Žargon autentičnosti

*

ogre{ivost autoriteta zaba{uruje se apsolutnom upotrebom rije~i. Budu}i da se ne uzimaju u obzir ni kolektivna tijela ni osobe koje izdaju “nalog”, to se on kao ugovorna utvrda uklapa u totalitarnu ustanovu bez racionalnog pitanja o pravu onih koji sebi dosu|uju karizmu vo|e. Posti|ena teologija sljepljuje se sa svjetovnom bestidno{}u… Christian Schütze objavio je satiru Ukalupljeni pozdravni govor. Ta satira velikom snagom humora osvjetljava `argon kao sindrom: Cijenjeni gospodine predsjedniče, gospodo ministri, državni sekretari, gradonačelnici, referenti, decernenti i asistenti, cijenjeni muževi i žene našeg kulturnog života, predstavnici znanosti, privrede i samostalnog srednjeg staleža, poštovani skupe, dame i gospodo! Kada smo se danas ovdje našli da zajednički provedemo dan, to nipošto nije slučajno. Jer, upravo u vrijeme poput našeg, u kojem prave ljudske vrijednosti više no ikad moraju biti naša ozbiljna i duboka briga, očekuje se od nas da nešto kažemo. Ne bih vam ovdje izlagao nikakve gotove patente za rješenje, nego samo dao na diskusiju niz gorućih pitanja koja vise u zraku. Ono što nam treba, nisu nikakva gotova mnijenja koja nam ne idu pod kožu, ono što nam je, naprotiv, potrebno, to je pravi razgovor koji će uzbuditi našu ljudskost. Ono što nas je ovdje povezalo jest znanje o moći susreta pri oblikovanju međuljudskih odnosa. Stvari koje nešto znače nastanjene su u tom
*

P

Odlomci potje~u iz drugog djela istoimene studije - ‘prosalvljene’ neumoljive kritike njema~kih ideolo{kih dis/funkcija govora i jezika, `argona napose, kao “ `argona autenti~nosti” koji opet prepoznajemo kao “ideologiju kao govor koji apstrahira od svakog sadr`aja”, Th. W. Adorna, a ~ija su prva dva poglavlja objavljena daleke ve} 1963. u ~asopisu Neue Rundschau. Kod nas se knjiga, ~ije o{tre analize i veoma gorke premise iznova `igo{u vi{estruko bolno aktualno conditio postmoderna, pojavila ni{ta manje daleke 1978. u izvrsnom prijevodu i s istim takvim predgovorom Davora Rodina, 7

^asopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

području međuljudskih odnosa. Ne moram vam kazati što time mislim. Svi vi koji na poseban i izuzetan način imate posla s ljudima, razumjet ćete me. Kao što već rekoh, u vremenu poput našeg, u kojem se optika stvari skoro posvuda koleba, sve, više no ikad, ovisi o pojedincu, koji sam zna bit stvari, stvari kao takvih, stvari u njihovoj autentičnosti. Nama trebaju otvoreni ljudi koji to mogu. Tko su ti ljudi? – upitat ćete me i ja vam odgovaram: To ste vi! Budući da ste se ovdje skupili, dokazali ste jasnije nego što bi mogle riječi da ste spremni da onom što vam leži na srcu dadete snage. Na tome vam hvala. Hvala vam i zato što ste tim opredjeljenjem za dobru stvar energično stali na put plimi materijalizma koja prijeti da potopi sve oko nas. Da kažem unaprijed: vi ste ovamo došli da primite uputstva, da čujete. Vi od ovoga susreta na međuljudskoj razini očekujete prilog obnovi klime međuljudskih odnosa, prilog obnovi topline gnijezda, koja, izgleda, u tako zastrašujućoj mjeri nedostaje našem modernom industrijskom društvu… Ali što to za nas znači u našoj konkretnoj sutuaciji sada i ovdje? Izgovoriti pitanje znači postaviti ga. No to znači još mnogo više. To znači izložiti se pitanju, staviti mu se na raspolaganje. To ne smijemo zaboraviti. Međutim, moderni čovjek to preolako zaboravlja u jurnjavi i pogonu dana. Vi, međutim, koji pripadate onim mirnim u našoj zemlji, vi to znate. Naši problemi potječu iz područja za koje smo pozvani da ga njegujemo. Ljekovita zbunjenost koja proizilazi iz te činjenice otvara horizonte koje ne smijemo pomutiti naprosto time što ćemo s dosadom okrenuti leđa problemima. Treba misliti srcem i ljudsku antenu podesiti na istu valnu dužinu. Danas nitko bolje od čovjeka ne zna do čega mu je naposlijetku stalo. Tu je sad sve na okupu: najdublja stvar srca, pravi razgovor, stvari u svojoj autenti~nosti s nazna~enom reminiscencijom na Heideggera, susret na me|uljudskoj razini, pitanje kao takvo, i pone{to anahronisti~ka rezervna armija mirnih ljudi na zemlji…Apostrofiranje onih vi{ih kao takvih “koji na poseban i izuzetan na~in imaju posla s ljudima” daje na znanje da je rije~ o onoj vrsti vo|enja ljudi kojoj su ljudi izgovor za vo|enje…Pascalova deviza que les grandes pensées proviennent prijala je oduvijek poslovnim ljudima… …Namjera, intencija se sa`imlje u jedan podzemni govor bez intencije, u skladu s objektivnim odere|enjem samog `argona, ~iji je jedini sadr`aj obmana.
8

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful