You are on page 1of 6

Dehijerarhizacija homofobičnog patrijarhata

Merima Omeragić

ulturna kompetencija u patrijarhalnom dru{tvu ~esto dobija demonskostereotipne dimenzije ~ime se ugrožava svaki Drugi mogući oblik ljudske egzistencije. Moć patrijarhata bazira se na dru{tvenom uslovljavanju, igranju potencijalnih socijalnih rodnih i spolnih uloga mu{karaca i žena putem kojih se afirmira heteroseksualna norma, koja a priori isklju~uje svaki drugi mogući oblik seksualnosti.1 Potkopavajući patrijarhalne prakse psihoanaliti~ke i kulturalantropolo{ke te rodne studije dovode u sredi{te pažnje marginalne seksualnosti, te ustanovljavanjem seksualnog polimorfizma podrivaju dru{tvo i njegove kulturne produkcije. Polazeći od pretpostavke da je svijet heteroseksualan patrijarhalno-religijski sistem proizvodi homofobiju koja udružena sa seksizmom negira homoseksualni identitet koji uklju~uje i politiku i kulturu. Homoseksualni/ lezbijski koncept koji egzistira izvan kategorija spolova ru{i heteroseksualni politi~ki režim, način života koji sankcionira dominaciju jednog spola nad drugim.2 Dru{tvena uloga žene određena je mu{kom ideologijom zasnovanom na ideji da žena pripada mu{karcu {to se reflektira kroz njene socijalne, politi~ke i kulturne odnose. Tradicionalnu sliku žene u književnostima južnoslavenske interliterarne zajednice prvi put je uznemirio Mirko Kova~ 1971. godine kada je objavljen roman Malvina (@ivotopis Malvine Trifković) u kojem glavna junakinja tragi~no se suo~ava sa dva problema: lezbijka je i pravoslavka koja se zaljubljuje u ženu katoli~ke vjere,
1

K

Seksualnost se odnosi na samu jezgru ljudskog bića koja uklju~uje spol, rod, seksualni i rodni identitet, seksualnu orijentaciju, eroticizam, emocionalnu privrženost i ljubav, te reprodukciju. (Svjetska zdravstvena organizacija, 2001.)
2

[pehar, Andrea: Lezbijstvo i feminizam, Kruh i ruže, br. 2, ljeto-jesen 1994, http://www.zinfo.hr/ hrvatski/stranice/izdavastvo/kruhiruze/kir2/kir2.htm 105

Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

sestru njenog biv{eg muža. Ovaj roman koji stoji na samom po~etku postmoderne u na{im književnostima donosi lik žene lezbijke u cjelosti njene kompleksnosti.3 Pri~a Lamije Begagić Put u out problematizira položaj lezbijki u dana{njem dru{tvu i nagovje{tava mnogostruke mogućnosti problema njihove egzistencije u patrijarhalnom dru{tvu. Simboli~kim naslovom pri~e autorica ne govori iz pozicije margine, niti cilja na periferiju, već infiltrira i markira nenormirani prostor u dru{tvu ~ime dehijerarhizira primarnost patrijarhalne dru{tvene norme, a samim time i kulturnu homofobiju4 kao nusprodukt. Kao prvo biti lezbijka zna~i oduzeti mu{karcu bilo kakvu ulogu i kontrolu u dominantno mu{kom dru{tvu i preći u polje out-a. Simboli~kom logikom o prednosti falusa ustanovljuje se muški položaj unutar heterosekuslane matrice i pretpostavlja idealizovan odnos5. Taj odnos je naru{en s obzirom da nijedno ograni~enje, krug, granica ne mogu ograničiti dominaciju i važnost seksualne želje6 sva seksualna pona{anja žene su otvorena i tada lezbijstvo
3

1971. godine se pojavljuje roman Malvina (@ivotopis Malvine Trifković) i to je prvo književno djelo na na{im podru~jima koje tematizira žensku homoseksualnost. U kinematografiji na na{im podru~jima od klju~ne važnosti je pomenuti tri reperezentativna filma. Deset godina poslije romana Malvina, 1981. Milo{ Mića Radivojević snima buntovni~ki film Dečko koji obećava radikalizirajući viđenje gay kulture u kojem gay izlet glavnog junaka Slobodana Milo{evića postaje glavna linija otpora patrijarhalnoj porodici i homofobi~noj kulturi. Strahovite posljedice djelovanja psihoti~nog, bolesnog patrijarhalnog na~ina života i mu{kocentri~ne organizacije dru{tva vidljive su u prisilnoj promjeni spola ženskog za mu{ki identifikacijom, {to je tema jugoslavenskog filma Virdžina (1991. Srđan Karanović) kada otac donosi odluku da novorođenu kćer proglasi sinom i odgaja je kao dje~aka, pri ~emu djevoj~ica prisilno preuzima ulogu i identitet dje~aka ~ime se ostvaruje nasilje nad žensko{ću i ugrožava mogućnost egzistencije. Treći film jeste hrvatski film Fine mrtve djevojke (2002.) Dalibora Matanića koji o{tro kritikuje dru{tvo i kulturu jer tematizira lezbijsku ljubav sku~enu malograđanstvom i agresijom kulture koja za predmet obožavanja ima falus, zbog ~ega jedna od djevojaka strada silovanjem. Osvje{ćenje prijeratne generacije se provuklo i kroz drugi talas punk - rock muzike koja je raskinula sa dotada{njom tradicijom estrade, te iz pozicije autsajdera zasnivajući novu subkulturu destabiliziraju dru{tveni, heteroseksualni i socijalisti~ki poredak. Iako se smatra prvom gay YU pjesmom Some boys, Prljavog kazali{ta, pjesma nije pobudila pažnju koliko beogradska grupa Idoli koja 1980. preispituje kako je @iveti u istom gradu sa homoseksualcima nastavljajući da kroz kasnije pjesme u pitanje polnog/seksualnog identiteta uklju~e i religijsko-politi~ke teme. Teme seksualnosti (LGBTQ) u svojim djelima koriste i između ostalih savremeni pisci G. Samardžić (Šumski duh), N. Veli~ković (Sahib), S. Drakulić (Frida ili o boli), A. Nikolaidis, F.N.Haver ...
4

Kulturna (dru{tvena, kolektivna) homofobija je produkt patrijarhata i uzrokovana je dru{tvenim normama koje diktiraju i legitimiziraju heteroseksualnost kao jedinu i isklju~ivu seksualnu normu. Ti standardi o heteroseksualnoj prednosti iniciraju diskriminaciju i mržnju prema osobama druga~ije seksualne orijentacije.
5 6

Butler, Judith: Tela koja nešto znače, O diskurzivnim granicama „pola“, Beograd, 2001, str. 89.

Vicinus, Martha: Lesbians studies: A feminist studies reader, Lesbian subjects, u: Kruh i ruže, br. 19, 2003, http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranice/izdavastvo/kruhiruze/kir19/kir19.htm 106

Zeničke sveske

ne zauzima marginalnu već ključnu poziciju u toj seksualnosti. Junakinje pri~e kroz svoju seksualnost su dovedene u mat-poziciju u odnosu na dru{tvo, religiju i na~ine na koji oni tuma~e tradiciju. 7 Put u out je provokativna coming out pri~a. Ona ne samo da prikazuje homoseksualnost, izvla~i je na vidjelo iz mraka, poziva na diskusiju o seksualnostima i problemu smje{tanja u okvire dru{tva. Funkcija ove pri~e nije samo pružanje otpora agresiji kulture spram žene, uopće, već i otpor institucijama patrijarhata. Lezbijstvo postaje otpor kulturi i njenim produkcijama. Pri~a je zami{ljena kao dijalog re~enog i prećutanog. Sekvence unutra{njeg monologa naratorke pokazuju psiholo{ki teret odabira. Pogotovu kada je rije~ o homoseksualnosti, a prije svega aspektima ženskosti, seksisti~ka ma~o kultura politizira ženu putem diskriminacije. Junakinje pri~e su suo~ene sa dvostrukom diskriminacijom zbog dvostuke pripadnosti: ženama i homoseksualkama. Na po~etku pri~e naratorka izražava dvojbu: valjda ću bar jednom znati da nešto sigurno nisam ili jesam {to upućuje ~itateljku/a na domen identiteta, a svoju potvrdu ima na kraju ovog niza misli u simboli~ko-arhetipskom razrje{enju. Naime, prljavi uložak nasuprot sapuna, ozna~ava vje~itu žensku Drugost, negativni sadržilac s druge strane Moći znanja oblikovanih od strane mu{karaca, a kultura je taj poja~ani ~in osjetilnosti pretvorila u kaznu. Naime, po diskurzivnom obrascu scientia sexualis Foucault smatra da se Moć ostvaruje nad tijelom {to rezultira mehanizmom dresiranja tijela i govora ~iji produkt je uslovno slobodna seksualnost koja je smje{tena u diskurse Moći. Shodno tome ženske seksualnosti i identiteti stoga nužno moraju biti determinisane znanjem i moći mu{kog Logosa, te su samim time od po~etka demonizirane, isklju~ene, okarakterizirane kao Druge. U arhetipskom tuma~enju menstruacija nije samo inicijacija djevoj~ice u ženu, to je ritual prelaska pragova, temeljni tjelesni aspekt ženskosti, erotizma te simbolizuje nošenje pripadajuće seksualne moći i svih perifernih ženstvenih moći.8 Judith Butler smatra da je identitet praksa i ako je kao takav dru{tveno uslovljen i normiran isklju~ivo
7

Tradicija kruto shvaćena konceptom partijarhalnog dru{tva podrazumijeva samo podjelu na polove. Lezbijstvo je postojalo kroz povijest o ~emu danas svjedo~e brojna pronađena pisma i autobiografski zapisi žena, koji su popularni posebno u SAD- u i na njih se po obi~aju pozivaju feministi~ke i rodne teoreti~arke i kriti~arke lezbijske i radikalne orijentacije. S druge strane zanemaruje se opća ~injenica da i tradicionalno prihvatanje ženstvenosti kadkad toleri{e lezbijsku ljubav. Lezbijska ljubav može biti erzac heteroseksualnih odnosa, u~enje. Držanje do tradicije podrazumijeva dominaciju mu{karca nad ženom, pa je ~injenica o postojanju lezbijki mu{karcima te{ka, ali ne i neprihvatljiva u nekim slu~ajevima.
8

Pinkola, E. Clarissa: @ene koje trče s vukovima, Mitovi i priče o arhetipu divlje žene, Zagreb, 2007, str. 266. 107

Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

heteroseksualizmom u podru~ju seksualnosti, isklju~uje druge oblike seksualnosti – ne dozvoljava praksu drugih identiteta. Korektno detektovan stereotip o ženama i saobraćaju rezultira drugom bitnom ~injenicom. Nervozni šoferi podsjećaju da je zeleno i da se pokrene. S koliko je usana sada potekla psovka na račun njenog spola, ni ne smijemo ni pomisliti. Stanje u kojem djevojka vozi automobil identifikuje nju i njeno pona{anje - ona je determinisana gr~em. Upravo mogućnost osude od strane dru{tva zbog identitarne prakse koja odudara od matrice drži djevojku u gr~u {to inicira mogućnost nelagode zbog predrasuda, a s druge strane ~ini je svjesnom sebe i svog položaja. Djevojke posjeduju svoj sistem, njihova želja je prirodna i ne poznaje ograni~enja, one su izvan heteroseksualnog tržišta9 te su suprotstavljene kulturnoj i svakoj drugoj dominaciji. Primičem joj se, zaklanjam joj čuperak kose iza uha i dajem joj pusu u ušnu resicu. Smije se i gleda me krajičkom oka. Poja~ani erotizam žene je zatvara u svijet ženskosti, do kojeg mu{ka subjektivnost nema pristup. Prihvatanje i posebno njegovanje ženstvenosti u otkriću vlastitog tijela sebi i drugoj predstavlja apsolutnu ravnopravnost. Kulturni centar sa heteroseksualizmom na ~elu doveden je u pitanje odlukom na priznanje porodici, ćeliji, paradigmi patrijarhalnosti, ~ime se isklju~enost iz norme nužno infiltrira u normu ru{eći je. Heteroseksualna porodica determinisana brakom dovedena je u pitanje, jer lezbijstvo djevojaka nameće se kao odmak od normativnog braka10 i reprodukcije. Tu maj~inska uloga, koja je ‘kulturolo{ki konstrukt’, nema vrijednost, kao i zagarantiranost zakona Oca, jer lezbijstvo ženi nudi apsolutnu i isklju~ivu kontrolu nad tijelom i životom. Homoseksualni izbor je prijetnja nuklearnoj porodici koja je utemeljena na patrijarhatu i religiji. Begagićka naime, u tekstu govori o dvije razli~ite porodice. Nagovje{taj o mogućem prihvatanju ljubavi djevojaka predstavlja put pomirenja s porodicom naratorke pri~e. S druge strane, brak Irininih je zahvaćen krizom, kao i porodica u cjelosti. Irinin brat živi vani i rijetko pohodi roditeljski dom. Irina je stub familije. Krhak stub, učini ti se da ni bicikl ne možeš naslonit na njega, ali kad je upoznaš shvatiš kako je sposobna i za veće zemljotrese. Mama i tata bi se razveli da nije nje. I hoće, tačnije, čim ona ode od njih. Bit će to kraj njihovog kompromisa što su
9

Irigaray, Luce: Speculum of the Other Woman, Female Hom(m)osexuality, New York, 1985, pp.

107.
10

Vicinus, Martha: Lesbians studies: A feminist studies reader, Lesbian subjects, u: Kruh i ruže, br. 19, 2003, http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranice/izdavastvo/kruhiruze/kir19/kir19.htm 108

Zeničke sveske

ga zvali brakom. Iako tim simboličnim odlaskom mlađeg djeteta od kuće neće prestati biti roditelji, prekinut će svoje formalno zajedništvo i otići tamo gdje već u mislima i srcima jesu. – Je l’ te strah? – pitam. Ona veli da jeste, a ni ne zna da sam je pitala je li je strah toga što će se njena porodica raspasti onog momenta kad im okrene leđa. Misli da sam je pitala je li je strah ovog putovanja i ove naše odluke da im napokon kažemo, da im, na proslavi pedesetog rođendana moje mame, da im svima, mami, tati, dedi, Aidi i Adnanu, svima, kažemo... – Ma, to je normalno. Mislim, to da te strah. I mene je. – odgovaram tiho. A nije me strah. Nije toga. Strah me jeseni, strah me da će ovo ljeto tako brzo proći, strah me da neće sa mnom izdržati još dugo ili još gore da će se jednog jutra probuditi u pedesetoj čekajući povod da ode od mene. U tekstu stoji da će roditelji ostati roditelji Irini uprkos svemu, međutim kroz kritiku braka kao oblika zajedni~kog života legalizovanog patrijarhatom i religijskim vrijednostima, autorica na scenu uvodi novi problem: težinu odluke i rizik koji nosi odabir zajedni~kog života. I upravo je neizvjesnost budućnosti bilo kojeg zajedni~kog života ono {to pla{i djevojke vi{e nego sam ~in priznanja. Opet nisi sigurna da to želim? – pita me, tačnije više konstatuje, dok pilji u poklon zatvoren u autu. Nisam sigurna. I ne osjećam se pozvanom da išta odgovorim na ovo njeno pitanje, ako je uopće i pitanje. I ona zna da nisam sigurna. Zna da mislim da to radi zbog mene, ne jer zaista to želi. A neću da to radi zbog mene. – Neću, neću da to radiš zbog mene, neću da ti bude žao, neću da za pet godina kažeš da sam ti sjebala pet godina života, neću da kažeš da si sve žrtvovala jer si me voljela i da si mogla sa svima, sa bilo kim, sa muškarcima, frajerima, jebenim frajerčinama, a ti si, eto, odlučila sa mnom i otjerala si sve od sebe i porodicu, koja se raspala, naravno, čim su čuli, i sve opet zbog mene! Zbog mene!(...) Očekujem da će me, ako već ne želi da me vrijeđa, barem prezrivo pogledati i ostaviti me tu, na pumpi, vratiti se dok još može, ako ništa drugo, a ono spasiti brak svojih roditelja. Ne dobijam ništa od očekivanog. Dobijam Irinu. Ulazimo u auto u tišini. Uzima moj dlan i stavlja ga na svoju nogu. Iz glatke kože probijaju oštre dlačice i bockaju me.(...) Otkad je sve počelo, više od dodira i više od svega, volim da je gledam i da na njenom tijelu pronalazim svoje nedostatke: okrutne oštre dlačice na nogama, crvena zadebljanja oko kukova, ranice od dlake čiji je korijen ostao zatočen u tijelu...

109

Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

...Prepoznavanje sebe u drugoj implicira dualitet, sau~esni{tvo, kontemplaciju uzajamnog odnosa11, poput odraza u ogledalu. Djevojke nisu samo lezbijke već i uvjetno pripadaju razli~itim religijskim zajednicama. Pri~a Put u out doprinosi destabilizaciji normiranih obrazaca života kako patrijarhalnog, religijskog, tako i na općem planu kulturolo{kog. Uvođenjem u javni diskurs seksualnog polimorfizma kojim se deideologizira heteroseksualna (mu{ka) privilegovanost, dehijerarhizira kultura i homofobija, implicira ženskost u silini njene rasko{nosti, afirmira homoseksualnost, potresa dru{tveni centar i uklanjaju represivne norme i predodžbe zapadnih kultura o prisilnoj, uslovljenoj i cenzurisanoj seksualnosti, te ru{i ideal univerzalnog humanizma.

11

Beauvior, Simone: Drugi pol II, @ensko iskustvo, Lezbijka, Beograd, 1982, str. 193.

110