SPOMENICI Anabaza- Ksenofontovo izvjee o pohodu 10 000 Gr.

anabaza= uspinjanje Ksenofont je bio rodom iz Atene, Sokratov uenik, no zbog podupiranja Sparte bio je prognan. Bio je plodan pisac povijesnih, filozofskih i politikih djela. 401. pr. Kr. Kir Mlai, namjesnik u M. Aziji je krenuo protiv svoga brata Artakserksa II. Mnemona, perzijskog cara, da ga zbaci s prijestolja. U svojoj je vojsci imao i 13000 grkih plaenika. U bitci kod Kumakse je Kir poginuo, te je veina njegove vojske prela na Artakserksovu stranu. Grki dio vojske je bio prevaren, voe su im poubijane, te oni biraju nove voe (meu njima je i Ksenofont) i kreu prema Grkoj. Ksenofont je vojnike poveo na petomjeseni mar dug 2414 km do gr. kolonije Trapezusa na C. M, otkuda se u grupicama prebacuju u Grku. Ksenofont je cijeli taj dogaaj opirno opisao, dajui toj stvari preveliko znaenje. Iskustvo ovih gr. vojnika e poslije biti na korist Aleksandru jer su oni ipak upoznali prodiranje u Perzijsko carstvo. Ostala djela: Helenika i Kriopedia. U Arijanovoj Anabazi opisuje se vojna ekspedicija Aleksandra Velikog na Istok. Castel sant Angelo Aneoska tvrava Hadrijanov mauzolej u Rimu Graevina cilindrinog oblika na kvadratnom podnoju. Zapoeo ju je 135. car Hadrijan, a zavrio 139. Antonin Pio. Neko se na njoj uzdizao golemi carev kip, a danas kip arhanela Mihaela. U njoj je sahranjen pepeo cara Hadrijana i njegove ene Sabine te drugi carevi sve do Karakale. 923. je mauzolej pretvoren u tvravu, vie je puta pregraivan i nadograivan, a u radovima su sudjelovali ak Michelangelo i Bramante. Danas slui kao muzej, s Vatikanom je spojena dugim hodnikom. Disk iz Festa ploa s koncentrinim nizom znakova iz palae u Festu na Kreti, vjerojatno najstarije kretsko pismo Disk od peene gline na kojemu su s obje strane utisnuti tekstovi. Redovi tekstova idu spiralno od kraja prema sreditu. Pismo, koje se naziva linearno A, je do danas ostalo neproitano jer nije poznato kojim je jezikom pisano. Od tog su pisma Grci nakon osvajanja Krete formirali svoje najstarije pismo koje se naziva linearno B. Diskobol Mironov Baca diska Baca diska kod Grka i Rimljana, tj. baca ploe u Homerovo vrijeme od kamena ili eljeza, a u kasnije doba od bronce ili olova. Ona se bacala za vjebu i kod igara za natjecanje bacanje diska jedno je od disciplina petoboja (skok u dalj, bacanje koplja, bacanje diska, rvanje, tranje). Ploa je bila djelomino ukraena gravurama, kako se vidi na sauvanim primjerima i na prikazima s vaza. Najpoznatiji prikaz diskobola je onaj grkog kipara Mirona iz Eleutere, koji je djelovao u 5. st. pr. Kr. Njegov je diskobol najstariji uspjeli pokuaj da se odstupi od kiparske konvencionalnosti (frontaliteta) i da se naini skulptura u pokretuizvrsno je uspio realizirati moment najvee fizike napetosti i mentalne koncentracije diskobola prije izbacivanje diska. Kratak zastoj izmeu snanog uzmaha, koji ruku s diskom dovodi u najvii poloaj i zamaha kojim e ga naglo

1.

2.

3.

4.

2
ispustiti i baciti u daljinu. Umjetnik smatra taj trenutak najkarakteristinijim u sloenoj radnji bacanja diska. Sauvane su nam samo bronane rimske kopije. 5. Dorifor Polikletov Kopljonoa Bronani kip koji prikazuje snano i skladno modeliran lik nagog mladia. U antikoj grkoj skulpturi ta je statua kanon idealnih proporcija mukoga tijela. Teina tijela je na desnoj nozi, a lijeva je u iskoraku. Oputena desna ruka odgovara lijevoj nozi koja takoer miruje, lijeva ruka je dignuta, glava lagano okrenuta udesno. Tako rasporeena teina i uravnoteene kretnje odreuju stav koji u sebi sjedinjuje mirovanje i pokret, a naziva se kontrapost. Sauvane su nam samo brojne mramorne kopije. Poliklet Stariji poznat je po kipovima atleta, Herinom kipu (hrizelefantina= zlato + slonovaa) te po amazonki. Erehtejon Erehtejev hram svetite na atenskoj Akropoli u kojem se tovalo vie kultova Hram od pantelikog mramora na atenskoj Akropoli. Najljepi primjer atiko jonskog arhitektonskog stila. Graen je izmeu 420. i 408. pr. Kr. (za vrijeme Peloponekog rata), a arhitekti su bili Filoklo i Arhiloh. To je posljednji veliki hram graen na Akropoli. Glavni ulaz u svetite (jonski prostil) tvori sjeverni trijem s 4 stupa na fronti i 2 na bonim stranama, sa rtvenikom u sredini i znamenjem Posejdonova trozuba. Iz trijema se ulazilo (kroz vrata s lijepo profiliranim dovratnikom) u zapadno predvorje s vie rtvenika sagraeno iznad cisterne. Gornji dio njegove zapadne fasade je ralanjen nizom polukolumna. Predvorje je imalo, uz ulazna, jo troja vrata: - zapadna su vodila u otvoreni Pandrosejon (svetite Kekropove keri Pandrose) sa svetom maslinom, (njena sestra Aglaura tovala se u peini na obronku Akropole) - juna u tzv. trijem kora iji je trijem nosilo 6 karijatida - istona u Posejdonovu celu s izvorom slane vode i svetom zmijom, personifikacijom boga Erehteja koji je kasnije poistovjeen s Posejdonom. Erehteja je, prema predaji, Atena pronala kao dijete i predala ga na odgoj Kekropovim kerima Pandrosi i Aglauri. Istoni dio Erehteja zaprema cela Atene Polias, pred kojom je trijem sa 6 stupova. Ornamentalna dekoracija arhitektonskih detalja je vrlo bogata, a od figuralne dekoracije, osim karijatida, sauvani su fragmenti friza s figurama u reljefu. U vrijeme Bizanta sluio je kao crkva, a u vrijeme Turaka kao harem.

6.

7. Farska psefizma natpis iz Starog Grada na Hvaru Natpis o poslanstvu to su ga Farani, uz podrku Rima, odluili uputiti u staru metropolu, na egejski otok Par (u sastavu Ciklada) molei za pomo jer je Far bio u tekoj situaciji. Parani su na otok stigli jo 385./4., a sirakuki tiranin Dionizije im je pomogao da osnuju koloniju na mjestu dananjeg Starigrada. Iste godine kad se Pharos (Far) utemeljio, domai Iliri, stanovnici otoka Hvara, pozvali su u pomo svoje sunarodnjake s kopna da im pomognu istjerati koloniste. Oko 10000 Ilira je dolo u pomo otoanima. Isejci (sa Isse) su poslali odred trijera, pozvani od Farana u pomo. Lako su razbili flotu ilirskih brodica. Po grkim povjesniarima je u prvoj poznatoj bitki izmeu Ilira i gr. kolonista poginulo 5000 Ilira, a 2000 su bile zarobljene. 8. Fasti consulares et triumphales Kronoloki popis dodan kalendaru, a sastavljen na osnovu biljeaka sveenika.

3
Fasti ili zapisi konzula (eponimnih viih inovnika u Rimu) odnosno vojskovoa koji su slavili triumf u Rimu. Bili su izloeni kao javni natpisi. Otkopani su na republikanskom forumu. Nazivaju se jo i fasti Capitolini ili Kapitolski fasti po imenu muzeja u Rimu u kojem se sada nalaze (Museo Capitolino), a kamo ih je 1546. smjestio Michelangelo. Prvi put ih je objavio Gnej Flavije 304. pr. Kr., a kasnije ih je August sakupio i odredio da se ukleu u mramorne ploe na zidu slubenog boravita pontifexa maximusa (vrhovnog sveenika), tj. regiji. Natpis je na 4 ploe s popisom svih konzula od poetka republike i evidencijom njihovih trijumfa. Regija je izgorjela, a s njom i natpis te ga zajedno s regijom obnovio August. Neki fragmenti do danas nisu naeni. Od davnine je u Rimu pontifex maximus objavljivao graanima na poetku godine faste dajui na znanje koji su dani radni (dies fasti), a koji su praznini (dies nefasti). Ti su se fasti razvili u slubene anale, ljetopise, jer su se kalendaru dodavale biljeke u tom smislu, Prije 2. st. pr. Kr. pontifex maximus je izlagao na zidu svoje rezidencije plou s imenima magistrata i vanim biljekama. Krajem 2. st. pontifex je objavio sve takve sauvane ploe u publikaciji koja je dobila ime annales maximi. Iz tih dokumenata potjeu fasti. a) Fasti consulares Konzularni fasti popis konzula izloen kao javni natpis u Rimu b) Fasti triumphales Triumfalni fasti popis vojskovoa koji su slavili triumf s podatkom nad kime su odnijeli pobjedu, izloen kao javni natpis u Rimu

9. Gavijarijeva vrata vrata grada Akrolisa Akrolis je bio akropola grada Lisa. Lis se sastoji od gornjeg grada koji slui za trgovinu. Gornji i donji grad su za vrijeme Rimljana bili ujedinjeni u jedno naselje. Dobivaju i graansko pravo. Pokraj vrata, u utvrdi u naselju, nalazio se natpis kojeg je nainio rimski graanin Gavijari. (tamo je naeno i njegovo tijelo)
Kairos reljef gr. boga sretnog trenutka, naen u Trogiru; takoer grki bog sretnog trenutka Kod starih Grka bog sretnog trenutka ili zgodne prilike koja je za pojedinca sudbonosna ili koju ovjek mora znati iskoristiti. Vjerovali su da kraj svakog ovjeka samo jedan put u ivotu protri Kairos. Tada treba biti brz i uhvatit ga za njegov dugi uperak na elu. Propusti li se ta prilika, smatralo se da je ovjek propustio sreu. Personificiran je kao nag djeak na kugli, s krilima na leima ili na nogama, s noem i vagom u ruci; elav, samo s uperkom kose na elu. Sauvano je vrlo malo spomenika s njegovim likom, a istie se reljef iz Trogira raen u 1. st. prema Lizipovom originalu. uva se u samostanu Sv. Nikole. U antikoj se literaturi izriito spominje Polikletov i Lizipov kip Kairosa. Laokoontova grupa kiparsko djelo trojice helenistikih majstora s otoka Roda, prikazuje pogibiju trojanskog sveenika Laokoonta i njegovih sinova Laokoont trojanski sveenik udesno pogubljen kako ne bi razotkrio grku varku s drvenim konjem Prema gr. mitu Apolonov sveenik u Troji. Kada su Grci ostavili pred Trojom, kao navodni zavjetni dar za boginju Atenu, velikog drvenog konja koji je u utrobi krio

10.

11.

4
neke od gr. junaka, Laokoont je savjetovao Trojancima da ne uvedu toga konja u grad, jer se u njemu krije kakva varka. Dok se Laokoont spremao da obavi rtvu iz mora su izronile dvije ogromne zmije koje su zadavile Laokoonta i njegova dva sina. Trojanci su smatrali da je to znak da trebaju ignorirati Laokoontov savjet te su uveli konja u grad. Taj je dramatski prizor prikazan u drugom pjevanju Vergilijeve Eneide i u uvenoj mramornoj skulpturi, tzv. Laokoontova grupa koja se danas uva u Vatikanskom muzeju. Pronaena je u ruevinama na Eskvilinu u Rimu. Plinije st. spominje da je kip neko stajao u Titovoj palai. Originalno helenistiko djelo vjerojatno je stajalo u Pergamu, a doneseno je u Rim kad je Atal oporuno svoje kraljevstvo ostavio rimskom narodu. Skulpturu su sredinom 1. st. pr. Kr. nainila tri rodska kipara: Hegezandar, Polidor i Atenodor Izraene su skupine miia, nemir na licu pri emu emocije izbijaju na povrinu. Lapis niger Crni kamen - posveeni prostor poploan crnim mramorom u podnoju Komicija uz Forum Romanum Najstariji natpis grada Rima, iz 6. st. pr. Kr., uklesan na etvrtastom kamenom stupu koji se nalazi ispod ploe od crnog mramora. Nalazi se nadaleko od slavoluka Septimija Severa. Pod ploom se, po vjerovanju starih Rimljana, nalazio Romulov grob. Pored ostalog je i zabiljeeno: Duenos med effeced. (Duenos je napravio.), a stil pisanja je bustrofedon kako ore vol. Lavlja vrata utvrena vrata ukraena lavljim motivima na ulazima u prapovijesne tvrave, npr. u Mikeni na Peloponezu i Bogazkoyu u Maloj Aziji Mikenska lavlja vrata potjeu iz ranog 13. st. pr. Kr. dva kamena su pokrivena ploom na kojoj je stup, a sa strane se nalaze 2 lava (tj. lavice). irina prolaza je 3 m, a i visina lavljeg reljefa je 3 m. Reljef ispunjava oblik trokuta, a lavice se prednjim nogama uspravljaju na stup koji je dolje iri, a predstavlja stup ivota. Stup je moda nosio rtvenik. Glave lavica nedostaju. To je prvi monumentalni reljef Grke u prvi primjer timpana. Iz njega se razvio ukras zabata gr. hramova. Vrata u Hatui (Bogazkoyu) potjeu iz oko 1800. pr. Kr. to je najstarija kraljevska rezidencija. Zidovi utvrde su bili debeli oko 8 m. Lavovi na ulazima imali su umetnute oi i uspravno su sjedili. Lumbardska psefizma natpis o utemeljenju isejske naseobine na otoku Koruli Lumbarda je selo na istonoj strani Korule u kojoj je dokazana naseljenost od 6 s. Pr. Kr. prema antikim autorima i numizmatikom materijalu tu je bila utemeljena jedni Knidska kolonija u 6. st., ali ne zna se gdje se tono nalazila. Psefizma (odluka) se sastoji od nekoliko ulomaka grkog natpisa, a radi se o ureenju zemljinih odnosa izmeu stanovnika novoosnovane kolonije, tj. sklapanju ugovora izmeu isejaca i vlasnika zemljita. Imovinski odnosi grkih naseljenika na Koruli se reguliraju, a daje se i popis naseljenika kojih je vjerojatno bilo i vie od 200. Na natpisu je sauvano 158 to potpunih, to fragmentiranih imena. Osim dorskih, spominje se i mnogo imena ilirskog podrijetla. Najstariji je sauvani pisani spomenik iz naih krajeva, a pronaena je 1877. g. Tekst je podijeljen u tri stupca iznad kojih je stupac kontinuiranog teksta. Spominje se i gradnja gradskih zidina kojima nije naen trag.

12.

13.

14.

15.

Mauzolej raskona Mauzola u Halikarnasu

spomen-grobnica

karijskog

kralja

5
mauzolej spomen-grobnica oblikovana kao zasebna zgrada, monumentalnog karaktera Mauzol je vladao kraljevstvom Karije, djelom Perzijskog Carstva od 377. do 353. g. pr. Kr. U to vrijeme uinio je Halikarnas jednim od velikih gradova na Egejskom moru. Izgradnja Mauzoleja, jednog od 7 svjetskih uda, djelo je grkog arhitekta Piteja i Satira, a dekoraciju su izveli Leohar, Skopas, Brijaksid i Timotej. Nakon Mauzolove smrti radove je nadgledala njegova supruga Artemizija. Prema Pliniju klesari su i nakon Artemizijine smrti odluili dovriti posao. Grobna komora okruena jonskim stupovima dizala se iznad visokog etverokutnog podnoja. Stupovi su nosili krov u obliku stepeniaste piramide, a na vrhu je bila kvadriga s figurama Mauzola i njegove ene. Cijeli Mauzolej bio je ukraen frizom Amazonomahije, kipovima Mauzolove obitelji i drugih stvarnih ljudi, bitkom Grka i neprijatelja s Istoka u stvarnoj veliini. Mauzolej je trajao dulje od svih ostalih uda starog svijeta osim Keopsove piramide. Otetio ga je potres, a konano su ga razorili kriari 1522. g. materijal su upotrijebili za gradnju tvrave za obranu od Turaka. Dijelovi se uvaju u British Museumu u Londonu, a dijelovi u muzeju u Bodrumu kako se danas naziva Halikarnas. U irem znaenju mauzolejem se naziva svaka grobnica monumentalnog karaktera (Mausoleum Hadriani, Mausoleum Augusti u Rimu, Mauzolej Galle Placidije u Ravenni, Lenjinov mauzolej u Moskvi itd.) Megarska psefizma odluka atenske skuptine o gospodarskoj blokadi Megare, jedan od triju povoda Peloponeskog rata Korint i Megara su bili konkurenti Ateni u trgovini, i Atena se htjela rijeiti konkurencije. Megara je imala vaan strateki poloaj jer je dijelila Peloponez od srednje Grke. Atenska skuptina donijela je odluku da se Megari zatvore sve luke u atenskom posjedu, kao i atensko trite, kao odgovor na izlazak Megare iz atikog pomorskog saveza. Godine 432. lanovi Peloponeskog saveza su, na zahtjev Megare i Korinta, odluili Atenjanima objaviti rat. Minerva Medica Minerva iscjeliteljica, jedno tumaenje kipa iz Varadinskih toplica Minerva je bila rimska boica mudrosti, zatitnica umjetnosti i obrta. Njezin su kult Rimljani preuzeli od Etruana i osobito je tovali kao zatitnicu grada. Njezin se kult rano izjednaio s kultom grke Atene. Minerva Medica je boginja ljekarica, a najpoznatiji njezin prikaz se nalazi u Varadinskim toplicama. U antiko doba Aqae Isae su bile termalno kupalite na podruju ilirskog plemena Iasa. Tamo se nalazi veliko nalazite. Monumentum Ancyranum Ancirski spomenik - natpis o Augustovom ivotu i djelima iz Ankare; Res gestae divi Augusti Djela boanskog Augusta Rimski epigrafski spomenik koji sadrava povijest vladanja cara Augusta koju je on sam napisao (Res gestae divi Augusti; Indeks rerum a se gestarum) Tekst je bio uklesan na dva stupa ispred careva mauzoleja u Rimu. Originalni natpis nije pronaen. Najbolje sauvani prijepis je pronaen 1555. g. u Ankari na hramu posveenom Augustu i Romi (Augusteum). Bio je urezan na mjedenim ploama na zidu predvorja hrama u latinskoj verziji, a na vanjskom zidu hrama u grkoj verziji. Drugi mu je naziv prema poetnim rijeima Djela boanskog Augusta. Sauvale su se kopije na natpisima i u drugim dijelovima Male Azije: u

16.

17.

18.

6
Apoloniji pizidijskoj (gr. tekst) i u Antiohihi pizidijskoj (lat. tekst). Djelo je pisano odmjerenim i jednostavnim stilom. Car August podupirao je u duhu vlastite propagande i u dugu obnove rimske veliine i knjievne stvaraoce, osobito Vergilija i Horacija. I sam se okuao u pisanju, ali su nam njegova manja djela izgubljena. Za povijest rim. knjievnosti nam je vaan njegov autobiografski spis, u kome je on opisao svoja politika i vojna djela. Osim to je bio prikazan u Rimu, bio je i prepisivan po mnogim gradovima Rimskog carstva. U njemu on opravdava svoja djela i idealizira udar koji je donio rimskoj dravi novi oblik vlasti principat. U tom njegovom manifestu stoje i njegove elje za budunost Rima, kao npr.: obnoviti mores maiorum, dobre obiaje predaka, moral starih Rimljana i staru estitu obitelj.

Muzej Hram muza - izvorni naziv kompleksa Aleksandrijske knjinice Naziv za ustanovu u kojoj se uvaju, prouavaju i izlau, kronoloki ili tematski, zbirke starina i umjetnina, prirodopisnih, tehnikih i slinih predmeta. Kompleks aleksandrijske knjinice je ime dobio po Muzama, kerima Zeusa i Mnemozine. Ina ih 9 i bile su zatitnice umjetnosti i znanosti: Talija, Uranija, Melpomena, Polihimnija, Terpsihora, Erata, Kaliopa, Euterpa i Klio. Aleksandrijski muzej utemeljio je egipatski vladar grkog podrijetla Ptolomej I Soter. 308. pr. Kr., a proirio ju je njegov sin Ptolomej II. To je bio hram, kultna institucija i prvi svjetski sveuilini centar u kojemu su radili mnogi znanstvenici i umjetnici: Euklid i Heron Aleksandrijski, Ptolomej i Arhimed, Aristofan, Aristrah Samotraki. U helenistiko je doba simbolizirala vrhunsko znanje, znanstvena dostignua i slobodu miljenja. Bila je sredite helenistike kulture i najvanija biblioteka antikog svijeta. U njoj su cvjetali knjievnost, filologija i egzaktne znanosti, najvie matematika, geometrija, fizika i astronomija. U sklopu muzeja nalazila se i biblioteka sa 700 000 svezaka. Dio se nalazio u kraljevskoj palai, a dio i u Serapeumu. Skupina od 70 rabina upravo je tu prevela Stari zavjet s hebrejskog na grki. Tu je i Euklid postavio temelje geometrije, Arhimed formulirao principe fizike, Eratosten izraunao opseg zemlje, Kalimah napisao svoje brojne knjige itd. Knjinica je izgorjela 47. pr. Kr. kada je na nju prela vatra kojom je Cezar zapalio egipatsku flotu borei se u Aleksandrijskom ratu na strani Kleopatre. Hram Serapeum su unitili krani 319. g. najslavniju knjinicu svih vremena dokrajili su Arapi koji su 642. g. punih 6 mjeseci svoje parne kupelji grijali vatrom zapaljenom od knjinih svezaka. Olimpeijon hram Zeusa olimpijskog u Ateni Za tiranije Pizistrata i njegovih sinova (druga pol. VI. st. pr. Kr.) poinje se sa izgradnjom Olympeiona tada su udareni temelji ovog velianstvenog Zeusovog hrama u kojem se nalazio i uveni Fidijin kip Zeusa, smatran jednim od sedam svjetskih uda. Poevi od Augusta, rimski carevi pokazuju interes za Atenu, te konano 129. car Hadrijan zavrava izgradnju hrama. Nalazi se izmeu stadiona i Akropole. Taj je hram postao novi centar grada (Hadrijanov grad), koji je sa starim dijelom grada bio povezan tzv. Hadrijanovim vratima. Imao je 104 korintska stupa, od kojih se ouvalo samo 14.

19.

20.

21.

Panteon hram svih bogova u Rimu panteon hram svih bogova; naziv za skup boanstava u jednoj politeistikoj religiji

7
gr. pantheion = hram svih bogova 1. prvotno antiki naziv za hram posveen svim bogovima. Panteon u Rimu je uveni i do danas najbolje sauvani arhitektonski spomenik iz antikog Rima. Krunog je tlocrta (promjer i visina su 43,3 m), s dograenim trijemom na 16 raskonih korintskih stupova. Na donji, niama ralanjeni cilindrini dio, nadovezuje se kasetirana kupola, u ijem je tjemenu kruni otvor promjera 9 m koji omoguuje ulaz danjeg svjetla. Zidne su plohe ralanjene s a 7 nia (polukrunih i etverokutnih); svaka ima po 2 kanelirana stupa od raznobojnog mramora. U niama su prvobitno stajali likovi antikih boanstava te Augusta i Agripe, a danas su u njima smjeteni grobovi Rafaela, kralja Vittoria Emanuela II, Umberta I. Prvotni Panteon podigao je Marko Agripa 27. pr. Kr., a obnovio ga je car Hadrijan. Poetkom 7. st. pretvoren je u crkvu S. Maria ad Martyes emu duguje svoj opstanak. Od tada do danas doivio je mnoge manje adaptacije i restauracije. 2. U kasnijem znaenju, graevina posveena kultu i mauzolej velikih ljudi. Takvu funkciju ima Pantheon u Parizu, jadan od najznaajnijih spomenika klasicizma, ija je fasada raena po uzoru na antiki hram. U njoj su, pored ostalih, sahranjeni Berthelot, Braille, Hugo, Rousseau, Voltaire, Zola. 3. U povijesti religija, naziv za skup boanstava u jednoj politeistikoj religiji

22. 23.

Parski reskript natpis iz Starog Grada na Hvaru gdje je uklesan odgovor na Farsku psefizmu

Partenon Djeviin hram - glavni Atenin hram na atenskoj Akropoli To je najljepi spomenik Akropole koje je graen u klasinom dorskom stilu sa 8 stupova na proeljima i 17 sa svake uzdune strane. Hram Atene Partenos (Atene Djevice) je graen na starijim temeljima, vjerojatno izmeu 447. i 438. pr. Kr., a gradili su ga Iktin i Kalikrat u obliku dorskog periptera. Sagraen je u Periklovo doba, nakon to su Perzijanci unitili stare hramove na Akropoli. U gornjem dijelu je iz pentelikog mramora, a stoji na postamentu od 3 stube. Plastina dekoracija hrama sastoji se od 92 metope (pojedinane ploe s reljefom) na kojima su prikazane scene iz kentauromahije, amazonomahije, gigantomahije i drugih zbivanja i borbi koje su se odvijale pod zatitom boice Atene. Friz (kontinuirani reljef) iz unutranjeg dijela hrama, dug 160 m, prikazuje Panateneje, sveanosti u ast Atene. Zabati su bili ukraeni scenama iz ivota zatitnice grada roenje Atene iz Zeusove glave, njeno natjecanje s Posejdonom. Sve su te skulpture djelo Fidije i njegovih suradnika te su vrhunac starohelenske klasine umjetnosti. U unutranjosti hrama je stajala monumentalna hrizelefantinska statua Atene, visoka 9 m, djelo Fidije. Na bazi kipa prikaz je roenja Pandore. Kip je opisan kod grkog autora Pausanisa iz 2. st. n. e. Periegeza Periegesis voenje uokolo, Opis putovanja - dio naslova vie grkih zemljopisnih djela; vrijedan izvor za hrvatski povijesni prostor Pseudo Skimnova Periegeza i Periegeza Dionizija Periegeta Gr. periegesis = voenje uokolo. Starogrki naziv za opis zemalja i gradova s njihovim znamenitostima, poput modernih vodia. Ta se knjievna vrsta kod Grka razvila vrlo rano. Pisci takvih opisa se nazivaju periegeti, a takvim se imenom nazivala i osoba koja je u ant. Grkoj strancima pokazivala i tumaila znamenitosti nekoga mjesta, svetita, kraja. Dionizije Perieget je gr. pisac iz 2. st. Nadimak Perieget je dobio po tome to je napisao Opis zemlje u 1187

24.

8
heksametara. To se djelo dugo upotrebljavalo kao kolski udbenik. Sauvana je Pauzanijina Periegeza Helade iz 2. st. Ona je plod radova Polemona Perijegeta, Menodota, Demohora, Filohora i dr. koji su prepisivali natpise, popisivali zbirke i opisivali spomenike. Peripl, Periplus oplovba Opis plovidbe oko - dio naslova vie grkih zemljopisnih djela; vrijedan izvor za hrvatski povijesni prostor je Pseudo Skilakov Peripl Gr. peripluos od peri + pleo = plovim. U antikog geografiji naziv za plovidbu uz obalu neke zemlje i za sam opis te plovidbe. Takvi su opisi poznati ve kod Feniana. Pod imenom Pseudo Skilak nam je poznat anonimni grki geograf iz 4. st. pr. Kr., pisac djela Kruna plovidba. U tom djelu on opisuje obale Sredozemnog mora, meu ostalim i istonu obalu Jadrana od Istre do Epira. Nekada se to djelo pripisivalo Skilaksu iz Karijanide.

25.

26. 27.

Res gestae divi Augusti vidi 18

Tabula Peutingeriana Peutingerova karta rimska cestovna karta Srednjovjekovna (11./12. st.) kopija antike rimske cestovne karte koja vjerojatno originalno potjee iz 3. st. Pronaena je u Benediktinskom samostanu Tegeinesse u Bavarskoj. Na uskoj i dugakoj pergamentskoj traci podijeljenoj u 11 (prvobitno u 12) listova shematski je prikazano podruje od Irske do Kine. Nedostaje list na kojem su se nalazile Hispanija i Britanija. Na karti su ucrtane ceste i gradovi, postaje i naselja te su prikazane i udaljenosti izmeu njih u rimskim miljama. Izraena je u bojama, a arhitektonski objekti simboliziraju naselja. Otkrio ju je humanist Konrad Pickel Celtic, a nazvana je po Konradu Peutingeru, koji se njome prvi bavio. Unato grekama i deformiranoj projekciji ostaje jedan od najznaajnijih izvora za poznavanje antike geografije. Danas se uva u Narodnoj biblioteci u Beu. Tabulae Iguvinae, Iguvijske ploice ploice s umbardskim obrednim tekstom iz dananjeg Gubbija u Italiji Od umbrijskih natpisa najpoznatiji su iguvinijski na 7 bronanih ploa naeni 1444. u umbrijskom mjestu Gubbio (Iguvium). To su Tabulae Iguvinae (dananji naziv), s vjerskim tekstom napisanim u prilino kasno doba (oko 3. st. pr. Kr.). One su najvaniji epigrafski spomenik starog umbrijskog jezika i pisma vrlo slinog etruanskom. Sadravaju razne ritualno-religiozne propise i statue neke sveenike bratovtine. Teogonija Heziodov spjev teogonija postanak i podrijetlo bogova obino vezana s kozmogonijom, tj. postankom svijeta i svemira Prikaz teogonije obino spojen s kozmogonijom, izlaganjem o postanku svijeta. Sauvana je Teogonija (spjev: Ep o postanku bogova) gr. pjesnika Hezioda iz 7. st. pr. Kr. To je mitoloki ep od 1022 heksametra u kojem se prikazuje postanak bogova i ujedno se velik broj grkih boanstava svrstava u neki sistem (bogovi neba, bogovi mora, bogovi zemlje i podzemlja). U uvodu Heziod govori kako su ga u pjesnitvo uputile Muze kad je kao djeak pasao ovce u Helikonu. Ep se zavrava rodoslovljem mitskih junaka. Nastao je kao pjesnika sinteza mnogobrojnih grkih i negrkih mitova koji su vaan izvor za poznavanje gr. religije. Taj je ep utjecao na kasniju religiozno-filozofsku tradiciju u gr. svijetu.

28.

29.

9
Osim toga djela, Heziod je napisao i Poslove i dane u kojima donosu pohvalu radu, neke moralne pouke, savjete za gospodarstvo i na kraju radni kalendar. Tu je i mit o Pandori, prvoj eni, koja je uzrokom mnogih nevolja te nit o pet svjetskih doba: od zlatnog do eljeznog u kojem se pesimistiki prikazuje kako se ljudi sve vie izopauju. NALAZITA

1.

Aenona, kl. Ajnona, trad. Enona Nin

Naseljen jo od neolitika (nekropola iz eljeznog doba). U ant. doba je municipij rimske Liburnije. Utvren, mostovima spojen s kopnom i cestom povezan sa Zadrom. Do danas su sauvani ostaci amfiteatra, foruma i Dijaninog hrama. Pronaene su plastike rimskih imperatora. U rimskoj su nekropoli pronaene, izmeu ostalog: raskone pektorale, bronani maevi sa spiralnim zavretkom na gornjem djelom drke, bronani privjesci u obliku stiliziranog ratnika, srebrna ploica s prikazom dviju enskih glava. Pronaen je zavjetni natpis posveen liburnskoj boici Anzotici koji se nalazi u Arheolokom muzeju u Zadru. Aenona je razruena za vrijeme seobe naroda. U ranom srednjem vijeku je obnovljen te postaje sredite upe i cijelo hrvatskih biskupa. Tu se nalazi i starohrvatska crkvica Sv. Kria i esterostrana krstionica sa spomenom kneza Vieslava.

2. Albona Labin (Istra i Dalmacija) Izvorno prethistorijska liburnska gradina, pa rimska Albona. U rim. doba bila je municipij. Po Konstantinu Porfirogenetu stara hrvatska drava dopirala je do Labina. Spominje ga Plinije, Ptolomej i dr. Otkriveni su brojni nadgrobni spomenici i zavjetni rtvenici od kojih je jedan posveen domaoj boici Sontoli. U ranom srednjem vijeku jedan je od prvih pohrvaenih gradova. Kasnije pod vlau Venecije, Austrije po kratkotrajno i Francuske i naposljetku Italije. 1921. su rudari zbog nasilja Talijana digli ustanak i proglasili tzv. Labinsku republiku. 1943. je Labin, kao i cijela Istra, vraen Hrvatskoj.
Amantija ilirski grad u porjeju rijeke Aoja u Albaniji - poinje kovati svoj novac u 3. st. pr. Kr. Ancyra; kl. Ankira, tr. Ancira, antiko ime dananje Ankare u Turskoj gdje je pronaen Monummentum Ancyranum Po tradiciji ga je osnovao kralj Mida u 7. st. pr. Kr. Stoljeima je bio glavni grad Frigije, a od 25. pr. Kr. rimske Galatije. U rimsko doba doivljava procvat. Iz tog je vremena poznati Augusteum koji su Galaani podigli u ast Augusta, a u njemu se nalazi Monumentum Amcyranum Apollonija, Apolonija korintska kolonija na ilirskom podruju, danas Pojani u Albaniji Osnovali su ju Korkyra i Korint 588. pr. Kr. Danas su to velianstvene ruevine kod manastira u Pojani u junoj Albaniji. To je bio grad u zemlji Ilira koji se nalazio na trakoj obali Ponta. Od njega je poinjala Via Egnatia (trgovaki put od Dyrrachiuma i Apollonije od Soluna). Rasadite grke kulture i tehnologije na ilirskom podruju. Jedno krae vrijeme bila je pod makedonskom vlau bio ju je

3. 4.

5.

10
osvojio Aleksandrov nasljednik Kasandar dok je vodio rat protiv kralja Glaukijasa. Od 229. pr. Kr. je pod posebnom zatitom Rima dobiva povlastice. Pod kraj republikanskog vremena vaan trgovaki i kulturni centar gdje August stjee svoje obrazovanje. Poznata kovnica novca. Sauvani su ostaci gradskih zidina s kulama, teatar, odeon, jedan mali hram i portik u jonskom stilu iz helenistikog vremena.

6. Argyruntum, Argirunt Starigrad Paklenica Nedaleko od Starigrada se, u antici, nalazilo naselje Argyruntum koje spominju Plinije Stariji, Ptolomej, Ravenat i dr. Za cara Tiberija stjee municipalnu autonomiju; grade se utvrde. Poeci naselja zasigurno seu u prapovijesno doba, a i njegovo ime je predrimskog podrijetla. Od antikih naselja istraena je samo nekropola otkopan je vrijedan i bogat kulturni inventar. Stakleno i keramiko posue, primjerci nakita i sitna bronana plastika. Nalazi se datiraju u vrijeme ranijeg carstva (I. i II. st.), a uvaju se u Arheolokom muzeju u Zadru. 7. Arupijum, Arupij Prozor kod Otoca Podno brda Vitla se nalaze ostaci utvrenog naselja gradine ilirskih Japoda (vjerojatno stari Arupium koji se spominje u antikim izvorima). Japodsku je utvrdu 35. g. osvojio Oktavijan. Tu su se kriale ceste koje su vodile iz Siscije i Senije za Iader. 1888. g. je pronaena nekropola sa bogatim grobnim prilozima. Pronaeni su i brojni ostaci rimskih naselja, arhitektonski fragmenti, ulomci mozaika, grobovi, nadgrobni spomenici, sarkofazi, are, keramika, dva mitreja s reljefima koji prikazuju rtvovanje bika itd. 8. Asserija, Aserija Podgrae kod Benkovca Rimski grad Aserija podignut je na mjestu starog naselja Liburna. Oko gradine su bili podignuti jo i snaniji bedemi, a unutar njih, umjesto skromnih ilirskih kua, sagraene su monumentalne javne graevine. Sauvani ostaci gradskih zidina, foruma, trjemova i slavoluka cara Trajana, koji je podignut 113. g. Brojni kameni spomenici i drugi arheoloki nalazi s podruja Aserije uvaju se u Arheolokom muzeju u Zadru. 9. Byllis ilirski grad, dananji lokalitet Hekal u Albaniji Vrlo se brzo razvija tijekom 4. st. pr. Kr. Centar je plemena Bilini. U 3. st. pr. Kr. pojavljuje se novac ilirskih i ilirsko-grkih gradova u dananjoj Albaniji meu kojima je i Byllis. 146. g. pr. Kr. postao je rimski grad u rangu kolonije. Nalazi se na obali Jadranskog mora. Grad se nalazio na 30 ha zemlje i bio okruen zidinama sa sedmero ulaza. Tijekom 3. st. pr. Kr. ekonomski je toliko ojaao da je bila sagraena agora, teatar sa 9000 sjedala, stadion i gimnazij.
Bogazkoy nalazite hetitske prijestolnice Hatua u Turskoj Bila je vjerojatno najstarija rezidencija hetitskih vladara kroz 14. i 13. st. Iskapanja su vrena 1907.-1912. i 1931.-1939. u peinama sa skulpturama i u ruevinama Hatue. Znaajan je nalaz arhiva s velikim brojem glinenih ploica koje sadre tekstove na hetitskom jeziku. Unutar kompleksa grada se istiu posebni urbanistiki sklopovi: tvrava, donji i gornji grad. itav sistem zgrada je utvren zidinama pojaanim kulama. Ispod glavne kraljevske kule vodi 70 m dug tunel, koji je

10.

11
sluio kao komunikacija s unutranjou grada za vrijeme ratnih operacija. U tvravnom su sistemu posebno istaknuti arhitektonski detalji ulaznih vrata i portala vrata kraljevske kule su flankirana velikim figurama sfinga, kraljevska vrata s velikim ljudskim likovima, lavlja vrata s figurama lavova. To su megalitiki spomenici kod kojih lukove formiraju golemi kameni blokovi. Velika palaa unutar zidina prikazuje u tlocrtu etverokutno otvoreno dvorite oko kojeg se grupiraju etverokutne prostorije. Bilo je 5 hramova, a najvei je bio posveen bogu oluje u dvoritu, nasuprot ulazu, nalazi se trijem s pilonima. Uz fragment sfinge, istie se i protom lava s lavljih vrata preuzet iz inventara sumersko-akadske umjetnosti. Dimale ilirski grad; uporite Demetrija Hvarskog, dananji lokalitet na breuljku Krotina zapadno od Berata u Albaniji Ima etimoloke veze s rijeju MAL to znai BRDO. Dananji lokalitet na brdu Krotina gdje je arheolog-arhitekt Burhan Dautaj otkrio nekoliko keramikih fragmenata meu kojima su i keramiki ulomci iz helenistikog doba s natpisom DIMALLITAN. Otkriem tih ulomaka je lociran ilirski grad Dimallum u dananjem mjestu Krotine blizu Berata u Albaniji. Otkriveno je i kameno poprsje Ilirke obuene u narodnu nonju (ogrta s kapuljaom) koje potjee iz 3. ili 2. st. pr. Kr. Dodona antiko Zeusovo proroite u Epiru u blizini dananje Janjine u sjeverozapadnoj Grkoj Kao kultno mjesto postoji ve u predhelensko doba, prije naseljavanja Grka. Zajedno s Zeusom se tovala i Diona. Sveenici su predskazivali budunost po utanju lia svetog hrasta, tj. po zvucima kimbala objeenih o njegove grane ili po uborenju potoka. Pitanja i odgovori su se pisali na bronane i mjedene ploice uz koje je pronaen i znatan broj epigrafskih spomenika. Od stare Dodone je sauvana akropola s masivnim zidinama. Izvan akropole se nalazi teatar i samo svetite gdje su bili hramovi Zeusa, Afrodite i dr. Dyrrachium Epidamnus, Dirahij korintsko-korkirska kolonija na ilirskom podruju danas Durres u Albaniji, hrv.Dra, drugo antiko ime Epidamnus, Epidamno Osnovana 627. pr. Kr. pod nazivom Epidamnus, a Rimljani su je preimenovali u Dyrrachium. Jedno je vrijeme bio pod ilirskom upravom. Pretrpio je nekoliko lakih potresa. Tu su naena dva nadgrobna spomenika s ilirskim imenima. Uz grad se pruala cesta Via Egnatia. 430. pr. Kr. grad je poeo kovati svoj novac koji je bio vrlo popularan kod Ilira. Nakon to su Rimljani osvojili Makedoniju pretvorili su ju u svoju provinciju. 146. pr. Kr. Dirahij je postao rimski grad u rangu kolonije. Apijan je zabiljeio priu po kojoj je grad Epidamnos osnovao barbarski, tj. ilirski vladar istog imena. Dirah (Dyrrhachios), sin njegove sestre, osnovao je luki dio tog grada, pa su ga u tom djelu grada tovali kao heroja. Heraklo je sluajno ubio Dirahova sina Jonija i poto je obavio pogrebne sveanosti, bacio je njegovo tijelo u more koje je prozvano Jonskim, a u ast pokojnika u gradu je podigao kenotaf. Jednako kao i Dirah, Jonije je u gradu Epidamnosu tovan kao heroizirani pokojnih Finik Phoenice, klas. Fojnike, trad. Fenice. glavni grad Epira, danas selo Fink u Albaniji Glavni grad Epira nalazi se u njegovom sjevernom dijelu. Danas je selo u junoj Albaniji, u blizini grada Sarande. Nekada je bio strateki vaan grad. U nazivu grada se odraava vrlo vjerojatna prisutnost Feniana u junoj Iliriji. To je bio prvi

11.

12.

13.

14.

12
grad kojeg je Teuta zaposjednula dok je prodirala prema Grkoj. Iliri su ga zauzeli bez borbe, jer su se prethodno nagodili s posadom od 800 keltskih plaenika. Ta je ilirska vojska ostala opkoljena u gradu jer je na njih krenula vojska epirskih gradova. Uz pomo Skerdilaide se ilirska vojska uspjela probiti iz grada i razbiti opsadu. Tu je 205. pr. Kr. potpisan mirovni ugovor izmeu Filipa V. Makedonskog i Rimljana.

15. Hissarlik nalazite Schliemannove Troje hissarlik palaa Breuljak na kojem je 1870. Schliemann poeo kopati Troju. Nalazi se 6 km udaljen od Dardanela, prema kopnu. Na tom je mjestu dosad iskopano 9 slojeva Troje, koji se dijele na nekoliko podslojeva i svjedoe o bojevima, osvajanjima, unitenjima i obnovama grada. Uzrok stalnih ratnih zbivanja lei u strateki vanom poloaju tog mjesta. Troja je vladala starim putem naroda kojim je ila razmjena dobara od maloazijske obale prema gr. kopnu i otocima, ali i prema Balkanu i unutranjosti Anatolije
Hortus Metrodori, Metrodorov vrt - poloaj nekropole uz cestu na zapadnom izlazu iz Salone To je najvee i najbogatije pogansko groblje u kojem se ukopavalo od kasne republike do ranoga carstva. Salona je imala niz nekropola: najpoznatija i najprostranija se nalazila uz cestu koja je vodila u Tragurij (in horto Metrodori). Nekadanje figuralne stele ili bogato ornamentirani cippusi i grobne are kasnije su bile zamijenjene bogatim dekoriranim i figuro-narativnim sarkofazima od kojih oni najljepi nisu pronaeni u ovoj nekropoli iako su tu nesumnjivo bili (Hipolit i Fedra, lov na kalidonskog vepra, Kenrauromahija i dr.) Arhitektura nekropole koja se sastoji od neobino velikih i masivnih blokova navodi mnoge na pomisao da su to ostaci davnih irskih ili grkih fortifikacija.

16.

Ilij, Troja stari grad u Troadi u Maloj Aziji na mjestu dananjeg Hissarlika Prema grkoj legendi Troja je prozvana prema svom utemeljitelju Trosu, unuku heroja Dardana. Drugo ime, Ilij, izvedeno je iz imena Trosova sina Ila. Za vladavine jednoga od Trosovih potomaka, kralja Prijama, buknuo je rat izmeu Troje i grkih gradova pod vodstvom mikenskog kralja Agamemnona. Rat je nakon desetogodinje opsade zavren razaranjem Troje. Tom dogaaju i dogaajima koje su nakon njega slijedili posveen je niz grkih epskih pjesama meu kojima su i Ilijada i Odiseja. Na bazi opisa bitaka i topografskih podataka u tim epovima Nijemac Heinrich Schliemann je uspio pronai staru Troju. Sva iskapanja koja su se izvodila i nakon Schliemanna dokazala su da je Troja bila naseljena od bronanog pa do rimskog doba i u njenom se razvoju moe odrediti 9 glavnih razvojnih slojeva. Klos lokalitet u Albniji, vjerojatno mjesto ilirskog grada Nikeje Danas se tamo nalaze ostaci snanih zidina ilirskog utvrenog naselja, koje upuuju na razvijen urbanizirani ivot. Klos se nalazi blizu dananje Vlore u Albaniji. Postoji mogunost da se to naselje nazivalo Byllis

17.

18.

19.

Kompolje japodsko nalazite kod Otoca u Lici

13
Gradina u selu se redovito identificira s japodskom utvrdom Avendo; naseljeno od bronanog doba. Do sada je otkopano 475 grobova s bogatim prilozima od bronce, jantara, stakla i eljeza kao i neto keramike. Pronaene su i posebne karakteristine kape, veinom u enskim grobovima. Takve kape pronaene su i u nekim drugim japodskim nekropolama. Kolutasta su oblika, napravljene od tkanine ili koe, ukraene velikim brojem bronanih gumbi, a rjee masivnim tondiranim torkvesima. Otkriven je i jedan primjerak dijadema u nekropoli no, poto dijademi nisu karakteristini za japodsko podruje, vjerojatno taj dijadem potjee od susjednih Liburna. Naroito znaajni nalazi pripadaju vremenu kulture s urnama. Nekoliko nalaza sitne plastike od jantara svjedoci su po prvi put utvrenih utjecaja arhajske grke i etrurske kulture na tlu Japoda. Lis (Lissos) ilirski grad, hrv. Lje, danas Lezhe u Albaniji Prapovijesno ilirsko gradinsko naselje na podruju Albanije. Stupnjem razvoja ve u prvim fazama eljeznog doba (12-10. st. pr. Kr.) nadmauje gradine na jadransko-dinarskom prostoru. Kasnije pokazuje karakteristike visokorazvijenog urbanizma, analogne onima grkih polisa. Monumentalna tehnika kiklopskih zidina, akropole. Ugovorom izmeu Teute i Rimljana, nakon Prvog ilirskog rata, Lissos je postao najdonja granica do koje su smjele ploviti ilirske lae. 213. pr. Kr. potpao je pod vlast makedonskog kralja Filipa V. U 3. st. pr. Kr. pojavljuje se novac ilirskih i ilirsko-grkih gradova, a na novcu iz Lissosa su, meu ostalim, prikazani okrugli ilirski titovi, karakteristini ilirski ljemovi i ilirski brodovi. Provincija Dalmacija graniila je s Makedonijom blizu Lissosa. Martovo polje ravan uz Tiber, izvan zidina Rima gdje se obavljala smotra Rimljana pod orujem Podruje izvan zidina Rima, sjeverozapadno od Kapitolija uz rijeku Tiber. Na njemu su se u vrijeme republike odravale skuptine sazivane po centurijama (comitia centuriata graani pod orujem). Potkraj republike i u carsko doba tu su podignuti mnogi javni spomenici: Panteon, Domicijanov stadion, Augustov mauzolej, Pompejev portik i teatar, Agripine i Neronove terme, Belonin hram

20.

21.

22.

Mesopotamos Nekromanteion; Nekromantej Proroite mrtvih na rijeci Aherontu u Tesprotiji, danas lokalitet Mesopotamos u Grkoj

23. Mogorjelo kasnoantika utvrena palaa kod apljine Lokalitet kod apljine u Hercegovini s ostacima ouvane ruevine velikog rimskog utvrenog objekta, vjerojatno villa rustica, s prijelaza 3. na 4. st. Otkrio ih je i arheoloka istraivanja vrio Patsch. 1899. i 1903. Pronaeno je dosta gospodarskog orua i rimskog novca. Izvan zidina je postojala nekropola. ini se da je na tom mjestu ve u 1. st. postojalo nekoliko objekata veeg poljoprivrednog imanja koji su u poaru uniteni poetkom 3. st. Na prijelazu iz 3. u 4. st. tu je sagraena velika vila etverokutne osnove. Njeni su uglovi bili zatieni kulama; tri su ulaza imala s obje strane takoer po jednu kulu. Sjeverni dio vile je sluio za poljoprivrednu proizvodnju i za stanovanje radnika. U tu je svrhu bila adaptirana i villa fructuaria iz 1. st. te uklopljena u sistem graevina iz 4. st. U junom dijelu tog kompleksa nalazila se velika palaa s nizom prostorija, povezanih otvorenim trijemom. Bila je ukraena korintskim stupovima,

14
mozaicima, zidnim slikama i mramornim inkrustracijama. Zgrade su propale oko 4000. g., moda u najezdi Zapadnih Gota. Potkraj 5. st. su tu sagraene dvije bazilike. Ruevine su konzervirane. Monetium, Monetij, Monecij utvreno japodsko naselje, vjerojatno dananje Brinje Na lokalitetu Sokolac ima nalaza iz bronanog doba (pinceta). U nedalekom Humcu je terasa s predrimskim, ilirskim (japodskim) opkopima. Utvreno japodsko naselje, vjerojatno dananje Brinje. Oktavijan je zauzeo 34. pr. Kr., prije napada na glavni grad Japoda Metulum. Smatra se ta je u rimsko doba tu bio Monetium (crjepovi sa igom SOLONAS).

24.

25. Mrtvilo poloaj groblja antike Isse Jugozapadno od gradskih bedema se nalazila isejska nekropola. U ostacima grobova su naeni razliiti predmeti meu kojima se posebno istie keramika.
Naukratis, Naukratija, Naukracija grka kolonija na nilskoj delti Antiki grki grad to su ga sredinom VII. st. osnovali Mileani u Egiptu na uu Nila. Grad je (prema Herodotu) dao podii faraon Amasis. U toku nekoliko stoljea vaan je trgovaki centar s vrlo razvijenom proizvodnjom keramike. Iskapanja od 1884. pa nadalje otkrila su niz hramova (Afrodite, Apolona i drugih boanstava), mnogo keramike iz raznih grkih gradova, natpisa i drugog zapadno od rukavca Rashid (Rosseta). Kao trgovaki emporij doivljava novani uspon za vladavine faraona Amasisa II. ima razvijenu keramiku industriju i kuje vlastiti novac. U rimsko vrijeme bio je autonoman.

26.

27. Nedinium, Nedin Nadin Selo istono do Zadra, ilirsko gradinsko naselje kao i Asseria (Podgrae), Varvarija (Bribir) i dr. U rano rimsko doba njegovi su stanovnici dobili rimsko graansko pravo. Gradski su temelji graeni od megalitskih blokova pod helenistikim utjecajem, vjerojatno iz I. st. pr. Kr. pronaen je votivni kameni spomenik posveen lokalnom boanstvu Larti, njoj je u ast bio podignut i portikat. U srednjem vijeku naselje je bilo obnovljeno, a antike su utvrde popravljane u vrijeme Turaka.

28. Nesactium, Nesaktij, Nazakcij Vizae kod Pule Arheoloki lokalitet oko 12 km sjeverozapadno od Pule. U eljezno doba politiko, plemensko i vjersko sredite ilirskih Histra. 177. se pred zidinama grada vodi odluujua bitka izmeu Rimljana i Histra u kojoj pogiba kralj Histra Epulon. Nakon pada Nesactiuma pod rimsku vlast padaju i drugi histarski gradovi. Arheoloka istraivanja vodila su se, s prekidima, od 1900 1934. otkrila su gradske zidine, obilan materijal iz prapovijesnog i rimskog doba. Iz vremena ilirske samostalnosti potjee nekropola s bogatim prilozima i ostaci naselja. Arheolokim je istraivanjima otkriveno da su se najvie uzgajale ovce i koze. Od posebne vanosti su ulomci kamenih arhitektonskih detalja ukraenih meandrom i spiralom, jedinstvene u ilirskoj umjetnosti. Pretpostavlja se da svi ti fragmenti potjeu iz jednog prapovijesnog svetita. Pod snanim utjecajem grko-etrurskog svijeta i susjednih Veneta te drugih ilira, razvija se u Istri znaajna umjetnika aktivnost koja je u Nesactiumu ostvarila najmonumentalnije spomenike to su na ilirskom tlu ponikli u toku prapovijesti. Rije je o nizu kamenih kipova gotove

15
prirodne veliine koji prikazuju domaa boanstva. Najmonumentalnija je, a ujedno i najzanimljivija, figura gole ene s djetetom u naruju, uklesana u visokom reljefu na elu velikog kamenog bloka. Vrlo vjerojatno predstavlja kip domae boginje plodnosti. Iz rimskog vremena ouvali su se ostaci kua i drugih graevina (terme, gradske zidine)

29. Olimp planina na granici Tesalije i Makedonije Planinski masiv u Tesaliji, najvia planina u Grkoj (2918 m). Gotovo je uvijek obavijena oblacima. Na tako se visoku planinu, u doba drevne Grke, nitko nije usudio popeti pa je bila idealno mjesto za smjetanje zlatne palae bogova. U grkoj mitologiji to je obitavalite bogova (12 najviih i njihove pratnje). Jedini koji se nikad ne uspinje na Olimp je Had sa svojom enom Perzefonom i boicom Hekatom. Bogovi na Olimpu ive u raskonim palaama koje im je nainio Hefest. Tamo provode dane u razonodi, uivajui nektar i ambroziju.
Olimpija mjesto u Elidi na Peloponezu gdje su se odravale Olimpijske igre Starogrko svetite (altis) u Elidi na Peloponezu, posveeno kultu Zeusa i Here. Svake etvrte godine tu su se odravale panhelenske Olimpijske igre u ast Zeusa. To nije bio naseljen grad ve svetite. Istraeno je u iskapanjima 1875. 1881. Najranije kamene graevine potjeu iz 6. st. pr. Kr. Centralni je dio svetita zidom ograeni prostor unutar kojeg se nalazi hram Zeusa, dorski peripter. U hramu se nalazila Fidijina hrizelefantinska statua Zausa u natprirodnoj veliini. Skulpture na zabatima hrama prikazuju borbe Lapida i kentaura i pripreme za utrku kola pred Zeusom i reljefi Heraklovih djela. Nedaleko od hrama je stajala statua krilate Nike, djelo Peonija. Sjeverno od hrama je peterostrana graevina, grob heroja Pelopa i dorski hram Here (Heraion), jedan od najstarijih grkih hramova. U njemu je stajao Praksitelov kip Hermes. Zapadno od Heraiona su ostaci okrugle jonske graevine Filippeion koju je u 4. st. pr. Kr. sagradio Filip II., u njoj su se nalazile statue Aleksandra Velikog i njegovih predaka, rad kipara Leohara. Tu su jo piritanje, ostaci egzedre koju je gradio Herodot Atiki, niz riznica pojedinih grkih gradova, hram Reje i dr. Pred terasom na kojoj su riznice nalazi se omanji dorski hram, dok se na istonoj strani Olimpije nalazi graevina iz vremena helenizma, tzv. trijem jeke i omanja pravokutna zgrada nepoznate namjene. Izvan altisa se nalazi niz graevina iz helenistikog i rimskog doba: stadion, hipodrom. Buleuterij, palestra, gimnazij, gostinjac Leonidaion, trjemovi, terme, Neronova palaa i dr. Tu su se natjecatelji natjecali za najvei trofej Olimpijskih igara, maslinovu granicu koje se otkidala sa svetog stabla. Svetite je naputeno i razrueno 393. po nalogu cara Teodozija II. koji je time elio konanu pobjedu kranstva nad poganskim kultom antike. Danas se u Olimpiji, pomou lee, pali Olimpijsko svjetlo koje se, prije Olimpijskih igara, nosi po gradovima svijeta. Palmira grad-drava na sjeveru Sirijske pustinje, vrhunac u 3. st. pod Odenatusom Palmira je grki i latinski naziv grada, a na natpisima iz 1100. pr. Kr. je pronaen naziv Tadmar, a u Bibliji se naziva Tadmor. Prema tradiciji osnovao ju je Solomon, kralj Izraela. Oaza s ruevinama antikog grada u Sirijskoj pustinji na padinama breuljaka koji zatvaraju ravnicu oko Damaska. Nalazite bojnih aramejskih i grkih natpisa. Za vladavine Zenobije centar je mone Palmirske drave. Palmiru su zauzeli Rimljani 273. za cara Hadrijana i dali joj ime Hadrijanopolis, grad je zadrao autonomiju.

30.

31.

16
Palmirski knez Odenat, priznavajui rimsko vrhovnitvo, postavlja jake temelje palmirskoj dravi osvajanjima u Mezopotamiji. Grad, sruen za Aurelijana, koji je time unitio palmirsku dravu, djelomino je restaurirao Diklecijan, a nakon njega Justinijan I. Sredite grada je peripter posveen Baalu s trodijelnom celom longitudinalne forme i asimetrinim peribolom. U arh. istraivanjima naeno je oko 200 natpisa. Mali hram na sjeveru grada je dio arhitektonskog kompleksa posveenog Baalu amimu. O postojanju drugih hramova saznajemo samo iz epigrafskih izvora. Hramovi su, unato grko-rimskoj osnovnoj koncepciji, zadrali orijentalna obiljeja. Otkriveno je i kazalite, te privatne kue s peristilima. U nekropolama s karakteristinim grobnicama u obliku kvadratnog tornja, naene su skulpture koje prikazuju graane grada; njihovi bogati kostimi su ukraeni nakitom partskog tipa. Svi ti nalazi pokazuju da je umjetnost Palmire izraz sirijskoanatolskih i helenistiko-rimskih utjecaja. 634. su ju osvojili muslimanski Arapi, a 1089. ju je unitio potres. Petra prijestolnica Nabatejskog kraljevstva, biblijski Sela Sredite zraenja nebatejske kulture i rezidencija nebatejskih kraljeva koji su vladali od poetka 2. st. pr. Kr. pa do 105., kad je formirana rimska provincija Arabia Pertaea. U 3. st. gubi dotadanje znaenje zbog otvaranja novog trgovakog puta (Perzijski zaljev Palmira) i postupno je naputena. Danas su to samo ruevine kraj Wadi Muse (Jordan). Karavanskom trgovinom su brzo uzdigla do golemog bogatstva, a bila je i vaan trgovaki centar. Ona lei u dolini meu golim stijenama, na jugu Idumenske pustinje. Pristup skrovitom gradu ini dva km dug, uzak klanac. Grad se sastoji od hramova, stambenih kua, spremita i ostalih zgrada koje su najveim djelom usjeene u stijeni. Tu se nalazi i hram poznat kao Blago faraona. Petra nije tipina za nebatejsku kulturu jer su veze s Rimom bile prevrste: kombinacija helenistikorimskih i orijentalnih elemenata, peinski grobovi, hipogeji s monumentalnim fasadama, hramovi, odeon, teatar, gimnazij i dr. Prirovo poluotoi pred lukom antike Isse, danas franjevaki samostan podignut na kazalitu iz rimskog doba Taj rimski teatar je vjerojatno graen na temeljima grkog, a u 16. st. tu je podignut franjevaki samostan. U moru pored poluotoka se nalaze ostaci grke luke. Na poluotoiu, pored mjesta gdje se nalazilo kazalite, bile su cisterne s podom od bijelog mozaika.

32.

33.

34. Privilica vrelo kod Bihaa, japodsko svetite Na izvoru rjeice Privilice kod Bihaa je pronaeno svetite japodskog boanstva Bindus (Neptun). Pronaeno je nekoliko zavjetnih ara od kojih je jednu podigao T. Loantius, praepositus et principes Japodum. Princepsi su u rimsko vrijeme bili glavari manje drutveno-politike zajednice. Oni su izmeu sebe birali plemenskog prvaka praepositusa. Princepsi su bili na elu bratstava, te su time bili lanovi plemenskog vijea. Na elu vijea bio je praepositus. 35. Ras Shamra; Ugarit Mjesto u Siriji, sjeverno od Latakije. U starom vijeku grad Ugarit. Iskapanja je od 1929. vrila francuska arheoloka misija. Najstariji sloj pripada neolitikom periodu (6. tis. Pr. Kr.), a najmlai je iz 1200. pr. Kr, kada su grad unitili narodi s mora. Najprije je bio pod domaim vladarima, a u 14. st. pr. Kr. njime vladaju Hetiti. To je bilo istaknuto trgovako sredite istonog Sredozemlja. Otkriveni su

17
ostaci grada s brojnim kuama, poploanim ulicama, citadelom, hramovima i dr. Zanimljiva je kraljevska palaa s brojnim prostorijama pronaenim oko centralnog dvorita, podsjea na palau u Knossosu. U njoj je otkriven i bogat arhiv glinenih ploica ispisanih jednom vrstom klinastog pisma ugaritskim klinastim pismom. Ugaritsko klinasto pismo spada meu najstarija alfabetska pisma, deifrirano je. Stele, arhitektura, predmeti umjetnikog obrta i ostali objekti ugaritske umjetnosti pokazuju razliite utjecaje, egipatske, babilonske, hetitske i u prvom redu kretsko-mikenske. Sard grad u M. Aziji; prijestolnica Lidije, kasnije perzijskog satrapa Vana postaja na Darijevom Kraljevskom putu koji je iznosio 2700 km; od Efeza do Suze. Godine 218. pr. Kr. grad je razorio Antioh III., vladar Sirije. Obnovljen je u 3. st. pr. Kr. te dolazi pod rimsku vlast. Sauvani su ostaci Artemidina hrama, stadiona, teatra Na tom su podruju otkriveni ostaci iz neolitikog doba i nekropole iz lidijskog doba.

36.

37. Savarija, Savarija Szombathely Danas grad u zapadnoj Madarskoj. Stara keltska naseobina Savarija. Pod istim imenom osniva 48. car Klaudije grad koji postaje sredite provincije Pannonia Superior. Nalazi predmeta iz rimskog doba se uvaju u gradskom muzeju. Car Dioklecijan dijeli 294. cijelu Pannoniu na 4 podruja, a Savaria postaje sredite Prve (Gornje) Pannonie. Na brdu Kalvaria su ostaci amfiteatra. Sauvan je rimski podni mozaik iz 4. st. pr. Kr. Oko 445. Atila rui grad.
Scar(a)bantija, Skarabantija, Skarabancija Sopron, nj. Odenburg Grad u dananjoj Madarskoj, blizu austrijske granice, pripojen plebiscitom 1921. Tamo su pronaeni ostaci rane haltatske kulture. Stara keltska naseobina. U rimsko doba vojna naseobina. Jedini je nalaz rimskog foruma na zapadnom dijelu provincije Panonije. Na junoj strani foruma su ostaci zidina i sustava grijanja gradske vijenice. Forum se koristio od sredine 4. st. Spominje ju Plinije u svome djelu Naturalis Historiae.

38.

39. Scardona, Skardona Skradin na Krki U antiko doba isprva gl. Grad Liburnije zatim rimski municipij i sjedite konventa. Prvi podaci koji spominju ovaj grad su iz 33. pr. Kr. u vrijeme namjesnika rimske provincije Augusta koji je ovdje stolovao. 27. pr. Kr. je Dalmacija podijeljena u tri konventa (sudita) od kojih je jedno bilo ovdje, a ostala dva su bila u Naroni i Saloni. Jedna je od najvanijih rimskih luka te vano prometno vorite. Oko 615. su ju poruili Slaveni i Avari, a Hrvati ju ponovo podiu. Od 530. se spominje kao sjedite biskupije. Kroz stoljea grad je nekoliko puta razaran. Na lokalitetu Biskupija se nalaze ulomci antikih mramornih reljefa. 40. Scodra, Skodra Skadar Na obali Skadarskog jezera, Albanija. Isprva naseljen trakim plemenima. Od sredine 3. st. pr. Kr. prijestolnica ilirskih kraljeva i utvreno uporite Ilira Labeata. Tamo se kovao i novac. Kralj Gencije ga je morao predati Rimljanima. Pod Rimljanima dobio je graanska prava, te je za Dioklecijana postao glavni grad provincije Praevalis. Od rimskih vremena sredita je episkopije. U Skadru, stoljeima vanom stratekom, privrednom i politikom centru moralo je biti

18
mnogo umjetnikih spomenika, no oni su malo poznati. Dosadanja ispitivanja su se odnosila na graevinske ostatke. Selca e Posthme; Donje Selce, lokalitet u Albaniji s grobnicama uklesanim u stijenu Otkriveno je da se tu ve krajem 5. st. pr. Kr. razvio napredan urbaniziran ivot. Nakon pada pod rimsku vlast sve se vie poprimaju karakteristike helenistikih gradova. Pronaena je ukraena ploica iz helenistikog doba na kojoj je prikazana borba Ilira i Makedonaca dokaz izgleda ilirskih titova. Naena je i pojasna ploa iz 3. st. pr. Kr. te ilirski grob izdubljen u stijeni i ukraen jonskim stupovima.

41.

42. Sopianae, Sopijane Peuh Grad u Baranji u junoj Madarskoj. Prvobitno keltsko naselje. Nastanjen i u rimsko doba. Jedna od etiri prijestolnice Panonije Valerije, nazvane po Dioklecijanovoj keri Valeriji, za njegove vladavine. Uz jugoistoni zvonik crkve se nalazi hipogej podzemna graevina od opeke s bavastim svodom iz 4. st. sa zidnim slikama iz toga doba. 43. Stridon rodno mjesto Sv. Jeronima Sveti Jeronim (340. 419./420.), jedan je od najuenijih ljudi svojega vremena, svetac, crkveni pisac, prevoditelj Starog Zavjeta s hebrejskog i Novog Zavjeta s grkog na latinski. Taj je prijevod poznat pod nazivom Vulgata i danas je u uporabi u katolikoj crkvi. Roen je, kako sam navodi u jednom svojem radu, u mjestu Stridonu, na granici provincije Dalmacije i Pannonije. Obrazovao se u Rimu. Povukao se 375. kao pustinjak, a 378. je zareen za sveenika u Siriji. 382. se vratio u Rim kao tajnik pape Damasa. Otiao je u Palestinu 385. i u Betlehemu osnovao samostan. U svojim spisima esto spominje svoje podrijetlo, a donosi i rijetke, ali vrlo vrijedne podatke o svojim sunarodnjacima. Toan poloaj Stridona jo nije utvren.
otok Terra u Egejskom moru, dananji oblik dobio je eksplozijom vulkana, nalazite naseobine minojske kulture, danas Santorini Oko 1500. pr. Kr. vulkanska erupcija unitila je naselja, a plimni val poplavio je otok. Unitena je pomorska flota te je time dolo do posrednog kraja minojskog doba. Evans i njegovi suradnici smjetali su Atlantidu na Terru. Pojavile su se teorije kako je pad minojske civilizacije opisan u legendi o Atlantidi, jer je cijelo carstvo nestalo u kratkom roku.

44.

45.

Varvaria, Varvarverija Bribir kraj ibenika

Bogato nalazite (od prapovijesti do Srednjeg vijeka). Na bribirskoj glavici iskopani su ostaci bedema i skulpturalni arhitektonski dijelovi rimskog grada Varvarie. Do dolaska Rimljana to je utvrena liburnska graevina. Kada ju osvajaju Rimljani (1. st. pr. Kr.) dobiva nove zidine i status municipija. Istiu se impozantne gradske zidine, zgrade za stanovanje opremljene cisternama za opskrbu grada vodom. Nalazi rimskog mauzoleja sa sarkofazima govore o visokoj razini stvaralatva. Na rimskim je ruevinama nastao srednjovjekovni grad. Neki istraivai identificiraju dananji Bribir s antikim naseljem Arauzona.

19 POJMOVI
ab Urbe condita od osnutka grada (rimska ili Varonova Era) Varonova era rimski nain raunanja vremena od osnutka Grada Kratica a. u. c. oznaava datiranje godina po rimskom kalendaru koje poinje sa godinom 753. pr. Kr. kada je, prema predaji, Romul utemeljio Rim. Ab Urbe condita je najvanije djelo rimskog historiara Tita Livija, dano u analitikom obliku. Raspodijeljeno je u 142 knjige: od dolaska Eneje u Italiju pa do smrti vojskovoe Druza 9. pr. Kr. Veina toga djela je izgubljena, ali iz sauvanih dijelova saznajemo njegovu nekritinost i neobjektivnost. Djelo je puno izmiljenih govora. Grki i rimski pisci datiraju osnivanje Rima po Olimpijadama. U kasnije antiko doba prihvaena je i danas je konvencionalno uzima 3. godina 6. olimpijade ili 753. pr. Kr., datum koji je zabiljeio Varon aera Varoniana. Varonov je datum u skladu i s Livijevim, a priblino i s onim u Kapitolinijskim fastima (752. pr. Kr.) agri decumantes polja pod desetinom zemljite podlono podavanju, posebno u pozadini djela limesa izmeu Rajne i Dunava Domicijan je osvojio podruje na liniji Rajna Dunav i spojio rajnsko ratite s dunavskim. Decimirana polja. Ljudi koji su ovdje bili naseljeni su bili graniari koji su titili limes od proboja barbara. Aheront rijeka u grkom podzemnom svijetu; rijeka u Epiru U grkoj mitologiji jedna od etiri rijeke u Hadu preko koje starac Haron prevozi due pokojnika. Prvi se put spominje kod Homera. esto oznaava itav podzemni svijet. Tako se zvala i jedna rijeka u Epiru. Znaenje imena ove rijeke je BEZ DNA ili BOLNA (Acheron). akropola gornji grad - utvrda na uzvisini, unutar ili pokraj gradske naseobine Grki akropolis = gornji grad. U predhelensko doba takva se utvrda gradila po Grkoj i M. Aziji (Mikena, Titint, Atena i dr.) na bregovima. Unutar debelih kamenih bedema (kiklopskih zidina) se nalazila palaa vladara, hram lokalnog boanstva i razliite obrambene graevine. U vrijeme ratnih opasnosti akropola je sluila i kao sklonite (refugium) okolnom stanovnitvu. S razvitkom proizvodnje i napretkom vojne vjetine akropola gubi svoju prvotnu vanost, jer se neposredno oko nje stvara novo naselje, centar obrta i trgovine. Za vrijeme grke robovlasnike demokracije akropola slui i u reprezentativne i u kultne svrhe.

1.

2.

3.

4.

5. Amblem simboliki znak, obiljeje U prvotnom smislu, reljefni ukras, na npr. trbuhu vaze od kovine ili peene gline. Lik koji slui kao oznaka neijeg dostojanstva, simbol neke ideje, organizacije, pokreta itd. Amblemi s heraldikim znaenjem se pojavljuju od Srednjeg vijeka na titovima, vazama, zastavama, upotrebnim i ukrasnim predmetima. Amblem je danas obino oznaka za alegorijski ili simboliki atribut. 6.
amulet predmet koji se nosi s apotropejskom namjenom

20
Predmet kojemu praznovjerni ljudi pripisuju arobnu mo (titi od demona, uroka, bolesti i nesree) i stalno ga nose sa sobom, obino oko vrata. To moe biti svaki rjei predmet (ivotinjski zubi, neke vrste drvea, drago i poludrago kamenje, plemeniti metali i dr.). Upotreba amajlija je rairena kod primitivnih naroda, ali se javlja i u civiliziranim narodima, esto u vezi s religijom (medaljoni, kriii itd.) 7. anabaza uspon Naslov dvaju antikih historijskih djela. U jednom Ksenofont opisuje Kirovu vojnu protiv Artakserksa i povratak 10000 Grka, koji su bili plaenici u Kirovoj vojsci. U drugom djelu Arijan prikazuje vojnu ekspediciju Aleksandra Velikog na Istok. U stilu i jeziku Arijanu je uzor Ksenofont. anaksiride hlae, dio istonjake (perzijske, skitske) muke nonje, za razliku od grke; posebno u Atisovoj ikonografiji Atis je bio, po grkoj prii, mladi sveenik Reje Kibele, frigijske Velike Majke bogova. Ona mu je, zbog nevjere, oduzela razum. Njemu se u ast slavila velika proljetna svetkovina. analisti povjesniari koji opisuju dogaaje kronolokim redom, godinu za godinom (posebno prvi rimski povjesniari) Pretee historiografa u antikom Rimu. Prikazivali su rimsku povijest po uzoru na stare rimske anale od mitskih poetaka pa do svojih dana. Stariji analisti do poetka 1. st. pr. Kr. (Kvint Fabije Piktor, Lucije Cincije Aliment i dr.) su pisali veinom grki, a mlai (Kvint Klaudije Kvadriginije, Valerije Ancijant, Kvint Elije Tuberon i dr.) latinski. Fabije Piktor je svojom knjigom Ljetopisi udario temelje rimskoj analistici. Analisti su pisali veinom nekritiki i suhoparno. apotropejski koji odvraa (pogibelj); pridjev kojim se oznaavaju predmeti, slike, znakovi koji tite od opasnosti, uroka, povrede To su magini predmeti (amuleti, talismani, amajlije) koji ovjeka tite od zlih duhova, bolesti, uroka, nesrea, prirodnih katastrofa i sl., a esto su umjetniki izraeni. Najee su u obliku demona, ljudskog i ivotinjskog lika ili djela ivog bia (oko). Apotropeji su i razliiti obredi inicijacije i plesovi za zastraivanje.

8.

9.

10.

11. ara rtvenik, oltar Mjesto, rtvenik na kojemu se prinosi rtva boanstvu. Shvaa se kao sveti znak boanske prisutnosti, kao mjesto gdje se oituju bogovi, kao boansko prijestolje gdje bog prima rtvene darove. Kao rtvenik, mogao je posluiti prirodni kamen ili stijena. Kasnije ga ovjek gradi od nabijene zemlje, obraenog kamena, opeke i dr. poznati je rtvenik Ara pacis Augustae u Rimu. Glavni rtvenik koje su se prinosile rtve paljenice nalazio se obino ispred ulaza u hram i nazivao se altare.
aretalogija pripovijest o djelima boanstava U kasnije doba grko-rimske literatura pria u pohvalu nekog boanstva. Pria o udesnim djelima, uobiajena religiozna pria u kojoj se iznose izvanredne udesne stvari i junaka djela nekog boanstva ili poluboga. atribut pridjevak; dio opreme, predmet ili bie pridjeljeno boanstvu, svecu ili dostojanstveniku kao njegov znak ili znak njegovog poloaja lat. attributum = pridano, podijeljeno, pripisano

12.

13.

21
U openitom znaenju, svojstvo, odlika, znaajka. U ant. mitologiji Zeusovi su atributi orao i munja, Posejdonov je atribut trozub, Hermesovi atributi su kaducej, krilati eir i obua, Eskulapov zmija, Afroditin delfin itd. I u kranskoj ikonografiji imaju likovi apostola i svetaca svoje atribute koji su se trajno odrali u slikarstvu, plastici i grafici sa sakralnim temama. Atribut treba razlikovati od simbola i alegorija; on je u pravilu predmet vezan uz lik, dok simbol ili alegorija zamjenjuju, tj. personificiraju neki pojam.

14. 15.

augustej, augusteum svetite rimskog carskog kulta

autoktoni, autohtoni samonikao, starosjedilaki, prastanovniki gr. autohtonija iz same zemlje potekao (autos = sam, isti; hton = zemlja, tlo) Samoniklost, iskonska pripadnost zemlji, starosjedilatvo. Pojam autohtonosti ima mitsko podrijetlo: neki su stari narodi vjerovali da su stvoreni od zemlje na kojoj ive: npr. Egipani su vjerovali da su izali iz mulja Nila. Kod Grka izraz autohton (lat. terrigene) znai iskonskog pripadnika nekog kraja, starosjedioca, prastanovnika. Pridjev autohton danas znai: samonikao, izvoran, narodski, nastao bez stranog utjecaja, proizaao i vezan uz razvoj iz daleke prolosti. Suprotno od alohton. avers prednja strana spomenika, npr. novca, medaljona, stele, isprave 16. a) revers stranja strana -//Termin u numizmatici, oznaka za lice ili glavu medalje ili novca (suprotna strana = nalije, revers ili pismo). Stariji novac ima na prednjoj strani figuru, a na stranjoj negativ prednje figure ili otisak etvrtaste ploice na kojoj se kovao. Na medaljama sa na jednoj ili obje strane nalazi reljef s natpisom. Na aversu je obino portret, a na reversu alegorijski prikaz koji aludira na careve pothvate ili na politike, vojne ili religiozne dogaaje.

16.

17. biga dvopreg Antika dvoprena (vuku ih dva konja) kola na dva kotaa za utrkivanje u antikom cirkusu. Kolima upravlja voza auriga, a na njima se vozi naoruan borac. Poznata su u starom vijeku Egipat, Mezopotamija te naroito Grka i Rim.
Bitka kod Arginuntskih otoka atenska pobjeda u Peloponeskom ratu 406. pr. Kr. Pomorska bitka u kojoj su Atenjani posljednji puta pobijedili Spartance u Peloponeskom ratu. Odvijala se blizu otoka Lezbosa. Unitenjem 70 spartanskih brodova su Atenjani ponovo uspostavili hegemoniju na moru. kako zapovjednici flote nisu mogli, zbog oluje, pokupiti i pokopati poginule, po povratku u Atenu stavljeni su pred sud eklezije. Svih osam stratega je osueno i pogubljeno, a meu njima je bio i Periklov sin. Kasnije je eklezija promijenila odluku i kaznila tuitelje. Bitka kod Himere sirakuka pomorska pobjeda nad Kartaanima 480. pr. Kr. Himera je grka kolonija na sjeveru Sicilije, osnovana oko 650. pr. Kr. Mornarica sicilskih Grka pod zapovjednitvom sirakukog tiranina Gelona je potukla kartaku mornaricu kod Himere, po predaji, istoga dana kad se odvijala bitka kod Salamine 28.08.480. No, Kartaani su ipak osvojili i poruili grad.

18.

19.

22

20. cemeterij gorblje (posebno kransko groblje) Progonjeni su se krani sakupljali od 1. st. u podzemnim grobnicama, gdje su vrili vjerske obrede. Najprije su ti cemeteriji pripadali bogatijim kranima. Od poetka 3. st. ima sve vie kolektivnih kranskih cemeterija koji se nazivaju po imenu pape. Takav je bio cemeterij pape Zeffina na Apijevoj cesti, kasnije nazvan imenom pape Kalista. Os 3. st. su se ukraavale nie, kripte i kapelice cemeterija katakomba slikama. Riba je simbolizirala Krista, ovca kranina, golubica duevni mir, sidro nadu, paun besmrtnost. Krist je prikazivan u obliku Orfeja. esto mu se davao lik dobrog pastira s ovcom (analogno grkom Krioforosu). U katakombama su este slike s prizorima iz Biblije. U ranokranskom periodu su naena podzemna groblja unutar privatnih groblja, koja su kasnije bila vlasnitvo bratstava vjernika. Sastojala su se od galerija. Galerija se dijelila na posebne prostorije, a svaka prostorija se sastojala od niza grobova. Ulaz u prostoriju je bio pravokutan, a mogao se zatvoriti kamenom ploom koja je stajala vertikalo i mogla se nagurati na vrata. 21. Colapis, Kolapij rijeka Kupa Rijeka u Hrvatskoj, koja je djelomino granina rijeka izmeu Hrvatske i Slavonije. Duga je 296 km, a porjeje joj je veliko 11500 km2. Izvire u Gorskom Kotaru iz Kupekog jezera, a utjee u Savu kod Siska. U gornjem i srednjem toku ima mnogo brzaca i slapova. Glavni pritoci zdesna su joj: Dobra, Korana, Glina, Petrinjica, a slijeva: abranka, Kupina i Odra. Plovna je za manja plovila. Na rijeci su podignute dvije hidroelektrane. Neko je plovidba na Kupi sezala do Karlovca. Oko te rijeke su ivjeli Kolapljani, ilirsko pleme.
Colonia Iunonia rimska kolonija na mjestu poruene Kartage Kartaga je bila antiki grad i drava na sjevernoj obali Afrike. Grad su osnovali Feniani iz Tira, vjerojatno potkraj 9. st. pr. Kr. Tokom vremena je postala najjaa pomorsko-trgovaka sila na zapadnom Mediteranu. Imala je jaku flotu i pod njenom se vlau nalazila itava afrika obala, Baleari, Pitiuzi, dijelovi Sicilije i Sardinije. Zbog trgovake konkurencije Kartaga je u vie navrata ulazila u rat protiv trgovakih kolonija na Siciliji. U 3. st. pr. Kr. ula su u sukob sa Rimom i vodila s njim teke i dugotrajne ratove; Punske ratove. Nakon poetnih uspjeha, Kartaga je u Treem punskom ratu 146. pr. Kr. potpuno sravnjena sa zemljom. Posebnom zakonom, koji je donio puki tribun Rubrije, odlueno je da se osnuje kolonija Junonija bez obzira na prokletstvo koje je vezano uz taj kraj, a baeno je nakon poraza Kartage. Tamo se trebalo preseliti 6000 ljudi pri emu bi svatko dobio parcelu od 200 jugera. osnivanje na mjestu bive Kartage bilo je u suprotnosti s politikom Rima jer nikada kolonije nisu osnivane izvan granica Italije. To su iskoristili optimati irei prie kako su vukovi sruili granino kamenje postavljeno u Junoniji. Kolonija je ipak osnovana na mjestu Kartage 44. pr. Kr. imenom Colonia Iulia Carthago. 29. pr. Kr. je proirena i postaje glavni grad Africae proconsularis. 439. su ju osvojili Vandali, 533. Bizant te je tada preimenovana u Colonia Justiniana Carthago, a 697. razaraju ju Arapi. Danas je Kartaga grad u Tunisu. damnatio memoriae unitenje spomenika i natpisa i dokumenata o nepoudnoj povijesnoj linosti Po rimskom kaznenom pravu, pri smrtnoj osudi za veleizdajnike mogla se izricati i kao dodatna kazna damnatio memoriae. Tada je trebalo unititi sve kopove podignute u ast osuenom, izbrisati njegovo ime sa svih slubenih natpisa, a

22.

23.

23
ponekad i iz privatnih dokumenata. Nakon smrti cara Domicijana su senatori, koji su bili nezadovoljni njegovom vladavinom, naredili da se skinu svi njegovi kipovi s javnih mjesta i unite svi natpisi koji spominju njegovo ime. determinativ odrednica lat. determinare = oznaiti, odrediti, omeiti, blie odreenje nekog pojma vidi 16. atribut Disciplina Etrusca Etruanska vjetina; skup obrednih propisa i postupaka svojstvenih Etruanima, osobita pri ispitivanju boje volje u raznim oblicima proricanja Dijeli se u tri djela: Libri Haruspicini o proricanju iz utrobe rtvovane ivotinje Libri Fulgurales o divinizaciji putem prosvjetljenja Libri Rituales o vjerskih ritualima kao i o Etruanskom drutvenom i politikom ivotu Taj je naziv dao Ciceron kultnim inima i doktrini sveenikog stalea u Etruriji. Predstavlja posebnu religioznu tehniku ispitivanja boanske volje. Moda potjee od Kaldejaca, upotrebljavali su ju Etruani od kojih ju preuzimaju Rimljani. Kultne propise Etruani su precizno utvrdili i provodili. Etrurskim vraevima haruspicima je pripisivano umijee odreivanja boanske volje prema utrobi rtvovanih ivotinja. Oni su osobito istraivali jetru rtvovanih ivotinja te prema njenom obliku ili deformaciji tumaili po pravilima. Postojali su modeli organa na kojima je na svakom djelu bilo upisano odgovarajue podruje. Kolegij sveenika augura ili auspicija odreuju boansku volju promatranjem neba, prema udaru groma, upadljivim ponaanjem ptica i pomou drugih prirodnih pojava. Tako se navodno Remu, prije utemeljenja Rima kao auspicij pojavilo najprije 6, a nakon toga 12 jastrebova. Rije templum ne naznauje prvobitno nita drugo doli od augura tapom ogranieni prostor promatranja na nebu i odgovarajue motrite na zemlji. Ti su ini i ta doktrina mnogo utjecali na razvoj rimske religije i vjerskih obreda. Rimljani su nekada slali svoju djecu da naue te etruanske propise i postupke. Na bojnom polju vojskovoa kao predznak promatra kako zoblju svete kokoi. Nijedna se valjana rtva ne moe prinijeti bez promatranja utrobe s povoljnim ishodom. Bez auspicija, koje su povlastica najviih inovnika, konzula, ne moe se izvriti nijedan valjani dravnopravni in. Omnia (predznaci) i prodigija (zli predznaci) ipak ne dolaze sami od sebe pa ih stoga sveenstvo tumai prema politikoj svrsishodnosti. Efebija mladenatvo, dob izmeu djeatva i zrelosti, u Ateni posebno razdoblje izmeu 18 i 20 godina Dvogodinji vojniki novicijat koji su prolazili efebi u Ateni i u mnogim drugim gradovima-dravama. Atenski su mladii obavljali efebiju nakon zavrene vie kole, oni se kao efebi (kadeti) izobraavaju za vojsku. Nakon efebije su mladii stjecali punoljetnost. Kasnije se efebija iz predvojnikog odgoja pretvorila u studij lijepih vjetina kojemu su pristupala bogataka djeca. To se dogodilo zato to je u helenistiko doba sve vee znaenje dobila plaenika vojska, te vojniki segment u efebiji odlazi sve vie u pozadinu u korist izobrazbe u filozofiji i knjievnosti. U 3. st. nestaje efebije kao ustanove. Efeb (gr. odrastao mladi) je naziv za mladia od 18 godina, slobodnog podrijetla, atenskog dravljanina. Poslije dokimasije (ispitivanja da li je zaista slobodnog podrijetla) uveli bi takvog mladia u vojniki popis njegove file. Efeb znai i lijep mladi, uzor skladnosti i ljepote.

24.

25.

26.

24
emporij grka naseobina trgovite; pristaninotrgovaki prostor u antikim lukim gradovima gr. emporion = trite, tovarite lat. emporium = trite Oznaka za velika svjetska trita, velike uvozno-izvozne luke, odnosno prometne raskrsnice s velikim skladitima i jakom trgovinom. Pristanino-trgovaki prostor u antikim lukim gradovima.

27.

enkarp ukrasni vijenac s voem Vijenac je u arhitekturi vodoravna istaka u obliku glatkog ili profiliranog pojasa koji jae ili slabije stri izvan zida. U prvotnom znaenju vijenac je zavretak zgrade ispod krovne strehe i slui za zatitu od kie. Postepeno se taj naziv proiruje i na sline istake koje dijele kat od kata ili se nalaze iznad podnoja zgrade, prozora ili vrata. Forme i odlike vijenca su uvjetovane klimom te svojstvima materijala, konstrukcije kao i stilom. U egipatskoj arhitekturi vijenac je imao oblik naglaene uljebine ispod koje je podmetak; bio je prekriven nizom vertikalnih dekorativnih ljebova koji se zavravaju listom. U grkim klasinim redovima vijenac je najvii od triju horizontalnih dijelova trebeacije i stoji neposredno iznad friza. Moe se podijeliti na podloni ili donji vijenac, gornji vijenac i lijeb u sredini za odvod kinice. Grci su u kasnijoj fazi upotrebljavali i vijenac koji lei direktno na arhitravu (Atenin hram, Piene). Etrurski su vijenci slini dorskima, ali su jednostavniji i grublji. Rimljani su prihvatili grke uzore i prilagodili ih svome ukusu: vijenac je kod njih snaniji, ali manje elegantan. Najvanija je inovacija primljena kod malih konzola (Koloseum, Panteon, Rim). U rimskoj arhitekturi javljaju se i vijenci od opeke. enkaustika slikanje voskom na tvrdoj podlozi, najee drvenoj ploici Antiki tehnoloki postupak slikanja pomou voska. Smrvljene boje se pomijeaju s ugrijanim i rastopljenim voskom i kod slikanja se u itkom stanju nanose na drvenu plou ili zid koji ih djelomice upija. Kad ovrsnu zadravaju trajan sjaj, intenzivnost tonova i otpornost na vlagu. Ve su Egipani i stari Grci upotrebljavali enkaustiku kao jedan od naina slikanja na zidu. Preko helenistikog slikarstva prela je u rimsko (Herkulanej i Pompeji). Znaajni primjeri enkaustike su portreti na ploi s realistikim karakteristikama pronaeni na mumijama u El Fayumu u Egiptu nastali veinom u 2. st. epikleza pridjevak imenu boanstva, njegov dopunski naslov ili ime koje ga poblie odreuje Pojam dolazi od gr. epiklesis = zazivanje U kranskoj liturgiji to znai zazivanje Boga preko Duha svetoga da se kruh i vino pretvore u Tijelo i Krv Kristovu. Primjer za epiklezu je Apolon Delfijski, Venera roditeljica, Mars Ultor i sl.

28.

29.

30.

31.

euerget dobrotvor, dobroinitelj; poasni naziv zaslunim strancima u grkim gradovima; pridjevak vladara iz loze Ptolomejevia

25
fasti kalendar i druge vrste kronolokih zapisa u Rimu, prema nazivu dies fasti za povoljne (od viih sila blagoslovljene) dane koji su se naznaivali u kalendaru Vrhovni sveenik (pontifex maximus) je u Rimu, u republikansko doba odjavljivao u pontifikalnom kalendaru ove kronoloke zapise, dajui na znanje koji su dani radni (dies fasti), a koji su praznici (dies nefasti). Na dies fasti su se izricale pravne presude i slubeno se djelovalo. Popis je u poetku bio dostupan samo patricijima, dok ga nije 305. pr. Kr. odjavio Gnej Flavije. Fasti su se razvili u anale jer su se samim kalendarima dodavale biljeke. Prema njemu je Ovidije spjevao djelo Fasti za prvih est mjeseci godine.

32.

33. feston ukrasni vijenac od cvijea i lia lat. festus = svean, prazniki. Ukras od isprepletenih grana s kitama cvijea, lia, voa i vrpca. Najprije ukras na javnim zgradama i stupovima za vrijeme sveanosti (vjeao se s jedne strane ulice na drugu te je tako poprimio oblik lanca), a kasnije je plastian dekorativan motiv u arhitekturi. Javlja se u Grkoj u 3. st. pr. Kr. kao reljef na sarkofazima i rtvenicima. Mnogo je primjenjivan u helenistiko vrijeme kao ukras na javnim zgradama. U prvo vrijeme festoni imaju na svakom kraju bukranij, a kasnije tragine ili komine maske, svijenjake, amorete i sl., a ponekad su upleteni i muziki instrumenti. 34. filipike estoki govori protiv odreene osobe Izraz je nastao po latinskom nazivu Philippicae za politike govora koje je Demosten odrao protiv Filipa Makedonskog i o obrani atenskih posjeda na sjeveru. Ta je tri govora odrao od 351. pr. Kr. do 340. pr. Kr. u atenskoj narodnoj skuptini. Demosten, estiti antiki rodoljub i najvei antiki govornik je vodio estoku politiku borbu protiv Filipa i njegovih pristaa u Ateni. On je elio postii da se svi grki gradovi udrue protiv Filipa i brane svoju slobodu, makar i u savezu s perzijskim carem koji je tada Grcima bio manje opasan od Filipa. Htio je da Atenjani sauvaju svoje posjede na sjevernom egejskom primorju (ugroene od Filipa) i da se sauva demokracija koju su u grkim gradovima domai oligarsi htjeli sruiti Filipovom pomoi. Da bi to postigao, Demosten je, pred atenskim narodom, govorio slavne Filipike, Olintske i druge govore i poduzeo sve to je mogao, ali grki su se gradovi prekasno udruili i u malom broju. Filip je bio jai. Poznate su i Ciceronove filipike 14 govora protiv Marka Antonija. 35. folij, folium list, osobito u staroj rukopisnoj grai lat. folium = list 1. Tanki, glatki listovi koji se proizvode od metala (aluminija, kositra, bakra, srebra, zlata) ili od plastinih masa. Slue za ambalau, zatitu razliitih materijala i sl. 2. Oznaka za listove (ne stranice) knjige i registra. Prva stranica folije je folia recto, a druga je folia verso. Folije su oznaavane arapskim ili rimskim brojevima. U 16. stoljeu zamjenjuje se paginacijom. 3. Oznaka za papir formata 21 x 33 cm, odnosno 21 x 29 cm. 36.
gema ukrasni kamen s urezanim prizorom, za prsten ili drugi nakit

26
Umjetniki obraen poludragulj (rjee drugi kamen) koji slui kao amulet, peatnjak i ukras. Moe biti dekorirana figuralno ili ornamentalno, a katkad ima i natpis. Motivi na gemama su raeni udubljeno (intaljo) ili reljefno (kameja). Jedna od najpoznatijih antikih kameja je Gemma Augustea koja slavi Augustove pobjede nad Panoncima i Delmatima 9. g., a izraena je 10. g. Kamen je oniks s bijelim slojem iznad crnog podijeljen na dva djela. Gornji dio: August sjedi na prijestolju s lituusom i ezlom pokraj boice Rome. Zdesna su tri figure; Eumena s vijencem od hrastova lia, bog mora i boica zemlje s rogom obilja. Lijevo su dva djeaka; princ Gaj Cezar, a sasvim lijevo Tiberije s dugim ezlom izlazi iz kvadrige kojom upravlja Viktorija. Donji dio: zarobljene neprijatelje vuku za kosu i diu na pobjedniki spomenik. Prvi poeci izrade gema seu u 3. tis. pr. Kr. peatni cilindri u Mezopotamiji. Kasnije se ire iz Egipta (skarabeji) preko Krete u Grku. U doba helenizma nailaze na iroku primjenu. Geme su poznavali i Etruani, a u Rimskom Carstvu su u svestranoj uporabi. gorgonej Gorgonina glava kao apotropejski ili ukrasni motiv; predmet na kojem je prikazana Gorgone su bila, prema grkom mitu, tri krilate sestre: Stena, Eurijala i Meduza, keri Forkisa i Kete. Nazvane su Gorgronama prema eni-aveti Gorgoni koju spominje Homer. Imale su zmije umjesto kose, a svojim su pogledom pretvarale svakoga u kamen. Meduzu, jedinu od njih smrtnu, ubio je Perzej. Njenu je glavu darovao Ateni koja ju je privrstila na grudi. Umjetnici antike su nastojali Gorgonama dati to straniji izraz, ali se Meduza ipak esto prikazivala kao lijepa ena sa zmijama na glavi. Gorgonej se prikazivao na oklopu ili titu kipa boice Atene, a katkad i na oklopu rimskih careva. U arhajsko se doba javlja kao ornament na hramovima. Gorgonin je lik est kod Grka i Rimljana kao amulet na grobovima, nadgrobnim spomenicima, kuama i novcu. Prototip vjerojatno potjee s istoka (Hetiti, Egipat) Faze u ikonografskom razvoju gorgneiona: 1. arhaiki tip: 7.-5. st. pr. Kr. kvadratna maska s prikazom udovita velikih usta s ispruenim jezikom i zmijama na glavi 2. prijelazni tip: 450. 300. pr. Kr. demonska maska poprima ljudski lik 3. lijepi tip: uglavnom helenistiko doba prikazuje ljudsko lice patnikog izraza (Meduza Rondanini) Motiv Meduze, napose u vezi s Perzejem javlja se u okviru mitolokih prikaza u tal. renesansnom kiparstvu i slikarstvu, a esto i u baroku i kasnije. gramatej, gramateus; gr. pisar, tajnik; naslov dunosnika u polisu Isi Imao je vanu ulogu u Etolskom savezu; savezni sekretar koji je bio biran na godinu dana hipaspist konjanik titonoa; teki konjanici u Grkoj U Makedoniji dio elitnog korpusa konjanitva kojima je jedno vrijeme za Aleksandra Velikog voa bio Seleuk I. hrizelefantina zlato i slonova kost; nain gradnje kipova od skupe tvari na drvenoj konstrukciji Tehnika izrade kipova reprezentativne namjene, naroito rairena u Grkoj u 6. i 5. st. pr. Kr., a kasnije i u Rimu (ali u manjoj mjeri). Drvena jezgra kipa bila je obloena ploicama od zlata (odjea) i od bjelokosti (goli dijelovi tijela).

37.

38.

39.

40.

27
Najuveniji antiki kipovi, raeni ovom tehnikom, su bili golemi Fidijini kipovi Zeusa u Olimpiji i Atene Partenos u Ateni. Nijedno djelo u ovoj tehnici nije sauvano, ali antiki izvori spominju velik broj hrizelefantinskih statua. ikonografija znanstvena disciplina, opisivanje, tumaenje i prepoznavanje umjetnina i likova na njima prema njihovim stalnim oznakama. -ikonografija pojedinog boanstva ili ljudskog lika nain kako se on standardno prikazuje Pomona povijesna disciplina, a posebno u povijesti umjetnosti. Slui se deskriptivnom metodom, kojoj nije cilj donoenje estetskih sudova. Ona izdvaja iz umjetnikog djela figurativne elemente koji se kod istog sadraja ponavljaju, promatra ih izolirano i analistiki, u vezi s opim razvojem umjetnosti, utvrujui kulturno-povijesne faktore koji su utjecali na kompoziciju lika, na njegov izraz, gestikulaciju, nain odijevanja, odnos prema drugim likovima i pozadini. Ona analizira figuralna likovna djela po atributima, simbolima, amblemima i slinim oznakama, tipinim kod prikazivanja i karakterizacije pojedinog lika na slici ili kipu. Ikonografija je prvotno bila grana kranske arheologije, a u novije vrijeme njezino podruje je proireno na ispitivanje djela iz drugih religija, na portrete, alegorije, prikaze iz povijesti i sl. prvobitno je termin ikonografija (iz 17. st.) obuhvaao opisivanje i studiju spomenika portretne umjetnosti (u slikarstvu i grafici, na gemama, medaljama, novcu) interpretatio Graeca, interpretatio Romana prikazivanje autohtonog boanstva pod imenom ili izgledom srodnog grkog ili rimskog boanstva Tako su neka boanstva, primjerice ilirska, bila izjednaena s odgovarajuim grkih ili rimskim boanstvom. Najpoznatiji je onaj egipatske boice Izide s rimskom Lunom ili grkom Selenom, boicom Mjeseca imperium vlast; podruje vlasti lat. imperium = zapovijed, vlast, drava 1. U najirem smislu imperium u Rimu je ovlatenje zapovijedanja, npr. oca nad sinom, gospodara nad robom 2. U pravno-politikom smislu to je najvia vojna i civilna vlast. Izvorno je u Rimu pripadala kraljevima, a u doba republike magistratima: konzulima, vojnim tribunima s konzularnom vlau, pretorima, diktatorima. Od Augusta imperium znai i Rimsku dravu (imperium Romanum) 3. U srednjem vijeku imperium oznaava svjetovnu vlast kralja nasuprot duhovnoj vlasti pape (sacerdotum) 4. Naziv za monarhistiku dravu na elu koje stoji car imperator 5. Naziv za pojedine kolonijalne drave koje, pored metropole, obuhvaaju i dominione, kolonije, protektorate i sl. (Britanski ili Francuski imperium)

41.

42.

43.

44. interrex meukralj U antikom Rimu u vrijeme kraljevstva, za vrijeme interegnuma, senatori su redom vrili, svaki po pet dana, najviu vlast (takav se senator nazivao interrex). U vrijeme republike, ako iz bilo kojeg razloga niti jedan od dvojice konzula nije mogao obavljati svoju dunost, konzulske bi poslove, do izbora novih konzula, redom vodio svaki senator. 45.
ius agendi cum populo pravo opena s narodom, jedno od prava pukih tribuna

28
oko 493. pr. Kr. su uvedeni, kao institut rimskog ustavnog prava, puki tribuni (tribuni plebis). Rimski je puk imao pravo na svoje zastupnike u senatu, koji su branili njihova prava i imali pravo sastajati se s pukom. Ius agendi cum populo / plebe pravo raspravljanja s plebejcima; pravo sazivanja i voenja narodnih skuptina Ius auxilii pravo pomaganja svojih plebejskih tienika; zatita od svakog nasilja od strane patricija ili magistrata; iz ovog se razvilo pravo veta Ius intercedendi pravo prosvjedovanja i onemoguivanja da se izvre sudske ili senatske odluke Ius personis pravo da lie slobode osobe koje su se opirale njihovim nalozima Ius coercendi, Ius pensionis pravo prisiljavanja, pozivanja na odgovornost, zatvaranja U vrenju svojih funkcija bili su nepovredivi (sacrosancti). Tko bi ih povrijedio postao bi sacer - izvan zakona i zasluio bio smrt. Krajem republike imali su i ius agendi cum patrigus pravo voenja senatskih sjednica ius provocationis ad populum pravo priziva na narod; sastavnica rimskog graanskog prava Pravo svakog graanina da se pozove na narod ako mu postupak nekog magistrata ugroava ivot ili imovinu pa da time tu mjeru stavi van snage Lex Valeria. Rimski vojnik osuen na smrt imao je pravo priziva na narodnu skuptinu (provocatio ad populum). Savezniki se vojnici nisu mogli koristiti tim zakonom; to je i bio jedan od razloga zbog kojih je dolo do izbijanja Saveznikog rata (91- 88.)

46.

47. isej, gr. isaion, lat. isaeum Izidino svetite Izida (eg. Sit ili Isit). Boginja starih Egipana, zatitnica braka, medicine, zemljoradnje i plovidbe. ena i sestra Ozirisova, Horusova majka. U likovnoj umjetnosti je redovito prikazivana kao ena koja doji dijete Horusa. Na glavi esto ima kravlje rogove sa sunanim diskom. U helenistiko doba se njen kult irio i po grkom svijetu, a brzo je preao i u Rim. Sauvan je Plutarhov religijsko-mistini spis O Izidi i Ozirisu. Jedan od najpoznatijih iseja bio je na otoku File. 48. 49. 50.
izocelan s jednakim prazninama, jednako udubljen, uvuen; jednako poloen izodoman jednakih mjera, dimenzija; osobito za visinu redova u kamenoj gradnji

kaducej lat. glasniki tap, Merkurov atribut karikrikej, kerikej gr. glasniki tap, Hermov atribut U antikoj ikonografiji, malen glasniki tap s dva krila, obavijen dvjema zmijama, atribut glasnika bogova Merkura (Herma), boga trgovine, prometa, putova, tatova. Simbol je mira (Rimljani su Kartaanima poslali kaducej i koplje da izaberu mir ili rat) i trgovine. Asklepijev (rimski bog medicine) tap se takoer naziva kaducej pa je on i simbol medicine.

51. kalathos ures na glavi helenistikog boanstva gr. kalatos = koarica za vunu U antikoj Grkoj pletena koarica u kojoj su prelje drale vunu. Prema Pliniju imala je oblik ljiljanove ake, a darivala se mladoj djevojci da joj slui itavog

29
ivota. U nju su se stavljali plodovi i cvijee pa je zbog toga u likovnoj umjetnosti est atribut Demetre. Grka boanstva plodnosti nose esto pokrivala za glavu u obliku kalathosa. U helenizmu se, kao atribut plodnosti, iri i izvan granica Grke. Ke, Que asirski naziv za Kilikiju (Ciliciju) Kilikija je bila antika pokrajina na jugoistoku Male Azije. U 2. tis. pr. Kr. zapadni je dio Kilikije propadao dravi Arzawa. Kasnije je povremeno pod asirskom vlau, a u 7. st. pr. Kr. samostalna je pod domaim knezovima. Ulazi u sastav Perzijskog carstva, pa potpada pod dravu Aleksandra Makedonskog, a nakon toga ulazi u dravu Seleukida. U 2. st. pr. Kr. je bila jaki centar gusarstva, a od 103. pr. Kr. je rimska provincija. Sauvano je dosta ranokranskih crkvenih spomenika. U srednjem vijeku je pod Bizantom. U razdoblju izmeu 1198. i 1375. samostalna je armenska kneevina, tj. kraljevina. Mongoli su je u nekoliko navrata opljakali. U 15. st. dolazi pod tursku vlast.

52.

kenotaf, cenotafij prazan grob, grob za pokojnika ije je tijelo izgubljeno Simboliki grobni humak ili nadgrobni spomenik, podignut u domovini pokojniku koji je umro u tuini, utopio se u moru ili poginuo u ratu, a tijelo mu nije naeno. Obiaj podizanja kenotafija je nastao kod Grka koji su vjerovali da pokojnik ne moe nai mira ako mu tijelo nije propisno pokopano. Kenotafiji su se podizali i u Rimu, te u svim kasnijim povijesnim razdobljima. koinon, pl. koina, srednji rod zajednica, to je zajedniko; savezi naroda, gradova gr. zajednica, savez gradova balkanske Grke u Etolski ili Ahejski savez ime su Grci pokuali obraniti grku slobodu od najezde Rimljana. Ti su savezi odigrali asnu ulogu posljednjih branilaca grke slobode, osobito Ahejski prilikom najezde Rimljana. Etolci u Etolskom savezu su se u vrijeme makedonske hegemonije pokazali vrlo samostalnim i otpornim narodom iako su bili smatrani barbarskijima od ostalih Grka. Oko 280. pr. Kr. su osnovali vojnopolitiki savez (Koion ton Aitolon) sa sreditem u gradu Thermosu. Svi su ulanjeni etolski gradovi bili autonomni, a u obrambenom i napadakom ratu su djelovali zajedniki. Na zajednikim su skuptinama birali zajednikog vojskovou i odluivali o zajednikim poslovima. Katkada su im se pridruivali ostali Grci. Etolci su nastojali u svoj savez okupiti sve Grke oko Delfa koji su se nalazili u sreditu drava tog saveza, a i svi Grci su ih tovali. Etolski je savez ratovao s Keltima koji su se 279. pr. K. probili do Delfa. Ratovao je i s Makedoncima i nekim grkim grupama, te se udruio s Rimljanima protiv makedonskih Antigonida. Rimljani su raspustili savez 189. pr. Kr. Ahajski su gradovi osnovali svoj savez slian Etolskom. Savez ahajskih gradova s vremenom je silno ojaao, a u njega su stupili gradovi Argolide, dijela Arkadije, Elide, Mesenije, Korint, Sikiont, Megara i drugi gradovi. Korint je uskoro postao glavno sredite saveza. Imali su zajedniku skuptinu, financije i vojskovou te su poduzimali vojne akcije.

53.

54.

55. Kokit Rijeka jauka gr. kokytos = jadikovanje, jauk U grkoj mitologiji hladna rijeka u Hadu. Tekla je iz Stiksa i utjecala u Aheront. Po njenim obalama lutaju due pokojnika koje su ostale nepokopane.

30

56.

ktoniki, htoniki koji pripada zemlji, koji je u suradnji sa zemljom

57. komiciji narodne skuptine u Rimu Dijele se na centurijatske, kurijatske i tributske komicije. Centurijatske komicije (comitia centuriata) skuptine itavog naroda podijeljenog na 193 centurije. Na njima su se birali vii magistrati (konzuli, pretori, cenzori), donosili zakoni (kasnije u tributskim komicijama) i sudilo u kriminalnim parnicama. Kurijatske komicije (comitia curiata) skuptine rimskih patricija svrstanih u 30 kurija, najstarije po osnutku, gotovo beznaajne u doba republike (pravo podjeljivanja imperija magistratima i sl.) Tributske komicije (comitia tributa) skuptine itavog naroda podijeljenog na tribuse, birale su nie i izvanredne magistrate i donosile zakone. Postojale su i komicije koje su sazivali pojedini magistrati u poslovima svog djelokruga (comitia consulata, comitia pretoria). U carsko doba tim je komicijama najprije oduzeta sudska, a zatim i zakonodavna vlast. Jedino im je ostalo formalno pravo da potvruju inovnike koje je senat izabrao.
kora djevojka; tip arhajskog enskog lika u Grkoj Kora Djevojka; boica Perzefona 1. Drugo ime za boicu Perzefonu kojim su ju u Atici nazivali u Eleuzinskim misterijima 2. Tipiziran arhajski lik djevojke odjevene u hiton koji joj pada niz tijelo, u stojeem stavu kakvih je mnogo iskopano na atenskoj Akropoli, nekoliko u Delfima, na Delu i drugdje. Karijatide u arhitekturi su ime dobile po djevojkama iz lakedemonskog sela Kare koje su pri plesu nosile isti takav ukras na glavi kakav imaju i kore na Erehtejonu. Oi su im duguljaste, usta se smijee (arhajski osmjeh). Kosa je stilizirana sa simetrino postavljenim pletenicama. Kod kora vrijedi zakon frontaliteta koji kae da je gornji dio simetrian s obzirom na liniju nosa i prsa (nema bonog naginjanja). Odjea ima bono stilizirane nabore. U ruci dre atribut (cvijet, ptica ili drugo). Muki pandan kore je kuros, ali se uvijek prikazuje nag. kornukopije; cornu copiae rog obilja, atribut vie boanstava Rog napunjen plodovima, simbol obilja, plodnosti i sree. Prema grkom mitu taj rog potjee od koze Amalteje koja je u djetinjstvu dojila Zeusa na Kreti. Nju je Zeus, u znak zahvalnosti, pretvorio u zvijee, a jedan njezin rog je darovao svojim uvaricama, nimfama Adrasteji i Idi. Po drugom mitu Almateja je bila nimfa, gospodarica koze koja je dojila Zeusa. Na antikim spomencima javlja se kao atribut onih bogova i boica za koje se smatralo da daju zemaljske blagodati. (Dioniz, Fortuna, Viktorija, Concordia, Pluton, Izida i dr.) est je motiv i kasnije, osobito u umjetnosti renesanse.

58.

59.

60. krater vrsta grke posude, veliki vr za mijeanje pia Vrsta antike trbuaste posude veih dimenzija sa irokim grlom i dvjema rukama koje su obino prelazile u volute. Obino je bio izraen od peene zemlje, a bilo ih je i od metala bronce, srebra ili zlata. U krateru se mijealo vino s vodom i odatle pretakalo u manje posude u kojima se sluilo kod stola. Sluila je

31
i kao votivni dar. Prvi se primjerci posuda slinog oblika pojavljuju kod Asiraca i Feniana. Antiki pisci spominju kratere od zlata i cizeliranog (paljivo dotjeranog) srebra, kao i velike, bogato dekorirane vrtne i nadgrobne mramorne kratere. Obino stoji na tronocu koji je katkad ukraen. Krater vojskovoa Aleksandra Velikog. 324. g. je poveo veterane Aleksandrove vojne na Istoku natrag u Makedoniju. Nakon Aleksandrove smrti 323. postao je, uz Antipatera, namjesnik u Makedoniji, Epiru i Grkoj te je, zajedno s njim pobijedio Grke u Laminskom ratu kod Kranona 323. kratera je potukao i ubio u Kapadokiji 321. Aleksandrov vojskovoa Eumen. kuros mladi; tip arhajskog mukog lika u grkoj umjetnosti termin kojim se obiljeava odreeni tip statue mladia; pandan enskom liku kore; u arhajskoj grkoj plastici. Namjena takvih statua je votivna i funeralna. Kuros je uvijek nag. Njegov je stav gotovo kanonski, preuzet iz egipatskih statua, ali je panja obraena na individualnost. Fiksiran, lijeva je noga u iskoraku, ruke sputene uz tijelo s lakim pregibom u laktu, kosa strogo stilizirana. Najznaajniji primjerci: statue s Akrpole u Ateni, tzv. Apolon Tenejski, kipovi kolosi iz druge polovice 7. st. sa Suniona.

61.

62.

kvadriga etveropreg

gr. tetrippon U antiko doba dvokolica s etiri usporedno upregnuta konja. Poznata je na Orijentu, kod Grka, Etruraca i Rimljana. najprije su to bojna kola s vozaem i jednim ratnikom, a kasnije trkaa kola na Olimpijskim igrama, a u Rimu kola triufatora. esto su prikazivana u djelima grkih i rimskih umjetnika, na novcu, gemama. Prikazuje se i u kasnijim razdobljima, osobito u renesansi i klasicizmu u prizorima iz antike, a katkada i u simbolikom znaenju.

63. lemb ilirski brod Kod Rimljana je lembus bio openiti naziv za manji brod ili amac. Ilirski lembos sa istone obale Jadrana bio je amac otra pramca i finih linija s najvie deset veslaa. Dno mu je bilo ravno pa je stoga est bio u rijekama. Srednjovjekovni lembos Sredozemnog mora bio je trgovaki brod na vesla sa 6 10 veslaa na svakoj strani. Ima ponekad i jarbol s latinskim jedrom. Iliri su poznavali nekoliko vrsta brodova pa je mogue da su Grci i Rimljani pod nazivom lembos podrazumijevali svaki ilirski brod bez obzira na veliinu i oblik. O njima saznajemo od Polibija i Apijana koji su opisivali borbe Grka i Rimljana: prema Polibiju to je mali ratni brod u koji je stalo do 50 vojnika. 64. limes granica lat. prvotno brazda ili mea na polju, zatim staza ili cesta koja vodi poljem; najzad granini nasip, utvrena granica U rimsko carsko doba (poevi od Tacita), utvrena je granica Rimskog Carstva sistem fortifikacijskih objekata (zidovi, kasteli, nasipi, palisade) rasporeenih prema konfiguraciji tla i meusobno povezanih vojnikom cestom. Utvrene granine linije su postojale u svim krajevima carstva gdje je trebalo osigurati granicu od upada neprijatelja.

32
1. britannicus Hadrijanov zid 2. donjogermanski (rajnski) podudara se s donjim tokom rijeke Rajne od mora do Virodbacha kraj Ardenacha; nastao je iz linije pripravnosti za cara Augusta 3. gornjogermanski (retijski) bio mu je esto mijenjan poloaj. Najpoznatiji i najbolje istraen. Duina mu je bila 548 km, a graen je od oko 90. g. pa do 160. g. Iao je pravcem: Rheinbrohl na Rajni Zugmantel Arnsburg Stockstadt Worth Lorch 4. recijski nadovezuje se na gornjogermanski i osigurava podruje gornjeg Dunava. Lorch Dambach Ellingen Eining na Dunavu 5. limes na srednjem i donjem Dunavu 6. arabicus od Petre na jugu do Palmire na sjeveru; tu nema neprekinute, zatvorene granice jer se na tom podruju granice esto mijenjaju 7. numidicus u Africi; flavijevski su carevi podigli du najvanijih karavanskih putova kastelima utvrenu liniju limesa 8. limes u Engleskoj postoje utvrene linije: najsjeverniju je utvrdio Antonin Pio, taj je nasip naputen 184. pod pritiskom kotskih plemena. Juno od njega lei Hadrijanov nasip koji je probijen 283. g. Sauvani su brojni ostaci i tragovi limesa (u naoj zemlji u Istri i du Dunava), a sistem utvrda likovno je prikazan na stupovima careva Trajana i Marka Aurelija. Du granice je vodila vojnika cesta na nasipu ispred kojeg je paralelno tekao rov. Nasip je esto bio zatien palisadama ili kamenim zidom. Na odreenim razmacima tu su graninu liniju osiguravale kule (castella) i izvidnike postaje (propugnacula, specula). Unutar linije su se nalazili utvreni tabori iz kojih su jedinice polazile na limes. Panonski limes spominje ve i Tacit. Bila je to utvrena linija du Dunava o kojoj izvori govore jo u 6. st. Na baranjskom odsjeku limes se moe pratiti na potezu Osijek Belje Vardarac Lug Grabovac i Zmajevac Batia. Od Osijeka na istok iao je linijom Dalj Sotin Ilok Banotor Stari Slankamen Surduk Novi Banovci Zemun. Na dunavskom odsjeku istono od Beograda limes je ispitivan na potezu Ritopek Oraje Kostolac Veliko Gradite Donji Milanovac Brza Palanka lipsanoteka, spremnica za ostatke pokojnika; sinonim za monik Spremnica za relikvije, tj. ostatke tijela kranskih svetaca, blaenih, muenih i potivanih preminulih ili za predmete koji su s njima bili u vezi. Maziva se monik jer se u njemu uvaju moi svetaca. Postoje i drugi nazivi: reliquiarum, staurotheca, hierotheca, philacterium. Postoje i posebni nazivi za odreene vrste: arca, scinium, capsa, tabula, plenarium. uvaju se u crkvama ili crkvenim riznicama, a u privatnim bogomoljama i zgradama samo uz doputenje mjesnog ordinarija. Osobito se znaenje pridaje relikvijarima s moima muenika. logografi pisci pripovijesti; prva generacija grkih znanstvenika povjesniara, kronografa i zemljopisaca 1. Grki prozaisti u Joniji iz 6. st. pr. Kr. U epskom stilu pisali su o genealogijama, legendama, osnivanju gradova i o putovanjima u strane zemlje. Smatraju se preteama historiografije. Piu o onome to se pripovijeda, a to su obino lokalne legende, genealogije, prie o raznim mjestima i o osnutku gradova. Tekstovi su se djelomino recitirali, pa im je kao i epu glavna zadaa bila pobuditi u sluatelja osjeaj i umjetniki doivljaj. Grki logografi: Hekatej iz Mileta koji je kritian prema tradiciji i pie kako se njemu ini istinito jer mu se Grke predaje ine smijenima i meusobno proturjenima, Helanik iz Mitilene zaetnik je grke kronografije.

65.

66.

33
2. retori u Ateni koji su za plau i po narudbi sastavljali sudbene govore

67. lucerna svjetiljka uljanica Uljanica kao predmet koji sadri sredstvo za rasvjetu, javlja se ve u prapovijesti. Najstariji poznati oblik je izdubljena kamena ploa sa fitiljem. Na taj se oblik nastavljaju glinene posudice u Mezopotamiji i u starom Egiptu, isprva niskog i krunog oblika, a punile su se mineralnim ili biljnim uljem. Izrazit oblik uljanice javlja se u Kretsko-mikenskoj kulturi u obliku posudice s dva izduena kljuna za fitilj koje podravaju stupii. Ovakav su tip irili Feniani u Mediteranskim zemljama. U Grkoj svjetiljka na ulje nadomjetava baklju u kunoj uporabi od 5. st. pr. Kr., a baklja se i dalje upotrebljava na sveanostima. Rimljani se ve u 4. st. pr. Kr. slue uljanicom u kunoj upotrebi preuzevi je od grkih kolonista na jugu Italije. Iz Rima se uljanica proirila carstvom, preuzeli su ju i krani iako su u kultu zadrali svijee. Uljanica dobiva neto drugaije oblike, pokriva se, dobiva drak i otvore za ventilaciju, a fitilj se izduuje. Izrauje se najee od gline i bronce, izuzetno od plemenitih metala i stakla. Takav se funkcionalni oblik zadrao, a samo je ukras (mitoloki prizori) zamijenjen biblijskim motivima. Uljanice koje su sluile za rasvjetu hramova i dvorana imale su vie fitilja i uice za vjeanje o strop, a sluile su i za javnu rasvjetu (Antiohija)
mitrej svetite Mitrinog kulta Svetite posveeno kultu Mitre obino graeno djelomino ili potpuno pod zemljom. Mitri su najee bili ureenu u prirodnim ili umjetnim spiljama. Graeni su mitreji obino podzemne prostorije skromnih dimenzija, pravokutnog tlocrta u koje se silazi stepenicama. Strop je imao oblik bavastog svoda. Usred prostorije se nalazio bunar ili izvor, a nasuprot ulazu kip, reljef ili rjee slika Mitre sa suncem i dr. U unutranjosti se, uz zid nalaze poviena mjesta za vjernike. U sredinjem, niem djelu, su se obino nalazile votivne are. Meu najvee poznate Mitreje spada mitrej u Karakilinim termama u Rimu. Postojao je velik broj mitreja u Panoniji, Germaniji i drugim pograninim provincijama gdje je mitraizam osobito bio rairen. Poznati su mitreji u kripti crkve S. Clemente u Rimu, u Londonu, Hedderheimu kod Frankfurta i dr. Najbolje sauvani mitreji kod nas nalaze se u Cavtatu, Sisku i dr. Mitra je staro indoiransko boanstvo sunca i svjetlosti koje je prvi puta spominje u 14. st. pr. Kr. u jednom spomeniku iz Bogazkoya. U spisima zoroastrizma javlja se kao dobri duh, vladar svijeta koji je ljudima, preko bika, dao biljke i ivotinje da im slue. U hinduistikim Vedama je usko povezan s Varunom, boanstvom koje kanjava krivce. Daje ljudima hrabrost i krepost, titi pravednike, osigurava mir, zatitnik je ugovora, saveza, prijateljstva. Kasnije se Mitra povezuje s babilonskim boanstvom sunca amaom, a nakon propasti Perzijske drave postaje vrlo omiljeno boanstvo u Maloj Aziji. On je nepobjedivi pa zbog toga njegov kult brzo prihvaaju rimski legionari. Od 2. st. taj se kult iri po cijelom Rimskom Carstvu. Mitrin kult ima mnogo formalnih dodirnih toaka s kranstvom, a i etiki sadraj mitraizma mu je blizak, tako da su tovatelji Mitre prilino lako preli na kransku vjeru. (bratska ljubav, krtenje, upotreba svete vode, nedjelja kao boji dan, tovanje Mitrinog roendana, besmrtnost due, posljednji sud, uskrsnue, krepostan ivot, a kao nagrada blaeni ivot na drugom svijetu). Razlike su u neprisustvovanju ena kod ceremonija i kompromisu s politeizmom.

68.

69.

nekropola grad mrtvih groblje (posebno: pogansko groblje)

34
gr. nekro + polis = grad mrtvih Arheoloki termin kojim se oznauju groblja iz razdoblja prije pojave kranstva, a ponekad i kranska groblja. Oznaka za grobita u starim kulturama, osobito veih, bolje graenih i ukraenih. Osobito su poznate nekropole iz okolica starih gradova. Jedno od najpoznatijih je etruanska nekropola u Cerveteriju. Vei i manji tumuli poredani su du sredinjeg puta, odnosno nagomilani jedan iza drugoga. Unutranjost tumula sastoji se od dviju ili vie prostorija koje svojim izgledom imitiraju kue s leajevima za mrtvace pored zida. H. Schliemann je u Mikeni otkrio unutar gradskih zidina nekropolu koja se nalazila nasuprot Atrejevoj riznici. 2. podzemna grobnica ojkist (ekist) voa grkih naseljenika pri osnutku nove naseobine Grci su se selili iz matine zemlje u razna vremena i osnivali naseobine. Najvie je grkih naseobina bilo osnivano u 8., 7., i 6. st., a osnivale su se po cijelom Sredozemlju. Razlozi su bili mnogobrojni: bijeg pred osvajaem, politike borbe, elja za osvajanjem, savjet Delfijskog proroita, elja pojedinca za avanturizmom, prijestupi te prenapuenost matinog grada-metropole. Klasini postupak pri osnivanju grkih naseobina imao je mnogo formalnosti. Prvo su se birali ojkisti voe puta. Obino je bio jedan ojkist, a katkada ih je moglo biti vie. On je prvo trebao ii po savjet o svemu u Delfijsko proroite. Ojkisti bi predvodili u zauzimanju zemljita (borbom, kupnjom, sporazumom sa starosjediocima ili na drugi nain), mjerenju i klasificiranju zemljita. Dijelili bi zemlju kleros i pritom dobivali njen najbolji dio. Najstariju literarnu predaju o osnivanju naseobina i o ojkistu nalazimo u Odiseji: Nausitoj je doveo Feaane na otok Sheriju, obzidao grad, podigao kue i hramove i doseljenicima dodijelio zemlju.

70.

ostrakizam asno progonstvo atenskih graana i glasovanje o njemu gr. ostrakismos Vrsta narodnog suda u antikoj Grkoj Ateni, Argosu, Megari i Miletu. Primjenjivao se protiv onih graana koji su svojim odvie jakim utjecajem ugrozili demokraciju u polisu. Pravo glasa su imali svi graani (potreban kvorum 6000). Oni su na ostrokonu (glineni crijep) ispisivali imena graana koje su trebali biti prognani. Onaj na kojeg je pala veina, najmanje 6000 glasova, morao je u roku od deset dana otii u progonstvo na 10 godina. Nije se smatrao neasnom osobom niti je gubio svoj imetak ili graanska prava, a mogao je biti i ponovno pozvan kui. Ostrakizam se upotrebljavao u 5. st. pr. Kr. Pod njegov su udar pali, meu ostalima, Aristid, Kimon, a mnoge su linosti uvrstile svoj poloaj u drugim gradovima (Temistoklo). Posljednja osoba koja je ostrakirana bio je Hiperbolus 417. pr. Kr. Slina se ustanova javlja u 5. st. pr. Kr. u Sirakuzi pod imenom petalizam jer se glasovalo na listu masline. panegirija gr. sveope okupljanje, npr. na panhelenskim (svegrkim) igrama Grki gradovi i druga njihova kulturna sredita su imala svoje vjerske praznike. U Ateni su se svake godine slavile Panateneje, a svake etiri godine Velike Panateneje. Osim toga su se svake godine slavile Tezmoforije (praznik ena u ast Demetre) i Dionizije (Velike, Male ili Seoske, Lenejske i Antesterije).

71.

72.

35
Spartanci i neki drugi Dorani su slavili Karneje, praznik Apolona Karnejskog. Neki su lokalni praznici postali plemenski, a drugi svegrki. Zeusov praznik u Olimpiji, Apolonov u Delfima i na otoku Delu, Posejdonov na Korintskom Istmu i Heraklov u Nemeji su bili svegrki praznici. Prigodom tih praznika Grci su sa svih strana dolazili na mjesto slavlja (panegyris = okupljanje svih), vrili kultne obrede i prireivali svakovrsna natjecanja. Svjetsku su slavu stekle Olimpijske igre.

73. panhelenske igre svegrke igre Igre koje su se odravale u staroj Heladi: Istmijske, Nemejske, Pitijske i Olimpijske. Bile su posveene bogovima u ijim su se svetitima odravale. Na njih su dolazili Grci iz svih plemena. Olimpijske igre su se odravale svake etiri godine u Olimpiji i bile su posveene Zeusu. Zasjenile su sve ostale sline priredbe. Prve zabiljeene Olimpijske igre su se odrale 01.07.776. pr. Kr. U treem stoljeu su Grci poeli svoje vrijeme raunati prema olimpijadama- etverogodinjem intervalu izmeu igara. Posljednje su odrane 393. kad ih je rimski car Teodozije ukinuo. Na obroncima breuljka Kronos se nalazilo gledalite za oko 50000 ljudi. Svi kandidati su se morali podvrgnuti prethodnom kriteriju u Elidi, gdje bi u gimnazijumu i u palestri vjebali za same igre. ene nisu sudjelovale u igrama, ak ni kao gledaoci. Prije natjecanja svi natjecatelji i suci morali su poloiti sveanu zakletvu da e se boriti sveano i poteno, odnosno da e biti pravedni u svojim sudovima. Igre su se odravale za prvog punog mjeseca ljetnog solsticija, a trajale su pet dana. Za trajanja igara je trajao sveti mir i sva su meusobna ratovanja u helenskom svijetu bila obustavljena. Prvi je dan bio posveen religijskim ceremonijama i ritualu, a drugog su dana zapoinjala natjecanja. Tranje je bilo osnova takmienja. Na 18. igrama je uveden petoboj: tranje, bacanje diska i koplja, skok u dalj i rvanje. Na 23. igrama je uvedeno akanje, a kasnije pankration neka vrsta akanja i rvanja. Na 25. igrama se ve odravaju natjecanja u trci etveroprega. Olimpijskim pobjednicima su se odavale najvee poasti, pjesnici su ih opjevali, a kipari sauvali njihov lik u mramoru. Pitijske igre su starogrke igre, natjecanja i sveanosti koje su se odravale u ast boga Apolona u Delfima od 568. pr. Kr. do kraja 4. st. Istamske igre su starogrka natjecanja u atletici, trkama na kolima, konjskim trkama i muzici na Istmu kod Korinta. Odravane su svake druge godine u ast Posejdona, a prvi puta 589. pr. Kr. Nemejske igre su se odravale u dolini u Nemeji u Argolidi svake tree godine u ast Zeusa. Obuhvaale su panhelenska muzika, gimnastika i konjanika natjecanja. Tu se nalazilo Zeusovo svetite, stadion, hipodrom i kazalite. Na oblinjem je brdu Heraklo, prema mitu, ubio nemejskog lava.
panoplija potpuna oruana oprema grkog tekog pjeaka U antiko doba, naziv za potpuno naoruanje teko naoruanog pjeaka. Hopliti su teko naoruane (pjeake) ete. Njihov novi nain borbe koji poiva na drukijem i teem naoruanju uvedeno je od 8. st. pr. Kr. Oruana oprema im se sastoji od koplja, maa, tita, metalne kacige, prsnog oklopa i nazuvaka. Obrambeni tit, koji je do sada visio na remenu oko vrata i ostavljao slobodne obje ruke, sada se nosi na lijevoj podlaktici na remenu privrenom u sreditu tita. Lijeva ruka uz to jo dri kariku privrenu na unutarnjem donjem rubu tita. Navalno oruje ine oko 9 stopa duga sulica koja se gura rukom za razliku od koplja koje se baca, i ma. Jedini problem je bio teka formacija i oprema pa je bilo teko goniti neprijatelja. Nakon uvoenja nove opreme i nove taktike Grci postaju najbolji ratnici na Sredozemlju i rado ih trae kao plaenike u Libiji, Babiloniji i Egiptu.

74.

36

pergamena pisaa podloga od osobito obraene ivotinjske koe Pisai materijal koje se pravi od ivotinjskih koa bez dlaka, moene, napete i zaglaene plovucem i bijeljene kredom. Upotreba pergamenta za pisanje je poznata na Istoku (Egipat, Asirija) od 2. tis. pr. Kr. U prvim stoljeima nove ere je postupno u grko-rimskom svijetu potisnuo stari papirusni svitak. Sam naziv pergamena upuuje na antiki grad Pergam u Maloj Aziji gdje se u 2. tis. jae proizvodio, a najjaa proizvodnja je bila u helenistiko doba. Mekani, gotovo bijeli pergament koji izvrsno upija gotovo svaku vrstu tinte sluio je sve do kasnog srednjeg vijeka kao materijal za rukopise i slike kada ga je zamijenio papir. U 4. i 5. st. su u Konstantinopolu i Rimu se za vrednija rukopisna djela pergamena bojala arko crvenom bojom. Od 7. st. su se na pergameni ponajvie pisale povelje i isprave. Nakon izuma tiska pergamena se zbog svoje trajnosti upotrebljavala za priruna izdanja kao to su crkvene i kolske igre. Pergamena je osim toga od davnina sluila i za uvez knjiga, a upotreba odbaenih papira u tu svrhu sauvala je mnoge dragocjene starije fragmente i palimpsete. Pergamena se takoer razapinjala na bubnjeve, tambure, timbale i sline instrumente. Zbog skupog naina proizvodnje listovi su esto rabljeni i vie puta, a raniji bi se tekst ostrugao. Takvi se vie puta iskoriteni listovi nazivaju palimpsete, iji se prvotni tekst primjenom fizikalnih metoda moe uiniti vidljivim (fotografiranje pod ultraljubiastim svjetlom).

75.

76. 77.

peripoli grki momci u pograninim ophodnjama, u Ateni dunost mladia tijekom efebije

Piriflegeton Plamena rijeka, u grkom mitu rijeka koja tee u Hadu oko Tartara gr. pyr = vatra + flegetho = gorim; Pyriphlegethon = koja vatrom plamti

78.

polidinast gr. monik, gospodar, vladar grada

proksen gr. domain stranca, slubeni gostoprimac i zastupnik stranih dravljana u vlastitome polisu, a zauzvrat je u posebnoj asti u polisu koji zastupa proksenija = gostoljubivost, slubena dunost proksena Graanin nekog grkog grada kojeg drugi grad imenuje da zastupa interese njegovih graana u gradu u kojem ivi; gostoprimstvo, pravna, politika ili novana pomo. Zvanje proksena se dodjeljuje ukazom i predstavlja poast i dunost

79.

80. protoma poprsje gr. protoma = njuka, bista Naziv za plastino ljudsko poprsje ili prednji dio ivotinjske figure u funkciji dekorativnog elementa u antikim likovnim i primijenjenim umjetnostima te u arhitekturi. Prikaz glave s vratom, te veeg ili manjeg dijela ramena. Donji dio je obino ravno odsjeen. esto se nalazi na kvadratnom ili okruglom postolju. 81.
princeps senatus prvak senata

37
U starom Rimu tradicionalan naziv za najuglednijeg lana Senata, onog senatora ije je ime prvo na popisu senatora. Obino je to bio najstariji bivi cenzor patricijskog roda. Na senatskim je sjednicama prvi iznosio svoje miljenje i glasao. Takvi prvaci senata, kao Fabije Maksim Konaktator, Scipion Stariji i drugi bili su nekada najutjecajnije politike linosti republikanskog Rima. Titulu je posljednji nosio Valerije Flak 84. pr. Kr. Oktavijan je 27. g. kao cenzor iskljuio iz senata nedostojne te sastavio novi senat od 1000 lanova. Na elu mu je bio on kao princeps senatus oivio je titulu, a njome se elio distancirati od kraljevske ili diktatorske vlasti koju su mu nudili i naglasiti da stare republikanske ustanove ostaju. Imenom princeps je od tada nazivao svoj poloaj u dravi. On i njegovi nasljednici su isticali da njihova vlast nije regnum ni dictatura, nego da oni vladaju in nomine principis. 1. 01. 27. g. je tradicionalni datum osnivanja principata i Rimskog carstva. psefizma odluka narodne skuptine sa zakonskom snagom, zakon, spomenik na kojem je takav zakon uklesan da bi se javno izloio Po sadraju epigrafiari dijele najranije grke natpise na: javne, vjerske, poasne, nadgrobne, privatne i druge. Javnim se nazivaju slubeni dravni natpisni akti, zakoni, ugovori, odluke (psephismata). Ti natpisi su mnogobrojni, ali upotrebljivi kao izvor za povijest kasnijih vremena. Mnogi su natpisi in situ, na mjestu na kojem su sauvani. mnogo ih je i u zbirkama. Zakljuak starogrke puke skuptine, koji je vrijedio samo za pojedine sluajeve i pojedine ljude, za razliku od nomosa koji je vrijedio za sve graane. Jedna od najpoznatijih je Megarska psefizma koja je bila jedan od povoda Peloponeskog rata. Jedan od takvih izvora, vrlo vaan za na povijesni prostor, je Lumbardska psefizma kojom se reguliraju imovinski odnosi na otoku Koruli. psihopomp pratilac, sprovoditelj dua; epikleza Herma, Merkura Hermo je grki bog, zatitnik putnika, pastira, lopova, trgovaca, glasnik olimpijskih bogova, sin Zeusa i Plejade Maje. Pandan u rimskoj mitologiji mu je bog Merkur. Oni su Psihopompi, oni koji prate due pokojnika na drugi svijet i brinu se da one tamo sigurno stignu. U arhajskoj grkoj umjetnosti prikazuju Herma kao bradatog mukarca odjevenog u kratki hiton i himation, a kasnije se prikazuje kao mladi. Atributi su mu: krilate cipele, putni eir i kaducej (kerikeion). Najuveniji njegov prikaz je Preksitelov kip Hermes s djetetom Dionizom iz Olimpije. recto sprijeda, na prednjoj strani verso straga, na pozadini odreenje teksta na listovima-folijima rukopisne grae lat. verso = parna strana lista lat. recto, od rectus = prav prednja neparna desna strana lista u knjizi - to su oznake za listove (folium), a ne za stranice. Prva strana folije je folio recto, a druga je folio verso. Folije su oznaavane arapskih ili rimskim brojevima.

82.

83.

84.

85. rex sacrorum kralj obreda; sveeniki naslov u Rimu Nekada je kralj bio glavni sveenik. Nakon ukidanja kraljevstva jedan je vjerski funkcionar imao naslov rex sacrorum (kao u Ateni bazilej), oito naslijedivi vjerske kompetencije koje je nekada imao kralj. Sveenik s naslovom rex sacrorum bio je podvrgnut vrhovnom sveeniku pontifexu maximusu. Rimljani

38
su poeli tovati etiri boga, koji su od obreda koji su im bili posveeni postajali osobnosti. To su bili Jan, Jupiter, Mars i Kvirin i boica Vesta. Svaki od etvorice bogova je imao osobnog sveenika, a rex sacrorum, koji je bio nasljednik kralja, bio je zaduen za Jana. satrap upravitelj pokrajine Perzijskog carstva Prema medijskom i staroperzijskom zatitnik drave. U staroj Perziji kraljev namjesnik, upravitelj velike provincije. Podruje satrapovog vladanja naziva se satrapija. Institucija i naziv satrapa su postojali vjerojatno ve u Medijskoj dravi. U Perziji, za dinastije Ahmenida, do 330. pr. Kr. satrap je formalno priznavao kraljev suverenitet, ali je imao punu politiku, administrativnu i sudbenu vlast, kovao svoj novac, ubirao porez i davao odreenu svotu kraljevskoj blagajni. U vrijeme Darija I. drava je bila podijeljena na 20 satrapija koje su odgovarale nekadanjim dravama, a svaka se dalje dijelila na 6 satrapija. U razdoblju slabljenja centralne vlasti satrapska je vlast postala nasljedna. Osvojivi Perziju, Aleksandar Veliki zadrao je administrativnu podjelu na satrapije, negdje je ostavio stare satrapske dinastije na vlasti, a drugdje je postavio na vlast svoje privrenike, ali je vojsku i financije predao u ruke Makedonaca. Titula satrapa se zadrala stoljeima, upravitelji u Armeniji su se tako nazivali u vrijeme rimske dominacije i u razdoblju Sasenida. Naziv je formalno ukinulo tek Justinijanovo zakonodavstvo. U prenesenom znaenju satrap znai OKRUTAN VLADAR (sinonimi despot i tiranin). senatus consultum ultimum posljednja odluka senata; prelazak na posljednje stanje u Rimu Ubojstvo liktora Antilija od strane Grakhovih pristalica pruilo je konzulu Liciju Opimiju, Grakhovom protivniku, povod za sazivanje senata. Senat bi konzulu dao posebne ovlasti u obliku tzv. consultum ultimum koje bi glasile neka konzuli zatite dravu. To je bio prvi sluaj davanja ovakvih ovlasti. sinkretistiki nastao mijeanjem, povezivanjem i stapanjem razliitih sastavnica; osobni kultovi, vjerovanja, boanstva Izraz koji je po prvi puta upotrijebio Plutarh za koaliciju Kreana koji su se sjedinili pred zajednikim neprijateljima. U povijesti religija, meusobnim utjecajima nastalo spajanje razliitih kultova i religioznih ideja, primanje obiaja i obreda od drugih, potisnutih religija. Za veinu se religija moe rei da u svojim razvojnim fazama predstavljaju neki sinkretizam jer se prilagoavaju novim prilikama i idejama (sumersko-akadska religija). U uem smislu sinkretistikima se nazivaju religije helenistikog doba (od 2. do 4. st.) koje su nastale prodiranjem orijentalnih elemenata u grku i rimsku religiju. U zajednikoj borbi protiv monoteistikog kranstva i antiko se poganstvo htjelo ujediniti u oboavanju jednog boanstva (npr. Mitre, Kibele, Izide).

86.

87.

88.

89. Sinus Flanaticus Kvarnerski zaljev Najstariji poznati naziv Sinu Flanaticus potjee iz antikog doba. Prema glavnome lukome centru Flanoni (Plomin) rimski su pisci i kartografi tako nazivali u prvom redu, dio Jadranskog mora izmeu Istre i Cresa. Taj se naziv ve tada upotrebljavao u proirenom smislu, tj. za prostor od istarske do vinodolskovelebitske obale. Kad je propala rimska Flanona, stari naziv je zamijenjen novim, Kvarner. U rimsko doba tu su bile luke Senia, Flanona i dr.

39
sisahtija (sejsehtheja) stresanje tereta; Solonovo ponitenje zakonskih odredbi o dunikom ropstvu u Ateni Solon je tim zakonom oslobodio narod robovanja, onemoguio zajmove uz tjelesne zaloge, ukinuo privatne i dravne dugove. Plutarh citira Solonove stihove u kojima se spominje skidanje kamena s dunikih seoskih posjeda. Ukinuo je sa sisahtijom svaku hipoteku na zemlju dunika, odstranio kamene stupove koji su zajmodavci bili postavili na njivama dunika u znak zaduenja te oslobodio sve koji su zbog duga bili u zatvoru ili ropstvu. sistrum egipatska udaraljka, glazbalo u obredima boice Izide Uz bubanj jedna od najstarijih i najrairenijih muzikih udaraljki, poznata svim narodima starog vijeka, pretea triangla. Vrsta udaraljke srodna egrtaljki. Od 2600. pr. Kr. rairio se i po Mezopotamiji, a kasnije se javlja i u svim antikim kulturama Sredozemlja u nekoliko varijanti. Sastojao se od nekoliko zvonaca, metalnih koluta ili ploica privrenih za metalni okvir. Kada se instrument zatrese oni zazvue. Glazbalo se koristilo u obredima boice Izide. Zadrao se do danas u armenskom bogosluju i u primitivnim oblicima u Africi.

90.

91.

92. stadij grka mjera za duinu Starogrka mjera za duinu, lokalno je varirala (u Olimpiji je iznosila 192 m) izmeu 179 i 213 m. U helenistiko vrijeme bilo je i kraih stadia. Na antikim olimpijskim igrama organizirana su natjecanja u tranju na 1 stadij (duina stadiona) ili vie. 93. stater grka jedinica teine zlatnog i srebrnog novca Prvobitna mjera za teinu, kasnije novana jedinica u razliitim antikim metalistikim, zlatnim i srebrnim valutama. Vrijednost i teina su mu varirali prema vremenu i mjestu kad se kovao. Perzijski zlatni stater (dereikos) teio je 8,385 g. Eubejsko-atiki zlatni stater (didrahmon) teio je 8,7 g, a srebrni (tetradrahon) 17,4 g. Korintski srebrni stater (tridrahmon) 8,5 g.
stefanitsko natjecanje natjecanje gdje pobjednik bude ovjenan, dobiva vijenac; prvenstveno panhelenske igre natjecanje je takmienje kandidata za dobivanje nagrade za ostvarenje kakvog knjievnog, umjetnikog ili sportskog uspjeha. stela spomenik u obliku uspravne ploe U antiko doba vertikalna kamena ploa koja je sluila u razliite svrhe: kao nadgrobni spomenik (stela funereria), granini kamen, votivni spomenik (stela votiva) itd. Redovito ima natpis ili je ukraena figuralnom ili geometrijskom dekoracijom. Stele s likom vladara postoje ve u Mezopotamiji. U Grkoj se najstarije stele javljaju u Mikeni: nadgrobne ploe ukraene motivom spirale i prizorom iz lova. U klasinoj grkoj kulturi stela je najprije duguljastog oblika i u svom gornjem djelu ukraena palmetom ili sfingom. U 6. st. pr. Kr. na steli se javlja ljudski lik u niskom reljefu (Aristionova i Alksenorova stela). U to vrijeme se u Sparti razvija poseban tip stele: niska ploa s prikazom pokojnika koji sjedi. U 5. i 4. st. pr. Kr. u Ateni umjetnost na stelama postie vrhunac: stele su skoro kvadratina oblika, mnoge dobivaju oblik edikule, a na njima su u visokom reljefu prikazani pokojnici. Iz tog su razdoblja poznate stele Hegese, stela Deksileja i niz drugih, posebno s atenskog groblja Dipilon.

94.

95.

40
U Italiji se prve stele javljaju ve u eneolitiku, a posebno su brojne one iz etrurskog perioda. Zanimljivi primjerci sa zaobljenim gornjim djelom od 5. do 4. st. pr. Kr. potjeu iz Felesine (Bologna). U rimsko doba stela kao nadgrobni spomenik ulazi u opu upotrebu, posebno u podrujima uz Rajnu i Dunav, kao i u junim provincijama carstva. Vrlo su este i u naim krajevima.

96. Stiga, Styks rijeka u grkom podzemnom svijetu Najznamenitija rijeka koja je tekla oko cijelog Hada. Preko nje Haron prevozi due naplaujui vozarinu pokojniku se stavlja novi u usta. Ime Styks znai mrnja, a u nju su se bogovi zaklinjali. Takvu zakletvu nije mogue prekriti, jer bi ih to stajalo boanske moi. Po mitu njome je tekla blatna i ledena voda. Personificirana Styks je ki Oceana i Tetije, najuzvienija meu svojim sestrama. Njezina se hladna voda smatrala smrtonosnom, a njome je, prema legendi, bio otrovan Aleksandar Makedonski.
tel (ara. Tell; breuljak nastao nizanjem naseobina na istome poloaju tijekom vie tisuljea U arheologiji zemljani breuljak nastao nakupljanjem otpadaka i uvijek novim gradnjama na istom mjestu kroz stoljea. Na takvim mjestima vidljivi su slojevi i izmjenjivanje pojedinih tipova materijalnih kultura. Npr. Troja, Tell-el-Amarna.

97.

98. 99.

taerodok, tearodok gr. slubeni domain teora

teor gr. sveani poslanik u sakralne svrhe, lan dravnog hodoaa ili izaslanstva koje poziva na panhelenske igre

teorija gr. slubeno sveano izaslanstvo u sakralne svrhe; takoer i pogled, gledanje Sistem znanja ili shvaanja o nekoj pojavi ili skupini pojava, zasnovan na uoavanju njihove bitne zakonomjernosti; nauno, uopeno objanjenje, interpretacija odreenog iskustva iz jednog principa; svaka nauna hipoteza, ako se potvrdi novim empirijskim injenicama postaje teorija.

100.

101. tholos graevina okruglog tlocrta U antikoj arhitekturi naziv za graevine krunog tlocrta. Najstariji poznati tholosi se javljaju u Mikenskoj kulturi (riznica Minijaca u Orhomenu, Atrejeva i druge riznice u Mikeni), u Etrurskoj kulturi, u prapovijesnoj kulturi Sardinije i u mnogim drugim prapovijesnim kulturama. U klasino helenistiko vrijeme u Grkoj tholos se u funkciji hrama ili heroona javlja relativno rijetko (u Delfima, Epidauru, Olimpiji, Samotraki), jednako kao i u rimskoj arhitekturi. (hram Rome i Auguste u Ateni, Vestin hram i Panteon u Rimu) 102. Tit(i)us, klas. Tit, Titij, trad. Tit, Ticij rijeka Krka Krka je rijeka u Dalmaciji, izvire 3,5 km sjeveroistono od Knina. Tee Kistanskom zaravni i kod ibenika utjee u more. Duljina toka iznosi 75,2 km. Pored pritoka Krkia koji rijeka prima neposredno nakon izvora, u Krku utjee potok Kosovica, a u blizina Knina i Oranica. Kod Knina Krka mijenja smjer i tee od SI prema JZ. 1898. prva hidroelektrana na Krki kod Skradinskog buka, a podignuto ih je oko 4. Skradinski buk ima turistiko znaenje. Izmeu Krke i Neretve se nalazi

41
Duvanjsko polje sa sreditem u utvrdi Delminija, glavnoj utvrdi ilirskog plemena Delmata, danas selo Borani. Rimljani su tu utvrdu razorili 155. pr. Kr. transhumacija selilaki nain ivota stoarskih naroda; stoka se prema godinjem dobu napasa na nizinama ili planinskim obroncima, a prati je itava zajednica Uzgoj domaih ivotinja poinje u mlae kameno doba. Prapovijesni ovjek je pripitomio nekoliko vrsta ivotinja (ovca, koza, govedo, konj..). Od njih je dobivao razne proizvode, a kasnije se koristio i njihovom radnom snagom. Uzgoj stoke je bila prva privredna djelatnost koje se provodila najprije na nomadski nain. Nomadi su pojedinci ili skupine ljudi koje nemaju stalno boravite, ve se stalno sele od mjesta do mjesta, a mogu biti i lovci, sakupljai plodova, korijenja ili sitnih ivotinja i stoari. Nomadi stoari su najbrojniji, a odrali su se do danas u stepskim i pustinjskim oblastima (Arabija, stepski krajevi Azije), a donedavno ih je bilo i na Balkanskom poluotoku. Oni uzgajaju stoku prilagoenu odreenom podruju. ive iskljuivo od stoarstva. U novije doba u nomada stoara ima tragova rodovskog ureenja i feudalnih odnosa. Gotovo sav posao oko stoke obavljaju mukarci. ene odravaju sklonite, pripremaju hranu i brinu se za odgoj djece. tumul grobni humak U prapovijesnoj terminologiji naziv za vei ili manji humak od zemlje ili nasuta kamenja pod kojim se nalazi jedan ili vie grobova. Mrtvac je pokopan izravno na povrini zemlje, u iskopanoj raki ili sagraenoj grobnoj komori. Kod zemljanih tumula obodnica je esto obloena kamenjem. Tumula ima na nordijskom podruju ve u neolitiku; potkraj neolitika i u bronano doba obiaj podizanja tumula je proiren na golemom podruju do june Rusije. Za srednjoeuropsko bronano doba tumul je karakteristian oblik groba. U mlae eljezno doba tumuli postepeno nestaju, ali se gdjekad javljaju i u doba seobe naroda; na nordijskom su se podruju odrali sve do vikinkih vremena.

103.

104.

OSOBE
1. Agidi i Euripontidi spartanske kraljevske obitelji Sparta je, od kad je prate povijesni dokumenti, uvijek imala dva kralja: jednog iz roda Agida, a drugog iz roda Euripontida. Vjerojatno su ta dva gensa imala velikih zasluga u osvajanju Lakonije. Kralja je nasljeivao onaj sin koji se prvi rodio nakon oeva dolaska na vlast. Spartanski kraljevi su imali kraljevski ugled, prva mjesta u svemu, najvee zemljoposjede. Oni su bili vrhovni zapovjednici vojske i na bojnom polju su imali neogranienu vlast, uz kontrolu efora. U doba mira imali su gotovo beznaajnu ulogu bili su zadueni za kult kao sveenici dvaju Zeusovih hramova, rjeavali su neka pravna pitanja i bili zadueni za ureivanje putova. Oba su kralja zajedniki odluivala, a nadzirali su ih efori. 2. Aleuadi vladarka loza u Larsi u Tesaliji Potomci Aleue. Bili su na Kserksovoj strani u ratu s Perzijancima. 3. Marko Vipsanije Agripa (60. 12.) Augustov vojskovoa, suradnik i zet Rimski vojskovoa, jedan od najznaajnijih ljudi Augustovog vremena. Zapovijedao je Augustovom vojskom u ratovima s Lucijem Antonijem 41. pr. Kr., Sekstom Pompejem 36. pr. Kr i Markom Antonijem 32./31. pr. Kr. Upravljao je Galijom, pobijedio barbare u Kimerijskom Bosporu i vratio legijske orlove koje je Mitridad prethodno zarobio. 16. pr. Kr. je idovima potvrdio njihove privilegije.

42
Bio je konzul, cenzor i tribun. Gradio je putove u Galiji, obnovio rimske vodovode, sagradio Panteon u Rimu, zasnovao kartu svijeta koja je kasnije raena prema njegovim podatcima (Orbis Pictus). 4. Lucije Anicije Galo pretor u Iliriku, dobio Trei ilirski rat primivi predaju od kralja Gencija U vrijeme Treeg ilirskog rata, rimski vojskovoa Lucije Ancije Galo je, na elu 30000, vojnika krenuo prema snano utvrenoj Skodri, glavnom gradu Ilirske drave gdje se sklonio kralj Gencije. Gencije nije dugo izdrao opsadu rimskih legija pa se morao 168. pr. Kr. predati. Kralja je sa cijelom obitelji Lucije poslao u Italiju i to je bio kraj Ilirskog kraljevstva. 167. pr. Kr. Lucije je sazvao skuptinu ilirskih plemenskih glavara u Skodri i tu objavio u ime senata i naroda rimskog da su sva ona plemena i gradovi koji su preli na stranu Rima prije pada Gencija slobodni i da ne trebaju plaati danak. To se odnosilo na plemena Taulanata, Pirusta, Daorsa te na stanovnike gradova Rhizona, Ocinijuma i Lissosa. Ilirsko je kraljevstvo bilo podijeljeno na tri djela pod izravnom rimskom vlau. 5. Antigonovii / Antigonidi vladarska loza dijadoha u Makedoniji Potomci Antigona I. Jednookog, kralja Makedonije, jedan od dijadoha Aleksandra. Zapovjednik pjeadije u vojsci Aleksandra Velikog. 333. pr. Kr. postao je satrap velike Frigije, Likije i Pamflije. Stvorio je svoju dravu u Aziji od Helesponta do Eufrata kojom su prolazili najvaniji trgovaki putovi iz Azije prema Sredozemnom moru. u Babilonu su 323. pr. Kr. najmoniji Aleksandrovi vojskovoe podijelili meu sobom satrapije. Antigon je dobio Frigiju, Likiju i Panfliju, Lizimah Trakiju, Leonat Helespontsku Frigiju, Laomedon Siriju, a Ptolomej Egipat. Nakon raspodjele satrapija meu vojskovoama je nastala borba za vlast. Antigon i Leonat su odbili podrati Eomena pri zauzimanju Kapadokije. Poslije pobjede nad vladarom Egipta, Ptolomejem I., u pomorskoj Bitci kod Salamije, Antigon se na Cipru 306. pr. Kr. proglasio kraljem. Poginuo je 301. u Bitci kod Ipsosa protiv udruenih dijadoha koji su zatim podijelili njegovu dravu. 6. Argejevii / Argeadi makedonska vladarska loza Vladarska loza od 7. st. pr. Kr. pa sve do 309. pr. Kr. Kralja je iz plemikog roda Argeada imenovalo plemiko vijee, a vojna skuptina potvrivala. Dinastija je od 5. st. uvrstila poloaj prema plemstvu. Smatrali su sami sebe Heraklovim potomcima prema predaji su tri lana roda Heraklida krenula istono od svog rodnog mjesta. Naselili su se sjeverno od Tesalije, gdje je najmlai od ove trojice brae Peridika, osnovao kraljevstvo. Ovoj dinastiji pripadaju Filip Makedonski i njegov sina Aleksandar. Posljednji lan ove dinastije je bio sin Aleksandra Velikog, Aleksandar IV., kojeg je ovaj imao s Roksanom, a roen je nakon smrti svog oca. 7. Atalovii / Ataltidi vladarska loza dijadoha u Pergamu Poznata su tri kralja koje su vladala u 3. i 2. st. pr. Kr. Vladali su cijelim podrujem M. Azije, Pergamom. Dinastija je dobila ime po Atalu I. Atalidi. Atal je bio prvi azijski kralj koji je shvatio korisnost sklapanja saveza s Rimom. Nakon mira u Apameji 188. pr. Kr. Pergamsko se kraljevstvo prostiralo sve do Taurosa. Stara grka kolonija u Joniji, Efez, postala je najvanija luka Pergamskog kraljevstva. Poseban je naglasak na treem kralju, koji je oporuno ostavio dravu Rimu 133. pr. Kr. nju je Rim formirao u novu provinciju Rimskog Carstva, tzv. Aziju prvu rimsku provinciju na Azijskom kontinentu.

43
8. Balej ilirski kralj iz sredine 2. st. pr. Kr. Bio je na elu jednog dijela Ilirskog kraljevstva, nakon to je ono 167. pr. Kr. podijeljeno na tri dijela. Pokuao je zadrati kakav-takav kontinuitet ilirske dravnosti uz teke uvjete rimske okupacije. U poetku je sjedite njegove drave bio Rhizon (Boka Kotorska), a kasnije moda Pharos. Osniva je prve ilirske dinastije. Bio je posluan rimski podanik, a o njemu znamo po novcu kojeg je kovao te je tako bio jedini ilirski vladar koji je u to vrijeme kovao novac. Na novcu je prikazana boginja Dijana. Jedan dio emisije je kovan u Rhizonu, a drugi na Hvaru. 9. Bardilej, Bardil ilirski kralj, protivnik Filipa II. Makedonskog u radu 359. pr. Kr. Nasljednik makedonskog kralja Perdike, protivnik Filipa II Makedonskog. Filip II. je sakupio veliku vojsku i 359. pr. Kr. porazio ilirskog kralja Bardileja prisilivi ga da se povue s makedonskog teritorija. Tada je ustanovljena granica izmeu Ilirije i Makedonije na Ohridskom jezeru. Bardilej je pravi osniva prve dinastije koja vlada Ilirskom dravom, a inilo ju je 9 kraljeva. 10. Bind japodsko boanstvo Ilirsko boanstvo izvora i voda, posvjedoeno kod Japoda koji su stanovali u dolini Une, kod Bihaa; najznaajnije njihovo boanstvo. Brojni natpisi iz Privilice kod Bihaa pokazuju da je bio identificiran s Neptunom. Ti rtvenici su vjerojatno u vezi s nekim hramom Bindusa u Privilici. Votivna ara, otkrivena u svetitu boanstva Binda na izvoru Privilice kod Bihaa. Podigao ju je T. Lantius Rufus praepositus Iapodum, visine je 96, a irine 47 cm. 11. Demosten a) Demosten atenski vojskovoa u Peloponeskom ratu 426. pr. Kr. opustoio Leukadu, neprestano ratovao s Etolcima. Sauvao Atenjanima peloponesko uporite Naupakt, pobijedio Abrakijce, zaposjeo Pil, unitio spartansku flotu u Beociji odakle se morao povui. 413. pr. Kr. poraen na Siciliji i zarobljen s vojskovoom Nikijom. Prema jednoj verziji izvrio je samoubojstvo, a prema drugoj je , zajedno s Nikijom, smaknut. b) Demosten (384. pr. Kr. 322. pr. Kr) atenski govornik, protivnik Filipa II. Makedonskog i dravnik Govornitvo uio kod Izeja. Ve u dvadesetoj godini dobio proces protiv skrbnika, koji su mu upropastili oevinu. Poslije je bio uitelj govornitva i odvjetnik (logograf), pa je pisao govore za svoje klijente. Istakao se i u politikim govorima (filipike). Za Aleksandra Velikog se nije isticao u politikom ivotu i uklonio se iz Atene. Kad je, nakon smrti Aleksandra, u Grkoj buknuo ustanak, Demosten se ponovo angairao protiv Makedonaca, koji su ga osudili na smrt nakon pobjede kod Kranona i zauzea Atene. On je, meutim, pobjegao na otok Kalauriju i tu popio otrov.

12. dijakrij itelji atikog pobra Dijakrije; stranka u Pizistratovo doba Nakon Solonova odlaska, u Ateni su se za vlast borile tri stranke: primoraca (na elu Megaklom, teili umjerenoj vladavini), ravniara (Likurg, eljeli oligarhiju), brana (Pizistrat; siromani brani iz atike zagore koji su smatrali da im je Solon dao malo, pa su traili podjelu zemlje). Dijakrije je Pizistrat iskoristio da bi doao na vlast i uveo tiranidu u Ateni.

44

13. Publije Kornelije Dolabela Augustov i Tiberijev legat

u Iliriku Rimski vojskovoa, konzul i dravnik. 47. pr. Kr., kao puki tribun, obnovio je zakonski prijedlog o ukidanju dugova i osloboenju od strane zastupnika. Digao je ustanak u kojemu su sudjelovali plebejci i osuenici, a uguio ga je Marko Antonije. Istakao se u pokretu guenja lanog Marija. Od 14. do 20. upravljao je Gornjim Ilirikom (Dalmacijom). Planskom izgradnjom putova povezao je glavni grad provincije, Salonu, s unutranjou. O njegovoj vladavini govore natpisi pronaeni na naem tlu. 14. Epulon histarski kralj, ubio se pri padu Nezakcija im je sjeo na prijestolje zapoeo se pripremati za borbu protiv Rimljana. Oni su 178. pr. Kr. poslali protiv njega svoju vojsku s konzulom A. Manlijem Vulzunom na elu. Epulon je poraen na sjeveru Istre pa se povukao u utvreni Nezakcij. Rimljani su skrenuli tok rjeice koja je tekla podno grada te tako oduzeli opsjednutima pitku vodu. Histri su odluili radije umrijeti nego predati grad neprijateljima. Ubijali su svoje ene i djecu te ih bacali mrtve niz gradske zidine. Epulon se sam ubio maem. Nakon pada Nezakcija pod rimsku vlast padaju i drugi histarski gradovi. 15. Aulo Gabinije Cezarov asnik, poraen od Delmata, izgubio bojne znakove Rimski vojskovoa, Pompejev pristaa. U juno Italiji je izgradio Gabinijevu cestu (Via Gabinia). Predloio je da se Pompeju da zapovjednitvo u ratu s gusarima. Bio je Pompejev legat u Aziji i Siriji, puki tribun, pretor, konzul. 56. pr. Kr. je prognan iz rima jer je bio optuen da ga je potkupio egipatski kralj Ptolomej Aulet kojeg je doveo na prijestolje. 49. pr. Kr. je pozvan natrag u Rim i, po Cezarovu nalogu, poveo je vojsku u Ilirik kako bi pomogla Liburnima u borbi protiv Delmata. Njegova se vojska teko probijala kroz zemlju Japoda, a zatim i Delmata koji su ju doekali kod grada Synodiuma i gotovo unitili. Poraen od Delmata i izgubivi bojne znakove, morao se povui u Salonu gdje je uskoro i umro. 16. Grabo kraljevsko ime ili naslov kod Ilira Grabos je ilirski kralj, koji dolazi na vlast nakon Bardylisa (359./358.). Godine 256. pr. Kr. je sklopljen, na inicijativu Atenjana, protu-makedonski savez izmeu Atenjana, Peonaca i Ilira. U ast toga saveza je podignuta mramorna stela u Ateni na kojoj se spominje i Grabos, ilirski vladar. Porazio ga je Filip II. i tako je obuzdana mo Ilira u Makedoniji. 17. Harmodije i Aristogiton tiranoubojice Atenjani, dva prijatelja koji su, zbog javne uvrede Harmodijeve sestre, ubili tiranina Hiparha u Ateni 514. prilikom panatenejskih igara. Htjeli su ubiti i Hiparhovog brata i suvladara Hipiju, ali im nije uspjelo. Hipija je etiri godine nakon atentata protjeran iz Atene. Kasnije su ova dvojica atentatora posebno tovana kao muenici jer se mislilo da ih je na atentat naveo politiki, a ne osobni razlog. Hermodije je ubijen na mjestu atentata, a Aristogiton je umro na muilitu. Atenjani su ih tovali kao osloboditelje i tiranoubojica, a podigli su im i spomenik na Akropoli koji je oko 510. pr. Kr. nainio Atenor. Kad ga je Kserkso otpremio u Suzu zamijenjen je drugim, djelom Kritije i Nesiota. Jedna kopija tog djela sauvana je u napuljskom muzeju. Obojicu su opjevali pjesnici, meu kojima i Kalistrat.

45
18. Katon a) Marko Porcije Katon Stariji Cenzor (234. pr. Kr. 149. pr. Kr.) Rimski vojskovoa, politiar i pisac iz Tuskula. Sudjelovao je u ratu protiv Hanibala. Kao konzul se otro suprotstavljao pretjeranoj raskoi. Cenzorsku je slubu 184. pr. Kr. obavljao jako strogo pa je prema tome i nazvan Censorus (Cenzor). Uporno je traio da se Kartaga razori. Kau da je svaki govor u senatu zavravao rijeima: Ceterum conseo Chartaginam delendam esse. Konzervativac, u opoziciji prema Scipionu Mlaem, koji je podupirao irenje grke kulture. Glavno djelo Origines je obuhvaalo rimsku povijest od osnutka Rima i drugih italskih gradova pa do njegovog vremena. Istakao se i kao govornik. Napisao je enciklopediju korisnih znanja za svoga sina: Praecepta ad filium. Od njegovog je knjievnog rada, osim u fragmentima, do danas sauvano jedino De agri cultura, prvo sauvano rimsko prozno djelo. b) Marko Porcije Katon Mlai Utiki (95. pr. Kr. 46. pr. Kr.) Rimski politiar. Zalagao se za smaknue Katilininih drugova. U graanskom je ratu uz Pompeja, a protiv Cezara. Nakon Pompejeva poraza 46. pr. Kr. kod Tapsa u Africi, ubio se u Utici i prema tome nazvan Utiki. Smatran je idealnim likom stoikog republikanca. 19. Kipselidi loza tirana u Korintu Potomci Kipsela, tiranina u Korintu koji je podigao mo toga grada osnivanjem naseobina i proirivanjem trgovine. Gradio je sjajne graevine. Nakon tridesetogodinje vladavine ostavio je vlast sinu Perijandru. Perijandar je, da bi pomogao manjim obrtnicima, zabranio dobavljanje robova. Tako bogatiji privrednik, koji se koristi robovskom snagom, nije mogao konkurirati slabijim obrtnicima. Kritije i Nesiot su vjerojatno bili braa kipari. Djelovali su u prvoj pol. 5. st. pr. Kr. ini se da su, u prvom redu, bili majstori bronane plastike. Oko 477. pr. Kr. su za grad Atenu nainili grupu Tiranoubojice koja, umjesto Antenorove starije grupe, nosi obiljeja zakanjele arhaike. Njima pripisuju i kip mladog efeba koji se uva u Ateni, u Muzeju Akropole. Na Akropoli je naeno jo pet baza s njihovim signaturama, meu kojima je i baza statue hoplitodroma Epiharna. 21. Sv. Kvirin biskup Siscije, muenik Bio je biskup u Sisciji od 284. pa do svoje smrti 303. g. ivio je u vrijeme posljednjih velikih progona krana, koje je provodila rimska vlast, u vrijeme vladavine Dioklecijana i Maksimilijana. Dioklecijan je 303. g. izdao stroge zakone protiv krana na temelju kojih je bio i uhien Sisaki biskup Kvirin. Iz Siscije ga alju u Savariju da ga tamo osude na smrt. Utopljen je u rijeci Sibaris (danas Guns), koja tee pokraj grada. Tom se prilikom zbilo udo: kad je baen u rijeku, dugo je ostao na povrini i razgovarao s prisutnima. Kad je napokon potonuo, krani su izvadili njegovo tijelo iz rijeke i pohranili ga u crkvi u Savariji. Zbog provale Huna, tijelo je preneseno u Rim, od kuda se prenosi u crkvu Sv. Marije Boje preko Tibera, gdje se i danas nalazi. 22. Melkart gradski bog Tira, u helenistiko doba izjednaen s Heraklom U fenikom znaenju gospodar grada, plemenski bog Feniana, naroito zatitnik Tira, prvotno moda bog plodnosti ili ivota i smrti, vjerojatno identificiran sa suncem. tovan je u Kartagi, te drugim fenikim gradovima. Dat mu je lik ratnika i pomorca. Grci su ga poistovjetili s Heraklom.

20. Kritija i Nesiot kipari, izgradili grupu Tiranoubojice

46
23. Minos kretski kralj Vjerojatno povijesna linost prvi kraj Krete (o njemu piu Homer i Tukidid), koji je, uavi u mit, postao sin Zeusa i Europe, mu Pasifaje. Prema tradiciji mudar zakonodavac i osniva kretske moi i niza kretski gradova. Bio je i promicatelj kretske talasokracije, Knosos je bio njegova prijestolnica i sredite njegove velike pomorske moi. Poslao je svoga sina Andrugelija da sudjeluje u igrama u Ateni gdje je i pobijedio, ali ga je od zavisti ubio Egeus, Atenski kralj. Minos je Atenjanima nametnuo danak; svakih devet godina morali su slati po sedam djevica i mladia, koji su bili hrana udovitu Minotauru. Na Kreti mu je grki umjetnik Dedal sagradio Labirint za Minotaura. Labirint se zvao palaa sjekira tako ga je zvao Evans jer su u njoj prikazane svete sjekire s dvostrukom otricom labris. One su bile simbol kraljevske vlasti. Tezej je uz pomo Arijadne, jedne od Minosovih keri, ubio Minotaura. Minos je, progonei Dedala, pronaao smrt na Siciliji. Grci su vjerovali da je Minos poslije smrti postao sudac u podzemnom svijetu uz Eaka i Radamanta.

24. Mytilios; Mitil(ije) ilirski kralj oko 270. pr. Kr. U junoj Iliriji grka kolonije Dyrrachion kuje novac koji vrlo brzo postaje popularan kod Ilira. Ilirizacijom tog grada pojavljuje se na novcu sve vie ilirskih imena, pa se moe govoriti o ilirsko-grkom novcu. U seriji novca koji se tamo kuje pojavljuje se i novac ilirskih vladara Monouniosa i njegova nasljednika Mytiliosa. O ovom posljednjem imamo vijesti iz 270. pr. Kr. Vjerojatno je sudjelovao u Ilirsko-epirskom ratu. Stolovao je u Dyrrachionu (Dirahiju).
loza Epirskog kraljevstva Najistaknutije antiko pleme u Epiru, iji su vladari isprva vladali podrujem oko Zeusovog podruja u Dodoni, a kasnije itavim Epirom. Njihov je kralj Pir II. ratovao kao saveznik Tarenata protiv Rimljana u Italiji. Tijekom povijesti su esto povezivani s Makedonijom. Olimpija, majka Aleksandra Velikog je potjecala iz dinastije molokih kraljeva. Poetkom 2. st. pr. Kr. doli su pod vlast Makedonaca, a 146. pr. Kr. pod vlast Rimljana. U antiko doba na glasu su bili moloki lovaki psi. 26. Monounios; Monunije ilirski kralj oko 280. pr. Kr. Nasljednik Bardileja II., a njega nasljeuje Mitilije. Uz Mitilija, prvi u nizu ilirskih kraljeva koji je kovao novac s vlastitim imenom u Dirahiju gdje je i stolovao. 27. Nabatejci narod koji je u helenistiko vrijeme kontrolirao trgovake putove izmeu Arabije i Sirije (oni koji svijetle) Arapski narod naseljen u 6./7. st. pr. Kr. na podruju oko Sinajskog poluotoka i uz sjeveroistonu obalu Crvenog mora. Oko 400. pr. Kr. osnovali su dravu s glavnim gradom Petrom koja se karavanskom trgovinom uzdigla do velikog bogatstva. Njihovo se podruje ne ograniava samo na Petru ve se iri du Akadskog zaljeva kojim su Nabatejci gusarili. Kasnije Gaza postaje vanim lukim gradom za trgovinu s Egiptom. Nakon dugogodinje borbe s arapskim kraljevima poinju igrati vodeu ulogu. Odravaju tijesne veze s Palmirom do 2. st. pr. Kr., te su ostaju samostalan narod. Vladar Areta III. (1. st. pr. Kr) znatno je proirio teritorij drave, ali je i dalje bio prisiljen plaati danak Rimljanima. Posljednji znaajni vladar ne Areta IV. (4. pr. Kr. 40.), koji je u odnosu na Rimljane ouvao gotovo potpunu samostalnost. Nabatejska se drava odrala do 104. g. kada su ju Rimljani pokorili i pretvorili u pokrajinu Arabiju. Jezik nabatejskih spomenika, jest

25. Moloani narod u starom Epiru iz kojeg je vladarska

47
aramejski. Religiozni kult su iskazivali na brdima i u spiljama gospodaru neba Dusaresu. 28. paraliji itelji antikog priobalja Paralije, stranka u Pizistratovo doba Stranka primoraca, na elu s Megaklom, Alkemenovim sinom, o kojima se govorilo da tee za umjerenom vladavinom. Nazvani su paraliji po mjestu gdje su ivjeli (Paralija je obalni dio Atike) 29. pedijeji itelji ravnice Pedion u Atici; stranka u Pizistratovo doba Sitni trgovci, zanatlije i mornari. Bili su zainteresirani za razvoj atenske trgovine i pomorskih snaga. nazvani su stranka ravniara, koja je eljela oligarhiju. Vodio ih je Likurg, a za njih su uglavnom bili eupatrifi koji su bili oteeni Solonovim reformama. 30. pentakosiomedimni koji ubiru 500 mjera; prvi razred Atenjana u Solonovoj podjeli U Solonovo doba graani su se dijelili prema imetku i prihodima. Najbogatijima su se drali pentakosiomedimni, oni koji su imali godinjih prihoda bar 500 medinma ita ili u istoj vrijednosti ulja i vina. Prema razredima su odreene i porezne i vojne obveze. Pentakosiomedimni su imali najvea prava, ali i najvee obveze. 31. Pines a) Pines Agronov sin, ilirski kraljevi u vrijeme Prvog ilirskog rata, kasnije kralj Sin Agrona i njegove prve ene Triteute, a maeha mu je bila Teuta. Nakon to je pomogao vojno Makedoncima u ratu protiv Etolaca i izvojevao odlinu pobjedu, Agron neposredno nakon bitke umire. Na prijestolje stupa maloljetni Pines, ali stvarnu je vlast vrila njegova maeha Teuta. Nakon to su pobijedili Ilire u Prvom ilirskom ratu 229./228. Rimljani su ue ardijejsko podruje, koje nisu zadrali za sebe, prepustili maloljetnom Pinesu, a Teuta je morala abdicirati. Skrbnik Pinesa bio je Demetrije Farski, Teutin vojvoda. On se u vrijeme rata priklonio Rimljanima i predao im Korkiru, a od njih je na upravu dobio Far. Nakon Drugog ilirskog rata Rimljani su priznali prava maloljetnom Pinesu, iji je skrbnik nakon Demetrija postao Skerdilaida. Umro je u 15 godini ivota 217. pr. Kr. b) Pines vladar Breuka u vrijeme Panonsko-delamatskog ustanka U Panonsko-delmatskom ustanku, koji je voen od 6. do 9. god., vrhovno zapovjednitvo pobunjenika imali su dva Batona i Pines. Jedan Baton i Pines vodili su Breuke koji su se najvie istakli. Tiberije je opkolio pobunjenike i onemoguio im dovoz hrane. Pines je zahtijevao da se nastavi borba, ali vojskovoa Baton je smatrao da Iliri ne mogu pobijediti snanu rimsku vojsku. Panonski su borci kapitulirali 8. god., jer se Breuki Baton nagodio s Rimljanima, izdao Pinesa i uzrokovao razdor na sjeveru. Kralja Pinesu su predali Rimljanima. 32. Silvan italsko boanstvo uma i polja, interpretatio Romana za domae muko boanstvo na ilirikom podruju Silvan je bio italski bog uma i panjaka, a njegov ilirski pandan bio je Vidasus. Redovit atribut Silvana je bila siringa viecjevni instrument koji se pojavljuje ve na statui iz Vaa iz 5. st. pr. Kr. U Topuskom su otkriveni ostaci hramova i brojni natpisi posveeni tom rimskom bogu, pa na osnovi toga zakljuujemo da se ilirski Vidas, po svojim atributima poklapa sa Silvanom, a njegova pratilja Thana odgovara rimskoj Dijani. U Delmatskom je podruju pronaeno mnogo spomenika

48
posveenih Silvanu, Dijani i njenim pratiljama nimfama: poznat je votivni reljef Silvana i Dijane iz Opaia kod Glamoa, zatim votivni reljef Silvana i nimfa iz Zaloja kod Bihaa, te votivni reljef Silvana i nimfa iz Garduna kod Sinja. 33. Skerdilaida a) Skerdilaida ilirski kralj u vrijeme Demetrija Farskog Godine 219. pr. Kr., po odlasku Demetrija Farskog, postao je skrbnik ilirskom kraljeviu Pinesu kojemu je ujedno bio i stric. Naslijedio je kraljevia 217. pr. Kr. Spasio je opsjednutu ilirsku vojsku iz grada Foinike kano ih je Teuta prethodno poslala da zauzmu grad i dio Grke. Dardanci su u to vrijeme poeli prijetiti Ilirskoj dravi pa se Skerdilaida morao vratiti iz Epira u Ilirik. Prije nego je otiao sklopio je s Epiranima sporazum koji ih je stavio u zavisan poloaj prema Ilirskoj dravi. Kad je postao kralj bio je vjeran vazal Rima i branio je rimske interese na Balkanu, osobito protiv Makedonaca. Iskoristivi neprilike Rimljana koje im je zadavao Hanibal, Filip V. Je napao Skerdilaidu i zauzeo dio ilirske obale. b) Skerdilaida ilirski kraljevi, Gencijin sin Nakon Gencijevog poraza kod Skadra, rimski pretor Lucije Ancije odveo je Skerdilaidu i njegov brod u Rim kao osobit trofej. 34. imun bar Kohba imun, sin zvijezde Voa posljednjeg ustanka u Judeji. Povod za ustanak je bio pokuaj da se na mjestu poruenog Jeruzalema podigne grad Elija Capitolina, a na mjestu Jeruzalemskog hrama trebao se podii hram Jupitera Kapitolijskog, pod ijim se imenom trebao odravati kult cara Hadrijana. imun se proglasio za mesiju. Ustanici su zauzeli Jeruzalem i pruili velik otpor. Nakon ustanka, idovima je zabranjeno da ive na tom prostoru. imun, predvodnik ratnike stranke Zelota, zarobljen je 135. g. i odveden u Rim u trijumfalnoj povorci, gdje je i pogubljen. 35. Publije Vatinije Cezarov legat u Iliriku, osvojitelj Delminija Godine 59. pr. Kr. bio je puki tribun i po njegovu je zakonu Cezar dobio na upravu Casalipinsku Galiju i Ilirik, s rokom od 5 god. i izvanredno irokim ovlastima te pravom da unovai dvije legije. Kao Cezarov legat, deblokirao je 47. pr. Kr. Salonu koju su opsjedali Delmati, a u Bitci kod Tauride (ipunj kod Dubrovnika) i Pompejevo brodovlje. 36. Vercingentoriks galski voa, Cezarov protivnik Voa Gala u ustanku protiv Cezara 52. pr. Kr. Nakon pobjede Gala kod Gergovije (danas Clermont ) Cezar se s ustanicima otro obraunao ubijeno je preko 40000 ljudi u gradu Avariku. Ustanak je postao sveopi pa su Rimljani uz pomo germanske konjice natjerali Vercigentoriksa da se povue u Alesiju. Tamo je, zbog nedostatka hrane, bio primoran na predaju. Zatim je odveden u Rim gdje je 46. pr. Kr. i pogubljen. 37. Verzo delmatski vojvoda u borbama protiv Oktavijana kod Promone Kad je Oktavijan, kao Cezarov batinik, potpuno skrio republikance pokuao je 35. pr. Kr. uz Agripinu pomo pokoriti buntovna ilirska plemena. Nakon to je pokorio Japode i panonsku Sisciju, Delmati su mu pruili snaan otpor kod grada Promone. Grad je, s 12000 ljudi, branio Verzo, Delmatski vojvoda. Ilirska su plemena pokorena nakon pruanja posljednjeg otpora u Sinodiju u tvravi Setoriji.

49
38. Vidas autohtono boanstvo u podruju Kolapljana i Segeana, interpretatio Romana Silvan Ilirski bog uma i panjaka, zatitnik izvora. U Topuskom je otkriven rtvenik posveen Vidasu i Thani, a njima su posveene i etiri zavjetne are takoer pronaene u Topuskom. Atribut Vidasa je siringa.

rang rimske kolonije 130. pos. Kr. Jeruzalem je 63. pr. Kr. osvojio rimski vojskovoa Pompej Veliki. 37. pr. Kr. Herod postaje kraljem Judeje. Tokom njegove vladavine koja je trajala do 4. pr. Kr. Herod je ponovo izgradio hram, utvrde i druge elemente u gradu. Nakon njegove vladavine postavljen je niz rimskih upravitelja. Od 26. do 36. vladao je Poncije Pilat koji je Isusa Krista osudio na smrt zbog izdaje. idovi u Jeruzalemu su se pobunili protiv rastue rimske vlasti 66. Te je godine grad okupirao Tit, sin cara Vespazijana koji je razorio Hram, osim Zapadnog zida. Grad je pretrpio gotovo potpuno opustoenje za vrijeme pobune koju je od 132. do 135. vodio Simon bar Kohba, tijekom koje su idovi prognani iz grada. Pod carem Hadrijanom grad je bio obnovljen kao poganski i ime mu je promijenjeno u Aelia Capitolina. Grad je ouvao ime Jeruzalem, ali nije ponovo bio glavni grad sve do 1099. kad su ga osvojili Kriari.

1. Aelia Capitolina lat. Ajlija Kapitolina, trad. Elija Kapitolina; Jeruzalem,

2. agrimenzor lat. agrimensor, mjernik

proizvodnja i uporaba keramikih posuda, cca 8500 7000 g. pr. Kr. na istonom Sredozemlju Neolitik, kao razdoblje u prapovijesti, dolazi nakon mezolitika i karakterizira ga domestifikacija ivotinja, poeci agrarne djelatnosti, sjedilaki nain ivota, a time i nastajanje trajnih naselja kao to su sela i gradovi (Jerihon, Chatal Hyk itd.), pojaana trgovina, te formiranje kultura kao i proizvodnja keramike. Akeramiki neolitik je rano razdoblje u kojem postoje svi elementi klasinog neolitika samo to proizvodnja keramike nije masovna pojava, tj. nije rairena.

3. akeramiki neolitik rano razdoblje neolitika, prije nego to se rairila

4. akroterij gr., akrotrion; zavrni uzdignuti ukras na uglovima krova

zgrade ili poklopca sarkofaga

5. amforisk gr. amforskos, mala amfora 6. analisti povjesniari koji opisuju dogaaje kronolokim redom, godinu za
godinom (posebno prvi rimski povjesniari)

7. Lucije Ancije pretor u Iliriku, dobio Trei ilirski rat primivi predaju kralja
Gencija

8. Apoksiomen gr. Strugatelj; Lizipov kip mladog atleta koji strigilom

uklanja prljavtinu s tijela, mramorna kopija u Musei Vaticani, bronani naen u podmorju kod Malog Loinja, konzervira se u Zagrebu

9. atrij lat. atrium, sredinja prostorija rimske kue, openito: predvorje Rimske kue, domus, bile su okrenute u unutranjost. Sastojale su se od ulaznog hodnika (fauces), atrija koji je bio s otvorenim krovom i bazenom u koji se skupljala kinica, spavaonicama (cubicua), radnim sobama (tablinum), kuhinjom

50
(culina), blagovaonicom (triclinium) i vrtom (hortus). Sobe s uline strane ponekad su se otvarale na ulicu i sluile kao prodavaonice. U vrijeme kasne republike i ranog carstva u kuu su pristizali i grki utjecaji te su se u atrij postavljali grki stupovi, a vrt je esto okruivan kolonadama (peristil). ponaanju ptica Tumaili su boju volju prema auspicijima (znakovima). Promatrali su let i ponaanje ptica, udar groma ili druge pojave te tako odreivali volju bogova. Na temelju leta i ponaanja ptica odreivali su i templume, svete prostore boje prisutnosti i tovanja. Za pravilno iitavanje proroanstava koristili su se i disciplinom Etruscom.

10. augur etruanski i rimski sveenik, strunjak za proricanje po letu i

11. Aulet gr. Aulets, Frula, pridjevak vladara iz dinastije Ptolemejevia 12. balzamarij boica za mirise 13. basilica gemina dvojna bazilika Antike bazilike su koritene za sudske ili trgovake potrebe. 14. bustrofedon gr.bus, govedo i strfo, okreem, kako se volovi okreu,
nain pisanja slijeva nadesno i natrag, poput kretanja volovske zaprege na oranici