-Buhari od Ibn-Omera da je rekao: (501) "Kada je umro Abdullah bin Ubej, do{ao je njegov sin Abdullah bin Abdullah kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa ga pitao da mu da njegovu ko{ulju, da zamota svoga oca, pa mu je dao, zatim ga je pitao da mu molitvu obavi, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao da mu klanja d`enazu, pa je ustao Omer, uzeo Allahova Poslanika, s.a.v.s., za odje}u i rekao: 'O Allahov Poslani~e, ho}e{ da mu klanja{ d`enazu a tvoj Gospodar ti je zabranio da mu molitvu obavi{', pa je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: 'Doista mi je Allah dao da izaberem', pa je rekao:

"I ako te Allah ponovo vrati nekima od njih, pa te zamole da im dopusti{ da po|u s tobom u boj, ti im reci: 'Nikad sa mnom u boj ne}ete i}i i nikada se sa mnom protiv neprijatelja ne}ete boriti! Bili ste zadovoljni {to ste prvi put izostali, zato ostanite s onima koji ionako ne idu u boj.'" /83/
Ka`e Uzvi{eni, nare|uju}i Svome Poslaniku, s.a.v.s.: "I ako te Allah ponovo vrati...", tj. ako te Allah vrati iz ovog tvog pohoda, "...nekima od njih". Rekao je Katade: "Spomenuto nam je da ih je bilo dvanaest ljudi."371 "...pa te
371

Omer re~e: 'Zaista je on licemjer.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio mu je d`enazu, zatim je Uzvi{eni Allah objavio ajet:

“Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio ~ak i sedamdeset puta, Allah im ne}e oprostiti.' (9:80), i dodat }u vi{e od sedamdeset.'

'...i nijednom od njih, kad umre, nemoj namaz obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati."'
Ovako prenose Muslim i El-Imam Ahmed. Prenosi El-Imam Ahmed od D`abira da je rekao: (502) "Kada je umro Abdullah bin Ubej, do{ao je njegov sin Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa je rekao: 'O Allahov Poslani~e, zaista, ako ti ne do|e{, neprestano }e nam se to prigovarati', pa mu je do{ao

Vrati se na komentar ajeta broj 74 iz ove sure.

9 Et -Tevba / Pokajanje

585 Prenosi ga samo Ebu-Davud, Allah mu se smilovao.

Vjerovjesnik, s.a.v.s., i na{ao ga uba~enog u svoju jamu, pa je rekao: 'Zar ste ga ve} spustili?' Zatim je izva|en iz svoje jame, i on je pljucnuo po njemu od vrha do nogu i obukao mu svoju ko{ulju." Prenosi ga En-Nesai. Prenosi El-Buhari od D`abira bin Abdullaha da je rekao: (503) "Do{ao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., Abdullah bin Abdullah bin Ubejj, nakon {to je spu{ten u svoj kabur, pa je naredio da bude izva|en, te je stavljen na njegova koljena, i on je po{kropio svojom pljuva~kom i obukao mu svoju ko{ulju." Allah zna najbolje. Rekao je Katade: (504) "Poslao je Abdullah bin Ubejj svog sina Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., jer je bio bolestan. Kada je u{ao kod njega Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao mu je: 'Upropastila te je ljubav prema jevrejima'. Rekao je: 'O Allahov Poslani~e, doista sam do{ao kod tebe da tra`i{ oprosta za mene, a nisam do{ao da bi me izru`io', zatim ga je upitao Abdullah da mu da svoju ko{ulju, da zamota njome svoga oca, pa mu je dao, i obavio mu je molitvu i prisustvovao njegovoj sahrani, zatim je Uzvi{eni Allah objavio: Neki prethodnici spominju da je on doista pokrio svojom ko{uljom, jer kada je Abdullah bin Ubejj do{ao kod El-Abbasa, tra`io mu je ko{ulju, nije bila po njegovoj mjeri skrojena, osim odje}e Abdullaha bin Ubeja, jer je on bio {irok i visok, pa mu je to uradio Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao nagradu njemu. Allah najbolje zna. Zbog toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslije objave ovog ~asnog ajeta, nije klanjao d`enazu nikom od licemjera, niti je prisustvovao njihovoj sahrani, kao {to prenosi El-Imam Ahmed od Katade da je rekao: (505) "Allahov Poslanik, kada bi bio pozvan na d`enazu, pitao je za nju; ako bi osoba bila spomenuta po dobru, ustao bi i obavio joj d`enazu; a ako be bi bila takva, rekao bi njenoj porodici: 'Radite {ta ho}ete s njom', i ne bi joj klanjao d`enazu." Po{to je Uzvi{eni Allah zabranio klanjati d`enaza namaz licemjerima i prisustvovati njihovim sahranama radi tra`enja oprosta za njih, ovaj postupak je bio od najve}ih dobrih djela vjernika, pa je to i propisano. U ~injenju ovog postupka obimna je nagrada, kao {to se pouzdano navodi u vjerodostojnim i drugim zbirkama hadisa od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (506) "Ko prisustvuje d`enazi, pa klanja d`enazu-namaz, ima nagradu kirata, a ko joj prisustvuje, pa sa~eka dok se ne ukopa, ima nagradu dva kirata." Zatim je upitan, a kakva su to dva kirata? Odgovorio je: "Manji od njih je kao brdo Uhud." A {to se ti~e prisustvovanja kod kabura, kada vjernik umre, prenosi Ebu-Davud od Osmana bin Afana, r.a., da je rekao: (507) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi zavr{io s ukopavanjem mejita, ustao bi i rekao: 'Tra`ite oprosta za va{eg brata i tra`ite mu u~vr{}enje, zaista se on sada ispituje.'"

"Neka te ne ushi}uju bogatstva njihova i djeca njihova! Allah `eli da ih njima na ovome svijetu namu~i i da skon~aju kao nevjernici." /85/
Prethodio je komentar istog ovog ajeta, neka je Allahu zahvala i dobro~instvo.372

"I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obaviti."

"A kada je objavljena sura da u Allaha vjerujete i da se zajedno sa Poslanikom Njegovim borite, najimu}niji od njih su zatra`ili odobrenje od tebe i rekli: 'Ostavi nas da budemo sa onima koji ne idu u boj.'" /86/ "Zadovoljavaju se da budu sa onima koji ne idu u boj, srca njihova su zape~a}ena, pa oni ne shva}aju." /87/
Ka`e Uzvi{eni kore}i i prigovaraju}i onima koji su izostajali iza d`ihada pla{e}i se, a bili su sposobni i udobno su `ivjeli, i tra`ili su dopu{tenje od Poslanika da izostanu, i govorili su: "Ostavi nas da budemo sa onima koji ne idu u boj." Bili su zadovoljni za svoje `ivote sramotnim ostajanjem sa `enama, a one su same ostajale iza vojske. Ovako je bio slu~aj sa njima: kada bi ih pozvali u d`ihad, bili bi pla{ljivi, a kada su bili sigurni, najvi{e bi govorili od ljudi i krivili se u govoru, kao {to je Uzvi{eni rekao za njih:

njihovim jezicima o{tar govor, ~vrst u sigurnosti, a u ratu najpla{ljiviji. U drugom ajetu Uzvi{eni je rekao:

"A kada zavlada strah, vidi{ ih kako gledaju u tebe kolutaju}i svojim o~ima kao pred smrt, onesvije{}eni ~im strah mine, oni vas psuju svojim o{trim jezicima", (33:19), tj. navodili bi

"A oni koji vjeruju govore: 'Za{to se ne objavi jedna sura?' A kad bi objavljena jasna sura i u njoj spomenuta borba, ti si mogao vidjeti one u ~ijim srcima je bolest kako te gledaju pogledom pred smrt onesvije{}enog! A kad je
372

Prethodno je objašnjen ovaj časni ajet. Pogledaj ajet broj 55 iz ove sure.

9 Et – Tevba / Pokajanje

586

i izlaska sa Poslanikom na Allahovom putu, "...pa oni ne shva}aju", tj. ne razumiju {ta je za njihovo dobro, da bi to ~inili, niti {ta je {tetno za njih, da bi ga se klonili.

borba ve} propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni." (47:20,21) Rije~i Uzvi{enog: "...srca su njihova zape~a}ena", tj. zbog njihovog pla{enja od d`ihada

"...i tako su izostali oni koji su Allahu i Njegovu Poslaniku lagali", tj. i drugi beduini nisu

"...a te{ka patnja pogodit }e one me|u njima koji nisu vjerovali."

do{li uop}e da tra`e ispriku. Zatim im je obe}ao nesnosnu patnju, pa ka`e Uzvi{eni:

"Ali Poslanik i oni koji s njim vjeruju bore se zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje. Njima }e svako dobro pripasti i oni }e ono {to `ele ostvariti." /88/ "Allah im je pripremio d`enetske ba{~e, kroz koje }e rijeke te}i, u kojima }e vje~no boraviti. To je veliki uspjeh." /89/
Po{to je Uzvi{eni spomenuo grijeh licemjera i objasnio Svoju pohvalu vjernicima i {ta ih ~eka na onom svijetu, rekao je:

"Ali Poslanik i oni koji s njim vjeruju bore se zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje…", do kraja

drugog ajeta. Ovdje se nalazi obja{njenje njihovog stanja i njihovog boravka. U rije~ima Uzvi{enog: "Njima }e svako dobro pripasti", tj. na budu}em svijetu, u Firdevsu i visokim dered`ama.

"Ne}e se ogrije{iti nemo}ni i bolesni, i oni koji ne mogu na}i sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se i{ta prigovara onima koji ~ine dobra djela - a Allah pra{ta i samilostan je." /91/ "Ni onima kojima si rekao, kad su ti do{li da im da{ `ivotinje za jahanje: 'Ne mogu na}i za vas `ivotinje za jahanje', pa su se vratili suznih o~iju, tu`ni {to ih ne mogu kupiti." /92/ "A ima razloga da se prigovara onima koji od tebe tra`e dozvolu da izostanu, a imu}ni su. Zadovoljavaju se da ostanu sa onima koji ne idu u boj, Allah je njihova srca zape~atio, pa oni ne znaju." /93/
Zatim je Uzvi{eni objasnio isprike koje su opravdane, zbog kojih se mo`e izostati od borbe, pa je spomenuo ono {to je prisutno pri osobi, kao {to je slabost u tjelesnoj konstrukciji, zbog koje nije mogu}e biti ~vrst u d`ihadu, a u to spada i hromost i sljepo}a. Zato su oni prvi spomenuti. U opravdane isprike spada i ono {to je privremenog karaktera, kao bolest koja mu se pojavila na njegovom tijelu, pa ga spre~ava od izlaska na Allahov put. Ili siroma{tvo, pa ne mo`e da se pripremi za rat. Ovima nema prigovora kada izostanu i ako su iskreni u tome, ne pla{e ljude, ne obeshrabruju i ne podsti~u na izostajanje. Oni tada ~ine dobro u ovom njihovom stanju. Zbog ovog je Uzvi{eni rekao:

"Dolazili su i neki beduini koji su se izvinjavali i tra`ili dopu{tenje da ne idu, i tako su izostali oni koji su Allahu i Njegovu Poslaniku lagali, a te{ka patnja pogodit }e one me|u njima koji nisu vjerovali." /90/
Zatim je objasnio stanje onih koji su imali opravdanja u izostajanju od d`ihada. Oni su dolazili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., izvinjavaju}i mu se i obja{njavaju}i da su oni slabi i nemo}ni da bi i{li u boj, a bili su iz plemena oko Medine. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je on ~itao: bez te{dida, i ka`e da su to oni koji su imali opravdanja; ovako se prenosi i od Mud`ahida. Ovo je mi{ljenje najo~iglednije u zna~enju ajeta jer Uzvi{eni je rekao poslije ovog:

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Zejda ibn Sabita da je rekao: (508) "Pisao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., suru "Berae". Stavio sam pero za uho kada nam je naredio borbu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je gledao {ta mu se objavljuje, zatim do|e slijepac pa re~e: "[ta je

"Nema razloga da se i{ta prigovara onima koji ~ine dobra djela, a Allah pra{ta i samilostan je."

9 Et -Tevba / Pokajanje

587

sa mnom, o Allahov Poslani~e, ja sam slijepac?" Pa je objavljeno: , "Ne}e se ogrije{iti nemo}ni i Prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa o ovom ajetu: A to je: (509) "Zaista je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio ljudima da idu u boj sa njim, pa je do{la grupa njegovih drugova, me|u kojim je bio Abdullah bin Mugafel bin Mukrin el-Muzeni, pa su rekli: 'O Allahov Poslani~e, na|i nam `ivotinje za jahanje.' 'Tako mi Allaha, ne mogu na}i za vas `ivotinje za jahanje', rekao im je, a oni su oti{li pla~u}i. Te{ko im je palo da izostane od d`ihada i da ne mogu na}i sredstva niti jahalicu. Kada je Allah vidio njihovu privr`enost Njegovoj naklonosti i naklonosti Njegovom Poslaniku, objavio je u Svojoj Knjizi opravdanje za njih, pa je rekao: El-Buhari i Muslim navode hadis od Enesa, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (510) "Zaista u Medini ima ljudi koji su uvijek s vama, bilo kuda krenuli i bilo koju dolinu pre{li." Upitali su: "Oni su u Medini?" Rekao je: "Da, sprije~ila ih je smetnja." Zatim je Uzvi{eni prigovorio onima koji su tra`ili dopu{tenje od Poslanika, s.a.v.s, da izostanu, a bili su imu}ni, i izgrdio ih zbog njihovog zadovoljstva da ostanu sa `enama u domovima.

bolesni..."

njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerni~kim." /96/
Uzvi{eni je obavijestio o licemjerima da }e, kada se vrate u Medinu, pravdati vam se.

ljudima na ovome svijetu.

"Reci: 'Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo'", tj. ne}emo vam povjerovati,"...zato {to nas je Allah o vama obavijestio", tj. Allah nam je saop}io va{a stanja. "Allah i Njegov Poslanik }e vidjeti", tj. va{a djela }e se pokazati

"Zatim vi }ete biti ponovo vra}eni Onome Kojem je poznat i nevidljivi i vidljivi svijet, pa }e vas On o onome {to ste radili obavjestiti", tj.

'Ne}e se ogrije{iti nemo}ni i bolesni, i oni koji ne mogu da na|u sredstva za borbu...'"

obavijestit }e vas za va{a dobra i lo{a djela i nagraditi vas za njih. Zatim je obavijestio da }e vam se oni zaklinjati, pravdaju}i se samo da se pro|ete njihovog gr|enja, pa ih se okanite poni`avaju}i ih, jer oni su pogan ukazuju}i time na poganost njihove unutra{njosti i uvjerenja. Njihovo prebivali{te na onom svijetu bit }e D`ehennem, kao nagrada koju su zaradili za grijehe i gre{ke. Uzvi{eni je obavijestio ako budu zadovoljni njima zato {to su im se zaklinjali,

"Allah je njihova srca zape~atio, pa oni ne znaju."

Njegovom Poslaniku, a rije~ el-fisk zna~i "izlazak". U arapskom jeziku se ka`e za datulu kada izi|e iz ~a{ke.

"Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerni~kim", tj. koji su izi{li iz pokornosti Allahu i

"Kad se me|u njih vratite, oni }e vam se pravdati. Reci: 'Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo, zato {to nas je Allah o vama obavijestio. Allah i Njegov Poslanik }e vidjeti kako }ete postupati, zatim vi }ete biti ponovo vra}eni Onome Kojem je poznat i nevidljivi I vidljivi svijet, pa }e vas On o onome {to ste radili obavijestiti.'" /94/ "Kad se me|u njih vratite, zaklinjat }e vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivali{te njihovo bit }e D`ehennem, kao kazna za ono {to su radili." /95/ "Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni

"Beduini su najve}i nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je {to ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah sve zna i Mudar je." /97/ "Ima beduina koji ono {to daju smatraju nametom i jedva ~ekaju da vas nesre}e stignu - neka njih pogodi nesre}a, a Allah sve ~uje i sve zna." /98/ "A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e. To im je, zaista, dobro djelo, Allah }e ih, sigurno, milo{}u Svojom obasuti, jer Allah pra{ta i samilostan je." /99/

9 Et – Tevba / Pokajanje

588

Obavijestio je Uzvi{eni da ima beduina nevjernika, licemjera i vjernika, i da je njihovo nevjerovanje i licemjerstvo ve}e, gore i jasnije od drugih, tj. ta~nije re~eno, ne znaju Allahove propise kao {to prenosi ElE'ame{ od Ibrahima da je rekao: "Sjedio je neki beduin kod Zejda bin Sehvana, a on je razgovarao sa svojim drugovima, a ruka mu je bila ozlije|ena na dan (bitke) Nuhavenda, pa je rekao beduin: 'Tako mi Allaha, ne znam da li se sije~e desna ili lijeva ruka?' Zatim je rekao Zejd bin Sevhan: 'Allah je istinu rekao'": Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (511) "Stanovnici pustinje su surovi." Prenosi ga Ahmed, Ebu-Davud, Et-Tirmizi i EnNesai predanjem od Sufjana Es-Sevrija, a Et-Tirmizi ga smatra dobrim (hasen). Po{to je bila prisutna krutost i surovost me|u stanovnicima pustinje, Allah nije poslao od njih poslanika, nego je slanje bilo od stanovnika gradova koji su ljubaznijeg pona{anja od beduina. Zato je kod beduina uro|ena osobina surovosti, kao {to je Uzvi{eni rekao:

"…i razumljivo je {to ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje."

"Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhad`irima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i. A i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio d`enetske ba{~e, kroz koje }e rijeke te}i, i oni }e vje~no i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh." /100/
Uzvi{eni saop}ava o Svome zadovoljstvu prema prvim muslimanima, muhad`irima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i, i njihovo zadovoljstvo njime {to im je pripremio d`enetske ba{~e i ugodan boravak. Prenosi Muhammed bin Ka'b el-Kurezi: (513) "Pro{ao je Omer bin el-Hatab pored ~ovjeka koji je u~io ovaj ajet: "Allah je zadovoljan prvim Omer ga je uzeo za ruku i rekao: 'Ko te je nau~io ovom ajetu?' Rekao je: 'Ubej bin Ka'b.' Omer mu re~e: 'Ne odvajaj se od mene sve dok ne odem s tobom do njega.' Pa kada su do{li, Omer re~e: 'Ti si ovoga nau~io da ~ita ovaj ajet ovako?' Rekao je: 'Da.' Rekao je: '^uo si ga od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?' Rekao je: 'Da.' Rekao je: 'Mislio sam da smo dosegli visok polo`aj koji ne}e dosegnuti niko poslije nas.' Zatim je rekao Ubej: 'Potvrda ovog ajeta na po~etku je sure ElD`umu'a:

muslimanima, muhad`irima i ensarijama…"

Prenosi Muslim od Ai{e da je rekla: (512) "Do{la je grupa beduina kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa su pitali prisutne: 'Da li ljubite va{u malu djecu?' Odgovorili su: 'Da', a onda su oni rekli: 'Tako nam Allaha, mi ne ljubimo', zatim je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: 'Ne mogu vam pomo}i ako vas Allah bude li{io milosti.'" U rije~ima uzvi{enog: "A Allah sve zna i Mudar je", tj. zna ko zaslu`uje da ga pou~i vjerovanju i znanju, Mudar u onom {to je raspodijelio me|u Svojim robovima od znanja i neznanja, i vjerovanja i nevjerovanja i licemjerstva. "...koji ono {to daju smatraju", tj. na Allahovom putu, "...nametom", tj. kaznom i gubitkom. tj. da vas prate nesre}e; preokrenuta na njih.

"A Mi smo prije tebe samo ljude slali, gra|ane kojima smo objave objavljivali." (12:109)

"…i jedva ~ekaju da vas nesre}e stignu...",

"...neka njih pogodi nesre}a.", tj. neka ona bude
Svojih robova i zna {ta oni zaslu`uju. U rije~ima Uzvi{enog:

"...a Allah sve ~uje i sve zna", tj. ~uje molbe

je zadovoljan prvim muslimanima…"

Prenosi ga Ibn-D`erir, a te{ko onome koji ih bude mrzio ili omalova`avao - sve ili neke od njih, a naro~ito najbolje ashabe poslije Poslanika, a najbolji od njih i najdostojniji Es-Siddik, i najve}i halifa, EbuBekr bin Ebi-Kuhafe, r.a., svi koji ih mrze ili omalova`avaju, njihovi mozgovi su preokrenuti i njihova srca su bolesna, pa gdje su ovi u pore|enju sa ashabima koje je ~asni Kur'an opisao u ajetu: "Allah Omalova`avaju one sa kojima je Allah zadovoljan, a i oni zadovoljni Njime, a {to se ti~e Ehlu-sunneta, oni su zadovoljni onima sa kojim je Allah zadovoljan, a omalova`avaju koga omalova`ava Allah i Njegov Poslanik, i vole onog ko voli Allaha i Njegova Poslanika, a neprijatelji su onome ko je neprijatelj Allahu i Njegovom Poslaniku. Oni slijede sunnet, a ne izmi{ljaju novotarije, oni su na Allahovoj strani, koja }e sigurno uspjeti i Njegovi pravi vjernici.

"...i drugima koji im se nisu priklju~ili - On je Silni i Mudri." (62:3), i u suri El-Ha{r: "...oni koji poslije njih dolaze", (59:10) i u suri El-Enfal: "...a oni koji kasnije vjernici postanu, pa se isele i u borbi zajedno s vama u~estvuju." (8:75)

"A ima Beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e." Ovo je pohvalna grupa beduina koji se
pribli`avaju Allahu onim {to daju i `ele da se Poslanik moli za njih. "…to im je, zaista, dobro djelo", tj. to }e posti}i.

"...Allah }e ih sigurno milo{}u Svojom obasuti, jer Allah pra{ta i samilostan je."

9 Et -Tevba / Pokajanje

589 Prenosi Es-Suddi od Ebi-Malika, a on od IbnAbbasa da je rekao: (515) "Ustao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dr`e}i govor petkom pa je rekao: 'Izlazi, o taj i taj, zaista si ti licemjer, izlazi, o taj i taj, zaista si ti licemjer', pa je istjerao iz mesd`ida ljude koje je osramotio. Rekao je Ibn-Abbas: "Ovo im je prva kazna kada ih je istjerao iz mesd`ida, a druga je kaburski azab." Ovako prenosi i Es-Sevri od Es- Suddija, a on od Ebu-Malika sli~no ovome. tj. patnju na onome svijetu, a ona je vje~ni boravak u vatri, da nas Uzvi{eni Allah sa~uva.

"Me|u beduinima, oko vas ima licemjera, a ima ih i me|u stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu spretni - ti ih ne poznaje{, ali ih Mi poznajemo. Njih }emo na dvostruke muke staviti, a zatim }e biti u veliku patnju vra}eni." /101/
Uzvi{eni obavje{tava Njegova Poslanika, s.a.v.s., da oko Medine i me|u samim stanovnicima Medine ima licemjera: "...koji su u licemjerstvu spretni", tj. ustrajni su u njemu, "...ti ih ne poznaje{, ali ih mi poznajemo". Iz ovoga se jasno vidi da Poslanik, s.a.v.s., ne poznaje sve oko sebe od licemjera, poznaje neke od njih, a druge ne poznaje; poznavao je dio njih po obilje`jima, kao {to ka`e Uzvi{eni:

"...a zatim }e biti u veliku patnju vra}eni",

"A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su djela dobra s drugim, koja su hr|ava, izmije{ali, njima }e, mo`e biti, Allah oprostiti jer Allah pra{ta i Samilostan je." /102/
Po{to je Uzvi{eni objasnio stanje licemjera koji izostaju iza d`ihada zbog nijekanja i sumnje, objasnio je stanje grje{nika koji izostaju iz d`ihada uslijed lijenosti, uz vjerovanje u Istinu, pa ka`e Uzvi{eni:

Poznavao je neke sa kojima se sastajao od stanovnika Medine kao licemjere i ako su ga vi|ali ujutro i uve~er. Prethodno je spomenuto prilikom tuma~enja rije~i Uzvi{enog: "...i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli" (9:74), da je Poslanik, s.a.v.s., pokazao Huzejfi o~evidno ~etrnaest ili petnaest licemjera. Ovo je svo|enje na poznavanje petnaest licemjera, i ne zna~i da je on poznavao njihova imena i izgled svakog od njih, a Allah najbolje zna. Prenosi Ibn-Asakir u biografiji Ebu-Umera elBejrutija od Ebu ed-Derda: "Da je do{ao ~ovjek koji se zvao Harmele kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je rekao: 'Vjerovanje je ovdje', i pokazao rukom u svoj jezik, 'a licemjerstvo je ovdje', i pokazao rukom u svoje srce, a spominjao je Allaha sasvim malo. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Bo`e moj, podaj mu jezik koji spominje Allaha i srce koje zahvaljuje, i opskrbi ga ljubavlju prema meni i prema onima koji mene vole i okreni ga ka dobru.' Pa je rekao: 'O Allahov Poslani~e, imao sam drugove licemjere i bio sam im vo|a, ho}e{ li da ti ih dovedem?' On re~e: 'Ko nam do|e, tra`it }emo oprost za njega, a ko ustraje u licemjerstvu, pa Allah ima najvi{e prava nad njima. Ne sklanjaj nikome pokriva~, ne otkrivaj ni~iju tajnu.'" Ovako prenosi Ebu Ahmed el-Hakim. Rekao je Mud`ahid o rije~ima Uzvi{enog: "...njih }emo na dvostruke muke staviti", zna~i ubijanje i zarobljavanje, u drugom predanju, glad i patnja u kaburu.

"A da ho}emo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali, i ti bi ih, sigurno, o biljezima njihovim poznao. Ali ti }e{ ih poznati po na~inu govora njihova." (47:30)

"A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali...", tj. priznali su grijehe koji su izme|u njih i

Allaha, a oni imaju i drugih, dobrih dijela. Izmije{ali su ih sa hr|avima, i oni su pod Allahovim pomilovanjem i Njegovim oprostom. Ovaj ajet je op}enit za svakog grje{nika prijestupnika, ~ija su dobra djela pomije{ana i uprljana sa hr|avim. "…a ima i drugih." Rekao je Ibn-Abbas da je ovaj ajet objavljen povodom EbuLubabe i grupe njegovih drugova koji su izostali iza Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk. Kada se Poslanik, s.a.v.s., vratio, svezali su se za stupove mesd`ida i zakleli se da ih ne}e osloboditi niko osim Allahov Poslanik, s.a.v.s. Po{to je objavljen ovaj ajet, Allahov Poslanik, s.a.v.s., oslobodio ih je i oprostio im. Prenosi El-Buhari od Semure bin D`unduba da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (516) "Do{la su mi ove no}i dva ~ovjeka, pa su me nosili i donijeli u grad koji je sagra|en od zlata i srebra, zatim su nas sreli ljudi ~ija je polovina izgleda ne{to najljep{e {to si vidio, a druga polovina ne{to najru`nije {to si vidio. Zatim su im njih dvojica rekli: 'Idite i u|ite u tu rijeku', pa su oti{li. Kada su se vratili, nestalo je tog nedostatka sa njih pa su postali najljep{eg izgleda. Njih dvojica su mi rekli da je ovo kao D`ennet i da je ovo tvoje boravi{te; a {to se ti~e ljudi koji koji su jednim dijelom lijepi, a drugim ru`ni, to su oni koji su izmije{ali dobra djela sa lo{im, pa im je Allah pre{ao preko njih." Ovako sa`eto prenosi El-Buhari u komentaru ovog ajeta.

9 Et – Tevba / Pokajanje

590

prihva}a milostinje, i da je samo Allah Onaj Koji pra{ta i da je On milostiv."

"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime o~isti{ i blagoslovljenim ih u~ini{, i pomoli se za njih, molitva tvoja }e ih, zaista, smiriti - a Allah sve ~uje i sve zna." /103/ "Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihva}a milostinje, i da je samo Allah Onaj Koji pra{ta i da je On Milostiv?" /104/
Uzvi{eni je naredio Svom Poslaniku, s.a.v.s., da uzme od njihovih dobara zekat, da ih time o~isti i blagoslovljenim u~ini. Ovo je op}enito za svakog koji izmije{a dobra djela sa drugima koja su hr|ava, makar ajet bio objavljen povodom onih koji su izostali od d`ihada iz lijenosti, a vjernici su i priznali svoje grijehe. Oni koji poslije njih budu kao i oni, bit }e tretirani isto. U rije~ima Uzvi{enog: "...i pomoli se za njih", tj. moli za njih i tra`i oprosta za njih, kao {to prenosi Muslim u svom Sahihu od Abdullaha bin Ebi-Evfa da je rekao: (517) "Kada bi ljudi davali zekat, Vjerovjesnik, s.a.v.s., pomolio bi se za njih, pa mu je do{ao moj otac sa zekatom a on je rekao: 'Bo`e moj, podari Svoj blagoslov porodici Ebi-Evfa'a.'" Za rije~i Uzvi{enog: "...molitva tvoja }e ih zaista smiriti", rekao je Ibn-Abbas: "Molitva je tvoja milost njima." U rije~ima Uzvi{enog: "A Allah sve ~uje i sve zna", tj. ~uje tvoje molbe i zna ko ih od tebe zaslu`uje. Prenosi El-Imam Ahmed od Ibn - Huzejfe da Vjerovjesnikova, s.a.v.s., molitva sti`e do ~ovjeka, njegovog djeteta i njegovog unuka. U rije~ima Uzvi{enog:

"I reci: 'Trudite se! Allah }e trud va{ vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi }ete biti vra}eni Onome Koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa }e vas o onome {to ste radili obavjestiti.'" /105/
Rekao je Mud`ahid: "Ovo je prijetnja od Uzvi{enog Allaha za prekr{ioce Njegovih naredbi, da se njihova djela izla`u pred Uzvi{enim Allahom, Poslanikom, s.a.v.s., i vjernicima. Ovaj doga|aj, u koji nema sumnje, bit }e na Sudnjem danu, kao {to je Uzvi{eni rekao:

"Tada }ete ispitivani biti, i nijedna tajna va{a ne}e skrivena ostati" (69:18), a rije~i Uzvi{enog: "...i kada izi|e na vidjelo ono {to je u srcima" (100:10), zna~e da to Allah ponekad poka`e ljudima

i na ovom svijetu. Prenosi El-Imam Ahmed od Enesa, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (519) "Nemojte se ~uditi nikome dok ne vidite kako }e zavr{iti. Zaista: ~ovjek radi du`e vrijeme svog `ivota, ili jedan period svog `ivota dobro djelo; da umre na njemu - u{ao bi u D`ennet; zatim pre|e na lo{e djelo. I zaista ~ovjek radi du`e vrijeme svoga `ivota ili jedan period svog `ivota lo{a djela; da umre na tome - u{ao bi u Vatru; zatim prije|e na dobro djelo. Kada Allah `eli Svome robu dobro, On ga iskoristi prije njegove smrti. Upitali su: 'O Allahov Poslani~e, kako ga iskoristi?' Odgovorio je: 'Allah ga uputi da radi dobro djelo, zatim ga na tome usmrti.'" Jedino ga Ahmed prenosi u ovom obliku.

"…zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihva}a milostinje..." Ovo je podsticanje na

pokajanje i milostinju, jer svako od ovo dvoje umanjuje i bri{e grijehe. Uzvi{eni isti~e da opra{ta svakom onom ko Mu se pokaje, a onome ko daje milostinju od halal zarade, zaista Uzvi{eni Allah prima Svojom desnom rukom, pa je uve}ava njenom vlasniku tako da datula postane kao Uhud. Kao {to prenosi Es-Sevri i Veki' od Ebu-Hurejrea, koji ka`e: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (518) 'Zaista Allah prima milostinju i uzima je Svojom desnom rukom, pa je uve}ava za nekog od vas kao {to neko od vas uzgaja svoje `drijebe, tako da komadi} bude kao brdo Uhud.'" Potvrda tome nalazi se u Knjizi Uzvi{enog Allaha:

"Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li }e ih Allah kazniti ili }e im oprostiti. A Allah sve zna i Mudar je." /106/
Rekli su Ibn-Abbas, Mud`ahid, Ikrime, Ed-Dahhak i drugi: "Ima ih trojica koji su izostali", tj. od pokajanja, a to su: Mirare bin er-Rebi', Ka'b bin Malik i Hilal bin Umejje; odustali su od pohoda na Tebuk iz lijenosti i naklonosti prema udobnosti, lijepim plodovima i hladovini, a ne zbog sumnje i licemjerstva. Bila je i grupa njih koja se svezala za stupove d`amije, kao {to su uradili Ebu-Lubabe i njegovi drugovi, a i grupa koja nije radila, tako su ova trojica spomenuta pa je objavljeno pokajanje onih prije ovih. Ovima je odlo`eno pokajanje dok nije objavljeno:

"Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On

"Allah je oprostio Vjerovjesniku, muhad`irima i ensarijama..." (9:117) i:

9 Et -Tevba / Pokajanje

591 o odlu~nosti onih koji su ga gradili da ostanu u nevjerovanju i razdvajanju muslimana. Zatim je Allahov Poslanik poslao ljude da sru{e taj mesd`id prije njegovog dolaska u Medinu, pa je Uzvi{eni Allah objavio: "Ti u njoj nemoj nikad

obja{njenje toga u hadisu Ka'b bin Malika. U rije~ima Uzvi{enog: "...da li }e ih Allah kazniti ili }e im oprostiti", zna~e da su pod Allahovim pomilovanjem. Ako ho}e da uradi sa njima ovo, i ako ho}e da uradi s njima to, ali Njegova Milost nadvladava Njegovu srd`bu. "...a Allah sve zna i Mudar je", tj. zna ko zaslu`uje kaznu ili pomilovanje, a Mudar je u Svojim djelima i Svojim rije~ima. Nema drugog boga osim Njega niti gospodara osim Njega.

"...a i trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna" (9:118), kao {to }e

molitvu obaviti..." - do rije~i - "...koji sami sebi nepravdu ~ine". U rije~ima Uzvi{enog: "...sigurno }e se zaklinjati", tj. oni koji su ga gradili: "...mi smo samo najbolje `eljeli", tj. samo dobro, a Uzvi{eni Allah ka`e: "A Allah je svjedok da su oni pravi la`ljivci", tj. u onome {to su smjerali i namjeravali.

"A oni koji su d`amiju sagradili da bi {tetu nanijeli, i nevjerovanje osna`ili, i razdor me|u vjernike unijeli, pripremaju}i je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika jo{ prije borio, sigurno }e se zaklinjati: 'Mi smo samo najbolje `eljeli, a Allah je svjedok da su oni pravi la`ljivci.'" /107/ "Ti u njoj nemoj nikada nikada molitvu obaviti! D`amija ~iji su temelji, ve} od prvo dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista vi{e zaslu`uje da u njoj obavlja{ molitvu. U njoj su ljudi koji se vole ~esto prati, a Allah voli one koji se mnogo ~iste." /108/
Povod objave ovih ~asnih ajeta bio je ~ovjek iz Medine po imenu Ebu-Amir er-Rahi koji je prije dolaska Allahova Poslanika, s.a.v.s., tj. u paganskom dobu, pre{ao na kr{}anstvo; nakon {to je do{ao Allahov Poslanik, s.a.v.s., u Medinu i porasli ugled i snaga islama i muslimana na Bedru, pozvao ga je u islam pa je odbio; bio je nepokoran i pobjegao u Meku, a zatim kod Herakla, od kojeg je tra`io pomo} za rat protiv muslimana, a on mu je obe}ao i tje{io ga, te je on ostao da boravi kod njega. Zatim je pisao grupi svog naroda da }e do}i sa vojskom da se suprostavi Muhammedu i njegovoj poslanici. Naredio im je da mu pripreme utvr|enje i skloni{te, pa su po~eli sa gradnjom mesd`ida pokraj mesd`ida Kuba. Nakon njegovog zavr{etka pitali su Allahova Poslanika, s.a.v.s., da klanja u njemu, pa je rekao: "Mi idemo na put; ali kad se vratimo, klanjat }emo, ako Allah bude htio." U njegovom povratku sa Tebuka na udaljenosti jedan dio dana od Medine do{ao mu je D`ibril sa vijestima o mesd`idu Ed-Dirar, i

Sagradili su ga da bi {tetu nanijeli mesd`idu Kuba, i nevjerovanje u Allaha osna`ili, i razdor me|u vjernike unijeli, pripremaju}i ga za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika jo{ prije borio: A on je Ebu-Amir, grje{nik, koji se zvao Er-Rahib, Allah ga prokleo. U rije~ima Uzvi{enog: "Ti u njoj nemoj nikad namaz obaviti", zabrana su Poslaniku, s.a.v.s., a tako i njegovom ummetu, da obavi namaz u njoj, tj. da nikada ne klanja. Zatim ga podsti~e na obavljanje namaza u mesd`idu Kuba, ~iji su temelji izgra|eni od prvog dana na bogobojaznosti (takva), a ona je pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., radi jedinstva rije~i muslimana, i kao utvrda za islam i Njegove sljedbenike; zato je Uzvi{eni rekao:

O ovome je rije~ povodom mesd`ida Kuba, zato se navodi sahih hadis da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (520) "Namaz u mesd`idu Kuba jeste kao umra." U drugom sahih hadisu navodi se: (521) "Allahov je Poslanik, s.a.v.s., posje}ivao mesd`id Kuba ja{u}i i pje{ke." Prenosi Et-Taberani od Ibn-Abbasa da je rekao: (522) Po{to je objavljen ovaj ajet:

"D`amija ~iji su temelji, ve} od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha, zaista vi{e zaslu`uje da u njoj obavlja{ molitvu."

Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je po Uvejma bin Saide, pa mu je rekao: "Kakvo je to pranje kojim vas je Allah pohvalio?" On je odgovorio: "O Allahov Poslani~e, nijedan ~ovjek me|u nama, niti `ena, ne izi|e radi prirodne potrebe a da ne opere svoj spolni organ" - ili je rekao: "svoj ~mar", pa je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.: "To je to." Navodi se u sahih hadisu: (523) "D`amija Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koja ju usred Medine, jeste d`amija koja je podignuta na strahu od Allaha." Ovo je vjerodostojno, i nema proturje~ja izme|u ajeta i izme|u ovoga, jer ako je mesd`id Kuba od prvog dana podignut u strahu od Allaha - pa d`amija Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prioritetna je i dostojnija da bude takva. Tako El-Imam Ahmed prenosi od Ubeja bin Ka'ba da je rekao: (525) "Raspravljala su dva ~ovjeka me|usobno o d`amiji ~iji su temelji od prvog dana podignuti u strahu od Allaha, pa je rekao jedan od

"...u njoj su ljudi koji se vole ~esto prati",

9 Et – Tevba / Pokajanje

592 u~ine ru`an postupak, koji im je izazvao sumnju i licemjerstvo u srcima, kao {to su obo`avaoci teleta bili puni ljubavi prema njemu. "…Sve dok im srca ne popucaju", tj. njihovom smr}u. To su rekli Ibn-Abbas, Mud`ahid, Katade i drugi u~enjaci prvih generacija. "...a Allah sve zna", tj. za djela Svojih stvorenja, "...i Mudar je", u njihovom nagra|ivanju, dobrim ili lo{im.

njih: 'To je d`amija Kuba', a drugi je rekao: 'To je d`amija Allahovog Poslanika, s.a.v.s.' Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'To je moja d`amija.'" Tako|er, bilje`i ga Et-Tirmizi i ocijenio ga je vjerodostojnim, a prenose ga En-Nesai i Muslim. Grupa iz prvih i kasnijih generacija rekla je da je to d`amija Vjerovjesnika, s.a.v.s., a to se prenosi od Omera bin el-Hattaba i njegovog sina Abdullaha, Zejda bin Sabita i Seida bin el-Musejjeba, a to mi{ljenje odabire i Ibn-D`erir. U rije~ima Uzvi{enog:

"D`amija ~iji su temelji, ve} od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha, zaista, vi{e zaslu`uje da u njoj obavlja{ namaz. U njoj su ljudi koji se vole ~esto prati, a Allah voli one koji se mnogo ~iste", dokaz je za obavljanje
namaza u starim d`amijama ~iji su temelji od prvih dana podignuti na pokornosti samo Jedinom Allahu, Koji nema druga i za obavljanje namaza sa grupom dobrih ljudi i ~estitih robova koji ~uvaju propisno uzimanje abdesta i suzdr`avaju se od prljav{tina.

"Allah je od vjernika kupio `ivote njihove i imetke njihove u zamjenu za D`ennet koji }e im dati. Oni }e se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On je to, zbilja, obe}ao u Tevratu i Ind`ilu i Kur'anu. A ko od Allaha dosljednije ispunjava obe}anje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh."/111/
Uzvi{eni isti~e da On nadokna|uje Svojim robovima, vjernicima, za njihove `ivote i njihove imetke, ako su ih ulo`ili na Njegovom putu D`ennetom. Ovo je iz Njegove dobrote, velikodu{nosti, dobro~instva. Zaista On prihvata da da naknadu iz onog {to posjeduje i {to daruje Svojim robovima, zato su rekli Hasan el-Basri i Katade: "Tako mi Allaha, sklopio je ugovor o kupoprodaji sa njima, pa im je skuplje platio." [emr bin Atijje rekao je: "Nema nijednog muslimana a da ne duguje prema Uzvi{enom Allahu prisegu na vjernost, izvr{i je ili umre u njoj", zatim je prou~io ovaj ajet. Zato se ka`e: Ko se uputio na Allahov put, sklopio je ugovor sa Allahom, tj. prihvatio je ovaj ugovor i izvr{io ga. Prenose Muhammed bin Ka'b el-Kurezi i drugi od Abdullaha bin Revvahe, r.a., da je rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., tj. u no}i davanja prisege na vjernost kod Akabe: (526) "Uvjetuj od nas prema tvome Gospodaru i prema tebi {ta ho}e{!" Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Uvjetujem, prema svome Gospodaru: da Ga obo`avate i da Mu nikoga ravnim ne smatrate, a prema sebi: da me branite od ~ega branite svoje `ivote i svoje imetke." Zatim su pitali: "A {ta nama pripada ako budemo tako radili?" Rekao je: "D`ennet." A oni su rekli: "Trgovina je donijela dobit. Ne}emo raskidati ugovor niti }emo tra`iti da se on opozove", pa je objavljeno:

"Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio u strahu od Allaha i u Njegovom zadovoljstvu, ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru d`ehenemsku sru{i? A Allah ne}e ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ~ini." /109/ Zgrada koju su oni sagradili, stalno }e unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju - a Allah sve zna i Mudar je."/110/
Uzvi{eni ka`e da nisu isti onaj koji je podigao temelj svoje zgrade u strahu od Allaha i zadovoljstvu i onaj koji je sagradio d`amiju da bi nanio {tetu, osna`io nevjerovanje i unio razdor me|u muslimane, pripremaju}i je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika jo{ prije borio; ovi, zaista, grade svoje zgrade na ivici jame koja }e se sru{iti zajedno sa njima.

pokvarenjaka. D`abir bin Abdullah rekao je: "Vidio sam d`amiju koja je sagra|ena da bi se {teta nanijela. Iz nje je izlazio dim u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s." "Zgrada koju su oni sagradili stalno }e unositi nemir u srca njihova", tj. zbog njihove smjelosti da

"…u vatru d`ehenemsku, a Allah ne}e ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ~ini", tj. ne}e u~initi dobrim djela

"Allah je od vjernika kupio `ivote njihove."

9 Et -Tevba / Pokajanje

593 izvr{avaju ibadet prema Allahu i savjetuju ljude; zato je Uzvi{eni rekao: "A vjernike obraduj!", jer vjerovanje obuhvata sve ovo, i svaka sre}a pripada onome ko se odlikuje njime. Obja{njenje da se pod rije~ju "sijaha" podrazumijeva post. To se prenosi od Abdullaha bin Mesuda, Ibn-Abbasa i Ai{e, neka je Allah zadovoljan njima. To se, tako|er, prenosi od Mud`ahida, Seida bin D`ubejra, Ata' i drugih. Prenosi Ibn-D`erir od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (528) "Es-saihun jesu posta~i". Prenosi Ibn-D`erir od Ubejda bin Umejra da je: (529) "Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio pitan za zna~enje rije~i 'es-saihun', pa je rekao: 'To su posta~i.'" Ovo je dobar mursel hadis (~iji niz prenosilaca dopire samo do tabiina) i ovo je najpoznatije i najispravnije mi{ljenje u pogledu zna~enja ove rije~i. Me|utim, navodi se hadis koji ukazuje da rije~ "essijaha" ozna~ava d`ihad. Prenosi Ebu-Davud u svome Sunenu od Ebu-Umame: (530) "Da je ~ovjek rekao: 'O Allahov Poslani~e, dozvoli mi putovanje radi isposni{tva (es-sijaha)'. Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Putovanje (es-sijaha) moga ummeta jeste borba (d`ihad) na Allahovom putu.'" Pod pojmom "es-sijaha" ne misli se na putovanje po zemlji i osamljivanje u visokim brdima, pe}inama i pustinjama. Zaista, ovo nije dozvoljeno, osim u danima smutnji i potresa u vjeri, kao {to se navodi u Buharijinom Sahihu od Ebu-Seida el-Hudrija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (531) "Skoro da je do{lo vrijeme kada }e najbolji imetak ~ovjeku biti sitna stoka, sa kojom }e obilaziti prijevoje planina i ki{ovite predjele bje`e}i sa svojom vjerom od smutnji."

im se desilo i jedno i drugo, obavezan im je D`ennet. El-Buhari i Muslim navode da je (527) Allah zajam~io onoga koji je izi{ao na Njegov put, isklju~ivo radi borbe na Njegovom putu i vjerovanja u poslanike - ako ga usmrti - da }e ga u uvesti u D`ennet ili }e ga vratiti njegovoj ku}i iz koje je izi{ao, sa nagradom koju ima kod Allaha ili ratnim plijenom. U rije~ima Uzvi{enog: da je to Sebi stavio obavezu i to objavio Svojim Poslanicima u Svojim Velikim knjigama, koje je spomenuo. obe}anje, kao {to stoji u Njegovim uzvi{enim rije~ima:

"Oni }e se na Allahovu putu boriti pa ubijati i ginuti", tj. svejedno, ubijali ili ubijeni bili, ili

"On im je to zbilja obe}ao u Tevratu i Ind`ilu i Kur'anu", potvrda je za ovo obe}anje i obavje{tenje

"A ko od Allaha dosljednije ispunjava obe}anje svoje?" Zaista, On ne}e iznevjeriti Svoje "A ~ije su rije~i od Allahovih istinitije?" (4:122) Stoga je Uzvi{eni rekao: "Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s njim ugovorili, i to je veliki uspjeh", tj. neka se raduje onaj ko je izvr{io

du`nost, shodno ovome ugovoru i potpuno ostvario ovaj sporazum, velikom uspjehu i udobnom boravku.

"Oni se kaju, i Njemu ibadet ~ine, i Njega hvale, i poste, i namaz obavljaju, i tra`e da se ~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju i Allahovih se propisa pridr`avaju. A vjernike obraduj!"/112/
Ovo je opisivanje vjernika od kojih je Allah kupio njihove `ivote i njihove imetke lijepim svojstvima i pohvalnim karakteristikama. "Oni koji se kaju", od svih grijeha, napu{taju}i razvrat, "i Njemu ibadet ~ine", tj. obavljaju ibadete prema svom Gospodaru bri`ljivo ih ~uvaju}i - a to su rije~i i djela. Najosobeniji ibadet, kada su rije~i u pitanju, jeste pohvala Allaha (hamd). Zato je Uzvi{eni rekao: "...i Njega hvale." Od najboljih je djela post, a to je napu{tanje u`itka u hrani i pi}u i u spolnom op}enju. To se podrazumijeva pod rije~ju ovdje. Stoga je Uzvi{eni rekao: "...i poste", kao {to je time opisao `ene Vjerovjesnika, s.a.v.s., rije~ima: "koje poste", (66:5) tj. posta~ice. Tako|er ruku' i sed`da predstavljaju namaz, zato je Uzvi{eni rekao: "...i namaz obavljaju." Oni pored toga koriste Allahovim stvorenjima i upu}uju ih na pokornost Allahu tako {to tra`e da se ~ine dobra djela, a odvra}aju od nevaljalih, uz znanje {ta treba da se radi, a {ta da se napusti. To je ~uvanje Allahovih propisa u onome {ta je On dopustio i zabranio, teoretski i prakti~no. Oni tako

"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopu{teno da mole oprosta za mnogobo{ce, makar im bili i rod najbli`i, kad im je jasno da }e oni stanovnici u D`ehennemu biti." /113/ "A {to je Ibrahim tra`io oprosta za svoga oca - bilo je samo zbog obe}anja koje mu je dao. A ~im mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun sa`aljenja i obazriv." /114/
Prenosi Imam Ahmed od Ibn el-Musejjeba, a on od svog oca da je rekao: (532) "Kada je bio Ebu-Talib na samrti, u{ao je kod njega Vjerovjesnik, s.a.v.s., i kod njega su bili Ebu-D`ehl i Abdullah bin Ebi-Umejje; zatim je rekao: "O amid`a, reci: 'Nema drugog Boga

9 Et – Tevba / Pokajanje

594

osim Allaha' - rije~i kojima }u se zauzeti za tebe kod Uzvi{enog Allaha." Zatim su rekli Ebu-D`ehl i Abdullah bin Umejje: 'O Ebu-Talibe, zar ho}e{ da napusti{ vjeru Abdul-Mutaliba?' Pa je rekao: 'Ja sam u vjeri AbdulMutaliba.' Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Tra`it }u oprosta za tebe, dok mi to ne bude zabranjeno'", pa je objavljeno:

njega bi objavljeno:

"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopu{teno da mole oprosta za mnogobo{ce, makar im bili i rod najbli`i, kad im je jasno da }e oni stanovnici u D`ehennemu biti." I povodom

Bilje`e ga El-Buhari i Muslim. Prenosi El-Imam Ahmed od Burejde da je rekao: (533) "Bili smo na putu sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., pa nam je naredio da sja{emo, a bilo nas je oko hiljadu konjanika, zatim je klanjao dva rekata i okrenuo nam se licem, a o~i su mu suzile. Zatim mu je pri{ao Omer, sin El-Hattabov, govore}i da bi `rtvovao oca i majku za njega, i rekao mu: 'O Allahov Poslani~e, {ta ti je?' Odgovorio je: 'Molio sam svog Uzvi{enog Gospodara za oprost mojoj majci pa mi nije dozvolio, zatim su mi o~i zasuzile iz milosti prema njoj od Vatre. Ja sam vam zabranjivao tri stvari: da posje}ujete kaburove, sada ih posje}ujte, njihova }e vas posjeta podsje}ati na dobro; da jedete kurbansko meso poslije tri dana, sada ga jedite i dr`ite koliko ho}ete, i da pijete iz posuda, a sada pijte iz bilo koje posude, samo ne pijte opojna pi}a.'" Prenosi Es-Suhejli u djelu "Er-Revd" sa lancem prenosilaca u kojem se nalazi grupa nepoznatih: da je Allah o`ivio Poslanikovog, s.a.v.s., oca i majku, pa su povjerovali u Njega.373 A El-Hafiz ibn Dehijje rekao je: "Ovaj hadis je apokrifan i odbacuju ga Kur'an i id`ma (konsenzus)." Rekao je Uzvi{eni Allah:

"Ti, doista, ne mo`e{ uputiti na Pravi put onoga koga ti `eli{ uputiti - Allah ukazuje na Pravi put onome kome On ho}e." (28:56)

neki drugovi Vjerovjesnika, s.a.v.s., govorili: 'O Allahov Vjerovjesni~e, bilo je na{ih o~eva koji su lijepo postupali prema kom{iluku i ~uvali rodbinske veze, pu{tali zarobljenike i po{tivali ugovor o za{titi, zar da se ne molimo za njih?' Rekao je: 'Svakako! Tako mi Allaha, ja se molim za svog oca kao {to se molio Ibrahim za svog.'" Zatim je Uzvi{eni Allah objavio: "Vjerovjesniku i vjernicima nije dopu{teno da mole oprosta za mnogobo{ce" - sve do rije~i Uzvi{enog - "el-d`ehim". Zatim je Uzvi{eni Allah opravdao Ibrahima, a.s., rije~ima: Katade prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (535) "Objavljene su mi rije~i koje su u{le u moje u{i i smjestile se u mom srcu: Nare|eno mi je da ne tra`im oprost onome ko je umro kao mnogobo`ac, pa ko bude djelio vi{ak svog imetka, za njega je to dobro, a ko ga bude zadr`avao za sebe to je lo{e po njega, a Allah ne}e koriti za ono {to je dovoljno." O rije~ima Uzvi{enog: "A ~im mu je bilo jasno

"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopu{teno da mole oprosta za mnogobo{ce, makar im bili i rod najbli`i" ka`e: (534) "Spomenuto nam je da su

Katade u komentaru ajeta:

"A {to je Ibrahim tra`io oprosta za svoga oca, bilo je samo zbog obe}anja koje mu je dao…"

da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao." Ibn-Abbas je rekao: "Neprestano je

"…A i onima koji umru kao nevjernici" (4:18)
373

374

Trude se neki ljudi čiji su poznati ciljevi da navedu ovaj hadis i slične njemu da bi odbacili ono što je došlo u riječima Uzvišenog: "Allah neće oprostiti da mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće", nastojeći pokazati da je Allah pristrasan prema Svome Poslaniku, s.a.v.s., pa su govorili: "Da je Allah oživio njegove roditelje pa su povjerovali u Njega", tj. da je zanemario mnogoboštvo njegovih roditelja u njihovom životu pa im je povratio život i povjerovali su u Njega, zatim su umrli, pokušavajući da obmanu, ne samo obične nego i učene ljude, da ih je Allah oživio iz počasti prema Poslaniku. Bože sačuvaj, da Gospodar robova postupi sa roditeljima Njegovog Poslanika suprotno postupku sa očevima ostalih muslimana. 374 Ovo je istina poslije koje dolazi samo zabluda, ovaj ajet br. /18/ iz sure /En-Nisa/, da je propis mnogoboštva jedan, bez obzira da li on bio kod roditelja Poslanika ili očeva ostalih ljudi. Nagrada mnogobošcima je jedna te ista… Nema razlike između mnogobožaca i mnogobožaca. A oni koji su izmislili ovaj hadis, primjer njhovih loših namjera jeste kao primjer onog koji se sakriva svojim prstima misleći da je njima sakrio sebe … ! ili kao noj koji zatrpa svoju glavu u pijesak da bi bezumni mislili da ga niko ne vidi. Ovi su priznali da

Ibrahim tra`io oprosta za svoga oca dok nije umro, a ~im mu je bilo jasno da je Allahov neprijatelj, on ga se odrekao", ovako je isto rekao Mud`ahid, Ed-Dahhak, Katade i drugi, Allah im se smilovao. U vezi s rije~ima Uzvi{enog: "Ibrahim je, doista, bio pun sa`aljenja i obazriv", prenose Sufjan esSevri, i ostali, od Abdullaha bin Mesuda da je rekao: "'El-evvah' zna~i: onaj koji mnogo upu}uje molbe (dove) Allahu, d`.{." O zna~enju ove rije~i re~ena su mnoga sli~na mi{ljenja, a najpre~e je mi{ljenje onih koji ka`u da to zna~i, onaj koji mnogo dove upu}uje, i to odgovara kontekstu. Po{to je Uzvi{eni Allah spomenuo Ibrahima da je tra`io oprosta za svog oca zbog obe}anja koje mu je dao, Ibrahim je mnogo upu}ivao molbe i bio blag prema onima koji su mu
su roditelji Poslanika, s.a.v.s., umrli kao mnogobošci, to je očevidno iz njhovog govora: "Allah ih je oživio, zatim su povjerovali u njega." Da su bili vjernici, ne bi bilo potrebe da ih oživljava da bi povjerovali u Njega iznova … ! Poslanikovi roditelji i ostali njihovi suvremenici bili su obavezni da prihvate vjeru Ibrahimovu, a oni su je zamijenili. Znači da su umrli kao mnogobošci što ovi priznaju i time padaju u nesuglasje. Preostalo im je dokazivanje ispravnosti hadisao oživljavanju Poslanikovih roditelja, a to je daleko! Međutim, hadis je apokrifan i lažan, a Allah je otkrio njihovu laž na Njega i na Njegova Poslanika, s.a.v.s, kao što je rekao El - Hafiz bin Dehijje: "Ovaj je hadis apokrifan i odbacuju ga Kur'an i Idžma." Oni ne izmišljaju ovaj hadis iz ljubavi prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., oni su sasvim daleko od ove ljubavi; to su činili s ciljem iznošenja laži na Allahov Govor i govor Njegovog Poslanika, s.a.v.s., pa ih je Allah osramotio i razotkrio njihovu koprenu u svakom hadisu koji su fabricirali, izmišljajući i lažući, a Allah upućuje u ispravnost.

9 Et -Tevba / Pokajanje

595

u~inili nepravdu i zlo. Zato je tra`io oprosta za svoga oca i pored `estokih njegovih uvreda u rije~ima Uzvi{enoga:

"Otac njegov je rekao: 'Zar ti mrzi{ bo`anstva moja, o Ibrahime? Ako se okani{, zbilja }u te kamenjem potjerati, zato me za dugo vrijeme napusti!' 'Mir tebi', re~e Ibrahim: 'Molit }u Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.'" (19:46,47) Bio je obazriv

"Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhad`irima i ensarijama, koji su ga u te{kom ~asu slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala: On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima Blag i Milostiv." /117/
Mud`ahid, a i ostali su rekli: "Ovaj je ajet objavljen povodom pohoda na Tebuk tako {to su izi{li u te{kim okolnostima, su{i i vru}ini, uz oskudicu u hrani i vodi, tako da su dva ~ovjeka polovila hurmu izme|u sebe." Prenosi Ibn-D`erir od Ibn-Abbasa da je Omer bin el-Hattab rekao: (536) " …tako da bi ~ovjek zaklao svoju devu, zatim iscijedio njen burag i to popio, i uzeo {to je ostalo za ve}u nevolju", zatim je rekao Ebu - Bekr es-Sidik: "O Allahov Poslani~e, zaista ti je Uzvi{eni Allah obi~no usli{avao dove, pa moli se za nas", pa je rekao: "@eli{ to?" Odgovorio je: "Da", podigao je ruke i nije ih spu{tao dok nije nebo prokapalo, pa je dugo plju{tala ki{a, zatim je prestala, napunili su {to su imali uza se, zatim smo posmatrali i nismo primijetili da je bilo ki{e izvan logora. Ibn-D`erir je o rije~ima Uzvi{enog: "Allah je oprostio…" rekao "Te{ko}a bila je u opskrbi, tovarnoj `ivotinji, putnoj opskrbi i vodi."

pun sa`aljenja i obazriv."

prema njemu i pored njegovih uvreda, molio je za njega i tra`io oprosta. Zato je Uzvi{eni rekao: "Ibrahim je, doista, bio

"Allah ne}e u~initi da zaluta narod koji je na Pravi put uputio prije nego {to im objasni ono ~ega se trebaju ~uvati - Allah, zaista, sve dobro zna." /115/ "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On `ivot i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni za{titnika ni pomaga~a." /116/
Uzvi{eni obavije{tava o sebi i Svojoj pravednoj odredbi da On ne}e u~initi narod zalutalim nakon slanja objave njima da bi im to bio dokaz protiv njih. Kao {to je Uzvi{eni rekao: "I Semudu smo na Pravi put ukazivali", (41:17) On vam ne bi odredio zabludu zbog va{eg tra`enja oprosta za va{e umrle mnogobo{ce dok vam nije donio zabranu da to napustite. Prije nego {to vam je objasnio odvratnost i zabranu toga, ako ste to radili - ne}e vam propisati zabludu, osim ako vas je opskrbio uputom i podario vjeru u Njega i Njegova Poslanika, jer pokornost i grije{enje biva naredbom i zabranom. U vezi sa rije~ima Uzvi{enog:

"U vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala", tj. od istine, sumnjaju}i
u vjeru Poslanika, s.a.v.s., i osje}aju}i nedoumicu zbog te{ko}a i `estina u njihovom putovanju i pohodu. "On je poslije i njma oprostio", govore}i da je njihova opskrba obra}anje Njihovom Gospodaru i vra}anje u postojanost u Njegovoj vjeri,

"...jer je On prema njima Blag i Milostiv."

Ibn-D`erir je rekao: "Ovo je podstrek od Uzvi{enog Allaha Njegovim robovima vjernicima na borbu protiv mnogobo`aca i vladara nevjerstva, i da se pouzdaju u Allahovu pomo}, Gospodara nebesa i Zemlje, i da se ne pla{e Njegovih neprijatelja, jer njima nema za{titnika osim Allaha niti pomaga~a osim Njega."

"Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On `ivot i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni za{titnika ni pomaga~a",

"A i onoj trojici koja su bila izostala i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u du{ama njihovim kada su vidjeli da nema uto~i{ta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubudu}e kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i Milostiv je." /118/ "O vjernici, boj te se Allaha i budite s onima koji su iskreni." /119/
Prenosi El-Imam Ahmed od Ubejdullaha bin Ka'ba bin Malika, koji je bio vodi~ Ka'bov kada je oslijepio i koji ka`e: "^uo sam Ka'ba bin Malika da je pri~ao

9 Et – Tevba / Pokajanje

596 o Allahov Poslani~e, dvije njegove bunde (ogrta~a) i gledanje u dva pla{ta.' Zatim je rekao Muaz bin D`ebel: 'Ru`no je to {to si rekao; tako mi Allaha, o Allahov Poslani~e, mi ne znamo o njemu osim dobro', a Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to je {utio." Ka'b bin Malik pri~a dalje: "Po{to sam obavije{ten da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., vra}ao sa Tebuka, kod mene se pojavila tuga i jad i ja sam nastojao da se sjetim la`i koju }u re}i i da se sutra izvu~em iz njegove srd`be. U tome sam tra`io pomo} od svakog razumnog iz svoje familije. Po{to je re~eno da Allahov Poslanik, s.a.v.s., pristi`e, udaljila se la` od mene i shvatio sam da se ni~im ne mogu izbaviti. Zatim sam odlu~io da budem iskren prema njemu. Onda je stigao. A kada bi dolazio s puta, Allahov Poslanik, s.a.v.s., po~injao bi od mesd`ida. Klanjao bi dva rekata, zatim bi sjeo me|u ljude. Kada je to uradio, do{li su mu oni koji su izostali, izvinjavaju}i se i zaklinju}i se, a bilo ih je osamdeset i nekoliko ljudi, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., primio od njih ono {to su javno iznijeli i oprostio im, njihove je tajne prepustio Uzvi{enom Allahu. Kada sam ja do{ao i nazvao mu selam, nasmije{io se osmijehom ljutitog ~ovjeka. Zatim mi je rekao: 'Do|i', pa sam do{ao i sjeo ispred njega, zatim me upitao: '[ta ti se desilo pa da izostane{? Zar nisi bio kupio jahalicu?', pa sam rekao: 'O Allahov Poslani~e, doista da sjedim kod nekog drugog mimo tebe od ljudi ovog svijeta, gledao bih da se izvu~em iz njegove srd`be sa opravdanjem, a meni je data sposobnost polemike i rasprave. Ali, tako mi Allaha, znam ako ti ka`em danas la`an govor s kojim }e{ biti zadovoljan, Allah }e, sigurno, prosuti tvoju srd`bu na mene, a ako ti ka`em istinu zbog koje }e{ se naljutiti na mene, ja se time nadam nagradi od Uzvi{enog Allaha. Tako mi Allaha, nisam imao opravdanja, kao nikad do tada i nije bilo spremnijeg od mene kad sam izostao iza tebe.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Ovo je istina. Ustani i idi dok ti Allah ne presudi.' Zatim sam ustao i do mene su do{li ljudi iz plemena Beni-Seleme i rekli: 'Tako nam Allaha, ne znamo da si grije{io prije ovog. Zar nisi mogao da se opravda{ Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., onim {to su se pravdali koji su izostali? Bilo ti je dovoljno za tvoj grijeh to {to bi za sebe tra`io oprost Allahova Poslanika, s.a.v.s.?'" Ka'b je rekao: 'Tako mi Allaha, grdili su me tako da sam se `elio da vratiti pa da sam sebe poreknem." "Zatim sam im rekao: 'Da li je ikog zadesilo ovo sa mnom?' Odgovorili su: 'Da, zadesilo je to jo{ dva ~ovjeka, koji su rekli kao {to si i ti rekao.' Re~eno im je kao {to je re~eno i tebi'; pa sam upitao: 'Ko su njih dvojica?' Odgovorili su: 'Mirare bin er-Rebia el-Amirij' i Hilal bin Umejje el-Vakifi.' Spomenuli su mi dva dobra ~ovjeka koji su u~estvovali na Bedru, a ja sam se mogao ugledati u njih. Ja sam krenuo kada su mi ih spomenuli.'" On dalje ka`e: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je muslimanima razgovarati sa nama

kada je izostao od Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk: (537)375 'Nisam izostajao od Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pohodima koje je vodio, osim u pohodu na Tebuk.'" Izuzetak je Bitka na Bedru, a za nju niko ko je izostao nije ukoren, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izi{ao `ele}i karavan Kurej{ija, tako da je Allah u~inio da se sukobi sa njegovim neprijateljem bez zakazanog sastajanja. Prisustvovao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na Akabi kada smo se uzajamno obavezali na islam. Ne bih volio u zamjenu za prisustvovanje Akabi prisustvovanje Bedru, iako je Bedr u ve}em spomenu i poznatiji kod ljudi. Ono {to je bilo vezano za mene kad sam izostao od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk, jeste da nikad nisam bio ja~i niti je bilo spremnijeg ~ovjeka od mene u vrijeme kad sam izostao iz tog pohoda. Tako mi Allaha, prije tog pohoda nikad nisam imao dvije jahalice zajedno, a za vrijeme tog pohoda imao sam ih zajedno. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rijetko je vodio pohod a da nije aludirao na drugi, dok nije do{ao ovaj pohod. Vodio ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., po `estokoj vru}ini i uputio se na dalek put i bezvodne pustinje, protiv mnogobrojnog neprijatelja, pa je prepustio muslimanima njihovu stvar da bi se pripremili protiv neprijatelja. Saop}io im je svoj pravac koji `eli a muslimana je bilo mnogo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., tako da ih ne bi mogla obuhvatiti ni knjiga registar. Rekao je Ka'b: "Rijetko ne bi ~ovjek, koji je `elio izostati, mislio da to ne}e Poslanik, s.a.v.s., primijetiti, osim da Uzvi{eni Allah spusti objavu o tome. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izvr{io je taj pohod kada su prijali plodovi i hladovi, a ja sam tom pohodu okrenuo lice." Allahov Poslanik, s.a.v.s., i vjernici su se spremili, po`urio sam da se spremim sa njima pa sam se vratio i nisam ni{ta pripremio od svoje opreme, pa sam sebi rekao: 'Ja to mogu ako ho}u.' To je kod mene trajalo dok su se ljudi ozbiljno pripremali, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rano ujutro krenuo i muslimani sa njim, a ja jo{ ni{ta nisam spremio i rekao sam: 'Spremit }u se poslije dan ili dva, zatim }u ih stignuti.' ^im su oti{li, po`urio sam da se spremim, pa sam se vratio i ni{ta nisam pripremio. Zatim sam opet oti{ao da se spremim, pa sam se vratio i nisam ni{ta uradio. Jo{ uvijek je to dugo trajalo kod mene dok su oni `urili i utrkivali se u pohodu pa sam pomislio da otputujem i da ih sustignem, a da sam, bogdo, to uradio, ali mi to poslije nije bilo odre|eno. Kada bih izi{ao me|u ljude poslije Allahova Poslanika, s.a.v.s., o`alostilo bi me da sam vidio samo sumnjive ljude u licemjerstvu ili ljude kojima je Uzvi{eni Allah opravdao. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije me se sjetio dok nije stigao do Tebuka, zatim je rekao, sjede}i me|u ljudima: '[ta je uradio Ka'b bin Malik?' Zatim je rekao neki ~ovijek iz plemena Beni-Seleme: 'Zadr`ale su ga,
Nisam ništa skratio od priče Ka'b bin Malika pošto su u njoj pouka, savjet i propisi.
375

9 Et -Tevba / Pokajanje

597 kada bih tra`io dozvolu od njega kad sam mlad ~ovjek.'" Ka'b dalje pri~a: "Ostali smo deset no}i, zatim se navr{ilo pedeset od kada je zabranio op}enje sa nama. Zatim sam klanjao sabah - namaz ujutro pedesete no}i na plo~i (krovu) jedne od na{ih ku}a. I dok sam sjedio u stanju tjeskobe koju je Uzvi{eni Allah spomenuo, i zemlja mi je postala tijesna koliko god da je bila prostrana, ~uo sam ~ovjeka koji vi~e sa brda Sal' najvi{im glasom: 'Radosna vijest o Ka'b bin Maliku!' Pao sam na sed`du i znao sam da je do{ao spas i izlaz od Uzvi{enog Allaha tako {to nam je primio tevbu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., objelodanio je Allahovo pomilovanje nama nakon {to je klanjao sabah namaz, pa su dolazili ljudi donose}i nam radosne vijesti. Prema dvojici mojih drugova uputili su se glasnici, a prema meni je jedan ~ovjek jahao na konju, dok je ~ovjek iz Eslema po`urio ka brdu i sa njega povikao. Glas ovog ~ovjeka je bio br`i. Nakon {to mi je do{ao ovaj ~ovjek sa radosnom vije{}u, ~iji sam glas ~uo, skinuo sam svoja dva odijela i obukao ga njima zbog radosne vijesti. Tako mi Allaha, nisam imao osim ta dva. Posudio sam druga dva odijela, zatim ih obukao i oti{ao da potra`im Allahova Poslanika, s.a.v.s. Susretali su me grupe i grupe ljudi ~estitaju}i mi na Allahovom pomilovanju govore}i: 'Neka ti je prijatno Allahovo pomilovanje', dok nisam u{ao u d`amiju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio je u d`amiji, a ljudi oko njega. Ustao je Talha bin Ubejdullah i potr~ao prema meni da bi se rukovao sa mnom i ~estitao mi; tako mi Allaha, nijedan ~ovjek od muhad`ira nije mi pri{ao osim njega. 'Ka'b to nije zaboravio Talhi.' Kada sam nazvao selam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., odgovorio je i lice mu je sijevnulo od radosti: 'Raduj se najboljem danu koji ti je do{ao od kako te je majka rodila.' Rekao sam: 'Da li je od tebe, o Allahov Poslani~e, ili je od Allaha?' 'Od Allaha!'" Ka'b ka`e: "Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio radostan, zasjalo bi njegovo lice kao da je komad mjeseca, tako da se to znalo kod njega. Po{to sam sjeo ispred njega, rekao sam: 'O Allahov Poslani~e, zaista u moje pokajanje spada to da izdvojim sav svoj imetak kao sadaku Allahu i Njegovom Poslaniku.' Poslanik je rekao: 'Zadr`i kod sebe dio imetka, to je bolje za tebe.' Zatim sam rekao: 'Uistinu, zadr`avam svoju dionicu na Hajberu. O Allahov Poslani~e, zaista me Allah spasio zbog istine i u moju tevbu spada to da ne govorim osim istinu.' Tako mi Allaha, ne znam nikog od muslimana da je Allah stavio na isku{enje sa istinom u govoru, od kako sam to spomenuo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kao {to je mene isku{ao Uzvi{eni Allah. Tako mi Allaha, nisam naumio la` od kako sam to rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., do ovog dana, i ja se nadam da me Uzvi{eni Allah ~uva i u ostatku `ivota." Uzvi{eni Allah je objavio:

Nakon {to smo obavije{teni da tvoj drug grubo postupa prema tebi i da te Allah nije u~inio u ku}i poni`enja i propasti, pridru`i se nama, dat }emo ti utjehu.

trojicom izme|u onih koji su izostali iza njega. Izbjegavali su nas ljudi i mnogo se promijenili, tako da ja nisam mogao prepoznati zemlju po kojoj sam hodao, i ona kao da nije bila zemlja koju sam znao. U takvom stanju ostali smo pedeset no}i. [to se ti~e dvojice drugova, izolirali su se i sjedili u svojim ku}ama pla~u}i. Ja sam bio ~vr{}i i strpljiviji, odlazio sam na namaz sa muslimanima, obilazio trgove, niko nije razgovarao sa mnom. Dolazio bih Allahovom Poslaniku poslije namaza, nazivao bih mu selam i sam sebe pitao mi~u li se njegove usne, odvra}a li mi selam ili ne? Zatim sam klanjao blizu njega i krao mu pogled. Kada bih ja pristupio u namazu, gledao je u mene, a kada bih se okrenuo prema njemu, skinuo bi pogled sa mene. Kada je takav odnos muslimana prema meni potrajao, oti{ao sam i u{ao u (ogra|eni) vrt Ebi Katadea, a on je moj amid`i} i najdra`i mi od ljudi. Nazvao sam mu selam; tako mi Allaha, nije mi odvratio; zatim sam mu rekao: 'O Ebu-Katade, kunem te Allahom, da li zna{ da ja volim Allaha i Njegova Poslanika?' On je samo {utio. Ponovio sam i preklinjao ga, a on je {utio, zatim je rekao: 'Allah i Njegov Poslanik znaju.' Zatim su mi obilno suzile o~i i ja sam se okrenuo dok nisam pre{ao zid. I dok sam i{ao medinskim bazarom, ugledao sam Nabetajca iz [ama koji je prodavao hranu i govorio: 'Ko }e mi pokazati Ka'b Bin Malika?' Pa su ljudi po~eli i{aretom da mu pokazuju na mene, tako da je do{ao i pru`io mi pismo od kralja Gassana. Bio sam pisar, a u njemu je stajalo:

Rekao sam kada sam ga pro~itao: 'Ovo je jo{ jedno isku{enje!' Pa sam naumio to pismo zapaliti i da mi poslu`i kao rasvjeta, te sam ga i zapalio. Kada je pro{lo ~etrdeset no}i od pedeset, do{ao mi je izaslanik Allahova Poslanika, s.a.v.s., govore}i: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., nare|uje ti da se odvoji{ od svoje `ene.' 'Da je pustim ili {ta da radim?' Pa je rekao: 'Da se odvoji{ od nje, tj. da se ne pribli`ava{.' Isto tako je bilo i sa dvojicom drugova. Zatim sam rekao svojoj `eni: 'Idi svojoj obitelji i budi kod njih dok Allah ne presudi ovu stvar kako `eli.' Zatim je do{la `ena Hilal bin Umejje kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa je rekla: 'O Allahov Poslani~e, Hilal je iznemogao starac, nema sluge, da li ne voli{ da ga ja slu`im?', a on je rekao: 'Ne, ali da ti ne prilazi.' Ona je odgovorila: 'Zaista on, tako mi Allaha, nema `ivosti ni za ~im, jo{ uvijek, tako mi Allaha, pla~e otkako se desio njegov slu~aj do ovog dana.' Govorili su mi neki iz moje porodice da tra`im dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., povodom svoje `ene, jer je dozvolio `eni Hilala bin Umejje da ga poslu`uje. Zatim sam rekao: 'Tako mi Allaha, ne}u tra`iti dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., u vezi s njom, a ne znam {ta bi o tome rekao Allahov Poslanik

9 Et – Tevba / Pokajanje

598 posljedica njihove iskrenosti bila je dobra po njih i opro{teno im je, zato je Uzvi{eni rekao:

Rekao je Ka'b: "Tako mi Allaha, nije me Allah obdario ve}om blagodati nakon {to me je uputio u islam od moje iskrenosti sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., tog dana, tako da ga nisam slagao i uni{ten bio kao {to su propali oni koji su ga slagali." Zaista je Uzvi{eni Allah rekao za one koji su ga slagali kao {to nije rekao nikome kada je spustio objavu. Uzvi{eni Allah je rekao:

"Allah je oprostio Vjerovjesniku i muhad`irima i ensarijama, koji su ga u te{kom ~asu slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala, On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv. A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u du{ama njihovim, i kad su vidjeli da nema uto~i{ta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubudu}e kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i Milostiv je. O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!"

pridr`avajte se iskrenosti, budite od njenih sljedbenika i spasit }ete se od opasnosti. Prenosi El-Imam Ahmed od Ibn-Mes'uda, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (538) "Na vama je da budete iskreni; zaista, iskrenost vodi ka dobro~instvu, a zaista dobro~instvo vodi ka D`ennetu, ~ovjek je neprestano iskren i tra`i iskrenost tako da se upi{e kod Allaha kao istinoljubiv. ^uvajte se la`i, zaista la` vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka Vatri. ^ovjek neprestano la`e i tra`i la` tako da se upi{e kod Allaha kao la`ljivac." Bilje`e ga El-Buhari i Muslim. Prenosi [u'be od Abdullaha bin Mes'uda, r.a., da je rekao: "La` nije dobra ni u ozbiljnosti niti u {ali, ~itajte ako ho}ete: "Da li nalazite ikome olak{icu u tome?"

"O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni", tj. iskreno postupajte i

"O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni"; ovako je prou~io, zatim je rekao:

slu~aj odgodio u odnosu na slu~aj onih od kojih je Allahov Poslanik, s.a.v.s., primio ispriku kada su se zaklinjali, uzeo od njih prisegu i tra`io oprosta za njih. Allahov Poslanik, s.a.v.s., odlo`io je na{ slu~aj dok mu Allah ne presudi, zato je Uzvi{eni Allah rekao: "A i onoj trojici koja su bila izostala." Pod njegovim izostavljanjem nas i njegovim odlaganjem na{eg slu~aja koji je spomenut ne misli se na na{e izostajanje iz pohoda, nego je to od onih koji su mu se zaklinjali i izvinjavali pa im je to prihvatio." Ovaj je hadis vjerodostojan i oko njegove vjerodostojnosti slo`ili su se El-Buhari i Muslim, koji ga bilje`e u svojim Sahihima od Ez-Zuhrija. Ovaj je hadis obuhvatio komentar ovog ~asnog ajeta u najljep{em i najjednostavnijem obliku. Ovako prenose i vi{e u~enjaka iz prvih generacija u komentaru ovog ajeta. Po{to je Uzvi{eni spomenuo da je otklonio od ove trojice nevolju i tjeskobu zbog njihove izolacije od muslimana punih pedeset dana i no}i, kad im se bilo stisnulo u du{ama njihovim i kad im je Zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna jer nisu znali {ta rade, pa su bili strpljivi na Allahovu presudu i predali joj se i ~vrsti bili sve dok nisu nagra|eni izlazom iz te situacije zbog njihove iskrenosti prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u pogledu njihovog izostajanja. To je bilo bez opravdanja pa su bili ka`njeni za ovaj period… Zatim im je oprostio,

"Kad se me|u njih vratite, zaklinjat }e vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivali{te njihovo bit }e D`ehennem kao kazna za ono {to su radili. Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerni~kim." (9:95,96) Bilo nas je trojica ~iji je

"Nije trebalo da stanovnici Medine ni Beduini u njegovoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj `ivot njegovu `ivotu pretpostave jer njih ne}e zadesiti ni `e|, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti }e stupiti na neko mjesto koje }e nevjernike naljutiti, niti }e ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve ne}e kao dobro djelo upisano biti - Allah zaista ne}e dopustiti da propadne nagrada onima koji ~ine dobro." /120/
Uzvi{eni Allah kori one koji su izostali iza Njegova Poslanika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk op}enito i pretpostavljanje njihovih `ivota nad borbom sa njim i neprijatnostima koje je dobio uslijed pote{ko}a. Oni su sebi uskratili nagradu jer njih "...ne}e zadesiti ni `e|","ni umor", "ni glad","niti }e stupiti na neko mjesto koje }e nevjernike naljutiti", tj. spustiti se u neko mjesto pla{e}i njihove neprijatelje.

"Niti }e ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti", tj. pobjedu, "...a da im to sve ne}e upisano biti", s ovim kao dobra djela i lijepa
nagrada.

9 Et -Tevba / Pokajanje

599

"Allah, zaista, ne}e dopustiti da propadne nagrada onima koji ~ine dobro", kao {to su rije~i "Mi, doista, ne}emo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela ~inio." (18:30)
Uzvi{enog:

"Svi vjernici ne trebaju i}i u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju svoj narod kada mu se vrate, da bi se Allaha pobojali." /122/
Ovo je obja{njenje od Uzvi{enog Allaha o tome da je `elio da arapska plemena idu sa Poslanikom, s.a.v.s., u pohod na Tebuk. Jedna grupa prethodnika stoji na stanovi{tu da je bio obavezan odlazak svakom muslimanu u boj kada je i{ao Allahov Poslanik, s.a.v.s., zato je Uzvi{eni rekao:

"I ne}e dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti }e ikakvu dolinu prevaliti, a da im to ne}e zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljep{om od one koju su zaslu`ili." /121/
Uzvi{eni ka`e: "Ovi ratnici ne tro{e na Allahovom putu, '...nikakav prilog, ni mali ni veliki', tj. malo niti mnogo, '...niti }e ikakvu dolinu prevaliti', tj. prema neprijateljima, '...a da im to ne}e zapisano biti.'" Uzvi{eni nije rekao ovdje: "bihi", nego "lehum", jer ova djela proizilaze od njih, zato je Uzvi{eni rekao:

"Kre}ite u boj, bili slabi ili sna`ni." (9:41)
Allah , d`.{., rekao je:

"Nije trebalo da stanovnici Medine, ni Beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu…" (9:120), pa je to dokinuto ovim

Zadesio je vo|u vjernika Osmana bin Afana, r.a., ovim ~asnim ajetom obilan udio i velika sre}a. U ovom pohodu on je udijelio sjajne priloge i lijepa imanja, kao {to prenosi Abdullah bin el-Imam Ahmed od Abdurrahmana bin Hibab es-Sulemija da je: (539) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., dr`ao je govor pa je podsticao da se daju prilozi za vojsku za Bitku na Tebuku." Zatim je Osman bin Affan, r.a., rekao: "Od mene je stotinu deva sa samarima i njihovim pokrovcima." Zatim je Poslanik, s.a.v.s., i dalje podsticao, pa je Osman bin Affan rekao: "Od mene je stotinu sa njihovim samarima i pokrovcima." Zatim se Poslanik, s.a.v.s., spustio sa stepenica minbera i podsticao, pa je Osman bin Affan rekao: "Od mene je stotinu drugih sa svojim samarima i pokrovcima." Prenosilac ka`e: "Vidio sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako je okretao ruku, a i Abdussamed je izvadio svoju ruku kao za~u|en, govore}i: "[ta je Osmanu nakon {to je ovo uradio?" Prenosi Abdullah, tako|er od Abdurrahmana bin Semure da je rekao: (540) "Do{ao je Osman, r.a., kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., sa hiljadu dinara u haljetku tako da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., opremio vojsku za Tebuk. Rekao je: "Istresao ih je u Poslanikovu, s.a.v.s., sobu pa sam vidio Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako ih prevr}e svojom rukom i govori: 'Ne {kodi Ibn-Affanu ono {to uradi od danas', ponavljaju}i to uzastopno." Katade o rije~ima Uzvi{enog:

"...da bi Allah nagradio za djela njihova nagradom ljep{om od one koju su zaslu`ili."

ajetom. Neko mo`e re}i: "Zaista je ovo obja{njenje za namjeru Uzvi{enog u vezi s odlaskom svih Arapa i manje grupe iz svakog plemena ako nisu svi izi{li, da bi se uputili oni koji su izi{li sa Poslanikom, s.a.v.s., u ono {to mu dolazi od Objave i opominjali njihov narod kada im se vrate {ta je bilo sa neprijateljem. Tako im se sastaju dvije stvari u ovom odre|enom odlasku. A poslije Poslanika, s.a.v.s., grupa koja je izi{la iz naroda (plemena) izi{la je ili radi upute u vjeru ili radi d`ihada, tj. borbe. Prenosi El-'Avfi od Ibn-Abbasa u vezi s ovim ajetom: "Odlazila je iz svakog plemena grupa Arapa Vjerovjesniku, s.a.v.s., zatim ga pitali za ono {to su htjeli i {to su `eljeli od vjerskih stvari i da se upute u tome govore}i Vjerovjesniku, s.a.v.s.: '[ta nam nare|uje{ da radimo? Obavijesti nas {ta }emo nare|ivati na{im porodicama kada im do|emo', pa im je Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., a poslao ih je njihovom narodu sa namazom i zekatom. Kada su dolazili svom narodu, govorili bi: "Ko primi islam on pripada nama", i opominjali su ih tako da je ~ovjek napu{tao svog oca i svoju majku. I Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavje{tavao je i opominjao ih u vezi s njihovim narodom; i kada su se vratili, pozivali su ih u islam i opomilnjali ih Vatrom, a obradovali D`ennetom.

"Niti }e ikakvu dolinu prevaliti, a da im to ne}e zapisano biti", ka`e: "Ne pove}avaju ljudi na

Allahovom putu daljinu od svojih porodica, a da ne pove}avaju pritom blizinu prema Allahu."

"O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini va{oj i neka oni osjete va{u strogost! i znajte da je Allah na strani bogobojaznih." /123/

9 Et – Tevba / Pokajanje

600 po{tivanja Allahove vlasti. Allah je odgovoran da muslimane nadredi nad nevjernicima i da uzdigne njihovu rije~ u svim zemljama, zaista je On Plemenit i Dare`ljiv.

Uzvi{eni Allah naredio je borbu protiv nevjernika bli`e ka islamskim zemljama. Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., po~eo sa borbom mnogobo`ca na Arapskom poluotoku. Kada je zavr{io sa njima i Allah putem njega oslobodio cjelokupni Poluotok, i ljudi su u skupinama ulazili u Allahovu vjeru, po~eo je borbu protiv sljedbenika Knjige i spremio se za borbu protiv Bizantijaca koji su najbli`i Arapskom poluotoku i najpre~i ljudi za poziv u islam jer su sljedbenici Knjige. Stigao je na Tebuk, zatim se vratio zbog umora ljudi, su{ne zemlje i te{ke situacije. To je bilo devete godine po Hid`ri Poslanika, s.a.v.s. Zatim je u desetoj godini bio zauzet Oprosnim had`om. Poslije had`a, nakon osamdeset i jednog dana, preselio se Uzvi{enom Gospodaru. Naslijedio ga je Ebu-Bekr, kojem je Allah u~vrstio vjeru. On je po~eo spremanje islamske vojske prema Bizantijcima, obo`avaocima krsta i prema Perziji, obo`avaocima vatre. Allah mu je dao da osvoji zemlje i uni{ti Kisru i Kajsara i one ljude koji su im se pokoravali, podijelio je njihove riznice na Allahovom putu. Zatim ga je naslijedio ElFaruk Omer bin el-Hattab, pa je Allah njime pokorio nevjernike i bezbo{ce. Zaposjeo je carstva na istoku i zapadu, dono{ene su mu riznice iz ostalih pokrajina iz daleka i blizine. Zatim, nakon {to je je umro kao {ehid; a `ivio je pohvalan, saglasili su se ashabi, muhad`iri i ensarije oko hilafeta Osmana bin Affana. Zavladao je islam i uzdigla se Allahova rije~, i kad god bi zavladali jednim narodom, i{li su prema drugom, zatim prema onom koji slijedi, pokoravaju}i se rije~ima Uzvi{enog:

"A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: 'Kome je od vas ova pove}ala vjerovanje?' [to se ti~e vjernika, njima je pove}ala vjerovanje i oni se raduju." /124/ "A {to se ti~e onih ~ija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje ve} imaju i oni kao nevjernici umiru." /125/
Uzvi{eni ka`e: "A kad bude objavljena neka sura", ima licemjera, "ima ih koji govore: 'Kome je od vas u~vrstila vjerovanje?'", tj. govore jedni drugima, "…{to se ti~e vjernika, njma je u~vrstila vjerovanje i oni se raduju.", ovaj je ajet jedan od

najve}ih dokaza da se iman pove}ava i smanjuje, kao {to je to stanovi{te ve}ine prethodnika i onh poslije njih, imama - predvodnika - u~enjaka. sumnju na sumnju, kao u rije~ima Uzvi{enog:

"O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini va{oj", i rije~ima Uzvi{enog: "I neka oni osjete va{u strogost", tj. u borbi protiv njih. Zaista

"A {to se ti~e onih ~ija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje", tj. "Reci: 'On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji ne}e da vjeruju - i gluhi su , i slijepi, kao da se izdaleka mjesta dozivaju.'" (41:44) Ovo je

je potpun vjernik onaj koji bude prijatelj sa svojim bratom vjernikom, a strog prema svom neprijatelju nevjerniku. Kao u rije~ima Uzvi{enog:

"Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima, a samilosni me|u sobom" (47:29), kao i u rije~ima
Uzvi{enog:

tek dio njihove ukupne nesre}e, a to je da ono {to upu}uje srca bude razlogom njihove zablude i propasti, kao i to da ~ovjeku lo{e }udi, kada bude "hranjen onim ~ime je hranjen", to samo pove}ava propast i nedostatak.

hadisu: (541) "Ja sam onaj koji se smije{i i bori", tj. smije{im se prijatelju, a borim protiv neprijatelja.

"O Vjerovjesni~e, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema njima" (46:9), i u

bojite i ako ste Mu se pokoravate. Ovako je stvar stajala tokom tri stolje}a koja su najbolja za sve generacije. Bila je potpuna pokornost i ustrajnost na Pravom putu. Zatim su dolazila isku{enja, i razila`enja me|u vladarima, i neprijatelji su imali aspiracije prema krajevima islamske dr`ave, i domogli se dijela islamske zemlje, a Allahu pripada odredba prije i poslije. Kad god bi jedan od islamskih vladara bio pokoran Allahovim naredbama i na Njega se oslanjao, Allah bi putem njega osloba|ao od zemlje onoliko koliko ima

"I znajte da je Allah na strani bogobojaznih", tj. zaista je Allah s vama ako se

"Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u isku{enje padaju, pa opet, niti se kaju niti se opame}uju." /126/ "A kad bude objavljena koja sura, samo se zagledaju: Da li vas ko vidi? - i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podr{ke ostavi, zato {to su od onih ljudi koji ne}e da razumiju." /127/
Uzvi{eni ka`e: "Zar ne vide ovi licemjeri", "da u isku{enje padaju", tj. budu ispitivani,

9 Et -Tevba / Pokajanje

601 otac i moja majka, a nije me ni{ta pogodilo od paganskog zinaluka.'" A rije~i Uzvi{enog: "Te{ko mu je {to }ete na muke udariti" zna~e: te{ko mu pada ono {to je te{ko njegovom narodu i {to mu je nesnosno, zato se navodi u hadisu koji se prenosi u vi{e predanja: (543) "Poslat sam sa ~istom i lahkom vjerom." "...jedva ~eka da Pravim putem po|ete", tj. svesrdno `eli va{u uputu i korist vama na ovome i budu}em svijetu. Prenosi Et-Taberani od Ebu-Zerra da je rekao: (544) "Ostavio nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i nema ptice koja mahne svojim krilom u zraku a da nam on o tome nije spomenuo znanje." Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (545) "Nema ni{ta {to pribli`ava D`ennetu i udaljava od Vatre, a da vam nije obja{njeno." Prenosi El-Imam Ahmed od Abdullaha bin Mes'uda da je Allahov Poslanik s.a.v.s rekao: (546) "Zaista, Allah nije zabranio haram a da nije znao da }e biti me|u vama onih koji }e se u njega upustiti; ja vas zadr`avam da ne upadate u Vatru kao {to upadaju leptirovi ili mu{ice". Rije~i Uzvi{enog: "A prema vjernicima blag je i milostiv", jesu kao i rije~i Uzvi{enog:

kaju za svoje pretnodne grijehe, niti se opame}uju u pogledu onoga {to ih o~ekuje od stanja. Rekao je Mud`ahid: "Dovode se u ispit praksom i gla|u", a Katade je rekao: "Pohodom u godini dva puta." U rije~ima Uzvi{enog: ~vrsti na Istini, niti je prihvataju niti razumiju. Kao u rije~ima Uzvi{enog:

"...svake godine jedanput ili dva puta, pa opet, niti se kaju, niti se opame}uju", tj. niti se

"A kad bude objavljena koja sura, samo se zagledaju", tj. samo se okre}u ovome svijetu, nisu

"Pa za{to oni pouku izbjegavaju, kao da su divlji magarci prepla{eni, koji od onih {to ih progone bje`e", (74:49-51) i rije~ima Uzvi{enog: "...i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podr{ke ostavi", kao {to su rije~i Uzvi{enog: "…i kad oni skrenu{e ustranu, Allah u~ini da i srca njihova ustranu skrenu" (61:5), "Zato {to su od onih ljudi koji ne}e da razumiju", tj. ne
razumiju od Allaha Njegov govor, naprotiv, oni su nemarni u odnosu na Njega i u odbojnosti i udaljavanju od Njega.

"Do{ao vam je Poslanik, jedan od vas, te{ko mu je {to }ete na muke udariti, jedva ~eka da pravim putem po|ete, a prema vjernicima je blag i milostiv." /128/ "A ako oni glavu okrenu, ti reci: 'Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega: Samo se uzdam u Njega, On je Gospodar Ar{a veli~anstvenoga!'" /129/
Uzvi{eni ka`e da je u~inio dobro~instvo prema vjernicima {to im je poslao Poslanika, jednog od njih, tj. iz njihove vrste i na njihovom jeziku, kao {to je rekao Ibrahim, a.s.: "Gospodaru na{, po{alji im

mu je naredio Uzvi{eni, u ovom ~asnom ajetu. U rije~ima Uzvi{enog: "A ako oni glave okrenu", tj. po{to si im do{ao sa velikim i potpunim vjerozakonom, "…ti reci: 'Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega!'", tj. Allah mi je dovoljan, nema boga osim Njega i na Njega se oslanjam. Kao {to je rekao Uzvi{eni:

"...i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede, a ako te ne budu poslu{ali, ti reci: 'Ja nemam ni{ta s tim {to vi radite', i pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga." (26:215-217) Ovako

poslanika, jednog od njih." (2:129)
Uzvi{eni ovdje ka`e:

"Do{ao vam je Poslanik, jedan od vas", tj. od vas i govori va{im jezikom, kao {to je rekao D`a'fer bin Ebi-Talib, r.a., En-Ned`a{iju i El-Mugire bin [u'beu, r.a., izaslaniku Kisre: "Zaista je Allah poslao Poslanika, jednog od nas, znamo njegovo porijeklo i njegovu osobenost, njegov ulazak i izlazak, njegovu iskrenost i njegovo povjerenje i spomenuo je hadis: 'Prenosi ElHafiz Ebu -Muhammed el-Hasen bin Abdurrahman er-Ramehurmuzi u svojoj knjizi "El-Fasil bejne er-ravi ve-l-vai", senedom od Muhammeda bin D`a'fera bin Muhammeda da je rekao: Pri~ao mi je moj otac, a on od njegova oca, a on od Alije, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (542) Izi{ao sam iz braka, a nisam izi{ao iz zinaluka, od Adema pa sve dok me nisu rodili moj

je njen Stvoritelj, jer Gospodar Ar{a veli~anstvenoga, koji je krov svim stvorenjima na nebesima i Zemlji i ono {to je na njima, i {to je izme|u njih, pot~injeno je mo}i Uzvi{enog Allaha, i Njegovo znanje obuhvata svaku stvar, i Njegova odredba je izvr{ena u svemu i On nad svim bdi. Prenosi El-Imam Ahmed od Ubejj bin Ka'ba da je rekao: (547) "Posljednji ajet koji je objavljen iz Kur'ana ovaj je ajet: 'Do{ao vam je Poslanik, jedan od vas...', do kraja sure. Prenosi Ahmed od Ubada bin Abdullaha bin EzZubejra, r.a., da je rekao: (548) "Do{ao je El-Haris bin Huzejme sa ova dva posljednja ajeta iz sure Berae: 'Do{ao vam je Poslanik, jedan od vas', kod Omera bin el-Hattaba, koji ga je pitao: 'Ko ti je svjedok za ovo?' Rekao je: 'Ne znam, tako mi Allaha, ja svjedo~im da sam ih ~uo od Allahova Poslanika, s.a.v.s. Razumio sam ih i nau~io napamet.' Zatim je Omer rekao: 'I ja svjedo~im da sam ih ~uo od

"On je gospodar istoka i zapada, nema Boga osim Njega, i Njega uzmi za za{titnika." (73:9) i rije~i Uzvi{enog: “On je Gospodar Ar{a veli~anstvenoga", tj. On je Vladar svakoj stvari i On

9 Et – Tevba / Pokajanje

602

Allahova Poslanika, s.a.v.s.' Da su bila tri ajeta, u~inio bi ih posebnom surom; pogledajte suru iz Kur'ana i stavite ih na kraj sure Berae."

Kraj sa`etog komentara sure Et-Tevba. Allahu pripada zahvala, On je dobro~initelj Svojim robovima i On daje uputu i pomo}!

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful