Tragom suza

Almir Hadimahovi

Naslov: Tragom suza Autor: Almir Hadimahovi Urednik: Sedin Habibovi Izdava: JZU Kantonalni zavod za borbu protiv bolesti ovisnosti Zenica Za izdavaa: Dr. Ahmed erim Recenzija: Doc.dr. Amel Ali, Mr.sci. dr. Edin Bjeloevi Lektor: Midhat Kasap tampa: Scan Studio DURAN, Zenica Tira: 500 primjeraka Godina izdavanja i tampanja: 2010

Almir Hadimahovi

Tragom suza

Zenica, 2010

Predgovor izdavaa
Dragi itaoci, Naa Ustanova je jedna od rijetkih koja se kontinuirano bavi primarnom prevencijom bolesti ovisnosti. Meu mnotvom projekata i programa je i knjiga biveg ovisnika, danas veoma vrijednog i bitnog lana naeg drutva Almira Hadimuhovia, pod nazivom Tragom suza. Ova knjiga je veoma vrijedno tivo i kristalno isto pokazuje sve tete koje nastaju zloupotrebom droga. Nadamo se da e prikazana iskustva utjecati na promjenu miljenja i stavova mladih o svim drogama, bilo legalnim, bilo ilegalnim. Jer svaka droga izaziva nesagledive tete po zdravlje, emotivni ivot, porodicu, itd. Knjigu toplo preporuujem za itanje i iitavanje. Direktor Dr Ahmed erim spec. neuropsihijatar

UVOD
Smijali su se, tri momka i dvije cure, tako su se glasno smijali kao da se takmie iji e smijeh biti glasniji. O znam taj smijeh, prepoznao bih ga meu hiljadu drugih. Naravno da su privukli moju panju jer ja nikako ne mogu biti ravnoduan na takvo to. tavie, uznemirim se. U redu, smijeh je - tvrde naunici - vrlo koristan za zdravlje. Smijehom se oslobaamo negativne energije u sebi; smijeh nas ini sretnim. Kako su se oni jako smijali ovjek bi mogao pomisliti da od njih nema niko sretniji na svijetu, a negativne energije ne samo da nema vie ni truna nego izgleda da su taj akumulator u sebi zauvijek ispraznili i unitili. Ali...eh da je to taj smijeh? I dok posmatram tu djecu, a naglaavam da su to jo uvijek djeca (iako oni misle da vie nisu), misli mi prodiru duboko u sjeanja i vode me u moju ve poodavnu prolost, na isto mjesto gdje oni stoje sada, smiju se, bezbrini i sretni, ni najmanje slutei u kakvu su se opasnu igru upustili. U tim sjeanjima vidim sebe, dijete sam (mada sam tada mislio da vie nisam), u ruci mi cigareta, o rame okaena kolska torba u kojoj su sveske i udbenici osmog razreda osnovne kole. To mjesto nalazi se uz samu kolu. Nekada je tu bio kolski ulaz, ali izgradnjom novog na suprotnoj strani taj je izgubio svoju prvobitnu namjenu i zazidan je. Prostor ispred, poto je bio natkriven i s jedne strane ograen zidom, postao je
8

idealno skrovite za sve one kolarce koji su se iz ko zna kojih razloga propuili. Da, rano sam se propuio. Rano sam zakoraio u svijet odraslih mislei da je cigara ta koja ovjeka ini velikim. To to su mi u depu jo uvijek zveckali klikeri, i to sam se jo uvijek igrao sliicama pola-cijelo i par-nepar, to me nije spreavalo da sebe vie ne smatram djetetom, jer ta cigareta u ruci - ma uda ini. Nije sluajno da sam za poetak ove knjige izabrao ba to sjeanje i upravo to mjesto, odnosno susret sa tom djecom koja su se valjala od smijeha (a jedan se zaista bukvalno valjao po zemlji). Naime, tada sam vrsto odluio da napiem ovu knjigu, svoju priu, svoju ispovijest, i da je objavim pa nek bude ta bude. elju da pomognem nisam vie mogao ignorisati jer to to sam tada vidio zaprepastilo me. Jo izdaleka, dok sam se pribliavao koli, bilo mi je jasno ta ta djeca rade. O, znam te pokrete. Smijeh koji je ubrzo dopro do mene potvrdio je moje sumnje. Ve mi je bilo muka, ali pravi ok uslijedio je kad sam priao sasvim blizu i ugledao njihova lica i o rame okaene kolske torbe. Pa to su djeca! Pa to su prava pravcata djeca! Uredu, shvatam, i sam sam bio takav, dolazio na to mjesto za vrijeme velikog odmora, bjeao s asova i glumio frajera, ali ja sam puio cigaretu (duhan), ne doint zaboga, ne travu (marihuanu), ne drogu. Malo je rei da sam se prestravio. Pa zar se droga i u osnovnu kolu uvukla?! Pa, djeco mila i draga, kuda ste to krenuli - htio sam im rei- znate li? Pa znate li vi kuda vodi taj put?
9

Ali, ostao sam nijem. Pa da, ko da sam ja znao? Ko da itko na poetku zna? E, djeco mila i draga, ne znate ta radite! Shvatam ja, lijepo je smijati se; lijepo je pobjei od svakodnevnice, briga i problema, opustiti se i uivati; lijepo je to - biti zadovoljan sobom i sretan; lijepo je dokuiti tu ljepotu u sebi, taj predivan osjeaj koji nekim udom postaje tako snaan i stvaran, prosto da ovjek rairi ruke mislei da su krila, zamahne i poleti. Ali...sve ima svoju cijenu, sve kota. Obino su najljepe stvari najskuplje, pa stoga nije udo to za takvu ljepotu moramo platiti toliku cijenu, moramo platiti onim to nam je najvanije i najvrednije - ZDRAVLJEM I IVOTOM. No, da ne brzam sa svojom priom. U uvodu elim ustvari samo objasniti otkud ova knjiga i zato je ona napisana. Istina je da ovom knjigom elim umiriti svoju savjest i da se elim osloboditi ovog osjeaja krivice i kajanja koji me prati kud god da krenem i jo uvijek me mui, iako su prole ve pune etiri godine otkako sam se prestao drogirati. Istina je da mislim da mi ova knjiga moe pomoi, ali ova knjiga nije namijenjena meni, ona je namijenjena Vama, da pomogne Vama. Posveujem ovu knjigu onoj djeci koju sam tog dana sreo kod osnovne kole, kao i svoj ostaloj djeci koja su zakoraila na put droge; i nadam se da e ona (knjiga) nekako ve dospjeti u njihove ruke, te POMOI DA SHVATE ko i ta je zapravo droga. Da, nadam se da e uvidjeti kakvu i koliku greku ine, pa se vratiti na pravi put dok ne bude prekasno, vratiti se Autor prije nego smijeh zamijene suzama.
10

Tragom suza
Prvi put kad sam probao drogu osjetio sam da me je dotakla ruka njena i topla; miluje me i godi mi, o tako predivno godi. Sjeam se, poelio sam da taj osjeaj u meni zauvijek potraje. Tek kasnije, vremenom, shvatio sam da me je ta ruka epala za vrat; stie me i gui, o tako uasno gui. Sjeam se, ivot se pretvorio u pakao. I Poetak - prvi koraci Sjeanja su ponekad varljiva jer deava se da ih usljed zaborava oblikujemo onako kako nama odgovara a ne onako kako se to zbilja dogodilo. Sreom, oduvijek sam volio pisati (pisanje je bio moj hobi) pa svoja sjeanja ne moram sada smiljati, odnosno kopati po zaboravu kao u mranom rudniku; moja su sjeanja zapisana. Da nije bilo tog hobija svoja sjeanja teko da bih mogao iskopati iz tog mraka kojim sam dugi niz godina bio okruen. Ne, nisam vodio nikakav dnevnik, nita slino tome; jednostavno, pisao sam kad mi se pisalo. A pisao sam svata, o svemu i svaemu, pa tako i o dogaajima koji ine hronologiju ove knjige. esto sam se pitao nije li taj moj hobi bio samo gubljenje vremena i ista glupost,
11

emu toliko pisanje, emu tolike neprospavane noi, ali sada kada sam se prihvatio pisanja ove knjige, vidim da to nije bilo uzalud. Morao sam spomenuti taj svoj hobi jer (evo da znate) kad ovjek provede 14 godina svog ivota pod utjecajem droge njegova su sjeanja najblae reeno, poprilino zbrkana, a ja ne bih volio da neko pomisli da ita izmiljam. U istinitost sadraja ove knjige ne bi smjelo biti sumnje. Ali, ostavimo to za sada po strani; idemo na priu, priu o drogi. Pria poinje davne 1990. godine. Predratna Zenica je bila puna haia i bila je puna nas neobinih klinaca koji smo uplovljavali u te drogerake vode. Sa 20 godina, koliko sam tada imao, savreno sam se uklapao u svoje novo drutvo; niti sam bio puno mlai niti puno stariji od ostalih. Slagao bih ako kaem da me tom drutvu nisu privukle lijepe djevojke (a jedna naroito) ali pravi razlog zbog kojeg sam se prikljuio bio je hai. elio sam to probati. Znatielja je odigrala svoju ulogu, ali, u mom sluaju, veu zahvalnost za ulazak u svijet droge dugujem svojoj elji da budem neobian. I zaista, prvi doint koji sam ispuio ispunio me osjeajem da je sve u meni i oko mene neobino. Hm, prvi doint, aroban i lijep kao prvi poljubac. Ve s prvim dimovima poeo sam osjeati zbunjenost. Valjda sam oekivao stanje slino opijenosti alkoholom pa sam se iznenadio shvativi da te slinosti nema. Ne, ovo je bilo neto sasvim drugo, sasvim novo. I dok je doint kruio od ruke do ruke zbunjenost je nestajala jer sve te neobine
12

misli koje su iznenada navalile na mene prosto su me natjerale na smijeh, oduevile su me. Te misli koje dolaze i odlaze munjevitom brzinom jako su udne; osim to izazivaju smijeh one stvaraju jedan vrlo interesantan osjeaj, do tad potpuno nepoznat, a ja bih ga nazvao preobraajem. Taj osjeaj da ja vie nisam ja ve neko drugi, odnosno neki drugi ja, bio je zaista aroban i drao me cijele noi. Naravno, bilo je predivno jer ta nova osoba koja je te veeri izronila iz mene pokazala mi je jedan sasvim drugi svijet, aroban svijet, kao i osjeaje takvog zadovoljstva i tolikog uivanja kakve nikad ranije nisam spoznao. Te veeri sve me je oduevljavalo, smijeh, neobini razgovori, udne misli, ali najvie me oarala muzika. Dobro se sjeam (tog se osjeaja najbolje sjeam) da im zatvorim oi osjetim da se diem sa kaua na kojem sam sjedio, uzlijeem i lebdim. Taj sam osjeaj najvie zavolio i uvijek sam se kasnije rado preputao muzici da me ponese put visina. I ta da vam kaem; nije teko zavoliti neto to je lijepo, mnogo tee bi bilo ne zavoliti to. O ljepotama tog prvog dointa mogao bih pisati u nedogled, ali bojim se da ne pretjeram hvalei drogu; ona hvalu ne zasluuje. Ipak, moram istai da sam se drogi, s poetka divio. Da, volio sam se napuiti, volio sam to bezbrino stanje uitka, volio sam taj arobni svijet droge, da-volio sam drogu. Upravo ta ljepota koju droga prua na poetku najvea je zamka. Najpogubnije ustvari jeste probati drogu, jer veliko je pitanje kako se poslije odrei neeg tako lijepog.
13

Svaki novi doint pria je za sebe; otvaraju se uvijek neki novi horizonti, osjeaji, misli, spoznaje, uvijek nove ljepote, novi smijeh. Droga prosto zove, doziva, mami. I tako, smijao sam se te davne 1990. godine, smijao sam se i slijedee, dok sam uivao u nonim izlascima i provodima noen krilima haia. Radio sam u kafiu kao konobar i para sam imao sasvim dovoljno, ne ba mnogo ali za provod i hai nikad mi nije falilo. Ono to sam uporno odbijao da shvatim bila je injenica da moj stvaran svijet (svijet kad nisam nadrogiran) postaje sve vie i vie dosadan i glup. Dvije godine dug su vremenski period, pa se taj proces odvijao gotovo neprimjetno. Uostalom, ti prvi koraci na putu droge takvi su da se hoda polako, postepeno, poput kakve bezbrine etnje, ne razmiljajui kuda taj put vodi. I naravno, to je stvarnost postajala dosadnija to je elja, odnosno potreba, za drogom vie rasla; elja za bijegom od stvarnosti. Vie nisam mogao doekati no (izlazak u ariju) da se napuim, ne-no je bila predaleko za tako dug i dosadan dan. Da postajem ovisan o drogi to ne bih ni u ludilu priznao. Ionako sam mislio da hai (kao ni trava) i nije neka droga. Na to da sam postao potpuno podreen haiu nisam se obazirao. Da, polako ali sigurno puenje (drogiranje) je postalo sastavni dio mog ivota. Party bez droge nije bio party; igranje bilijara bez droge nije bilo nikakvo igranje; muzika nije bila muzika; itd. (da ne nabrajam dalje). ak sam i na posao poeo dolaziti napuen. ta se to sa mnom deavalo nisam elio shvatiti, nisam htio shvatiti, a moda nisam ni mogao jer nije iskljueno ni to da sam bio glup.
14

I jo mnogo toga drugog sam tada ignorisao i zanemarivao, nisam htio da vidim (shvatim), iako mi je to prosto bolo oi. Naprimjer, smijeha je bilo sve manje, gotovo nikako, a ona ljepota s poetka nije vie ba tako lijepa. Osjeaj da lebdim u zraku nestao je, a oduevljenost, zanesenost, oaranost drogom odavno je izgubila svaku vrijednost. Ali, i pored toga bilo je dobro napuiti se, jer ipak bolje je od stvarnosti; stvarnost je bila, ini mi se, nepodnoljiva, totalno dosadna. Jedno ipak nisam mogao ignorisati a to je da sve vie mojih drugova prelazi sa haia na heroin. Heroin, to je ve prava droga - mislio sam, a s tim nema ale - znao sam. Moja svijest o drogi bila je tada takva da se puei hai nisam smatrao drogeraem; ali heroin, e to je ve neto drugo. Nipoto ne bih probao takvo to. Kao da sam imao neku uroenu odbojnost prema takvoj vrsti droge, nisam ni pomiljao da je probam, tavie, mislio sam nikad ni neu. - Ma nema pojma ta proputa- govorili su mi - Ma kakav hai; da samo zna kako je ovo dobro. Ali ta odbojnost prema drogi, hou rei prvoj drogi, heroinu, drala me na sigurnom odstojanju, iako sam joj bio tako blizu, preblizu. Sa takvim stavom nisam bio usamljen u drutvu jer bilo nas je mnogo koji smo s prezirom gledali na heroin i drali se haia i trave; trave sve vie jer hai je polako nestajao sa scene. Naime, pojavom trave u gradu koja je bila mnogo jeftinija dilanje haia vie nije bio tako profitabilan posao kao nekad, i ubrzo je haia sasvim nestalo. Pa iako je hai bio bolji (jai) od
15

trave nije me to neto naroito razoaralo. Pa da, ima ta ima, vano je da ima jer znalo se desiti da ni haia ni trave danima nema u gradu. Ti su dani, sjeam se dobro, bili uplji, prazni, ma totalno bezveze. Zato, bolje ita nego nita; uostalom dobra je i trava bila. Ne znam koliki je utjecaj ta nestaica haia imala na moje drutvo jer su uskoro jo mnogi preli na heroin; ali sumnjam da je to bio uzrok; sumnjam jer ono to sam kasnije shvatio o drogi jeste da heroin eka svakoga ko krene tim mranim putem, putem droge, i samo je pitanje dana (vremena) kada e do tog susreta doi. Susret je neizbjean: za godinu, dvije, pet ili deset, al je neizbjean. To to sam tako dugo izbjegavao taj suset mogu zahvaliti (kao to ve rekoh) preziru i odvratnosti koju sam osjeao prema tom udovitu - heroinu. Jo kad se pojavie price...ma bjei, strahota gledati. Istina, pravio sam se da mi ne smeta to to oni rade. Ma to je njihova stvar; ako ele da se bodu iglama nek se bodu, ta me se tie. Ja znam da ja neu. Ali, kao to rekoh, susret je bio neizbjean. No, ostavimo to za slijedee poglavlje; to ve ne spada pod naslov ovog poglavlja jer oni prvi poetni koraci na tom putu droge odavno su se zavrili. Za kraj ovog poglavlja elim jo samo istai jedno prijeko potrebno upozorenje. Poto vrsto stojim iza tvrdnje da je droga na poetku zaista predivna, duan sam dati takvo upozorenje, jer bojim se da e neko iz te pohvale izvui pogrean zakljuak. To upozorenje tie se onih koji nikad nisu probali drogu a pomislili su: Ma moram to probati, moram vidjeti ta
16

je to; dakle tie se onih koji su izvukli pogrean zakljuak i pomislili: Ma ja u to samo probati, samo jednom, eto samo da vidim kako je to. E pa znajte, i ja sam mislio da u samo probati, samo jednom, ma samo da vidim kako je to, kako je to biti napuen i kako je biti neobian. I veina drogeraa mislila je isto. Ali, ovo pravilo dobro upamtite: S DROGOM NEMA DOGOVORA. I jo jednom ponavljam, najpogubnije je - probati drogu. Kad jednom probate gotovo je; droga vas nee tek tako ispustiti iz svojih ruku, iz svog zagrljaja kojim e vas sve jae i jae stiskati, jer sva ta ljepota koju ona s poetka tako velikoduno prua slui samo jednoj svrsi a to je da vas vodi tim svojim prokletim putem, sve dalje i dublje. Kako taj put izgleda bit e mi teko opisati, ali ja u se potruditi, najbolje to mogu, da ga to vjerodostojnije prikaem jer mi je veoma stalo da oni koji su (grekom) zakoraili u tu zamku saznaju i shvate ono to ja tada nisam znao i shvatao; nisam znao kakva me provalija eka.

17

II Heroin

esto se pitam nisam li ustvari teio tom da dokuim zvijezde. Nije li mi bilo malo to lebdim u oblacima? Nije li me moje ogromno nezadovoljstvo sobom i svojim ivotom guralo da idem dalje putem droge? Ili je to bila samo sudbina? esto se pitam. A moje drutvo je poelo polako da se osipa, svako na svoju stranu, po trojica- etvorica, u grupe koje se ponekad usput sretnu. Ona druenja kad nas je pred kafiima znalo biti u ogomnom broju postala su prolost. I dok su jedni tek ulazili u avanturu s heroinom (umrkavali tzv. crte kroz nos), drugi su ve uveliko nosali price po depovima (ubrizgavali tzv. uteve u venu). Oni koji su meu prvima, jo prole godine, posegnuli za heroinom ve su morali nositi majice dugih rukava; oiljke od uboda igle morali su kriti. A to ljeto 1992. godine bilo je jako sparno. Posmatrao sam eto itavu godinu tu udnu igru s heroinom i moram priznati da mi nije bilo jasno ta se to deava. Zato oni moraju, ali ba moraju, svaki dan uzimati heroin? Pa ispoetka nisu; ispoetka su tek ponekad, jednom-dvaput sedmino. I travu su jo uvijek puili, ali sad vie nee travu.
18

- Ma kakva trava - govorili su. Ne moe to mene vie ni pokakiljati. Navodno, oni su to prevazili, bezveze im je kad se napue. Pa da, vidim, njima treba heroin. Ali zato ba toliko, zato ba po svaku cijenu, zato svaki dan? Pa ja travu (kao i ranije hai) nisam morao puiti svaki dan. (Ve sam spomenuo tu nestaicu haia i trave u gradu). Ti dani jesu bili bezvezni, ali - pa nije smak svijeta, nema pa nema, pa ta. Ali kad oni nemaju heroina - ma to je katasrofa. Njihov problem bio je tim vei to heroina zapravo ima ali nema se para da se kupi. Da, heroina nije smjelo nestati u gradu ni na jedan dan. Dodue, jednom se i to desilo ali takva se tada tragedija mogla dogoditi da poslije toga nijedan diler heroina nije smio ni pomisliti a kamoli rei: Nestalo mi je robe, nabavit u za koji dan. Opisat u vam taj dogaaj jer on o heroinu mnogo govori. Mislim da je to bilo 1990. godine, moda godinu prije ili kasnije, ne znam tano ali to nije ni vano. U gradski autobus, koji je trebalo da vozi na relaciji Bolnica - Kanal, na stanici u Crkvicama, ula su dva mladia. Jedan je u ruci drao automatsku puku. Odmah s vrata puku je uperio u ofera i naredio mu da autobus skrene s marute i parkira ga nasred ceste, malo povi glavne crkvike raskrsnice. Odigrao se scenarij kakav viamo samo na filmu. Mladii su, dakle, oteli sutobus i uzeli putnike za taoce. Jedini zahtjev koji su uputili policiji, koja je ubrzo stigla na mjesto dogaaja, bio je da im se pod hitno donese heroin. Automatska puka Kalanjikov i njihova oajna unezvjerna lica bili su policiji dovoljan argument da njihovom zahtjevu udovolje. Tadanja Zenika
19

televizija Zetel zabiljeila je kamerom taj nesvakidanji dogaaj, i navee je itav grad mogao putem TV- ekrana gledati emisiju nainjenu povodom tih zbivanja koja su sreom okonana bez rtava. Zato se to zbilo, izalo je na vidjelo. Ukrako, heroina je nestalo u gradu, mladii su bili krizi. Morali su zbaviti heroin. Nevjerovatno, zar ne!? Naalost, istinito je. U vezi s tim dogaajem potrebno je rei da su isti dan uvee svi dileri heroina u gradu pohapeni; sve ostalo bit e vam jasno kasnije, kad vidite ta i kakva je kriza, tj. kakvo je stanje. Pa stvarno, zar se mora taj heroin po svaku cijenu zbaviti; pitao sam se. I esto sam se ljutio na svoje drugove kad nam heroin, odnosno nedostatak heroina, pokvari no, tj. svaki vid zabave. Jednom sam ih zbog toga napao. Pa dobro vie, ta vam je!? - galamio sam - Zar mora biti heroina!? Ko da vas na streljanje vode, samo to niste poeli plakat. Te noi niko od njih nije uspio zbaviti heroin i pred sam polazak kui primijetio sam da jedan zaista plae. Tiho, potpuno neujno, suze su mu tekle niz lice. To su bile prve suze zbog heroina koje sam vidio; kasnije sam ih se mnogo puta sjetio. Ma znao sam ja o heroinu dosta toga, i da se stekne ovisnost, i da postoje te kasnije krize, i svata neto sam u vezi s tim znao (pa druio sam se s ljudima koji ga uzimaju) , ali ustvari nisam znao nita. Ma nita ja nisam znao, jer da sam znao ne bih pojeo takvo govno u ivotu, ne bih napravio takvu greku nipoto i nizata na svijetu, ni za kakvo blago, ne bih
20

probao heroin. Eh, da sam znao!? Ali nisam znao (moram to istai), nisam znao kako je to-BITI na heroinu. I ta? Pojedoh govno; eto ta! Iako su mi mnogi drugovi govorili: Ti si pametan to nee heroin, i priali o tome da heroin ima i svoju mranu stranu medalje, ja pametan nisam bio - probao sam ga. Susret s heroinom dogodio se jedne ljetne veeri, tano dva dana pred moj 22. roendan. Sjedili smo u jednom stanu, moje drutvo i ja. Ta veer se moda malo vie razlikovala od ostalih uobiajenih sjedaljki jer nas je bilo mnogo (kao nekad u dobra stara vremena) a raspoloenje je bilo odlino. Nije falilo niega, ni alkohola, ni trave, ni heroina; bilo je svega dovoljno. I mada je sve bilo super, drutvo se ve oko deset sati navee poelo razilaziti. Ostali smo samo ja i drug u ijem smo stanu boravili. Rekoh da u i ja ubrzo kui, ali on je insistirao da ostanem i prespavam kod njega (kao i mnogo puta ranije). Nije me morao nagovarati, pogotovo to je rekao da e ubrzo doi neke cure; rado sam ostao. I zaista, dooe cure, njih tri. Meu njima je bila i jedna koja mi se jo odavno sviala, a mislim da neu pogrijeiti ni ako kaem da sam bio zaljubljen u nju. Pa jeste, bila mi je ba lijepa; volio sam kad je sretnem, volio sam priati s njom, volio sam kad je bila u mojoj blizini. Samo nisam volio to to uzima heroin, dodue, samo ponekad, ali, ipak uzima. Cure su se smjestile i za poetak poele da glume neku svoju (bespotrebnu) stidljivost, govorei kako im je drago to smo tu samo nas dvojica jer one su se kao dvoumile
21

da li da dou i da nije tako one ne bi dole. Jok ne bi, a jedva su doekale da se heroin pojavi na stolu. Jeste, zbog toga su i dole. Eh sad, da vidimo, neko e ovako...govorio je moj drug dok je na malom ogledalcu iletom izvlaio (tako se to kae) tri crte heroina...a neko e to malo drugaije konzumirati - nastavi govoriti nakon to su crte bile spremne za umrkavanje, a on ve podizao poklopac jedne male kutijice iz koje zasijae price. Kao i uvijek glumio sam da uope ne obraam panju na taj ritual s heroinom. E jedino nisam mogao odoliti da ne gledam kada je na red za mrkanje dola ona (moja simpatija). Uostalom gledao sam je stalno. One, njih tri, su svoje zaas obavile, a moj drug sa spravljanjem svoje doze nije urio; ve je bio nadrogiran. Ipak, malo kasnije, heroin se zakrao u kaiki, prica je bila spremna na stolu. - Kako moete to tako? - ree jedna - Ja to nikad ne bih mogla tako. - Ne bih ni ja - ree druga - Kad sam bila mala uvijek sam vritala kad tebam primiti injekciju. - A ta; ti nee? - ree trea (ona moja); upita me kad je ve postalo jasno da samo jedna prica na stolu znai da e heroin uzeti samo moj drug, ne i ja. - Neu - rekoh - Ja to ne uzimam. I tada; taj njen pogled, taj podsmijeh koji sam prepoznao na njenom licu, podsmjeh koji mi je govorio: Vidi upka, vidi papka, presudio mi je. - Ma ustvari daj i meni - rekoh - Pa vrijeme mi je da i ja vidim to udo. A da moja glupost bude jo vea pobrinuo se moj uvri22

jeni ego. - Skuhaj ti meni ut, - rekoh obraajui se drugu - ja u odmah u venu. I eto, tako se to desilo. Kasnije sam se esto osvrtao na taj dogaaj elei da tu svoju nesmotrenost okrivim za svoje drogiranje, za svoju propast; ba kao to sam i mnogo ta drugog pokuavao okriviti, ne elei da priznam da sam jedini krivac bio ja; ja i nita drugo, ja i niko drugi, samo ja. A to odbijanje krivice nije bilo nita neobino, nita to nije svojstveno svakom ovjeku a ne samo drogeraima, jer mnogo je lake umiriti svoju savjest (a ona se mora umiriti) ako sebe vidimo kao nekakvu rtvu a ne kao poinioca zloina zbog kojeg savjest nema mira. O da, mnogo mi je lake bilo svaliti krivicu na nekakve urote, prokletstvo, na zlu sudbinu, okriviti roditelje, okriviti cure (zbog neuzvraene ljubavi) , okriviti sve i svakoga, samo sebe ne. Da, uvijek mi je bilo jako teko priznati svoju krivicu, shvatiti i pomiriti se s tim da niko (i nita) osim mene nije kriv to sam tada, te veeri, toliko ZAVOLIO heroin. A kako i ne bih kad me je tako predivno pomilovao po dui i uinio me tada najsretnijim ovjekom na svijetu. Naravno, opisat u vam i to, hm, udo; s tim da elim prije toga neto razjasniti. Naime, ako sam se u prvom poglavlju malo ustruavao opisujui svoj prvi doint, a zbog bojazni da ne budem pogreno shvaen, ovdje to neu initi. Svoj prvi ut opisau do u detalje jer je to prijeko potrebno, a upozorenje koje u evo odmah istai imajte uvijek na mu:
23

Znajte: niko nije heroin uzeo samo jednom, niko; takav ovjek ne postoji. Onaj koji misli da jeste, taj ustvari i nije uzeo heroin; njemu su podvalili. Zato, oprez, ne igrajte se s vatrom, jer heroin se zaista ne moe samo probati; on se mora uzeti opet, pa opet, pa opet... A zato? Pa zato to kad jednom postignete taj osjeaj potpunog mira i savrenstva nemogue je ne poeljeti ga opet, a ta se elja ne moe obuzdati; taj je nagon isuvie jak. Ja sam moda imao zlu kob to sam sa puenja haia i trave preao direkt na pricu (ubrizgavanje heoina u venu) pa je moj ok, odnosno oduevljenost heroinom, bio mnogo vei nego da je to ilo svojim uobiajenim tokom (probavanjem heroina umrkavanjem kroz nos) kada se organizam, kao i mozak polako i postepeno navikava na novu drogu. Ali, i da nije bilo tako, siguran sam da bih i onako zavolio heroin; ba kao i svi ostali. Pa, iako je moj drug pazio ubrizgavajui sadraj iz price u moju venu sasvim polako, to bi rekli mic po mic, i iako se radilo o mizernoj koliini droge, ja sam doivio takav fle da sam se, slikoviti reeno, naao u zvijezdama, raketom ispaljen. (Fle je izraz za stanje koje uslijedi neposredno nakon ubrizgavnja heroina u venu). Taj osjeaj nemogue je opisati a da ne pomislite da se radi o pretjerivanju, jer je taj osjeaj toliko lijep da je naprosto nevjerovatan, taj je osjeaj savren. Mnogi govore da je taj osjeaj lijep poput osjeaja koji nam prua orgazam, ali vjerujte mi da takvo poreenje nije dovoljno i preslabo je za opis flea, fle je puno, puno lijepi osjeaj. Taj osjeaj, ta ljepota, blaenstvo, mir, spokoj; to stanje
24

koje me je tada uinilo tako bezbrinim, zadovoljnim, sretnim, ja zaista ne umijem uporediti ni sa im drugim jer neto slino tome nisam doivio. Hai i trava pruaju ta neka udna i neobina stanja svijesti ali ovo (heroin), ma to je udo. Taj prvi fle je zaista neto najljepe to sam u ivotu doivio, i sjeam se dobro - pomislio sam da sam dospio u raj. - Aj, ta je ovo!?- sjeam se, rekao sam, - Ma ta je ovo; zar je ovo mogue!? itavu no sam leao dok su oko mene titrale zvijezde ; itavu no sam stonirao (Ston je izraz za stanje koje heroin tvori u mozgu prilikom vrhunca svog djelovanja). Vie nisam gledao u svoju curu; ona vie nije bila lijepa; samo je heroin u meni bio lijep, to udo koje je uinilo da se osjeam POTPUNO SRETAN. Sutradan uvee doao sam po jo. Pao sam u zamku; zakoraio u svijet heroina i krenuo putem pakla.

III Bijeg A da ovjek koji bjei od samog sebe nikad ne moe stii na cilj - prekasno sam shvatio - jer je njegov jedini cilj pobjei od sebe a svaki drugi samo je utopija, iluzija, mata, san. Osmog februara 1995. godine otiao sam iz Zenice, tanije reeno pobjegao sam. Iza sebe sam ostavio onaj period ivota to ga je rat svima
25

uinio uasnim, pa tako i meni. Jedina sretna okolnost za mene, moglo bi se tako rei, bila je to to je usljed rata nestalo heoina, kao uostalom to je nestalo svega drugog. Mobilisan nisam bio. Nisam elio ii u rat. Na vojnoljekarskoj komisiji, negdje poetkom 93., proglaen sam vojno nesposoban; zahvaljujui priloenim psihijatrijskim nalazima, pomalo i svojoj glumi, a najvie razumijevanju ljekara. Dakle, s te strane rat nije ostavio traga na meni. Meutim, grad u blokadi, bez hrane, struje, jednom rijeju bez uslova za ivljenje, bio je jedno uasno iskustvo; mada se sa ratitem sigurno ne moe uporediti. O ratu ne bih da diskutujem mnogo; rei u samo onoliko koliko je potrebno za moju priu, priu o drogi. Heroina je znai nestalo u gradu, i to ubrzo nakon to sam se ja pvi put susreo s njim. Svega sam jo samo nekoliko puta stigao da se poastim njime, naravno pricama (one mi se vie nisu gadile). Nita; ima ta ima - trava. Ne znam da li je to bilo zbog rata, tj. nepodnoljivih uslova ivota, ili to sam ja bio takav pa i da nije bilo rata opet bih isto postupao, ali puio sam travu ko lud. U tom ludilu najvie sam pretjerao krajem ljeta 94. kad su moje ljepotice (tako sam ih zvao) sazrele u bati i bile spremne za konzumiranje devet prekrasnih biljki kanabisa. itavo ljeto sam ih uzgajao, zalivao vodom, ubrio, pazio i mazio, tepao im i aputao da mi izrastu lijepe i dobre. Svaka 3-4 dana sjeo bih na voz, lokalni naravno (dobro se sjeam tih starih vagona bez sjedita), i odlazio do svoje bate koja se nalazila u Nemili, dvadesetak kilometara udaljenoj od grada. Srce bi mi zaigralo od dragosti svaki put kad
26

doem i vidim da mi ljepotice sve vie rastu i granaju se. Namjerno to opisujem jer elim da vidite koliko sam ustvari bio zaljubljen u drogu. Pa ba kao da idem curi na sastanak?! A kako sam tek strahovao da ih ne izgubim, da ih neko ne snimi pa prijavi policiji ili ukrade, jer mjesto i nije ba bilo skrovito! Ali morao sam rizikovati; trebao sam batu, uzorano i naubreno zemljite, i trebao sam nekoga ko e mi svakog jutra (ba svakog) zalivati biljke. Prolo ljeto sve biljke koje smo moji drugovi i ja posijali na sve strane po oblinjim brdima oko grada nisu dale eljeni rezultat. Nisam elio opet pogrijeiti. Kako sam (igrom sluaja) pronaao to mjesto (batu u Nemili), i kakvih sam sve peripetija imao tokom tog ljeta u vezi s uzgajanjem trave, nema potrebe da opisujem. Ono to je bitno rei jeste to da sam s jeseni imao punu sobu trave; ladice, kutije i kutijice, kese i kesice, sve puno, krcato travom. Da unesem toliku travu (drogu) u kuu nije mi imao ko zabraniti. Otac je kuu napustio jo daleke 86. godine, a mater mi nikad nita nije mogla zabraniti. Od svoje 16. godine imao sam naalost tu kobnu slobodu da radim ta hou bez polaganja rauna ikome. Dodue, bilo je djevojaka koje su pokuale da tu moju slobodu dovedu u pitanje postavljajui uslov: Ili droga ili ona (cura), ali ja sam uvijek birao drogu. Osim trave koja je u tom periodu rata bila veini droga broj 1 bilo je povremenih dolazaka i teih droga, droga koje se konzumiraju i.v. (intravenozno) odnosno pricama. Najei prolaznik kroz na grad bio je morfij. Te malene ampule (Pliva Zagreb i Alkaloid Skoplje) u ko27

jima se nalazio taj udotvorni eliksir zaustavljale su rat. - Samo ubode ruicu i sve je u redu - bila mi je omiljena fraza. Zaista, stanje pod utjecajem morfija bilo je takvo da je: grad nou sijao kao Las Vegas - a struje nema, mrano je; elik igra finale kupa lige ampiona protiv Bajerna - a stadion Bilino polje je pust i prazan; zvijezde trepere i priaju, a nebo je tmurno i oblano; friider je pun piva i hrane - a prazan je i odavno iskljuen, i tako dalje, i tako dalje; da ne nabrajam vie kakva sve udesa dokui mozak u toj drugoj dimenziji i pretvori ih u stvarnost, potiskujui kao od ale onu stvarnu, surovu, nepodnoljivu koja je bila zaista grozna (stvarnost opkoljena ratom). Sreom takvih izleta u zvijezde nije bilo mnogo, bar ne toliko da jo tada steknem ovisnost. Ono to tada nisam znao i shvatao (a to na poetku malo koji drogera zna i shvata) jeste da ve plaam cijenu tih izleta i kroim sebi put ka ovisnosti. Naime, stvarnost ve odavno nije vie samo dosadna, ona je ve nepodnoljiva, a to to postaje sve nepodnoljivija to je bila tek prva poetna cijena, ta cijena za koju nisam znao i shvatao da je ve plaam drogi. Rekoh ve: sve ima svoju cijenu. Uivanje pogotovo. Svako uivanje kota, svako, a ja sam svoje ve debelo plaao. Ponijevi taj ceh sa sobom napustio sam Zenicu, svoj grad, svoj dom i otiao za - kako sam to tada mislioboljim ivotom. Da idem u propast to naravno nisam znao; ma ni slutio nisam da mi negdje moe biti gore nego
28

to je bilo u ratu. Istina, put je krenuo dobro (ako zanemarim injenicu da je prvo to sam potraio, stigavi u Zagreb, bila heroin), jer boravei dva mjeseca u Austriji i vici uivao sam u ivotu, u slobodi, u Zapadu, i to sve bez droge. Za drogom tada zaista nije bilo potrebno posezati; bilo je lijepo i bez nje. Sem toga prijatelji kod kojih sam bio bili su fini momci. Hou rei, nisu se nikad drogirali. Taj prekid sa drogom nije mi neto teko pao. Samo sam prvih nekoliko noi loe spavao i nekoliko prvih dana bio nekako teak, utljiv i neraspoloen. Ali kupanje u bazenu, sauna, diskoteka, oping i odlasci na mnoga zanimljiva mjesta uinie svoje i ja ivnuh. O da, tu je moda i moglo biti dobro da sam kojom sreom mogao ostati, jer tu sam imao prijatelje, i to prave prijatelje (oni su mi poslali pare i papire za dolazak, oni su me pozvali sebi, oni su me izvukli iz rata), ali sudbina je htjela da bude drukije. Zato nisam mogao ostati ni u Austriji ni u vici, odnosno zato nisam mogao izganjati papire za boravak, duga je i prekomplikovana pria zato u navesti samo to da ni moji prijatelji a ni ja nismo znali kakve sve zavrzlame postoje u zakonima tih hm demokratskih zemalja. Hajd to sam na kraju morao odleati deset dana zatvora u vici zbog ilegalnog prelaska granice, a prije deportacije u Austriju, al to me Austrijanci zamalo nisu deportovali (protjerivanje) nazad u Zagreb, jer iz Zagreba i jesam stigao njima (avionom). ta da vam kaem, udni neki zakoni, ovjek koji petlja i lae ostaje a onaj koji govori istinu biva protjeran. Ali, kao o ve rekoh, preduga je to pria. Bilo kako bilo, ja sam se naao u Njemakoj (ilegalno).
29

I tamo je bilo dosta muke s prijavom boravka i tek nakon puna dva mjeseca dobio sam tzv. duldung vizu (izbjeglika viza) na est mjeseci. Da, oni me nisu imali gdje deportovati; nisu znali odakle sam stigao, nisu znali da sam ja zbog svog nelaganja ve jednom nagrabusio. Sa vizom sam dobio socijalnu pomo od 500 maraka mjeseno i smjetaj u azil - hajmu (stara ruevna zgrada za izbjeglice). Sobu sam trebao dijeliti sa jednim momiem koji je rodom iz Bihaa ali on tu nije nikako boravio (imao je strica kod koga je ivio) i rijetko sam ga viao. Bio je fin momak i pomogao je da naem svoj prvi posao branje jagoda. Jest da sam i u protekla dva mjeseca ufol neto radio, jer ipak osjeao sam se duan da hranu i smjetaj ljudima kod kojih sam bio nekako platim, ali ono mi je bio prvi posao, plaen posao. Sezona branja jegoda brzo je prola, ali poto sam se pokazao vrijednim radnikom gazda me je uputio na susjedno imanje gdje sam dobio stalan posao (naravno na crno). Poeo sam zaraivati pare, i to dobre pare. Znate, za drogu su potrebne pare. Pauza od skoro punih pet mjeseci nedrogiranja tu se zavrila. Ta pauza nije bila produkt neke moje tenje da se okanim droge, ve, jednostavno, tako se desilo (potrefilo se) a nedostatak para sigurno je imao svoju ulogu u tome, mada ne i kljunu jer neto malo para uvijek sam imao. Ali sa punim depovima para situacija se drastino promijenila. Droga je poela da me doziva. Naalost, tada sam pripadao onoj skupini ljudi kod kojih je nezadovoljstvo neostvarenim esto jae od zadovoljstva ostvarenim, pa nije sluajnost to se droga opet tako snano uvukla u
30

moje misli; droga - moj bijeg od stvarnosti i nezadovoljstva; droga - moj svijet u kojem nema briga, problema, tuge; droga - moja utjeha i mir, moja ljubav. Dan kada sam, hm, sasvim sluajno sreo na ulici jednog svog poznanika bio je moj neradni dan (jedne subote poetkom mjeseca jula 95.). Taj poznanik nije imao nikakve veze s drogom, a potrebno je rei i to da nijedna osoba koju sam za to dva i po mjeseca svog boravka u Njemakoj upoznao sa drogom nikad nije imala dodira, ali, ipak, eto desilo se da droga postane predmetom naeg razgovora. On se, upravo se vrativi iz grada Essena, to ba meni morao poaliti na ono to je tamo vidio i doivio. - Da vidi tamo na hauptbanhofu - ree - sve te vuku za ruku, hoe kokain, hoe heroin, ta hoe. im sam to uo, ma nije prolo ni deset minuta, naao sam se u vozu koji ide za Essen.

31

IV Pakao

(Odlomak iz pisma koje mi je stiglo mjeseca oktobra 95. godine od druga iz Zenice): ...Sretan si to si na vrijeme otiao odavde jer samo par dana poslije toga u grad nam se vratio njegovo visoanstvo - heroin. Jarane, svi smo se nakaili, svi. Ono jest da je ispoetka bilo dobro, al jarane pa heroin je udovite, monstrum, avo. Ne samo da se moram srediti svaki dan, nego moram dvaput pa i triput na dan. Ma nema pojma koliko si sretan. Zna, sve neto kontam, ne nalazi se bolan pakao poslije smrti, on se nalazi glavi. Tu je on, tu je pakao, u glavi. uvaj se jarane heroina...

Dolaskom zime posla na imanju gdje sam radio bilo je sve manje a slobodnog vremena sve vie. Pakao u glavi ve sam nazirao jer ona vremena kad sam odlazio u Essen po heroin samo subotom, dakle, jednom sedmino, odavno su prola. Dana bez droge, odnosno kad se ne drogiram, bilo je sve manje. Ma nemogue je dogovoriti se s heroinom, nemogue; a htio sam, zaista sam htio. Ipak sam o heroinu dosta toga znao pa nisam odmah navalio s drogi32

ranjem. Ovisnost se stie svakodnevnim uzimanjem (znao sam) a stei ovisnost nije dobro, nikako nije dobro. Zato sam ispoetka heroin uzimao samo vikendom; ostalim danima nisam (radio sam od jutra do mraka). Moj posao jeste bio teak, ali odmor nisam trebao od posla ve od sebe samog, takvog kakav sam tada bio. Pa iako sam stekao dosta poznanika, ak i finu curu naao, ta povremena druenja nisu bila dovoljna da eliminiu u meni osjeaj usamljenosti. A i ta druenja, izlasci i kojekakve proslave gdje se slua narodna muzika, zatim razgovori na bazi ogovaranja i traa, pa razgovori o ratu gdje rijei mrnje i nacionalizma pljute kao kia, nisu zaista bila za mene. Nisam se, dakle, mogao uklopiti u takvo drutvo, u takve zabave jer (a to e biti najtanije da kaem i priznam) zabava bez droge za mene nije bila zabava. Upravo tako, onaj ceh koji sam stekao u Zenici za pune etiri godine drogiranja morao sam platiti, pa kad-tad. Droga me prosto dozivala. Oprez me ve nakon dva mjeseca napustio. im sam shvatio da za svojih 100 maraka umjesto pet bobela (bobel je Njemaka rije za ut tj. jednu dozu), koliko sam kupovao svake subote, mogu dobiti itav gam heroina, dakle skoro trostruko vie, moj dogovor s heroinom bio je gotov. Naime, gram heroina nisam mogao potroiti u ta dva dana vikenda. Ispao sam pravo glup i sam sebi smijean kad sam pomislio da u ostatak od grama moi ostaviti za idui vikend. Ne, ne ide to s heroinom tako; nije to okolada. Pa ja ni okoladu ne bih mogao sauvati a kamoli neto to tako jako svrbi u depu, svrbi u glavi, u
33

mozgu, u mislima. I tako, poeo sam se drogirati sve vie i vie. Jedina olakavajua okolnost bila je to se tada jo uvijek nisam dokopao prica; umrkavao sam heroin kroz nos. Meutim, ubrzo, pojavie se i price. Sasvim sluajno (hm sluajno?) jednog dana (novembra 95.) automat kojih je bilo na svakom koraku umjesto kondoma izbaci mi malenu plavu kutiju (pritisnuh pogreno dugme). Moete zamisliti moje iznenaenje kada sam ugledao sadraj kutijice: prica, igle (mala i velika), askorbin (kiselina za rastvor heroina), alkoholna gaza za dezinfekciju koe, vatica i flaster. Ma nevjerovatno, kakva sluajnost?! Kasnije sam skontao da nije nikakav problem ni ui u apoteku i kupiti paket inzulinskih prica. Sa pojavom prica postalo je gotovo nemogue uvezati 23 dana zaredom bez droge, pogotovo to sam usljed zime gotovo prestao raditi. Posla je bilo tek dva dana u sedmici, ponedjeljkom i etvrtkom. Svo ostalo vrijeme provodio sam u svojoj sobi; tek tu i tamo ponekad malo izaem, obiem ponekog poznanika (curu sam izgubio) ili odem u kakav bar da popijem koju pivu. Ali svaki moj izlazak redovno je na kraju zavravao u Essenu. Heroin mi nije dao mira. Ruke su poele da mi se modre. A onda, jedne hladne februarske noi 96 dolo je vrijeme da zakoraim u pakao. Prije nego to opiem taj dogaaj potrebno je da navedem kratko objanjenje: Spravljanje i ubrizgavanje heroina u venu ima svoja prav34

ila (tih se pravila gotovo nijedan narkoman ne pridrava). Ja neu objanjavati kako se taj proces pravilno izvodi jer ne elim nikoga uiti tome zlu, ali za ovu priu moram pojasniti da ako se heroin, prije nego li se iz kaikice navue u pricu, ne procijedi kroz vaticu pravilno, odnosno ako ta vatica ne zaustavi prljavtinu, ta prljavtina prilikom ubrizgavanja droge dospijeva direktno u krvotok i naravno uzrokuje poslijedice. Jedna od njih je groznica. (A samo usput da kaem - ni smrt nije iskljuena opcija). Taj ut poeo je uobiajeno kao i svaki drugi, jedva doekan. Fle i djelovanje heroina nije izostalo, ali bilo je tu jo neto, neto to nikad ranije nisam osjetio. Prvo je stigla studen. U mojoj sobi je toplo, ne razumijem otkud studen, ne razumijem zato postaje sve hladnije. Vidim ruke mi se tresu, ujem zubi mi cvokou; ma uasno je hladno. U sekundi me obli hladan znoj. Nesvijesti mi se i poinjem sav da se tresem, od glave do pete. Jedva smognem snage da doem do kreveta, legnem i pokrijem se jorganom. ini mi se da se i krevet trese. Studen mi je skroz ukoila tijelo i tresla me kao da sam na struju prikljuen. Ve sam od znoja bio mokar kao ep, to se kae u goloj vodi. Teko sam dolazio do zraka, a kad sam stavio ruku na grlo osjetio sam koliko mi je vrat ukoen, osjetio sam da su mi ile poiskakale i jako pulsiraju. U svemu tome poee bolovi, i to kakvi bolovi. Svaka kost u tijelu, pa i ona najmanja u prstu, boli; kao da se rastee, raspada, lomi. A glava, kao da mozak kljua, glava hoe da pukne, eksplodira. S vana ujem svoje jeanje i sten35

janje a iznutra (u glavi) ujem buku jaku kao grmljavina koja ne prestaje. ta je bilo gore, bolovi ili studen, teko je procijeniti. Ni koliko je to muenje sve skupa trajalo ne znam tano; jer sam u neko doba noi, ne znam kada, potpuno izgubio svijest (koja je ionako tek napola bila prisutna). Poslijednje ega se sjeam jeste da su bolovi malo popustili a studen skoro sasvim nestala. Sjeam se i da sam elio dohvatiti au vode sa stola, jer morila me uasna e, ali nisam uspio; nisam smogao snage da se pridignem i puim ruku. Utonuo sam u san potpuno iscrpljen. Probudio sam se tek sutradan oko 10 nevee, slomljen i duhom i tijelom. Odmah sam shvatio ta me je to snalo jer sam o takvim groznicama sluao jednom u Zenici priu nekog starog tj. dugogodinjeg narkomana. - To ti je kao da ti ileti gmiu kroz tijelo - priao jeUtroba ti gori, a smrzava se. Najradije bi se ubio, da si prekrati muke, ali ne moe ni prstom mrdnuti. A najgore je ako si sam, pa nema nikog da ti pomogne. Nedo ti Bog da to doivi, to je pakao, to je pravi pakao. U tom bunilu ak i avola ugleda. Nedo ti Bog... Podatak da poslije toka puna dva mjeseca nisam smio ni pomisliti na pricu a kamoli je uzeti u ruku najbolje e vam rei kakve sam bolove i uas tada doivio. Ali ono to je mene u svemu tome najvie potreslo i uplailo bile su halucinacije koje sam tada doivio, kako vizuelne tako i glasovne. Nekakav glas, dubok i straan, uporno je ponavljao: Pogledajte ovog...ovaj mi je najdrai!. A ono to sam u tom bunilu vidio nastojao sam da to prije zaboravim. Samo je jedna strana ruka puna prica zauvijek
36

ostala u mom sjeanju. Pet dana sam preleao u postelji, bolestan; a onda je uslijedio novi ok. esto se pitam kako to da se nakon takvog iskustva, nakon te groznice, nisam opametio jer doivjeti takvo to jo jednom ma ne znam kako bih to podnio. (Samo usput da napomenem: groznica je kasnije u mom ivotu bilo jo nekoliko ali nisu bile strane kao ova; iako mune i bolne naspram ove bile su ala). Pa zato sam odmah im sam ustao iz kreveta otrao u Essen? Zar je to moje nezadovoljstvo sobom i svojim ivotom bilo tako ogromno da me nita nije moglo odvratiti od heroina? Zar je moja stvarnost postala tako nepodnoljiva? Pa heroin vie i nema onu snagu koju mi je s poetka pruao, nema vie toliko ljepote u njemu. Pa zato sam eto opet pourio u Essen? Dodue, napravio sam dogovor sa sobom da price vie neu koistiti nego u heroin samo (hm, samo) umrkavati. Ali govno je govno, nije bitno kako se uzima. Ve na povratku iz Essena, u WC-u voza, izvuem crtu i umrem. Sve je bilo u redu dok nisam stigao kui, hou u azil-hajm, jer tamo me doekala munina koja me natjera na povraanje. Moda bi to prolo bez poslijedica da sam iz svog eluca imao ta izbaciti, jer je povraanje esta pojava pri uzimanju heroina, ali moj probavni trakt je bio potpuno prazan (u poslijednjih pet dana pojeo sam samo par okoladica i neto malo vonog jogurta). eludac oito nije mogao podnijeti heroin; tako sam se jako naprezao da sam mislio da u utrobu povratiti. Da to nije tek obino povraanje govorila mi je vrtoglavica praena
37

zujanjem u uima, kao i slabost od koje mi zaklecae koljena. A tek to neto gorko i kiselo to curi iz usta, fuj? A onda kao da mi neko izbi tlo pod nogama - srui se na pod i poeh povraati krv. Povraao sam po sebi, po patosu, po zidu, sve mlaz za mlazom, ba kao kad se esma naglo odvrne pa voda pljusne. Za tren je sve oko mene bilo krvavo. Sreom to moje povraanje tj. riganje privuklo je panju mnogih stanara zgrade i oni brzo provalie u zakljuano kupatilo. I kola hitne pomoi brzo stigoe. Pa iako sam imao maglu pred oima i povremeno gubio svijest, shvatao sam ta se oko mene deava, shvatao sam da krv ne prestaje da otie iz mene, shvatao sam da me ivot naputa. Kako su doktori u bolnici uspjeli da zaustave krvarenje, ja to ne znam rei. Samo znam da je oko mene bilo vike i dreke pa sigurno sat vremena, ako ne i vie. U jutarnjoj viziti jedna doktorica mi je pokuala objasniti ta se desilo, kaem pouala jer njemaki jezik slabo sam razumio. Ipak, njene su oi govorile bolje od rijei, tako da sam uspio shvatiti njenu namjeru, pogotovo kad prstom pokaza na moju ruku punu oiljaka od igle. - Ne smije to vie raditi - govorila je- Ovaj put si imao sree, ali slijedei put...moda ne stigne do bolnice. - Nee biti slijedei put - rekoh - Neu se vie nikad drogirati. Ali... Nakon 25 dana provedenih u bolnici autobus u koji sam uao odmah po samom izlasku iz bolnice vozio je za Essen. (Zapamtite: Heroin vas doziva; on vam ne da mira.)
38

39

V Essen Ima jedno mjesto... ne da mi da zaspim ne da mi da se nasmijem ma ne da mi da progovorim. Ima jedno mjesto... tek tada progovorim tek tada zaspim tek tada mogu da se smijem, i da se sjeam kako sam se nekad zaista smijao. Ima jedno mjesto... Autobus 242 iz pravca Recklinghausena za Herten kojim sam se vraao s posla je na stanici Copacabacum i po obiaju tu se dugo zadrao. Tu mnogi putnici izlaze a opet mnogi ulaze jer ta stanica je raskrsnica gdje se sastaju autobusi iz raznih pravaca i nakon podue stanke odlaze isto tako u razne pravce. U blizini je prekrasan bazen, jedan od najljepih u Nordvestfalen pokrajini, sa glasovitim nazivom slinim poznatoj plai Rio de eneira - Copacabani. Prolo ljeto sam esto dolazio na taj bazen, kupao se, skako sa skakaonice, sputao se niz vodeni tobogan, sunao na suncu, ali sada...sada mogu samo tuno promatrati kroz prozor autobusa tu idilu koja je eto tako blizu a naalost tako daleko. Moje ruke su toliko modre, pune rana, oiljaka i tepova (takice od uboda igle) da ni majicu kratkih rukava ne mogu nositi a kamoli otii na bazen,
40

skinuti se. to sam se kupao, kupao sam se, gotovo je s tim. Ma uostalom, briga me za to; okrenem glavu. Mnogo vee brige ja prevrem u svojoj glavi pa neu se valjda zamarati sitnicama. Ne mogu vie raditi, ne mogu; to ve odavno osjeam a sad i znam. Jo od proljea posla je na imanju bilo sve vie, svakodnevno. Moj posao zahtijevao je snagu i izdrljivost a ja sam to ve poodavno izgubio; i ne samo to nego sam se izgubio sav. Sve sam jasnije osjeao koliko sam bez droge u sebi slab i nejak. Da bih mogao raditi morao sam se ve ujutro (prije odlaska na posao) srediti tj. uzeti drogu. Ali za drogu trebaju pare, pare kojih ja vie nisam mogao zaraditi dovoljno za svoje potrebe, jer potreba za heroinom vremenom se utrostruila. Ono to mi je nekad bilo dovoljno za tri uta (doze) sad jedva da moe biti jedan. Dan bez droge teko sam podnosio. Ma ne mogu podnijeti jo jednu neprospavanu no i tu nervozu u sebi koja e me toliko izmuiti da u (znam) suradan na poslu biti kao popian i jedva doekati kraj da otrim u Essen. Ma ne mogu se vie muiti; ustanem, iziem iz autobusa i presjednem u drugi, onaj koji vozi za Essen. Da, tog ljeta (krajem juna 96.) bilo je gotovo s mojim opiranjem heroinu, odnosno strahu od sticanja ovisnosti. Vrlo lako sam prevario samog sebe zakljuivi da sam ustvari ve postao ovisnik, jer ti dani bez droge bili su jako teki i gotovo nepodnoljivi. Ono to tada nisam shvatao jeste da su takvi dani ipak bili podnoljivi, i da te krize ustvari i nisu bile krize, jer prava kriza (ona zaista nepodnoljiva) tek se raala u meni, tek me je ekala.
41

Dakle, od tog dana poeo sam se drogirati svakodnevno. Ve idue sedmice napustio sam posao; naao sam drugi izvor zaraivanja para. Da se i to sluajno desilo stvarno ne mogu rei, jer toliko se takvih sluajnosti desilo u mom ivotu da to ne moe biti samo sluajnost. Recimo, onda, igrom sluaja jednog dana u Essenu upoznam novog sudruga dvije godine starijeg od mene, s kojim u provesti punih sedam mjeseci u pravom paklu droge. Essen, lijep i velik grad, bio je udaljen nekih sedamdeset kilometara od Hertena (gradia u kojem sam ivio). Scena gdje se odigrava dilanje drogom nalazi se uz samu zgradu kolodvora, na ulazu odnosno izlazu. Mjesto je idealno za dilanje jer su dileri od policije zatieni ogromnom masom ljudi koja tuda prolazi, putnicima sem toga, uz taj plonik se nalazi park gdje se u sluaju policijske racije dileri razbjee i posakrivaju. Zatim, tu su tuneli kojima se odlazi u U-bahn tj. metro (podzemnu eljeznicu), tako da je policija bila zaista nemona stati u kraj dilanju droge na jednom eto tako javnom i prometnom mjestu. Ta scena okupljalite je drogeraa svih vrsta. Droga na malo (tzv. bobeli) moe se dobiti odmah s ruke, na licu mjesta, ali za veu koliinu (gram i vie) procedura je drugaija. Dileri koji dilaju drogu na grame nisu na sceni i do njih se dolazi putem posrednika tzv. vermitlera. Vermitleri su, uglavnom, teki dugogodinji ovisnici kojima je to jedini nain da zarade drogu. Po itav dan su na sceni, vrebaju kupce i dovode ih do dilera na ugovoreno mjesto koje ovi zbog policije stalno mijenjaju. Za taj posao vermitleri od dilera dobivaju proviziju, naravno u
42

drogi. Vemitleri na sceni znaju sve i svakoga, pa tako i mene. Na sceni se nisam nikad zadravao due negoli je potrebno (naem, kupim i odlazim), ali igra sluaja htjela je da postanem stanovnik tog mjesta. Taj dan na scenu sam doao poprilino rano, sjeo na jedan zidi, zapalio cigaru i ekao na prvog vermitlera da mi prie i odvede me do mog grama. Nisam dugo ekao; jedan prie. Nije bio sam. - Treba ti heroin?- upita - Treba- rekoh - idemo odmah, urim. - ekaj - ree on - Ima bolja ema. Hoe li s njim (pokaza rukom na mog budueg prijatelja) uzeti pet grama popola? - Neu - rekoh - Imam samo stotku. - To i traimo - ubaci se momak koji mi se uini sumnjivim samo zato to uopte nije liio na drogeraa. Navodno on ima emu s nekim Arapima gdje za 200 maraka dobije 5 grama heroina; ja samo njemu trebam dati svoju stoju a on e mi donijeti 2,5 grama. Poto su prevare bile esta pojava na sceni, a ve sam neke iskusio, nisam elio doivjeti jo jednu. - Ma neu - rekoh ljutito - Naite vi sebi drugu budalu. Ne sjeam se ba tano ta sam na kraju opsovao, naravno mislei da me nee razumjeti, ali ta je psovka omoguila da se komunikacija izmeu mene i tog momka znatno olaka jer Njemaki jezik slabo sam znao. Naime, shvativi da sam Jugovi (tako se to tada govorilo za nas bive Jugoslovence) on progovori na slovenskom jeziku koji sam vrlo dobro razumio. I nakon dosta ubjeivanja, nakon to mi je naprosto utrpao u ruke svoj novanik s doku43

mentima i kljuevima od kue i auta kao zalog u sluaju prevare, ja popustih i pruih mu sto maraka. - Dobie gram i po heroina i svojih sto maraka nazad ubjeivao me - Molim te, vjeruj mi. Vermitler je ostao po dogovoru sa mnom da eka svoju proviziju. - Ne brini - ree mi - On je dobar momak, nije pevarant. I zaista, nakon petnaestak minuta Slovenac (inae Nijemac porijeklom iz Slovenije) se vratio. Iz depa izvadi kesicu punu heroina, odvadi malo Vermitleru i ovaj odmah ode. Potom vrati kesicu u dep , osmjehnu se na mene i ree: - Eto vidi. Gremo sad hitro meni doma, tam se bumo sredili. Kako sam se samo iznenadio kad ugledah njegovo auto, Tojota nova - novcata. Dok smo jurili njegovoj kui razgovarali smo upoznavajui tako jedan drugog (i on je mene dobro razumio). Brzo sam shvatio da je momak O.K. pa sam mu se izvinio zbog nepovjerenja. Kad smo stigli pred njegovu kuu ja zinuh od uda; kua ogromna i prelijepa. - Pa ti si buruj - rekoh dok smo ulazili u kuu - Zna ta znai rije buruj? - Znam- ree on- ali ja to nisam. I auto i kua su od mog ouha. Zna ta je ouh? - Znam. To je otac koji ti nije otac, stranac u tvom ivotu. - E ba tako - nasmija se on - Ja ustvari nemam nita; imam samo heroin. Od 16-te godine se drogiram, bio sam triput na lijeenju, na odvikavanju, al ne vrijedi, uvijek
44

se iznova vraam horsu. Nego da se mi prvo sredimo, gore emo na sprat u moju sobu. Soba kao moje etiri, ogromna. Tu je TV, videorekorder, muzika linija, francuski leaj, dvosjed, fotelje, stoli, ormar, regal, ma svega ima a opet jo bi moglo stati; eto tolika je to soba. - Priaj ti ta hoe al ti si buruj- rekoh - Ovakvu sobu ja sam vidio samo na filmu. A onda smo prionuli na posao. Stoli za as prekrie price, kaika, limuntos, vatice, upaljai i heroin (itava hrpica, 5 grama). I dok smo spravljali doze ja se nikako nisam mogao osloboditi pitanja otkud heroin u jednoj ovakvoj kui. Pa taj momak ima sve, ta e njemu heroin. Jasno mi je otkud heroin u mom ivotu, ali otkud u njegovom. Zar on ima ime biti nezadovoljan. (Tada o heroinu nisam znao sve to sada znam pa je moje uenje bilo sasvim razumljivo). ta je njega gurnulo tako duboko u drogu pa se punih deset godina drogira zaista ne shvatam. Pa ja da ivim u ovakvoj sobi, u ovakvoj kui, da vozim onakvo auto, pa ne samo da bih se kao od ale rijeio heroina nego bih ga zauvijek izbrisao iz svog ivota. (Ali kao to ve rekoh slabo sam ja tada znao ta je heroin; ja sam tada ustvari bio tek poetnik). Ovdje je potrebno da naglasim da sam tada ve uveliko zakoraio u onu fazu drogiranja kad drogiranje ne podstie elja za onim lijepotama koje droga prua, ve jedino elja za bijegom od nepodnoljive stvarnosti. Pa iako ta ljepota pod utjecajem droge jo uvijek postoji, ona je sve slabija i nikako ne moe biti onakva kakva je bila na poetku drogiranja; moda zato to je ovjek takav pa se
45

ak i ljepote brzo zasiti, a moda zato to je cijena te ljepote (uivanja) tako strana jer stanje bez droge zbilja postaje strano, tako da to onemoguava vid uivanja kakav je bio na poetku. Dakle, u takvoj fazi doekao sam svog novog prijatelja i krenuo putem droge dalje odnosno dublje. I poto smo se sredili malo posjedili u njegovoj kui vratimo se u Essen, na scenu. Kako je i obeao, moj novi drug Slovenac, zaas je udilao neto droge. A onda, umjesto da podijelimo pare i ostatak droge, napravismo novi dogovor. Poto je na sceni svega pola sata ranije bila policijska racija, dilera je bilo malo a potranja za heroinom ogromna. Kupimo novih pet grama i sve udilamo. Od skupljenih para kupimo jo deset, po pet grama svakom, i jo nam je ostalo para. Te noi legao sam u svoj krevet nadrogiran kao nikad ranije. Pod jastukom sam imao pet grama horsa; odavno nisam bio tako bezbrian. Od tada smo se sastajali svako jutro i provodili vrijeme skupa po cio dan, uglavnom na sceni. Dilali smo tek pomalo (naravno oprezno), tek toliko da imamo para za troiti i za novih pet grama koliko smo kupovali svako jutro od Arapa koje sam ubrzo i sam upoznao. esto smo boravili i u njegovoj kui jer su me njegova mama i ouh uvijek rado primali. On me predstavio kao svog novog prijatelja, a poto im je rekao (slagao) da se ja ne drogiram njima je to bilo super (povjerovali su da se ni on ne drogira vie). ak su mu i para davali, pa i auto kad god zatrai, a to ranije nije bio est sluaj. Pa iako sam druei se s njim tonuo na samo dno (i shvatao sam da tonem) bilo mi je drago to imam druga i prijatelja, bilo mi je
46

drago to vie nisam bio sam. Druei se s njim upoznao sam mnogo njegovih drugova i poznanika. Ta povremena druenja bila su mi jako muna ali su bila prosto neizbjena. Bilo je grozno gledati te ljude koje je heroin toliko unakazio i unitio da neki od njih jedva hodaju, ma jedva su ivi. Jedno mjesto ostalo mi je u sjeanju kao neto najrunije to sam ikad vidio, a naalost put me i tamo nekoliko puta odveo. To rokalite, kako sam ga ja zvao, gdje mnogi narkomani sa scene dolaze da se srede, bila je jedna trona kuica u vlasnitvu jednog dilera koji je putao da tu boravi ko god hoe; uasno mjesto puno razbacanih prica, limenki ispijenih piva i raznorazne prljavtine i otapada. A neki tu ak i spavaju (na kartonima jer namjetaja nema). Zidovi se crvene od ipricane krvi, a zrak je buav i smrdljiv. Ma ta da vam kaem drugo nego - pakao, grozota. Ali eto ta u, ovjek se negdje mora sakriti da se sredi; a kad prigusti toliko nema mu druge, nema se uvijek auto ili soba pri ruci. Uostalom, da se ne pravdam, nema se tu ta pravdati. Neto me s poetka mog druenja sa Slovencem jako zaintrigiralo. Naime, vidio sam da se on (kao i mnogi drugi) ne roka tj. bode iglom u ruke. - Davnih dana sam ja buio ruke - objanjavao je on - I ruke i noge sam izbuio. Nema pojma kako je to teko kad ostane bez vena, pa je mora traiti po sat - dva, zabadati iglu duboko u tijelo. - Pa stvarno, gdje se ti to roka?- upitam, jer sam bio ubijeen da se bode u onu stvar; uvijek mi okrene lea, pogne se, i ja po njegovim pokretima vidim da to mora da je to (uo sam da se neki ak i tu bodu) - Pa zna li ti koliko je
47

to rizino? - Ma ne bodem se tu gdje ti misli. - Nego, gdje onda? - Tu - pokaza prstom mjesto gdje se noga spaja s truplom. - Pa kako to? Daj da vidim. - Ma ne mogu ti pokazati. - to nebi mogo? - Zato. Zato to je gadno. Ali meni nikako nije bilo jasno to on koristi toliku igletinu kad imamo male inzulinske i htio sam to poto poto vidjeti. Na kraju on popusti, al jedva. Kad ugledah tu rupetinu, tu ognojenu krastavu upljinu na koi smuilo mi se. Bilo mi je jasno zato se toliko opirao da mi pokae. Fuj gadosti, zamalo nisam povratio od muke. Njega, vidim, bi stid. - Pa ovjee, to se inficiralo - rekoh - Pa vidi li ti na ta to lii? - Vidim, al ta u - ree pokunjeno - Nemam gdje drugo, tu mi je najlake nai venu. Jo kad sam jednom gledao u autu kako on to radi, ma ne bih vjerovao da nisam svojim oima vidio. Igle, velika debela desetka, itavih 10 cm, ulazi u tu ognojenu rupu i dolazi do vene. Strahota. Tad mi je postalo jasno zato oni vermitleri sa scene esto epaju i ale se na oticanje nogu. Moram priznati da me ta spoznaja, da vene na rukama od silnog ubadanja nestaju, uistinu zabrinula jer moje vene ve su poele da pucaju i povlae se, odnosno nestaju. A jo kad me Slovenac prvi put odvede u ono rokalite pa kad tamo ugledah kako se ljudi pate i mue da nau venu
48

zabadajui svoje igle duboko pod kou, u noge, pod pazuh, ak i u vrat, malo je rei da sam se prestravio. Ali, nevjerovatno je to kako sam uvijek, pa tako i tada, uspijevao da obmanjujem sebe i da svaki razlog za zabrinutost neutraliem. - Ma ne, meni se ovo nee nikad dogoditi, govorio sam samo sebi. Pa onda i za tu ovisnost, kad sam ve sasvim jasno shvatio da bez heroina ne mogu zapoeti dan (morao sam se srediti im ranim jutrom progledam), kad sam sasvim jasno shvatio da sam postao ovisnik, opet sam obmanuo samog sebe pomirivi se s tim da to nije nita strano. - Pa ta ako sam postao ovisan, pa ta - govorio sam siVano je da heroina ima, a kad ga nestane prestat u s drogiranjem i taka. Otkrizirat u svoje, i gotovo. Da sam znao ta je ovisnost i ta je kriza ne bih tako govorio, ali to jo uvijek nisam znao, samo sam mislio da znam. A onda, doe vrijeme da i to saznam.

49

VI Kriza

Narkomaniju, bolest ovisnosti o psiho-aktivnim supstancama, kao i apstinencijski sindrom tj. krizu, medicina kao nauka jasno je objasnila; ali ja vam elim svojim rijeima, odnosno svojim iskustvom rei ta o tome znam. Po meni, ovisnost je avolje carstvo a kriza avolji prijesto (tron).

Odavno sje sve izmaklo kontroli. - Trebalo bi da malo stane na loptu, upozoravao me Slovenac, pa ve si na gramu. - Pa i ti si; ta meni prigovara. - Ma ne prigovaram ti, ve...ma briga mene, ja odo na lijeenje, al ta e ti. Kako se ti misli skinuti? - Fino; prestat u i gotovo. - E jest da je tako. - Ma ta pravi toliki bauk od te krize? - Pravim; eto vidjet e zato pravim. - Pa zna li ti da ovjek moe izdrati sve. Nema tih muka da ih ovjek nije u stanju izdrati. Muenja inkvizicije, Gestapo-a, pa odsijecanja ruku i nogu naivo, sve su to ljudi izdrali. - Jest, al nisu to te muke. Ovo je neto sasvim drugo; kriza je... - Daj molim te prestani vie s tom krizom; ide mi na
50

ivce. - Dobro, al zna ako se eli skinuti mora potraiti neku ustanovu. Ja idem idui mjesec, odobrili su mi zahtjev, stara sredila. Pita i za tebe; hoe li da te pokuamo ubaciti? - E samo mi jo to treba, godina robije. - Ma nije to robija. Tamo ima metadonsku terapiju, ima lijekove za smirenje, za spavanje, ima antidepresive, ima strunu pomo i njegu, polako te odvikavaju. Nakon godine izlazi potpuno ist. - I opet se nakai?! - To je ve druga pria; ja ti govorim o skidanju, elim ti pomoi, olakati. Pa i tamo je teko a kamoli kad se skida sam. Ma nije to zatvor. - Jok eto nije. Neka, hvala ti, sam u. - Ali nee moi. To je teko tako; ne ide tako. - Daj dobro te je vie. Razumijem da je teko, razumijem da ti nisi nikad mogao tako, ni da mnogi nisu, al pusti mene da pokuam pa emo vidjeti. Shvatam da me eli upozoriti, al daj dosta je; pa vidi da me to nervira. Slovenac me esto upozoravao da to skidanje (odvikavanje) nee ii tako kako ja mislim. O tome je uvijek zapoinjao kad bismo na kraju dana vidjeli da smo od pet grama udilali svega dva, a tri slistili nas dvojica. Ponekad nam je jedva ostajalo para za novih pet grama za sutradan. - Opet smo danas spucali po gram i po - tuno bi konstatovao - Skinut e se ti malo sutra, a i ja skupa s tobom. Ma moramo smanjiti, moramo. Ali, ne samo da nismo uspijevali smanjiti s drogiranjem nego smo jo, im se dokopamo nekih veih para ili u Amsterdam po heroin koji je duplo bolji i jai od ovog
51

koji se dilao u Essenu. Ja sam tada ve bio skoro pola godine neprekidno tj. svakodnevno na heroinu. Vene na rukama sam izgubio; poeo sam da se bodem po nogama. Nakaio sam se na gram dnevno (najmanje), ali ta to znai jo uvijek nisam znao. Ja, koji sam uvijek bio miran i staloen, postao sam razdraljiv i zbog najmanje sitnice gubio nerve. Uzrok moje sve ee ljutnje i bijesa bila je injenica tj. spoznaja da ma koliko se nadrogirao onu ljepotu koju sam nekad na heroinu imao ne mogu vie osjetiti. Uzalud je bilo svaka dva-tri sata dodavati novu dozu, i to uvijek veu od prethodne, kad to vie nije to. Ono to je mene uvuklo u drogu nestalo je; taj osjeaj zadovoljstva, radosti i sree vie nisam mogao dokuiti. Zvijezde su se ugasile. No, ono najstranije tek je bilo na putu, bliilo se. Prvi nagovjetaj te najgore, najtee i najstranije spoznaje u mom ivotu, odnosno uvod u katastrofu, desio se jednog dana uoi same Nove godine (97) kada nam je na diler Arap rekao da heroina vie nema. Strah od policije, ili ko e znati ta, al tog dilera smo izgubili. Ostali smo bez eme kojom smo dotad uspijevali uvijek imati dovoljno i droge i para. - E sad emo nadrljati- govorio je Slovenac.- Zna ta znai ta rije? - Znam. - E pa ne zna. Nastupili su teki dani. Jedva smo se nekako krpili s to malo heroina to bismo uspjeli zbaviti. Osjeaj nedostatka droge poznavao sam od ranije, meutim, ovo je bilo drukije. e za drogom bila je stalno prisutna i toliko
52

jaka da je bilo nemogue odvratiti misli od te elje. To jo uvijek nije bila nikakva kriza jer droga je, ipak, neprekidno tekla mojim venama, istina u mnogo manjim koliinama, ali ipak je tekla. A razdraljivost i nervoza toliko su me proganjali da sam mislio da to malo heroina nema nikakvog efekta. - Ma ima- govorio je Slovenac, Ima, kako nema; vidjet e ti kako je kad jedan dan ne uzme nita. Vidjet e onda kakva te eka no. A onda, doe i taj dan a s njim i ta no, doe kriza, doe avo da naplati svoje. Isprativi Slovenca, koji ode na lijeenje u ustanovu za odvikavanje od droga, ostao sam sam. Pa iako se njegova mama ljutila na mene to smo je lagali, pozvala me je na oprotajni ruak. - E tako fin momak- govorila je,- a vidi?! Pa vidi kako ti se ruke tresu, ma ti se sav trese. Uzmi ti tanjur u ruke pa nagni, ispij tu supu; ne moe ti to kaikom pokusati. Hajde, teko meni s vama, hajde pa uzmite onda nicle i krompira, hajde i tortu sam vam napravila. Uh, djeco mila i draga, pa ta uradiste to od sebe. Jadna ena se rasplakala. I mene je neto tada steglo u grlu i oi mi se napunie suzama. Ali, prave suze tek e da pljute. Nekih mjesec dana nakon odlaska Slovenca, odluih da prestanem sa drogiranjem. Zaista vie nisam mogao podnijeti tu neprestanu potragu za heroinom, tu e, tu agoniju. Poto sam znao da me oekuje neto zaista gadno i teko, dobro sam se naoruao odlunou i voljom. Ona esta pretkrizna stanja koja sam ve itekako upoznao
53

ukazivala su da ale nee biti. - Prva no je najgora,- priao je Slovenac esto,- druga jo gora, a trea ko obje skupa. Ako izdri to proao si, ali pazi nije jo gotovo. Jo nekoliko dana si slab, nema snage, volje, ne moe spavati, ma nikakav si, ko govno si, heroin te doziva, al nedaj se, bori se. Ma, ustvari, vano je da ona prva tri dana izdri. - Ma ta su tri dana,- govorio sam- Izdrat u ja to. - Ma ne shvata ti mene, vidim ja. Kriza, prijatelju moj, nije samo patnja, kriza je, kako da ti objasnim, ona ti razara psihu; ima ludnicu u glavi. Nije mene Slovenac elio plaiti tim priama, niti se ikad zlonamjerno podsmjehivao mom neznanju. Ne, on je bio moj pravi prijatelj i nastojao me upozoriti, objasniti i pripremiti na ono to me eka. Ali, tek kad sam zaista osjetio krizu na svojoj koi shvatio sam o emu je to on priao. Tek tada sam shvatio kakvo i koliko sam govno pojeo u svom ivotu. Tek tada!!! Pa; da vam pokuam opisati krizu, kaem pokuam, jer sumnjam da ti to itko moe rijeima opisati. Ujutro sam, kao i uvijek, ustao rano. Poto je izostala ona jutarnja doza bez koje vie od pola godine nisam mogao estito ni progledati, ve za dva-tri sata bilo mi je jako lo. - Ne, nee. Nikad vie nee uzeti prokleti heroin.- Bodrio sam se- Izdrae. Vrijeme je prolazilo uasno sporo. Ve oko podne heroin mi se poeo traiti kao nikad prije; osjeao sam njegov ukus u grlu. Nikad prije nisam preao granicu krize; uvijek bih se na vrijeme sredio, pa me tolika snana elja za heroinom naprasto iznenadila. Jo gore od toga;
54

postaje sve jaa. Poeo sam se preznojavati. Ali NE, vrsto sam odluio NE, neu pokleknuti, neu se predati, borit u se. Prolazio je sat za satom i postajalo je sve gore. Sjetih se Slovenca i njgovih pria koje kau da mi prvi dan nee biti tako teko jer droga tek isparava iz tijela. Ma ta nee, pomislio sam, pa ta je teko ako ovo nije. - No; noi se ti uvaj,- govorio je Slovenac, no je najgora. A no je dola neprimijetno. Ve mi je bilo toliko teko da nisam ni pomiljao da moe biti gore. Sjesti vie nisam mogao, niti lei, niti stajati. Panino sam hodao po sobi grizui zubima nokte na prstima sve dok ne prokrvari i jako zaboli. ini mi se da mi je ta bol godila jer bi mi na trenutak odvukla panju sa onog ta se deava u meni, u mojoj glavi, u mislima. Pokuam sjesti, ali ne ide. Pokuam lei, ali ne ide. Pa iako se klatim naprijednazad, tresu mi se ruke i noge, opet ne ide. Nervozu, uasnu nervozu, ne mogu obuzdati. Ali, to jo nije bilo nita, jer vrhunac je tek dolazio. Sat otkuca pono. Majko mila, uasa!? Pa kao da s neto uvuklo u mene pa mi duu upa; razvaljuje mi utrobu. I ta mi je ovo u glavi, u mislima? ta ovo divlja u meni? E Slovenac, Slovenac, pa nisi mi rekao da je ovako jebeno! Pa jesam, govorio sam ti- kao da ga ujem u toj svojoj ludnici od glave gdje se u mislima prepirem s njim. Ma nisi, govorim mu, nisi mi rekao da je ovako...pa ovo... ja ovo ne mogu trpjeti, ovo niko ne moe izdrati, ovo je uas, ovo nije muenje, ma kakvo muenje slaba je to rije, ovo je... pa ta je ovo ovjee?!
55

Moja odlunost, moja volja, moja silna elja da uspijem, moje NE, sve je to u trenu nestalo, sruilo se kao kula od karata, rasprilo kao dim na vjetru, isparilo poput rose na suncu. Ma ne mogu ovo trpjeti- ve sam poeo i plakati. -Pa ovo dua boli. I mozak boli, jeste, i mozak! Ali, da ne bi bilo zabune i da moda neko nebi pomislio da pretjerujem, moram rei da to nije ona bol poput recimo zubobolje, ili kad se opeemo neim vrelim, ili se posijeemo neim otrim; ne, to je sasvim drukija vrsta boli. Naalost, tu bol ja ne umijem jasno definisati, al znam da je bol. Znam da sam u sebi tada osjeao pravi raspad- kolaps svih sistema, ma totalni slom linosti. Znam da sam se u grevima valjao po podu, i stenjao, i jeao, i cvilio, i grizao zubima ake, i udarao njima u radijator; ma sve sam pokuavao samo da nekakao zaustavim taj uas u sebi. Plakao sam kao malo dijete, jecajui. Vjerujte, nisam bio ni slabi ni mlakonja, al u takvim mukama i kamen bi proplakao. Zoru, prvi autobus i voz za Essen, jedva sam doekao. Jedva sam stajao na nogama, jedva sam hodao, jedva sam u Essenu naao heroin (imao sam sreom 50 maraka), a najtee od svega- jedva sam skuhao (spravio) ut. Toliko su mi se ruke tresle da sam skoro pola prosuo po zemlji. Zavukao sam se u prvi grm koji sam ugledao u parku kraj scene, sva tri bobela istresao u kaiku za jedan ut, jedva nekako naao venu na stopalu noge i sredio se. Aj koje olakanje, opet sam iv, diem! Kriza nestade, ba kao rukom odneena, hm kao aroli56

jom, udom. Ali tek tada sam proplakao prave suze, jer tek tada sam bio u stanju da koliko-toliko normalno razmiljam i sagledam to mi se to zapravo desilo u ivotu, ta sam to upravo doivio. Pitanja i spoznaje koje su mi cio taj dan tjerali suze na oi smijenjivali su se. A, to je, dakle, kriza. A zato se znai narkomani ne mogu skinuti sa heroina. Zato se znai prostituiu, kradu, varaju i ko zna ta ve rade samo da dou do droge. Zato znai ne ele ii na lijeenje (na odvikavanje); pa da, valja to izdrati. Zato se znai heroin mora stalno uzimati. Dakle, zato jer kriza uvijek eka spremna da te proguta. Oj, pa sve sam ja to i prije znao; pa gdje mi je pamet bila!? Pa nije valjda da u i ja tako zavriti, postati pravi narkoman teki ovisnik? Ma ta postati, pa ja to ve jesam, u govnima sam do gue, ve ih obilato gutam. Pa jeste, zar smijem doekati jo jednu onakvu no? Ma radije u se baciti pod voz. Oj, valja mi svaki dan skontati najmanje stoju za heroin. Ma valja mi odmah sad skontati neto; ne vraam se bez heroina u sobu. Ma nikad vie onakvu no, nipoto. Ono je pakao, ono je sam avolji tron. itav taj dan sam se vozio tramvajem po Essenu, razmiljao o svojoj propasti, razmiljao i plakao saalijevajui samog sebe. Plakao sam i plakao. Suze gorke i teke. Plakao sam...

57

Osjeam da bi sada trebalo malo predahnuti od dogaaja koji se tiu lino mene. Moda je i meni potreban taj predah jer vjerujte, nije mi lako da se vraam u svoju prolost i ponovo u mislima sagledavam sav taj uas koji sam preivljavao. Mislim da e to iskakanje iz kolosijeka (da se eto tako izrazim) i vama dobro doi; a zato da vam ova knjiga ne bi postala monotona. Naalost, ni u nastavku vas ne eka nita lijepo, ali, ipak, budite sretni to sve to saznajete na ovaj nain- itajui knjigu. Vidjeti i doivjeti sve to to ini sadraj ove knjige ja zaista nikome ne bih poelio. Uostalom, zato i piem ovu knjigu, upravo zato da pakao droge izbjegnete Vi. To to vam sada elim opisati itekako zasluuje svoje mjesto u ovoj knjizi, jer je potrebno da vidite kako zavravaju svoj ivot ljudi koje heroin totalno uniti. Moj sluaj, ta nesretna igra s drogom, sreom nema tako tragian svretak, ali zaista je potrebno da vidite i to. Ti ljudi, koje u vam sada opisati, nalaze se u posljednjoj fazi drogiranja; slijedea je samo smrt. Programe lijeenja, odnosno odvikavanja od droge, proli su i po nekoliko puta. Ni metadonska terapija (zamjena za heroin) nije postigla eljeni rezultat. Uope, svaki pokuaj drutva (drave) da se tim ljudima pomogne da se oslobode heroina bio je bezuspjean (Da; oslobode je prava rije). Najalosnije u svemu tome jeste da su to bili mladi ljudi; nijedan nije imao vie od 30 godina. Sada, 12 godina kasnije, oni sigurno vie nisu meu ivima jer njihov zajedniki problem (osim heroina) tada je bio AIDS (SIDA). Ja u vam opisati samo one koje sam dobro upoznao, a
58

zahvaljujui Slovencu koji mi je o njima dosta toga priao. Sve su to bili njegovi kolski drugovi. Sem toga ponekad bi s njima priali i poslovali pa sam, posmatrajui ih izbliza, stekao dosta jasnu predodbu o njima. Sa drogom su svoju nesretnu igru zapoeli jako rano, ve sa 15 godina. U kolu je prvo stigao hai i trava (kako oni kau it i gras), a ubrzo i heroin. Jedan po jedan padali su u to avolje kolo. Jo jedna zajednika crta bila je da su svi totalno propali, ba u svakom smislu, fiziki i psihiki, materijalno i moralno. Svi su beskunici. Neki jedva da i govore razumljivo. Neki se jedva kreu. Ma jedva da su ivi. Drogu nabavljaju vermitlanjem i vana su karika u tom lancu dilanja droge na sceni. To je jedini nain na koji dolaze do droge, za bilo koji drugi odavno vie nisu sposobni. Ali, poto svaki ima svoju priu, opisat u ih zasebno. Unaprijed se izvinjavam za sve grozote koje ete vidjeti, ali ja to moram opisati, moram. Mark Za razliku od ostalih tekaa (dugododinji teki ovisnici) nije bio ni mrav, ni pogrbljen, ni ruan. Zvui udno, jedna mu je noga bila uvijek oteena ali je on epao na drugu. ini mi se da se trudio da bude uredan i ist. Meutim, spavanje u kanalizacijskim ahtovima, u tunelima metroa, u parkovima nije mu dozvoljavalo da to i postigne. Kao i svi ostali esto je smrdio. Imao je lijepu konu torbicu od koje se nije odvajao. U torbici jastui, flaica s vodom i pribor za drogiranje uredno spakovan u neto poput kolske pernice. To je sve to je imao, sva nje59

gova pokretna i nepokretna imovina. Kaika u kojoj je kuhao heroin bila je uvijek ista, price nove ili ako su ve koritene bile su dezinfikovane stopostotnim alkoholom, iste ba kao to i treba da budu. Svoje price nikome nije davao a tue nije uzimao; bio je svjestan sida. U koli su on i Slovenac bili najbolji prijatelji. Mark je bio najljepi momak u koli, sporta, atletski graen. Trenirao je rukomet i plivanje. (Ako Slovenac ne pretjeruje), cure su vritale za njim kao za Bitlisima. Imao je svaku djevojku koju bi poelio. Imao je dobre roditelje i fin dom. A onda; prvo doint, hai i trava, a ubrzo i heroin, pokucae na njegova vrata. (Kako to ide- to ve znate). Heroin ga s poetka uini jo ljepim i snanijim. Na kolskim takmienjima u plivanju obarao je sve rekorde, a rukomet je zaigrao tako dobro kao da leti terenom. Cure su na tribinama upale kosu s glave kad on postigne gol. U svojoj slavi znao je uivati. Ali, kako se to kod nas kae, ne lezi vrae; heroin je ubrzo pokazao svoje pravo lice. Prestao je plivati, prestao je igrati rukomet, a cure su se razbjeale od njega kao uplaene koute od vuka. Zaista, heroin ga je toliko promijenio da od njegove nekadanje veliine i slave nije ostalo nita. Sa svima se svaao, tukao se, histerisao. Napustio je kolu, napustio je dom. ivot je krenuo nizbrdo. Neko vrijeme je spavao kod roaka i prijatelja, ali kad u tim kuama pooe nestajati dragocjenosti (pare, nakit i slino) gostoprimstvo mu bi uskraeno. Na scenu se preselio sa 24 godine, nakon dva uzaludna
60

boravka u ustanovama za odvikavanje od droga. Optuio je svoje roditelje (naravno neopravdano) da su ga oni gurnuli u drogu i zauvijek prekinuo svaki kontakt s njima. Na sceni se vrlo dobro snaao. Svoje tijelo, koje je tada jo uvijek bilo naoito, znao je unoviti. Pederi (homoseksualci) su se prosto otimali za njega; nisu alili pare. Meutim, kad se proulo da je fasovao sidu, s prostitucijom je bilo gotovo. Pet godina provedenih na sceni uinilo je svoje i on je tada ve odbrojavao posljednje dane ivota jer sve to mu je bilo preostalo bili su heroin i suze koje sam esto viao u njegovim oima. Kris U koli su ga zvali Kajzer, to na njemakom znai car. Taj nadimak je dobio zato to se uvijek trpao da bude prvi u svemu i svugdje. On je prvi donio heroin u kolu, i prvi je sa mrkanja preao na pricu. Bio je i prvi ak koji je u toj koli doivio overdoz (predoziranje heroinom) u kolskom toaletu. Jedva je ostao iv. I u uenju i ocjenama se isticao; bio je meu najboljim u koli. Poeo je krasti (naravno prvi) po buticima, parfimerijama i robnim kuama pa je para i heroina uvijek imao, naravno vie nego ostali. U svom drutvu vodio je glavnu rije. Ali, kad je heroin poeo da naplauje svoje usluge on je stekao tu privilegiju da i u tome bude prvi. Zaglavio je u zatvor i tamo zaradio sidu, ali ne od price ve...(ma znate kako).
61

Po izlasku iz zatvora, gdje je proveo jednu godinu, zbog side niko vie nije htio da se drui s njim. Samo ga je heroin doekao rairenih ruku. Nastavio je da krade; to mu je ilo od ruke. Meutim, doe vrijeme kad heroin toliko unakazi ovjeka da ovaj htio- ne htio mora odustati od krae. Zaista, kako ita ukrasti ako ti na elu pie: Ja sam narkoman, doao sam neto ukrasti. U vermitlanju je bio slab jer je slovio za mekera (cinkaroa policiji) pa su ga izbjegavali i dileri i kupci. On na sceni prosi i raznim prevarama dolazi do heroina. esto ga tuku, dileri zbog cinkanja, ostali zbog prevara. Jednom su ga neki Turci izboli noem na sceni, ali preivio je. Taj smrdi na kilometar; ponekad od dilera umjesto batina zbog mekanja dobije drukiji vid upozorenja- popiaju ga. Poto se za drogu slabo snalazi, esto je u krizi. Tad plae i moljaka na sve strane za pomo, za ut, ali uzalud mu trud kad njega niko ne voli i ne moe se saaliti na njega. A kako da se saale kad, pa to svi znaju, on namjerno podmee svoje price zaraene virusom AIDS-a drugima. Pa kako takvom smradu pomoi? Otac mu esto dolazi na scenu, moli ga da se vrati kui, da ide na lijeenje, ali od svega toga ispadne samo skandal i blamaa. - Odlazi! Ostavi me na miru- vikao bi Kris nasred scene. - Odlazi! Nemam svoju kuu. Odlazi, gubi se od mene! Kakvo lijeenje!? Heroin je moj lijek, samo mi on moe pomoi; za moju bolest heroin je jedini lijek... Jednom, poto se ta Krisova tirada zavri, ovjek (Krisov otac) izie iz guve i umjesto da kao i uvijek ode sa
62

scene, on sjede kraj mene. Nikad u ivotu nisam uo da neki ovjek tako tuno plae. Ojga On nikad nije imao ime da se pohvali. Gubitnik je od malih nogu, a mislim da je i samim imenom bio hendikepiran. Mati mu je bila prostitutka, a otac tko zna ko. Ruan je, pravo je ruan. Nema zuba a lice mu je roavo i izoblieno. Toliko je mrav da lii na pravi kostur. Osim side vue jo i teku tuberkulozu pa esto iskaljava krv. Pa, iako je takav najbolji je vermitler na sceni. Taj sve zna, svakog dilera, svakog kupca, svakog gentera (policajac u civilnoj odjei); poznaje scenu kao svoj dep. I u koli je bio ruan. Svi su ga zadirkivali, ismijavali, tukli, to zbog runoe, to zbog imena, to zbog toga to je bio dijete iz doma za nezbrinutu djecu. Niko nije htio da se drui s njim. Sigurno je mnoge traume nosio u sebi. Poeo je samo zato da bi se pridruio nekome, pa makar to bili i drogerai. Haia i trave nije estito ni omirisao a ve mu (hm, drugovi) gurnue heroin pod nos da mre. prdnja, zezanje, ta li, ali njemu je to presudilo. Slovenac mi je tu zgodu priao mislei da e i meni to biti smijeno, ali meni to nije bilo nimalo smijeno, tavie, bilo je tuno. Naime, kad nagovorie Ojgu u kolskom WC-u da umre heroin, ovaj se zagleda u ogledalo. - ta je Ojga?- pitae ga- jeli ti lijepo? A on uti. - Pa ta je?- navaljivali su.- Pa reci neto. A on izbeio oi na ogledalo i tek nakon nekog vremena progovori.
63

- Ej ljudi, pa ja nisam vie ruan! Svi su se smijali, no on se na to nije obazirao, ve zadie kragnu koulje i ree: Vie mi niko nita ne moe, nikad vie. Ta pria bila je tuna jer sam odmah shvatio kako ga je heroin lako prevario pruivi mu samopouzdanje koje nikad nije imao, pruivi mu to tako potrebno zodovoljstvo sobom. Da, ba kao to je i mnoge druge prevario; heroin prokleti, arolija, udo, udovite. Kao i svi drogerai iz te kole i on se brzo nakaio na heroin. Samo je jednom iao na lijeenje i pobjegao iz te ustanove ve drugi dan. On nikad nije krao i nije nikad nikog prevario. Ukrao je i prevario samo sebe, svoj ivot. Nije se ni prostituisao; a nije tano to kau da je to zato to je bio previe ruan pa ga takvog niko nije htio. Ja mislim da su ostali ljudi bili runi njemu, previe runi, podli i zli; e zato se nije prostituisao. Njemu nisam nikada vidio suze u oima. Mora da se krio kad oplae, mora da su mu i suze bile rune pa nije elio da ih itko vidi; suze njegove, rune i tune. Tomas i Doris Oni su uvijek bili zajedno pa ih ni ja neu rastavljati. U koli su ili u isti razred, sjedili u istoj klupi, dolazili i odlazili uvijek skupa. Na njihovoj ljubavi ostali parovi mogli su im samo zavidjeti. Kako se heroin uvukao meu njih to nikome u koli nije bilo jasno. Nisu se mnogo petljali sa ostalim drogeraima ali u tempu nisu nimalo zaostajali i vrlo brzo su stekli
64

ovisnost. Po svretku kole pourie da se vjenaju i ostvare svoj san o zajednikom ivotu i porodici. Meutim, brak kojem kumuje heroin unaprijed je osuen na propast. im su se vjenali otili su (po dogovoru) na lijeenje. Nakon godine bili su isti. Dobie bebu, dobie sina. Ali, heroin je udovite koje kad jednom zagrize ovjeka ne puta lako, heroin se vratio u njihov ivot. Izgubili su dom, izgubili su sina. Na intervenciju njenih roditelja socijalna sluba oduzela im je dijete. Slijedei boravak na lijeenju uspjeli su izdrati svega mjesec dana. Pod izgovorom da nedostaju jedno drugom i da jedno bez drugog ne mogu izdrati vie ni dana (u razdvojenim ustanovama) prekinue lijeenje obostrano. Ustvari ono to im je tako jako nedostajalo da nisu vie mogli ni dana izdrati bio je heroin. Uzalud su obilazili socijalnu slubu, jer bez dokaza da se vie ne drogiraju, odnosno ljekarskog uvjerenja o uspjeno sprovedenoj jednogodinjoj apstinenciji, nisu mogli postii nita; zauvijek su ostali bez svog sina. Roditelji su ih se odrekli. Jedino mjesto gdje su bili dobrodoli bila je scena. Moda e vam se initi nevjerovatnim (s obzirom da se oni ipak vole) ali ona je postala prostitutka a on njen makro. On je pronalazio na sceni muterije i dogovarao s kim e ona i za koliko para obaviti taj posao. Ona je to radila u mranim tunelima metroa a on je uvao strau. Ona se jednom bacila pod tramvaj ali nije imala sree; tramvaj je uspio zakoiti na pedalj od nje. Sidu je prvo dobila ona a uskoro i on. Razlog zbog kojeg se ona ve odavno ne prostituie nije bio sida ve to to taj jad od svoga tijela ona zaista vie nije mogla nikome prodati. Mrava je kao tapi, a
65

sem toga ona i njen suprug jedno drugo sreuju u vrat; tijelo joj je totalno unakaeno ognojenim ranama. Ni on se ne dri nita bolje; koristi taku dok hoda a ini se da mu ni taka ne pomae mnogo. Zbog toga to se oboje dosta teko kreu vermitlanje im slabo ide. Od svih ljudi na sceni njih mi je bilo najalosnije vidjeti u krizi; moda zato to oni plau zajedno, plau i zbog sebe i zbog ovog drugog, zagrle se i plau. Jo u samo opisati jednog momka uz napomenu da on zbog svojih godina ne pripada toj skupini tekih propalih narkomana, ali je potrebno da opiem i njegov sluaj upravo zato da biste bolje shvatili kako se to postaje. ivot na sceni neminovno vodi na samo dno. Freni Mlad momi, lagao je koliko ima godina, ali je bilo oigledno da nije punoljetan. Zato lae? Ha zato to zakon koliko-toliko titi maloljetnike od prostitucije pa mu nije u interesu da ga mnogi kupci zaobilaze. Dodue, tu su pedofili, oni ne prezaju od zakona, ali oni su mu malo. Nakaen je na skoro dva grama heroina dnevno, a za to je potrebno mnogo para. Da nije narkoman bio bi to ono cure kau sladak. Meutim, heroin ne trpi ljepotu na licu. Lice mu je esto puno masnica jer svoje usluge prua i sadomazohistima koji ga tuku prilikom tih svojih nastranih iivljavanja. Tuku ga i huligani koji ponekad navrate na scenu i takve kao on, koji nemaju nikakvu zatitu i nisu u stanju da se sami odbrane, uivaju iz ista mira maltretirati.
66

Na sceni je uvijek sam; od ostalih narkomana bjei. Ipak, oni najuporniji uspjeli su doznati da je siroe, davno pobjegao iz doma za nezbrinutu djecu, i da mu je pravo ime Ferdinand. Poto na sceni o njemu ne znaju mnogo, izmiljaju svakojake prie. Jedna takva izmiljotina kae da je heroin poeo uzimati jo u etvrtom razredu osnovne kole a ve u petom bio na pricama. Sumnjam da je to tano jer sa 10 godina kroiti u svijet heroina ini mi se nemoguim. Ali opet, hajd znaj, jer rokati dva grama heroina dnevno nije ala; za to su potrebne godine staa. Ne znaju ni gdje spava pa je pukla pria da uope ni ne spava. Zaista, taj je na sceni i dan i no. Policiju vrlo vjeto izbjegava, prosto ih nanjui. Kad on pone da bjei sa scene ostalim je to jasan signal da ih genteri vrebaju i spremaju raciju. Navodno, sidu nema, ali hm; pa kako nee imati. On svoje usluge homoseksualcima prua u javnom WC-u i parku, a sumnjam da vodi rauna o zatiti. Pa i tue price posuuje. Ma ne moe njega sida mimoii. Iako je odavno proplakao jo ga mnoge suze ekaju. A sada bih elio da vam kaem jo pokoju rije o sceni i drogi uope. Takva scena kakvu sam ja vidio Njemakoj kod nas ne postoji, ali sigurno postoje oni koji bi se svojim nainom ivota savreno uklopili u nju. Varate se ako mislite da je broj narkomana u naoj zemlji, u naem gradu, neznatan i da ovdje nema takvih narkomana. Varate se ako mislite da side nema. Mi kao drutvo poprilino mnogo zaostajemo za Zapadom, ali jednog dana...
67

Pa grad je pun droge. Trava (marihuana) se pui na svakom koraku a kako je trava ODSKONA DASKA ka teim drogama bliimo se trenutku kad e jedna takva scena poput one u Essenu osvanuti i kod nas u BiH, vjerovatno prvo u Sarajevu (kao velegradu). Od sve ove silne omladine koja sada koristi samo travu dovoljno je da jedan od njih stotinu zavri na heroinu pa da za 510 godina i ovdje ugledamo scenu. Naalost, broj onih koji e zavriti na heroinu mnogo je vei od pretpostavke 1 od 100, a trend drogiranja je u porastu. Pa nije ni scena u Essenu nastala preko noi. A scena, vidjeli ste, nije samo okupljalite narkomana; ima tu mnogo veih bolesnika. Na sceni ne cvjeta samo dilanje drogom, nego su tu prostitucija i kriminal svih vrsta nali pogodno tlo. Scena je RASADNIK side, hepatitisa i jo mnogih drugih zaraznih bolesti. Pa zar droga nije onda problem svih nas?! Nije mi zaista jasno zato se problemu droge ne posveti vie panje. Najvie se varaju oni koji misle da droga ne moe doi u njihovu kuu. Uredu, moda droga stvarno ne moe ali moe sida, moe hepatitis, moe produkt droge. Droga ne bira svoje rtve; njoj su svi podjednako dragi i dobrodoli. Istina je da e za drogom prije posegnuti oni koji su emotivno nestabilni, nezadovoljni sobom i svojim ivotom, i koji su ogoreni pogledom na svoju budunost koja ne nudi nita dobro. Istina je i to da droga najvei danak ubire iz razorenih porodica, kao i porodica koje tek ulaze u fazu razdora, zato to djeca iz takvih porodica, po pravilu, izrastaju u emotivno nestabilne linosti i uz to, uskraeni za roditeljski nadzor, imaju tu kobnu slobodu
68

da rade ta hoe. Ali, pravila nema, droga vreba svakog, jer glavni uzronik odlaska na put droge jeste znatielja. Najpogubnije u svemu tome, ponavljam, jeste probati drogu. Droga e vas tako lako prevariti da toga neete biti ni svjesni sve dok ne bude prekasno za bezbolan povratak na pravi put. Droga na poetku prua rajske ljepote, ali ono to ona ustvari donosi paklene su muke. Ne govorim nita napamet, tj. ne lupetam. Sva moja saznanja o drogi nastala su iz linog iskustva, i ne samo mog, nego i iskustva ljudi s kojima sam se dugi niz godina druio ili samo razgovarao o svemu tome. Prema tome, sva moja upozorenja nisu uplja pria i ja vas molim da ih ne uzimate zdravo za gotovo. Moda sam dao sebi previe slobode da pametujem, da kako se to kod nas kae drugom solim pamet, pogotovo to svoje ba i nisam imao, ali ja o drogi elim rei sve to znam pa stoga ne mogu izostaviti ni taj oblik izraavanja. Sad u vam drogu opisati na pomalo neobin nain koristei se svojom matom i, naravno, iskustvom. Opisat u vam ukratko, odnosno objasniti, kako to ustvari sve sa drogom biva. E pa, ovako: Probavanjem droge dozvali ste avola; pustili ste ga da ue na vrata. Probavanjem droge probudili ste u sebi udovite; oivili ste ga. Za protuuslugu ona e vas nagraditi; pruit e vam nevjerovatan osjeaj ljepote i blagostanja, zasvirat e vam najljepu muziku koju ste ikad uli, tako prijatnu i oputajuu da prosto ne moete odoliti da je barem jo jednom ne ujete, pa onda jo jednom, pa jo jednom, pa jo i jo. To je melodija koja vas ispunjava osjeajem predivnog zadovoljstva; kad jednom
69

ujete (osjetite) taj sklad, tu harmoniju, nemogue je zaboraviti to. Ta muzika ostaje da svira negdje daleko, negdje u podsvijesti, svira dozivajui vas. O da, mudar je to stvor, zna ona ta radi. Vrlo brzo e vas nauiti kako preskoiti svaku prepreku u ivotu i kako rijeiti svaki problem koji vam se nametne; brzo e vas nauiti gdje se nalazi sklonite od svih briga. Vae je samo da ga hranite, e da bi raslo (ba kao i svaki ivi stvor na ovom svijetu). Njegova je hrana droga. I ta dalje biva? Sve to ono vie raste to ste vi sve manji. Polako i neprimijetno stiete ovisnost. A zato kaem neprimijetno kad to nije tano? Pa zato to iako vi osjeate i primjeujete sve ta se deava, ne elite to shvatiti i priznati, uporno odbijate istini pogledati u oi. Radije poveavate dozu droge nego svoje pameti, a sve u nadi da e ona muzika, ona predivna melodija s poetka drogiranja opet jednom zasvirati. Naalost, nee, ta je muzika svoje odsvirala, a vi ste ve stekli ovisnost. Sad ve drukija muzika svira; udovite je poraslo. A probajte ga sad ne nahraniti, stisnite petlju, pa ete vidjeti kakav je to stvor, kako divlja u vama i ta vam radi. Pokuajte ga savladati?! Ma vidjeete kakvo ono sve oruja posjeduje, topove, mitraljeze, tenkove, ma atomsku bombu ima. A u vas je samo praka u ruci, a i ona puca orcima. Pa kako se onda boriti sa takvim udovitem, kako ga savladati? Teko, vrlo teko. Borba traje godinama i nerijetko se zavri pogibijom tj. smru. Overdoz (predoziranje), sida, samoubistvo- izbor je arolik. Ipak, ovisnost nije neizljeiva bolest. Postoje ustanove za lijeenje ovisnosti o drogama, postoji metadonska ter70

apija, postoje razni medikamenti koji e vam pomoi, i mnogi ljudi e vam pomoi. Ali, opet je omjer snaga neravnopravan; ono (udovite) je i dalje do zuba naoruano a u vas je i dalje samo praka u ruci. Jedino to valja je to to ste ovaj put (za tu bitku) dobili za municiju umjesto oraka prave metke. Pa eto, borite se kako znate. Uz dosta muke i patnje to se udovite ipak moe savladati. Naalost, ubiti ga ne moete NIKAD. Ono, taj stvor iz pakla, ostaje zauvijek u vama. Znate ve da je est sluaj da se mnogi izlijeeni narkomani ponovo vraaju na put droge. Zato se to deava? Upravo zato to to udovite nije mrtvo i zato to ono ima svoje tajno oruje koje se iznenada aktivira, nekad i nakon nekoliko godina mirovanja. Znajte, to vas udovite vie nikad nee ostaviti na miru, ako nita kopat e po vaim snovima, juriat e na svaku vau slabost, borit e da oivi. Samo oni koji su shvatili - da im se to ustvari sprema novi rat- mogu se oduprijeti toj navali, mogu se odbraniti od tog tajnog oruja kojim udovite i dalje puca. Svi ostali postaju ponovo rtve droge mislei da onu predivnu muziku koju opet uju ovaj put nee zamijeniti orkestar iz pakla. Da su u velikoj zabludi toga uope nisu svjesni. Kako se i taj proces odvija objasnit u na svom primjeru jer sam i sam dugo bio u takvoj zabludi mislei da svoje drogiranje mogu drati pod kontrolom. Ali ne, s drogom nema dogovora, taj dogovor ne moe se postii. Pa, da onda nastavim svoju priu.

71

72

VII Skidanje

Pokazah svoju ulaznicu za trodnevni koncert uprilien meni u ast i uoh. Smjestih se u poasnu lou odakle se orkestar najbolje vidi. Zasvira simfonija u C-duru; puna tri dana i tri noi svirala je neprestano.

Lijepi proljetni dani izmamili su iz svojih rupa sav ljam Essena i scena je opet oivila u svom punom izdanju, puna droge, puna jada. Stajao sam sa strane, vrebao svoj gram i posmatrao tu udnu igru koja se odvija na sceni. Jedan je stari perverznjak priao Freniju i odveo ga u park. Mark je proao epajui, ugledao me i pozdravio mahnuvi rukom. Jedno dijete stoji kraj mene i plae. Djeai rukom brie suze, za drugu ga dri mama. - Rano je za sladoled, jo je hladno, prehladit e se- rui ga- Pa ne moe uvijek dobiti sve to poeli, shvati to ve jednom. U pravu je ena, nema ta. Moe biti da sam u tom djeaiu prepoznao sebe, ali kad ugledah Tomasa i Doris u moje misli doe jedan drugi djeak- njihov sin. O kakve li e to dijete suze liti kad ih ugleda. Pa oni jedva hodaju, jedva se dre na nogama. Vidim, u krizi su, oajno im je potreban heroin. Po vratu im ognojene rane. Oi pune suza. Zastaju kraj mene, vidim njoj klecaju koljena, ujem
73

razgovor. - Ja ne mogu dalje- govori ona. - Izdri jo malo molim te- govori on dok je pridrava rukom ispod pazuha da ne padne, a ini mi se i sam e pasti.- Izdri, nai u ja neto. - Pouri molim te, ja ne mogu vie. - Ne brini, neboj se, bit e sve u redu. Otili su vukui noge po asfaltu. I gdje god da pogledam, na koju god stranu da se okrenem, ugledam neki jad i uas. Jedni prodaju, drugi kupuju; trguje se drogom, tijelom, duom. Malo dalje ugledam jedna djevojka klei na koljenima, plae, rukama grebe plonik. O znam tu situaciju, znam tu surovu igru, vidio sam to bezbroj puta. Ona hvata za noge prvog neopreznog dilera koji prolazi kraj nje. pa iako je diler grubo otresa od sebe ne moe se iupati iz njenog stiska; ona se prilijepi kao pijavica i ne puta. - Daj mi molim te- ona e. - Ma bjei, gubi se, pusti me- on e. - Pa molim te, u krizi sam, donijet u ti pare kasnije, sigurno u donijeti. Daj mi samo malo, samo da se sredim, molim te daj mi, sve u uiniti, ta god eli, samo mi daj. Diler od nje nee dobiti pare, on to zna; to svaki diler na sceni zna. Te prostitutke iz parka zaradit e sebi pare kasnije, ali su im te pare potrebne za novu dozu droge, uvijek i uvijek novu. One e radije otrpjeti batine od dilera (zbog duga) nego da se odreknu svog uta. Ali ovaj diler nema izbora, jer ni nakon nekoliko snanih pljuski po njenom licu njen stisak ne poputa i on mora da joj da bobel heroina.
74

Dilerima nikako nije u interesu da intervenie policija a ona pravi takav skandal nasred kolodvora da se policija obavezno mora upetljati. Pa tuda prolaze ljudi; dosta to gledaju fiksanje po ulazima u metro (i toga ima na sceni) zar treba da trpe i dreku, vrisku, tuu. Ne, neko e sigurno obavijestiti policiju. Svaki dan park izbaci na scenu najmanje jednu takvu oajnu curu koja nije na vrijeme uspjela zaraditi pare za onu prvu jutarnju dozu droge bez koje ne moe nastaviti svoj dan. Ona drogu mora zbaviti kako zna i umije, mora. I zaista, diler joj pred noge baci bobel i ujedno pljuvaku u lice. Ona zgrabi bobel i ode. E kriza kriza!? avolji tron, pa to ti je. Mene moja kriza toliko isprestravila da sam se poslije tog iskustva snalazio za drogu bolje nego ikad. ak sam i njemaki jezik progovorio i priao poprilino dobro. I najmanji znak ugroenosti odnosno predosjeaj nadolazee krize tvorio je u meni paniku koja me je tjerala da pod hitno stvorim pare za drogu. Krao sam, i to najvie skupe parfeme i enske kone torbice jer bih tu robu najlake prodao. Robu sam nosio u pufove (noni striptiz bar); za tren bih sve prodao i jo uzeo nove narudbe. Te djevojke koje su radile u pufovima esto su navaljivale da mi plate seksom, ali ma ta e meni to, meni su potrebne pare, meni treba samo heroin. Da, tako je to. Dakle, heroina sam imao sasvim dovoljno ali... Pa ta ja to radim od sebe? Kradi, prodaji, kradi, prodaji, pa dokle vie, dokle tako!? Para nikad nemam a tolike mi prou kroz ruke. Vena proguta najmanje stoju svaki dan. Ruke sam izbuio, noge sam izbuio, jedva pronalazim
75

venu, nekad je i po sat-dva traim. Uh kakav me tad oaj obuzme, huja i bijes; nikad se srediti a kriza se blii. Sa svojih 90 i neto kila spao sam na manje od 70, to me ovako visokog ini pravim goljom. Podonjaci mi se modre kao u vampira. Ne spavam ni 3-4 sata nou. Ve me ranom zorom budi kriza. Protrljam oi i ve kuham ut. Sve vie liim na pravog narkomana; ne mogu to vie sakriti; uzalud pazim na linu higijenu, uzalud se oblaim uredno i isto, uzalud mi sve kad ne mogu sakriti koliko se jadno i bijedno osjeam. Tuan sam, uvijek sam tuan, oi me odaju, taj zamiljen pogled u daljinu, u taj oaj, u taj strah za sve ono to budunost donosi. Ponekad se nakon uta toliko zamislim da mi prica jo satima ostane u ruci, drim je i buljim u nju gldajui ko zna gdje. Pa zar sam ovo ja, pitam se tada, pa ja sam bio fin momak. I fudbal sam trenirao- misli me nose dalje- i u muziku kolu sam iao; pa ta je sad ovo, ta mi se to deava, zato drim pricu u ruci i kakva se ovo krv cijedi s moje ruke!? Ne, ovo mora da je ruan san, ovo nisam ja. Pa ta ja to radim od sebe? Stajao sam taj dan (poetkom aprila 1997. godine) na sceni vrebajui svoj gram i posmatrajui pred sobom pakao droge, prevrtao u svojim mislima mnoga pitanja za koje odgovore nisam znao nai. Opet mi se oi napunie suzama. Na povratku za Herten moje suze nije mogao zaustaviti ni ba dobar ut heroina kojim sam se sredio u WCu voza. itav taj dan sam preleao u svojoj sobi razmiljajui:- Pa ta ja to radim od sebe?! Pa uskoro e doi vrijeme kada u se naguziti nekome za ut? Pa sida? Pa
76

zatvor? Policija me ve triput hapsila zbog posjedovanja droge. Ne znam ta mi spremaju, al znam da me nisu pustili tek tako jer ipak se radi o gramima heroina, koliina koja se mora zakonski sankcionisati. O, zar da krizu u zatvoru doekam; pa crko bih? O, ta da radim od sebe!? Ma neu vie ii u Essen, neu se vie drogirati, neu!odluio sam. Nek crknem od krize al neu vie, ne mogu vie, ne mogu vie ovu patnju u sebi trpjeti, ne mogu to vie podnijeti, ne mogu. Prestajem, odluio sam, vrsto sam odluio; savladat u ja krizu il me nee biti, prestajem odmah. Naoruan nekim meni neshvatljivim inatom odluio sam se na tako drastine mjere da ni sam ne mogu vjerovati da sam uinio neto takvo; bacio sam u WC- olju skoro itav gram heroina. Nita apaurini, nita lijekovi za smirenje, za spavanje, ma nita neu, nita mi ne treba (ionako to slabo ta pomae). Ma ima da otkriziram svoje, ima da savladam to udovite u sebi golim rukama, il ima da me nema. Za posljednjih stotinjak maraka koliko sam imao kupim hrane, cigara i soka. Potroio sam sve do zadnjeg feninga. No je bila pohladna kad sam se vraao iz prodavnice, ali ja se nisam tresao zbog zime nego zbog straha. Znao sam ta me eka, ovaj put sam znao. Razloga za strah itekako sam imao. Ali, odluio sam ili u uspjeti ili u crknuti. Vrativi se u svoju sobu zkljuao sam se i bacio klju kroz prozor. Kako u kasnije izai nije me bilo briga; ma preivim li krizu ima da od sree poletim, izrast e mi krila. Kako sam uspio prebroditi krizu a da ne crknem nikada
77

mi nee biti jasno. Al nije mi toliko krivo to to ne mogu objasniti, ve mi je krivo (ba mi je ao) to ne umijem to opisati. S kim god da sam razgovarao o krizi svi misle da se kriza ne moe rijeima opisati, ali ja sam se zaista trudio da dokuim te rijei, jer ako bih uspio opisati krizu mislim da bih vas vrlo lako uvjerio da se okanite droge za sva vremena. Naalost, krizu je izgleda stvarno nemogue opisati, pa stoga ne mogu ni sebe ni vas potedjeti silnih objanjenja, upozorenja i pria kojima eto moram nadomjestiti taj nedostatak. Ali, da me ne biste pogreno shvatili, apstinencijska kriza zbog nedostatka droge nije neto najgore to ovjeka moe snai; ne, pa ljudi trpe tee muke i bolove (npr. rak, karcinom i sline bolesti). Najstranije u krizi je to to se ovjek tada toliko priblii stanju ludila da je skoro v i preao granicu, ali poludjeti skroz naskroz ne moe. Kakve muke proivljava ljudski um na granici ludila to je teko i zamisliti a kamoli opisati. Pa iako ne volim da ulazim u polemiku o neemu to ne razumijem jasno, ipak moram rei da mislim da prie o demonima, zlim duhovima i babarogama nisu samo prie za malu djecu, jer naunici tvrde da je ljudski mozak, tj. njegove funkcije, poput svemira neistraen i beskrajan; ko zna kakva je sve uda u stanju da nam plasira, naroito prilikom neega to nazivamo ludilom. Ali, kao to rekoh, ne bih o tome polemisao; ne samo zato to sam na tom polju laik, nego zato to vi niste mala djeca koja se mogu zaplaiti stranim priama. Osim toga, opisi krize koje se ja toliko trudim da vam doaram nisu nita manje strani, upravo zato jer su stvarni; ono su, ipak, samo halucinacije.
78

Jedan takav stvaran ok doekao me druge noi apstinencije. I prvu sam no jedva izdrao, naredni dan jo tee, ali ta no bila je vrhunac. Zahvaljujui svom prijatelju Slovencu i njegovoj fobiji od krize znao sam da me i to eka- povraanje sluzi, ljigave, smrdljive, gorke, bijele sluzi. - A tek kad bude povraao sluz iz eluca, tu kiselinu, tu...tu...-priao je- ma ne mogu ti ja to opisati kako je to gadno, ima da proklinje mater to te rodila, ima da utrobu izvrati naopake, ima da ti oi ispadnu od naprezanja. Kad je povraanje poelo odmah sam znao da je to to, gore od toga ne moe biti, to je znai taj vrhunac. Sjeam se dobro pomislio sam: ma nek je napokon i to dolo jer sam znao da e kad to proe, kad i to izbacim iz sebe, biti lake. Isprva, dok sam imao ta izbaciti iz sebe nekako je i ilo, ali kad ubrzo izvor presui...aj muka! Naprezao sam se satima za svaku kapljicu te sluzi koja stoji, ne u grlu ve u dui. Pa jeste, ovo duu svoju povraam, duu svoju otrovanu heroinom . A to je to, znai to je to; zato smrdi na govna, zato si tako gorak i ljigav, zato si tako gadan. Pa izlazi avole iz mene, izlazi, znam da si to ti, odlazi i ne vraaj se vie nikad, odlazi gade pogani! Da, bodrio sam samog sebe, pa eto i tako jer svu no sam proivljavao prave paklene muke. Ne treba da vas udi to sam pomiljao da se nalazim u samom paklu jer um na granici ludila svata e osjetiti, vidjeti, uti, jednom rijeju spoznati. No je proticala uasno sporo. Plakao sam bez prestanka. Traio sam snagu u sebi da se oduprem tom uasu koji me opsjeda jer jedva trpim, jedva. Najveu snagu sam
79

crpio u svom inatu, uporno ponavljajui: - Ma crkni konju, crkni! Nisi bolje ni zasluio. Eto ti sad ono tvoje Samo ubode ruicu i sve je u redu. Eto vidi sad jel u redu? Jel tebi ovo u redu, konju glupi, mamlaze!? Eto ti tvoj heroin, ljubav tvoja, arolija?! Eto ti sad zvijezde, nagledaj se konju dobro! Eto ti sad fle i ston, de sad uivaj!? Eto ti sad budalo crkni, crkni drogerau! Negdje pred samo jutro mislio sam da u zaista crknuti jer sjeam se poelio sam to svim svojim biem; nisam vie mogao trpjeti muke. Grevi u stomaku nisu mi vie dali da diem gotovo nimalo. Poelio sam da umrem, samo da ovo prestane. A onda, iznenada, poe da prestaje. Muke poee da poputaju. Lake diem, utroba se ne gri vie, nagon (nadraaj) za povraanjem sve je slabiji. Prolazi, zakljuujem, kriza prolazi. itav naredni dan i narednu no bilo mi je poprilino teko, ali u poreenju sa ovim to sam upravo opisao to nije bilo nita. Moda je u stvari samo teko bilo oduprijeti se tako snanom zovu heroina, ma vritanju heroina, a sve drugo je kako se kae, maiji kaalj. I moje rijei podrke i bodrenja dobie novi oblik. - Pobjedio sam te- ponavljao sam- ta sad hoe? Pa ne dozivaj me vie. Sportski primi poraz i razguli. Nee me slomiti, uzalud me doziva, uzalud vriti. Odlazi monstrume jedan, udovite pogano, odlazi i ne vraaj se u moj ivot vie nikad! A jo kad sam etvrti dan uspio zaspati koji sat, ma milina. Pa onda i hrana doe na red, sendvi i mlijeko, prvi obrok nakon, eh ne znam ni koliko. Pa puding za veeru. Pa
80

ukljuim televizor i gledam . Istina, jo uvijek sam bio jako slab, imao sam esto vrtoglavicu, noge me i nisu ba drale, pa drhtanje, pa preznojavanja i jo dosta toga ali sve je to bilo nita, nita strano. Heroin me i narednih nekoliko dana uporno dozivao. Imao sam problema i sa varenjem hrane, kao i sa pretvrdom stolicom tj. govnetom tvrdim kao kamen koje nikako nee van. I nesanica, i nervoza, i esti napadi potpune potitenosti odnosno depresivna stanja, i jo svata neto. Da, tako vam je to, kriza ne traje samo tri dana. Kriza je prva tri dana najtea a traje mnogo mnogo due. Ipak, najvanije je to da je sa svakim novim danom sve manje ima. I petnaesti dan, kad su mi se misli poprilino dobro razbistrile i kad sam ve ostao bez hrane i cigara, poeo sam s prozora dozivati prolaznike da mi dobace klju od sobe koji je svjetlucao u travi na jutarnjem suncu. Izaao sam iz svoje sobe. Sjeo u oblinji parki, sluao cvrkut ptica, gledao suneve zrake kako kroz kronje drvea prekrasno svjetlucaju i udisao svje vazduh. Nakon dugo vremena osjetio sam da sam ponovo iv.

81

82

83

VIII Povratak U ivotu sve se vraa, sve se plaa.

Rijeio sam se heroina, mislio sam, zauvijek. Naravno da tada nisam znao sve to sada znam, tako da nisam shvatao da sam samo dobio bitku a da rat jo nije gotov. Da e me heroin jo punih sedam godina proganjati nisam znao. Mislio sam da je moja pobjeda konana. Naalost, heroin nije mislio tako, to pogano udovite u meni. Ipak, dva mjeseca bez droge bili su za mene veliki uspjeh; osjeao sam se super. Taj predivan osjeaj to sam se uspio isupati iz kandi droge, taj osjeaj da sam se ponovo rodio, drao me na sigurnom odstojanju od svake pomisli da opet uzmem heroin. Pa iako me muila nesanica i osjeaj usamljenosti bio sam tada, sjeam se dobro, zadovoljan i sretan. Mazao sam kremom svoje iglom izbodene ruke pune rana i oiljaka, i ruke i noge. Ma zacijeliu ja rane i na svojoj dui, mislio sam, ne samo ove po tijelu. Dobro je, mislio sam, ide nabolje, dobro je, sve e biti uredu; na ljeto bih moda mogao opet ii na Copacabacum (bazen), popeti se opet na skakaonicu, rairiti svoje ruke, svoja krila, i poletjeti, poletjeti sretan to sam opet iv. Poeo sam pomalo i raditi, moleraj, kreenje, lijepljenje zidih tapeta i slino. Radovao sam se svakom novom danu
84

jer mi vie ne treba prokleti heroin da ustanem iz kreveta, vie ga ne moram po cio dan ganjati. Ali, nakon puna dva mjeseca apstinencije sve je to palo u vodu; situacija se drastino promijenila. Onaj osjeaj koji me drao daleko od droge, nestao je. Teko mi je izvagati ta me je vie guralo nazad u drogu, elja za onom divnom melodijom koju droga na svakom poetku zasvira (fleput ka zvijezdama, ston- odmor od svih briga i problema), ili je to bilo nezadovoljstvo koje se polako uvlailo u mene (u moje misli) tvorei totalno neraspoloenje koje ne mogu danima otresti od sebe, ne mogu ni priati, ni raditi, ni jesti, ni spavati, ma nita ne mogu, nita, totalna bezvoljnost. Jeste, sve to spada pod sindrom apstinencijske krize usljed nedostatka droge. Znajte, kriza traje mjesecima, a mnogi tvrde ak i godinama (slaem se s tom tvrdnjom). Bilo kako bilo, ja sam tada opet prevario samog sebe, ba kao to sam to i ranije bezbroj puta inio, i kao to u to initi i bezbroj puta kasnije. Ma samo u ponekad- obmanjivao sam samog sebe- samo u jednom sedmino. Ima da pazim, ima da dobro pazim, neu opet stei ovisnost. Pa moram sebi malo oduka dati, odvrnuti ovaj ventil pritiska u meni, moram. Al pazit u, dobro u paziti. A sad, sjetite se onog pravila da sa drogom NEMA DOGOVORA i jasno e vam biti zato e vam biti zato nisam mogao odrati svoju rije, zato sam malo po malo poeo opet da se drogiram, sve vie i vie. Opirao sam se ja tim napadima droge, ipak je strah od ovisnosti bio prevelik, ali uzalud je bilo boriti se; sve sam bitke gubio.
85

Jedva sam nekako uspijevao uvezati tri-etiri dana zaredom bez droge, i to samo zahvaljujui svom strahu od ovisnosti, strahu koji je zauvijek ostao u meni. Ne, ne ide ovo ovako- sreom shvatio sam tada- znam kuda me to vodi, znam kuda me to opet vodi. Ma ta vie radim ovdje, u ovoj usranoj Njemakoj? ta traim ovdje, mir, ta? Zar ovdje mogu nai mir i srediti svoj ivot; zar ovdje mogu nai mir i srediti svoj ivot; zar ovdje gdje svuda oko mene samo heroin mirie i doziva me. Ma nemam ja ovdje vie ta da traim! Jo, kad jedan dan doe policija na vrata i odvede me u istrani zatvor u Essen, jo kad provedoh do suenja itav mjesec tamo, jo kad mi sudija odredi uslovnu kaznu na godinu dana, e puko mi je film. Vraam se kui- odluio sam- Dosta mi je Njemake, dosta mi je vie ovih govana, dosta mi je propalih planova i neostvarenih elja, dosta vie. Vraam se kui, u svoj grad, u svoju zemlju; tamo u srediti svoj ivot, tamo u nai svoje mjesto i mir, tamo u se osloboditi heroina. I tako, nakon tridesetak sati vonje autobusom stigoh u Zenicu, najljepi grad na svijetu, moj rodni grad. Prvo sam potraio heroin, i naao vrlo lako, a onda sam se uputio svojoj kui. Dobro sam startao, nema ta? E droga, droga?! Iako sam elio i trudio se, ubrzo sam shvatio da se ni ovdje u Zenici heroina ne mogu osloboditi. Tada sam smatrao da za taj neuspjeh ima mnogo razloga. Meutim, ni tada kao ni narednih sedam godina nisam shvatao da su ti razlozi, te brige i problemi, u mojoj igri sa drogom ust86

vari sluili samo jednoj svrsi- umirivanju savjesti. Pa da, mnogo lake mi je bilo otrati po heroin ako ubijedim sebe da ga moram uzeti, ako ubijedim sebe da su moje ivotne prepreke tj. nevolje nepremostive i da heroin moram uzeti zato to moram, nego priznati da ga ustvari volim i elim: elim pobjei, elim se skloniti od briga i problema. Pa da, lake je: Samo ubosti ruicu. Sve to sam znao i mogao bilo je da se uvam ovisnosti. Mnogo puta sam se pokuavao skinuti ali uvijek sam nakon mjesec-dva (jednom ak i puna etiri mjeseca) apstinencije pravio istu greku. Ma mogu bar travu puiti i pive lokati ako nita drugoprevario bih samog sebe. Doint po doint, piva po piva, -prica. i opet sve po starom dok se ne dovedem do situacije kad ostanem potpuno bez novca, bez posla, bez prihoda potrebnih za heroin ili heptanon koji sam takoe uzimao intravenozno. Dakle, to to vie nikad nisam stekao onako teku ovisnost kakvu sam imao u Njemakoj nije plod nekog mog znanja i umijea, ak ni strah od sticanja ovisnosti nije igrao neku naroitu ulogu, ve je to bilo iskljuivo usljed nedostatka novca, jer da nisam tako s vremena na vrijeme ostajao kokuz, ko zna ta bi samnom bilo. Jedino ime bih se mogao, hm, pohvaliti bilo je moje umijee da heroin (ili heptanon) ne uzimam svaki dan i ne ba mnogo; a ono ime bih se mogao zaista pohvaliti jeste to da sam pare za drogu (i ne samo za drogu) poteno zaraivao. Te krize, tj. apstinencije koje sam u tih sedam godina proivljavao nisu bile tako strane kao ono proivljavanje u Njemakoj, ali da nisu bile teke to ne mogu tvrditi. O
87

razoarenju zbog neuspjeha da i ne govorim. Najveu greku sam inio to se nikad nisam mogao odluiti da odem u kakvu ustanovu za lijeenje ovisnosti. Uporno sam odbijao shvatiti da je moj problem sa drogom ogroman; uporno sam se nadao da u jednom, ipak, uspjeti. Naalost, heroin je bio jai. Uzalud je bilo to to sam jasno uviao koliko mi zlo droga ini; tih varljivih usluga droge nisam se mogao odei, dugo, predugo. I tako je eto moj ivot prolazio mimo mene, nosei sa sobom samo drogu, da se hrvem s njom. O ljubavi, o srei, o osmijehu- mogao sam samo matati i sanjati. Mogao sam samo zaplakati. Prije nego to preem na posljednje poglavlje ove knjige kojim u zavriti opis svog trnovitog puta, potrebno je da vam priloim jedno kratko objanjenje. Naime, radi se o tome da neu pisati kako sam se, ipak, na kraju uspio skinuti sa droge, tj. oslobodio se. Razlog zato neu pisati i o tome nalazi se u injenici to to ne mogu opisati ukratko i povrno. (To u moda ostaviti za neku drugu knjigu koju u posvetit onima koji su ve dospjeli u pakao droge. Pa, iako ne postoji nikakva formula i sigurno rjeenje za povratak iz tog pakla, mislim da, ipak, mogu i u tome mnogo pomoi jer sam, na kraju, shvatio mnogo toga u vezi s drogom, odnosno bolesti ovisnosti i dugotrajnom procesu njenog lijeenja). Osim toga, ova ova knjiga namijenjena je onima koji su u drogu tek zakoraili; da bi shvatili ta rade od sebe i svog ivota, i da bi se bezbolno, bez veih posljedica,
88

vratili na pravi put. Stoga, savjet koji u vam sada dati molim utuvite dobro u svoje glave i dozovite se pameti dok je jo imate, jer znajte, prvo to vam droga oduzme upravo je to - PAMET. U redu, raumijem ja vas, mnogi ivotni problemi koji vas mue moda su nepremostivi. Ali, zar je u drogi spas?! Priu slinu ovoj koju sam vam ispriao, manje-vie ima svaki narkoman, ovisnik o drogi. Svi su oni svoje brige i probleme, svoja nezadovoljstva i frustracije, nauili rjeavati bijegom u drogu. Ali, zar je to rjeenje?! Pa vidjeli ste ta je droga! Moj savjet i ujedno poenta ove knjige jeste: Prekinite s drogom ODMAH! Svako odgaanje vodi vas u propast. Svakim novim dointom, crtom ili utom korak ste blie paklu. Ovu tvrdnju potvrdit e vam (sto posto) svi oni koji se i dan-danas nalaze u paklu droge, varaju, kradu, prostituiu se i nema kakve sve grozote ne ine da bi zbavili drogu, proivljavaju krize, borave u komunama i raznim drugim ustanovama za odvikavanje od ovisnosti, borave u zatvorima, borave u bolnicama, lijee hepatitise i sidu, lijee svoje rane na dui, rane od droge. Eto, pa vi sad vidite koliko se isplati oslanjati na drogu!? A ti jeftini problemi to vas mue, vjerujte mi, smjeni su spram problema kojima e vas droga obilato nagraditi. A kako izgleda jo jedan pravi problem u ivotu pokazat u konkretno, u sljedeem, zavrnom poglavlju.

89

IX Hepatitis C I na samom kraju doe avo po svoje, doe da mi uzme mjeru- duinu. Da, duinu, jer dok ovjek stoji na svojim nogama odnosno dok ivi visina mu je mjera, ali u bolesnikoj postelji moe biti samo dugaak. Uhvatio sam se rukama za glavu i vrsto je drao da ne pukne. Primjeivao sam ja da se neto udno zbiva u meni ali sve sam mislio: Ma proi e, nije to nita. Hranu kad pojedem najee povratim, ali mislio sam kako i neu kad loem pive na heptanon tablete. Pa onda ove proirene vene na nogama...pa ta ako toliko boli i otie, i prije je boljelo i oticalo pa opet proe. Pa nekakve crvene fleke na koi koje se pojavljuju i nestaju bez ikakvog reda i smisla, najvie na prsima i elu. pa ta esta stanja slabosti, malaksalosti, umora. Pa drhtanje, pa preznojavanja, pa bolovi (iganje) u utrobi. A tek nervoza kolika je. Ali, sve sam ja to ignorisao mislei: Pa drogiram se, mora biti tako. A moda e biti najtanije da kaem da sam mislio: Ma ba me briga za to. Na odlazak doktoru nisam ni pomiljao, ba kao ni svih ovih proteklih sedam godina (1997-2004.), jer moj jedini problem bio je kako se osloboditi iz kandi droge. A onda, bukvalno reeno, sruih se s nogu. Nisam vie mogao ii na posao, ak ni uz pomo heptanona (metadonskih tableta koje sam posljednje dvije godine prestao
90

uzimati pricama). Prestao sam opet, po ko zna koji put, raditi. Zalijepio sam se za krevet. Bio sam jako loe, veoma slab i blijed, umoran od svega. Osjeao sam da neto nije u redu, nikako nije u redu. Puna tri dana nisam izlazio iz svoje sobe; gladnio nisam, ednio nisam. Bio sam zaista slab i nisam se dizao iz kreveta. U svemu tome ipak se desilo i neto pozitivno- pomirio sam se s mamom i sestrom, i nakon vie godina provedenih pod istim krovom, a zasebno ivei, napokon smo postali porodica. Mama i sestra me nisu mogle ubijediti da odem doktoru ali sam ih, ipak, morao umiriti obeanjem da u ii u komunu na lijeenje ovisnosti. Ve idue sedmice uspostavio sam telefonom kontakt sa Retro-centrom u Zagrebu. Rekoe mi da za otprilike dva mjeseca mogu oekivati poziv, a do tada se moram javljati telefonom svake sedmice da obavimo dodatne razgovore koji e njih uvjeriti da su moje namjere vrste. Idui mjesec obavijestili su me da zodovoljavam neke njihove kriterije (uslove); da sam uvrten na listu ekanja; da je sad samo pitanje dana kada e se ukazati slobodno mjesto; te da ne bi bilo loe da u meuvremenu uradim ovdje testove na sidu, hepatitis i tuberkulozu. Poto je to bila vie molba nego uslov, rekao sam da nema potrebe za testovima jer sam pazio i tue price nisam koristio. -Nemoj biti tako siguran- glasio je odgovor- Nije to ba tako kako bi ti elio ubijediti sebe; bolje je da ti to provjeri. Na tuberkulozu sam posumnjao, ali na sidu i hepatitis nisam. Otiao sam slikati plua jer sam se prisjetio da sam ponekad povraao krv, kao i krvave komadie ko zna
91

ega. Ipak, nalaz je bio dobar, a plua, za divno udo, u dobrom stanju. Dobro je, mislio sam, tuberkulozu nemam, sidu nemam, a taj hepatitis, utica valjda, ta li, pa poutio bih dosad ve. Bio sam i modar, i crven, i blijed, ali ut nisam; nemam razloga za brigu, uostalom pazio sam. Dobro, ono nije ba da sam najbolje pazio, al pazio sam gdje i kad treba, u Njemakoj, naprimjer, ba sam pazio. Dakle, nisam se mnogo brinuo. U to vrijeme se o sidi i hepatitisu uveliko prialo, na TVu, na radiju, svugdje. Naime, u Mostaru je umrla djevojka Ukrajinka, prostitutka, oboljela od tih i jo mnogih drugih zaraznih bolesti. Ministarstvo zdravstva je proglasilo alarmantno stanje. Korisnici usluga te djevojke pozivani su na testiranje, i ne samo oni ve sve visokorizine kategorije stanovnitva u itavoj BiH, a ponajvie ovisnici o drogama tj. narkomani koji drogu uzimaju intravenozno (pricama). Po Zenici su osvanuli plakati s pozivima na besplatno i anonimno testiranje. Udruenje koje je sprovodilo te aktivnosti zvalo se Margina. Ni tada se nisam obazirao na to, ali jedne veeri, gledajui na TV-u emisiju posveenu problemu side i hepatitisa, veoma sam se uznemirio i zabrinuo. Gost emisije, bio je doktor, govorio je, izmeu ostalog, otprilike ovako: - Ovisnici intravenozni korisnici droga uglavnom ne znaju da su nosioci virusa AIDS-a ili hepatitisa. U svojoj neprestanoj potrazi za drogom oni nemaju kad ni misliti o tome a kamoli otii ljekaru na pregled. Obino misle da se to njima nee dogoditi. Niko tako dobro ne obmanuje samog sebe kao oni. Njihov mentalni sklop prim92

jenjuje takozvanu liniju manjeg otpora koja im omoguava da sve probleme i sve ono to ih ugroava potisnu ustranu odnosno ignoriu. Njihov najvei i ustvari jedini problem jeste kako zbaviti drogu, tj. kako izbjei krizu. Taj problem je toliki da za ostale u njihovoj svijesti nema mjesta jer kriza je teak oblik tjelesnog i duenog rastrojstva koje je zbilja teko podnoljivo. Kad kriza ve nastupi, svaki oprez i svijest o riziku koritenja tuih prica nestaje. Razmjena prica uobiajena je praksa meu ovisnicima. Oni e, ako nemaju svoju, posuditi tuu pricu primjenjujui svoje provjereno pravilo koje im kae: Ma ne, kakva sida, kakav hepatitis, meni se to nee dogoditi Da ine katastrofalnu greku- toga nisu svjesni... S panjom sam gledao tu emisiju i sluao svaku rije koju je taj doktor govorio. Jo kad poe objanjavati naznake, odnosno simptome slabljenja imunolokog sistema, ba sam se zabrinuo jer sam dosta toga prepoznao na sebi. Svu no nisam oka sklopio a ujutro sam otrao u Marginu da uradim test. O hepatitisu nisam mnogo znao (gotovo nita) ali toga me ustvari i nije bilo strah; plaio sam se side. Slijedeih noi, ekajui nalaz Mikrobiolokog instituta iz Sarajeva, spavao sam tek sat-dva i imao uasne more. Svaki san se zavravao padovima s nekakvih litica u provalije, u bezdan, ili me neto goni a ja ne mogu da trim, ili nekakva ruka puna prica hoe da me epa za vrat. Slabost koju sam osjeao samo je pojaavala moje sumnje i strah. Sjetio sam se svake price, tue price koju sam koristio i uvidio da ih nije bilo mnogo, ali ipak ih je
93

bilo. Imao sam razloga za zabrinutost. ini mi se da sam se ve psihiki pripremao da podnesem eto i taj udarac u ivotu (ako se ve desi), jer zaista sam osjeao (i to ve odavno) da u meni neto ne tima i da nije dobro, nita nije dobro, u mislima, u osjeanjima, u raspoloenju, nigdje i nita nevalja. Dan kada su me iz Margine obavjestili da doem po nalaz bio je 1. decembar 2004. godine, Svjetski dan borbe protiv AIDS- a. - Kakva sluajnost!!!?- pomislio sam i naoruan najcrnjim slutnjama krenuo da i to udo vidim, da (kako sam tada mislio) i to govno pojedem. Sa strepnjom sam uao u kancelariju i sjeo na ponuenu mi stolicu. Osoba zaduena za prijem, te sprovoenje cjelokupne procedure testiranja, kao i izdavanje nalaza bio je moj poznanik iz osnovne kole. Drei moj nalaz u ruci poeo je govoriti bez okolianja. - Moram te razoarati, ree Meni se noge odsjekoe. Poeo sam da se vrtim na stolici, poeo sam da se tresem. - Nije valjda...? jedva progovorih - Sida nije, nastavi on- ali zato hepatitis jeste. Pozitivan si na hepatitis C. Nalaz pokazuje da si bio pozitivan i na hepatitis B, ali ono to zabrinjava ustvari je ovaj hepatitis C. - Pa dobro, pade mi kamen sa srca, nek nije sida. - Ma nije dobro, pa nije ni ovo ala. Ko zna koliko dugo ti to vue. Ja stvarno ne shvatam, zna koliko si ti mene iznenadio kad si ono doao. Gledam onaj formular to si popunio pa ne mogu da vjerujem da si to ti. Znam te iz osnovne kole, pa odlika si bio, pa fudbal trenirao; ma
94

ne mogu da vjerujem, ti i heroin, ne shvatam. - Ne shvatam ni ja. Tako me put poveo, zakrivudao se, ta li. - E da mi je neko to priao za tebe, ne bih povjerovao. Priali smo dugo. Poto sam to se tie tog hepatitisa C bio totalni laik on mi je objasnio dosta toga. Pa iako je sve to zvualo poprilino strano i veoma me uznemirilo pronaao sam utjehu u injenici da ipak nije u pitanju sida. Ali tek vremenom u shvatiti da ni hepatitis C nije ala jer moja je jetra ve podobro bila oteena, u pretciroznom stanju. Bit e najbolje da citiram brouru koju izdaje Svjetska zdravstvena organizacija, te na taj nain objasnim ta je hepatitis C. Hepatitis C je hronina upala jetre koja u 20-30 posto sluajeva zavrava cirozom, rakom jetre i smru. Uzrokuje ga virus hepatitisa C (HCV). Virus hepatitisa C vodei je uzrok hronine bolesti jetre u svijetu i njime je danas zaraeno 170 miliona ljudi, odnosno oko 3 posto svjetske populacije. Prema podatcima SZO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) uestalost (prevalencija) hepatitisa C u BiH iznosi oko 1,5 posto, pa se pretpostavlja da je HCV-om zaraeno oko 40 000 osoba. Akutni hepatitis nema simptoma ili su oni nespecifini, te infekcija ostaje neotkrivena. Oko 80 posto bolesnika razvije hronini hep95

atitis C. Ukoliko se ne lijei izaziva cirozu jetre, hepaocelularni karcinom, te konano smrt. Putevi prenoenja HCV-a: Hepatitis C se najee prenosi putem krvi i krvnim derivatima. Najvei rizik zaraze postoji kod: - osoba koje su primale transfuziju krvi ili su lijeene krvnim derivatima prije 1995. godine - osoba na dijalizi - osoba koje uzimaju ili su uzimale opojne droge putem injekcija (prica) - osoba koje su se tetovirale ili imale piercing - zdravstvenih radnika Mogui naini zaraze: - nezatieni spolni kontakt sa zaraenom osobom - s inficirane majke na novoroene - razmjena rpica meu i.v. ovisnicima Naalost, nisu poznati svi naini prenosa HCV-a tako da kod priblino 30-50 posto zaraenih nain zaraze ostaje nejasan. Tok bolesti: Zaraeni HCV-om najee ne pokazuju znakove bolesti, te se samo kod etvrtine pojavljuju blagi simptomi, npr. utica, koji ukazuju na akutn hepatitis. Kod 70-80 posto zaraenih virus ostaje u tjelu i bolest prelazi u hronini hepatitis C. kod 20-30 posto oboljelih hronini hepatitis C uzrokuje cirozu (nepovratno oteenje jetre) i rak, to dovodi do zatajenja jetre, te smrti...
96

Sudar sa hepatitisom C (da se tako izrazim) donio je prekretnicu u mom ivotu. Prvi put, nakon mnogo godina, svoj problem nisam otrao utopiti u drogi, pa ak ni alkoholu i travi, ve sam se suoio s njim bez tog svog dugogodinjeg recepta bijega od stvarnosti i lanog utoita. Pokleknuo nisam ni tada niti ikad vie; heroin je uzalud dozivao. Prepreka koja se ovaj put isprijeila preda mnom bila je zaista ogromna jer sam jasno u sebi osjeao da mi ivot izmie iz ruku. Jasno sam osjeao da se savreno uklapam u onih 20-30 osto oboljelih kojima nema spasa. Pa ja sam se jedva drao na nogama, jedva sam hodao, jedva sam mislio. A da je moje stanje bilo uistinu zabrinjavajue potvrdila mi je doktorica (naelnica Infektivnog odjela Kantonalne bolnice Zenica) na pregledu i razgovoru koji je potrajao skoro puna dva sata, a na koji sam otiao dva dana nakon to sam saznao da imam hepatitis i nakon dvije neprospavane noi. Samim tim to me je savjetovala da prije odlaska na lijeenje ovisnosti prvo uradimo detaljne pretrage jetre (i ne samo jetre) bilo mi je jasno da vremena za gubljenje nema. Modri podonjaci, oteene noge, fleke po koi (crvene, modre, crne), bolovi u zglobovima, bol ispod desnog rebrenog luka, dugotrajan umor, gubitak apetita, povraanje, krvarenje iz nosa, sve je to doktorici bio signal da mi je jetra ve podobro oteena, a kolikoto se mora odmah utvrditi. S obzirom na takve okolnosti morao sam pod hitno u bolnicu, infektivni odjel za bolesti jetre i nejasna febrilna stanja.
97

Mislim da mi je doktorica povjerovala na rije da sam prestao uzimati drogu jer mi je na nalazu izmeu izmeu ostalog napisala: Unazad tri mjeseca ne koristi narkotike. Vidio sam da ju je moja pria o drogiranju iznenadila, pogotovo to to se nikad nisam prijavio na metadonsku terapiju niti sam u tim svojim bezbrojnim pokuajima skidanja s droge potraio bilo kakav drugi oblik pomoi (strune pomoi). Upozorila me je da moram biti jak i nipoto ne ponoviti greke koje sam dosad inio. I bez njenog upozorenja ja sam to znao, ja sam to u sebi osjeao. Ovaj put sam znao da prava na greku vie nemam i da me sljedea vodi ravno u smrt. Sa odlaskom u bolnicu odugovlaio sam nekoliko dana jer sam zapao u teku depresiju pa takav (nikakav) nisam elio ii meu ljude. Teke sam misli prevrtao po glavi. Nesanica mi se uvukla u postelju i nije me mjesecima naputala. Ni u bolnici nisam bio nita boljeg raspoloenja i nita bolje sree sa spavanjem. Po svu no bih hodao bolnikim hodnikom. Tek nakon dvije-tri neprospavane noi malo sna se ipak smiluje i doe, ali nisam se tome mogao obradovati. Muili su me uasno teki i strani snovi. Priali su mi da jeim u snu pokuavajui da to okrenu na alu, govorei da je to bolje nego da hrem. Najgore, kada je rije o tim snovima, nije bilo sanjati ih nego to to sam vrlo jasno shvatao ta mi ti snovi govore. Po itav dan mi je neto pritiskalo grudi i guilo me. Ipak, nisam se alio, nikome i nizata. Pa zar imam prava da se alim? Ima jedna lijepa narodna poslovica koja kae:Kako posije tako e ponjeti. Pa zar treba da se udim to mi je smrt pokucala na vrata? Zar nisam sam
98

sebi okaio omu oko vrata? A prvi nalazi koji su uraeni nisu bili dobri: krvna slika, ultrazvuk, gastroskopija, hepatogram- ma nita ni s im. Ponovljeni nalazi jo gori, pa opet novi jo gori. A tek kad pooe pristizati nalazi iz Sarajeva sa Mikro-biolokog instituta (genotip virusa, koncentracija virusa u krvi i jo svata neto) smrailo mi se. Nisam tada bio maloduan, nisam se predavao (jer da jesam- ja danas ne bih bio iv) ali imao sam estih trenutaka slabosti kad sam morao uvati rukama glavu da ne pukne. A i srce, i srce hoe da pukne; od tuge valjda, ta li. Ma sav sam ja pucao, po svim avovima sam pucao, dok su mi kroz glavu odjekivale rijei:Aj, ta uradi to od sebe, ta uradi to od svog ivota?! Da, nije bilo lako suoiti se sa smru koja je oblijetala oko mene tako jasno da mi se nekad inilo da odbrojavam posljednje dane ivota. Osjeao sam se jako slab, malaksao i umoran; umoran od misli, od sjeanja, od ivota, umoran od svega. Iz bolnice sam otputen 19. januara 2005. godine. Na otpusnom pismu stajale su moje dijagnoze odtampane velikim podebljanim slovima: Hepatitis C (B18) Gastritis chr. Prolapsus mucosae GE Bolest ovisnosti Izmeu ostalog pisalo je jo: iz anamneze: Primljen na obradu radi HCV seropozitivnosti. Unazad 10 godina bio i.v. narkoman na heroinu i heptanonu... epidemioloka anamneza: sem intravenoznog uzimanja
99

narkotika negira druge medicinske intervencije. Zakljuak: Radi se o hroninom virusnom hepatitisu C. Potrebno dalje lijeenje. Uraditi nalaz biopsije jetre. Kontrola za 15 dana... Po izlasku iz bolnice nastupili su teki dani. Tuga se naprosto zalijepila na moje lice jer...ma gotovo je ovo, gotovo je sve. Moje anse za lijeenje hepatitisa bile su minimalne. Na moj put doktorica (naelnica Infektivnog odela) lijepo mi je objasnila kako stoje stvari s tim antiviralnim programom lijeenja Pegazis i Ribovirin interferonom koje je pokrenulo Federalno ministarstvo zdravstva. - Program je tek u zaetku,- govorila je- tek je u eksperimentalnoj fazi i namijenjen je iskljuivo onoj kategoriji oboljelih za ije inficiranje virusom hepatitisa C drava snosi odgovornost pa stoga i trokove ljeenja, a ti trokovi nisu mali i oni, u jednoj varijanti, iznose 25 000 maraka a u drugoj 50 000. Prednost nad ostalim imaju borci koji su u ratu transfuzijom primili zaraenu krv i trenutno su u program ukljueni samo oni. Svi ostali moraju ekati usvajanje novog zakona na kojem se radi. A vi, koji ste se inficirali svojom krivicom, vi- uivaoci opojnih droga, osim tog ekanja morate ispuniti mnoge uslove da bi se mogao predati zahtjev, prvenstveno dokazati da ste prekinuli s uzimanjem droge. U tom sluaju sljedee to je potrebno uraditi jeste biopsija jetre a poslije emo vidjeti kako i ta nam je initi dalje... Ono to je doktorica preutila i nije mi htjela otvoreno rei, a to sam shvatio itajui izmeu redova moglo bi otprilike glasiti ovako:Kakvo bolan lijeenje, daleko si
100

ti od toga; de se ti prvo droge rijei. A i to ljeenje, pa ono je tek u nekih 20 do 30 procenata uspjeno. Ma gotovo je ovo, mislio sam, gotovo je sve. Sve u meni je govorilo da je moj ivot pri kraju. ak je i logika mogla potvrditi takve slutnje, jer kakav ivot sam vodio dobro pa nisam davnih dana crko. Ipak, nalaz biopsije jetre pokazao je da ciroza nije nastupila (ciroza definitivno znai kraj), a svi nalazi skrining testova na psihoopojne supstance bili su negativni odnosno potvrivali su da ne uzimam nikakvu drogu niti alkohol, pa ak ni apaurin koji mi je bio propisan. Te skrining testove radio sam nekoliko puta u Centru za bolesti ovisnosti u Sarajevu. Doktorica psihijatar (naelnica te slube) kritikovala me to izbjegavam apaurin i to odbijam otii u neku ustanovu (komunu) za lijeenje ovisnosti, ali kako je moj nalaz skrining testa svaki put bio dobar kritike su prestale. Nalaz (psihijatrijska procjena i miljenje) koji sam na kraju dobio od nje nije mogao biti bolji. Izmeu ostalog, napisala mi je itekako potrebnu suglasnost i preporuku za odobrenje i sprovoenje antiviralne terapije. Poto nalaz biopsije jetre nije bio dobar (a tek u kasnije shvatiti da je bio ba kritian i da sam za lijeenje uhvatio, kako se to kae, zadnji voz) doktorica, naelnica Infektivnog odjela KB Zenica, je pourila sa zahtjevom ljekarskoj komisiji Federalnog ministarstva zdravstva za odobrenje lijeenja, iako nisam ispunio onaj uslov koji kae da moram biti ist od droge minimum godinu dana. Vremena za ekanje izgleda nije bilo.
101

(Moram se iskoristiti prilikom da zahvalim svim zdravstvenim radnicima koji su mi pomogli da izlijeim hepatitis C, odnosno pomogli da ostanem iv: - Doktorici Lejli alki (naelnici Infektivnog odjela Kantonalne bolnice Zenica) - Doktorici Nermi - Sestri Halidi - Doktorici psihijatru iz Slube za bolesti ovisnosti u Sarajevu - Federalnom ministarstvu zdravstva koje mi je odobrilo lijeenje; tj. snosilo trokove lijeenja. - Osoblju ambulante Crkvice koje mi je uvijek izlazilo u susret ispunjavajui svaku moju molbu u vezi potrebe za mnogim uputnicama, receptima, zahtjevima za vankantonalnim lijeenjima, te estih (preestih) termina za prijem. Da, imao sam sree, ali moja ivotna pria mogla je vrlo lako imati tragian kraj. Kako je bilo gledati smrti u oi, ja vam to ne mogu opisati. Ono to mogu to je, evo, napisati knjigu; napisati knjigu ne tedei sebe od stida kojem se svjesno izlaem, a sve u elji i nadi da u nekome pomoi, odnosno sprijeiti da jo neko doivi ono to sam doivio ja, sprijeiti da se nae u paklu droge i da na kraju, jedan dan obliven suzama legne u svoj krevet sam sa svojim mislima oko kojih obljee smrt.

102

* * * A sada slijede kratke prie kojima elim, jo jednom, da apelujem na vau svijest i da vas opomenem da drogom ne donosite suze samo sebi. Naalost, zbog Vas i vaeg drogiranja jo e mnogi ljudi proplakati. Ove prie potresna su ispovijest ljudi kojima je droga nanijela mnogo zla i nesree u ivotu. Onima koji e u ovim priama prepoznati djeli sebe i svog ivota poruujem da nisam zanemario njihovo pravo na privatnost, pa su stoga prie znatno izmijenjene. Meutim, i pored toga, te prie nikako se ne mogu nazvati fikcijom jer su itekako stvarne. Mnogo je suza zbog droge poteklo, i dan-danas teku, i jo e mnogo potei. Iz tog mora suza nudim vam da vidite one koje sam i ja vidio, a naalost to je tek kap iz tog mora. Oaj Pomozi mi molim te. Ne znam kome drugom da se obratim, ti si m bio prijatelj. Znate se jo iz kole. Ne znam vie; da idem na policiju, a kud u jadna i taj belaj na kuu. Ma ne znam vie ta u. Jutros sam tri sata stajala na mostu, hou da se bacim u vodu, al ne mogu, ne mogu ostaviti ono svoje maksume bez majke. A ni ovo u sebi ne mogu ubiti, a tako bih rado prekratila svoje muke. Ma jesam, opet sam nosea, daj Boe da mi se rodi ivo i zdravo. Rekla sam doktoru da mi se ovjek drogira i da mi je ovo dijete napravio a drogu koristio. Doktor me uvjerava da je sve uredu al mene je opet strah. ta ako
103

ne bude zdravo, ta ako...uh ne smijem ni pomisliti. Ne znam vie, sve to vie razmiljam i to vrijeme vie odmie sve mi je tee. Ma vidjela sam ja odavno da se s njim neto deava. Vidjela sam i te takice od igle na rukama al sve mislim nije to to, proao se on toga, laem samu sebe. Ma nisam eljela ni sumnjati. Istom, jedan dan traila ja u njegovoj jakni klju od potanskog sanduia, nigdje kljua. Kontam, moda je tu, kad ono tamo imam ta i vidjeti, prica,kaiica sva aava, limuntos, vata. Uh, kad se nisam onesvijestila. itav mi se ivot tada sruio. Noima sam plakala, dijete mi malo, tek prohodalo, drugo na putu, a on... Ma znala sam da je on to nekad davno uzimao, al zar opet, zar sad kad dijete ima, enu, porodicu? Oj Boe dragi, ta doivjeh!? Pa raskui nam kuu; jutros mi maznuo posljednjih 20 maraka iz novanika. Pa od ega sad da mlijeko djetetu kupim, ruak da napravim? Ma pusti, kako neu plakati, kako neu, pa neku no mi je vjenani prsten skinuo s ruke dok sam spavala. Pa onda neki dan odnese mikrovalnu, kao na popravak. Ma kakav popravak, mikrovalna nova. Uh nemoj da ti nabrajam vie, zlo mi je. Ne znam vie ta da radim. Da ga ostavim, ha kud u s djetetom, nemam gdje otii. Na kraju u izgleda ipak u Bosnu skoiti, ne vidim izlaz a ne mogu ovako ivjeti, ne mogu. Daj molim te, moe li mu ti pomoi. Ma znam da se odavno ne druite vie, al ti si mu bio najbolji prijatelj, esto je govorio da si mu bio poput brata. Molim te, tebe e poluati, porazgovaraj s njim, reci mu da dijete ima, da dijete treba oca. Reci mu da enu ima, reci mu da ga jo uvijek volim i da u mu oprostiti, samo neka prestane s tim. O Boe dragi
104

ne znam ni gdje je, kuda skita po itav dan. Zna li ti gdje je, zna li iko? Ne smijem jadna od stida nikog ni pitati. Ma nikome ni da se povjerim ni poalim, samo plaem dan i no. O, pa ta radi to od sebe!? Gledam ga nou dok spava, ruke mu izbodene, mrav pola ga nema, modre mu se podonjaci, bunca i jei u snu, a ujutro ustaje ko popian, Ko da ga je svu no neko mlatio. Na posao ve tri mjeseca ne ide, kae otvorio bolovanje. Ja ila u firmu da provjerim a veli mi upravnik:Da si ti meni iva i zdrava on ti je dobio otkaz. Zato otkaz- pitam,- kako otkaz, a upravnik vrti glavom i kae:Zna ti dobro zato. Vratim se jadna kui, plaem, posvaamo se pravo. Od tada jedva da tri rijei progovorimo jedno drugom. Ne mogu ga prepoznati, ne shvatam u ta se to pretvorio. Uvijek je bio dobar i paljiv prema meni, ali ovo sada, ove svae i uvrede, ma stvarno ne mogu vie. Kad sam mu rekla da sam opet trudna, samo me ljutito pogleda i ree mi da sam glupaa, ne moe biti vea, kaoe jesam nala kad u zatrudnjeti. O kako sam se tada isplakala. Ma ta da ti priam vie; jeste da sam morala nekome al ne mogu dalje, ne mogu. Ljepotica i zvijer Ma najgore mi je bilo to su mi rodtelji saznali za to. Nikad neu zaboravit kako su plakali. Nisu me ni ruili, ni galamili, ni kaznili, samo su plakali, a to mi je bilo gore od svega. Jeste da sam tada zauvijek prekinula s drogom, ali ta je mrlja ostala da me prati kroz ivot. ta da ti kaem, nedavno sam se trebala udati, vjerena bila,
105

vjenanje zakazano, ma sve super. Istom, eto ti jednog dana mog vjerenika, uleti mi u kuu ljut kao ris. A je li drogeraice,- ree,- pa nisi mi rekla da si bila drolja!? I mama je bila prisutna, poe odmah plakati, a on nije mogao otrpjeti da se istrese i na nju. Pa gospoo draga,ree joj- znate li vi ta vam je ker radila za drogu? A jadna mama plae, jedva progovori: Pa nemoj tako zte, davno je to bilo. A on, lupi akom od sto i ree: Ma kakav zet, mene ste htjele preveslati!? Posla nas obje u onu stvar i ode, zauvijek. Mama je danima plakala, opet, ba kao i onda kad je i sama saznala za te moje izlete. Nagovarala me da idem, da mu objasnim, da ga molim da mi oprosti, govori jadna mama. Svaku joj rije suza i uzdah isprati. I ja sam plakala. Voljela sam ga i nisam ga mogla kriviti. Pa ta da mu objasnim, zar moe da mi oprosti? ta da ti kaem, bila sam mlada i glupa. Upoznam na jednoj urci jednog neobinog momka, zaljubim se i poem se zabavljati s njim. On me navukao na drogu. Prvo na travu a onda i na heroin. Kae:Hajde bona i ti, vidjet e kako e ti biti ljepe da se mazimo. A jest bilo ljepe, priznajem, nije me slagao, pogotovo na heroinu, ma u zvijezde me ponese. price nismo nikad koristili, umrkavali smo. Toliko mi se to osladilo da nisam mogla vie ni pomisliti da bez heroina vodimo ljubav. Poosmo se redovno sastajati, i ujutro i uvee, svaki dan. Meni je to zbog ljubavi nae bilo drago i nisam ni primjeivala koliko je drogiranje uzelo maha. I skoro itavu godinu tako. A onda, jedno jutro doe on sav u ljivama, rasjeena mu usna, izbijen zub. Kad sam ga ugledala vrisnula sam.
106

Pitam ga ta se desilo i ko mu je to uradio. A ko e- reenego zvijeri, dileri, eto ko. Pa zato- pitam. A on, obori glavu, zaplaka i ree:Duan sam im: Imala sam ja neto uteevine, ponudim mu pare, al... Ma kakve pareree mi- nee oni pare, oni hoe tebe. Kako mene- pitam iznenaena. A on se zaplaka jo jae, poe jecati i ree: Fino, tebe, rekli su mi ako nam ne sredi onu svoju ljepoticu, pozdravi se sa zubima, hodat e modar sve dok ona ne odradi ovaj dug. I ta sam drugo mogla, pustiti da ga tuku svaki dan, a sem toga ni heroina nismo imali vie. A ti zna ta je kriza i ne moram ti to objanjavati. Morala sam nekako skontati drogu, dileri nisu htjeli pare. Ma nisu oni bili tolike zvijeri koliku sam zvijer gladnu heroina ja imala u sebi. Zna, nisam ja to uinila zbog momka nego zbog heroina. Istina je da su me odveli na Smetove al nije istina da ih je bilo toliko koliko su priali. Bili su samo trojica, i nisu me svi skupa nego su se redali jedan po jedan, po dva puta svaki. Morala sam, shvati me molim te, nisam tada vidjela drugo rjeenje, morala sam nekako zbaviti hors. Dali su mi itav gram i oprostili dug mom momku. Rekli su da nee nikome priati, ali ve sutradan sva je raja priala o tome, a ubrzo pria doe i do mojih. Otac je plakao, mama je plakala, ja sam plakala, svi smo plakali. Predoziranje Nisam ga gurnuo u drogu, ali nisam mu ni branio nita. Uvijek me je u svemu oponaao. Ko mlai brat, pa tako i s drogom. Kad sam uo da je poeo puiti i piti, nita ja. Doe trava, on sav ponosan kazuje mi kako je nauio
107

doint srolati dobro, a ja opet nita. Ma ta u kad sam i sam bio takav. A onda doe heroin, price. Malo je rei da sam bio konj. Ma nisam jarane ni znao s kakvim se ejtanom igramo. Tek smo se poeli lupati, niko nije shvatao kuda nas to vodi. Teko mi je da ti o tome priam ali neka, priat u ti. Jeste, na rukama mi je umro. im sam uao u sobu i ugledao ga na podu oduzeo sam se od straha. Sad bih moda znao, ali tada nisam znao ta da radim. Nisam ni znao ni mogao pomoi. Ve je bio blijed ko kre, iz usta mu curi pjena a prica mu ostala zabodena u ruku, nije stigo ni da je izvadi. Ma jesam odmah shvatio ta je, ali ok, panika, strah, ta li ve ne znam al mozak mi totalno zablokirao. Sav sam se treso, noge mi klecaju. Zgrabim telefon, hou da nazovem bolnicu, hitnu, bilo koga, ali ne mogu prstom nijedan broj potrefiti, ma ne znam ni koji broj biram. Ispade mi telefon iz ruku. Nekako skontam da treba otrati po oca, on i mama u komiluku bili, al kontam odoh prvo brata podii na krevet, izvaditi mu pricu iz ruke. obrisati mu pjenu oko usta. Kad sam ga dotaknuo, kad sam osjetio kako su mu ruke hladne, ma ledene ko led, tek onda sam se istinski prepao. Poeo sam da plaem i da ga dozivam. Vjeruj mi jarane, osjetio sam, jasno sam osjetio da upravo umire. Osjetio sam jezu u sebi, ne mogu ti je opisati. Neto me je guilo u grudima kao da me neko davi. Znao sam da umire. I stvarno, samo to sam mu stavio glavu na svoja koljena on je izdahnuo. Taj njegov posljednji dah jasno sam uo, uzdah i gotovo. Plakao sam jecajui, grlio ga, tresao i dozivao da se vrati. Brate, bracuka moj- urlao sam.
108

Toliko sam urlao da se itav komiluk sjatio u kuu. U sobu utra otac. Kad nas ugleda uhvati se za glavu i zajea. Potom se sagnu, prihvati brata i kad shvati da je mrtav poe da stenje i plae. Tri sine pred majku,- ree mi,- nedaj joj da doe vamo. Ali samo to je izgovorio, ona se pojavi na vratima. Ne mogu ti to opisati, taj pla, tu histeriju. jadna, upala je kosu s glave, akama se udarala po licu. Jedva su se ljudi obuzdali, jedva. Izvini, al nemogu dalje priati, teko mi je kad se svega toga sjetim. Kajanje E dijete moje drago, ne mogu sebi oprostiti to sam bio takav. Ma nisam uope bio svjestan kakvo mi se zlo uvuklo u kuu i kakva mi se nesrea sprema; samo sam nijemo gledao kako mi droga uzima dijete, jedino dijete, sina jedinca. O kako sam samo bio glup; najvea mi briga bila da niko ne sazna, familija, komije. Ma sramota je to, mislio sam, ta ako se prouje, kako e onda fakultet zavriti, posao nai, oeniti se. Kad jednom doe policija na vrata da ga trai, uh kad me nije lag strefio. I ta je sve inila ta droga od njega? Zahvaljivao sam Bogu to mu majka nije iva da ga gleda takvog; ona to ne bi mogla podnijeti, svisnula bi od tuge. Ma nije ni meni bilo lako, ali previe sam ja bio zadrt i glup pa sam se totalno pogreno postavio prema njemu. Ponekad danima nisam htio priati s njim. Kad on ue u kuu, ja neu ni da ga pozdravim, ma ni da ga pogledam; umjesto da sam sjeo s njim, porazgovarao, odveo na lijeenje. Al jok, ja neki svoj inat tjero. Jednom mi je prigovorio zbog toga, veli
109

on meni: Razumijem da nemam majku, ona je umrla, nema je, al ne razumijem gdje mi je otac.ta da ti kaem, ne pravdam se al mislio sam, ukor e mu dobro doi. E Boe mili koji sam ja bio konj i neznalica. Kad god je on pokuao da prestane s tim, da se skine, kako vi to zovete, ja mu nikad nisam nikakvu pomo pruio, nego ubijem i to malo volje u njemu. Ma kakvo tvoje skidanje- velim mu- znam ja tvoje skidanje, prevrtat e se po svu no u krevetu, cmizdriti i stenjati, svu e mi sobu usmrdjeti i posteljinu ispovreati, i ujutro e otrati po drogu. A on veli: Neu tata, ovaj put neu, pomozi mi kad te molim. A ja konj, velim mu na to:Ma ne tie me se! Sam si kriv, sam to i rijei. A Boe mili, on je htio samo da mu budem tada pri ruci. Kae:Pa tata, eto samo da mi aj napravi; ako budem imao temperaturu da mi oblogu na elo stavi. Ma htio je da budem s njim, da priam s njim. Kae:Ma samo me tata povremeno obii, nemoj me ostavljati samog, ne mogu se sam nositi s tim. O Boe mili i dragi, kakva sam samo neznalica bio. Skupo me je to neznanje kotalo, skupo, preskupo. Kad su mi javili da je umro od tog predoziranja, tek tad sam se uhvatio za glavu, tek tad sam proplakao. Majine suze Majci je sine najtee. E Boe dragi, kolike sam samo suze prosula za njim. I dan-danas mislim da je sve ovo samo ruan san; gledam na vrata, ekam da mi se vrati. Sve govorim sebi:Sad e on, evo samo to nije.Pa zamiljam kako ulazi, grli me i ljubi, i govori mi:Hajde mati
110

obrii suze, evo sam ti se vratio kui. A ja ga gledam, i gledam, ne mogu se nagledati kako mi je lijep, zlato mamino. Sjetim se tada svih onih njegovih nestaluka kad je bio mali, sjetim se kako je komiji razbio prozor loptom pa dotrao uplaen meni pod suknju da se sakrije. Pa se sjetim kako mi je vaznu razbio pa slagao da je vrabac uletio kroz prozor i da je on oborio; pa kako je skrivao od mene klikere po kui; pa mi jednom tepih zapalio ibicom; ma sjetim se, sine, svega. Kad je poeo tu drogu uzimati, ruila sam ga i ljutila se, al sve sam mislila ma pametan je on, proi e to njega. Za price nisam znala, a i da jesam ne bi mi vrijedilo. Uvijek bi me ubijedio da to nije nita strano i da ta droga nije to to ljudi misle. E vraga nije, eto to nije; ode on majci i nikad mi se vie ne vrati. Godinu dana sam mu ila na grob svaki dan, godinu dana plakala i danju i nou. Ljudi me tjeili, vele mi: Nemoj bona tako, mora nastaviti ivjeti. A kako? Kako kad sam samo njega imala, on mi je bio sve, radost i srea, ivot moj. Nekad mi se uini da ga ujem, sjedim i heklam kad najedanput ujem kako me s vana doziva, vie onim svojim djeijim glasiem:Mama, mama, namai mi kriku, eto mene sad u ja. A ja luda ustanem, maem onu kriku, stavljam manje putera a vie pekmeza, on volio tako, maem i plaem. Plaem, sine, jer znam da nee doi, al ipak maem; suze mi kapaju na hljeb. Kakva me tada tuga obuzme ne mogu ti opisati. Pa se esto sjetim kako je jednom utrao u kuu radostan, ma uletio kao ptiica i odmah s vrata poe da pria ko navijen:Mama, mama, poljubio sam Tamaru u obraz, ona je sad moja cura, i ona je poljubila mene.itav mi je dan
111

priao o njoj, zaljubio se, zlato moje, prvi put. Kae:Kako ona mati ima lijepe oi i kako joj kosa lijepo mirie. E, Boe dragi, kad se samo sjetim toga, kako je samo bio sretan, al opet ne mogu da ne oplaem. Nekad plaem i ne mogu da prestanem sve do zore; po svu no hodam po stanu, obilazim njegovu sobu, htjela bih ga pokriti, pomilovati po kosi, apnuti mu da mi mirno spava i lijepo sanja, poljubiti ga. Ali...krevet je prazan, soba je prazna, kua, ivot, ja, sve je prazno, sve. Samo je tuge i bola prepuno, samo je suza previe. E, lijepo moje dijete, e djeco mila i draga, ne znate ta radite majkama svojim. Ne znate vi ta su majine suze, ne znate. * * * I na kraju, osjeam potrebu da kaem zavrnu rije. Moda bi bilo najbolje ostaviti da svako za sebe izvue pouku iz ove knjige, ali ja se bojim da moj trud ne ostane uzaludan, jer ini mi se da nisam posvetio dovoljno panje onom upozorenju koje zapravo ini bit knjige, upozorenju onima zbog kojih ona (knjiga) i jeste napisana, upozorenju da se puenjem trave (marihuane) nalaze u velikoj zabludi, opasnosti, svega jedan korak od provalije. Stoga, opet naglaavam, oaranost i oduevljenost travom ne traje vjeno, a zabluda gora od svake, ona koji svaki pua trave od samog poetka gaji u sebi glasi:Ma ja u samo puiti travu, ja nikad neu zavriti na heoinu. Kakva je to obmana samog sebe. Naalost toga niste svjesni. Istina, zaista ima onih koji godinama samo pue travu. Ima i onih koji pue travu a samo ponekad uzmu i neto
112

tee (extazi, spid, heroin i sl.). Ali, koliko e to potrajati, to samo?! Sticanje ovisnosti dugotrajan je proces a on se odvija gotovo neprimjetno upravo zbog tih obmana kojima droga bombarduje vau svijest. Nije to nita,- uporno granatira- Trava nije droga, trava nije tetna, trava ne stvara ovisnost, ma samo u ponekad, ja mogu prestati kad hou...(Da ne nabrajam dalje kakve sve obmane plasiramo sami sebi a sve zato jer se ne elimo odrei zadovoljstva koje nam trava prua). Ja mogu prestati kad hou- te rijei najee ujem. Hm, a niko da prestane nego radije posee za jo jednom obmanom:Smanjio sam, dobro je. Ne kaem da nije dobro smanjiti, ali mu se droga ve uvukla pod kou i ne uzima vie on nju nego ona njega? A zato se ne smijete vie tako slatko kao na poetku? Zato je bez trave postalo sve tako bezveze? ta mislite zato? I moete li uope da mislite svjesno i razumno, ili morate prvo doint zapaliti? Posljednje dvije godine sam povremeno radio na gradilitima i imao sam priliku upoznati mnogo tih samo puaa trave, kao i onih koji pue travu a samo ponekad uzimaju extazi (tzv. bobe) i spid. Svakodnevno sam gledao kako se opuavaju, svoj dan zapoinju i zavravaju s dointom, gledao i sluao. O drogi sam esto razgovarao s njima. Bilo je i takvih koji su probali heroin, i koliko znam jo uvijek su u onoj fazi kada ga uzimaju samo ponekad. Naalost, jednom od njih to samo ponekad ubrzo je postalo svakodnevno, ovisnost je ve stekao a metadonska terapija u koju se ukljuio u Zavodu za borbu protiv bolesti ovisnosti ko zna da li e uspjeti (ja to ne
113

znam, ali znam da heptanonska ovisnost nije nita blaa od heroinske, jer heptanon je, po mom miljenju, samo ljepi naziv za heroin). Najvie sam volio priati sa onima koji godinama zaista samo pue travu, jer moram priznati da me ta injenica veoma interesovala (ve tada sam radio na ovoj odnosno slinoj krizi o drogi). Bio je jedan koji ve punih 12 godina pui travu i nikad osim trave nije nita drugo probao, a kako tvrdi nikad ni nee. Pokazao je takvu samouvjerenost u tom stavu da sam naprosto zakljuio da ga stvarno nikad nita nee pokolebati. - Ti si izgleda sretan ovjek,- rekao sam mu na kraju razgovora, ali sam mu ipak (kao uostalom i svima) uputio upozorenje.- Moda si roen pod sretnom zvijezdom ali znaj da te heroin vreba i vrebat e sve dok ti je doint u ruci. Ma tako vam je to, pogotovo u naem gradu gdje su bobe, tramal i spid uzeli takav zamah da su popularniji od NK elik, pa e vam osim trave i ta govna kljucati mozak i pripremiti teren za dolazak heroina. Zaista, zar nije neozbiljno (da ne kaem glupo) hodati po rubu provalije a misliti da se ne moe poskliznuti i pasti u nju? Ali eto, recimo da se taj moj radni kolega nee nikad poskliznuti (jer ima i takvih), recimo da je ovjek stabilan, dri stvari pod kontrolom, dakle samo pui travu, godinama pui i ta...Ja vidim ovjeka koji jedva eka kraj radnog vremena da bi zapalio doint. Vidim ovjeka koji ne moe ni doekati kraj radnog vremena nego pauzu za ruak koristi za puenje trave. Vidim ovjeka koji na posao dolazi napuen (ve ranim jutrom) i koji bez
114

trave ne moe ni da radi kako treba, vidim ovjeka koji nije vie ba mlad da bi ga mladalaka neobuzdanost mogla opravdati, vidim ovjeka koji u svom ivotu vidi samo doint. A mnogo sam se takvih nagledao. (Tokom svoje dugogodinje ovisnosti o drogama ni sam nisam bio nita bolji, pogotovo to je u mojim raspoloenjima, osim piva i trave, upravljao i heroin odnosno heptanon). Kao stariji po godinama i stau drogiranja uzimao sam sebi za pravo da ih kritikujem. - Opet puite onu drogu- govorio bih u ali- E samo da znate da sam zvao policiju i sve sam im rekao; pa bolje da vas ja prijavim nego da vas ta travuljina podavi. Za ozbiljne kritike koristio sam razgovore u etiri oka, tj. nasamo. Tada sam jasno shvatio koliko e mi biti teko napisati knjigu ovakve namjene. Vidio sam kako svako moje upozorenje i opomena teko dopire do njihove svijesti jer im ona zabluda Ma ne, meni se to ne moe dogoditi ne dozvoljava da shvate da, ipak, moe. - Ma mogu ja bez trave,- govorio bi svaki. - Vidim to moe, vidim. - Ma nije trava nita. - Ma nije, gdje e bit. Nije ni meni bila pa sam doivio da mi u bolnici guraju lauf kroz nos da mogu disati. - Ali ja neu uzimati heroin. I ja sam mislio da neu. Sreom, heroin zaista nee svako uzeti, mnogi e prevazii taj mladalaki hir u sebi i proi se puenja trave, neki ak bez ikakvih posljedica, ali moj vam je savjet da se uzdate u svoju pamet a ne u sreu, (sretnih zvijezda nema ba mnogo). A taj hir mladosti (ludosti) pratit e vas kroz ivot i vrlo izvjesno moe da vam pomrsi mnoge raunice
115

tj. elje i planove. Naprimjer, upoznate djevojku svojih snova, zaljubite se, zavolite je, a ona nee ni da uje jer zna da vas bije lo glas. Hajd njoj objasnite da trava nije nita. Ili, naprimjer, ukazala se dobra prilika za posao, ali poslodavac nee ni da uje jer je saznao za vau sklonost drogama. Opet je uzalud dokazivati da je to bila samo trava. Ili, naprimjer, trebate vizu za neku stranu zemlju, kad ono tamo ne moe; nekad vam je davno policija nala u depu paketi trave i otvorila dosje. Daba vam je oblijetati konzulat i objanjavati da je to bilo davno. Primjera ima mnogo; ovi se moda ine smijenim, ali uzmimo da se radi o zaista vae ljubavi vrijednoj djevojci, dobro plaenom poslu za kojim ste eznuli, odlasku u stranu zemlju gdje biste mogli ostvariti svoje planove i elje, e onda vam to i nee biti ba smijeno. tavie, alosno je, jer ja ove primjere nisam izmislio; nekim mojim poznanicima upravo se to dogodilo. I zato, molim vas jo jednom, bacite taj doint iz svojih ruku. Ja znam da vas on oputa i ini svakojaka uda, ali znajte da vas taj put kojim ste (GREKOM) krenuli vrlo lako moe dovesti u pravi pravcati pakao ivota. Jeste, ja vas molim, molim vas potedite sebe suza koje sam ovdje opisao, potedite svoje roditelje, svoju brau i sestre. Molim vas da me posluate! Samo e tada ova knjiga imati svoju pravu vrijednost a moj trud nee biti uzaludan. Ovu knjigu ja nisam mogao napisati ni drukije ni bolje nego to jesam, jer moje je umijee pisanja skromno. Osim toga za pisanje knjige potrebnog znanja nisam imao
116

ni slobodu da kaem sve to bih jo imao rei. Morao sam voditi rauna da ovom knjigom nikome ne uinim naao, a ako sam sluajno napravio takav propust ili sam svojim javnim priznavanjem (ko sam i kakav bio) nekome prouzroio neto naao- ja se najiskrenije izvinjavam. Moda me izvinjenje ne moe opravdati pa stoga elim istai da ova knjiga nikako nije zlonamjerna ve je njena jedina svrha da POMOGNE U BORBI PROTIV DROGE. (Molim da se ta injenica uvai!) ao mi je to se ovakva knjiga ne moe uvrstiti u kolsku lektiru; ao mi je jer smatram da je kolarce itekako potrebno nauiti ta je ustvari droga. STEI PRAVO ZNANJE O DROGI NAJBOLJA JE ZATITA OD DROGE. Ipak, ja se nadam da sam napisao zanimljivu i dobru knjigu i da e ona pronai svoj put do onih kojima je potrebna, i namijenjena, a to su prije svih kolarci odnosno oni koje droga najvie vreba, vreba njihovu znatielju i neznanje. Ma ustvari, ja sam siguran da sam napisao dobru knjigu jer dobre knjige dolaze iz srca a ne iz glave, a ja sam ovu srcem pisao. UVAJTE SE DROGE, UVAJTE SE NJENIH SUZA. - KRAJ-

117

118

Recenzija knjige Tragom suza ITLJIVO, POUNO I LAKO SHVATLJIVO TIVO Knjiga najveim dijelom predstavlja autobiografsko djelo autora. Pored autobiografskih dogaaja koje opisuje, autor je ispriao i nekoliko pria o ivotu drugih ovisnika o heroinu. Knjiga je posveena svoj djeci i omladini- svima koji su zakoraili putem droge, kao i njihovim roditeljima i rodbini u nadi da e im ova knjiga pomoi da shvate ta je zapravo droga i koje nevolje ona donosi. Autor je pokuao ukazati najvee zablude i zamke na koje mogu naii osobe koje poinju zloupotrebljavati droge (mogu prestati kada hou, uzet u samo sada, ta je jedan doint!?). Najpogubnije je ustvari probati drogu, jer je veliko pitanje kako je se kasnije odrei. Prvi koraci na putu droge su lagani, poput kakve bezbrine etnje i bez razmiljanja kojim putem ti koraci vode. Da postaje ovisan ni jedan ovisnik na poetku ne bi priznao, jer misli da hai i trava i nisu neke droge, a i ne uzima ih svakodnevno ve samo vikendom, i to to postane potpuno podreen haiu i travi uope se ne obazire, i to polako ali sigurno puenje (drogiranje) postaje sastavni dio njegovog ivota nije ga briga. Takoer je pokuao opisati razloge zbog ega je neko poeo da zloupotrebljava droge. Za svoju nesmotrenost ili trenutnu slabost ovisnik esto okrivljuje druge ne elei priznati da je on sam kriv to se drogira. U poetku droga mami da je konzumirate i u njoj uivate kratak vremenski period, kasnije pravi velike socijalne, psihike i fizike probleme i vodi osobu u sigurnu moralnu i svaku drugu propast. Autor navodi da heroin niko nije samo jednom uzeo i da takva osoba ne postoji, i onaj koji misli da jeste, njemu su podvalili neto drugo. Zato, oprez i ne igrajte se vatrom, jer heroin se zaista ne moe samo probati, on se mora uzimati i opet, opet, opet.... Autor opisuje ta je sve morao raditi da bi doao do heroina
119

nakon uzimanja intravenozno i stvaranja ovisnosti. Takoer opisuje i Scenu u Essenu gdje je proveo nekoliko godina i gdje je dilao drogu drugima da bi on mogao sebi osigurati dnevnu dozu. Ovisnost opisuje kao avolje carstvo a krizu kao avoljski tron. Ovisnici ne vjeruju drugima kada im priaju o krizi dok se sami ne uvjere. U knjizi se prepliu i sudbine drugih ovisnika koji su dodirnuli dno dna i ta su sve morali da rade da bi doli do droge (kraa, prostitucija-enska i muka, kriminalne radnje i dilanje droge). Najvei broj ovisnika zaraen je hepatitisom C, HIV-om i veina ih je, na kraju, zavrila smrtnim ishodom. Autor opisuje kako je trava odskona daska prema teim drogama i da najvei dio onih koji su na travi razmiljaju da mogu prestati kada hoe. Meutim, dio onih koji zloupotrebljavaju travu prelazi na tee droge, obino na heroin, pa autor stoga upozorava da bi za 5-10 godina i u Bosni i Hercegovini mogla da se stvori scena kao ona u Essenu. Takoer, alje poruku da je problem droge problem svih nas i u borbi protiv ovisnosti treba da se ukljue sve strukture drutva, poev od porodice, kole, i svih drugih institucija, kao i politiari. Najee se varaju oni koji misle da droga ne moe doi u njihovu kuu. Droga ne bira svoje rtve, njoj su svi dobrodoli i podjednako dragi, jer droga vreba svakoga. Autor metaforiki istie da probanjem droge dozivamo u sebi avola i putamo da udovite u nama oivi i razvija se. to udovite vie raste u nama mi smo sve manji i spremni smo sve uraditi kako bismo zadovoljili njegove apetite. Ova je pria ispriana sa nevjerovatnom lakoom, to nikako ne znai da je ona interesatna samo poetnicima. Naprotiv, ona obiluje mnotvom malo poznatih detalja. Knjiga je itljiva i lako shvatljiva. Pojedini opisi su tako vjerni da ih ne moemo lako izbaciti iz glave. Autor u knjizi pokazuje koliko su suza isplakali sami ovisnici kada su pokuali da se skinu ili kada su zapadali u apstinencijalnu krizu, odnosno njihovi roditelji i rodbina, zatim
120

i oni koje su sami ovisnici naveli da uzimaju drogu, te i onih koje su ovisnici u potrazi za drogom fizii povrijedili. E djeco mila i draga, ne znate ta radite svojim roditeljima i najdraim! Ne znate vi ta su njihove suze. Knjiga pokazuje da veina roditelja ima emocionalnu sljepou za svoju djecu. Iako znaju da im se djeca drogiraju, oni nee da to prihvate i to negiraju, to ima pogubne poslijedice za dijete koje se drogira kao i za cijelu porodicu.Autorova poruka je: uvajte se droge, uvajte se njezinih suza! Mnogo je suza zbog droge proteklo, i dan-danas tee, i jo e mnogo protei. Iz tog mora suza ova knjiga vam nudi samo one suze koje je autor vidio, a, naalost, to je te kap iz tog silnog mora. Knjigu preporuujemo svoj djeci i omladini koji misle da je droga neto lijepo i zabavno, kao i roditeljima kako bi mogli da prepoznaju da im se djeca drogiraju. Dodatna vrijednost ove knjige je to moe razbiti najee zablude oni koji poinju da se drogiraju. Autor knjige pokuava da objasni da u ivotu ima puno toga to je lijepo, a da droga ubija tu ljepotu ivota i stvara roba od ovjeka, jer u poetku ovjek uzima drogu, potom droga uzima ovjeka i na kraju droga uzima drogu. Stei pravo znanje o drogi je prava zatita od droge. Zenica, Maj, 2009. god. Recenzent:mr. sci. dr. Edin Bjeloevi

121

PORUKA ISPISANA SRCEM

Priloeni tekst predstavlja autobiografiju - ispovijest osobe koja je prola kroz teka iskuenja ovisnosti o narkotikim sredstvima. Autentino i potresno (kakva moe biti samo ispovijest ovisnika o drogama), autor od svoje prve do posljednje stranice opisuje sve etape neminovnog i za sve ovisnike istovjetnog padanja u ambis svakovrsne duhovne i fizike bijede. Kako to naslov i sugerira, ova ispovijest je ispisana vlastitim i majinim suzama koje su natopile turoban put kriza, pokuaja odvikavanja i povratka, slikovitih opisa sudbina saputnika/sapatnika, bolesti, oaja i nade. Problem narkomanije i ovisnosti zasigurno je jedan od najveih problema savremenog drutva. On se nije pojavio iznenada, bez jasnog povoda ili kao puki hir dokone i zabave eljne omladine. Narkomanija je, zapravo, samo jedna od konsekvenci, produkata i logini posljedica savremenog naina ivljenja, manjka panje, bliskosti, odgovornosti i ljubavi, odnosa prema sopstvenoj linosti, drugima, prirodi i ivotu openito. Ova poast modernog doba jedna je i od manifestacija pravolinijske, strmoglave i despiritualizirane jurnjave savremene civilizacije u kojoj sve manje vremena imamo jedni za druge. Sada je ve sasvim jasno: to vie nego oito pomanjakanje univerzalnih sadraja koji bi napojili ovjekov duh, otvorilo je kobnu prazninu za udomljenost svake vrste pogubnih, lanih vrijednosti. ovjekova potreba da kompenzira nedostatak spiritualnih sadraja hedonizmom i materijalizmom, danas se na najdramatiniji nain vraa poput bumeranga. Njegova pobuna protiv prirode i duhovnosti uinila je ivot beivotnim. Uzimajui u obzir potencijalnu didaktiku dimenziju ovakvog tiva, do kakvih zakljuaka itatelj nakon putovanja kroz ovaj tekst mogu doi? Kakva je ovo vrsta poruke? Kome je upuena?
122

Da li ova knjiga predstavlja tek puku potrebu da se o vlastitoj drami s nekim progovori? Sama potreba autora da podijeli sa (potencijalnim) itateljima svoje iskustvo potvruje ovjeku imanentnu potrebu za bliskou, panjom, potvrenou, sigurnou i pripadanjem. Ovaj tekst, takoer, nanovo podsjea na vanost pravovremenog razvijanja zadovoljstva ivotom, razmjene i uenja ljubavi, te graenja odgovornosti u procesu odgoja. Ako se dovoljno potrudimo, iz suzama natopljenih stranica teksta (kako sam autor sugerira), progovorie i dilema o lanom ili pravom selfu, razmatranje razvoja rane vezanosti, razumijevanje tranzicijskih taaka psiho-socijalnog razvoja i kriza identiteta, te nebrojena druga znanja koja nam savremena znanost prua. Ukratko - svjedoanstvo ivota koji postaje beivotan. Zato se itatelj ne moe oteti dojmu kako reenice i poglavlja koje autor nie imaju ritam ubrizganih doza i otrinu igle koja probada napaeno ovisniko tijelo. Priznanje i kajanje tako e, na kraju knjige, otvoriti mogunost terapije i katarze, ali i najautentinije poruke drugima. Poruke koja je ispisana srcem. Obraajui posebnu panju na poruku, knjiga nas podsjea i na jo jednu vanu injenicu - poznati aksiom da se ne moe ne komunicirati. Potreba za komunikacijom vana je i za osobu u krizi, kojoj je neophodna pomo, ali je, moda, jo i vanija za one koji su u onoj drugoj vrsti krize - opasnosti da se upuste u ovisniko ubijanje ivota. Ipak, injenica da se neko brine o osobi u nevolji, te prua mogunost da i na ovaj nain komunicira, svjedoi o vidnoj promjeni paradigme u naem drutvu i pokuaju da zaivi socijalni model. Pod zastavom takvih nastojanja, nadajmo se da e i ova knjiga omoguiti da to vei broj posrnulih pone razvijati spoznaju o tetnosti i pogubnosti ovisnosti, odbaci osjeaj beznadenosti, obezhrabrenosti i besperspektivnosti, te pobudi motiv za suoenjem sa ovisnou i svjesnu elju za izlaskom iz
123

svijeta droge. Predloeni tekst mogao bi predstavljati vaan dokument u projektima prevencije i borbe protiv ovisnosti o narkotikim sredstvima. Zbog autentine note koju ovaj tekst nosi, ne treba se previe obazirati ili iscrpljivati u eventualnim nastojanjima da knjiga zadovolji i sve knjievne standarde. To, uostalom, i nije bila nakana autora i izdavaa. Upravo zbog prethodno pobrojanih razloga knjigu Tragom suza - knjiga o drogi, preporuujem kao svojevrsno odgojno-obrazovno i didaktiko tivo.

U Zenici, juni 2009. godine

Amel Ali

124

Biljeke o piscu
Autor knjige Tragom suza Almir Hadimahovi roen je 06.07.1970. godine u Zenici. Zavrio je srednju turistiko-ugostiteljsku kolu, smjer turistiki tehniar. Sklonost i zadovoljstvo u pisanju otkriva jo u osnovnoj koli gdje se istie u aktivnom radu literarne sekcije piui pjesme i kratke prie objavljivane u kolskom asopisu Vesela Sveska. Knjiga Tragom suza predstavlja prvijenac u njegovom knjievnom ivotu. Motivisan eljom da pomogne borbu protiv bolesti ovisnosti i zloupotrebe droga, te na taj nain ostvari svoju elju za satisfakcijom zbog sveukupnog zla koje je droga uinila njemu, ovaj sada SLOBODAN ovjek namjerava objaviti jo mnoga knjievna djela posveena problemu narkomanije. Almir Hadimahovi, nadimak Aljoa, trenutno ivi u Sarajevu, zaposlen kao majstor-fasader na graevinskim poslovima .
125

Rije urednika
Sa Almirom sam stupio u kontakt poetkom 2009.g. i tada, neposredno prije prvog sastanka, bio sam pod dojmom nekih ranije proitanih djela bivih ovisnika, a ona su uglavnom bila prilagoena ovisnicima koji nisu jo uvijek u tretmanu. Mislio sam da u vidjeti jo jedno takvo djelo, a koncepcija Zavoda je bila takva da smo eljeli fokusirati se na mlade koji jo uvijek nisu probali nikakve droge. eljeli smo mladim ljudima zadovoljiti njihovu radoznalost na prihvatljiv nain, tako da uvide vrijednost zdravog ivota, ivota bez droga. I onda sam upoznao jednu zaista divnu osobu, ponosnu ali i skromnu. Brzo smo napravili sve dogovore, objasnio sam mu da u veoma paljivo i brzo proitati knjigu i onda dati prijedloge Strunom timu Zavoda. Tako je i bilo. Knjigu sam jednostavno progutao. Oduevila me. Sa takvim impresijama sam predloio da svi lanovi naeg Strunog tima, na elu sa direktorom, proitaju knjigu i svako da vlastito miljenje. Kako sam i oekivao, kritike su bile pozitivne. Donijeli smo jednoglasnu odluku da knjigu tampamo i damo na upotrebu drutvu. U procedurama koje su potom uslijedile dobili smo pozitivno miljenje Pedagokog zavoda Ze Do kantona o koritenju knjige u nastavnom procesu, obezbjedili smo dvije rezencije, lekturu, zajedno sa autorom dizajnirali naslovnu stranicu, proveli proceduru obezbjeenja pet ponuda za tampanje, dobili CIP katalogizaciju.
126

I evo, konano, knjiga je ugledala svjetlost dana. Veoma sam ponosan na ovakvu aktivnost Zavoda, jer vrsto vjerujem da e knjiga svakom itaocu pokazati drugu, tamnu stranu narkomanije. Pokazat e gdje droga vodi, i gdje se put droge zavrava. Almire estitam ti na hrabrosti i trudu koji si uloio, i ovim putem te pozivam da nastavi sa pisanjem, jer tvoje rijei su otra sablja, tvoje misli su jasne, i tvoje poruke su pozitivne. Knjiga e osim u pisanoj formi biti dostupna i na naoj web-stranici "http://www.zedo-ovisnost.ba". S potovanjem! Urednik

127

SADRAJ
Predgovor izdavaa............................................................7 Uvod...................................................................................8 Poglavlje I - Poetak - prvi koraci....................................11 Poglavlje II - Heroin........................................................18 Poglavlje III - Bijeg..........................................................25 Poglavlje IV - Pakao........................................................32 Poglavlje V - Essen..........................................................40 Poglavlje VI - Kriza.........................................................50 Poglavlje VII - Skidanje...................................................73 Poglavlje VIII - Povratak.................................................84 Poglavlje VIII - Hepatitis C.............................................90

128

I dok posmatram tu djecu, a naglaavam da su to jo uvijek djeca (iako oni misle da vie nisu), misli mi prodiru duboko u sjeanja i vode me u moju ve poodavnu prolost, na isto mjesto gdje oni stoje sada, smiju se, bezbrini i sretni, ni najmanje slutei u kakvu su se opasnu igru upustili. U tim sjeanjima vidim sebe, dijete sam (mada sam tada mislio da vie nisam), u ruci mi cigareta, o rame okaena kolska torba u kojoj su sveske i udbenici osmog razreda osnovne kole. To mjesto nalazi se uz samu kolu. Nekada je tu bio kolski ulaz, ali izgradnjom novog na suprotnoj strani taj je izgubio svoju prvobitnu namjenu i zazidan je. Prostor ispred, poto je bio natkriven i s jedne strane ograen zidom, postao je idealno skrovite za sve one kolarce koji su se iz ko zna kojih razloga propuili. Da, rano sam se propuio. Rano sam zakoraio u svijet odraslih mislei da je cigara ta koja ovjeka ini velikim. To to su mi u depu jo uvijek zveckali klikeri, i to sam se jo uvijek igrao sliicama pola-cijelo i par-nepar, to me nije spreavalo da sebe vie ne smatram djetetom, jer ta cigareta u ruci - ma uda ini. Nije sluajno da sam za poetak ove knjige izabrao ba to sjeanje i upravo to mjesto, odnosno susret sa tom djecom koja su se valjala od smijeha (a jedan se zaista bukvalno valjao po zemlji). Naime, tada sam vrsto odluio da napiem ovu knjigu, svoju priu, svoju ispovijest, i da je objavim pa nek bude ta bude. elju da pomognem nisam vie mogao ignorisati jer to to sam tada vidio zaprepastilo me. Jo izdaleka, dok sam se pribliavao koli, bilo mi je jasno ta ta djeca rade. O, znam te pokrete. Smijeh koji je ubrzo dopro do mene potvrdio je moje sumnje. Ve mi je bilo muka, ali pravi ok uslijedio je kad sam priao sasvim blizu i ugledao njihova lica i o rame okaene kolske torbe. Pa to su djeca! Pa to su prava pravcata djeca!