Mistini prijelazi strana simetrija

Tanja Baki

od Blakeovih Ilustracija Knjige o Jovu osjetno je udaljavanje od izvorne pri~e, koje ne samo da prate tekst, ve ga dalje tuma~e i pro{iruju, a ponegdje se ~ak i udaljavaju od njega. Sve plo~e, jasno je, nude autenti~ni izraz Blakeove preivljene patnje.1 David Hiles smatra da naslovna plo~a oslikava polukruni niz anela koji padaju, pa se opet izdiu, otkrivajui u svakoj od 21 plo~a putanju Sunca. Naime, Hiles polazi od ~injenice da je Blake kao graver koristio poznati Butts Set od 19 vodenih boja. Po{to je John Linnel 1821. od njega traio da napravi seriju od 20 gravura, odnosno seriju koju sa~injavaju naslovna strana plus gravure od 19 vodenih boja, Blake je izmeu 1823. i 1825. odlu~io da doda jo{ dvije plo~e (pod brojem 17 i 20), odnosno da napravi seriju od 22 plo~e (naslovna strana plus 21 dizajn). Mogue da je Blake napravio ove izmjene, odnosno da je ubacio sedam anela u dizajnu naslovne strane, koji treba da nazna~e Jovovu silaznu putanju o~aja i povratka u blagostanje, {to je i nazna~eno u svakoj od 21 plo~e. Jovova putanja tretira se, nagla{ava Hiles, kao proces izdijeljen u sedam stupnjeva. Dakle, svaka od 21 plo~e se dijeli na tri dijela od po sedam grupa, od kojih svaka opisuje po jedan proces. (1) Projekcija (nesvjesno), plo~e 1-3; (2) Gubitak (svjesno), plo~e 4-6; (3) Odricanje (racionalizacija), plo~e 7-9; (4) Napu{tenost (duhovna potreba), plo~e
1

Ovaj tekst zasnovan je na prou~avanju savremenog jungologa, Davida Hilesa, pod naslovom: Jung, William Blake and Our Answer to Job, koje je prezentovano na kolegijumu jungologa odranom u ~e{kom gradu Brno, 25. aprila 2001, i iste godine objavljeno u publikaciji PsycheMatters. 75

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

10-12; (5) Uvid (otkrovenje), plo~e 13-15; (6) Prihvatanje (transformacija), plo~e 16-18, te (7) Povratak (milost, dijeljenje s drugima), plo~e 19-21 - Svaki od ovih procesa oslikava i produava osnovni psiholo{ki model procesa patnje: {ok, poricanje, o~aj, prilagoavanje, {to je i razlog zbog ~ega se ~ini da Blake vi{e nego novija psiholo{ka istraivanja nudi suptilniji model ljudskog odgovora na gubitak. Blake nagla{ava sli~nosti izmeu Jova i Boga, radikalno mijenjajui ulogu Jovove ene. U izvornom biblijskom tekstu ona se pominje samo na kratko, dok je ovdje ona stalno prisutna, izuzev u plo~ama 3 i 11. Blake je opisuje kao Jovovog stalnog saputnika, Jungovu animu. Blake dodaje ~etiri plo~e koje nemaju direktnu vezu sa biblijskim tekstom (naslovna strana, plo~e 11, 16, 20). Plo~a 11 manje-vi{e odgovara Jovovom snu koji se u biblijskom tekstu javlja znatno ranije. Plo~a 16 slika dramati~ni pad Satane, koji se takoe ne spominje u istom biblijskom tekstu. Plo~a 20 znatno se udaljava od biblijskog teksta. Tu Jov razmi{lja o tamnoj moi due, ~ime se nazna~ava sedmi stupanj njegovog iskustva gubitka, iliti stupnja koji se zove Povratak. Blakeu je cilj da se usredsredi na Jovovo iskustvo i proces transformacije. Takoe, on pro{iruje i posljednji stupanj Jovove transformacije, stupanj Povratka, i kao da ovdje priznaje sebe za umjetnika koji pati. Njegovih sedam stupnjeva transformacije su odgovor na patnju. Ovih sedam anela na naslovnoj strani ~ine Blakeovih Seven Eyes of God (Sedmoro oiju boijih): Lucifer (Lucifer), Moleh (Molech), Elohim (Elohim), [adaj (Shaddai), Pahad (Pahad), Jehova (Jehovah), Isus (Jesus). Ovdje se ne radi samo o sedam manifestacija Boga, ve o putu iskustva, putokazu ljudske misli u potrazi za duhovno{u. Blakeov doprinos je u tome {to on pro{iruje granice psiholo{kog tuma~enja procesa patnje ({ok, negiranje, prilagoavanje) na vi{e istan~anu razliku izmeu ovih sedam stupnjeva, nudei odgovor, ne na patnju, ve na zna~enje patnje. Projekcija (ploe 1-3) Patnja i bol motivisani su nesvjesnom projekcijom na materijalne stvari i dogaaje. Jovovo blagostanje je nagrada za vlastitu pobonost i ispravnost, koje omoguava istom iskustvu bola da sa uvea. U plo~i 1 knjiga koju dri na krilu predstavlja zakon, ali instrumenti na drveu ne sviraju, {to govori da Jov nije
76

Zenike sveske

sasvim iv. Blakeu, naime, nije cilj da doslovice predstavi ovu pri~u iz Starog zavjeta, ve da nam iz nje predo~i pouku. U plo~ama 2 i 3 Jov jo{ nije svjestan da ga Satana isku{ava. Uprkos njegovom zadovoljstvu, ipak se iskazuju klice nesvjesne sumnje. Ovakav nesvjesni sukob je u sri ljudskog iskustva. Gubitak (ploe 4-6) Gubitak zna~i svijest o razdvajanju od projektovanog objekta. Jov u plo~i 4 postaje svjestan gubitka koji ga je sada zadesio. Ve se sada vi{e osjea uloga Jovove ene kao njegovog saputnika i savjetnika. Tijelo mu je izmu~eno. Sunce koje zalazi u plo~i 6 malo je izmijenjeno u odnosu na plo~u 1, ~ime se nagovje{tava brzi slijed dogaaja od plo~e 2 do plo~e 5. Odricanje (ploe 7-9) Nadolazee iskustvo jeste odricanje nagla{eno racionalizacijom gubitka. ^in odricanja vr{e Jovova tri prijatelja, koji bi da iznau razloge za njegovu nesreu, razmi{ljajui o tome da mora da postoji grijeh koji je ovaj po~inio da bi opravdao vlastitu kaznu. Jov ostaje pravi~an. Ne odbacuje svoju vjeru, ali proklinje dan kad je roen. Naputenost (ploe 10-12) Najnii nivo postignut je u osjeaju napu{tenosti kao du{evnoj krizi. Jovova patnja ilustrovana je u plo~i 10, kada ga trojica prijatelja (koji otjelovljuju Satanu) kona~no optuuju. U plo~i 11 oslikan je Jovov najusamljeniji i najmu~niji trenutak. Blake na vrhu ove plo~e predstavlja tragi~nu kontradiktornost Boga kao figure umotane zmijom. Ovo je i prete~a istovjetne kasnije Jungove ideje, odnosno dominantnog lajt motiva Blakeove poezije, crtea i slika: psiholo{ki coincidentia oppositorium, princip sjedinjenja suprotnosti. U plo~i 11 nema tih trojice prijatelja, a Jovova ena ne moe da ga prati. Iz ovog momenta potpunog o~aja ukazuje se iskra razumijevanja u mladom liku Elihua, koji u plo~i 12 ukazuje na Jovovu gre{ku. Uko~ena ekspresija Jovovog lica i njegov poloaj nazna~avaju nesvjesni otpor. U ti{ini, Jov prati Elihujeve rije~i.
77

asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Uvid (ploe 13-15) Suprotstavljanje o~aju i njegovo neprihvatanje daju uvid i otkrovenje. Ovakva iskustva zabiljeena su u plo~i 13 i u viziji Boga iz vrtloga, koju Jovovi prijatelji ne vide. Ra{irene ruke Boga u plo~ama 13 i 14 nagla{avaju da se Boije stvaranje odnosi na sve, a posebno na igru suprotnosti (svjetlosti i tame, gore/ dolje, radosti/ tuge). 2 Jov shvata da sve {to postoji, postoji iz nekog razloga. Iako je ni mi ne moemo shvatiti, i patnja ima razloge za{to postoji. Ona je potrebna ~ovjeku. Prihvatanje (ploe 16-18) Uvid biva transformisan iskustvom prihvatanja. Jov se prihvatanjem transformi{e, a njegova vjera je nagraena i oja~ana. Sve nesvjesne sumnje su otklonjene. U plo~i 16 odba~en je tekst koji se odnosi na Jovovu vjeru u Satanu. U plo~i 16, bez obzira {to je Knjiga o Jovu pri~a iz Staroga zavjeta, Blake daruje Jovu viziju Hrista. Ovo dodatno sugeri{e istovjetnu Jungovu tvrdnju o Jovu kao prefiguraciji Hrista. Jung kae: Jov je prefiguracija Hrista. Povezuje ih ideja patnje. Hrist je, ba{ kao i Jov, napaeni Boiji sluga. Jov o~ekuje da e Bog, na jedan na~in, stajati uz njega protiv Boga; tu je i slika tragi~ne boije kontradiktornosti. To je i glavna tema Knjige o Jovu.3 Kona~no u plo~i 18 Jov nadilazi mi{ljenja svojih prijatelja. Povratak (ploe 19-21) Transformacija putem prihvatanja patnje obiljeena je spolja{njim Povratkom izrazu milosti i podavanju, tako da i drugi mogu da u~e iz tog iskustva. Jovovo razumijevanje izraeno je kroz njegovu poniznost u plo~i 19, odnosno u plo~i 20, kad pri~a sa kerima. Ova plo~a je ne samo dodatak biblijskom tekstu, ve i dodatak koji je Blake na~inio originalnoj seriji od 19 vodenih boja. Ra{irene ruke Boga nazna~avaju kako sveproimajuu viziju Boga, tako i Jovovo dijeljenje
2 3

Blake ~esto koristi pomenuti motiv ra{irenih ruku da ukae na vje~itu igru suprotnosti.

Job is a kind of prefiguration of Christ. The link between them is the idea of suffering. Christ is the suffering servant of God, and so was Job. Job expects that God will, in a sense stand by him against God; in this we have a picture of Gods tragic contradictoriness. This was the main theme of Answer to Job, C.G. Jung, Answer to Job, Princeton University Press, 1973, p. 243.
78

Zenike sveske

doivljenog uvida Boga s drugima. Kona~no, plo~a 21 oslikava transformaciju Jova u puno ivo bie. Instrumenti su sada spu{teni s drveta i sviraju. Sunce isijava u novoj zori. Jov je jedan od na{ih arhetipova mudrosti koja proizilazi iz patnje. 4 Jov se ne moe odrediti kao arhetip patnje, ve kao arhetip na{eg odnosa prema patnji. Naravno, iz takvog odnosa postajemo mudriji, i s tim u vezi, Jova je bolje definisati kao arhetipa mudrosti. On jasno portreti{e coincidentia oppositorium, spoj suprotnosti, arhetip Jastva, koji se u Blakeovoj terminologiji naziva the fearful symmetry (stra{na simetrija), a kod Jovana Krstitelja mrana no due. Posebno onostrano kod takve predstave jeste ~injenica da Blake Jova ne tretira kao arhetipa na{e patnje, ve kao arhetipa na{eg odnosa prema patnji. Otud i preuzeta sintagma pod nazivom Stra{na simetrija (iz Blakeove pjesme Tigar), jer smatram da upravo ona portreti{e pomenuti coincidentia oppositorium (spoj suprotnosti), ideju tragi~ne kontradiktornosti Boga5, zbog ~ega Blake i slika figuru Jova ra{irenih ruku. On u istom tom Jovu vidi prefiguraciju Hrista, s jedne strane, a s druge strane sebe kao umjetnika koji pati. Dakle, Blake Priu o Jovu razrauje kroz iskustvo patnje, odnosno kroz ~injenicu kako se ona dijeli s drugima. Povratak se ne odnosi na ~injenicu kako da se vratimo, ve kako da se vratimo drugima. Ovakav onostrani povratak, u smislu dijeljenja, naj~e{e se izraava u tome kako da pomognemo drugima da prevaziu vlastitu patnju putem snage koju su izna{li u tuoj. Patnja je Blakeov najvaniji na~in na koji u~imo da sau~estvujemo s drugima, i da prevaziemo unutra{nje smetnje vlastitog bia, smatra David Hiles.
4 5

Arhetip nije stvar, ve sebe izraava preko stvari. On je apstraktna kategorija.

Blakeova Pjesma Tigar (Tyger) iz ciklusa Pjesama iskustva pandan je Jagnjetu (Lamb) iz ciklusa Pjesama nevinosti. Dok je kod Jagnjeta narator siguran da je blagi i meki Bog napravio jagnje, kod Tigra se isti taj narator pita ko li je to mogao da napravi tako stra{no stvorenje kao {to je tigar. Zato se on pita: Did he who made the lamb make thee? (Je li onaj ko je napravio jagnje napravio tebe?). Nevinom djetetu je nepojmljivo da isti Bog pravi i dobro i zlo. Ali, dijete iz svijeta iskustva upravo tako i doivljava Boga / nevino, stoga {to on svoju nevinu ma{tu projektuje na svijet izvana. U pjesmi The Lamb (Jagnje) dijete postavlja pitanje: Little Lamb, who made thee?/ Dost thou know who made thee? (Jagnje malo, ko li te je napravio/ Zar ne zna ko te je napravio?) Dijete vidi u jagnjetu simbol dobrote, i po{to su ga nau~ili da je Bog dobar, onda e biti i da je Bog stvorio i jagnje. Kada dijete opisuje onoga ko je stvorio jagnje, on kae: He is meek, & he is mild (On je mek i on je blag). Onaj ko je stvorio tako mekano i blago bie poput jagnjeta mora da je i sam mekan i blag, jer je dobar. Imaginacija djeteta porobljena je u svijetu djetinjstva. 79