Kronologija slučaja Assange:

Koji su indikatori da SAD neće Assangeu omogućiti nepristrano suđenje?

Piše: Tena Erceg

Indicija koje pokazuju da američkoj vladi nije pametno vjerovati kada kaže da će
suđenje Julianu Assangeu biti pošteno ima mnogo, pa stoga smatrati te indicije
svojevrsnim dokazima vjerojatno ne bi bilo pogrešno.
Štoviše, njegov sudski progon nepošten je samim tim što uopće postoji, dok već i
kronologija toga progona, priroda optužnice i dosadašnji tijek sudskog postupka koji se
odvija u Londonu puno govore o tome kako bi mogla izgledati njegova američka
sudbina.
WikiLeaks je osnovan 2006. godine, no tek je četiri godine kasnije objavio prvoklasno
važan materijal, video-snimku 'Kolateralno ubojstvo'. Ona pokazuje američke vojnike
kako iz helikoptera namjerno, temeljito i dugotrajno pucaju na nenaoružane ljude na
jednom bagdadskom trgu. Ubijeno je 11 civila, od kojih dvoje novinara Reutersa, što
indicira da je počinjen ratni zločin.

Video je objavljen u travnju 2010, a već četiri mjeseca kasnije Assangeu je u Švedskoj
spakirana prva optužnica, ona za silovanje.
Optužba za silovanje
Da je švedska vlada u ovom slučaju djelovala kao svojevrstan proxy američke
vlade sugerira činjenica da je tužilaštvo - u državi koja inače slovi za uzor vladavine
prava - istragu provodilo čak devet godina. Optužnica nikada nije podignuta, no
otvorena istraga omogućavala je da Assange sve to vrijeme bude talac evropskog
uhidbenog naloga. Budući da je njezina svrha iscrpljena hapšenjem Assangea u
Londonu u travnju 2019, švedska je istraga na koncu zatvorena šest mjeseci kasnije
zbog nedostatka dokaza.
Druga država koja se ponaša kao proxy američke vlade je Velika Britanija, koja je
Assangea prvo htjela izručiti Švedskoj zbog istrage o seksualnim prijestupima, što bi
vjerojatno i učinila da se on u lipnju 2012. nije sklonio u ambasadu Ekvadora u
Londonu.
Optužba za hakiranje
Tada je u SAD-u već bila napisana optužnica protiv njega, no ona je sadržavala
samo točku koja se odnosila na urotu za hakiranje kompjutora Pentagona, za što je
maksimalna propisana kazna pet godina zatvora.
Tadašnji predsjednik Barack Obama zazirao je od takozvanog 'presedana New York
Timesa' odnosno kršenja Prvog amandmana ustava koji štiti objavljivanje povjerljivih

1
informacija od javnog interesa. No u svibnju 2019, mjesec dana nakon što je Assange
uhapšen, američko državno odvjetništvo odjednom se sjetilo da bi optužnici moglo
pridodati još 17 točaka prema Zakonu o špijunaži, sa zajedničkom maksimalnom
kaznom od čak 170 godina zatvora.
Proširenje optužnice – Espionage Act
Proširenje optužnice bilo je logična posljedica nastojanja Trumpove vlade da, kako je
rekao tadašnji direktor CIA-e Mike Pompeo, WikiLeaks okvalificira kao 'nedržavnu
neprijateljsku obavještajnu službu' i izjednači ga sa špijunskom organizacijom, kako bi
se Assangeu oduzele ustavne garancije kojima se štiti sloboda govora.
Činjenica da američka vlada traži zatvorsku kaznu dugu koliko i dva ljudska vijeka zbog
nečeg što se, prema mišljenju ama baš svih novinarskih udruženja i svake osobe sa
zdravim razumom, svodi na normalno novinarsko istraživanje, te njezina namjera da se
to istraživanje izjednači sa špijunažom, vrlo jasno govori da je cilj američke vlade od
Assangea učiniti primjer i presedan, kako ubuduće nikome ne bi palo napamet
objavljivati njezine tajne.
Izručenje
Što se tiče Velike Britanije, nakon što ga je londonska policija otela iz ambasade
Ekvadora, u kojoj je proveo sedam godina, i sprovela u zatvor 'supermaksimalne
sigurnosti' Belmarsh, na sudu je započeo proces o izručenju u SAD.
U tom montiranom procesu sud se ni u jednom trenutku nije bavio meritumom slučaja, a
izručenje je odgođeno isključivo iz humanitarnih razloga, nakon što je postalo evidentno
da je Assange uslijed dugotrajne robije do te mjere fizički i mentalno iscrpljen da bi
mogao počiniti samoubojstvo.
O tome je vrlo slikovito svjedočio UN-ov posebni izaslanik za torturu Nils Melzer, koji je
u svom izvještaju iz 2019. napisao da u ’20 godina rada sa žrtvama rata, nasilja i
političkog progona još nije doživio slučaj da se skupina demokratskih država udružila da
bi namjerno izolirala, demonizirala i zlostavljala jednog pojedinca toliko dugo vremena'.
Ignoriranje dokaza
Londonski sud nije se međutim udubljivao u okolnosti koje pokazuju da je na djelu
politički progon, a nije se udubljivao ni u pravne aspekte relevantne za slučaj, prije
svega činjenicu da je u ljeto 2021. godine islandski list Stundin objavio da je ključni
svjedok optužnice, bivši WikiLeaksov volonter Sigurdur Thordarson, izmislio optužbe
protiv Assangea.

Njegova odvjetnica Jennifer Robinson tada je rekla da bi priznanje ključnog svjedoka da

je lagao u bilo kojem drugom postupku rezultiralo odbacivanjem optužnice. No britanski
sud to nije učinio, a američko Ministarstvo pravosuđa samo tjedan dana nakon tog
otkrića uložilo je žalbu na odluku o neizručenju, obećavši u njoj da Assange u
američkom zatvoru neće biti tretiran na način koji će mu dodatno ugroziti zdravlje.

2
No te takozvane garancije problematične su iz niza aspekata jer nema čvrstih jamstava
da Assange u zatvoru neće biti podvrgnut sistemu totalne izolacije, koja mu je već
narušila zdravlje, pri čemu 'garancije' sadrže čak i mogućnost da se američka vlada u
bilo kojem trenutku predomisli i te iste garancije naprosto povuče.

Svemu ovome treba pridodati otkriće Yahoo! Newsa da je CIA u vrijeme Pompea
ozbiljno razmatrala otmicu, pa čak i ubojstvo Assangea, kao i to da demokrati
predsjednika Joea Bidena zasigurno za njega nemaju simpatija nakon što je WikiLeaks
2016. objavio stranačke e-mailove koji su kompromitirali njihovu kandidatkinju za
predsjednicu države Hilary Clinton. Kada se svi ovi elementi uzmu u obzir, teško je
zamisliti da bi Assange na suđenju u SAD-u mogao proći bez dugogodišnje zatvorske
kazne, pri čemu je on već 12 godina praktički u zatvoru samo zato što je WikiLeaks
objavio istinite informacije od javnog interesa.