You are on page 1of 6

jean baudrillard

SIMULACIJA I ZBILJA

KRATAK OPIS Jean Baudrillard nedvojbeno je najatraktivniji pripadnik poststrukturalistikog i postmodernistikog intelektualnog kruga. On je tu misaonu struju eksponirao najirim problematskim dijapazonom svojih teorijskih interesa i doveo je do najradikalnijih i najkontroverznijih konzekvencija. No njegova je temeljna preokupacija ipak problematika znaka, slike, informacijsko-komunikacijskog simbolizma i virtualnog svijeta, koji simulira zbilju ali se ve oblikuje kao hiperrealna zbilja. Stoga je Baurdillard privukao veliku pozornost u kulturno-teorijskoj javnosti, osobito u teoriji medija, sociologiji kulture i kulturnim studijama. Oblikovao se svojevrsni "fenomen Baudrillarda" kao hvaljenog i osporavanog gurua postmodernizma. Ovaj izbor iz Baudrillardovih djela voen je upravo idejom da se stekne uvid u tu dimenziju njegove misli i izravno prezentira pojmovno-teorijski svijet njegovih analiza. SADRAJ Predgovor: Postmodernistiki vidokrug J. Baudrillarda (Rade Kalanj) 1. KRITIKA POLITIKE EKONOMIJE ZNAKA Magijska misao ideologije Metafizika znaka Privid referenta Denotacija i konotacija S one strane znaka - simbolika Rekvijem za medije Introitus Enzensberger: "socijalistika" strategija Govor bez odgovora Subverzivna strategija i "simbolika akcija" Teorijski model komunikacije Kibernetika iluzija 2. SIMBOLIKA RAZMJENA I SMRT Uvod Strukturalna revolucija vrijednosti Kraj proizvodnje Rad Tri vrste simulakra Aneo od gipsa Automat i robot Industrijski simulakr Metafizika koda Taktilno i digitalno Hiperrealizam simulacije 3. O ZAVOENJU

Posveeni obzor privida Varka za oko ili zaarana simulacija Tajna i izazov Zavoenje je sudbina 4. FATALNE STRATEGIJE Ekstaza i inercija Za naelo zla 5. ONKRAJ ISTINITOG I LANOG ILI ZLODUH SLIKE 6. PROZIRNOST ZLA. OGLED O EKSTREMNIM FENOMENIMA Nakon orgije Transestetsko Transseksualno Transekonomsko A gdje je onda zlo? Nekrospektiva Post scriptum Ispravak: Hura! Povijest je uskrsnula! Sudbina energije Teorem ukletog dijela 7. ILUZIJA KRAJA Ptafizika 2000. Vraanje povijesti Uspon praznoga prema rubu Besmrtnost 8. NEMOGUA RAZMJENA Kazalo imena RECENZIJE JEAN FATALIST I NJEGOVI SIMULAKRI, Sinia Nikoli, Zarez, 12. rujna 2002

Evo autora koji nita ne dokazuje, koji zbunjuje, nita ne objanjavajui, a ipak, gotovo da danas svi nekako znamo za njegove osnovne pojmove i teze koji su postali ope mjesto postmoderne

Jean Baudrillard neosporno je jedan od najzanimljivijih likova na suvremenoj teorijskoj sceni zapadne civilizacije. To se ne odnosi samo na njegov teorijski rad nego i na ukupnu recepciju njegova djela, kako u svijetu, tako i kod nas. Ovaj francuski germanist (doktorirao na Brechtu), zatim kritiki sociolog kulture i civilizacije Zapada, i na koncu, u pravom smislu filozof, u najboljoj tradiciji Friedricha Nietzschea ili Emilea Ciorana, Waltera Benjamina ili Eliasa Canettija, ve dobrih trideset godina skandalizira okorjele akademske umove, a kako se ini, ni pod stare dane ne pokazuje nimalo kajanja, znakova umora ili posustajanja.

Haluciniranje pojmovima

Njegova je pozicija viestruko paradoksalna. S obzirom na silovitost i poetinost njegova teorijskog stila, kao i s obzirom na radikalnost teza, njegov je rad teko probavljiv zarobljenim umovima humanistikih, znanstvenih ili akademskih struktura. Visoko podignuta i vrsto zaepljena nosa oni s gnuanjem okreu svoju olimpijsku glavu od djela tog teorijskog nestaka. Pa on u svojim knjigama halucinira, konfabulira, insinuira, inkriminira nita ne dokazujui, zbunjuje nita ne objanjavajui. Ipak, gotovo da se svi slue njegovim pojmovima, ne bi li objasnili i razumjeli zbunjujue stanje stvari u suvremenome svijetu, i gotovo svi nekako znaju za njegove osnovne teze koje su postale ope mjesto postmoderne slagali se oni s njima ili ne. U Hrvatskoj je s poznavanjem njegovih djela situacija jo sloenija. Iako je miljenik izvanakademske subkulturne teorijske scene, iri recepcijski odjek njegovih teza u potpunosti je izostao. Tek je sredinom devedesetih u asopisu Godine iziao solidan izbor nekolicine njegovih vanih tekstova za prvi korak

primjereno, ali ukupno gledano ni priblino dovoljno. Tako je bilo sve donedavno, do izlaska knjigeSimulacija i zbilja, to je kulturni dogaaj godine i znaajan iskorak u pribliavanju Baudrillardova djela iroj kulturnoj javnosti. Najbolje uredniko rjeenje

U toj se knjizi takoer radi o izboru tekstova iz veeg broja njegovih samostalnih knjiga i to u rasponu od ranih radova do posljednje knjige. Na prvi pogled to moe izgledati kao nedostatak, ali kad se bolje promisli to je u ovom trenutku sigurno najbolje rjeenje. Prevelike su praznine u poznavanju cjeline Baudrillardova djela da bi se moglo ekati na milost (ee nemilost) i dobru volju izdavaa i prateih nadlenih kulturnih institucija za objavljivanje veeg broja tih toliko potrebnih a tako nemilosrdno odsutnih djela. Ovaj je izbor doista reprezentativan, paljivo izbalansiran i tematski konzistentan, pa se kroz knjigu moe pratiti s jedne strane tematska raznovrsnost Baudrillardova interesa, ali i jedinstveni razvoj njegova glavnog misaonog tijeka, to sasvim sigurno nije bio lagan posao. Treba stoga uputiti estitke strunom uredniku, autoru izbora i piscu nezaobilaznoga predgovora knjizi, Radi Kalanju, koji se pokazao izvrsnim poznavateljem Baudrillardova opusa, ali i strunjakom koji je u stanju svoje znanje pribliiti neupuenome itatelju. Svaku pohvalu zasluuje i prevoditeljica Gordana Popovi koja je sloene Baudrillardove reenine sklopove prevela na gibak i itljiv hrvatski jezik, ne ugroavajui misaonu konzistentnost autora, za to je bilo potrebno veliko prevoditeljsko umijee i velik trud. Za eventualnu teu prohodnost nekih dijelova knjige odgovornost snosi autorova misaona kompleksnost i gustoa, a ne prevoditeljiina kompetentnost, koja je ovaj put bila neupitna. Treba takoer rei da je naslov knjige uredniki, ali da dobro ocrtava njezin sadraj.

Tri poretka simulakra

Knjigu otvara pedesetak stranica Baudrillardova ranog djela Kritika politike ekonomije znaka, iz godine 1972. Ve sam naslov, ali i elaboracija teme upuuju na inspiraciju, utjecaje i pristup grai koji e biti toliko karakteristini i za kasnijeg Baudrillarda. Na isti nain kao to je kritika politike ekonomije eljela provesti ralambu oblika/robe, kritika politike ekonomije znaka pokuava provesti ralambu oblika/znaka. Sintetizirajui utjecaje marksizma i strukturalne lingvistike on e u ovoj knjizi poduzeti preciznu dekonstrukciju globalnog procesa semioze ukazujui na ope mjesto postmoderne: ieznue referenta odnosno oznaenoga u korist oznaitelja i njegove igre sloenim sustavom ulanavanja. Ve u ovoj knjizi postaju razvidni Baudrillardova tenja k nadilaenju marksistikog redukcionizma u smjeru analitike medija, sustava komunikacije kao i pokuaj prekoraenja pozicija subjekta u smjeru orijentacije na sustav objekata. Ovo rano razdoblje zavrava godine 1976., s njegovom petom knjigom, Simbolika razmjena i smrt, koja uvodi znaajan preokret, i koja u glavnim crtama uobliava svima danas prepoznatljivog zrelog Baudrillarda. Prema mnogim komentatorima ovo je njegovo najznaajnije djelo i na izbor donosi reprezentativan uzorak tog djela, najdui u knjizi. Naputajui redukcionistiki marksizam, Baudrillard se u ovoj knjizi u potpunosti posveuje simbolikoj razmjeni, carstvu znakova, prvi put formulirajui ideju o prevlasti simulakra nad realitetom, ma to on znaio. On e tu ideju ovdje pokuati izloiti dijakronijski, uoavajui tri poretka simulakra: onaj predmoderni, od renesanse do prosvjetiteljstva, u relaciji prema prirodi; onaj moderni, u fazi zreloga graanskog drutva, u razdoblju od Francuske revolucije do druge polovice 20. stoljea. Njemu je izvorite tehnika, a glavno mu je obiljeje serijalna proizvodnja u prvoj fazi produkcija, a poslije i drutvena reprodukcija. Postmoderni poredak simulakra obiljeava drutveno strukturiranje na temelju modela, medijski i komunikacijski uoblienih simulakra koji prodiru stvarnost i iz kojih je nestao referent, dok je iza tih vidljivih formi na snazi zapravo metafizika koda i logika binarnih opozicija, u opem ozraju indeterminizma. Na taj je nain zapadna civilizacija definitivno zakoraila u komunikacijsko i informacijsko drutvo, na stazu s koje teko da ima povratka. A Baudrillard je samo marljivi i pronicljivi kroniar tog konfuznog postmodernog putovanja u nepoznato.

Prikrivanje zavoenjem

Idua njegova knjiga koja je zastupljena u naem izboru jest O zavoenju, iz godine 1979. U svijetu simulacije i globalnog simulakra, zavoenje je temeljna strategija kojom se simulakr slui da bi prikrio injenicu da je u sebi ukinuo vlastitu referenciju. Slobodno preludirajui po raznim temama, dijalogizirajui s mnogim idejama, istodobno demonstrirajui i razvijajui sve karakteristike svoga silovitog poetskog stila, Baudrillard u ovome djelu produbljuje i proiruje svoje ideje iz prethodne knjige, smjerajui svome glavnome djelu, Simulakri i simulacija iz 1981. godine. Treba, meutim, rei da ovo djelo nije zastupljeno u naem izboru, i to iz formalnih razloga jer se, naime, oekivao cjeloviti hrvatski prijevod knjige, pa bi objavljivanje fragmenata, dakako, bilo besmisleno, i pravno nemogue. Ipak, bitne se teze zreloga Baudrillarda mogu uspjeno iitati iz drugih dvaju djela, Fatalnih strategijaiz 1983. i Prozirnosti zla iz 1990. U obama djelima on se okree sistematiziranju svog dotadanjeg rada i pokuaju ocrtavanja dubine i irine drutvenog ustrojstva postmoderne. Sukladno

naelima logike objekta, semiurgiji globalnog simulakra i sumanutoj akceleraciji kolanja informacija, Baudrillard ocrtava paradoksalno ustrojstvo zapadne civilizacije, koje je u svome kretanju prolo toku ireverzibilnosti s koje vie nema povratka. Fatalne se strategije simulakra nahode u okrilju prividnih paradoksa, a oituju se u istodobnim i iskljuujuim procesima, kao to je s jedne strane preobilje informacija uz potpuno nestajanje istine, preobilje simulacije uz nestajanje referenta, itd. Iza preobilja globalnog simulakra skriva se Praznina s kojom gotovo da se i ne znamo nositi, i koja nas prodire svojim nitavilom, koje je rodno mjesto suvremenog nihilizma.

Nestanak stvarnosti

U knjizi Prozirnost zla, Baudrillard sistematizira svoja dotadanja istraivanja i na pitak i razumljiv nain iznosi svoje vienje globalnih procesa, pa je taj dio knjige za preporuiti svima koji se s njegovim djelom susreu prvi put, ili pak tee prate njegov ponekad doista teko razumljiv diskurs. U toj se knjizi otvaraju teme koje e biti njegova preokupacija tijekom devedesetih, a to su problem zla kao i pitanje kraja povijesti, odnosno ideje povijesnoga kretanja, koja je u svome dosadanjem obliku iscrpljena. Prozirnost se zla oituje preko drutvene dekonstrukcije globalnog simulakra, a glavna obiljeja tog procesa su drutvena neravnotea, nestanak stvarnosti u simulaciji/hiperstvarnosti, opa neodreenost i nihilizam. Povijesno pak kretanje, uslijed istodobno ubrzavanja povrinske dogaajnosti, ali i usporavanja tumaenja tih dogaaja, jednostavno implodira u samome sebi i odsutnosti vlastita smisla. Povijest ne moe niti prevladati niti pojmiti vlastiti kraj nego samo do u beskonanost reciklirati dosadanje obrasce. Te su teme razraene u knjigama Iluzija kraja iz 1992., i Nemogua razmjena iz 1999. godine, a koje su obje predstavljene u naem izboru.

Kvantne posljedice

Kao to vidimo, rije je o zahtjevnome autoru, sirova i surova stila koji poetinou, izravnou i provokativnou ideja nadilazi zbiljom prevladanu naivnu znanstvenost, barem u nas, jo dominantne paradigme. U srazu uspavane euklidske matematike i njutnovske fizike s jedne strane, i kvantne teorije s druge, on se opredijelio za ovu drugu i bez obzira na sve, suoio se s teorijskim posljedicama svoga stajalita. Ako nita drugo, i tu hrabrost treba cijeniti, a u tome nam od sada moe pomoi knjiga Simulacija i zbilja.

------"SIMULACIJA I ZBILJA" JE KNJIGA KOJU BI SVATKO TKO DRI DO SEBE TREBAO PROITATI Globus, 23. studenoga 2001. Francuz Jean Baudrillard ve nekoliko desetljea spada medu najutjecajne mislioce Zapada. Rije je o filozofu koji pie neakademskim stilom i rado komentira suvremene fenomene, od pornografije do terorizma. Ljubimac je publike i medija, no ne uvijek i akademske javnosti. "Simulacija i zbilja" izbor je iz njegova opusa i kniievna premijera Baudrillarda u Hrvatskoj. Izbor je pregledan i suvisao, dok je - po miljenju "Globusova" kritiara - prijevod pretvrd, te je Baudrillardov spektakularni stil izgubio na tenosti. Ipak, "Simulacija i zbilja" jedna je od onih rijetkih knjiga za koju se propisuje obavezna preporuka.

Francuz Jean Baudrillard roen 1929. u Reimsu vjerojatno je najvea svjetska intelektualna zvijezda. Recimo odmah i zato: osim to mu punopravno pripadaju etikete "filozofa", "socijalnog teoretiara" i slino Jean Baudrillard je, vie-manje ilegalno, i veliki pisac. Kaem "ilegalno", jer tu etiketu u njegovo ime nigdje neete nai. Paradoks je u tome to tek ona otprve objanjava "fenomen Baudrillard". Taj paradoks - koji je pratio i Nietzschea - zgodan je uvod u priu o prvoj knjizi Baudrillardovih tekstova u nas pod "urednikim" naslovom "Simulacija i zbilja". Dakle: stvar je u tome to Baudrillard, osim "znanstvene informacije", nudi i estetski uitak. Inae, postoji na svijetu jo "filozofa", "socijalnih" i inih teoretiara, koji su - teorijski gledano - zanimljivi, medutim oni su, prakktino gledano, manje zanimljivi iz jednostavnog razloga to loe piu. Tonije: piu s manje stila.

JEZIK ZNANOSTI Oni piu akademski, a u tom se diskurzu zapravo samo pisanje smatra zastranjenjem. Znanstveni iskaz, naime tei transparentnosti, "istoj informaciji" koja je liena svake dvosmislenosti. Njemu je imanentno da se eli rijeiti sumnjive jezine dimenzije. Zato je matematika najia znanost, a

isti izraz znanstvenog "stila" jest matematika formula To je neizreena istina akademskog stila i razlog tome to ljudi, ako ih nitko ne tjera, ne ele itati akademske rasprave. Rune su, jer im je imanento da preziru jezik. On im samo smeta. Od toga- usput reeno- preesto pate i tekstovi hrvatskih kulturnjaka to se objavljuju, ne u znanstvenim publikacijama, nego po novinama, pa ih itateljstvo izbjegava. Dolazi i do karikaturalnih situacija: recimo, u izvjetaju Dravnog ureda za reviziju "Matici hrvatskoj" se doslovno preporuuje da iz ekolokih razloga smanji nakladu "Vijenca", budui da je 1999. vie od 60 posto njegove naklade zavrilo u smeu... Tako je to kad je u nas standard da se u knjievnim publikacijama cijeni akademska uniformnost, a prezire jezik. Pa ak i grafika. Sve to nae kulturne publikacije kandidira u ui izbor najrunijih stvari koje ovjek moe pronai na tritu. Ljepota je tu brino uvana, kao ena tamo gdje vladaju talibani. Oprostit ete mi, nadam se, ovaj "ekskurz" koji, kvragu, ak ima veze i s temom - jer, eto, s Baudrillardom je drukije... On je filozof velikog stila, koji njegovoj filozofiji nije "dodatak", nego je od nje neodvojiv. Jedna mu knjiga nosi naslov "Transparentnost zla", pa nije udno da Baudrillarda od transparentnosti vie zanima njezina suprotnost, "zavoenje", to mu je jedan od kljunih pojmova.

PARALELNI SVIJET Baudrillard je u nas, po obiaju, dobrano zakasnio, ali dobro: bolje ikad nego nikad. Dijelu itateljstva ipak nije nepoznat: imali smo ga prilike itati po asopisima i u fotokopijama srpskih prijevoda. Srbi su devedesetih prevodili Baudrillarda kao sumanuti, kao da su u njegovu "ludilu" traili odgovor na svoje, to je ve ostavilo traga i u njihovoj literaturi. Kod novijeg Basare, recimo, utjecaj Baudrillarda je oit, to, dakako, ne znai da mu je uspjelo... I sam sam se ranih devedesetih domogao "Simulakruma i simulacije", pa "Fatalnih strategija", "Prozirnosti zla", "Drugog od istog" - sve je stizalo otamo, kao iz drugog svijeta. itati, pak, "Fatalne strategije" - tiskane u Novom Sadu 1991. - znailo je tada u tom paralelnom svijetu zamiljati jo jedan paralelni svijet. Jer, eto, dok primati ispaljuju maljutke po Vukovaru, netko drugi paralelno prevodi filozofiju. Stvar mi se doimala tim fatalnije, a Baudrillardova teorija simulacije koja govori o tome kako je stvamost potpuno isparila iz naeg diskurza - fascinirala me, moebitno, i vie nego je predvieno. Takvi su bili, to se struno kae, "uvjeti recepcije".

Tu, napokon, dolazimo i do knjige "Simulacija i zbilja" kojoj u hrvatskoj simulaciji knjievnih top-lista, na takozvanoj "publicistici", slijedi okraj s vjenim & jedinim Nedjeljkom Mihanoviem... Ima li protiv Nedjeljka & comp. - fenomen Baudrillard ikakvih ansi? Moda i ima, budui da, eto, "Simulacija i zbilja" izborom tekstova iz osam knjiga i uz informativni predgovor Rade Kalanja prilino pregledno predstavlja Baudrillarda hrvatskoj "premijernoj" publici. Kalanj, dodue - slijedei svoj imanentni jezik- ne moe a da Baudrillardu ne udijeli packu zbog stila, te stoga to ovaj "osobito voli ideje" i iznosi "izazovne poglede", koji su, uz ostalo, "podloni ukusu pomodnog oponaateljskog intelektualizma". Tako se akademskim rjenikom kae da je neki misliac, da prosti, i Pisac. I da nije jasno koga to "oponaa".

"OBRTANJE" MARXA Mimo tog detalja, predgovor i uredniki koncept ove knjige uinit e Baudrillarda jasnijim i onima koji su ga ve iitavali. Stvar je u tome to su inae najitanija i najprevoenija njegova djela iz faze kad je ve postao postmoderni guru, dok "Simulacija i zbilja" Baudrillarda hvata od poetka, dok se jo dobrano naslanjao na Marxa, te nam je prezentna evolucija njegovih kljunih pojmova. Oni se time doimaju utemeljenijima i kudikamo manje "impresionistikima". Ukratko i pojednostavljeno: Baudrillard kree iz "obrtanja" Marxa, time to teoriju o uvjetima proizvodnje promee u teoriju "uvjeta potronje". Tu uoava da potroaki predmeti tvore sustav znakova koji obavljaju diferencijacijsku ulogu meu ljudima te kree prema "politikoj ekonomiji znaka"... Logino, ako je ono to kupujemo zapravo "znak", sva je proizvodnja, takorei, "medijska". Na koncu, u potronji medijskih proizvoda (znakova), Baudrillard uoava formiranje "virtualnog" diskurza koji se samoobnavlja i vie se ne referira na stvamost, nego tvori postmodernu "simulaciju"... Ona je postala nae "realno", nag "jezik" i iz nje ne moemo vani, na neko "vrsto tlo". Iz ove slike svijeta Baudrillard stvara sugestivnu terminologiju. U tom smislu moramo komentirati i prijevod, gdje katkad u nepotrebnom "pohrvaivanju" strada baudrillardovska sugestija. Na str.133. pie: "Openitije, vidljive stvari ne skonavaju se u mraku i tiini - iezavaju one u najvidljivijem od vidljivoga: u bestidnosti." Ovdje je, bojim se, umjesto "bestidnosti" trebala stajati "opscenost", koja je u Baudrillarda bitan pojam. On strateki inzistira na slinosti rijei "scena" (scene) i "opsceno" (obsene)... Da su uvrteni neki drugi tekstovi iz "Fatalnih strategija" prevoditeljica (Gordana V. Popovi) bi to uoila, nakon to Baudrillard napie: "...oblici gubljenja iluzije, igre i scene, to su dakle oblici OPSCENOG". Ili: "Kad tijelo zapostavlja svoj uzor i svoju scenu (prikladni izgled) ono onda dobiva oblik opscene gojaznosti." Tu, dakako, pria o Amerikancima.

TO JE OPSCENO Hiperrealno i opsceno vezani su, dakle, u njega uz gubljenje (javne i ine) scene i iluzije. Pornografija je za Baudrillarda "opscena", ne iz moralnog zgraanja, nego zato to je "bez scene", bez iluzije i zavodenja, ona je "orgija realnog", hiperrealno. U opscenom i hiperrealnom nema stvarnih dimenzija, jer "nema scene", i tek to omoguuje put u simulaciju. A ne "bestidnost". Kroz takve pojmove Baudrillard skicira svoju estetiku. Ona je implicitna kritika avangarde, ni u postmodernu trendovsku

umjetnost nije previe zaljubljena, no nije ni "retro"... Ipak, ovdje nije ispala tako bitna. Prijevod je raden s trudom - moda i prevelikim - da se Baudrillarda sasvim prevede, pa se valjda u procesu "prilagodavanja duhu jezika" izgubio njegov ekstatini ritam, a sintaksa se negdje slomila. A uzeti Baudrillardu sintaksu isto je to i uzeti je Krlei. Kao da si mu uzeo sve. Zato e ova knjiga ponuditi neto manje uitka i zahtijevati vie truda negoli je bilo nuno, a u buduim e prijevodima valjda netko povesti rauna o tome da je Baudrillard, da prosti, i pisac. Ali dobro, "Simulacija i zbilja" - kao Baudrillardova premijera u Hrvatskoj - jo uvijek spada u onu rijetku skupinu knjiga koju svatko tko dri do sebe mora proitati. Robert Perii