Matematiˇcka analiza 4

ˇ
Sime Ungar
ii
Predgovor
Kaˇzimo neˇsto o oznakama. Matematiˇcari su tokom stolje´ca razvili vrlo sofistici-
rane oznake. Mnoge su postale standardne i koriste ih svi, ali neke, iz razliˇcitih
razloga — nisu. U principu, svejedno je kakve oznake koristimo, ali budu´ci sa-
me sebi nisu svrha, znatno olakˇsava ˇcitanje i razumijevanje ako su jednostavne
i, joˇs vaˇznije, konzistentne. To znaˇci da se za istovrsne ili sliˇcne matematiˇcke
objekte koriste sliˇcne oznake — ili mala ili velika slova, grˇcka slova, slova iz istog
dijela abecede, isti font, i sliˇcno. To naravno nije uvijek mogu´ce, ali mi ´cemo
nastojati biti ˇsto dosljedniji. Tako ´ce U, V, W, . . . uvijek biti otvoreni skupovi,
Ω ´ce uvijek biti otvoren skup u R
n
ili C koji je domena promatrane funkcije.
Velika pisana slova kao K, U, . . . oznaˇcavat ´ce familije skupova, K, C, . . . neke
specijalne skupove (Kochova krivulja, Cantorov skup, . . . ). Skalarni produkt
vektora x i y oznaˇcavat ´cemo sa (x [ y), ureden par sa (x, y), a otvoren interval
sa 'x, y` (ovdje su naravno x i y realni brojevi). Od oznaka koje nisu u literaturi
standardne koristit ´cemo naprimjer f : Ω ⊆ R
n
→ R
m
u znaˇcenju ‘f : Ω → R
m
gdje je Ω ⊆ R
n
’. Ova oznaka, matematiˇcki govore´ci, nije sasvim korektna, jer
tu nema nikakve funkcije R
n
→ R
m
(dakle funkcije koja bi bila definirana na
ˇcitavom R
n
), ali je dovoljno sugestivna da opravdava njeno koriˇstenje. Bo-
lja oznaka za preslikavanje f koje je definirano samo na podskupu Ω ⊆ R
n
je
f : R
n
⊇ Ω → R
m
. Ovu ´cemo oznaku takoder koristiti. U vezi oznaˇcavanja
funkcija (preslikavanja) i ˇcitanja oznaˇcenog, napomenimo i sljede´ce: f : X → Y
se ˇcita ‘preslikavanje (funkcija) f sa X u Y ’, a ne ‘na Y ’. Kada se kaˇze na, to
znaˇci da je f surjekcija, pa ukoliko nemamo zaista posla sa surjektivnim pres-
likavanjem, treba kazati u. Spomenimo takoder, da oznaka f : X → Y znaˇci da
je funkcija f definirana u svim toˇckama skupa X.
Koristit ´cemo joˇs jednu oznaku koja je sasvim nestandardna. Ukoliko je
f : X → Y preslikavanje i y ∈ Y toˇcka, sa f

(y) oznaˇcavat ´cemo skup toˇcaka
x ∈ X koje f preslikava u y. Dakle, f

(y) := ¦ x ∈ X : f(x) = y ¦ je original
iii
iv Predgovor
toˇcke y. To je podskup od X. Uobiˇcajena oznaka za to je f
−1
(y), ali u ovoj
knjizi, jer se radi o udˇzbeniku, pisat ´cemo f

(y) da naglasimo da se ne radi o
vrijednosti inverzne fukcije f
−1
u toˇcki y, koja u danoj situaciji najˇceˇs´ce i ne
postoji, a ˇsto studenti ˇcesto zaborave. Ukoliko inverzna funkcija f
−1
: X → Y u
nekoj situaciji zaista postoji, onda je naravno f

(y) = ¦f
−1
(y)¦, ˇsto se najˇceˇs´ce,
iako ne sasvim korektno, piˇse f

(y) = f
−1
(y) (kao ˇsto se gotovo uvijek isto
tako nekorektno piˇse f(A) = 1 kada je f(x) = 1 za sve x ∈ A, umjesto, kako
bi trebalo, f(A) = ¦1¦. Posve analogno, oznaˇcavat ´cemo s f

(B) original
skupa B ⊆ Y . Dakle, f

(B) := ¦ x ∈ X : f(x) ∈ B¦ ⊆ X. Ukoliko postoji
inverzna funkcija f
−1
: Y → X, onda je naravno f

(B) = f
−1
(B), i ova oznaka
je korektna.
Sadrˇzaj
Predgovor iii
Popis oznaka vii
4 Integrali duˇz putova i krivulja 1
' 22 Vektorske funkcije jedne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
' 23 Glatki putevi u R
n
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
' 24 Integral realne funkcije duˇz puta . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
' 25 Integral vektorskog polja i diferencijalne 1-forme duˇz puta . . . . 11
' 26 Algebarska ekvivalencija i deformacija puteva . . . . . . . . . . . 27
' 27 Greenov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
' 28 Funkcije ograniˇcene varijacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
' 29 Krivulje u R
n
i njihova duljina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
' 30 Krivuljni integrali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
5 Kompleksne funkcije 77
' 31 Derivacija kompleksne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
' 32 Integral kompleksne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
' 33 Cauchyjev teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
' 34 Cauchyjeva integralna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
6 Nizovi i redovi funkcija 113
' 35 Uniformna i lokalno uniformna konvergencija . . . . . . . . . . . 113
v
vi SADR
ˇ
ZAJ
' 36 Redovi potencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
7 Razvoji kompleksnih funkcija u redove potencija 129
' 37 Taylorov red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
' 38 Laurentov red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
' 39 Singulariteti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
' 40 Reziduumi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
' 41 Broj nultoˇcaka i polova meromorfnih funkcija . . . . . . . . . . . 156
' 42 Lokalna svojstva holomorfnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . 164
Literatura 171
Indeks 173
Popis oznaka
R skup realnih brojeva
R

skup realnih brojeva razliˇcitih od 0
R
+
skup nenegativnih realnih brojeva
R

+
skup strogo pozitivnih realnih brojeva
N skup prirodnih brojeva
Q skup racionalnih brojeva
C skup kompleksnih brojeva
C

skup kompleksnih brojeva razliˇcitih od 0
Z skup cijelih brojeva
R
n
n-dimenzionalan euklidski prostor
Ω otvoren skup u R
n
ili C, najˇceˇs´ce domena promatrane diferencijabilne od-
nosno derivabilne funkcije
f : S ⊆ X → Y preslikavanje f : S → Y , gdje je S ⊆ X. Najˇceˇs´ce se koristi
kao f : Ω ⊆ R
n
→ R
m
. Ova oznaka nije sasvim korektna. Bolja je
oznaka:
f : X ⊇ S → Y preslikavanje f : S → Y , gdje je S ⊆ X. Najˇceˇs´ce se koristi
kao f : C ⊇ Ω →C
vii
viii OZNAKE
K(P
0
, r), K(P
0
, r) otvorena, odnosno zatvorena, kugla (krug, ukoliko se radi
o ravnini) oko toˇcke P
0
radijusa r > 0
K(z, r), K(z, r) otvoren, odnosno zatvoren, krug u C oko z radijusa r > 0
Int S interior skupa S; najve´ci otvoren skup koji je sadrˇzan u S
B(X, Y ) prostor omedenih funkcija sa X u Y
C(X, Y ) prostor neprekidnih funkcija sa X u Y
BC(X, Y ) prostor omedenih neprekidnih funkcija sa X u Y
→ inkluzija
surjektivno preslikavanje, preslikavanje na
injektivno preslikavanje, 1–1 preslikavanje
→ bijektivno preslikavanje, preslikavanje 1–1 i na
f ≡ 0, g ≡ 1 konstantna preslikavanja f(x) = 0, g(x) = 1 za sve x ∈ X
[a, b] zatvoren segment realnih brojeva, [a, b] = ¦t ∈ R : a ≤ t ≤ b¦
'a, b` otvoren interval realnih brojeva, 'a, b` = ¦t ∈ R : a < t < b¦
(x [ y) skalarni produkt vektora x i y
f

(y) := ¦ x ∈ X : f(x) = y ¦ ⊆ X pri ˇcemu je f : X → Y preslikavanje skup
originala toˇcke y. Uobiˇcajena je oznaka f
−1
(y). Ovu oznaku ´cemo ko-
ristiti kada ˇzelimo naglasiti da se ne radi o inverznom preslikavanju,
koje moˇzda u danoj situaciji i ne postoji.
f

(B) := ¦ x ∈ X : f(x) ∈ B¦ ⊆ X original skupa B. Uobiˇcajena je oznaka
f
−1
(B).
α

, γ

trag (slika) puta α odnosno γ; npr. γ

:= γ([a, b]) ⊆ R
n
, gdje je
γ : [a, b] →R
n
put u R
n
, str. 6
γ
1

2
+ +γ
k
suma puteva γ
1
, . . . , γ
k
, str. 7

γ
f ds integral realne funkcije duˇz puta; integral prve vrste, str. 9

γ
F dγ integral vektorskog polja F duˇz puta γ; integral druge vrste, str. 11
OZNAKE ix

γ
ω integral diferencijalne 1-forme ω duˇz puta γ; integral druge vrste,
str. 12

γ
ω integral diferencijalne 1-forme duˇz zatvorenog puta γ, str. 12
ω
ϑ
kutna forma, str. 12
−γ inverzan put; suprotan put, str. 13
df vanjski diferencijal realne funkcije f shva´cene kao diferencijalne 0-forme,
str. 16
R
2
π
:= R
2
` ¦(x, 0) : x ≤ 0¦ ravnina R
2
bez negativnog dijela x-osi, tj. bez
polupravca koji s pozitivnim dijelom x-osi zatvara kut od π radija-
na, str. 18
dω =
¸
i<j
(∂
i
F
j
−∂
j
F
i
) dx
i
∧ dx
j
vanjski diferencijal diferencijalne 1-forme ω,
str. 19
ρ = ¦ a = t
0
< t
1
< < t
l(ρ)
= b ¦ razdioba segmenta [a, b], tj. skup
¦t
0
, t
1
, . . . , t
k(ρ)
¦ s uredajem a = t
0
< t
1
< t
k(ρ)
= b, str. 43
ρ(I) skup svih razdioba ρ segmenta I, str. 43
V (f, ρ) varijacija funkcije f s obzirom na razdiobu ρ, str. 43
V (f) totalna varijacija funkcije f, str. 43
V
b
a
(f), V (f, [a, b]) totalna varijacija funkcije f na segmentu [a, b], str. 43
S(γ) singularan skup preslikavanja γ, str. 54
(Γ, γ) parametrizirani skup, str. 54
H havajska nauˇsnica, str. 54
G, H klase ekvivalencije usporedivih parametrizacija, str. 55
(Γ, G) krivulja, str. 55
G
o
orijentacija, str. 59
(Γ, G
o
),

(Γ, G), G
o

orijentirana krivulja, str. 59
Γ

orijentirana krivulja, str. 59
x OZNAKE
(Γ) duljina krivulje Γ, str. 60
K Kochova krivulja, str. 61
[z[ modul kompleksnog broja z, str. 77
i =

−1 imaginarna jedinica, str. 78
z konjugirano kompleksan broj, x + i y = x −i y, str. 78
arg z argument kompleksnog broja z; kut izmedu pozitivnog smjera realne
osi i radijvektora toˇcke z, str. 78
f

(z
0
) derivacija funkcije f u toˇcki z
0
, str. 79
D(Ω) skup svih funkcija derivabilnih na Ω, str. 79
C
π
:= C ` ¦(x, 0) : x ≤ 0¦ , str. 83
C
ϑ
komplement polupravca iz ishodiˇsta koji s pozitivnim dijelom realne osi
zatvara kut ϑ, str. 85

γ
f dz integral kompleksne funkcije f duˇz puta γ, str. 86
H(Ω) skup svih funkcija holomorfnih na Ω, str. 107
¸
x
n
red, str. 118

¸
n=1
x
n
suma reda
¸
x
n
, tj. limes lim
n
n
¸
k=1
x
k
, str. 118
limsup ρ
n
limes superior niza ρ
n
, str. 125
¸
n∈Z
c
n
dvostrani red; red ˇciji su ˇclanovi indeksirani cijelim brojevima, str. 137
K

(z
0
, R) := K(z
0
, R) ` ¦z
0
¦ probuˇsen krug, str. 140
res(f, z
0
) reziduum funkcije f u toˇcki z
0
, str. 153
r(z
0
, f) red nultoˇcke ili pola funkcije f, str. 156
N
Γ
(f) , P
Γ
(f) broj nultoˇcaka odnosno polova meromorfne funkcije f koji se
nalaze u unutraˇsnjem podruˇcju konture Γ, i to raˇcunaju´ci njihov red,
str. 158
4
Integrali duˇz putova
i krivulja
Do sada smo promatrali integrale tipa

b
a
f(t) dt, dakle integrale funkcije realne
varijable na segmentu [a, b] ⊆ R, ili integrale funkcije f : I →R, gdje je I ⊆ R
2
ili I ⊆ R
n
pravokutnik odnosno n-dimenzionalan paralelopiped ili, op´cenitije,

S
f, gdje je S ⊆ R
n
neki skup izmjeriv u Jordanovu smislu. Pokazali smo
nadalje, da je integral svake omedene funkcije na skupu povrˇsine (ili, op´cenito,
volumena) nula, jednak nuli (korolar 18.6), a da J-izmjeriv skup S ima povrˇsinu
(odnosno volumen) nula ako i samo ako je Int S = ∅ (korolar 17.6). Dakle,
integral omedene funkcije n realnih varijabli po J-izmjerivu skupu S ⊆ R
n
je
mogao biti netrivijalan, tj. razliˇcit od nule, samo ako je skup S imao neprazan
interior, tj. ako je bio topoloˇski n-dimenzionalan podskup od R
n
.
1
Drugim
rijeˇcima, integrali funkcije n varijabli, kakve smo dosad prouˇcavali, po skupu
koji je dimenzije manje od n, tj. manje od broja varijabli, i ako postoji —uvijek
je jednak nuli, dakle, u neku ruku, neinteresantan.
Sada ´cemo definirati i prouˇcavati netrivijalne integrale funkcija n varijabli
upravo po niˇzedimenzionalnim skupovima. U ovom ´ce poglavlju to biti integrali
po krivuljama, dakle nekim jednodimenzionalnim podskupovima od R
n
. Kako
ve´c sˆam pojam krivulje nije jednostavan, poˇcet ´cemo jednostavnijim pojmovi-
ma —integralima duˇz puteva.
1
Vidi npr. teorem 1.8.10 u: R. Engelking. Dimension Theory, North-Holland Publ. Co.,
Amsterdam, 1978.
1
2 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
§ 22 Vektorske funkcije jedne varijable
Budu´ci da ´ce krivulje biti opisane vektorskim funkcijama jedne varijable, dakle
funkcijama f : I →R
n
, I = [a, b] ⊆ R, prisjetimo se osnovnih ˇcinjenica o takvim
funkcijama.
Vektorska funkcija f : I →R
n
dˆ ana je svojim koordinatnim funkcijama, tj.
f(t) =

f
1
(t), . . . , f
n
(t)

gdje su f
i
: I → R, i = 1, . . . , n, realne funkcije. U sluˇcaju malih dimenzija,
n = 2, 3, piˇse se, naprimjer, i

f(t) = f
1
(t)ı +f
2
(t)j +f
3
(t)

k ili
= f
x
(t)ı +f
y
(t)j +f
z
(t)

k .
Funkcija f je neprekidna ako i samo ako su sve njezine koordinatne funkcije f
i
neprekidne.
Kad se radi o vektorskoj funkciji jedne varijable, moˇze se govoriti o deriva-
ciji u toˇcki t
0
∈ 'a, b`. To je vektor
f

(t
0
) := lim
t→t
0
f(t) −f(t
0
)
t −t
0
∈ R
n
i on postoji ako i samo ako postoje derivacije f

i
(t
0
) svih koordinatnih funkcija,
i u tom sluˇcaju je f

(t
0
) =

f

1
(t
0
), . . . , f

n
(t
0
)

. Kao i za realne funkcije jedne
varijable, i ovdje je postojanje derivacije u t
0
ekvivalentno diferencijabilnosti
u t
0
, i diferencijal je dˆ an s
Df(t
0
)(h) =

Df
1
(t
0
)(h), . . . , Df
n
(t
0
)(h)

=

f

1
(t
0
) h, . . . , f

n
(t
0
) h

=

f

1
(t
0
), . . . , f

n
(t
0
)

h
= f

(t
0
) h, h ∈ R
kao i za realne funkcije.
Ako u krajevima a i b postoje odgovaraju´ci jednostrani limesi
f

(a+) := lim
t→a+
f(t) −f(a)
t −a
i f

(b−) := lim
t→b−
f(t) −f(b)
t −b
,
' 22. VEKTORSKE FUNKCIJE JEDNE VARIJABLE 3
njih zovemo derivacije u krajevima i oznaˇcujemo jednostavno s f

(a) odnosno
f

(b). To su ujedno prave derivacije u toˇckama a odnosno b bilo kojeg diferen-
cijabilnog proˇsirenja funkcije f na neki interval koji sadrˇzi [a, b].
Za preslikavanje f : [a, b] → R
n
kaˇzemo da je diferencijabilno klase C
1
ili
glatko ako se moˇze proˇsiriti na neku okolinu segmenta [a, b] ⊆ R do diferencija-
bilnog preslikavanja klase C
1
, tj. ako postoji ε > 0 i diferencijabilno preslikavanje
f : 'a − ε, b + ε` → R
n
klase C
1
takvo da je f
[a, b]
= f. Analogno se definira
diferencijabilnost klase C
k
, k > 1.
Napomena 22.1 Glatko´cu preslikavanja f mogli smo definirati i bez oslanjanja
na mogu´cnost proˇsirenja preslikavanja na neku okolinu segmenta [a, b] ⊆ R.
Naime, lako se pokazuje da je preslikavanje f : [a, b] → R
n
glatko u smislu
prethodne definicije, ako i samo ako je ono neprekidno (na zatvorenom segmentu
[a, b]), diferencijabilno klase C
1
na otvorenom intervalu 'a, b`, a u krajnjim
toˇckama a i b ima jednostrane derivacije f

(a+) i f

(b−) tako da je funkcija
t →



f

(a+) , t = a
f

(t) , t ∈ 'a, b`
f

(b−) , t = b
neprekidna na [a, b]. Medutim, takva je situacija samo za funkcije jedne vari-
jable. Diferencijabilnost je pojam koji je dobro definiran za funkcije kojima je
domena otvoren podskup od R
n
. Ponekad je, medutim, potrebna diferencijabil-
nost i glatko´ca funkcija koje su definirane na skupu koji nije otvoren. Op´cenito,
kaˇze se da je funkcija f : S ⊆ R
n
→ R
m
diferencijabilna (klase C
k
) ako postoji
njezino proˇsirenje f : U → R
m
na neku okolinu U ⊇ S, koje je diferencijabilno
(klase C
k
). Takvo proˇsirenje, i ako postoji, nije op´cenito jedinstveno, pa ˇcak
i diferencijal tog proˇsirenja u nekoj toˇcki P ∈ S moˇze ovisiti o tome koje se
proˇsirenje uzme. Za funkcije jedne varijable, toˇcnije za funkcije [a, b] → R
n
situacija je jednostavnija utoliko ˇsto, iako proˇsirenje do diferencijabilnog pres-
likavanja na neku okolinu nije jedinstveno, diferencijal, i derivacije, u rubnim
toˇckama a i b su neovisni o odabranom proˇsirenju, pa vrijedi karakterizacija s
poˇcetka ove napomene.
Napomena 22.2 Ako je T ⊆ R
n
i f : I → T funkcija, onda kaˇzemo da je f
neprekidna, diferencijabilna, klase C
k
, . . . ako je kompozicija I
f
→ T
i
→ R
n
takva, pri ˇcemu je s i : T →R
n
oznaˇcena inkluzija.
Popiˇsimo osnovne ˇcinjenice u vezi s derivacijom vektorskih funkcija jedne
varijable.
4 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Propozicija 22.1
(i) Ako je f : I →R
n
konstantna funkcija, onda je f

(t) = 0, ∀t ∈ I.
(ii) Ako su ϕ: I → R i f : I → R
n
diferencijabilne funkcije, onda je i produkt
ϕ f : I →R
n
diferencijabilna funkcija i vrijedi (ϕ f)

= ϕ f

f.
(iii) Ako su f, g : I →R
n
diferencijabilne funkcije, onda su i
f +g : I →R
n
(f [ g): I →R (skalarni produkt),
a za n = 3 i
f g : I →R
3
(vektorski produkt)
diferencijabilne funkcije, i vrijedi
(f +g)

= f

+g

(f [ g)

= (f

[ g) + (f [ g

)
(f g)

= f

g +f g

(za n = 3).
(iv) Ako su funkcije u: J = [c, d] → I i f : I → R
n
diferencijabilne, onda je
diferencijabilna i njihova kompozicija f ◦ u: J → R
n
i vrijedi (f ◦ u)

=
(f

◦ u) u

.
Sliˇcno se moˇze govoriti i o integralu vektorske funkcije f : I → R
n
. Ako
su naime sve komponente f
1
, . . . , f
n
funkcije f, R-integrabilne, onda se moˇze
definirati integral

b
a
f =

b
a
f(t) dt :=

b
a
f
1
(t) dt, . . . ,

b
a
f
n
(t) dt

.
Za n = 3 piˇse se i

b
a

f(t) dt =ı

b
a
f
x
(t) dt +j

b
a
f
y
(t) dt +

k

b
a
f
z
(t) dt .
Ako je F : I → R
n
funkcija takva da je F

(t) = f(t), t ∈ I, onda kaˇzemo da
je F primitivna funkcija funkcije f, i vrijedi Newton-Leibnizova formula:

b
a
f(t) dt = F(b) −F(a) (po koordinatama).
' 22. VEKTORSKE FUNKCIJE JEDNE VARIJABLE 5
Vrijede dvije formule za parcijalnu integraciju: uz odgovaraju´ce pretpostavke
na funkcije f, g : I →R
n
i ϕ: I →R, vrijedi

b
a

f(t) [ g

(t)

dt =

f(b) [ g(b)

f(a) [ g(a)

b
a

f

(t) [ g(t)

dt
i

b
a
ϕ(t) f

(t) dt = ϕ(b) f(b) −ϕ(a) f(a) −

b
a
ϕ

(t) f(t) dt .
Svojstvo monotonosti integrala za vektorske funkcije ima sljede´ci oblik:
Lema 22.2 Neka je f : [a, b] →R
n
R-integrabilna funkcija. Tada je
|

b
a
f(t) dt | ≤

b
a
|f(t)| dt .
Dokaz: Kako je f R-integrabilna, to je ona prema Lebesgueovoj karakterizaciji
R-integrabilnosti, neprekidna osim moˇzda na skupu (jednodimenzionalne) mjere
nula. Stoga je i |f| neprekidna osim najviˇse na skupu mjere nula, pa je i ona
R-integrabilna, tj. desna strana u gornjoj formuli ima smisla.
Oznaˇcimo s J :=

b
a
f(t) dt ∈ R
n
. Ako je |J| = 0, onda nejednakost oˇcito
vrijedi. Neka je |J| = 0. Tada je
|J|
2
= (J [ J) =

J

b
a
f(t) dt

=

b
a

J [ f(t)

dt
Cauchy

b
a
|J| |f(t)| dt = |J|

b
a
|f(t)| dt ,
odakle dijeljenjem s |J| dobivamo traˇzenu nejednakost.
Korolar 22.3 Za diferencijabilnu funkciju f : [a, b] → R
n
, koja je klase C
1
,
vrijedi |f(b) −f(a)| ≤

b
a
|f

(t)| dt.
Dokaz: Prema Newton-Leibnizovoj formuli i prethodnoj lemi je
|f(b) −f(a)| = |

b
a
f

(t) dt| ≤

b
a
|f

(t)| dt .
6 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
§ 23 Glatki putevi u R
n
Putem u metriˇckom, ili op´cenito, topoloˇskom prostoru X, nazivamo svako
neprekidno preslikavanje α: [a, b] → X nekog segmenta [a, b] ⊆ R u prostor X.
Medutim, takva preslikavanja mogu imati i vrlo neoˇcekivana i neˇzeljena svojstva.
a b
α
α

Naprimjer, mogu´ce je da je slika
takvog preslikavanja ˇcitav (pun)
kvadrat [0, 1] [0, 1] ⊆ R
2
.
1
Stoga
´cemo se ograniˇcit na glatke i po
dijelovima glatke puteve u R
n
.
Napomenimo kako putem naziva-
mo neprekidno preslikavanje α, a
ne skup α

:= α([a, b]) ⊆ X, ko-
ji zovemo slikom ili tragom puta α.
Toˇcka P
0
:= α(a) zove se poˇcetna, a P
1
:= α(b) zavrˇsna toˇcka puta α, i govori se
da je α put od P
0
do P
1
. Injektivan put, tj. takav put α za koji je α(t
1
) = α(t
2
)
ˇcim je t
1
= t
2
, naziva se luk. Put α za koji je α(a) = α(b) naziva se zatvoren
put, a toˇcku α(a) = α(b) koja je poˇcetak a ujedno i kraj zatvorenog puta,
nazivamo istaknutom ili baznom toˇckom zatvorenog puta α.
Puteve i lukove ´cemo oznaˇcivati malim grˇckim slovima α, γ, η, . . . , a njihove
slike α

, γ

, η

, . . . , ili, ponekad, pripadnim velikim grˇckim slovima A, Γ, H. . .
Definicija 23.1 Gladak put u prostoru R
n
je svako preslikavanje γ : [a, b] →R
n
koje je glatko, tj. koje se moˇze proˇsiriti na neku okolinu od [a, b] ⊆ R do dife-
rencijabilnog preslikavanja klase C
1
(vidi str. 3).
Za gladak put γ kaˇzemo da je regularan ako je γ

(t) = 0 za sve t ∈ [a, b].
ˇ
Cesto ´cemo imati posla s neˇsto op´cenitijim putevima.
Definicija 23.2 Za put γ : [a, b] → R
n
kaˇzemo da je po dijelovima gladak
put, PDG put, ako postoje toˇcke a = t
0
< t
1
< < t
k
= b takve da su
1
Prvi je takvo zanimljivo preslikavanje, neprekidnu surjekciju segmenta realnih brojeva na
jediniˇcni kvadrat u ravnini, konstruirao Peano
2
1890, ˇsto je priliˇcno uzdrmalo matematiˇcku
zajednicu i sruˇsilo tadaˇsnje shva´canje pojma dimenzije.
ˇ
Cetvrt su stolje´ca kasnije Hahn
3
i
Mazurkiewicz
4
pokazali da je svaki povezan, lokalno povezan kompaktan metriˇcki prostor ne-
prekidna slika segmenta. (Vidi npr. 9. poglavlje u: C. O. Christenson, W. L. Voxman. Aspects
of Topology, Marcel Dekker, Inc., New York, 1977.)
2
Giuseppe Peano (1858–1932), talijanski matematiˇcar
3
Hans Hahn (1879–1934), austrijski matematiˇcar
4
Stefan Mazurkiewicz (1888–1945), poljski matematiˇcar
' 24. INTEGRAL REALNE FUNKCIJE DU
ˇ
Z PUTA 7
restrikcije γ
j
:= γ
[t
j−1
, t
j
]
, j = 1, . . . , k, glatki putevi. U tom sluˇcaju piˇsemo
γ = γ
1
+ γ
2
+ + γ
k
. Op´cenito, ako su γ
1
, γ
2
, . . . , γ
k
glatki (ili samo po
dijelovima glatki) putevi u R
n
takvi da se poˇcetak svakog γ
j
podudara s krajem
prethodnog γ
j−1
, j = 2, . . . , k, onda oni definiraju jedan po dijelovima gladak
put γ, koji oznaˇcujemo s γ
1
+ γ
2
+ + γ
k
, kome je poˇcetak jednak poˇcetku
puta γ
1
, a kraj mu je jednak kraju puta γ
k
. Put γ nazivamo sumom puteva
γ
1
, . . . , γ
k
.
Toˇcnije, ako su γ
j
: [a
j
, b
j
] → R
n
, j = 1, . . . , k, putevi takvi da je γ
j
(a
j
) =
γ
j−1
(b
j−1
), j = 2, . . . , k, onda je njihova suma γ = γ
1
+ + γ
k
: [a, b] → R
n
,
gdje je a := a
1
i b := a
1
+(b
1
−a
1
) +(b
2
−a
2
) + +(b
k
−a
k
), put definiran s
γ(t) := γ
j
(t −t
j−1
+a
j
) , t ∈ [t
j−1
, t
j
] , j = 1, . . . , k ,
pri ˇcemu je
t
0
:= a
1
= a
t
1
:= b
1
= a
1
+ (b
1
−a
1
)
t
2
:= a
1
+ (b
1
−a
1
) + (b
2
−a
2
)
.
.
.
t
k
:= a
1
+ (b
1
−a
1
) + + (b
k
−a
k
) = b .
Za po dijelovima gladak put γ kaˇzemo da je regularan ako postoje regularni
glatki putevi γ
1
, . . . , γ
k
takvi da je γ = γ
1
+ +γ
k
.
§ 24 Integral realne funkcije duˇz puta
—integral prve vrste
Prvi od integrala duˇz puta koji ´cemo promatrati je integral realne funkcije,
i definiciju moˇzemo motivirati sljede´cim problemom:
Neka je γ = (γ
1
, γ
2
): [a, b] → R
2
gladak put i neka je na njegovoj slici
γ

:= γ([a, b]) ⊆ R
2
definirana neprekidna funkcija f : γ

→R, koja neka je, za
potrebe ovog razmatranja, nenegativna. Zbog jednostavnosti, neka je γ luk, tj.
injektivno preslikavanje, pa je korestrikcija γ : [a, b] → γ

bijekcija, dakle, zbog
kompaktnosti, homeomorfizam. Zanima nas povrˇsina ispod grafa Γ
f
funkcije f,
dakle povrˇsina

zavjese” na slici.
8 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
γ

Γ
f
Ako je preslikavanje γ takvo da savijaju´ci segment [a, b] na skup γ

nema
nikakva rastezanja ili stezanja (nematematiˇcki reˇceno, ako γ savija ravnu ˇzicu
[a, b] u oblik γ

bez ikakva rastezanja ili stezanja), onda ´ce ta povrˇsina biti jed-
naka povrˇsini ispod grafa kompozicije f ◦γ, dakle jednaka integralu
b

a
f(γ(t)) dt.
Op´cenito, medutim, to ne´ce biti tako, pa pokuˇsajmo imitirati definiciju Rieman-
nova integrala realne funkcije na segmentu. Trebalo bi, dakle, rastaviti γ

na
manje dijelove, ˇsto zbog injektivnosti preslikavanja γ odgovara uzimanju ne-
ke razdiobe ρ = ¦ a = t
0
< t
1
< < t
k(ρ)
= b ¦ segmenta [a, b], i gledati,
naprimjer, Riemannove sume
σ(f, ρ; P
1
, . . . , P
k(ρ)
) =
k(ρ)
¸
j=1
f(P
j
) (γ([t
j−1
, t
j
])) , (1)
za neki izbor toˇcaka P
j
∈ γ

j
:= γ([t
j−1
, t
j
]), j = 1, . . . , k(ρ), i gdje je s
(γ([t
j−1
, t
j
])) = (γ

j
) oznaˇcena duljina dijela γ

j
. Uzimanjem limesa po svim
razdiobama segmenta [a, b] i svim izborima toˇcaka P
j
, dobili bismo traˇzenu po-
vrˇsinu, tj. integral funkcije f duˇz puta γ.
Ekvivalentno bismo do istog pojma doˇsli promatraju´ci gornje i donje Darbo-
uxove sume, i pomo´cu njih definiranoga gornjeg i donjeg Riemannova integrala.
Medutim, u oba je pristupa problem u tome ˇsto mi ne znamo ˇsto je duljina


j
). Intuitivno moˇzemo razmiˇsljati ovako: ako funkcija γ ne ˇcini nagle pro-
mjene smjera i brzine, a razdioba ρ je dovoljno fina, onda ´ce duljina (γ

j
) biti
pribliˇzno jednaka duljini pripadne tetive, tj. broju
|γ(t
j
) −γ(t
j−1
)| =

γ
1
(t
j
) −γ
1
(t
j−1
)

2
+

γ
2
(t
j
) −γ
2
(t
j−1
)

2
.
Primijenimo li na obje koordinate Lagrangeov teorem srednje vrijednosti,
' 24. INTEGRAL REALNE FUNKCIJE DU
ˇ
Z PUTA 9
dobivamo toˇcke τ
1
j
, τ
2
j
∈ 't
j−1
, t
j
` takve da je
|γ(t
j
) −γ(t
j−1
)| =

γ
1


1
j
)

2
+

γ
2


2
j
)

2
(t
j
−t
j−1
) ,
ˇsto je pribliˇzno jednako |γ


j
)| (t
j
− t
j−1
), za bilo koju toˇcku τ
j
∈ [τ
1
j
, τ
2
j
],
naprimjer, τ
j
= τ
1
j
, ili τ
j
=
τ
1
j
+ τ
2
j
2
— aritmetiˇcka sredina. Odaberemo li
joˇs i P
j
:= γ(τ
j
), bit ´ce naˇsa Riemannova suma (1) pribliˇzno jednaka sumi
k(ρ)
¸
j=1
f(γ(τ
j
)) |γ


j
)| (t
j
− t
j−1
), a to je upravo σ

(f ◦ γ) |γ

|, ρ; τ
1
, . . . , τ
k(ρ)

,
tj. Riemannova suma funkcije (f ◦ γ) |γ

| s obzirom na razdiobu ρ i toˇcke
τ
1
, . . . , τ
k(ρ)
.
Time je motivirana sljede´ca definicija:
Definicija 24.1 Neka je γ : [a, b] →R
n
po dijelovima gladak put, a f : γ

→R
neprekidna realna funkcija definirana na slici toga puta. Tada broj

b
a
f(γ(t)) |γ

(t)| dt
zovemo integralom realne funkcije f duˇz puta γ, i oznaˇcujemo ga s

γ
f ds.
Takav se integral naziva i integralom prve vrste duˇz puta γ.
Napomena 24.1 Ako je γ : [a, b] →R
n
po dijelovima gladak put, a f : γ

→R
konstantna funkcija f ≡ 1, tj. f(P) = 1 za sve P ∈ γ

, onda je vrijednost
integrala

γ
ds =

b
a

(t)| dt jednaka duljini slike luka γ, a broj |γ

(t)| je
upravo koeficijent rastezanja koje u ˇcasu t ˇcini preslikavanje γ savijaju´ci segment
[a, b] na skup γ

.
U' 29 ´cemo pojam duljine precizno fundirati i pokazati da se za po dijelovima
glatke puteve zaista dobije broj

γ
ds.
Osnovna svojstva integrala realne funkcije duˇz puta, dˆ ana su sljede´com pro-
pozicijom, a jednostavno se dokazuju koriste´ci se odgovaraju´cim svojstvima in-
tegrala realne funkcije definirane na segmentu.
Propozicija 24.1
(i) Integral

γ
je monoton linearan funkcional na vektorskom prostoru nepre-
kidnih realnih funkcija definiranih na slici γ

po dijelovima glatkog puta γ.
10 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
(ii) Integral realne funkcije duˇz puta aditivna je funkcija puta, tj. ako su
γ
1
: [a
1
, b
1
] → R
n
i γ
2
: [a
2
, b
2
] → R
n
dva po dijelovima glatka puta tak-
va da je γ
2
(a
2
) = γ
1
(b
1
), a f : γ

1
∪γ

2
→R neprekidna funkcija definirana
na uniji njihovih slika, onda je

γ
1

2
f ds =

γ
1
f ds +

γ
2
f ds.
Primjer 24.1 Neka je r > 0 neki pozitivan broj, i promotrimo sljede´ca tri
glatka puta:
(i) γ : [0, 2π] →R
2
definiran s γ(t) := (r cos t, r sin t);
(ii) γ
2
: [0, 4π] →R
2
definiran s γ
2
(t) := (r cos t, r sin t);
(iii) η: [0, π] →R
2
definiran s η(t) := (r cos(2π sin t), r sin(2π sin t)).
x
y
t

γ

Γ
γ
x
y
t

γ

2
Γ
γ
2
x
y
t π
η

Γ
η
Za integrale konstantne funkcije f ≡ 1 duˇz tih puteva, dakle za duljine slika
tih puteva, nalazimo:

γ
ds = 2rπ ;

γ
2
ds = 4rπ ;

η
ds = 4rπ ,
ˇsto odgovara naˇsoj predodˇzbi, jer put γ obilazi kruˇznicu radijusa r jednom,
a duljina kruˇznice je, kao ˇsto

znamo”, jednaka 2rπ; put γ
2
obilazi tu istu
kruˇznicu, ali dvaput, pa je taj put i dvostruko dulji; dok put η takoder obilazi
tu kruˇznicu dvaput, ali jednom u jednom, a drugi put u drugom smjeru
1
.
Primijetimo da je γ
2
= γ +γ, i takav se put ˇcesto oznaˇcuje s 2γ, i sliˇcno nγ,
za n ∈ N.
1
Iako je slika sva tri puta kruˇznica radijusa r kojoj je stvarna duljina 2rπ, kad govorimo o
duljini puta, onda dio koji se viˇsestruko prolazi i brojimo viˇsestruko.
' 25. INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DU
ˇ
Z PUTA11
§ 25 Integral vektorskog polja
i diferencijalne 1-forme duˇz puta
—integral druge vrste
Neka je γ : [a, b] → R
n
po dijelovima gladak put, i neka je zadana neprekidna
vektorska funkcija f = (f
1
, . . . , f
m
): γ

→ R
m
. Tada moˇzemo promatrati in-
tegral

γ
f ds := (

γ
f
1
ds, . . . ,

γ
f
m
ds). Tako dobivamo vektor prostora R
m
kome je svaka komponenta obiˇcan integral realne funkcije duˇz puta γ, dakle
kvalitativno ne dobivamo niˇsta novo.
Novi tip integrala moˇzemo, medutim, definirati ako je na skupu γ

⊆ R
n
definirana funkcija F = (F
1
, . . . , F
n
): γ

→ R
n
. Uoˇcimo da se radi o istoj
dimenziji n, pa zato tu funkciju i oznaˇcujemo velikim slovom, kako bismo istakli
tu posebnost. Takva se funkcija ˇcesto naziva vektorsko polje. Ovakva se
situacija pojavljuje, naprimjer, u fizici: materijalna toˇcka giba se putem γ u
(vektorskom) polju sila F, a traˇzi se rad koji se tim gibanjem obavlja. Kako
radu pridonosi samo komponenta sile F u smjeru gibanja, to u toˇcki P = γ(t)
treba gledati skalarni produkt (F(P) [ γ

(t)), i takve doprinose treba

zbrojiti”
duˇz puta γ.
Definicija 25.1 Neka je γ : [a, b] →R
n
po dijelovima gladak put a F : γ

→R
n
neprekidno vektorsko polje na γ

. Tada se broj

b
a

F(γ(t)) [ γ

(t)

dt naziva
integral vektorskog polja F duˇz puta γ, i oznaˇcuje s

γ
F dγ ili

γ
(F [ dγ).
Dakle

γ
F dγ :=

b
a

F(γ(t)) [ γ

(t)

dt .
Takav se integral naziva i integral druge vrste duˇz puta.
ˇ
Cesto se koordinatne funkcije po dijelovima glatkog puta γ oznaˇcuju s x
i
,
tj. γ(t) = (x
1
(t), . . . , x
n
(t)), pa se uz te oznake onda piˇse
F dγ = (F [ dγ) =
n
¸
i=1
F
i
x

i
dt =
n
¸
i=1
F
i
dx
i
dt
dt =
n
¸
i=1
F
i
dx
i
,
te se, pogotovo kad je F neka konkretno zadana funkcija, i integral vektorskog
polja F duˇz puta γ oznaˇcuje s

γ
F
1
dx
1
+F
2
dx
2
+ +F
n
dx
n
.
Izraz ω := F
1
dx
1
+ F
2
dx
2
+ + F
n
dx
n
, gdje su F
i
: Ω → R, i = 1, . . . , n,
realne funkcije na otvorenom skupu Ω ⊆ R
n
, naziva se diferencijalna 1-forma
na Ω. Za diferencijalnu 1-formu ω kaˇzemo da je neprekidna, diferencijabilna,
12 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
klase C
1
, . . . , ako su funkcije F
1
, . . . , F
n
neprekidne, diferencijabilne, klase C
1
,
. . . Naˇse ´ce forme uvijek biti barem neprekidne, pa to ne´cemo posebno isticati.
Broj
b

a
n
¸
i=1
F
i
(γ(t)) (γ
i
)

(t) dt, gdje je γ = (γ
1
, . . . , γ
n
): [a, b] → Ω po dijelovima
gladak put, naziva se integralom diferencijalne 1-forme ω duˇz puta γ,
i oznaˇcuje

γ
ω.
Dakle, na n realnih funkcija F
1
, . . . , F
n
: Ω → R moˇzemo gledati kao na
vektorsko polje F = (F
1
, . . . , F
n
): Ω → R
n
, ili kao na diferencijalnu 1-formu
ω = F
1
dx
1
+F
2
dx
2
+ +F
n
dx
n
. U prvom sluˇcaju, za PDG put γ : [a, b] → Ω,
broj

b
a

F(γ(t)) [ γ

(t)

dt zovemo integralom vektorskog polja F duˇz puta γ,
i oznaˇcujemo s

γ
F dγ, a u drugom sluˇcaju, taj isti broj
b

a
n
¸
i=1
F
i
(γ(t)) (γ
i
)

(t) dt
zovemo integralom diferencijalne 1-forme ω duˇz puta γ, i oznaˇcujemo s

γ
ω.
Ako je put γ zatvoren, tj. γ(a) = γ(b), tada se, da bi se to naglasilo, integral
duˇz γ ˇcesto oznaˇcuje

γ
F dγ, odnosno

γ
ω.
Primjer 25.1 Na probuˇsenoj ravnini R
2

:= R
2
`¦(0, 0)¦ promotrimo diferenci-
jalnu 1-formu
ω
ϑ
(x, y) :=
−y dx + xdy
x
2
+ y
2
,
tj. vektorsko polje F
ϑ
: R
2

→ R
2
definirano for-
mulom
F
ϑ
(x, y) :=

−y
x
2
+ y
2
,
x
x
2
+ y
2

,
i odredimo integrale 1-forme ω
ϑ
(tj. vektorskog
polja F
ϑ
) duˇz puteva γ, γ
2
i η iz primjera 24.1.
(i) Put γ : [0, 2π] →R
2

definiran je s γ(t) := (r cos t, r sin t), pa je

γ
ω
ϑ
=


0
−r sin t (−r sin t) +r cos t r cos t
r
2
(cos
2
t + sin
2
t)
dt =


0
dt = 2π .
(ii) Put γ
2
: [0, 4π] → R
2

definiran je s γ
2
(t) := (r cos t, r sin t), pa se kao i
' 25. INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DU
ˇ
Z PUTA13
u (i) dobiva

γ
2
ω
ϑ
=


0
dt = 4π .
(iii) Put η: [0, π] →R
2

definiran je s η(t) := (r cos(2π sin t), r sin(2π sin t)), pa
je

η
ω
ϑ
=

π
0
r
2
sin
2
(2π sin t) 2π cos t +r
2
cos
2
(2π sin t) 2π cos t
r
2
(cos
2
(2π sin t) + sin
2
(2π sin t))
dt
= 2π

π
0
cos t dt = 0 .
Uoˇcimo da niti jedan od ovih integrala ne ovisi o r, za razliku od integrala
realne funkcije u primjeru 24.1. Nadalje, integrali u (i) i (ii) odnose se kao i u
primjeru integrala realne funkcije, dok se integral u (iii) ponaˇsa razliˇcito.
Za svaki put γ : [a, b] → R
n
definira se njemu inverzan ili suprotan put
−γ : [a, b] → R
n
formulom (−γ)(t) := γ(a + b − t). To je put koji prolazi
istom slikom, tragom, kao i put γ, samo natraˇske, tj. u suprotnom smjeru.
Njegov poˇcetak je toˇcka (−γ)(a) = γ(b), dakle zavrˇsetak puta γ, a njegov kraj
je toˇcka (−γ)(b) = γ(a), dakle poˇcetak puta γ. Slike obaju puteva su jednake,
tj. (−γ)

= γ

.
Napomena 25.1 Diferencijalne 1-forme na otvorenom skupu Ω ⊆ R
n
moˇzemo
organizirati u vektorski prostor, koji oznaˇcujemo s Λ
1
(Ω). Za glatke, tj. kla-
se C
1
, diferencijalne 1-forme, Λ
1
(Ω) je izomorfan prostoru C
1
(Ω) ⊕ ⊕C
1
(Ω)
n sumanada
.
Uoˇcite da dx
1
, . . . , dx
n
ne ˇcine bazu tog realnoga vektorskog prostora, koji je,
usput reˇceno,

debelo” beskonaˇcno-dimenzionalan.
Osnovna svojstva integrala druge vrste, koja se takoder jednostavno dokazu-
ju pomo´cu poznatih svojstava integrala realne funkcije definirane na segmentu,
dana su sljede´com propozicijom:
Propozicija 25.1
(i) Integral druge vrste,

γ
, je linearan funkcional na vektorskom prostoru
diferencijalnih 1-formi, odnosno prostoru vektorskih polja, definiranih na
nekoj okolini skupa γ

.
14 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
(ii) Integral diferencijalne 1-forme (odnosno vektorskog polja) duˇz puta, aditiv-
na je funkcija puta, tj. ako su γ
1
: [a
1
, b
1
] → Ω, γ
2
: [a
2
, b
2
] → Ω dva PDG
puta takva da je γ
2
(a
2
) = γ
1
(b
1
), a ω diferencijalna 1-forma na Ω, onda
je

γ
1

2
ω =

γ
1
ω +

γ
2
ω.
(iii)

−γ
ω = −

γ
ω.
Centralno pitanje kojim ´cemo se sada baviti je sljede´ce:
Neka je Ω ⊆ R
n
otvoren skup a ω diferencijalna 1-forma na Ω. Uz koje
uvjete integral

γ
ω ovisi samo o krajnjim toˇckama γ(a) i γ(b) puta γ, a ne
ovisi i o sˆ amom putu izmedu tih toˇcaka? U takvom se sluˇcaju govori, iako malo
netoˇcno, da integral ne ovisi o putu integracije.
Nuˇzni i dovoljni uvjeti dani su sljede´cim teoremom:
Teorem 25.2 Neka je Ω ⊆ R
n
otvoren skup, a ω = F
1
dx
1
+ F
2
dx
2
+ +
F
n
dx
n
diferencijalna 1-forma na Ω. Sljede´ce su tvrdnje ekvivalentne:
(i) Integral 1-forme ω ne ovisi o putu, tj.

γ
ω =

η
ω za svaka dva PDG puta γ
i η u Ω koji imaju zajedniˇcke poˇcetke i zajedniˇcke krajeve.
(ii)

γ
ω = 0 za sve PDG zatvorene puteve γ u Ω.
(iii) Postoji glatka realna funkcija f : Ω →R takva da je F
i
= ∂
i
f, i = 1, . . . , n.
U tom je sluˇcaju

γ
ω = f(γ(b)) −f(γ(a)) za svaki PDG put γ : [a, b] → Ω.
Dokaz:
(i) =⇒ (ii) Neka je γ : [a, b] → Ω zatvoren PDG put, neka je P
0
:= γ(a) = γ(b)
istaknuta toˇcka, i neka je η: [a, b] → Ω konstantan put u P
0
, tj. η(t) = P
0
za
sve t ∈ [a, b]. Zbog (i) je

γ
ω =

η
ω, a integral svake forme po konstantnom
putu η jednak je nuli, jer je η

(t) = 0 za sve t ∈ [a, b].
(ii) =⇒ (i) Neka su γ : [a, b] → Ω i η: [c, d] → Ω PDG putevi u Ω takvi da je
γ(a) = η(c) i γ(b) = η(d). Tada je put γ +(−η) zatvoren put u Ω, pa je integral
po njemu jednak nuli, tj.

γ
ω −

η
ω =

γ
ω +

−η
ω =

γ+(−η)
ω = 0 .
' 25. INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DU
ˇ
Z PUTA15
(iii) =⇒ (i) Neka je γ : [a, b] → Ω PDG put a f : Ω → R funkcija klase C
1
takva da je ∂
i
f = F
i
, i = 1, . . . , n. Tada je

γ
ω =

b
a
n
¸
i=1
F
i
(γ(t)) (γ
i
)

(t) dt =

b
a
n
¸
i=1

i
f(γ(t)) (γ
i
)

(t) dt
=

b
a
(f ◦ γ)

(t) dt = f(γ(b)) −f(γ(a)) ,
tj. integral forme ω duˇz puta γ ovisi samo o krajnjim toˇckama γ(a) i γ(b) tog
puta, a ne i o sˆamom putu izmedu tih toˇcaka.
(i) =⇒ (iii) Pretpostavimo da integral forme ω ne ovisi o putu, i konstruirajmo
funkciju f takvu da je F
i
= ∂
i
f, i = 1, . . . , n. Dovoljno je funkciju f definirati
na pojedinim komponentama povezanosti otvorenog skupa Ω, pa je f dovoljno
konstruirati za sluˇcaj kad je skup Ω povezan.
P
0
P P + he
i
σ

γ

P

Fiksirajmo toˇcku P
0
∈ Ω. Za proizvoljnu
toˇcku P ∈ Ω definirajmo
f(P) :=

γ
P
ω ,
gdje je γ
P
proizvoljan PDG put u Ω od P
0
do P. Zbog pretpostavljene neovisnosti inte-
grala o putu, funkcija f dobro je definirana.
Pokaˇzimo da je ona diferencijalna klase C
1
,
i da je F
i
= ∂
i
f, i = 1, . . . , n.
Neka je P ∈ Ω, i za i ∈ ¦1, . . . , n¦ neka je e
i
i-ti vektor kanonske ortonormi-
rane baze u R
n
. Prema definiciji parcijalne derivacije je

i
f(P) = lim
h→0
f(P +he
i
) −f(P)
h
= lim
h→0
1
h

γ
P+he
i
ω −

γ
P
ω

,
gdje je γ
P+he
i
proizvoljan put u Ω od P
0
do P +he
i
. Kako je svejedno koji put
od P
0
do P +he
i
uzmemo, moˇzemo za γ
P+he
i
uzeti upravo put γ
P
+σ, gdje je
σ: [0, 1] → Ω put koji prolazi segmentom σ

= [P, P +he
i
], definiran formulom
σ(t) := P + t he
i
(za dovoljno malene h, a takvi nas interesiraju jer gledamo
limes, ˇcitav ´ce segment [P, P +he
i
] leˇzati u Ω, pa se o tome ne trebamo brinuti).
16 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Kako je σ

(t) = he
i
, tj. (σ
j
)

(t) =

h , j = i
0 , j = i
, to je

i
f(P) = lim
h→0
1
h

γ
P
ω +

σ
ω −

γ
P
ω

= lim
h→0
1
h

σ
ω
= lim
h→0
1
h

1
0
n
¸
j=1
F
j
(σ(t)) (σ
j
)

(t) dt
= lim
h→0
1
h

1
0
F
i
(x
1
, . . . , x
i−1
, x
i
+th, x
i+1
, . . . , x
n
) hdt .
Budu´ci da je podintegralna funkcija, kao funkcija dviju varijabli t i h, nepre-
kidna, moˇzemo integral po t i limes po h zamijeniti (vidi korolar 19.6), pa opet
zbog neprekidnosti funkcije F
i
, dobivamo

i
f(P) =

1
0
lim
h→0
F
i
(x
1
, . . . , x
i−1
, x
i
+th, x
i+1
, . . . , x
n
) dt
=

1
0
F
i
(x
1
, . . . , x
i
, . . . , x
n
) dt = F
i
(P)

1
0
dt = F
i
(P) .
Kako su funkcije F
i
neprekidne, zakljuˇcujemo da je funkcija f : Ω →R diferen-
cijabilna klase C
1
i, kao ˇsto smo pokazali, ∂
i
f = F
i
, i = 1, . . . , n.
Ako je diferencijalna 1-forma ω = F
1
dx
1
+ F
2
dx
2
+ + F
n
dx
n
na Ω
takva da postoji realna funkcija f : Ω → R za koju je ∂
i
f = F
i
, i = 1, . . . , n,
onda se kaˇze da je forma ω egzaktna, i piˇse se ω = df. U tom se kontekstu
realne funkcije klase C
1
nazivaju diferencijalnim 0-formama, pa se kaˇze
da je ω vanjski diferencijal 0-forme f. U starijoj se literaturi za takvu
1-formu ω kaˇze i da je totalni diferencijal funkcije f. Ako simbole dx
i
u
izrazu ω = F
1
dx
1
+ F
2
dx
2
+ + F
n
dx
n
, identificiramo s vektorima dualne
baze u prostoru Hom(R
n
, R), dualne s obzirom na kanonsku ortonormiranu bazu
(e
1
, . . . , e
n
) prostora R
n
, onda je
ω(P) =
n
¸
i=1
F
i
(P) dx
i
=
n
¸
i=1

i
f(P) dx
i
= Df(P) ,
pa na diferencijalnu 1-formu ω u toˇcki P ∈ Ω moˇzemo gledati kao na (pravi)
diferencijal funkcije f u toˇcki P.
' 25. INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DU
ˇ
Z PUTA17
U jeziku vektorskih polja, u upotrebi je sljede´ca terminologija: ako je
F = (F
1
, . . . , F
n
): Ω → R
n
vektorsko polje takvo da postoji realna funkci-
ja f : Ω → R (u ovakvu se kontekstu obiˇcno kaˇze skalarno polje) takva da je
F
i
= ∂
i
f, i = 1, . . . , n, tj. F je gradijent funkcije f, F = ∇f, onda se kaˇze da je
vektorsko polje F konzervativno ili potencijalno, a funkcija f (nekad −f)
naziva se potencijalom vektorskog polja F.
Primjer 25.2 Neka je R
2
d
:= ¦ (x, y) : x > 0¦ ⊆ R
2
desna poluravnina, i neka
je funkcija ϑ
d
: R
2
d
→R definirana kao ϑ
d
(x, y) := arc tg
y
x
, dakle ϑ
d
(x, y) je kut
izmedu pozitivnog smjera osi x i radijvektora toˇcke P = (x, y). Funkcija ϑ
d
diferencijabilna je klase C
1
na R
2
d
, pa, gledaju´ci na nju kao na diferencijalnu
0-formu, deriviranjem nalazimo njezin vanjski diferencijal

d
(x, y) =
1
1 +
y
2
x
2


y
x
2

dx +
1
1 +
y
2
x
2

1
x
dy =
−y dx +xdy
x
2
+y
2
, (1)
ˇsto je upravo diferencijalna 1-forma ω
ϑ
iz primjera 25.1 na str. 12.
0
x
y
P
Q
ϑ
d
(P)
ϑ
d
(Q)
γ

Ako su P, Q ∈ R
2
d
proizvoljne toˇcke, a γ
u R
2
d
proizvoljan put od P do Q, onda je,
prema prethodnom teoremu,

γ
ω
ϑ
= ϑ
d
(Q) −ϑ
d
(P) ,
dakle integral forme ω
ϑ
jednak je kutu
medu radijvektorima toˇcaka P i Q.
Drugim rijeˇcima, integral forme ω
ϑ
duˇz
nekog puta u desnoj poluravnini jednak je
ukupnoj promjeni kuta (izmedu radijvek-
tora) od poˇcetne do zavrˇsne toˇcke puta.
Funkciju ϑ
d
(x, y) = arc tg
y
x
, ovako kako je zapisana, ne moˇzemo proˇsiriti
na lijevu poluravninu

preko” osi y, tj. preko pravca x = 0. Medutim, ako na
funkciju ϑ
d
gledamo kao na kut izmedu pozitivnog smjera osi x i (radijvektora)
toˇcke (x, y), onda ju oˇcito moˇzemo proˇsiriti na, naprimjer, ˇcitavu gornju polu-
ravninu, tj. na skup R
2
g
:= ¦(x, y) : y > 0¦. Na gornjoj poluravnini R
2
g
to se
proˇsirenje podudara s funkcijom ϑ
g
(x, y) := arc ctg
x
y
.
18 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Isto tako moˇzemo funkciju ϑ
d
proˇsiriti i na donju poluravninu, tj. na skup
R
2
do
:= ¦(x, y) : y < 0¦, i na donjoj poluravnini se to proˇsirenje podudara s
funkcijom ϑ
do
(x, y) := arc ctg
x
y
−π.
Na taj naˇcin dobivamo proˇsirenje ϑ funkcije ϑ
d
na cijelu ravninu osim ne-
gativnog dijela x-osi, tj. na skup R
2
π
:= R
2
` ¦(x, 0) : x ≤ 0¦. To proˇsirenje
ϑ: R
2
π
→R, dˆ ano je s
ϑ(x, y) :=



arc tg
y
x
, x > 0
arc ctg
x
y
, y > 0
arc ctg
x
y
−π , y < 0 .
Primijetimo da je ϑ glatka funkcija, tj. funkcija klase C
1
, i da se na svojoj
domeni R
2
π
, njezin vanjski diferencijal podudara s diferencijalnom 1-formom ω
ϑ
,
koja je definirana na cijeloj punktiranoj ravnini R
2

:= R
2
` ¦(0, 0)¦, dakle
na ve´cem skupu. Moˇze li se i funkcija ϑ proˇsiriti do glatke funkcije na cije-
loj probuˇsenoj ravnini R
2

tako da je njezin vanjski diferencijal jednak ω
ϑ
ili,
op´cenitije, postoji li glatka funkcija g : R
2

→ R takva da je dg = ω
ϑ
na cijeloj
probuˇsenoj ravnini? Odgovor je negativan, jer kada bi takva funkcija postojala,
onda bi integral forme ω
ϑ
po jediniˇcnoj kruˇznici γ(t) := (cos t, sin t), t ∈ [0, 2π],
morao biti jednak nuli, a vidjeli smo u primjeru 25.1 da je taj integral jednak
2π. Dakle, diferencijalna 1-forma ω
ϑ
na R
2

nije egzaktna.
Primijetimo joˇs neˇsto —nema niˇcega posebnog u negativnom dijelu x-osi.
Na komplementu R
2
` p bilo kojega polupravca p iz ishodiˇsta, definirana je
funkcija ϑ
p
ˇciji se vanjski diferencijal podudara s 1-formom ω
ϑ
, ali se, naravno,
niti jedna ne moˇze proˇsiriti na cijelu punktiranu ravninu.
Postavlja se sada pitanje kako ustanoviti ovisi li integral neke diferencijalne
1-forme o putu integracije, tj. kako ustanoviti je li neka 1-forma egzaktna ili ne.
Jednostavne nuˇzne uvjete daje sljede´ci teorem:
Teorem 25.3 Neka je ω = F
1
dx
1
+F
2
dx
2
+ +F
n
dx
n
diferencijalna 1-forma
koja je klase C
1
na otvorenom skupu Ω ⊆ R
n
. Ako je ω egzaktna, onda je

i
F
j
= ∂
j
F
i
, i, j = 1, . . . , n.
Dokaz: Ako je ω egzaktna diferencijalna 1-forma na Ω, onda postoji diferencija-
bilna funkcija f : Ω →R takva da je ω = df, tj. F
i
= ∂
i
f, i = 1, . . . , n. Kako su
funkcije F
i
klase C
1
, to je f funkcija klase C
2
, pa je prema Schwarzovu teoremu,
teorem 9.6, ∂
i

j
f = ∂
j

i
f, tj. ∂
i
F
j
= ∂
j
F
i
, i, j = 1, . . . , n.
' 25. INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DU
ˇ
Z PUTA19
Za svaku diferencijalnu 1-formu ω = F
1
dx
1
+ F
2
dx
2
+ + F
n
dx
n
klase
barem C
1
na otvorenom skupu Ω ⊆ R
n
, definira se izraz
dω :=
¸
i<j
(∂
i
F
j
−∂
j
F
i
) dx
i
∧ dx
j
,
koji se naziva vanjski diferencijal diferencijalne 1-forme ω. Op´cenito
se izrazi oblika
¸
i<j
φ
ij
dx
i
∧ dx
j
, gdje su φ
ij
: Ω → R neke realne funkcije, a
dx
i
∧ dx
j
, i < j, neki simboli, ima ih

n
2

i na ovom im mjestu ne´cemo davati
posebno znaˇcenje, nazivaju diferencijalne 2-forme na Ω. Za diferencijalnu
1-formu ω = F
1
dx
1
+F
2
dx
2
+ +F
n
dx
n
za koju je dω = 0, tj. ∂
i
F
j
= ∂
j
F
i
,
i, j = 1, . . . , n, kaˇze se da je zatvorena diferencijalna 1-forma.
Prethodni teorem kaˇze, dakle, da je svaka egzaktna diferencijalna 1-forma
klase C
1
zatvorena, tj. nuˇzdan uvjet da integral 1-forme ω ne ovisi o putu
integracije je da je ω zatvorena 1-forma.
Pitanje je da li je taj uvjet i dovoljan, tj. je li svaka zatvorena diferencijalna
1-forma na Ω ⊆ R
n
i egzaktna.
Promatrajmo diferencijalnu 1-formu ω = F
1
dx
1
+F
2
dx
2
+ +F
n
dx
n
klase
C
1
na Ω koja je zatvorena, tj. takva da je dω = 0. Imamo, dakle, n realnih
funkcija F
1
, . . . , F
n
: Ω →R klase C
1
, takvih da za i, j = 1, . . . , n vrijedi

i
F
j
= ∂
j
F
i
. (2)
Postoji li realna funkcija f : Ω →R takva da za sve i = 1, . . . , n vrijedi

i
f = F
i
, (3)
tj. ima li za zadanih n realnih funkcija F
1
, . . . , F
n
vezanih jednakostima (2),
sistem diferencijalnih jednadˇzbi (3) rjeˇsenje?
Fiksirajmo toˇcku P
0
= (x
0
1
, . . . , x
0
n
) ∈ Ω. Uz pretpostavku da rjeˇsenje
postoji, integracijom zadnje jednadˇzbe sistema (3), nalazimo da je u toˇcki
P = (x
1
, . . . , x
n
) funkcija f jednaka
f(x
1
, . . . , x
n
) =

x
n
x
0
n
F
n
(x
1
, . . . , x
n−1
, t) dt +ϕ
n−1
(x
1
, . . . , x
n−1
) , (4)
gdje je ϕ
n−1
neka, zasad nepoznata, funkcija n −1 varijable.
Treba odrediti funkciju ϕ
n−1
. Deriviranjem jednakosti (4) po x
n−1
, i zamje-
nom integrala po n-toj i derivacije po (n − 1)-voj varijabli (vidi teorem 19.8),
20 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
nalazimo

n−1
ϕ
n−1
(x
1
, . . . , x
n−1
) = ∂
n−1
f(x
1
, . . . , x
n
) −

x
n
x
0
n

n−1
F
n
(x
1
, . . . , x
n−1
, t) dt
(2)
= ∂
n−1
f(x
1
, . . . , x
n
) −

x
n
x
0
n

n
F
n−1
(x
1
, . . . , x
n−1
, t) dt
(3)
= F
n−1
(x
1
, . . . , x
n
) −F
n−1
(x
1
, . . . , x
n
) +F
n−1
(x
1
, . . . , x
n−1
, x
0
n
)
= F
n−1
(x
1
, . . . , x
n−1
, x
0
n
) ,
pa integriranjem dobivamo
ϕ
n−1
(x
1
, . . . , x
n−1
) =
x
n−1

x
0
n−1
F
n−1
(x
1
, . . . , x
n−2
, t, x
0
n
) dt+ϕ
n−2
(x
1
, . . . , x
n−2
) , (5)
gdje je ϕ
n−2
neka realna funkcija n −2 varijable, koju joˇs treba odrediti.
Uvrstimo li (5) u (4), dobivamo
f(x
1
, . . . , x
n
) =
x
n

x
0
n
F
n
(x
1
, . . . , x
n−1
, t) dt +
x
n−1

x
0
n−1
F
n−1
(x
1
, . . . , x
n−2
, t, x
0
n
) dt +
+ ϕ
n−2
(x
1
, . . . , x
n−2
) . (6)
Deriviranjem po x
n−2
, zamjenom derivacije i integrala po razliˇcitim varija-
blama, teorem 19.8, i koriˇstenjem relacija (2), nalazimo

n−2
ϕ
n−2
(x
1
, . . . , x
n−2
) =
= ∂
n−2
f(x
1
, . . . , x
n
) −

x
n
x
0
n

n−2
F
n
(x
1
, . . . , x
n−1
, t) dt −

x
n−1
x
0
n−1

n−2
F
n−1
(x
1
, . . . , x
n−2
, t, x
0
n
) dt
(2)
= ∂
n−2
f(x
1
, . . . , x
n
) −

x
n
x
0
n

n
F
n−2
(x
1
, . . . , x
n−1
, t) dt −

x
n−1
x
0
n−1

n−1
F
n−2
(x
1
, . . . , x
n−2
, t, x
0
n
) dt
' 25. INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DU
ˇ
Z PUTA21
(3)
= F
n−2
(x
1
, . . . , x
n
) −F
n−2
(x
1
, . . . , x
n
) +F
n−2
(x
1
, . . . , x
n−1
, x
0
n
) −
−F
n−2
(x
1
, . . . , x
n−2
, x
n−1
, x
0
n
) +F
n−2
(x
1
, . . . , x
n−2
, x
0
n−1
, x
0
n
)
= F
n−2
(x
1
, . . . , x
n−2
, x
0
n−1
, x
0
n
) .
Integriranjem i uvrˇstavanjem u (6), dobivamo da je
f(x
1
, . . . , x
n
) =

x
n
x
0
n
F
n
(x
1
, . . . , x
n−1
, t) dt +

x
n−1
x
0
n−1
F
n−1
(x
1
, . . . , x
n−2
, t, x
0
n
) dt +
+

x
n−2
x
0
n−2
F
n−2
(x
1
, . . . , x
n−3
, t, x
0
n−1
, x
0
n
) dt +ϕ
n−3
(x
1
, . . . , x
n−3
) ,
gdje je ϕ
n−3
neka realna funkcija n −3 varijabli.
Nastavimo li taj postupak, zakljuˇcujemo da, ako rjeˇsenje sistema diferenci-
jalnih jednadˇzbi (3) postoji, ono mora imati oblik (redoslijed sumacije je napisan
obrnuto nego u prethodnoj formuli)
f(x
1
, . . . , x
n
) =
n
¸
j=1

x
j
x
0
j
F
j
(x
1
, . . . , x
j−1
, t, x
0
j+1
, . . . , x
0
n
) dt +c , (7)
gdje je c ∈ R neka konstanta.
Pokaˇzimo da ova funkcija zaista zadovoljava sistem (3). Deriviranjem iz (7)
nalazimo

i
f(x
1
, . . . , x
n
) =
n
¸
j=1

i

x
j
x
0
j
F
j
(x
1
, . . . , x
j−1
, t, x
0
j+1
, . . . , x
0
n
) dt

= F
i
(x
1
, . . . , x
i−1
, x
i
, x
0
i+1
, . . . , x
0
n
) +
+
n
¸
j=i+1

x
j
x
0
j

i
F
j
(x
1
, . . . , x
j−1
, t, x
0
j+1
, . . . , x
0
n
) dt ,
jer za j < i vrijedi ∂
i
F
j
(x
1
, . . . , x
j−1
, t, x
0
j+1
, . . . , x
0
n
) = 0,
(2)
= F
i
(x
1
, . . . , x
i
, x
0
i+1
, . . . , x
0
n
) +
+
n
¸
j=i+1

x
j
x
0
j

j
F
i
(x
1
, . . . , x
j−1
, t, x
0
j+1
, . . . , x
0
n
) dt
22 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
= F
i
(x
1
, . . . , x
i
, x
0
i+1
, . . . , x
0
n
) +
+F
i
(x
1
, . . . , x
i
, x
i+1
, x
0
i+2
, . . . , x
0
n
) −F
i
(x
1
, . . . , x
i
, x
0
i+1
, . . . , x
0
n
) +
+F
i
(x
1
, . . . , x
i+1
, x
i+2
, x
0
i+3
, . . . , x
0
n
) −F
i
(x
1
, . . . , x
i+1
, x
0
i+2
, . . . , x
0
n
) +
.
.
.
+F
i
(x
1
, . . . , x
n−1
, x
n
) −F
i
(x
1
, . . . , x
n−1
, x
0
n
)
= F
i
(x
1
, . . . , x
n
) .
Izgleda, dakle, da smo za dˆ anu zatvorenu diferencijalnu 1-formu ω naˇsli
funkciju f za koju je ω = df, tj. da svaka zatvorena 1-forma mora biti egzaktna,
odnosno da su uvjeti iz teorema 25.3 i dovoljni za neovisnost integrala o putu.
Medutim, sljede´ci protuprimjer pokazuje da neˇsto nije u redu:
Kontraprimjer 25.3 Promotrimo ponovno

kutnu” diferencijalnu 1-formu
ω
ϑ
(x, y) =
−y dx + xdy
x
2
+ y
2
na R
2

= R
2
` ¦(0, 0)¦. Lako se vidi da je ta forma
zatvorena:

x

x
x
2
+y
2

=
y
2
−x
2
(x
2
+y
2
)
2
= ∂
y

−y
x
2
+y
2

.
Ipak, forma ω
ϑ
nije egzaktna na R
2

jer, naprimjer, integracijom po jedi-
niˇcnoj kruˇznici, tj. po zatvorenom putu γ(t) = (cos t, sin t), t ∈ [0, 2π], dobiva-
mo 2π, a ne nulu. Ne postoji, dakle, funkcija f : R
2

→ R za koju bi vrijedilo
df = ω
ϑ
.
Gdje je naˇcinjena pogreˇska?
ˇ
Sto smo previdjeli? Analizirajmo funkciju f
u (7) koja je

rjeˇsenje” sistema (3). Za fiksiranu toˇcku P
0
= (x
0
1
, . . . , x
0
n
) i toˇcku
P = (x
1
, . . . , x
n
) ∈ Ω, oznaˇcimo P
j
:= (x
1
, . . . , x
j
, x
0
j+1
, . . . , x
0
n
), j = 1, . . . , n.
Funkcija γ
j
: [x
0
j
, x
j
] → R
n
definirana s γ
j
(t) := (x
1
, . . . , x
j−1
, t, x
0
j+1
, . . . , x
0
n
)
je put od P
j−1
do P
j
, kome je slika segment [P
j−1
, P
j
]. Za integrale koji se
pojavljuju u izrazu (7), nalazimo

x
j
x
0
j
F
j
(x
1
, . . . , x
j−1
, t, x
0
j+1
, . . . , x
0
n
) dt =

γ
j
F
j
dx
j
=

γ
j
n
¸
i=1
F
i
dx
i
=

γ
j
ω ,
jer za i = j, za derivaciju i-te komponente funkcije γ
j
vrijedi (γ
i
j
)

(t) = 0,
' 25. INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DU
ˇ
Z PUTA23
t ∈ [x
0
j
, x
j
], pa iz (7), za c = 0, dobivamo
f(P) =

γ
P
ω , (8)
gdje je γ
P
:= γ
1
+ γ
2
+ + γ
n
put od P
0
do P
n
= P poligonalnom linijom
[P
0
, P
1
, . . . , P
n
] :=
n
¸
j=1
[P
j−1
, P
j
].
Dakle, funkcija f definirana je kao integral forme ω duˇz puta γ
P
koji prolazi
x
1
x
3
x
2
γ

1
γ

3
γ

2
P
0
=(x
0
1
, x
0
2
, x
0
3
)
P
1
=(x
1
, x
0
2
, x
0
3
)
P
2
=(x
1
, x
2
, x
0
3
)
P
3
=P=(x
1
, x
2
, x
3
)
©
z
T
bridovima paralelopipeda odrede-
nog toˇckama P
0
i P (i kome
su bridovi paralelni koordinatnim
osima), i to tako da se krene od
P
0
najprije onim bridom kojim se
prva koordinata promijeni od x
0
1
do x
1
, zatim se krene bridom ko-
jim ´ce se druga koordinata pro-
mijeniti od x
0
2
do x
2
, i tako re-
dom do zadnjeg brida, kojim ´ce
se n-ta koordinata promijeniti od
x
0
n
do x
n
. Da bi formulom (8), ili
ekvivalentno (7), bila funkcija f definirana na cijelom skupu Ω (na kojem je bila
definirana zatvorena 1-forma ω), mora za svaku toˇcku P ∈ Ω, i tako propisan
put γ
P
biti sadrˇzan u Ω.
U prethodnom (kontra)primjeru 25.3 nije mogu´ce toˇcku P
0
= (x
0
, y
0
) ∈ R
2

odabrati tako da za svaku toˇcku P ∈ R
2

, put γ
P
bude sadrˇzan u R
2

. Za
svaki izbor toˇcke P
0
postoji toˇcka P takva da upravo propisan put γ
P
prolazi
ishodiˇstem (0, 0).
Mogu´ce je, naravno, put γ
P
od P
0
do P propisati i drugaˇcije, pa ´ce se za neke
toˇcke P navedena poteˇsko´ca izbje´ci, ali ´ce onda biti poteˇsko´ce s nekim drugim
toˇckama. Da bi funkcija f bila korektno definirana na cijelom Ω, za sve toˇcke
P ∈ Ω mora vrijediti jednak propis, a to u sluˇcaju primjera 25.3 nije mogu´ce
uˇciniti.
24 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
P
0
P
0
P

P

P

P

O O
Bez obzira na izbor poˇcetne toˇcke P
0
i odabranog propisa
za put γ
P
, bit ´ce toˇcaka do kojih put γ
P
mora pro´ci kroz
ishodiˇste —toˇcku u kojoj forma ω
ϑ
nije definirana
Ipak, raˇcun koji nas je doveo do izraza (7) odnosno (8), nije bio uzaludan jer
´ce za neke otvorene skupove Ω, propisani put γ
P
biti sadrˇzan u Ω za sve toˇcke
P ∈ Ω. Specijalno, vrijedi
Teorem 25.4 Neka je U = 'a
1
, b
1
` 'a
2
, b
2
` 'a
n
, b
n
` ⊆ R
n
otvoren
paralelopiped, eventualno i neomeden, tj. neki ili svi a
i
, b
i
mogu biti i ±∞, ili
neka je U ⊆ R
n
otvorena kugla. Tada je svaka zatvorena diferencijalna 1-forma
na U egzaktna.
Dokaz: U razmatranjima ispred kontraprimjera 25.3, treba za toˇcku P
0
u sluˇcaju
kugle odabrati njezino srediˇste, a u sluˇcaju paralelopipeda mogu´ce je odabrati
bilo koju njegovu toˇcku.
Kako je oko svake toˇcke otvorenog skupa u R
n
mogu´ce opisati kuglu, dobi-
vamo
Korolar 25.5 (o lokalnoj egzaktnosti zatvorene forme) Neka je Ω ⊆R
n
otvoren skup. Svaka zatvorena diferencijalna 1-forma ω na Ω je lokalno egzak-
tna, tj. za svaku toˇcku P ∈ Ω postoji okolina U
P
÷ P na kojoj je ω egzaktna.
Egzaktnost diferencijalne forme globalnog je karaktera, i ovisi o topoloˇskim
(geometrijskim) svojstvima skupa Ω, dok je zatvorenost lokalnog karaktera,
jer je za parcijalne derivacije odluˇcuju´ce samo ponaˇsanje funkcije u okolnim
toˇckama.
Propozicija 25.6 Neka su U
1
, U
2
⊆ R
n
otvoreni skupovi takvi da je njihov
presjek povezan ili prazan, i neka je ω diferencijalna 1-forma na uniji U :=
U
1
∪ U
2
takva da su njezine restrikcije ω
i
na U
i
egzaktne, i = 1, 2. Tada je ω
egzaktna i na U.
' 25. INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DU
ˇ
Z PUTA25
Dokaz: Kako je forma ω egzaktna na skupovima U
1
i na U
2
, postoje glatke
funkcije f
j
: U
j
→ R takve da je df
j
= ω
j
, j = 1, 2. Ako su U
1
i U
2
disjunktni,
onda je funkcija f : U → R definirana s f(P) :=

f
1
(P) , P ∈ U
1
f
2
(P) , P ∈ U
2
, glatka
i df = ω na cijelom U.
Ako je U
1
∩ U
2
neprazan, onda na U
1
∩ U
2
vrijedi df
1
= df
2
, tj. ∂
i
f
1
= ∂
i
f
2
,
i = 1, . . . , n. Kako je presjek U
1
∩U
2
povezan, funkcije f
1
i f
2
se na tom presjeku
razlikuju za neku konstantu, tj. postoji c ∈ R takav da je f
1
(P) = f
2
(P)+c, P ∈
U
1
∩U
2
. Definiramo li sada funkciju f : U →R s f(P) :=

f
1
(P) , P ∈ U
1
f
2
(P) +c , P ∈ U
2
,
dobit ´cemo glatku funkciju za koju je df = ω na cijelom U.
Jednostavnom indukcijom, iz ove propozicije dobivamo
Korolar 25.7 Neka su U
1
, . . . , U
k
⊆ R
n
otvoreni skupovi takvi da je U
j

¸
i<j
U
i
povezan (ili prazan) za sve j = 2, . . . , k. Ako je ω diferencijalna 1-forma na
U :=
k
¸
j=1
U
j
takva da je njezina restrikcija na U
j
egzaktna za sve j = 1, . . . , k,
onda je ω egzaktna na U.
I u sluˇcajevima kada zatvorena diferencijalna 1-forma nije egzaktna, njezina
lokalna egzaktnost omogu´cuje da se integral duˇz nekog puta odredi tako da se
taj put rastavi na dijelove na kojima forma jest egzaktna. Toˇcnije, vrijedi
Teorem 25.8 Neka je ω zatvorena diferencijalna 1-forma na Ω, a γ : [a, b] → Ω
po dijelovima gladak put. Tada postoje otvoreni skupovi U
1
, . . . , U
k
⊆ Ω, glatke
funkcije f
j
: U
j
→ R, j = 1, . . . , k, i toˇcke a = t
0
< t
1
< < t
k
= b segmenta
[a, b], tako da je γ([t
j−1
, t
j
]) ⊆ U
j
, j = 1, . . . , k, i da su vanjski diferencijali df
j
jednaki restrikciji forme ω na U
j
, j = 1, . . . , k.
Stoga je

γ
ω =
k
¸
j=1
f
j
(P
j
) −f
j
(P
j−1
), gdje je P
j
:= γ(t
j
), j = 0, . . . , k.
Dokaz: Za svaku toˇcku P ∈ γ

neka je U
P
⊆ Ω otvorena okolina toˇcke P na
kojoj je forma ω egzaktna, i neka je f
P
: U
P
→ R glatka funkcija takva da je
df
P
= ω na U
P
. Tada je ¦γ

(U
P
) : P ∈ γ

¦ otvoren pokrivaˇc segmenta [a, b],
pa postoje toˇcke a = t
0
< t
1
< < t
k
= b takve da za svaki j = 1, . . . , k,
26 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
a
b t
j−1
t
j
γ
γ

P
j−1
P
j
U
j

postoji toˇcka P ∈ γ

sa svojstvom da je γ([t
j−1
, t
j
]) ⊆ U
P
(dovoljno je uze-
ti ekvidistantnu razdiobu s korakom manjim od Lebesgueova broja navedenog
otvorenog pokrivaˇca segmenta [a, b]). Za svaki j = 1, . . . , k odaberimo jedan od
skupova U
P
koji sadrˇze γ([t
j−1
, t
j
]), i njega nazovimo U
j
, a pripadnu funkciju
s f
j
. Oznaˇcimo li s γ
j
restrikciju puta γ na segment [t
j−1
, t
j
], imamo

γ
ω =
k
¸
j=1

γ
j
ω =
k
¸
j=1
f
j

j
(t
j
))−f
j

j
(t
j−1
)) =
k
¸
j=1
f
j
(γ(t
j
))−f
j
(γ(t
j−1
)) .
Primjer 25.4 Promotrimo ponovno kutnu formu ω
ϑ
(x, y) =
−y dx + xdy
x
2
+ y
2
iz pri-
mjera 25.1. Kako smo vidjeli u primjeru 25.2, diferencijalna forma ω
ϑ
egzakt-
na je na svakom otvorenom podskupu ravnine R
2
koji ne sadrˇzi neki polupra-
vac iz ishodiˇsta. Neka je γ proizvoljan po dijelovima gladak zatvoren put u
R
2

= R
2
`¦(0, 0)¦, a R
2
d
, R
2
g
, R
2

i R
2
do
desna, gornja, lijeva i donja poluravnina.
Na svakoj od tih poluravnina, kutna forma ω
ϑ
je egzaktna, pa postoje kutne
funkcije ϑ
d
, ϑ
g
, ϑ

i ϑ
do
ˇciji su (vanjski) diferencijali jednaki restrikcijama for-
me ω
ϑ
na te poluravnine. Kao u prethodnom teoremu, put γ moˇzemo podijeliti
na nekoliko puteva γ
1
, . . . , γ
k
takvih da je za svaki j = 1, . . . , k, γ

j
podskup
neke od tih poluravnina. Stoga je svaki od integrala

γ
j
ω
ϑ
jednak kutu izmedu
radijvektora poˇcetne i zavrˇsne toˇcke puta γ
j
, pa, kako je put γ zatvoren, inte-
gral

γ
ω
ϑ
=
k
¸
j=1

γ
j
ω
ϑ
cjelobrojni je viˇsekratnik broja 2π, i taj cijeli broj je
jednak broju obilazaka puta γ oko ishodiˇsta (raˇcunaju´ci algebarski, tj. obilaske
u negativnom smjeru treba odbiti od obilazaka u pozitivnom smjeru).
Definicija 25.2 Za zatvoren po dijelovima gladak put γ u R
2

= R
2
` ¦(0, 0)¦,
broj
ν(γ, O) :=
1

γ
ω
ϑ
' 26. ALGEBARSKA EKVIVALENCIJA I DEFORMACIJA PUTEVA 27
naziva se indeks, ili namotajni broj , puta γ s obzirom na toˇcku O = (0, 0),
ishodiˇste.
Translacijom ishodiˇsta moˇzemo definirati indeks zatvorenog puta γ s obzirom
na bilo koju toˇcku P
0
= (x
0
, y
0
) koja ne leˇzi na slici γ

toga puta, kao
ν(γ, P
0
) :=
1

γ
ω
ϑ,P
0
,
gdje je ω
ϑ,P
0
(x, y) :=
−(y − y
0
) dx + (x − x
0
) dy
(x − x
0
)
2
+ (y − y
0
)
2
. Kao i kad se radi o ishodiˇstu,
indeks je jednak broju obilazaka, u pozitivnom smjeru, zatvorenog puta γ oko
toˇcke P
0
.
Indeksom zatvorenog puta s obzirom na toˇcku bavit ´cemo se detaljnije pos-
lije, pri prouˇcavanju kompleksnih funkcija.
§ 26 Algebarska ekvivalencija i deformacija pu-
teva
Pokazali smo da za egzaktne diferencijalne 1-forme, promjena puta integracije
ne utjeˇce na vrijednost integrala. Medutim, neke promjene puta integracije ne
utjeˇcu na integral niti za 1-forme koje nisu egzaktne.
Neka su γ : [a, b] →R
n
i η: [c, d] →R
n
dva po dijelovima glatka puta takva
da je γ(a) = η(c) i γ(b) = η(d). Kaˇzemo da je put η dobiven dopuˇstenom
promjenom puta γ, ili da je η dopuˇstena promjena puta γ, ako postoji
po dijelovima glatka funkcija ϕ: [c, d] → [a, b] takva da je ϕ(c) = a, ϕ(d) = b
i η = γ ◦ ϕ.
Primijetimo da put γ i svaka njegova dopuˇstena promjena η imaju isti trag
(sliku), tj. γ

= η

⊆ R
n
.
Propozicija 26.1 Neka je ω diferencijalna 1-forma na otvorenom skupu
Ω⊆R
n
, i neka je PDG put η: [c, d] → Ω dopuˇstena promjena puta γ : [a, b] → Ω.
Tada je

η
ω =

γ
ω.
Dokaz: Neka je ϕ: [c, d] → [a, b] PDG funkcija takva da je η = γ ◦ ϕ i neka je
28 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
ω =
n
¸
i=1
F
i
dx
i
. Tada je

η
ω =

d
c
n
¸
i=1
F
i
(η(u))

η
i

(u) du =

d
c
n
¸
i=1
F
i
(γ(ϕ(u)))

(γ ◦ ϕ)
i

(u) du
=

d
c
n
¸
i=1
F
i
(γ(ϕ(u))) (γ
i
)

(ϕ(u)) ϕ

(u) du.
Uz zamjenu varijabli t := ϕ(u), to je jednako
=
ϕ(d)=b

ϕ(c)=a
n
¸
i=1
F
i
(γ(t)) (γ
i
)

(t) dt =

γ
ω .
Relacija biti dopuˇstena promjena puta je refleksivna i tranzitivna, ali nije
simetriˇcna, pa to nije relacija ekvivalencije medu putevima s istim tragom i
zajedniˇckim poˇcecima i krajevima. Razlog tomu je ˇsto za funkciju ϕ nismo
zahtijevali da je bijekcija. Naprimjer, put ν(u) := (cos(2π sin
2
u), sin(2π sin
2
u)),
u ∈ [0,
3
2
π], je dopuˇstena promjena puta γ(t) := (cos t, sin t), t ∈ [0, 2π], ali ne i
obratno.
0

0
π
2
π

2
Γ
ϕ
ν
γ
Kako bismo dobili relaciju ekvivalencije, postupit ´cemo na naˇcin koji je uobi-
ˇcajen u takvim situacijama:
Definicija 26.1 Za dva puta γ i η s istim tragom, γ

= η

, te zajedniˇckim
poˇcecima i krajevima, kaˇzemo da su algebarski ekvivalentni ako postoje pu-
tevi γ = γ
0
, γ
1
, . . . , γ
k
= η s tim istim tragom, poˇcecima i krajevima, takvi da je
za svaki i = 1, . . . , k, ili γ
i
dopuˇstena promjena puta γ
i−1
, ili je γ
i−1
dopuˇstena
promjena puta γ
i
.
Lako se vidi da je tako definirana relacija zaista relacija ekvivalencije, i iz
propozicije 26.1 dobivamo
' 26. ALGEBARSKA EKVIVALENCIJA I DEFORMACIJA PUTEVA 29
Korolar 26.2 Neka je ω diferencijalna 1-forma na otvorenom skupu Ω ⊆ R
n
.
Ako su γ i η algebarski ekvivalentni po dijelovima glatki putevi u Ω, onda je

η
ω =

γ
ω.
Napomene 26.1 Primijetimo dvije stvari. Prvo, svaki se put γ : [a, b] → R
n
moˇze zamijeniti algebarski ekvivalentnim putem η s proizvoljno odabranim seg-
mentom [c, d] kao domenom (ˇstoviˇse, γ i η mogu biti dopuˇstene promjene jedan
drugog). Naime, svaki se segment [c, d] afinom funkcijom u → a +
b − a
d − c
(u −c)
glatko i bijektivno preslikava na segment [a, b], a njezina inverzna funkcija je
t → c +
d − c
b − a
(t −a). Stoga je put η(u) := γ

a +
b − a
d − c
(u − c)

, u ∈ [c, d], do-
puˇstena promjena puta γ, a kako je γ(t) = η

c +
d − c
b − a
(t − a)

, t ∈ [a, b], to je
i γ dopuˇstena promjena puta η.
Ovom smo se ˇcinjenicom zapravo ve´c bili i koristili pri definiranju zbrajanja
puteva, tj. u definiciji 23.2 smo zapravo zbrajali pogodno odabrane dopuˇstene
promjene zadanih puteva.
Drugo, svaki se PDG put moˇze zamijeniti glatkim putem koji je njegova
dozvoljena promjena, dakle, i algebarski mu je ekvivalentan. Zaista, neka je
ϕ: [a, b] → [a, b] proizvoljna glatka rastu´ca surjekcija takva da je ϕ

(a) = 0 i
ϕ

(b) = 0. Na segmentu [0, 1] takva je, naprimjer, funkcija ϕ
1
(t) :=

sin
πt
2

2
,
koja je klase C
1
, ili funkcija
ϕ
2
(t) :=







0 , t = 0
e

1
t
e

1
1−t
+ e

1
t
, 0 < t < 1
1 , t = 1 ,
koja je ˇcak klase C

. Kompozicija takve funkcije i proizvoljnoga glatkog puta,
gladak je put kome su derivacije u krajevima jednake nuli, i koji je dopuˇstena
promjena poˇcetnog puta. Ako za neki PDG put γ : [a, b] → R
n
takvu zamjenu
t →

sin
πt
2

2
t →
e

1
t
e

1
1−t
+ e

1
t
0 0 1 1
1 1
naˇcinimo na svakom njegovu dijelu na kojemu je gladak, dobivamo gladak put
koji mu je algebarski ekvivalentan, ˇstoviˇse, njegova je dopuˇstena promjena.
30 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Primijetimo da ovakvim zagladivanjem puteva ne moˇzemo istodobno pos-
ti´ci i glatko´cu i regularnost.
ˇ
Cak i ako je poˇcetni put bio regularan, tj. derivacija
mu je bila svuda razliˇcita od nule, zagladen put ne´ce viˇse biti regularan.
Za gladak zatvoren put γ zahtijevat ´cemo, najˇceˇs´ce, da je i γ

(a) = γ

(b),
ˇsto se takoder moˇze uvijek posti´ci.
Zato ´cemo odsad govoriti uglavnom o glatkim putevima, a reˇceno ´ce vrijediti
i za po dijelovima glatke puteve.
I neke promjene puta kod kojih se mijenja i trag puta ipak ne utjeˇcu na
integral. Vidjeli smo, naprimjer, da niti jedan od tri integrala u primjeru 25.1
nije ovisio o radijusu kruˇznicˆa po kojima se integriralo.
Promotrit ´cemo, najprije, ˇsto se dogada s integralom kad se put deformira
tako da mu se i trag mijenja, ali uz nepomiˇcne krajeve.
Neka su γ i η dva glatka puta u otvorenom skupu Ω ⊆ R
n
sa zajedniˇckim
poˇcecima i krajevima. U skladu s prvom od prethodnih napomena, moˇzemo,
bez smanjenja op´cenitosti, pretpostaviti da su γ i η definirani na istom seg-
mentu [a, b]. Dakle, γ, η: [a, b] → Ω, γ(a) = η(a) =: P, γ(b) = η(b) =: Q.
Kaˇzemo da su γ i η glatko homotopni putevi u Ω ako postoji glatka funkcija
H: [a, b] [0, 1] → Ω (glatka u smislu napomene 22.1) takva da je H(t, 0) = γ(t)
i H(t, 1) = η(t), za sve t ∈ [a, b], te H(a, s) = P i H(b, s) = Q, za sve s ∈ [0, 1].
Preslikavanje H naziva se glatka homotopija koja povezuje puteve γ i η, a
govorit ´cemo, jednostavno, da je H homotopija od γ do η. Vaˇzno je napome-
nuti da je naglasak na tome da je homotopija H preslikavanje u Ω. Naime, kao
preslikavanja u R
n
, svaka su dva puta, sa zajedniˇckim poˇcecima i krajevima,
homotopna. Takva je homotopija u R
n
ostvarena, naprimjer, preslikavanjem
(t, s) → (1 −s) γ(t) +s η(t).
Ako za s ∈ [0, 1] definiramo preslikavanja h
s
: [a, b] → Ω s h
s
(t) := H(t, s),
onda kaˇzemo da je ¦h
s
¦
s∈[0,1]
glatka familija glatkih puteva u Ω od toˇcke P
do toˇcke Q, koja poˇcinje putem h
0
= γ i zavrˇsava putem h
1
= η.
0
1
s
s
a b t
H
γ

= h

0
η

= h

1
h

s
P
Q
Teorem 26.3 (o integralu zatvorene forme po homotopnim putevima) Neka
je Ω ⊆ R
n
otvoren skup, ω zatvorena diferencijalna 1-forma na Ω a γ i η u Ω
glatko homotopni putevi od toˇcke P do toˇcke Q. Tada

γ
ω =

η
ω.
' 26. ALGEBARSKA EKVIVALENCIJA I DEFORMACIJA PUTEVA 31
Dokaz: Neka je H: [a, b][0, 1] → Ω glatka homotopija od γ do η. Prema korola-
ru 25.5 o lokalnoj egzaktnosti zatvorene 1-forme, oko svake toˇcke P

∈ Ω postoji
okolina U
P
⊆ Ω na kojoj je ω egzaktna. Odaberimo razdiobu ρ pravokutnika
I := [a, b] [0, 1] takvu da H preslikava svaki pravokutnik I
ij
te razdiobe u
neku od odabranih okolina, nazovimo ju U
ij
⊆ Ω, na kojoj je 1-forma ω egzak-
tna. Za ρ moˇzemo uzeti bilo koju razdiobu ˇcija je oˇcica manja od Lebesgueova
broja otvorenog pokrivaˇca ¦H

(U
P
) : P

∈ Ω¦ pravokutnika I. Restrikcija
H
∂I
ij
je PDG put u U
ij
, a kako je na U
ij
forma ω egzaktna, to, prema te-
oremu 25.2, vrijedi

H
∂I
ij
ω = 0, za sve i, j. Sumiranjem svih tih integrala,
dobivamo 0 =
¸
i,j

H
∂I
ij
ω =

H
∂I
ω, jer se integrali po onim dijelovima rubova
koji su zajedniˇcki za dva pravokutnika I
ij
, dokidaju.
0
1
a b
H
γ

η

P
Q
I
ij
U
ij
Kako su restrikcije homotopije H na lijevu i desnu stranicu pravokutnika I
konstantni putevi u toˇcku P odnosno Q, to je

H
∂I
ω =

γ
ω −

η
ω, odakle
slijedi tvrdnja teorema.
Pojasnimo oznake

H
∂I
i

H
∂I
ij
koriˇstene u prethodnom dokazu, kao i
reˇceno

dokidanje integrala”. Rub ∂I pravokutnika I sastoji se od ˇcetiri seg-
menta. Neka je α = α
1

2

3

4
zatvoren PDG put koji jednom obilazi taj
rub u pozitivnom smjeru, tj. u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu, i to
tako da α
1
prode donji brid pravokutnika I, α
2
desni brid, itd. Kompozicijom
puta α i preslikavanja H dobivamo zatvoren PDG put H◦α u Ω, a integral

H◦α
oznaˇcujemo s

H
∂I
. Umjesto opisanog puta α, moˇzemo uzeti bilo koji zatvoren
PDG put koji jednom obilazi ∂I. Svi ´ce ti putevi biti medusobno algebarski
ekvivalentni (vidi razmatranja o jednostavno zatvorenoj krivulji na str. 58), pa
´ce integrali po njima biti jednaki, ˇsto i opravdava oznaku

H
∂I
.
Analogno, s

H
∂I
ij
oznaˇcujemo integral duˇz zatvorenog PDG puta dobi-
venog kompozicijom preslikavanja H i puta α
ij
koji jednom obilazi rub ∂I
ij
pravokutnika I
ij
. Ako s α

ij
, = 1, 2, 3, 4, oznaˇcimo dijelove puta α
ij
koji se,
32 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
kao i prije, odnose na pojedine bridove pravokutnika I
ij
, onda putevi H◦α
2
i−1,j
i H ◦ α
4
ij
prolaze istim tragom, ali u suprotnom smjeru, pa se integrali duˇz tih
puteva dokidaju. Isto se dogada i s integralima duˇz puteva H ◦ α
3
i,j−1
i H ◦ α
1
ij
.
Definicija homotopnosti, kao i prethodni teorem, odnose se i na sluˇcaj kad
su γ i η zatvoreni putevi sa zajedniˇckom istaknutom toˇckom (poˇcetak, ujedno i
kraj). Medutim, za zatvorene puteve mogu se promatrati i op´cenitije homoto-
pije, pri kojima istaknuta toˇcka ne mora mirovati.
Neka su γ, η: [a, b] → Ω dva glatka zatvorena puta u otvorenom skupu
Ω⊆R
n
. Kaˇzemo da su oni glatko homotopni kao zatvoreni putevi u Ω,
ako postoji glatka funkcija H: [a, b] [0, 1] → Ω takva da je
H(t, 0) = γ(t)
H(t, 1) = η(t)
¸
za t ∈ [a, b]
H(a, s) = H(b, s) za s ∈ [0, 1] .
0
1
a b
H
γ

τ

η

Traˇzi se, dakle, da su svi nivoi h
s
zatvoreni putevi. Jasno je da ako su
zatvoreni putevi γ i η sa zajedniˇckom istaknutom toˇckom glatko homotopni u
prijaˇsnjem smislu, onda su oni glatko homotopni i kao zatvoreni putevi. Moˇze
se pokazati da vrijedi i obratno.
Teorem 26.4 Neka su γ i η zatvoreni putevi u otvorenom skupu Ω ⊆ R
n
, a
ω zatvorena diferencijalna 1-forma na Ω. Ako su γ i η glatko homotopni kao
zatvoreni putevi u Ω, onda je

γ
ω =

η
ω.
Dokaz: Neka je I = [a, b] [0, 1], a H: I → Ω glatka homotopija od γ do η, tj.
H(t, 0) = γ(t), H(t, 1) = η(t), t ∈ [a, b], i H(a, s) = H(b, s), s ∈ [0, 1]. Kao i
u dokazu prethodnog teorema, zbog zatvorenosti 1-forme ω, zakljuˇcujemo da je

H
∂I
ω = 0. Neka je τ : [0, 1] → Ω put definiran s τ(s) := H(a, s) = H(b, s).
Tada je

H
∂I
ω =

γ
ω +

τ
ω −

η
ω −

τ
ω ,
odakle slijedi tvrdnja teorema.
' 26. ALGEBARSKA EKVIVALENCIJA I DEFORMACIJA PUTEVA 33
Ubudu´ce, kad se radi o zatvorenim putevima, homotopnost ´ce uvijek znaˇciti
homotopnost u smislu zatvorenih puteva, i to ne´cemo posebno naglaˇsavati. Dak-
le, kada kaˇzemo da su putevi γ i η homotopni, onda to znaˇci da su oni homotopni
kao zatvoreni putevi, ako su γ i η bili zatvoreni putevi, a homotopni s fiksiranom
poˇcetnom i zavrˇsnom toˇckom, ako su γ i η bili putevi sa zajedniˇckim krajnjim
toˇckama.
Napomena 26.2 Biti homotopan (u oba navedena smisla) je relacija ekviva-
lencije medu putevima sa zajedniˇckim krajevima, odnosno medu zatvorenim
putevima, i oznaˇcujemo ju s ·.
Refleksivnost i simetriˇcnost se pokazuju lako: Za put γ : [a, b] → Ω je pres-
likavanje H: [a, b] [0, 1] → Ω definirano s H(t, s) := γ(t), za svaki s ∈ [0, 1],
homotopija od γ do γ, pa je relacija · refleksivna. Nadalje, ako je H homo-
topija od γ do η, onda je preslikavanje K definirano s K(t, s) := H(t, 1 − s),
homotopija od η do γ, pa je relacija · i simetriˇcna.
Ostaje joˇs pokazati tranzitivnost. Neka je H homotopija od γ do η, a G
neka je homotopija od η do ν. Definirajmo preslikavanje K: [a, b] [0, 1] → Ω s
K(t, s) :=

H(t, 2s) , 0 ≤ s ≤
1
2
G(t, 2s −1) ,
1
2
≤ s ≤ 1
, t ∈ [a, b]. Kako je H(t, 1)=η(t)=G(t, 0),
to je, prema lemi o uniji preslikavanja, teorem 2.2, preslikavanje K neprekidno,
i lako se provjeri da je K zaista homotopija od γ do ν.
Problem je jedino u tome ˇsto preslikavanje K ne mora biti u toˇckama (t,
1
2
),
t ∈ [a, b], glatko, ˇcak niti diferencijabilno, unatoˇc tomu ˇsto su preslikavanja H
i G glatka. Parcijalne derivacije po varijabli t su neprekidne i u toˇckama (t,
1
2
),
jer dobivamo s jedne strane ∂
1
H(t, 1), a s druge strane ∂
1
G(t, 0), a oboje je
jednako vektoru η

(t). Medutim, pri deriviranju po varijabli s, u toˇckama (t,
1
2
)
je derivacija

slijeva”, ili

odozdo”, jednaka 2 ∂
2
H(t, 1), a derivacija

zdesna”, ili

odozgo”, jednaka je 2 ∂
2
G(t, 0), ˇsto su, op´cenito, razliˇciti vektori.
Treba stoga najprije homotopije H i G

popraviti”. Jedan naˇcin da se to
napravi je da homotopije H, G: [a, b] [0, 1] → Ω zamijenimo homotopijama
˜
H,
˜
G: [a, b] [0, 1] → Ω, koje definiramo s
˜
H(t, s) := H(t, ϕ(s)) i
˜
G(t, s) :=
G(t, ϕ(s)), gdje je ϕ: [0, 1] → [0, 1] neka glatka funkcija, sa svojstvom da je
ϕ

(0) = 0 = ϕ

(1), naprimjer, jedna od funkcija ϕ
1
ili ϕ
2
iz napomene 26.1.
˜
H i
˜
G su takoder glatke homotopije od γ do η, odnosno od η do ν, pa ako
u definiciji preslikavanja K umjesto H i G stavimo
˜
H i
˜
G, dobit ´cemo zaista
glatku homotopiju od γ do ν, jer ´ce sada obje parcijalne derivacije po varijabli s
u toˇckama (t,
1
2
) biti jednake (jednake nuli), pa ´ce parcijalne derivacije biti
neprekidne, tj. homotopija K bit ´ce diferencijabilna klase C
1
.
34 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Primijetimo, takoder, da su algebarski ekvivalentni putevi homotopni, i to u
svakom skupu koji sadrˇzi njihov (zajedniˇcki) trag. Kako je homotopnost puteva
relacija ekvivalencije, dovoljno je vidjeti da ako je η dopuˇstena promjena puta γ,
onda su oni homotopni, i to u slici (tragu) puta γ.
Neka su, dakle, γ, η: [a, b] → Ω glatki putevi za koje postoji glatka funkcija
ϕ: [a, b] → [a, b] takva da je ϕ(a) = a, ϕ(b) = b i η = γ ◦ ϕ. Definirajmo
H: [a, b] [0, 1] → Ω s H(t, s) := γ((1 −s)t + s ϕ(t)), t ∈ [a, b], s ∈ [0, 1]. H je
glatka funkcija i vrijedi
H(t, 0) = γ(t)
H(t, 1) = γ(ϕ(t)) = η(t)
H(a, s) = γ((1 −s) a +s ϕ(a)) = γ(a) , jer je ϕ(a) = a
H(b, s) = γ((1 −s) b +s ϕ(b)) = γ(b) , jer je ϕ(b) = b .
Osim toga je H([a, b] [0, 1]) = γ([0, 1]).
Za zatvoren put γ kaˇzemo da je nulhomotopan u Ω, i piˇsemo γ · 0, ako
je on u Ω homotopan konstantnom putu. Geometrijski to znaˇci da se trag γ

puta γ moˇze unutar Ω neprekidno (ˇcak glatko) deformirati u toˇcku.
Neposredno iz teorema 26.3 slijedi
Korolar 26.5 Neka je ω zatvorena diferencijalna 1-forma na otvorenom skupu
Ω ⊆ R
n
. Tada je

γ
ω = 0 za svaki po dijelovima gladak zatvoren put γ koji je
nulhomotopan u Ω.
Neki skupovi, kao ˇsto su kugla, paralelopiped, ˇcitav R
n
, . . . imaju svojstvo
da je u njima svaki zatvoren put nulhomotopan. Op´cenito, kaˇzemo da je povezan
skup U ⊆ R
n
jednostavno povezan ili 1-povezan ako je svaki zatvoren put
u U nulhomotopan u U.
Korolar 26.6 (Poincar´eova
1
lema) Svaka zatvorena diferencijalna 1-forma
na jednostavno povezanom otvorenom skupu Ω ⊆ R
n
je egzaktna.
Dokaz: Neka je ω zatvorena diferencijalna 1-forma na Ω, a γ proizvoljan zatvoren
PDG put u Ω. Kako je Ω jednostavno povezan, to je γ nulhomotopan u Ω, pa
je, prema prethodnom korolaru,

γ
ω = 0. Egzaktnost forme ω sada slijedi iz
teorema 25.2.
1
Jules Henri Poincar´e (1854–1912), francuski matematiˇcar
' 27. GREENOV TEOREM 35
§ 27 Greenov teorem
Newton-Leibnizovu formulu

b
a
f

(t) dt = f(t)

b
a
= f(b) −f(a) moˇzemo zapisa-
ti kao

[a,b]
df = f

b
a
, i lijevu stranu interpretirati kao (jednostruki) integral po
segmentu [a, b] vanjskog diferencijala diferencijalne 0-forme f, a desnu stranu
moˇzemo interpretirati kao (nul-struki) integral diferencijalne 0-forme f po ru-
bu ∂([a, b]) = ¦a, b¦ segmenta [a, b]. Na Greenov teorem, kojim se bavimo u
ovom paragrafu, moˇzemo gledati kao na analogon Newton-Leibnizove formule u
dimenziji za jedan ve´coj.
Dokaˇzimo najprije jedan jednostavan specijalan sluˇcaj tog teorema.
Teorem 27.1 (Greenov
1
teorem za pravokutnik —sirova verzija) Neka je
I := [a, b][c, d] ⊆ R
2
pravokutnik, a F, G: I →R neka su diferencijabilne funk-
cije klase C
1
(dakle, definirane su i neprekidno diferencijabilne na nekoj okolini
pravokutnika I). Tada je

I

x
G−∂
y
F =

b
a
F(x, c) dx+

d
c
G(b, y) dy −

b
a
F(x, d) dx−

d
c
G(a, y) dy .
Dokaz: Prema Fubinijevu teoremu, teorem 19.1, i Newton-Leibnizovoj formuli
je

I

x
G =

d
c

b
a

x
G(x, y) dx

dy =

d
c

G(b, y) −G(a, y)

dy

I

y
F =

b
a

d
c

y
F(x, y) dy

dx =

b
a

F(x, d) −F(x, c)

dx.
Oduzimanjem ovih jednakosti, dobivamo tvrdnju teorema.
Tom teoremu moˇzemo dati ljepˇsi oblik, koji je ujedno i pogodan za genera-
lizaciju.
Neka su γ
1
, γ
2
, γ
3
, γ
4
putevi koji, na

prirodan’ naˇcin, parametriziraju stra-
nice pravokutnika I:
1
George Green (1793–1841), engleski matematiˇcar
36 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
E
E
T T
γ

1
γ

3
γ

4
γ

2
a b
c
d
γ
1
(t) := (t, c)
γ
3
(t) := (t, d)
¸
t ∈ [a, b]
γ
2
(t) := (b, t)
γ
4
(t) := (a, t)
¸
t ∈ [c, d]
i neka je γ = γ
1
+ γ
2
− γ
3
− γ
4
njihova suma —put koji parametrizira rub
∂I pravokutnika I, obilaze´ci ga u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu.
Oznaˇcimo s ω := F dx + Gdy diferencijalnu 1-formu odredenu funkcijama F
i G, i definiranu na nekoj okolini pravokutnika I. Tada je

γ
1
ω =

b
a

F(γ
1
(t)) (γ
1
1
)

(t) +G(γ
1
(t)) (γ
2
1
)

(t)

dt
=

b
a

F(t, c) 1 +G(t, c) 0

dt =

b
a
F(t, c) dt ,
ˇsto je upravo prvi sumand na desnoj strani u prethodnom teoremu.
Analogno nalazimo

γ
2
ω =

d
c
G(b, t) dt ;

γ
3
ω =

b
a
F(t, d) dt ;

γ
4
ω =

d
c
G(a, t) dt .
Tako dobivamo
Korolar 27.2 (Greenov teorem za pravokutnik) Neka je Ω ⊆ R
2
otvoren
skup, I = [a, b] [c, d] ⊆ Ω pravokutnik, a F, G: Ω →R diferencijabilne funkcije
klase C
1
. Tada je

I

x
G−∂
y
F =

γ
F dx +Gdy ,
gdje je γ po dijelovima gladak put koji jednom obilazi rub ∂I pravokutnika I u
smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu.
Napomena 27.1 Uobiˇcajeno je tvrdnju Greenova teorema za pravokutnik is-
kazati u obliku

I

x
G−∂
y
F =

∂I
F dx +Gdy ,
' 27. GREENOV TEOREM 37
gdje je s

∂I
na desnoj strani, oznaˇcen integral po bilo kojem PDG putu koji
jednom obilazi rub ∂I pravokutnika I, i to u pozitivnom smjeru, tj. smjeru
suprotnom od kretanja kazaljke na satu. Svi su ti putevi algebarski ekvivalentni,
pa su i integrali po njima medusobno jednaki.
Da bismo izrekli i dokazali op´ci Greenov teorem, moramo najprije spomenuti
neke netrivijalne rezultate topologije ravnine.
Na svaki zatvoren put u R
n
moˇzemo gledati i kao na preslikavanje s jediniˇcne
kruˇznice u prostor R
n
. Naime, Za svaku toˇcku P = (1, 0) jediniˇcne kruˇznice
S := ¦(x, y) : x
2
+ y
2
= 1¦ ⊆ R
2
, postoji jedinstven t ∈ [0, 2π] takav da je
P = (cos t, sin t), tj. standardna parametrizacija σ(t) := (cos t, sin t), t ∈ [0, 2π],
kruˇznice S, identificira 0 i 2π, te ih preslikava u toˇcku (1, 0) ∈ S, dok je na [0, 2π`
injekcija. Za zatvoren put γ : [0, 2π] → R
n
(prema prvoj od napomena nakon
korolara 26.2 na str. 29, moˇzemo za domenu puta γ uzeti bilo koji segment) je
γ(0) = γ(2π). Definirajmo preslikavanje ˆ γ : S →R
n
s ˆ γ(σ(t)) := γ(t).
a b
σ
γ
ˆ γ
(1, 0)
S
γ

Ako je preslikavanje γ glatko i γ

(a) = γ

(b), bit ´ce i preslikavanje ˆ γ glatko.
Obratno je oˇcito: na svako neprekidno preslikavanje S →R
n
, moˇzemo gledati
kao na zatvoren put u R
n
.
Za zatvoren put γ : [a, b] →R
n
za koji, osim γ(a) = γ(b), nema drugih identi-
fikacija, tj. restrikcija γ
[a, b`
je injekcija, kaˇzemo da je jednostavno zatvoren
put. Drugim rijeˇcima, jednostavno zatvoren put u R
n
je neprekidna injekcija
ˆ γ : S →R
n
, pa je korestrikcija ˆ γ : S → ˆ γ(S) homeomorfizam.
Trag (slika) jednostavno zatvorenog puta u ravnini R
2
naziva se kontura.
Jedan od najvaˇznijih teorema topologije ravnine je sljede´ci Jordanov teorem:
Teorem 27.3 (Jordanov
1
teorem) Neka je γ

⊆ R
2
kontura. Tada se kom-
plement R
2
` γ

sastoji od dva disjunktna povezana otvorena skupa (podruˇcja),
1
Marie Ennemond Camille Jordan (1838–1922), francuski matematiˇcar
38 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
i γ

je zajedniˇcki rub svakog od njih. Jedan od tih povezanih otvorenih skupova je
omeden, i naziva se unutraˇsnje podruˇcje konture γ

ili podruˇcje omedeno
konturom γ

, a drugi je neomeden i naziva se vanjsko ili neomedeno po-
druˇcje konture γ

.
Ovaj netrivijalni teorem formulirao je Jordan
1887. godine, ali je u dokazu bila pogreˇska. Pot-
pun dokaz dao je Veblen
1
1905. godine. Danas
postoji viˇse razliˇcitih dokaza tog teorema. Ne-
ki su elementarniji, ali zato podugaˇcki i s mnogo
tehniˇckih detalja, dok su drugi relativno kratki i
elegantni, ali zahtijevaju poznavanje tehnika alge-
barske topologije. Mi ovaj teorem ne´cemo dokazi-
vati.
Da bismo mogli izre´ci op´ci Greenov teorem, moramo neˇsto re´ci i o orijentaciji
puteva. Neka je γ : [a, b] → R
n
po dijelovima gladak put. Za sve PDG puteve
koji imaju isti trag kao γ i s γ su algebarski ekvivalentni, kaˇzemo da su jednako
orijentirani ili da su iste orijentacije kao γ. S druge strane, za put −γ,
definiran kao (−γ)(t) := γ(a + b − t), t ∈ [a, b], koji ima isti trag kao γ, ali

ide natraˇske”, kao i za sve puteve koji su algebarski ekvivalentni putu −γ,
kaˇzemo da su suprotno orijentirani ili da su suprotne orijentacije nego
put γ. Ove se definicije odnose i na zatvorene i na ne-zatvorene puteve. Ne
postoji pojam

pozitivno” ili

negativno” orijentiranog puta u R
n
—osim za
jednostavno zatvorene puteve u ravnini R
2
.
Neka je, dakle, γ : [a, b] → R
2
gladak jednostavno zatvoren put u ravnini.
Za t ∈ [a, b] je γ

(t) vektor tangencijalan na trag γ

u toˇcki γ(t) (vidi diskusiju
ispred propozicije 30.2 na str. 72). Neka je n(t) onaj od dva normalna jediniˇcna
vektora u toˇcki γ(t) koji

gleda” u unutraˇsnje podruˇcje konture γ

:= γ([a, b]).
Ako za svaki t ∈ [a, b] ureden par vektora (γ

(t), n(t)) odreduje istu orijenta-
ciju ravnine kao par (e
1
, e
2
) vektora kanonske ortonormirane baze u R
2
, onda
kaˇzemo da su jednostavno zatvoren put γ i kontura γ

pozitivno orijentira-
ni . Jednostavno zatvoren put −γ, odnosno kontura −γ

, bit ´ce tada negativno
orijentirani —za njih ´ce promatrani par vektora odredivati negativnu orijen-
taciju ravnine, tj. onu koju odreduje ureden par (e
2
, e
1
). Jednostavno zatvoren
put u R
2
je, dakle, pozitivno orijentiran ako se unutraˇsnje podruˇcje nalazi uvijek
slijeva.
Za dokaz Greenova teorema, trebat ´ce nam joˇs jedan vaˇzan teorem topologije
1
Oswald Veblen (1880–1960), ameriˇcki matematiˇcar
' 27. GREENOV TEOREM 39
ravnine, koji nadopunjuje Jordanov teorem.
Teorem 27.4 (Sch¨onfliesov
1
teorem) Neka je γ

⊆ R
2
kontura, te neka
je B ⊆ R
2
` γ

njezino unutraˇsnje podruˇcje. Tada postoji homeomorfizam
h: K(0, 1) → B ∪ γ

zatvorenog kruga K(0, 1) = K(0, 1) ∪ S na B ∪ γ

, koji
homeomorfno preslikava otvoren krug K(0, 1) na unutraˇsnje podruˇcje B, a rub
∂K(0, 1) = S preslikava homeomorfno na konturu γ

. Ako je kontura γ

glat-
ka, moˇze se posti´ci i da h bude difeomorfizam koji ˇcuva orijentaciju, tj.
det Dh(P) > 0 za sve P.
Konturu smo definirali kao trag (sliku) jednostavno zatvorenog puta u R
2
,
dakle, kao homeomorfnu sliku kruˇznice. Ako je I = [a, b][c, d] ⊆ R
2
neki pravo-
kutnik, njegov rub ∂I homeomorfan je kruˇznici, pa na konturu moˇzemo gledati
i kao na homeomorfnu sliku ruba pravokutnika. Pravokutnik I i zatvoren krug
K(0, 1) ⊆ R
2
su homeomorfni.
ˇ
Stoviˇse, postoji homeomorfizam pravokutnika I
na zatvoren krug K(0, 1) koji homeomorfno preslikava ∂I na S = ∂K(0, 1).
Moˇze se pokazati da postoji i glatki difeomorfizam s tim svojstvom.
Sada moˇzemo dokazati najavljivani op´ci Greenov teorem:
Teorem 27.5 (Greenov teorem) Neka je Ω⊆R
2
otvoren skup, F, G: Ω→R
diferencijabilne funkcije klase C
1
, i neka je γ : [a, b] → Ω pozitivno orijentiran
jednostavno zatvoren po dijelovima gladak put u Ω, takav da je i unutraˇsnje
podruˇcje B odredeno konturom γ

= γ([a, b]) sadrˇzano u Ω. Tada je

B

x
G−∂
y
F =

γ
F dx +Gdy .
Dokaz: Prema napomeni 26.1, moˇzemo pretpostaviti da je put γ gladak. Zbog
Sch¨ onfliesova teorema i komentara nakon njega, postoji preslikavanje
φ: I → Ω ⊆ R
2
, definirano i glatko klase C
2
na nekoj okolini pravokutnika
I ⊆ R
2
, koje homeomorfno preslikava ∂I na γ

, i difeomorfno preslikava otvo-
ren pravokutnik I

:= I ` ∂I na unutraˇsnje podruˇcje B omedeno konturom γ

,
i koje ˇcuva orijentaciju, tj. det Dφ(P) > 0 za sve P.
Oznaˇcimo varijablu preslikavanja φ s (u, v).
1
Arthur Moritz Sch¨onflies (1853–1928), njemaˇcki matematiˇcar
40 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
u
v
x
y
a
t
b
φ = (φ
1
, φ
2
)
η = (η
1
, η
2
) γ = (γ
1
, γ
2
)
η

γ


I
B
Transformirajmo najprije lijevu stranu. Skup B ∪γ

je kompaktan, kao nepre-
kidna slika zatvorenog pravokutnika I, a njegov rub γ

je skup povrˇsine nula, jer
je on glatka slika ruba ∂I pravokutnika I (vidi teorem 16.6). Stoga su skupovi
B ∪ γ

= φ(I) i B J-izmjerivi, pa integrali neprekidne funkcije ∂
x
G − ∂
y
F
po tim skupovima postoje. Kako je transformacija φ glatka, ˇcak je klase C
2
,
moˇzemo primijeniti teorem 20.1 o zamjeni varijabli u dvostrukom integralu.
Tako dobivamo

B

x
G−∂
y
F =

B∪γ


x
G−∂
y
F =

I

(∂
x
G−∂
y
F) ◦ φ

det Dφ.
Transformirajmo sada desnu stranu. Kako je restrikcija φ
∂I
: ∂I → γ

glat-
ki homeomorfizam, to je kompozicija η := (φ
∂I
)
−1
◦γ : [a, b] → ∂I po dijelovima
gladak put koji jednom obilazi rub ∂I pravokutnika I, i to u pozitivnom smjeru,
jer φ, pa onda i njegov inverz, ˇcuvaju orijentaciju. Prema definiciji puta η je
γ = φ◦ η, pa i za koordinatna preslikavanja vrijedi γ
i
= φ
i
◦ η, i = 1, 2. Sljede´ci
raˇcun je dobra vjeˇzba za parcijalno deriviranje. Zbog preglednosti ´cemo nakon
druge jednakosti izostavljati varijable, tako da ´cemo, naprimjer, za derivaciju
kompozicije dviju funkcija, umjesto
(α ◦ β)

(t) = α

(β(t)) β

(t)
pisati
(α ◦ β)

= α

◦ β β

.
' 27. GREENOV TEOREM 41
Prema definiciji integrala diferencijalne 1-forme duˇz puta γ, imamo

γ
F dx +Gdy =
b

a

F(γ(t)) (γ
1
)

(t) +G(γ(t)) (γ
2
)

(t)

dt
=
b

a

(F ◦ φ ◦ η)(t) (φ
1
◦ η)

(t) + (G◦ φ ◦ η)(t) (φ
2
◦ η)

(t)

dt
=
b

a
(F ◦ φ ◦ η)


u
φ
1
◦ η (η
1
)

+∂
v
φ
1
◦ η (η
2
)

+
+ (G◦ φ ◦ η)


u
φ
2
◦ η (η
1
)

+∂
v
φ
2
◦ η (η
2
)

=
b

a
(F ◦ φ ∂
u
φ
1
+G◦ φ ∂
u
φ
2
) ◦ η (η
1
)

+
+ (F ◦ φ ∂
v
φ
1
+G◦ φ ∂
v
φ
2
) ◦ η (η
2
)

=

η
(F ◦ φ ∂
u
φ
1
+G◦ φ ∂
u
φ
2
) du + (F ◦ φ ∂
v
φ
1
+G◦ φ ∂
v
φ
2
) dv .
Primjenom Greenova teorema za pravokutnik, ovaj je integral jednak
=

I

u
(F ◦ φ ∂
v
φ
1
+G◦ φ ∂
v
φ
2
) −∂
v
(F ◦ φ ∂
u
φ
1
+G◦ φ ∂
u
φ
2
)
=

I
(∂
x
F ◦ φ ∂
u
φ
1
+∂
y
F ◦ φ ∂
u
φ
2
) ∂
v
φ
1
+F ◦ φ ∂
u

v
φ
1
+
+ (∂
x
G◦ φ ∂
u
φ
1
+∂
y
G◦ φ ∂
u
φ
2
) ∂
v
φ
2
+G◦ φ ∂
u

v
φ
2

−(∂
x
F ◦ φ ∂
v
φ
1
+∂
y
F ◦ φ ∂
v
φ
2
) ∂
u
φ
1
−F ◦ φ ∂
v

u
φ
1

−(∂
x
G◦ φ ∂
v
φ
1
+∂
y
G◦ φ ∂
v
φ
2
) ∂
u
φ
2
−G◦ φ ∂
v

u
φ
2
a to je, zbog Schwarzova teorema, jednako
=

I

x
G◦ φ (∂
u
φ
1

v
φ
2
−∂
v
φ
1

u
φ
2
) −
−∂
y
F ◦ φ (∂
u
φ
1

v
φ
2
−∂
v
φ
1

u
φ
2
)
=

I
(∂
x
G◦ φ −∂
y
F ◦ φ) det Dφ,
ˇsto je jednako izrazu koji smo bili dobili za lijevu stranu.
42 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Sada ´cemo dati joˇs jedan drugaˇciji oblik Greenove formule. Funkcijama F
i G definirana je na Ω diferencijalna 1-forma ω = F dx +Gdy, pa desnu stranu
Greenove formule moˇzemo pisati u obliku

γ
ω.
Kao ˇsto smo prije definirali, vanjski diferencijal diferencijalne 1-forme ω je
diferencijalna 2-forma dω := (∂
x
G − ∂
y
F) dx ∧ dy. Difeomorfizam φ: I →
B = B ∪ γ

, koriˇsten u dokazu Greenova teorema, poseban je sluˇcaj plohe,
toˇcnije singularne 2-plohe u R
2
. Op´cenito se integral takve diferencijalne
2-forme g dx ∧ dy, po singularnoj 2-plohi φ: I → Ω ⊆ R
2
, gdje je g : Ω → R
neprekidna funkcija, definira kao obiˇcan, dvostruki, integral funkcije g po slici
φ(I), dakle,

φ
g dx ∧ dy :=

φ(I)
g.
Pogledajmo sada lijevu stranu Greenove formule. Kako je γ

= ∂B = B`B
skup mjere nula, to je

B
g =

B
g za svaku neprekidnu funkciju g, pa je, uz
gornju definiciju integrala diferencijalne 2-forme,

B

x
G−∂
y
F =

B

x
G−∂
y
F =

φ(I)

x
G−∂
y
F =

φ
dω .
Na jednostavno zatvoren put γ : [a, b] → Ω moˇzemo gledati kao na preslika-
vanje ˆ γ : ∂I → Ω (vidi komentare ispred Jordanova teorema, str. 37, i nakon
Sch¨ onfliesova teorema, str. 39), tj. kao na restrikciju preslikavanja φ na rub
pravokutnika I. Moˇzemo, dakle, uzeti ˆ γ = φ
∂I
. U terminologiji singularnih
ploha definira se rub singularne plohe φ: I → Ω upravo kao ta restrikcija,
i oznaˇcuje se s ∂φ, tj. definira se ∂φ := φ
∂I
: ∂I → Ω. Tako desna strana u
Greenovoj formuli postaje

∂φ
ω, pa dobivamo

φ
dω =

∂φ
ω . (1)
Dakle, integral (vanjskog) diferencijala dω diferencijalne 1-forme po singu-
larnoj 2-plohi φ u otvorenom skupu Ω ⊆ R
2
, jednak je integralu diferencijalne
1-forme ω po rubu ∂φ (koji je zatvorena singularna 1-ploha, tj. zatvoren put).
Osim diferencijalnih 1-formi i 2-formi, definiraju se i diferencijalne k-forme
u R
n
i integrali diferencijalnih k-formi po tzv. singularnim k-plohama u R
n
.
U toj se teoriji, uz odgovaraju´ce definicije, dokazuje da formula (1) vrijedi
op´cenito za k-formu ω i (k + 1)-plohu φ. To je op´ci Stokesov
1
teorem, a
Greenov teorem, koji smo mi u cijelosti dokazali, njegov je vaˇzan, specijalan,
1
George Gabriel Stokes (1819–1903), engleski matematiˇcar, roden u Irskoj
' 28. FUNKCIJE OGRANI
ˇ
CENE VARIJACIJE 43
sluˇcaj. Jedan drugi vaˇzan poseban sluˇcaj op´ceg Stokesova teorema je tzv. Ga-
ussov
1
teorem o divergenciji , koji bez dodatnih priprema i definicija ne
moˇzemo ovdje iskazati.
§ 28 Funkcije ograniˇcene varijacije
Jednu, u analizi vrlo vaˇznu, klasu funkcija ˇcine funkcije ograniˇcene varijacije.
Mi ´cemo se takvim funkcijama koristiti za definiranje duljine krivulje.
Neka je I = [a, b] ⊆ R segment, a f : I →R
n
funkcija (ne nuˇzno neprekidna).
Za razdiobu (particiju, subdiviziju)
ρ = ¦ a = t
0
< t
1
< < t
k(ρ)
= b ¦
segmenta I definiramo broj
V (f, ρ) :=
k(ρ)
¸
j=1
|f(t
j
) −f(t
j−1
)|
koji zovemo varijacijom funkcije f s obzirom na razdiobu ρ. Iz relacije
trokuta jednostavno slijedi da ako razdioba ρ

profinjuje ρ, u oznaci ρ

≥ ρ,
onda je V (f, ρ) ≤ V (f, ρ

).
a b t
j−1
t
j
f
f(a)
f(b)
f(t
j−1
)
f(t
j
)
f([a, b])
Definicija 28.1 Ako je skup ¦V (f, ρ) : ρ ∈ ρ(I)¦ omeden, onda za f kaˇzemo
da je funkcija ograniˇcene ili omedene varijacije, a broj
V (f) := sup¦V (f, ρ) : ρ ∈ ρ(I)¦
nazivamo totalna varijacija funkcije f na segmentu I. Rabe se i oznake
V (f) = V
b
a
(f) = V (f, [a, b]).
1
Johann Carl Friedrich Gauss (1777–1855), njemaˇcki matematiˇcar
44 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Teorem 28.1 Funkcija f = (f
1
, . . . , f
n
): I → R
n
je funkcija ograniˇcene va-
rijacije ako i samo ako su sve koordinatne funkcije f
i
: I → R, i = 1, . . . , n,
funkcije ograniˇcene varijacije.
Dokaz: ⇐ Neka je V (f
i
) < ∞, i = 1, . . . , n. Tada za svaku razdiobu ρ seg-
menta I vrijedi
V (f, ρ) =
k(ρ)
¸
j=1
|f(t
j
) −f(t
j−1
)| =
k(ρ)
¸
j=1

n
¸
i=1
[f
i
(t
j
) −f
i
(t
j−1
)[
2

k(ρ)
¸
j=1
n
¸
i=1
[f
i
(t
j
) −f
i
(t
j−1
)[ =
n
¸
i=1
k(ρ)
¸
j=1
[f
i
(t
j
) −f
i
(t
j−1
)[
=
n
¸
i=1
V (f
i
, ρ) ≤
n
¸
i=1
V (f
i
) < ∞,
pa je i f funkcija ograniˇcene varijacije.
⇒ Neka je V (f) < ∞. Tada za ρ ∈ ρ(I) i sve i ∈ ¦1, . . . , n¦ vrijedi
V (f
i
, ρ) =
k(ρ)
¸
j=1
[f
i
(t
j
) −f
i
(t
j−1
)[ ≤
k(ρ)
¸
j=1
|f(t
j
) −f(t
j−1
)| = V (f, ρ) < V (f) ,
pa su i f
i
funkcije ograniˇcene varijacije.
Primjeri 28.1
(i) Svaka monotona funkcija f : [a, b] → R je funkcija ograniˇcene varijacije i
V (f) = [f(b) −f(a)[.
Zaista, ako f raste onda je za ρ ∈ ρ(I)
V (f, ρ) =
k(ρ)
¸
j=1
[f(t
j
) −f(t
j−1
)[ =
k(ρ)
¸
j=1

f(t
j
) −f(t
j−1
)

= f(t
k(ρ)
) −f(t
0
) = f(b) −f(a) ,
pa je i V (f) = f(b) −f(a).
Ako f pada, onda se na odgovaraju´cim mjestima samo mijenjaju predznaci.
Posljedica upravo dokazane ˇcinjenice je da funkcija ograniˇcene varijacije ne
mora biti neprekidna (monotona realna funkcija oˇcito moˇze imati prekide).
' 28. FUNKCIJE OGRANI
ˇ
CENE VARIJACIJE 45
(ii) S druge strane, neprekidna funkcija ne mora biti i funkcija ograniˇcene
varijacije. Promotrimo funkciju f : [0, 1] →R definiranu s
f(t) =

t cos
π
2t
, t ∈ '0, 1]
0 , t = 0
0
−0.5
0.5
1
Za n ∈ N odaberimo razdiobu
ρ
n
=
¸
0 <
1
2n
<
1
2n−1
<
1
2n−2
< <
1
3
<
1
2
< 1
¸
.
Tada je
V (f, ρ
n
) =

1
2n
cos
2nπ
2
−0

+

1
2n−1
cos
(2n−1)π
2

1
2n
cos
2nπ
2

+
+

1
2
cos

2

1
3
cos

2

+

cos
π
2

1
2
cos

2

=
=
1
2n
+
1
2n
+
1
2n−2
+
1
2n−2
+ +
1
2
+
1
2
=
=
1
n
+
1
n−1
+ +
1
2
+ 1 ,
te su za odabrane razdiobe ρ
n
, pripadne varijacije funkcije f jednake
parcijalnim sumama harmonijskog reda, koji divergira. Zbog toga skup
¦V (f, ρ) : ρ ∈ ρ(I)¦ nije omeden, pa f nije funkcija ograniˇcene varijacije.
Zadatak 28.1 Neka su g
1
, g
2
: [0, 1] →R funkcije definirane s
g
1
(t) =

t sin
1
t
, t ∈ 0, 1]
0 , t = 0
i g
2
(t) =

t
2
sin
1
t
, t ∈ 0, 1]
0 , t = 0 .
Pokaˇzite da g
1
nije funkcija omedene varijacije, a da g
2
jest funkcija omedene varijacije.
Kolika je totalna varijacija funkcije g
2
?
Navedimo sada osnovna svojstva familije funkcija ograniˇcene varijacije.
Propozicija 28.2
(i) Svaka funkcija ograniˇcene varijacije je omedena.
(ii) Ako su f, g : I →R
n
funkcije ograniˇcene varijacije, onda su i f +g, |f| i
(f [ g) funkcije ograniˇcene varijacije. Ako je n = 1 i inf¦[f(t)[ : t ∈ I¦ > 0,
onda je i
1
f
funkcija ograniˇcene varijacije.
46 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
(iii) Ako je f : I →R
n
funkcija ograniˇcene varijacije, a u: R
n
→R
n
izometrija
(dakle kompozicija translacije i unitarnog operatora), i α ∈ R, onda su i
funkcije u◦f i αf funkcije ograniˇcene varijacije, i vrijedi V (u◦f) = V (f)
i V (αf) = [α[ V (f).
(iv) Neka je a < b < c i f : [a, c] → R
n
funkcija. f je funkcija ograniˇcene
varijacije na [a, c] ako i samo ako je f funkcija ograniˇcene varijacije na
[a, b] i na [b, c]. U tom je sluˇcaju V (f) = V (f
[a, b]
) +V (f
[b, c]
).
Dokaz: (i) Neka je f : I →R
n
funkcija omedene varijacije. Za proizvoljan t ∈ I
definirajmo razdiobu ρ
t
:= ¦ a ≤ t ≤ b ¦. Tada je
|f(t) −f(a)| ≤ |f(t) −f(a)| +|f(b) −f(t)| = V (f, ρ
t
) ≤ V (f) ,
pa je f(I) ⊆ K

f(a), V (f)

, dakle f(I) je omeden skup.
(ii) Neka su f i g funkcije omedene varijacije, a ρ=¦a=t
0
< t
1
< < t
k(ρ)
=b¦
proizvoljna razdioba segmenta I = [a, b]. Tada je
V (f +g, ρ) =
k(ρ)
¸
j=1
|

f(t
j
) +g(t
j
)

f(t
j−1
) +g(t
j−1
)

|

k(ρ)
¸
j=1
|f(t
j
) −f(t
j−1
)| +
k(ρ)
¸
j=1
|g(t
j
) −g(t
j−1
)|
= V (f, ρ) +V (g, ρ) ≤ V (f) +V (g) < ∞,
pa je i f +g funkcija omedene varijacije (i V (f +g) ≤ V (f) +V (g)).
Nadalje, zbog (i), f i g su omedene funkcije pa postoje brojevi M, N > 0
takvi da je |f(t)| ≤ M i |g(t)| ≤ N, za sve t ∈ I. Zato, za razdiobu ρ vrijedi
F((f [ g), ρ) =
k(ρ)
¸
j=1

f(t
j
) [ g(t
j
)

f(t
j−1
) [ g(t
j−1
)

=
k(ρ)
¸
j=1

f(t
j
) [ g(t
j
)

f(t
j
) [ g(t
j−1
)

+
+

f(t
j
) [ g(t
j−1
)

f(t
j−1
) [ g(t
j−1
)

' 28. FUNKCIJE OGRANI
ˇ
CENE VARIJACIJE 47

k(ρ)
¸
j=1

f(t
j
) [ g(t
j
) −g(t
j−1
)

+

f(t
j
) −f(t
j−1
) [ g(t
j−1
)


k(ρ)
¸
j=1
|f(t
j
)| |g(t
j
) −g(t
j−1
)| +
k(ρ)
¸
j=1
|f(t
j
) −f(t
j−1
)| |g(t
j−1
)|
≤ M V (g, ρ) +N V (f, ρ) ≤ M V (g) +N V (f) < ∞,
ˇsto pokazuje da je i skalarni produkt (f [ g) funkcija omedene varijacije.
Da bismo dokazali tvrdnju za |f|, prisjetimo se da za proizvoljne vektore
P, Q ∈ R
n
vrijedi

|P| −|Q|

≤ |P −Q|, pa za razdiobu ρ vrijedi
V (|f|, ρ) =
k(ρ)
¸
j=1

|f(t
j
)| −|f(t
j−1
)|


k(ρ)
¸
j=1
|f(t
j
) −f(t
j−1
)| = V (f, ρ) ≤ V (f) < ∞,
pa je i |f| funkcija omedene varijacije.
Konaˇcno, za n = 1 i uz pretpostavku da je m := inf¦ [f(t)[ : t ∈ I ¦ > 0, za
razdiobu ρ vrijedi
V (
1
f
, ρ) =
k(ρ)
¸
j=1

1
f(t
j
)

1
f(t
j−1
)

=
k(ρ)
¸
j=1
[f(t
j
) −f(t
j−1
)[
[f(t
j
)[ [f(t
j−1
)[

1
m
2
V (f, ρ) ≤
1
m
2
V (f) < ∞,
pa je i
1
f
funkcija omedene varijacije.
(iii) se dokazuje lako, jer za izometriju u vrijedi |u(P) −u(Q)| = |P −Q|, za
sve P, Q ∈ R
n
.
(iv) ⇒ Neka je V (f) < ∞, i neka su ρ
1
i ρ
2
proizvoljne razdiobe segmenata
[a, b] i [b, c], a ρ := ρ
1
∪ ρ
2
pripadna razdioba segmenta [a, c]. Tada je
V (f
[a, b]
, ρ
1
) ≤ V (f, ρ) ≤ V (f) < ∞, i
V (f
[b, c]
, ρ
2
) ≤ V (f, ρ) ≤ V (f) < ∞,
48 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
pa su f
[a, b]
i f
[b, c]
funkcije omedene varijacije.
ˇ
Stoviˇse, vrijedi
V (f
[a, b]
, ρ
1
) +V (f
[b, c]
, ρ
2
) = V (f, ρ) ≤ V (f) ,
pa je i
V (f
[a, b]
) +V (f
[b, c]
) ≤ V (f) . (1)
⇐ Neka su V (f
[a, b]
), V (f
[b, c]
) < ∞, i neka je ρ razdioba segmenta [a, c].
Oznaˇcimo s ρ

:= ρ ∪ ¦b¦, a ρ
1
i ρ
2
neka su razdiobe segmenata [a, b] odnosno
[b, c] inducirane s ρ

. Tada je
V (f, ρ) ≤ V (f, ρ

) = V (f
[a, b]
), ρ
1
) +V (f
[b, c]
, ρ
2
)
≤ V (f
[a, b]
) +V (f
[b, c]
) < ∞,
pa je f funkcija omedene varijacije na [a, c], i vrijedi
V (f) ≤ V (f
[a, b]
) +V (f
[b, c]
) . (2)
Iz (1) i (2) slijedi sada traˇzena jednakost.
Vaˇznu klasu funkcija ograniˇcene varijacije ˇcine glatke funkcije, tj. diferenci-
jabilne funkcije klase C
1
.
Teorem 28.3 Ako je f : [a, b] → R
n
diferencijabilna funkcija klase C
1
, onda
je f funkcija ograniˇcene varijacije i vrijedi
V (f) =

b
a
|f

(t)| dt . (3)
Dokaz: Pokaˇzimo najprije da je f funkcija ograniˇcene varijacije. Neka je ρ ∈ ρ(I)
proizvoljna razdioba segmenta I = [a, b]. Tada je, prema korolaru 22.3,
V (f, ρ) =
k(ρ)
¸
j=1
|f(t
j
) −f(t
j−1
)| ≤
k(ρ)
¸
j=1

t
j
t
j−1
|f

(t)| dt =

b
a
|f

(t)| dt < ∞, (4)
pa je skup ¦V (f, ρ) : ρ ∈ ρ(I)¦ omeden, tj. f je funkcija ograniˇcene varijacije.
' 28. FUNKCIJE OGRANI
ˇ
CENE VARIJACIJE 49
Pokaˇzimo sada da vrijedi formula (3). Iz (4) slijedi V (f) ≤

b
a
|f

(t)| dt.
Pretpostavimo da vrijedi stroga nejednakost, tj. da je
ε :=

b
a
|f

(t)| dt −V (f) > 0 .
Neka je f(t) =

f
1
(t), . . . , f
n
(t)

, t ∈ I, i neka je I
n
:= I I I
. .. .
n
. Definiraj-
mo funkciju F : I
n
→R s
F(t
1
, . . . , t
n
) :=

f

1
(t
1
), f

2
(t
2
), . . . , f

n
(t
n
)

.
Funkcija F je neprekidna, jer su f

i
neprekidne funkcije, a kako je I
n
kompaktan,
to je F i uniformno neprekidna. Zbog toga
∃δ > 0 takav da ∀P, Q ∈ I
n
, d(P, Q) < δ =⇒ [F(P) −F(Q)[ <
ε
3(b −a)
. (5)
Kako je V (f) = sup¦V (f, ρ) : ρ ∈ ρ(I)¦, postoji razdioba ρ

∈ ρ(I) takva da je
V (f) −V (f, ρ

) <
ε
3
. (6)
Budu´ci da je funkcija |f

| integrabilna na I, postoji subdivizija
ρ = ¦ a = t
0
< t
1
< < t
k(ρ)
= b ¦
segmenta I takva da je
[t
j
−t
j−1
[ <
δ

n
, j = 1, 2, . . . , k(ρ) (7)
i da za pripadne Darbouxove sume vrijedi
S(|f

|, ρ) −s(|f

|, ρ) <
ε
3
. (8)
Osim toga, razdiobu ρ moˇzemo odabrati tako da profinjuje ρ

, pa zbog
V (f, ρ

) ≤ V (f, ρ) ≤ V (f) i (6) vrijedi i
V (f) −V (f, ρ) <
ε
3
. (9)
Primijenimo Lagrangeov teorem srednje vrijednosti na funkcije f
1
, . . . , f
n
,
i to na svaki od segmenata [t
j−1
, t
j
], j = 1, . . . , k(ρ). Zakljuˇcujemo da postoje
brojevi τ
i
j
∈ 't
j−1
, t
j
`, j = 1, . . . , k(ρ), i = 1, . . . , n, takvi da vrijedi
f
i
(t
j
) −f
i
(t
j−1
) = f

i

i
j
)(t
j
−t
j−1
) , j = 1, . . . , k(ρ) , i = 1, . . . , n. (10)
50 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Oznaˇcimo s P
j
:= (τ
1
j
, τ
2
j
, . . . , τ
n
j
) i Q
j
:= (τ
1
j
, τ
1
j
, . . . , τ
1
j
) toˇcke iz I
n
,
j = 1, . . . , k(ρ). Tada je
d(P
j
, Q
j
) =

n
¸
i=1

i
j
−τ
1
j
)
2
<

n
¸
i=1
δ
2
n
= δ , j = 1, . . . , k(ρ) . (11)
Sada imamo
V (f, ρ) =
k(ρ)
¸
j=1
|f(t
j
) −f(t
j−1
)|
=
k(ρ)
¸
j=1

f
1
(t
j
) −f
1
(t
j−1
), . . . , f
n
(t
j
) −f
n
(t
j−1
)

(10)
=
k(ρ)
¸
j=1

f

1

1
j
)

(t
j
−t
j−1
), . . . , f

n

n
j
)(t
j
−t
j−1
)

=
k(ρ)
¸
j=1

f

1

1
j
), . . . , f

n

n
j
)

[t
j
−t
j−1
[ =
k(ρ)
¸
j=1
F(P
j
)(t
j
−t
j−1
) . (12)
Nadalje, broj
σ :=
k(ρ)
¸
j=1
F(Q
j
)(t
j
−t
j−1
) =
k(ρ)
¸
j=1

f

1

1
j
), . . . , f

n

1
j
)

(t
j
−t
j−1
)
=
k(ρ)
¸
j=1

f


1
j
)

(t
j
−t
j−1
) , τ
1
j
∈ [t
j−1
, t
j
] (13)
je integralna suma za funkciju |f

|, tj. σ = σ(|f

|, ρ; τ
1
1
, τ
1
2
, . . . , τ
1
k(ρ)
), pa je

σ −

b
a
|f

(t)| dt

≤ S

|f

|, ρ

−s

|f

|, ρ

(8)

ε
3
, (14)
jer je
s

|f

|, ρ

≤ σ ,

b
a
|f

(t)| dt ≤ S

|f

|, ρ

.
' 28. FUNKCIJE OGRANI
ˇ
CENE VARIJACIJE 51
Osim toga je prema (12) i (13)
[V (f, ρ) −σ[ ≤
k(ρ)
¸
j=1

F(P
j
) −F(Q
j
)

(t
j
−t
j−1
)
(11),(5)
<
<
ε
3(b −a)
k(ρ)
¸
j=1
(t
j
−t
j−1
) =
ε
3
. (15)
Zbog toga je prema (9), (15) i (14)
ε =

V (f) −

b
a
|f

(t)| dt


≤ [V (f) −V (f, ρ)[
<
ε
3
+[V (f, ρ) −σ[
<
ε
3
+[σ −

b
a
|f

(t)| dt[
<
ε
3
< ε ,
ˇsto je kontradikcija.
Funkcije kojima ´cemo se sluˇziti ˇcesto ne´ce biti klase C
1
na ˇcitavom segmen-
tu [a, b], ali ´ce biti po dijelovima glatke. Pritom, kao i prije u definiciji 23.2,
za neprekidnu funkciju f : [a, b] → R
n
kaˇzemo da je po dijelovima glatka ili
po dijelovima klase C
1
, ako postoje toˇcke a = t
0
< t
1
< < t
k
= b tak-
ve da restrikcije f
[t
j−1
, t
j
]
imaju neprekidnu derivaciju za sve j = 1, . . . , k,
s tim da smije biti

f
[t
j−1
, t
j
]

(t
j
) =

f
[t
j
, t
j+1
]

(t
j
) (radi se, naravno,
o odgovaraju´cim jednostranim derivacijama, tj. uz oznake kao na stranici 2,
f

(t
j
−) = f

(t
j
+)).
Koriste´ci se

po dijelovima” prethodnim teoremom i ˇcinjenicom da konaˇcan
skup ne utjeˇce na integral, dobivamo
Korolar 28.4 Svaka po dijelovima glatka funkcija f : [a, b] → R
n
je funkcija
ograniˇcene varijacije i njezina totalna varijacija jednaka je V (f) =

b
a
|f

(t)| dt.
Dokaz: Prema prethodnom teoremu 28.3, restrikcije f
[t
j−1
, t
j
]
su funkcije ome-
dene varijacije i vrijedi V (f
[t
j−1
, t
j
]
) =

t
j
t
j−1
|f

(t)| dt. Tvrdnja sada slijedi
indukcijom iz

aditivnosti” totalne varijacije, propozicija 28.2(iv), i aditivnosti
integrala.
52 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Napomena 28.1 U teoremu 28.3 nije dovoljno da je f neprekidna na [a, b]
i (ˇcak neprekidno) diferencijabilna na 'a, b`. Naprimjer, funkcija f iz primje-
ra 28.1(ii) na stranici 45, je neprekidna funkcija na [0, 1] koja nije funkcija
omedene varijacije, iako je derivacija f

(t) = cos
π
2t
+
π
2t
sin
π
2t
neprekidna funk-
cija na '0, 1].
Uvjeti na funkciju f u teoremu 28.3 mogu se ipak oslabiti. Dovoljno je da
je funkcija f neprekidna i da ima omedenu derivaciju na 'a, b` (ˇsto funkcija
iz upravo spomenutog primjera nema). Moˇze se naime pokazati, da ako je
f : [a, b] → R neprekidna funkcija koja ima omedenu derivaciju na 'a, b`, onda
je f

R-integrabilna na [a, b] (bez obzira na to jesu li i kako definirani f

(a) i
f

(b) ) i vrijedi

b
a
f

(t) dt = f(b) −f(a).
To je u vezi s tipom prekida koje moˇze imati derivacija neprekidne funkcije,
i onda R-integrabilnost funkcije s takvim tipom prekida. Naime, derivacija f

neprekidne funkcije f na segmentu, moˇze imati samo prebrojivo mnogo prekida,
i to su

skokovi”. Kako je prebrojiv skup mjere nula, to je po Lebesgueovoj
karakterizaciji R-integrabilnosti, f

integrabilna.
Dokaˇzimo na kraju joˇs jednu ˇcinjenicu koju ´cemo poslije trebati.
Propozicija 28.5 Neka su f : [a, b] → R
n
i g : [c, d] → R
n
funkcije takve da
postoji monotona bijekcija ϕ: [a, b] → [c, d] sa svojstvom da je f = g ◦ϕ. Ako je
g funkcija omedene varijacije, onda je i f funkcija omedene varijacije i vrijedi
V (f, [a, b]) = V (g, [c, d]).
Dokaz: Svaka monotona bijekcija ϕ: [a, b] → [c, d] je strogo monotona. Pretpo-
stavimo da je ϕ rastu´ca i neka je
ρ = ¦ a = t
0
< t
1
< < t
k(ρ)
= b ¦
proizvoljna razdioba segmenta [a, b]. Oznaˇcimo li s u
j
:= ϕ(t
j
) ∈ [c, d],
j = 1, . . . , k(ρ), dobivamo razdiobu
ρ

= ¦ c = u
0
< u
1
< < u
k(ρ

)
= d ¦ , k(ρ

) = k(ρ)
segmenta [c, d]. Tada je
V (f, ρ) =
k(ρ)
¸
j=1
|f(t
j
) −f(t
j−1
)| =
k(ρ)
¸
j=1

g

ϕ(t
j
)

−g

ϕ(t
j−1
)

=
k(ρ

)
¸
j=1
|g(u
j
) −g(u
j−1
)| = V (g, ρ

) ≤ V (g, [c, d]) .
' 29. KRIVULJE U R
n
I NJIHOVA DULJINA 53
Stoga je i f funkcija omedene varijacije i vrijedi V (f, [a, b]) ≤ V (g, [c, d]).
Funkcija ϕ
−1
: [c, d] → [a, b] je takoder monotona, i to rastu´ca, bijekcija,
i vrijedi g = f ◦ϕ
−1
, pa se na isti naˇcin pokazuje da je i V (g, [c, d]) ≤ V (f, [a, b]),
odakle dobivamo tvrdnju teorema.
U sluˇcaju kad je funkcija ϕ strogo padaju´ca, postupa se sliˇcno, uz oznake
u
j
:= ϕ(t
k(ρ)−j
), j = 1, . . . , k(ρ).
§ 29 Krivulje u R
n
i njihova duljina
U ovom ´cemo paragrafu dosta paˇznje, moˇzda i viˇse nego ˇsto je potrebno, posve-
titi pojmu krivulje. To radimo zato da ilustriramo kako je i tako

jednostavan”
pojam, vaˇzan za analizu, vrlo delikatan.
Na prvi pogled izgleda

jasno” ˇsto smatramo krivuljom u R
2
ili R
3
. No
pomnijom se analizom odmah vidi da stvar nije nimalo

jasna” niti naivna. In-
tuitivno bismo pod pojmom krivulje htjeli smatrati skup koji moˇzemo

nacrtati
u jednom potezu”. Preciznije bismo to vjerojatno definirali kao skup koji se
moˇze dobiti kao neprekidna slika nekog segmenta.
To medutim nije dobro jer, naprimjer, postoje neprekidne surjekcije seg-
menta na (puni) dvodimenzionalni pravokutnik, ili na trodimenzionalnu koc-
ku i sliˇcno, a takve skupove sigurno ne ˇzelimo zvati krivuljama! (Prvo takvo
preslikavanje naˇsao je G. Peano
1
1890. godine).
ˇ
Stoviˇse, svaki je kompaktan,
povezan, lokalno povezan metriˇcki prostor, neprekidna slika segmenta (Hahn
2
-
Mazurkiewiczev
3
teorem).
Naravno, Peanovo preslikavanje ne moˇze biti i injektivno (dakle bijekci-
ja), jer bi tada, prema teoremu 5.12, segment i pravokutnik bili homeomorfni.
Ipak, ne moˇzemo se olako ograniˇciti samo na injektivna preslikavanja jer ˇzelimo
promatrati i krivulje sa samopresjekom, kao na ovoj slici, a te skupove, opet
zbog teorema 5.12, ne moˇzemo dobiti kao neprekidne bijektivne slike segmenta.
Osim ovih, postoje i neke druge poteˇsko´ce, ne odmah uoˇcljive.
1
Giuseppe Peano (1858–1932), talijanski matematiˇcar
2
Hans Hahn (1879–1934), austrijski matematiˇcar
3
Stefan Mazurkiewicz (1888–1945), poljski matematiˇcar
54 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Definicija 29.1 Za skup Γ ⊆ R
n
kaˇzemo da dopuˇsta parametrizaciju ili da
je parametrizabilan ako postoji neprekidna surjekcija γ : [a, b] Γ takva da
je singularni skup
S(γ) :=
¸
t ∈ [a, b] : γ

γ(t)

= ¦t¦
¸
konaˇcan. Par (Γ, γ) nazivamo parametriziranim skupom.
Ova definicija ´ce za naˇse potrebe biti dovoljno
op´cenita, iako ne ukljuˇcuje naravno sve skupove koje
bismo moˇzda ˇzeljeli. Jedan takav skup je i havajska
nauˇsnica
H =
¸
n∈N
¸
(x, y) :

x −
1
n

2
+y
2
=
1
n
2
¸
⊆ R
2
.
Definicija 29.2 Za dvije parametrizacije γ : [a, b] Γ, η: [c, d] Γ kaˇzemo
da su usporedive ako postoji monotona (bilo rastu´ca bilo padaju´ca) bijekcija
ϕ: [a, b] → [c, d] takva da je γ = η ◦ ϕ.
Napomena 29.1
(i) Bijekcija ϕ iz prethodne definicije nuˇzno je strogo monotona i neprekidna.
Stroga monotonost slijedi iz injektivnosti, a neprekidnost iz ˇcinjenice da
monotona funkcija u toˇcki u kojoj nije neprekidna mora imati skok, pa
slika segmenta [a, b] ne bi bio ˇcitav segment [c, d].
(ii) Bijekcija ϕ takva da je γ = η ◦ ϕ, ako postoji, jedinstvena je. Zaista, γ i
η su bijekcije osim eventualno na konaˇcnim skupovima, pa je ϕ = η
−1
◦ γ
na gustom podskupu segmenta [a, b]. Jedinstvenost sada slijedi iz ˇcinjenice
da ako se dvije neprekidne realne funkcije podudaraju na gustom skupu,
onda su jednake, korolar 2.12.
(iii) Op´cenito parametrizacije nekog skupa ne moraju biti usporedive, iako
je skup Γ

lijep”. Naprimjer, parametrizacije skupa sugerirane
slikama
' 29. KRIVULJE U R
n
I NJIHOVA DULJINA 55
nisu usporedive. Tu ne pomaˇze niti diferencijabilnost:
(iv) Usporedive parametrizacije koje su vezane rastu´com funkcijom ϕ, uvijek
su algebarski ekvivalentne u smislu definicije 26.1, ali ne i obratno, jer
algebarski ekvivalentni putevi, pa ˇcak niti kad je jedan dobiven dopuˇstenom
promjenom drugog, ne moraju biti vezani bijekcijom.
Jednostavno se dokazuje sljede´ca ˇcinjenica:
Propozicija 29.1 Usporedivost je relacija ekvivalencije na skupu svih parame-
trizacija parametrizabilnog skupa Γ.
Klase ekvivalencije usporedivih parametrizacija oznaˇcivat ´cemo slovima G,
H, . . . , a klasu odredenu parametrizacijom γ s G = [γ].
Definicija 29.3 Krivulja u R
n
je ureden par (Γ, G) koji se sastoji od para-
metrizabilnog skupa Γ ⊆ R
n
i neke klase G usporedivih parametrizacija. Svaku
parametrizaciju γ ∈ G zvat ´cemo parametrizacijom krivulje (Γ, G).
Oˇcito je Γ = γ

za svaku parametrizaciju γ ∈ G:
Dakle krivulje i smatramo razliˇcitim, iako je skup Γ isti,
tj. isti skup Γ moˇze odredivati razliˇcite krivulje. U praksi ´cemo ˇcesto govoriti
jednostavno o krivulji Γ, iako to podrazumijeva i neki izbor klase usporedivih
parametrizacija.
Postoje medutim situacije kad je krivulja jednoznaˇcno odredena skupom Γ,
tj. kad su svake dvije parametrizacije usporedive. O tome govori
Teorem 29.2 Neka je Γ ⊆ R
n
parametrizabilan skup. Tada su sljede´ce tvrdnje
ekvivalentne:
(i) Svake dvije parametrizacije skupa Γ su usporedive.
(ii) Postoji parametrizacija γ skupa Γ koja je injekcija, tj. S(γ) = ∅.
(iii) Svaka parametrizacija γ skupa Γ je injekcija, tj. S(γ) = ∅.
Primijetimo da je S(γ) = ∅ ako i samo ako je γ bijekcija, dakle i homeomorfizam.
56 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Dokaz:
(i)⇒(iii) Neka je γ : [a, b] Γ parametrizacija takva da je S(γ) = ∅, i neka
su t
1
, t
2
∈ [a, b] takvi da je γ(t
1
) = γ(t
2
), i neka je t
1
< t
2
.
1. sluˇcaj: a < t
1
< t
2
≤ b ili a ≤ t
1
< t
2
< b
Neka je funkcija ϕ: [a, b] → [a, b] definirana s
ϕ(t) :=



t , a ≤ t < t
1
t
1
+t
2
−t , t
1
≤ t < t
2
t , t
2
≤ t ≤ b
a b
a
b
t
1
t
2
t
1
t
2
i neka je η: [a, b] →R
n
definirana s
η(t) :=



γ(t) , a ≤ t ≤ t
1
γ(t
1
+t
2
−t) , t
1
≤ t ≤ t
2
γ(t) , t
2
≤ t ≤ b .
Tada je η = γ ◦ ϕ, a kako je γ(t
1
) = γ(t
2
), to je prema definiciji, η neprekidna
parametrizacija skupa Γ. Kako je s druge strane η = γ ◦ ϕ i ϕ nije monotona
(zbog a = t
1
ili t
2
= b), to su γ i η dvije neusporedive parametrizacije skupa Γ
(funkcija ϕ koja povezuje γ i η je jedinstvena!), ˇsto je u suprotnosti s (i).
2. sluˇcaj: t
1
= a i t
2
= b
Odaberimo t
0
∈ 'a, b`, i definirajmo funkciju ϕ: [a, b] → [a, b] s
ϕ(t) :=

t +t
0
−a , a ≤ t < a +b −t
0
t +t
0
−b , a +b −t
0
≤ t ≤ b ,
i neka je funkcija η: [a, b] Γ definirana s
η := γ ◦ ϕ, tj.
a b
a
b
t
0
a+b−t
0
t
0
η(t) :=

γ(t +t
0
−a) , a ≤ t ≤ a +b −t
0
γ(t +t
0
−b) , a +b −t
0
≤ t ≤ b .
' 29. KRIVULJE U R
n
I NJIHOVA DULJINA 57
Kako je γ(a) = γ(b), to je funkcija η neprekidna. Medutim, kako ϕ nije mo-
notona funkcija, to γ i η nisu usporedive parametrizacije skupa Γ, ˇsto je u
suprotnosti s (i).
(iii)⇒(ii) trivijalno
(ii)⇒(i) Neka je η: [c, d] Γ parametrizacija skupa Γ za koju je singularni
skup prazan, S(η) = ∅. To znaˇci da je η neprekidna bijekcija segmenta [c, d] na
skup Γ, a kako je segment kompaktan, to je i inverzna funkcija η
−1
: Γ → [c, d]
neprekidna, teorem 5.12.
Neka je sada γ : [a, b] Γ proizvoljna parametrizacija skupa Γ. Definirajmo
ϕ := η
−1
◦ γ : [a, b] → [c, d]. Funkcija ϕ je neprekidna surjekcija segmenta [a, b]
na [c, d] i S(ϕ) = S(γ) (jer je η
−1
bijekcija), dakle konaˇcan skup.
Tvrdnja: S(ϕ) = ∅.
Pretpostavimo da postoje t
1
< t
2
takvi da je ϕ(t
1
) = ϕ(t
2
). Skup ϕ

[t
1
, t
2
]

,
kao kompaktan i povezan podskup od R, ili je jedna toˇcka ili je segment. Ako
je toˇcka, onda je [t
1
, t
1
] ⊆ S(ϕ) ˇsto se protivi ˇcinjenici da je S(ϕ) konaˇcan skup.
a b
t
1
t
2
t
0
t

t

c
d
s
ϕ(t
1
)=ϕ(t
2
)
Neka je dakle ϕ

[t
1
, t
2
]

=: [α, β] i neka je, na-
primjer, ϕ(t
1
) < β. Neka je t
0
∈ 't
1
, t
2
` takav
da je ϕ(t
0
) = β. Tada je zbog neprekidnos-
ti od ϕ i povezanosti segmenta, [ϕ(t
1
), β] ⊆
ϕ

[t
1
, t
0
]

i [ϕ(t
2
), β] ⊆ ϕ

[t
0
, t
2
]

, pa za svaki
s ∈ [ϕ(t
1
), β] = [ϕ(t
2
), β] postoje t

(s) ∈ [t
1
, t
0
]
i t

(s) ∈ [t
0
, t
2
] takvi da je ϕ

t

(s)

= ϕ

t

(s)

.
Kako za s
1
= s
2
vrijedi t

(s
1
) = t

(s
2
) i t

(s
1
) = t

(s
2
), zakljuˇcujemo da je
singularni skup S(ϕ) beskonaˇcan, ˇsto je u suprotnosti s prije ustanovljenom
ˇcinjenicom da je skup S(ϕ) konaˇcan. Time je tvrdnja dokazana.
Sliˇcno se zakljuˇcuje i u sluˇcaju kada je ϕ(t
1
) > α.
Kako je, dakle, S(ϕ) = ∅, to je ϕ: [a, b] → [c, d] neprekidna bijekcija, dakle
i monotona funkcija. Budu´ci da je γ = η ◦ ϕ, to su parametrizacije γ i η
usporedive.
Definicija 29.4 Parametrizabilan skup Γ ⊆ R
n
koji zadovoljava neki, a onda i
svaki, od uvjeta u prethodnom teoremu 29.2, zvat ´cemo jednostavna krivulja
s rubom ili Jordanov luk. Toˇcke γ(a) i γ(b) zovu se rubne toˇcke luka Γ.
58 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Korolar 29.3 Skup Γ ⊆ R
n
je Jordanov luk ako i samo ako postoji neprekidna
bijekcija γ : [a, b] → Γ, tj. zbog kompaktnosti, Γ je homeomorfna slika segmen-
ta.
Definicija 29.5 Za krivulju (Γ, G) kaˇzemo da je zatvorena ako je γ(a) = γ(b)
za neku parametrizaciju γ ∈ G. Krivulja (Γ, G) je jednostavno zatvorena
krivulja ako je zatvorena i nema samopresjeka, tj. ako za neku parametrizaciju
γ ∈ G vrijedi γ(a) = γ(b), a za sve t, s ∈ 'a, b` je γ(t) = γ(s) = γ(a).
Zatvorena krivulja je, dakle, uvijek trag nekog zatvorenog puta, a jednos-
tavno zatvorena krivulja je trag jednostavno zatvorenog puta (vidi definicije na
stranicama 6 i 37).
Iz jednostavnih topoloˇskih razmatranja slijedi da ako je (Γ, [γ]) zatvorena
krivulja, onda je i (Γ, [η]) zatvorena krivulja, bez obzira na to jesu li parametri-
zacije γ i η usporedive ili ne.
Ako je (Γ, G) jednostavno zatvorena krivulja i P
0
:= γ(a) = γ(b) za neku
parametrizaciju γ skupa Γ, onda su sve parametrizacije η: [c, d] Γ za koje
je η(c) = η(d) = P
0
usporedive s γ. Dakle, jednostavno zatvorene krivulje
odredene skupom Γ razlikuju se jedino u izboru

poˇcetne” toˇcke P
0
, pa obiˇcno
ve´c sˆam skup Γ zovemo jednostavno zatvorenom krivuljom. Jednostavno zatvo-
rena krivulja je isto ˇsto i homeomorfna slika kruˇznice.
Kaˇzimo neˇsto i o pojmu orijentacije krivulje. Neka je (Γ, [γ]) neka krivu-
lja u R
n
. Sve parametrizacije η: [c, d] Γ koje odreduju istu krivulju, tj.
(Γ, [η]) = (Γ, [γ]), usporedive su s γ : [a, b] Γ, dakle postoji monotona bijek-
cija ω: [a, b] → [c, d] takva da je γ = η ◦ ω. Funkcija ω moˇze biti rastu´ca ili
padaju´ca.
Definicija 29.6 Za parametrizacije γ i η skupa Γ kaˇzemo da odreduju istu
orijentaciju ili da su orijentirano ekvivalentne ako postoji rastu´ca bijekcija
ω: [a, b] → [c, d] takva da je γ = η ◦ ω.
Jasno je da su parametrizacije koje odreduju istu orijentaciju nuˇzno uspore-
dive. Stoga se svaka klasa medusobno usporedivih parametrizacija raspada na
potklase orijentirano ekvivalentnih parametrizacija.
Neka je ω
0
: [a, b] → [a, b] funkcija definirana s ω
0
(t) := a + b − t. Tada
je ω
0
padaju´ca bijekcija, pa parametrizacije γ i γ ◦ ω
0
skupa Γ nisu orijenti-
rano ekvivalentne, iako jesu usporedive. S druge strane, jasno je da je svaka
' 29. KRIVULJE U R
n
I NJIHOVA DULJINA 59
parametrizacija η: [c, d] Γ skupa Γ koja je usporediva s γ, orijentirano ek-
vivalentna ili s γ ili s γ ◦ ω
0
. Stoga se svaka klasa medusobno usporedivih
parametrizacija skupa Γ raspada na toˇcno dvije potklase koje odreduju istu ori-
jentaciju. Svaku od tih potklasa G
o
zvat ´cemo orijentacijom krivulje (Γ, G),
a par (Γ, G
o
) :=

(Γ, G), G
o

koji se sastoji od krivulje (Γ, G) i jedne od dviju
klasa orijentacije, zovemo orijentiranom krivuljom.
Napomena 29.2
(i) Kako G
o
odreduje G, to je dovoljna oznaka (Γ, G
o
).
ˇ
Cesto se orijentirana
krivulja oznaˇcuje s Γ

.
(ii) Op´cenito se za krivulju u R
n
ne moˇze re´ci da je pozitivno ili negativno
orijentirana, ve´c samo odreduju li dvije parametrizacije istu ili suprotnu
orijentaciju.
Dosad smo se bavili pitanjima vezanim za poteˇsko´ce koje dolaze od samo-
presjeka krivulje. Sada ´cemo se pozabaviti pitanjima vezanim za kvalitetu funk-
cije γ koja parametrizira krivulju.
Moˇze li se na

razuman” naˇcin definirati pojam duljine krivulje? Najjedno-
stavnije je da zadanu krivulju Γ aproksimiramo poligonalnom crtom, ˇciju duljinu
znamo iz elementarne geometrije, pa za pribliˇznu duljinu krivulje Γ uzmemo
duljinu poligonalne aproksimacije. Oˇcekivati je da ako uzmemo sve bolje i bolje
aproksimacije, da ´ce duljine tih poligonalnih aproksimacija konvergirati nekom
broju, koji ´cemo onda nazvati duljinom krivulje Γ.
Krivulju moˇzemo na razliˇcite naˇcine aproksimirati poligonalnom crtom. Je-
dan naˇcin je da na krivulji odaberemo konaˇcno mnogo toˇcaka P
0
, P
1
, . . . , P
k
(prate´ci

uredaj” na Γ) i da susjedne spojimo segmentima.
Neka je γ : [a, b] Γ neka parametrizacija. Odaberimo toˇcke t
j
∈ [a, b] tako
da je γ(t
j
) = P
j
, j = 0, . . . , k. Kako je singularni skup S(γ) konaˇcan, a toˇcke
P
j
su odabrane tako da

prate uredaj” na Γ odreden parametrizacijom γ, to
je brojeve t
j
mogu´ce odabrati tako da je t
j−1
< t
j
, j = 1, . . . , k, tj. imamo
razdiobu
ρ = ¦ a = t
0
< t
1
< < t
k
= b ¦
segmenta [a, b].
Obratno, svaka razdioba ρ ∈ ρ([a, b]) definira jednu poligonalnu crtu odre-
denu toˇckama γ(t
j
), j = 0, . . . , k(ρ), koja aproksimira krivulju Γ.
60 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Duljina aproksimiraju´ce poligonalne crte jednaka je zbroju
k(ρ)
¸
j=1
|P
j
−P
j−1
| =
k(ρ)
¸
j=1
|γ(t
j
) −γ(t
j−1
)| = V (γ, ρ) .
Uvodenju novih toˇcaka na krivulji Γ odgovara uzimanje profinjenja razdi-
obe ρ, pa je razumno definirati duljinu krivulje Γ kao totalnu varijaciju V (γ)
parametrizacije γ.
Kako je, op´cenito, parametrizacija γ samo neprekidna funkcija s konaˇcnim
singularnim skupom, to njezina totalna varijacija moˇze i ne postojati, tj. moˇze

biti beskonaˇcna”, pa je ovakav pristup pojmu duljine krivulje zaista dobar samo
u sluˇcaju kada dobivamo konaˇcne vrijednosti (naˇse krivulje su uvijek kompaktni
skupovi!). Toˇcnije
Definicija 29.7 Za krivulju (Γ, G) kaˇzemo da je rektifikabilna ili da ima du-
ljinu ako postoji njezina parametrizacija koja je funkcija ograniˇcene varijacije.
U tom se sluˇcaju definira duljina krivulje, u oznaci (Γ), kao totalna varijacija
bilo koje njezine parametrizacije.
Ova definicija je dobra, tj. niti pojam rektifikabilnosti niti pojam duljine ne
ovise o uˇcinjenim izborima parametrizacija. Naime, prema propoziciji 28.5,
ako su γ i η dvije parametrizacije krivulje (Γ, G), onda ili su obje funkcije
omedene varijacije i njihove totalne varijacije su jednake, ili niti jedna nije funk-
cija omedene varijacije.
Napomena 29.3 Moˇze se pokazati da ako su (Γ, G
1
) i (Γ, G
2
) dvije krivulje
s istim

nose´cim” parametrizabilnim skupom Γ, onda rektifikabilnost jedne od
njih implicira i rektifikabilnost druge, i u tom su sluˇcaju njihove duljine jednake.
Stoga su definicijom 29.7 zapravo definirani rektifikabilnost i duljina parametri-
zabilnog skupa. To je ve´c i anticipirano oznakom (Γ) umjesto (Γ, G), ˇsto bi
bilo ispravnije.
Primjenom propozicije 28.2, neposredno dobivamo
Korolar 29.4
(i) Ako je krivulja Γ rastavljena na konaˇcno mnogo krivulja Γ
1
, . . . , Γ
k
, tj.
Γ =
k
¸
i=1
Γ
i
, tako da je presjek Γ
i
∩ Γ
j
konaˇcan skup, za sve i = j, tada
' 29. KRIVULJE U R
n
I NJIHOVA DULJINA 61
je Γ rektifikabilna ako i samo ako su sve Γ
i
rektifikabilne krivulje, i u tom
je sluˇcaju (Γ) =
k
¸
i=1

i
).
(ii) Ako je Γ rektifikabilna krivulja u R
n
, u: R
n
→R
n
izometrija i α ∈ R realan
broj, onda su i u(Γ) i αΓ := ¦αP : P ∈ Γ¦ rektifikabilne krivulje, i vrijedi

u(Γ)

= (Γ)
(αΓ) = [α[ (Γ) .
Nerektifikabilnost neke krivulje Γ nije posljedica samopresjeka. Iako na prvi
pogled nerektifikabilne krivulje mogu izgledati kao artificijelne izmiˇsljotine, one
se prirodno pojavljuju u mnogim disciplinama, i u svakidaˇsnjem ˇzivotu (morska
obala, oblaci, Brownovo gibanje, fluktuacija cijena dionica na burzi, . . . ).
Primjer 29.1
ˇ
Cesto citiran fraktalni skup je takozvana Kochova
1
krivulja,
koja je primjer nerektifikabilnog Jordanova luka. Konstrukcija krivulje teˇce
ovako: poˇcetni segment podijeli se na tri dijela, te se srednja tre´cina zamijeni s
ostale dvije stranice nad tom tre´cinom konstruiranoga jednakostraniˇcnog troku-
ta. Konstrukcija se ponovi nad svakim od dobivena ˇcetiri segmenta, zatim nad
svakim od tako dobivenih ˇsesnaest segmenata, itd. Na limesu se dobije Kochova
krivulja K. (Slika prikazuje petu fazu konstrukcije.)
Da se zaista radi o Jordanovu luku, pokazat ´cemo tako da nademo jednu
parametrizaciju skupa K. U tu svrhu promotrimo niz po dijelovima linearnih
funkcija sugeriranih sljede´cim crteˇzima:
1
Niels Fabian Helge von Koch (1870–1924), ˇsvedski matematiˇcar
62 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
z
z
z
0
0
0
1
1
1
1
3
1
3
2
3
2
3
1
2
1
2
f
0
=id
f
1
f
2
A B
C
D E
Pokaˇzimo da je taj limes f := lim
n
f
n
neprekidna funkcija. Zbog potpu-
nosti prostora C([0, 1], R
2
) neprekidnih funkcija sa segmenta [a, b] u R
2
, vidi
korolar 4.17, dovoljno je pokazati da je niz (f
n
)
n
Cauchyjev s obzirom na sup-
normu definiranu s |g| := sup¦|g(t)| : t ∈ [0, 1]¦, pa ´ce uniformno konvergirati,
a kako su f
n
neprekidne funkcije, i limes f ´ce biti neprekidna funkcija.
S crteˇza se neposredno vidi da je
|f
1
−f
0
| =

3
6
.
U idu´cem koraku stvar se ponavlja s faktorom
1
3
, pa je
|f
2
−f
1
| =
1
3

3
6
|f
3
−f
2
| =
1
3
2

3
6
i op´cenito
|f
i+1
−f
i
| =
1
3
i

3
6
.
Stoga za ˇcvrst k i proizvoljan j ∈ N imamo
|f
k+j
−f
k
| =|f
k+1
−f
k
| +|f
k+2
−f
k+1
| + +|f
k+j
−f
k+j−1
|
=

3
6

1
3
k
+
1
3
k+1
+ +
1
3
k+j−1

<

3
6
1
3
k

1 +
1
3
+
1
3
2
+

=

3
6
1
3
k
1
1 −
1
3
=

3
4
1
3
k
,
pa je niz (f
n
)
n
Cauchyjev.
' 29. KRIVULJE U R
n
I NJIHOVA DULJINA 63
Dakle, f = lim
n
f
n
: [0, 1] →R
2
je neprekidna funkcija kojoj je slika Kochova
krivulja K. Uz malo elementarne geometrije, pokazat ´cemo da je f injekcija,
dakle bijekcija na sliku, pa je K jednostavna krivulja s rubom, tj. Jordanov luk.
Zaista, sve funkcije f
n
su injekcije. Sˆ ama ta ˇcinjenica nije medutim dovoljna
da osigura i injektivnost graniˇcne funkcije f. Zato razmiˇsljamo ovako:
Promotrimo prvi korak konstrukcije Kochove krivulje, tj. sliku funkcije f
1
.
Ona je sadrˇzana u kruˇznom odsjeˇcku odredenom krajevima poˇcetnog segmen-
ta [0, 1] i tre´cim vrhom jednakostraniˇcnog trokuta konstruiranog nad srednjom
tre´cinom tog segmenta. Nazovimo taj odsjeˇcak D
1,1
, a s ρ
1
:= ¦0,
1
3
,
1
2
,
2
3
, 1¦ oz-
naˇcimo skup toˇcaka ˇcije su slike ˇsiljci
¸
(0, 0), (
1
3
, 0), (
1
2
,

3
6
), (
2
3
, 0), (1, 0)
¸
slike
f
1
([0, 1]). U drugom koraku konstrukcije, f
2
preslikava svaki dio segmenta [0, 1]
odredenog razdiobom ρ
1
, u kruˇzni odsjeˇcak nad jednim od ˇcetiri segmenta koji
ˇcine f
1
([0, 1]) i koji je odreden tre´cim vrhom jednakostraniˇcnog trokuta konstru-
iranog nad srednjom tre´cinom tog segmenta. Oznaˇcimo te (zatvorene) kruˇzne
odsjeˇcke s D
2,1
, D
2,2
, D
2,3
, D
2,4
. Svi su oni sadrˇzani u D
1,1
.
D
2,1
D
2,2
D
2,3
D
2,4
D
1,1
Nije teˇsko vidjeti da su srediˇsnji kutovi svih tih kruˇznih odsjeˇcaka, kao i od-
sjeˇcka D
1,1
, jednaki 120

. Stoga pripadni kruˇzni lukovi zatvaraju kut od 0

, tj. ili
su tangencijalni ili pripadaju istoj kruˇznici, pa su ti kruˇzni odsjeˇcci medusobno
disjunktni, osim ˇsto dva susjedna imaju jednu zajedniˇcku rubnu toˇcku. Ozna-
ˇcimo s ρ
2
:=
¸
0,
1
9
,
1
6
,
2
9
,
1
3
,
7
18
,
5
12
,
4
9
,
1
2
,
5
9
,
7
12
,
11
18
,
2
3
,
7
9
,
5
6
,
8
9
, 1
¸
skup toˇcaka ˇcije su
slike ˇsiljci slike f
2
([0, 1]). Oˇcito je ρ
1
⊆ ρ
2
.
U idu´cem se koraku stvar ponavlja s kruˇznim odsjeˇccima D
3,1
, D
3,2
, . . . ,
D
3,16
i razdiobom ρ
3
od 65 elemenata. Nazovimo, za potrebe ovog razmatranja,
toˇcke skupa ρ :=
¸
n∈N
ρ
n
racionalnim. Ako je za r ∈ ρ broj n
r
∈ N najmanji takav
da je r ∈ ρ
n
r
, onda za sve n ≥ n
r
vrijedi f
n
(r) = f
n
r
(r), pa je i f(r) = f
n
r
(r)
ˇsiljak Kochove krivulje. Ako su r, r

∈ ρ dvije razliˇcite racionalne toˇcke, a n ∈ N
dovoljno velik da je r, r

∈ ρ
n
, onda, zbog injektivnosti funkcije f
n
, vrijedi
f(r) = f
n
(r) = f
n
(r

) = f(r

), tj. restrikcija f
ρ
je injekcija.
Primijetimo sljede´ce: Ako su r
i
, r
i+1
∈ ρ
n
dvije susjedne toˇcke razdiobe ρ
n
,
onda je za svaki t ∈ [r
i
, r
i+1
], f
n
(t) ∈ D
n,i
, ali i za svaki m ≥ n je f
m
(t) ∈ D
n,i
,
64 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
tj. kad slika od t jednom upadne u neki D
n,i
, ona viˇse ne moˇze iz njega ispasti.
Stoga je i f(t) ∈ D
n,i
.
Neka je 0 < t < t

< 1. Iz konstrukcije je jasno da je skup ρ gust na [0, 1].
Neka je n dovoljno velik da postoje r, r

∈ ρ
n
takvi da je t < r < r

< t

, te
neka je r
i
∈ ρ
n
najmanji element razdiobe ρ
n
takav da je t < r
i
, a neka je
r
j
∈ ρ
n
najve´ci takav da je r
j
< t

. Tada je f
n
(t) ∈ D
n,i−1
i f
n
(t

) ∈ D
n,j
,
pa je i f(t) ∈ D
n,i−1
i f(t

) ∈ D
n,j
. Kako su D
n,i−1
i D
n,j
disjunktni, to je
f(t) = f(t

), ˇcime smo pokazali da je f zaista injekcija.
Pokaˇzimo sada da K nije rektifikabilna. Rastavimo K na ˇcetiri dijela K
AB
,
K
BC
, K
CD
, K
DE
odredena toˇckama A, B, C, D i E sa slike na stranici 62.
Svaki od tih dijelova je kopija ˇcitave Kochove krivulje K umanjene faktorom
1
3
,
a medusobno su ti dijelovi izometriˇcni. Kada bi K bila rektifikabilna, onda bi
prema korolaru 29.4 (ii), i svaki od tih dijelova bila rektifikabilna krivulja, i vri-
jedilo bi (K
AB
) = (K
BC
) = (K
CD
) = (K
DE
) =
1
3
(K). Prema tvrdnji (i)
istoga korolara, bilo bi tada
(K) = (K
AB
) +(K
BC
) +(K
CD
) +(K
DE
)
= 4 (K
AB
) .
S druge strane, kako je K
AB
=
1
3
K, moralo bi biti (K) = 3 (K
AB
). Ta kon-
tradikcija pokazuje da je Kochova krivulja K zaista primjer nerektifikabilnog
Jordanova luka.
1
Napomena 29.4 Graf funkcije Γ(f) funkcije f iz primjera 28.1 (ii) na strani-
ci 45, parametriziran je funkcijom t → (t, f(t)), t ∈ [0, 1]. Kako f nije funkcija
ograniˇcene varijacije, to Γ(f) nije rektifikabilna krivulja. Medutim, za svaki
0 < α < 1 je dio grafa nad segmentom [α, 1] rektifikabilna krivulja, pa je

loˇsa”
toˇcka jedino 0.
U tom smislu je Kochova krivulja mnogo zanimljiviji primjer, jer niti jedan
dio Kochove krivulje nije rektifikabilan, tj. svaki njezin dio ima

beskonaˇcnu
duljinu”.
1
Sˆam primjer Kochove krivulje moˇzda i ne zavreduje toliko pedantan i detaljan dokaz u
udˇzbeniku matematiˇcke analize, ali sam ga ovdje ipak ukljuˇcio kao ilustraciju delikatnosti raz-
matranih pojmova. S druge strane, to mi je i neka vrsta opravdanja ˇsto ovdje ne obradujemo
plohe i, op´cenitije, mnogostrukosti, i integriranje po takvim objektima, ˇsto svakako spada u
ozbiljan kolegij matematiˇcke analize. Te su stvari medutim joˇs mnogo sloˇzenije i delikatnije, i
njihova iole pedantnija obrada zahtijeva mnogo vremena i prostora. Otprilike i

na prste” se
to najˇceˇs´ce napravi u drugim kolegijima, prilagodeno potrebama tih kolegija.
' 29. KRIVULJE U R
n
I NJIHOVA DULJINA 65
Kako smo vidjeli u korolaru 28.4, svaka po dijelovima glatka funkcija je
funkcija ograniˇcene varijacije i njezina je totalna varijacija jednaka integralu
norme derivacije. Za nas ´ce posebno zanimljive biti upravo krivulje koje se
mogu parametrizirati takvim funkcijama.
Definicija 29.8 Za krivulju (Γ, G) u R
n
kaˇzemo da je po dijelovima glatka
ako postoji parametrizacija γ te krivulje koja je po dijelovima glatka funkcija
i vrijedi γ

(t) = 0 za sve t (ukljuˇcuju´ci jednostrane derivacije u toˇckama u
kojima γ nije glatka), tj. γ je regularan po dijelovima gladak put.
Napomena 29.5 Nije svaka parametrizacija po dijelovima glatke krivulje po
dijelovima glatka funkcija (za razliku od ˇcinjenice da svaka parametrizacija rek-
tifikabilne krivulje jest funkcija omedene varijacije). Pokaˇzimo na jednom jed-
nostavnom primjeru da segment [0, 1], koji svakako jest gladak Jordanov luk,
ima i parametrizacijˆ a koje nisu po dijelovima glatke funkcije. Neka je C Can-
torov trijadski skup, vidi primjer 5.1 (v). Definirajmo funkciju d : [0, 1] → [0, 1]
na sljede´ci naˇcin:
Najprije definiramo d (0) := 0 i d (1) := 1. Dalje postupamo ovako:
U prvom koraku konstrukcije Cantorova skupa izbaˇcen je interval '
1
3
,
2
3
`, pa
definiramo
d (t) :=
1
2
za t ∈ [
1
3
,
2
3
] .
U drugom koraku izbaˇceni su intervali '
1
9
,
2
9
` i '
7
9
,
8
9
`, pa definiramo
d (t) :=
1
4
za t ∈ [
1
9
,
2
9
], i
d (t) :=
3
4
za t ∈ [
7
9
,
8
9
] .
U tre´cem koraku konstrukcije izbaˇcena su ˇcetiri intervala duljine 1/27 i na od-
govaraju´ca ˇcetiri segmenta definiramo d (t) redom kao
1
8
,
3
8
,
5
8
i
7
8
, itd. Na taj
smo naˇcin definirali funkciju d na uniji zatvorenja svih izbaˇcenih intervala, i iz
konstrukcije se vidi da za svake dvije toˇcke x, x

vrijedi
[x −x

[ <
1
3
⇒ [d (x) −d (x

)[ <
1
2
[x −x

[ <
1
9
⇒ [d (x) −d (x

)[ <
1
4
i op´cenito
66 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
0 0
1 1
1
3
1
3
2
3
2
3
1
9
1
9
2
9
2
9
7
9
7
9
8
9
8
9
1 1
1
2
1
4
3
4
1
6
1
36
7
12
Γ(d ) Γ(v)
[x −x

[ <
1
3
n
⇒ [d (x) −d (x

)[ <
1
2
n
, n ∈ N,
pa je funkcija d uniformno neprekidna.
Kako je unija izbaˇcenih intervala, pa onda i unija njihovih zatvorenja, gus-
ta na [0, 1], to zbog uniformne neprekidnosti, postoji jedinstveno neprekidno
proˇsirenje d : [0, 1] → [0, 1], vidi teorem 4.19.
Preslikavanje d je neprekidna surjekcija [0, 1] [0, 1] ˇciji je graf (toˇcnije dio
grafa) prikazan na lijevoj polovini prethodne slike. Preslikavanje d , odnosno
graf tog preslikavanja, ˇcesto se naziva davolje stube.
Uoˇci da je funkcija d derivabilna na svim izbaˇcenim intervalima, dakle gotovo
svuda, i da je na tim intervalima derivacija jednaka nuli. Medutim, funkcija d
nije po dijelovima glatka. Naime, kada bi bila, postojale bi toˇcke 0 = x
0
<
x
1
< < x
k
= 1 takve da je na intervalima 't
j−1
, t
j
` derivacija d

neprekidna
funkcija, a kako je unija izbaˇcenih intervala gusta na '0, 1`, derivacija bi morala
biti jednaka nuli. Stoga bi funkcija d bila konstantna na svakom intervalu
't
j−1
, t
j
`, j ∈ ¦1, . . . , k¦, pa bi skup vrijednosti funkcije d bio konaˇcan. Ali to
se protivi ˇcinjenici da je d : [0, 1] → [0, 1] surjekcija.
Kako bismo dobili neprekidnu parametrizaciju segmenta [0, 1] —funkcija d
ima beskonaˇcan singularan skup —definirajmo funkciju v : [0, 1] → [0, 1] s v(t) :=
t d (t). Graf te funkcije ilustriran je na desnoj polovini slike. Funkcija v je oˇcito
neprekidna (monotona) bijekcija segmenta [0, 1] na sˆ ama sebe, dakle je parame-
trizacija tog segmenta. Medutim, v nije po dijelovima glatka funkcija. Zaista,
' 29. KRIVULJE U R
n
I NJIHOVA DULJINA 67
kada bi v bila po dijelovima glatka, onda bi na intervalu '0, 1` i funkcija d bila
po dijelovima glatka jer je d (t) =
1
t
v(t), t ∈ '0, 1], a to nije.
Odavde slijedi da svaka po dijelovima glatka krivulja ima parametrizacijˆ a
koje nisu po dijelovima glatke funkcije (ali jesu neprekidne funkcije ograniˇcene
varijacije). Dovoljno je uzeti neku

lijepu”, tj. po dijelovima glatku parametri-
zaciju i komponirati ju s

vragolastom” funkcijom v.
Kada radimo s po dijelovima glatkim krivuljama, uvijek ´cemo za parametri-
zaciju odabrati po dijelovima glatke funkcije.
Iz korolara 28.4 neposredno dobivamo
Korolar 29.5 Svaka po dijelovima glatka krivulja Γ je rektifikabilna, i za nje-
zinu duljinu vrijedi
(Γ) =

b
a

(t)| dt
gdje je γ : [a, b] → Γ njezina proizvoljna po dijelovima glatka parametrizacija.
Primjer 29.2 Duljina duˇzine PQ je (PQ) = |Q − P|. Zaista, odaberemo li
parametrizaciju γ(t) := P +t (Q−P), t ∈ [0, 1], duˇzine PQ, nalazimo
(PQ) =
1

0

(t)| dt =
1

0
|Q−P| dt = |Q−P|.
Korolar 29.6 Neka je Γ po dijelovima gladak Jordanov luk, s krajnjim toˇckama
P i Q. Tada je (Γ) ≥ |Q − P|, tj. duˇzina je najkra´ci PDG luk izmedu dˆ anih
toˇcaka P i Q.
Dokaz: Neka je γ : [a, b] → Γ po dijelovima glatka parametrizacija luka Γ takva
da je P = γ(a) i Q = γ(b). Tada, prema lemi 22.2, vrijedi
|Q−P| = |γ(b) −γ(a)| = |
b

a
γ

(t) dt| ≤
b

a

(t)| dt = (Γ) .
Napomena 29.6 Formula (Γ) =
b

a

(t)| dt pokazuje da je mjera ds na lu-
ku Γ jednaka |γ

(t)| dt. Dakle |γ

(t)| je veliˇcina koja pokazuje u kojoj mjeri
funkcija γ

rasteˇze” segment [a, b] u toˇcki t kada ga savija na luk Γ.
68 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Ako je γ = (γ
1
, . . . , γ
n
), onda je |γ

(t)| =

n
¸
i=1
γ

i
(t)
2
, pa u sluˇcaju n = 3,
i uz ˇcestu oznaku γ(t) =

x(t), y(t), x(t)

, imamo za duljinu krivulje u R
3
formu-
lu (Γ) =
b

a

x

(t)
2
+y

(t)
2
+z

(t)
2
dt. U sluˇcaju kad je n = 2, a Γ = Γ(f) je
graf diferencijabilne funkcije f : [a, b] →R, onda je jedna glatka parametrizacija
od Γ(f) dana s x →

x, f(x)

, x ∈ [a, b], pa je duljina grafa funkcije f jednaka

f)

=
b

a

1 +f

(x)
2
dx.
§ 30 Krivuljni integrali
Dosad smo razmatrali integrale duˇz puteva. Da bismo korektno mogli definirati
i integrale duˇz krivulja, potreban je teorem koji slijedi. Naime, svake dvije
parametrizacije γ i η krivulje (Γ, G) su usporedive, tj. povezane su neprekidnom
monotonom bijekcijom ϕ takvom da je γ = η ◦ ϕ (vidi definicije 29.2 i 29.3).
To jednako tako vrijedi i kad je krivulja (Γ, G) po dijelovima glatka. Medutim,
ako su γ i η po dijelovima glatke regularne parametrizacije, onda je i vezna
funkcija ϕ po dijelovima glatka. Toˇcnije, vrijedi
Teorem 30.1 Neka je (Γ, G) po dijelovima glatka krivulja u R
n
, a γ : [a, b] → Γ
i η: [c, d] → Γ dvije njezine po dijelovima glatke parametrizacije, i neka je para-
metrizacija η regularna, tj. η

(u) = 0 za sve u ∈ [c, d]. Tada je i monotona
bijekcija ϕ: [a, b] → [c, d] za koju je γ = η ◦ ϕ, po dijelovima glatka funkcija.
Pritom, ako γ i η odreduju istu orijentaciju na Γ, onda je ϕ strogo rastu´ca
funkcija i ϕ

(t) ≥ 0 za sve t ∈ [a, b], a ako γ i η odreduju suprotne orijentacije,
onda je ϕ strogo padaju´ca funkcija i ϕ

(t) ≤ 0 za sve t ∈ [a, b].
Dokaz: Znamo ve´c, prema napomeni 29.1, da je funkcija ϕ: [a, b] → [c, d] za
koju vrijedi γ = η ◦ ϕ, neprekidna strogo monotona bijekcija. Ostaje pokazati
da je ϕ po dijelovima glatka.
Dovoljno je dokazati da ako su obje parametrizacije γ i η glatke, i η je
regularna, onda je i bijekcija ϕ glatka. Op´ci se onda sluˇcaj dobije razmatranjem
po dijelovima na kojima one jesu glatke.
Neka je γ = (γ
1
, . . . , γ
n
) i η = (η
1
, . . . , η
n
). Funkcije γ
i
i η
i
su klase C
1
i
vrijedi γ
i
= η
i
◦ ϕ, i = 1, . . . , n. Neka je t
0
∈ 'a, b`, i u
0
:= ϕ(t
0
) ∈ 'c, d`. Kako
' 30. KRIVULJNI INTEGRALI 69
je parametrizacija η regularna, η

(u
0
) = 0 pa postoji k takav da je (η
k
)

(u
0
) = 0,
a jer je (η
k
)

neprekidna, postoji otvoren interval V ⊆ 'c, d` oko toˇcke u
0
takav
da je

k
)

(u) = 0 , u ∈ V . (1)
Neka je U := ϕ

(V ) ⊆ 'a, b`, i neka je W := η
k
(V ) ⊆ R. Skup U je otvoren
interval jer je ϕ neprekidna i monotona funkcija. Zbog (1) je η
k
V
: V → W
strogo monotona bijekcija klase C
1
. Neka je µ = (η
k
V
)
−1
: W → V njezin
inverz. Prema teoremima o otvorenom preslikavanju 12.2 i o inverznoj funkci-
ji 12.1 primijenjenim na η
k
V
, zakljuˇcujemo da je W otvoren interval i da je µ
klase C
1
.
a b
t
0
c
d
u
0
W =η
k
(V )
R
µ
η
k
Γ
ϕ
. .. .
U
V





Za t ∈ U je ϕ(t) ∈ V , pa imamo
ϕ(t) =

µ ◦ η
k
V

ϕ(t)

=

µ ◦ η
k
◦ ϕ

(t) =

µ ◦ γ
k

(t) .
Stoga je ϕ klase C
1
na otvorenom intervalu U oko t
0
. Kako je t
0
∈ 'a, b` bio
proizvoljan, zakljuˇcujemo da je ϕ klase C
1
na 'a, b`.
Sliˇcno se, koriˇstenjem glatkih proˇsirenja funkcija γ i η na okoline segme-
nata [a, b] odnosno [c, d], dokazuje neprekidna diferencijabilnost funkcije ϕ u
toˇckama a i b.
Napomena 30.1 Prethodni teorem 30.1 ne pokazuje da je svaka parametri-
zacija po dijelovima glatke krivulje regularna. Zapravo, svaka po dijelovima
glatka krivulja, a za svaku takvu prema definiciji po dijelovima glatke krivu-
lje, definicija 29.8, postoji po dijelovima glatka regularna parametrizacija, ima
i po dijelovima glatkih parametrizacija koje nisu regularne. Naprimjer, funk-
cija γ : [−
π
2
,
π
2
] → R
2
definirana s γ(t) := (sin
3
t, 0) je glatka parametrizacija
segmenta [ (−1, 0), (1, 0) ] ⊆ R
2
koja nije regularna jer je γ

(0) = (0, 0).
70 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
Sada moˇzemo definirati krivuljne integrale prve i druge vrste. Kao i inaˇce,
krivulju ´cemo kratko oznaˇcivati s Γ, umjesto pune oznake (Γ, G).
Definicija 30.1 Neka je Γ po dijelovima glatka krivulja u R
n
, a f : Γ → R
neprekidna realna funkcija. Tada se broj

γ
f ds =
b

a
f(γ(t)) |γ

(t)| dt, gdje je
γ : [a, b] → Γ proizvoljna po dijelovima glatka parametrizacija krivulje Γ, naziva
integralom funkcije f duˇz krivulje Γ, i oznaˇcujemo ga s

Γ
f ds. To je
krivuljni integral prve vrste.
Da je ova definicija krivuljnog integrala prve vrste dobra, tj. da broj

Γ
f ds
ne ovisi o odabranoj po dijelovima glatkoj parametrizaciji γ, dokazuje se ovako:
Neka su γ : [a, b] → Γ i ν : [a
1
, b
1
] → Γ dvije proizvoljne po dijelovima glatke
parametrizacije krivulje Γ, i neka je η: [c, d] → Γ neka po dijelovima glatka re-
gularna parametrizacija krivulje Γ (takva postoji prema definiciji po dijelovima
glatke krivulje). Onda je γ = η ◦ϕ za neku monotonu bijekciju ϕ: [a, b] → [c, d],
koja je, prema teoremu 30.1, po dijelovima glatka funkcija. Zato je

γ
f ds =

b
a
f(γ(t)) |γ

(t)| dt =

b
a
f(η(ϕ(t))) |η

(ϕ(t))| [ϕ

(t)[ dt
ˇsto je, uz supstituciju u = ϕ(t), jednako
=

d
c
f(η(u)) |η

(u)| du =

η
f ds .
Na isti naˇcin je i

ν
f ds =

η
f ds, pa je i

ν
f ds =

γ
f ds.
Sliˇcno se postupa pri definiranju krivuljnog integrala vektorskog polja, od-
nosno diferencijalne 1-forme, samo ˇsto sada treba voditi raˇcuna i o orijentaciji
krivulje.
Definicija 30.2 Neka je Γ = (Γ, G
0
) orijentirana po dijelovima glatka krivulja
u otvorenom skupu Ω ⊆ R
n
, a ω=F
1
dx
1
+ +F
n
dx
n
, gdje su F
1
, . . . , F
n
: Ω→R
neprekidne funkcije, diferencijalna 1-forma na Ω. Broj

γ
ω =

b
a
n
¸
j=1
F
j
(γ(t)) (γ
j
)

(t) dt ,
gdje je γ = (γ
1
, . . . , γ
n
): [a, b] → Γ proizvoljna po dijelovima glatka parametri-
zacija orijentirane krivulje Γ, naziva se integralom diferencijalne 1-forme ω
' 30. KRIVULJNI INTEGRALI 71
duˇz orijentirane krivulje Γ, i oznaˇcujemo ga s

Γ
ω. Taj se integral naziva i
integral vektorskog polja F = (F
1
, . . . , F
n
) duˇz krivulje Γ. To je krivuljni
integral druge vrste.
I ova definicija je dobra, tj. ne ovisi o odabranoj po dijelovima glatkoj para-
metrizaciji. Zaista, ako su γ : [a, b] → Γ i η: [c, d] → Γ dvije po dijelovima glatke
parametrizacije orijentirane krivulje Γ i parametrizacija η je regularna, onda je,
prema teoremu 30.1, vezna funkcija ϕ: [a, b] → [c, d] za koju je γ = η ◦ ϕ, po
dijelovima glatka, ali, kako γ i η odreduju istu orijentaciju, ϕ je rastu´ca funkcija
te je ϕ(a) = c i ϕ(b) = d. To znaˇci da je γ dopuˇstena promjena puta η, pa tvrd-
nja ve´c slijedi iz propozicije 26.1. Sada se zakljuˇcuje kao i u sluˇcaju krivuljnog
integrala prve vrste.
Za orijentirane po dijelovima glatke krivulje Γ
1
i Γ
2
u otvorenom skupu
Ω ⊆ R
n
kaˇzemo da su homotopne (u Ω) ako postoje po dijelovima glatke
parametrizacije γ
1
i γ
2
tih krivulja, koje su u Ω homotopne kao po dijelovima
glatki putevi, u smislu definicije u ' 26. Analogno se definira homotopnost
orijentiranih po dijelovima glatkih zatvorenih krivulja.
Za integral realne funkcije duˇz krivulje, tj. za krivuljni integral prve vrste,
vrijede sva svojstva dokazana u ' 24 za integral realne funkcije duˇz puta. Isto
tako, sva svojstva dokazana u '' 25–26 za integrale diferencijalnih 1-formi, tj.
vektorskih polja, duˇz puta, kao i Greenov teorem u ' 27, mogu se iskazati —
i vrijede —za integrale diferencijalnih 1-formi, odnosno vektorskih polja, duˇz
orijentiranih po dijelovima glatkih krivulja, tj. za krivuljne integrale druge vrste.
Na kraju ovih razmatranja kaˇzimo i nekoliko rijeˇci o tangenti. Ako je Γ ⊆ R
n
gladak Jordanov luk, a T
0
∈ Γ neka toˇcka, onda se tangentom na Γ u T
0
naziva
pravac u R
n
koji prolazi toˇckom T
0
i koji najbolje aproksimira luk Γ, tj. koji se
najbolje

priljubljuje” uz luk. Kaˇze se i da je tangenta

graniˇcni poloˇzaj sekante
T
0
T kada se T pribliˇzava T
0
”.
72 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
O
T
0
= γ(t
0
)
T = γ(t)
Γ
Ako je γ : [a, b] → Γ glatka regularna parametri-
zacija luka Γ i γ(t
0
) = T
0
, onda je vektor koji
odreduje smjer sekante kroz T
0
i T = γ(t), jed-
nak γ(t)−γ(t
0
). Ali i vektor
γ(t) − γ(t
0
)
t − t
0
odreduje
isti pravac, stoga se tangencijalni vektor de-
finira kao lim
t→t
0
γ(t) − γ(t
0
)
t − t
0
, ˇsto je, naravno, jed-
nako derivaciji γ

(t
0
). Tangentu na luk Γ u
toˇcki T
0
= γ(t
0
) tada definiramo kao pravac dˆ an
parametrizacijom (kaˇze se i

zadan parametar-
skom jednadˇzbom”) s → γ(t
0
) +s γ

(t
0
), s ∈ R,
pa je T
0
slika od s = 0, ili parametrizacijom
t → γ(t
0
) + (t − t
0
) γ

(t
0
), t ∈ R, pa je T
0
slika
od t = t
0
.
Propozicija 30.2 Definicija tangente je dobra, tj. ne ovisi o odabranoj glatkoj
parametrizaciji luka Γ.
Dokaz: Neka je η: [c, d] → Γ neka druga glatka parametrizacija luka Γ. Tada
postoji strogo monotona funkcija ϕ: [a, b] → [c, d] klase C
1
takva da je γ = η◦ϕ,
pa je γ

(t
0
) = η

(ϕ(t
0
)

ϕ

(t
0
). Oznaˇcimo li ϕ(t
0
) =: u
0
, vidimo da su vektori
γ

(t
0
) i η

(u
0
) kolinearni, a kako je γ(t
0
) = T
0
= η(u
0
), to se pravci kroz
T
0
odredeni vektorima γ

(t
0
) i η

(u
0
), podudaraju, tj. definicija tangente je
dobra.
Primijetimo da ako parametrizacije γ i η u prethodnom dokazu odreduju istu
orijentaciju luka Γ, onda je ϕ

(t
0
) > 0, pa su i orijentacije tangente u toˇcki T
0
odredene parametrizacijama γ i η jednake. Isto tako, ako γ i η odreduju suprotne
orijentacije luka Γ, onda su i njima odredene orijentacije tangente suprotne.
Zadaci
1. Izraˇcunajte

σ
f ds ako je:
(a) σ: [0, π] →R
2
, σ(t) = (30 cos
3
t, 30 sin
3
t); f(x, y) = 1 +
y
3
;
(b) σ: [0, 2π] →R
3
, σ(t) = (sin t, cos t, t); f(x, y, z) = x +y +z;
(c) σ: [0, 1] →R
3
, σ(t) = (t, t
2
, 0); f(x, y) = x cos z;
Zadaci 73
(d) σ: [1, 2] →R
3
, σ(t) = (t,
2
3
t
3
2
, t); f(x, y, z) =
x + y
y + z
.
2. Izraˇcunajte povrˇsinu dijela plaˇsta eliptiˇcnog cilindra 9x
2
+ 5y
2
= 45 koji
leˇzi izmedu ravnina z = 0 i z = y.
3. Izvedite formulu za duljinu krivulje koja je u polarnim koordinatama
zadana s r = f(ϕ), ϕ ∈ [a, b].
4. Odredite duljinu Arhimedove spirale r = 2ϕ za ϕ ∈ [0, 3π].
5. Odredite duljinu kardioide r = 2a(1 + cos ϕ).
6. Odredite duljinu hipocikloide x
2
3
+y
2
3
= a
2
3
, a > 0.
7. Deltoida je krivulja ˇcije su parametarske jednadˇzbe
x(t) = 2 cos t + cos 2t
y(t) = 2 sin t −sin 2t .
Pokaˇzite da je deltoida zatvorena krivulja i odredite njezinu duljinu.
8. Izraˇcunajte

γ
F dγ gdje je F(x, y, z) = (x
2
, xy, 1), γ : [0, 1] →R
3
,
γ(t) = (t, t
2
, 1).
9. Neka je F(x, y, z) = (yz, xz, xy) i γ : [−5, 10] → R
3
, γ(t) = (t, t
2
, t
3
).
Izraˇcunajte

γ
F dγ i

−γ
F dγ.
(Oba integrala treba izraˇcunati prema definiciji.)
10. Izraˇcunajte

γ
xdy −y dx gdje je γ(t) = (r cos t, r sin t), t ∈ [0, 2π], t > 0.
11. Izraˇcunajte I =

γ
xdy −(x
3
+y)dx
(x]2 + 2y +y
2
)
3
gdje je put γ : [0, 2π] →R
2
definiran
s γ(t) = (

2 cos t, −1 +

2 sin t).
12. Neka je γ(t) =

t
4
4
, sin
3

2

, γ : [0, 1] →R
2
. Izraˇcunajte

γ
y dx +xdy.
13. Neka je γ(t) =

e
t−1
, sin
π
t

, t ∈ [1, 2] i F(x, y) = (2xcos y, −x
2
sin y).
Izraˇcunajte

γ
F dγ.
74 4. INTEGRALI DU
ˇ
Z PUTOVA I KRIVULJA
14. Neka je F(x, y, z) = (y, z cos xz +x, y cos yz). Odredite, ako postoji, funk-
ciju f takvu da je ∇f(x, y, z) = F(x, y, z).
15. Izraˇcunajte

γ
(x
2
+2x)e
x+y
dx+(x
2
e
x+y
−4yz cos y
2
) dy −2 sin y
2
dz, gdje
je γ(t) =

e
t
2
,

arcsin t,
1 − 2t
1 + t

, t ∈ [0, 1].
16. Izraˇcunajte

γ
2xy
3
dx + (x
4
−x
2
y
2
)dy
(x
2
+y
2
)
2
, gdje je put γ : [0, 1] → R
2
zadan
s γ(t) =

3

3 + 3
2

t −
3
2
,
3

3 + 3
2
3

t −
3

3
2

.
17. Odredite sve vrijednosti koje moˇze poprimiti integral

Γ
F dγ za
F(x, y, z) =

2xz
(x
2
+y
2
)
2
,
2yz
(x
2
+y
2
)
2
, −
1
(x
2
+y
2
)
2

kad je Γ bilo koja zatvorena krivulja u R
3
koja ne sijeˇce os z.
18. Izraˇcunajte integral I =

Γ

y

x −
y
x
2
+ y
2

dx +
x
x
2
+ y
2
dy, gdje je Γ luk
krivulje y
2
= x
3
+ 2x od toˇcke A = (2 −

2, 4 −

8) do toˇcke B =
(2 +

2, 4 +

8).
19. Neka je f : R → R diferencijabilno preslikavanje klase C
1
. Pokaˇzite da je

Γ
f(x+y)(dx+dy) =
a+b

0
f(w) dw za svaku po dijelovima glatku krivulju Γ
od ishodiˇsta do toˇcke (a, b), a, b > 0.
20. Neka je F(x, y) = −y, G(x, y) = x i neka je Γ ⊆ R
2
pozitivno orijentirana
po dijelovima glatka kontura.
ˇ
Cemu je jednak integral

Γ
F dx +Gdy?
21. Izraˇcunajte

Γ
P dx + Qdy za P(x, y) = x, Q(x, y) = xy, a Γ je pozitivno
orijentirana kruˇznica zadana s x
2
+y
2
= 1, i to: a) direktno, b) primjenom
Greenove formule.
22. Izraˇcunajte povrˇsinu lika omedenog
a) kardioidom (zad. 5), b) hipocikloidom (zad. 6), c) deltoidom (zad. 7).
23. Izraˇcunajte integral

Γ
(yx
3
+e
y
) dx+(xy
3
+xe
y
−2y) dy gdje je Γ bilo koja
po dijelovima glatka kontura centralno simetriˇcna s obzirom na ishodiˇste.
Zadaci 75
24. Izraˇcunajte integral

Γ
1
x
arc tg
y
x
dx + y
3
e
−y
dy gdje je Γ pozitivno orijen-
tiran rub isjeˇcka kruˇznog vijenca u prvom kvadrantu omedenog pravcima
y = 0 i y = x i kruˇznicama radijusa 1 i 2 sa srediˇstem u ishodiˇstu.
25. Izraˇcunajte

Γ

x
2
y +
1
3
y
3
+ y e
xy

dx +

x + xe
xy

dy po gornjem luku
jediniˇcne kruˇznice x
2
+y
2
= 1 od toˇcke (1, 0) do toˇcke (−1, 0).
26. Izraˇcunajte

Γ
y dx + 2xdy gdje je Γ pozitivno orijentiran rub skupa
S =
¸
(x, y) ∈ R
2
: (x −1)
2
+y
2
< 1 ili x
2
+ (y −1)
2
< 1
¸
.
27. Neka su Γ
1
i Γ
2
pozitivno orijentirane kruˇznice oko ishodiˇsta radijusa r
1
i r
2
, r
1
> r
2
. Izraˇcunajte integral I =

Γ
1
P dx + Qdy −

Γ
2
P dx + Qdy za
P(x, y) = 2x
3
−y
3
i Q(x, y) = x
3
+y
3
.
28. Neka je D podruˇcje omedeno elipsom E s jednadˇzbom 3x
2
+2y
2
= 6, i neka
je f : R
2
→ R neka diferencijabilna funkcija klase C

koja je konstantna
izvan jediniˇcnoga kruga. Izraˇcunajte

D

∂f
∂x
+

2
f
∂y
2

dxdy.
5
Kompleksne funkcije
U ovom ´cemo poglavlju zapoˇceti prouˇcavanje kompleksnih funkcija jedne kom-
pleksne varijable. Skup kompleksnih brojeva oznaˇcavat ´cemo s C. Njegovi su
elementi uredeni parovi realnih brojeva, C := ¦ z = (x, y) : x, y ∈ R¦, dakle,
kao skup, C je isto ˇsto i R
2
. Prva komponenta x kompleksnog broja z = (x, y)
naziva se njegov realni dio, i oznaˇcava se 1(z) ili Re z, a druga komponenta, tj.
realan broj y, naziva se imaginarni dio, i oznaˇcava se ·(z) ili Imz.
I kao abelova grupa, C se podudara s R
2
— zbrajanje je definirano po koor-
dinatama, kao i u R
2
. Modul [z[ kompleksnog broja z = (x, y), definira se kao
[z[ :=

x
2
+y
2
, pa je to isto ˇsto i (euklidska) norma u R
2
. To omogu´cuje de-
finiciju udaljenosti, metrike, pa C dobiva i strukturu metriˇckog prostora. I kao
metriˇcki prostor, C se podudara s R
2
. Otvoreni, zatvoreni, kompaktni, . . . sku-
povi su, dakle, isti kao u R
2
— o njima nemamo stoga niˇsta novoga re´ci. Kako
neprekidnost funkcija ovisi samo o topoloˇskoj strukturi, niti o tome nemamo
niˇsta novoga re´ci: funkcija f : C ⊇ S → C neprekidna je u toˇcki z
0
∈ S ⊆ C,
ako za svaki ε > 0 postoji δ > 0 takav da za sve z ∈ S za koje je [z − z
0
[ < δ,
vrijedi [f(z) − f(z
0
)[ < ε. Isto tako je i konvergencija nizova u C ista kao i
konvergencija u R
2
, a isto vrijedi i za Cauchyjevo svojstvo, pa je C, izmedu
ostalog, potpun metriˇcki prostor.
Novost nastupa uvodenjem mnoˇzenja kompleksnih brojeva C C → C, for-
mulom
(x
1
, y
1
) (x
2
, y
2
) := (x
1
x
2
−y
1
y
2
, x
1
y
2
+x
2
y
1
) .
Ovako definirano mnoˇzenje je asocijativno, komutativno, ima neutralni element
— kompleksan broj (1, 0), distributivno je prema zbrajanju, i svaki kompleksan
77
78 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
broj z =(x, y) ∈ C

:=C ` ¦(0, 0)¦ ima inverz
1
z
:= z
−1
=

x
x
2
+y
2
,
−y
x
2
+y
2

.
Tako C postaje polje.
Kompleksni brojevi oblika (x, 0) ponaˇsaju se kao realni brojevi, tj. vrijedi
(x
1
, 0)+(x
2
, 0) = (x
1
+x
2
, 0) i (x
1
, 0) (x
2
, 0) = (x
1
x
2
, 0). Stoga realne brojeve
identificiramo s kompleksnim brojevima kojima je imaginarni dio jednak nuli,
x ≡ (x, 0). Tako R postaje podskupom od C, a kako su algebarske i topoloˇske
strukture uskladene, to je, algebarski gledano, R potpolje od C, a topoloˇski
gledano, R je (metriˇcki) potprostor od C. Ovako smjeˇsten skup R ⊆ C, tj. skup
brojeva oblika x ≡ (x, 0), x ∈ R, naziva se realna os.
Kompleksan broj (1, 0), koji je, uz identifikaciju R ⊆ C, zapravo realan
broj 1, ima ulogu jedinice za mnoˇzenje. S druge strane, vrijedi (0, 1) (0, 1) =
(−1, 0) ≡ −1, pa se broj (0, 1) naziva korijen od −1, ili imaginarnom jedinicom,
i standardno se oznaˇcava s i =

−1. Tako dolazimo i do uobiˇcajene oznake za
kompleksne brojeve, z = x + i y, jer je
(x, y) = (x, 0) (1, 0) + (y, 0) (0, 1) ≡ x 1 +y i .
Skup brojeva oblika i y ≡ (0, y), y ∈ R, naziva se imaginarna os.
I za funkciju f : C ⊇ S →C ˇcesto piˇsemo f = u +i v, tj. f(z) = (u(z), v(z)),
gdje su u, v : S →R realne funkcije, jedne kompleksne, odnosno dvije realne, va-
rijable. Kako se topoloˇske strukture prostora C i R
2
podudaraju, to je funkcija f
neprekidna ako, i samo ako su obje funkcije u i v neprekidne.
O 1
i
z
z
|
z
|
ϑ=arg z
Zrcaljenje kompleksne ravnine s obzirom na realnu os,
naziva se konjugiranje kompleksnih brojeva. To je funkcija
z → z definirana kao z := (x, −y), tj. x + i y := x − i y.
Konjugiranje je neprekidna funkcija, i ˇcesto se koristi. Vrijedi,
naprimjer, [z[ =

z z i
1
z
=
z
|z|
2
.
Kompleksni broj, kao toˇcka u ravnini, moˇze se reprezen-
tirati i polarnim koordinatama, z = [z[(cos ϑ + i sin ϑ), pri
ˇcemu je ϑ kut izmedu pozitivnog smjera realne osi i radijvek-
tora toˇcke z. Kut ϑ naziva se argument kompleksnog broja,
i oznaˇcava s arg z.
Uz oznaku e
i ϑ
:=cos ϑ+i sin ϑ, moˇze se pisati z =[z[(cos ϑ + i sin ϑ)=[z[ e
i ϑ
.
Lako je pokazati da se ovakav zapis kompleksnog broja u mnogoˇcemu ponaˇsa
' 31. Derivacija kompleksne funkcije 79
kao uobiˇcajena eksponencijalna funkcija. Naprimjer, vrijedi e
i ϑ
e
i ϕ
= e
i (ϑ+ϕ)
,
pa za mnoˇzenje dobivamo z
1
z
2
= [z
1
[[z
2
[e
i (ϑ
1

2
)
.
Prema svemu dosad reˇcenom, izgleda kao da ´ce se analiza kompleksnih funk-
cija jedne kompleksne varijable svesti na analizu funkcija dviju realnih varijabli,
toˇcnije na analizu funkcija iz R
2
u R
2
. To je, medutim, daleko od istine. Velike
razlike nastaju uvodenjem derivacije kompleksne funkcije.
§ 31 Derivacija kompleksne funkcije
Derivaciju kompleksne funkcije definiramo na isti naˇcin kao i derivaciju realne
funkcije jedne realne varijable.
Definicija 31.1 Za funkciju f : Ω →C, gdje je Ω ⊆ C otvoren skup, kaˇzemo da
je derivabilna u toˇcki z
0
∈ Ω, ako postoji limes lim
z→z
0
f(z) − f(z
0
)
z − z
0
∈ C. U tom
sluˇcaju taj limes oznaˇcavamo f

(z
0
) i zovemo derivacija funkcije f u toˇcki z
0
.
Za funkciju f : Ω →C kaˇzemo da je derivabilna, ako je derivabilna u svim
toˇckama skupa Ω.
Skup svih funkcija derivabilnih na Ω, oznaˇcavat ´cemo s D(Ω).
Kao i u sluˇcaju realne funkcije realne varijable, direktno se iz definicije la-
ko pokazuje da se derivabilnost ˇcuva sumom, produktom, kompozicijom, . . . ,
da vrijede uobiˇcajene formule za derivacije, i da je svaka derivabilna funkcija
neprekidna.
Primjer 31.1 Potencija, f(z) := z
n
, derivabilna je na cijeloj kompleksnoj rav-
nini, i njezina derivacija je, kao i u sluˇcaju realne funkcije realne varijable,
jednaka f

(z) = nz
n−1
. To se lako dokaˇze, bilo neposredno iz definicije, bilo
indukcijom koriˇstenjem formule za derivaciju produkta.
Funkcija f(z) :=
1
2
(z+z) nije derivabilna, iako je, do na faktor
1
2
, suma dviju
‘lijepih’ funkcija — identitete i konjugiranja. Zaista, kada bi f bila derivabilna,
postojao bi u z
0
= (x
0
, y
0
) limes kvocijenta

f(z) − f(z
0
)
z − z
0

=

x − x
0
z − z
0

= [cos ϑ[,
gdje je ϑ = arg(z−z
0
). Medutim, limes ovog izraza ne postoji, jer [cos ϑ[ oscilira
izmedu 0 i 1.
To znaˇci da konjugiranje z → z nije derivabilna funkcija, iako su joj i re-
alni i imaginarni dio, s aspekta realnih funkcija, diferencijabilne funkcije, ˇcak
klase C

.
80 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
Sljede´ci teorem daje nuˇzne i dovoljne uvjete koje moraju zadovoljavati realne
funkcije u i v, da bi kompleksna funkcija f = u + i v bila derivabilna.
Teorem 31.1 (Cauchy-Riemannov teorem) Kompleksna funkcija f =u +
i v : Ω →C derivabilna je u toˇcki z
0
= (x
0
, y
0
) ∈ Ω ako, i samo ako su funkcije
u i v, kao realne funkcije dviju realnih varijabli, diferencijabilne u toˇcki (x
0
, y
0
),
i zadovoljavaju ove Cauchy-Riemannove uvjete:

x
u(x
0
, y
0
) = ∂
y
v(x
0
, y
0
)

y
u(x
0
, y
0
) = −∂
x
v(x
0
, y
0
) .
(CR)
Dokaz: Neka je funkcija f derivabilna u z
0
=(x
0
, y
0
) i neka je f

(z
0
)=a+i b ∈ C.
Tada je

f(z) −f(z
0
)
z −z
0
−(a + i b)

=
=

u(x, y) + i v(x, y) −u(x
0
, y
0
) −i v(x
0
, y
0
) −(a + i b)

(x −x
0
) + i (y −y
0
)

[z −z
0
[
=

u(x, y)−u(x
0
, y
0
)−a(x−x
0
)+b(y−y
0
)+i

v(x, y)−v(x
0
, y
0
)−a(y−y
0
)−b(x−x
0
)

[z −z
0
[
.
Kako je lim
z→z
0

f(z) − f(z
0
)
z − z
0
−(a + i b)

= 0, i [z −z
0
[ = |(x −x
0
, y −y
0
)|, to je i
lim
(x,y)→(x
0
,y
0
)
[u(x, y) −u(x
0
, y
0
) −a(x −x
0
) +b(y −y
0
)[
|(x −x
0
, y −y
0
)|
= 0 , i
lim
(x,y)→(x
0
,y
0
)
[v(x, y) −v(x
0
, y
0
) −b(x −x
0
) −a(y −y
0
)[
|(x −x
0
, y −y
0
)|
= 0 .
To znaˇci da su funkcije u, v : Ω →R diferencijabilne u (x
0
, y
0
) = z
0
, i da je

x
u(x
0
, y
0
) = a = ∂
y
v(x
0
, y
0
)

y
u(x
0
, y
0
) = −b = −∂
x
v(x
0
, y
0
) .
Time je nuˇznost dokazana. Obrnutim redoslijedom zakljuˇcivanja, dobivamo i
dovoljnost.
' 31. Derivacija kompleksne funkcije 81
Korolar 31.2 Ako je funkcija f : Ω → C derivabilna u z
0
= (x
0
, y
0
) ∈ Ω,
onda je
f

(z
0
) = ∂
x
u(x
0
, y
0
) + i ∂
x
v(x
0
, y
0
) =: ∂
x
f(z
0
)
= ∂
x
u(x
0
, y
0
) −i ∂
y
u(x
0
, y
0
)
= ∂
y
v(x
0
, y
0
) −i ∂
y
u(x
0
, y
0
) =: −i ∂
y
f(z
0
) =
1
i

y
f =:
∂f
∂(i y)
=: ∂
iy
f
= ∂
y
v(x
0
, y
0
) + i ∂
x
v(x
0
, y
0
) .
Uz oznake uvedene u ovim formulama, oba Cauchy-Riemannova uvjeta moˇzemo
zapisati jednom formulom: ∂
x
f(z
0
) = ∂
iy
f(z
0
).
Korolar 31.3 Ako je funkcija f = u + i v : Ω → C derivabilna, a realne funk-
cije u i v su diferencijabilne klase C
2
(vidjet ´cemo kasnije da to ve´c slijedi iz
derivabilnosti kompleksne funkcije f), onda su u i v harmoniˇcke funkcije, tj.
obje zadovoljavaju Laplaceovu
1
diferencijalnu jednadˇzbu

2
u
∂x
2
+

2
u
∂y
2
= 0 .
Dokaz: Zbog Cauchy-Riemannovih uvjeta je ∂
x
u = ∂
y
v, pa deriviranjem po x
dobivamo

x

x
u = ∂
x

y
v
Schwarz
= ∂
y

x
v
(CR)
= −∂
y

y
u ,
i sliˇcno za funkciju v.
Napomena 31.1 Teorem 31.1 i Korolar 31.3 pokazuju kako su strogi zahtjevi
na realne funkcije u i v da bi kompleksna funkcija f = u + i v bila derivabilna.
S druge strane, za neprekidnost od f bila je dovoljna samo neprekidnost od u
i v, i nije se zahtijevala nikakva medusobna veza tih funkcija. Otkuda tolika
restrikcija kada se radi o derivabilnosti?
Uzrok tome je sljede´ci. Diferencijabilnost funkcije u nekoj toˇcki, ˇsto je za
funkcije jedne varijable ekvivalentno derivabilnosti u toj toˇcki, znaˇci da se pri-
rast te funkcije moˇze aproksimirati linearnom funkcijom (linearnim operato-
rom). Kod kompleksnih funkcija to znaˇci C-linearnim operatorom. Medutim,
C-linearnih operatora C → C ima manje nego R-linearnih operatora R
2
→ R
2
,
kakvi se koriste za aproksimaciju vektorskih funkcija dviju realnih varijabli,
toˇcnije funkcija R
2
→R
2
.
1
Pierre-Simon Laplace (1749–1827), francuski matematiˇcar
82 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
Naime, da bi R-linearan operator A: R
2
→R
2
reprezentiran matricom

a b
c d

bio, shva´cen kao funkcija C → C, i C-linearan, nuˇzno je i dovoljno da vrijedi
a = d i b = −c. Zaista, ako je A: C → C kompleksno-linearan operator, onda
za skalar i ∈ C i svaki z = (x, y) ∈ C, mora vrijediti A(i z) = i A(z), odakle
specijalno za z = (1, 0), dobivamo a = d i b = −c.
Da su ta dva uvjeta i dovoljna za C-linearnost funkcije A, lako se provjeri
direktno.
Tako dobivamo upravo Cauchy-Riemannove uvjete, jer je Jacobijeva matrica,
a to je matrica koja reprezentira diferencijal funkcije f = (u, v): Ω → R
2
,
jednaka


x
u ∂
y
u

x
v ∂
y
v

.
Dakle, ako funkcija f : Ω → C ima (kompleksnu) derivaciju (ˇsto je ekviva-
lentno diferencijabilnosti u smislu kompleksnih funkcija), onda je f shva´cena
kao funkcija iz R
2
u R
2
diferencijabilna, ali obratno vrijedi samo ako su joˇs
zadovoljeni i Cauchy-Riemannovi uvjeti.
Korolar 31.4 Ako je Ω ⊆ C otvoren i povezan skup, a f : Ω → C derivabilna
funkcija takva da je f

(z) = 0 za sve z ∈ Ω, onda je f konstantna funkcija.
Primjer 31.2 Navedimo nekoliko osnovnih primjera derivabilnih kompleksnih
funkcija:
Identiteta f(z) = z je derivabilna, i f

(z) = 1 za sve z ∈ C.
Polinomi , tj. funkcije oblika p(z) = a
n
z
n
+ a
n−1
z
n−1
+ + a
1
z + a
0
, gdje
su a
i
∈ C, i = 0, . . . , n, derivabilne su funkcije, i derivacija je jednaka
p

(z) = na
n
z
n−1
+ (n −1) a
n−1
z
n−2
+ +a
1
.
Racionalne funkcije, tj. kvocijenti dvaju polinoma, derivabilne su svuda gdje
su definirane, dakle, svuda osim u nultoˇckama nazivnika.
Eksponencijalna funkcija kompleksne varijable je funkcija exp: C → C de-
finirana s
exp z = e
z
= e
x+i y
:= e
x
(cos y + i sin y) .
Realni i imaginarni dio funkcije exp oˇcito jesu diferencijabilne funkcije, a
Cauchy-Riemannovi uvjeti lako se provjere. Stoga je (kompleksna) ekspo-
nencijalna funkcija derivabilna, i za derivaciju nalazimo
exp

z = ∂
x
u(z) + i ∂
x
v(z) = exp z , tj. (e
z
)

= e
z
.
' 31. Derivacija kompleksne funkcije 83
Primijetimo da je e
z+2 i π
= e
z
, pa je kompleksna eksponencijalna funkcija
periodiˇcka, i to s osnovnim periodom 2 i π.
0
1 2
π

Re
Im
E
exp
1
e
e
2
Tu smo funkciju, ali shva´cenu kao preslikavanje R
2
→ R
2
, promatrali ve´c
ranije, Primjer 12.1, i vidjeli da ona nije injektivna (jer je periodiˇcka u dru-
goj varijabli), ali je injektivna na svakoj ‘horizontalnoj’ prugi ˇsirine 2π, i
slika takve otvorene pruge je cijela kompleksna ravnina bez jednog polu-
pravca s poˇcetkom u ishodiˇstu.
Na prethodnoj slici je prikazano kako eksponencijalna funkcije preslikava
prugu R '0, 2π` = ¦z = x + i y : x ∈ R, y ∈ '0, 2π`¦ na komplement
pozitivnog dijela realne osi. Slike toˇcaka z = x + i y za koje je x > 0
nalaze se izvan jediniˇcnog kruga, a za x < 0 unutar jediniˇcnog kruga.
Sliˇcno, slika pruge R'−π, π` je komplement negativnog dijela realne osi.
Logaritamska funkcija kompleksne varijable nije definirana na cijeloj kom-
pleksnoj ravnini. Naime, ˇzeljeli bismo da je, kao kod realnih funkcija
realne varijable, logaritamska funkcija inverzna eksponencijalnoj, ali kako
kompleksna eksponencijalna funkcija nije bijekcija, inverzna funkcija ne
postoji. Medutim, kako smo vidjeli, eksponencijalna funkcija jeste injek-
tivna na svakoj horizontalnoj prugi ˇsirine 2π, pa restrikcija eksponenci-
jalne funkcije na svaku takvu prugu ima svoju inverznu funkciju, koja je
definirana na slici te pruge. Prirodno je zahtijevati da takva inverzna funk-
cija proˇsiruje realnu logaritamsku funkciju R
+
= ¦x ∈ R : x > 0¦ → R,
koju ´cemo privremeno oznaˇcavati s ln
R
: R
+
→R. Stoga za domenu treba
uzeti takav skup koji sadrˇzi pozitivan dio realne osi. Uobiˇcajeno je za
domenu kompleksne logaritamske funkcije uzeti komplement negativnog
dijela realne osi, dakle sliku pruge R '−π, π`.
Oznaˇcimo s C
π
:= C ` ¦(x, 0) : x ≤ 0¦ komplement negativnog dijela
realne osi u kompleksnoj ravninikomplement negativnog dijela realne osi,
84 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
a s U
π
−π
:= ¦x + i y : y ∈ '−π, π`¦ ⊆ C odgovaraju´cu horizontalnu prugu.
ˇ
Zelimo, dakle, derivabilnu funkciju : C
π
→ U
π
−π
koja je inverzna funkciji
exp: U
π
−π
→C
π
. Mora dakle vrijediti ◦ exp = id, tj.
(e
z
) = z , za sve z ∈ U
π
−π
, (1)
i exp ◦ = id, tj.
e
(z)
= z , za sve z ∈ C
π
. (2)
Budu´ci da eksponencijalna funkcija preslikava sumu u produkt, mora nje-
zina inverzna funkcija preslikavati produkt u sumu, tj. logaritam produkta
mora biti jednak sumi logaritama. Zapiˇsemo li z ∈ C
π
kao z = [z[ e
i arg z
,
zbog (1) dobivamo
(z) = ([z[ e
i arg z
) = ([z[) +(e
i arg z
)
(1)
= ([z[) + i arg z ,
a jer je [z[ pozitivan realan broj, i ˇzelimo da se za pozitivne realne brojeve
funkcija podudara s realnom logaritamskom funkcijom, dobivamo
(z) = ln
R
[z[ + i arg z . (3)
Umjesto , kompleksnu logaritamsku funkciju ´cemo, kao i realnu, oz-
naˇcavati s ln: C
π
→ U
π
−π
⊆ C. Prema (3), ona je definirana s
ln z := ln
R
[z[ + i arg z , (4)
Za pozitivne realne brojeve z ∈ R
+
je arg x = 0 pa je ln z = ln
R
[z[ =
ln
R
z, tj.

kompleksna” logaritamska funkcija ln zaista proˇsiruje

realnu”
logaritamsku funkciju ln
R
.
Zapisano u koordinatama, kompleksna logaritamska funkcija jednaka je
ln z = ln(x + i y) =
1
2
ln(x
2
+y
2
) + i arg z , (5)
a funkciju arg: C
π
→R moˇzemo zapisati formulama
arg z =



arc tg
y
x
, x > 0 (desna poluravnina)
arc ctg
x
y
, y > 0 (gornja poluravnina)
arc ctg
x
y
−π , y < 0 (donja poluravnina)
. (6)
' 31. Derivacija kompleksne funkcije 85
Kao i za funkciju ϑ u Primjeru 25.2, lako se provjeri da je formulom (6)
funkcija z → arg z dobro definirana.
Pokaˇzimo da je funkcija ln definirana formulama (5) i (6) zaista derivabil-
na, i nadimo njezinu derivaciju. Na skupu ¦ x +i y : x > 0 ¦, tj. na desnoj
poluravnini vrijedi
ln(z) = ln(x + i y) =
1
2
ln(x
2
+y
2
) + i arc tg
y
x
,
pa je

x
ln(z) =
1
2
2x
x
2
+y
2
+ i
1
1 + (
y
x
)
2
(−
y
x
2
) =
x
x
2
+y
2
−i
y
x
2
+y
2
,
i

y
ln(z) =
1
2
2y
x
2
+y
2
+ i
1
1 + (
y
x
)
2
1
x
=
y
x
2
+y
2
+ i
x
x
2
+y
2
.
Prema Cauchy-Riemannovu teoremu, Teorem 31.1, zakljuˇcujemo da je
funkcija ln derivabilna na desnoj poluravnini, i njezina je derivacija jed-
naka
ln

(z) = ∂
x
ln(z) =
z
[z[
2
=
1
z
.
Na gornjoj poluravnini vrijedi ln(z) =
1
2
ln(x
2
+ y
2
) + i arc ctg
x
y
, a na
donjoj je ln(z) =
1
2
ln(x
2
+ y
2
) + i (arc ctg
x
y
−π), usporedi s funkcijom ϑ
u Primjeru 25.2, pa se, kao i ranije, pokazuje da je i tamo ln derivabilna
i derivacija je
1
z
, tj. funkcija ln je derivabilna, i na cijelom skupu C
π
je
ln

(z) =
1
z
.
Nema niˇsta posebnog u skupu U
π
−π
. Eksponencijalna funkcija isto tako os-
tvaruje bijekciju pruge U

0
:= ¦ z = x +i y : 0 < y < 2π ¦ na komplement
pozitivnog dijela realne osi, tj. na skup C
0
:= C ` ¦ z = (x, 0) : x ≥ 0 ¦,
i op´cenito, bilo koje pruge U
ϑ+2π
ϑ
:= ¦ z = x + i y : ϑ < y < ϑ + 2π ¦,
ϑ ∈ R, na skup C
ϑ
—komplement polupravca iz ishodiˇsta koji s pozitivnim
dijelom realne osi zatvara kut ϑ. Stoga za svaki ϑ postoji pripadna kom-
pleksna logaritamska funkcija C
ϑ
→ U
ϑ+2π
ϑ
, inverzna restrikciji funkcije
z → e
z
na U
ϑ+2π
ϑ
.
86 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
Trigonometrijske i hiperbolne funkcije kompleksne varijable definiraju se
pomo´cu eksponencijalne funkcije formulama:
sin z :=
e
i z
−e
−i z
2i
cos z :=
e
i z
+e
−i z
2
sh z :=
e
z
−e
−z
2
ch z :=
e
z
+e
−z
2
.
Sve su to derivabilne funkcije, i derivacije su jednake onima u realnom
sluˇcaju. I algebarski, tj. kod ‘raˇcunanja’ te se funkcije ponaˇsaju kako smo
nauˇceni iz realne analize.
§ 32 Integral kompleksne funkcije
Kompleksne funkcije kompleksne varijable integriramo po putevima, odnosno
krivuljama. U ovoj toˇcki definirat ´cemo integral, nabrojati neka osnovna svoj-
stva, i zapoˇceti ispitivanje neovisnosti integrala o putu integracije, ˇcime ´cemo
se detaljnije baviti u idu´cem paragrafu.
Neka je γ = ξ + i η: [a, b] →C po dijelovima gladak put, γ

= γ([a, b]) ⊆ C
neka je njegova slika (trag), i neka je f = u + i v : γ

→C neprekidna funkcija.
Integral funkcije f duˇz puta γ definiramo kao (kompleksan) broj

γ
f dz :=

b
a
f(γ(t)) γ

(t) dt
:=

b
a

u(γ(t)) ξ

(t) −v(γ(t)) η

(t)

dt + i

b
a

v(γ(t)) ξ

(t) +u(γ(t)) η

(t)

dt
=

γ
udx −v dy + i

γ
v dx +udy .
U zadnjem retku radi se o dva integrala diferencijalnih 1-formi duˇz puta γ. To
opravdava i uvodenje oznake dz := dx + i dy, jer tada formalnim mnoˇzenjem,
dobivamo

γ
f dz =

γ
(u + i v)(dx + i dy) =

γ
udx −v dy + i

γ
v dx +udy , (1)
' 32. Integral kompleksne funkcije 87
a uz taj formalizam je i
Re

γ
f dz

=

γ
Re(f dz)
Im

γ
f dz

=

γ
Im(f dz) .
Lako se pokazuje da ovako definiran integral ima uobiˇcajena svojstva, tj. da
je linearan funkcional na prostoru neprekidnih kompleksnih funkcija definiranih
na γ

, i da je aditivna funkcija puta integracije. Takoder se, kao i kod integrala
diferencijalne 1-forme duˇz puta, tj. integrala druge vrste, lako pokazuje da su
integrali duˇz algebarski ekvivalentnih puteva jednaki.
Kao i u ' 30 za integral diferencijalne 1-forme, i ovdje se definira integral

Γ
f dz kompleksne funkcije duˇz orijentirane po dijelovima glatke krivulje
Γ = (Γ, G
o
), kao integral

γ
f dz po proizvoljnom po dijelovima glatkom putu γ
koji parametrizira orijentiranu krivulju Γ. Da je ta definicija dobra, tj. da ne
ovisi o odabranoj po dijelovima glatkoj parametrizaciji γ krivulje Γ, pokazuje se
bilo direktno, koriste´ci se Teoremom 30.1, bilo rabe´ci (1) i ˇcinjenicu da integral
diferencijalne 1-forme ne ovisi o odabranoj parametrizaciji krivulje Γ.
Napomena 32.1 U prethodnoj smo definiciji preˇsutno istakli i ˇsto podrazumi-
jevamo pod integralom kompleksne funkcije jedne realne varijable. Naime, ako
je naprimjer, g = g
Re
+i g
Im
: [a, b] →C neprekidna funkcija, onda, po definiciji,
smatramo da je

b
a
g(t) dt :=

b
a

g
Re
(t) + i g
Im
(t)

dt :=

b
a
g
Re
(t) dt + i

b
a
g
Im
(t) dt .
To je usaglaˇseno i s inkluzijom R ⊆ C, tj. s identifikacijom x ≡ (x, 0). Naime,
tom ´ce identifikacijom, segment realnih brojeva [a, b] ⊆ R biti identificiran sa
skupom [a, b] ¦0¦ = ¦z = x + i y : x ∈ [a, b], y = 0¦ ⊆ C, pa na identitetu
id: [a, b] → [a, b] moˇzemo gledati kao na put ι : [a, b] → C dˆ an s ι(t) := (t, 0).
Ako sada na g = g
Re
+i g
Im
gledamo kao na funkciju g : ι

→C, dakle, umjesto
88 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
g(t) piˇsemo g(t, 0), i sliˇcno za realne funkcije g
Re
i g
Im
, onda je

ι
g dz =

b
a
g(ι(t)) ι

(t) dt
=

b
a

g
Re
(t, 0) ι

Re
(t) −g
Im
(t, 0) ι

Im
(t)

dt +
+ i

b
a

g
Im
(t, 0) ι

Re
(t) +g
Re
(t, 0) ι

Im
(t)

dt
=

b
a
g
Re
(t) dt + i

b
a
g
Im
(t) dt ,
jer je ι

Re
(t) = 1 i ι

Im
(t) = 0 za sve t, a upravo smo tako, preˇsutno, u definiciji
integrala kompleksne funkcije duˇz puta, bili i definirali

b
a
g(t) dt.
Dokaˇzimo sada jednu ocjenu modula integrala, koju ´cemo ˇcesto koristiti.
Lema 32.1 (o ocjeni integrala) Neka je γ : [a, b] → C po dijelovima gladak
put duljine (γ), i neka je f : γ

→ C neprekidna funkcija, te neka je M :=
max¦[f(z)[ : z ∈ γ

¦. Tada je

γ
f dz

≤ M (γ) .
Dokaz: Primijetimo najprije, da, zbog kompaktnosti skupa γ

i neprekidnosti
funkcije f, maksimum M zaista postoji. Oznaˇcimo s J :=

γ
f dz = [J[e
i ϑ
za
neki ϑ ∈ R (toˇcnije, ϑ = arg J, ali nam ta ˇcinjenica ne´ce trebati). Tada je
[J[ = e
−i ϑ

γ
f dz = e
−i ϑ

b
a
f(γ(t)) γ

(t) dt
=

b
a
e
−i ϑ
f(γ(t)) γ

(t) dt .
' 32. Integral kompleksne funkcije 89
Stoga je
[J[ = Re[J[ =

b
a
Re

e
−i ϑ
f(γ(t)) γ

(t)

dt

b
a

e
−i ϑ
f(γ(t)) γ

(t)

dt
≤ M

b
a

(t)[ dt = M(γ) ,
jer je [e
−i ϑ
[ = 1.
Integral kompleksne funkcije, op´cenito, ovisi o putu integracije, ali uz neke
uvjete —ne. Sada ´cemo se pozabaviti upravo tim pitanjem — kada integral
kompleksne funkcije ne ovisi o putu integracije. Kao ˇsto smo u Teoremu 25.2
bili pokazali za integral diferencijalne 1-forme, tako se i sada jednostavno vidi
da je neovisnost integrala kompleksne funkcije o putu integracije, ekvivalentna
tome da je integral po svakom po dijelovima glatkom zatvorenom putu jednak
nuli. Tu ´cemo ˇcinjenicu ubudu´ce koristiti bez posebnog naglaˇsavanja.
Analogno Teoremu 25.2, vrijedi
Teorem 32.2 (Cauchyjev teorem za derivaciju) Neka je f : Ω → C ne-
prekidna funkcija definirana na otvorenom skupu Ω ⊆ C. Tada je

γ
f dz = 0
za sve po dijelovima glatke zatvorene puteve γ u Ω ako i samo ako postoji deri-
vabilna funkcija F : Ω →C za koju je F

= f na Ω.
Dokaz: ⇐ Neka je F : Ω → C derivabilna funkcija takva da je F

= f, i neka
je γ : [a, b] → Ω PDG put koji je zatvoren, tj. γ(a) = γ(b). Tada je

γ
f dz =

b
a
f(γ(t)) γ

(t) dt =

b
a
F

(γ(t)) γ

(t) dt
=

b
a
(F ◦ γ)

(t) dt = F(γ(b)) −F(γ(a)) = 0 .
⇒ Obratno, uz pretpostavku da integral funkcije f ne ovisi o putu, tj. da je
integral po svakom zatvorenom PDG putu jednak nuli, treba definirati funkciju
F : Ω → C takvu da je F

= f. Dovoljno je funkciju F definirati zasebno na
svakoj komponenti povezanosti skupa Ω, jer su te komponente medusobno di-
sjunktni otvoreni skupovi, a derivabilnost je lokalno svojstvo. Drugim rijeˇcima,
dovoljno je definirati funkciju F u sluˇcaju kada je otvoren skup Ω povezan.
90 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
Fiksirajmo toˇcku z
0
∈ Ω, i za z ∈ Ω definirajmo
F(z) :=

γ
z
f dz ,
gdje je γ
z
bilo koji PDG put u Ω od z
0
do z. Kako po pretpostavci, integral
funkcije f ne ovisi o putu, F je dobro definirana funkcija. Pokaˇzimo da je
F derivabilna, i da je F

(z) = f(z) za sve z ∈ Ω. Neka je z ∈ Ω i r
z
> 0
takav da je K(z, r
z
) ⊆ Ω. Za ‘malene’ h ∈ C, takve da je [h[ < r
z
, neka je
σ
h
: [0, 1] → Ω put definiran sa σ
h
(t) := z + th, dakle jedna parametrizacija
segmenta [z, z + h] ⊆ K(z, r
z
) ⊆ Ω. Kako u definiciji vrijednosti funkcije F u
toˇcki z +h moˇzemo uzeti proizvoljan put (u Ω) od z
0
do z +h, moˇzemo uzeti i
put γ +σ
h
. Stoga je
lim
h→0
F(z +h) −F(z)
h
= lim
h→0
1
h

γ+σ
h
f dz −

γ
f dz

= lim
h→0
1
h

σ
h
f dz
= lim
h→0
1
h

1
0
f(z +th) hdt = lim
h→0

1
0
f(z +th) dt .
Kako je funkcija (t, h) → f(z + th) neprekidna, limes po h i integral po t
komutiraju, Korolar 19.6, pa je to dalje jednako
=

1
0
lim
h→0
f(z +th) dt ,
ˇsto je, zbog neprekidnosti funkcije h → f(z +th), jednako
=

1
0
f(z) dt = f(z)

1
0
dt = f(z) .
Dakle, funkcija F derivabilna je, i njezina je derivacija zaista jednaka f.
Za neprekidnu funkciju f : Ω →C kaˇzemo da ima primitivnu funkciju na Ω,
ako postoji funkcija F : Ω →C takva da je F

(z) = f(z) za sve z ∈ Ω. Funkcija f
ima na Ω lokalno primitivnu funkciju, ako oko svake toˇcke z ∈ Ω postoji okolina
(npr. otvoren krug) na kojoj f ima primitivnu funkciju.
Korolar 32.3 Ako neprekidna funkciju f : Ω →C ima primitivnu funkciju, tj.
ako postoji derivabilna funkcija F : Ω →C takva da je F

= f, onda za svaki po
dijelovima gladak put γ : [a, b] → Ω vrijedi

γ
f dz = F(γ(b)) −F(γ(a)) .
' 32. Integral kompleksne funkcije 91
Primjer 32.1 Promotrimo integral funkcije f(z) := (z−z
0
)
n
po, pozitivno ori-
jentiranoj, kruˇznici Γ radijusa r sa srediˇstem u z
0
. Jednostavna parametrizacija
kruˇznice dana je funkcijom γ(t) := z
0
+r e
i t
, t ∈ [0, 2π], pa, za n = −1, imamo

Γ
(z −z
0
)
n
dz =


0

r e
i t

n
r e
i t
i dt
= r
n+1


0
e
i (n+1)t
i dt =
r
n+1
n + 1
e
i (n+1)t


0
= 0 ,
ˇsto smo mogli zakljuˇciti i na temelju Cauchyjeva teorema za derivaciju, Te-
orem 32.2, jer je, za n = −1, funkcija z → (z − z
0
)
n
derivacija funkcije
z →
1
n + 1
(z −z
0
)
n+1
na probuˇsenoj ravnini C ` ¦z
0
¦.
Za n = −1 nalazimo

Γ
dz
z −z
0
=


0
1
r e
i t
r i e
i t
dt = i


0
dt = 2πi ,
dakle, integral je razliˇcit od nule.
Specijalno je, dakle, integral

Γ
dz
z
= 2πi = 0, ˇsto znaˇci da ne postoji
funkcija definirana na C` ¦0¦ ˇcija je derivacija jednaka
1
z
, ˇsto opet pokazuje da
ne postoji funkcija ln: C ` ¦0¦ →C.
Pod pravokutnikom podrazumijevat ´cemo uvijek pravokutnik kome su stra-
nice paralelne koordinatnim osima (tj. realnoj i imaginarnoj osi). Ponekad se
takav pravokutnik naziva standardni ili koordinatni pravokutnik.
U idu´coj ´cemo toˇcki trebati sljede´cu varijantu jednog smjera (nuˇznost) Cau-
chyjeva teorema za derivaciju:
Teorem 32.4 (o postojanju primitivne funkcije na krugu) Neka je K⊆C
otvoren krug, a f : K → C neprekidna funkcija sa svojstvom da je

∂I
f dz = 0
po rubu svakog pravokutnika I ⊆ K. Tada f ima primitivnu funkciju na K.
Dokaz: Neka je z
0
srediˇste kruga K. Za svaki z ∈ K, pravokutnik I
z
, kome su
nasuprotni vrhovi z
0
i z, leˇzi u K. Neka je Γ
z
⊆ ∂I
z
dio ruba pravokutnika I
z
od z
0
do z (najprije ‘horizontalno’, tj. paralelno realnoj osi, a onda ‘vertikalno’,
tj. paralelno imaginarnoj osi). Definirajmo
92 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
F(z) = U(z) + i V (z) :=

Γ
z
f dz ,
z
0
z
Γ
z
K
i pokaˇzimo da je to derivabilna funkcija kojoj je derivacija jednaka f.
Za z ∈ K, neka je r
z
> 0 takav da je K(z, r
z
) ⊆ K. Za h ∈ R takav da je
[h[ < r
z
, je segment [z, z +h] ⊆ K, pa je

x
F(z) = ∂
x
U(x, y) + i ∂
x
V (x, y) = lim
h→0
F(z +h) −F(z)
h
= lim
h→0
1
h

q q q
q q
z
0
z

z z+h
f dz −

q q
q
z
0
z

z
f dz

z
0
z z+h
z+ih
z

K
ˇsto je, jer je integral po rubu svakog pravokutnika u K jednak
nuli, jednako
= lim
h→0
1
h

q q
q q
z
0
z

z z+h
f dz −

q q
q
z
0
z

z
f dz

= lim
h→0
1
h

[z,z+h]
f dz .
Parametriziramo li segment [z, z + h] funkcijom t → z + th, t ∈ [0, 1], to je
jednako
= lim
h→0
1
h

1
0
f(z +th) hdt .
Kako je funkcija (t, h) → f(z + th) neprekidna, to integral po t i limes po h
komutiraju, Korolar 19.6, pa je to jednako
=

1
0
lim
h→0
f(z +th) dt =

1
0
f(z) dt = f(z) .
Na sliˇcan naˇcin nalazimo

y
F(z) = ∂
y
U(x, y) + i ∂
y
V (x, y) = lim
h→0
h∈R
F(z + i h) −F(z)
h
= = i f(z) .
Kako je f neprekidna, zakljuˇcujemo da su funkcije ∂
x
U, ∂
x
V , ∂
y
U i ∂
y
V
neprekidne u toˇcki z = (x, y), pa su, prema Teoremu 9.1, funkcije U i V di-
ferencijabilne u z = (x, y). Nadalje, iz dobivenih izraza za ∂
x
F i ∂
y
F, vidimo
' 33. Cauchyjev teorem 93
da vrijede Cauchy-Riemannovi uvjeti, pa je F derivabilna u toˇcki z, i vrijedi
F

(z) = f(z).
Budu´ci je z bila proizvoljna toˇcka kruga K, zakljuˇcujemo da je F

= f.
§ 33 Cauchyjev teorem
Fundamentalan teorem u teoriji funkcija kompleksne varijable je Cauchyjev te-
orem, koji govori o iˇsˇcezavanju integrala derivabilne funkcije po zatvorenoj kri-
vulji. Taj je teorem dokazao ve´c sˆam Cauchy uz pretpostavku da je derivacija
funkcije koju integriramo, neprekidna. Vaˇzan je napredak bio dokaz Cauchyeva
teorema bez pretpostavke o neprekidnosti derivacije. Kljuˇcni korak u tom do-
kazu je sljede´ci teorem:
Teorem 33.1 (Goursat
1
-Pringsheimov
2
teorem) Neka je Ω ⊆ C otvoren
skup, I ⊆ Ω pravokutnik, a f : Ω →C derivabilna funkcija. Tada je

∂I
f dz = 0.
Dokaz: Oznaˇcimo s J(I) :=

∂I
f dz

. Razdijelimo I na ˇcetiri medusobno suk-
ladna pravokutnika Q
1
, Q
2
, Q
3
, Q
4
, koji su svi sliˇcni pravokutniku I. Kako je

∂I
=

∂Q
1
+ +

∂Q
4
, to je
J(I) =

∂I
f dz

∂Q
1
f dz

+ +

∂Q
4
f dz

,
z
0
I
pa je integral po rubu najmanje jednog od tih
pravokutnika, po modulu barem jednak ˇcetvrtini
broja J(I). Oznaˇcimo jedan takav pravokutnik
s I
1
, i neka je J(I
1
) := [

∂I
1
f dz[. Dakle
J(I
1
) ≥
1
4
J(I) .
Razdijelimo sada I
1
na ˇcetiri sukladna pravokutnika, pa na isti naˇcin za-
kljuˇcujemo da za barem jednog od njih, nazovimo ga s I
2
, vrijedi
J(I
2
) ≥
1
4
J(I
1
) ≥
1
4
2
J(I) .
1
Edouard Jean-Baptiste Goursat (1858–1936), francuski matematiˇcar
2
Alfred Pringsheim (1850–1941), njemaˇcki matematiˇcar, roden u Poljskoj
94 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
Nastavimo li na isti naˇcin, dolazimo do niza pravokutnika I
n
, n ∈ N, takvih
da je I
n+1
⊆ I
n
, za sve n, i da je
J(I
n
) ≥
1
4
n
J(I) . (1)
Za dijametre tih pravokutnika vrijedi diamI
n
=
1
2
n
diamI, pa se radi o si-
laznom nizu zatvorenih skupova kojima dijametri teˇze nuli. Prema Cantorovom
teoremu o presjeku, Teorem 4.13, presjek tih pravokutnika je neprazan i sastoji
se od jedne jedine toˇcke,
¸
n∈N
I
n
=: ¦z
0
¦.
Funkcija f derivabilna je u toˇcki z
0
, pa za svaki ε > 0 postoji δ > 0 takav
da za 0 < [z −z
0
[ < δ, vrijedi

f(z) − f(z
0
)
z − z
0
−f

(z
0
)

< ε, tj.
[z −z
0
[ < δ ⇒ [f(z) −f(z
0
) −f

(z
0
)(z −z
0
)[ ≤ ε[z −z
0
[ . (2)
Neka je n tako velik da je I
n
sadrˇzan u otvorenom krugu oko z
0
radijusa δ. Kako
funkcija z → f(z
0
) + f

(z
0
)(z − z
0
) ima na Ω, ˇcak na ˇcitavom C, primitivnu
funkciju, to je prema Cauchyjevom teoremu za derivaciju, Teorem 32.2,

∂I
n

f(z
0
) +f

(z
0
)(z −z
0
)

dz = 0 . (3)
Stoga je, prema Lemi o ocjeni integrala, Lema 32.1,
J(I
n
) =

∂I
n
f dz

=

∂I
n

f(z) −f(z
0
) −f

(z
0
)(z −z
0
)

dz

≤ Ms
n
, (4)
gdje je M := max¦[f(z) − f(z
0
) − f

(z
0
)(z − z
0
)[ : z ∈ ∂I
n
¦, a s
n
je opseg
pravokutnika I
n
.
Medutim, za svaki z ∈ ∂I
n
je
[f(z) −f(z
0
) −f

(z
0
)(z −z
0
)[
(2)
≤ ε [z −z
0
[ < ε
1
2
s
n
,
pa je M <
1
2
εs
n
, te zbog (4) vrijedi
J(I
n
) <
1
2
εs
2
n
. (5)
' 33. Cauchyjev teorem 95
Prema konstrukciji je s
n
=
1
2
n
s, gdje je s opseg pravokutnika I, pa je
J(I)
(1)
≤ 4
n
J(I
n
)
(5)

1
2
4
n
εs
2
n
=
1
2
4
n
ε

1
2
n

2
s
2
=
1
2
εs
2
.
Kako je ε > 0 proizvoljan, zakljuˇcujemo da je J(I) = 0, pa je i

∂I
f dz = 0.
Goursat-Pringsheimov teorem govori da ako je funkcija f : I → C deriva-
bilna, tj. ima derivabilno proˇsirenje na neku okolinu pravokutnika I, onda je
integral funkcije f po rubu ∂I pravokutnika I, jednak nuli. U nekim je situaci-
jama potreban neˇsto jaˇci teorem — teorem koji daje isti zakljuˇcak, ali uz slabije
pretpostavke.
Teorem 33.2 (Cauchyjev teorem za pravokutnik) Neka je f : I → C
funkcija koja je neprekidna na zatvorenom pravokutniku I ⊆ C i takva da je
derivabilna na otvorenom pravokutniku I

:= I ` ∂I, osim eventualno u konaˇcno
mnogo toˇcaka (u kojima je samo neprekidna). Tada je

∂I
f dz = 0.
Dokaz: Dokaˇzimo teorem najprije uz pretpostavku da je f derivabilna na cijelom
otvorenom pravokutniku I

. Bez smanjenja op´cenitosti, moˇzemo pretpostaviti
da je srediˇste pravokutnika I u ishodiˇstu 0. U protivnom, zamjenom varijabli,
w := z −z
0
, gdje je z
0
srediˇste pravokutnika I, dobivamo

∂I
f(z) dz =

∂I
z
0
g(w) dw ,
pri ˇcemu je I
z
0
:= I − z
0
= ¦z − z
0
: z ∈ I¦ pravokutnik dobiven translaci-
jom pravokutnika I za −z
0
, tako da mu srediˇste padne u ishodiˇste, a funkcija
g(w) := f(w +z
0
) je neprekidna na I
z
0
i derivabilna na I

z
0
.
αγ(t)
γ(t)
I
I
α
O
Za broj α ∈ '0, 1` oznaˇcimo sada s I
α
pravokutnik dobi-
ven od pravokutnika I homotetijom iz ishodiˇsta i koefi-
cijentom α. Tada je I
α
⊆ I

, a kako je f derivabilna na I

,
po Goursat-Pringsheimovom teoremu zakljuˇcujemo da
je

∂I
α
f dz = 0, za sve α ∈ '0, 1`.
Neka je t → γ(t), t ∈ [a, b], po dijelovima glatka parametrizacija ruba ∂I pra-
vokutnika I. Tada je t → αγ(t), t ∈ [a, b], po dijelovima glatka parametrizacija
ruba ∂I
α
pravokutnika I
α
.
96 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
Da je parametrizacija γ glatka, tj. funkcija γ

neprekidna, bila bi neprekidna
i funkcija (α, t) → f(αγ(t)) αγ

(t), pa bi limes po α i integral po t komutirali.
Imali bismo tada
0 = lim
α→1

∂I
α
f dz = lim
α→1

b
a
f(αγ(t)) αγ

(t) dt
=

b
a
lim
α→1
f(αγ(t)) αγ

(t) dt =

b
a
f(γ(t)) γ

(t) dt =

∂I
f dz .
Kako je, medutim, parametrizacija γ samo po dijelovima glatka, to je nje-
na derivacija γ

neprekidna osim u konaˇcno mnogo toˇcaka, tj. nije neprekidna
u, naprimjer, tri toˇcke. Stoga treba integral

b
a
f(αγ(t))αγ

(t) dt rastaviti na
ˇcetiri dijela na kojima je γ

neprekidna, provesti gornji raˇcun na svakom od tih
dijelova, i rezultate zbrojiti. Opet dobijemo

∂I
f dz = 0.
U op´cem sluˇcaju, kada f u konaˇcno mnogo toˇcaka moˇzda nije
derivabilna, kroz te toˇcke povuˇcemo paralele sa, naprimjer,
imaginarnom osi, i tako razdijelimo pravokutnik I na nekoli-
ko manjih pravokutnika. Na svakom od tako dobivenih pra-
vokutnika funkcija f je neprekidna, a na nutrini i derivabilna,
pa je, prema upravo dokazanom, integral po rubu svakog od tih pravokutnika,
jednak nuli. Zbroj integrala po rubovima tih pravokutnika, jednak je integralu
po rubu pravokutnika I, pa je

∂I
f dz = 0.
Kombinacijom ranijih teorema, dobivamo sada
Teorem 33.3 (Cauchyjev teorem za krug) Neka je K ⊆ C (otvoren) krug,
a f : K → C neprekidna funkcija, koja je i derivabilna, osim eventualno u ko-
naˇcno mnogo toˇcaka. Tada je

γ
f dz = 0, za sve po dijelovima glatke zatvorene
puteve γ u K.
Dokaz: Prema Cauchyjevu teoremu za pravokutnik,

∂I
f dz = 0 za svaki pra-
vokutnik I ⊆ K. Stoga, jer je funkcija f neprekidna, prema Teoremu o pos-
tojanju primitivne funkcije na krugu, Teorem 32.4, postoji derivabilna funkcija
F : K →C takva da je F

= f. Prema Cauchyjevom teoremu za derivaciju, Te-
orem 32.2, integral funkcije f ne ovisi o putu, tj.

γ
f dz = 0 za sve po dijelovima
glatke zatvorene puteve u K.
Odgovaraju´com modifikacijom, teorem o postojanju primitivne funkcije, nije
teˇsko poop´citi na konveksne ili ˇcak na tzv. zvjezdaste skupove, pa se i prethodni
' 33. Cauchyjev teorem 97
teorem lako moˇze poop´citi na takve skupove. Medutim, op´ci Cauchyjev teorem,
koji ´cemo sada dokazati, sve te varijante sadrˇzi kao specijalne sluˇcajeve.
Teorem 33.4 (Op´ci Cauchyjev teorem) Neka je Ω ⊆ C otvoren skup, i ne-
ka je f : Ω → C neprekidna funkcija koja je i derivabilna, osim eventualno u
konaˇcno mnogo toˇcaka. Tada je

γ
f dz = 0 za svaki zatvoren, u Ω nulhomoto-
pan, po dijelovima gladak put γ.
Dokaz: Dovoljno je dokazati da ako su γ : [a, b] → Ω i η: [a, b] → Ω homotopni po
dijelovima glatki putevi sa zajedniˇckim krajevima, tj. γ(a) = η(a) i γ(b) = η(b),
onda je

γ
f dz =

η
f dz.
0
1
a b
H
γ

η

I
ij
K
ij
Dokaz je gotovo identiˇcan dokazu Teorema 26.3 da su integrali zatvore-
ne diferencijalne 1-forme po homotopnim putevima jednaki. Neka je, dakle,
H: [a, b] [0, 1] → Ω PDG homotopija od γ do η. Odaberimo razdiobu ρ
pravokutnika I = [a, b] [0, 1] tako da H preslikava svaki pravokutnik I
ij
te
razdiobe, u neki krug K
ij
koji je sadrˇzan u Ω. Restrikcija homotopije H na
rub ∂I
ij
je zatvoren PDG put u krugu K
ij
, pa je, prema Cauchyjevu teoremu
za krug,

H
∂I
ij
f dz = 0. Sumiranjem svih tih integrala, zakljuˇcujemo da je

H
∂I
f dz = 0. Kako su restrikcije preslikavanja H na lijevu i desnu stranicu
pravokutnika I konstantni putevi, to je

H
∂I
f dz =

γ
f dz −

η
f dz, odakle
slijedi tvrdnja teorema.
Korolar 33.5 (Cauchyjev teorem za jednostavno povezano podruˇcje)
Neka je Ω ⊆ C jednostavno povezano podruˇcje, a f : Ω → C neprekidna funk-
cija, koja je i derivabilna, osim eventualno u konaˇcno mnogo toˇcaka. Tada je

γ
f dz = 0 za svaki po dijelovima gladak zatvoren put γ u Ω.
Napomena 33.1 Postoji i “kra´ci dokaz” Cauchyjeva teorema. Naime, za de-
rivabilnu funkciju f = u + i v : Ω → C i, barem za jednostavno zatvorenu kri-
vulju Γ, koja je nulhomotopna u Ω, tj. takva je da je i njezino unutraˇsnje
98 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
podruˇcje B sadrˇzano u Ω, koriste´ci se Greenovim teoremom, Teorem 27.5, i
Cauchy-Riemannovim uvjetima, Teorem 31.1, dobivamo

Γ
f dz =

Γ
udx −v dy + i

Γ
v dx +udy
Green
=

B
(−∂
x
v −∂
y
u) dxdy + i

B
(∂
x
u −∂
y
v) dxdy
(CR)
= 0 .
Medutim, da bismo mogli koristiti Greenov teorem, morale bi funkcije u i v biti
diferencijabilne klase C
1
, tj. derivacija f

morala bi biti neprekidna, dok smo
mi bili pretpostavili samo postojanje derivacije, a u konaˇcno mnogo toˇcaka ˇcak
samo neprekidnost. To je znaˇcajna razlika, i, kao ˇsto ´cemo kasnije vidjeti, vaˇzno
je imati dokaz Cauchyjeva teorema bez pretpostavke o neprekidnosti derivacije.
Povijest ovog vaˇznog teorema, koji predstavlja veleban ulaz u teoriju funkcija
kompleksne varijable, dugaˇcka je i zanimljiva. Originalni je dokaz dao Cauchy
1825. godine, uz dodatnu pretpostavku da je derivacija neprekidna. Kasnije
tokom devetnaestog stolje´ca, pojavilo se viˇse dokaza tog teorema i uz razliˇcite
pretpostavke o tipu puta integracije — nekad uz preˇsutno, a nekad uz ekspli-
citno pretpostavljenu neprekidnost derivacije. Godine 1884. Goursat je objavio
jedan jednostavniji dokaz ovog teorema, uz samo jednu, ‘oˇcitu’ pretpostavku, da
teorem vrijedi za dvije jednostavne funkcije: konstantnu funkciju i identitetu,
ali bez pretpostavke o neprekidnosti derivacije. Barem je tako Goursat tvrdio.
Alfred Pringsheim je 1895. pomno analiziraju´ci Goursatov dokaz, ustvrdio da
se u dokazu preˇsutno pretpostavlja uniformna derivabilnost, za ˇsto je pokazao
da je ekvivalentno pretpostavci o neprekidnosti derivacije. Stoga Goursatov
dokaz predstavlja samo pojednostavljenje drugih dokaza Cauchyjeva teorema,
ali ne i oslabljenje pretpostavki. Pringsheim je izrazio svoje uvjerenje da teorem
vrijedi samo uz pretpostavku da derivacija postoji, bez pretpostavke o njezinoj
neprekidnosti, ali je taj problem joˇs uvijek ostao otvoren.
Ova Pringsheimova kritika proizvela je pravu buru, pa su, izmedu ostalog,
1900. objavljena dva nova dokaza. U jednom je Goursat ponovio svoj raniji
dokaz, ali uz viˇse paˇznje i uz izvjesne pretpostavke o tipu puta integracije, a
u drugom je Moore
1
dao svoj dokaz Cauchyjeva teorema, uz neˇsto drugaˇcije
pretpostavke. U svom odgovoru 1901. Pringsheim je prigovorio da su u oba ra-
da pretpostavke o tipu puta integracije previˇse restriktivne, pa je kombiniraju´ci
i profinivˇsi te dokaze, dobio Cauchyjev teorem bez pretpostavke o neprekid-
nosti derivacije, i to za zatvorene rektifikabilne puteve. Dvije godine kasnije,
1
Eliakim Hastings Moore (1862–1932), ameriˇcki matematiˇcar
' 34. Cauchyjeva integralna formula 99
Pringsheim se vratio Cauchyjevu teoremu, i dao dokaz u kojem koristi tehniku
dijeljenja pravokutnika na ˇcetiri sukladna pravokutnika, kao ˇsto smo mi radili u
dokazu Teorema 33.1 (s tim da je on radio s trokutima, a ne s pravokutnicima).
Zato smo ovdje taj teorem i nazvali Goursat-Pringsheimovim.
Time, medutim, priˇca o Cauchyjevu teoremu nije bila gotova. Joˇs su se
idu´cih tridesetak godina matematiˇcari, medu njima i neki vrlo ugledni, pre-
pucavali o detaljima, prioritetima i atribucijama. Mnogi zanimljivi detalji o
dogadanjima vezanim uz Cauchyjev teorem mogu se na´ci u ˇclanku J. Graya
1
.
Dokaz ˇcinjenice, da je derivacija kompleksne funkcije uvijek neprekidna, a
koji se ne oslanja na Cauchyjev teorem, napravljen je istom poˇcetkom 1960-tih
godina, i, naravno, nije niˇsta kra´ci niti jednostavniji od dokaza kojeg ´cemo mi
prikazati, tj. dokaza koji koristi Cauchyjev teorem.
§ 34 Cauchyjeva integralna formula
Kao posljedicu Cauchyjevog teorema, dokazat ´cemo sada Cauchyjevu integralnu
formulu —rezultat iz kojeg ´ce, kao posljedice, slijediti mnogi, ˇcesto i neoˇcekivani
rezultati o kompleksnim funkcijama.
Dokaˇzimo najprije jedan pomo´cni rezultat:
Propozicija 34.1 Neka je γ po dijelovima gladak zatvoren put u C, i neka je
z
0
/ ∈ γ

. Tada je vrijednost
1
2πi

γ
dz
z −z
0
cijeli broj.
Dokaz: Neka je γ : [a, b] → C po dijelovima gladak zatvoren put, γ(a) = γ(b).
Definirajmo funkciju h: [a, b] →C s
h(t) :=

t
a
γ

(u)
γ(u) −z
0
du .
To je neprekidna funkcija, a u toˇckama u kojima je γ

neprekidna, h ima i
derivaciju jednaku
h

(t) =
γ

(t)
γ(t) −z
0
.
1
Jeremy Gray. Goursat, Pringsheim, Walsh, and the Cauchy integral Theorem, Mathema-
tical Intelligencer, 22 (4) (2000), 60–66,77.
100 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
Primijetimo, nadalje, da je h(a) = 0.
Promotrimo funkciju ϕ: [a, b] →C definiranu s
ϕ(t) := e
−h(t)
(γ(t) −z
0
) .
Funkcija ϕ derivabilna je tamo gdje je i h derivabilna, i vrijedi
ϕ

(t) = −e
−h(t)
h

(t) (γ(t) −z
0
) +e
−h(t)
γ

(t)
= −e
−h(t)
γ

(t)
γ(t) −z
0
(γ(t) −z
0
) +e
−h(t)
γ

(t) = 0 .
Iako za funkciju ϕ znamo samo da je po dijelovima derivabilna, jer je γ samo po
dijelovima glatka, ipak, zbog neprekidnosti funkcije ϕ, zakljuˇcujemo da je ona
konstantna. Stoga je ϕ(b) = ϕ(a), tj.
e
−h(b)
(γ(b) −z
0
) = e
−h(a)
(γ(a) −z
0
) .
Kako je γ(b) = γ(a) i h(a) = 0, odavde slijedi e
h(b)
= 1, tj. h(b) = 2kπi za neki
k ∈ Z. Dakle,
1
2πi

γ
dz
z −z
0
=
1
2πi

b
a
γ

(u)
γ(u) −z
0
du =
1
2πi
h(b) = k ∈ Z .
Korolar 34.2 Za po dijelovima gladak zatvoren put γ u C i toˇcku z
0
/ ∈ γ

, broj
1
2πi

γ
dz
z − z
0
jednak je indeksu puta γ s obzirom na toˇcku z
0
, tj.
ν(γ, z
0
) =
1
2πi

γ
dz
z −z
0
.
(Definicijom 25.2 smo indeks zatvorenog puta γ s obzirom na toˇcku P
0
, bili
definirali kao ν(γ, P
0
) :=
1

γ
ω
ϑ,P
0
, gdje je ω
ϑ,P
0
kutna diferencijalna 1-forma,
definirana s ω
ϑ,P
0
(x, y) :=
−(y − y
0
) dx + (x − x
0
) dy
(x − x
0
)
2
+ (y − y
0
)
2
.)
Dokaz: Napravit ´cemo dokaz za toˇcku z
0
= 0. Op´ci sluˇcaj dobije se translacijom
' 34. Cauchyjeva integralna formula 101
za −z
0
, tj. zamjenom w := z −z
0
. Prema definiciji integrala je
1
2πi

γ
dz
z
=
1
2πi

γ
x −i y
x
2
+y
2
(dx + i dy)
=
1
2πi

γ
xdx +y dy
x
2
+y
2
+ i

γ
−y dx +xdy
x
2
+y
2

=
1

γ
−y dx +xdy
x
2
+y
2

i

γ
xdx +y dy
x
2
+y
2
. (∗)
Prema prethodnoj propoziciji je
1
2πi

γ
dz
z
cijeli, dakle realan broj pa je
njegov imaginarni dio jednak nuli. Stoga je drugi od dva integrala diferencijalnih
1-formi duˇz puta γ u posljednjem retku prethodne formule, jednak nuli, pa je
1
2πi

γ
dz
z
=
1

γ
−y dx +xdy
x
2
+y
2
=
1

γ
ω
ϑ
,
ˇsto je, prema definiciji, upravo indeks puta γ s obzirom na ishodiˇste O = (0, 0).
Napomena 34.1 Da je imaginaran dio u formuli (∗) jednak nuli, mogli smo
se uvjeriti i direktno. Naime, na probuˇsenoj ravnini R
2
` ¦(0, 0)¦, diferencijalna
1-forma
xdx + y dy
x
2
+ y
2
je egzaktna, jer je jednaka (vanjskom) diferencijalu funkcije
f(x, y) =
1
2
ln(x
2
+y
2
), pa je, prema Teoremu 25.2, njezin integral po zatvorenom
PDG putu γ koji ne prolazi ishodiˇstem, jednak nuli.
Primjer 34.1 Geometrijsku interpretaciju indeksa, kao broja obilazaka zatvo-
renog puta oko, naprimjer, ishodiˇsta, moˇzemo, koriste´ci kompleksnu logaritam-
sku funkciju, opisati i ovako. Neka je γ PDG put u skupu C
π
—komplementu
negativnog dijela realne osi, od toˇcke z
0
do z
1
. Tada je

γ
dz
z
= ln z

z
1
z
0
= ln

z
1
z
0

+ i (arg z
1
−arg z
0
) .
Ista ´ce formula vrijediti i ako se ˇcitav put γ nalazi u skupu C
ϑ
— komplementu
polupravca iz ishodiˇsta koji s pozitivnim dijelom realne osi zatvara kut ϑ, s tim
da treba koristiti i odgovaraju´cu logaritamsku funkciju C
ϑ
→C.
Ako je put γ zatvoren, podijelimo ga toˇckama z
0
, z
1
, z
2
, . . . , z
k
= z
0
na dije-
love, tako da se svaki dio puta izmedu toˇcaka z
j−1
i z
j
nalazi ˇcitav u nekom C
ϑ
j
.
102 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
Kako je z
k
= z
0
, zbrajanjem dobivamo

γ
dz
z
= i
k
¸
j=1
(arg z
j
−arg z
j−1
) ,
gdje u j-tom sumandu treba za kutove arg z uzimati one koji pripadaju sku-
pu C
ϑ
j
. Suma svih tih razlika kutova bit ´ce upravo broj obilazaka puta γ
pomnoˇzen s 2π.
Dokaˇzimo sada nekoliko osnovnih svojstava indeksa zatvorenog puta s obzi-
rom na toˇcku. Ta smo svojstva mogli, koriste´ci se Teoremom 26.4 i njegovom
posljedicom Korolarom 26.5, dokazati i ranije, u ˇcetvrtom poglavlju. Kako ´ce
nam ta svojstva zaista trebati istom sada, dokazat ´cemo ih ovdje koriste´ci Ca-
uchyjev teorem, i ˇcinjenicu dokazanu prethodnim Korolarom 34.2, da se indeks
moˇze definirati i kao integral odgovaraju´ce kompleksne funkcije.
Propozicija 34.3 (osnovna svojstva indeksa)
(i) Za ˇcvrstu toˇcku z
0
, indeks ν(γ, z
0
) ne mijenja se ako se γ neprekidno de-
formira, i niti u jednom ˇcasu ne prolazi kroz z
0
, tj. ν(γ
1
, z
0
) = ν(γ
2
, z
0
)
ako su zatvoreni putevi γ
1
i γ
2
homotopni u C ` ¦z
0
¦.
(ii) Za ˇcvrst put γ, funkcija z → ν(γ, z) konstantna je na svakom krugu koji
je disjunktan s γ

. Stoga je indeks ν(γ, z) konstantan na komponentama
povezanosti komplementa od γ

, tj. skupa C ` γ

.
(iii) Neka je Ω ⊆ C jednostavno povezano podruˇcje, γ po dijelovima gladak
zatvoren put u Ω i z
0
∈ C ` Ω. Tada je ν(γ, z
0
) = 0.
Stoga, ako je γ proizvoljan zatvoren PDG put u C, a z
0
toˇcka iz neomedene
komponente povezanosti skupa C ` γ

, onda je ν(γ, z
0
) = 0.
(iv) Neka je Γ (pozitivno orijentirana) kruˇznica sa srediˇstem u z
0
i radijusom r.
Tada je
ν(Γ, z) =

1 , za [z −z
0
[ < r
0 , za [z −z
0
[ > r
.
Nije teˇsko pokazati da se pri prijelazu iz jedne komponente povezanosti skupa
C ` γ

u susjednu, tj. pri prijelazu jednom preko krivulje γ

, indeks promijeni
za ±1 (i to ako gledamo u smjeru orijentacije krivulje, onda se pri prelasku
slijeva nadesno indeks smanji za 1, a pri prelasku zdesna nalijevo, pove´ca za 1).
' 34. Cauchyjeva integralna formula 103
Dokaz: (i) Kako je funkcija z →
1
z − z
0
derivabilna na C ` ¦z
0
¦, to slijedi nepo-
sredno iz op´ceg Cauchyjeva teorema, Teorem 33.4.
(ii) Neka je γ : [a, b] →C po dijelovima gladak zatvoren put, neka je z
0
/ ∈ γ

,
i neka je r > 0 takav da krug K(z
0
, r) ne sijeˇce γ

. Za h ∈ C takav da je [h[ < r,
oznaˇcimo s γ
h
:= γ −h put koji dobijemo tako da γ translatiramo za −h. Tada
su γ i γ
h
homotopni, s medunivoima γ
sh
:= γ − sh, s ∈ [0, 1], i homotopija ne
prolazi toˇckom z
0
. Prema (i) je, dakle, ν(γ
h
, z
0
) = ν(γ, z
0
). Medutim, poloˇzaj
toˇcke z
0
prema putu γ
h
isti je kao poloˇzaj toˇcke z
0
+ h prema putu γ, pa je
ν(γ
h
, z
0
) = ν(γ, z
0
+h). Toˇcnije,
ν(γ
h
, z
0
) =
1
2πi

γ
h
dz
z −z
0
=
1
2πi

b
a
γ

(t) dt
(γ(t) −h) −z
0
=
1
2πi

b
a
γ

(t) dt
γ(t) −(z
0
+h)
=
1
2πi

γ
dz
z −(z
0
+h)
= ν(γ, z
0
+h) .
z
0
r
z
0
+h
γ

γ
h

Stoga je ν(γ, z
0
+ h) = ν(γ, z
0
) za [h[ < r, tj. funkcija z → ν(γ, z) je
konstantna na krugu K(z
0
, r).
(iii) Prvi dio tvrdnje je neposredna posljedica Cauchyjeva teorema za jed-
nostavno povezano podruˇcje, Korolar 33.5. Naime, funkcija z →
1
z − z
0
je deri-
vabilna na C ` ¦z
0
¦, pa je derivabilna i na Ω, a svaki zatvoren PDG put γ u Ω
je nulhomotopan u Ω zbog jednostavne povezanosti.
Za dokaz drugog dijela tvrdnje, primijetimo, najprije, da se komplement
C`γ

traga zatvorenog puta γ u ravnini, sastoji od nekoliko, moˇzda i beskonaˇcno
mnogo, komponenti povezanosti, od kojih je jedna, i samo jedna, neomeden
skup, a ostale, ima ih barem jedna, su omedeni otvoreni skupovi. Kako je
skup γ

kompaktan, dakle i omeden, postoji dovoljno velik otvoren krug koji
ga sadrˇzi. Prema prvom dijelu tvrdnje, indeks puta γ obzirom na svaku toˇcku
izvan tog velikog kruga, jednak je nuli. Zbog tvrdnje (ii) je onda indeks puta γ
jednak nuli i obzirom na svaku toˇcku neomedene komponente skupa C ` γ

.
(iv) Da je indeks kruˇznice Γ s obzirom na svaku toˇcku otvorenog kruga koju
ta kruˇznica obrubljuje, jednak 1, slijedi iz (ii) i ˇcinjenice da je

Γ
dz
z − z
0
= 2πi ,
vidi Primjer 32.1. S druge strane, prema tvrdnji (iii), indeks kruˇznice jednak
je nuli za svaku toˇcku izvan tog kruga.
104 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
Sada moˇzemo dokazati najavljivan
Teorem 34.4 (Cauchyjeva integralna formula) Neka je Ω⊆C otvoren skup,
f : Ω →C derivabilna funkcija, a γ u Ω nulhomotopan, po dijelovima gladak za-
tvoren put. Tada za svaku toˇcku z
0
∈ Ω ` γ

vrijedi
ν(γ, z
0
) f(z
0
) =
1
2πi

γ
f(z)
z −z
0
dz . (C)
Dokaz: Definirajmo funkciju g : Ω →C s
g(z) :=



f(z) −f(z
0
)
z −z
0
, z = z
0
f

(z
0
) , z = z
0
.
Funkcija g derivabilna je na Ω`¦z
0
¦, i neprekidna je na ˇcitavom skupu Ω. Prema
op´cem Cauchyjevu teoremu, Teorem 33.4,

γ
g dz = 0. Stoga je
0 =

γ
g dz =

γ
f(z)
z −z
0
dz −

γ
f(z
0
)
z −z
0
dz
= f(z
0
) ν(γ, z
0
) 2πi
,
odakle slijedi Cauchyjeva integralna formula (C).
U primjenama je γ najˇceˇs´ce jednostavno zatvoren po dijelovima gladak put
koji jednom obilazi toˇcku z
0
, tj. trag takvog puta je kontura u ˇcijem se unu-
traˇsnjem podruˇcju nalazi toˇcka z
0
, pa je indeks puta γ s obzirom na z
0
jed-
nak 1. U tom sluˇcaju, Cauchyjeva integralna formula poprima sljede´ci jednos-
tavan oblik:
Korolar 34.5 Neka je f : Ω →C derivabilna funkcija, Γ ⊆ Ω pozitivno orijen-
tirana kontura ˇcije je unutraˇsnje podruˇcje sadrˇzano u Ω, i neka toˇcka z
0
pripada
tom unutraˇsnjem podruˇcju. Tada je
f(z
0
) =
1
2πi

Γ
f(z)
z −z
0
dz .
Ovaj korolar pokazuje da ako je f derivabilna funkcija na nekom podruˇcju,
i njezine su vrijednosti poznate u svim toˇckama neke nulhomotopne konture,
' 34. Cauchyjeva integralna formula 105
onda su poznate vrijednosti funkcije f i u svim toˇckama unutraˇsnjeg podruˇcja
te konture. U narednim ´cemo teoremima ovu ˇcinjenicu joˇs bolje razjasniti.
Odsada ´ce nam toˇcka z
0
biti varijabilna, pa ´cemo ju oznaˇcavati sa z, a
varijablu integracije sa ζ.
Korolar 34.6 Neka je V := V (z
0
; r, R) := ¦z : r < [z − z
0
[ < R¦ ⊆ C kruˇzni
vijenac, neka je f : V → C derivabilna funkcija, te neka su Γ
1
i Γ
2
pozitivno
orijentirane kruˇznice oko z
0
radijusa ρ
1
i ρ
2
, gdje je 0 < r < ρ
1
< ρ
2
< R.
Tada za svaku toˇcku z ∈ V (z
0
; ρ
1
, ρ
2
), tj. ρ
1
<[z −z
0
[ <ρ
2
, vrijedi
f(z) =
1
2πi

Γ
2
f(ζ)
ζ −z
dζ −
1
2πi

Γ
1
f(ζ)
ζ −z
dζ .
Dokaz: Neka je z neka toˇcka vijenca izmedu kruˇznica Γ
1
i Γ
2
. Odaberimo dva
z
0
z
z
1
ˆ z
1
z
2
ˆ z
2
r
R
ρ
1
ρ
2
Γ
1
Γ
2
bliska radijusa ve´ce kruˇznice, Γ
2
, tako da
kruˇzni isjeˇcak odreden tim radijusima ne
sadrˇzi toˇcku z, i neka su z
1
, ˆ z
1
, z
2
i ˆ z
2
toˇcke tih radijusa koje leˇze na kruˇznicama Γ
1
odnosno Γ
2
(vidi sliku). Neka je γ zatvo-
ren put koji poˇcinje u toˇcki z
1
i trag mu je
γ

= [z
1
, z
2
] + Γ
2
+ [z
2
, z
1
] − Γ
1
, a ˆ γ neka je
put koji poˇcinje takoder u toˇcki z
1
, a trag mu
je ˆ γ

= [z
1
, z
2
] +
ˆ
Γ
2
+ [ˆ z
2
, ˆ z
1
] −
ˆ
Γ
1
, gdje su
ˆ
Γ
1
i
ˆ
Γ
2
dijelovi kruˇznica Γ
1
i Γ
2
, iz kojih su
izvadeni mali lukovi od z
1
do ˆ z
1
, odnosno od
z
2
do ˆ z
2
.
Putevi γ i ˆ γ su homotopni u V ` ¦z¦, i na tom je otvorenom skupu funkcija
ζ →
f(ζ)
ζ − z
derivabilna, pa su njezini integrali po tim putevima jednaki. Ka-
ko je ˆ γ

kontura i z se nalazi u njezinom unutraˇsnjem podruˇcju, to je prema
prethodnom korolaru,
f(ζ) =
1
2πi

ˆ γ
f(ζ)
ζ −z
dζ =
1
2πi

γ
f(ζ)
ζ −z

=
1
2πi

Γ
2
f(ζ)
ζ −z
dζ −
1
2πi

Γ
1
f(ζ)
ζ −z
dζ ,
jer se integrali po segmentima [z
2
, z
1
] i [z
1
, z
2
] uzajamno dokidaju.
106 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
γ
ˆ γ
c
c
Poˇcetni i zavrˇsni stadij homotopije ˆ γ · γ, i ˇcetiri medunivoa.
Cauchyjeva integralna formula i njezini korolari pokazuju da se vrijednost
derivabilne funkcije na odgovaraju´cem podruˇcju moˇze izraˇcunati kao integral po
nekom putu. Zato je od interesa prouˇcavati funkcije koje su tako i definirane.
Teorem 34.7 (o derivabilnosti funkcije definirane integralom) Neka je
γ po dijelovima gladak put u C (ne nuˇzno zatvoren), neka je γ

⊆ C njegov
trag, i neka je ψ: γ

→C neprekidna funkcija. Tada je funkcija f : C` γ

→C
definirana s
f(z) :=

γ
ψ(ζ)
ζ −z

derivabilna na C ` γ

, i njezina je derivacija jednaka
f

(z) =

γ
ψ(ζ)
(ζ −z)
2
dζ . (1)
ˇ
Stoviˇse, funkcija f

: C ` γ

→C je neprekidna.
Dokaz: Fiksirajmo toˇcku z ∈ C ` γ

i pokaˇzimo da je formulom (1) dˆ ana deri-
γ

ζ
z+h
z
δ
vacija funkcije f u toˇcki z. Neka je δ > 0 takav da
je K(z, δ) ⊆ C` γ

. Tada za sve h ∈ C takve da je
[h[ <
1
2
δ, i sve ζ ∈ γ

, vrijedi
[ζ −z[ > δ
[ζ −(z +h)[ >
1
2
δ .
(2)
' 34. Cauchyjeva integralna formula 107
Stoga je

f(z +h) −f(z)
h

γ
ψ(ζ)
(ζ −z)
2

=

1
h

γ
ψ(ζ)
ζ −z −h
dζ −

γ
ψ(ζ)
ζ −z

γ
ψ(ζ)
(ζ −z)
2

=

γ
ψ(ζ)
(ζ −z −h)(ζ −z)
dζ −

γ
ψ(ζ)
(ζ −z)
2

= [h[

γ
ψ(ζ)
(ζ −z −h)(ζ −z)
2

.
Oznaˇcimo li s M := max¦[ψ(ζ)[ : ζ ∈ γ

¦, primjenom Leme 32.1 o ocjeni
integrala, zbog nejednakosti (2), to je dalje
≤ [h[
M
1
2
δ δ
2
(γ) ,
gdje je, kao i inaˇce, (γ) duljina puta γ.
Odavde slijedi da je lim
h→0
f(z + h) − f(z)
h
=

γ
ψ(ζ)
(ζ − z)
2
dζ, tj. funkcija f deriva-
bilna je u toˇcki z, a kako je z ∈ C ` γ

bila proizvoljna toˇcka, zakljuˇcujemo da
je f derivabilna, i njezina je derivacija zaista dˆ ana formulom (1).
Ostaje pokazati da je ta derivacija neprekidna funkcija. Uz iste oznake z, δ,
h i M kao ranije, koriste´ci Lemu o ocjeni integrala i nejednakosti (2), imamo
[f

(z +h) −f

(z)[ =

γ

ψ(ζ)
(ζ −z −h)
2

ψ(ζ)
(ζ −z)
2

(razlika kvadrata)
=

γ
hψ(ζ)
(ζ −z −h)(ζ −z)

1
ζ −z −h
+
1
ζ −z

≤ [h[
M
1
2
δ
2

1
1
2
δ
+
1
δ

(γ) = [h[
6M
δ
3
(γ) ,
pa je lim
h→0
f

(z +h) = f

(z), tj. f

je neprekidna.
Definicija 34.1 Za funkciju f : Ω → C kaˇzemo da je holomorfna ako je de-
rivabilna i derivacija f

je neprekidna na Ω. Za funkciju f kaˇzemo da je holo-
morfna u toˇcki z
0
ako postoji okolina toˇcke z
0
na kojoj je f holomorfna.
Skup svih funkcija holomorfnih na otvorenom skupu Ω, oznaˇcavat ´cemo
s H(Ω).
108 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
Prethodni teorem kaˇze, dakle, da je svaka funkcija koja je definirana pomo´cu
neke neprekidne funkcije integralom kao u (1), holomorfna na komplementu
traga puta integracije.
Koriste´ci se prethodnim teoremom i Cauchyjevom integralnom formulom,
toˇcnije Korolarom 34.5, dobivamo
Korolar 34.8 (Teorem o holomorfnosti derivabilne funkcije) Svaka je
derivabilna funkcija f : Ω →C holomorfna, tj. D(Ω) = H(Ω).
Dokaz: Oko zadane toˇcke z
0
∈ Ω odaberemo dovoljno malenu kruˇznicu Γ
0
, tako
da zajedno s krugom kojeg obrubljuje, leˇzi u Ω. Prema Korolaru 34.5, za svaki
z iz toga kruga je f(z) =
1
2πi

Γ
0
f(ζ)
ζ − z
dζ. Budu´ci da je funkcija f, koja se
nalazi u brojniku razlomka pod integralom, neprekidna, prema prethodnom Te-
oremu 34.7, funkcija f holomorfna je na krugu unutar Γ
0
, tj. na okolini toˇcke z
0
.
Zbog proizvoljnosti odabira toˇcke z
0
, f je holomorfna na Ω.
Ovaj, upravo dokazan rezultat, vrlo je vaˇzan. On pokazuje da je zahtjev
derivabilnosti kompleksne funkcije tako jak, da ima za posljedicu ne samo pos-
tojanje, nego i neprekidnost derivacije, tj. holomorfnost. Stoga, za kompleksne
funkcije (jedne) kompleksne varijable, nema smisla govoriti da su, naprimjer,
klase C
1
— sve derivabilne funkcije automatski su takve. Dokazat ´cemo joˇs
mnogo viˇse:
Teorem 34.9 (o viˇsim derivacijama derivabilne funkcije) Neka je Ω⊆C
otvoren skup a f : Ω → C derivabilna funkcija. Tada f ima derivacije svakog
reda, i sve su one holomorfne funkcije na Ω.
Nadalje, ako je γ bilo koji, u Ω nulhomotopan, po dijelovima gladak zatvoren
put, a toˇcka z ∈ Ω ` γ

, onda je
ν(γ, z) f
(n)
(z) =
n!
2πi

γ
f(ζ)
(ζ −z)
n+1
dζ . (3)
Dokaz: Znamo ve´c, prema prethodnom Korolaru 34.8, da je derivacija f

funkci-
je f, neprekidna. Neka je z
0
∈ Ω neka toˇcka, i neka je r > 0 takav da kruˇznica Γ
0
' 34. Cauchyjeva integralna formula 109
Γ
0

z
0
radijusa r oko toˇcke z
0
, zajedno s krugom K(z
0
, r)
kojeg obrubljuje, leˇzi u Ω. Za svaki z ∈ K(z
0
, r) je,
prema Cauchyjevoj integralnoj formuli, toˇcnije Koro-
laru 34.5, f(z) =
1
2πi

Γ
0
f(ζ)
ζ − z
dζ, pa je, prema Teore-
mu 34.7, i formuli (1) za derivaciju takve funkcije,
f

(z) =
1
2πi

Γ
0
f(ζ)
(ζ −z)
2
dζ , z ∈ K(z
0
, r) . (4)
Odavde, parcijalnom integracijom, dobivamo
f

(z) =
1
2πi

Γ
0
f(ζ)
α
1
(ζ −z)
2


=
1
2πi

Γ
0
f

(ζ)
ζ −z
dζ , z ∈ K(z
0
, r) . (5)
Pritom smo rabili ˇcinjenicu da se radi o integralu po zatvorenom putu, pa je, kod
parcijalne integracije, sumand koji ne sadrˇzi integral, jednak nuli, tj. op´cenito,
formula za parcijalnu integraciju duˇz zatvorenog puta γ ima oblik

γ
αdβ =

γ
β dα.
Iz prethodne formule, i ve´c dokazane neprekidnosti funkcije f

, ponovnom
primjenom Teorema 34.7, zakljuˇcujemo da je f

holomorfna na krugu K(z
0
, r).
Kako je z
0
bila proizvoljna toˇcka, dokazano je tako da je f

holomorfna na Ω.
Indukcijom se sada jednostavno pokazuje da funkcija f ima derivacije svakog
reda, i da su sve one holomorfne funkcije na Ω.
Ostaje joˇs dokazati formulu (3). Neka je γ, u Ω nulhomotopan, zatvoren
po dijelovima gladak put, i neka je z ∈ Ω ` γ

. Prema ve´c dokazanom, n-ta
derivacija f
(n)
funkcije f je holomorfna, pa je, prema Cauchyjevoj integralnoj
formuli,
ν(γ, z) f
(n)
(z) =
1
2πi

γ
f
(n)
(ζ)
ζ −z
dζ .
110 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
Odavde, uzastopnom parcijalnom integracijom, dobivamo
ν(γ, z) f
(n)
(z) =
1
2πi

γ
f
(n)
(ζ)
ζ −z
dζ =
1
2πi

γ
1
ζ −z
α
f
(n)
(ζ) dζ

=
1
2πi

γ
f
(n−1)
(ζ)

(ζ −z)
2
=
1
2πi

γ
1
(ζ −z)
2
α
f
(n−1)
(ζ) dζ

=
12
2πi

γ
f
(n−2)
(ζ)

(ζ −z)
3
=
2!
2πi

γ
1
(ζ −z)
3
α
f
(n−2)
(ζ) dζ

.
.
.
=
n!
2πi

γ
f(ζ)
(ζ −z)
n+1
dζ .
Kako sada znamo da je za kompleksne funkcije derivabilnost na otvorenom
skupu isto ˇsto i holomorfnost, odsada ´cemo koristiti gotovo iskljuˇcivo termin
holomorfan.
Na sljede´ci teorem moˇzemo gledati kao na neku vrstu obrata Cauchyjeva
teorema.
Teorem 34.10 (Morerin
1
teorem) Neka je Ω⊆C otvoren skup, a f : Ω →C
neprekidna funkcija sa svojstvom, da za svaku toˇcku z ∈ Ω, postoji r
z
> 0,
dovoljno malen da je K(z, r
z
) ⊆ Ω, i takav da za svaki pravokutnik I ⊆ K(z, r
z
)
vrijedi

∂I
f dz = 0. Tada je f holomorfna na Ω.
Dokaz: Neka je z ∈ Ω i r
z
> 0 kao u pretpostavci teorema, te oznaˇcimo s
K
z
:= K(z, r
z
). Prema Teoremu 32.4 o postojanju primitivne funkcije na krugu,
postoji derivabilna funkcija F
z
: K
z
→ C takva da je F

z
= f
K
z
, tj. za sve
ζ ∈ K
z
, je F

z
(ζ) =

f
K
z

(ζ) = f(ζ). Prema prethodnom teoremu 34.9,
funkcija F
z
ima derivacije svakog reda na K
z
, pa specijalno postoji F

z
(z). Kako
se funkcije F

z
i f podudaraju na krugu K
z
oko toˇcke z, i jedna od njih je
1
Giacinto Morera (1856–1909), talijanski matematiˇcar
' 34. Cauchyjeva integralna formula 111
derivabilna u z, to je i druga derivabilna u z (i njihove su derivacije jednake, ˇsto
nam ovdje nije vaˇzno). Stoga je funkcija f derivabilna u toˇcki z.
Kako je z proizvoljna toˇcka iz Ω, f je derivabilna na Ω, pa je, prema teoremu
o holomorfnosti derivabilne funkcije, Korolar 34.8, holomorfna.
Na kraju, dokaˇzimo jednu ˇcinjenicu, koja, na prvi pogled, sugerira da smo
moˇzda nepotrebno mistificirali pretpostavke u Cauchyjevim teoremima.
Korolar 34.11 Neka je f : Ω → C neprekidna funkcija koja je i derivabilna
osim eventualno u konaˇcno mnogo toˇcaka. Onda je f derivabilna svuda, dakle
i holomorfna na ˇcitavom otvorenom skupu Ω.
Dokaz: Zbog otvorenosti skupa Ω, za svaku toˇcku z ∈ Ω, postoji r
z
> 0 takav
da je K(z, r
z
) ⊆ Ω. Za svaki pravokutnik I ⊆ K(z, r
z
) je, prema Cauchyje-
vu teoremu za pravokutnik, Teorem 33.2,

∂I
f dz = 0, pa prema Morerinom
teoremu zakljuˇcujemo da je f holomorfna na Ω.
Ovaj korolar pokazuje kako funkcija koja je neprekidna na otvorenom skupu
i derivabilna je u svim, osim moˇzda u konaˇcno mnogo toˇcaka, ne moˇze zais-
ta ne biti derivabilna u tih nekoliko toˇcaka. Zaˇsto onda nismo u Cauchyjevim
teoremima —za pravokutnik, krug i, konaˇcno, u op´cem Cauchyjevom teore-
mu, jednostavno pretpostavili da je funkcija derivabilna? Razlog je sljede´ci:
za dokaz prethodnog korolara, kojim smo ustanovili da zapravo ovih konaˇcno
mnogo izuzetaka —toˇcaka u kojima neprekidna funkcija nije derivabilna —ne
moˇze postojati, posluˇzili smo se Morerinim teoremom, a za dokaz kojega smo
rabili teorem o postojanju viˇsih derivacija derivabilne funkcije, koji je pak bio
posljedica Cauchyjeve integralne formule. A u dokazu Cauchyjeve integralne
formule, primijenili smo op´ci Cauchyjev teorem na izvjesnu pomo´cnu funkci-
ju g, za koju smo, u tom ˇcasu, znali da je neprekidna i da je derivabilna u svim
toˇckama osim jedne. Nije bilo naˇcina da tada ustanovimo njezinu derivabilnost
i u toj jednoj jedinoj toˇcki. To je bilo jedino mjesto gdje smo zaista koristili
punu snagu Cauchyjeva teorema. Sada, naravno, znamo da je ta funkcija g bila
zapravo i u toj jednoj toˇcki derivabilna, ali tada to zaista nismo mogli tvrditi.
Sljede´cim dijagramom rekapitulirani su odnosi medu osnovnim svojstvima
kompleksne funkcije koja smo promatrali u ovom poglavlju.
112 5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE
f ima na Ω
primitivnu funkciju
f ima na Ω lokalno
primitivnu funkciju

γ
f dz = 0
za svaki zatvoren
PDG put γ u Ω
f ∈ H(Ω)
trivijalno
=⇒
Tm. 32.2

¸
¸
Tm. 32.2
Tm. 34.10

¸
¸
¸
¸
¸
Tm. 33.4
Tm. 32.2
za Ω jednostavno
povezano podruˇcje
⇐===
6
Nizovi i redovi funkcija
U ovom ´cemo se poglavlju baviti nizovima i redovima funkcija. Ve´cina od tih
stvari zapravo spada ve´c u prvo poglavlje, gdje smo razmatrali pitanja konver-
gencije nizova. Medutim, osnovno svojstvo koje ´cemo koristiti pri prouˇcavanju
nizova i redova kompleksnih funkcija — lokalno uniformna konvergencija —
dosad nam nije trebalo, pa o tome govorimo istom sada.
§ 35 Uniformna i lokalno uniformna
konvergencija
Odredenosti radi, govorit ´cemo o nizovima i redovima kompleksnih funkcija
kompleksne varijable, jer ´cemo u idu´cem poglavlju upravo to trebati. Medutim,
ve´cina pojmova i svojstva koja ´cemo dokazati, imaju smisla i vrijede i u drugim,
ˇcesto op´cenitijim, situacijama.
Prisjetimo se najprije pojmova obiˇcne i uniformne konvergencije niza funk-
cija, kojima smo se ve´c bavili u prvom poglavlju, ' 4.
Definicija 35.1 Neka je S ⊆ C neki skup i f
n
: S → C, n ∈ N, niz funkcija.
Kaˇzemo da niz (f
n
)
n
konvergira (obiˇcno ili po toˇckama) ako za svaki z ∈ S
niz brojeva

f
n
(z)

n
konvergira. U tom sluˇcaju, funkciju f : S → C definiranu
s f(z) := lim
n
f
n
(z) zovemo limes niza (f
n
)
n
, i oznaˇcavamo s f = lim
n
f
n
. Piˇse
se takoder f
n
→ f ili f
n
n
−→ f.
113
114 6. NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA
Dakle, niz funkcija (f
n
)
n
konvergira funkciji f, ako
∀z ∈ S, ∀ε > 0, ∃n
0
∈ N, t.d. ∀n ≥ n
0
vrijedi [f
n
(z) −f(z)[ < ε .
Definicija 35.2 Za niz funkcija f
n
: S → C, n ∈ N, kaˇzemo da konvergira
uniformno ili jednoliko na S, ako postoji funkcija f : S → C, takva da za
svaki ε > 0 postoji n
0
∈ N takav da za sve z ∈ S i sve n ≥ n
0
vrijedi [f
n
(z) −
f(z)[ < ε. Oznaˇcavat ´cemo to s f
n
⇒f. Dakle, niz (f
n
)
n
konvergira uniformno
funkciji f, ako
∀ε > 0, ∃n
0
∈ N, t.d. ∀z ∈ S, ∀n ≥ n
0
vrijedi [f
n
(z) −f(z)[ < ε .
Oˇcito je da ako niz funkcija (f
n
)
n
konvergira uniformno funkciji f, onda taj
niz konvergira i obiˇcno, ali obratno ne.
Napomena 35.1 S uniformnom konvergencijom bili smo se ve´c bavili u ' 4 u
prvom poglavlju. Tamo smo promatrali skup B(S, C) svih omedenih funkcija
sa S u C (zapravo umjesto C tamo je bio op´cenito, metriˇcki prostor Y ). U tom
smo skupu definirali metriku ρ formulom ρ(f, g) := sup
z∈S
[f(z) − g(z)[, i time
je B(S, C) postao metriˇcki prostor, a konvergencija s obzirom na metriku ρ je
bila upravo uniformna konvergencija. Kako je prostor C potpun, pokazali smo
i da je B(S, C) potpun. Vaˇzan je njegov potprostor BC(S, C) svih omedenih
neprekidnih funkcija, za koji smo pokazali da je zatvoren potprostor, pa je
takoder potpun. To je, specijalno, znaˇcilo da je uniformni limes niza (omedenih)
neprekidnih funkcija ponovno neprekidna funkcija.
Nas sada zanimaju i funkcije koje nisu omedene, pa formalno uzevˇsi ne
moˇzemo koristiti navedene rezultate. Medutim, isti dokaz kojim smo u Teore-
mu 4.16 pokazali da je uniformni limes niza omedenih neprekidnih funkcija,
ponovno neprekidna funkcija, bez ikakve promjene vrijedi i bez pretpostavke o
omedenosti funkcija. Osim toga, u Teoremu 35.4 mi ´cemo taj dokaz napraviti i
u neˇsto op´cenitijoj situaciji.
Druga mogu´cnost da koristimo navedene rezultate iz prvog poglavlja, bez
da ih ponovno dokazujemo, je sljede´ca. Ako za proizvoljne funkcije f, g : S →C
definiramo ρ

(f, g) := sup
z∈S

min¦[f(z) −g(z)[, 1¦

, dobit ´cemo metriku na skupu
svih funkcija sa S u C, i konvergencija s obzirom na tu metriku je upravo unifor-
mna konvergencija. Za prostor (C(S, C), ρ

) svih neprekidnih funkcija sa S u C
vrijedi sve ˇsto smo bili dokazali za BC(S, C). Topologija, dakle i konvergencija,
koju metrika ρ

inducira na podskupu B(S, C), ista je kao i ona koju definira
metrika ρ, iako su sˆ ame metrike razliˇcite. Isto vrijedi i za Cauchyjeve nizove.
' 35. Uniformna i lokalno uniformna konvergencija 115
Primjeri 35.1
(i) Niz funkcija f
n
: [2, ∞` → R, n ∈ N, definiranih s f
n
(x) :=
1
x
n
konvergira
uniformno konstantnoj funkciji 0, f
n
⇒0.
(ii) Niz funkcija g
n
: [0, 1] → R, n ∈ N, definiranih s g
n
(x) := x
n
, konver-
gira funkciji g : [0, 1] → R definiranoj s g(x) :=

0 , x ∈ [0, 1`
1 , x = 1
, ali ta
konvergencija nije uniformna, jer limes nije neprekidna funkcija.
(iii) Neka je f : [0, 1] → R neprekidna funkcija takva da je f(0) = f(1) = 0
i neka f nije svuda nula, f ≡ 0, te neka je g
n
: [0, 1] → R, n ∈ N, niz
funkcija definiranih s g
n
(x) := f(x
n
). Tada niz (g
n
)
n
konvergira konstant-
noj funkciji 0, ali ta konvergencija nije uniformna, iako su g
n
i 0 = lim
n
g
n
neprekidne funkcije na kompaktnom skupu [0, 1].
Zaista, kada bi g
n
⇒0, onda bi
∀ε > 0, ∃n
0
∈ N t.d. ∀n ≥ n
0
i ∀x ∈ [0, 1] vrijedi [g
n
(x)[ < ε .
Pokaˇzimo da g
n
⇒0, tj. da
∃ε > 0, t.d. ∀n
0
∈ N, ∃n ≥ n
0
i ∃x
n
∈ [0, 1] t.d. je [g
n
(x
n
)[ ≥ ε .
Neka je ε := max
x∈[0,1]
[f(x)[ > 0, i neka je x
0
∈ '0, 1` takav da je [f(x
0
)[ = ε.
Za n
0
∈ N neka je n := n
0
i x
n
:=
n

x
0
∈ '0, 1`. Tada je
[g
n
(x
n
)[ = [g
n
(
n

x
0
)[ = [f(x
0
)[ = ε .
Na sljede´coj slici prikazani su grafovi funkcija g
1
, g
2
, g
4
, g
8
, g
16
, . . . , g
256
,
i to za polaznu funkciju f(x) :=

x(1 −x) .
0.2 0.4 0.6 0.8 1
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
116 6. NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA
Sada ´cemo definirati jedan novi tip konvergencije, koji ´ce se pokazati vrlo
korisnim pri prouˇcavanju kompleksnih funkcija.
Definicija 35.3 Neka je f
n
: S →C, n ∈ N, niz funkcija. Kaˇzemo da niz (f
n
)
n
konvergira lokalno uniformno na S, ako za svaki z ∈ S postoji r
z
> 0 takav
da niz restrikcija f
n
K(z, r
z
) ∩ S
konvergira uniformno na S
z
:= K(z, r
z
) ∩ S.
Lokalno uniformna konvergencija znaˇci, da oko svake toˇcke postoji okolina i
na toj okolini neka funkcija kojoj niz restrikcija uniformno konvergira. Sljede´ca
propozicija kaˇze da se ipak radi o funkciji na ˇcitavom skupu S, tako da moˇzemo
govoriti i o lokalno uniformnom limesu.
Propozicija 35.1 Ako niz funkcija f
n
: S →C, n ∈ N, konvergira lokalno uni-
formno na S, onda postoji funkcija f : S → C takva da niz (f
n
)
n
konvergira
lokalno uniformno prema f, tj. za svaki z ∈ S postoji r
z
> 0 takav da niz res-
trikcija f
n
S
z
konvergira uniformno restrikciji f
S
z
, gdje je S
z
kao u prethodnoj
definiciji.
Dokaz: Kako niz (f
n
)
n
konvergira lokalno uniformno na S, za svaki z ∈ S postoji
r
z
> 0 i funkcija g
z
: S
z
→C tako da niz restrikcija f
n
S
z
konvergira uniformno
funkciji g
z
na skupu S
z
.
Pokaˇzimo da se na presjecima S
z
∩ S
z
, z

, z

∈ S, funkcije g
z
i g
z
podu-
daraju. Neka je z ∈ S
z
∩ S
z
. Tada je
g
z
(z) = lim
n

f
n
S
z

(z) = lim
n
f
n
(z) = lim
n

f
n
S
z

(z) = g
z
(z) .
Stoga je dobro definirana funkcija f : S → C takva da je f
S
z
:= g
z
, z ∈ S, i
oˇcito je lim
n
f
n
(z) = f(z), z ∈ S.
Primjer 35.2 Niz funkcija g
n
: [0, 1] → R definiranih s g
n
(x) := x
n
, n ∈ N,
konvergira lokalno uniformno na poluotvorenom intervalu [0, 1` konstantnoj
funkciji 0, ali taj niz ne konvergira lokalno uniformno na segmentu [0, 1].
Primijetimo da niz (g
n
)
n
ne konvergira uniformno na [0, 1`, jer bi tada kon-
vergirao uniformno i na ˇcitavom [0, 1], ˇsto prema Primjeru 35.1 nije istina.
Oˇcito je da ako neki niz funkcija konvergira uniformno, onda on konver-
gira i lokalno uniformno. Da obratno ne vrijedi, pokazuje prethodni primjer.
Medutim, na kompaktnim skupovima te se dvije vrste konvergencije podudara-
ju. Toˇcnije, vrijedi
' 35. Uniformna i lokalno uniformna konvergencija 117
Propozicija 35.2 Neka niz funkcija f
n
: S → C, n ∈ N, konvergira lokalno
uniformno. Ako je skup S kompaktan, onda niz (f
n
)
n
konvergira uniformno.
Dokaz: Kako niz (f
n
)
n
konvergira lokalno uniformno na S, to, prema prethodnoj
Propoziciji 35.1, postoji funkcija f : S → C takva da (f
n
)
n
lokalno
⇒ f. Stoga za
svaki z ∈ S, postoji r
z
> 0 takav da

f
n
S
z

n
⇒f
S
z
, gdje je, kao i ranije,
S
z
:= S ∩ K(z, r
z
).
Zbog kompaktnosti, postoje toˇcke z
1
, . . . , z
k
∈S takve da je S ⊆
k
¸
i=1
K(z
i
, r
z
i
),
tj. S =
k
¸
i=1
S
z
i
.
Budu´ci niz

f
n
S
z
i

n
konvergira uniformno restrikciji f
S
z
i
, to za svaki ε > 0
postoji n
0,i
∈ N takav da za sve z ∈ S
z
i
i sve n ≥ n
0,i
, vrijedi [f
n
(z) −f(z)[ < ε.
Neka je n
0
:= max¦n
0,1
, . . . , n
0,k
¦. Tada za sve z ∈ S i sve n ≥ n
0
vrijedi
[f
n
(z) −f(z)[ < ε, tj. niz (f
n
)
n
konvergira uniformno na S.
Korolar 35.3 Neka je Ω ⊆ C otvoren skup, a f
n
: Ω →C, n ∈ N, niz funkcija.
Sljede´ce su tvrdnje ekvivalentne:
(i) Niz (f
n
)
n
konvergira lokalno uniformno na Ω.
(ii) Za svaki kompaktan skup K ⊆ Ω, niz restrikcija f
n
K
: K →C, n ∈ N,
konvergira uniformno na K.
(iii) Za svaki zatvoreni krug K(z, r) ⊆ Ω, niz restrikcija

f
n
K(z, r)

n
konver-
gira uniformno na K(z, r).
Dokaz: Da (ii) slijedi iz (i), pokazuje prethodna propozicija. (iii) slijedi trivi-
jalno iz (ii), jer je svaki zatvoreni krug kompaktan. A implikacija (iii) ⇒ (i) je
gotovo sˆ ama definicija lokalno uniformne konvergencije.
Dokaˇzimo sada da lokalno uniformna konvergencija ˇcuva neprekidnost.
Teorem 35.4 Neka je f
n
: S →C, n ∈ N, niz neprekidnih funkcija koji lokalno
uniformno konvergira funkciji f : S →C. Tada je i funkcija f neprekidna.
Dokaz: Neka je z
0
∈ S proizvoljna toˇcka. Na nekoj okolini S
z
0
:= S ∩K(z
0
, r
z
0
)
toˇcke z
0
, niz (f
n
)
n
konvergira uniformno funkciji f, pa za svaki ε > 0 postoji
n
0
∈ N, takav da za svaki z ∈ S
z
0
i svaki n ≥ n
0
vrijedi [f
n
(z) − f(z)[ <
ε
3
.
Specijalno je [f
n
0
(z) −f(z)[ <
ε
3
za sve z ∈ S
z
0
.
118 6. NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA
Kako je funkcija f
n
0
neprekidna u z
0
, postoji δ > 0, δ < r
z
0
, takav da za sve
z ∈ S za koje je [z −z
0
[ < δ, vrijedi [f
n
0
(z) −f
n
0
(z
0
)[ <
ε
3
. Tada za sve takve z
vrijedi
[f(z) −f(z
0
)[ ≤ [f(z) −f
n
0
(z)[
<
ε
3
+[f
n
0
(z) −f
n
0
(z
0
)[
<
ε
3
+[f
n
0
(z
0
) −f(z
0
)[
<
ε
3
< ε .
Zbog prethodnog teorema, kaˇze se da, u sluˇcaju lokalno uniformne konver-
gencije, limes (niza) i limes (funkcije), komutiraju. Naime, ako je funkcija f
lokalno uniformni limes niza funkcija neprekidnih u toˇcki z
0
, onda je i f nepre-
kidna u z
0
, pa je
lim
z→z
0
lim
n
f
n
(z) = lim
z→z
0
f(z) = f(z
0
) = lim
n
f
n
(z
0
) = lim
n
lim
z→z
0
f
n
(z) .
Naˇs glavni interes u ovom poglavlju su redovi funkcija. Kako redove do-
sad nismo spominjali, podimo od definicije. Neka je X neki vektorski prostor
snabdjeven nekom metrikom, ili barem nekom topologijom, naprimjer, neka
je X normiran vektorski prostor, a (x
n
)
n
niz u X. Red
¸
x
n
je ureden par

(x
n
)
n
, (s
n
)
n

niza (x
n
)
n
i niza (s
n
)
n
njegovih parcijalnih suma s
n
:=
n
¸
k=1
x
k
,
n ∈ N. Za red
¸
x
n
kaˇzemo da konvergira, ako konvergira niz (s
n
)
n
. U tom
sluˇcaju limes lim
n
s
n
niza parcijalnih suma zovemo sumom reda
¸
x
n
i oz-
naˇcavamo sa

¸
n=1
x
n
.
Nas ´ce zanimati redovi funkcija, posebice redovi funkcija
¸
f
n
, gdje su
f
n
: S → C kompleksne funkcije kompleksne varijable. Za takav red kaˇzemo
da konvergira (obiˇcno) ako za svaki z ∈ S red
¸
f
n
(z) kompleksnih broje-
va konvergira.
1
Za red funkcija
¸
f
n
kaˇzemo da konvergira uniformno ako
niz

n
¸
k=1
f
k

n
konvergira uniformno, tj. konvergira u prostoru funkcija sa S
u C, snabdjevenom ranije spomenutom metrikom ρ

. Sliˇcno se definira lokalno
uniformna konvergencija reda funkcija.
Korolar 35.5 Ako je
¸
f
n
red neprekidnih funkcija f
n
: S →C koji konvergira
lokalno uniformno, onda je njegova suma

¸
n=1
f
n
: S →C neprekidna funkcija.
1
Primijetimo da ne postoji metrika na prostoru svih funkcija sa S u C takva da konvergen-
cija s obzirom na tu metriku bude upravo obiˇcna konvergencija niza funkcija. Za opis obiˇcne
konvergencije potrebna je ne-metrizabilna topoloˇska struktura na prostoru funkcija, vidi [6].
' 35. Uniformna i lokalno uniformna konvergencija 119
Kao kod nizova, ako red
¸
f
n
funkcija neprekidnih u toˇcki z
0
lokalno uni-
formno konvergira, onda se limes po z sume reda dobije kao suma reda limesa
po z, tj.
lim
z→z
0

¸
n=1
f
n
(z) =

¸
n=1
lim
z→z
0
f
n
(z) ,
pa se kaˇze da limes i suma reda komutiraju.
Sljede´ci teoremi govore o zamjeni limesa niza, odnosno sume reda, i integrala,
odnosno derivacije.
Teorem 35.6 Neka je γ : [a, b] → C po dijelovima gladak put, a f
n
: γ

→ C,
n ∈ N, niz neprekidnih funkcija koji konvergira lokalno uniformno funkciji
f : γ

→C. Tada je

γ
f dz = lim
n

γ
f
n
dz.
U sluˇcaju lokalno uniformne konvergencije, vrijedi, dakle
lim
n

γ
f
n
dz =

γ
lim
n
f
n
dz ,
pa se kaˇze da limes i integral komutiraju.
Dokaz: Prema Teoremu 35.4, f je neprekidna funkcija na γ

, pa integral

γ
f dz
ima smisla. Prema Lemi 32.1 o ocjeni integrala, vrijedi

γ
f
n
dz −

γ
f dz

=

γ

f
n
(z) −f(z)

dz

≤ max¦[f
n
(z) −f(z)[ : z ∈ γ

¦ (γ) .
Kako je skup γ

kompaktan, niz (f
n
)
n
konvergira uniformno, pa za svaki ε > 0
postoji n
0
∈ N takav da za sve n ≥ n
0
i sve z ∈ γ

vrijedi

f
n
(z) −f(z)

<
ε
(γ)
.
Zbog toga, za n ≥ n
0
vrijedi

γ
f
n
(z) dz −

γ
f(z) dz


ε
(γ)
(γ) = ε ,
tj. niz brojeva

γ
f
n
dz

n
konvergira, i limes je

γ
f dz.
Korolar 35.7 Neka je γ po dijelovima gladak put u C, a f
n
: γ

→ C, n ∈ N,
niz neprekidnih funkcija takvih da red
¸
f
n
konvergira lokalno uniformno na γ

.
Tada red brojeva
¸
γ
f
n
dz konvergira, i vrijedi

γ

¸
n=1
f
n
dz =

¸
n=1

γ
f
n
dz .
120 6. NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA
Kaˇze se, stoga, da se lokalno uniformno konvergentan red moˇze integrirati ˇclan
po ˇclan.
Prethodna dva teorema i korolara o zamjeni limesa s limesom odnosno inte-
gralom, nepromijenjeno vrijede i za, naprimjer, realne funkcije realne varijable.
Medutim, sljede´ci teorem o zamjeni limesa i derivacije, kao i njegov korolar, bez
dodatnih pretpostavki, ne vrijede u sluˇcaju realnih funkcija.
Teorem 35.8 (Weierstrassov teorem o limesu niza holomorfnih funkcija)
Neka je Ω ⊆ C otvoren skup i f
n
∈ H(Ω), n ∈ N, niz holomorfnih funkcija koji
na Ω konvergira lokalno uniformno funkciji f : Ω →C. Tada je i f holomorfna
funkcija, f ∈ H(Ω).
ˇ
Stoviˇse, niz derivacija (f

n
)
n
konvergira lokalno uniformno
na Ω funkciji f

, tj. vrijedi
lim
n
f

n
= (lim
n
f
n
)

.
Dokaz: Prema Teoremu 35.4 je funkcija f : Ω → C neprekidna. Neka je z ∈ Ω
proizvoljna toˇcka i r
z
> 0 takav da je K(z, r
z
) ⊆ Ω. Tada, prema Teoremu 35.6
i Cauchyjevu teoremu, za svaki pravokutnik I ⊆ K(z, r
z
) vrijedi

∂I
f dz = lim
n

∂I
f
n
dz = 0 .
Prema Morerinom teoremu 34.10, zakljuˇcujemo da je f holomorfna na Ω.
Dokaˇzimo i da niz (f

n
)
n
lokalno uniformno konvergira k f

. Neka je z
0
∈Ω
proizvoljna toˇcka i neka je r > 0 takav da je K(z
0
, 2r) ⊆ Ω, te neka je
Γ

z
0
z
ζ
2r
Γ := ∂K(z
0
, 2r) pozitivno orijentirana obrub-
ljuju´ca kruˇznica. Kako je skup Γ kompaktan,
niz (f
n
)
n
konvergira na Γ uniformno funkci-
ji f, pa za svaki ε > 0, postoji n
0
∈ N ta-
kav da za sve n ≥ n
0
i sve ζ ∈ Γ vrijedi
[f
n
(ζ)−f(ζ)[ < ε
r
2
. Nadalje, kako su funkcije f
i f
n
, n ∈ N, holomorfne na Ω, prema Cauchyje-
voj integralnoj formuli, toˇcnije Korolaru 34.5,
i Teoremu 34.7 o derivaciji funkcije definirane
integralom, za svaki z ∈ K(z
0
, r) vrijedi
f

(z) =
1
2πi

Γ
f(ζ)
(ζ −z)
2

f

n
(z) =
1
2πi

Γ
f
n
(ζ)
(ζ −z)
2
dζ , n ∈ N .
' 35. Uniformna i lokalno uniformna konvergencija 121
Kako za sve z ∈ K(z
0
, r) i sve ζ ∈ Γ vrijedi [ζ −z[ > r, to je, prema Lemi 32.1,
[f

n
(z) −f

(z)[ =

1
2πi

Γ
f
n
(ζ) −f(ζ)
(z −ζ)
2

<
1

ε
r
2

1
r
2
2 2rπ = ε ,
pa (f

n
)
n
⇒ f

na okolini K(z
0
, r) toˇcke z
0
. Stoga niz (f

n
)
n
lokalno uniformno
konvergira funkciji f

.
Za redove, kao posljedicu, dobivamo
Korolar 35.9 Neka je Ω ⊆ C otvoren skup, a f
n
: Ω →C, n ∈ N, niz holomor-
fnih funkcija, takvih da red
¸
f
n
lokalno uniformno konvergira. Tada je i suma
reda

¸
n=1
f
n
holomorfna funkcija na Ω, red
¸
f

n
konvergira lokalno uniformno
na Ω, i f

=

¸
n=1
f

n
, tj.


¸
n=1
f
n

=

¸
n=1
f

n
.
Kaˇze se da se lokalno uniformno konvergentan red derivira ˇclan po ˇclan.
Uniformna i lokalno uniformna konvergencija su svojstva redova koja su
‘dobra’ sa stajaliˇsta analize. Medutim za ‘raˇcunanje’ s redovima, naprimjer za
zbrajanje, a posebno mnoˇzenje, potrebna je jedna druga vrsta konvergencije.
Definicija 35.4 Za red brojeva
¸
a
n
kaˇzemo da apsolutno konvergira ako
konvergira red
¸
[a
n
[. Analogno, za red
¸
f
n
funkcija sa S u C kaˇzemo da
apsolutno konvergira, ako konvergira red
¸
[f
n
[.
Kod apsolutno konvergentnih redova, ˇclanovi se mogu po volji grupirati i
permutirati, a da to nema utjecaja na njihovu konvergenciju niti na sˆ amu sumu.
Mi te stvari ne´cemo dokazivati, a precizno iskazane tvrdnje i detaljni dokazi
nalaze se u [6].
Vaˇzna je sljede´ca, na prvi pogled oˇcita, ˇcinjenica:
Teorem 35.10 Neka je z
n
, n ∈ N, niz kompleksnih brojeva. Ako red
¸
z
n
konvergira apsolutno, onda on i konvergira.
Dokaz: Da red
¸
z
n
apsolutno konvergira znaˇci da konvergira red
¸
[z
n
[, tj.
da konvergira njegov niz parcijalnih suma σ
n
:=
n
¸
j=1
[z
j
[. Stoga je niz (σ
n
)
n
Cauchyjev niz, pa za svaki ε > 0 postoji n
0
∈ N, takav da za sve n ≥ n
0
i sve
k ∈ N vrijedi

n+k
−σ
n
[ =
n+k
¸
j=1
[z
j
[ −
n
¸
j=1
[z
j
[ =
n+k
¸
j=n+1
[z
j
[ < ε .
122 6. NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA
Stoga za sve n ≥ n
0
i sve k ∈ N, za parcijalne sume s
n
reda
¸
z
n
vrijedi
[s
n+k
−s
n
[ =

n+k
¸
j=n+1
z
j


n+k
¸
j=n+1
[z
j
[ < ε ,
pa je niz (s
n
)
n
parcijalnih suma reda
¸
z
n
Cauchyjev niz. Zbog potpunosti
prostora C, taj niz konvergira, tj. red
¸
z
n
je konvergentan.
U dokazu prethodnog teorema koristili smo potpunost prostora kompleksnih
brojeva. Iz sˆ amog se dokaza vidi da ´ce u svakom Banachovom prostoru apso-
lutno konvergentni redovi biti i konvergentni. Medutim, u prostorima koji nisu
potpuni postoje apsolutno konvergentni redovi koji ne konvergiraju.
Primjer 35.3 Konstruirat ´cemo red racionalnih brojeva koji u Q apsolutno
konvergira ali koji u Q nije konvergentan.
Neka su ˇclanovi redova
¸
a
n
i
¸
b
n
definirani s
a
2k
:=
1
k!

1
2
k
a
2k+1
:= 0



k = 0, 1, 2, . . .
i
b
2k
:= 0
b
2k+1
:=
1
k!



k = 0, 1, 2, . . .
Kako su redovi
¸
1
k!
i
¸
1
2
k
, kao redovi u R, apsolutno konvergentni, to su i
redovi
¸
a
n
i
¸
b
n
apsolutno konvergentni u R. Zbog toga je u R apsolutno
konvergentan i red
¸
q
n
ˇciji su ˇclanovi definirani s
q
n
:= a
n
+b
n
=



1
k!

1
2
k
, n = 2k
1
k!
, n = 2k + 1 .
Budu´ci je R potpun, taj red u R i konvergira i suma mu je

¸
n=0
q
n
=

¸
n=0
(a
n
+b
n
) =

¸
n=0
a
n
+

¸
n=0
b
n
=

¸
k=0

1
k!

1
2
k

+

¸
k=0
1
k!
=

¸
k=0
1
k!


¸
k=0
1
2
k
+

¸
k=0
1
k!
= 2e −2 .
' 35. Uniformna i lokalno uniformna konvergencija 123
Red
¸
q
n
je red racionalnih brojeva, q
n
∈ Q, n = 0, 1, 2, . . . Ali broj 2e −2
nije racionalan, pa taj red ne konvergira u Q, tj. kao red u Q on nije konvergen-
tan. Pokaˇzimo da je on ipak apsolutno konvergentan i u Q.
Oznaˇcimo sa σ
n
parcijalne sume reda
¸
[q
n
[. Direktnim raˇcunom, vidi se
da je σ
7
=
83
24
, a jer za sve k ≥ 4 vrijedi
1
k!
<
1
2
k
, to za n ≥ 4 vrijedi
σ
2n
=
83
24
+
n
¸
k=4
1
2
k

1
n!
σ
2n+1
=
83
24
+
n
¸
k=4
1
2
k
σ
2n+2
=
83
24
+
n+1
¸
k=4
1
2
k

1
(n + 1)!
= σ
2n+1
+

1
2
n+1

1
(n + 1)!

,
pa je σ
2n
< σ
2n+1
< σ
2n+2
, n ≥ 4, tj. niz (σ
n
)
n
je monotono rastu´c niz u Q.
Medutim, njegov podniz (σ
2n+1
)
n
konvergira u Q. Zaista,
σ
2n+1
=
83
24
+
n
¸
k=4
1
2
k
=
83
24
+
1
2
4

1
2
n+1
1 −
1
2
=
10
3

1
2
n
,
pa je lim
n
σ
2n+1
=
10
3
. Zbog toga i sˆ am niz (σ
n
)
n
konvergira (i limes mu je
10
3
),
tj. promatrani red
¸
q
n
je i u Q apsolutno konvergentan.
Iz prethodnog teorema i definicije konvergencije reda funkcija, slijedi
Korolar 35.11 Svaki apsolutno konvergentan red kompleksnih funkcija konver-
gira (obiˇcno).
Primijetimo da apsolutno konvergentan red funkcija ne mora konvergirati
(lokalno) uniformno, niti obratno, uniformno konvergentan red ne mora konver-
girati apsolutno.
124 6. NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA
Primjer 35.4
(i) Red
¸
f
n
funkcija f
n
: R →R definiranih s f
n
(t) := (−1)
n−1
1
n
, konvergira
uniformno na R, ali ne konvergira apsolutno.
(ii) Red
¸
g
n
funkcija g
n
: [0, 1` →R definiranih s g
n
(t) := t
n
, konvergira apso-
lutno, ali ne i uniformno. Naime, kada bi red
¸
g
n
konvergirao uniformno,
onda bi op´ci ˇclan morao uniformno teˇziti nuli, tj. niz funkcija (g
n
)
n
bi na
[0, 1` morao konvergirati uniformno, ˇsto, kako smo vidjeli u Primjeru 35.1,
nije istina.
Dokaˇzimo na kraju ovog paragrafa jedan koristan dovoljan uvjet za apsolutnu
i uniformnu konvergenciju, koji ´cemo ˇcesto koristiti.
Teorem 35.12 (Weierstrassov kriterij) Neka je
¸
f
n
red funkcija sa S u C.
Ako postoje nenegativni realni brojevi ρ
n
≥ 0, n ∈ N, takvi da red
¸
ρ
n
konver-
gira i da je [f
n
(z)[ ≤ ρ
n
za sve z ∈ S i sve n ∈ N, onda red
¸
f
n
konvergira
apsolutno i uniformno na S.
Dokaz: Da bismo dokazali apsolutnu konvergenciju, dovoljno je pokazati da je
za svaki z ∈ S, niz parcijalnih suma reda
¸
[f
n
(z)[ omeden (jer ´ce tada zbog
monotonosti i konvergirati). No, za svaki n ∈ N i svaki z ∈ S je
n
¸
k=1
[f
k
(z)[ ≤
n
¸
k=1
ρ
k


¸
k=1
ρ
k
∈ R ,
pa red
¸
f
n
zaista konvergira apsolutno.
Pokaˇzimo da red
¸
f
n
konvergira i uniformno. Kako red
¸
ρ
n
konvergira,
za svaki ε > 0 postoji n
0
∈ N takav da za sve n ≥ n
0
vrijedi

¸
k=n+1
ρ
k
< ε.
Zbog toga, za svaki n ≥ n
0
i svaki z ∈ S, vrijedi


¸
k=1
f
k
(z)
ova suma postoji
zbog ve´c dokazane
(apsolutne) konvergencije

n
¸
k=1
f
k
(z)

=


¸
k=n+1
f
k
(z)



¸
k=n+1
[f
k
(z)[ ≤

¸
k=n+1
ρ
k
< ε ,
pa red
¸
f
n
konvergira uniformno. Gornji raˇcun je korektan, jer, kako smo ve´c
bili pokazali, red
¸
f
n
konvergira apsolutno, pa onda i konvergira.
' 36. Redovi potencija 125
§ 36 Redovi potencija
U ovom ´cemo paragrafu promatrati neke posebne redove funkcija, i dokazati
neka, za njih tipiˇcna, svojstva.
Red potencija je red oblika
¸
a
n
(z−z
0
)
n
, gdje su z
0
i koeficijenti a
n
, n ≥ 0,
kompleksni brojevi. Uobiˇcajeno je da kod redova potencija indeksi n ukljuˇcuju,
osim prirodnih brojeva, i nulu, pa ´cemo sˆam red oznaˇcavati i sa
¸
n≥0
a
n
(z −z
0
)
n
,
a njegovu sumu, kada postoji, sa

¸
n=0
a
n
(z −z
0
)
n
.
ˇ
Cesto ´cemo rabiti sljede´ci teorem:
Teorem 36.1 (Abelova
1
lema) Ako red potencija
¸
a
n
(z − z
0
)
n
konvergira
za neki z

= z
0
, onda taj red konvergira apsolutno i lokalno uniformno na cijelom
krugu K(z
0
, r), gdje je r := [z

−z
0
[.
Dokaz: Ako red
¸
a
n
(z

−z
0
)
n
konvergira, onda je specijalno lim
n
a
n
(z

−z
0
)
n
=0.
Postoji stoga M > 0 takav da je [a
n
(z

−z
0
)
n
[ ≤ M, za sve n = 0, 1, 2, . . .
z
ρ
z
0
z

r
Neka je 0 < ρ < r = [z

−z
0
[. Tada za svaki z ∈ K(z
0
, ρ)
vrijedi
[a
n
(z −z
0
)
n
[ = [a
n
(z

−z
0
)
n
[

z −z
0
z

−z
0

n
< M

ρ
r

n
.
Kako je
ρ
r
< 1, red
¸
M
(
ρ
r
)
n
konvergira, pa prema
Weierstrassovu kriteriju, Teorem 35.12, zakljuˇcujemo da
red
¸
a
n
(z −z
0
)
n
konvergira na K(z
0
, ρ) apsolutno i uniformno.
Budu´ci da za svaki z ∈ K(z
0
, r) postoji ρ takav da je [z − z
0
[ < ρ < r,
red
¸
a
n
(z − z
0
)
n
konvergira apsolutno i lokalno uniformno na cijelom krugu
K(z
0
, r).
Definicija 36.1 Neka je ρ
n
, n ∈ N, niz nenegativnih realnih brojeva. Ako je
taj niz neograniˇcen, definiramo limsup ρ
n
:= +∞. U protivnom, tj. ako je niz

n
)
n
ograniˇcen, oznaˇcimo skup svih njegovih gomiliˇsta sa S (taj je skup, prema
Bolzano-Weierstrassovom teoremu, neprazan), i definiramo limsupρ
n
:= sup S.
Nije teˇsko pokazati da je i limsup ρ
n
takoder gomiliˇste niza (ρ
n
)
n
, tj. vrijedi
limsup ρ
n
∈ S, i zbog toga naziv —najve´ce gomiliˇste.
1
Niels Henrik Abel (1802–1829), norveˇski matematiˇcar
126 6. NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA
Neka jednostavna svojstva koja ´cemo trebati, dana su sljede´com propozici-
jom:
Propozicija 36.2
(i) Neka su (α
n
)
n
i (β
n
)
n
nizovi nenegativnih realnih brojeva takvi da niz

n
)
n
konvergira, te neka je b := lim
n
β
n
i α := limsup α
n
. Tada je
(a) limsup α
n
β
n
= α b
(b) limsup(α
n
)
β
n
= α
b
.
(ii) (Cauchyjev kriterij konvergencije reda)
Neka je (α
n
)
n
niz nenegativnih realnih brojeva i neka je A := limsup
n

α
n
.
Onda
ako je A < 1, red
¸
α
n
konvergira, a
ako je A > 1, red
¸
α
n
divergira.
Dokaˇzimo sada osnovni teorem o redovima potencija:
Teorem 36.3 (Cauchy-Hadamardov
1
teorem) Neka je
¸
a
n
(z −z
0
)
n
(1)
red potencija i neka je
r :=
1
limsup
n

[a
n
[
(2)
(dogovorno uzimamo r := 0 ako je limsup
n

[a
n
[ = +∞, a r := +∞ ako je
limsup
n

[a
n
[ = 0). Tada
(a) red (1) konvergira apsolutno i lokalno uniformno na krugu K(z
0
, r), i
(b) red (1) divergira za svaki z ∈ C za koji je [z −z
0
[ > r.
Broj r zove se radijus konvergencije, a K(z
0
, r) krug konvergencije
reda potencija (1).
1
Jacques Salamon Hadamard (1865–1963), francuski matematiˇcar
' 36. Redovi potencija 127
Dokaz:
(a) Neka je z ∈ K(z
0
, r) proizvoljan. Odaberimo z

∈ K(z
0
, r) takav da
je [z − z
0
[ < [z

− z
0
[ < r. Tada je, prema prethodnoj Propoziciji 36.2 (i),
z
z
0
z

r
limsup
n

a
n
(z

−z
0
)
n
[ = limsup
n

[a
n
[ [z

−z
0
[
=
1
r
[z

−z
0
[ < 1 .
Prema Cauchyjevu kriteriju, Propozicija 36.2 (ii), red
¸
a
n
(z

−z
0
)
n
konvergira apsolutno.
Prema Abelovoj lemi, Teorem 36.1, zakljuˇcujemo da red (1) konvergira ap-
solutno i lokalno uniformno na krugu K(z
0
, [z

−z
0
[). Kako je z ∈ K(z
0
, r) bio
proizvoljan, red (1) konvergira apsolutno i lokalno uniformno na cijelom krugu
K(z
0
, r).
(b) Pretpostavimo da red (1) konvergira za neki z

takav
da je [z

− z
0
[ =: R > r. Tada, prema Abelovoj lemi, Te-
orem 36.1, red (1) konvergira apsolutno na krugu K(z
0
, R),
pa specijalno konvergira apsolutno za neki z

takav da je
r < [z

− z
0
[ < R, tj. konvergira red
¸
[a
n
(z

− z
0
)
n
[.
Medutim,
z

R
z
0
z

r
limsup
n

[a
n
(z

−z
0
)
n
[ = limsup
n

[a
n
[ [z

−z
0
[ =
|z

− z
0
|
r
> 1 ,
ˇsto se protivi Cauchyjevu kriteriju, Propozicija 36.2 (ii).
Dokaˇzimo sada da su sume redova potencija uvijek ‘dobre’, tj. holomorfne,
funkcije.
Teorem 36.4 (o holomorfnosti sume reda potencija) Neka red potencija
¸
a
n
(z−z
0
)
n
ima radijus konvergencije r > 0. Tada je funkcija f : K(z
0
, r) →C
definirana s
f(z) :=

¸
n=0
a
n
(z −z
0
)
n
holomorfna na K(z
0
, r), i njezina derivacija jednaka je
f

(z) =

¸
n=1
na
n
(z −z
0
)
n−1
. (3)
Pritom, radijus konvergencije za f

takoder jednak je r.
128 6. NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA
Drugim rijeˇcima, red potencija predstavlja, na krugu konvergencije, holo-
morfnu funkciju, a derivacija se dobije deriviranjem reda ˇclan po ˇclan.
Dokaz: Holomorfnost funkcije f i formula (3) za njezinu derivaciju, slijede iz
Cauchy-Hadamardova teorema 36.3 i Korolara 35.9. Treba joˇs samo pokazati
da je radijus konvergencije za derivaciju f

upravo r.
Promatrajmo red
¸
c
n
(z − z
0
)
n
, gdje je c
n
:= (n + 1) a
n+1
. Za radijus
konvergencije toga reda, koriste´ci Propoziciju 36.2, nalazimo
limsup
n

[c
n
[ = limsup
n

(n + 1)[a
n+1
[
= limsup

n+1

n + 1
n+1

[a
n+1
[

n+1
n
= limsup

n+1

n + 1
n+1

[a
n+1
[

= limsup
n+1

[a
n+1
[ =
1
r
,
pa redovi
¸
a
n
(z−z
0
)
n
i
¸
na
n
(z−z
0
)
n−1
imaju iste radijuse konvergencije.
Napomena
1
36.1 Prethodni Teorem o holomorfnosti sume reda potencija, po-
kazuje da je na krugu konvergencije, suma reda potencija holomorfna funkcija.
Prema Cauchy-Hadamardovu teoremu, taj red potencija ne konvergira niti u
jednoj toˇcki izvan zatvorenog kruga konvergencije. To specijalno znaˇci da za
svaku toˇcku s ruba kruga konvergencije, red potencija ne konvergira niti na jed-
noj okolini te toˇcke. To, medutim, ne znaˇci da se funkcija definirana sumom
reda potencija na krugu konvergencije, ne moˇze proˇsiriti do holomorfne funkcije
i izvan toga kruga. Naprimjer, red
¸
(−1)
n
z
2n
konvergira na jediniˇcnom krugu
oko ishodiˇsta, ali funkcija f(z) =
1
1 + z
2
, koja je na tom krugu jednaka sumi
toga reda, definirana je na cijeloj kompleksnoj ravnini, osim u dvije toˇcke: i
i −i . A te su dvije toˇcke upravo na rubu kruga konvergencije. Za red
¸
z
n
,
kome je krug konvergencije takoder jediniˇcni krug, jedina “loˇsa” toˇcka je 1.
Jednostavna posljedica Taylorova teorema, kojeg ´cemo dokazati u idu´cem
poglavlju, je da na rubu kruga konvergencije uvijek postoji barem jedna toˇcka
takva da se suma reda potencija ne moˇze proˇsiriti do holomorfne funkcije niti
na jednu okolinu te toˇcke.
1
vidi takoder Napomenu 37.1.
7
Razvoji kompleksnih
funkcija u redove potencija
U ovom ´cemo poglavlju najprije pokazati da je svaka holomorfna funkcija ˇcak
analitiˇcka, tj. da se moˇze razviti u red potencija. Nakon toga ´cemo pokazati da se
i neke funkcije koje u ponekoj toˇcki nisu holomorfne, mogu na nekoj okolini takve
toˇcke razviti u red sastavljen od pozitivnih, ali i negativnih potencija. Vidjet
´cemo da ti redovi sadrˇze mnogo informacija o sˆ amim funkcijama i predstavljaju
mo´cno orude u njihovom prouˇcavanju.
§ 37 Taylorov red
Pokazat ´cemo najprije da se svaka funkcija, koja je holomorfna na nekom krugu,
moˇze na tom krugu prikazati kao suma reda potencija.
Teorem 37.1 (Taylorov
1
teorem) Neka je funkcija f holomorfna na krugu
K(z
0
, r). Tada za svaki z ∈ K(z
0
, r) vrijedi f(z) =

¸
n=0
a
n
(z − z
0
)
n
, gdje su
1
Brook Taylor (1685–1731), engleski matematiˇcar
129
130 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
koeficijenti a
n
dani formulama
a
n
=
1
n!
f
(n)
(z
0
) , pritom je f
(0)
(z
0
) := f(z
0
) (1)
=
1
2πi

Γ
0
f(ζ)
(ζ −z
0
)
n+1
dζ , (2)
gdje je Γ
0
proizvoljna pozitivno orijentirana kruˇznica oko z
0
radijusa manjeg
od r. To je Taylorov red funkcije f u toˇcki z
0
.
Uobiˇcajeno je koeficijente Taylorova reda pisati u obliku (1), pa se najˇceˇs´ce
Taylorov red piˇse kao
f(z) =

¸
n=0
1
n!
f
(n)
(z
0
) (z −z
0
)
n
.
Dokaz: Dokaz ´cemo provesti za sluˇcaj z
0
= 0. Op´ci se sluˇcaj dobije translacijom,
tj. jednostavnom zamjenom varijable z sa z −z
0
.
Neka je, dakle, f ∈ H(K(0, r)) i neka je z ∈ K(0, r) proizvoljna toˇcka.
z
ρ
0
Γ
ρ
ζ
r
Odaberimo ρ takav da je [z[ < ρ < r, i neka je Γ
ρ
pozitivno
orijentirana kruˇznica oko 0 radijusa ρ. Prema Cauchyjevoj
integralnoj formuli, toˇcnije Korolaru 34.5, vrijedi
f(z) =
1
2πi

Γ
ρ
f(ζ)
ζ −z
dζ . (3)
Za svaki ζ ∈ Γ
ρ
je ζ = 0 i

z
ζ

< 1, pa vrijedi
1
ζ −z
=
1
ζ
1
1 −
z
ζ
=
1
ζ

¸
n=0

z
ζ

n
=

¸
n=0
z
n
ζ
n+1
.
Uvrstimo li to u (3), dobivamo
f(z) =
1
2πi

Γ
ρ

¸
n=0
z
n
ζ
n+1
f(ζ) dζ . (4)
Oznaˇcimo s M := max¦[f(ζ)[ : ζ ∈ Γ
ρ
¦. Tada je

z
n
ζ
n+1
f(ζ)

≤ M
1
[ζ[

z
ζ

n
= M
1
[ρ[

z
ρ

n
.
' 37. Taylorov red 131
Kako red
¸

z
ρ

n
konvergira, to prema Weierstrassovom kriteriju, Teorem 35.12,
red pod integralom u (4) konvergira uniformno na Γ
ρ
, pa se, prema Korola-
ru 35.9, moˇze integrirati ˇclan po ˇclan. Vrijedi zato
f(z) =
1
2πi

Γ
ρ

¸
n=0
z
n
ζ
n+1
f(ζ) dζ =
1
2πi

¸
n=0

Γ
ρ
f(ζ)
ζ
n+1

z
n
.
Tako smo prikazali funkciju f kao sumu reda
¸
a
n
z
n
, gdje su koeficijenti
dˆ ani formulom a
n
=
1
2πi

Γ
ρ
f(ζ)
ζ
n+1
dζ, n ∈ N. Kako je funkcija
f(ζ)
ζ
n+1
holo-
morfna na probuˇsenom krugu K

(0, r), a kruˇznica Γ
ρ
je u K

(0, r) homotopna
kruˇznici Γ
0
, to su, prema Cauchyjevu teoremu, Teorem 33.4, integrali po tim
kruˇznicama jednaki, pa dobivamo (2) za sluˇcaj z
0
= 0.
Prema Teoremu 34.9 o viˇsim derivacijama derivabilne funkcije, znamo da je
a
n
=
1
2πi

Γ
0
f(ζ)
ζ
n+1
dζ =
1
n!
f
(n)
(0) ,
pa je tako dokazana i formula (1) za sluˇcaj z
0
= 0.
Kao posljedicu Taylorova teorema i Teorema 36.4, dobivamo
Korolar 37.2 (analitiˇcnost holomorfne funkcije) Neka je Ω ⊆ C otvoren
skup. Funkcija f : Ω → C je holomorfna u toˇcki z
0
∈ Ω ako i samo ako postoji
red potencija
¸
a
n
(z −z
0
)
n
s radijusom konvergencije r > 0 takav da je
f(z) =

¸
n=0
a
n
(z −z
0
)
n
za sve z iz neke okoline toˇcke z
0
.
Ovaj korolar pokazuje, da je svaka derivabilna kompleksna funkcija ne samo
holomorfna i da ima derivacije svih redova, kao ˇsto smo bili ve´c dokazali u
Teoremu 34.9 o viˇsim derivacijama derivabilne funkcije, nego je svaka takva
funkcija ujedno i analitiˇcka, tj. moˇze se razviti u red potencija, ˇsto je mnogo
viˇse.
Korolar 37.3 Neka je f : Ω → C holomorfna funkcija i z
0
∈ Ω. Ako je
f
(n)
(z
0
) = 0 za sve n ∈ N, onda je f konstantna funkcija na svakom krugu
K(z
0
, r) oko toˇcke z
0
, koji je sadrˇzan u Ω.
132 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
Dokaz: Prema Taylorovu teoremu, za svaki r > 0 takav da je K(z
0
, r) ⊆ Ω, i
svaki z ∈ K(z
0
, r) je f(z) =

¸
n=0
1
n!
f
(n)
(z
0
)(z −z
0
)
n
. Ako je f
(n)
(z
0
) = 0 za sve
n ∈ N, onda je f(z) = f(z
0
) za sve z ∈ K(z
0
, r), tj. funkcija f je na tom krugu
konstantna.
Definicija 37.1 Za toˇcku z
0
∈ C za koju je f(z
0
) = 0 kaˇzemo da je nultoˇcka
funkcije f. Ako je f holomorfna na nekom krugu K(z
0
, r) oko nultoˇcke z
0
, i f
nije konstantna funkcija 0 na tom krugu, onda, prema prethodnom korolaru,
postoji n ∈ N takav da je f
(n)
(z
0
) = 0. Najmanji takav prirodan broj n zove se
red nultoˇcke.
Teorem 37.4 (o izoliranosti nultoˇcaka holomorfne funkcije) Neka je
funkcija f holomorfna na krugu K(z
0
, r) i neka je z
0
njezina nultoˇcka reda n.
Tada postoji funkcija g, holomorfna na krugu K(z
0
, r), takva da je g(z
0
) = 0, i
da za svaki z ∈ K(z
0
, r) vrijedi
f(z) = (z −z
0
)
n
g(z) .
ˇ
Stoviˇse, postoji δ > 0 takav da je g(z) = 0 za sve z ∈ K(z
0
, δ).
Dakle, holomorfna funkcija, ako se ne radi o trivijalnoj funkciji f ≡ 0, ima
samo izolirane nultoˇcke.
Dokaz: Prema Taylorovom teoremu, f(z) =

¸
k=0
1
k!
f
(k)
(z
0
)(z − z
0
)
k
, za svaki
z ∈ K(z
0
, r). Kako je z
0
nultoˇcka reda n, to je f
(k)
(z
0
) = 0 za k = 0, 1, . . . , n−1,
pa je
f(z) =

¸
k=n
1
k!
f
(k)
(z
0
) (z −z
0
)
k
= (z −z
0
)
n

¸
k=n
1
k!
f
(k)
(z
0
) (z −z
0
)
k−n
.
Definiramo li funkciju g kao sumu g(z) :=

¸
k=n
1
k!
f
(k)
(z
0
) (z −z
0
)
k−n
, bit ´ce na
tom krugu zaista f(z) = (z −z
0
)
n
g(z) i g(z
0
) =
1
n!
f
(n)
(z
0
) = 0.
Da je funkcija g holomorfna na krugu K(z
0
, r) slijedi iz ˇcinjenice da red
kojim je funkcija g definirana ima isti radijus konvergencije kao i Taylorov red
funkcije f. Zaista, za svaki niz a
n
, n ∈ N, kompleksnih brojeva, prema Propo-
ziciji 36.2 (i), vrijedi
limsup
k
k

[a
n+k
[ =limsup
k

n+k

[a
n+k
[

n+k
k
=limsup
k
n+k

[a
n+k
[ =limsup
k
k

[a
k
[ ,
' 37. Taylorov red 133
odakle slijedi da redovi za g i f imaju jednake radijuse konvergencije.
Nadalje, kako je funkcija g holomorfna, to je i neprekidna, a jer je g(z
0
) = 0,
postoji δ > 0 takav da je g(z) = 0 i za sve z ∈ K(z
0
, δ). Zbog toga je z
0
jedina
nultoˇcka funkcije f u krugu K(z
0
, δ).
Teorem 37.5 Neka je Ω ⊆ C otvoren i povezan skup, a f : Ω →C holomorfna
funkcija. Ako skup nultoˇcaka funkcije f ima gomiliˇste koje pripada skupu Ω,
onda je f(z) = 0 za sve z ∈ Ω, tj. f ≡ 0 na Ω.
Dokaz: Neka je z
0
∈ Ω gomiliˇste skupa f

(0), skupa nultoˇcaka funkcije f. Tada
je, zbog neprekidnosti, i toˇcka z
0
nultoˇcka funkcije f. Tvrdimo da je f
(n)
(z
0
) = 0
za sve n ≥ 0. U protivnom bi z
0
bila nultoˇcka funkcije f nekog, konaˇcnog, reda,
pa bi, prema prethodnom teoremu, to bila izolirana nultoˇcka, ˇsto se protivi
pretpostavci da je ona gomiliˇste skupa nultoˇcaka od f.
Kako je, dakle, f
(n)
(z
0
) = 0 za sve n ≥ 0, iz Taylorovog razvoja funkcije f
oko toˇcke z
0
, zakljuˇcujemo da je na svakom krugu K oko z
0
koji je sadrˇzan u Ω,
f ≡ 0, tj. K ⊆ f

(0) .
Pokaˇzimo da je f ≡ 0 na cijelom Ω, tj. f

(0) = Ω. Neka je z

∈ Ω proiz-
z
0
z
1
z
2
z
3
z
k
=z

Λ
K
0
K
1
K
2
K
3

voljna toˇcka. Kako je Ω otvo-
ren i povezan podskup od C,
postoji poligonalna linija Λ ⊆
Ω od toˇcke z
0
do z

. Neka je
ε := d(Λ, C ` Ω). Zbog kom-
paktnosti je ε > 0 (vidi Ko-
rolar 5.10). Odaberimo toˇcke
z
0
, z
1
, . . . , z
k
= z

na Λ tako da
je [z
j
−z
j−1
[ < ε, j = 1, . . . , k,
i neka su K
j
:= K(z
j
, ε), j =
0, 1, . . . , k, ε-krugovi oko tih
toˇcaka. Tada je K
j
⊆ Ω i z
j

K
j−1
∩ K
j
za sve j = 1, . . . , k.
Prema prvom dijelu dokaza, f ≡ 0 na K
0
, tj. K
0
⊆ f

(0). Pretposta-
vimo, induktivno, da je f ≡ 0 na K
j−1
. Kako je toˇcka z
j
gomiliˇste sku-
pa K
j−1
⊆ f

(0), to je ona gomiliˇste i skupa f

(0), skupa nultoˇcaka funk-
cije f, pa je, prema prvom dijelu dokaza, f ≡ 0 i na krugu K
j
. Indukcijom
zakljuˇcujemo da je f ≡ 0 i na K
k−1
, pa je i f(z

) = 0.
Kao posljedicu dobivamo ˇcinjenicu, da ako su dvije holomorfne funkcije jed-
nake na, naprimjer, nekom malom luku, one tada moraju biti jednake svuda.
134 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
Toˇcnije, vrijedi
Korolar 37.6 (Teorem o jedinstvenosti holomorfne funkcije) Neka je
skup Ω ⊆ C otvoren i povezan, a f i g holomorfne funkcije na Ω. Ako se f i g
podudaraju na nekom skupu koji ima gomiliˇste u Ω, onda je f = g na Ω.
Dokaz: Primijenimo prethodni teorem na funkciju f −g : Ω →C.
Teorem 37.7 (Cauchyjeve ocjene koeficijenata Taylorova reda) Neka
je f(z) :=

¸
n=0
a
n
(z − z
0
)
n
za [z − z
0
[ < R, i za pozitivan broj r < R neka je
M(r) := max¦[f(z)[ : [z −z
0
[ = r¦. Tada je
[a
n
[ ≤
M(r)
r
n
, za sve n ≥ 0 .
Dokaz: Prema Teoremu 36.4 o holomorfnosti sume reda potencija, funkcija f
je holomorfna na krugu K(z
0
, R), a prema definiciji funkcije f i formule za
derivaciju iz istog teorema, slijedi da je
a
n
=
1
n!
f
(n)
(z
0
) .
Zbog toga je, prema Teoremu 34.9 o viˇsim derivacijama derivabilne funkcije,
a
n
=
1
2πi

Γ
0
f(ζ)
(ζ −z
0
)
n+1
dζ ,
gdje je Γ
0
pozitivno orijentirana kruˇznica oko z
0
radijusa r. Prema Lemi 32.1
o ocjeni integrala, imamo
[a
n
[ ≤
1

M(r)
r
n+1
2rπ =
M(r)
r
n
.
Zaˇsto za prethodni teorem kaˇzemo da govori o ocjeni koeficijenata Taylorova
reda, kad zapravo govori o proizvoljnom redu potencija
¸
a
n
(z −z
0
)
n
(∗)
s radijusom konvergencije barem R? Ako je (∗) proizvoljan red potencija ko-
ji konvergira na krugu K(z
0
, R), pa s f(z) oznaˇcimo njegovu sumu, kao ˇsto
' 37. Taylorov red 135
smo uˇcinili u dokazu prethodnog teorema, onda ´cemo na isti naˇcin kao u pret-
hodnom dokazu, zakljuˇciti da je a
n
=
1
n!
f
(n)
(z
0
), pa je red (∗) zapravo red
¸
1
n!
f
(n)
(z
0
)(z − z
0
)
n
, dakle Taylorov red funkcije f oko toˇcke z
0
. Time je,
zapravo, dokazan Teorem jedinstvenosti za redove potencija, koji kaˇze
da ako za svaki z iz nekog otvorenog kruga K(z
0
, R), za dva reda vrijedi

¸
n=0
a
n
(z −z
0
)
n
=

¸
n=0
b
n
(z −z
0
)
n
,
onda je a
n
= b
n
, za sve n ≥ 0. Ovaj teorem nismo posebno iskazali i numerirali,
jer je on specijalan sluˇcaj op´cenitijeg Teorema 38.2, kojeg ´cemo izre´ci i dokazati
u idu´cem paragrafu.
Napomena
1
37.1 Promotrimo funkciju f : C ` ¦1¦ → C definiranu s f(z) :=
1
1 − z
. Na krugu K(0, 1) oko 0 radijusa 1, f je holomorfna funkcija, i f(z) =

¸
n=0
z
n
. To je, naravno, izraz koji znamo od ranije kao formulu za sumu geome-
trijskog reda za [z[ < 1. To je ujedno i Taylorov red te funkcije na krugu K(0, 1).
Radijus konvergencije reda
¸
z
n
jednak je 1. Zaista, krug K(0, 1) je najve´ci
krug sa srediˇstem u 0, koji je sadrˇzan u domeni funkcije f, tj. u skupu C` ¦1¦,
a ‘loˇsa’ toˇcka za tu funkciju — toˇcka 1, leˇzi na rubu kruga konvergencije.
To nije sluˇcajno. Neka je funkcija f holomorfna u toˇcki z
0
i neka njezin
Taylorov red
¸
a
n
(z − z
0
)
n
ima radijus konvergencije r < ∞. Tada na rubu
kruga konvergencije postoji toˇcka u kojoj f nije holomorfna, tj. postoji toˇcka z

,
[z

−z
0
[ = r, takva da f nije holomorfna niti na jednoj okolini te toˇcke. Naime,
kada bi oko svake toˇcke kruˇznice oko z
0
radijusa r, postojala okolina na kojoj je
funkcija f holomorfna, onda bi f bila holomorfna i na nekoj otvorenoj okolini
zatvorenog kruga K(z
0
, r), pa bi i za neki R > r, funkcija f bila holomorfna na
krugu K(z
0
, R). No tada bi radijus konvergencije reda
¸
a
n
(z − z
0
)
n
bio ve´ci
od r.
To pojaˇsnjava i neke pojave kod realnih funkcija realne varijable. Napri-
mjer, funkcija ϕ: R → R definirana s ϕ(x) :=
1
1 + x
2
, definirana je i analitiˇcka
na cijelom R. Medutim, njezin Taylorov red oko 0 je ϕ(x) =

¸
n=0
(−1)
n
x
2n
,
i radijus konvergencije tog reda jednak je 1, iako je u toˇckama ruba intervala
konvergencije, dakle u toˇckama 1 i −1, funkcija ϕ analitiˇcka. Razlog zaˇsto je
radijus konvergencije Taylorova reda funkcije ϕ samo 1, postaje jasan ako na
1
vidi takoder Napomenu 36.1.
136 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
funkciju ϕ gledamo kao na restrikciju kompleksne funkcije f(z) :=
1
1 + z
2
na
realnu os. Taylorov red oko 0 za funkciju f je
¸
(−1)
n
z
2n
, i njegov radijus ko-
nvergencije je 1. I zaista se na rubu kruga konvergencije tog reda nalaze toˇcke i
i −i u kojima f nije niti definirana.
Korolar 37.8 Neka je funkcija f holomorfna na otvorenom krugu K(z
0
, R),
i neka je [f(z)[ ≤ M za svaki z ∈ K(z
0
, R). Tada je
[f
(n)
(z
0
)[ ≤
n! M
R
n
, za sve n ≥ 0 .
Dokaz: Prema prethodnom teoremu, uz iste oznake, za svaki r < R je
[f
(n)
(z
0
)[ = n! [a
n
[ ≤
n! M(r)
r
n

n! M
r
n
,
pa gledaju´ci limes lim
r→R
, dobivamo traˇzenu ocjenu.
Ovaj ´cemo korolar odmah iskoristiti u dokazu sljede´ceg vaˇznog teorema.
Teorem 37.9 (Liouvilleov
1
teorem) Ako je funkcija f holomorfna na cijeloj
kompleksnoj ravnini C, i ako je ograniˇcena, onda je f konstantna funkcija.
Dokaz: Neka je [f(z)[ < M za sve z ∈ C. Kako je f ∈ H(C), to je i za svaki
R > 0, f holomorfna na krugu K(0, R). Prema prethodnom korolaru je
[f
(n)
(0)[ ≤
n! M
R
n
,
pa kako to vrijedi za svaki R > 0, zakljuˇcujemo da je f
(n)
(0) = 0 za sve n ≥ 1.
Prema Korolaru 37.3, f je konstantna funkcija.
Liouvilleov teorem ne kaˇze da su ograniˇcene holomorfne funkcije nuˇzno kon-
stantne. Samo ograniˇcene funkcije koje su holomorfne na cijeloj kompleksnoj
ravnini su konstantne. Funkcije koje su holomorfne na cijeloj kompleksnoj rav-
nini, zovu se cijele ili ˇcitave funkcije. Liouvilleov teorem kaˇze da su ‘prave’,
tj. nekonstantne, cijele funkcije, uvijek neomedene. To se moˇzda kosi s naˇsom
predodˇzbom o, naprimjer, funkciji sinus, koja je cijela funkcija, i, kao funkcija
realne varijable, ona je ograniˇcena, ali sinus, kao funkcija kompleksne varijable
nije ograniˇcena funkcija.
1
Joseph Liouville (1809–1882), francuski matematiˇcar
' 38. Laurentov red 137
Sljede´ci teorem zapravo ne spada u analizu, nego u algebru. Medutim, svi
njegovi dokazi, kako elementarni tako i sofisticirani, zahtijevaju sredstva analize
i/ili topologije. Mi ´cemo ovaj teorem ovdje dokazati kao jednostavnu posljedicu
Liouvilleova teorema, koji nam je sada pri ruci. Postoje i elementarni dokazi
koji koriste samo malo ε–δ tehnike iz realne analize.
Teorem 37.10 (Osnovni teorem algebre) Neka je p(z) := a
n
z
n
+a
n−1
z
n−1
+
+ a
1
z + a
0
, gdje su a
0
, . . . , a
n
∈ C, a
n
= 0, n ≥ 1, polinom s kompleksnim
koeficijentima, stupnja barem 1. Tada p ima barem jednu nultoˇcku, tj. postoji
z
0
∈ C takav da je p(z
0
) = 0.
Dokaz: Pretpostavimo suprotno, tj. da p nema nultoˇcke, dakle da je p(z) = 0
za sve z ∈ C. Tada je i funkcija q : C → C, definirana s q(z) :=
1
p(z)
, cijela
funkcija. Nadalje,
[p(z)[ = [z[
n

a
n
+
a
n−1
z
+ +
a
1
z
n−1
+
a
0
z
n

,
pa je zbog a
n
= 0, lim
|z|→∞
[p(z)[ = +∞. Stoga je lim
|z|→∞
q(z) = 0. To znaˇci da
za svaki ε > 0, specijalno za ε = 1, postoji R > 0 takav da za sve z ∈ C, za
koje je [z[ > R, vrijedi [q(z)[ < 1. Kako je zatvoren krug K(0, R) kompaktan,
a q je neprekidna funkcija, to je funkcija q na tom krugu omedena, tj. postoji
M > 0 takav da je [q(z)[ < M za sve [z[ ≤ R, pa je [q(z)[ < M +1 za sve z ∈ C.
Prema Liouvilleovom teoremu je q konstantna funkcija, a zbog lim
|z|→∞
q(z) = 0
je q(z) = 0, ∀z ∈ C, ˇsto ne moˇze biti jer je, prema definiciji, q(z) =
1
p(z)
.
§ 38 Laurentov red
Pri prouˇcavanju funkcija koje su holomorfne na nekom krugu oko toˇcke z
0
,
koristi se razvoj u Taylorov red — red (pozitivnih) potencija od z−z
0
. Medutim,
ako je funkcija u toˇcki z
0
‘loˇsa’, ali je u drugim toˇckama holomorfna, koriste se
redovi u kojima se osim pozitivnih, pojavljuju i negativne potencije.
Prije nego ˇsto iskaˇzemo osnovni teorem, uvedimo neke oznake. Neka su
c
n
∈ C, n ∈ Z, kompleksni brojevi. Dvostrani red, tj. red kome su ˇclanovi
numerirani (indeksirani) cijelim brojevima, u oznaci
¸
n∈Z
c
n
, oznaˇcavat ´ce sumu
138 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
dvaju redova, reda
¸
n≥0
c
n
i reda
¸
n≤−1
c
n
. Za red
¸
n∈Z
c
n
kaˇzemo da konvergira,
ako konvergiraju oba reda
¸
n≥0
c
n
i
¸
n≤−1
c
n
, a sumu ´cemo oznaˇcavati sa
+∞
¸
n=−∞
c
n
:=
−∞
¸
n=−1
c
n
+

¸
n=0
c
n
.
Pritom je
−∞
¸
n=−1
c
n
:= lim
n→∞
−n
¸
k=−1
c
k
,
ili, ako umjesto n piˇsemo −n,
:=

¸
n=1
c
−n
.
Analogno ´cemo govoriti o apsolutnoj, a u sluˇcaju redova funkcija, i o uniformnoj
i lokalno uniformnoj konvergenciji takvih redova.
Kao i u poglavlju 5, za toˇcku z
0
∈ C i pozitivne brojeve 0 < r < R, oznaˇcavat
´cemo s V := V (z
0
; r, R) kruˇzni vijenac, tj. skup ¦z ∈ C : r < [z −z
0
[ < R¦.
Teorem 38.1 (Laurentov
1
teorem) Neka je funkcija f holomorfna na kruˇz-
nom vijencu V := V (z
0
; r, R) oko toˇcke z
0
. Tada za svaki z ∈ V vrijedi
f(z) =
+∞
¸
n=−∞
a
n
(z −z
0
)
n
, (1)
gdje su koeficijenti a
n
dˆani formulom
a
n
=
1
2πi

Γ
0
f(ζ)
(ζ −z
0
)
n+1
dζ , (2)
a Γ
0
je pozitivno orijentirana kruˇznica oko z
0
proizvoljnog radijusa ρ, r < ρ < R.
To je Laurentov red funkcije f oko toˇcke z
0
.
Dokaz: Kao i kod Taylorova teorema, dokaz ´cemo provesti za sluˇcaj z
0
= 0,
a op´ci se sluˇcaj dobije zamjenom varijable z sa z −z
0
. Trebamo, dakle, dokazati
da za z ∈ V := V (0; r, R) vrijedi
f(z) =
+∞
¸
n=−∞
a
n
z
n
, (3)
1
Pierre Alphonse Laurent (1813–1854), francuski inˇzenjer
' 38. Laurentov red 139
gdje su koeficijenti dˆ ani formulom
a
n
=
1
2πi

Γ
0
f(ζ)
ζ
n+1
dζ , n ∈ Z , (4)
a Γ
0
je proizvoljna kruˇznica oko 0 koja leˇzi u V .
Neka je z ∈ V i neka su Γ
1
i Γ
2
kruˇznice oko 0 radijusa ρ
1
i ρ
2
tako da
je r < ρ
1
< [z[ < ρ
2
< R. Prema Cauchyjevoj integralnoj formuli, toˇcnije
Korolaru 34.6, je
f(z) =
1
2πi

Γ
2
f(ζ)
ζ −z
dζ −
1
2πi

Γ
1
f(ζ)
ζ −z
dζ . (5)
z
0
r
R
ρ
1
ρ
2
Γ
1
Γ
2
V
Kao i u dokazu Taylorova teorema 13.1, jer je
za sve ζ ∈ Γ
2
,

z
ζ

< 1, u

Γ
2
stavimo
1
ζ −z
=

¸
n=0
z
n
ζ
n+1
,
pa kao i kod Taylorova teorema, dobivamo
1
2πi

Γ
2
f(ζ)
ζ −z
dζ =

¸
n=0
a
n
z
n
, (6)
gdje je
a
n
=
1
2πi

Γ
2
f(ζ)
ζ
n+1
dζ , n ≥ 0 . (7)
Da bismo izraˇcunali integral

Γ
1
u (5), primijetimo da je za ζ ∈ Γ
1
,

z
ζ

> 1,
tj.

ζ
z

< 1, pa
1
ζ − z
razvijemo po potencijama od
ζ
z
. Dobivamo

1
ζ −z
=

¸
n=0
ζ
n
z
n+1
=

¸
n=1
ζ
n−1
z
n
=
−∞
¸
n=−1
z
n
ζ
n+1
(za drugu jednakost zamijenili smo n s n −1, a za tre´cu n s −n).
Kao i ranije, dokazavˇsi uniformnu konvergenciju na Γ
1
, odavde dobivamo

1
2πi

Γ
1
f(ζ)
ζ −z
dζ =
−∞
¸
n=−1
a
n
z
n
, (8)
140 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
gdje je
a
n
=
1
2πi

Γ
1
f(ζ)
ζ
n+1
dζ , n ≤ −1 . (9)
Kako su kruˇznice Γ
1
i Γ
2
u vijencu V homotopne kruˇznici Γ
0
, a funkcija
f(ζ)
ζ
n+1
je na V holomorfna, prema op´cem Cauchyjevom teoremu, Teorem 33.4,
integrale po Γ
2
odnosno Γ
1
u (7) odnosno (9), moˇzemo zamijeniti integralima
po Γ
0
, pa uvrˇstavanjem formula (6) i (8) u (5), dobivamo (3), a koeficijenti a
n
dani su formulom (4).
Napomena 38.1 Laurentov teorem vrijedi i u sluˇcaju kada se umjesto kruˇznog
vijenca V (z
0
; r, R) radi o probuˇsenom krugu K

(z
0
, R) := K(z
0
, R) ` ¦z
0
¦,
na koji moˇzemo gledati i kao na degenerirani vijenac s r = 0. Najˇceˇs´ce ´cemo
Laurentov red i promatrati upravo na nekom K

(z
0
, R). Odsada ´cemo, za toˇcku
z
0
∈ C i realne brojeve 0 ≤ r < R, vijencem V := V (z
0
; r, R) zvati otvoren skup,
koji je u sluˇcaju r > 0 pravi vijenac, a za r = 0 je to, zapravo, probuˇsen krug
K

(z
0
, R).
Sljede´ci teorem najavljivali smo ve´c ranije.
Teorem 38.2 (o jedinstvenosti Laurentova reda)
(i) Ako za svaki z ∈ V := V (z
0
; r, R) vrijedi
+∞
¸
n=−∞
a
n
(z −z
0
)
n
=
+∞
¸
n=−∞
b
n
(z −z
0
)
n
, (10)
onda je a
n
= b
n
za sve n ∈ Z.
(ii) Ako je funkcija f holomorfna na vijencu V , onda je f = f
1
+f
2
, gdje je f
2
holomorfna na krugu K(z
0
, R) a f
1
je holomorfna izvan zatvorenog kruga
K(z
0
, r), tj. za [z −z
0
[ > r.
ˇ
Stoviˇse, ako je lim
|z|→∞
f
1
(z) = 0, onda je rastav
f = f
1
+ f
2
jedinstven. Funkcija f
1
naziva se glavni ili singularni dio,
a funkcija f
2
regularni dio funkcije f.
' 38. Laurentov red 141
Dokaz: (i)
Pokaˇzimo najprije, da oba reda u (10) konvergiraju lokalno uniformno na
vijencu V . Prema definiciji je
¸
n∈Z
a
n
(z −z
0
)
n
=
¸
n≤−1
a
n
(z −z
0
)
n
+
¸
n≥0
a
n
(z −z
0
)
n
. (11)
Treba pokazati da oba reda na desnoj strani u prethodnoj formuli, konvergiraju
lokalno uniformno na V . Promotrimo najprije drugi od tih redova — red po-
zitivnih potencija, i pokaˇzimo da on konvergira lokalno uniformno i na ve´cem
skupu K(z
0
, R) ⊇ V .
Neka je z

∈ K(z
0
, R) proizvoljna toˇcka. Odaberimo toˇcku z

∈ V tako da
z

z

z
0
R
je [z

− z
0
[ < [z

− z
0
[ < R. Kako red
¸
n≥0
a
n
(z

− z
0
)
n
konvergira, to prema Abelovoj lemi, Teorem 36.1, red
¸
n≥0
a
n
(z − z
0
)
n
konvergira lokalno uniformno na krugu
K(z
0
, [z

− z
0
[), ˇsto, prema definiciji, znaˇci da konver-
gira uniformno i na nekoj okolini toˇcke z

. Stoga red
¸
n≥0
a
n
(z −z
0
)
n
konvergira lokalno uniformno na K(z
0
, R).
Dokaˇzimo sada da prvi od redova na desnoj strani u (11) — red negativ-
nih potencija, konvergira lokalno uniformno izvan zatvorenog kruga K(z
0
, r),
tj. na ve´cem skupu C` K(z
0
, r) ⊇ V . Neka je z

∈ C` K(z
0
, r). Uz supstituciju
z

z

z
0
r
ρ
w

w

0
1
r
1
ρ
w :=
1
z − z
0
i zamjenu k := −n, taj
red postaje
¸
n≤−1
a
n
(z −z
0
)
n
=
¸
k≥1
a
−k
w
k
.
(12)
Neka je z

∈ V takav da je r < [z

− z
0
[ < [z

− z
0
[ i neka je ρ takav da je
[z

− z
0
[ < ρ < [z

− z
0
[. Kako je z

∈ V , red
¸
n≤−1
a
n
(z

− z
0
)
n
konvergira,
pa za w

:=
1
z

− z
0
, konvergira i red
¸
k≥1
a
−k
w
k
. Prema Abelovoj lemi, red
¸
k≥1
a
−k
w
k
konvergira lokalno uniformno na krugu K(0, [w

[), pa zbog
1
ρ
<
[w

[ =
1
|z

− z
0
|
, konvergira uniformno na zatvorenom krugu K(0,
1
ρ
), pa onda i
142 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
na okolini K(0,
1
ρ
) toˇcke w

. Stoga red
¸
n≤−1
a
n
(z − z
0
)
n
konvergira uniformno
na okolini C ` K(z
0
, ρ) toˇcke z

, pa taj red konvergira lokalno uniformno izvan
zatvorenog kruga K(z
0
, r).
Analogno se dokazuje da i red
¸
n∈Z
b
n
(z −z
0
)
n
konvergira lokalno uniformno
na vijencu V .
Odaberimo k ∈ Z, i podijelimo oba reda u (10) sa (z −z
0
)
k+1
. Dobivamo
+∞
¸
n=−∞
a
n
(z −z
0
)
n−k−1
=
+∞
¸
n=−∞
b
n
(z −z
0
)
n−k−1
. (13)
Neka je Γ
0
proizvoljna kruˇznica oko z
0
koja leˇzi u V . Kako oba ova reda kon-
vergiraju uniformno na kruˇznici Γ
0
, moˇzemo te redove integrirati ˇclan po ˇclan,
Korolar 35.7. Medutim,

Γ
0
(z −z
0
)

dz =

0 , = −1
2πi , = −1
, pa integriraju´ci (13)
po kruˇznici Γ
0
, dobivamo
a
k
2πi = b
k
2πi , k ∈ Z ,
te je a
k
= b
k
za sve k ∈ Z, ˇcime je dokazano (i).
(ii) Neka je funkcija f holomorfna na vijencu V, i neka je f(z) =
+∞
¸
n=−∞
a
n
(z−z
0
)
n
,
z ∈ V, njezin Laurentov razvoj. Definirajmo funkcije f
1
i f
2
formulama
f
1
(z) :=
−∞
¸
n=−1
a
n
(z −z
0
)
n
(14)
f
2
(z) :=
+∞
¸
n=0
a
n
(z −z
0
)
n
. (15)
Kao ˇsto smo pokazali u dokazu tvrdnje (i), red u (15) konvergira lokalno uni-
formno na krugu K(z
0
, R), pa je na tom krugu funkcija f
2
holomorfna, a red
u (14) konvergira lokalno uniformno izvan zatvorenoga kruga K(z
0
, r), pa je
tamo funkcija f
1
holomorfna.
Ostaje pokazati da je, uz uvjet lim
|z|→∞
f
1
(z) = 0, takav rastav jedinstven.
Neka je, takoder, f = g
1
+g
2
, gdje je g
2
∈ H(K(z
0
, R)) i g
1
∈ H(C ` K(z
0
, r)),
i vrijedi lim
|z|→∞
g
1
(z) = 0. Definirajmo funkciju h: C →C s
h(z) :=

f
1
(z) −g
1
(z) , [z −z
0
[ > r
g
2
(z) −f
2
(z) , [z −z
0
[ < R
.
' 38. Laurentov red 143
Funkcija h je dobro definirana, jer je za r < [z −z
0
[ < R, tj. za z ∈ V ,
f
1
(z) +f
2
(z) = f(z) = g
1
(z) +g
2
(z)
pa je
f
1
(z) −g
1
(z) = g
2
(z) −f
2
(z) .
Iz definicije funkcije h, jasno je da je ona holomorfna na krugu K(z
0
, R) i iz-
van zatvorenog kruga K(z
0
, r). No kako je presjek tih dvaju otvorenih skupova
vijenac V , na kome se formule za h podudaraju, h je holomorfna na ˇcitavoj
kompleksnoj ravnini, tj. h je cijela funkcija. Nadalje, kako je lim
|z|→∞
f
1
(z) =
lim
|z|→∞
g
1
(z) = 0, to je i lim
|z|→∞
h(z) = 0, pa, kao i u dokazu Osnovnog teorema
algebre, Teorem 37.10, slijedi da je funkcija h i omedena. Prema Liouville-
ovom teoremu, Teorem 37.9, zakljuˇcujemo da je h konstantna funkcija, a kako
je lim
|z|→∞
h(z) = 0, to je h ≡ 0, pa je g
1
= f
1
i g
2
= f
2
, ˇcime je dokazana
jedinstvenost.
Upravo dokazan teorem o jedinstvenosti Laurentova reda, vrlo je koristan,
kako teoretski, tako i u primjenama. Prvo, on pokazuje da je svaki red pozi-
tivnih i negativnih potencija, koji funkciji f konvergira na nekom vijencu ili
(probuˇsenom) krugu, upravo Laurentov red te funkcije. Tu je sadrˇzan i teorem
o jedinstvenosti Taylorova reda. Jer i Taylorov red, dakle red sa sˆ amim nene-
gativnim potencijama, je takoder Laurentov red, samo ˇsto su svi koeficijenti uz
negativne potencije jednaki nuli. Ako, dakle, krenemo razviti funkciju f u Lau-
rentov red oko neke toˇcke u kojoj je ona holomorfna, kao rezultat dobit ´cemo
njezin Taylorov red, tj. dobit ´cemo da su koeficijenti uz sve negativne potencije
jednaki nuli.
Drugo, kada trebamo neku funkciju razviti u red potencija —pozitivnih,
negativnih —kako ispadne, onda tome obiˇcno ne pristupamo tako da poˇcnemo
derivirati ili integrirati ne bi li odredili koeficijente dˆ ane formulama (1) i (2) na
str. 130 ili (2) na str. 138, nego se nastojimo doˇcepati traˇzenoga reda (najˇceˇs´ce
je dovoljno na´ci samo nekoliko prvih ˇclanova) koriste´ci neke, od ranije poznate,
redove.
Primjer 38.1 Za primjer odredimo Laurentov red funkcije
f(z) :=
1
z −2

1
z −1
144 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
oko 0. Budu´ci da f nije definirana u 1 i u 2, razvit ´cemo ju u redove na krugu
K(0, 1) i na vijencima V (0; 1, 2) i V (0; 2, +∞).
Za drugi sumand, za [z[ < 1, je −
1
z − 1
=
1
1 − z
=

¸
n=0
z
n
, dok je za [z[ > 1,

1
z −1
= −
1
z
1
1 −
1
z
= −
1
z

¸
n=0

1
z
n
= −

¸
n=1
1
z
n
= −
−∞
¸
n=−1
z
n
.
Za prvi sumand,
1
z − 2
, za [z[ < 2 vrijedi
1
z −2
= −
1
2 −z
= −
1
2
1
1 −
z
2
= −
1
2

¸
n=0

z
2

n
= −

¸
n=0
z
n
2
n+1
,
a za [z[ > 2 je
1
z −2
=
1
z
1
1 −
2
z
=
1
z

¸
n=0

2
z
n
=

¸
n=1
2
n−1
z
n
=
−∞
¸
n=−1
z
n
2
n+1
.
Zbrajanjem, na sva tri podruˇcja, odgovaraju´cih redova, dobivamo
f(z) =
















¸
n=0

1 −
1
2
n+1

z
n
, [z[ < 1

−∞
¸
n=−1
z
n


¸
n=0
1
2
n+1
z
n
, 1 < [z[ < 2
−∞
¸
n=−1

1
2
n+1
−1

z
n
, 2 < [z[
.
Ako ˇzelimo tu istu funkciju razviti u red, naprimjer, na probuˇsenom krugu
K

(1, 1), dakle po potencijama od z −1, onda za prvi sumand nalazimo
1
z −2
= −
1
1 −(z −1)
= −

¸
n=0
(z −1)
n
,
dok je drugi sumand ve´c zapisan kao red potencija od z −1, a svi koeficijenti a
n
,
osim a
−1
, jednaki su nuli, i a
−1
= −1. Tako dobivamo
f(z) = −
1
z −1


¸
n=0
(z −1)
n
, 0 < [z −1[ < 1 .
Kao i u sluˇcaju Taylorova reda, i kod Laurentova reda dokazuju se sljede´ce
ocjene za koeficijente:
' 39. Singulariteti 145
Teorem 38.3 (Cauchyjeve ocjene koeficijenata Laurentova reda) Neka
je f(z) =
+∞
¸
n=−∞
a
n
(z − z
0
)
n
za 0 ≤ r < [z − z
0
[ < R, i neka je za r < ρ < R,
M(ρ) := max¦[f(z)[ : [z −z
0
[ = ρ¦. Tada je
[a
n
[ ≤
M(ρ)
ρ
n
, za sve n ∈ Z .
Dokaz: Prema prethodnom teoremu o jedinstvenosti dvostranih redova, red
¸
n∈Z
a
n
(z − z
0
)
n
je upravo Laurentov red funkcije f na vijencu V (z
0
; r, R), pa
je, prema Laurentovom teoremu 38.1, a
n
=
1
2πi

Γ
ρ
f(ζ)
(ζ − z
0
)
n+1
dζ, gdje je Γ
ρ
kruˇznica radijusa ρ oko z
0
. Tvrdnja se sada dobije, kao i u dokazu Teorema 37.7,
koriˇstenjem Leme 32.1 o ocjeni integrala.
§ 39 Singulariteti
Laurentovi redovi omogu´cuju prouˇcavanje funkcija i u okolini toˇcaka u kojima
nisu holomorfne, tj. u okolini singulariteta.
Definicija 39.1 Neka je Ω ⊆ C otvoren skup, a f : Ω → C funkcija. Kaˇzemo
da je toˇcka z
0
∈ Int Ω = Ω` ∂Ω singularitet funkcije f, ili da funkcija f ima
u toˇcki z
0
singularitet, ako u toˇcki z
0
funkcija f nije holomorfna ili uop´ce
nije definirana u toj toˇcki.
Kako bismo mogli govoriti o tome je li neka toˇcka z
0
singularitet funkcije f
ili nije, toˇcka z
0
mora biti okruˇzena toˇckama u kojima f jeste definirana, toˇcnije,
mora biti z
0
∈ Int Ω, a je li funkcija f definirana u sˆ amoj toˇcki z
0
ili nije — nije
odluˇcuju´ce. Naprimjer, funkcija f(z) :=
1
1 − z
ima u toˇcki 1 singularitet, isto
kao i funkcija f
1
definirana s f
1
(z) :=

1
1 − z
, z = 1
0 , z = 1
, iako prva nije defini-
rana u 1, a druga jeste. U svim ostalim toˇckama kompleksne ravnine, obje su
funkcije holomorfne. S druge strane, za funkciju f
2
, definiranu s f
2
(z) :=

¸
n=0
z
n
,
ne moˇzemo kazati da, u smislu gornje definicije, ima singularitet u toˇcki 1, jer,
kako je definirana kao suma reda potencija, njezino podruˇcje definicije je samo
krug konvergencije toga reda, tj. otvoren krug K(0, 1), a toˇcka 1 nije u nutrini
146 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
zatvaraˇca toga kruga. Druga je stvar ˇsto se funkcija f
2
na svojoj domeni po-
dudara s restrikcijom funkcije f, a funkcija f zaista ima u toˇcki 1 singularitet.
Singulariteta ima razliˇcitih i vrlo ‘neugodnih’. Mi ´cemo promatrati samo
tzv. izolirane singularitete:
Definicija 39.2 Za singularitet z
0
kaˇzemo da je izoliran singularitet funk-
cije f, ako je f holomorfna funkcija na nekom probuˇsenom krugu K

(z
0
, R) oko
toˇcke z
0
.
Naprimjer, toˇcka 1 je izoliran singularitet maloprije promatranih funkcija
f i f
1
. Isto je tako 0 izoliran singularitet funkcije z → sin
1
z
, ali 0 nije izo-
liran singularitet funkcije z →
1
sin
1
z
. Prema gornjoj definiciji, za toˇcku 1 ne
moˇzemo kazati da je izoliran singularitet funkcije f
2
, jer ta funkcija, onako kako
je zadana, definirana je samo tamo gdje red
¸
z
n
konvergira, pa nije definirana
niti u jednoj toˇcki izvan zatvorenog kruga K(0, 1), dakle, nije definirana niti
na jednom probuˇsenom krugu K

(1, R), R > 0. Ipak, funkcija f
2
podudara
se s funkcijom f na krugu K(0, 1), pa na f moˇzemo gledati kao na proˇsirenje
funkcije f
2
, i u tom smislu moˇze se ipak za toˇcku 1 kazati da je izolirani singu-
laritet funkcije f
2
. Mi u tako detaljna razmatranja ne´cemo ulaziti, i bavit ´cemo
se samo ‘pravim’ izoliranim singularitetima koji su okruˇzeni toˇckama u kojima
promatrana funkcija je definirana, dakle toˇckama z
0
∈ Int Ω.
Napomena 39.1 Primijetimo da funkcija moˇze imati i beskonaˇcno mnogo izo-
liranih singulariteta. Ali, ako funkcija ima samo izolirane singularitete, onda
skup singulariteta ne moˇze imati gomiliˇste koje je sadrˇzano u Ω. Stoga niti
jedan kompaktan podskup od Ω ne moˇze sadrˇzavati viˇse od konaˇcno mnogo izo-
liranih singulariteta takve funkcije f. Nadalje, svaki otvoren podskup od C je
σ-kompaktan, tj. prebrojiva je unija kompaktnih podskupova, vidi Teorem 5.5,
pa odavde slijedi da funkcija koja ima samo izolirane singularitete, moˇze ih imati
najviˇse prebrojivo mnogo.
Pokazat ´cemo da postoje tri vrste izoliranih singulariteta: uklonjivi, polovi
i bitni singulariteti. Podimo redom:
Za izoliran singularitet z
0
funkcije f kaˇzemo da je uklonjiv, ako u toˇcki z
0
moˇzemo funkciju f predefinirati ili, ako u z
0
nije bila definirana, dodefinirati,
tako da postane holomorfna na nekom (pravom, neprobuˇsenom) krugu K(z
0
, R)
oko toˇcke z
0
. Drugim rijeˇcima, singularitet je uklonjiv, ako ga moˇzemo ukloniti.
Sljede´ci teorem daje nekoliko karakterizacija uklonjivog singulariteta.
' 39. Singulariteti 147
Teorem 39.1 (Karakterizacija uklonjivih singulariteta) Neka je funkcija f
holomorfna na probuˇsenom krugu K

(z
0
, R). Sljede´ce su tvrdnje ekvivalentne:
(i) z
0
je uklonjiv singularitet funkcije f.
(ii) Postoji limes lim
z→z
0
f(z) ∈ C.
(iii) f je omedena na nekoj okolini toˇcke z
0
.
(iv) lim
z→z
0
(z −z
0
) f(z) = 0
(v) U Laurentovom razvoju funkcije f oko toˇcke z
0
nema negativnih potencija,
tj. svi koeficijenti uz negativne potencije jednaki su nuli.
Dokaz: (i) ⇒ (ii) Ako je z
0
uklonjiv singularitet funkcije f, onda, uklonivˇsi ga,
dobivamo funkciju, nazovimo ju
ˆ
f, koja je holomorfna na nekoj okolini toˇcke z
0
,
pa ona, zbog neprekidnosti, ima u z
0
limes. Kako je za limes neke funkcije
nebitno je li i kako je ona definirana u toˇcki u kojoj se promatra limes, to i
funkcija f ima u toˇcki z
0
limes.
(ii) ⇒ (iii) Ova implikacija slijedi iz sˆ ame definicije limesa. Naime, neka je
:= lim
z→z
0
f(z) ∈ C. To znaˇci, da za svaki ε > 0 postoji δ > 0 takav da za sve
z ∈ K

(z
0
, δ) vrijedi [f(z) − [ < ε. Stoga je f(K(z
0
, δ)) ⊆ K(, ε) ∪ ¦f(z
0

ako f jeste definirana u z
0
, ili je f(K

(z
0
, δ)) ⊆ K(, ε), ukoliko nije. U oba je
sluˇcaja f ograniˇcena na δ-okolini toˇcke z
0
.
(iii) ⇒ (iv) Ova je implikacija trivijalna, jer ako je f omedena na nekoj
okolini toˇcke z
0
, onda zbog lim
z→z
0
(z −z
0
) = 0, slijedi da limes lim
z→z
0
(z −z
0
) f(z)
postoji, i jednak je 0.
(iv) ⇒ (v) Za broj 0 < r < R, s M(r) oznaˇcimo maksimum modula funkci-
je f na kruˇznici oko z
0
radijusa r, dakle, M(r) := max¦[f(z)[ : [z − z
0
[ = r¦.
Dokaˇzimo, najprije, da je
lim
r→0
r M(r) = 0 . (1)
Zbog kompaktnosti kruˇznice, za svaki r < R, postoji toˇcka z
r
, [z
r
−z
0
[ = r,
z
0
z
r
takva da je M(r) = [f(z
r
)[. Oznaˇcimo sa S skup tako oda-
branih toˇcaka z
r
. Zbog (iv) je i lim
z→z
0
[z − z
0
[ [f(z)[ = 0, a
kako je z
0
oˇcito gomiliˇste skupa S, to je i
0 = lim
z→z
0
z∈S
[z −z
0
[ [f(z)[ = lim
z
r
→z
0
[z
r
−z
0
[ [f(z
r
)[ = lim
r→0
r M(r)
ˇcime je dokazano (1).
148 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
Neka je f(z) =
+∞
¸
n=−∞
a
n
(z−z
0
)
n
Laurentov razvoj funkcije f na probuˇsenom
krugu K

(z
0
, R). Prema Cauchyjevim ocjenama koeficijenata Laurentova reda,
Teorem 38.3, je [a
−n
[ ≤ r
n
M(r) za sve n ≥ 1, pa zbog (1) zakljuˇcujemo da je
a
−n
= 0 za sve n ≥ 1, tj. koeficijenti uz sve negativne potencije u Laurentovom
redu funkcije f oko toˇcke z
0
, jednaki su nuli.
(v) ⇒ (i) Ova implikacija je opet jednostavna. Zaista, prema (v), Laurentov
razvoj funkcije f na K

(z
0
, R) ima oblik f(z) =

¸
n=0
a
n
(z −z
0
)
n
. Definiramo li
f(z
0
) := a
0
, singularitet smo uklonili, jer dobivena je funkciju na cijelom krugu
K(z
0
, R) jednaka sumi reda (nenegativnih) potencija, pa je holomorfna na tom
krugu.
Primjer 39.1 Kao primjer, promotrimo funkciju f(z) :=
1 − cos 2z
z
2
, koja je
holomorfna svuda osim u toˇcki 0, gdje nije definirana. Pokaˇzimo da je taj, oˇcito
izoliran, singularitet, uklonjiv. Kako je cos t = 1 −
t
2
2!
+
t
4
4!

t
6
6!
+ , to je
f(z) =
1 −

1 −
(2z)
2
2!
+
(2z)
4
4!

(2z)
6
6!
+

z
2
= 2 −
2
3
z
2
+
4
45
z
4
+ .
Dakle, 0 je uklonjiv singularitet funkcije f, i definiramo li f(0) := 2 — uklonili
smo ga.
Funkcije s uklonjivim singularitetima su gotovo tako dobre kao holomorfne
funkcije. Specijalno, i za njih vrijedi op´ci Cauchyjev teorem:
Korolar 39.2 (Cauchyjev teorem za funkcije s uklonjivim singularitetima)
Neka je funkcija f : Ω →C holomorfna, osim moˇzda u nekim toˇckama, u kojima
ima uklonjive singularitete. Tada je za svaki, u Ω nulhomotopan, zatvoren po
dijelovima gladak put γ,

γ
f dz = 0.
Dokaz: Uklonimo li singularitete funkcija f, dobivamo holomorfnu funkciju
ˆ
f,
pa na nju primijenimo op´ci Cauchyjev teorem, Teorem 33.4. Ako put integra-
cije ne prolazi niti jednim uklonjivim singularitetom funkcije f, onda se
ˆ
f i f
duˇz tog puta podudaraju, pa su im i integrali jednaki. Ali i ako put integra-
cije prolazi nekim od uklonjivih singulariteta funkcije f, to na integral nema
utjecaja. Naime, kako su uklonjivi singulariteti izolirani, na putu γ ih, prema
Napomeni 39.1, ima samo konaˇcno mnogo, a kao ˇsto znamo od ranije, promjena
' 39. Singulariteti 149
funkcije u konaˇcno mnogo toˇcaka ne utjeˇce niti na njezinu integrabilnost, niti
na sˆ am integral.
Drugi tip izoliranih singulariteta su polovi. Za izoliran singularitet z
0
funk-
cije f kaˇzemo da je pol , ako u Laurentovom razvoju funkcije f oko toˇcke z
0
ima konaˇcno mnogo (ali barem jedan) ˇclanova s negativnim potencijama, tj. s
potencijama od
1
z − z
0
. Red pola je red najve´ce potencije od
1
z − z
0
koja se u
tom Laurentovom razvoju pojavljuje s koeficijentom razliˇcitim od nule.
Teorem 39.3 (Karakterizacija polova) Neka je funkcija f holomorfna na
probuˇsenom krugu K

(z
0
, R). Sljede´ce su tvrdnje ekvivalentne:
(i) z
0
je pol funkcije f (reda m).
(ii) z
0
nije uklonjiv singularitet funkcije f, ali postoji prirodan broj k takav da
je z
0
uklonjiv singularitet funkcije z → (z − z
0
)
k
f(z). (Najmanji takav k
upravo je m — red pola.)
(iii) lim
z→z
0
[f(z)[ = +∞.
Dokaz: (i) ⇒ (ii) Ako je z
0
pol m-tog reda funkcije f, onda, prema definiciji,
Laurentov razvoj funkcije f oko toˇcke z
0
ima oblik f(z) =
+∞
¸
n=−m
a
n
(z − z
0
)
n
,
a
−m
= 0, m ≥ 1, pa prema Teoremu 39.1 kojim su karakterizirani uklonjivi
singulariteti, z
0
nije uklonjiv singularitet funkcije f. Pomnoˇzimo li f sa (z−z
0
)
k
,
za svaki k ≥ m dobit ´cemo funkciju koja u svom Laurentovom razvoju oko
toˇcke z
0
nema negativnih potencija, pa je, prema istom teoremu, z
0
uklonjiv
singularitet te funkcije. Oˇcito je najmanji prirodan broj s ovim svojstvom,
upravo broj m — red pola.
(ii) ⇒ (iii) Ako funkcija g(z) := (z−z
0
)
m
f(z) ima u z
0
uklonjiv singularitet,
onda, prema Teoremu 39.1, postoji limes lim
z→z
0
g(z) ∈ C, pa je, zbog m ≥ 1,
lim
z→z
0
[f(z)[ = lim
z→z
0
|g(z)|
|z − z
0
|
m
= +∞.
(iii) ⇒ (i) Pretpostavimo da je lim
z→z
0
[f(z)[ = +∞. To znaˇci da za svaki
M > 0 postoji δ > 0, takav da za svaki z ∈ K

(z
0
, δ) vrijedi [f(z)[ > M.
Specijalno (uzevˇsi npr. M = 1), postoji δ > 0 takav da je f(z) = 0 za sve
z ∈ K

(z
0
, δ). Definirajmo funkciju g : K

(z
0
, δ) →C s g(z) :=
1
f(z)
. Funkcija g
je holomorfna na K

(z
0
, δ) i lim
z→z
0
g(z) = 0. Prema Teoremu 39.1, g ima u z
0
150 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
uklonjiv singularitet, i ako definiramo g(z
0
) := 0, dobivamo holomorfnu funkciju
na cijelom krugu K(z
0
, δ).
Toˇcka z
0
je jedina nultoˇcka funkcije g, i oznaˇcimo njezin red s m. Prema
Teoremu 37.4, na krugu K(z
0
, δ) postoji holomorfna funkcija h takva da je
g(z) = (z −z
0
)
m
h(z) , [z −z
0
[ < δ , (2)
i h(z) = 0 za sve [z −z
0
[ <δ. Zbog toga je i funkcija
1
h
holomorfna na K(z
0
, δ), i
neka je
1
h(z)
=

¸
n=0
b
n
(z−z
0
)
n
njezin Taylorov razvoj oko z
0
. Tada je, prema (2),
f(z) =
1
g(z)
=
1
(z −z
0
)
m
1
h(z)
, 0 < [z −z
0
[ < δ
=

¸
n=−m
b
m+n
(z −z
0
)
n
,
pa f ima u z
0
pol m-tog reda, jer je b
0
=
1
h(z
0
)
= 0.
Primjeri 39.2
(i) Za k ∈ N, funkcija z →
1
z
k
, ima u z
0
= 0 pol k-tog reda.
(ii) Funkcija f(z) :=
1
sin z
ima u z
0
= 0 pol prvog reda. Zaista, 0 je izoliran
singularitet funkcije f, jer, kako je sinus holomorfna funkcija, sve njezine
nultoˇcke, pa tako i 0, su izolirane. Da je 0 pol funkcije f slijedi ve´c iz
ˇcinjenice da je lim
z→0
1
| sin z|
= +∞. Kojega je reda taj pol? Kako nemamo
na raspolaganju Laurentov razvoj funkcije f, moˇzemo razmiˇsljati ovako:
Promatrajmo funkciju
z → zf(z) = z
1
sin z
=
1
sin z
z
.
Funkcija z →
sin z
z
ima u 0 uklonjiv singularitet, jer je njezin Laurentov
razvoj oko 0 (prvih nekoliko ˇclanova)
sin z
z
=
1
z

z −
z
3
3!
+
z
5
5!

= 1 −
z
2
3!
+
z
4
5!
− ,
' 39. Singulariteti 151
pa je lim
z→0
sin z
z
= 1. Odavde slijedi da je lim
z→0
z
1
sin z
= 1, pa, prema Teore-
mu 39.1, funkcija z → z
1
sin z
ima u 0 uklonjiv singularitet. Primijenimo
li sada prethodni teorem kojim su karakterizirani polovi, zakljuˇcujemo da
funkcija f(z) =
1
sin z
ima u 0 pol, i to prvoga reda.
Definicija 39.3 Za funkciju f kaˇzemo da je meromorfna na otvorenom skupu
Ω ⊆ C ako ima samo uklonjive singularitete i polove, i ako skup singulariteta
nema gomiliˇste u Ω.
Tipiˇcni primjeri meromorfnih funkcija su racionalne funkcije. One, ako su
brojnik i nazivnik relativno prosti, tj. razlomak je ‘skra´cen do kraja’, od singu-
lariteta imaju samo polove, i to u nultoˇckama nazivnika. Ima medutim i drugih
meromorfnih funkcija. Naprimjer, funkcija z →
1
sin z
takoder je meromorfna
na C, jer ona, od singulariteta u C, ima samo polove, i to u nultoˇckama funkcije
sinus. Treba ipak malo pripaziti. Funkcija z →
1
sin
1
z
meromorfna je na C` ¦0¦,
ali nije meromorfna na C, jer 0 jeste singularitet te funkcije, ali nije izoliran (pa
ne moˇze biti pol niti uklonjiv singularitet).
Promatraju´ci Laurentov razvoj funkcije oko singulariteta z
0
, ostaje joˇs jedna
mogu´cnost — da je glavni dio beskonaˇcan. Za izoliran singularitet z
0
kaˇzemo da
je bitan singularitet ako u Laurentovom razvoju funkcije f oko toˇcke z
0
ima
beskonaˇcno mnogo ˇclanova s negativnim potencijama, tj. beskonaˇcno mnogo
koeficijenata uz negativne potencije je razliˇcito od nule.
Iz ve´c dokazanog o ponaˇsanju funkcije u okolini uklonjivih singulariteta i
polova, vidimo da funkcija ne moˇze biti ograniˇcena niti na jednoj okolini bitnog
singulariteta, ali ne moˇze niti po modulu teˇziti u +∞. Ona je, dakle, neomedena
na svakoj okolini toˇcke z
0
, i ˇcak njezin modul nema niti konaˇcnog niti besko-
naˇcnog limesa. Preciznije o ponaˇsanju funkcije u okolini bitnog singulariteta,
govori sljede´ci teorem.
Teorem 39.4 (Casorati
1
-Weierstrass-Sohockij
2
) Neka je funkcija f holo-
morfna na probuˇsenom krugu K

(z
0
, R). Toˇcka z
0
je bitan singularitet funkci-
je f ako i samo ako je za svaki δ > 0, slika probuˇsenog kruga K

(z
0
, δ) gusta
na C, tj. za svaki w ∈ C i svaki ε > 0, postoji z ∈ K

(z
0
, δ), takav da je
[f(z) −w[ < ε.
1
Felice Casorati (1835–1890), talijanski matematiˇcar
2
Julian-Karl Vasilieviˇc Sohockij (1842–1927), ruski matematiˇcar, roden u Poljskoj
152 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
z
0
z
δ
f
w
0
f(z)
ε
Dokaz: Neka je z
0
bitan singularitet funkcije f, i odaberimo δ, w i ε kao u iskazu
teorema. Ako postoji z ∈ K

(z
0
, δ) takav da je f(z) = w, tvrdnja je dokazana.
Pretpostavimo, dakle, da je f(z) = w za svaki z ∈ K

(z
0
, δ). Tada je i funk-
cija g : K

(z
0
, δ) → C, definirana s g(z) :=
1
f(z) − w
, holomorfna na K

(z
0
, δ).
Funkcija g ima u z
0
izoliran singularitet.
Ako je funkcija g omedena na nekoj okolini toˇcke z
0
, onda je z
0
uklonjiv
singularitet, pa postoji limes lim
z→z
0
g(z) =: ∈ C.
Ako je = 0, onda je lim
z→z
0
f(z) =
1

+w, pa bi, prema Teoremu 39.1, funkcija f
imala u z
0
uklonjiv singularitet, i u njezinom Laurentovom razvoju oko z
0
ne bi bilo negativnih potencija.
Ako je = 0, onda je lim
z→z
0
[f(z) − w[ = +∞, pa je i lim
z→z
0
[f(z)[ = +∞, ˇsto
bi, prema Teoremu 39.3, znaˇcilo da f ima u z
0
pol, dakle, u Laurentovom
razvoju bilo bi samo konaˇcno mnogo negativnih potencija.
Prema tome, otpadaju obje mogu´cnosti, pa je funkcija g neomedena na
svakoj okolini toˇcke z
0
. To specijalno znaˇci, da i za odabrane δ i ε, postoji
z ∈ K

(z
0
, δ) takav da je [g(z)[ >
1
ε
, tj. [f(z) −w[ < ε.
Obrat je jednostavan. Naime, ako je za svaki δ > 0, slika probuˇsenog δ-kruga
oko z
0
gusta na C, onda niti moˇze f biti omedena na nekoj okolini toˇcke z
0
, niti
moˇze limes modula biti jednak +∞. Prema karakterizacijama uklonjivih sin-
gulariteta, odnosno polova, zakljuˇcujemo da u Laurentovom razvoju funkcije f
oko toˇcke z
0
mora biti beskonaˇcno mnogo negativnih potencija, pa je z
0
bitan
singularitet funkcije f.
Primjeri funkcija s bitnim singularitetom su z → e
1
z
i z → sin
1
z
. Obje
ove funkcije imaju bitan singularitet u 0, ˇsto se jednostavno vidi iz njihovih
Laurentovih razvoja.
' 40. Reziduumi 153
§ 40 Reziduumi
U ovoj ´cemo toˇcki dokazati teorem o reziduumima, koji je vrlo koristan i teoret-
ski i u primjenama.
Definicija 40.1 Neka je funkcija f holomorfna na probuˇsenom krugu K

(z
0
, r)
i neka je
¸
n∈Z
a
n
(z −z
0
)
n
njezin Laurentov red oko toˇcke z
0
. Koeficijent a
−1
uz
1
z − z
0
naziva se reziduum funkcije f u toˇcki z
0
, i oznaˇcavamo ga res(f, z
0
).
Promotrimo li Laurentov razvoj funkcije z → f(z) −
res(f, z
0
)
z − z
0
oko toˇcke z
0
,
vidimo da ona ima na probuˇsenom krugu K

(z
0
, r) primitivnu funkciju. Tako
na reziduum funkcije u nekoj toˇcki, moˇzemo gledati kao na mjeru koliko se ta
funkcija razlikuje od derivacije neke holomorfne funkcije definirane na okolini te
toˇcke.
Prema formuli (2) na str. 138, za koeficijente Laurentova reda, vidimo da je
res(f, z
0
) =
1
2πi

Γ
0
f(ζ) dζ ,
gdje je Γ
0
neka dovoljno mala pozitivno orijentirana kruˇznica oko z
0
. Napiˇsemo
li tu formulu kao

Γ
0
f(ζ) dζ = 2πi res(f, z
0
) ,
dobivamo korisnu formulu za nalaˇzenje integrala kompleksne funkcije u slu-
ˇcajevima kada znamo njezin Laurentov razvoj, ili barem koeficijent uz
1
z − z
0
.
Teorem o reziduumima, koji ´cemo sada dokazati, poop´cuje tu formulu.
Teorem 40.1 (o reziduumima za funkcije s konaˇcno mnogo singulariteta)
Neka je Ω ⊆ C otvoren skup, f : Ω → C funkcija koja je holomorfna osim u
toˇckama s
1
, s
2
, . . . , s
k
, u kojima ima izolirane singularitete, i neka je γ zatvo-
ren, u Ω nulhomotopan, po dijelovima gladak put, koji ne prolazi niti jednom od
tih toˇcaka. Tada je

γ
f dz = 2πi
k
¸
j=1
ν(γ, s
j
) res(f, s
j
) . (1)
154 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
Dokaz: Neka je g
j
(z) :=

¸
n=1
a
(j)
−n
(z −s
j
)
−n
glavni dio Laurentova razvoja funk-
cije f oko toˇcke s
j
, j = 1, . . . , k. Definirajmo funkciju h: Ω →C formulom
h(z) := f(z) −
k
¸
j=1
g
j
(z) . (2)
Svaka od funkcija g
j
je holomorfna na C ` ¦s
j
¦, pa je funkcija h holomorfna,
osim u toˇckama s
1
, s
2
. . . , s
k
, u kojima ima uklonjive singularitete. Primijenimo
li sada Cauchyjev teorem za funkcije s uklonjivim singularitetima, Korolar 39.2,
dobivamo

γ
hdz = 0 . (3)
Za svaki j ∈ ¦1, . . . , k¦ je

γ
g
j
dz = 2πi ν(γ, s
j
) res(f, s
j
) . (4)
Zaista, kako je funkcija g
j
holomorfna na C ` ¦s
j
¦, red kojim je ona definirana
konvergira lokalno uniformno na cijelom skupu C ` ¦s
j
¦, vidi dokaz tvrdnje (i)
teorema o jedinstvenosti Laurentova reda, Teorem 38.2, pa, jer put γ ne prolazi
toˇckom s
j
, taj red konvergira uniformno na γ

. Zato moˇzemo integrirati ˇclan
po ˇclan, pa dobivamo

γ
g
j
dz =

γ

¸
n=1
a
(j)
−n
(z −s
j
)
−n
dz = a
(j)
−1
2πi ν(γ, s
j
) = 2πi ν(γ, s
j
) res(f, s
j
) ,
jer za n = 1, funkcije z →
1
(z − s
j
)
n
imaju na C`¦s
j
¦ ⊇ γ

, primitivnu funkciju,
te je njihov integral duˇz γ jednak nuli.
Zbrajanjem formulˆ a (4), iz (2) i (3) dobivamo tvrdnju teorema.
Teorem 40.2 (o reziduumima) Neka je Ω ⊆ C otvoren skup, f : Ω → C
funkcija koja je holomorfna osim u toˇckama skupa S ⊆ Ω, u kojima ima izolirane
singularitete, i neka je γ : [a, b] → Ω zatvoren, u Ω nulhomotopan, po dijelovima
gladak put, koji ne prolazi niti jednim singularitetom funkcije f, tj. γ

∩S = ∅.
' 40. Reziduumi 155
Tada je indeks puta γ s obzirom na sve toˇcke skupa S osim njih konaˇcno mnogo,
jednak nuli, i vrijedi

γ
f dz = 2πi
¸
s∈S
ν(γ, s) res(f, s) . (5)
Dokaz: Primijetimo najprije, da, prema Napomeni 39.1, S, skup singulariteta
funkcije f, nema gomiliˇste koje pripada skupu Ω, jer bi inaˇce to gomiliˇste bilo
neizoliran singularitet funkcije f. Stoga proizvoljan kompaktan podskup od Ω
sadrˇzi najviˇse konaˇcno mnogo elemenata skupa S.
Neka je γ zatvoren po dijelovima gladak put, nulhomotopan u Ω, i neka je
H: [a, b] [0, 1] → Ω homotopija izmedu γ i nekog konstantnog puta. Oznaˇcimo
s H

:= H([a, b] [0, 1]) ⊆ Ω trag (sliku) homotopije H. Za svaku toˇcku
z ∈ C ` H

je zatvoren put γ nulhomotopan u C ` ¦z¦, pa je ν(γ, z) = 0,
Propozicija 34.3 (i).
Oznaˇcimo sa S
H
:= S∩H

skup onih singulariteta funkcije f koji se nalaze u
skupu H

, i neka je S
O
:= S`S
H
skup ostalih singulariteta. Zbog kompaktnosti
pravokutnika [a, b][0, 1] i neprekidnosti homotopije H, skup H

je kompaktan,
pa je skup S
H
konaˇcan, a za sve toˇcke s ∈ S
O
je ν(γ, s) = 0.
Neka je Ω
1
:= Ω ` S
O
. Pokaˇzimo da je to otvoren skup. Neka je z ∈ Ω
1
proizvoljna toˇcka. z nije gomiliˇste skupa S
O
, jer bi to onda bilo i gomiliˇste
skupa S, a pokazali smo da takvih u Ω nema. Zbog toga, postoji r > 0 takav
da je K(z, r) ⊆ Ω ` S
O
= Ω
1
, tj. skup Ω
1
je otvoren.
Restrikcija funkcije f na otvoren skup Ω
1
je funkcija koja je holomorfna,
osim u toˇckama konaˇcnog skupa S
H
=: ¦s
1
, . . . , s
k
¦, a zatvoren put γ je nul-
homotopan u Ω
1
, jer je H

⊆ Ω
1
. Moˇzemo, dakle, na tu restrikciju primijeniti
prethodni teorem o reziduumima za funkciju s konaˇcno mnogo singulariteta, pa
dobivamo

γ
f dz = 2πi
k
¸
j=1
ν(γ, s
j
) res(f, s
j
) .
Kako smo dokazali da je ν(γ, s) = 0 za sve s ∈ S
O
, to sumu u prethodnoj
formuli moˇzemo napisati i kao
¸
s∈S
, pa smo tako dokazali (5).
156 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
§ 41 Broj nultoˇcaka i polova meromorfnih funkcija
Primijenit ´cemo sada teorem o reziduumima na odredivanje broja nultoˇcaka i
polova meromorfnih funkcija, a kao jednostavnu posljedicu dobit ´cemo i dokaz
Drugog osnovnog teorema algebre.
Kako meromorfna funkcija, u toˇckama u kojima nije holomorfna, ima samo
uklonjive singularitete i polove, moˇzemo uklonjive singularitete zaista i ukloniti,
tako da op´cenito moˇzemo smatrati da meromorfna funkcije ima samo polove.
Za toˇcku z
0
koja je nultoˇcka ili pol funkcije f, s r(z
0
, f) ∈ N oznaˇcit ´cemo
red te nultoˇcke odnosno pola.
Teorem 41.1 Neka je f meromorfna funkcija na otvorenom povezanom skupu
Ω ⊆ C, koja nije konstanta 0, f ≡ 0. Γ ⊆ Ω neka je pozitivno orijentirana
kontura koja ne prolazi niti jednom nultoˇckom niti polom funkcije f i ˇcije je
unutarnje podruˇcje B sadrˇzano u Ω, te neka je h ∈ H(Ω) proizvoljna holomorfna
funkcija. Tada je
1
2πi

Γ
h(z)
f

(z)
f(z)
dz =
¸
z

∈B
z

je nultoˇcka od f
h(z

) r(z

, f) −
¸
z

∈B
z

je pol od f
h(z

) r(z

, f) . (1)
Dokaz: Kako je ν(Γ, z
0
) = 1 za svaku toˇcku z
0
∈ B, to je, prema teoremu o
reziduumima, Teorem 40.2,
1
2πi

Γ
h(z)
f

(z)
f(z)
dz =
¸
s∈B
s je singularitet od h
f

f
res(h
f

f
, s) . (2)
Odredimo reziduume funkcije h
f

f
u njezinim singularitetima koji se nalaze
u unutraˇsnjem podruˇcju B konture Γ. U toˇckama u kojima je funkcija f holo-
morfna i nije jednaka nuli, funkcija h
f

f
je holomorfna. Zato se singulariteti
funkcije h
f

f
nalaze medu nultoˇckama i singularitetima, dakle polovima, funk-
cije f. Niti skup nultoˇcaka niti skup polova funkcije f nema gomiliˇsta u Ω, pa
smo na funkciju h
f

f
zaista mogli primijeniti teorem o reziduumima.
' 41. Broj nultoˇcaka i polova meromorfnih funkcija 157
Neka je, prvo, s nultoˇcka funkcije f, i to reda r(s, f) =: n. Prema Teore-
mu 37.4, postoje δ > 0 i holomorfna funkcija g ∈ H(K(s, δ)), takvi da je
f(z) = (z −s)
n
g(z) , z ∈ K(s, δ) , i
g(z) = 0 , z ∈ K(s, δ) .
Za svaki z ∈ K

(s, δ) tada vrijedi
h(z)
f

(z)
f(z)
= h(z)
n
z −s
+h(z)
g

(z)
g(z)
.
Kako je drugi sumand, funkcija h
g

g
, holomorfna na krugu K(s, δ), to je singu-
laritet funkcije h
f

f
zapravo singularitet funkcije z → h(z)
n
z − s
. Razvijemo li
funkciju h na δ-krugu oko s u Taylorov red, vidimo da ako je h(s) = 0, onda je s
uklonjiv singularitet funkcije z → h(z)
n
z − s
, pa je njezin reziduum u s jednak
nuli, dakle jednak je broju h(s) n. Ako je h(s) = 0 onda funkcija z → h(z)
n
z − s
ima u s pol prvog reda, i njezin reziduum je opet jednak h(s) n.
Ponovimo li ovo zakljuˇcivanje za svaku nultoˇcku funkcije f koja se nalazi
unutar konture Γ, dobivamo prvi sumand u (1).
Neka je sada s pol funkcije f reda p. Ako u Laurentovom razvoju funkcije f
oko pola s izluˇcimo faktor (z −s)
−p
, vidimo da, kao i u sluˇcaju nultoˇcke, postoji
δ > 0 i holomorfna funkcija g ∈ H(K(s, δ)), sa svojstvom g(z) = 0 za sve
z ∈ K(s, δ), i takva da je
f(z) =
1
(z −s)
p
g(z) , z ∈ K

(s, δ) .
Kao i ranije, dobivamo
h(z)
f

(z)
f(z)
= h(z)
−p
z −s
+h(z)
g

(z)
g(z)
,
pa zakljuˇcujemo da je
res(h
f

f
, s) = h(s) (−p) = −h(s) r(s, f) .
Sumiranjem po svim polovima funkcije f koji se nalaze unutar Γ, dobivamo i
drugu sumu u (1).
Specijalno, za konstantnu funkciju h(z) = 1 za svaki z, dobivamo
158 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
Korolar 41.2 Neka je f meromorfna funkcijama na otvorenom povezanom
skupu Ω, koja nije konstantna, a Γ ⊆ Ω neka je nulhomotopna pozitivno ori-
jentirana kontura, koja ne prolazi niti jednom nultoˇckom niti polom funkcije f.
Tada je
1
2πi

Γ
f

(z)
f(z)
dz = N
Γ
(f) −P
Γ
(f) , (3)
gdje je N
Γ
(f) broj nultoˇcaka, a P
Γ
(f) broj polova funkcije f unutar Γ, i to
raˇcunaju´ci njihov red, tj. ukoliko je neka nultoˇcka ili pol reda r, treba ju brojati r
puta.
Integralu na lijevoj strani formule (3) moˇzemo dati i geometrijski smisao.
Ako napravimo supstituciju (zamjenu varijabli) f(z) =: w, dobivamo
1
2πi

Γ
f

(z)
f(z)
dz =
1
2πi

f(Γ)
dw
w
. (4)
f(Γ) je po dijelovima glatka zatvorena krivulja, pa je desna strana u prethodnoj
formuli, upravo indeks te krivulje s obzirom na toˇcku 0. Tako dobivamo
Korolar 41.3 Za meromorfnu funkciju f koja nije konstantna na otvorenom
povezanom skupu Ω ⊆ C, i pozitivno orijentiranu konturu Γ koja je nulhomo-
topna u Ω i ne prolazi niti jednom nultoˇckom niti polom funkcije f, vrijedi
N
Γ
(f) −P
Γ
(f) = ν(f(Γ), 0) .
Ovaj se korolar naziva i Princip argumenta.
Primjer 41.1 Kao primjer upotrebe prethodnih razmatranja, odredimo kako
su po kvadrantima rasporedene nultoˇcke polinoma
p(z) :=
1
8
z
8

8
7
z
7
+
29
6
z
6
−12z
5
+
37
2
z
4

52
3
z
3
+ 8z
2
+ 1 .
Pokaˇzimo, najprije, da p nema realnih nultoˇcaka. Zaista, za derivaciju nala-
zimo (kako traˇzimo realne nultoˇcke, varijablu oznaˇcavamo sa x)
p

(x) = x
7
−8x
6
+ 29x
5
−60x
4
+ 74x
3
−52x
2
+ 16x .
Direktnom provjerom, vidi se da su 0, 1 i 2 nultoˇcke polinoma p

, pa dijeljenjem
dobivamo djelomiˇcnu faktorizaciju
p

(x) = x(x −1)(x −2) (x
4
−5x
3
+ 12x
2
−14x + 8)
=:q(x)
.
' 41. Broj nultoˇcaka i polova meromorfnih funkcija 159
Polinom q faktoriziramo tako da nademo koeficijente a, b, c, d koji zadovo-
ljavaju sistem linearnih jednadˇzbi dobiven usporedivanjem koeficijenata uz iste
potencije od x u produktu
(x
2
+ax +b)(x
2
+cx +d) = x
4
−5x
3
+ 12x
2
−14x + 8 ,
pa dobivamo
p

(x) = x(x −1)(x −2)(x
2
−2x + 2)(x
2
−3x + 4) .
Kvadratni faktori nemaju realnih nultoˇcaka, pa su toˇcke 0, 1 i 2 jedine realne
nultoˇcke derivacije, te, jer se radi o polinomu parnog stupnja kojemu je najstariji
koeficijent pozitivan, p ima, kao realna funkcija, tri stacionarne toˇcke, i to su
lokalni minimumi u toˇckama 0 i 2, i lokalni maksimum u toˇcki 1. Kako je
p(0) = 1 > 0, i p(2) =
29
21
> 0, p nema realnih nultoˇcaka.
Pokaˇzimo sada da p nema niti ˇcisto imaginarnih nultoˇcaka. Za y ∈ R je
p(i y) =
1
8
y
8

29
6
y
6
+
37
2
y
4
−8y
2
+ 1
=:p
Re
(y)
+i (
8
7
y
7
−12y
5
+
52
3
y
3
)
=:p
Im
(y)
. (5)
Da bi bilo p(i y) = 0, moraju realni i imaginarni dio istovremeno iˇsˇcezavati.
Imaginarni dio jednak je
p
Im
(y) =
4
21
y
3
(6y
4
−63y
2
+ 91) ,
pa je y
1
= 0 trostruka nultoˇcka, a ostale ˇcetiri jednostruke nultoˇcke su
y
4,5
= ±
1
2

21 −

595
3
≈ ±1.315 y
6,7
= ±
1
2

21 +

595
3
≈ ±2.962 .
Kako je p
Re
(0) = 1, p
Re
(y
4
) = p
Re
(y
5
) ≈ 18.611 i p
Re
(y
6
) = p
Re
(y
7
) ≈ −1167.39,
to p
Re
i p
Im
ne mogu istovremeno iˇsˇcezavati, tj. p nema nultoˇcaka niti na ima-
ginarnoj osi.
Odredimo sada broj nultoˇcaka polinoma p u prvom kvadrantu. Neka je
R > 0, i neka je Γ = Γ
1

2

3
kontura sastavljena od sljede´cih orijentiranih
lukova (vidi sliku):
Γ
1
je segment realne osi od 0 do R.
Γ
2
je luk kruˇznice oko 0 radijusa R od toˇcke R do i R
Γ
3
je segment imaginarne osi od i R do 0.
160 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
Prema Drugom osnovnom teoremu algebre, koji ´cemo uskoro dokazati, koro-
lar 41.5, polinom ima konaˇcno mnogo nultoˇcaka — toˇcno onoliko koliki mu je
red. Zbog toga ´ce, za dovoljno veliki R, sve nultoˇcke polinoma p koje se nalaze
u prvom kvadrantu, biti obuhva´cene konturom Γ. Kako je polinom holomorfna
funkcija, pa nema polova, bit ´ce, prema prethodnom korolaru, broj tih nultoˇcaka
jednak indeksu krivulje p(Γ) = p(Γ
1
) + p(Γ
2
) + p(Γ
3
) s obzirom na 0. Treba,
dakle, samo pribliˇzno, kvalitativno, odrediti sliku p(Γ) — detalji nam nisu vaˇzni,
vaˇzno je jedino koliko se puta p(Γ) ‘namota’ oko 0.
(i) Jer je p polinom s realnim koeficijentima, to za realne varijable p poprima i
realne vrijednosti, pa je p(Γ
1
) segment realne osi, koji sadrˇzi toˇcke p(0) = 1
i p(R) ≈
1
8
R
8
.
(ii) Toˇcke luka Γ
1
su oblika Re
i t
, t ∈ [0,
π
2
], pa je u toˇckama luka Γ
1
p(Re
i t
) =
1
8
R
8
e
8 i t

1 −
64
7Re
i t
+
116
3R
2
e
2 i t

96
R
3
e
3 i t
+
+
148
R
4
e
4 i t

416
3R
5
e
5 i t
+
64
R
6
e
6 i t
+
8
R
8
e
8 i t

.
Kako je R velik, to je izraz u velikoj zagradi u prethodnoj formuli pribliˇzno
jednak 1, pa slika p(Γ
2
) dva puta obilazi pribliˇzno kruˇznicu oko 0 radiju-
sa
1
8
R
8
, poˇcevˇsi od toˇcke p(R) do toˇcke p(i R), za koju, iz formule (5),
vidimo da je Imp(i R) ≈
8
7
R
7
> 0, jer je R velik.
0 R
i R
Γ
1
Γ
2
Γ
3
p(Γ
1
)
p(Γ
2
)
p(Γ
3
)
1 1
8
R
8
(iii) p(Γ
3
) je skup toˇcaka oblika p(i y), y ∈ [R, 0]. Krivulja p(Γ
3
) poˇcinje u
toˇcki p(i R), gdje je zavrˇsila krivulja p(Γ
2
), a zavrˇsava u toˇcki 1 = p(0),
' 41. Broj nultoˇcaka i polova meromorfnih funkcija 161
gdje je poˇcela krivulja p(Γ
1
). Pitanje je samo ‘vrti’ li se, i kako, p(Γ
3
)
oko 0. Kako bismo to ustanovili, dovoljno je ustanoviti gdje i kako p(Γ
3
)
sijeˇce realnu os. Iz (5) vidimo da je za nenegativan realan y, p(i y) realan
samo u nultoˇckama polinoma p
Im
, tj. u toˇckama
y
6
=
1
2

21 +

595
3
≈ 2.962 , y
4
=
1
2

21 −

595
3
≈ 1.315 , y
1
= 0 ,
u kojima polinom p poprima pribliˇzno vrijednosti −1167.39, 18.611 i 0.
Kako su y
6
i y
4
jednostruke nultoˇcke polinoma p
Im
, to krivulja p(Γ
3
) poˇcinje
u toˇcki p(i R) ≈
1
8
R
8
+ i
8
7
R
7
u kojoj zavrˇsava p(Γ
2
), i koja je u gornjoj
poluravnini, zatim u toˇcki p(i y
6
) ≈ −1167.39 prelazi u donju poluravninu,
pa se opet u toˇcki p(i y
4
) ≈ 18.611 vra´ca u gornju poluravninu, te zavrˇsava
u toˇcki p(0) = 1, gdje je poˇcetak krivulje p(Γ
1
) (vidi sliku).
Na osnovi ovih razmatranja, zakljuˇcujemo da je indeks krivulje p(Γ) s
obzirom na toˇcku 0 jednak 3, pa naˇs polinom p ima u prvom kvadrantu tri
nultoˇcke (raˇcunaju´ci njihov red).
Kako nultoˇcke polinoma s realnim koeficijentima moraju dolaziti u konjugi-
rano kompleksnim parovima, zakljuˇcujemo da polinom p ima i u ˇcetvrtom
kvadrantu tri nultoˇcke. Prema, ve´c spominjanom Drugom osnovnom te-
oremu algebre, ukupan broj nultoˇcaka naˇseg polinoma p je osam, pa jer
na koordinatnim osima nema nultoˇcaka i jer nultoˇcke dolaze u konjugirano
kompleksnim parovima, mora se joˇs po jedna nultoˇcka nalaziti u drugom i
u tre´cem kvadrantu.
ˇ
Cesto se koristi sljede´ci teorem:
Teorem 41.4 (Rouch´eov
1
teorem) Neka su funkcije f i g holomorfne na
otvorenom skupu Ω, i neke je Γ ⊆ Ω kontura ˇcije je i unutraˇsnje podruˇcje
sadrˇzano u Ω. Ako za svaki z ∈ Γ vrijedi [g(z)[ < [f(z)[, onda Γ obuhva´ca
jednak broj nultoˇcaka funkcijˆ a f i f + g (pritom svaku nultoˇcku treba raˇcunati
onoliko puta koliki je njezin red).
Dokaz: Za svaki z ∈ Γ je [f(z)[ > [g(z)[ ≥ 0, pa je f(z) = 0. Nadalje, kada bi
neki z ∈ Γ bio nultoˇcka funkcije f+g, bilo bi g(z) = −f(z), tj. [g(z)[ = [f(z)[, su-
protno pretpostavci teorema. Dakle, kontura Γ ne prolazi niti jednom nultoˇckom
1
Eug`ene Rouch´e (1832–1910), francuski matematiˇcar
162 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
funkcijˆ a f i f +g, pa, jer se radi o holomorfnim funkcijama, za odredivanje broja
njihovih nultoˇcaka unutar konture Γ, moˇzemo primijeniti Korolar 41.2. Tako
dobivamo
N
Γ
(f +g) −N
Γ
(f) =
1
2πi

Γ
f

(z) +g

(z)
f(z) +g(z)
dz −
1
2πi

Γ
f

(z)
f(z)
dz
=
1
2πi

Γ
g

(z) f(z) −g(z) f

(z)
f(z)(f(z) +g(z))
dz . (6)
Pokazali smo da je za svaki z ∈ Γ, f(z) = 0. Stoga, zbog neprekidnosti,
postoji (otvorena) okolina U ⊇ Γ, takva da je f(z) = 0 za sve z ∈ U, pa je
dobro definirana funkcije h: U → C formulom h(z) := 1 +
g(z)
f(z)
. Deriviranjem
nalazimo da je
h

(z)
h(z)
=
g

(z) f(z) − g(z) f

(z)
f(z)(f(z) + g(z))
. Uvrstimo li to u (6), zamjenom
varijable w := h(z), dobivamo
N
Γ
(f +g) −N
Γ
(f) =
1
2πi

Γ
h

(z)
h(z)
dz =
1
2πi

h(Γ)
dw
w
= ν(h(Γ), 0) ,
gdje je posljednja jednakost dobivena kao ranije u Korolaru 41.3.
Treba joˇs odrediti indeks ν(h(Γ), 0). Kako je za svaki z ∈ Γ,

g(z)
f(z)

< 1,
to je, prema definiciji funkcije h, krivulja h(Γ) sadrˇzana u krugu radijusa 1 oko
toˇcke 1, tj. h(Γ) ⊆ K(1, 1). Zbog toga je ν(h(Γ), 0) = 0, pa iz prethodne formule
slijedi da f +g i f imaju jednak broj nultoˇcaka unutar Γ.
Primijetimo da Rouch´eov teorem ne tvrdi da funkcije f i f + g imaju iste
nultoˇcke unutar Γ — samo da ih je jednako mnogo.
Primjenom Rouch´eova teorema, dobivamo sada najavljivani
Korolar 41.5 (Drugi osnovni teorem algebre) Svaki polinom stupnja n, s
kompleksnim koeficijentima, ima toˇcno n nultoˇcaka u C.
Dokaz: Neka je
p(z) = a
n
z
n
+a
n−1
z
n−1
+ +a
1
z +a
0
, a
i
∈ C , a
n
= 0 , n ≥ 1 .
Definirajmo
f(z) := a
n
z
n
g(z) := a
n−1
z
n−1
+ +a
1
z +a
0
.
' 41. Broj nultoˇcaka i polova meromorfnih funkcija 163
Kako je lim
t→∞
|a
n−1
| t
n−1
+ · · · + |a
1
| t + |a
0
|
|a
n
| t
n
= 0, postoji R
0
> 0 takav da za sve
R > R
0
vrijedi [a
n
[ R
n
> [a
n−1
[ R
n−1
+ + [a
1
[ R + [a
0
[. Neka je Γ kruˇznica
oko 0 radijusa R. Iz prethodne nejednakosti vidimo da za svaki z ∈ Γ vrijedi
[g(z)[ < [f(z)[, pa prema Rouch´eovom teoremu zakljuˇcujemo da p = f +g ima u
krugu K(0, R) jednak broj nultoˇcaka kao f, koji ima jednu nultoˇcku, 0, reda n.
Kako to vrijedi za svaki R ≥ R
0
, svaka nultoˇcka polinoma p ´ce kad-tad biti
obuhva´cena, pa zakljuˇcujemo da p ima toˇcno n kompleksnih nultoˇcaka.
Primjer 41.2 Promotrimo ponovno polinom
p(z) :=
1
8
z
8

8
7
z
7
+
29
6
z
6
−12z
5
+
37
2
z
4

52
3
z
3
+ 8z
2
+ 1
iz Primjera 41.1, i pokaˇzimo da se sve njegove nultoˇcke nalaze unutar kruga radi-
jusa 3 oko toˇcke 1, a izvan kruga radijusa
9
10
, tj. u kruˇznom vijencu V (1;
9
10
, 3).
Razvijemo li polinom p po potencijama od z −1, dobijemo
p(z) =
1
8
(z −1)
8

1
7
(z −1)
7
+
1
3
(z −1)
6

1
4
(z −1)
4
+
1
3
(z −1)
3
−(z −1)
2
+
111
56
(to je zapravo Taylorov red polinoma p oko toˇcke 1, a najjednostavnije se dobije
tako da se izraˇcuna p(z + 1), i uzmu koeficijenti dobivenog polinoma). Neka je
f(z) :=
1
8
(z −1)
8
g(z) := −
1
7
(z −1)
7
+
1
3
(z −1)
6

1
4
(z −1)
4
+
1
3
(z −1)
3
−(z −1)
2
+
111
56
.
Tada je za [z −1[ = 3
[f(z)[ =
1
8
3
8
≈ 820 , i
[g(z)[ ≤
1
7
3
7
+
1
3
3
6
+
1
4
3
4
+
1
3
3
3
+ 3
2
+
111
56
≈ 596 ,
pa u svim toˇckama kruˇznice [z − 1[ = 3 vrijedi [g(z)[ < [f(z)[. Primjenom
Rouch´eova teorema zakljuˇcujemo da polinomi p = f + g i f imaju u krugu
K(1, 3) jednak broj nultoˇcaka. Kako polinom f ima u
tom krugu, jednu nultoˇcku, 1, i ona je reda osam, to i
polinom p ima u tom krugu osam nultoˇcaka, a prema
Drugom osnovnom teoremu algebre, to su ujedno i sve
njegove nultoˇcke.
1
164 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
Neka je sada
f(z) :=
111
56
g(z) :=
1
8
(z −1)
8

1
7
(z −1)
7
+
1
3
(z −1)
6

1
4
(z −1)
4
+
1
3
(z −1)
3
−(z −1)
2
.
Tada je za [z −1[ =
9
10
[f(z)[ =
111
56
≈ 1.98 , i
[g(z)[ ≤
1
8

9
10

8
+
1
7

9
10

7
+
1
3

9
10

6
+
1
4

9
10

4
+
1
3

9
10

3
+

9
10

2
≈ 1.52 ,
pa u svim toˇckama kruˇznice [z − 1[ =
9
10
vrijedi [g(z)[ < [f(z)[. Kako je f
konstantan polinom, pa nema niti jedne nultoˇcke, to niti polinom p = f + g u
krugu K(1,
9
10
) nema niti jedne nultoˇcke. Sve se, dakle, nultoˇcke polinoma p
nalaze u kruˇznom vijencu V (1;
9
10
, 3).
Zadatak 41.1 Poboljˇsajte ocjenu u prethodnom primjeru i pokaˇzite da se sve nul-
toˇcke polinoma p nalaze u kruˇznom vijencu V (1; 1, 3).
§ 42 Lokalna svojstva holomorfnih funkcija
U ovoj ´cemo toˇcki, nakon Weierstrassovog pripremnog teorema, dokazati tri poz-
nata teorema: o otvorenom preslikavanju, o maksimumu modula i Schwarzovu
lemu.
Teorem 42.1 (Weierstrassov pripremni teorem) Neka je funkcija f ho-
lomorfna u toˇcki z
0
, oznaˇcimo w
0
:= f(z
0
), i neka je red nultoˇcke z
0
funkci-
je z → f(z) − w
0
jednak n. Tada postoje δ > 0 i ε > 0 takvi da za svaki
w ∈ K(w
0
, ε), funkcija z → f(z) − w ima u krugu K(z
0
, δ) toˇcno n nultoˇcaka,
raˇcunaju´ci njihov red.
ˇ
Stoviˇse, brojevi δ i ε mogu se odabrati tako da za svaki w ∈ K

(w
0
, ε),
funkcija z → f(z) −w ima u krugu K(z
0
, δ), toˇcno n razliˇcitih nultoˇcaka.
' 42. Lokalna svojstva holomorfnih funkcija 165
z
0
δ
f
w
0
w
ε
Dokaz: Funkcija z → f(z)−w
0
je holomorfna i nije konstanta 0 (jer tada njezina
nultoˇcka z
0
ne bi mogla biti konaˇcnog reda n). Stoga su sve njezine nultoˇcke
izolirane, Teorem 37.4, pa postoji δ > 0 takav da je z
0
jedina nultoˇcka funkcije
z → f(z) − w
0
na zatvorenom krugu K(z
0
, δ). Specijalno, na rubu, tj. za
[z − z
0
[ = δ, vrijedi [f(z) − w
0
[ > 0. Neka je ε := min
|z−z
0
|=δ
[f(z) − w
0
[ > 0
(minimum postoji jer je kruˇznica kompaktan skup, a f neprekidna funkcija).
Neka je w ∈ K(w
0
, ε). Tada za [z −z
0
[ = δ vrijedi [w
0
−w[ < ε ≤ [f(z) −w
0
[. Iz
Rouch´eovog teorema 41.4, primijenjenog na funkcije z → f(z)−w
0
i z → w
0
−w,
slijedi da njihova suma, tj. funkcija z → (f(z) − w
0
) + (w
0
− w) = f(z) − w,
ima u krugu K(z
0
, δ) jednak broj nultoˇcaka kao i funkcija z → f(z) −w
0
, dakle,
ima ih toˇcno n. Time je dokazana prva tvrdnja teorema.
Kako bismo dokazali i drugi dio teorema, primijetimo najprije da ako su δ
i ε kao u teoremu, onda je i svaki δ

< δ, uz pripadni ε

:= min
|z−z
0
|=δ

[f(z) −w
0
[,
dobar. Nadalje, derivacija f

funkcije f takoder je holomorfna funkcija, i nije
konstantna funkcija 0, f

≡ 0. Naime, u protivnom bi sve njezine derivacije bile
jednake nuli, pa bi funkcija f bila konstantna na K(z
0
, δ). Stoga su i nultoˇcke
funkcije f

izolirane, pa δ moˇzemo odabrati tako da, osim ranijeg zahtjeva,
vrijedi i f

(z) = 0 za sve z ∈ K

(z
0
, δ). Zbog toga su, za proizvoljan w ∈
K

(f(z
0
), ε), sve nultoˇcke funkcije z → f(z) −w u krugu K(z
0
, δ) jednostruke.
Kako ih, raˇcunaju´ci red, ima n, moraju sve biti medusobno razliˇcite.
Primjer 42.1 Dobra ilustracija Weierstrassovog pripremnog teorema, je funk-
cija f(z) := z
n
= [z[
n
e
ni arg z
. Ona preslikava kut

n
s vrhom u 0, na cijelu
kompleksnu ravninu C, tj. ravninu ‘namota’ n puta oko ishodiˇsta. Osim 0, sve
su ostale toˇcke kompleksne ravnine, slike od po toˇcno n razliˇcitih toˇcaka, n raz-
liˇcitih n-tih korijena. Weierstrassov pripremni teorem kaˇze, dakle, da lokalno,
svaka je holomorfna funkcija takva.
Korolar 42.2 (Teorem o otvorenom preslikavanju) Neka je Ω ⊆ C otvo-
ren skup i f : Ω → C holomorfna funkcija, koja nije konstantna niti na jednoj
komponenti povezanosti skupa Ω. Tada je za svaki otvoren skup U ⊆ Ω, slika
f(U) otvoren skup u C, tj. f je otvoreno preslikavanje.
166 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
Dokaz: Neka je w
0
∈ f(U), i neka je z
0
∈ U takav da je f(z
0
) = w
0
, tj.
z
0
je nultoˇcka funkcije z → f(z) − w
0
. Prema Weierstrassovom pripremnom
teoremu, postoje brojevi δ > 0 i ε > 0 takvi da za svaki w ∈ K(w
0
, ε), funkcija
z → f(z) − w ima u krugu K(z
0
, δ) barem jednu nultoˇcku. Drugaˇcije reˇceno,
za svaki w ∈ K(w
0
, ε) postoji z ∈ K(z
0
, δ) takav da je f(z) = w. Prema
napomeni na poˇcetku dokaza drugog dijela Weierstrassovog teorema, broj δ, i
onda pripadni ε, moˇzemo odabrati tako da, zbog otvorenosti skupa U, bude
K(z
0
, δ) ⊆ U, pa je tada i K(w
0
, ε) ⊆ f(U), ˇsto pokazuje da je skup f(U) ⊆ C
otvoren.
Specijalno, vrijedi
Korolar 42.3 Neka je Ω ⊆ C otvoren i povezan skup, a f : Ω →C holomorfna
funkcija koja nije konstantna. Tada je skup f(Ω) ⊆ C otvoren.
Teorem 42.4 (o lokalnoj invertibilnosti holomorfne funkcije) Neka je
funkcija f holomorfna u toˇcki z
0
i neka je f

(z
0
) = 0. Tada postoje otvoreni
skupovi U ÷ z
0
i V ÷ f(z
0
) takvi da je f
U
: U → V bijekcija, i inverzna
funkcija g :=

f
U

−1
: V → U je holomorfna u f(z
0
).
Dokaz: Iz pretpostavke f

(z
0
) = 0, slijedi da je z
0
jednostruka nultoˇcka funkcije
z → f(z) − f(z
0
). Neka su δ > 0 i ε > 0 kao u Weierstrassovom priprem-
nom teoremu 42.1, s tim da je δ dovoljno malen da vrijedi i f

(z) = 0 za sve
z ∈ K(z
0
, δ), ˇsto zbog neprekidnosti funkcije f

i napomene na poˇcetku doka-
za drugog dijela Weierstrassovog teorema, moˇzemo posti´ci. Oznaˇcimo s V :=
K(f(z
0
), ε) i U := K(z
0
, δ) ∩ f

(V ). Zbog neprekidnosti funkcije f, skup U je
otvoren. Prema Weierstrassovom teoremu, za svaki w ∈ V = K(f(z
0
), ε), pos-
toji jedan jedini z ∈ K(z
0
, δ) takav da je f(z) = w, ˇsto znaˇci da je f
U
: U → V
bijekcija. Oznaˇcimo njezin inverz s g :=

f
U

−1
: V → U. Preslikavanje g je
neprekidno, jer, kako je f, prema prethodnom korolaru, otvoreno preslikavanje,
za svaki otvoren skup U

⊆ U, skup g

(U

) = f(U

) je otvoren. Stoga su f
U
i g homeomorfizmi.
Ostaje pokazati da je funkcija g holomorfna na V , a za to je dovoljno pokazati
da je g derivabilna na V . Neka su w, w

∈V , i neka su z := g(w) i z

:= g(w

)∈U,
tj. w = f(z) i w

= f(z

). Tada je
lim
w

→w
g(w

) −g(w)
w

−w
= lim
z

→z
z

−z
f(z

) −f(z)
= lim
z

→z
1
f(z

)−f(z)
z

−z
.
' 42. Lokalna svojstva holomorfnih funkcija 167
(U ovom smo raˇcunu mogli zamijeniti limes lim
w

→w
s limesom lim
z

→z
jer su f
U
i g homeomorfizmi.) Ovaj posljednji limes postoji, jer je f holomorfna na U.
Stoga postoji i prvi od gornjih limesa, tj. funkcija g derivabilna je u w, a kako
je w ∈ V bila proizvoljna toˇcka, g je derivabilna na V .
Napomena 42.1 Pokaˇzimo kako se prethodni teorem moˇze dokazati i koriste´ci
samo Teorem o inverznoj funkciji iz realne analize, Teorem 12.1, i Cauchy-
Riemannov teorem 31.1.
Naime, funkcija f je holomorfna, pa je f

neprekidna. Stoga je f, shva´cena
kao funkcija f = (u, v): Ω → R
2
, Ω ⊆ R
2
, diferencijabilna klase C
1
. U toˇcki
z
0
= (x
0
, y
0
) je f

(z
0
) = ∂
x
u(x
0
, y
0
) + i ∂
x
v(x
0
, y
0
) = 0, pa, zbog Cauchy-
Riemannovih uvjeta, za Jacobijan nalazimo
det
∂(u, v)
∂(x, y)
(x
0
, y
0
) =


x
u ∂
y
u

x
v ∂
y
v

(x
0
,y
0
)
=


x
u −∂
x
v

x
v ∂
x
u

(x
0
,y
0
)
= |f

(z
0
)|
2
= 0 ,
tj. diferencijal preslikavanja f = (u, v) je u toˇcki (x
0
, y
0
) regularan. Prema Te-
oremu o inverznom preslikavanju, postoje otvoreni skupovi U oko toˇcke (x
0
, y
0
)
i V oko toˇcke f(x
0
, y
0
) =: (ξ
0
, η
0
), takvi da je f
U
: U → V bijekcija, a
inverzno preslikavanje g = (p, q): V → U je diferencijabilno klase C
1
, i vri-
jedi Dg(ξ, η) =

Df(x, y)

−1
, za sve (ξ, η) = f(x, y) ∈ V . To znaˇci da je
∂(p, q)
∂(ξ, η)
(ξ, η) =

∂(u, v)
∂(x, y)
(x, y)

−1
=
1
det
∂(u,v)
∂(x,y)
(x, y)


x
u ∂
x
v
−∂
x
v ∂
x
u

(x,y)
,
pa i za funkciju g = (p, q) vrijede Cauchy-Riemannovi uvjeti, tj. funkcija g,
shva´cena kao kompleksna funkcija, holomorfna je u toˇcki f(z
0
).
Korolar 42.5 (Teorem o holomorfnom izomorfizmu) Neka je holomorf-
na funkcija f : Ω → C injektivna. Tada je f

(z) = 0 za sve z ∈ Ω, skup
f(Ω) ⊆ C je otvoren, i inverzna funkcija g : f(Ω) → Ω bijekcije f : Ω → f(Ω)
je holomorfna, tj. f : Ω → f(Ω) je holomorfni ili analitiˇcki izomorfizam.
Dokaz: Kada bi postojala toˇcka z
0
∈ Ω takva da je f

(z
0
) = 0, onda bi z
0
bila
nultoˇcka funkcije z → f(z) − f(z
0
) reda barem 2, pa, prema Weierstrassovom
pripremnom teoremu 42.1, funkcija f ne bi mogla biti injekcija na nekoj okolini
toˇcke z
0
.
Kako je f injektivno preslikavanje, korestrikcija f : Ω → f(Ω) je bijekcija,
pa postoji inverzno preslikavanje g : f(Ω) → Ω. Prema Teoremu o otvorenom
168 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
preslikavanju, zapravo Korolaru 42.3, skup f(Ω) ⊆ C je otvoren, pa ima smisla
govoriti o holomorfnosti preslikavanja g.
Prema Teoremu o lokalnoj invertibilnosti holomorfne funkcije, Teorem 42.4,
oko svake toˇcke z skupa Ω, postoji okolina i na njoj holomorfni inverz funkcije f.
Ali, inverzna funkcija je jedinstvena, pa se takav lokalni inverz, na toj okolini
podudara s restrikcijom funkcije g. Zbog lokalnog karaktera derivabilnosti, to
znaˇci da i funkcija g ima na toj okolini derivaciju, pa je ona holomorfna u z,
dakle, g ∈ H(Ω).
Kao posljedicu Teorema o otvorenom preslikavanju, dobivamo i
Korolar 42.6 (Teorem o maksimumu modula) Neka je Ω ⊆ C otvoren i
povezan skup, a f : Ω →C holomorfna funkcija. Ako f nije konstantna funkcija
onda je ona ili neomedena ili je [f(z)[ < sup
ζ∈Ω
[f(ζ)[ za svaki z ∈ Ω, tj. [f[ nema
na podruˇcju Ω maksimum.
Dokaz: Prema Teoremu o otvorenom preslikavanju, Korolar 42.3, skup f(Ω) je
otvoren, pa za svaki z ∈ Ω, oko toˇcke f(z) postoji krug K(f(z), ε) ⊆ f(Ω), a u
njemu oˇcito ima toˇcaka kojima je modul ve´ci od [f(z)[.
z
f
f(z)
|
f
(
z
)
|
I sljede´ca se varijanta prethodnog korolara ˇcesto naziva istim imenom, a za
obje verzije se koristi i naziv Princip maksimuma modula.
Korolar 42.7 Neka je K ⊆ Ω kompaktan skup, a f : Ω →C holomorfna funk-
cija koja nije konstantna niti na jednoj okolini niti jedne toˇcke nutrine sku-
pa K. Tada modul funkcije f
K
poprima maksimum samo u nekoj toˇcki ruba
∂K = K ` Int K skupa K.
Malo pojednostavljeno reˇceno, ako je funkcija f holomorfna u svim toˇckama
kompaktnog skupa K, onda modul [f[, koji kao neprekidna funkcija na kom-
paktu mora imati maksimum, taj maksimum poprima jedino u toˇckama ruba.
' 42. Lokalna svojstva holomorfnih funkcija 169
Korolar 42.8 (Schwarzova
1
lema) Neka je f : K(0, 1) → K(0, 1) holomorf-
na funkcija takva da je f(0) = 0. Tada je ili [f(z)[ < [z[ za sve z ∈ K

(0, 1), ili
je f rotacija, tj. postoji α ∈ R takav da je f(z) = z e
i α
, za sve z ∈ K(0, 1).
Drugaˇcije reˇceno, holomorfno preslikavanje jediniˇcnog kruga na sˆ ama sebe
koje fiksira srediˇste kruga, je ili rotacija, dakle, izometrija, ili ima svojstvo da
svaku toˇcku, osim srediˇsta koje drˇzi fiksnim, pribliˇzi srediˇstu kruga.
Dokaz: Definirajmo pomo´cnu funkciju g : K(0, 1) →C formulom
g(z) :=



f(z)
z
, z = 0
f

(0) , z = 0
.
Funkcija g je holomorfna na probuˇsenom krugu K

(0, 1) i neprekidna je u 0, pa
je, prema Korolaru 34.11, holomorfna na cijelom krugu K(0, 1).
Neka je z ∈ K(0, 1) proizvoljna toˇcka. Za svaki r takav da je [z[ < r < 1,
0 1
z
z
r
r
modul funkcije g
K(0, r)
poprima maksimum na rubu
toga kruga, Korolar 42.7, tj. postoji toˇcka z
r
, [z
r
[ = r,
takva da je [g(z

)[ ≤ [g(z
r
)[ za sve z

∈ K(0, r), specijalno
za z

= z. Zbog toga je
[g(z)[ ≤ [g(z
r
)[ =
[f(z
r
)[
[z
r
[
<
1
r
.
Kako to vrijedi za svaki r, [z[ < r < 1, zakljuˇcujemo da je [g(z)[ ≤ 1. Toˇcka z
je bila proizvoljna, pa je [g(z)[ ≤ 1 za sve z ∈ K(0, 1).
Ako postoji z
0
∈ K(0, 1) takav da je [g(z
0
)[ = 1, onda je, prema Teoremu o
maksimumu modula, Korolar 42.6, funkcija g konstantna, i to jednaka konstanti
modula 1, pa postoji α ∈ R takav da je g(z) = e
i α
, dakle i f(z) = z e
i α
, za sve
z ∈ K(0, 1). U protivnom je [g(z)[ < 1 za sve z ∈ K(0, 1), pa je [f(z)[ < [z[ za
sve z ∈ K

(0, 1).
Schwarzova lema formulira se ˇcesto i ovako:
Korolar 42.9 (Schwarzova lema) Neka je f : K(0, 1) → K(0, 1) holomorfna
funkcija takva da je f(0) = 0. Tada je ili [f

(0)[ < 1, ili postoji α ∈ R takav da
je f(z) = z e
i α
, za sve z ∈ K(0, 1).
1
Karl Herman Amandus Schwarz (1843–1921), njemaˇcki matematiˇcar
170 7. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA
Dokaz: Za funkciju g, kao u dokazu prethodnog korolara, je ili [g(0)[ < 1, ili
[g(0)[ = 1. U prvom sluˇcaju je [f

(0)[ = [g(0)[ < 1, a u drugom se, na isti naˇcin
kao u dokazu prethodnog korolara, pokazuje da je f rotacija.
Nekad je korisna i oslabljena verzija Schwarzove leme:
Korolar 42.10 Ako je f : K(0, 1) → K(0, 1) holomorfna funkcija takva da je
f(0) = 0, onda je [f(z)[ ≤ [z[, za sve z ∈ K(0, 1).
Literatura
[1] L. V. Ahlfors, Complex Analysis, McGraw-Hill Book Company, Aucland,
1979.
[2] J. C. Burkill, H. Burkill. A Second Course in Mathematical Analysis, Cam-
bridge University Press, Cambridge, 1970.
[3] S. Kurepa. Konaˇcno dimenzionalni vektorski prostori i primjene, Tehniˇcka
knjiga, Zagreb, 1967.
[4] S. Kurepa. Matematiˇcka analiza 3, Tehniˇcka knjiga, Zagreb, 1979.
[5] S. Kurepa, H. Kraljevi´c. Matematiˇcka analiza 4. Kompleksne funkcije, Teh-
niˇcka knjiga, Zagreb, 1979.
[6] S. Mardeˇsi´c. Matematiˇcka analiza, 1. dio,
ˇ
Skolska knjiga, Zagreb, 1974.
[7] S. Mardeˇsi´c. Matematiˇcka analiza, 2. dio,
ˇ
Skolska knjiga, Zagreb, 1977.
[8] M. Rao, H. Stetkær. Complex Analysis: An Invitation, World Scientific,
1991.
[9] M. Spivak. Calculus on Manifolds, W. A. Benjamin, Inc., New York, 1965.
[10] W. Rudin. Principles of Mathematical Analysis, Mc Graw-Hill Book Com-
pany, New York, 1964.
[11]
ˇ
S. Ungar. Matematiˇcka analiza u R
n
, Golden Marketing - Tehniˇcka knjiga,
Zagreb, 2005.
[12] W. Walter. Analysis II, Springer-Verlag, Heidelberg, 1990.
171
172 LITERATURA
[13] V. A. Zoriq. Matematiqeski i analiz, 1, MCNMO, Moskva, (3. izda-
nje) 2001. (engleski prijevod: V. A. Zorich. Mathematical Analysis I, Sprin-
ger, 2003.)
[14] V. A. Zoriq. Matematiqeski i analiz, 2, MCNMO, Moskva, (2. iz-
danje) 1998. (engleski prijevod: V. A. Zorich. Mathematical Analysis II,
Springer, 2003.)
Indeks
1-povezan skup, 34
Abelova lema, 125
algebarski ekvivalentni putevi, 28
analitiˇcka funkcija, 131
analitiˇcki izomorfizam, 167
apsolutna konvergencija, 121
argument kompleksnog broja, 78
Arhimedova spirala, 73
bitan singularitet, 151
Cantorov
trijadski skup, 65
Casorati-Weierstrass-Sohockijev te-
orem, 151
Cauchy-Hadamardov teorem, 126
Cauchy-Riemannovi uvjeti, 80
Cauchyjev teorem
op´ci, 97
za derivaciju, 89
za funkciju s uklonjivim singu-
laritetima, 148
za jednostavno povezano podruˇcje,
97
za krug, 96
za pravokutnik, 95
Cauchyjeva integralna formula, 104
Cauchyjeve ocjene koeficijenata
Laurentova reda, 145
Taylorova reda, 134
cijela funkcija, 136
ˇcuvati orijentaciju, 39
deltoida, 73
derivacija, 2
kompleksne funkcije, 79
diferencijal, 2
totalni, 16
diferencijalna
0-forma, 16
1-forma, 11
egzaktna, 16
lokalno egzaktna, 24
zatvorena, 19
2-forma, 19
dopuˇstena promjena puta, 27
drugi osnovni teorem algebre, 162
duljina
krivulje, 60
parametrizabilnog skupa, 60
dvostrani red, 137
davolje stube, 66
egzaktna diferencijalna 1-forma, 16
eksponencijalna funkcija, 82
funkcija
analitiˇcka, 131
173
174 INDEKS
cijela, 136
definirana integralom, 106
eksponencijalna, 82
glatka, 48
hiperbolna, 86
holomorfna, 107
u toˇcki, 107
koordinatna, 2
logaritamska, 83
lokalno primitivna, 90
meromorfna, 151
ograniˇcene varijacije, 43
po dijelovima glatka, 51
primitivna, 90
trigonometrijska, 86
vektorska, 2
gladak put, 6
glatka funkcija, 48
glatko homotopni putevi, 30
glatko preslikavanje, 3
glavni dio funkcije, 140
Goursat-Pringsheimov teorem, 93
Hahn-Mazurkiewiczev teorem, 53
harmoniˇcka funkcija, 81
havajska nauˇsnica, 54
hiperbolna funkcija, 86
hipocikloida, 73
holomorfna funkcija, 107
u toˇcki, 107
holomorfni izomorfizam, 167
holomorfnost sume reda potencija,
127
homotopija, 30
zatvorenih puteva, 32
homotopne krivulje, 71
homotopni putevi, 30
identiteta, 82
imaginarna jedinica, i , 78
indeks puta, 27, 101
osnovna svojstva, 102
integral
diferencijalne
1-forme, 12, 71
2-forme, 42
druge vrste, 11
duˇz puta
diferencijalne 1-forme, 12
realne funkcije, 9
vektorskog polja, 11
kompleksne funkcije, 86, 87
krivuljni
druge vrste, 71
prve vrste, 70
prve vrste, 9
realne funkcije
duˇz krivulje, 70
vektorske funkcije, 4
vektorskog polja, 71
inverzan put, 13
izoliran singularitet, 146
izoliranost nultoˇcaka holomorfne funk-
cije, 132
izomorfizam
analitiˇcki, 167
holomorfni, 167
jedinstvenost
holomorfne funkcije , 134
Laurentova reda, 140
reda potencija, 135
jednako orijentirani putevi, 38
jednostavna krivulja s rubom, 57
jednostavno
povezan skup, 34
zatvoren put, 37
zatvorena krivulja, 58
INDEKS 175
jednostrani limes, 2
Jordanov luk, 57
karakterizacija
bitnog singulariteta, 151
pola, 149
uklonjivog singulariteta, 147
kardioida, 73
Kochova krivulja, 61
konjugiranje kompleksnih brojeva, 78
kontura, 37
unutraˇsnje podruˇcje, 38
konvergencija
lokalno uniformna, 116
niza funkcija
obiˇcna, 113
po toˇckama, 113
reda, 118
uniformna, 114
konzervativno vektorsko polje, 17
koordinate
polarne, 73
krivulja, 55
jednostavna, 57
jednostavno zatvorena, 58
Kochova, 61
orijentirana, 59
po dijelovima glatka, 65
rektifikabilna, 60
zatvorena, 58
krivuljni integral
druge vrste, 71
prve vrste, 9, 70
krug
konvergencije, 126
probuˇsen, 140
kutna forma, ω
ϑ
, 12
Laplaceova diferencijalna jednadˇzba,
81
Laurentov
red, 138
jedinstvenost, 140
ocjene koeficijenata, 145
teorem, 138
lema
Abelova, 125
o ocjeni integrala, 88
Szhwarzova, 169
limes
jednostrani, 2
limsup, limes superior, 125
Liouvilleov teorem, 136
logaritamska funkcija, 83
lokalno
egzaktna forma, 24
primitivna funkcija, 90
uniformna konvergencija, 116
luk, 6
Jordanov, 57
meromorfna funkcija, 151
mnoˇzenje kompleksnih brojeva, 77
modul kompleksnog broja, 77
Morerin teorem, 110
namotajni broj, 27
negativna orijentacija, 38
nulhomotopan zatvoren put, 34
nultoˇcka, 132
izoliranost, 132
ocjene koeficijenata
Laurentova reda, 145
Taylorova reda, 134
ω
ϑ
, kutna forma, 12
op´ci Cauchyjev teorem, 97
176 INDEKS
orijentacija, 58, 59
puta, 38
orijentirana krivulja, 59
osnovni teorem algebre, 137
drugi, 162
otvoreno preslikavanje, 165
parametrizabilan skup, 54
parametrizacija, 54
usporediva, 54
parcijalna
integracija, 5
suma, 118
PDG put, 6
Peanovo preslikavanje, 53
ploha, 42
po dijelovima
gladak put, 6
glatka
funkcija, 51
krivulja, 65
pol, 149
polarne koordinate, 73
polinom, 82
potencijal vektorskog polja, 17
potencijalno vektorsko polje, 17
pozitivna orijentacija, 38
pravokutnik, 91
preslikavanje
glatko, 3
otvoreno, 165
Peanovo, 53
primitivna funkcija, 4, 90
princip
argumenta, 158
maksimuma modula, 168
probuˇsen krug, 140
probuˇsena ravnina, 12
put, 6
gladak, 6
inverzan, 13
iste orijentacije, 38
jednostavno zatvoren, 37
nulhomotopan, 34
po dijelovima gladak, 6
regularan, 7
regularan, 6
suprotne orijentacije, 38
zagladivanje, 30
zatvoren, 6
putevi
algebarski ekvivalentni, 28
racionalna funkcija, 82
radijus konvergencije, 126
razdioba
segmenta, 43
red, 118
dvostrani, 137
konvergentan, 118
Laurentov, 138
nultoˇcke, 132
pola, 149
potencija, 125
Taylorov, 129, 130
regularan put, 6
regularni dio funkcije, 140
rektifikabilna krivulja, 60
reziduum, 153
Rouch´eov teorem, 161
rub
singularne plohe, 42
rubna toˇcka, 57
Schwarzova lema, 169
singularitet, 145
bitan, 151
izoliran, 146
INDEKS 177
pol, 149
uklonjiv, 146
singularna ploha, 42
singularni
dio funkcije, 140
singularni skup, 54
skalarno polje, 17
skup
1-povezan, 34
Cantorov, 65
jednostavno povezan, 34
parametrizabilan, 54
singularni, 54
slika puta, 6
suma
reda, 118
suma puteva, 7
suprotan put, 13
suprotno orijentirani putevi, 38
tangencijalni vektor, 72
tangenta, 71
Taylorov
red, 130
ocjene koeficijenata, 134
teorem, 129
teorem
Casorati-Weierstrass-Sohockij, 151
Cauchy-Hadamardov, 126
Cauchyjev
op´ci, 97
za derivaciju, 89
za funkciju s uklonjivim sin-
gularitetima, 148
za jednostavno povezano po-
druˇcje, 97
za krug, 96
za pravokutnik, 95
Goursat-Pringsheimov, 93
Hahn-Mazurkiewiczev, 53
jedinstvenosti
za redove potencija, 135
karakterizacija
bitnog singulariteta, 151
pola, 149
uklonjivog singulariteta, 147
Laurentov, 138
Liouvilleov, 136
Morerin, 110
o derivabilnosti funkcije defini-
rane integralom, 106
o holomorfnom izomorfizmu, 167
o holomorfnosti
derivabilne funkcije, 108
sume reda potencija, 127
o izoliranosti nultoˇcaka holomor-
fne funkcije, 132
o jedinstvenosti
holomorfne funkcije, 134
Laurentova reda, 140
o lokalnoj invertibilnosti holo-
morfne funkcije, 166
o maksimumu modula, 168
o osnovnim svojstvima indeksa,
102
o otvorenom preslikavanju, 165
o postojanju primitivne funkci-
je na krugu, 91
o reziduumima, 153, 154
o viˇsim derivacijama derivabine
funkcije, 108
osnovni algebre, 137
drugi, 162
Rouch´eov, 161
Weierstrassov pripremni, 164
toˇcka
rubna, 57
totalna varijacija, 43
178 INDEKS
totalni diferencijal, 16
trag puta, 6
trigonometrijska funkcija, 86
uklonjiv singularitet, 146
uniformna konvergencija, 114
unutraˇsnje podruˇcje konture, 38
usporedive parametrizacije, 54
vanjski diferencijal
diferencijalne 0-forme, 16
diferencijalne 1-forme, 19
vanjsko podruˇcje konture, 38
varijacija
funkcije, 43
totalna, 43
vektor
tangencijalni, 72
vektorska funkcija, 2
vektorsko polje, 11
konzervativno, 17
potencijalno, 17
Weierstrassov pripremni teorem, 164
zagladivanje puta, 30
zatvoren
put, 6
zatvorena
diferencijalna 1-forma, 19
krivulja, 58

ii

Predgovor
Kaˇimo neˇto o oznakama. Matematiˇari su tokom stolje´a razvili vrlo sofisticiz s c c rane oznake. Mnoge su postale standardne i koriste ih svi, ali neke, iz razliˇitih c razloga — nisu. U principu, svejedno je kakve oznake koristimo, ali budu´i sac me sebi nisu svrha, znatno olakˇava ˇitanje i razumijevanje ako su jednostavne s c i, joˇ vaˇnije, konzistentne. To znaˇi da se za istovrsne ili sliˇne matematiˇke s z c c c objekte koriste sliˇne oznake — ili mala ili velika slova, grˇka slova, slova iz istog c c dijela abecede, isti font, i sliˇno. To naravno nije uvijek mogu´e, ali mi ´emo c c c nastojati biti ˇto dosljedniji. Tako ´e U, V, W, . . . uvijek biti otvoreni skupovi, s c n Ω ´e uvijek biti otvoren skup u R ili C koji je domena promatrane funkcije. c Velika pisana slova kao K, U, . . . oznaˇavat ´e familije skupova, K, C, . . . neke c c specijalne skupove (Kochova krivulja, Cantorov skup, . . . ). Skalarni produkt vektora x i y oznaˇavat ´emo sa (x | y), ureden par sa (x, y), a otvoren interval c c sa x, y (ovdje su naravno x i y realni brojevi). Od oznaka koje nisu u literaturi standardne koristit ´emo naprimjer f : Ω ⊆ Rn → Rm u znaˇenju ‘f : Ω → Rm c c gdje je Ω ⊆ Rn ’. Ova oznaka, matematiˇki govore´i, nije sasvim korektna, jer c c tu nema nikakve funkcije Rn → Rm (dakle funkcije koja bi bila definirana na ˇitavom Rn ), ali je dovoljno sugestivna da opravdava njeno koriˇtenje. Boc s lja oznaka za preslikavanje f koje je definirano samo na podskupu Ω ⊆ Rn je f : Rn ⊇ Ω → Rm . Ovu ´emo oznaku takoder koristiti. U vezi oznaˇavanja c c funkcija (preslikavanja) i ˇitanja oznaˇenog, napomenimo i sljede´e: f : X → Y c c c se ˇita ‘preslikavanje (funkcija) f sa X u Y ’, a ne ‘na Y ’. Kada se kaˇe na, to c z znaˇi da je f surjekcija, pa ukoliko nemamo zaista posla sa surjektivnim presc c likavanjem, treba kazati u. Spomenimo takoder, da oznaka f : X → Y znaˇi da je funkcija f definirana u svim toˇkama skupa X. c Koristit ´emo joˇ jednu oznaku koja je sasvim nestandardna. Ukoliko je c s ← f : X → Y preslikavanje i y ∈ Y toˇka, sa f (y) oznaˇavat ´emo skup toˇaka c c c c ← x ∈ X koje f preslikava u y. Dakle, f (y) := { x ∈ X : f (x) = y } je original iii

pisat ´emo f (y) da naglasimo da se ne radi o z c c c sc vrijednosti inverzne fukcije f −1 u toˇki y. ˇto se najˇeˇ´e. ali u ovoj c c ← knjizi. onda je naravno f (B) = f −1 (B). f (A) = {1}. a ˇto studenti ˇesto zaborave. Ukoliko postoji ← inverzna funkcija f −1 : Y → X. Ukoliko inverzna funkcija f : X → Y u s c ← nekoj situaciji zaista postoji. i ova oznaka je korektna. umjesto. Dakle. f (B) := { x ∈ X : f (x) ∈ B } ⊆ X. jer se radi o udˇbeniku. . kako s ← bi trebalo. oznaˇavat ´emo s f (B) original c c ← skupa B ⊆ Y . onda je naravno f (y) = {f −1 (y)}. koja u danoj situaciji najˇeˇ´e i ne −1 postoji.iv Predgovor toˇke y. Posve analogno. Uobiˇajena oznaka za to je f −1 (y). piˇe f (y) = f (y) (kao ˇto se gotovo uvijek isto s tako nekorektno piˇe f (A) = 1 kada je f (x) = 1 za sve x ∈ A. s c sc ← −1 s iako ne sasvim korektno. To je podskup od X.

. . . . . . . . . . . . § 30 Krivuljni integrali . . . . . . . . . . .Sadrˇaj z Predgovor Popis oznaka 4 Integrali duˇ putova i krivulja z § 22 Vektorske funkcije jedne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z § 25 Integral vektorskog polja i diferencijalne 1-forme duˇ puta z § 26 Algebarska ekvivalencija i deformacija puteva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . c n § 29 Krivulje u R i njihova duljina . § 23 Glatki putevi u Rn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . § 28 Funkcije ograniˇene varijacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Nizovi i redovi funkcija 113 § 35 Uniformna i lokalno uniformna konvergencija . . . . . . § 34 Cauchyjeva integralna formula iii vii 1 2 6 7 11 27 35 43 53 68 72 77 79 86 93 99 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Kompleksne funkcije § 31 Derivacija kompleksne funkcije § 32 Integral kompleksne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . § 24 Integral realne funkcije duˇ puta . . . . . . . . . . § 27 Greenov teorem . . . . . . . . § 33 Cauchyjev teorem . . . . . . . . 113 v . . Zadaci . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . § 39 Singulariteti . . . § 40 Reziduumi . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 7 Razvoji kompleksnih funkcija u redove potencija § 37 Taylorov red . . . . . . . . . Literatura Indeks . . . . .vi ˇ SADRZAJ § 36 Redovi potencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . § 41 Broj nultoˇaka i polova meromorfnih funkcija c § 42 Lokalna svojstva holomorfnih funkcija . . . . . . . . . § 38 Laurentov red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 129 137 145 153 156 164 171 173 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Najˇeˇ´e se koristi c sc n m kao f : Ω ⊆ R → R . Bolja je oznaka: f: X ⊇S →Y preslikavanje f : S → Y .Popis oznaka R R∗ R+ R∗ + N Q C C∗ Z Rn Ω skup realnih brojeva skup realnih brojeva razliˇitih od 0 c skup nenegativnih realnih brojeva skup strogo pozitivnih realnih brojeva skup prirodnih brojeva skup racionalnih brojeva skup kompleksnih brojeva skup kompleksnih brojeva razliˇitih od 0 c skup cijelih brojeva n-dimenzionalan euklidski prostor otvoren skup u Rn ili C. gdje je S ⊆ X. Najˇeˇ´e se koristi c sc kao f : C ⊇ Ω → C vii . gdje je S ⊆ X. najˇeˇ´e domena promatrane diferencijabilne odc sc nosno derivabilne funkcije f: S ⊆X →Y preslikavanje f : S → Y . Ova oznaka nije sasvim korektna.

. a. str. .viii OZNAKE otvorena. str. Ovu oznaku ´emo koc c c ristiti kada ˇelimo naglasiti da se ne radi o inverznom preslikavanju. Y ) BC(X. preslikavanje na injektivno preslikavanje. . γ ♣ trag (slika) puta α odnosno γ. γ ♣ := γ([a. b (x | y) ← zatvoren segment realnih brojeva. 1–1 preslikavanje → bijektivno preslikavanje. 6 γ1 + γ2 + · · · + γk γ γ suma puteva γ1 . [a. ← original skupa B. Y ) → inkluzija surjektivno preslikavanje. g ≡ 1 [a. integral druge vrste. Uobiˇajena je oznaka c α♣ . K(P0 . 7 f ds integral realne funkcije duˇ puta. z koje moˇda u danoj situaciji i ne postoji. str. r). r) o ravnini) oko toˇke P0 radijusa r > 0 c K(z. preslikavanje 1–1 i na konstantna preslikavanja f (x) = 0. krug u C oko z radijusa r > 0 interior skupa S. b]) ⊆ Rn . Y ) C(X. g(x) = 1 za sve x ∈ X f ≡ 0. najve´i otvoren skup koji je sadrˇan u S c z prostor omedenih funkcija sa X u Y prostor neprekidnih funkcija sa X u Y prostor omedenih neprekidnih funkcija sa X u Y B(X. 11 z . r). γk . str. 9 z F dγ integral vektorskog polja F duˇ puta γ. . gdje je γ : [a. b] = {t ∈ R : a ≤ t ≤ b} otvoren interval realnih brojeva. r) Int S otvoren. b] a. ukoliko se radi K(P0 . b = {t ∈ R : a < t < b} skalarni produkt vektora x i y c skup f (y) := { x ∈ X : f (x) = y } ⊆ X pri ˇemu je f : X → Y preslikavanje −1 originala toˇke y. Uobiˇajena je oznaka f (y). kugla (krug. odnosno zatvoren. odnosno zatvorena. integral prve vrste. z f (B) := { x ∈ X : f (x) ∈ B } ⊆ X f −1 (B). b] → Rn put u Rn . K(z. npr.

12 inverzan put. γ) H G. str. integral druge vrste. 19 vanjski diferencijal diferencijalne 1-forme ω. 54 s klase ekvivalencije usporedivih parametrizacija. str. b]) S(γ) (Γ. 12 z kutna forma. 18 dω = i<j (∂i Fj − ∂j Fi ) dxi ∧ dxj str. str. . z str. t1 . Go Γ orijentirana krivulja. 0) : x ≤ 0} ravnina R2 bez negativnog dijela x-osi. str. Go ). 59 (Γ. suprotan put. G). (Γ. 55 krivulja. . V (f. 54 havajska nauˇnica. ρ = { a = t0 < t1 < · · · < tl(ρ) = b } razdioba segmenta [a. b]. 55 orijentacija. tj. 12 integral diferencijalne 1-forme duˇ zatvorenog puta γ. str. tj. c str. str. skup {t0 . b]. 43 V (f ) totalna varijacija funkcije f . str. str. str. . str. tk(ρ) } s uredajem a = t0 < t1 < · · · tk(ρ) = b. str. str. bez π polupravca koji s pozitivnim dijelom x-osi zatvara kut od π radijana.OZNAKE γ ix ω ω integral diferencijalne 1-forme ω duˇ puta γ. str. [a. str. 43 totalna varijacija funkcije f na segmentu [a. 43 b Va (f ). G) Go singularan skup preslikavanja γ. str. 16 γ ωϑ −γ df R2 := R2 \ {(x. H (Γ. 54 parametrizirani skup. . 43 V (f. 59 orijentirana krivulja. str. str. 43 ρ(I) skup svih razdioba ρ segmenta I. 59 . ρ) varijacija funkcije f s obzirom na razdiobu ρ. 13 vanjski diferencijal realne funkcije f shva´ene kao diferencijalne 0-forme.

61 OZNAKE modul kompleksnog broja z. 77 √ i = −1 imaginarna jedinica. str. 79 . 118 lim sup ρn cn n∈Z limes superior niza ρn . 86 z skup svih funkcija holomorfnih na Ω. red ˇiji su ˇlanovi indeksirani cijelim brojevima. 78 c derivacija funkcije f u toˇki z0 . str. 118 n γ f dz H(Ω) xn ∞ n=1 xn suma reda xn . 83 arg z f (z0 ) D(Ω) Cπ := C \ {(x. str. 0) : x ≤ 0} Cϑ komplement polupravca iz ishodiˇta koji s pozitivnim dijelom realne osi s zatvara kut ϑ. 78 z konjugirano kompleksan broj. str. tj. str. 79 c skup svih funkcija derivabilnih na Ω. str.x (Γ) K |z| duljina krivulje Γ. str. R) := K(z0 . 140 s K ∗ (z0 . 158 . 137 c c probuˇen krug. R) \ {z0 } res(f. str. str. limes lim n k=1 xk . str. 156 c NΓ (f ) . str. 60 Kochova krivulja. 125 dvostrani red. str. str. PΓ (f ) broj nultoˇaka odnosno polova meromorfne funkcije f koji se c nalaze u unutraˇnjem podruˇju konture Γ. 85 integral kompleksne funkcije f duˇ puta γ. kut izmedu pozitivnog smjera realne osi i radijvektora toˇke z. i to raˇunaju´i njihov red. str. x + i y = x − i y. s c c c str. str. str. 107 red. 153 c red nultoˇke ili pola funkcije f . str. f ) reziduum funkcije f u toˇki z0 . str. 78 argument kompleksnog broja z. z0 ) r(z0 . str.

a da J-izmjeriv skup S ima povrˇinu s (odnosno volumen) nula ako i samo ako je Int S = ∅ (korolar 17. jednak nuli (korolar 18.4 Integrali duˇ putova z i krivulja Do sada smo promatrali integrale tipa a f (t) dt. ili integrale funkcije f : I → R. ako je bio topoloˇki n-dimenzionalan podskup od Rn .1 Drugim s rijeˇima. integral omedene funkcije n realnih varijabli po J-izmjerivu skupu S ⊆ Rn je mogao biti netrivijalan. Engelking. tj. Amsterdam. Co. tj. Kako ve´ sˆm pojam krivulje nije jednostavan. c n f .10 u: R.6).6). z npr. Pokazali smo S s c nadalje. North-Holland Publ. Dimension Theory. integrali funkcije n varijabli. razliˇit od nule.8. tj. u neku ruku. op´enito. dakle. teorem 1. 1 Vidi b 1 . poˇet ´emo jednostavnijim pojmovic a c c ma — integralima duˇ puteva. dakle integrale funkcije realne varijable na segmentu [a. 1978. po skupu c c koji je dimenzije manje od n. gdje je I ⊆ R2 ili I ⊆ Rn pravokutnik odnosno n-dimenzionalan paralelopiped ili. neinteresantan. i ako postoji — uvijek je jednak nuli. samo ako je skup S imao neprazan c interior. volumena) nula. dakle nekim jednodimenzionalnim podskupovima od Rn . Dakle. b] ⊆ R. Sada ´emo definirati i prouˇavati netrivijalne integrale funkcija n varijabli c c upravo po niˇedimenzionalnim skupovima. kakve smo dosad prouˇavali. manje od broja varijabli. da je integral svake omedene funkcije na skupu povrˇine (ili. U ovom ´e poglavlju to biti integrali z c po krivuljama. op´enitije. gdje je S ⊆ R neki skup izmjeriv u Jordanovu smislu..

. . . . t→b− t−b . Kao i za realne funkcije jedne c varijable. a f (t) = f1 (t). INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA § 22 Vektorske funkcije jedne varijable Budu´i da ´e krivulje biti opisane vektorskim funkcijama jedne varijable. b] ⊆ R. fn (t0 ) · h = f1 (t0 ). tj. . . dakle c c funkcijama f : I → Rn . . prisjetimo se osnovnih ˇinjenica o takvim c funkcijama. To je vektor c f (t0 ) := lim f (t) − f (t0 ) ∈ Rn t − t0 ili t→t0 i on postoji ako i samo ako postoje derivacije fi (t0 ) svih koordinatnih funkcija. Funkcija f je neprekidna ako i samo ako su sve njezine koordinatne funkcije fi neprekidne. b . Ako u krajevima a i b postoje odgovaraju´i jednostrani limesi c f (a+) := lim f (t) − f (a) t→a+ t−a i f (b−) := lim f (t) − f (b) . . . . . . . i s f (t) = f1 (t) ı + f2 (t) j + f3 (t) k = fx (t) ı + fy (t) j + fz (t) k . i u tom sluˇaju je f (t0 ) = f1 (t0 ). Vektorska funkcija f : I → Rn dˆna je svojim koordinatnim funkcijama. 3. moˇe se govoriti o derivaz ciji u toˇki t0 ∈ a. fn (t0 ) .2 ˇ 4. i diferencijal je dˆn s a Df (t0 )(h) = Df1 (t0 )(h). h∈R kao i za realne funkcije. I = [a. U sluˇaju malih dimenzija. c n = 2. fn (t0 ) · h = f (t0 ) · h . Dfn (t0 )(h) = f1 (t0 ) · h. i ovdje je postojanje derivacije u t0 ekvivalentno diferencijabilnosti u t0 . . piˇe se. . . . . naprimjer. n. . fn (t) gdje su fi : I → R. . . i = 1. . . Kad se radi o vektorskoj funkciji jedne varijable. realne funkcije. .

f i .1 Glatko´u preslikavanja f mogli smo definirati i bez oslanjanja c na mogu´nost proˇirenja preslikavanja na neku okolinu segmenta [a. onda kaˇemo da je f neprekidna. Medutim. VEKTORSKE FUNKCIJE JEDNE VARIJABLE 3 njih zovemo derivacije u krajevima i oznaˇujemo jednostavno s f (a) odnosno c f (b). b + ε → Rn klase C 1 takvo da je f [a. diferencijabilno klase C 1 na otvorenom intervalu a. b]. tj. t ∈ a. b] → Rn kaˇemo da je diferencijabilno klase C 1 ili glatko ako se moˇe proˇiriti na neku okolinu segmenta [a. b] = f . b] → Rn glatko u smislu prethodne definicije. diferencijabilna. Ponekad je. koje je diferencijabilno s k (klase C ). takva je situacija samo za funkcije jedne varijable. k > 1. Za funkcije jedne varijable. . Op´enito. b]. . i ako postoji. nije op´enito jedinstveno.2 Ako je T ⊆ Rn i f : I → T funkcija. klase C k .§ 22. pri ˇemu je s i : T → Rn oznaˇena inkluzija. b] ⊆ R. c c Popiˇimo osnovne ˇinjenice u vezi s derivacijom vektorskih funkcija jedne s c varijable. t = b neprekidna na [a. iako proˇirenje do diferencijabilnog press s likavanja na neku okolinu nije jedinstveno. potrebna diferencijabilnost i glatko´a funkcija koje su definirane na skupu koji nije otvoren. toˇnije za funkcije [a. To su ujedno prave derivacije u toˇkama a odnosno b bilo kojeg diferenc cijabilnog proˇirenja funkcije f na neki interval koji sadrˇi [a. lako se pokazuje da je preslikavanje f : [a. b]). c c n m k kaˇe se da je funkcija f : S ⊆ R → R diferencijabilna (klase C ) ako postoji z njezino proˇirenje f : U → Rm na neku okolinu U ⊇ S. Takvo proˇirenje. Napomena 22. Diferencijabilnost je pojam koji je dobro definiran za funkcije kojima je domena otvoren podskup od Rn . u rubnim toˇkama a i b su neovisni o odabranom proˇirenju. b . Analogno se definira diferencijabilnost klase C k . b] ⊆ R do diferencijaz s bilnog preslikavanja klase C 1 . ako postoji ε > 0 i diferencijabilno preslikavanje f : a − ε. s z z Za preslikavanje f : [a. diferencijal. c s Naime. i derivacije. pa ˇak s c c i diferencijal tog proˇirenja u nekoj toˇki P ∈ S moˇe ovisiti o tome koje se s c z proˇirenje uzme. pa vrijedi karakterizacija s c s poˇetka ove napomene. c z Napomena 22. b ⎩ f (b−) . a u krajnjim toˇkama a i b ima jednostrane derivacije f (a+) i f (b−) tako da je funkcija c ⎧ ⎨ f (a+) . t = a t → f (t) . ako i samo ako je ono neprekidno (na zatvorenom segmentu [a. medutim. ako je kompozicija I → T → Rn takva. b] → Rn s c situacija je jednostavnija utoliko ˇto. .

R-integrabilne.4 Propozicija 22. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA (i) Ako je f : I → Rn konstantna funkcija. . onda je i produkt ϕ · f : I → Rn diferencijabilna funkcija i vrijedi (ϕ · f ) = ϕ · f + ϕ · f . t ∈ I. (ii) Ako su ϕ : I → R i f : I → Rn diferencijabilne funkcije. Ako c z su naime sve komponente f1 . . onda kaˇemo da z je F primitivna funkcija funkcije f . onda je diferencijabilna i njihova kompozicija f ◦ u : J → Rn i vrijedi (f ◦ u) = (f ◦ u) · u . Sliˇno se moˇe govoriti i o integralu vektorske funkcije f : I → Rn . onda je f (t) = 0. . d] → I i f : I → Rn diferencijabilne. . g : I → Rn diferencijabilne funkcije. a za n = 3 i f × g : I → R3 diferencijabilne funkcije. i vrijedi (f + g) = f + g (f | g) = (f | g) + (f | g ) (f × g) = f × g + f × g (za n = 3). i vrijedi Newton-Leibnizova formula: b f (t) dt = F (b) − F (a) a (po koordinatama). Za n = 3 piˇe se i s b b b b f (t) dt = ı a a fx (t) dt + j a fy (t) dt + k a fz (t) dt . (iii) Ako su f.1 ˇ 4. ∀t ∈ I. . (iv) Ako su funkcije u : J = [c. . onda su i f + g : I → Rn (f | g) : I → R (skalarni produkt). onda se moˇe z definirati integral b b b b (vektorski produkt) f= a a f (t) dt := a f1 (t) dt. . Ako je F : I → Rn funkcija takva da je F (t) = f (t). . fn funkcije f . a fn (t) dt . .

b] → Rn.2 Neka je f : [a. g : I → R i ϕ : I → R. Cauchy ≤ ≤ a J f (t) dt = J a odakle dijeljenjem s J dobivamo traˇenu nejednakost.3 Za diferencijabilnu funkciju f : [a.§ 22. Svojstvo monotonosti integrala za vektorske funkcije ima sljede´i oblik: c Lema 22. z Korolar 22. b] → Rn R-integrabilna funkcija. . Dokaz: Prema Newton-Leibnizovoj formuli i prethodnoj lemi je b b f (b) − f (a) = a f (t) dt ≤ a f (t) dt . Tada je b b b J 2 = (J | J) = J a b f (t) dt = a b J | f (t) dt f (t) dt . desna strana u gornjoj formuli ima smisla. Dokaz: Kako je f R-integrabilna. Ako je J = 0. pa je i ona s R-integrabilna. vrijedi b b f (t) | g (t) dt = f (b) | g(b) − f (a) | g(a) − a a f (t) | g(t) dt i a b b ϕ(t) · f (t) dt = ϕ(b) · f (b) − ϕ(a) · f (a) − a ϕ (t) · f (t) dt . VEKTORSKE FUNKCIJE JEDNE VARIJABLE 5 Vrijede dvije formule za parcijalnu integraciju: uz odgovaraju´e pretpostavke c n na funkcije f. koja je klase C 1. to je ona prema Lebesgueovoj karakterizaciji R-integrabilnosti. Tada je b b f (t) dt ≤ a a f (t) dt . onda nejednakost oˇito c c vrijedi. Stoga je i f neprekidna osim najviˇe na skupu mjere nula. Neka je J = 0. tj. neprekidna osim moˇda na skupu (jednodimenzionalne) mjere z nula. Oznaˇimo s J := a f (t) dt ∈ Rn . b vrijedi f (b) − f (a) ≤ a f (t) dt.

1] ⊆ R2 . lokalno povezan kompaktan metriˇki prostor nec prekidna slika segmenta.2 Za put γ : [a.. . L.) 2 Giuseppe Peano (1858–1932). . a P1 := α(b) zavrˇna toˇka puta α. PDG put. Napomenimo kako putem nazivamo neprekidno preslikavanje α. a a b ne skup α♣ := α([a. Put α za koji je α(a) = α(b) naziva se zatvoren c put. koji zovemo slikom ili tragom puta α.1 Stoga α ´emo se ograniˇit na glatke i po c c dijelovima glatke puteve u Rn . Injektivan put. ˇto je priliˇno uzdrmalo matematiˇku c s c c ˇ zajednicu i sruˇilo tadaˇnje shva´anje pojma dimenzije. . Aspects of Topology. z ˇ Cesto ´emo imati posla s neˇto op´enitijim putevima. Za gladak put γ kaˇemo da je regularan ako je γ (t) = 0 za sve t ∈ [a. c z Naprimjer. b]) ⊆ X. a toˇku α(a) = α(b) koja je poˇetak a ujedno i kraj zatvorenog puta. tj. talijanski matematiˇar c 3 Hans Hahn (1879 –1934). nazivamo svako c c s neprekidno preslikavanje α : [a. topoloˇkom prostoru X. . Γ. b] → Rn kaˇemo da je po dijelovima gladak z put. takva preslikavanja mogu imati i vrlo neoˇekivana i neˇeljena svojstva. b] ⊆ R do difez s 1 rencijabilnog preslikavanja klase C (vidi str. 3). mogu´e je da je slika c takvog preslikavanja ˇitav (pun) c α♣ kvadrat [0. poglavlje u: C. ili op´enito. W. H . Cetvrt su stolje´a kasnije Hahn3 i s s c c Mazurkiewicz4 pokazali da je svaki povezan. koje se moˇe proˇiriti na neku okolinu od [a. (Vidi npr. 1977. Medutim. a njihove c c c ♣ ♣ ♣ c slike α .6 ˇ 4. .1 Gladak put u prostoru Rn je svako preslikavanje γ : [a. b] ⊆ R u prostor X. c Puteve i lukove ´emo oznaˇivati malim grˇkim slovima α. naziva se luk . pripadnim velikim grˇkim slovima A. O. . ili. takav put α za koji je α(t1 ) = α(t2 ) ˇim je t1 = t2 . ako postoje toˇke a = t0 < t1 < · · · < tk = b takve da su c je takvo zanimljivo preslikavanje. austrijski matematiˇar c 4 Stefan Mazurkiewicz (1888–1945). c s c Definicija 23. Christenson. . Inc. i govori se c c s c da je α put od P0 do P1 . γ. b]. η . ponekad. b] → X nekog segmenta [a. Definicija 23. . INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA § 23 Glatki putevi u Rn Putem u metriˇkom. b] → Rn koje je glatko. . Marcel Dekker. γ . η. 9. 1] × [0. tj. konstruirao Peano2 1890. New York. poljski matematiˇar c 1 Prvi . . Toˇka P0 := α(a) zove se poˇetna. c c nazivamo istaknutom ili baznom toˇkom zatvorenog puta α. neprekidnu surjekciju segmenta realnih brojeva na jediniˇni kvadrat u ravnini. Voxman.

Za po dijelovima gladak put γ kaˇemo da je regularan ako postoje regularni z glatki putevi γ1 . koja neka je. j = 2. a kraj mu je jednak kraju puta γk . . γk glatki (ili samo po c n dijelovima glatki) putevi u R takvi da se poˇetak svakog γj podudara s krajem c prethodnog γj−1 . k. j = 2. j = 1. t ] . . kome je poˇetak jednak poˇetku c puta γ1 . U tom sluˇaju piˇemo j−1 j γ = γ1 + γ2 + · · · + γk . gdje je a := a1 i b := a1 + (b1 − a1 ) + (b2 − a2 ) + · · · + (bk − ak ). onda oni definiraju jedan po dijelovima gladak c c put γ. . j = 1. t ∈ [tj−1 . b] → Rn. . . . Zbog jednostavnosti. . . INTEGRAL REALNE FUNKCIJE DUZ PUTA 7 c s restrikcije γj := γ [t .ˇ § 24. j = 1. . . k. pri ˇemu je c t0 := a1 = a t1 := b1 = a1 + (b1 − a1 ) t2 := a1 + (b1 − a1 ) + (b2 − a2 ) . bj ] → Rn . tj. b]) ⊆ R2 definirana neprekidna funkcija f : γ ♣ → R. k . γk . Op´enito. Zanima nas povrˇina ispod grafa Γf funkcije f . . . tk := a1 + (b1 − a1 ) + · · · + (bk − ak ) = b . . γ 2 ) : [a. k. . b] → γ ♣ bijekcija. . . za potrebe ovog razmatranja. Put γ nazivamo sumom puteva γ1 . onda je njihova suma γ = γ1 + · · · + γk : [a. . . . § 24 Integral realne funkcije duˇ puta z — integral prve vrste Prvi od integrala duˇ puta koji ´emo promatrati je integral realne funkcije. koji oznaˇujemo s γ1 + γ2 + · · · + γk . . . tj ] . s ” . . glatki putevi. zbog kompaktnosti. nenegativna. pa je korestrikcija γ : [a. . . γ2 . injektivno preslikavanje. . γk takvi da je γ = γ1 + · · · + γk . neka je γ luk. putevi takvi da je γj (aj ) = c γj−1 (bj−1 ). . . ako su γ1 . put definiran s γ(t) := γj (t − tj−1 + aj ) . . . dakle. Toˇnije. . s dakle povrˇina zavjese” na slici. . k. ako su γj : [aj . . . b] → R2 gladak put i neka je na njegovoj slici γ ♣ := γ([a. z c i definiciju moˇemo motivirati sljede´im problemom: z c Neka je γ = (γ 1 . . homeomorfizam.

onda ´e duljina (γj ) biti c pribliˇno jednaka duljini pripadne tetive. b] i svim izborima toˇaka Pj . Intuitivno moˇemo razmiˇljati ovako: ako funkcija γ ne ˇini nagle pro♣ mjene smjera i brzine. c Medutim. ˇto zbog injektivnosti preslikavanja γ odgovara uzimanju nes ke razdiobe ρ = { a = t0 < t1 < · · · < tk(ρ) = b } segmenta [a. ako γ savija ravnu ˇicu c c z ♣ c s [a. . dakle. Trebalo bi. tj.8 ˇ 4. dakle jednaka integralu s b f (γ(t)) dt. a c s Op´enito. k(ρ). Riemannove sume k(ρ) σ(f. to ne´e biti tako. Primijenimo li na obje koordinate Lagrangeov teorem srednje vrijednosti. . . b] na skup γ ♣ nema c nikakva rastezanja ili stezanja (nematematiˇki reˇeno. . . broju z γ(tj ) − γ(tj−1 ) = γ 1 (tj ) − γ 1 (tj−1 ) 2 + γ 2 (tj ) − γ 2 (tj−1 ) 2 . a razdioba ρ je dovoljno fina. i pomo´u njih definiranoga gornjeg i donjeg Riemannova integrala. rastaviti γ ♣ na manje dijelove. b]. b] u oblik γ bez ikakva rastezanja ili stezanja). j = 1. tj ])) . INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA Γf γ♣ Ako je preslikavanje γ takvo da savijaju´i segment [a. . dobili bismo traˇenu poc z vrˇinu. . tj. P1 . tj ]). medutim. . i gledati. Pk(ρ) ) = j=1 f (Pj ) (γ([tj−1 . ρ. Uzimanjem limesa po svim razdiobama segmenta [a. i gdje je s c ♣ ♣ c (γ([tj−1 . u oba je pristupa problem u tome ˇto mi ne znamo ˇto je duljina s s ♣ z s c (γj ). integral funkcije f duˇ puta γ. (1) ♣ za neki izbor toˇaka Pj ∈ γj := γ([tj−1 . . s z Ekvivalentno bismo do istog pojma doˇli promatraju´i gornje i donje Darbos c uxove sume. pa pokuˇajmo imitirati definiciju Riemanc nova integrala realne funkcije na segmentu. naprimjer. tj ])) = (γj ) oznaˇena duljina dijela γj . onda ´e ta povrˇina biti jednaka povrˇini ispod grafa kompozicije f ◦γ.

a jednostavno se dokazuju koriste´i se odgovaraju´im svojstvima inc c tegrala realne funkcije definirane na segmentu. τ1 .ˇ § 24. ili τj = j — aritmetiˇka sredina. bit ´e naˇa Riemannova suma (1) pribliˇno jednaka sumi s τ1 + τ2 k(ρ) j=1 f (γ(τj )) γ (τj ) (tj − tj−1 ). Napomena 24. τj ]. s z j 1 naprimjer. tj takve da je c 9 γ(tj ) − γ(tj−1 ) = 1 γ 1 (τj ) 2 2 + γ 2 (τj ) 2 (tj − tj−1 ) . . . a f : γ ♣ → R neprekidna realna funkcija definirana na slici toga puta. i oznaˇujemo ga s z c Takav se integral naziva i integralom prve vrste duˇ puta γ. τj = τj . 1 2 c ˇto je pribliˇno jednako γ (τj ) (tj − tj−1 ). . onda je vrijednost b integrala γ ds = a γ (t) dt jednaka duljini slike luka γ. Osnovna svojstva integrala realne funkcije duˇ puta.1 Ako je γ : [a. . Odaberemo li c 2 c s z joˇ i Pj := γ(τj ). Time je motivirana sljede´a definicija: c Definicija 24. . Riemannova suma funkcije (f ◦ γ) γ τ1 .1 (i) Integral γ je monoton linearan funkcional na vektorskom prostoru neprekidnih realnih funkcija definiranih na slici γ ♣ po dijelovima glatkog puta γ. U § 29 ´emo pojam duljine precizno fundirati i pokazati da se za po dijelovima c glatke puteve zaista dobije broj γ ds. a broj γ (t) je upravo koeficijent rastezanja koje u ˇasu t ˇini preslikavanje γ savijaju´i segment c c c ♣ [a. b] → Rn po dijelovima gladak put. b] → Rn po dijelovima gladak put. Propozicija 24. τj ∈ tj−1 . INTEGRAL REALNE FUNKCIJE DUZ PUTA 1 2 dobivamo toˇke τj . τk(ρ) . za bilo koju toˇku τj ∈ [τj . . dˆna su sljede´om proz a c pozicijom.1 Neka je γ : [a. tj. a f : γ ♣ → R konstantna funkcija f ≡ 1. a to je upravo σ (f ◦ γ) γ . f (P ) = 1 za sve P ∈ γ ♣ . z γ f ds. τk(ρ) . s obzirom na razdiobu ρ i toˇke c tj. Tada broj b f (γ(t)) γ (t) dt a zovemo integralom realne funkcije f duˇ puta γ. . . . b] na skup γ . ρ.

je slika sva tri puta kruˇnica radijusa r kojoj je stvarna duljina 2rπ. ˇto odgovara naˇoj predodˇbi. (iii) η : [0. r sin(2π sin t)). a f : γ1 ∪ γ2 → R neprekidna funkcija definirana na uniji njihovih slika. dakle za duljine slika z tih puteva. tj. (ii) γ2 : [0. γ γ2 ds = 4rπ . onda dio koji se viˇestruko prolazi i brojimo viˇestruko. Primjer 24.1 Neka je r > 0 neki pozitivan broj. b1 ] → R i γ2 : [a2 . jednaka 2rπ. z c c c Primijetimo da je γ2 = γ + γ. 2π] → R2 definiran s γ(t) := (r cos t. s s 1 Iako . jer put γ obilazi kruˇnicu radijusa r jednom. r sin t). put γ2 obilazi tu istu z s ” kruˇnicu. ali dvaput. za n ∈ N. a drugi put u drugom smjeru1. onda je γ1 +γ2 f ds = γ1 f ds + γ2 f ds. i sliˇno nγ. i takav se put ˇesto oznaˇuje s 2γ. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA (ii) Integral realne funkcije duˇ puta aditivna je funkcija puta. kao ˇto znamo”. pa je taj put i dvostruko dulji. 4π] → R2 definiran s γ2 (t) := (r cos t. π] → R2 definiran s η(t) := (r cos(2π sin t). s s z z a duljina kruˇnice je. η ds = 4rπ . kad govorimo o z duljini puta. dok put η takoder obilazi z tu kruˇnicu dvaput. y γ♣ x Γγ 2π ♣ γ2 y x Γγ2 4π y η♣ x Γη t t π t Za integrale konstantne funkcije f ≡ 1 duˇ tih puteva. i promotrimo sljede´a tri c glatka puta: (i) γ : [0. nalazimo: ds = 2rπ . ali jednom u jednom.10 ˇ 4. ako su z n γ1 : [a1 . b2 ] → Rn dva po dijelovima glatka puta tak♣ ♣ va da je γ2 (a2 ) = γ1 (b1 ). r sin t).

xn (t)). i takve doprinose treba zbrojiti” ” duˇ puta γ. . Uoˇimo da se radi o istoj c dimenziji n. z ˇ Cesto se koordinatne funkcije po dijelovima glatkog puta γ oznaˇuju s xi . . . gdje su Fi : Ω → R. . . dt i=1 te se. . naprimjer. . . . i = 1. . . Fn ) : γ ♣ → Rn . definirati ako je na skupu γ ♣ ⊆ Rn z definirana funkcija F = (F1 . fm ) : γ ♣ → Rm . z Definicija 25. Tada moˇemo promatrati integral γ f ds := ( γ f1 ds. kako bismo istakli c tu posebnost.1 Neka je γ : [a. i neka je zadana neprekidna z vektorska funkcija f = (f1 . γ(t) = (x1 (t). n. Takva se funkcija ˇesto naziva vektorsko polje. z c Izraz ω := F1 dx1 + F2 dx2 + · · · + Fn dxn . Tada se broj a F (γ(t)) | γ (t) dt naziva integral vektorskog polja F duˇ puta γ. Kako z radu pridonosi samo komponenta sile F u smjeru gibanja. pogotovo kad je F neka konkretno zadana funkcija. pa se uz te oznake onda piˇe s F dγ = (F | dγ) = n n Fi xi dt = i=1 i=1 Fi n dxi dt = Fi dxi . Tako dobivamo vektor prostora Rm kome je svaka komponenta obiˇan integral realne funkcije duˇ puta γ. Ovakva se c situacija pojavljuje. . realne funkcije na otvorenom skupu Ω ⊆ Rn. . . . i integral vektorskog polja F duˇ puta γ oznaˇuje s γ F1 dx1 + F2 dx2 + · · · + Fn dxn . medutim. z . .ˇ § 25. naziva se diferencijalna 1-forma na Ω. c tj. γ fm ds). . u fizici: materijalna toˇka giba se putem γ u c (vektorskom) polju sila F . INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DUZ PUTA11 § 25 Integral vektorskog polja i diferencijalne 1-forme duˇ puta z — integral druge vrste Neka je γ : [a. dakle c z kvalitativno ne dobivamo niˇta novo. diferencijabilna. . i oznaˇuje s γ F dγ ili γ (F | dγ). to u toˇki P = γ(t) c treba gledati skalarni produkt (F (P ) | γ (t)). . z c Dakle b F dγ := γ a F (γ(t)) | γ (t) dt . . b] → Rn po dijelovima gladak put a F : γ ♣ → Rn b neprekidno vektorsko polje na γ ♣ . Za diferencijalnu 1-formu ω kaˇemo da je neprekidna. a traˇi se rad koji se tim gibanjem obavlja. b] → Rn po dijelovima gladak put. s Novi tip integrala moˇemo. pa zato tu funkciju i oznaˇujemo velikim slovom. Takav se integral naziva i integral druge vrste duˇ puta.

12

ˇ 4. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA

klase C 1 , . . . , ako su funkcije F1 , . . . , Fn neprekidne, diferencijabilne, klase C 1 , . . . Naˇe ´e forme uvijek biti barem neprekidne, pa to ne´emo posebno isticati. s c c
b n

Broj
a i=1

Fi (γ(t)) (γ i ) (t) dt, gdje je γ = (γ 1 , . . . , γ n ) : [a, b] → Ω po dijelovima

gladak put, naziva se integralom diferencijalne 1-forme ω duˇ puta γ, z i oznaˇuje γ ω. c Dakle, na n realnih funkcija F1 , . . . , Fn : Ω → R moˇemo gledati kao na z n vektorsko polje F = (F1 , . . . , Fn ) : Ω → R , ili kao na diferencijalnu 1-formu c ω = F1 dx1 + F2 dx2 + · · · + Fn dxn . U prvom sluˇaju, za PDG put γ : [a, b] → Ω, b broj a F (γ(t)) | γ (t) dt zovemo integralom vektorskog polja F duˇ puta γ, z
b n

i oznaˇujemo s c

F dγ, a u drugom sluˇaju, taj isti broj c γ

Fi (γ(t)) (γ i ) (t) dt
γ

a i=1

zovemo integralom diferencijalne 1-forme ω duˇ puta γ, i oznaˇujemo s z c

ω.

Ako je put γ zatvoren, tj. γ(a) = γ(b), tada se, da bi se to naglasilo, integral duˇ γ ˇesto oznaˇuje γ F dγ, odnosno γ ω. z c c Primjer 25.1 Na probuˇenoj ravnini R2 := R2 \{(0, 0)} promotrimo diferencis jalnu 1-formu ωϑ (x, y) :=
−y dx + x dy x2 + y 2
∗ ∗

,

tj. vektorsko polje Fϑ : R2 → R2 definirano formulom Fϑ (x, y) :=
x −y , x 2 + y 2 x2 + y 2

,

i odredimo integrale 1-forme ωϑ (tj. vektorskog polja Fϑ ) duˇ puteva γ, γ2 i η iz primjera 24.1. z

(i) Put γ : [0, 2π] → R2 definiran je s γ(t) := (r cos t, r sin t), pa je −r sin t · (−r sin t) + r cos t · r cos t dt = r2 (cos2 t + sin2 t)

ωϑ =
γ 0

dt = 2π .
0

(ii) Put γ2 : [0, 4π] → R2 definiran je s γ2 (t) := (r cos t, r sin t), pa se kao i

ˇ § 25. INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DUZ PUTA13 u (i) dobiva

ωϑ =
γ2 ∗ 0

dt = 4π .

(iii) Put η : [0, π] → R2 definiran je s η(t) := (r cos(2π sin t), r sin(2π sin t)), pa je
π

ωϑ =
η 0

r2 sin2 (2π sin t) 2π cos t + r2 cos2 (2π sin t) 2π cos t dt r2 (cos2 (2π sin t) + sin2 (2π sin t))
π

= 2π
0

cos t dt = 0 .

Uoˇimo da niti jedan od ovih integrala ne ovisi o r, za razliku od integrala c realne funkcije u primjeru 24.1. Nadalje, integrali u (i) i (ii) odnose se kao i u primjeru integrala realne funkcije, dok se integral u (iii) ponaˇa razliˇito. s c Za svaki put γ : [a, b] → Rn definira se njemu inverzan ili suprotan put −γ : [a, b] → Rn formulom (−γ)(t) := γ(a + b − t). To je put koji prolazi istom slikom, tragom, kao i put γ, samo natraˇke, tj. u suprotnom smjeru. s Njegov poˇetak je toˇka (−γ)(a) = γ(b), dakle zavrˇetak puta γ, a njegov kraj c c s je toˇka (−γ)(b) = γ(a), dakle poˇetak puta γ. Slike obaju puteva su jednake, c c ♣ ♣ tj. (−γ) = γ . z Napomena 25.1 Diferencijalne 1-forme na otvorenom skupu Ω ⊆ Rn moˇemo 1 organizirati u vektorski prostor, koji oznaˇujemo s Λ (Ω). Za glatke, tj. klac 1 1 se C , diferencijalne 1-forme, Λ (Ω) je izomorfan prostoru C 1 (Ω) ⊕ · · · ⊕ C 1 (Ω).
n sumanada

c Uoˇite da dx1 , . . . , dxn ne ˇine bazu tog realnoga vektorskog prostora, koji je, c usput reˇeno, debelo” beskonaˇno-dimenzionalan. c c ” Osnovna svojstva integrala druge vrste, koja se takoder jednostavno dokazuju pomo´u poznatih svojstava integrala realne funkcije definirane na segmentu, c dana su sljede´om propozicijom: c Propozicija 25.1 (i) Integral druge vrste, γ , je linearan funkcional na vektorskom prostoru diferencijalnih 1-formi, odnosno prostoru vektorskih polja, definiranih na nekoj okolini skupa γ ♣ .

14

ˇ 4. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA

(ii) Integral diferencijalne 1-forme (odnosno vektorskog polja) duˇ puta, aditivz na je funkcija puta, tj. ako su γ1 : [a1 , b1 ] → Ω, γ2 : [a2 , b2 ] → Ω dva PDG puta takva da je γ2 (a2 ) = γ1 (b1 ), a ω diferencijalna 1-forma na Ω, onda je ω = ω + ω.
γ1 +γ2 γ1 γ2

(iii)
−γ

ω = − ω.
γ

Centralno pitanje kojim ´emo se sada baviti je sljede´e: c c n Neka je Ω ⊆ R otvoren skup a ω diferencijalna 1-forma na Ω. Uz koje uvjete integral γ ω ovisi samo o krajnjim toˇkama γ(a) i γ(b) puta γ, a ne c c c ovisi i o sˆmom putu izmedu tih toˇaka? U takvom se sluˇaju govori, iako malo a netoˇno, da integral ne ovisi o putu integracije. c Nuˇni i dovoljni uvjeti dani su sljede´im teoremom: z c Teorem 25.2 Neka je Ω ⊆ Rn otvoren skup, a ω = F1 dx1 + F2 dx2 + · · · + Fn dxn diferencijalna 1-forma na Ω. Sljede´e su tvrdnje ekvivalentne: c (i) Integral 1-forme ω ne ovisi o putu, tj. γ ω = η ω za svaka dva PDG puta γ i η u Ω koji imaju zajedniˇke poˇetke i zajedniˇke krajeve. c c c (ii)
γ

ω = 0 za sve PDG zatvorene puteve γ u Ω.

(iii) Postoji glatka realna funkcija f : Ω → R takva da je Fi = ∂i f , i = 1, . . . , n. U tom je sluˇaju γ ω = f (γ(b)) − f (γ(a)) za svaki PDG put γ : [a, b] → Ω. c Dokaz: (i) =⇒ (ii) Neka je γ : [a, b] → Ω zatvoren PDG put, neka je P0 := γ(a) = γ(b) istaknuta toˇka, i neka je η : [a, b] → Ω konstantan put u P0 , tj. η(t) = P0 za c sve t ∈ [a, b]. Zbog (i) je γ ω = η ω, a integral svake forme po konstantnom putu η jednak je nuli, jer je η (t) = 0 za sve t ∈ [a, b]. (ii) =⇒ (i) Neka su γ : [a, b] → Ω i η : [c, d] → Ω PDG putevi u Ω takvi da je γ(a) = η(c) i γ(b) = η(d). Tada je put γ + (−η) zatvoren put u Ω, pa je integral po njemu jednak nuli, tj. ω−
γ η

ω=
γ

ω+
−η

ω=
γ+(−η)

ω = 0.

.ˇ § 25. Neka je P ∈ Ω. Prema definiciji parcijalne derivacije je ∂i f (P ) = lim f (P + hei ) − f (P ) 1 = lim h→0 h→0 h h γP +he ω− i ω . . . γP gdje je γP +hei proizvoljan put u Ω od P0 do P + hei . . Za proizvoljnu c toˇku P ∈ Ω definirajmo c Ω P σ ♣ P + hei f (P ) := γP ω. integral forme ω duˇ puta γ ovisi samo o krajnjim toˇkama γ(a) i γ(b) tog z c puta. i = 1. Dovoljno je funkciju f definirati na pojedinim komponentama povezanosti otvorenog skupa Ω. Pokaˇimo da je ona diferencijalna klase C 1. . z i da je Fi = ∂i f . n. P + hei ]. ˇitav ´e segment [P. . i konstruirajmo funkciju f takvu da je Fi = ∂i f . a ne i o sˆmom putu izmedu tih toˇaka. 1] → Ω put koji prolazi segmentom σ ♣ = [P. . definiran formulom σ(t) := P + t h ei (za dovoljno malene h. . . . moˇemo za γP +hei uzeti upravo put γP + σ. i za i ∈ {1. a c (i) =⇒ (iii) Pretpostavimo da integral forme ω ne ovisi o putu. funkcija f dobro je definirana. . i = 1. b] → Ω PDG put a f : Ω → R funkcija klase C 1 takva da je ∂i f = Fi . c c z . c Fiksirajmo toˇku P0 ∈ Ω. Kako je svejedno koji put z od P0 do P + hei uzmemo. INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DUZ PUTA15 (iii) =⇒ (i) Neka je γ : [a. . Zbog pretpostavljene neovisnosti integrala o putu. pa se o tome ne trebamo brinuti). P + hei ] leˇati u Ω. i = 1. a takvi nas interesiraju jer gledamo limes. n. tj. . n} neka je ei i-ti vektor kanonske ortonormirane baze u Rn . Tada je b n ω= γ a i=1 b Fi (γ(t)) (γ ) (t) dt = a i=1 i b n ∂i f (γ(t)) (γ i ) (t) dt = a (f ◦ γ) (t) dt = f (γ(b)) − f (γ(a)) . gdje je σ : [0. ♣ γP P0 gdje je γP proizvoljan PDG put u Ω od P0 do P . . pa je f dovoljno konstruirati za sluˇaj kad je skup Ω povezan. n. . .

. pa se kaˇe da je ω vanjski diferencijal 0-forme f . . . i = 1. neprec kidna. pa opet z zbog neprekidnosti funkcije Fi . xn ) dt = Fi (P ) 0 dt = Fi (P ) . . xi + th. (σ j ) (t) = 1 h→0 h j=i j=i . tj. n. onda je n n ω(P ) = i=1 Fi (P ) dxi = i=1 ∂i f (P ) dxi = Df (P ) . to je 1 h→0 h ∂i f (P ) = lim ω+ γP 1 n 0 j=1 1 ω = lim γP ω σ 1 = lim h→0 h = lim 1 h→0 h Fj (σ(t)) (σ j ) (t) dt Fi (x1 . . . onda se kaˇe da je forma ω egzaktna. dobivamo 1 ∂i f (P ) = = 0 h→0 1 0 lim Fi (x1 . xi−1 . xi−1 . . . U starijoj se literaturi za takvu 1-formu ω kaˇe i da je totalni diferencijal funkcije f . .6). . ω− σ Kako je σ (t) = h ei . . . . INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA h. . moˇemo integral po t i limes po h zamijeniti (vidi korolar 19. dualne s obzirom na kanonsku ortonormiranu bazu (e1 . . . . identificiramo s vektorima dualne baze u prostoru Hom(Rn . xn ) dt 1 Fi (x1 . pa na diferencijalnu 1-formu ω u toˇki P ∈ Ω moˇemo gledati kao na (pravi) c z diferencijal funkcije f u toˇki P . 0 Budu´i da je podintegralna funkcija. Kako su funkcije Fi neprekidne. i piˇe se ω = df . kao funkcija dviju varijabli t i h. zakljuˇujemo da je funkcija f : Ω → R diferenc 1 s cijabilna klase C i. . . . . . . . . i = 1.16 ˇ 4. . U tom se kontekstu z s 1 z realne funkcije klase C nazivaju diferencijalnim 0-formama. Ako je diferencijalna 1-forma ω = F1 dx1 + F2 dx2 + · · · + Fn dxn na Ω takva da postoji realna funkcija f : Ω → R za koju je ∂i f = Fi . xi . c . . R). 0. . . . n. . en ) prostora Rn . xi+1 . . xi+1 . xn ) h dt . . xi + th. . . kao ˇto smo pokazali. Ako simbole dxi u z izrazu ω = F1 dx1 + F2 dx2 + · · · + Fn dxn . ∂i f = Fi . .

onda ju oˇito moˇemo proˇiriti na. . F je gradijent funkcije f . u upotrebi je sljede´a terminologija: ako je c n F = (F1 . Medutim. naprimjer. prema prethodnom teoremu. preko pravca x = 0. . pa. a funkcija f (nekad −f ) naziva se potencijalom vektorskog polja F . s y . Primjer 25. tj.1 na str. y) : x > 0} ⊆ R2 desna poluravnina. y). ωϑ = ϑd (Q) − ϑd (P ) . Fn ) : Ω → R vektorsko polje takvo da postoji realna funkcija f : Ω → R (u ovakvu se kontekstu obiˇno kaˇe skalarno polje) takva da je c z z Fi = ∂i f . onda se kaˇe da je vektorsko polje F konzervativno ili potencijalno. a γ c d 2 u Rd proizvoljan put od P do Q. ako na ” funkciju ϑd gledamo kao na kut izmedu pozitivnog smjera osi x i (radijvektora) toˇke (x. . . y) := arc tg . y) := arc ctg . deriviranjem nalazimo njezin vanjski diferencijal dϑd (x.ˇ § 25. dakle ϑd (x. y). Funkcija ϑd c 1 2 diferencijabilna je klase C na Rd . . ˇitavu gornju poluc c z s c 2 ravninu. Na gornjoj poluravnini R2 to se g x proˇirenje podudara s funkcijom ϑg (x. tj. dx + 2 · y x2 x2 + y 2 1 + x2 x (1) ˇto je upravo diferencijalna 1-forma ωϑ iz primjera 25. i = 1. integral forme ωϑ duˇ c nekog puta u desnoj poluravnini jednak je ukupnoj promjeni kuta (izmedu radijvekx tora) od poˇetne do zavrˇne toˇke puta. Q ∈ R2 proizvoljne toˇke. n. F = ∇f . . onda je. ovako kako je zapisana. s y Q Ako su P. y) = arc tg . y) = 1 1+ y2 x2 − −y dx + x dy 1 y 1 dy = . . tj. i neka d y je funkcija ϑd : R2 → R definirana kao ϑd (x. γ γ ♣ dakle integral forme ωϑ jednak je kutu medu radijvektorima toˇaka P i Q. ne moˇemo proˇiriti z s x na lijevu poluravninu preko” osi y. . INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DUZ PUTA17 U jeziku vektorskih polja. c ϑd (Q) 0 y P ϑd (P ) z Drugim rijeˇima. y) je kut d x izmedu pozitivnog smjera osi x i radijvektora toˇke P = (x. 12.2 Neka je R2 := { (x. gledaju´i na nju kao na diferencijalnu c 0-formu. c s c Funkciju ϑd (x. y) : y > 0}. na skup Rg := {(x.

onda je ∂i Fj = ∂j Fi . . dakle na ve´em skupu. teorem 9. z s Postavlja se sada pitanje kako ustanoviti ovisi li integral neke diferencijalne 1-forme o putu integracije. . Fi = ∂i f . Kako su funkcije Fi klase C 1 . na skup z := {(x. to je f funkcija klase C 2 . . njezin vanjski diferencijal podudara s diferencijalnom 1-formom ωϑ . y < 0 . Moˇe li se i funkcija ϑ proˇiriti do glatke funkcije na cijec z s 2∗ loj probuˇenoj ravnini R tako da je njezin vanjski diferencijal jednak ωϑ ili. Dakle. Primijetimo da je ϑ glatka funkcija. . n. s onda bi integral forme ωϑ po jediniˇnoj kruˇnici γ(t) := (cos t. definirana je funkcija ϑp ˇiji se vanjski diferencijal podudara s 1-formom ωϑ . j = 1. dˆno je s a ⎧ y . Dokaz: Ako je ω egzaktna diferencijalna 1-forma na Ω. ∂i ∂j f = ∂j ∂i f .6. c z morao biti jednak nuli. . n. . naravno. tj. sin t).1 da je taj integral jednak ∗ 2π. . 0) : x ≤ 0}. c niti jedna ne moˇe proˇiriti na cijelu punktiranu ravninu. . tj. kako ustanoviti je li neka 1-forma egzaktna ili ne. Ako je ω egzaktna. tj. s s c 2 s Na komplementu R \ p bilo kojega polupravca p iz ishodiˇta. y) := arc ctg y ⎩ x arc ctg y − π . . ali se. t ∈ [0. funkcija klase C 1 . na skup R2 := R2 \ {(x. To proˇirenje π 2 ϑ : Rπ → R. tj. tj. ∂i Fj = ∂j Fi . i. jer kada bi takva funkcija postojala. 0)}. n. i na donjoj poluravnini se to proˇirenje podudara s s x funkcijom ϑdo (x.18 ˇ 4. 2π]. Primijetimo joˇ neˇto — nema niˇega posebnog u negativnom dijelu x-osi.3 Neka je ω = F1 dx1 +F2 dx2 +· · ·+Fn dxn diferencijalna 1-forma koja je klase C 1 na otvorenom skupu Ω ⊆ Rn . i da se na svojoj domeni R2 . π ∗ koja je definirana na cijeloj punktiranoj ravnini R2 := R2 \ {(0. onda postoji diferencijabilna funkcija f : Ω → R takva da je ω = df . diferencijalna 1-forma ωϑ na R2 nije egzaktna. x>0 ⎨ arc tg x x . Jednostavne nuˇne uvjete daje sljede´i teorem: z c Teorem 25. y>0 ϑ(x. . s ∗ op´enitije. postoji li glatka funkcija g : R2 → R takva da je dg = ωϑ na cijeloj c probuˇenoj ravnini? Odgovor je negativan. . . y) := arc ctg − π. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA s Isto tako moˇemo funkciju ϑd proˇiriti i na donju poluravninu. . i. i = 1. pa je prema Schwarzovu teoremu. y) : y < 0}. R2 do y Na taj naˇin dobivamo proˇirenje ϑ funkcije ϑd na cijelu ravninu osim nec s s gativnog dijela x-osi. j = 1. a vidjeli smo u primjeru 25. tj.

x0 ) ∈ Ω. ima li za zadanih n realnih funkcija F1 . Treba odrediti funkciju ϕn−1 . Promatrajmo diferencijalnu 1-formu ω = F1 dx1 +F2 dx2 +· · ·+Fn dxn klase 1 C na Ω koja je zatvorena. Deriviranjem jednakosti (4) po xn−1 . z Prethodni teorem kaˇe. takvih da za i. . . . . . . . zasad nepoznata. nalazimo da je u toˇki z c P = (x1 . . . nuˇdan uvjet da integral 1-forme ω ne ovisi o putu z integracije je da je ω zatvorena 1-forma. . i. xn−1 . nazivaju diferencijalne 2-forme na Ω. . (3) (2) i<j tj. . da je svaka egzaktna diferencijalna 1-forma z 1 klase C zatvorena. . ∂i Fj = ∂j Fi . (4) gdje je ϕn−1 neka. . . xn ) = x0 n Fn (x1 . definira se izraz dω := i<j (∂i Fj − ∂j Fi ) dxi ∧ dxj . . t) dt + ϕn−1 (x1 . Fn vezanih jednakostima (2). . n vrijedi ∂i f = Fi . kaˇe se da je zatvorena diferencijalna 1-forma. Postoji li realna funkcija f : Ω → R takva da za sve i = 1. . Pitanje je da li je taj uvjet i dovoljan. Za diferencijalnu c 1-formu ω = F1 dx1 + F2 dx2 + · · · + Fn dxn za koju je dω = 0. integracijom zadnje jednadˇbe sistema (3). takva da je dω = 0. ima ih n i na ovom im mjestu ne´emo davati 2 posebno znaˇenje. . . xn−1 ) . . . n vrijedi ∂i Fj = ∂j Fi . dakle. . je li svaka zatvorena diferencijalna 1-forma na Ω ⊆ Rn i egzaktna. . i zamjenom integrala po n-toj i derivacije po (n − 1)-voj varijabli (vidi teorem 19. INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DUZ PUTA19 Za svaku diferencijalnu 1-formu ω = F1 dx1 + F2 dx2 + · · · + Fn dxn klase barem C 1 na otvorenom skupu Ω ⊆ Rn . . a c dxi ∧ dxj . tj. tj.8).ˇ § 25. gdje su φij : Ω → R neke realne funkcije. . dakle. neki simboli. . . . . j = 1. Uz pretpostavku da rjeˇenje c s n 1 postoji. . xn ) funkcija f jednaka xn f (x1 . j = 1. . . funkcija n − 1 varijable. . . Fn : Ω → R klase C 1 . tj. tj. sistem diferencijalnih jednadˇbi (3) rjeˇenje? z s Fiksirajmo toˇku P0 = (x0 . . . . . koji se naziva vanjski diferencijal diferencijalne 1-forme ω. Op´enito c se izrazi oblika φij dxi ∧ dxj . n. . i < j. . n realnih funkcija F1 . Imamo.

. xn ) − xn x0 n ∂n−2 Fn (x1 . . . . xn ) − xn ∂n Fn−1 (x1 . . xn−2 . . t. . . . . . . xn−1 . . xn−1 . t) dt − xn−1 x0 n−1 − (2) ∂n−2 Fn−1 (x1 . xn−2 ) = = ∂n−2 f (x1 . . . . . . . . . xn ) = x0 n Fn (x1 . . . . . . xn−1 . . x0 ) n = Fn−1 (x1 . t. x0 ) dt n = ∂n−2 f (x1 . t) dt x0 n = ∂n−1 f (x1 . xn−2 ) . x0 ) dt+ϕn−2 (x1 . . nalazimo s ∂n−2 ϕn−2 (x1 . x0 ) dt + n (6) x0 n−1 + ϕn−2 (x1 . . xn ) − xn x0 n ∂n Fn−2 (x1 . . . t) dt + Fn−1 (x1 . . s Uvrstimo li (5) u (4). koju joˇ treba odrediti. t. . xn−2 . zamjenom derivacije i integrala po razliˇitim varijac blama. xn−1 . xn−1 . . teorem 19. xn−2 . . . (5) n x0 n−1 gdje je ϕn−2 neka realna funkcija n − 2 varijable. . . . . . . xn−1 . . . . . dobivamo xn xn−1 f (x1 . . . . . xn−1 . . . . . . . . x0 ) . . . xn ) + Fn−1 (x1 . . . . . . t) dt − xn−1 x0 n−1 − ∂n−1 Fn−2 (x1 . . . . Deriviranjem po xn−2 . . . . . . . i koriˇtenjem relacija (2). . . xn−2 ) .8. xn−1 ) = Fn−1 (x1 . . . . . t. . . . t) dt x0 n (3) = Fn−1 (x1 .20 nalazimo ˇ 4. . . . xn ) − (2) xn ∂n−1 Fn (x1 . . . INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA ∂n−1 ϕn−1 (x1 . . n pa integriranjem dobivamo xn−1 ϕn−1 (x1 . x0 ) dt n . . xn−2 . . xn−1 ) = ∂n−1 f (x1 . . xn ) − Fn−1 (x1 . .

. . j+1 n (7) gdje je c ∈ R neka konstanta. . . t. xn ) + Fn−2 (x1 . . . . . t. . INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DUZ PUTA21 (3) = Fn−2 (x1 . . . . . . . . x0 . . . t. . . . . x0 . . . . ako rjeˇenje sistema diferencic s jalnih jednadˇbi (3) postoji. x0 . xj−1 . . x0 . . . . . . . . t. . . . x0 ) − n 0 0 − Fn−2 (x1 . . . xn ) − Fn−2 (x1 . . . . . . xn−2 . . x0 . . . xn−2 . x0 ) dt + ϕn−3 (x1 . x0 . . xn ) = j=1 ∂i x0 j Fj (x1 . . x0 ) n = Fn−2 (x1 . xj−1 . xj−1 . . . . . . . . xn−2 . xi . xn−3 . . dobivamo da je s xn xn−1 x0 n−1 f (x1 . . x0 ) dt j+1 n = Fi (x1 . . . x0 ) + i+1 n n xj x0 j + j=i+1 ∂i Fj (x1 . xn ) = + Fn (x1 . . . . . . xn−3 ) . zakljuˇujemo da. . . . . t) dt + x0 n xn−2 x0 n−2 Fn−1 (x1 .ˇ § 25. . . . x0 ) dt + n Fn−2 (x1 . . . . . . x0 ) . . . x0 . . . . Pokaˇimo da ova funkcija zaista zadovoljava sistem (3). xn−1 . x0 ) dt j+1 n . ono mora imati oblik (redoslijed sumacije je napisan z obrnuto nego u prethodnoj formuli) n xj x0 j f (x1 . x0 ) = 0. . . xn−2 . . Nastavimo li taj postupak. xj−1 . . Deriviranjem iz (7) z nalazimo n xj ∂i f (x1 . . . . xi−1 . xi . . . xj−1 . . xn−1 . . xn−1 . . . . . . j+1 n jer za j < i vrijedi ∂i Fj (x1 . . x0 ) dt . . t. n−1 n Integriranjem i uvrˇtavanjem u (6). . t. . x0 . xn−1 . n−1 n gdje je ϕn−3 neka realna funkcija n − 3 varijabli. . x0 . n j+1 (2) = Fi (x1 . . xn ) + Fn−2 (x1 . xn ) = j=1 Fj (x1 . . x0 ) + i+1 n n xj x0 j + j=i+1 ∂j Fi (x1 . x0 ) dt + c . . . . t. .

. xi+2 . naprimjer. . . sljede´i protuprimjer pokazuje da neˇto nije u redu: c s Kontraprimjer 25. . . .3 Promotrimo ponovno kutnu” diferencijalnu 1-formu ” ∗ −y dx + x dy na R2 = R2 \ {(0. . x0 . . . . . . . . . . ˇ Gdje je naˇinjena pogreˇka? Sto smo previdjeli? Analizirajmo funkciju f c s u (7) koja je rjeˇenje” sistema (3). x0 . x0 . x0 . xi . xj−1 . 2π]. xi . xn ) ∈ Ω. . . . . . n. . xj+1 . . . . . t ∈ [0. . . . . x0 ) dt = j+1 n n Fj dxj = γj γj i=1 Fi dxi = γj ω. . xi+1 . Za integrale koji se pojavljuju u izrazu (7). sin t). . . oznaˇimo Pj := (x1 . . . xn−1 . + Fi (x1 . x0 ) + n i+1 n + Fi (x1 .22 ˇ 4. . . . forma ωϑ nije egzaktna na R2 jer. . . Ne postoji. x0 ) n j+1 je put od Pj−1 do Pj . . = ∂y 2 2 x + y2 x + y2 (x2 + y 2 ) Ipak. . . . xi+1 . . . . . xj . x0 ) − Fi (x1 . a ne nulu. . . x0 ) − Fi (x1 . x0 ) + i+1 n 0 + Fi (x1 . . xj−1 . . dakle. tj. . . . . . x0 . x0 ) + i+3 n i+2 n . kome je slika segment [Pj−1 . da smo za dˆnu zatvorenu diferencijalnu 1-formu ω naˇli a s funkciju f za koju je ω = df . x0 . . t. xj ] → R definirana s γj (t) := (x1 . . . . . nalazimo xj x0 j ∗ Fj (x1 . . . .3 i dovoljni za neovisnost integrala o putu. za derivaciju i-te komponente funkcije γj vrijedi (γj ) (t) = 0. . . . INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA = Fi (x1 . . . dobivac z ∗ mo 2π. . t. . i jer za i = j. . xn ) − Fi (x1 . Pj ]. Izgleda. . . xn ). po zatvorenom putu γ(t) = (cos t. . . xn ) . y) = x2 + y 2 zatvorena: x y 2 − x2 −y ∂x 2 = . . funkcija f : R2 → R za koju bi vrijedilo df = ωϑ . . odnosno da su uvjeti iz teorema 25. . xi . . . xn−1 . integracijom po jediniˇnoj kruˇnici. xi+1 . tj. Medutim. Lako se vidi da je ta forma ωϑ (x. x0 ) n = Fi (x1 . 0 n Funkcija γj : [xj . . . . . . . . x0 ) i toˇku s c c n 1 ” 0 0 c P = (x1 . j = 1. 0)}. . . dakle. da svaka zatvorena 1-forma mora biti egzaktna. Za fiksiranu toˇku P0 = (x0 . xi+2 .

i tako re2 x2 dom do zadnjeg brida. . kojim ´e c x1 z se n-ta koordinata promijeniti od P1 =(x1 . . Za c z svaki izbor toˇke P0 postoji toˇka P takva da upravo propisan put γP prolazi c c ishodiˇtem (0. x3 n n ekvivalentno (7). x0 ) 1 2 3 γ3 do x1 . Da bi formulom (8). y0 ) ∈ R2 c c ∗ 2∗ odabrati tako da za svaku toˇku P ∈ R . put γP od P0 do P propisati i drugaˇije. Da bi funkcija f bila korektno definirana na cijelom Ω. x0 . zatim se krene bridom koT jim ´e se druga koordinata proc ♣ γ1 © mijeniti od x0 do x2 . xj ]. 0). Dakle. ali ´e onda biti poteˇko´e s nekim drugim c s c c c s c toˇkama. c ∗ . dobivamo j f (P ) = γP ω. funkcija f definirana je kao integral forme ω duˇ puta γP koji prolazi z bridovima paralelopipeda odredex3 nog toˇkama P0 i P (i kome c su bridovi paralelni koordinatnim osima). pa ´e se za neke c toˇke P navedena poteˇko´a izbje´i. naravno. bila funkcija f definirana na cijelom skupu Ω (na kojem je bila definirana zatvorena 1-forma ω). (8) gdje je γP := γ1 + γ2 + · · · + γn put od P0 do Pn = P poligonalnom linijom n [P0 . INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DUZ PUTA23 t ∈ [x0 . x3 ) P0 najprije onim bridom kojim se prva koordinata promijeni od x0 1 ♣ P0 =(x0 .3 nije mogu´e toˇku P0 = (x0 . P1 . put γP bude sadrˇan u R2 . za sve toˇke c c P ∈ Ω mora vrijediti jednak propis. pa iz (7).3 nije mogu´e c c uˇiniti. mora za svaku toˇku P ∈ Ω. x0 . i to tako da se krene od P3 =P =(x1 . s c c Mogu´e je. x2 . . . za c = 0. a to u sluˇaju primjera 25.ˇ § 25. Pn ] := j=1 [Pj−1 . x2 . ili P2 =(x1 . U prethodnom (kontra)primjeru 25. i tako propisan c z put γP biti sadrˇan u Ω. x0 ) ♣ 2 3 γ2 0 ) x0 do x . Pj ].

Svaka zatvorena diferencijalna 1-forma ω na Ω je lokalno egzaktna. vrijedi Teorem 25. c Egzaktnost diferencijalne forme globalnog je karaktera. nije bio uzaludan jer c ´e za neke otvorene skupove Ω. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA P0 P P0 O P Bez obzira na izbor poˇetne toˇke P0 i odabranog propisa c c za put γP . tj. tj. za svaku toˇku P ∈ Ω postoji okolina UP P na kojoj je ω egzaktna. a u sluˇaju paralelopipeda mogu´e je odabrati s c c bilo koju njegovu toˇku. dobic c vamo Korolar 25. i ovisi o topoloˇkim s (geometrijskim) svojstvima skupa Ω. bi mogu biti i ±∞. Tada je svaka zatvorena diferencijalna 1-forma na U egzaktna. raˇun koji nas je doveo do izraza (7) odnosno (8). Tada je ω egzaktna i na U . propisani put γP biti sadrˇan u Ω za sve toˇke c z c P ∈ Ω. ili neka je U ⊆ Rn otvorena kugla. bit ´e toˇaka do kojih put γP mora pro´i kroz c c c ishodiˇte — toˇku u kojoj forma ωϑ nije definirana s c O P Ipak. c Dokaz: U razmatranjima ispred kontraprimjera 25. i neka je ω diferencijalna 1-forma na uniji U := U1 ∪ U2 takva da su njezine restrikcije ωi na Ui egzaktne. b1 × a2 .3. c Kako je oko svake toˇke otvorenog skupa u Rn mogu´e opisati kuglu.24 P ˇ 4.4 Neka je U = a1 . U2 ⊆ Rn otvoreni skupovi takvi da je njihov presjek povezan ili prazan. treba za toˇku P0 u sluˇaju c kugle odabrati njezino srediˇte. bn ⊆ Rn otvoren paralelopiped. 2. eventualno i neomeden.6 Neka su U1 . jer je za parcijalne derivacije odluˇuju´e samo ponaˇanje funkcije u okolnim c c s toˇkama. . b2 × · · · × an .5 (o lokalnoj egzaktnosti zatvorene forme) Neka je Ω ⊆ Rn otvoren skup. neki ili svi ai . dok je zatvorenost lokalnog karaktera. c Propozicija 25. Specijalno. i = 1.

. j = 1. . vrijedi c Teorem 25. Tada je {γ ← (UP ) : P ∈ γ ♣ } otvoren pokrivaˇ segmenta [a. . i neka je fP : UP → R glatka funkcija takva da je c dfP = ω na UP . P ∈ U1 . INTEGRAL VEKTORSKOG POLJA I DIFERENCIJALNE 1-FORME DUZ PUTA25 Dokaz: Kako je forma ω egzaktna na skupovima U1 i na U2 . tj ]) ⊆ Uj . glatka onda je funkcija f : U → R definirana s f (P ) := f2 (P ) .8 Neka je ω zatvorena diferencijalna 1-forma na Ω. . Dokaz: Za svaku toˇku P ∈ γ ♣ neka je UP ⊆ Ω otvorena okolina toˇke P na c c kojoj je forma ω egzaktna. postoji c ∈ R takav da je f1 (P ) = f2 (P )+c. onda na U1 ∩ U2 vrijedi df1 = df2 . . gdje je Pj := γ(tj ). P ∈ U2 dobit ´emo glatku funkciju za koju je df = ω na cijelom U . c Jednostavnom indukcijom. i da su vanjski diferencijali dfj jednaki restrikciji forme ω na Uj . k. k. k. . ∂i f1 = ∂i f2 . . glatke funkcije fj : Uj → R. . . . . . tj. . . . Uk ⊆ Rn otvoreni skupovi takvi da je Uj ∩ i<j k Ui povezan (ili prazan) za sve j = 2. b]. . tako da je γ([tj−1 . pa postoje toˇke a = t0 < t1 < · · · < tk = b takve da za svaki j = 1. iz ove propozicije dobivamo Korolar 25. . . Toˇnije. .ˇ § 25. . k. . Kako je presjek U1 ∩U2 povezan. c . Ako je U1 ∩ U2 neprazan. . Ako su U1 i U2 disjunktni. I u sluˇajevima kada zatvorena diferencijalna 1-forma nije egzaktna. . . . P ∈ U2 i df = ω na cijelom U . f2 (P ) + c . . . b]. . k. j = 1. Ako je ω diferencijalna 1-forma na U := j=1 Uj takva da je njezina restrikcija na Uj egzaktna za sve j = 1. Uk ⊆ Ω. j = 0.7 Neka su U1 . . i = 1. . . tj. k. . onda je ω egzaktna na U . . j = 1. . . a γ : [a. k. f1 (P ) . Tada postoje otvoreni skupovi U1 . . 2. funkcije f1 i f2 se na tom presjeku razlikuju za neku konstantu. j = 1. i toˇke a = t0 < t1 < · · · < tk = b segmenta c [a. b] → Ω po dijelovima gladak put. P ∈ U1 f1 (P ) U1 ∩U2 . . . njezina c lokalna egzaktnost omogu´uje da se integral duˇ nekog puta odredi tako da se c z taj put rastavi na dijelove na kojima forma jest egzaktna. . n. P ∈ . k Stoga je γ ω= j=1 fj (Pj ) − fj (Pj−1 ). postoje glatke funkcije fj : Uj → R takve da je dfj = ωj . Definiramo li sada funkciju f : U → R s f (P ) := . .

2 Za zatvoren po dijelovima gladak put γ u R2 = R2 \ {(0. . γk takvih da je za svaki j = 1. ϑ i ϑdo ˇiji su (vanjski) diferencijali jednaki restrikcijama forc me ωϑ na te poluravnine. −y dx + x dy x2 + y 2 Primjer 25. γj podskup neke od tih poluravnina. Za svaki j = 1. R2 i R2 desna. tj. pa.1. tj ]. g d do Na svakoj od tih poluravnina. . Neka je γ proizvoljan po dijelovima gladak zatvoren put u s 2∗ 2 R = R \ {(0. k odaberimo jedan od c z skupova UP koji sadrˇe γ([tj−1 . y) = iz pri- mjera 25. . 0)}. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA Ω γ Pj Pj−1 Uj a tj−1 tj b γ♣ postoji toˇka P ∈ γ ♣ sa svojstvom da je γ([tj−1 . put γ moˇemo podijeliti z ♣ na nekoliko puteva γ1 . Definicija 25. ϑg . pa postoje kutne funkcije ϑd . . kutna forma ωϑ je egzaktna.26 ˇ 4. intec s c k gral ω = γ ϑ j=1 γj ωϑ cjelobrojni je viˇekratnik broja 2π. tj ]). R2 . imamo c k k k ω= γ j=1 γj ω= j=1 fj (γj (tj ))−fj (γj (tj−1 )) = j=1 fj (γ(tj ))−fj (γ(tj−1 )) .2. broj 1 ωϑ ν(γ. i taj cijeli broj je s jednak broju obilazaka puta γ oko ishodiˇta (raˇunaju´i algebarski. b]). . gornja. . tj ]) ⊆ UP (dovoljno je uzec ti ekvidistantnu razdiobu s korakom manjim od Lebesgueova broja navedenog otvorenog pokrivaˇa segmenta [a. k. diferencijalna forma ωϑ egzaktna je na svakom otvorenom podskupu ravnine R2 koji ne sadrˇi neki polupraz vac iz ishodiˇta. . . obilaske s c c u negativnom smjeru treba odbiti od obilazaka u pozitivnom smjeru). . . lijeva i donja poluravnina. i njega nazovimo Uj . a pripadnu funkciju s fj . Kao u prethodnom teoremu. Kako smo vidjeli u primjeru 25. a R2 . Stoga je svaki od integrala γj ωϑ jednak kutu izmedu radijvektora poˇetne i zavrˇne toˇke puta γj . Oznaˇimo li s γj restrikciju puta γ na segment [tj−1 . O) := 2π γ ∗ . 0)}.4 Promotrimo ponovno kutnu formu ωϑ (x. . kako je put γ zatvoren. .

kao c ν(γ. Medutim. pri prouˇavanju kompleksnih funkcija. Dokaz: Neka je ϕ : [c. ALGEBARSKA EKVIVALENCIJA I DEFORMACIJA PUTEVA 27 naziva se indeks. c Neka su γ : [a.P0 (x. c Indeksom zatvorenog puta s obzirom na toˇku bavit ´emo se detaljnije posc c lije. b] PDG funkcija takva da je η = γ ◦ ϕ i neka je . s § 26 Algebarska ekvivalencija i deformacija puteva Pokazali smo da za egzaktne diferencijalne 1-forme. ako postoji s po dijelovima glatka funkcija ϕ : [c. c −(y − y0 ) dx + (x − x0 ) dy . puta γ s obzirom na toˇku O = (0. promjena puta integracije ne utjeˇe na vrijednost integrala. b] takva da je ϕ(c) = a. s Translacijom ishodiˇta moˇemo definirati indeks zatvorenog puta γ s obzirom s z z na bilo koju toˇku P0 = (x0 . ili namotajni broj . γ ♣ = η ♣ ⊆ Rn . 0).P0 . d] → Ω dopuˇtena promjena puta γ : [a. d] → Rn dva po dijelovima glatka puta takva da je γ(a) = η(c) i γ(b) = η(d).§ 26. tj. y0 ) koja ne leˇi na slici γ ♣ toga puta. ili da je η dopuˇtena promjena puta γ. y) := indeks je jednak broju obilazaka. Propozicija 26.1 Neka je ω diferencijalna 1-forma na otvorenom skupu s Ω ⊆ Rn . Primijetimo da put γ i svaka njegova dopuˇtena promjena η imaju isti trag s (sliku). d] → [a. d] → [a. b] → Rn i η : [c. i neka je PDG put η : [c. Kaˇemo da je put η dobiven dopuˇtenom z s promjenom puta γ. Tada je η ω = γ ω. ϕ(d) = b i η = γ ◦ ϕ. γ gdje je ωϑ. zatvorenog puta γ oko toˇke P0 . u pozitivnom smjeru. b] → Ω. neke promjene puta integracije ne c utjeˇu na integral niti za 1-forme koje nisu egzaktne. P0 ) := 1 2π ωϑ. c ishodiˇte. (x − x0 )2 + (y − y0 )2 Kao i kad se radi o ishodiˇtu.

put ν(u) := (cos(2π sin2 u). ali ne i s 2 obratno. Tada je i=1 d n d n ω= ω= η c i=1 Fi (η(u)) η i (u) du = c i=1 d n Fi (γ(ϕ(u))) (γ ◦ ϕ)i (u) du Fi (γ(ϕ(u))) (γ i ) (ϕ(u)) ϕ (u) du . takvi da je za svaki i = 1. t ∈ [0. je dopuˇtena promjena puta γ(t) := (cos t. poˇecima i krajevima. .28 n ˇ 4. . 3 π]. . . . . postupit ´emo na naˇin koji je uobic c ˇajen u takvim situacijama: c Definicija 26. γk = η s tim istim tragom. te zajedniˇkim c poˇecima i krajevima. ili je γi−1 dopuˇtena s s promjena puta γi . . . sin(2π sin2 u)). 2π]. Naprimjer. γ 2π Γϕ ν 0 0 π 2 π 3π 2 Kako bismo dobili relaciju ekvivalencije. Lako se vidi da je tako definirana relacija zaista relacija ekvivalencije.1 Za dva puta γ i η s istim tragom. ali nije s simetriˇna. γ ♣ = η ♣ . Relacija biti dopuˇtena promjena puta je refleksivna i tranzitivna. pa to nije relacija ekvivalencije medu putevima s istim tragom i c zajedniˇkim poˇecima i krajevima. to je jednako ϕ(d)=b n = i=1 ϕ(c)=a Fi (γ(t)) (γ i ) (t) dt = γ ω. ili γi dopuˇtena promjena puta γi−1 . k. u ∈ [0. = c i=1 Uz zamjenu varijabli t := ϕ(u). γ1 . Razlog tomu je ˇto za funkciju ϕ nismo c c s zahtijevali da je bijekcija. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA Fi dxi . sin t). kaˇemo da su algebarski ekvivalentni ako postoje puc z c tevi γ = γ0 .1 dobivamo . i iz propozicije 26.

Ako su γ i η algebarski ekvivalentni po dijelovima glatki putevi u Ω. s s s . funkcija ϕ1 (t) := sin . u ∈ [c. svaki se PDG put moˇe zamijeniti glatkim putem koji je njegova z dozvoljena promjena. svaki se put γ : [a. γ i η mogu biti dopuˇtene promjene jedan s s s b−a (u − c) drugog). ili funkcija ⎧ 0 .§ 26. i koji je dopuˇtena s n promjena poˇetnog puta.2 smo zapravo zbrajali pogodno odabrane dopuˇtene s promjene zadanih puteva. svaki se segment [c. ALGEBARSKA EKVIVALENCIJA I DEFORMACIJA PUTEVA 29 Korolar 26. a njezina inverzna funkcija je d−c b−a t → c+ (t − a). b] → Rn moˇe zamijeniti algebarski ekvivalentnim putem η s proizvoljno odabranim segz mentom [c. dob−a d−c d−c d−c (t b−a − a) . njegova je dopuˇtena promjena. t = 1. naprimjer. onda je ω = γ ω. d] afinom funkcijom u → a + glatko i bijektivno preslikava na segment [a. b] proizvoljna glatka rastu´a surjekcija takva da je ϕ (a) = 0 i c πt 2 ϕ (b) = 0. d]. 2 koja je klase C 1 . neka je ϕ : [a. ˇtoviˇe. Ako za neki PDG put γ : [a. d] kao domenom (ˇtoviˇe.2 Neka je ω diferencijalna 1-forma na otvorenom skupu Ω ⊆ Rn. koja je ˇak klase C ∞ . to je puˇtena promjena puta γ. Na segmentu [0. η Napomene 26. Drugo. 0<t<1 ϕ2 (t) := 1 ⎪ e− 1−t + e− 1 t ⎪ ⎩ 1 . t=0 ⎪ ⎪ 1 ⎨ e− t . dakle. b]. Stoga je put η(u) := γ a + (u − c) . a kako je γ(t) = η c + s i γ dopuˇtena promjena puta η. Zaista. tj. t ∈ [a. dobivamo gladak put c koji mu je algebarski ekvivalentan. b] → [a. 1] takva je. Prvo. b]. Kompozicija takve funkcije i proizvoljnoga glatkog puta. Naime. s Ovom smo se ˇinjenicom zapravo ve´ bili i koristili pri definiranju zbrajanja c c puteva. b] → R takvu zamjenu c 1 1 0 t → sin πt 2 2 1 0 t→ e− t e 1 − 1−t 1 1 1 + e− t naˇinimo na svakom njegovu dijelu na kojemu je gladak. c gladak je put kome su derivacije u krajevima jednake nuli.1 Primijetimo dvije stvari. i algebarski mu je ekvivalentan. u definiciji 23.

γ(b) = η(b) =: Q. za sve t ∈ [a. Ako za s ∈ [0. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA z Primijetimo da ovakvim zagladivanjem puteva ne moˇemo istodobno posˇ ti´i i glatko´u i regularnost. s) = Q. jednostavno. preslikavanjem (t. a govorit ´emo. da niti jedan od tri integrala u primjeru 25. 1) = η(t). najˇeˇ´e.1] glatka familija glatkih puteva u Ω od toˇke P z c do toˇke Q. c z bez smanjenja op´enitosti. γ. s) = P i H(b. U skladu s prvom od prethodnih napomena. b] → Ω s hs (t) := H(t. c c . b] × [0. ali uz nepomiˇne krajeve. za sve s ∈ [0.1) takva da je H(t. naprimjer. b]. sa zajedniˇkim poˇecima i krajevima. svaka su dva puta. Vaˇno je napomec z nuti da je naglasak na tome da je homotopija H preslikavanje u Ω. 1]. s). Preslikavanje H naziva se glatka homotopija koja povezuje puteve γ i η. I neke promjene puta kod kojih se mijenja i trag puta ipak ne utjeˇu na c integral. c Neka su γ i η dva glatka puta u otvorenom skupu Ω ⊆ Rn sa zajedniˇkim c poˇecima i krajevima. onda kaˇemo da je {hs }s∈[0. zagladen put ne´e viˇe biti regularan. s z c Zato ´emo odsad govoriti uglavnom o glatkim putevima. Naime. ω zatvorena diferencijalna 1-forma na Ω a γ i η u Ω glatko homotopni putevi od toˇke P do toˇke Q. b] → Ω. b]. 1] → Ω (glatka u smislu napomene 22. Cak i ako je poˇetni put bio regularan. Kaˇemo da su γ i η glatko homotopni putevi u Ω ako postoji glatka funkcija z H : [a. najprije. naprimjer. 0) = γ(t) i H(t. koja poˇinje putem h0 = γ i zavrˇava putem h1 = η. c c s Za gladak zatvoren put γ zahtijevat ´emo. η : [a. γ(a) = η(a) =: P . da je H homotopija od γ do η.1 nije ovisio o radijusu kruˇnicˆ po kojima se integriralo. ˇto se dogada s integralom kad se put deformira c s tako da mu se i trag mijenja.30 ˇ 4. 1] definiramo preslikavanja hs : [a. c c s s 1 H s 0 a b t P h♣ s γ ♣ = h♣ 0 η ♣ = h♣ 1 Q Teorem 26. da je i γ (a) = γ (b). s) → (1 − s) γ(t) + s η(t). Dakle. derivacija c c c mu je bila svuda razliˇita od nule. moˇemo. pretpostaviti da su γ i η definirani na istom segc mentu [a. Vidjeli smo. n homotopna. te H(a. z a Promotrit ´emo.3 (o integralu zatvorene forme po homotopnim putevima) Neka je Ω ⊆ Rn otvoren skup. Takva je homotopija u R ostvarena. tj. Tada γ ω = η ω. a reˇeno ´e vrijediti c c c i za po dijelovima glatke puteve. c c sc ˇto se takoder moˇe uvijek posti´i. kao c c preslikavanja u Rn.

Odaberimo razdiobu ρ pravokutnika I := [a. H ∂I H ∂Iij ω= ω. itd. Restrikcija c H ∂I je PDG put u Uij . prema teij oremu 25. Svi ´e ti putevi biti medusobno algebarski c ekvivalentni (vidi razmatranja o jednostavno zatvorenoj krivulji na str. c . b]×[0.2. 2. c s ∂I Analogno. 1] → Ω glatka homotopija od γ do η. to je H ω = γ ω − η ω. oznaˇimo dijelove puta αij koji se. jer se integrali po onim dijelovima rubova koji su zajedniˇki za dva pravokutnika Iij . 3.j H ∂Iij ω = 0. ˇto i opravdava oznaku H . tj. kao i s reˇeno dokidanje integrala”. c 1 H Iij 0 P η♣ Uij Q a b γ♣ Kako su restrikcije homotopije H na lijevu i desnu stranicu pravokutnika I konstantni putevi u toˇku P odnosno Q. Umjesto opisanog puta α. 58). odakle c ∂I slijedi tvrdnja teorema.§ 26. nazovimo ju Uij ⊆ Ω. moˇemo uzeti bilo koji zatvoren c z ∂I PDG put koji jednom obilazi ∂I. vrijedi dobivamo 0 = i. to. dokidaju. 1] takvu da H preslikava svaki pravokutnik Iij te razdiobe u neku od odabranih okolina. 4. pa ´e integrali po njima biti jednaki. = 1. a kako je na Uij forma ω egzaktna. u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu. j.5 o lokalnoj egzaktnosti zatvorene 1-forme. Ako s αij . Rub ∂I pravokutnika I sastoji se od ˇetiri segc c ” 1 2 3 4 menta. a integral H◦α oznaˇujemo s H . s H ∂Iij oznaˇujemo integral duˇ zatvorenog PDG puta dobic z venog kompozicijom preslikavanja H i puta αij koji jednom obilazi rub ∂Iij pravokutnika Iij . za sve i. i to tako da α1 prode donji brid pravokutnika I. Neka je α = α + α + α + α zatvoren PDG put koji jednom obilazi taj rub u pozitivnom smjeru. ALGEBARSKA EKVIVALENCIJA I DEFORMACIJA PUTEVA 31 Dokaz: Neka je H : [a. oko svake toˇke P ∈ Ω postoji c okolina UP ⊆ Ω na kojoj je ω egzaktna. Kompozicijom puta α i preslikavanja H dobivamo zatvoren PDG put H ◦α u Ω. Prema korolaru 25. α2 desni brid. na kojoj je 1-forma ω egzaktna. Pojasnimo oznake H ∂I i H ∂Iij koriˇtene u prethodnom dokazu. Za ρ moˇemo uzeti bilo koju razdiobu ˇija je oˇica manja od Lebesgueova z c c ← broja otvorenog pokrivaˇa {H (UP ) : P ∈ Ω} pravokutnika I. b] × [0. Sumiranjem svih tih integrala.

b]. ali u suprotnom smjeru.4 Neka su γ i η zatvoreni putevi u otvorenom skupu Ω ⊆ Rn .j 4 i H ◦ αij prolaze istim tragom.32 ˇ 4. b] → Ω dva glatka zatvorena puta u otvorenom skupu Ω ⊆ Rn . t ∈ [a. Neka je τ : [0. ujedno i c c c kraj). Teorem 26. 0) = γ(t) H(t. a H : I → Ω glatka homotopija od γ do η. H(t.j−1 i H ◦ αij . i H(a. Definicija homotopnosti. onda su oni glatko homotopni i kao zatvoreni putevi. s) 1 H τ♣ 0 γ♣ η♣ za t ∈ [a. 1]. Medutim. a b Traˇi se. η : [a. odnose se i na sluˇaj kad c su γ i η zatvoreni putevi sa zajedniˇkom istaknutom toˇkom (poˇetak. onda je γ ω = η ω. s ∈ [0. s). c Neka su γ. 1] → Ω put definiran s τ (s) := H(a. s). z ako postoji glatka funkcija H : [a. kao i prethodni teorem. dakle. da su svi nivoi hs zatvoreni putevi. pri kojima istaknuta toˇka ne mora mirovati. Isto se dogada i s integralima duˇ puteva H ◦ αi. s) = H(b. a ω zatvorena diferencijalna 1-forma na Ω. 1) = η(t) H(a. Jasno je da ako su z zatvoreni putevi γ i η sa zajedniˇkom istaknutom toˇkom glatko homotopni u c c prijaˇnjem smislu. b] × [0. s) = H(b. Dokaz: Neka je I = [a. Moˇe s z se pokazati da vrijedi i obratno. onda putevi H ◦ αi−1. Kao i u dokazu prethodnog teorema. . za zatvorene puteve mogu se promatrati i op´enitije homotoc pije. odakle slijedi tvrdnja teorema. H ∂I Tada je ω= H ∂I γ ω+ τ ω− η ω− τ ω. zbog zatvorenosti 1-forme ω. 0) = γ(t). H(t. b] za s ∈ [0. 1] → Ω takva da je H(t. b] × [0. Ako su γ i η glatko homotopni kao zatvoreni putevi u Ω. tj. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA 2 kao i prije. zakljuˇujemo da je c ω = 0. Kaˇemo da su oni glatko homotopni kao zatvoreni putevi u Ω. 1] . odnose na pojedine bridove pravokutnika Iij . 1]. 1) = η(t). s) = H(b. pa se integrali duˇ tih z 3 1 z puteva dokidaju.

i lako se provjeri da je K zaista homotopija od γ do ν. 1] → Ω. 0). razliˇiti vektori. ˜ ˜ H i G su takoder glatke homotopije od γ do η. tj. ˇto su. 1). ili odozdo”. onda to znaˇi da su oni homotopni z c kao zatvoreni putevi. b] × [0. kad se radi o zatvorenim putevima. jednaka 2 ∂2 H(t. b] × [0. jednaka je 2 ∂2 G(t. pri deriviranju po varijabli s. s c c ” Treba stoga najprije homotopije H i G popraviti”. Kako je H(t. homotopnost ´e uvijek znaˇiti c c c homotopnost u smislu zatvorenih puteva. s) := H(t. s c 2 t ∈ [a. 1). u toˇkama (t. Neka je H homotopija od γ do η. 1] → [0.1. a homotopni s fiksiranom poˇetnom i zavrˇnom toˇkom. homotopija od η do γ. a derivacija zdesna”. 1 ≤ s ≤ 1 2 to je. op´enito. Parcijalne derivacije po varijabli t su neprekidne i u toˇkama (t. s) := H(t. dobit ´emo zaista c glatku homotopiju od γ do ν. c . K(t. Jedan naˇin da se to c ” napravi je da homotopije H. sa svojstvom da je ϕ (0) = 0 = ϕ (1). a G s neka je homotopija od η do ν. b] → Ω je presc likavanje H : [a. Definirajmo preslikavanje K : [a. 0). ako su γ i η bili putevi sa zajedniˇkim krajnjim c s c c toˇkama. i to ne´emo posebno naglaˇavati.2. 1] → Ω zamijenimo homotopijama ˜ ˜ ˜ ˜ H. pa je relacija refleksivna. ϕ(s)). pa je relacija i simetriˇna. 1 ) 2 je derivacija slijeva”. onda je preslikavanje K definirano s K(t. ako su γ i η bili zatvoreni putevi. 2s − 1) . jer ´e sada obje parcijalne derivacije po varijabli s c 1 u toˇkama (t. 1 ). pa ako ˜ ˜ u definiciji preslikavanja K umjesto H i G stavimo H i G. a s druge strane ∂1 G(t. c Refleksivnost i simetriˇnost se pokazuju lako: Za put γ : [a. 1 − s). glatko. b].2 Biti homotopan (u oba navedena smisla) je relacija ekvivalencije medu putevima sa zajedniˇkim krajevima. 1 ). unatoˇ tomu ˇto su preslikavanja H c c s i G glatka. odnosno od η do ν. prema lemi o uniji preslikavanja. 0≤s≤ 1 2 . 1) = η(t) = G(t. 2 ) biti jednake (jednake nuli). ako je H homotopija od γ do η. 1] neka glatka funkcija. b] × [0. ˇak niti diferencijabilno. za svaki s ∈ [0. ili ” ” ” odozgo”. c Ostaje joˇ pokazati tranzitivnost. ϕ(s)) i G(t. homotopija od γ do γ. s) := G(t. c 2 jer dobivamo s jedne strane ∂1 H(t. b]. homotopija K bit ´e diferencijabilna klase C 1 . i oznaˇujemo ju s . s) := G(t. preslikavanje K neprekidno. gdje je ϕ : [0. G : [a. naprimjer. a oboje je c jednako vektoru η (t). jedna od funkcija ϕ1 ili ϕ2 iz napomene 26. Dakc s le. G : [a. 2s) . t ∈ [a. c Napomena 26. 1] → Ω s H(t.§ 26. Nadalje. Medutim. odnosno medu zatvorenim c putevima. 0). 1] → Ω definirano s H(t. s) := γ(t). b] × [0. kada kaˇemo da su putevi γ i η homotopni. 1]. teorem 2. Problem je jedino u tome ˇto preslikavanje K ne mora biti u toˇkama (t. koje definiramo s H(t. ALGEBARSKA EKVIVALENCIJA I DEFORMACIJA PUTEVA 33 Ubudu´e. pa ´e parcijalne derivacije biti c c neprekidne.

Geometrijski to znaˇi da se trag γ ♣ c puta γ moˇe unutar Ω neprekidno (ˇak glatko) deformirati u toˇku. dakle. dovoljno je vidjeti da ako je η dopuˇtena promjena puta γ. Op´enito. pa je. i to u svakom skupu koji sadrˇi njihov (zajedniˇki) trag. 1 Jules Henri Poincar´ (1854 –1912). Korolar 26. 1]). γ. 1]) = γ([0. 1] → Ω s H(t.2. Definirajmo H : [a. s) = γ((1 − s) a + s ϕ(a)) = γ(a) . kaˇemo da je povezan c z n skup U ⊆ R jednostavno povezan ili 1-povezan ako je svaki zatvoren put u U nulhomotopan u U .34 ˇ 4. 1) = γ(ϕ(t)) = η(t) H(a. ϕ(b) = b i η = γ ◦ ϕ. paralelopiped. Za zatvoren put γ kaˇemo da je nulhomotopan u Ω.6 (Poincar´ova1 lema) Svaka zatvorena diferencijalna 1-forma e na jednostavno povezanom otvorenom skupu Ω ⊆ Rn je egzaktna. b] → Ω glatki putevi za koje postoji glatka funkcija ϕ : [a. η : [a. jer je ϕ(a) = a H(b. b] → [a. ako je on u Ω homotopan konstantnom putu. γ ω = 0. H je glatka funkcija i vrijedi H(t. to je γ nulhomotopan u Ω.3 slijedi Korolar 26. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA Primijetimo. a γ proizvoljan zatvoren PDG put u Ω. Osim toga je H([a. s) := γ((1 − s)t + s ϕ(t)). 0) = γ(t) H(t. s) = γ((1 − s) b + s ϕ(b)) = γ(b) . . t ∈ [a. Dokaz: Neka je ω zatvorena diferencijalna 1-forma na Ω. Kako je Ω jednostavno povezan. imaju svojstvo s c da je u njima svaki zatvoren put nulhomotopan. francuski matematiˇar e c . Neka su. b] × [0. Tada je γ ω = 0 za svaki po dijelovima gladak zatvoren put γ koji je nulhomotopan u Ω.5 Neka je ω zatvorena diferencijalna 1-forma na otvorenom skupu Ω ⊆ Rn . z c c Neposredno iz teorema 26. b]. da su algebarski ekvivalentni putevi homotopni. i piˇemo γ z s 0. kao ˇto su kugla. Kako je homotopnost puteva z c relacija ekvivalencije. Neki skupovi. . Egzaktnost forme ω sada slijedi iz teorema 25. s onda su oni homotopni. s ∈ [0. b] takva da je ϕ(a) = a. . prema prethodnom korolaru. ˇitav Rn . 1]. i to u slici (tragu) puta γ. b] × [0. jer je ϕ(b) = b . takoder.

d) dx − c G(a. y) dx dy = c b G(b. γ3 . γ4 putevi koji. d) − F (x. dobivamo tvrdnju teorema. a ∂y F = I a c ∂y F (x. b} segmenta [a. a desnu stranu moˇemo interpretirati kao (nul-struki) integral diferencijalne 0-forme f po ruz bu ∂([a. teorem 19.b] b . kojim se bavimo u ovom paragrafu. c Dokaˇimo najprije jedan jednostavan specijalan sluˇaj tog teorema. c) dx + c G(b. y) dy dx = Oduzimanjem ovih jednakosti. γ2 . y) dy − a F (x. d] ⊆ R2 pravokutnik.1 (Greenov1 teorem za pravokutnik — sirova verzija) Neka je I := [a. z c Teorem 27. i Newton-Leibnizovoj formuli je d b d ∂x G = I c b a d ∂x G(x. G : I → R neka su diferencijabilne funkcije klase C 1 (dakle. Tada je b d b d ∂x G − ∂y F = I a F (x.1. koji je ujedno i pogodan za generaz s lizaciju. parametriziraju strac ’ nice pravokutnika I: 1 George Green (1793–1841). c) dx . GREENOV TEOREM 35 § 27 ti kao Greenov teorem b a Newton-Leibnizovu formulu df = f [a. b] vanjskog diferencijala diferencijalne 0-forme f. a f (t) dt = f (t) b a = f (b) − f (a) moˇemo zapisaz i lijevu stranu interpretirati kao (jednostruki) integral po segmentu [a. Na Greenov teorem. y) − G(a. Dokaz: Prema Fubinijevu teoremu. na prirodan’ naˇin. y) dy . moˇemo gledati kao na analogon Newton-Leibnizove formule u z dimenziji za jedan ve´oj. Neka su γ1 . b]×[c. a F. Tom teoremu moˇemo dati ljepˇi oblik. definirane su i neprekidno diferencijabilne na nekoj okolini pravokutnika I). engleski matematiˇar c .§ 27. b]. b]) = {a. y) dy F (x.

INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA d ♣ γ E3 γ4 c T E♣ γ1 2 T γ ♣ γ1 (t) := (t. G : Ω → R diferencijabilne funkcije klase C 1 . c) dt . c) · 1 + G(t. b] × [c. I ∂I . I = [a. t) t ∈ [a. Tako dobivamo Korolar 27. t) dt .1 Uobiˇajeno je tvrdnju Greenova teorema za pravokutnik isc kazati u obliku ∂x G − ∂y F = F dx + G dy . ˇto je upravo prvi sumand na desnoj strani u prethodnom teoremu. d) γ2 (t) := (b. gdje je γ po dijelovima gladak put koji jednom obilazi rub ∂I pravokutnika I u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu. Tada je ∂x G − ∂y F = I γ F dx + G dy . c Oznaˇimo s ω := F dx + G dy diferencijalnu 1-formu odredenu funkcijama F c i G. γ3 ω= a F (t. c) · 0 dt = a F (t. s Analogno nalazimo d b d ω= γ2 c G(b. d] a b i neka je γ = γ1 + γ2 − γ3 − γ4 njihova suma — put koji parametrizira rub ∂I pravokutnika I. i definiranu na nekoj okolini pravokutnika I. t) γ4 (t) := (a. d] ⊆ Ω pravokutnik. c) γ3 (t) := (t. t) dt . Tada je b ω= γ1 a b 1 2 F (γ1 (t)) (γ1 ) (t) + G(γ1 (t)) (γ1 ) (t) dt b = a F (t. obilaze´i ga u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu. γ4 ω= c G(a.2 (Greenov teorem za pravokutnik) Neka je Ω ⊆ R2 otvoren skup. b] t ∈ [c. Napomena 27. d) dt . a F.36 ♣ ˇ 4.

sin t).3 (Jordanov1 teorem) Neka je γ ♣ ⊆ R2 kontura. 2π z c n injekcija. dok je na [0. sin t). moˇemo za domenu puta γ uzeti bilo koji segment) je z γ(0) = γ(2π). pa su i integrali po njima medusobno jednaki. smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu. standardna parametrizacija σ(t) := (cos t. osim γ(a) = γ(b). 2π] takav da je P = (cos t. moˇemo gledati c n kao na zatvoren put u R . restrikcija γ [a. kruˇnice S. 29. 2π]. tj. Jedan od najvaˇnijih teorema topologije ravnine je sljede´i Jordanov teorem: z c Teorem 27. Naime. bit ´e i preslikavanje γ glatko. tj. b je injekcija. kaˇemo da je jednostavno zatvoren z put. i to u pozitivnom smjeru. ˆ Trag (slika) jednostavno zatvorenog puta u ravnini R2 naziva se kontura. ˆ ˆ γ a σ S γ ˆ (1. postoji jedinstven t ∈ [0. Drugim rijeˇima. c ˆ n z Obratno je oˇito: na svako neprekidno preslikavanje S → R . y) : x + y = 1} ⊆ R . tj. Tada se komplement R2 \ γ ♣ sastoji od dva disjunktna povezana otvorena skupa (podruˇja). te ih preslikava u toˇku (1. t ∈ [0. c 1 Marie Ennemond Camille Jordan (1838–1922). 2π] → R (prema prvoj od napomena nakon korolara 26. 0) ∈ S. GREENOV TEOREM 37 c gdje je s ∂I na desnoj strani. moramo najprije spomenuti c neke netrivijalne rezultate topologije ravnine.2 na str. Svi su ti putevi algebarski ekvivalentni. nema drugih identifikacija. Za zatvoren put γ : [a. Na svaki zatvoren put u Rn moˇemo gledati i kao na preslikavanje s jediniˇne z c n kruˇnice u prostor R . Da bismo izrekli i dokazali op´i Greenov teorem. francuski matematiˇar c . Definirajmo preslikavanje γ : S → Rn s γ (σ(t)) := γ(t). jednostavno zatvoren put u Rn je neprekidna injekcija c n ˆ ˆ γ : S → R . 0) jediniˇne kruˇnice z c c z 2 2 2 S := {(x. Za svaku toˇku P = (1. 0) b γ♣ Ako je preslikavanje γ glatko i γ (a) = γ (b). b] → Rn za koji. oznaˇen integral po bilo kojem PDG putu koji jednom obilazi rub ∂I pravokutnika I. pa je korestrikcija γ : S → γ (S) homeomorfizam.§ 27. Za zatvoren put γ : [0. identificira 0 i 2π.

ali ide natraˇke”. a drugi je neomeden i naziva se vanjsko ili neomedeno podruˇje konture γ ♣ . Da bismo mogli izre´i op´i Greenov teorem. Jednostavno zatvoren put u R2 je. Za sve PDG puteve koji imaju isti trag kao γ i s γ su algebarski ekvivalentni. b] je γ (t) vektor tangencijalan na trag γ ♣ u toˇki γ(t) (vidi diskusiju c ispred propozicije 30. dok su drugi relativno kratki i c elegantni. b] → R po dijelovima gladak put. tj. 72). i naziva se unutraˇnje podruˇje konture γ ♣ ili podruˇje omedeno s c c ♣ konturom γ . e1 ). bit ´e tada negativno c orijentirani — za njih ´e promatrani par vektora odredivati negativnu orijenc taciju ravnine. n(t)) odreduje istu orijentaciju ravnine kao par (e1 . pozitivno orijentiran ako se unutraˇnje podruˇje nalazi uvijek s c slijeva. b] → R2 gladak jednostavno zatvoren put u ravnini. onu koju odreduje ureden par (e2 . ali zato podugaˇki i s mnogo c tehniˇkih detalja. t ∈ [a. Za t ∈ [a. odnosno kontura −γ ♣ . ameriˇki matematiˇar c c . za put −γ. Ove se definicije odnose i na zatvorene i na ne-zatvorene puteve. Danas postoji viˇe razliˇitih dokaza tog teorema. b]). godine. Jednostavno zatvoren put −γ.38 ˇ 4. moramo neˇto re´i i o orijentaciji c c s c n puteva. dakle. dakle. S druge strane. c Ovaj netrivijalni teorem formulirao je Jordan 1887.2 na str. kao i za sve puteve koji su algebarski ekvivalentni putu −γ. godine. Neka je γ : [a. definiran kao (−γ)(t) := γ(a + b − t). Ne postoji pojam pozitivno” ili negativno” orijentiranog puta u Rn — osim za ” ” jednostavno zatvorene puteve u ravnini R2 . b]. e2 ) vektora kanonske ortonormirane baze u R2 . Mi ovaj teorem ne´emo dokazic vati. Pots 1 pun dokaz dao je Veblen 1905. c s c ” Ako za svaki t ∈ [a. s ” kaˇemo da su suprotno orijentirani ili da su suprotne orijentacije nego z put γ. Neka je n(t) onaj od dva normalna jediniˇna c ♣ vektora u toˇki γ(t) koji gleda” u unutraˇnje podruˇje konture γ := γ([a. Za dokaz Greenova teorema. ali je u dokazu bila pogreˇka. ali zahtijevaju poznavanje tehnika algebarske topologije. kaˇemo da su jednako z orijentirani ili da su iste orijentacije kao γ. koji ima isti trag kao γ. Jedan od tih povezanih otvorenih skupova je omeden. b] ureden par vektora (γ (t). Nes c ki su elementarniji. onda kaˇemo da su jednostavno zatvoren put γ i kontura γ ♣ pozitivno orijentiraz ni . trebat ´e nam joˇ jedan vaˇan teorem topologije c s z 1 Oswald Veblen (1880 –1960). γ : [a. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA c i γ ♣ je zajedniˇki rub svakog od njih. Neka je.

a rub s c ♣ ∂K(0. b]) sadrˇano u Ω. z c c det Dh(P ) > 0 za sve P .1. GREENOV TEOREM ravnine. i neka je γ : [a. takav da je i unutraˇnje s ♣ z podruˇje B odredeno konturom γ = γ([a. Tada je c ∂x G − ∂y F = B γ F dx + G dy . 1) = S preslikava homeomorfno na konturu γ . tj. d] ⊆ R2 neki pravoz kutnik. koji nadopunjuje Jordanov teorem. Tada postoji homeomorfizam s c ♣ h : K(0. 1) koji homeomorfno preslikava ∂I na S = ∂K(0. Moˇe se pokazati da postoji i glatki difeomorfizam s tim svojstvom. b]×[c. 1) ⊆ R2 su homeomorfni. koje homeomorfno preslikava ∂I na γ ♣ . 1) ∪ S na B ∪ γ ♣ . z Sada moˇemo dokazati najavljivani op´i Greenov teorem: z c Teorem 27. definirano i glatko klase C 2 na nekoj okolini pravokutnika I ⊆ R2 . moˇe se posti´i i da h bude difeomorfizam koji ˇuva orijentaciju. c Oznaˇimo varijablu preslikavanja φ s (u. postoji preslikavanje o φ : I → Ω ⊆ R2 . Stoviˇe. Zbog z Sch¨nfliesova teorema i komentara nakon njega. moˇemo pretpostaviti da je put γ gladak. njegov rub ∂I homeomorfan je kruˇnici. 39 Teorem 27. koji homeomorfno preslikava otvoren krug K(0.5 (Greenov teorem) Neka je Ω ⊆ R2 otvoren skup. 1) na unutraˇnje podruˇje B. v). det Dφ(P ) > 0 za sve P .§ 27. Ako je I = [a. Dokaz: Prema napomeni 26.4 (Sch¨nfliesov1 teorem) Neka je γ ♣ ⊆ R2 kontura. postoji homeomorfizam pravokutnika I s na zatvoren krug K(0. b] → Ω pozitivno orijentiran jednostavno zatvoren po dijelovima gladak put u Ω. Pravokutnik I i zatvoren krug ˇ K(0. Konturu smo definirali kao trag (sliku) jednostavno zatvorenog puta u R2. s c i koje ˇuva orijentaciju. 1) = K(0. i difeomorfno preslikava otvo◦ ren pravokutnik I := I \ ∂I na unutraˇnje podruˇje B omedeno konturom γ ♣ . 1). pa na konturu moˇemo gledati z z i kao na homeomorfnu sliku ruba pravokutnika. c 1 Arthur Moritz Sch¨nflies (1853–1928). F. dakle. Ako je kontura γ ♣ glatka. njemaˇki matematiˇar o c c . G : Ω → R diferencijabilne funkcije klase C 1 . 1) → B ∪ γ zatvorenog kruga K(0. kao homeomorfnu sliku kruˇnice. te neka o 2 ♣ je B ⊆ R \ γ njezino unutraˇnje podruˇje. tj.

z Tako dobivamo ∂x G − ∂y F = B B∪γ ♣ ∂x G − ∂y F = I (∂x G − ∂y F ) ◦ φ · det Dφ . naprimjer. 2. to je kompozicija η := (φ ∂I )−1 ◦γ : [a. ˇuvaju orijentaciju. c moˇemo primijeniti teorem 20. Zbog preglednosti ´emo nakon c z c druge jednakosti izostavljati varijable. jer s je on glatka slika ruba ∂I pravokutnika I (vidi teorem 16. i to u pozitivnom smjeru. η 2 ) a t b γ = (γ 1 . ˇak je klase C 2. . Sljede´i raˇun je dobra vjeˇba za parcijalno deriviranje. i = 1.40 ˇ 4. pa i za koordinatna preslikavanja vrijedi γ i = φi ◦ η. Transformirajmo sada desnu stranu. γ 2 ) x Transformirajmo najprije lijevu stranu. za derivaciju c kompozicije dviju funkcija. Skup B ∪ γ ♣ je kompaktan. φ2 ) B u η = (η 1 . Stoga su skupovi B ∪ γ ♣ = φ(I) i B J-izmjerivi. umjesto (α ◦ β) (t) = α (β(t)) · β (t) pisati (α ◦ β) = α ◦ β · β . Kako je transformacija φ glatka. tako da ´emo. Prema definiciji puta η je c c γ = φ ◦ η.1 o zamjeni varijabli u dvostrukom integralu. b] → ∂I po dijelovima gladak put koji jednom obilazi rub ∂I pravokutnika I. pa integrali neprekidne funkcije ∂x G − ∂y F po tim skupovima postoje. pa onda i njegov inverz. kao neprekidna slika zatvorenog pravokutnika I. jer φ. a njegov rub γ ♣ je skup povrˇine nula.6). Kako je restrikcija φ ∂I : ∂I → γ ♣ glatki homeomorfizam. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA y v γ♣ Ω I η♣ φ = (φ1 .

jednako = I ∂x G ◦ φ · (∂u φ1 · ∂v φ2 − ∂v φ1 · ∂u φ2 ) − − ∂y F ◦ φ · (∂u φ1 · ∂v φ2 − ∂v φ1 · ∂u φ2 ) (∂x G ◦ φ − ∂y F ◦ φ) · det Dφ .§ 27. zbog Schwarzova teorema. ovaj je integral jednak = I ∂u (F ◦ φ · ∂v φ1 + G ◦ φ · ∂v φ2 ) − ∂v (F ◦ φ · ∂u φ1 + G ◦ φ · ∂u φ2 ) (∂x F ◦ φ · ∂u φ1 + ∂y F ◦ φ · ∂u φ2 ) · ∂v φ1 + F ◦ φ · ∂u ∂v φ1 + I = + (∂x G ◦ φ · ∂u φ1 + ∂y G ◦ φ · ∂u φ2 ) · ∂v φ2 + G ◦ φ · ∂u ∂v φ2 − − (∂x F ◦ φ · ∂v φ1 + ∂y F ◦ φ · ∂v φ2 ) · ∂u φ1 − F ◦ φ · ∂v ∂u φ1 − − (∂x G ◦ φ · ∂v φ1 + ∂y G ◦ φ · ∂v φ2 ) · ∂u φ2 − G ◦ φ · ∂v ∂u φ2 a to je. GREENOV TEOREM Prema definiciji integrala diferencijalne 1-forme duˇ puta γ. I = ˇto je jednako izrazu koji smo bili dobili za lijevu stranu. s . = η Primjenom Greenova teorema za pravokutnik. imamo z b 41 F dx + G dy = γ b a F (γ(t)) (γ 1 ) (t) + G(γ(t)) (γ 2 ) (t) dt = a b (F ◦ φ ◦ η)(t) · (φ1 ◦ η) (t) + (G ◦ φ ◦ η)(t) · (φ2 ◦ η) (t) dt = a b (F ◦ φ ◦ η) · ∂u φ1 ◦ η · (η 1 ) + ∂v φ1 ◦ η · (η 2 ) + + (G ◦ φ ◦ η) · ∂u φ2 ◦ η · (η 1 ) + ∂v φ2 ◦ η · (η 2 ) (F ◦ φ · ∂u φ1 + G ◦ φ · ∂u φ2 ) ◦ η · (η 1 ) + a = + (F ◦ φ · ∂v φ1 + G ◦ φ · ∂v φ2 ) ◦ η · (η 2 ) (F ◦ φ · ∂u φ1 + G ◦ φ · ∂u φ2 ) du + (F ◦ φ · ∂v φ1 + G ◦ φ · ∂v φ2 ) dv .

pa dobivamo dω = φ ∂φ ω. tj. vanjski diferencijal diferencijalne 1-forme ω je s diferencijalna 2-forma dω := (∂x G − ∂y F ) dx ∧ dy. engleski matematiˇar. i nakon ˆ Sch¨nfliesova teorema. pa desnu stranu Greenove formule moˇemo pisati u obliku γ ω. kao na restrikciju preslikavanja φ na rub o pravokutnika I. singularnim k-plohama u Rn . pa je. Funkcijama F c s c i G definirana je na Ω diferencijalna 1-forma ω = F dx + G dy. to je B g = B g za svaku neprekidnu funkciju g. dokazuje da formula (1) vrijedi c op´enito za k-formu ω i (k + 1)-plohu φ. dakle. φ g dx ∧ dy := φ(I) g. zatvoren put). 39). str. z 1 George Gabriel Stokes (1819 –1903). tj. specijalan. z Kao ˇto smo prije definirali. To je op´i Stokesov 1 teorem. i oznaˇuje se s ∂φ. definiraju se i diferencijalne k-forme u Rn i integrali diferencijalnih k-formi po tzv. str. U terminologiji singularnih z ˆ ploha definira se rub singularne plohe φ : I → Ω upravo kao ta restrikcija. gdje je g : Ω → R neprekidna funkcija. uz odgovaraju´e definicije. dvostruki. Op´enito se integral takve diferencijalne c c 2-forme g dx ∧ dy. integral funkcije g po slici c φ(I). a c c Greenov teorem. tj. koriˇten u dokazu Greenova teorema. definira se ∂φ := φ ∂I : ∂I → Ω. Moˇemo.42 ˇ 4. Kako je γ ♣ = ∂B = B \ B skup mjere nula. po singularnoj 2-plohi φ : I → Ω ⊆ R2 . jednak je integralu diferencijalne 1-forme ω po rubu ∂φ (koji je zatvorena singularna 1-ploha. b] → Ω moˇemo gledati kao na preslikaz vanje γ : ∂I → Ω (vidi komentare ispred Jordanova teorema. U toj se teoriji. uz gornju definiciju integrala diferencijalne 2-forme. Osim diferencijalnih 1-formi i 2-formi. (1) Dakle. ∂x G − ∂y F = B B ∂x G − ∂y F = φ(I) ∂x G − ∂y F = φ dω . Pogledajmo sada lijevu stranu Greenove formule. 37. integral (vanjskog) diferencijala dω diferencijalne 1-forme po singularnoj 2-plohi φ u otvorenom skupu Ω ⊆ R2 . njegov je vaˇan. dakle. Na jednostavno zatvoren put γ : [a. poseban je sluˇaj plohe. Difeomorfizam φ : I → B = B ∪ γ ♣ . koji smo mi u cijelosti dokazali. uzeti γ = φ ∂I . definira kao obiˇan. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA Sada ´emo dati joˇ jedan drugaˇiji oblik Greenove formule. Tako desna strana u c Greenovoj formuli postaje ∂φ ω. roden u Irskoj c . s c 2 toˇnije singularne 2-plohe u R .

ρ) : ρ ∈ ρ(I)} nazivamo totalna varijacija funkcije f na segmentu I. klasu funkcija ˇine funkcije ograniˇene varijacije. z § 28 Funkcije ograniˇene varijacije c Jednu. FUNKCIJE OGRANICENE VARIJACIJE 43 sluˇaj. b]). koji bez dodatnih priprema i definicija ne moˇemo ovdje iskazati. f (tj−1 ) f (tj ) f (b) f f (a) f ([a. Jedan drugi vaˇan poseban sluˇaj op´eg Stokesova teorema je tzv. Za razdiobu (particiju. [a. ρ) := j=1 f (tj ) − f (tj−1 ) koji zovemo varijacijom funkcije f s obzirom na razdiobu ρ. b]) a tj−1 tj b Definicija 28. ρ) : ρ ∈ ρ(I)} omeden. a f : I → Rn funkcija (ne nuˇno neprekidna). onda je V (f. b] ⊆ R segment. u oznaci ρ ≥ ρ. u analizi vrlo vaˇnu.1 Ako je skup {V (f. subdiviziju) ρ = { a = t0 < t1 < · · · < tk(ρ) = b } segmenta I definiramo broj k(ρ) V (f. 1 Johann Carl Friedrich Gauss (1777–1855). Rabe se i oznake b V (f ) = Va (f ) = V (f. Gac z c c 1 ussov teorem o divergenciji . ρ) ≤ V (f. onda za f kaˇemo z da je funkcija ograniˇene ili omedene varijacije. a broj c V (f ) := sup{V (f.ˇ § 28. njemaˇki matematiˇar c c . c z Neka je I = [a. z c c Mi ´emo se takvim funkcijama koristiti za definiranje duljine krivulje. ρ ). Iz relacije trokuta jednostavno slijedi da ako razdioba ρ profinjuje ρ.

fn ) : I → Rn je funkcija ograniˇene varijacije ako i samo ako su sve koordinatne funkcije fi : I → R. . pa su i fi funkcije ograniˇene varijacije.1 (i) Svaka monotona funkcija f : [a. i = 1. funkcije ograniˇene varijacije. . . Ako f pada. ρ) ≤ i=1 V (fi ) < ∞ . ρ) < V (f ) . ρ) = j=1 |f (tj ) − f (tj−1 )| = j=1 f (tj ) − f (tj−1 ) = f (tk(ρ) ) − f (t0 ) = f (b) − f (a) . b] → R je funkcija ograniˇene varijacije i c V (f ) = |f (b) − f (a)|. . n} vrijedi k(ρ) k(ρ) V (fi . ρ) = j=1 |fi (tj ) − fi (tj−1 )| ≤ j=1 f (tj ) − f (tj−1 ) = V (f. c Posljedica upravo dokazane ˇinjenice je da funkcija ograniˇene varijacije ne c c mora biti neprekidna (monotona realna funkcija oˇito moˇe imati prekide). onda se na odgovaraju´im mjestima samo mijenjaju predznaci. . INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA c Teorem 28.1 Funkcija f = (f1 . . c z . Tada za ρ ∈ ρ(I) i sve i ∈ {1. ρ) = j=1 f (tj ) − f (tj−1 ) = j=1 i=1 k(ρ) n |fi (tj ) − fi (tj−1 )|2 n k(ρ) ≤ j=1 i=1 n |fi (tj ) − fi (tj−1 )| = i=1 j=1 n |fi (tj ) − fi (tj−1 )| = i=1 V (fi . . . c ⇒ Neka je V (f ) < ∞. Zaista. .44 ˇ 4. pa je i f funkcija ograniˇene varijacije. . ako f raste onda je za ρ ∈ ρ(I) k(ρ) k(ρ) V (f. i = 1. n. n. c Dokaz: ⇐ Neka je V (fi ) < ∞. . . c Primjeri 28. Tada za svaku razdiobu ρ segmenta I vrijedi k(ρ) k(ρ) n V (f. pa je i V (f ) = f (b) − f (a). . . . .

5 Za n ∈ N odaberimo razdiobu ρn = Tada je V (f. 1] t = 0. onda su i f + g. g2 : [0. cos 2nπ − 0 + 2 1 2 1 2n 1 2n−1 cos (2n−1)π − 2 1 2 1 2n cos 2nπ + · · · 2 ··· + = = 1 2n 1 n cos 2π − 2 + 1 2n−2 1 3 cos 3π + cos π − 2 2 1 2n−2 cos 2π = 2 + + 1 2 + ··· + 1 2 + 1 2 = + 1 n−1 + ··· + + 1. ρ) : ρ ∈ ρ(I)} nije omeden. f i c (f | g) funkcije ograniˇene varijacije.2 (i) Svaka funkcija ograniˇene varijacije je omedena. t=0 0 1 −0. t t ∈ 0.ˇ § 28. pripadne varijacije funkcije f jednake parcijalnim sumama harmonijskog reda. Pokaˇite da g1 nije funkcija omedene varijacije. . c 1 onda je i funkcija ograniˇene varijacije. 1] → R funkcije definirane s g1 (t) = t sin 0 1 . neprekidna funkcija ne mora biti i funkcija ograniˇene c varijacije. Promotrimo funkciju f : [0. c Zadatak 28. Ako je n = 1 i inf{|f (t)| : t ∈ I} > 0. g : I → Rn funkcije ograniˇene varijacije. c Propozicija 28.1 Neka su g1 . t ∈ 0. 1] . 1] t=0 i g2 (t) = t2 sin 0 1 . pa f nije funkcija ograniˇene varijacije. koji divergira. t t ∈ 0. c f . c (ii) Ako su f.5 t cos f (t) = 0 π 2t . a da g2 jest funkcija omedene varijacije. . z Kolika je totalna varijacija funkcije g2 ? Navedimo sada osnovna svojstva familije funkcija ograniˇene varijacije. Zbog toga skup {V (f. FUNKCIJE OGRANICENE VARIJACIJE 45 (ii) S druge strane. 1] → R definiranu s 0. ρn ) = 1 2n 0< 1 2n < 1 2n−1 < 1 2n−2 < ··· < 1 3 < 1 2 <1 . te su za odabrane razdiobe ρn .

za razdiobu ρ vrijedi k(ρ) F ((f | g). a ρ = {a = t0 < t1 < · · · < tk(ρ) = b} proizvoljna razdioba segmenta I = [a. f i g su omedene funkcije pa postoje brojevi M. f je funkcija ograniˇene c varijacije na [a. (ii) Neka su f i g funkcije omedene varijacije. b] ) + V (f [b. Tada je k(ρ) V (f + g. (iv) Neka je a < b < c i f : [a. c] ). b] i na [b.46 ˇ 4. V (f ) . ρ) + V (g. c] → Rn funkcija. c] ako i samo ako je f funkcija ograniˇene varijacije na c [a. pa je f (I) ⊆ K f (a). c]. onda su i funkcije u ◦ f i αf funkcije ograniˇene varijacije. i α ∈ R. zbog (i). Tada je f (t) − f (a) ≤ f (t) − f (a) + f (b) − f (t) = V (f. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA c (iii) Ako je f : I → Rn funkcija ograniˇene varijacije. Zato. U tom je sluˇaju V (f ) = V (f [a. ρ) = j=1 k(ρ) f (tj ) + g(tj ) − f (tj−1 ) + g(tj−1 ) k(ρ) ≤ j=1 f (tj ) − f (tj−1 ) + j=1 g(tj ) − g(tj−1 ) = V (f. ρ) = j=1 k(ρ) f (tj ) | g(tj ) − f (tj−1 ) | g(tj−1 ) f (tj ) | g(tj ) − f (tj ) | g(tj−1 ) + j=1 = + f (tj ) | g(tj−1 ) − f (tj−1 ) | g(tj−1 ) . ρt ) ≤ V (f ) . a u : Rn → Rn izometrija (dakle kompozicija translacije i unitarnog operatora). Nadalje. pa je i f + g funkcija omedene varijacije (i V (f + g) ≤ V (f ) + V (g)). N > 0 takvi da je f (t) ≤ M i g(t) ≤ N . Za proizvoljan t ∈ I definirajmo razdiobu ρt := { a ≤ t ≤ b }. dakle f (I) je omeden skup. i vrijedi V (u ◦ f ) = V (f ) c i V (αf ) = |α| V (f ). c Dokaz: (i) Neka je f : I → Rn funkcija omedene varijacije. ρ) ≤ V (f ) + V (g) < ∞ . b]. za sve t ∈ I.

b] i [b. ρ) = j=1 k(ρ) f (tj ) − f (tj−1 ) f (tj ) − f (tj−1 ) = V (f.ˇ § 28. ρ1 ) ≤ V (f. m2 m funkcija omedene varijacije. c]. ρ) ≤ V (f ) < ∞ . c]. ρ) + N V (f. j=1 ≤ pa je i f funkcija omedene varijacije. c] . ρ) ≤ M V (g) + N V (f ) < ∞ . i neka su ρ1 i ρ2 proizvoljne razdiobe segmenata [a. Q ∈ Rn . za c razdiobu ρ vrijedi k(ρ) 1 V ( . b] . ˇto pokazuje da je i skalarni produkt (f | g) funkcija omedene varijacije. pa za razdiobu ρ vrijedi k(ρ) V ( f . s Da bismo dokazali tvrdnju za f . ρ) f = j=1 1 1 − = f (tj ) f (tj−1 ) k(ρ) j=1 |f (tj ) − f (tj−1 )| |f (tj )| · |f (tj−1 )| ≤ pa je i 1 f 1 1 V (f. (iii) se dokazuje lako. . Tada je V (f [a. Konaˇno. ρ) ≤ V (f ) < ∞ . prisjetimo se da za proizvoljne vektore P. i V (f [b. a ρ := ρ1 ∪ ρ2 pripadna razdioba segmenta [a. ρ) ≤ V (f ) < ∞ . jer za izometriju u vrijedi u(P ) − u(Q) = P − Q . (iv) ⇒ Neka je V (f ) < ∞. ρ) ≤ 2 V (f ) < ∞ . Q ∈ Rn vrijedi P − Q ≤ P − Q . ρ2 ) ≤ V (f. za n = 1 i uz pretpostavku da je m := inf{ |f (t)| : t ∈ I } > 0. za sve P. FUNKCIJE OGRANICENE VARIJACIJE k(ρ) 47 ≤ j=1 k(ρ) f (tj ) | g(tj ) − g(tj−1 ) + f (tj ) − f (tj−1 ) | g(tj−1 ) f (tj ) − f (tj−1 ) j=1 k(ρ) ≤ j=1 f (tj ) g(tj ) − g(tj−1 ) + g(tj−1 ) ≤ M V (g.

ρ) ≤ V (f ) . b] ) + V (f [b. Teorem 28. Oznaˇimo s ρ∗ := ρ ∪ {b}. b] i f [b. c . ρ) : ρ ∈ ρ(I)} omeden. ρ∗ ) = V (f [a. k(ρ) k(ρ) V (f. b] ). vrijedi V (f [a. ρ2 ) = V (f. ρ1 ) + V (f [b. b] → Rn diferencijabilna funkcija klase C 1 . z Vaˇnu klasu funkcija ograniˇene varijacije ˇine glatke funkcije. Neka je ρ ∈ ρ(I) z c proizvoljna razdioba segmenta I = [a. ρ) = j=1 f (tj ) − f (tj−1 ) ≤ j=1 tj b f (t) dt = tj−1 a f (t) dt < ∞ . (3) Dokaz: Pokaˇimo najprije da je f funkcija ograniˇene varijacije. Stoviˇe. c] ) . c] funkcije omedene varijacije. c]. c] ) < ∞. ρ) ≤ V (f. i vrijedi V (f ) ≤ V (f [a. b] ). a ρ1 i ρ2 neka su razdiobe segmenata [a. Iz (1) i (2) slijedi sada traˇena jednakost. f je funkcija ograniˇene varijacije. c] ) ≤ V (f ) . pa je f funkcija omedene varijacije na [a. onda je f funkcija ograniˇene varijacije i vrijedi c b (2) V (f ) = a f (t) dt . (4) pa je skup {V (f.3. b]. c] . pa je i V (f [a. c] ) < ∞ . b] . c] . prema korolaru 22. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA ˇ s pa su f [a. c] inducirane s ρ∗. tj.3 Ako je f : [a. i neka je ρ razdioba segmenta [a. ρ2 ) ≤ V (f [a. c]. ρ1 ) + V (f [b.48 ˇ 4. diferenciz c c 1 jabilne funkcije klase C . tj. Tada je. Tada je V (f. b] ) + V (f [b. b] ) + V (f [b. (1) ⇐ Neka su V (f [a. V (f [b. b] odnosno c [b.

k(ρ) . i = 1. tj . . . 2. . . ρ ) ≤ V (f. . k(ρ). n . Funkcija F je neprekidna. k(ρ). j = 1. k(ρ) (7) i da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S( f . to je F i uniformno neprekidna. . . . . . . Neka je f (t) = f1 (t). j = 1. Iz (4) slijedi V (f ) ≤ z Pretpostavimo da vrijedi stroga nejednakost. . . . . jer su fi neprekidne funkcije. ε := a f (t) dt − V (f ) > 0 . pa zbog z V (f. . razdiobu ρ moˇemo odabrati tako da profinjuje ρ . . i neka je I n := I × I · · · × I . Q ∈ I n . . . ρ) < . Definirajmo funkciju F : I n → R s n F (t1 . . ρ ) < . FUNKCIJE OGRANICENE VARIJACIJE Pokaˇimo sada da vrijedi formula (3). . . j = 1. fn . fn (tn ) . t ∈ I. fn (t) .ˇ § 28. Zbog toga ε . ρ) < ε . Zakljuˇujemo da postoje i brojevi τj ∈ tj−1 . . . d(P. a kako je I n kompaktan. Q) < δ =⇒ |F (P ) − F (Q)| < 3(b − a) Kako je V (f ) = sup{V (f. da je b b a 49 f (t) dt. f2 (t2 ). . . . . . takvi da vrijedi i fi (tj ) − fi (tj−1 ) = fi (τj )(tj − tj−1 ) . . c i to na svaki od segmenata [tj−1 . n. tj. . . . . tj ]. (6) 3 Budu´i da je funkcija f c integrabilna na I. ρ) − s( f . postoji razdioba ρ ∈ ρ(I) takva da je ε V (f ) − V (f. (9) 3 Primijenimo Lagrangeov teorem srednje vrijednosti na funkcije f1 . . n j = 1. . . ρ) : ρ ∈ ρ(I)}. (5) ∃δ > 0 takav da ∀P. . (10) . i = 1. 3 (8) Osim toga. . ρ) ≤ V (f ) i (6) vrijedi i ε V (f ) − V (f. . postoji subdivizija ρ = { a = t0 < t1 < · · · < tk(ρ) = b } segmenta I takva da je δ |tj − tj−1 | < √ . tn ) := f1 (t1 ).

. . c j = 1. τk(ρ) ). . . a f (t) dt ≤ S f . . . . . σ = σ( f . . . Tada je n n i (τj i=1 d(Pj . j=1 1 1 f1 (τj ). . . . .ρ . (12) k(ρ) σ := j=1 k(ρ) F (Qj )(tj − tj−1 ) = j=1 1 f (τj ) · (tj − tj−1 ) .ρ − s f . fn (τj ) (tj − tj−1 ) = 1 τj ∈ [tj−1 . . τj . 3 (14) jer je b s f . τj ) i Qj := (τj . broj k(ρ) · |tj − tj−1 | = j=1 F (Pj )(tj − tj−1 ) . . . . tj ] (13) 1 1 1 je integralna suma za funkciju f . . fn (τj ) j=1 = (10) = = Nadalje. ρ.50 ˇ 4. . . . τ1 . . . τj . tj. . τj ) toˇke iz I n . fn (tj ) − fn (tj−1 ) j=1 k(ρ) 1 n f1 (τj ) (tj − tj−1 ). . n j = 1. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA 1 2 n 1 1 1 c Oznaˇimo s Pj := (τj . . pa je b (8) σ− a f (t) dt ≤ S f .ρ ≤ ε . .ρ ≤ σ . k(ρ) . . . ρ) = j=1 k(ρ) f (tj ) − f (tj−1 ) f1 (tj ) − f1 (tj−1 ). fn (τj )(tj − tj−1 ) j=1 k(ρ) k(ρ) 1 n f1 (τj ). (11) Sada imamo k(ρ) V (f. . k(ρ). Qj ) = − 1 τj )2 < i=1 δ2 = δ. . . τ2 . . . . .

ali ´e biti po dijelovima glatke. i aditivnosti ” integrala.3. . ρ) − σ| ≤ j=1 F (Pj ) − F (Qj ) (tj − tj−1 ) k(ρ) (11). Koriste´i se po dijelovima” prethodnim teoremom i ˇinjenicom da konaˇan c c c ” skup ne utjeˇe na integral. ε <3 ˇto je kontradikcija. b] → Rn je funkcija b ograniˇene varijacije i njezina totalna varijacija jednaka je V (f ) = c a f (t) dt. . t ] (tj ) = f [t . j−1 j s tim da smije biti f [t . k.4 Svaka po dijelovima glatka funkcija f : [a. naravno. t ] su funkcije omej−1 j tj dene varijacije i vrijedi V (f [t . Pritom. ρ) − σ| + |σ − a ε <3 ε <3 f (t) dt| < ε . propozicija 28. j−1 j j j+1 o odgovaraju´im jednostranim derivacijama.(5) < ε < 3(b − a) Zbog toga je prema (9). uz oznake kao na stranici 2.ˇ § 28.2. c f (tj −) = f (tj +)). t ] (tj ) (radi se. s Funkcije kojima ´emo se sluˇiti ˇesto ne´e biti klase C 1 na ˇitavom segmenc z c c c tu [a. b] → Rn kaˇemo da je po dijelovima glatka ili z 1 po dijelovima klase C . ρ)| + |V (f. tj. kao i prije u definiciji 23.2(iv). Tvrdnja sada slijedi tj−1 indukcijom iz aditivnosti” totalne varijacije. dobivamo c Korolar 28. . c za neprekidnu funkciju f : [a. FUNKCIJE OGRANICENE VARIJACIJE Osim toga je prema (12) i (13) k(ρ) 51 |V (f. 3 (15) ε = V (f ) − a f (t) dt ≤ b ≤ |V (f ) − V (f. Dokaz: Prema prethodnom teoremu 28. ako postoje toˇke a = t0 < t1 < · · · < tk = b takc ve da restrikcije f [t . . . restrikcije f [t . t ] ) = j−1 j f (t) dt. b]. (15) i (14) b (tj − tj−1 ) = j=1 ε . t ] imaju neprekidnu derivaciju za sve j = 1.

52

ˇ 4. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA

Napomena 28.1 U teoremu 28.3 nije dovoljno da je f neprekidna na [a, b] i (ˇak neprekidno) diferencijabilna na a, b . Naprimjer, funkcija f iz primjec ra 28.1(ii) na stranici 45, je neprekidna funkcija na [0, 1] koja nije funkcija π π π omedene varijacije, iako je derivacija f (t) = cos + sin neprekidna funk2t 2t 2t cija na 0, 1]. Uvjeti na funkciju f u teoremu 28.3 mogu se ipak oslabiti. Dovoljno je da je funkcija f neprekidna i da ima omedenu derivaciju na a, b (ˇto funkcija s iz upravo spomenutog primjera nema). Moˇe se naime pokazati, da ako je z f : [a, b] → R neprekidna funkcija koja ima omedenu derivaciju na a, b , onda je f R-integrabilna na [a, b] (bez obzira na to jesu li i kako definirani f (a) i b f (b) ) i vrijedi a f (t) dt = f (b) − f (a). To je u vezi s tipom prekida koje moˇe imati derivacija neprekidne funkcije, z i onda R-integrabilnost funkcije s takvim tipom prekida. Naime, derivacija f neprekidne funkcije f na segmentu, moˇe imati samo prebrojivo mnogo prekida, z i to su skokovi”. Kako je prebrojiv skup mjere nula, to je po Lebesgueovoj ” karakterizaciji R-integrabilnosti, f integrabilna. Dokaˇimo na kraju joˇ jednu ˇinjenicu koju ´emo poslije trebati. z s c c Propozicija 28.5 Neka su f : [a, b] → Rn i g : [c, d] → Rn funkcije takve da postoji monotona bijekcija ϕ : [a, b] → [c, d] sa svojstvom da je f = g ◦ ϕ. Ako je g funkcija omedene varijacije, onda je i f funkcija omedene varijacije i vrijedi V (f, [a, b]) = V (g, [c, d]). Dokaz: Svaka monotona bijekcija ϕ : [a, b] → [c, d] je strogo monotona. Pretpostavimo da je ϕ rastu´a i neka je c ρ = { a = t0 < t1 < · · · < tk(ρ) = b } proizvoljna razdioba segmenta [a, b]. j = 1, . . . , k(ρ), dobivamo razdiobu Oznaˇimo li s uj := ϕ(tj ) ∈ [c, d], c k(ρ ) = k(ρ)

ρ = { c = u0 < u1 < · · · < uk(ρ ) = d } , segmenta [c, d]. Tada je
k(ρ) k(ρ)

V (f, ρ) =
j=1 k(ρ )

f (tj ) − f (tj−1 ) =
j=1

g ϕ(tj ) − g ϕ(tj−1 )

=
j=1

g(uj ) − g(uj−1 ) = V (g, ρ ) ≤ V (g, [c, d]) .

§ 29. KRIVULJE U Rn I NJIHOVA DULJINA

53

Stoga je i f funkcija omedene varijacije i vrijedi V (f, [a, b]) ≤ V (g, [c, d]). Funkcija ϕ−1 : [c, d] → [a, b] je takoder monotona, i to rastu´a, bijekcija, c −1 i vrijedi g = f ◦ϕ , pa se na isti naˇin pokazuje da je i V (g, [c, d]) ≤ V (f, [a, b]), c odakle dobivamo tvrdnju teorema. U sluˇaju kad je funkcija ϕ strogo padaju´a, postupa se sliˇno, uz oznake c c c uj := ϕ(tk(ρ)−j ), j = 1, . . . , k(ρ).

§ 29

Krivulje u Rn i njihova duljina

U ovom ´emo paragrafu dosta paˇnje, moˇda i viˇe nego ˇto je potrebno, posvec z z s s titi pojmu krivulje. To radimo zato da ilustriramo kako je i tako jednostavan” ” pojam, vaˇan za analizu, vrlo delikatan. z Na prvi pogled izgleda jasno” ˇto smatramo krivuljom u R2 ili R3 . No s ” pomnijom se analizom odmah vidi da stvar nije nimalo jasna” niti naivna. In” tuitivno bismo pod pojmom krivulje htjeli smatrati skup koji moˇemo nacrtati z ” u jednom potezu”. Preciznije bismo to vjerojatno definirali kao skup koji se moˇe dobiti kao neprekidna slika nekog segmenta. z To medutim nije dobro jer, naprimjer, postoje neprekidne surjekcije segmenta na (puni) dvodimenzionalni pravokutnik, ili na trodimenzionalnu kocku i sliˇno, a takve skupove sigurno ne ˇelimo zvati krivuljama! (Prvo takvo c z 1 ˇ preslikavanje naˇao je G. Peano 1890. godine). Stoviˇe, svaki je kompaktan, s s povezan, lokalno povezan metriˇki prostor, neprekidna slika segmenta (Hahn2 c 3 Mazurkiewiczev teorem). Naravno, Peanovo preslikavanje ne moˇe biti i injektivno (dakle bijekciz ja), jer bi tada, prema teoremu 5.12, segment i pravokutnik bili homeomorfni. Ipak, ne moˇemo se olako ograniˇiti samo na injektivna preslikavanja jer ˇelimo z c z

promatrati i krivulje sa samopresjekom, kao na ovoj slici, a te skupove, opet zbog teorema 5.12, ne moˇemo dobiti kao neprekidne bijektivne slike segmenta. z Osim ovih, postoje i neke druge poteˇko´e, ne odmah uoˇljive. s c c
1 Giuseppe 2 Hans

Peano (1858–1932), talijanski matematiˇar c Hahn (1879 –1934), austrijski matematiˇar c 3 Stefan Mazurkiewicz (1888–1945), poljski matematiˇar c

54

ˇ 4. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA

z s Definicija 29.1 Za skup Γ ⊆ Rn kaˇemo da dopuˇta parametrizaciju ili da je parametrizabilan ako postoji neprekidna surjekcija γ : [a, b] Γ takva da je singularni skup S(γ) := t ∈ [a, b] : γ ← γ(t) = {t} konaˇan. Par (Γ, γ) nazivamo parametriziranim skupom. c Ova definicija ´e za naˇe potrebe biti dovoljno c s op´enita, iako ne ukljuˇuje naravno sve skupove koje c c bismo moˇda ˇeljeli. Jedan takav skup je i havajska z z s nauˇnica H=
n∈N

(x, y) : x −

1 2 n

+ y2 =

1 n2

⊆ R2 .

Definicija 29.2 Za dvije parametrizacije γ : [a, b] Γ, η : [c, d] Γ kaˇemo z da su usporedive ako postoji monotona (bilo rastu´a bilo padaju´a) bijekcija c c ϕ : [a, b] → [c, d] takva da je γ = η ◦ ϕ. Napomena 29.1 (i) Bijekcija ϕ iz prethodne definicije nuˇno je strogo monotona i neprekidna. z Stroga monotonost slijedi iz injektivnosti, a neprekidnost iz ˇinjenice da c monotona funkcija u toˇki u kojoj nije neprekidna mora imati skok, pa c slika segmenta [a, b] ne bi bio ˇitav segment [c, d]. c (ii) Bijekcija ϕ takva da je γ = η ◦ ϕ, ako postoji, jedinstvena je. Zaista, γ i c η su bijekcije osim eventualno na konaˇnim skupovima, pa je ϕ = η −1 ◦ γ na gustom podskupu segmenta [a, b]. Jedinstvenost sada slijedi iz ˇinjenice c da ako se dvije neprekidne realne funkcije podudaraju na gustom skupu, onda su jednake, korolar 2.12. (iii) Op´enito parametrizacije nekog skupa ne moraju biti usporedive, iako c je skup Γ lijep”. Naprimjer, parametrizacije skupa ” slikama sugerirane

iako to podrazumijeva i neki izbor klase usporedivih parametrizacija. (iii) Svaka parametrizacija γ skupa Γ je injekcija. O tome govori c Teorem 29. a klasu odredenu parametrizacijom γ s G = [γ]. c c c c tj. U praksi ´emo ˇesto govoriti z jednostavno o krivulji Γ. S(γ) = ∅. . Primijetimo da je S(γ) = ∅ ako i samo ako je γ bijekcija. Tada su sljede´e tvrdnje ekvivalentne: (i) Svake dvije parametrizacije skupa Γ su usporedive. uvijek c su algebarski ekvivalentne u smislu definicije 26. Tu ne pomaˇe niti diferencijabilnost: z 55 (iv) Usporedive parametrizacije koje su vezane rastu´om funkcijom ϕ. Definicija 29. KRIVULJE U Rn I NJIHOVA DULJINA nisu usporedive.1 Usporedivost je relacija ekvivalencije na skupu svih parametrizacija parametrizabilnog skupa Γ. tj. . (ii) Postoji parametrizacija γ skupa Γ koja je injekcija. c ♣ Oˇito je Γ = γ za svaku parametrizaciju γ ∈ G: c Dakle krivulje i smatramo razliˇitim. G) koji se sastoji od parametrizabilnog skupa Γ ⊆ Rn i neke klase G usporedivih parametrizacija. Jednostavno se dokazuje sljede´a ˇinjenica: c c Propozicija 29. G).§ 29.1. c tj. tj. ne moraju biti vezani bijekcijom. Klase ekvivalencije usporedivih parametrizacija oznaˇivat ´emo slovima G. . jer algebarski ekvivalentni putevi. iako je skup Γ isti.2 Neka je Γ ⊆ Rn parametrizabilan skup. kad su svake dvije parametrizacije usporedive. Svaku parametrizaciju γ ∈ G zvat ´emo parametrizacijom krivulje (Γ. isti skup Γ moˇe odredivati razliˇite krivulje. c c H. pa ˇak niti kad je jedan dobiven dopuˇtenom c s promjenom drugog. dakle i homeomorfizam.3 Krivulja u Rn je ureden par (Γ. ali ne i obratno. Postoje medutim situacije kad je krivulja jednoznaˇno odredena skupom Γ. . S(γ) = ∅. .

to su γ i η dvije neusporedive parametrizacije skupa Γ (funkcija ϕ koja povezuje γ i η je jedinstvena!). a + b − t0 ≤ t ≤ b . Kako je s druge strane η = γ ◦ ϕ i ϕ nije monotona (zbog a = t1 ili t2 = b). i neka su t1 . t2 ≤ t ≤ b . t1 ≤ t < t2 ϕ(t) := ⎩ t . a kako je γ(t1 ) = γ(t2 ). b] η := γ ◦ ϕ. 1. η(t) := Γ definirana s a a t0 a b t0 +− b γ(t + t0 − a) . b] → [a. i definirajmo funkciju ϕ : [a. b] takvi da je γ(t1 ) = γ(t2 ). a + b − t0 ≤ t ≤ b . b] → Rn definirana s ⎧ ⎨ ⎧ ⎨ t2 t1 a a t1 t2 b γ(t) . t1 ≤ t ≤ t2 η(t) := ⎩ γ(t) . Tada je η = γ ◦ ϕ. . t2 ≤ t ≤ b i neka je η : [a. sluˇaj: t1 = a i t2 = b c Odaberimo t0 ∈ a. t0 i neka je funkcija η : [a. t2 ∈ [a. b] s b ϕ(t) := t + t0 − a . a ≤ t ≤ a + b − t0 γ(t + t0 − b) . INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA (i)⇒(iii) Neka je γ : [a. ˇto je u suprotnosti s (i). s 2. tj. η neprekidna parametrizacija skupa Γ. b] Γ parametrizacija takva da je S(γ) = ∅. sluˇaj: a < t1 < t2 ≤ b ili a ≤ t1 < t2 < b c Neka je funkcija ϕ : [a. a ≤ t < a + b − t0 t + t0 − b . b] definirana s b t .56 Dokaz: ˇ 4. a ≤ t ≤ t1 γ(t1 + t2 − t) . to je prema definiciji. b] → [a. a ≤ t < t1 t1 + t2 − t . b . i neka je t1 < t2 .

Medutim. Pretpostavimo da postoje t1 < t2 takvi da je ϕ(t1 ) = ϕ(t2 ). t1 ] ⊆ S(ϕ) ˇto se protivi ˇinjenici da je S(ϕ) konaˇan skup. kao kompaktan i povezan podskup od R. c c . t0 ] c i t (s) ∈ [t0 . dakle. Time je tvrdnja dokazana. (iii)⇒(ii) trivijalno (ii)⇒(i) Neka je η : [c. t2 takav s da je ϕ(t0 ) = β. d] neprekidna bijekcija. ˇto je u suprotnosti s prije ustanovljenom c s ˇinjenicom da je skup S(ϕ) konaˇan. d]. a kako je segment kompaktan. c c Sliˇno se zakljuˇuje i u sluˇaju kada je ϕ(t1 ) > α. to je funkcija η neprekidna. c Tvrdnja: S(ϕ) = ∅. Neka je t0 ∈ t1 . dakle i monotona funkcija. d] Γ parametrizacija skupa Γ za koju je singularni skup prazan. zakljuˇujemo da je singularni skup S(ϕ) beskonaˇan. d] neprekidna. b] Γ proizvoljna parametrizacija skupa Γ. β] ⊆ ϕ [t0 . t2 ] . kako ϕ nije monotona funkcija. ϕ(t1 ) < β. b] → [c. nad primjer. Neka je sada γ : [a. KRIVULJE U Rn I NJIHOVA DULJINA 57 Kako je γ(a) = γ(b). c Neka je dakle ϕ [t1 . d] na c skup Γ. b] na [c. zvat ´emo jednostavna krivulja c s rubom ili Jordanov luk . Ako c s c c je toˇka. S(η) = ∅. [ϕ(t1 ). teorem 5. Tada je zbog neprekidnosϕ( 1) ϕ( 2) t = t ti od ϕ i povezanosti segmenta. To znaˇi da je η neprekidna bijekcija segmenta [c. c c c Kako je. a onda i svaki. Budu´i da je γ = η ◦ ϕ. pa za svaki s ∈ [ϕ(t1 ). b] → [c. to je ϕ : [a. to su parametrizacije γ i η c usporedive. Skup ϕ [t1 . t2 ] . Definicija 29.§ 29. to je i inverzna funkcija η −1 : Γ → [c. Definirajmo −1 ϕ := η ◦ γ : [a. t0 ] i [ϕ(t2 ). β] ⊆ ϕ [t1 .12. od uvjeta u prethodnom teoremu 29. t t a t1 t0 t2 b c Kako za s1 = s2 vrijedi t (s1 ) = t (s2 ) i t (s1 ) = t (s2 ).4 Parametrizabilan skup Γ ⊆ Rn koji zadovoljava neki. t2 ] takvi da je ϕ t (s) = ϕ t (s) . d] i S(ϕ) = S(γ) (jer je η −1 bijekcija). β] i neka je. S(ϕ) = ∅. Funkcija ϕ je neprekidna surjekcija segmenta [a. t2 ] =: [α. ˇto je u s suprotnosti s (i). to γ i η nisu usporedive parametrizacije skupa Γ. β] = [ϕ(t2 ). dakle konaˇan skup.2. ili je jedna toˇka ili je segment. Toˇke γ(a) i γ(b) zovu se rubne toˇke luka Γ. onda je [t1 . β] postoje t (s) ∈ [t1 .

c Definicija 29. b] → Γ. Γ je homeomorfna slika segmenta. b] funkcija definirana s ω0 (t) := a + b − t. Dakle.5 Za krivulju (Γ. pa parametrizacije γ i γ ◦ ω0 skupa Γ nisu orijentirano ekvivalentne. iako jesu usporedive. dakle postoji monotona bijekcija ω : [a. d] takva da je γ = η ◦ ω. Jednostavno zatvoc a rena krivulja je isto ˇto i homeomorfna slika kruˇnice. G) kaˇemo da je zatvorena ako je γ(a) = γ(b) z za neku parametrizaciju γ ∈ G. b] → [c. Zatvorena krivulja je. pa obiˇno c c c ” ve´ sˆm skup Γ zovemo jednostavno zatvorenom krivuljom. [γ]). ako za neku parametrizaciju γ ∈ G vrijedi γ(a) = γ(b). Tada c je ω0 padaju´a bijekcija. a za sve t. [γ]) neka krivun lja u R . G) jednostavno zatvorena krivulja i P0 := γ(a) = γ(b) za neku parametrizaciju γ skupa Γ. Iz jednostavnih topoloˇkih razmatranja slijedi da ako je (Γ. d] Γ koje odreduju istu krivulju. bez obzira na to jesu li parametrizacije γ i η usporedive ili ne.3 Skup Γ ⊆ Rn je Jordanov luk ako i samo ako postoji neprekidna bijekcija γ : [a. G) je jednostavno zatvorena krivulja ako je zatvorena i nema samopresjeka. Funkcija ω moˇe biti rastu´a ili z c padaju´a. a jednostavno zatvorena krivulja je trag jednostavno zatvorenog puta (vidi definicije na stranicama 6 i 37). tj. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA Korolar 29. z Jasno je da su parametrizacije koje odreduju istu orijentaciju nuˇno usporedive. jasno je da je svaka . uvijek trag nekog zatvorenog puta. Neka je ω0 : [a. dakle. usporedive su s γ : [a. s ∈ a. Neka je (Γ. b je γ(t) = γ(s) = γ(a). Stoga se svaka klasa medusobno usporedivih parametrizacija raspada na potklase orijentirano ekvivalentnih parametrizacija. S druge strane. onda su sve parametrizacije η : [c. tj. b] Γ.58 ˇ 4. Ako je (Γ. [γ]) zatvorena s krivulja. Krivulja (Γ. (Γ. s z z s Kaˇimo neˇto i o pojmu orijentacije krivulje. jednostavno zatvorene krivulje odredene skupom Γ razlikuju se jedino u izboru poˇetne” toˇke P0 .6 Za parametrizacije γ i η skupa Γ kaˇemo da odreduju istu z orijentaciju ili da su orijentirano ekvivalentne ako postoji rastu´a bijekcija c ω : [a. zbog kompaktnosti. tj. onda je i (Γ. [η]) = (Γ. Definicija 29. d] takva da je γ = η ◦ ω. b] → [c. Sve parametrizacije η : [c. [η]) zatvorena krivulja. d] Γ za koje je η(c) = η(d) = P0 usporedive s γ. b] → [a.

§ 29. KRIVULJE U Rn I NJIHOVA DULJINA

59

parametrizacija η : [c, d] Γ skupa Γ koja je usporediva s γ, orijentirano ekvivalentna ili s γ ili s γ ◦ ω0 . Stoga se svaka klasa medusobno usporedivih parametrizacija skupa Γ raspada na toˇno dvije potklase koje odreduju istu oric jentaciju. Svaku od tih potklasa Go zvat ´emo orijentacijom krivulje (Γ, G), c a par (Γ, Go ) := (Γ, G), Go koji se sastoji od krivulje (Γ, G) i jedne od dviju klasa orijentacije, zovemo orijentiranom krivuljom. Napomena 29.2 ˇ (i) Kako Go odreduje G, to je dovoljna oznaka (Γ, Go ). Cesto se orijentirana krivulja oznaˇuje s Γ . c (ii) Op´enito se za krivulju u Rn ne moˇe re´i da je pozitivno ili negativno c z c orijentirana, ve´ samo odreduju li dvije parametrizacije istu ili suprotnu c orijentaciju. Dosad smo se bavili pitanjima vezanim za poteˇko´e koje dolaze od samos c presjeka krivulje. Sada ´emo se pozabaviti pitanjima vezanim za kvalitetu funkc cije γ koja parametrizira krivulju. Moˇe li se na razuman” naˇin definirati pojam duljine krivulje? Najjednoz c ” c stavnije je da zadanu krivulju Γ aproksimiramo poligonalnom crtom, ˇiju duljinu znamo iz elementarne geometrije, pa za pribliˇnu duljinu krivulje Γ uzmemo z duljinu poligonalne aproksimacije. Oˇekivati je da ako uzmemo sve bolje i bolje c aproksimacije, da ´e duljine tih poligonalnih aproksimacija konvergirati nekom c broju, koji ´emo onda nazvati duljinom krivulje Γ. c Krivulju moˇemo na razliˇite naˇine aproksimirati poligonalnom crtom. Jez c c dan naˇin je da na krivulji odaberemo konaˇno mnogo toˇaka P0 , P1 , . . . , Pk c c c (prate´i uredaj” na Γ) i da susjedne spojimo segmentima. c ” Neka je γ : [a, b] Γ neka parametrizacija. Odaberimo toˇke tj ∈ [a, b] tako c c c da je γ(tj ) = Pj , j = 0, . . . , k. Kako je singularni skup S(γ) konaˇan, a toˇke Pj su odabrane tako da prate uredaj” na Γ odreden parametrizacijom γ, to ” je brojeve tj mogu´e odabrati tako da je tj−1 < tj , j = 1, . . . , k, tj. imamo c razdiobu ρ = { a = t0 < t1 < · · · < tk = b } segmenta [a, b]. Obratno, svaka razdioba ρ ∈ ρ([a, b]) definira jednu poligonalnu crtu odredenu toˇkama γ(tj ), j = 0, . . . , k(ρ), koja aproksimira krivulju Γ. c

60

ˇ 4. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA Duljina aproksimiraju´e poligonalne crte jednaka je zbroju c
k(ρ) k(ρ)

Pj − Pj−1 =
j=1 j=1

γ(tj ) − γ(tj−1 ) = V (γ, ρ) .

c Uvodenju novih toˇaka na krivulji Γ odgovara uzimanje profinjenja razdiobe ρ, pa je razumno definirati duljinu krivulje Γ kao totalnu varijaciju V (γ) parametrizacije γ. Kako je, op´enito, parametrizacija γ samo neprekidna funkcija s konaˇnim c c singularnim skupom, to njezina totalna varijacija moˇe i ne postojati, tj. moˇe z z biti beskonaˇna”, pa je ovakav pristup pojmu duljine krivulje zaista dobar samo c ” u sluˇaju kada dobivamo konaˇne vrijednosti (naˇe krivulje su uvijek kompaktni c c s skupovi!). Toˇnije c Definicija 29.7 Za krivulju (Γ, G) kaˇemo da je rektifikabilna ili da ima duz ljinu ako postoji njezina parametrizacija koja je funkcija ograniˇene varijacije. c U tom se sluˇaju definira duljina krivulje, u oznaci (Γ), kao totalna varijacija c bilo koje njezine parametrizacije. Ova definicija je dobra, tj. niti pojam rektifikabilnosti niti pojam duljine ne ovise o uˇinjenim izborima parametrizacija. Naime, prema propoziciji 28.5, c ako su γ i η dvije parametrizacije krivulje (Γ, G), onda ili su obje funkcije omedene varijacije i njihove totalne varijacije su jednake, ili niti jedna nije funkcija omedene varijacije. Napomena 29.3 Moˇe se pokazati da ako su (Γ, G1 ) i (Γ, G2 ) dvije krivulje z s istim nose´im” parametrizabilnim skupom Γ, onda rektifikabilnost jedne od c ” njih implicira i rektifikabilnost druge, i u tom su sluˇaju njihove duljine jednake. c Stoga su definicijom 29.7 zapravo definirani rektifikabilnost i duljina parametrizabilnog skupa. To je ve´ i anticipirano oznakom (Γ) umjesto (Γ, G), ˇto bi c s bilo ispravnije. Primjenom propozicije 28.2, neposredno dobivamo Korolar 29.4 (i) Ako je krivulja Γ rastavljena na konaˇno mnogo krivulja Γ1 , . . . , Γk , tj. c
k

Γ =
i=1

Γi , tako da je presjek Γi ∩ Γj konaˇan skup, za sve i = j, tada c

§ 29. KRIVULJE U Rn I NJIHOVA DULJINA

61

je Γ rektifikabilna ako i samo ako su sve Γi rektifikabilne krivulje, i u tom
k

je sluˇaju (Γ) = c
i=1

(Γi ).

(ii) Ako je Γ rektifikabilna krivulja u Rn, u : Rn → Rn izometrija i α ∈ R realan broj, onda su i u(Γ) i αΓ := {αP : P ∈ Γ} rektifikabilne krivulje, i vrijedi u(Γ) = (Γ) (αΓ) = |α| (Γ) . Nerektifikabilnost neke krivulje Γ nije posljedica samopresjeka. Iako na prvi pogled nerektifikabilne krivulje mogu izgledati kao artificijelne izmiˇljotine, one s se prirodno pojavljuju u mnogim disciplinama, i u svakidaˇnjem ˇivotu (morska s z obala, oblaci, Brownovo gibanje, fluktuacija cijena dionica na burzi, . . . ). ˇ Primjer 29.1 Cesto citiran fraktalni skup je takozvana Kochova1 krivulja, koja je primjer nerektifikabilnog Jordanova luka. Konstrukcija krivulje teˇe c ovako: poˇetni segment podijeli se na tri dijela, te se srednja tre´ina zamijeni s c c ostale dvije stranice nad tom tre´inom konstruiranoga jednakostraniˇnog trokuc c ta. Konstrukcija se ponovi nad svakim od dobivena ˇetiri segmenta, zatim nad c svakim od tako dobivenih ˇesnaest segmenata, itd. Na limesu se dobije Kochova s krivulja K. (Slika prikazuje petu fazu konstrukcije.)

Da se zaista radi o Jordanovu luku, pokazat ´emo tako da nademo jednu c parametrizaciju skupa K. U tu svrhu promotrimo niz po dijelovima linearnih funkcija sugeriranih sljede´im crteˇima: c z
1 Niels

Fabian Helge von Koch (1870 –1924), ˇvedski matematiˇar s c

= k 1− 1 6 3 4 3k 3 pa je niz (fn )n Cauchyjev. i limes f ´e biti neprekidna funkcija. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA f0 =id 0 1 z f1 1 2 z 0 1 3 2 3 1 C f2 1 2 z A B D E 0 1 3 2 3 1 n Pokaˇimo da je taj limes f := lim fn neprekidna funkcija. pa ´e uniformno konvergirati. vidi korolar 4. 1]}. 6 U idu´em koraku stvar se ponavlja s faktorom 1 . Zbog potpuz nosti prostora C([0. dovoljno je pokazati da je niz (fn )n Cauchyjev s obzirom na supnormu definiranu s g := sup{ g(t) : t ∈ [0. c c a kako su fn neprekidne funkcije.17. R2 ) neprekidnih funkcija sa segmenta [a. pa je c 3 √ 1 3 f2 − f1 = 3 6 √ 1 3 f3 − f2 = 2 3 6 i op´enito c √ 1 3 . . 1].62 ˇ 4. S crteˇa se neposredno vidi da je z √ 3 f1 − f0 = . b] u R2. fi+1 − fi = i 3 6 Stoga za ˇvrst k i proizvoljan j ∈ N imamo c fk+j − fk = fk+1 − fk + fk+2 − fk+1 + · · · + fk+j − fk+j−1 √ √ 3 1 3 1 1 1 1 1 1 + + 2 + ··· + k+1 + · · · + k+j−1 < = k 6 3 3 6 3k 3 3 √ √ 3 3 1 1 3 1 = .

Ako su r. Oznaˇimo te (zatvorene) kruˇne c c z z odsjeˇke s D2. r ∈ ρn . . pa je K jednostavna krivulja s rubom.2 D2. sve funkcije fn su injekcije. ali i za svaki m ≥ n je fm (t) ∈ Dn. ri+1 ].3 . Nazovimo. 1] z c c odredenog razdiobom ρ1 . osim ˇto dva susjedna imaju jednu zajedniˇku rubnu toˇku. 0).1 .3 D2. Nazovimo taj odsjeˇak D1. tj. 1 skup toˇaka ˇije su c c c 9 6 9 3 9 2 9 18 3 9 6 9 slike ˇiljci slike f2 ([0. ili c su tangencijalni ili pripadaju istoj kruˇnici. Jordanov luk. 18 . pokazat ´emo da je f injekcija. 12 . c z c D3. 0) slike c c c s f1 ([0. 6 ). 1] i tre´im vrhom jednakostraniˇnog trokuta konstruiranog nad srednjom c c tre´inom tog segmenta. 11 . jednaki 120 . c D1. 1 . 1 . c Primijetimo sljede´e: Ako su ri . f2 preslikava svaki dio segmenta [0. .i . 1] → R2 je neprekidna funkcija kojoj je slika Kochova n krivulja K. (1. KRIVULJE U Rn I NJIHOVA DULJINA 63 Dakle. 0). a n ∈ N s dovoljno velik da je r. D3. c onda je za svaki t ∈ [ri . ( 3 .2 . 1]). r ∈ ρ dvije razliˇite racionalne toˇke. 0). ( 3 . 1 . s c U idu´em se koraku stvar ponavlja s kruˇnim odsjeˇcima D3. 1 .2 . 2 . n∈N . tj. 7 . . Zaista. za potrebe ovog razmatranja. 5 . D2. Ona je sadrˇana u kruˇnom odsjeˇku odredenom krajevima poˇetnog segmenz z c c ta [0.1 . ri+1 ∈ ρn dvije susjedne toˇke razdiobe ρn . vrijedi f (r) = fn (r) = fn (r ) = f (r ). Sˆma ta ˇinjenica nije medutim dovoljna a c da osigura i injektivnost graniˇne funkcije f . onda za sve n ≥ nr vrijedi fn (r) = fnr (r). sliku funkcije f1 . D2.1 D2. Oznas c c 7 5 7 ˇimo s ρ2 := 0. onda. 2 . 1 . Oˇito je ρ1 ⊆ ρ2 . 1]). 1]) i koji je odreden tre´im vrhom jednakostraniˇnog trokuta konstruc c c iranog nad srednjom tre´inom tog segmenta. 4 . toˇke skupa ρ := c ρn racionalnim. pa je i f (r) = fnr (r) c c ˇiljak Kochove krivulje.1 D2. pa su ti kruˇni odsjeˇci medusobno z z c disjunktni. f = lim fn : [0. kao i ods s z c ◦ z sjeˇka D1. restrikcija f ρ je injekcija. 8 . ( 2 .4 Nije teˇko vidjeti da su srediˇnji kutovi svih tih kruˇnih odsjeˇaka. tj. Stoga pripadni kruˇni lukovi zatvaraju kut od 0◦ .§ 29. a s ρ1 := {0.4 . . 1 . 12 . 1} ozc c 3 2 3 √ 1 1 3 2 naˇimo skup toˇaka ˇije su slike ˇiljci (0. U drugom koraku konstrukcije. D2. u kruˇni odsjeˇak nad jednim od ˇetiri segmenta koji ˇine f1 ([0. c dakle bijekcija na sliku. 5 . Uz malo elementarne geometrije. Svi su oni sadrˇani u D1. zbog injektivnosti funkcije fn . 2 .1 . fn (t) ∈ Dn. tj.i .1 .16 i razdiobom ρ3 od 65 elemenata. Zato razmiˇljamo ovako: c s Promotrimo prvi korak konstrukcije Kochove krivulje. Ako je za r ∈ ρ broj nr ∈ N najmanji takav da je r ∈ ρnr .1 .

za svaki c 0 < α < 1 je dio grafa nad segmentom [α. mnogostrukosti. Neka je n dovoljno velik da postoje r.4 (ii). op´enitije. r ∈ ρn takvi da je t < r < r < t . i c s z njihova iole pedantnija obrada zahtijeva mnogo vremena i prostora.i . z c c KBC . Otprilike i na prste” se ” to najˇeˇ´e napravi u drugim kolegijima. Iz konstrukcije je jasno da je skup ρ gust na [0. kad slika od t jednom upadne u neki Dn.j . Kako su Dn. Ta kon3 tradikcija pokazuje da je Kochova krivulja K zaista primjer nerektifikabilnog Jordanova luka. onda bi c prema korolaru 29. c U tom smislu je Kochova krivulja mnogo zanimljiviji primjer. jer niti jedan dio Kochove krivulje nije rektifikabilan. i svaki od tih dijelova bila rektifikabilna krivulja. 1]. 1] rektifikabilna krivulja. c Pokaˇimo sada da K nije rektifikabilna. te neka je ri ∈ ρn najmanji element razdiobe ρn takav da je t < ri . tj. ona viˇe ne moˇe iz njega ispasti.j . parametriziran je funkcijom t → (t. c pa je i f (t) ∈ Dn. f (t)).i . INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA s z tj. Svaki od tih dijelova je kopija ˇitave Kochove krivulje K umanjene faktorom 1 . 1]. i integriranje po takvim objektima. C. moralo bi biti (K) = 3 (KAB ). Kako f nije funkcija ograniˇene varijacije. Tada je fn (t) ∈ Dn. c 3 a medusobno su ti dijelovi izometriˇni. ˇto svakako spada u c s ozbiljan kolegij matematiˇke analize. Medutim. to Γ(f ) nije rektifikabilna krivulja. KCD . prilagodeno potrebama tih kolegija. pa je loˇa” s ” toˇka jedino 0. a neka je rj ∈ ρn najve´i takav da je rj < t .i−1 i f (t ) ∈ Dn. KDE odredena toˇkama A.i−1 i fn (t ) ∈ Dn. Stoga je i f (t) ∈ Dn. B. Neka je 0 < t < t < 1. Rastavimo K na ˇetiri dijela KAB . t ∈ [0.1 (ii) na stranici 45. ali sam ga ovdje ipak ukljuˇio kao ilustraciju delikatnosti razz c c matranih pojmova. ˇime smo pokazali da je f zaista injekcija. svaki njezin dio ima beskonaˇnu c ” duljinu”. i vrijedilo bi (KAB ) = (KBC ) = (KCD ) = (KDE ) = 1 (K). Kada bi K bila rektifikabilna. primjer Kochove krivulje moˇda i ne zavreduje toliko pedantan i detaljan dokaz u z udˇbeniku matematiˇke analize. Prema tvrdnji (i) 3 istoga korolara.4 Graf funkcije Γ(f ) funkcije f iz primjera 28. to je f (t) = f (t ). c sc 1 Sˆm a .j disjunktni. S druge strane. D i E sa slike na stranici 62.64 ˇ 4. bilo bi tada (K) = (KAB ) + (KBC ) + (KCD ) + (KDE ) = 4 (KAB ) . kako je KAB = 1 K.i−1 i Dn. Te su stvari medutim joˇ mnogo sloˇenije i delikatnije.1 Napomena 29. to mi je i neka vrsta opravdanja ˇto ovdje ne obradujemo s plohe i. S druge strane.

1] → [0. i 9 9 za t ∈ [ 7 .1 (v). 2 ] . pa c 3 3 definiramo d (t) := 1 2 za t ∈ [ 1 . Neka je C Cana torov trijadski skup. 9 9 U tre´em koraku konstrukcije izbaˇena su ˇetiri intervala duljine 1/27 i na odc c c govaraju´a ˇetiri segmenta definiramo d (t) redom kao 1 . Pokaˇimo na jednom jedz nostavnom primjeru da segment [0. 3 3 1 2 9. Za nas ´e posebno zanimljive biti upravo krivulje koje se c mogu parametrizirati takvim funkcijama. 3 . 1] na sljede´i naˇin: c c Najprije definiramo d (0) := 0 i d (1) := 1. Dalje postupamo ovako: U prvom koraku konstrukcije Cantorova skupa izbaˇen je interval 1 .8 Za krivulju (Γ. 2 . 9 . x vrijedi c |x − x | < 1 3 1 |x − x | < 9 ⇒ ⇒ 1 2 1 |d (x) − d (x )| < 4 |d (x) − d (x )| < i op´enito c . 9 U drugom koraku izbaˇeni su intervali c 1 4 3 d (t) := 4 d (t) := i 7 8 9. itd.5 Nije svaka parametrizacija po dijelovima glatke krivulje po dijelovima glatka funkcija (za razliku od ˇinjenice da svaka parametrizacija rekc tifikabilne krivulje jest funkcija omedene varijacije). vidi primjer 5. i iz c c konstrukcije se vidi da za svake dvije toˇke x. Definicija 29. koji svakako jest gladak Jordanov luk. 5 i 7 . γ je regularan po dijelovima gladak put. G) u Rn kaˇemo da je po dijelovima glatka z ako postoji parametrizacija γ te krivulje koja je po dijelovima glatka funkcija c c c i vrijedi γ (t) = 0 za sve t (ukljuˇuju´i jednostrane derivacije u toˇkama u kojima γ nije glatka). KRIVULJE U Rn I NJIHOVA DULJINA 65 Kako smo vidjeli u korolaru 28. Na taj c c 8 8 8 8 smo naˇin definirali funkciju d na uniji zatvorenja svih izbaˇenih intervala.§ 29. pa definiramo za t ∈ [ 1 .4. tj. 8 ] . ima i parametrizacijˆ koje nisu po dijelovima glatke funkcije. svaka po dijelovima glatka funkcija je funkcija ograniˇene varijacije i njezina je totalna varijacija jednaka integralu c norme derivacije. Definirajmo funkciju d : [0. 2 ]. Napomena 29. 1].

postoji jedinstveno neprekidno proˇirenje d : [0. . v nije po dijelovima glatka funkcija. Kako je unija izbaˇenih intervala. Ali to c se protivi ˇinjenici da je d : [0. 1] na sˆma sebe. . 1] [0. vidi teorem 4. s Preslikavanje d je neprekidna surjekcija [0. 1] surjekcija. tj . k}. dakle gotovo c c svuda. Stoga bi funkcija d bila konstantna na svakom intervalu tj−1 . INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA 1 3 4 Γ(d ) 1 2 7 12 Γ(v) 1 4 1 6 1 36 0 1 9 2 9 1 3 2 3 7 9 8 9 1 0 1 9 2 9 1 3 2 3 7 9 8 9 1 |x − x | < 1 3n ⇒ |d (x) − d (x )| < 1 . 1]. 1] → [0. derivacija bi morala c biti jednaka nuli. 1] — funkcija d ima beskonaˇan singularan skup — definirajmo funkciju v : [0. to zbog uniformne neprekidnosti. 1] → [0. pa onda i unija njihovih zatvorenja. Preslikavanje d . 1] s v(t) := c c t d (t). dakle je paramea trizacija tog segmenta. . Funkcija v je oˇito neprekidna (monotona) bijekcija segmenta [0. Medutim. pa bi skup vrijednosti funkcije d bio konaˇan. c Kako bismo dobili neprekidnu parametrizaciju segmenta [0. 1] → [0. kada bi bila. tj derivacija d neprekidna funkcija. j ∈ {1. funkcija d nije po dijelovima glatka. 1 . i da je na tim intervalima derivacija jednaka nuli. 1].66 1 ˇ 4. postojale bi toˇke 0 = x0 < c x1 < · · · < xk = 1 takve da je na intervalima tj−1 . . odnosno graf tog preslikavanja. Graf te funkcije ilustriran je na desnoj polovini slike. ˇesto se naziva davolje stube. 2n n ∈ N.19. a kako je unija izbaˇenih intervala gusta na 0. pa je funkcija d uniformno neprekidna. Zaista. gusc ta na [0. Medutim. . Naime. c Uoˇi da je funkcija d derivabilna na svim izbaˇenim intervalima. 1] ˇiji je graf (toˇnije dio c c grafa) prikazan na lijevoj polovini prethodne slike.

t Odavde slijedi da svaka po dijelovima glatka krivulja ima parametrizacijˆ a koje nisu po dijelovima glatke funkcije (ali jesu neprekidne funkcije ograniˇene c varijacije). a Napomena 29.2 Duljina duˇine P Q je (P Q) = Q − P . b] → Γ po dijelovima glatka parametrizacija luka Γ takva da je P = γ(a) i Q = γ(b). Korolar 29. onda bi na intervalu 0.2.§ 29. duˇine P Q. i za njezinu duljinu vrijedi b (Γ) = a γ (t) dt gdje je γ : [a.6 Neka je Γ po dijelovima gladak Jordanov luk. po dijelovima glatku parametri” zaciju i komponirati ju s vragolastom” funkcijom v. c Dokaz: Neka je γ : [a. b] u toˇki t kada ga savija na luk Γ. t ∈ 0. tj. KRIVULJE U Rn I NJIHOVA DULJINA 67 kada bi v bila po dijelovima glatka. 1 i funkcija d bila 1 po dijelovima glatka jer je d (t) = v(t). s krajnjim toˇkama c a P i Q. z c ” . prema lemi 22. 1]. odaberemo li z parametrizaciju γ(t) := P + t (Q − P ). 1]. ” Kada radimo s po dijelovima glatkim krivuljama. vrijedi Q − P = γ(b) − γ(a) = b b a γ (t) dt ≤ b γ (t) dt = (Γ) . Zaista. nalazimo z 1 1 (P Q) = 0 γ (t) dt = 0 Q − P dt = Q − P . duˇina je najkra´i PDG luk izmedu dˆnih z c toˇaka P i Q. uvijek ´emo za parametric zaciju odabrati po dijelovima glatke funkcije. Tada je (Γ) ≥ Q − P . b] → Γ njezina proizvoljna po dijelovima glatka parametrizacija. Tada.6 Formula (Γ) = a γ (t) dt pokazuje da je mjera ds na lu- c ku Γ jednaka γ (t) dt. t ∈ [0.4 neposredno dobivamo Korolar 29. Primjer 29. tj.5 Svaka po dijelovima glatka krivulja Γ je rektifikabilna. Dakle γ (t) je veliˇina koja pokazuje u kojoj mjeri funkcija γ rasteˇe” segment [a. Iz korolara 28. Dovoljno je uzeti neku lijepu”. a to nije.

b]. Tada je i monotona bijekcija ϕ : [a. pa je duljina grafa funkcije f jednaka b (Γ f ) = a 1 + f (x)2 dx. U sluˇaju kad je n = 2. b] → R. η (u) = 0 za sve u ∈ [c. § 30 Krivuljni integrali Dosad smo razmatrali integrale duˇ puteva. Toˇnije. neprekidna strogo monotona bijekcija. . i u0 := ϕ(t0 ) ∈ c.1. . c i uz ˇestu oznaku γ(t) = x(t). . f (x) . d]. b . onda je ϕ strogo padaju´a funkcija i ϕ (t) ≤ 0 za sve t ∈ [a. onda je γ (t) = i=1 b γi (t)2 . a Γ = Γ(f ) je c graf diferencijabilne funkcije f : [a. d] → Γ dvije njezine po dijelovima glatke parametrizacije. c Dokaz: Znamo ve´. Neka je γ = (γ 1 .3). i neka je parametrizacija η regularna. a ako γ i η odreduju suprotne orijentacije.2 i 29. x ∈ [a. Funkcije γ i i η i su klase C 1 i vrijedi γ i = η i ◦ ϕ. b]. Da bismo korektno mogli definirati z i integrale duˇ krivulja. . c Pritom. . i η je regularna. η n ). . d] za c koju vrijedi γ = η ◦ ϕ. onda je jedna glatka parametrizacija od Γ(f ) dana s x → x. . ako su γ i η po dijelovima glatke regularne parametrizacije. a γ : [a. Medutim. y(t). γ n ) i η = (η 1 . b]. Naime. b] → [c. . . . Ostaje pokazati da je ϕ po dijelovima glatka.68 ˇ 4. γn ). tj. G) po dijelovima glatka krivulja u Rn. i = 1. . vrijedi c Teorem 30. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA n Ako je γ = (γ1 . b] → Γ i η : [c. onda je ϕ strogo rastu´a funkcija i ϕ (t) ≥ 0 za sve t ∈ [a. svake dvije z parametrizacije γ i η krivulje (Γ. Kako . prema napomeni 29. potreban je teorem koji slijedi. imamo za duljinu krivulje u R3 formuc lu (Γ) = a x (t)2 + y (t)2 + z (t)2 dt. Dovoljno je dokazati da ako su obje parametrizacije γ i η glatke. onda je i vezna funkcija ϕ po dijelovima glatka. povezane su neprekidnom monotonom bijekcijom ϕ takvom da je γ = η ◦ ϕ (vidi definicije 29. . . . To jednako tako vrijedi i kad je krivulja (Γ. onda je i bijekcija ϕ glatka. b] → [c. x(t) . Op´i se onda sluˇaj dobije razmatranjem c c po dijelovima na kojima one jesu glatke. G) su usporedive. d . G) po dijelovima glatka. pa u sluˇaju n = 3. . ako γ i η odreduju istu orijentaciju na Γ. n. .1 Neka je (Γ. po dijelovima glatka funkcija. Neka je t0 ∈ a. tj. da je funkcija ϕ : [a. d] za koju je γ = η ◦ ϕ.

Zapravo. ima i po dijelovima glatkih parametrizacija koje nisu regularne. 0) je glatka parametrizacija 2 2 segmenta [ (−1. Zbog (1) je η k V : V → W strogo monotona bijekcija klase C 1 . d]. b . KRIVULJNI INTEGRALI 69 je parametrizacija η regularna. u∈V . . Prema teoremima o otvorenom preslikavanju 12. zakljuˇujemo da je ϕ klase C 1 na a. d oko toˇke u0 takav c da je (η k ) (u) = 0 .1 primijenjenim na η k V . koriˇtenjem glatkih proˇirenja funkcija γ i η na okoline segmec s s nata [a. funkcija γ : [− π . svaka po dijelovima glatka krivulja. Neka je µ = (η k V )−1 : W → V njezin inverz.2 i o inverznoj funkciji 12. postoji otvoren interval V ⊆ c.8. (1.1 ne pokazuje da je svaka parametrizacija po dijelovima glatke krivulje regularna. zakljuˇujemo da je W otvoren interval i da je µ c klase C 1 . π ] → R2 definirana s γ(t) := (sin3 t. Naprimjer. pa imamo ϕ(t) = µ ◦ η k V ϕ(t) = µ ◦ η k ◦ ϕ (t) = µ ◦ γ k (t) . dokazuje neprekidna diferencijabilnost funkcije ϕ u toˇkama a i b. R ηk W = η k (V ) µ d ⎧ ⎪ ⎨ V Γϕ ⎪ ⎩ u0 c a U t0 b Za t ∈ U je ϕ(t) ∈ V . i neka je W := η k (V ) ⊆ R. b . a jer je (η k ) neprekidna. Kako je t0 ∈ a. b bio proizvoljan. definicija 29. c Sliˇno se. 0). postoji po dijelovima glatka regularna parametrizacija. c Napomena 30. 0).§ 30. (1) Neka je U := ϕ← (V ) ⊆ a. Stoga je ϕ klase C 1 na otvorenom intervalu U oko t0 . Skup U je otvoren interval jer je ϕ neprekidna i monotona funkcija. η (u0 ) = 0 pa postoji k takav da je (η k ) (u0 ) = 0. 0) ] ⊆ R2 koja nije regularna jer je γ (0) = (0. b] odnosno [c. a za svaku takvu prema definiciji po dijelovima glatke krivulje.1 Prethodni teorem 30.

. pa je i f ds. koja je. Sliˇno se postupa pri definiranju krivuljnog integrala vektorskog polja. d]. .70 ˇ 4. . INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA Sada moˇemo definirati krivuljne integrale prve i druge vrste. prema teoremu 30. dokazuje se ovako: Neka su γ : [a. Da je ova definicija krivuljnog integrala prve vrste dobra. da broj Γ f ds ne ovisi o odabranoj po dijelovima glatkoj parametrizaciji γ. Kao i inaˇe. uz supstituciju u = ϕ(t). . gdje su F1 . naziva integralom funkcije f duˇ krivulje Γ. Definicija 30. f ds = ν γ Na isti naˇin je i c ν f ds = η f ds. c c Definicija 30. Fn : Ω → R neprekidne funkcije. Broj b n ω= γ a j=1 Fj (γ(t)) (γ j ) (t) dt . gdje je γ = (γ 1 . i oznaˇujemo ga s Γ f ds. odc nosno diferencijalne 1-forme. jednako s = c f (η(u)) η (u) du = η f ds . G0 ) orijentirana po dijelovima glatka krivulja u otvorenom skupu Ω ⊆ Rn . b1 ] → Γ dvije proizvoljne po dijelovima glatke parametrizacije krivulje Γ. To je z c krivuljni integral prve vrste. diferencijalna 1-forma na Ω. b] → Γ proizvoljna po dijelovima glatka parametrizacija orijentirane krivulje Γ. gdje je a γ : [a. Zato je b b f ds = γ a d f (γ(t)) γ (t) dt = a f (η(ϕ(t))) η (ϕ(t)) |ϕ (t)| dt ˇto je. b] → [c. po dijelovima glatka funkcija.2 Neka je Γ = (Γ. Onda je γ = η ◦ ϕ za neku monotonu bijekciju ϕ : [a. a ω = F1 dx1 +· · ·+Fn dxn . Tada se broj f ds = γ f (γ(t)) γ (t) dt. naziva se integralom diferencijalne 1-forme ω . samo ˇto sada treba voditi raˇuna i o orijentaciji s c krivulje. a f : Γ → R b neprekidna realna funkcija. tj. γ n ) : [a. b] → Γ proizvoljna po dijelovima glatka parametrizacija krivulje Γ. . z c krivulju ´emo kratko oznaˇivati s Γ. d] → Γ neka po dijelovima glatka regularna parametrizacija krivulje Γ (takva postoji prema definiciji po dijelovima glatke krivulje). i neka je η : [c. .1. umjesto pune oznake (Γ. .1 Neka je Γ po dijelovima glatka krivulja u Rn . G). . b] → Γ i ν : [a1 .

ali. duˇ z orijentiranih po dijelovima glatkih krivulja. d] → Γ dvije po dijelovima glatke parametrizacije orijentirane krivulje Γ i parametrizacija η je regularna. pa tvrdc s nja ve´ slijedi iz propozicije 26. Fn ) duˇ krivulje Γ. b] → Γ i η : [c. kao i Greenov teorem u § 27. . b] → [c. . odnosno vektorskih polja. kako γ i η odreduju istu orijentaciju. . za krivuljne integrale druge vrste. po c dijelovima glatka. ne ovisi o odabranoj po dijelovima glatkoj parametrizaciji. z vrijede sva svojstva dokazana u § 24 za integral realne funkcije duˇ puta. Isto z tako.§ 30. a T0 ∈ Γ neka toˇka. koje su u Ω homotopne kao po dijelovima glatki putevi. z vektorskih polja. z . Zaista. Na kraju ovih razmatranja kaˇimo i nekoliko rijeˇi o tangenti. To znaˇi da je γ dopuˇtena promjena puta η. Za orijentirane po dijelovima glatke krivulje Γ1 i Γ2 u otvorenom skupu Ω ⊆ Rn kaˇemo da su homotopne (u Ω) ako postoje po dijelovima glatke z parametrizacije γ1 i γ2 tih krivulja. d] za koju je γ = η ◦ ϕ. Ako je Γ ⊆ Rn z c gladak Jordanov luk. tj. mogu se iskazati — i vrijede — za integrale diferencijalnih 1-formi. za krivuljni integral prve vrste. Kaˇe se i da je tangenta graniˇni poloˇaj sekante z c z ” ” T0 T kada se T pribliˇava T0 ”. tj.1. koji se c najbolje priljubljuje” uz luk. Analogno se definira homotopnost orijentiranih po dijelovima glatkih zatvorenih krivulja. I ova definicija je dobra. ako su γ : [a. Za integral realne funkcije duˇ krivulje. i oznaˇujemo ga s Γ ω. tj. prema teoremu 30. u smislu definicije u § 26. tj. vezna funkcija ϕ : [a. onda se tangentom na Γ u T0 naziva c n pravac u R koji prolazi toˇkom T0 i koji najbolje aproksimira luk Γ. sva svojstva dokazana u §§ 25–26 za integrale diferencijalnih 1-formi. onda je. Sada se zakljuˇuje kao i u sluˇaju krivuljnog c c c integrala prve vrste. duˇ puta. To je krivuljni z integral druge vrste. .1. KRIVULJNI INTEGRALI 71 duˇ orijentirane krivulje Γ. Taj se integral naziva i z c integral vektorskog polja F = (F1 . tj. ϕ je rastu´a funkcija te je ϕ(a) = c i ϕ(b) = d.

Propozicija 30. tj. f (x.72 ˇ 4. definicija tangente je dobra. a kako je γ(t0 ) = T0 = η(u0 ). y) = 1 + . vidimo da su vektori c γ (t0 ) i η (u0 ) kolinearni. pa je T0 slika od t = t0 . f (x. t2 . t ∈ R. pa je γ (t0 ) = η (ϕ(t0 ) · ϕ (t0 ). y) = x cos z. σ(t) = (sin t. Tangentu na luk Γ u toˇki T0 = γ(t0 ) tada definiramo kao pravac dˆn c a parametrizacijom (kaˇe se i zadan parametarz ” skom jednadˇbom”) s → γ(t0 ) + s γ (t0 ). Izraˇunajte c σ f ds ako je: y 3 (a) (b) (c) σ : [0. 0). jeds finira kao lim t→t0 T = γ(t) Γ γ(t) − γ(t0 ) t − t0 odreduje T0 = γ(t0 ) t − t0 O nako derivaciji γ (t0 ). ako γ i η odreduju suprotne orijentacije luka Γ. Zadaci 1. Tada postoji strogo monotona funkcija ϕ : [a. s ∈ R. σ(t) = (t. onda su i njima odredene orijentacije tangente suprotne. onda je vektor koji odreduje smjer sekante kroz T0 i T = γ(t). σ : [0. ne ovisi o odabranoj glatkoj parametrizaciji luka Γ. b] → [c. f (x. σ(t) = (30 cos3 t. naravno. b] → Γ glatka regularna parametrizacija luka Γ i γ(t0 ) = T0 . z pa je T0 slika od s = 0. Ali i vektor isti pravac. jednak γ(t)−γ(t0 ). z) = x + y + z. π] → R2 . Isto tako. podudaraju. onda je ϕ (t0 ) > 0. Dokaz: Neka je η : [c.2 Definicija tangente je dobra. tj. σ : [0. to se pravci kroz T0 odredeni vektorima γ (t0 ) i η (u0 ). d] → Γ neka druga glatka parametrizacija luka Γ. ili parametrizacijom t → γ(t0 ) + (t − t0 ) γ (t0 ). stoga se tangencijalni vektor deγ(t) − γ(t0 ) . 2π] → R3 . d] klase C 1 takva da je γ = η ◦ϕ. . ˇto je. pa su i orijentacije tangente u toˇki T0 c odredene parametrizacijama γ i η jednake. y. 30 sin3 t). INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA Ako je γ : [a. 1] → R3 . Oznaˇimo li ϕ(t0 ) =: u0 . cos t. t). Primijetimo da ako parametrizacije γ i η u prethodnom dokazu odreduju istu orijentaciju luka Γ.

xz. Izraˇunajte I = c (x]2 + 2y + y 2 )3 γ √ √ s γ(t) = ( 2 cos t. Neka je γ(t) = t4 tπ . Odredite duljinu kardioide r = 2a(1 + cos ϕ). t > 0. z) = (x2 . t). 2] → R3 . 7. f (x. 1] → R2 . . 1). y. 4. 2π] → R2 definiran 11. Izraˇunajte povrˇinu dijela plaˇta eliptiˇnog cilindra 9x2 + 5y 2 = 45 koji c s s c leˇi izmedu ravnina z = 0 i z = y. γ −γ (Oba integrala treba izraˇunati prema definiciji. y. F dγ. t2 . 1). Neka je γ(t) = et−1 . r sin t). Izvedite formulu za duljinu krivulje koja je u polarnim koordinatama zadana s r = f (ϕ). −x2 sin y). 9.) c 10. x dy − (x3 + y)dx gdje je put γ : [0. 1] → R3 . 6. σ(t) = (t. xy) i γ : [−5. 5. t ∈ [1. Odredite duljinu hipocikloide x 3 + y 3 = a 3 . a > 0. b]. z 8. y) = (2x cos y. 10] → R3 . Pokaˇite da je deltoida zatvorena krivulja i odredite njezinu duljinu. sin3 4 2 . 12. Deltoida je krivulja ˇije su parametarske jednadˇbe c z x(t) = 2 cos t + cos 2t y(t) = 2 sin t − sin 2t . t3 ). sin Izraˇunajte c γ π t . z) = (yz. γ : [0. ϕ ∈ [a. t 2 . 2π]. t ∈ [0. y. γ(t) = (t. z) = 2 3 3 73 x+y . Odredite duljinu Arhimedove spirale r = 2ϕ za ϕ ∈ [0. γ(t) = (t. Neka je F (x. 13. Izraˇunajte c γ x dy − y dx gdje je γ(t) = (r cos t. Izraˇunajte F dγ i c F dγ. Izraˇunajte c γ y dx + x dy. −1 + 2 sin t). t2 . 2] i F (x.Zadaci (d) σ : [1. 3π]. z 3. xy. Izraˇunajte c γ 2 2 2 F dγ gdje je F (x. y+z 2. γ : [0.

Q(x. Izraˇunajte c Γ P dx + Q dy za P (x. 4 − 8) do toˇke B = √ √ (2 + 2. 22. INTEGRALI DUZ PUTOVA I KRIVULJA 14. c s . t ∈ [0. gdje c γ √ 1 − 2t t2 . arcsin t. y cos yz). c √ y x 18. 6). 15. 1+t 2xy 3 dx + (x4 − x2 y 2 )dy 16. Cemu je jednak integral F dx + G dy? Γ 21. a Γ je pozitivno orijentirana kruˇnica zadana s x2 + y 2 = 1. Neka je F (x. gdje je put γ : [0. z) = 2xz 2yz 1 . Neka je f : R → R diferencijabilno preslikavanje klase C 1. G(x. a. 1]. y) = x. z) = (y. t − 2. b) hipocikloidom (zad. 7). 5). y. 19. z cos xz + x. 1] → R2 zadan (x2 + y 2 )2 √γ √ √ √ 3 3 + 3√ 3 3 3 3 3+3 3 . 23. 2 . y. b). s c 20. z). Odredite sve vrijednosti koje moˇe poprimiti integral z Γ F dγ za F (x. ako postoji. c) deltoidom (zad. 4 + 8). b > 0. Izraˇunajte c . y. Neka je F (x. t− s γ(t) = 2 2 2 17. b) primjenom z Greenove formule. y. Izraˇunajte integral (yx3 +ey ) dx+(xy 3 +xey −2y) dy gdje je Γ bilo koja c Γ po dijelovima glatka kontura centralno simetriˇna s obzirom na ishodiˇte.74 ˇ 4. funkciju f takvu da je ∇f (x. Izraˇunajte integral I = c y x− 2 dx + 2 dy. Izraˇunajte povrˇinu lika omedenog c s a) kardioidom (zad. i to: a) direktno. y) = −y. Odredite.− 2 (x2 + y 2 )2 (x + y 2 )2 (x + y 2 )2 kad je Γ bilo koja zatvorena krivulja u R3 koja ne sijeˇe os z. y) = xy. z) = F (x. gdje je Γ luk x + y2 x + y2 Γ √ √ c c krivulje y 2 = x3 + 2x od toˇke A = (2 − 2. y) = x i neka je Γ ⊆ R2 pozitivno orijentirana ˇ po dijelovima glatka kontura. Pokaˇite da je z a+b f (x+y)(dx+dy) = Γ 0 f (w) dw za svaku po dijelovima glatku krivulju Γ od ishodiˇta do toˇke (a. je γ(t) = e . Izraˇunajte (x2 + 2x)ex+y dx + (x2 ex+y − 4yz cos y 2 ) dy − 2 sin y 2 dz.

Izraˇunajte c Γ y dx + 2x dy gdje je Γ pozitivno orijentiran rub skupa S= (x. Izraˇunajte c Γ x2 y + 1 y 3 + y exy dx + x + x exy dy po gornjem luku 3 c c jediniˇne kruˇnice x2 + y 2 = 1 od toˇke (1. y) ∈ R2 : (x − 1)2 + y 2 < 1 ili x2 + (y − 1)2 < 1 . i neka c z 2 je f : R → R neka diferencijabilna funkcija klase C ∞ koja je konstantna izvan jediniˇnoga kruga. 0).Zadaci 24. Izraˇunajte integral c 1 x Γ 75 arc tg y x dx + y 3 e−y dy gdje je Γ pozitivno orijen- tiran rub isjeˇka kruˇnog vijenca u prvom kvadrantu omedenog pravcima c z y = 0 i y = x i kruˇnicama radijusa 1 i 2 sa srediˇtem u ishodiˇtu. r1 > r2 . y) = x + y . 3 3 3 3 Γ1 Γ2 28. Izraˇunajte c c D ∂f ∂x + ∂2f ∂y 2 dx dy. Neka je D podruˇje omedeno elipsom E s jednadˇbom 3x2 +2y 2 = 6. 27. z s s 25. y) = 2x − y i Q(x. Izraˇunajte integral I = P dx + Q dy − P dx + Q dy za c P (x. Neka su Γ1 i Γ2 pozitivno orijentirane kruˇnice oko ishodiˇta radijusa r1 z s i r2 . . c z 26. 0) do toˇke (−1.

.

y) s naziva se njegov realni dio. 0).5 Kompleksne funkcije U ovom ´emo poglavlju zapoˇeti prouˇavanje kompleksnih funkcija jedne komc c c pleksne varijable. dakle. formulom (x1 . ima neutralni element z — kompleksan broj (1. kao skup. tj. metrike. dakle. definira se kao s c |z| := x2 + y 2 . y). y ∈ R }. skuc s c povi su. c z Novost nastupa uvodenjem mnoˇenja kompleksnih brojeva C × C → C. distributivno je prema zbrajanju. C je isto ˇto i R2 . I kao c 2 metriˇki prostor. Ovako definirano mnoˇenje je asocijativno. isti kao u R2 — o njima nemamo stoga niˇta novoga re´i. c realan broj y. i oznaˇava se (z) ili Im z. x1 y2 + x2 y1 ) . izmedu ostalog. . pa je to isto ˇto i (euklidska) norma u R2 . . vrijedi |f (z) − f (z0 )| < ε. pa je C. Njegovi su c c elementi uredeni parovi realnih brojeva. y) : x. a isto vrijedi i za Cauchyjevo svojstvo. Modul |z| kompleksnog broja z = (x. y2 ) := (x1 x2 − y1 y2 . zatvoreni. y1 ) · (x2 . potpun metriˇki prostor. Kako neprekidnost funkcija ovisi samo o topoloˇkoj strukturi. Otvoreni. Skup kompleksnih brojeva oznaˇavat ´emo s C. niti o tome nemamo s niˇta novoga re´i: funkcija f : C ⊇ S → C neprekidna je u toˇki z0 ∈ S ⊆ C. i svaki kompleksan 77 . pa C dobiva i strukturu metriˇkog prostora. kao i u R2 . C se podudara s R . C se podudara s R2 — zbrajanje je definirano po koordinatama. naziva se imaginarni dio. i oznaˇava se (z) ili Re z. C := { z = (x. Isto tako je i konvergencija nizova u C ista kao i konvergencija u R2 . kompaktni. c I kao abelova grupa. Prva komponenta x kompleksnog broja z = (x. a druga komponenta. s c c ako za svaki ε > 0 postoji δ > 0 takav da za sve z ∈ S za koje je |z − z0 | < δ. . komutativno. To omogu´uje definiciju udaljenosti.

to je funkcija f neprekidna ako. koji je. algebarski gledano. tj. 0) · (0. i naziva se konjugiranje kompleksnih brojeva. 1) · (0. 0) = (x1 + x2 . ili imaginarnom jedinicom. pri ˇemu je ϑ kut izmedu pozitivnog smjera realne osi i radijvekc z tora toˇke z. c iϑ z Uz oznaku e := cos ϑ+i sin ϑ. naziva se imaginarna os. z = |z|(cos ϑ + i sin ϑ). y) = (x. moˇe se pisati z = |z|(cos ϑ + i sin ϑ) = |z| ei ϑ . y). vrijedi s (x1 . Vrijedi. 1) naziva korijen od −1.78 broj z = (x. S druge strane. 0) · (x2 . I za funkciju f : C ⊇ S → C ˇesto piˇemo f = u + i v. tj. v : S → R realne funkcije. Zrcaljenje kompleksne ravnine s obzirom na realnu os. 0) + (x2 . moˇe se reprezenc z tirati i polarnim koordinatama. jedne kompleksne. R potpolje od C. 0) ponaˇaju se kao realni brojevi. zapravo realan broj 1. vas rijable. to je. kao toˇka u ravnini. 0). vrijedi (0. i samo ako su obje funkcije u i v neprekidne. |z| = z z i = 2 . Kut ϑ naziva se argument kompleksnog broja. Tako R postaje podskupom od C. 0). skup c s brojeva oblika x ≡ (x. x ≡ (x. 0) i (x1 . c √ 1 z ϑ = arg z naprimjer. Tako dolazimo i do uobiˇajene oznake za c c kompleksne brojeve. f (z) = (u(z). c i oznaˇava s arg z. Ovako smjeˇten skup R ⊆ C. jer je (x. 0). √ i standardno se oznaˇava s i = −1. |z | z O Kompleksni broj. y ∈ R. Konjugiranje je neprekidna funkcija. v(z)). a topoloˇki s gledano. KOMPLEKSNE FUNKCIJE 1 x −y . Kako se topoloˇke strukture prostora C i R2 podudaraju. naziva se realna os. R je (metriˇki) potprostor od C. y) ∈ C∗ := C \ {(0. x + i y := x − i y. 0)} ima inverz 5. tj. Kompleksni brojevi oblika (x. a kako su algebarske i topoloˇke s strukture uskladene. z = x + i y. 0) + (y. To je funkcija z z → z definirana kao z := (x. := z −1 = 2 . Lako je pokazati da se ovakav zapis kompleksnog broja u mnogoˇemu ponaˇa c s 1 |z| . 1) ≡ x · 1 + y · i . ima ulogu jedinice za mnoˇenje. tj. Skup brojeva oblika i y ≡ (0. 0). pa se broj (0. 0) ≡ −1. 1) = z (−1. c s gdje su u. 0) · (1. Kompleksan broj (1. uz identifikaciju R ⊆ C. 0) = (x1 · x2 . i ˇesto se koristi. odnosno dvije realne. 2 z x + y2 x + y2 Tako C postaje polje. x ∈ R. Stoga realne brojeve identificiramo s kompleksnim brojevima kojima je imaginarni dio jednak nuli. −y).

Naprimjer. kaˇemo da z f (z) − f (z0 ) je derivabilna u toˇki z0 ∈ Ω. toˇnije na analizu funkcija iz R2 u R2 . ako je derivabilna u svim z toˇkama skupa Ω. c n−1 jednaka f (z) = n z . y0 ) limes kvocijenta gdje je ϑ = arg(z −z0 ). produktom. do na faktor 1 .§ 31. limes ovog izraza ne postoji. bilo neposredno iz definicije. bilo z indukcijom koriˇtenjem formule za derivaciju produkta. c c Za funkciju f : Ω → C kaˇemo da je derivabilna. kao i u sluˇaju realne funkcije realne varijable. derivabilna je na cijeloj kompleksnoj ravnini. iako su joj i rec alni i imaginarni dio. Medutim. oznaˇavat ´emo s D(Ω). . i njezina derivacija je. To se lako dokaˇe. Velike c razlike nastaju uvodenjem derivacije kompleksne funkcije. c da vrijede uobiˇajene formule za derivacije. To znaˇi da konjugiranje z → z nije derivabilna funkcija. U tom z→z0 z − z0 c sluˇaju taj limes oznaˇavamo f (z0 ) i zovemo derivacija funkcije f u toˇki z0 . kompozicijom. ˇak c ∞ klase C . s Funkcija f (z) := 1 (z+z) nije derivabilna. iako je. Definicija 31. jer |cos ϑ| oscilira izmedu 0 i 1. f (z) := z n . s aspekta realnih funkcija. z − z0 z − z0 . vrijedi ei ϑ ei ϕ = ei (ϑ+ϕ) . izgleda kao da ´e se analiza kompleksnih funkc c cija jedne kompleksne varijable svesti na analizu funkcija dviju realnih varijabli. f (z) − f (z0 ) x − x0 = = |cos ϑ|. c pa za mnoˇenje dobivamo z1 z2 = |z1 ||z2 |ei (ϑ1 +ϑ2 ) . . postojao bi u z0 = (x0 . medutim.1 Za funkciju f : Ω → C. i da je svaka derivabilna funkcija c neprekidna. kada bi f bila derivabilna. diferencijabilne funkcije. ako postoji limes lim c ∈ C. c Skup svih funkcija derivabilnih na Ω. z Prema svemu dosad reˇenom. To je. Derivacija kompleksne funkcije 79 kao uobiˇajena eksponencijalna funkcija. . . § 31 Derivacija kompleksne funkcije Derivaciju kompleksne funkcije definiramo na isti naˇin kao i derivaciju realne c funkcije jedne realne varijable. gdje je Ω ⊆ C otvoren skup. c c Kao i u sluˇaju realne funkcije realne varijable.1 Potencija. direktno se iz definicije lac ko pokazuje da se derivabilnost ˇuva sumom. suma dviju 2 2 ‘lijepih’ funkcija — identitete i konjugiranja. Zaista. daleko od istine. Primjer 31.

y0 )−a(y−y0 )−b(x−x0 ) |z − z0 | f (z) − f (z0 ) z − z0 . y0 ) ∈ Ω ako.1 (Cauchy-Riemannov teorem) Kompleksna funkcija f = u + i v : Ω → C derivabilna je u toˇki z0 = (x0 . y0 ) − b(x − x0 ) − a(y − y0 )| =0. diferencijabilne u toˇki (x0 . y − y0 ) . Time je nuˇnost dokazana. y) − u(x0 . y)−v(x0 . i samo ako su funkcije c u i v. (CR) Dokaz: Neka je funkcija f derivabilna u z0 = (x0 . . Tada je f (z) − f (z0 ) − (a + i b) = z − z0 = = u(x. y0 ) = ∂y v(x0 . KOMPLEKSNE FUNKCIJE Sljede´i teorem daje nuˇne i dovoljne uvjete koje moraju zadovoljavati realne c z funkcije u i v. y0 ) ∂y u(x0 . y)−u(x0 . y0 )−a(x−x0 )+b(y−y0 )+i v(x. y0 ) = −b = −∂x v(x0 . y) − u(x0 . y0 ) ∂y u(x0 . y0 ) − i v(x0 . Obrnutim redoslijedom zakljuˇivanja. to je i |u(x.80 5. y0 ) − (a + i b) (x − x0 ) + i (y − y0 ) |z − z0 | u(x. dobivamo i z c dovoljnost. y0 ). c i zadovoljavaju ove Cauchy-Riemannove uvjete: ∂x u(x0 . y) − v(x0 . y0 ) . Kako je lim z→z0 − (a + i b) = 0. v : Ω → R diferencijabilne u (x0 . y0 ) = −∂x v(x0 . y0 ) i neka je f (z0 ) = a+i b ∈ C. y0 ) . Teorem 31. y − y0 ) (x. y0 ) = a = ∂y v(x0 . y0 ) = z0 . kao realne funkcije dviju realnih varijabli. (x − x0 .y)→(x0 . y0 ) − a(x − x0 ) + b(y − y0 )| =0. y − y0 ) (x.y)→(x0 . i da je c ∂x u(x0 .y0 ) lim |v(x.i (x − x0 . i |z − z0 | = (x − x0 . da bi kompleksna funkcija f = u + i v bila derivabilna.y0 ) lim To znaˇi da su funkcije u. y) + i v(x.

y0 ) + i ∂x v(x0 . znaˇi da se pric c rast te funkcije moˇe aproksimirati linearnom funkcijom (linearnim operatoz rom).1 Teorem 31.3 Ako je funkcija f = u + i v : Ω → C derivabilna. Medutim. c C-linearnih operatora C → C ima manje nego R-linearnih operatora R2 → R2 . ˇto je za c c s funkcije jedne varijable ekvivalentno derivabilnosti u toj toˇki. pa deriviranjem po x dobivamo (CR) Schwarz ∂x ∂x u = ∂x ∂y v = ∂y ∂x v = −∂y ∂y u . Derivacija kompleksne funkcije 81 Korolar 31. i sliˇno za funkciju v. toˇnije funkcija R2 → R2 . c Napomena 31. onda su u i v harmoniˇke funkcije. y0 ) =: −i ∂y f (z0 ) = = ∂y v(x0 . Uz oznake uvedene u ovim formulama. y0 ) − i ∂y u(x0 . francuski matematiˇar c . y0 ) − i ∂y u(x0 . za neprekidnost od f bila je dovoljna samo neprekidnost od u i v. y0 ) + i ∂x v(x0 .§ 31. Diferencijabilnost funkcije u nekoj toˇki. a realne funkc c cije u i v su diferencijabilne klase C 2 (vidjet ´emo kasnije da to ve´ slijedi iz derivabilnosti kompleksne funkcije f ). c 1 Pierre-Simon 1 ∂f ∂y f =: =: ∂ iy f i ∂(i y) Laplace (1749–1827). Korolar 31. y0 ) ∈ Ω. Kod kompleksnih funkcija to znaˇi C-linearnim operatorom. Otkuda tolika restrikcija kada se radi o derivabilnosti? Uzrok tome je sljede´i.1 i Korolar 31. ∂x2 ∂y Dokaz: Zbog Cauchy-Riemannovih uvjeta je ∂x u = ∂y v.2 Ako je funkcija f : Ω → C derivabilna u z0 = (x0 . y0 ) . i nije se zahtijevala nikakva medusobna veza tih funkcija. oba Cauchy-Riemannova uvjeta moˇemo z zapisati jednom formulom: ∂x f (z0 ) = ∂ iy f (z0 ). c 1 obje zadovoljavaju Laplaceovu diferencijalnu jednadˇbu z ∂2u ∂2u + 2 =0. onda je f (z0 ) = ∂x u(x0 .3 pokazuju kako su strogi zahtjevi na realne funkcije u i v da bi kompleksna funkcija f = u + i v bila derivabilna. kakvi se koriste za aproksimaciju vektorskih funkcija dviju realnih varijabli. S druge strane. y0 ) = ∂y v(x0 . tj. y0 ) =: ∂x f (z0 ) = ∂x u(x0 .

ako je A : C → C kompleksno-linearan operator. odakle specijalno za z = (1. KOMPLEKSNE FUNKCIJE a b Naime. derivabilne su svuda gdje su definirane. onda za skalar i ∈ C i svaki z = (x. tj. nuˇno je i dovoljno da vrijedi c z a = d i b = −c. a f : Ω → C derivabilna funkcija takva da je f (z) = 0 za sve z ∈ Ω. . i C-linearan. i za derivaciju nalazimo exp z = ∂x u(z) + i ∂x v(z) = exp z . Primjer 31. Polinomi .2 Navedimo nekoliko osnovnih primjera derivabilnih kompleksnih funkcija: Identiteta f (z) = z je derivabilna. Korolar 31. 0). mora vrijediti A(i z) = i A(z). i derivacija je jednaka p (z) = n an z n−1 + (n − 1) an−1 z n−2 + · · · + a1 . Stoga je (kompleksna) eksponencijalna funkcija derivabilna. y) ∈ C. Da su ta dva uvjeta i dovoljna za C-linearnost funkcije A. Zaista. onda je f konstantna funkcija. funkcije oblika p(z) = an z n + an−1 z n−1 + · · · + a1 z + a0 .4 Ako je Ω ⊆ C otvoren i povezan skup. kvocijenti dvaju polinoma. tj. Tako dobivamo upravo Cauchy-Riemannove uvjete. dobivamo a = d i b = −c. tj. v) : Ω → R2 . i = 0. . i f (z) = 1 za sve z ∈ C. . ∂x v ∂y v Dakle. ako funkcija f : Ω → C ima (kompleksnu) derivaciju (ˇto je ekvivas lentno diferencijabilnosti u smislu kompleksnih funkcija). gdje su ai ∈ C. ∂x u ∂y u jednaka . (ez ) = ez . Racionalne funkcije. svuda osim u nultoˇkama nazivnika. . derivabilne su funkcije. ali obratno vrijedi samo ako su joˇ zadovoljeni i Cauchy-Riemannovi uvjeti. dakle. shva´en kao funkcija C → C. . n. onda je f shva´ena c 2 2 s kao funkcija iz R u R diferencijabilna. a to je matrica koja reprezentira diferencijal funkcije f = (u. c Eksponencijalna funkcija kompleksne varijable je funkcija exp : C → C definirana s exp z = ez = ex+i y := ex (cos y + i sin y) . Realni i imaginarni dio funkcije exp oˇito jesu diferencijabilne funkcije. lako se provjeri direktno. da bi R-linearan operator A : R2 → R2 reprezentiran matricom c d bio. a c Cauchy-Riemannovi uvjeti lako se provjere. jer je Jacobijeva matrica.82 5.

Oznaˇimo s Cπ := C \ {(x. c c Sliˇno. kako smo vidjeli.1. inverzna funkcija ne postoji. c Logaritamska funkcija kompleksne varijable nije definirana na cijeloj kompleksnoj ravnini. c s Na prethodnoj slici je prikazano kako eksponencijalna funkcije preslikava prugu R × 0. 2π } na komplement pozitivnog dijela realne osi. Primjer 12. ali shva´enu kao preslikavanje R2 → R2 . π . Prirodno je zahtijevati da takva inverzna funkcija proˇiruje realnu logaritamsku funkciju R+ = {x ∈ R : x > 0} → R. 2π = {z = x + i y : x ∈ R. pa je kompleksna eksponencijalna funkcija periodiˇka. π je komplement negativnog dijela realne osi. Derivacija kompleksne funkcije 83 Primijetimo da je ez+2 i π = ez . y ∈ 0. 0) : x ≤ 0} komplement negativnog dijela c realne osi u kompleksnoj ravninikomplement negativnog dijela realne osi. a za x < 0 unutar jediniˇnog kruga. 1 2 . koja je definirana na slici te pruge. eksponencijalna funkcija jeste injektivna na svakoj horizontalnoj prugi ˇirine 2π. ali je injektivna na svakoj ‘horizontalnoj’ prugi ˇirine 2π. i vidjeli da ona nije injektivna (jer je periodiˇka u druc goj varijabli). i to s osnovnim periodom 2 i π. s koju ´emo privremeno oznaˇavati s lnR : R+ → R. kao kod realnih funkcija z realne varijable. Naime. ali kako kompleksna eksponencijalna funkcija nije bijekcija. Uobiˇajeno je za z c domenu kompleksne logaritamske funkcije uzeti komplement negativnog dijela realne osi. Slike toˇaka z = x + i y za koje je x > 0 c nalaze se izvan jediniˇnog kruga. Medutim. i s slika takve otvorene pruge je cijela kompleksna ravnina bez jednog polupravca s poˇetkom u ishodiˇtu. slika pruge R × −π. promatrali ve´ c c ranije. ˇeljeli bismo da je. logaritamska funkcija inverzna eksponencijalnoj. Stoga za domenu treba c c uzeti takav skup koji sadrˇi pozitivan dio realne osi.§ 31. c Im 2π π exp E 1 e e2 Re 0 Tu smo funkciju. pa restrikcija eksponencis jalne funkcije na svaku takvu prugu ima svoju inverznu funkciju. dakle sliku pruge R × −π.

x > 0 (desna poluravnina) arc tg x ⎨ x arc ctg y . π ˇ Zelimo. dakle. kompleksna” logaritamska funkcija ln zaista proˇiruje realnu” s ” ” logaritamsku funkciju lnR . tj. KOMPLEKSNE FUNKCIJE π c a s U−π := {x + i y : y ∈ −π. dobivamo (z) = lnR |z| + i arg z . e (z) = z . ona je definirana s c ln z := lnR |z| + i arg z . (4) Za pozitivne realne brojeve z ∈ R+ je arg x = 0 pa je ln z = lnR |z| = lnR z. a jer je |z| pozitivan realan broj. tj. π (ez ) = z . (2) Budu´i da eksponencijalna funkcija preslikava sumu u produkt. derivabilnu funkciju : Cπ → U−π koja je inverzna funkciji π exp : U−π → Cπ . y < 0 (donja poluravnina) y (6) . arg z = ⎩ arc ctg x − π . logaritam produkta mora biti jednak sumi logaritama. Zapisano u koordinatama. ozc π naˇavati s ln : Cπ → U−π ⊆ C. kao i realnu. s zbog (1) dobivamo (z) = (|z| ei arg z ) = (|z|) + (ei arg z ) = (|z|) + i arg z . tj. (1) i exp ◦ = id. za sve z ∈ U−π . tj.84 5. 2 (5) a funkciju arg : Cπ → R moˇemo zapisati formulama z ⎧ y . kompleksna logaritamska funkcija jednaka je ln z = ln(x + i y) = 1 ln(x2 + y 2 ) + i arg z . mora njec zina inverzna funkcija preslikavati produkt u sumu. Zapiˇemo li z ∈ Cπ kao z = |z| ei arg z . y > 0 (gornja poluravnina) . Mora dakle vrijediti ◦ exp = id. π } ⊆ C odgovaraju´u horizontalnu prugu. i ˇelimo da se za pozitivne realne brojeve z funkcija podudara s realnom logaritamskom funkcijom. (3) (1) Umjesto . za sve z ∈ Cπ . Prema (3). kompleksnu logaritamsku funkciju ´emo.

0) : x ≥ 0 }. Eksponencijalna funkcija isto tako oss tvaruje bijekciju pruge U 2π := { z = x + i y : 0 < y < 2π } na komplement 0 pozitivnog dijela realne osi. 2 x Prema Cauchy-Riemannovu teoremu. z z π Nema niˇta posebnog u skupu U−π . tj. c ϑ ϑ ∈ R. i na cijelom skupu Cπ je ln (z) = 1 . Stoga za svaki ϑ postoji pripadna kompleksna logaritamska funkcija Cϑ → U ϑ+2π . inverzna restrikciji funkcije ϑ ϑ+2π z z → e na U ϑ . usporedi s funkcijom ϑ u Primjeru 25. lako se provjeri da je formulom (6) funkcija z → arg z dobro definirana. tj. zakljuˇujemo da je c funkcija ln derivabilna na desnoj poluravnini. bilo koje pruge U ϑ+2π := { z = x + i y : ϑ < y < ϑ + 2π }. a na x y x y ln(x2 + y 2 ) + i (arc ctg − π).1. na skup Cϑ — komplement polupravca iz ishodiˇta koji s pozitivnim s dijelom realne osi zatvara kut ϑ. kao i ranije. = 2 y 2 2 + y2 2 2x 1 + (x) x x +y x + y2 1 2x 1 y x y +i −i 2 . i njezina je derivacija jednaka z 1 ln (z) = ∂x ln(z) = 2 = . pa se. Derivacija kompleksne funkcije 85 Kao i za funkciju ϑ u Primjeru 25. |z| z Na gornjoj poluravnini vrijedi ln(z) = donjoj je ln(z) = 1 2 1 2 ln(x2 + y 2 ) + i arc ctg .2. pokazuje da je i tamo ln derivabilna 1 i derivacija je .2. na desnoj poluravnini vrijedi ln(z) = ln(x + i y) = pa je ∂x ln(z) = i ∂y ln(z) = 1 2y 1 x y 1 +i +i 2 . na skup C0 := C \ { z = (x. Na skupu { x + i y : x > 0 }. i nadimo njezinu derivaciju. y 2 (− 2 ) = 2 2 x2 + y 2 1 + (x) x x + y2 x + y2 1 y ln(x2 + y 2 ) + i arc tg . funkcija ln je derivabilna. tj. i op´enito.§ 31. Pokaˇimo da je funkcija ln definirana formulama (5) i (6) zaista derivabilz na. . Teorem 31.

U ovoj toˇki definirat ´emo integral. U zadnjem retku radi se o dva integrala diferencijalnih 1-formi duˇ puta γ. I algebarski. b] → C po dijelovima gladak put. To z z opravdava i uvodenje oznake dz := dx + i dy. i neka je f = u + i v : γ ♣ → C neprekidna funkcija. c Neka je γ = ξ + i η : [a. dobivamo f dz = γ γ (u + i v)(dx + i dy) = γ u dx − v dy + i γ v dx + u dy . b]) ⊆ C neka je njegova slika (trag). (1) . KOMPLEKSNE FUNKCIJE Trigonometrijske i hiperbolne funkcije kompleksne varijable definiraju se pomo´u eksponencijalne funkcije formulama: c sin z := ei z − e−i z 2i z e − e−z sh z := 2 cos z := ei z + e−i z 2 z e + e−z ch z := . γ ♣ = γ([a. c § 32 Integral kompleksne funkcije Kompleksne funkcije kompleksne varijable integriramo po putevima. odnosno krivuljama. tj. kod ‘raˇunanja’ te se funkcije ponaˇaju kako smo nauˇeni iz realne analize.86 5. nabrojati neka osnovna svojc c stva. i zapoˇeti ispitivanje neovisnosti integrala o putu integracije. 2 Sve su to derivabilne funkcije. jer tada formalnim mnoˇenjem. i derivacije su jednake onima u realnom c c s sluˇaju. Integral funkcije f duˇ puta γ definiramo kao (kompleksan) broj z b f dz := γ b a f (γ(t)) γ (t) dt b := a u(γ(t)) ξ (t) − v(γ(t)) η (t) dt + i a v(γ(t)) ξ (t) + u(γ(t)) η (t) dt = γ u dx − v dy + i γ v dx + u dy . ˇime ´emo c c c se detaljnije baviti u idu´em paragrafu.

da ne ovisi o odabranoj po dijelovima glatkoj parametrizaciji γ krivulje Γ. pa na identitetu id : [a. s identifikacijom x ≡ (x. i da je aditivna funkcija puta integracije. γ Im γ f dz = Lako se pokazuje da ovako definiran integral ima uobiˇajena svojstva. da c je linearan funkcional na prostoru neprekidnih kompleksnih funkcija definiranih na γ ♣ . tj. tj. b] → [a. dakle. i ovdje se definira integral f dz kompleksne funkcije duˇ orijentirane po dijelovima glatke krivulje z Γ Γ = (Γ. 0). g = gRe + i gIm : [a.1 U prethodnoj smo definiciji preˇutno istakli i ˇto podrazumis s jevamo pod integralom kompleksne funkcije jedne realne varijable. umjesto . tj. Napomena 32. kao i kod integrala diferencijalne 1-forme duˇ puta. ako je naprimjer. To je usaglaˇeno i s inkluzijom R ⊆ C. b] × {0} = {z = x + i y : x ∈ [a. integrala druge vrste. onda. Naime. Takoder se. z Kao i u § 30 za integral diferencijalne 1-forme. b] → C neprekidna funkcija. segment realnih brojeva [a. b] → C dˆn s ι(t) := (t. kao integral γ f dz po proizvoljnom po dijelovima glatkom putu γ koji parametrizira orijentiranu krivulju Γ. bilo rabe´i (1) i ˇinjenicu da integral c c c diferencijalne 1-forme ne ovisi o odabranoj parametrizaciji krivulje Γ. pokazuje se bilo direktno. po definiciji.§ 32. Integral kompleksne funkcije a uz taj formalizam je i 87 Re γ f dz = γ Re(f dz) Im(f dz) . tj. s tom ´e identifikacijom. Da je ta definicija dobra. Naime. Go ).1. koriste´i se Teoremom 30. z a ♣ Ako sada na g = gRe + i gIm gledamo kao na funkciju g : ι → C. lako pokazuje da su z integrali duˇ algebarski ekvivalentnih puteva jednaki. smatramo da je b b b b g(t) dt := a a gRe (t) + i gIm (t) dt := a gRe (t) dt + i a gIm (t) dt . y = 0} ⊆ C. b] ⊆ R biti identificiran sa c skupom [a. 0). b] moˇemo gledati kao na put ι : [a. b].

i neka je f : γ ♣ → C neprekidna funkcija. b] → C po dijelovima gladak put duljine (γ). 0). Dokaˇimo sada jednu ocjenu modula integrala. s jer je ιRe (t) = 1 i ιIm (t) = 0 za sve t. onda je s c b g dz = ι a g(ι(t)) ι (t) dt b = a gRe (t. da. KOMPLEKSNE FUNKCIJE g(t) piˇemo g(t. koju ´emo ˇesto koristiti. 0) ιRe (t) + gRe (t. 0) ιIm (t) dt = a gRe (t) dt + i a gIm (t) dt . te neka je M := max{|f (z)| : z ∈ γ ♣ }.1 (o ocjeni integrala) Neka je γ : [a. preˇutno. maksimum M zaista postoji. ϑ = arg J. a upravo smo tako. Oznaˇimo s J := γ f dz = |J|ei ϑ za c neki ϑ ∈ R (toˇnije. bili i definirali z a g(t) dt. u definiciji b integrala kompleksne funkcije duˇ puta.88 5. 0) ιIm (t) dt + b +i a b b gIm (t. . Tada je f dz ≤ M (γ) . z c c Lema 32. Tada je c c c |J| = e = a −i ϑ γ b −i ϑ a b f dz = e f (γ(t)) γ (t) dt e−i ϑ f (γ(t)) γ (t) dt . zbog kompaktnosti skupa γ ♣ i neprekidnosti funkcije f . γ Dokaz: Primijetimo najprije. i sliˇno za realne funkcije gRe i gIm . ali nam ta ˇinjenica ne´e trebati). 0) ιRe (t) − gIm (t.

tj. uz pretpostavku da integral funkcije f ne ovisi o putu. tj. da je integral po svakom zatvorenom PDG putu jednak nuli. c dovoljno je definirati funkciju F u sluˇaju kada je otvoren skup Ω povezan. Drugim rijeˇima. a derivabilnost je lokalno svojstvo. ovisi o putu integracije. c .2. b] → Ω PDG put koji je zatvoren. Dovoljno je funkciju F definirati zasebno na svakoj komponenti povezanosti skupa Ω. Kao ˇto smo u Teoremu 25. Tada je b b f dz = γ a b f (γ(t)) γ (t) dt = a F (γ(t)) γ (t) dt = a (F ◦ γ) (t) dt = F (γ(b)) − F (γ(a)) = 0 . jer su te komponente medusobno disjunktni otvoreni skupovi. Sada ´emo se pozabaviti upravo tim pitanjem — kada integral c kompleksne funkcije ne ovisi o putu integracije. Integral kompleksne funkcije Stoga je b 89 |J| = Re|J| = a b Re e−i ϑ f (γ(t)) γ (t) dt e−i ϑ f (γ(t)) γ (t) dt b ≤ a ≤M a |γ (t)| dt = M (γ) . jer je |e−i ϑ | = 1. ali uz neke c uvjete — ne. op´enito. Integral kompleksne funkcije. Dokaz: ⇐ Neka je F : Ω → C derivabilna funkcija takva da je F = f . ⇒ Obratno.2 s bili pokazali za integral diferencijalne 1-forme. γ(a) = γ(b). treba definirati funkciju F : Ω → C takvu da je F = f . c c c s Analogno Teoremu 25. tako se i sada jednostavno vidi da je neovisnost integrala kompleksne funkcije o putu integracije.§ 32. ekvivalentna tome da je integral po svakom po dijelovima glatkom zatvorenom putu jednak nuli. vrijedi Teorem 32.2 (Cauchyjev teorem za derivaciju) Neka je f : Ω → C neprekidna funkcija definirana na otvorenom skupu Ω ⊆ C. Tu ´emo ˇinjenicu ubudu´e koristiti bez posebnog naglaˇavanja. i neka je γ : [a. Tada je γ f dz = 0 za sve po dijelovima glatke zatvorene puteve γ u Ω ako i samo ako postoji derivabilna funkcija F : Ω → C za koju je F = f na Ω.

rz ) ⊆ Ω. i za z ∈ Ω definirajmo c F (z) := γz f dz . Neka je z ∈ Ω i rz > 0 takav da je K(z. neka je σh : [0. Za neprekidnu funkciju f : Ω → C kaˇemo da ima primitivnu funkciju na Ω.6. z + h] ⊆ K(z. Stoga je F (z + h) − F (z) 1 = lim h→0 h→0 h h lim 1 = lim h→0 h f dz − γ+σh 1 0 γ f dz = lim 1 h→0 1 h→0 h f dz σh f (z + th) h dt = lim f (z + th) dt . γ . 1 ˇto je. F je dobro definirana funkcija.3 Ako neprekidna funkciju f : Ω → C ima primitivnu funkciju. limes po h i integral po t komutiraju. dakle jedna parametrizacija segmenta [z. Dakle. ako oko svake toˇke z ∈ Ω postoji okolina c (npr. 0 Kako je funkcija (t. Kako u definiciji vrijednosti funkcije F u toˇki z + h moˇemo uzeti proizvoljan put (u Ω) od z0 do z + h. otvoren krug) na kojoj f ima primitivnu funkciju. Funkcija f ima na Ω lokalno primitivnu funkciju. i njezina je derivacija zaista jednaka f . jednako s = 0 f (z) dt = f (z) 0 dt = f (z) . rz ) ⊆ Ω. Za ‘malene’ h ∈ C. Pokaˇimo da je z F derivabilna. onda za svaki po dijelovima gladak put γ : [a. ako postoji derivabilna funkcija F : Ω → C takva da je F = f . 1] → Ω put definiran sa σh (t) := z + th. b] → Ω vrijedi f dz = F (γ(b)) − F (γ(a)) . gdje je γz bilo koji PDG put u Ω od z0 do z. zbog neprekidnosti funkcije h → f (z + th). Korolar 32.90 5. i da je F (z) = f (z) za sve z ∈ Ω. Korolar 19. funkcija F derivabilna je. h) → f (z + th) neprekidna. KOMPLEKSNE FUNKCIJE Fiksirajmo toˇku z0 ∈ Ω. moˇemo uzeti i c z z put γ + σh . tj. Kako po pretpostavci. takve da je |h| < rz . pa je to dalje jednako 1 = 0 h→0 1 lim f (z + th) dt . z ako postoji funkcija F : Ω → C takva da je F (z) = f (z) za sve z ∈ Ω. integral funkcije f ne ovisi o putu.

integral Pod pravokutnikom podrazumijevat ´emo uvijek pravokutnik kome su strac nice paralelne koordinatnim osima (tj. ˇto opet pokazuje da c s z ne postoji funkcija ln : C \ {0} → C. Definirajmo ∂I . funkcija z → (z − z0 )n derivacija funkcije 1 z→ (z − z0 )n+1 na probuˇenoj ravnini C \ {z0 }. pa. kruˇnici Γ radijusa r sa srediˇtem u z0 . c dz = 2πi = 0. s n+1 Za n = −1 nalazimo dz = z − z0 2π 0 Γ 1 r i ei t dt = i r ei t 2π dt = 2πi . 2π]. Dokaz: Neka je z0 srediˇte kruga K. 0 ˇto smo mogli zakljuˇiti i na temelju Cauchyjeva teorema za derivaciju. Integral kompleksne funkcije 91 Primjer 32. t ∈ [0.§ 32. a f : K → C neprekidna funkcija sa svojstvom da je f dz = 0 po rubu svakog pravokutnika I ⊆ K. Tada f ima primitivnu funkciju na K. Specijalno je. integral je razliˇit od nule. jer je. pozitivno orijentiranoj. a onda ‘vertikalno’. Neka je Γz ⊆ ∂Iz dio ruba pravokutnika Iz od z0 do z (najprije ‘horizontalno’.4 (o postojanju primitivne funkcije na krugu) Neka je K ⊆ C otvoren krug. Za svaki z ∈ K. paralelno realnoj osi. realnoj i imaginarnoj osi). kome su s z nasuprotni vrhovi z0 i z. Ponekad se takav pravokutnik naziva standardni ili koordinatni pravokutnik. ˇto znaˇi da ne postoji s c Γ z 1 funkcija definirana na C \ {0} ˇija je derivacija jednaka . tj. dakle. Jednostavna parametrizacija z s kruˇnice dana je funkcijom γ(t) := z0 + r ei t . leˇi u K. Tes c orem 32. imamo z 2π (z − z0 )n dz = Γ 0 r ei t 2π n+1 0 n r ei t i dt rn+1 i (n+1)t i dt = e n+1 2π =r e i (n+1)t =0. tj.1 Promotrimo integral funkcije f (z) := (z −z0 )n po. paralelno imaginarnoj osi).2. pravokutnik Iz . za n = −1. za n = −1. U idu´oj ´emo toˇki trebati sljede´u varijantu jednog smjera (nuˇnost) Cauc c c c z chyjeva teorema za derivaciju: Teorem 32. 0 dakle.

Na sliˇan naˇin nalazimo c c ∂y F (z) = ∂y U (x.6. Korolar 19. ∂x V . y). funkcije U i V dic ferencijabilne u z = (x. y). h→0 h h→0 h zq z+h z q q z0 z q q z0 z q q [z. pa je to jednako 1 1 = 0 h→0 lim f (z + th) dt = 0 f (z) dt = f (z) . 1]. ∂y U i ∂y V c neprekidne u toˇki z = (x.z+h] Parametriziramo li segment [z. jer je integral po rubu svakog pravokutnika u K jednak s nuli. jednako 1 1 = lim f dz − f dz = lim f dz . rz ) ⊆ K.1. y) = lim z +ih z z +h F (z + h) − F (z) h→0 h = lim 1 h→0 h K z0 z f dz − f dz qz qz+h qz q q q q q z z 0 z 0 z ˇto je. neka je rz > 0 takav da je K(z. z + h] ⊆ K. vidimo . Za h ∈ R takav da je |h| < rz . Nadalje. h→0 h 0 Kako je funkcija (t. to je jednako 1 1 = lim f (z + th) h dt . pa su. pa je ∂x F (z) = ∂x U (x. z Za z ∈ K. z + h] funkcijom t → z + th. KOMPLEKSNE FUNKCIJE z F (z) = U (z) + i V (z) := Γz f dz . iz dobivenih izraza za ∂x F i ∂y F . h h→0 h∈R Kako je f neprekidna.92 5. h) → f (z + th) neprekidna. t ∈ [0. y) = lim F (z + i h) − F (z) = · · · = i f (z) . to integral po t i limes po h komutiraju. prema Teoremu 9. je segment [z. y) + i ∂x V (x. y) + i ∂y V (x. zakljuˇujemo da su funkcije ∂x U . K z0 Γz i pokaˇimo da je to derivabilna funkcija kojoj je derivacija jednaka f .

Budu´i je z bila proizvoljna toˇka kruga K. pa na isti naˇin zac c kljuˇujemo da za barem jednog od njih. i vrijedi c F (z) = f (z). i neka je J(I1 ) := | ∂I1 f dz|. vrijedi c J(I2 ) ≥ 1 Edouard 2 Alfred 1 1 J(I1 ) ≥ 2 J(I) . pa je F derivabilna u toˇki z. roden u Poljskoj c c . f dz ≤ ∂Q1 f dz + · · · + ∂Q4 f dz . neprekidna. I ⊆ Ω pravokutnik. Q2 . Taj je teorem dokazao ve´ sˆm Cauchy uz pretpostavku da je derivacija c a funkcije koju integriramo. po modulu barem jednak ˇetvrtini c broja J(I). Tada je f dz = 0. 4 4 Jean-Baptiste Goursat (1858–1936). Cauchyjev teorem 93 da vrijede Cauchy-Riemannovi uvjeti.§ 33. 4 Razdijelimo sada I1 na ˇetiri sukladna pravokutnika. nazovimo ga s I2 . z0 pa je integral po rubu najmanje jednog od tih pravokutnika. Razdijelimo I na ˇetiri medusobno sukc koji su svi sliˇni pravokutniku I. zakljuˇujemo da je F = f . Vaˇan je napredak bio dokaz Cauchyeva z teorema bez pretpostavke o neprekidnosti derivacije. francuski matematiˇar c Pringsheim (1850–1941). Dakle I J(I1 ) ≥ 1 J(I) . koji govori o iˇˇezavanju integrala derivabilne funkcije po zatvorenoj krisc vulji. Kako je c ∂I Q1 .1 (Goursat1 -Pringsheimov2 teorem) Neka je Ω ⊆ C otvoren skup. njemaˇki matematiˇar. c c c § 33 Cauchyjev teorem Fundamentalan teorem u teoriji funkcija kompleksne varijable je Cauchyjev teorem. Q4 . ∂I Dokaz: Oznaˇimo s J(I) := c ladna pravokutnika = ∂Q1 + · · · + ∂Q4 . to je ∂I J(I) = ∂I f dz . Q3 . a f : Ω → C derivabilna funkcija. Oznaˇimo jedan takav pravokutnik c s I1 . Kljuˇni korak u tom doc kazu je sljede´i teorem: c Teorem 33.

vrijedi − f (z0 ) < ε. a sn je opseg pravokutnika In .13. ˇak na ˇitavom C. za sve n. pa za svaki ε > 0 postoji δ > 0 takav c f (z) − f (z0 ) da za 0 < |z − z0 | < δ. takvih c da je In+1 ⊆ In .94 5. te zbog (4) vrijedi J(In ) < 1 2 εs . tj. c In =: {z0 }. ∂In (3) Stoga je. i da je J(In ) ≥ 1 J(I) . 2 n (5) .1. n ∈ N.2. 2 pa je M < 1 2 εsn . n∈N Funkcija f derivabilna je u toˇki z0 . dolazimo do niza pravokutnika In . Kako funkcija z → f (z0 ) + f (z0 )(z − z0 ) ima na Ω. (4) gdje je M := max{|f (z) − f (z0 ) − f (z0 )(z − z0 )| : z ∈ ∂In }. Teorem 4. J(In ) = f dz = ∂In ∂In f (z) − f (z0 ) − f (z0 )(z − z0 ) dz ≤ M sn . pa se radi o si2 laznom nizu zatvorenih skupova kojima dijametri teˇe nuli. to je prema Cauchyjevom teoremu za derivaciju. (2) z Neka je n tako velik da je In sadrˇan u otvorenom krugu oko z0 radijusa δ. presjek tih pravokutnika je neprazan i sastoji se od jedne jedine toˇke. 4n 1 (1) Za dijametre tih pravokutnika vrijedi diam In = n diam I. Prema Cantorovom z teoremu o presjeku. Medutim. primitivnu c c funkciju. KOMPLEKSNE FUNKCIJE Nastavimo li na isti naˇin. f (z0 ) + f (z0 )(z − z0 ) dz = 0 . za svaki z ∈ ∂In je (2) 1 |f (z) − f (z0 ) − f (z0 )(z − z0 )| ≤ ε |z − z0 | < ε · sn . z − z0 |z − z0 | < δ ⇒ |f (z) − f (z0 ) − f (z0 )(z − z0 )| ≤ ε|z − z0 | . Teorem 32. Lema 32. prema Lemi o ocjeni integrala.

pa je 1 n 2 1 1 4 εsn = 4n ε n 2 2 2 2 J(I) ≤ 4n J(In ) ≤ (5) s2 = 1 2 εs . pri ˇemu je Iz0 := I − z0 = {z − z0 : z ∈ I} pravokutnik dobiven translacic jom pravokutnika I za −z0 .§ 33. gdje je z0 srediˇte pravokutnika I. ali uz slabije s c c pretpostavke. 2 f dz = 0. c ∂I Dokaz: Dokaˇimo teorem najprije uz pretpostavku da je f derivabilna na cijelom z ◦ otvorenom pravokutniku I . po dijelovima glatka parametrizacija ruba ∂I pravokutnika I. 1 . zakljuˇujemo da je J(I) = 0. Teorem 33. ∂I Kako je ε > 0 proizvoljan. b]. Cauchyjev teorem Prema konstrukciji je sn = (1) 95 1 2n s. γ(t) αγ(t) O Iα I Za broj α ∈ 0. s s s w := z − z0 . moˇemo pretpostaviti c z da je srediˇte pravokutnika I u ishodiˇtu 0. t ∈ [a. po Goursat-Pringsheimovom teoremu zakljuˇujemo da c f dz = 0. b]. po dijelovima glatka parametrizacija ruba ∂Iα pravokutnika Iα . a funkcija s s ◦ g(w) := f (w + z0 ) je neprekidna na Iz0 i derivabilna na I z0 . Tada je f dz = 0. Tada je Iα ⊆ I . . ima derivabilno proˇirenje na neku okolinu pravokutnika I. tj. tako da mu srediˇte padne u ishodiˇte. pa je i c Goursat-Pringsheimov teorem govori da ako je funkcija f : I → C derivabilna. osim eventualno u konaˇno c mnogo toˇaka (u kojima je samo neprekidna).2 (Cauchyjev teorem za pravokutnik) Neka je f : I → C funkcija koja je neprekidna na zatvorenom pravokutniku I ⊆ C i takva da je ◦ derivabilna na otvorenom pravokutniku I := I \ ∂I. zamjenom varijabli. t ∈ [a. 1 oznaˇimo sada s Iα pravokutnik dobic ven od pravokutnika I homotetijom iz ishodiˇta i koefis ◦ ◦ cijentom α. onda je s integral funkcije f po rubu ∂I pravokutnika I. jednak nuli. za sve α ∈ 0. gdje je s opseg pravokutnika I. U nekim je situacijama potreban neˇto jaˇi teorem — teorem koji daje isti zakljuˇak. Tada je t → α γ(t). a kako je f derivabilna na I . dobivamo f (z) dz = ∂I ∂Iz0 g(w) dw . je ∂Iα Neka je t → γ(t). U protivnom. Bez smanjenja op´enitosti.

nije neprekidna c c b u. medutim. kroz te toˇke povuˇemo paralele sa.96 5. jednak nuli. ∂I Kombinacijom ranijih teorema. dobivamo sada Teorem 33. Zbroj integrala po rubovima tih pravokutnika. Teorem 32. nije c teˇko poop´iti na konveksne ili ˇak na tzv. i tako razdijelimo pravokutnik I na nekoliko manjih pravokutnika. U op´em sluˇaju. KOMPLEKSNE FUNKCIJE Da je parametrizacija γ glatka.4. pa bi limes po α i integral po t komutirali. Stoga. Stoga treba integral a f (αγ(t))αγ (t) dt rastaviti na c ˇetiri dijela na kojima je γ neprekidna. f dz = 0 za sve po dijelovima γ glatke zatvorene puteve u K. tj. Odgovaraju´om modifikacijom. postoji derivabilna funkcija F : K → C takva da je F = f . c c imaginarnom osi. t) → f (α γ(t)) α γ (t). Dokaz: Prema Cauchyjevu teoremu za pravokutnik. tri toˇke. i rezultate zbrojiti. tj. prema Teoremu o postojanju primitivne funkcije na krugu. Imali bismo tada b 0 = lim b α→1 f dz = lim ∂Iα α→1 f (α γ(t)) α γ (t) dt a b = a α→1 lim f (α γ(t)) α γ (t) dt = a f (γ(t)) γ (t) dt = ∂I f dz . prema upravo dokazanom. jednak je integralu po rubu pravokutnika I. jer je funkcija f neprekidna. to je njena derivacija γ neprekidna osim u konaˇno mnogo toˇaka. parametrizacija γ samo po dijelovima glatka. a na nutrini i derivabilna.3 (Cauchyjev teorem za krug) Neka je K ⊆ C (otvoren) krug. naprimjer. ∂I f dz = 0 za svaki pravokutnik I ⊆ K. integral po rubu svakog od tih pravokutnika. kada f u konaˇno mnogo toˇaka moˇda nije c c c c z derivabilna. Na svakom od tako dobivenih pravokutnika funkcija f je neprekidna. bila bi neprekidna i funkcija (α. Tada je f dz = 0. pa je f dz = 0. Teorem 32. zvjezdaste skupove. a f : K → C neprekidna funkcija. Kako je. osim eventualno u konaˇno mnogo toˇaka. integral funkcije f ne ovisi o putu. Opet dobijemo ∂I f dz = 0. naprimjer. pa se i prethodni s c c .2. tj. provesti gornji raˇun na svakom od tih c c dijelova. teorem o postojanju primitivne funkcije. za sve po dijelovima glatke zatvorene c c γ puteve γ u K. Prema Cauchyjevom teoremu za derivaciju. funkcija γ neprekidna. pa je. koja je i derivabilna.

§ 33. H : [a. Neka je. 1] → Ω PDG homotopija od γ do η. za dec rivabilnu funkciju f = u + i v : Ω → C i. barem za jednostavno zatvorenu krivulju Γ. Odaberimo razdiobu ρ pravokutnika I = [a. i nec ka je f : Ω → C neprekidna funkcija koja je i derivabilna. γ(a) = η(a) i γ(b) = η(b). koja je i derivabilna. b] × [0.5 (Cauchyjev teorem za jednostavno povezano podruˇje) c Neka je Ω ⊆ C jednostavno povezano podruˇje. odakle Korolar 33. osim eventualno u konaˇno mnogo toˇaka. 1] tako da H preslikava svaki pravokutnik Iij te razdiobe.1 Postoji i “kra´i dokaz” Cauchyjeva teorema. tj. Naime. sve te varijante sadrˇi kao specijalne sluˇajeve. tj. Tada je f dz = 0 za svaki zatvoren. u neki krug Kij koji je sadrˇan u Ω.3 da su integrali zatvorec ne diferencijalne 1-forme po homotopnim putevima jednaki. prema Cauchyjevu teoremu za krug. pa je. koja je nulhomotopna u Ω. dakle. Restrikcija homotopije H na z rub ∂Iij je zatvoren PDG put u krugu Kij . Tada je c c f dz = 0 za svaki po dijelovima gladak zatvoren put γ u Ω. op´i Cauchyjev teorem. a f : Ω → C neprekidna funkc cija.4 (Op´i Cauchyjev teorem) Neka je Ω ⊆ C otvoren skup. b] → Ω homotopni po dijelovima glatki putevi sa zajedniˇkim krajevima. γ Dokaz: Dovoljno je dokazati da ako su γ : [a. po dijelovima gladak put γ. Sumiranjem svih tih integrala. H f dz = 0. takva je da je i njezino unutraˇnje s . c z c Teorem 33. b] × [0. Kako su restrikcije preslikavanja H na lijevu i desnu stranicu H ∂I pravokutnika I konstantni putevi. b] → Ω i η : [a. γ Napomena 33. zakljuˇujemo da je c ∂Iij H ∂I f dz = 0. Medutim. 1 H Iij 0 η♣ a b γ♣ Kij Dokaz je gotovo identiˇan dokazu Teorema 26. c onda je γ f dz = η f dz. f dz = γ f dz − η f dz. Cauchyjev teorem 97 c teorem lako moˇe poop´iti na takve skupove. u Ω nulhomotoc c pan. to je slijedi tvrdnja teorema. z c koji ´emo sada dokazati. osim eventualno u konaˇno mnogo toˇaka.

ustvrdio da c s s se u dokazu preˇutno pretpostavlja uniformna derivabilnost. Povijest ovog vaˇnog teorema. i c z c Cauchy-Riemannovim uvjetima. ameriˇki matematiˇar c c . To je znaˇajna razlika. Dvije godine kasnije. dok smo mi bili pretpostavili samo postojanje derivacije. Pringsheim je izrazio svoje uvjerenje da teorem vrijedi samo uz pretpostavku da derivacija postoji. dobivamo f dz = Γ Green Γ u dx − v dy + i Γ v dx + u dy (∂x u − ∂y v) dx dy = 0 . Teorem 31. KOMPLEKSNE FUNKCIJE podruˇje B sadrˇano u Ω. ali uz viˇe paˇnje i uz izvjesne pretpostavke o tipu puta integracije. dobio Cauchyjev teorem bez pretpostavke o neprekids nosti derivacije. Godine 1884. da c teorem vrijedi za dvije jednostavne funkcije: konstantnu funkciju i identitetu. 1 Eliakim Hastings Moore (1862–1932). pa je kombiniraju´i s c i profinivˇi te dokaze. s Ova Pringsheimova kritika proizvela je pravu buru. Goursat je objavio jedan jednostavniji dokaz ovog teorema. kao ˇto ´emo kasnije vidjeti.5. vaˇno c s c z je imati dokaz Cauchyjeva teorema bez pretpostavke o neprekidnosti derivacije. i. pa su. Alfred Pringsheim je 1895. a u konaˇno mnogo toˇaka ˇak c c c samo neprekidnost. U jednom je Goursat ponovio svoj raniji dokaz. Pringsheim je prigovorio da su u oba rada pretpostavke o tipu puta integracije previˇe restriktivne. pojavilo se viˇe dokaza tog teorema i uz razliˇite c s c s pretpostavke o tipu puta integracije — nekad uz preˇutno. derivacija f morala bi biti neprekidna. B (CR) = (−∂x v − ∂y u) dx dy + i B Medutim. koriste´i se Greenovim teoremom. uz neˇto drugaˇije s c pretpostavke. ali bez pretpostavke o neprekidnosti derivacije. ali ne i oslabljenje pretpostavki. da bismo mogli koristiti Greenov teorem. za ˇto je pokazao da je ekvivalentno pretpostavci o neprekidnosti derivacije. izmedu ostalog. uz dodatnu pretpostavku da je derivacija neprekidna. godine.98 5. Kasnije tokom devetnaestog stolje´a. uz samo jednu. a nekad uz eksplicitno pretpostavljenu neprekidnost derivacije. ‘oˇitu’ pretpostavku.1. objavljena dva nova dokaza. Barem je tako Goursat tvrdio. tj. Originalni je dokaz dao Cauchy c 1825. dugaˇka je i zanimljiva. Teorem 27. i to za zatvorene rektifikabilne puteve. U svom odgovoru 1901. koji predstavlja veleban ulaz u teoriju funkcija z kompleksne varijable. 1900. Stoga Goursatov dokaz predstavlja samo pojednostavljenje drugih dokaza Cauchyjeva teorema. bez pretpostavke o njezinoj neprekidnosti. ali je taj problem joˇ uvijek ostao otvoren. pomno analiziraju´i Goursatov dokaz. a s z 1 u drugom je Moore dao svoj dokaz Cauchyjeva teorema. morale bi funkcije u i v biti diferencijabilne klase C 1 .

priˇa o Cauchyjevu teoremu nije bila gotova. Time.§ 34. Goursat. Dokaz: Neka je γ : [a. prec c pucavali o detaljima. i neka je z0 ∈ γ ♣ . Pringsheim. medutim. γ(u) − z0 To je neprekidna funkcija. 1 Jeremy . i dao dokaz u kojem koristi tehniku dijeljenja pravokutnika na ˇetiri sukladna pravokutnika. Dokaz ˇinjenice. kao ˇto smo mi radili u c s dokazu Teorema 33. naravno. γ(a) = γ(b). Dokaˇimo najprije jedan pomo´ni rezultat: z c Propozicija 34. and the Cauchy integral Theorem. § 34 Cauchyjeva integralna formula Kao posljedicu Cauchyjevog teorema. b] → C po dijelovima gladak zatvoren put.1 (s tim da je on radio s trokutima. Joˇ su se c s idu´ih tridesetak godina matematiˇari. Mnogi zanimljivi detalji o c c dogadanjima vezanim uz Cauchyjev teorem mogu se na´i u ˇlanku J. a u toˇkama u kojima je γ neprekidna. nije niˇta kra´i niti jednostavniji od dokaza kojeg ´emo mi s c c prikazati. tj. prioritetima i atribucijama. dokaza koji koristi Cauchyjev teorem. Walsh. Graya1 . h ima i c derivaciju jednaku γ (t) h (t) = . 22 (4) (2000). da je derivacija kompleksne funkcije uvijek neprekidna. kao posljedice. dokazat ´emo sada Cauchyjevu integralnu c formulu — rezultat iz kojeg ´e. Mathematical Intelligencer. b] → C s t h(t) := a γ (u) du . Tada je vrijednost / dz 1 2πi γ z − z0 cijeli broj. slijediti mnogi. Zato smo ovdje taj teorem i nazvali Goursat-Pringsheimovim.77. medu njima i neki vrlo ugledni. Definirajmo funkciju h : [a. ˇesto i neoˇekivani c c c rezultati o kompleksnim funkcijama. γ(t) − z0 Gray. 60–66. a ne s pravokutnicima). Cauchyjeva integralna formula 99 Pringsheim se vratio Cauchyjevu teoremu.1 Neka je γ po dijelovima gladak zatvoren put u C. napravljen je istom poˇetkom 1960-tih c godina. i. a c koji se ne oslanja na Cauchyjev teorem.

γ(t) − z0 Iako za funkciju ϕ znamo samo da je po dijelovima derivabilna. i vrijedi ϕ (t) = −e−h(t) h (t) (γ(t) − z0 ) + e−h(t) γ (t) γ (t) = −e−h(t) (γ(t) − z0 ) + e−h(t) γ (t) = 0 . tj. γ(u) − z0 2πi Korolar 34.P0 (x. y) 2π −(y − y0 ) dx + (x − x0 ) dy := . Dakle. tj. da je h(a) = 0. z − z0 ν(γ. Stoga je ϕ(b) = ϕ(a). Kako je γ(b) = γ(a) i h(a) = 0. broj c / 1 2πi γ dz z − z0 jednak je indeksu puta γ s obzirom na toˇku z0 .100 Primijetimo. b] → C definiranu s ϕ(t) := e−h(t) (γ(t) − z0 ) . tj. Funkcija ϕ derivabilna je tamo gdje je i h derivabilna.) (x − x0 )2 + (y − y0 )2 Dokaz: Napravit ´emo dokaz za toˇku z0 = 0. 5.2 Za po dijelovima gladak zatvoren put γ u C i toˇku z0 ∈ γ ♣ . zakljuˇujemo da je ona c konstantna. Op´i sluˇaj dobije se translacijom c c c c . KOMPLEKSNE FUNKCIJE Promotrimo funkciju ϕ : [a. nadalje.2 smo indeks zatvorenog puta γ s obzirom na toˇku P0 . odavde slijedi eh(b) = 1. ipak. e−h(b) (γ(b) − z0 ) = e−h(a) (γ(a) − z0 ) . zbog neprekidnosti funkcije ϕ. c 1 2πi dz . jer je γ samo po dijelovima glatka. bili c 1 definirali kao ν(γ. z0 ) = γ (Definicijom 25.P0 definirana s ωϑ. gdje je ωϑ.P0 kutna diferencijalna 1-forma. P0 ) := ω . h(b) = 2kπi za neki k ∈ Z. γ ϑ. 1 2πi 1 dz = z − z0 2πi b a γ 1 γ (u) du = h(b) = k ∈ Z .

1 Geometrijsku interpretaciju indeksa. mogli smo se uvjeriti i direktno. jednak nuli. c Ako je put γ zatvoren. zamjenom w := z − z0 . jer je jednaka (vanjskom) diferencijalu funkcije 2 2 f (x. z2 . pa je z 1 2πi dz 1 = z 2π −y dx + x dy 1 = x2 + y 2 2π ωϑ . c c . jednak nuli. 0)}. tj. prema Teoremu 25. Neka je γ PDG put u skupu Cπ — komplementu negativnog dijela realne osi. kao broja obilazaka zatvorenog puta oko. s s Napomena 34. s Primjer 34. γ γ γ ˇto je. naprimjer. od toˇke z0 do z1 .§ 34. njezin integral po zatvorenom PDG putu γ koji ne prolazi ishodiˇtem. moˇemo. koriste´i kompleksnu logaritams z c sku funkciju. Tada je c dz = ln z z z1 z0 x +y 1 ln(x2 +y 2 ). upravo indeks puta γ s obzirom na ishodiˇte O = (0. prema definiciji.1 Da je imaginaran dio u formuli (∗) jednak nuli. ishodiˇta. tako da se svaki dio puta izmedu toˇaka zj−1 i zj nalazi ˇitav u nekom Cϑj . . Stoga je drugi od dva integrala diferencijalnih 1-formi duˇ puta γ u posljednjem retku prethodne formule.2. . podijelimo ga toˇkama z0 . Naime. 2 + y2 x 2π γ x2 + y 2 γ 1 2πi dz z 101 γ (∗) Prema prethodnoj propoziciji je cijeli. z1 . opisati i ovako. z0 Ista ´e formula vrijediti i ako se ˇitav put γ nalazi u skupu Cϑ — komplementu c c polupravca iz ishodiˇta koji s pozitivnim dijelom realne osi zatvara kut ϑ. . Prema definiciji integrala je 1 2πi dz 1 = z 2πi 1 = 2πi 1 = 2π x − iy (dx + i dy) 2 2 γ x +y x dx + y dy −y dx + x dy +i x2 + y 2 x2 + y 2 γ γ i −y dx + x dy x dx + y dy − . . 2 = ln γ z1 + i (arg z1 − arg z0 ) . Cauchyjeva integralna formula za −z0 . dakle realan broj pa je γ njegov imaginarni dio jednak nuli. zk = z0 na dijec love. s tim s da treba koristiti i odgovaraju´u logaritamsku funkciju Cϑ → C. diferencijalna s x dx + y dy 1-forma je egzaktna. na probuˇenoj ravnini R2 \ {(0. 0). y) = pa je.

pri prijelazu jednom preko krivulje γ ♣ . funkcija z → ν(γ. (iv) Neka je Γ (pozitivno orijentirana) kruˇnica sa srediˇtem u z0 i radijusom r. indeks promijeni za ±1 (i to ako gledamo u smjeru orijentacije krivulje. onda je ν(γ. Ta smo svojstva mogli. z0 ) = 0. i niti u jednom ˇasu ne prolazi kroz z0 . z) = . z) konstantan na komponentama povezanosti komplementa od γ ♣ . (ii) Za ˇvrst put γ. c . zbrajanjem dobivamo dz =i z k 5.5. indeks ν(γ. dokazati i ranije. ako je γ proizvoljan zatvoren PDG put u C. z0 ) = 0. tj. KOMPLEKSNE FUNKCIJE (arg zj − arg zj−1 ) . Kako ´e c c nam ta svojstva zaista trebati istom sada.102 Kako je zk = z0 .2. a z0 toˇka iz neomedene c ♣ komponente povezanosti skupa C \ γ . Stoga je indeks ν(γ. γ po dijelovima gladak c zatvoren put u Ω i z0 ∈ C \ Ω. Stoga. da se indeks c moˇe definirati i kao integral odgovaraju´e kompleksne funkcije. za |z − z0 | > r Nije teˇko pokazati da se pri prijelazu iz jedne komponente povezanosti skupa s ♣ C \ γ u susjednu. j=1 γ gdje u j-tom sumandu treba za kutove arg z uzimati one koji pripadaju skuc pu Cϑj . onda se pri prelasku slijeva nadesno indeks smanji za 1. i ˇinjenicu dokazanu prethodnim Korolarom 34. z c Propozicija 34. skupa C \ γ ♣ . Tada je ν(γ. z0 ) ne mijenja se ako se γ neprekidno dec c formira. ν(γ1 . z0 ) = ν(γ2 . tj. tj.3 (osnovna svojstva indeksa) (i) Za ˇvrstu toˇku z0 . dokazat ´emo ih ovdje koriste´i Cac c uchyjev teorem. z s Tada je 1 . 0 . z Dokaˇimo sada nekoliko osnovnih svojstava indeksa zatvorenog puta s obziz rom na toˇku. Suma svih tih razlika kutova bit ´e upravo broj obilazaka puta γ pomnoˇen s 2π. a pri prelasku zdesna nalijevo. pove´a za 1).4 i njegovom c c posljedicom Korolarom 26. z0 ) c ako su zatvoreni putevi γ1 i γ2 homotopni u C \ {z0 }. koriste´i se Teoremom 26. (iii) Neka je Ω ⊆ C jednostavno povezano podruˇje. u ˇetvrtom poglavlju. z) konstantna je na svakom krugu koji c je disjunktan s γ ♣ . za |z − z0 | < r ν(Γ.

moˇda i beskonaˇno mnogo. s medunivoima γsh := γ − sh. b] → C po dijelovima gladak zatvoren put. Za dokaz drugog dijela tvrdnje. prema tvrdnji (iii). pa je derivabilna i na Ω. z0 ) = ν(γ. Prema prvom dijelu tvrdnje. indeks kruˇnice jednak z je nuli za svaku toˇku izvan tog kruga. dakle i omeden. z0 + h) . najprije. (iii) Prvi dio tvrdnje je neposredna posljedica Cauchyjeva teorema za jed1 je derinostavno povezano podruˇje. Naime. c . Prema (i) je. ν(γh . r) ne sijeˇe γ .4. dakle. z0 ) = = 1 2πi 1 2πi γh b a dz = z − z0 1 2πi b a γ (t) dt (γ(t) − h) − z0 1 2πi γ r z0 γ♣ γ (t) dt = γ(t) − (z0 + h) dz z − (z0 + h) ♣ γh = ν(γ. postoji dovoljno velik otvoren krug koji ga sadrˇi. z0 + h) = ν(γ. Cauchyjeva integralna formula Dokaz: (i) Kako je funkcija z → 1 z − z0 103 derivabilna na C \ {z0 }. z) je konstantna na krugu K(z0 . Toˇnije. komponenti povezanosti. Stoga je ν(γ. z0 ) za |h| < r. pa je c z c c ν(γh . Teorem 33. da se komplement z c C\γ ♣ traga zatvorenog puta γ u ravnini. primijetimo. Korolar 33. z0 + h). c oznaˇimo s γh := γ − h put koji dobijemo tako da γ translatiramo za −h. neomeden skup. funkcija z → c vabilna na C \ {z0 }. Za h ∈ C takav da je |h| < r. su omedeni otvoreni skupovi. c / (ii) Neka je γ : [a. 1].§ 34. Γ z − z0 z − z0 vidi Primjer 32. S druge strane. Tada c su γ i γh homotopni. i samo jedna. ima ih barem jedna. to slijedi nepo- sredno iz op´eg Cauchyjeva teorema. tj. slijedi iz (ii) i ˇinjenice da je z c = 2πi . c (iv) Da je indeks kruˇnice Γ s obzirom na svaku toˇku otvorenog kruga koju z c dz ta kruˇnica obrubljuje. z0 +h ν(γh .1. z0 ).5. a ostale. Kako je skup γ ♣ kompaktan. poloˇaj c z toˇke z0 prema putu γh isti je kao poloˇaj toˇke z0 + h prema putu γ. neka je z0 ∈ γ ♣ . sastoji od nekoliko. jednak 1. Medutim. funkcija z → ν(γ. indeks puta γ obzirom na svaku toˇku z c izvan tog velikog kruga. a svaki zatvoren PDG put γ u Ω je nulhomotopan u Ω zbog jednostavne povezanosti. od kojih je jedna. ♣ i neka je r > 0 takav da krug K(z0 . z0 ) = ν(γ. s ∈ [0. Zbog tvrdnje (ii) je onda indeks puta γ jednak nuli i obzirom na svaku toˇku neomedene komponente skupa C \ γ ♣ . i homotopija ne prolazi toˇkom z0 . r). jednak je nuli.

Tada za svaku toˇku z0 ∈ Ω \ γ ♣ vrijedi c ν(γ. Tada je s c f (z0 ) = 1 2πi f (z) dz . Γ ⊆ Ω pozitivno orijentirana kontura ˇije je unutraˇnje podruˇje sadrˇano u Ω.5 Neka je f : Ω → C derivabilna funkcija. tj. z − z0 (C) γ Dokaz: Definirajmo funkciju g : Ω → C s ⎧ ⎨ f (z) − f (z0 ) z − z0 g(z) := ⎩ f (z0 ) . U tom sluˇaju. c i njezine su vrijednosti poznate u svim toˇkama neke nulhomotopne konture. Cauchyjeva integralna formula poprima sljede´i jednosc c tavan oblik: Korolar 34. γ g dz = 0. z0 ) 2πi odakle slijedi Cauchyjeva integralna formula (C).4. i neka toˇka z0 pripada c s c z c tom unutraˇnjem podruˇju. i neprekidna je na ˇitavom skupu Ω. a γ u Ω nulhomotopan. KOMPLEKSNE FUNKCIJE Teorem 34.104 Sada moˇemo dokazati najavljivan z 5. f : Ω → C derivabilna funkcija. Stoga je c 0= γ g dz = γ f (z) dz − z − z0 γ f (z0 ) dz . pa je indeks puta γ s obzirom na z0 jeds c c nak 1. z − z0 = f (z0 ) ν(γ. trag takvog puta je kontura u ˇijem se unuc c traˇnjem podruˇju nalazi toˇka z0 .4 (Cauchyjeva integralna formula) Neka je Ω ⊆ C otvoren skup. po dijelovima gladak zatvoren put. Funkcija g derivabilna je na Ω\{z0 }. z − z0 Γ Ovaj korolar pokazuje da ako je f derivabilna funkcija na nekom podruˇju. U primjenama je γ najˇeˇ´e jednostavno zatvoren po dijelovima gladak put c sc koji jednom obilazi toˇku z0 . c . Teorem 33. z = z0 . Prema c op´em Cauchyjevu teoremu. z0 ) f (z0 ) = 1 2πi f (z) dz . z = z0 .

ρ2 ). i na tom je otvorenom skupu funkcija ˆ ζ → ko je γ ♣ kontura i z se nalazi u njezinom unutraˇnjem podruˇju. z2 ] + Γ ˆ Γ2 ˆ ˆ Γ1 i Γ2 dijelovi kruˇnica Γ1 i Γ2 . Γ2 . a γ neka je ˆ put koji poˇinje takoder u toˇki z1 . gdje je 0 < r < ρ1 < ρ2 < R. Neka je γ zatvoR Γ1 ren put koji poˇinje u toˇki z1 i trag mu je c c ρ1 ♣ z0 r z1 z2 γ = [z1 . tako da c z kruˇni isjeˇak odreden tim radijusima ne z c sadrˇi toˇku z. ζ −z Γ2 Γ1 Dokaz: Neka je z neka toˇka vijenca izmedu kruˇnica Γ1 i Γ2 .6 Neka je V := V (z0 . Cauchyjeva integralna formula 105 onda su poznate vrijednosti funkcije f i u svim toˇkama unutraˇnjeg podruˇja c s c te konture. z1 ] − Γ1 . U narednim ´emo teoremima ovu ˇinjenicu joˇ bolje razjasniti. z2 i z2 z c ˆ ˆ z toˇke tih radijusa koje leˇe na kruˇnicama Γ1 c z z odnosno Γ2 (vidi sliku). r. Ka- γ ˆ γ Γ2 Γ1 jer se integrali po segmentima [z2 . a trag mu c c z1 ˆ ρ2 ♣ ˆ 2 + [ˆ2 . i neka su z1 . f (ζ) = = 1 2πi 1 2πi 1 f (ζ) dζ = ζ −z 2πi f (ζ) 1 dζ − ζ −z 2πi f (ζ) dζ ζ −z f (ζ) dζ . c c s Odsada ´e nam toˇka z0 biti varijabilna. vrijedi c f (z) = 1 2πi 1 f (ζ) dζ − ζ −z 2πi f (ζ) dζ . z1 ] i [z1 . iz kojih su z z2 ˆ izvadeni mali lukovi od z1 do z1 . Korolar 34. Putevi γ i γ su homotopni u V \ {z}. pa ´emo ju oznaˇavati sa z. pa su njezini integrali po tim putevima jednaki. ρ1 < |z − z0 | < ρ2 . te neka su Γ1 i Γ2 pozitivno orijentirane kruˇnice oko z0 radijusa ρ1 i ρ2 . tj. gdje su ˆ z ˆ je γ = [z1 . . to je prema ˆ s c prethodnom korolaru. a c c c c varijablu integracije sa ζ. neka je f : V → C derivabilna funkcija. z2 ] uzajamno dokidaju. z1 ] − Γ1 . odnosno od ˆ ˆ z2 do z2 . z Tada za svaku toˇku z ∈ V (z0 .§ 34. ρ1 . ζ −z f (ζ) ζ−z derivabilna. z1 . R) := {z : r < |z − z0 | < R} ⊆ C kruˇni z vijenac. z2 ] + Γ2 + [z2 . Odaberimo dva c z bliska radijusa ve´e kruˇnice.

i njezina je derivacija jednaka f (z) = γ ψ(ζ) dζ . Tada je funkcija f : C \ γ ♣ → C definirana s ψ(ζ) f (z) := dζ γ ζ −z derivabilna na C \ γ ♣ . Zato je od interesa prouˇavati funkcije koje su tako i definirane. KOMPLEKSNE FUNKCIJE γ c γ ˆ c Poˇetni i zavrˇni stadij homotopije γ γ. vrijedi 2 z +h ζ z δ |ζ − z| > δ |ζ − (z + h)| > 1 2 δ. (ζ − z)2 (1) ˇ Stoviˇe. Neka je δ > 0 takav da c ♣ je K(z. i neka je ψ : γ → C neprekidna funkcija. s Dokaz: Fiksirajmo toˇku z ∈ C \ γ ♣ i pokaˇimo da je formulom (1) dˆna deric z a vacija funkcije f u toˇki z. δ) ⊆ C \ γ . c Teorem 34. Tada za sve h ∈ C takve da je γ♣ |h| < 1 δ.7 (o derivabilnosti funkcije definirane integralom) Neka je γ po dijelovima gladak put u C (ne nuˇno zatvoren). neka je γ ♣ ⊆ C njegov z ♣ trag. c s ˆ c Cauchyjeva integralna formula i njezini korolari pokazuju da se vrijednost derivabilne funkcije na odgovaraju´em podruˇju moˇe izraˇunati kao integral po c c z c nekom putu. (2) .106 5. i ˇetiri medunivoa. funkcija f : C \ γ ♣ → C je neprekidna. i sve ζ ∈ γ ♣ .

oznaˇavat ´emo c c s H(Ω). koriste´i Lemu o ocjeni integrala i nejednakosti (2). c Odavde slijedi da je lim f (z + h) − f (z) = h h→0 γ ψ(ζ) dζ . Za funkciju f kaˇemo da je holoz c morfna u toˇki z0 ako postoji okolina toˇke z0 na kojoj je f holomorfna. (γ) duljina puta γ. c Skup svih funkcija holomorfnih na otvorenom skupu Ω. f je neprekidna. tj. a kako je z ∈ C \ γ ♣ bila proizvoljna toˇka. primjenom Leme 32.§ 34. to je dalje M (γ) . zbog nejednakosti (2). ≤ |h| 1 2 1 + δ δ 2 δ 2 δ pa je lim f (z + h) = f (z). δ. Cauchyjeva integralna formula Stoga je f (z + h) − f (z) − h = = γ 107 γ ψ(ζ) dζ (ζ − z)2 γ 1 h ψ(ζ) dζ − ζ −z−h γ ψ(ζ) dζ − ζ −z γ γ ψ(ζ) dζ (ζ − z)2 ψ(ζ) dζ − (ζ − z − h)(ζ − z) γ ψ(ζ) dζ (ζ − z)2 = |h| · ψ(ζ) dζ . a Ostaje pokazati da je ta derivacija neprekidna funkcija. h i M kao ranije. funkcija f deriva- bilna je u toˇki z. kao i inaˇe. i njezina je derivacija zaista dˆna formulom (1). Uz iste oznake z. zakljuˇujemo da c c c je f derivabilna. imamo c |f (z + h) − f (z)| = γ ψ(ζ) ψ(ζ) dζ − 2 (ζ − z − h) (ζ − z)2 (razlika kvadrata) = h ψ(ζ) 1 1 + dζ ζ −z γ (ζ − z − h)(ζ − z) ζ − z − h 1 1 6M M (γ) = |h| 3 (γ) .1 o ocjeni c integrala. h→0 Definicija 34. (ζ − z)2 tj. .1 Za funkciju f : Ω → C kaˇemo da je holomorfna ako je dez rivabilna i derivacija f je neprekidna na Ω. (ζ − z − h)(ζ − z)2 Oznaˇimo li s M := max{|ψ(ζ)| : ζ ∈ γ ♣ }. ≤ |h| 1 2 2 δ·δ gdje je.

5. tj. dobivamo c Korolar 34. tako c z da zajedno s krugom kojeg obrubljuje.9 (o viˇim derivacijama derivabilne funkcije) Neka je Ω ⊆ C s otvoren skup a f : Ω → C derivabilna funkcija. na okolini toˇke z0 . neprekidna. dakle. u Ω nulhomotopan. holomorfnost. ζ−z Budu´i da je funkcija f . c Ovaj. z) f (n) (z) = n! 2πi f (ζ) dζ . da ima za posljedicu ne samo postojanje. Prema Korolaru 34. Nadalje.8 (Teorem o holomorfnosti derivabilne funkcije) Svaka je derivabilna funkcija f : Ω → C holomorfna. naprimjer. funkcija f holomorfna je na krugu unutar Γ0 . leˇi u Ω. c Zbog proizvoljnosti odabira toˇke z0 . Neka je z0 ∈ Ω neka toˇka. Stoga. nego i neprekidnost derivacije. da je svaka funkcija koja je definirana pomo´u z c neke neprekidne funkcije integralom kao u (1). a toˇka z ∈ Ω \ γ ♣ . On pokazuje da je zahtjev z derivabilnosti kompleksne funkcije tako jak. po dijelovima gladak zatvoren put. koja se c nalazi u brojniku razlomka pod integralom. Dokazat ´emo joˇ c s mnogo viˇe: s Teorem 34. c toˇnije Korolarom 34. za kompleksne funkcije (jedne) kompleksne varijable. tj. da je derivacija f funkcic c z je f . prema prethodnom Korolaru 34. tj. za svaki z z iz toga kruga je f (z) = 1 2πi Γ0 f (ζ) dζ . f je holomorfna na Ω. i sve su one holomorfne funkcije na Ω. upravo dokazan rezultat. holomorfna na komplementu traga puta integracije. D(Ω) = H(Ω).8.108 5. ako je γ bilo koji. i neka je r > 0 takav da kruˇnica Γ0 .5. KOMPLEKSNE FUNKCIJE Prethodni teorem kaˇe.7. Koriste´i se prethodnim teoremom i Cauchyjevom integralnom formulom. prema prethodnom Teoremu 34. onda je c ν(γ. nema smisla govoriti da su. Tada f ima derivacije svakog reda. Dokaz: Oko zadane toˇke z0 ∈ Ω odaberemo dovoljno malenu kruˇnicu Γ0 . (ζ − z)n+1 (3) γ Dokaz: Znamo ve´. klase C 1 — sve derivabilne funkcije automatski su takve. vrlo je vaˇan. neprekidna.

parcijalnom integracijom. op´enito. i da su sve one holomorfne funkcije na Ω. pa je. Iz prethodne formule. Za svaki z ∈ K(z0 . z prema Cauchyjevoj integralnoj formuli. ζ −z . Cauchyjeva integralna formula 109 Ω Γ0 z0 radijusa r oko toˇke z0 . prema Cauchyjevoj integralnoj formuli. z) f (n) 1 (z) = 2πi γ f (n) (ζ) dζ . r) . zakljuˇujemo da je f holomorfna na krugu K(z0 . n-ta (n) derivacija f funkcije f je holomorfna. dokazano je tako da je f holomorfna na Ω. jednak nuli. kod c parcijalne integracije.7. i formuli (1) za derivaciju takve funkcije. f (z) = 1 2πi Γ0 f (ζ) dζ . u Ω nulhomotopan. ν(γ. i neka je z ∈ Ω \ γ ♣ . zatvoren s c po dijelovima gladak put.5. z c formula za parcijalnu integraciju duˇ zatvorenog puta γ ima oblik γ α dβ = z − γ β dα. Ostaje joˇ dokazati formulu (3). sumand koji ne sadrˇi integral.7. ζ−z pa je. Prema ve´ dokazanom. toˇnije Koroc laru 34. prema Teore- mu 34. r) . Neka je γ. r) je. (4) Odavde.§ 34. ponovnom c primjenom Teorema 34. r). tj. ζ −z z ∈ K(z0 . c Kako je z0 bila proizvoljna toˇka. (5) Pritom smo rabili ˇinjenicu da se radi o integralu po zatvorenom putu. i ve´ dokazane neprekidnosti funkcije f . pa je. leˇi u Ω. c Indukcijom se sada jednostavno pokazuje da funkcija f ima derivacije svakog reda. f (z) = 1 2πi Γ0 f (ζ) dζ . zajedno s krugom K(z0 . (ζ − z)2 z ∈ K(z0 . r) c kojeg obrubljuje. dobivamo 1 2πi 1 1 dζ = (ζ − z)2 2πi dβ f (z) = f (ζ) Γ0 α Γ0 f (ζ) dζ .

rz ) ⊆ Ω. dobivamo ν(γ. za sve ζ ∈ Kz . Teorem 34. talijanski matematiˇar c .110 5. . postoji derivabilna funkcija Fz : Kz → C takva da je Fz = f Kz . = n! 2πi f (ζ) dζ . Prema Teoremu 32. uzastopnom parcijalnom integracijom. i jedna od njih je c 1 Giacinto Morera (1856–1909). a f : Ω → C neprekidna funkcija sa svojstvom. te oznaˇimo s c Kz := K(z.9.10 (Morerin1 teorem) Neka je Ω ⊆ C otvoren skup. pa specijalno postoji Fz (z). (ζ − z)n+1 γ Kako sada znamo da je za kompleksne funkcije derivabilnost na otvorenom skupu isto ˇto i holomorfnost. i takav da za svaki pravokutnik I ⊆ K(z. KOMPLEKSNE FUNKCIJE Odavde.4 o postojanju primitivne funkcije na krugu. rz ). Kako se funkcije Fz i f podudaraju na krugu Kz oko toˇke z. Prema prethodnom teoremu 34. rz ) vrijedi f dz = 0. postoji rz > 0. Tada je f holomorfna na Ω. z) f (n) (z) = 1 2πi 1 2πi 1·2 2πi f (n) (ζ) 1 dζ = ζ −z 2πi f (n−1) (ζ) γ γ γ 1 f (n) (ζ) dζ ζ −z α dβ = dζ 1 = 2 (ζ − z) 2πi dζ 2! = (ζ − z)3 2πi γ 1 f (n−1) (ζ) dζ 2 (ζ − z) α dβ = f (n−2) (ζ) γ γ 1 f (n−2) (ζ) dζ 3 (ζ − z) α dβ . funkcija Fz ima derivacije svakog reda na Kz . da za svaku toˇku z ∈ Ω. c dovoljno malen da je K(z. Na sljede´i teorem moˇemo gledati kao na neku vrstu obrata Cauchyjeva c z teorema. odsada ´emo koristiti gotovo iskljuˇivo termin s c c holomorfan. ∂I Dokaz: Neka je z ∈ Ω i rz > 0 kao u pretpostavci teorema. . tj. je Fz (ζ) = f Kz (ζ) = f (ζ).

u op´em Cauchyjevom teorec c mu. rz ) je. holomorfna. kojim smo ustanovili da zapravo ovih konaˇno c mnogo izuzetaka — toˇaka u kojima neprekidna funkcija nije derivabilna — ne c moˇe postojati. z c Kako je z proizvoljna toˇka iz Ω. znali da je neprekidna i da je derivabilna u svim c toˇkama osim jedne. Teorem 33. prema Cauchyjevu teoremu za pravokutnik. na prvi pogled. Za svaki pravokutnik I ⊆ K(z. Cauchyjeva integralna formula 111 derivabilna u z. posluˇili smo se Morerinim teoremom. ali tada to zaista nismo mogli tvrditi. a za dokaz kojega smo z z rabili teorem o postojanju viˇih derivacija derivabilne funkcije. jednostavno pretpostavili da je funkcija derivabilna? Razlog je sljede´i: c za dokaz prethodnog korolara. za koju smo. ∂I f dz = 0.§ 34. to je i druga derivabilna u z (i njihove su derivacije jednake. . To je bilo jedino mjesto gdje smo zaista koristili c punu snagu Cauchyjeva teorema. Stoga je funkcija f derivabilna u toˇki z. pa prema Morerinom teoremu zakljuˇujemo da je f holomorfna na Ω. f je derivabilna na Ω. za svaku toˇku z ∈ Ω. osim moˇda u konaˇno mnogo toˇaka. znamo da je ta funkcija g bila zapravo i u toj jednoj toˇki derivabilna. krug i. Nije bilo naˇina da tada ustanovimo njezinu derivabilnost c c i u toj jednoj jedinoj toˇki. dokaˇimo jednu ˇinjenicu. c Sljede´im dijagramom rekapitulirani su odnosi medu osnovnim svojstvima c kompleksne funkcije koja smo promatrali u ovom poglavlju. sugerira da smo z c moˇda nepotrebno mistificirali pretpostavke u Cauchyjevim teoremima. postoji rz > 0 takav c da je K(z. z Korolar 34. u tom ˇasu. rz ) ⊆ Ω. Korolar 34. prema teoremu c o holomorfnosti derivabilne funkcije. koji je pak bio s posljedica Cauchyjeve integralne formule. Onda je f derivabilna svuda. konaˇno. Sada.11 Neka je f : Ω → C neprekidna funkcija koja je i derivabilna osim eventualno u konaˇno mnogo toˇaka. ne moˇe zaisz c c z ta ne biti derivabilna u tih nekoliko toˇaka. primijenili smo op´i Cauchyjev teorem na izvjesnu pomo´nu funkcic c ju g. naravno.2. pa je. c Ovaj korolar pokazuje kako funkcija koja je neprekidna na otvorenom skupu i derivabilna je u svim.8. koja. ˇto s nam ovdje nije vaˇno). Na kraju. c Dokaz: Zbog otvorenosti skupa Ω. dakle c c i holomorfna na ˇitavom otvorenom skupu Ω. Zaˇto onda nismo u Cauchyjevim c s teoremima — za pravokutnik. A u dokazu Cauchyjeve integralne formule.

34. 33. 32.2 f ima na Ω primitivnu funkciju trivijalno =⇒ f ima na Ω lokalno primitivnu funkciju .4 Tm.2 Tm. 32. KOMPLEKSNE FUNKCIJE f dz = 0 γ za svaki zatvoren PDG put γ u Ω za Ω jednostavno povezano podruˇje c ⇐=== f ∈ H(Ω) Tm.2 Tm.10 Tm.112 5. 32.

6

Nizovi i redovi funkcija
U ovom ´emo se poglavlju baviti nizovima i redovima funkcija. Ve´ina od tih c c stvari zapravo spada ve´ u prvo poglavlje, gdje smo razmatrali pitanja konverc c c gencije nizova. Medutim, osnovno svojstvo koje ´emo koristiti pri prouˇavanju nizova i redova kompleksnih funkcija — lokalno uniformna konvergencija — dosad nam nije trebalo, pa o tome govorimo istom sada.

§ 35

Uniformna i lokalno uniformna konvergencija

Odredenosti radi, govorit ´emo o nizovima i redovima kompleksnih funkcija c kompleksne varijable, jer ´emo u idu´em poglavlju upravo to trebati. Medutim, c c ve´ina pojmova i svojstva koja ´emo dokazati, imaju smisla i vrijede i u drugim, c c ˇesto op´enitijim, situacijama. c c Prisjetimo se najprije pojmova obiˇne i uniformne konvergencije niza funkc cija, kojima smo se ve´ bavili u prvom poglavlju, § 4. c Definicija 35.1 Neka je S ⊆ C neki skup i fn : S → C, n ∈ N, niz funkcija. c c Kaˇemo da niz (fn )n konvergira (obiˇno ili po toˇkama) ako za svaki z ∈ S z niz brojeva fn (z) n konvergira. U tom sluˇaju, funkciju f : S → C definiranu c c s s f (z) := lim fn (z) zovemo limes niza (fn )n , i oznaˇavamo s f = lim fn . Piˇe
n

se takoder fn → f ili fn −→ f . 113

n

n

114

6. NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA

Dakle, niz funkcija (fn )n konvergira funkciji f , ako ∀z ∈ S, ∀ε > 0, ∃n0 ∈ N, t.d. ∀n ≥ n0 vrijedi |fn (z) − f (z)| < ε . Definicija 35.2 Za niz funkcija fn : S → C, n ∈ N, kaˇemo da konvergira z uniformno ili jednoliko na S, ako postoji funkcija f : S → C, takva da za svaki ε > 0 postoji n0 ∈ N takav da za sve z ∈ S i sve n ≥ n0 vrijedi |fn (z) − f (z)| < ε. Oznaˇavat ´emo to s fn ⇒ f . Dakle, niz (fn )n konvergira uniformno c c funkciji f , ako ∀ε > 0, ∃n0 ∈ N, t.d. ∀z ∈ S, ∀n ≥ n0 vrijedi |fn (z) − f (z)| < ε . Oˇito je da ako niz funkcija (fn )n konvergira uniformno funkciji f , onda taj c niz konvergira i obiˇno, ali obratno ne. c Napomena 35.1 S uniformnom konvergencijom bili smo se ve´ bavili u § 4 u c prvom poglavlju. Tamo smo promatrali skup B(S, C) svih omedenih funkcija sa S u C (zapravo umjesto C tamo je bio op´enito, metriˇki prostor Y ). U tom c c smo skupu definirali metriku ρ formulom ρ(f, g) := sup |f (z) − g(z)|, i time je B(S, C) postao metriˇki prostor, a konvergencija s obzirom na metriku ρ je c bila upravo uniformna konvergencija. Kako je prostor C potpun, pokazali smo i da je B(S, C) potpun. Vaˇan je njegov potprostor BC(S, C) svih omedenih z neprekidnih funkcija, za koji smo pokazali da je zatvoren potprostor, pa je c takoder potpun. To je, specijalno, znaˇilo da je uniformni limes niza (omedenih) neprekidnih funkcija ponovno neprekidna funkcija. s Nas sada zanimaju i funkcije koje nisu omedene, pa formalno uzevˇi ne moˇemo koristiti navedene rezultate. Medutim, isti dokaz kojim smo u Teorez mu 4.16 pokazali da je uniformni limes niza omedenih neprekidnih funkcija, ponovno neprekidna funkcija, bez ikakve promjene vrijedi i bez pretpostavke o c omedenosti funkcija. Osim toga, u Teoremu 35.4 mi ´emo taj dokaz napraviti i u neˇto op´enitijoj situaciji. s c Druga mogu´nost da koristimo navedene rezultate iz prvog poglavlja, bez c da ih ponovno dokazujemo, je sljede´a. Ako za proizvoljne funkcije f, g : S → C c definiramo ρ (f, g) := sup min{|f (z) − g(z)|, 1} , dobit ´emo metriku na skupu c svih funkcija sa S u C, i konvergencija s obzirom na tu metriku je upravo uniformna konvergencija. Za prostor (C(S, C), ρ ) svih neprekidnih funkcija sa S u C vrijedi sve ˇto smo bili dokazali za BC(S, C). Topologija, dakle i konvergencija, s koju metrika ρ inducira na podskupu B(S, C), ista je kao i ona koju definira metrika ρ, iako su sˆme metrike razliˇite. Isto vrijedi i za Cauchyjeve nizove. a c
z∈S z∈S

§ 35. Uniformna i lokalno uniformna konvergencija Primjeri 35.1 (i) Niz funkcija fn : [2, ∞ → R, n ∈ N, definiranih s fn (x) := uniformno konstantnoj funkciji 0, fn ⇒ 0.
1 xn

115

konvergira

(ii) Niz funkcija gn : [0, 1] → R, n ∈ N, definiranih s gn (x) := xn , konver0 , x ∈ [0, 1 gira funkciji g : [0, 1] → R definiranoj s g(x) := , ali ta 1 , x=1 konvergencija nije uniformna, jer limes nije neprekidna funkcija. (iii) Neka je f : [0, 1] → R neprekidna funkcija takva da je f (0) = f (1) = 0 i neka f nije svuda nula, f ≡ 0, te neka je gn : [0, 1] → R, n ∈ N, niz funkcija definiranih s gn (x) := f (xn ). Tada niz (gn )n konvergira konstantnoj funkciji 0, ali ta konvergencija nije uniformna, iako su gn i 0 = lim gn n neprekidne funkcije na kompaktnom skupu [0, 1]. Zaista, kada bi gn ⇒ 0, onda bi ∀ε > 0, ∃n0 ∈ N t.d. ∀n ≥ n0 i ∀x ∈ [0, 1] vrijedi |gn (x)| < ε . Pokaˇimo da gn ⇒ 0, tj. da z ∃ε > 0, t.d. ∀n0 ∈ N, ∃n ≥ n0 i ∃xn ∈ [0, 1] t.d. je |gn (xn )| ≥ ε . Neka je ε := max |f (x)| > 0, i neka je x0 ∈ 0, 1 takav da je |f (x0 )| = ε. x∈[0,1] √ Za n0 ∈ N neka je n := n0 i xn := n x0 ∈ 0, 1 . Tada je √ |gn (xn )| = |gn ( n x0 )| = |f (x0 )| = ε . Na sljede´oj slici prikazani su grafovi funkcija g1 , g2 , g4 , g8 , g16 , . . . , g256 , c i to za polaznu funkciju f (x) := x(1 − x) .
0.5

0.4

0.3

0.2

0.1

0.2

0.4

0.6

0.8

1

Sljede´a c propozicija kaˇe da se ipak radi o funkciji na ˇitavom skupu S. Medutim. za svaki z ∈ S postoji rz > 0 i funkcija gz : Sz → C tako da niz restrikcija fn Sz konvergira uniformno funkciji gz na skupu Sz . c s Oˇito je da ako neki niz funkcija konvergira uniformno. Primijetimo da niz (gn )n ne konvergira uniformno na [0.3 Neka je fn : S → C. funkcije gz i gz poduz daraju. za svaki z ∈ S postoji rz > 0 takav da niz restrikcija fn Sz konvergira uniformno restrikciji f Sz . jer bi tada konvergirao uniformno i na ˇitavom [0. c Definicija 35. r ) ∩ S konvergira uniformno na Sz := K(z. z ∈ S. konvergira lokalno uniformno na S. z Lokalno uniformna konvergencija znaˇi. ˇto prema Primjeru 35.1 Ako niz funkcija fn : S → C. ako za svaki z ∈ S postoji rz > 0 takav da niz restrikcija fn K(z. vrijedi c .116 6.2 Niz funkcija gn : [0. n ∈ N. Kaˇemo da niz (fn )n z konvergira lokalno uniformno na S. tako da moˇemo z c z govoriti i o lokalno uniformnom limesu.1 nije istina. tj. 1]. 1 konstantnoj funkciji 0. onda postoji funkcija f : S → C takva da niz (fn )n konvergira lokalno uniformno prema f . Neka je z ∈ Sz ∩ Sz . pokazuje prethodni primjer. n ∈ N. Da obratno ne vrijedi. Toˇnije. NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA Sada ´emo definirati jedan novi tip konvergencije. 1] → R definiranih s gn (x) := xn . rz ) ∩ S. ali taj niz ne konvergira lokalno uniformno na segmentu [0. 1 . koji ´e se pokazati vrlo c c korisnim pri prouˇavanju kompleksnih funkcija. z . 1]. onda on konverc gira i lokalno uniformno. z ∈ S. da oko svake toˇke postoji okolina i c c na toj okolini neka funkcija kojoj niz restrikcija uniformno konvergira. gdje je Sz kao u prethodnoj definiciji. n ∈ N. Propozicija 35. Tada je gz (z) = lim fn Sz (z) = lim fn (z) = lim fn Sz n n n (z) = gz (z) . Pokaˇimo da se na presjecima Sz ∩ Sz . konvergira lokalno uniformno na poluotvorenom intervalu [0. Stoga je dobro definirana funkcija f : S → C takva da je f Sz := gz . i oˇito je lim fn (z) = f (z). na kompaktnim skupovima te se dvije vrste konvergencije podudaraju. z ∈ S. c n Primjer 35. Dokaz: Kako niz (fn )n konvergira lokalno uniformno na S. niz funkcija.

3 .i . . Na nekoj okolini Sz0 := S ∩ K(z0 . r). niz neprekidnih funkcija koji lokalno uniformno konvergira funkciji f : S → C. (iii) Za svaki zatvoreni krug K(z. rz0 ) c toˇke z0 . niz (fn )n konvergira uniformno funkciji f . Ako je skup S kompaktan. n0. . jer je svaki zatvoreni krug kompaktan. Korolar 35. r) ⊆ Ω. kao i ranije. Tada je i funkcija f neprekidna. (iii) slijedi trivijalno iz (ii). pa za svaki ε > 0 postoji c ε n0 ∈ N. Budu´i niz fn Sz n konvergira uniformno restrikciji f Sz . Dokaz: Kako niz (fn )n konvergira lokalno uniformno na S. gdje je. a fn : Ω → C. Uniformna i lokalno uniformna konvergencija 117 Propozicija 35.3 Neka je Ω ⊆ C otvoren skup. . . Dokaz: Neka je z0 ∈ S proizvoljna toˇka. prema prethodnoj Propoziciji 35. . k Zbog kompaktnosti. to za svaki ε > 0 c i i postoji n0. Specijalno je |fn0 (z) − f (z)| < ε 3 za sve z ∈ Sz0 .i ∈ N takav da za sve z ∈ Szi i sve n ≥ n0. Sljede´e su tvrdnje ekvivalentne: c (i) Niz (fn )n konvergira lokalno uniformno na Ω. postoji funkcija f : S → C takva da (fn )n ⇒ f . Stoga za svaki z ∈ S. postoje toˇke z1 . takav da za svaki z ∈ Sz0 i svaki n ≥ n0 vrijedi |fn (z) − f (z)| < .1 . a Dokaˇimo sada da lokalno uniformna konvergencija ˇuva neprekidnost. n ∈ N. niz restrikcija fn K(z. n konver- Dokaz: Da (ii) slijedi iz (i). A implikacija (iii) ⇒ (i) je gotovo sˆma definicija lokalno uniformne konvergencije. onda niz (fn )n konvergira uniformno.1. postoji rz > 0 takav da fn Sz n ⇒ f Sz . niz restrikcija fn K : K → C. . to. r) gira uniformno na K(z. zk ∈ S takve da je S ⊆ K(zi . niz funkcija. z c Teorem 35. (ii) Za svaki kompaktan skup K ⊆ Ω. vrijedi |fn (z) − f (z)| < ε.2 Neka niz funkcija fn : S → C. n ∈ N. Sz := S ∩ K(z. konvergira uniformno na K. rzi ). c k i=1 lokalno tj. niz (fn )n konvergira uniformno na S. rz ). . tj. Tada za sve z ∈ S i sve n ≥ n0 vrijedi |fn (z) − f (z)| < ε. n ∈ N.k }. konvergira lokalno uniformno. . n ∈ N.4 Neka je fn : S → C. S = i=1 Szi .§ 35. Neka je n0 := max{n0. pokazuje prethodna propozicija.

NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA Kako je funkcija fn0 neprekidna u z0 . a (xn )n niz u X. Sliˇno se definira lokalno uniformna konvergencija reda funkcija. Korolar 35. Za red funkcija fn kaˇemo da konvergira uniformno ako z n niz k=1 fk konvergira uniformno.5 Ako je fn red neprekidnih funkcija fn : S → C koji konvergira ∞ lokalno uniformno. Red n (xn )n . Za takav red kaˇemo z da konvergira (obiˇno) ako za svaki z ∈ S red c fn (z) kompleksnih broje1 va konvergira. vrijedi |fn0 (z) − fn0 (z0 )| < . limes (niza) i limes (funkcije). komutiraju. onda je njegova suma 1 Primijetimo fn : S → C neprekidna funkcija. u sluˇaju lokalno uniformne konverz c gencije. naprimjer. konvergira u prostoru funkcija sa S n c u C. vidi [6]. gdje su fn : S → C kompleksne funkcije kompleksne varijable. n ∈ N. Neka je X neki vektorski prostor snabdjeven nekom metrikom. Kako redove dos sad nismo spominjali. z→z0 n n z→z0 Naˇ glavni interes u ovom poglavlju su redovi funkcija. posebice redovi funkcija c fn . Za opis obiˇne c c konvergencije potrebna je ne-metrizabilna topoloˇka struktura na prostoru funkcija. takav da za sve ε z ∈ S za koje je |z − z0 | < δ. kaˇe se da. ako konvergira niz (sn )n . postoji δ > 0. ako je funkcija f lokalno uniformni limes niza funkcija neprekidnih u toˇki z0 . podimo od definicije. n=1 da ne postoji metrika na prostoru svih funkcija sa S u C takva da konvergencija s obzirom na tu metriku bude upravo obiˇna konvergencija niza funkcija. δ < rz0 . tj. Naime. onda je i f neprec kidna u z0 . s . pa je z→z0 n lim lim fn (z) = lim f (z) = f (z0 ) = lim fn (z0 ) = lim lim fn (z) . neka xn je ureden par je X normiran vektorski prostor. (sn )n niza (xn )n i niza (sn )n njegovih parcijalnih suma sn := k=1 xk . Tada za sve takve z 3 vrijedi |f (z) − f (z0 )| ≤ |f (z) − fn0 (z)| + |fn0 (z) − fn0 (z0 )| + |fn0 (z0 ) − f (z0 )| < ε .118 6. Za red xn kaˇemo da konvergira. snabdjevenom ranije spomenutom metrikom ρ . n=1 Nas ´e zanimati redovi funkcija. ili barem nekom topologijom. U tom z sluˇaju limes lim sn niza parcijalnih suma zovemo sumom reda c xn i oznaˇavamo sa c n ∞ xn . ε <3 ε <3 ε <3 Zbog prethodnog teorema.

onda se limes po z sume reda dobije kao suma reda limesa po z. i vrijedi γ n ∞ γ n=1 fn dz = ∞ n=1 γ fn dz . n ∈ N. niz neprekidnih funkcija koji konvergira lokalno uniformno funkciji f : γ ♣ → C. niz (fn )n konvergira uniformno. Kako je skup γ ♣ kompaktan. odnosno sume reda. z→z0 n=1 lim ∞ fn (z) = ∞ n=1 z→z0 lim fn (z) .4. i integrala. f je neprekidna funkcija na γ ♣ . pa za svaki ε > 0 ε . Tada red brojeva f dz konvergira. a fn : γ ♣ → C. niz brojeva γ fn dz konvergira. Korolar 35.6 Neka je γ : [a. niz neprekidnih funkcija takvih da red fn konvergira lokalno uniformno na γ ♣ . Tada je γ f dz = lim γ fn dz. z Dokaz: Prema Teoremu 35. Uniformna i lokalno uniformna konvergencija 119 c Kao kod nizova. vrijedi fn dz − γ γ γ f dz f dz = γ fn (z) − f (z) dz ≤ max{|fn (z) − f (z)| : z ∈ γ ♣ } · (γ) . pa se kaˇe da limes i suma reda komutiraju. vrijedi. i limes je f dz. postoji n0 ∈ N takav da za sve n ≥ n0 i sve z ∈ γ ♣ vrijedi fn (z) − f (z) < (γ) Zbog toga. c odnosno derivacije. Prema Lemi 32. pa integral ima smisla.§ 35. ako red fn funkcija neprekidnih u toˇki z0 lokalno uniformno konvergira. Teorem 35. za n ≥ n0 vrijedi fn (z) dz − γ γ n f (z) dz ≤ ε · (γ) = ε . n U sluˇaju lokalno uniformne konvergencije.1 o ocjeni integrala. tj.7 Neka je γ po dijelovima gladak put u C. n pa se kaˇe da limes i integral komutiraju. z Sljede´i teoremi govore o zamjeni limesa niza. b] → C po dijelovima gladak put. n ∈ N. . a fn : γ ♣ → C. (γ) γ tj. dakle c lim n γ fn dz = γ lim fn dz .

2r) ⊆ Ω. c Dokaˇimo i da niz (fn )n lokalno uniformno konvergira k f . Prema Morerinom teoremu 34. n ∈ N. c Teorem 35. da se lokalno uniformno konvergentan red moˇe integrirati ˇlan z z c po ˇlan. rz ) ⊆ Ω. Nadalje. stoga. bez c dodatnih pretpostavki. ne vrijede u sluˇaju realnih funkcija. r) vrijedi 1 2πi 1 fn (z) = 2πi f (z) = Γ Γ f (ζ) dζ (ζ − z)2 fn (ζ) dζ . NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA Kaˇe se. te neka je c Γ := ∂K(z0 .8 (Weierstrassov teorem o limesu niza holomorfnih funkcija) Neka je Ω ⊆ C otvoren skup i fn ∈ H(Ω). zakljuˇujemo da je f holomorfna na Ω. pa za svaki ε > 0. c z Ω niz (fn )n konvergira na Γ uniformno funkciζ ji f . (ζ − z)2 . Tada. f ∈ H(Ω). tj. Neka je z0 ∈ Ω z proizvoljna toˇka i neka je r > 0 takav da je K(z0 . naprimjer. prema Teoremu 35. kako su funkcije f z0 2 i fn . Medutim. c Prethodna dva teorema i korolara o zamjeni limesa s limesom odnosno integralom. realne funkcije realne varijable. Tada je i f holomorfna ˇ funkcija. kao i njegov korolar. n ∈ N. toˇnije Korolaru 34.10. Neka je z ∈ Ω proizvoljna toˇka i rz > 0 takav da je K(z. nepromijenjeno vrijede i za. sljede´i teorem o zamjeni limesa i derivacije. Kako je skup Γ kompaktan. n ∈ N .7 o derivaciji funkcije definirane integralom. niz holomorfnih funkcija koji na Ω konvergira lokalno uniformno funkciji f : Ω → C. za svaki pravokutnik I ⊆ K(z. c i Teoremu 34. Stoviˇe. rz ) vrijedi f dz = lim ∂I n ∂I fn dz = 0 .5. postoji n0 ∈ N taΓ kav da za sve n ≥ n0 i sve ζ ∈ Γ vrijedi z r 2r |fn (ζ)−f (ζ)| < ε . prema Cauchyjevoj integralnoj formuli. holomorfne na Ω. za svaki z ∈ K(z0 . niz derivacija (fn )n konvergira lokalno uniformno s na Ω funkciji f . n n Dokaz: Prema Teoremu 35. 2r) pozitivno orijentirana obrubljuju´a kruˇnica.6 c i Cauchyjevu teoremu.4 je funkcija f : Ω → C neprekidna. vrijedi lim fn = (lim fn ) .120 6.

n ∈ N. takvih da red fn lokalno uniformno konvergira. ˇlanovi se mogu po volji grupirati i c permutirati. na prvi pogled oˇita. Uniformna i lokalno uniformna konvergencija 121 Kako za sve z ∈ K(z0 . prema Lemi 32. ako konvergira red |fn |. red ∞ n=1 n=1 fn konvergira lokalno uniformno ∞ na Ω. Za redove. Dokaz: Da red zn apsolutno konvergira znaˇi da konvergira red c n j=1 zn |zn |. z c c Uniformna i lokalno uniformna konvergencija su svojstva redova koja su ‘dobra’ sa stajaliˇta analize. 2 (z − ζ) 2π 2 r c pa (fn )n ⇒ f na okolini K(z0 . n ∈ N. niz holomorfnih funkcija. pa za svaki ε > 0 postoji n0 ∈ N. Stoga niz (fn )n lokalno uniformno konvergira funkciji f . tj. Kod apsolutno konvergentnih redova. takav da za sve n ≥ n0 i sve k ∈ N vrijedi |σn+k − σn | = n+k j=1 |zj | − n j=1 |zj | = n+k j=n+1 |zj | < ε . a da to nema utjecaja na njihovu konvergenciju niti na sˆmu sumu. da konvergira njegov niz parcijalnih suma σn := |zj |. potrebna je jedna druga vrsta konvergencije. onda on i konvergira. i f = fn . r) toˇke z0 . a precizno iskazane tvrdnje i detaljni dokazi c nalaze se u [6].9 Neka je Ω ⊆ C otvoren skup. a fn : Ω → C.10 Neka je zn . naprimjer za s c zbrajanje. |fn (z) − f (z)| = 1 2πi Γ 1 fn (ζ) − f (ζ) r 1 dζ < · ε · · 2 · 2 · 2rπ = ε . to je. z Definicija 35. Ako red konvergira apsolutno. a Mi te stvari ne´emo dokazivati. r) i sve ζ ∈ Γ vrijedi |ζ − z| > r.§ 35.4 Za red brojeva an kaˇemo da apsolutno konvergira ako z fn funkcija sa S u C kaˇemo da z konvergira red |an |. za red apsolutno konvergira. Stoga je niz (σn )n Cauchyjev niz. a posebno mnoˇenje. Analogno. Vaˇna je sljede´a. Kaˇe se da se lokalno uniformno konvergentan red derivira ˇlan po ˇlan. dobivamo Korolar 35. . tj. Medutim za ‘raˇunanje’ s redovima.1. niz kompleksnih brojeva. kao posljedicu. ˇinjenica: z c c c Teorem 35. ∞ n=1 fn = n=1 fn . Tada je i suma reda ∞ fn holomorfna funkcija na Ω.

1. . tj. Iz sˆmog se dokaza vidi da ´e u svakom Banachovom prostoru apsoa c lutno konvergentni redovi biti i konvergentni. apsolutno konvergentni. . n = 2k k! 2k qn := an + bn = 1 ⎩ . 2. za parcijalne sume sn reda |sn+k − sn | = n+k j=n+1 zj ≤ n+k j=n+1 |zj | < ε . 1. k! Budu´i je R potpun. Zbog toga je u R apsolutno konvergentan i red qn ˇiji su ˇlanovi definirani s c c ⎧ ⎨ 1 − 1 .122 6. taj red u R i konvergira i suma mu je c ∞ ∞ ∞ ∞ ∞ qn = n=0 n=0 (an + bn ) = n=0 ∞ an + 1 − k! n=0 ∞ k=0 bn = 1 + 2k k=0 ∞ k=0 1 1 − k k! 2 ∞ + k=0 1 k! = k=0 1 = 2e − 2 . red zn Cauchyjev niz. Medutim. . Primjer 35. . kao redovi u R. Neka su ˇlanovi redova c an i bn definirani s ⎫ 1 1 ⎬ a2k := − k k = 0. u prostorima koji nisu potpuni postoje apsolutno konvergentni redovi koji ne konvergiraju. to su i Kako su redovi k! 2k redovi an i bn apsolutno konvergentni u R. 2. taj niz konvergira. k! . 1 := k! 1 i . . . pa je niz (sn )n parcijalnih suma reda prostora C. n = 2k + 1 . Zbog potpunosti zn je konvergentan. U dokazu prethodnog teorema koristili smo potpunost prostora kompleksnih brojeva. NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA zn vrijedi Stoga za sve n ≥ n0 i sve k ∈ N.3 Konstruirat ´emo red racionalnih brojeva koji u Q apsolutno c konvergira ali koji u Q nije konvergentan. k! 2 ⎭ a2k+1 := 0 i b2k := 0 b2k+1 1 ⎫ ⎬ ⎭ k = 0.

(n + 1)! σ2n+1 = k=4 n+1 σ2n+2 83 + = 24 k=4 = σ2n+1 + c pa je σ2n < σ2n+1 < σ2n+2 . . n = 0.§ 35. Medutim. 3 Zbog toga i sˆm niz (σn )n konvergira (i limes mu je a qn je i u Q apsolutno konvergentan. kao red u Q on nije konvergentan. Direktnim raˇunom. to za n ≥ 4 vrijedi 24 k! 2 σ2n 83 + = 24 83 + 24 n k=4 n 1 1 − k 2 n! 1 2k 1 1 − k 2 (n + 1)! 1 2n+1 − 1 . z Oznaˇimo sa σn parcijalne sume reda c |qn |. n ≥ 4. c Primijetimo da apsolutno konvergentan red funkcija ne mora konvergirati (lokalno) uniformno. qn ∈ Q. vidi se c 83 1 1 da je σ7 = . . Zaista. 10 ).11 Svaki apsolutno konvergentan red kompleksnih funkcija konvergira (obiˇno). slijedi Korolar 35. 1. tj. . niz (σn )n je monotono rastu´ niz u Q. 2. 3 2 1− 1 2 pa je lim σ2n+1 = n 10 . pa taj red ne konvergira u Q. Uniformna i lokalno uniformna konvergencija 123 Red qn je red racionalnih brojeva. a jer za sve k ≥ 4 vrijedi < k . Pokaˇimo da je on ipak apsolutno konvergentan i u Q. promatrani red Iz prethodnog teorema i definicije konvergencije reda funkcija. Ali broj 2e − 2 nije racionalan. tj. njegov podniz (σ2n+1 )n konvergira u Q. . niti obratno. uniformno konvergentan red ne mora konvergirati apsolutno. σ2n+1 83 = + 24 n k=4 83 1 = + 2k 24 1 24 1 − 2n+1 10 1 = − n . 3 tj.

ali ne konvergira apsolutno. pa red fn zaista konvergira apsolutno. konvergira apsolutno. konvergira n uniformno na R. takvi da red ρn konvergira i da je |fn (z)| ≤ ρn za sve z ∈ S i sve n ∈ N. ali ne i uniformno. ρk < ε.4 6. kada bi red gn konvergirao uniformno. vrijedi ∞ k=1 ∞ ρn konvergira. kako smo ve´ c c bili pokazali. s nije istina. koji ´emo ˇesto koristiti. jer. niz funkcija (gn )n bi na c c z [0.12 (Weierstrassov kriterij) Neka je fn red funkcija sa S u C. NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA (i) Red fn funkcija fn : R → R definiranih s fn (t) := (−1)n−1 . pa onda i konvergira. kako smo vidjeli u Primjeru 35. n ∈ N. 1 morao konvergirati uniformno.124 Primjer 35. No. niz parcijalnih suma reda |fn (z)| omeden (jer ´e tada zbog c monotonosti i konvergirati). Ako postoje nenegativni realni brojevi ρn ≥ 0. Naime. k=n+1 fk (z) − n fk (z) = k=1 ∞ k=n+1 fk (z) ≤ ∞ k=n+1 |fk (z)| ≤ ∞ k=n+1 ρk < ε . ˇto. Gornji raˇun je korektan. za svaki n ∈ N i svaki z ∈ S je n k=1 1 |fk (z)| ≤ n k=1 ρk ≤ ∞ k=1 ρk ∈ R .1. onda bi op´i ˇlan morao uniformno teˇiti nuli. 1 → R definiranih s gn (t) := tn . Dokaˇimo na kraju ovog paragrafa jedan koristan dovoljan uvjet za apsolutnu z i uniformnu konvergenciju. Dokaz: Da bismo dokazali apsolutnu konvergenciju. . Pokaˇimo da red z fn konvergira i uniformno. onda red fn konvergira apsolutno i uniformno na S. za svaki n ≥ n0 i svaki z ∈ S. (ii) Red gn funkcija gn : [0. Kako red za svaki ε > 0 postoji n0 ∈ N takav da za sve n ≥ n0 vrijedi Zbog toga. c c Teorem 35. tj. red fn konvergira apsolutno. dovoljno je pokazati da je za svaki z ∈ S. ova suma postoji zbog ve´ dokazane c (apsolutne) konvergencije pa red fn konvergira uniformno.

vrijedi s lim sup ρn ∈ S. tj. i nulu. Dokaz: Ako red an (z −z0 )n konvergira. pa prema r r Weierstrassovu kriteriju. r). niz nenegativnih realnih brojeva. . Ako je taj niz neograniˇen. onda je specijalno lim an (z −z0 )n = 0. kada postoji. gdje su z0 i koeficijenti an .1 Neka je ρn . tj. sa ∞ an (z − z0 )n . kompleksni brojevi.12. n ≥ 0. ρ) z vrijedi z z0 ρ ρ ρ n r |an (z − z0 )n | = |an (z − z0 )n | · z − z0 z − z0 n <M ρ r n . c red an (z − z0 )n konvergira apsolutno i lokalno uniformno na cijelom krugu K(z0 . Definicija 36. pa ´emo sˆm red oznaˇavati i sa c a c an (z − z0 )n .1 (Abelova1 lema) Ako red potencija an (z − z0 )n konvergira za neki z = z0 . i definiramo lim sup ρn := sup S. prema Bolzano-Weierstrassovom teoremu. ako je niz c c c s (ρn )n ograniˇen. za njih tipiˇna. n Postoji stoga M > 0 takav da je |an (z − z0 )n | ≤ M . c c osim prirodnih brojeva. i zbog toga naziv — najve´e gomiliˇte. zakljuˇujemo da c n red an (z − z0 ) konvergira na K(z0 . onda taj red konvergira apsolutno i lokalno uniformno na cijelom krugu K(z0 . i dokazati c neka. . Uobiˇajeno je da kod redova potencija indeksi n ukljuˇuju. ρ) apsolutno i uniformno. gdje je r := |z − z0 |. 2. norveˇki matematiˇar s c . r) postoji ρ takav da je |z − z0 | < ρ < r. red M ( ) konvergira. . svojstva.§ 36. Redovi potencija 125 § 36 Redovi potencija U ovom ´emo paragrafu promatrati neke posebne redove funkcija. a njegovu sumu. c s 1 Niels Henrik Abel (1802–1829). n ∈ N. neprazan). n≥0 n=0 ˇ Cesto ´emo rabiti sljede´i teorem: c c Teorem 36. Teorem 35. Kako je < 1. U protivnom. za sve n = 0. r). Neka je 0 < ρ < r = |z − z0 |. 1. s Nije teˇko pokazati da je i lim sup ρn takoder gomiliˇte niza (ρn )n . Tada za svaki z ∈ K(z0 . definiramo lim sup ρn := +∞. Budu´i da za svaki z ∈ K(z0 . oznaˇimo skup svih njegovih gomiliˇta sa S (taj je skup. c Red potencija je red oblika an (z−z0 )n .

dana su sljede´om propozicic c jom: Propozicija 36. a r := +∞ ako je (a) red (1) konvergira apsolutno i lokalno uniformno na krugu K(z0 . r) krug konvergencije reda potencija (1). i (b) red (1) divergira za svaki z ∈ C za koji je |z − z0 | > r. te neka je b := lim βn i α := lim sup αn . Tada je n (a) (b) lim sup αn · βn = α · b lim sup(αn )βn = αb . 1 Jacques Salamon Hadamard (1865–1963). a K(z0 . francuski matematiˇar c . NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA Neka jednostavna svojstva koja ´emo trebati. (ii) (Cauchyjev kriterij konvergencije reda) √ Neka je (αn )n niz nenegativnih realnih brojeva i neka je A := lim sup n αn .2 (i) Neka su (αn )n i (βn )n nizovi nenegativnih realnih brojeva takvi da niz (βn )n konvergira. red αn divergira. Dokaˇimo sada osnovni teorem o redovima potencija: z Teorem 36.126 6.3 (Cauchy-Hadamardov1 teorem) Neka je an (z − z0 )n red potencija i neka je r := 1 lim sup n (1) |an | n (2) (dogovorno uzimamo r := 0 ako je lim sup lim sup n |an | = 0). a ako je A > 1. Broj r zove se radijus konvergencije. Onda ako je A < 1. red αn konvergira. r). Tada |an | = +∞.

Propozicija 36. Tada je. Teorem 36. n (b) Pretpostavimo da red (1) konvergira za neki z takav da je |z − z0 | =: R > r. Odaberimo z ∈ K(z0 . prema prethodnoj Propoziciji 36. r). Teorem 36. r) takav da je |z − z0 | < |z − z0 | < r. ˇto se protivi Cauchyjevu kriteriju. s Dokaˇimo sada da su sume redova potencija uvijek ‘dobre’. Teorem 36. . z funkcije. Prema Abelovoj lemi. Kako je z ∈ K(z0 . pa specijalno konvergira apsolutno za neki z takav da je r < |z − z0 | < R.2 (i). Tada je funkcija f : K(z0 . r). R). r Prema Cauchyjevu kriteriju. i njezina derivacija jednaka je f (z) = ∞ n=1 n an (z − z0 )n−1 . red an (z − z0 ) konvergira apsolutno. Tada. (3) Pritom.2 (ii). Propozicija 36. Redovi potencija Dokaz: 127 (a) Neka je z ∈ K(z0 . red (1) konvergira apsolutno na krugu K(z0 . red (1) konvergira apsolutno i lokalno uniformno na cijelom krugu K(z0 . r) proizvoljan.4 (o holomorfnosti sume reda potencija) Neka red potencija an (z−z0 )n ima radijus konvergencije r > 0. z z z0 r lim sup n an (z − z0 )n | = lim sup = n |an | · |z − z0 | 1 |z − z0 | < 1 . tj. radijus konvergencije za f takoder jednak je r. zakljuˇujemo da red (1) konvergira apc solutno i lokalno uniformno na krugu K(z0 . konvergira red |an (z − z0 )n |.§ 36. |z − z0 |). r) → C definirana s f (z) := ∞ an (z − z0 )n n=0 holomorfna na K(z0 . r) bio proizvoljan. lim sup n R z0 z r z |an (z − z0 )n | = lim sup n |an | · |z − z0 | = |z − z0 | r >1.2 (ii). tj.1. holomorfne. prema Abelovoj lemi. Medutim.1.

koja je na tom krugu jednaka sumi 1 + z2 toga reda. Promatrajmo red cn (z − z0 )n . slijede iz Cauchy-Hadamardova teorema 36. kome je krug konvergencije takoder jediniˇni krug. osim u dvije toˇke: i c i −i . To specijalno znaˇi da za c c svaku toˇku s ruba kruga konvergencije. Prema Cauchy-Hadamardovu teoremu. suma reda potencija holomorfna funkcija. na krugu konvergencije. A te su dvije toˇke upravo na rubu kruga konvergencije. kojeg ´emo dokazati u idu´em c c poglavlju. red (−1) z konvergira na jediniˇnom krugu 1 oko ishodiˇta. Za red c zn. taj red potencija ne konvergira niti u jednoj toˇki izvan zatvorenog kruga konvergencije. r n+1 n n+1 pa redovi an (z −z0 )n i n an (z −z0 )n−1 imaju iste radijuse konvergencije. jedina “loˇa” toˇka je 1. nalazimo c lim sup n |cn | = lim sup = lim sup = lim sup = lim sup n (n + 1)|an+1 | √ n+1 n + 1 · n+1 |an+1 | √ n+1 n + 1 · n+1 |an+1 | |an+1 | = 1 . red potencija ne konvergira niti na jedc noj okolini te toˇke. c 1 vidi takoder Napomenu 37. red potencija predstavlja. Za radijus konvergencije toga reda. holoc morfnu funkciju.9.128 6. Treba joˇ samo pokazati s da je radijus konvergencije za derivaciju f upravo r. ali funkcija f (z) = s .1.2. ne znaˇi da se funkcija definirana sumom c c reda potencija na krugu konvergencije. koriste´i Propoziciju 36. c s c Jednostavna posljedica Taylorova teorema. gdje je cn := (n + 1) an+1 . ne moˇe proˇiriti do holomorfne funkcije z s n 2n c i izvan toga kruga. . NIZOVI I REDOVI FUNKCIJA Drugim rijeˇima. Napomena1 36. je da na rubu kruga konvergencije uvijek postoji barem jedna toˇka c takva da se suma reda potencija ne moˇe proˇiriti do holomorfne funkcije niti z s na jednu okolinu te toˇke. definirana je na cijeloj kompleksnoj ravnini. c c Dokaz: Holomorfnost funkcije f i formula (3) za njezinu derivaciju. a derivacija se dobije deriviranjem reda ˇlan po ˇlan.3 i Korolara 35. Naprimjer.1 Prethodni Teorem o holomorfnosti sume reda potencija. pokazuje da je na krugu konvergencije. To. medutim.

Vidjet c ´emo da ti redovi sadrˇe mnogo informacija o sˆmim funkcijama i predstavljaju c z a mo´no orude u njihovom prouˇavanju.7 Razvoji kompleksnih funkcija u redove potencija U ovom ´emo poglavlju najprije pokazati da je svaka holomorfna funkcija ˇak c c analitiˇka. mogu na nekoj okolini takve c toˇke razviti u red sastavljen od pozitivnih. ali i negativnih potencija. da se moˇe razviti u red potencija. c moˇe na tom krugu prikazati kao suma reda potencija. engleski matematiˇar c 129 . koja je holomorfna na nekom krugu. tj. c c § 37 Taylorov red Pokazat ´emo najprije da se svaka funkcija. r).1 (Taylorov1 teorem) Neka je funkcija f holomorfna na krugu K(z0 . z Teorem 37. gdje su n=0 Taylor (1685–1731). Tada za svaki z ∈ K(z0 . r) vrijedi f (z) = 1 Brook ∞ an (z − z0 )n . Nakon toga ´emo pokazati da se c z c i neke funkcije koje u ponekoj toˇki nisu holomorfne.

Neka je. Op´i se sluˇaj dobije translacijom. jednostavnom zamjenom varijable z sa z − z0 . dobivamo z ζ = ∞ n=0 zn ζ n+1 . (4) Oznaˇimo s M := max{|f (ζ)| : ζ ∈ Γρ }. c c tj. pritom je f (0) (z0 ) := f (z0 ) n! 1 f (ζ) = dζ . vrijedi c Γρ 0 ρ f (z) = z ζ 1 2πi Γρ f (ζ) dζ .5. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA koeficijenti an dani formulama an = 1 (n) f (z0 ) . c Uobiˇajeno je koeficijente Taylorova reda pisati u obliku (1). To je Taylorov red funkcije f u toˇki z0 . pa vrijedi 1 ∞ z = ζ n=0 ζ n 1 1 1 = ζ −z ζ 1− Uvrstimo li to u (3). n=0 n! ∞ c c Dokaz: Dokaz ´emo provesti za sluˇaj z0 = 0. f ∈ H(K(0. i neka je Γρ pozitivno orijentirana kruˇnica oko 0 radijusa ρ. pa se najˇeˇ´e c c sc Taylorov red piˇe kao s f (z) = 1 (n) f (z0 ) (z − z0 )n . toˇnije Korolaru 34.130 7. 1 f (z) = 2πi ∞ Γρ n=0 zn ζ n+1 f (ζ) dζ . ζ −z (3) Za svaki ζ ∈ Γρ je ζ = 0 i < 1. dakle. 2πi Γ0 (ζ − z0 )n+1 (1) (2) z gdje je Γ0 proizvoljna pozitivno orijentirana kruˇnica oko z0 radijusa manjeg od r. . r) proizvoljna toˇka. r)) i neka je z ∈ K(0. Tada je c zn ζ n+1 f (ζ) ≤ M 1 z |ζ| ζ n =M 1 z |ρ| ρ n . c Odaberimo ρ takav da je |z| < ρ < r. Prema Cauchyjevoj z ζ z r integralnoj formuli.

r) oko toˇke z0 . moˇe integrirati ˇlan po ˇlan. Teorem 35. onda je f konstantna funkcija na svakom krugu K(z0 . prema Cauchyjevu teoremu. ˇto je mnogo c z s viˇe.12. c Kao posljedicu Taylorova teorema i Teorema 36. pa dobivamo (2) za sluˇaj z0 = 0. n+1 ζ Tako smo prikazali funkciju f kao sumu reda dˆni formulom an = a 1 2πi Γρ an z n . Kako je funkcija holo- morfna na probuˇenom krugu K ∗ (0. znamo da je s an = 1 2πi f (ζ) 1 (n) f (0) .9 o viˇim derivacijama derivabilne funkcije. nego je svaka takva s funkcija ujedno i analitiˇka.9.4.§ 37. red pod integralom u (4) konvergira uniformno na Γρ .9 o viˇim derivacijama derivabilne funkcije. r) homotopna s z kruˇnici Γ0 . prema Korolaru 35. Teorem 33. c z ∞ n=0 an (z − z0 )n . koji je sadrˇan u Ω. Funkcija f : Ω → C je holomorfna u toˇki z0 ∈ Ω ako i samo ako postoji c n red potencija an (z − z0 ) s radijusom konvergencije r > 0 takav da je f (z) = za sve z iz neke okoline toˇke z0 . gdje su koeficijenti f (ζ) ζ n+1 f (ζ) ζ n+1 dζ. integrali po tim z kruˇnicama jednaki. n ∈ N. dζ = n+1 ζ n! Γ0 pa je tako dokazana i formula (1) za sluˇaj z0 = 0. to prema Weierstrassovom kriteriju. s Korolar 37. dobivamo Korolar 37. to su. Vrijedi zato z c c f (z) = 1 2πi ∞ Γρ n=0 zn ζ n+1 f (ζ) dζ = 1 2πi ∞ n=0 Γρ f (ζ) dζ z n . z c Prema Teoremu 34. Ako je (n) f (z0 ) = 0 za sve n ∈ N.4. c Ovaj korolar pokazuje. da je svaka derivabilna kompleksna funkcija ne samo holomorfna i da ima derivacije svih redova. moˇe se razviti u red potencija. a kruˇnica Γρ je u K ∗ (0.2 (analitiˇnost holomorfne funkcije) Neka je Ω ⊆ C otvoren c skup. Taylorov red Kako red z n ρ 131 konvergira. pa se. kao ˇto smo bili ve´ dokazali u s c Teoremu 34. r).3 Neka je f : Ω → C holomorfna funkcija i z0 ∈ Ω. tj.

RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA Dokaz: Prema Taylorovu teoremu. kompleksnih brojeva. . ako se ne radi o trivijalnoj funkciji f ≡ 0. takva da je g(z0 ) = 0. to je f (k) (z0 ) = 0 za k = 0. r) i neka je z0 njezina nultoˇka reda n. prema Propoziciji 36. r). postoji δ > 0 takav da je g(z) = 0 za sve z ∈ K(z0 .1 Za toˇku z0 ∈ C za koju je f (z0 ) = 0 kaˇemo da je nultoˇka c z c c funkcije f . i f nije konstantna funkcija 0 na tom krugu. Najmanji takav prirodan broj n zove se red nultoˇke. 1. .4 (o izoliranosti nultoˇaka holomorfne funkcije) c Neka je c funkcija f holomorfna na krugu K(z0 . . onda je f (z) = f (z0 ) za sve z ∈ K(z0 . c Dokaz: Prema Taylorovom teoremu. c Teorem 37. s Dakle. holomorfna na krugu K(z0 . i da za svaki z ∈ K(z0 . tj. k! k! k=n k=n ∞ Definiramo li funkciju g kao sumu g(z) := tom krugu zaista f (z) = (z − z0 )n g(z) i 1 (k) f (z0 ) (z k! k=n 1 g(z0 ) = f (n) (z0 ) n! ∞ − z0 )k−n . pa je f (z) = ∞ 1 1 (k) f (z0 ) (z − z0 )k = (z − z0 )n f (k) (z0 ) (z − z0 )k−n . Zaista.132 7. vrijedi lim sup k k |an+k | = lim sup k n+k |an+k | n+k k = lim sup n+k |an+k | = lim sup k k k |ak | . Kako je z0 nultoˇka reda n. n ∈ N. r) ⊆ Ω. ima samo izolirane nultoˇke. Definicija 37. . Tada postoji funkcija g. r) oko nultoˇke z0 . n−1. r) je f (z) = n ∈ N. Da je funkcija g holomorfna na krugu K(z0 . . bit ´e na c = 0. onda. r) vrijedi f (z) = (z − z0 )n g(z) . za svaki c z ∈ K(z0 .2 (i). r). prema prethodnom korolaru. f (z) = 1 (k) f (z0 )(z k=0 k! ∞ 1 (n) f (z0 )(z n=0 n! ∞ − z0 )n . i svaki z ∈ K(z0 . δ). r) slijedi iz ˇinjenice da red c kojim je funkcija g definirana ima isti radijus konvergencije kao i Taylorov red funkcije f . postoji n ∈ N takav da je f (n) (z0 ) = 0. Ako je f holomorfna na nekom krugu K(z0 . funkcija f je na tom krugu konstantna. za svaki r > 0 takav da je K(z0 . Ako je f (n) (z0 ) = 0 za sve − z0 )k . za svaki niz an . ˇ Stoviˇe. holomorfna funkcija. r).

k. U protivnom bi z0 bila nultoˇka funkcije f nekog. Nadalje. da je f ≡ 0 na Kj−1 . Odaberimo toˇke c z 3 K3 z0 . tj. one tada moraju biti jednake svuda. postoji δ > 0 takav da je g(z) = 0 i za sve z ∈ K(z0 . Pretpostavimo. . . konaˇnog. 1. c c pa bi. to je ona gomiliˇte i skupa f (0). induktivno. skupa nultoˇaka funkcije f . . da ako su dvije holomorfne funkcije jedc nake na. f ≡ 0 na K0 . Dokaz: Neka je z0 ∈ Ω gomiliˇte skupa f (0). c Teorem 37. Indukcijom zakljuˇujemo da je f ≡ 0 i na Kk−1 . . f ≡ 0 i na krugu Kj . tj. tj. K0 ⊆ f (0). K ⊆ f (0) . a jer je g(z0 ) = 0. . j = 1. Ako skup nultoˇaka funkcije f ima gomiliˇte koje pripada skupu Ω. prema prvom dijelu dokaza. .§ 37. Taylorov red 133 odakle slijedi da redovi za g i f imaju jednake radijuse konvergencije. . dakle. . . pa je i f (z ) = 0. nekom malom luku. Tada s c c je. δ). tj. a f : Ω → C holomorfna funkcija. . Zbog komΛ paktnosti je ε > 0 (vidi Korolar 5. K2 z1 i neka su Kj := K(zj . ε-krugovi oko tih z0 K0 toˇaka. δ). k. Tada je Kj ⊆ Ω i zj ∈ c Kj−1 ∩ Kj za sve j = 1. C \ Ω). ← ← . reda. c Kao posljedicu dobivamo ˇinjenicu. . naprimjer. ε). Tvrdimo da je f (n) (z0 ) = 0 c za sve n ≥ 0. zbog neprekidnosti. to je i neprekidna. skupa nultoˇaka funkcije f . prema prethodnom teoremu.5 Neka je Ω ⊆ C otvoren i povezan skup.10). j = zk = z K1 0. . k. Kako je Ω otvoc ren i povezan podskup od C. kako je funkcija g holomorfna. . zakljuˇujemo da je na svakom krugu K oko z0 koji je sadrˇan u Ω. . z1 . Neka je z ∈ Ω proizz voljna toˇka. Ω postoji poligonalna linija Λ ⊆ Ω od toˇke z0 do z . s c (n) Kako je. c c z ← f ≡ 0. Neka je c ε := d(Λ. zk = z na Λ tako da z2 je |zj − zj−1 | < ε. i toˇka z0 nultoˇka funkcije f . Prema prvom dijelu dokaza. c s onda je f (z) = 0 za sve z ∈ Ω. iz Taylorovog razvoja funkcije f oko toˇke z0 . pa je. f (0) = Ω. to bila izolirana nultoˇka. f ≡ 0 na Ω. Kako je toˇka zj gomiliˇte skuc s ← ← s c pa Kj−1 ⊆ f (0). Zbog toga je z0 jedina nultoˇka funkcije f u krugu K(z0 . f (z0 ) = 0 za sve n ≥ 0. . . ˇto se protivi c s pretpostavci da je ona gomiliˇte skupa nultoˇaka od f . ← Pokaˇimo da je f ≡ 0 na cijelom Ω.

1 o ocjeni integrala. Teorem 37.9 o viˇim derivacijama derivabilne funkcije.6 (Teorem o jedinstvenosti holomorfne funkcije) Neka je skup Ω ⊆ C otvoren i povezan. (ζ − z0 )n+1 Γ0 z gdje je Γ0 pozitivno orijentirana kruˇnica oko z0 radijusa r. Tada je |an | ≤ M (r) . prema Teoremu 34. R). s an = 1 2πi f (ζ) dζ . vrijedi c 7. funkcija f je holomorfna na krugu K(z0 . s Dokaz: Primijenimo prethodni teorem na funkciju f − g : Ω → C. i za pozitivan broj r < R neka je M (r) := max{|f (z)| : |z − z0 | = r}. imamo |an | ≤ 1 M (r) M (r) · 2rπ = . slijedi da je an = 1 (n) f (z0 ) . RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA Korolar 37. a f i g holomorfne funkcije na Ω. onda je f = g na Ω. n! Zbog toga je. R). n=0 Dokaz: Prema Teoremu 36. kao ˇto c s .7 (Cauchyjeve ocjene koeficijenata Taylorova reda) je f (z) := ∞ Neka an (z − z0 )n za |z − z0 | < R. rn za sve n ≥ 0 . pa s f (z) oznaˇimo njegovu sumu. kad zapravo govori o proizvoljnom redu potencija an (z − z0 )n (∗) s radijusom konvergencije barem R? Ako je (∗) proizvoljan red potencija koji konvergira na krugu K(z0 . Ako se f i g podudaraju na nekom skupu koji ima gomiliˇte u Ω. 2π rn+1 rn Zaˇto za prethodni teorem kaˇemo da govori o ocjeni koeficijenata Taylorova s z reda.4 o holomorfnosti sume reda potencija. a prema definiciji funkcije f i formule za derivaciju iz istog teorema. Prema Lemi 32.134 Toˇnije.

Razlog zaˇto je c c s radijus konvergencije Taylorova reda funkcije ϕ samo 1. f je holomorfna funkcija. c n! zapravo.§ 37. postoji toˇka z .1. izraz koji znamo od ranije kao formulu za sumu geome- n=0 trijskog reda za |z| < 1. naravno. krug K(0. dakle u toˇkama 1 i −1. 1) je najve´i krug sa srediˇtem u 0. To je ujedno i Taylorov red te funkcije na krugu K(0. dakle Taylorov red funkcije f oko toˇke z0 . Medutim. onda ´emo na isti naˇin kao u pretc c c 1 (n) hodnom dokazu. funkcija ϕ analitiˇka. Naime. dokazan Teorem jedinstvenosti za redove potencija. Zaista. funkcija ϕ : R → R definirana s ϕ(x) := . s z a ‘loˇa’ toˇka za tu funkciju — toˇka 1. Tada na rubu kruga konvergencije postoji toˇka u kojoj f nije holomorfna. c Napomena1 37. n=0 i radijus konvergencije tog reda jednak je 1. tj.1 Promotrimo funkciju f : C \ {1} → C definiranu s f (z) := 1 . u skupu C \ {1}. c c c |z − z0 | = r. Taylorov red 135 smo uˇinili u dokazu prethodnog teorema. pa je red (∗) zapravo red c n! 1 (n) f (z0 )(z − z0 )n . r). kada bi oko svake toˇke kruˇnice oko z0 radijusa r. takva da f nije holomorfna niti na jednoj okolini te toˇke. koji je sadrˇan u domeni funkcije f . Ovaj teorem nismo posebno iskazali i numerirali. definirana je i analitiˇka c 2 1+x na cijelom R. koji kaˇe z da ako za svaki z iz nekog otvorenog kruga K(z0 . zakljuˇiti da je an = f (z0 ). c Radijus konvergencije reda z n jednak je 1. onda bi f bila holomorfna i na nekoj otvorenoj okolini zatvorenog kruga K(z0 . To pojaˇnjava i neke pojave kod realnih funkcija realne varijable. onda je an = bn . kojeg ´emo izre´i i dokazati c c c c u idu´em paragrafu. s c c z To nije sluˇajno. njezin Taylorov red oko 0 je ϕ(x) = ∞ (−1)n x2n . pa bi i za neki R > r. leˇi na rubu kruga konvergencije. No tada bi radijus konvergencije reda od r. 1). R). iako je u toˇkama ruba intervala c konvergencije. i f (z) = 1−z ∞ z n . za sve n ≥ 0. za dva reda vrijedi ∞ n=0 an (z − z0 ) = n ∞ n=0 bn (z − z0 )n . Neka je funkcija f holomorfna u toˇki z0 i neka njezin c c n Taylorov red an (z − z0 ) ima radijus konvergencije r < ∞. 1) oko 0 radijusa 1. Na krugu K(0. tj. Time je. postaje jasan ako na 1 vidi takoder Napomenu 36.2. jer je on specijalan sluˇaj op´enitijeg Teorema 38. . R). postojala okolina na kojoj je c z funkcija f holomorfna. Napris 1 mjer. funkcija f bila holomorfna na an (z − z0 )n bio ve´i c krugu K(z0 . To je.

Tada je |f (n) (z0 )| ≤ n! M . c c z Teorem 37. kao funkcija z realne varijable. c Prema Korolaru 37. rn r pa gledaju´i limes lim . i ako je ograniˇena. c z z s tj. Samo ograniˇene funkcije koje su holomorfne na cijeloj kompleksnoj c ravnini su konstantne. I zaista se na rubu kruga konvergencije tog reda nalaze toˇke i c i −i u kojima f nije niti definirana. c Dokaz: Neka je |f (z)| < M za sve z ∈ C. funkciji sinus. Prema prethodnom korolaru je |f (n) (0)| ≤ n! M . kao funkcija kompleksne varijable c nije ograniˇena funkcija.8 Neka je funkcija f holomorfna na otvorenom krugu K(z0 . dobivamo traˇenu ocjenu. naprimjer. zovu se cijele ili ˇitave funkcije. Kako je f ∈ H(C). cijele funkcije. to je i za svaki R > 0.3. Rn za sve n ≥ 0 . Liouvilleov teorem kaˇe da su ‘prave’. Taylorov red oko 0 za funkciju f je (−1)n z 2n . R). i neka je |f (z)| ≤ M za svaki z ∈ K(z0 . Korolar 37. R). c 1 Joseph Liouville (1809–1882). i njegov radijus konvergencije je 1. To se moˇda kosi s naˇom predodˇbom o. francuski matematiˇar c . za svaki r < R je |f (n) (z0 )| = n! |an | ≤ r→R n! M (r) n! M ≤ n . nekonstantne. Liouvilleov teorem ne kaˇe da su ograniˇene holomorfne funkcije nuˇno konz c z stantne. Funkcije koje su holomorfne na cijeloj kompleksnoj ravnini. f holomorfna na krugu K(0. f je konstantna funkcija.9 (Liouvilleov1 teorem) Ako je funkcija f holomorfna na cijeloj kompleksnoj ravnini C. onda je f konstantna funkcija. zakljuˇujemo da je f (n) (0) = 0 za sve n ≥ 1.136 7. koja je cijela funkcija. Dokaz: Prema prethodnom teoremu. uvijek neomedene. i. ona je ograniˇena. ali sinus. Rn pa kako to vrijedi za svaki R > 0. R). c z Ovaj ´emo korolar odmah iskoristiti u dokazu sljede´eg vaˇnog teorema. uz iste oznake. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA 1 1 + z2 funkciju ϕ gledamo kao na restrikciju kompleksne funkcije f (z) := na realnu os.

. To znaˇi da c za svaki ε > 0. ako je funkcija u toˇki z0 ‘loˇa’. Laurentov red 137 Sljede´i teorem zapravo ne spada u analizu. Neka su s z cn ∈ C. kompleksni brojevi. Medutim. an ∈ C. polinom s kompleksnim koeficijentima. koji nam je sada pri ruci. red kome su ˇlanovi c cn . |p(z)| = |z|n an + |z|→∞ an−1 a0 a1 + · · · + n−1 + n . stupnja barem 1. Prije nego ˇto iskaˇemo osnovni teorem. tj. u oznaci n∈Z . Postoje i elementarni dokazi koji koriste samo malo ε–δ tehnike iz realne analize. Dvostrani red . definirana s q(z) := . svi c njegovi dokazi. pa je |q(z)| < M + 1 za sve z ∈ C.§ 38. za koje je |z| > R. postoji c z0 ∈ C takav da je p(z0 ) = 0. a zbog lim q(z) = 0 |z|→∞ je q(z) = 0. . Nadalje. gdje su a0 . Tada p ima barem jednu nultoˇku. nego u algebru. ˇto ne moˇe biti jer je. kako elementarni tako i sofisticirani. Stoga je lim q(z) = 0. pojavljuju i negativne potencije. R) kompaktan. prema definiciji. c c koristi se razvoj u Taylorov red — red (pozitivnih) potencija od z−z0 . q(z) = s z 1 . ∀z ∈ C. zahtijevaju sredstva analize i/ili topologije. Prema Liouvilleovom teoremu je q konstantna funkcija. Tada je i funkcija q : C → C. cijela p(z) funkcija.10 (Osnovni teorem algebre) Neka je p(z) := an z n +an−1 z n−1 + · · · + a1 z + a0 . uvedimo neke oznake. dakle da je p(z) = 0 c 1 za sve z ∈ C. . Teorem 37. vrijedi |q(z)| < 1. tj. a q je neprekidna funkcija. postoji R > 0 takav da za sve z ∈ C. to je funkcija q na tom krugu omedena. ali je u drugim toˇkama holomorfna. da p nema nultoˇke. Mi ´emo ovaj teorem ovdje dokazati kao jednostavnu posljedicu c Liouvilleova teorema. z z z |z|→∞ pa je zbog an = 0. p(z) § 38 Laurentov red Pri prouˇavanju funkcija koje su holomorfne na nekom krugu oko toˇke z0 . n ≥ 1. specijalno za ε = 1. Medutim. lim |p(z)| = +∞. Kako je zatvoren krug K(0. . koriste se c s c redovi u kojima se osim pozitivnih. n ∈ Z. postoji M > 0 takav da je |q(z)| < M za sve |z| ≤ R. an = 0. oznaˇavat ´e sumu c c numerirani (indeksirani) cijelim brojevima. Dokaz: Pretpostavimo suprotno. tj. tj.

Kao i u poglavlju 5. c Dokaz: Kao i kod Taylorova teorema. ako umjesto n piˇemo −n. Tada za svaki z ∈ V vrijedi c +∞ f (z) = n=−∞ an (z − z0 )n . c c a op´i se sluˇaj dobije zamjenom varijable z sa z − z0 . skup {z ∈ C : r < |z − z0 | < R}.1 (Laurentov1 teorem) Neka je funkcija f holomorfna na kruˇz nom vijencu V := V (z0 . R) vrijedi +∞ f (z) = n=−∞ 1 Pierre an z n . z ako konvergiraju oba reda n≥0 +∞ cn i cn := cn . RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA cn i reda n≥0 dvaju redova. dokaz ´emo provesti za sluˇaj z0 = 0. ili. reda cn . n=−∞ n=−1 Pritom je −∞ cn := lim ∞ n=1 −n n=−1 n→∞ k=−1 ck . r < ρ < R. r. (3) Alphonse Laurent (1813–1854). s := c−n . Za red n≤−1 n∈Z n≤−1 cn kaˇemo da konvergira. To je Laurentov red funkcije f oko toˇke z0 . r. dakle. Analogno ´emo govoriti o apsolutnoj. dokazati c c da za z ∈ V := V (0. i o uniformnoj c c i lokalno uniformnoj konvergenciji takvih redova. a u sluˇaju redova funkcija.138 7. (ζ − z0 )n+1 (2) Γ0 z a Γ0 je pozitivno orijentirana kruˇnica oko z0 proizvoljnog radijusa ρ. tj. (1) a gdje su koeficijenti an dˆni formulom an = 1 2πi f (ζ) dζ . francuski inˇenjer z . Trebamo. za toˇku z0 ∈ C i pozitivne brojeve 0 < r < R. a sumu ´emo oznaˇavati sa c c −∞ cn + ∞ n=0 cn . R) kruˇni vijenac. oznaˇavat c c z ´emo s V := V (z0 . R) oko toˇke z0 . r. c Teorem 38.

ζ −z n=−1 (8) Γ1 . z ζ (7) > 1. Prema Cauchyjevoj integralnoj formuli. pa 1 ζ−z razvijemo po potencijama od Dobivamo − ∞ ∞ ζ n−1 −∞ 1 ζn zn = = = n n+1 ζ − z n=0 z n+1 n=1 z n=−1 ζ (za drugu jednakost zamijenili smo n s n − 1.6. Γ2 Γ1 Da bismo izraˇunali integral c tj. ζ . c Kao i ranije. je f (z) = 1 2πi 1 f (ζ) dζ − ζ −z 2πi f (ζ) dζ . ζ −z (5) Γ2 Γ1 V z Γ2 r ρ1 0 Γ1 ρ2 R Kao i u dokazu Taylorova teorema 13. < 1. ζ −z n=0 (6) Γ2 gdje je an = 1 2πi f (ζ) dζ . ζ n+1 n∈Z. 139 (4) Γ0 z z a Γ0 je proizvoljna kruˇnica oko 0 koja leˇi u V . dokazavˇi uniformnu konvergenciju na Γ1 . odavde dobivamo s − 1 2πi −∞ f (ζ) dζ = an z n . dobivamo 1 2πi ∞ f (ζ) dζ = an z n .§ 38. ζ n+1 n≥0.1. ζ − z n=0 ζ n+1 pa kao i kod Taylorova teorema. z < 1. ζ z u (5). toˇnije c Korolaru 34. u Γ2 stavimo ζ ∞ 1 zn = . primijetimo da je za ζ ∈ Γ1 . Laurentov red gdje su koeficijenti dˆni formulom a an = 1 2πi f (ζ) dζ . jer je z za sve ζ ∈ Γ2 . a za tre´u n s −n). z Neka je z ∈ V i neka su Γ1 i Γ2 kruˇnice oko 0 radijusa ρ1 i ρ2 tako da je r < ρ1 < |z| < ρ2 < R.

koji je u sluˇaju r > 0 pravi vijenac. R) \ {z0 }. r). R) vrijedi +∞ n=−∞ an (z − z0 )n = +∞ n=−∞ bn (z − z0 )n . tj. a koeficijenti an s dani su formulom (4).140 gdje je 7. ζ n+1 n ≤ −1 . Napomena 38. zapravo. onda je f = f1 + f2 . za |z − z0 | > r. r. R). R) zvati otvoren skup. dobivamo (3). (ii) Ako je funkcija f holomorfna na vijencu V . s na koji moˇemo gledati i kao na degenerirani vijenac s r = 0. . Stoviˇe. prema op´em Cauchyjevom teoremu. R) radi o probuˇenom krugu K (z0 .1 Laurentov teorem vrijedi i u sluˇaju kada se umjesto kruˇnog c z ∗ vijenca V (z0 . gdje je f2 holomorfna na krugu K(z0 . R). a za r = 0 je to. R) a f1 je holomorfna izvan zatvorenog kruga ˇ K(z0 . r. c c Teorem 38. onda je rastav s |z|→∞ f = f1 + f2 jedinstven. pa uvrˇtavanjem formula (6) i (8) u (5). c z integrale po Γ2 odnosno Γ1 u (7) odnosno (9). RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA an = 1 2πi Γ1 f (ζ) dζ . (9) f (ζ) ζ n+1 Kako su kruˇnice Γ1 i Γ2 u vijencu V homotopne kruˇnici Γ0 . ako je lim f1 (z) = 0. Najˇeˇ´e ´emo z c sc c ∗ c c Laurentov red i promatrati upravo na nekom K (z0 . Teorem 33.2 (o jedinstvenosti Laurentova reda) (i) Ako za svaki z ∈ V := V (z0 . Odsada ´emo. moˇemo zamijeniti integralima po Γ0 .4. vijencem V := V (z0 . Sljede´i teorem najavljivali smo ve´ ranije. R) := K(z0 . r. probuˇen krug c s ∗ K (z0 . a funkcija z z je na V holomorfna. (10) onda je an = bn za sve n ∈ Z. za toˇku z0 ∈ C i realne brojeve 0 ≤ r < R. a funkcija f2 regularni dio funkcije f . Funkcija f1 naziva se glavni ili singularni dio.

c c Neka je z ∈ K(z0 . r). konvergiraju lokalno uniformno na V . Laurentov red 141 Dokaz: (i) Pokaˇimo najprije. prema definiciji. na ve´em skupu C \ K(z0 . Promotrimo najprije drugi od tih redova — red pozitivnih potencija. |w |). R) proizvoljna toˇka. R). tj. z − z0 konvergira i red k≥1 a−k w n≤−1 k . da oba reda u (10) konvergiraju lokalno uniformno na z vijencu V . red an (z − z0 )n konvergira lokalno uniformno na krugu n≥0 s c K(z0 . r) ⊇ V . r). n≥0 Dokaˇimo sada da prvi od redova na desnoj strani u (11) — red negativz nih potencija. Neka je z ∈ C \ K(z0 . pa zbog k≥1 < |w | = 1 . konvergira lokalno uniformno izvan zatvorenog kruga K(z0 . (11) Treba pokazati da oba reda na desnoj strani u prethodnoj formuli. Kako red z z z0 R n≥0 an (z − z0 )n konvergira. i pokaˇimo da on konvergira lokalno uniformno i na ve´em z c skupu K(z0 . ).1. |z − z0 | konvergira uniformno na zatvorenom krugu K(0. pa onda i 1 ρ .§ 38. k≥1 an (z − z0 )n = (12) Neka je z ∈ V takav da je r < |z − z0 | < |z − z0 | i neka je ρ takav da je |z − z0 | < ρ < |z − z0 |. red an (z − z0 )n konvergira. |z − z0 |). R) ⊇ V . Odaberimo toˇku z ∈ V tako da je |z − z0 | < |z − z0 | < R. red 1 ρ a−k wk konvergira lokalno uniformno na krugu K(0. Uz supstituciju c z z r z0 ρ w 0 w 1 ρ 1 r w := red postaje n≤−1 1 z − z0 i zamjenu k := −n. ˇto. Teorem 36. Prema Abelovoj lemi. taj a−k wk . Kako je z ∈ V . pa za w := 1 . Prema definiciji je an (z − z0 )n = n∈Z n≤−1 an (z − z0 )n + n≥0 an (z − z0 )n . Stoga red c n an (z − z0 ) konvergira lokalno uniformno na K(z0 . znaˇi da konvergira uniformno i na nekoj okolini toˇke z . to prema Abelovoj lemi.

dobivamo z ak · 2πi = bk · 2πi . f = g1 + g2 . pa integriraju´i (13) c 2πi . a red u (14) konvergira lokalno uniformno izvan zatvorenoga kruga K(z0 . |z − z0 | > r . takoder. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA 1 ρ na okolini K(0. r). bn (z − z0 )n konvergira lokalno uniformno Analogno se dokazuje da i red n∈Z na vijencu V .142 7. njezin Laurentov razvoj. c (ii) Neka je funkcija f holomorfna na vijencu V. = −1 Γ0 po kruˇnici Γ0 . |z|→∞ Neka je. n=−∞ z ∈ V. moˇemo te redove integrirati ˇlan po ˇlan. pa taj red konvergira lokalno uniformno izvan c zatvorenog kruga K(z0 . r). |z − z0 | < R . R)) i g1 ∈ H(C \ K(z0 . pa je tamo funkcija f1 holomorfna. Definirajmo funkcije f1 i f2 formulama f1 (z) := f2 (z) := n=0 −∞ n=−1 +∞ an (z − z0 )n (14) (15) an (z − z0 )n . gdje je g2 ∈ H(K(z0 . Kao ˇto smo pokazali u dokazu tvrdnje (i). g2 (z) − f2 (z) . red u (15) konvergira lokalno unis formno na krugu K(z0 . R). i podijelimo oba reda u (10) sa (z − z0 )k+1 . i neka je f (z) = an (z−z0 )n. Stoga red c n≤−1 an (z − z0 )n konvergira uniformno na okolini C \ K(z0 . Odaberimo k ∈ Z. Medutim. (13) Neka je Γ0 proizvoljna kruˇnica oko z0 koja leˇi u V . uz uvjet lim f1 (z) = 0. z 0 . i vrijedi lim g1 (z) = 0. Kako oba ova reda konz z z c c vergiraju uniformno na kruˇnici Γ0 . ) toˇke w .7. ρ) toˇke z . = −1 Korolar 35. +∞ te je ak = bk za sve k ∈ Z. r)). k∈Z. Ostaje pokazati da je. takav rastav jedinstven. Dobivamo +∞ n=−∞ an (z − z0 )n−k−1 = +∞ n=−∞ bn (z − z0 )n−k−1 . ˇime je dokazano (i). (z − z0 ) dz = . Definirajmo funkciju h : C → C s |z|→∞ h(z) := f1 (z) − g1 (z) . pa je na tom krugu funkcija f2 holomorfna.

to je i lim h(z) = 0. negativnih — kako ispadne. na kome se formule za h podudaraju. slijedi da je funkcija h i omedena. Nadalje. 143 Iz definicije funkcije h. Jer i Taylorov red. Drugo.10. on pokazuje da je svaki red pozitivnih i negativnih potencija.§ 38. tj. samo ˇto su svi koeficijenti uz negativne potencije jednaki nuli. h je cijela funkcija. Laurentov red Funkcija h je dobro definirana. kada trebamo neku funkciju razviti u red potencija — pozitivnih. Prvo. jer je za r < |z − z0 | < R. kako teoretski. Teorem 37. r). Primjer 38. nego se nastojimo doˇepati traˇenoga reda (najˇeˇ´e c z c sc je dovoljno na´i samo nekoliko prvih ˇlanova) koriste´i neke. krenemo razviti funkciju f u Laurentov red oko neke toˇke u kojoj je ona holomorfna. 130 ili (2) na str. a kako c c je lim h(z) = 0. zakljuˇujemo da je h konstantna funkcija. Ako. od ranije poznate. dakle. kao i u dokazu Osnovnog teorema |z|→∞ algebre. R) i izvan zatvorenog kruga K(z0 . h je holomorfna na ˇitavoj c kompleksnoj ravnini. jasno je da je ona holomorfna na krugu K(z0 . Teorem 37. je takoder Laurentov red. No kako je presjek tih dvaju otvorenih skupova vijenac V . upravo Laurentov red te funkcije. vrlo je koristan. za z ∈ V . koji funkciji f konvergira na nekom vijencu ili (probuˇenom) krugu. onda tome obiˇno ne pristupamo tako da poˇnemo c c derivirati ili integrirati ne bi li odredili koeficijente dˆne formulama (1) i (2) na a str.1 Za primjer odredimo Laurentov red funkcije f (z) := 1 1 − z−2 z−1 . pa je g1 = f1 i g2 = f2 . tj.9. dobit ´emo da su koeficijenti uz sve negativne potencije c jednaki nuli. pa. to je h ≡ 0. Tu je sadrˇan i teorem s z o jedinstvenosti Taylorova reda. tj. c c c redove. Upravo dokazan teorem o jedinstvenosti Laurentova reda. ˇime je dokazana |z|→∞ jedinstvenost. 138. kako je lim f1 (z) = |z|→∞ |z|→∞ lim g1 (z) = 0. Prema Liouvilleovom teoremu. kao rezultat dobit ´emo c c njezin Taylorov red. dakle red sa sˆmim nenea s gativnim potencijama. tako i u primjenama. f1 (z) + f2 (z) = f (z) = g1 (z) + g2 (z) pa je f1 (z) − g1 (z) = g2 (z) − f2 (z) .

c osim a−1 . dakle po potencijama od z − 1. n n+1 n=1 z n=−1 2 ∞ Zbrajanjem. 2 < |z| ⎩ n+1 n=−1 2 Ako ˇelimo tu istu funkciju razviti u red. Tako dobivamo f (z) = − ∞ 1 − (z − 1)n . razvit ´emo ju u redove na krugu c c K(0. na probuˇenom krugu z s K (1. 1 ∞ 2 = z n=0 z n −∞ 2n−1 zn = = . z−2 − 1 z−1 = n 1 1−z = ∞ ∞ n=0 z n . f (z) = n+1 ⎪ n=−1 n=0 2 ⎪ −∞ ⎪ ⎪ 1 ⎪ ⎪ − 1 zn . naprimjer. 1 z 1 ∞ 1 =− z n=0 z =− −∞ 1 =− zn . onda za prvi sumand nalazimo ∗ ∞ 1 1 =− =− (z − 1)n .144 7. 1. i kod Laurentova reda dokazuju se sljede´e c c ocjene za koeficijente: . odgovaraju´ih redova. a svi koeficijenti an . 2) i V (0. 1 . 2. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA oko 0. za |z| < 1. |z| < 1 1 − n+1 z n ⎪ ⎪ 2 ⎪ n=0 ⎪ ⎨ −∞ ∞ 1 − zn − z n . 1 < |z| < 2 . z−2 1 − (z − 1) n=0 dok je drugi sumand ve´ zapisan kao red potencija od z − 1. i a−1 = −1. +∞). dobivamo c c ⎧ ∞ 1 ⎪ ⎪ . dok je za |z| > 1. 1) i na vijencima V (0. 1). na sva tri podruˇja. jednaki su nuli. zn n=1 n=−1 za |z| < 2 vrijedi z 2 1 1 1 1 =− =− z−2 2−z 2 1− a za |z| > 2 je 1 1 1 = z−2 z1− 2 z 1 ∞ z =− 2 n=0 2 n =− ∞ n=0 zn 2n+1 . je 1 1 1 − =− z−1 z 1− Za prvi sumand. z − 1 n=0 0 < |z − 1| < 1 . Budu´i da f nije definirana u 1 i u 2. Za drugi sumand. Kao i u sluˇaju Taylorova reda.

otvoren krug K(0. 1).§ 39. an = 1 2πi f (ζ) Γρ (ζ − z )n+1 0 dζ. U svim ostalim toˇkama kompleksne ravnine. r. iako prva nije defini. Definicija 39. tj.1 o ocjeni integrala. Dokaz: Prema prethodnom teoremu o jedinstvenosti dvostranih redova. funkcija f (z) := c c ima u toˇki 1 singularitet. a druga jeste. prema Laurentovom teoremu 38. Tada je |an | ≤ M (ρ) . tj. S druge strane. c z c c a c mora biti z0 ∈ Int Ω. jer. ima singularitet u toˇki 1. ρn za sve n ∈ Z . toˇka z0 mora biti okruˇena toˇkama u kojima f jeste definirana.3 (Cauchyjeve ocjene koeficijenata Laurentova reda) Neka +∞ je f (z) = n=−∞ an (z − z0 )n za 0 ≤ r < |z − z0 | < R. n=0 ne moˇemo kazati da. i neka je za r < ρ < R. Naprimjer. njezino podruˇje definicije je samo c krug konvergencije toga reda. z=1 zn. u smislu gornje definicije. ako u toˇki z0 funkcija f nije holomorfna ili uop´e c c c nije definirana u toj toˇki. toˇnije. ili da funkcija f ima c u toˇki z0 singularitet. M (ρ) := max{|f (z)| : |z − z0 | = ρ}.7. gdje je Γρ kruˇnica radijusa ρ oko z0 . z c kako je definirana kao suma reda potencija. u okolini singulariteta. kao i u dokazu Teorema 37. a toˇka 1 nije u nutrini c . z koriˇtenjem Leme 32. R). pa n∈Z je. c Kako bismo mogli govoriti o tome je li neka toˇka z0 singularitet funkcije f c ili nije. Singulariteti 145 Teorem 38. definiranu s f2 (z) := ∞ kao i funkcija f1 definirana s f1 (z) := 1−z 1 1−z 0 . za funkciju f2 . Tvrdnja se sada dobije. a je li funkcija f definirana u sˆmoj toˇki z0 ili nije — nije 1 odluˇuju´e.1 Neka je Ω ⊆ C otvoren skup. obje su c funkcije holomorfne. red an (z − z0 )n je upravo Laurentov red funkcije f na vijencu V (z0 . a f : Ω → C funkcija.1. s § 39 Singulariteti Laurentovi redovi omogu´uju prouˇavanje funkcija i u okolini toˇaka u kojima c c c nisu holomorfne. Kaˇemo z da je toˇka z0 ∈ Int Ω = Ω \ ∂Ω singularitet funkcije f . z=1 rana u 1. isto c .

pa na f moˇemo gledati kao na proˇirenje z s z c funkcije f2 . c . Mi u tako detaljna razmatranja ne´emo ulaziti. polovi c i bitni singulariteti.146 7. c c z Sljede´i teorem daje nekoliko karakterizacija uklonjivog singulariteta. ali 0 nije izoliran singularitet funkcije z → 1 sin 1 z z . dakle.5. za toˇku 1 ne c moˇemo kazati da je izoliran singularitet funkcije f2 . moˇe ih imati z najviˇe prebrojivo mnogo. vidi Teorem 5. toˇka 1 je izoliran singularitet maloprije promatranih funkcija c 1 f i f1 . funkcija f2 podudara s se s funkcijom f na krugu K(0. dakle toˇkama z0 ∈ Int Ω. Isto je tako 0 izoliran singularitet funkcije z → sin . Drugim rijeˇima. i u tom smislu moˇe se ipak za toˇku 1 kazati da je izolirani singularitet funkcije f2 . Druga je stvar ˇto se funkcija f2 na svojoj domeni poc s dudara s restrikcijom funkcije f . pa nije definirana niti u jednoj toˇki izvan zatvorenog kruga K(0. R) s oko toˇke z0 . neprobuˇenom) krugu K(z0 . jer ta funkcija. R) oko s toˇke z0 . a funkcija f zaista ima u toˇki 1 singularitet. nije definirana niti c na jednom probuˇenom krugu K ∗ (1. c Napomena 39. s Pokazat ´emo da postoje tri vrste izoliranih singulariteta: uklonjivi. Prema gornjoj definiciji. ako u toˇki z0 z c moˇemo funkciju f predefinirati ili. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA zatvaraˇa toga kruga. R > 0. Mi ´emo promatrati samo c c tzv. tj.1 Primijetimo da funkcija moˇe imati i beskonaˇno mnogo izoz c liranih singulariteta. onda skup singulariteta ne moˇe imati gomiliˇte koje je sadrˇano u Ω. i bavit ´emo c c se samo ‘pravim’ izoliranim singularitetima koji su okruˇeni toˇkama u kojima z c promatrana funkcija je definirana. Stoga niti z s z jedan kompaktan podskup od Ω ne moˇe sadrˇavati viˇe od konaˇno mnogo izoz z s c liranih singulariteta takve funkcije f . Nadalje. ako u z0 nije bila definirana.2 Za singularitet z0 kaˇemo da je izoliran singularitet funkz cije f . pa odavde slijedi da funkcija koja ima samo izolirane singularitete. ako je f holomorfna funkcija na nekom probuˇenom krugu K ∗ (z0 . dodefinirati. definirana je samo tamo gdje red z n konvergira. 1). singularitet je uklonjiv. izolirane singularitete: Definicija 39. ako funkcija ima samo izolirane singularitete. c Naprimjer. svaki otvoren podskup od C je σ-kompaktan. Ali. Podimo redom: Za izoliran singularitet z0 funkcije f kaˇemo da je uklonjiv . Ipak. prebrojiva je unija kompaktnih podskupova. ako ga moˇemo ukloniti. 1). R). onako kako z je zadana. z tako da postane holomorfna na nekom (pravom. c Singulariteta ima razliˇitih i vrlo ‘neugodnih’.

da za svaki ε > 0 postoji δ > 0 takav da za sve c z ∈ K ∗ (z0 . U oba je sluˇaja f ograniˇena na δ-okolini toˇke z0 . Oznaˇimo sa S skup tako odac branih toˇaka zr . δ)) ⊆ K( . ε) ∪ {f (z0 )} ako f jeste definirana u z0 . da je z r→0 lim r M (r) = 0 . s Dokaz: (i) ⇒ (ii) Ako je z0 uklonjiv singularitet funkcije f . dobivamo funkciju. to i c funkcija f ima u toˇki z0 limes. z→z0 (iii) f je omedena na nekoj okolini toˇke z0 . koja je holomorfna na nekoj okolini toˇke z0 . s M (r) oznaˇimo maksimum modula funkcic je f na kruˇnici oko z0 radijusa r. svi koeficijenti uz negativne potencije jednaki su nuli. (ii) Postoji limes lim f (z) ∈ C. c (ii) ⇒ (iii) Ova implikacija slijedi iz sˆme definicije limesa. najprije. Naime. R). ukoliko nije. jer ako je f omedena na nekoj okolini toˇke z0 . onda zbog lim (z − z0 ) = 0. To znaˇi. za svaki r < R. M (r) := max{|f (z)| : |z − z0 | = r}. Kako je za limes neke funkcije nebitno je li i kako je ona definirana u toˇki u kojoj se promatra limes. c c c (iii) ⇒ (iv) Ova je implikacija trivijalna. slijedi da limes lim (z − z0 ) f (z) c z→z0 z→z0 z→z0 postoji. ili je f (K ∗ (z0 . δ) vrijedi |f (z) − | < ε. zbog neprekidnosti. δ)) ⊆ K( .§ 39. neka je a := lim f (z) ∈ C. z c takva da je M (r) = |f (zr )|. i jednak je 0. ε). c tj. a c z→z0 kako je z0 oˇito gomiliˇte skupa S. ˆ. dakle. c (iv) lim (z − z0 ) f (z) = 0 z→z0 (v) U Laurentovom razvoju funkcije f oko toˇke z0 nema negativnih potencija. onda. Sljede´e su tvrdnje ekvivalentne: s c (i) z0 je uklonjiv singularitet funkcije f . |zr − z0 | = r. uklonivˇi ga. (1) Zbog kompaktnosti kruˇnice. c . nazovimo ju f c pa ona. to je i c s z0 zr 0 = lim |z − z0 | |f (z)| = lim |zr − z0 | |f (zr )| = lim r M (r) z→z0 z∈S zr →z0 r→0 ˇime je dokazano (1). (iv) ⇒ (v) Za broj 0 < r < R. z Dokaˇimo. Stoga je f (K(z0 . Singulariteti 147 Teorem 39. Zbog (iv) je i lim |z − z0 | |f (z)| = 0. postoji toˇka zr . ima u z0 limes.1 (Karakterizacija uklonjivih singulariteta) Neka je funkcija f holomorfna na probuˇenom krugu K ∗ (z0 .

to je f (z) = + (2z)4 4! 2 z − (2z)6 6! + ··· =2− 2 2 4 4 z + z + ··· . uklonjiv. to na integral nema utjecaja. osim moˇda u nekim toˇkama. gdje nije definirana. prema (v). dobivamo holomorfnu funkciju f . Zaista. Kako je cos t = 1 − 1− 1− (2z)2 2! 1 − cos 2z t2 2! + t4 4! − t6 6! + · · · . kako su uklonjivi singulariteti izolirani. na putu γ ih. R). a kao ˇto znamo od ranije. γ ˆ Dokaz: Uklonimo li singularitete funkcija f . i definiramo li f (0) := 2 — uklonili smo ga. koja je z2 holomorfna svuda osim u toˇki 0. pa je holomorfna na tom krugu. je |a−n | ≤ rn M (r) za sve n ≥ 1. Laurentov razvoj funkcije f na K (z0 . f dz = 0. oˇito c z c izoliran. ima samo konaˇno mnogo.2 (Cauchyjev teorem za funkcije s uklonjivim singularitetima) Neka je funkcija f : Ω → C holomorfna.1.3. zatvoren po dijelovima gladak put γ. R) jednaka sumi reda (nenegativnih) potencija. singularitet smo uklonili. 3 45 Dakle. 0 je uklonjiv singularitet funkcije f . jer dobivena je funkciju na cijelom krugu K(z0 . pa na nju primijenimo op´i Cauchyjev teorem. Naime. u Ω nulhomotopan. promotrimo funkciju f (z) := . tj. promjena c s .1 Kao primjer. Tada je za svaki. Teorem 33. Ali i ako put integraz cije prolazi nekim od uklonjivih singulariteta funkcije f . pa su im i integrali jednaki. onda se f i f duˇ tog puta podudaraju. Ako put integrac ˆ cije ne prolazi niti jednim uklonjivim singularitetom funkcije f . koeficijenti uz sve negativne potencije u Laurentovom redu funkcije f oko toˇke z0 . Pokaˇimo da je taj. Prema Cauchyjevim ocjenama koeficijenata Laurentova reda. Teorem 38. i za njih vrijedi op´i Cauchyjev teorem: c Korolar 39. u kojima z c ima uklonjive singularitete. Definiramo li n=0 f (z0 ) := a0 . prema Napomeni 39. Funkcije s uklonjivim singularitetima su gotovo tako dobre kao holomorfne funkcije. Specijalno. Primjer 39.4. singularitet. pa zbog (1) zakljuˇujemo da je c a−n = 0 za sve n ≥ 1. R) ima oblik f (z) = ∗ ∞ an (z − z0 )n .148 7. c (v) ⇒ (i) Ova implikacija je opet jednostavna. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA +∞ Neka je f (z) = n=−∞ an (z −z0 )n Laurentov razvoj funkcije f na probuˇenom s krugu K ∗ (z0 . jednaki su nuli.

Red pola je red najve´e potencije od c koja se u tom Laurentovom razvoju pojavljuje s koeficijentom razliˇitim od nule. tj. Za izoliran singularitet z0 funkcije f kaˇemo da je pol . prema istom teoremu. onda. z0 nije uklonjiv singularitet funkcije f . pa prema Teoremu 39. Sljede´e su tvrdnje ekvivalentne: s c (i) z0 je pol funkcije f (reda m). ako u Laurentovom razvoju funkcije f oko toˇke z0 z c ima konaˇno mnogo (ali barem jedan) ˇlanova s negativnim potencijama. Prema Teoremu 39. a Drugi tip izoliranih singulariteta su polovi.1. postoji δ > 0 takav da je f (z) = 0 za sve s 1 z ∈ K ∗ (z0 . Pomnoˇimo li f sa (z−z0 )k . lim |f (z)| = lim m z→z0 |z − z0 | z→z0 (iii) ⇒ (i) Pretpostavimo da je lim |f (z)| = +∞. c upravo broj m — red pola. (ii) ⇒ (iii) Ako funkcija g(z) := (z−z0 )m f (z) ima u z0 uklonjiv singularitet. (ii) z0 nije uklonjiv singularitet funkcije f . +∞ Laurentov razvoj funkcije f oko toˇke z0 ima oblik f (z) = c n=−m an (z − z0 )n . takav da za svaki z ∈ K ∗ (z0 . z0 uklonjiv c singularitet te funkcije. Definirajmo funkciju g : K ∗ (z0 . postoji limes lim g(z) ∈ C. prema Teoremu 39. niti c c c na sˆm integral. ali postoji prirodan broj k takav da je z0 uklonjiv singularitet funkcije z → (z − z0 )k f (z).§ 39. Funkcija g je holomorfna na K (z0 . δ). pa je. R).1 kojim su karakterizirani uklonjivi z singulariteti. c Teorem 39. m ≥ 1. To znaˇi da za svaki c M > 0 postoji δ > 0.1. δ) → C s g(z) := . (Najmanji takav k upravo je m — red pola. zbog m ≥ 1. g ima u z0 z→z0 ∗ z→z0 f (z) . z→z0 |g(z)| = +∞.) (iii) lim |f (z)| = +∞. prema definiciji. M = 1).3 (Karakterizacija polova) Neka je funkcija f holomorfna na probuˇenom krugu K ∗ (z0 . z→z0 z − z0 z − z0 Dokaz: (i) ⇒ (ii) Ako je z0 pol m-tog reda funkcije f . Specijalno (uzevˇi npr. onda. δ) i lim g(z) = 0. za svaki k ≥ m dobit ´emo funkciju koja u svom Laurentovom razvoju oko c toˇke z0 nema negativnih potencija. pa je. s c c 1 1 potencijama od . a−m = 0. Oˇito je najmanji prirodan broj s ovim svojstvom. δ) vrijedi |f (z)| > M . Singulariteti 149 funkcije u konaˇno mnogo toˇaka ne utjeˇe niti na njezinu integrabilnost.

funkcija z → 1 1 . δ). i oznaˇimo njezin red s m. jer je njezin Laurentov z razvoj oko 0 (prvih nekoliko ˇlanova) c 1 z3 z5 z2 z4 sin z = z− + − ··· = 1 − + − ··· . kako je sinus holomorfna funkcija. ima u z0 = 0 pol k-tog reda. jer. 1 1 1 = . 1 h(z0 ) pa f ima u z0 pol m-tog reda. 0 < |z − z0 | < δ m h(z) g(z) (z − z0 ) ∞ f (z) = = n=−m bm+n (z − z0 )n . Prema c Teoremu 37. su izolirane. i h(z) = 0 za sve |z − z0 | < δ. Da je 0 pol funkcije f slijedi ve´ iz c c 1 ˇinjenice da je lim c = +∞. dobivamo holomorfnu funkciju na cijelom krugu K(z0 . (ii) Funkcija f (z) := ima u z0 = 0 pol prvog reda. Funkcija z → ima u 0 uklonjiv singularitet. sve njezine nultoˇke.150 7. i ako definiramo g(z0 ) := 0. δ) postoji holomorfna funkcija h takva da je g(z) = (z − z0 )m h(z) . Kojega je reda taj pol? Kako nemamo na raspolaganju Laurentov razvoj funkcije f . RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA uklonjiv singularitet. moˇemo razmiˇljati ovako: z s Promatrajmo funkciju z → zf (z) = z sin z z→0 | sin z| 1 = sin z 1 sin z z . Zaista. 0 je izoliran sin z singularitet funkcije f . pa tako i 0. z z 3! 5! 3! 5! . i = ∞ n=0 bn (z −z0 )n njezin Taylorov razvoj oko z0 . δ). jer je b0 = Primjeri 39. prema (2). Zbog toga je i funkcija neka je 1 h(z) 1 h (2) holomorfna na K(z0 . Tada je. c c Toˇka z0 je jedina nultoˇka funkcije g. |z − z0 | < δ . na krugu K(z0 .2 (i) Za k ∈ N.4. zk = 0.

1. tj. talijanski matematiˇar c Vasilieviˇ Sohockij (1842–1927). c Iz ve´ dokazanog o ponaˇanju funkcije u okolini uklonjivih singulariteta i c s polova. Funkcija z → meromorfna je na C \ {0}. slika probuˇenog kruga K ∗ (z0 . tj. od singuc lariteta imaju samo polove. ali nije izoliran (pa ne moˇe biti pol niti uklonjiv singularitet). i to u nultoˇkama funkcije c 1 sinus. Singulariteti pa je lim sin z z→0 z 151 = 1.3 Za funkciju f kaˇemo da je meromorfna na otvorenom skupu z Ω ⊆ C ako ima samo uklonjive singularitete i polove. roden u Poljskoj c c . s Tipiˇni primjeri meromorfnih funkcija su racionalne funkcije. Za izoliran singularitet z0 kaˇemo da c c z je bitan singularitet ako u Laurentovom razvoju funkcije f oko toˇke z0 ima c beskonaˇno mnogo ˇlanova s negativnim potencijama. ruski matematiˇar. i ako skup singulariteta nema gomiliˇte u Ω.4 (Casorati1 -Weierstrass-Sohockij2 ) Neka je funkcija f holomorfna na probuˇenom krugu K ∗ (z0 . c Teorem 39. jer 0 jeste singularitet te funkcije. funkcija z → takoder je meromorfna sin z na C. ali ne moˇe niti po modulu teˇiti u +∞. i ˇak njezin modul nema niti konaˇnog niti beskoc c c naˇnog limesa. z s Promatraju´i Laurentov razvoj funkcije oko singulariteta z0 . funkcija z → z ima u 0 uklonjiv singularitet. Preciznije o ponaˇanju funkcije u okolini bitnog singulariteta. Ima medutim i drugih c 1 meromorfnih funkcija. c s govori sljede´i teorem. One. Toˇka z0 je bitan singularitet funkcis c je f ako i samo ako je za svaki δ > 0.§ 39. 1 sin ali nije meromorfna na C. ima samo polove. funkcija f (z) = sin z 1 Definicija 39. ostaje joˇ jedna c mogu´nost — da je glavni dio beskonaˇan. za svaki w ∈ C i svaki ε > 0. tj. ako su c brojnik i nazivnik relativno prosti. beskonaˇno mnogo c c c koeficijenata uz negativne potencije je razliˇito od nule. takav da je |f (z) − w| < ε. δ). jer ona. pa. neomedena z z na svakoj okolini toˇke z0 . razlomak je ‘skra´en do kraja’. Ona je. R). δ) gusta s na C. prema Teore- mu 39. Treba ipak malo pripaziti. zakljuˇujemo da c 1 ima u 0 pol. Odavde slijedi da je lim z z→0 1 sin z = 1. i to u nultoˇkama nazivnika. i to prvoga reda. vidimo da funkcija ne moˇe biti ograniˇena niti na jednoj okolini bitnog z c singulariteta. od singulariteta u C. postoji z ∈ K ∗ (z0 . Naprimjer. Primijenimo sin z li sada prethodni teorem kojim su karakterizirani polovi. 1 Felice 2 Julian-Karl z Casorati (1835–1890). dakle.

onda je lim |f (z) − w| = +∞. ˇto se jednostavno vidi iz njihovih s Laurentovih razvoja. Tada je i funk1 cija g : K ∗ (z0 . otpadaju obje mogu´nosti. odnosno polova.1. δ). onda je z0 uklonjiv singularitet. Prema karakterizacijama uklonjivih sinz gulariteta. onda niti moˇe f biti omedena na nekoj okolini toˇke z0 . Funkcija g ima u z0 izoliran singularitet. δ) takav da je |g(z)| > . pa je z0 bitan c singularitet funkcije f . δ) → C. holomorfna na K ∗ (z0 . c Ako je funkcija g omedena na nekoj okolini toˇke z0 . |f (z) − w| < ε. δ). 1 1 .3. Obje z ove funkcije imaju bitan singularitet u 0. Naime. prema Teoremu 39. Ako postoji z ∈ K ∗ (z0 . dakle. znaˇilo da f ima u z0 pol. To specijalno znaˇi. zakljuˇujemo da u Laurentovom razvoju funkcije f c c oko toˇke z0 mora biti beskonaˇno mnogo negativnih potencija. postoji c c 1 ∗ z ∈ K (z0 . ˇto s z→z0 z→z0 bi. z→z0 f (z) − w Ako je = 0. pa postoji limes lim g(z) =: ∈ C. da je f (z) = w za svaki z ∈ K ∗ (z0 . tj. ako je za svaki δ > 0. i u njezinom Laurentovom razvoju oko z0 ne bi bilo negativnih potencija. Ako je = 0. pa je i lim |f (z)| = +∞. pa je funkcija g neomedena na c svakoj okolini toˇke z0 . ε Obrat je jednostavan. Primjeri funkcija s bitnim singularitetom su z → e z i z → sin . dakle. Pretpostavimo. u Laurentovom c razvoju bilo bi samo konaˇno mnogo negativnih potencija. pa bi. funkcija f imala u z0 uklonjiv singularitet.152 7. i odaberimo δ. δ) takav da je f (z) = w. da i za odabrane δ i ε. w i ε kao u iskazu teorema. onda je lim f (z) = z→z0 1 + w. c Prema tome. prema Teoremu 39. definirana s g(z) := . niti moˇe limes modula biti jednak +∞. tvrdnja je dokazana. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA z z0 δ f w0 f (z) ε Dokaz: Neka je z0 bitan singularitet funkcije f . slika probuˇenog δ-kruga s z c oko z0 gusta na C.

c c z − z0 Teorem 40. Napiˇemo z s li tu formulu kao f (ζ) dζ = 2πi res(f. poop´uje tu formulu. koji ne prolazi niti jednom od tih toˇaka. z0 ) z − z0 Promotrimo li Laurentov razvoj funkcije z → f (z) − oko toˇke z0 . c c res(f. i oznaˇavamo ga res(f. koji je vrlo koristan i teoretc c ski i u primjenama. 138. Reziduumi 153 § 40 Reziduumi U ovoj ´emo toˇki dokazati teorem o reziduumima. f : Ω → C funkcija koja je holomorfna osim u toˇkama s1 . r) s n i neka je an (z − z0 ) njezin Laurentov red oko toˇke z0 . sk .1 (o reziduumima za funkcije s konaˇno mnogo singulariteta) c Neka je Ω ⊆ C otvoren skup. po dijelovima gladak put. . z0 ) . z0 ) = 1 2πi f (ζ) dζ . sj ) · res(f. s2 . Γ0 gdje je Γ0 neka dovoljno mala pozitivno orijentirana kruˇnica oko z0 . . i neka je γ zatvoc ren. c Prema formuli (2) na str. vidimo da je res(f. Γ0 dobivamo korisnu formulu za nalaˇenje integrala kompleksne funkcije u sluz 1 ˇajevima kada znamo njezin Laurentov razvoj.§ 40.1 Neka je funkcija f holomorfna na probuˇenom krugu K ∗ (z0 . za koeficijente Laurentova reda. Koeficijent a−1 uz c 1 z − z0 n∈Z naziva se reziduum funkcije f u toˇki z0 . ili barem koeficijent uz c . u kojima ima izolirane singularitete. Tako s na reziduum funkcije u nekoj toˇki. r) primitivnu funkciju. c vidimo da ona ima na probuˇenom krugu K ∗ (z0 . sj ) . moˇemo gledati kao na mjeru koliko se ta c z funkcija razlikuje od derivacije neke holomorfne funkcije definirane na okolini te toˇke. koji ´emo sada dokazati. Tada je c k f dz = 2πi γ j=1 ν(γ. Teorem o reziduumima. . u Ω nulhomotopan. (1) . Definicija 40. z0 ). .

(j) (j) jer za n = 1. Zato moˇemo integrirati ˇlan c z c po ˇlan. γ (3) Za svaki j ∈ {1. . . s2 . sj ) res(f. k} je gj dz = 2πi ν(γ.2. taj red konvergira uniformno na γ ♣ . f : Ω → C funkcija koja je holomorfna osim u toˇkama skupa S ⊆ Ω. red kojim je ona definirana konvergira lokalno uniformno na cijelom skupu C \ {sj }.154 7.2. jer put γ ne prolazi toˇkom sj . vidi dokaz tvrdnje (i) teorema o jedinstvenosti Laurentova reda. kako je funkcija gj holomorfna na C \ {sj }. . u kojima ima uklonjive singularitete. . . RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA ∞ n=1 Dokaz: Neka je gj (z) := a−n (z − sj )−n glavni dio Laurentova razvoja funk(j) cije f oko toˇke sj . . pa. j = 1. a Teorem 40. pa je funkcija h holomorfna. koji ne prolazi niti jednim singularitetom funkcije f . po dijelovima gladak put. γ (4) Zaista. i neka je γ : [a. (2) Svaka od funkcija gj je holomorfna na C \ {sj }.2 (o reziduumima) Neka je Ω ⊆ C otvoren skup. z Zbrajanjem formulˆ (4). osim u toˇkama s1 . . Teorem 38. pa dobivamo c ∞ gj dz = γ γ n=1 a−n (z − sj )−n dz = a−1 2πi ν(γ. sj ) . Primijenimo c li sada Cauchyjev teorem za funkcije s uklonjivim singularitetima. sj ) = 2πi ν(γ. . sj ) res(f. sk . Definirajmo funkciju h : Ω → C formulom c k h(z) := f (z) − j=1 gj (z) . primitivnu funkciju. u Ω nulhomotopan. te je njihov integral duˇ γ jednak nuli. k. . sj ) . Korolar 39. funkcije z → 1 (z − sj )n imaju na C \ {sj } ⊇ γ ♣ . . iz (2) i (3) dobivamo tvrdnju teorema. tj. u kojima ima izolirane c singularitete. b] → Ω zatvoren. . . dobivamo h dz = 0 . γ ♣ ∩ S = ∅.

. Zbog kompaktnosti pravokutnika [a. a zatvoren put γ je nulc c homotopan u Ω1 . z nije gomiliˇte skupa SO . sj ) . . b]×[0. pa smo tako dokazali (5). a za sve toˇke s ∈ SO je ν(γ. pa je skup SH konaˇan. nema gomiliˇte koje pripada skupu Ω. nulhomotopan u Ω. Stoga proizvoljan kompaktan podskup od Ω sadrˇi najviˇe konaˇno mnogo elemenata skupa S. a pokazali smo da takvih u Ω nema. i vrijedi f dz = 2πi γ s∈S ν(γ. z s c Neka je γ zatvoren po dijelovima gladak put. osim u toˇkama konaˇnog skupa SH =: {s1 . prema Napomeni 39. sj ) res(f. dakle. skup singulariteta funkcije f . Propozicija 34. i neka je SO := S \SH skup ostalih singulariteta. b] × [0. na tu restrikciju primijeniti z prethodni teorem o reziduumima za funkciju s konaˇno mnogo singulariteta. i neka je H : [a. . s) = 0. r) ⊆ Ω \ SO = Ω1 . Zbog toga. . s) . Reziduumi 155 Tada je indeks puta γ s obzirom na sve toˇke skupa S osim njih konaˇno mnogo. tj. c c Neka je Ω1 := Ω \ SO . jer bi to onda bilo i gomiliˇte c s s skupa S. s∈S . Oznaˇimo sa SH := S ∩H ♣ skup onih singulariteta funkcije f koji se nalaze u c ♣ skupu H . skup H ♣ je kompaktan. sk }. c c jednak nuli. S. Moˇemo.3 (i). 1] i neprekidnosti homotopije H. pa c dobivamo k f dz = 2πi γ j=1 ν(γ. jer bi inaˇe to gomiliˇte bilo s c s neizoliran singularitet funkcije f . z) = 0. pa je ν(γ.1.§ 40. Pokaˇimo da je to otvoren skup. postoji r > 0 takav da je K(z. Oznaˇimo c ♣ c s H := H([a. b] × [0. jer je H ♣ ⊆ Ω1 . 1]) ⊆ Ω trag (sliku) homotopije H. Neka je z ∈ Ω1 z proizvoljna toˇka. to sumu u prethodnoj formuli moˇemo napisati i kao z . s) · res(f. Kako smo dokazali da je ν(γ. da. 1] → Ω homotopija izmedu γ i nekog konstantnog puta. (5) Dokaz: Primijetimo najprije. Restrikcija funkcije f na otvoren skup Ω1 je funkcija koja je holomorfna. Za svaku toˇku z ∈ C \ H ♣ je zatvoren put γ nulhomotopan u C \ {z}. s) = 0 za sve s ∈ SO . skup Ω1 je otvoren.

f ) ∈ N oznaˇit ´emo c c c c red te nultoˇke odnosno pola. Zato se singulariteti f f funkcije h nalaze medu nultoˇkama i singularitetima. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA § 41 Broj nultoˇaka i polova meromorfnih funkcija c Primijenit ´emo sada teorem o reziduumima na odredivanje broja nultoˇaka i c c polova meromorfnih funkcija. Γ ⊆ Ω neka je pozitivno orijentirana kontura koja ne prolazi niti jednom nultoˇkom niti polom funkcije f i ˇije je c c unutarnje podruˇje B sadrˇano u Ω. funkc f cije f . U toˇkama u kojima je funkcija f holos c c f morfna i nije jednaka nuli. Kako meromorfna funkcija. Tada je 1 2πi h(z) Γ f (z) dz f (z) = h(z ) r(z . (1) z ∈B je pol od f z ∈B z je nultoˇka od f c Dokaz: Kako je ν(Γ. te neka je h ∈ H(Ω) proizvoljna holomorfna c z funkcija. s) . f ≡ 0.1 Neka je f meromorfna funkcija na otvorenom povezanom skupu Ω ⊆ C. funkcija h je holomorfna. to je. Teorem 40.156 7. z tako da op´enito moˇemo smatrati da meromorfna funkcije ima samo polove. ima samo c uklonjive singularitete i polove. 1 2πi h(z) Γ f (z) dz f (z) = res(h f f . f ) − z h(z ) r(z . u toˇkama u kojima nije holomorfna. c z Za toˇku z0 koja je nultoˇka ili pol funkcije f . a kao jednostavnu posljedicu dobit ´emo i dokaz c Drugog osnovnog teorema algebre. Niti skup nultoˇaka niti skup polova funkcije f nema gomiliˇta u Ω. smo na funkciju h f . c Teorem 41. moˇemo uklonjive singularitete zaista i ukloniti. prema teoremu o c reziduumima. f ) . dakle polovima. s r(z0 . z0 ) = 1 za svaku toˇku z0 ∈ B. pa c s f zaista mogli primijeniti teorem o reziduumima.2. (2) s∈B s je singularitet od h f f Odredimo reziduume funkcije h f f u njezinim singularitetima koji se nalaze u unutraˇnjem podruˇju B konture Γ. koja nije konstanta 0.

δ) . takvi da je f (z) = (z − s)n g(z) . dakle jednak je broju h(s) · n. postoji c δ > 0 i holomorfna funkcija g ∈ H(K(s. prvo.4. f (z) z−s g(z) . s nultoˇka funkcije f . δ) . i njezin reziduum je opet jednak h(s) · n. vidimo da. dobivamo . onda je s n . f (z) z−s g(z) g g Kako je drugi sumand. Za svaki z ∈ K ∗ (s. z−s zapravo singularitet funkcije z → h(z) z−s Razvijemo li funkciju h na δ-krugu oko s u Taylorov red. i to reda r(s. z ∈ K(s.§ 41. i g(z) = 0 . Ponovimo li ovo zakljuˇivanje za svaku nultoˇku funkcije f koja se nalazi c c unutar konture Γ. δ) tada vrijedi h(z) f (z) n g (z) = h(z) + h(z) . vidimo da ako je h(s) = 0. δ). δ). postoje δ > 0 i holomorfna funkcija g ∈ H(K(s. z ∈ K(s. Neka je sada s pol funkcije f reda p. f ) =: n. δ)). dobivamo prvi sumand u (1). dobivamo i drugu sumu u (1). Prema Teorec mu 37. kao i u sluˇaju nultoˇke. funkcija h laritet funkcije h f f . za konstantnu funkciju h(z) = 1 za svaki z. δ) . Ako u Laurentovom razvoju funkcije f c c oko pola s izluˇimo faktor (z − s)−p . Ako je h(s) = 0 onda funkcija z → h(z) ima u s pol prvog reda. pa je njezin reziduum u s jednak uklonjiv singularitet funkcije z → h(z) nuli. δ)). Broj nultoˇaka i polova meromorfnih funkcija c 157 Neka je. sa svojstvom g(z) = 0 za sve z ∈ K(s. Specijalno. dobivamo h(z) pa zakljuˇujemo da je c res(h f f n z−s 1 g(z) . to je singun . z ∈ K ∗ (s. i takva da je f (z) = Kao i ranije. s) = h(s) · (−p) = −h(s) · r(s. f ) . holomorfna na krugu K(s. p (z − s) −p g (z) f (z) = h(z) + h(z) . Sumiranjem po svim polovima funkcije f koji se nalaze unutar Γ.

koja nije konstantna. Integralu na lijevoj strani formule (3) moˇemo dati i geometrijski smisao.158 7. da p nema realnih nultoˇaka. tj. najprije. i to c raˇunaju´i njihov red. koja ne prolazi niti jednom nultoˇkom niti polom funkcije f . ukoliko je neka nultoˇka ili pol reda r. odredimo kako su po kvadrantima rasporedene nultoˇke polinoma c p(z) := z 8 − z 7 + 1 8 8 7 29 6 z 6 − 12z 5 + 37 4 z 2 − 52 3 z 3 + 8z 2 + 1 . 1 i 2 nultoˇke polinoma p . upravo indeks te krivulje s obzirom na toˇku 0. w (4) Γ f (Γ) f (Γ) je po dijelovima glatka zatvorena krivulja. vrijedi c NΓ (f ) − PΓ (f ) = ν(f (Γ). f (z) (3) Γ gdje je NΓ (f ) broj nultoˇaka. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA Korolar 41.2 Neka je f meromorfna funkcijama na otvorenom povezanom skupu Ω. varijablu oznaˇavamo sa x) z c c p (x) = x7 − 8x6 + 29x5 − 60x4 + 74x3 − 52x2 + 16x . pa dijeljenjem c dobivamo djelomiˇnu faktorizaciju c p (x) = x (x − 1)(x − 2) (x4 − 5x3 + 12x2 − 14x + 8) . c Tada je 1 2πi f (z) dz = NΓ (f ) − PΓ (f ) . Zaista. a Γ ⊆ Ω neka je nulhomotopna pozitivno orijentirana kontura. i pozitivno orijentiranu konturu Γ koja je nulhomotopna u Ω i ne prolazi niti jednom nultoˇkom niti polom funkcije f . z Ako napravimo supstituciju (zamjenu varijabli) f (z) =: w. Ovaj se korolar naziva i Princip argumenta. Direktnom provjerom. a PΓ (f ) broj polova funkcije f unutar Γ. pa je desna strana u prethodnoj formuli. vidi se da su 0. 0) . dobivamo 1 2πi f (z) 1 dz = f (z) 2πi dw . za derivaciju nalaz c zimo (kako traˇimo realne nultoˇke. Primjer 41. Tako dobivamo c Korolar 41.1 Kao primjer upotrebe prethodnih razmatranja.3 Za meromorfnu funkciju f koja nije konstantna na otvorenom povezanom skupu Ω ⊆ C. Pokaˇimo. =:q(x) . treba ju brojati r c c c puta.

i neka je Γ = Γ1 + Γ2 + Γ3 kontura sastavljena od sljede´ih orijentiranih c lukova (vidi sliku): Γ1 je segment realne osi od 0 do R. pa dobivamo p (x) = x (x − 1)(x − 2)(x2 − 2x + 2)(x2 − 3x + 4) . Neka je c R > 0. te. p nema realnih nultoˇaka. tri stacionarne toˇke. c. Kvadratni faktori nemaju realnih nultoˇaka. moraju realni i imaginarni dio istovremeno iˇˇezavati. kao realna funkcija. 1 i 2 jedine realne c c nultoˇke derivacije. to pRe i pIm ne mogu istovremeno iˇˇezavati. Kako je pRe (0) = 1. p ima. z c Γ2 je luk kruˇnice oko 0 radijusa R od toˇke R do i R Γ3 je segment imaginarne osi od i R do 0.315 y6. i lokalni maksimum u toˇki 1.39. jer se radi o polinomu parnog stupnja kojemu je najstariji c koeficijent pozitivan. d koji zadovoljavaju sistem linearnih jednadˇbi dobiven usporedivanjem koeficijenata uz iste z potencije od x u produktu (x2 + ax + b)(x2 + cx + d) = x4 − 5x3 + 12x2 − 14x + 8 . tj. p nema nultoˇaka niti na imasc c ginarnoj osi. a ostale ˇetiri jednostruke nultoˇke su c c c y4. Odredimo sada broj nultoˇaka polinoma p u prvom kvadrantu. Za y ∈ R je z c c p(i y) = y 8 − 1 8 29 6 y 6 21 + 37 4 y 2 − 8y 2 + 1 +i ( y 7 − 12y 5 + =:pIm (y) 8 7 52 3 y ) 3 . i p(2) = > 0. Kako je c c 29 p(0) = 1 > 0. pRe (y4 ) = pRe (y5 ) ≈ 18. pa je y1 = 0 trostruka nultoˇka. i to su c lokalni minimumi u toˇkama 0 i 2.7 = ± 1 2 21 + 595 3 ≈ ±2. (5) =:pRe (y) Da bi bilo p(i y) = 0. pa su toˇke 0.§ 41. Broj nultoˇaka i polova meromorfnih funkcija c 159 Polinom q faktoriziramo tako da nademo koeficijente a. sc Imaginarni dio jednak je pIm (y) = 4 3 y (6y 4 21 − 63y 2 + 91) .5 = ± 1 2 21 − 595 3 ≈ ±1.962 . .611 i pRe (y6 ) = pRe (y7 ) ≈ −1167. c Pokaˇimo sada da p nema niti ˇisto imaginarnih nultoˇaka. b.

160 7. samo pribliˇno. odrediti sliku p(Γ) — detalji nam nisu vaˇni. pa je u toˇkama luka Γ1 c c p(R ei t ) = 1 8 8it 116 96 64 + − 3 3it + 1− R e 8 7R ei t 3R2 e2 i t R e 148 416 64 8 + 4 4it − + 6 6it + 8 8it 5 e5 i t R e 3R R e R e π 2 . t ∈ [0. broj tih nultoˇaka c c jednak indeksu krivulje p(Γ) = p(Γ1 ) + p(Γ2 ) + p(Γ3 ) s obzirom na 0. y ∈ [R. 0]. dakle. 8 (ii) Toˇke luka Γ1 su oblika R ei t . z (i) Jer je p polinom s realnim koeficijentima. z z vaˇno je jedino koliko se puta p(Γ) ‘namota’ oko 0. pa slika p(Γ2 ) dva puta obilazi pribliˇno kruˇnicu oko 0 radiju1 8 sa R . kvalitativno. Kako je R velik. pa je p(Γ1 ) segment realne osi. sve nultoˇke polinoma p koje se nalaze c c u prvom kvadrantu. Zbog toga ´e. koroc lar 41. prema prethodnom korolaru. c s s c . koji sadrˇi toˇke p(0) = 1 z c 1 8 i p(R) ≈ R . polinom ima konaˇno mnogo nultoˇaka — toˇno onoliko koliki mu je c c c red. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA Prema Drugom osnovnom teoremu algebre. a zavrˇava u toˇki 1 = p(0). pa nema polova. c s c c 8 vidimo da je Im p(i R) ≈ R7 > 0. jer je R velik. za dovoljno veliki R. p(Γ2 ) iR Γ2 Γ3 0 Γ1 R 1 p(Γ1 ) 1 8 R 8 8 7 p(Γ3 ) (iii) p(Γ3 ) je skup toˇaka oblika p(i y). iz formule (5). bit ´e. ]. gdje je zavrˇila krivulja p(Γ2 ). za koju. to je izraz u velikoj zagradi u prethodnoj formuli pribliˇno z z z jednak 1. poˇevˇi od toˇke p(R) do toˇke p(i R). biti obuhva´ene konturom Γ. koji ´emo uskoro dokazati. Krivulja p(Γ3 ) poˇinje u c c toˇki p(i R). Treba. to za realne varijable p poprima i realne vrijednosti.5. Kako je polinom holomorfna c funkcija.

pa jer c s na koordinatnim osima nema nultoˇaka i jer nultoˇke dolaze u konjugirano c c kompleksnim parovima. pa naˇ polinom p ima u prvom kvadrantu tri c s nultoˇke (raˇunaju´i njihov red). Dakle.962 . Nadalje. c pa se opet u toˇki p(i y4 ) ≈ 18. Pitanje je samo ‘vrti’ li se. ukupan broj nultoˇaka naˇeg polinoma p je osam.611 vra´a u gornju poluravninu. |g(z)| = |f (z)|. dovoljno je ustanoviti gdje i kako p(Γ3 ) sijeˇe realnu os. kontura Γ ne prolazi niti jednom nultoˇkom c 1 Eug`ne e Rouch´ (1832–1910). zakljuˇujemo da je indeks krivulje p(Γ) s c obzirom na toˇku 0 jednak 3. Broj nultoˇaka i polova meromorfnih funkcija c 161 gdje je poˇela krivulja p(Γ1 ). gdje je poˇetak krivulje p(Γ1 ) (vidi sliku). c c c Kako nultoˇke polinoma s realnim koeficijentima moraju dolaziti u konjugic rano kompleksnim parovima. i neke je Γ ⊆ Ω kontura ˇije je i unutraˇnje podruˇje c s c sadrˇano u Ω. y4 = 1 2 21 − 595 3 ≈ 1. to krivulja p(Γ3 ) poˇinje c c 1 8 8 7 s u toˇki p(i R) ≈ R + i R u kojoj zavrˇava p(Γ2 ). z Kako su y6 i y4 jednostruke nultoˇke polinoma pIm . kada bi c neki z ∈ Γ bio nultoˇka funkcije f +g. zatim u toˇki p(i y6 ) ≈ −1167. bilo bi g(z) = −f (z). francuski matematiˇar e c .39 prelazi u donju poluravninu. Kako bismo to ustanovili. p(i y) realan c c samo u nultoˇkama polinoma pIm . Iz (5) vidimo da je za nenegativan realan y. y1 = 0 . c ˇ Cesto se koristi sljede´i teorem: c Teorem 41. te zavrˇava c c s u toˇki p(0) = 1. u kojima polinom p poprima pribliˇno vrijednosti −1167. Prema. onda Γ obuhva´a z c jednak broj nultoˇaka funkcijˆ f i f + g (pritom svaku nultoˇku treba raˇunati c a c c onoliko puta koliki je njezin red). i kako. Ako za svaki z ∈ Γ vrijedi |g(z)| < |f (z)|. c c Na osnovi ovih razmatranja.315 . u toˇkama c y6 = 1 2 21 + 595 3 ≈ 2. 18. p(Γ3 ) c oko 0. ve´ spominjanom Drugom osnovnom tec c oremu algebre. i koja je u gornjoj c 8 7 poluravnini. suprotno pretpostavci teorema. zakljuˇujemo da polinom p ima i u ˇetvrtom c c kvadrantu tri nultoˇke. mora se joˇ po jedna nultoˇka nalaziti u drugom i s c u tre´em kvadrantu.§ 41. tj.4 (Rouch´ov1 teorem) Neka su funkcije f i g holomorfne na e otvorenom skupu Ω. Dokaz: Za svaki z ∈ Γ je |f (z)| > |g(z)| ≥ 0.39.611 i 0. pa je f (z) = 0. tj.

Kako je za svaki z ∈ Γ. an = 0 . f (z)(f (z) + g(z)) Pokazali smo da je za svaki z ∈ Γ. f (z)(f (z) + g(z)) Uvrstimo li to u (6). Zbog toga je ν(h(Γ). zbog neprekidnosti. .5 (Drugi osnovni teorem algebre) Svaki polinom stupnja n. za odredivanje broja a njihovih nultoˇaka unutar konture Γ. krivulja h(Γ) sadrˇana u krugu radijusa 1 oko z toˇke 1. c c Dokaz: Neka je p(z) = an z n + an−1 z n−1 + · · · + a1 z + a0 . w g(z) f (z) Γ h(Γ) gdje je posljednja jednakost dobivena kao ranije u Korolaru 41. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA funkcijˆ f i f +g. s < 1.2. pa. Definirajmo f (z) := an z n g(z) := an−1 z n−1 + · · · + a1 z + a0 . n ≥ 1 . pa je dobro definirana funkcije h : U → C formulom h(z) := 1 + nalazimo da je h (z) h(z) g(z) . postoji (otvorena) okolina U ⊇ Γ. 0). zamjenom varijable w := h(z). f (z) = 0. ai ∈ C . dobivamo NΓ (f + g) − NΓ (f ) = 1 2πi h (z) 1 dz = h(z) 2πi dw = ν(h(Γ). ima toˇno n nultoˇaka u C. 0) . s kompleksnim koeficijentima. jer se radi o holomorfnim funkcijama. tj. dobivamo sada najavljivani e Korolar 41. 1). pa iz prethodne formule c slijedi da f + g i f imaju jednak broj nultoˇaka unutar Γ.3. f (z) Deriviranjem = g (z) f (z) − g(z) f (z) .162 7. Tako c z dobivamo NΓ (f + g) − NΓ (f ) = 1 2πi 1 2πi Γ 1 f (z) + g (z) dz − f (z) + g(z) 2πi Γ f (z) dz f (z) (6) = Γ g (z) f (z) − g(z) f (z) dz . moˇemo primijeniti Korolar 41. Treba joˇ odrediti indeks ν(h(Γ). h(Γ) ⊆ K(1. c Primijetimo da Rouch´ov teorem ne tvrdi da funkcije f i f + g imaju iste e nultoˇke unutar Γ — samo da ih je jednako mnogo. c Primjenom Rouch´ova teorema. Stoga. 0) = 0. to je. takva da je f (z) = 0 za sve z ∈ U . prema definiciji funkcije h.

dobijemo 1 8 1 7 1 3 1 4 1 3 10 10 p(z) = (z − 1)8 − (z − 1)7 + (z − 1)6 − (z − 1)4 + (z − 1)3 − (z − 1)2 + 111 56 (to je zapravo Taylorov red polinoma p oko toˇke 1. Primjenom c z Rouch´ova teorema zakljuˇujemo da polinomi p = f + g i f imaju u krugu e c K(1. to su ujedno i sve njegove nultoˇke. 0. i uzmu koeficijenti dobivenog polinoma). koji ima jednu nultoˇku. i pokaˇimo da se sve njegove nultoˇke nalaze unutar kruga radiz c 9 9 jusa 3 oko toˇke 1. to i c polinom p ima u tom krugu osam nultoˇaka. 1. u kruˇnom vijencu V (1. Broj nultoˇaka i polova meromorfnih funkcija c Kako je lim |an−1 | tn−1 + · · · + |a1 | t + |a0 | |an | tn t→∞ 163 = 0. a najjednostavnije se dobije c tako da se izraˇuna p(z + 1). i ona je reda osam. Neka je c f (z) := g(z) := 1 (z − 1)8 8 1 − (z − 1)7 7 + (z − 1)6 − (z − 1)4 + (z − 1)3 − (z − 1)2 + 1 3 1 4 1 3 111 56 . c c Kako to vrijedi za svaki R ≥ R0 . 3). a prema c 1 Drugom osnovnom teoremu algebre. Iz prethodne nejednakosti vidimo da za svaki z ∈ Γ vrijedi |g(z)| < |f (z)|. . c z Razvijemo li polinom p po potencijama od z − 1. reda n. R) jednak broj nultoˇaka kao f . svaka nultoˇka polinoma p ´e kad-tad biti c c obuhva´ena. pa zakljuˇujemo da p ima toˇno n kompleksnih nultoˇaka. i · 37 + 1 3 · 36 + 1 4 · 34 + 1 3 · 33 + 32 + 111 56 ≈ 596 . c .1. Tada je za |z − 1| = 3 |f (z)| = |g(z)| ≤ 1 8 1 7 · 38 ≈ 820 . 3) jednak broj nultoˇaka. Neka je Γ kruˇnica oko 0 radijusa R. Kako polinom f ima u c tom krugu. c c c c Primjer 41. postoji R0 > 0 takav da za sve z R > R0 vrijedi |an | Rn > |an−1 | Rn−1 + · · · + |a1 | R + |a0 |. tj. jednu nultoˇku.§ 41. a izvan kruga radijusa .2 Promotrimo ponovno polinom p(z) := z 8 − z 7 + 1 8 8 7 29 6 z 6 − 12z 5 + 37 4 z 2 − 52 3 z 3 + 8z 2 + 1 iz Primjera 41. pa prema Rouch´ovom teoremu zakljuˇujemo da p = f +g ima u e c krugu K(0. pa u svim toˇkama kruˇnice |z − 1| = 3 vrijedi |g(z)| < |f (z)|.

3). 10 Zadatak 41. o maksimumu modula i Schwarzovu lemu. s funkcija z → f (z) − w ima u krugu K(z0 . nultoˇke polinoma p 10 nalaze u kruˇnom vijencu V (1. toˇno n razliˇitih nultoˇaka. i neka je red nultoˇke z0 funkcic c c je z → f (z) − w0 jednak n. δ) toˇno n nultoˇaka. ε).52 . Teorem 42. 1. ε). RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA − 1)8 − (z − 1)7 + (z − 1)6 − (z − 1)4 + (z − 1)3 − (z − 1)2 . z 9 .98 . c c raˇunaju´i njihov red. to niti polinom p = f + g u c 9 c c krugu K(1. dokazati tri pozc c nata teorema: o otvorenom preslikavanju.164 Neka je sada f (z) := g(z) := 111 56 1 (z 8 7. dakle. 9 10 1 7 1 3 1 4 1 3 Tada je za |z − 1| = |f (z)| = |g(z)| ≤ 111 ≈ 1. Sve se. brojevi δ i ε mogu se odabrati tako da za svaki w ∈ K ∗ (w0 . ) nema niti jedne nultoˇke. c z § 42 Lokalna svojstva holomorfnih funkcija U ovoj ´emo toˇki. funkcija z → f (z) − w ima u krugu K(z0 . Kako je f 10 konstantan polinom. oznaˇimo w0 := f (z0 ). nakon Weierstrassovog pripremnog teorema. pa nema niti jedne nultoˇke. c c c .1 (Weierstrassov pripremni teorem) Neka je funkcija f holomorfna u toˇki z0 . c c ˇ Stoviˇe. δ). i 56 1 9 8 1 9 7 + 8 10 7 10 + 1 9 6 3 10 + 1 9 4 4 10 9 + 1 9 3 3 10 + 9 2 10 ≈ 1.1 Poboljˇajte ocjenu u prethodnom primjeru i pokaˇite da se sve nuls z toˇke polinoma p nalaze u kruˇnom vijencu V (1. pa u svim toˇkama kruˇnice |z − 1| = c z vrijedi |g(z)| < |f (z)|. 3). Tada postoje δ > 0 i ε > 0 takvi da za svaki w ∈ K(w0 .

n razc c c c liˇitih n-tih korijena. dakle. z vrijedi i f (z) = 0 za sve z ∈ K ∗ (z0 . a f neprekidna funkcija). Teorem 37. pa postoji δ > 0 takav da je z0 jedina nultoˇka funkcije z → f (z) − w0 na zatvorenom krugu K(z0 . Iz Rouch´ovog teorema 41. ravninu ‘namota’ n puta oko ishodiˇta. f ≡ 0. c c Primjer 42. tj. za proizvoljan w ∈ K ∗ (f (z0 ). tj. Zbog toga su. koja nije konstantna niti na jednoj komponenti povezanosti skupa Ω. Specijalno. tj. δ) jednak broj nultoˇaka kao i funkcija z → f (z) − w0 . za |z − z0 | = δ. Lokalna svojstva holomorfnih funkcija 165 z0 δ f w w0 ε Dokaz: Funkcija z → f (z)−w0 je holomorfna i nije konstanta 0 (jer tada njezina nultoˇka z0 ne bi mogla biti konaˇnog reda n). c z svaka je holomorfna funkcija takva. ima ih toˇno n. funkcija z → (f (z) − w0 ) + (w0 − w) = f (z) − w.§ 42. δ) jednostruke. Korolar 42.2 (Teorem o otvorenom preslikavanju) Neka je Ω ⊆ C otvoren skup i f : Ω → C holomorfna funkcija. δ). derivacija f funkcije f takoder je holomorfna funkcija. Naime. sve nultoˇke funkcije z → f (z) − w u krugu K(z0 . uz pripadni ε := min |f (z) − w0 |. Time je dokazana prva tvrdnja teorema. pa bi funkcija f bila konstantna na K(z0 . c c Kako ih. Nadalje. c ima u krugu K(z0 .4. tj. u protivnom bi sve njezine derivacije bile c jednake nuli. c Kako bismo dokazali i drugi dio teorema. pa δ moˇemo odabrati tako da. dakle. Weierstrassov pripremni teorem kaˇe. e slijedi da njihova suma. Neka je ε := min |f (z) − w0 | > 0 |z−z0 |=δ (minimum postoji jer je kruˇnica kompaktan skup. primijetimo najprije da ako su δ i ε kao u teoremu. i nije konstantna funkcija 0. Tada za |z − z0 | = δ vrijedi |w0 − w| < ε ≤ |f (z) − w0 |. Tada je za svaki otvoren skup U ⊆ Ω. Stoga su sve njezine nultoˇke c c c c izolirane. da lokalno. raˇunaju´i red.1 Dobra ilustracija Weierstrassovog pripremnog teorema.4. δ). vrijedi |f (z) − w0 | > 0. Stoga su i nultoˇke funkcije f izolirane. δ). na cijelu n kompleksnu ravninu C. moraju sve biti medusobno razliˇite. |z−z0 |=δ dobar. slika f (U ) otvoren skup u C. . z Neka je w ∈ K(w0 . primijenjenog na funkcije z → f (z)−w0 i z → w0 −w. sve s su ostale toˇke kompleksne ravnine. ima n. onda je i svaki δ < δ. ε). na rubu. f je otvoreno preslikavanje. Ona preslikava kut s vrhom u 0. slike od po toˇno n razliˇitih toˇaka. osim ranijeg zahtjeva. ε). je funk2π cija f (z) := z n = |z|n eni arg z . Osim 0.

4 (o lokalnoj invertibilnosti holomorfne funkcije) Neka je funkcija f holomorfna u toˇki z0 i neka je f (z0 ) = 0. moˇemo posti´i. s tim da je δ dovoljno malen da vrijedi i f (z) = 0 za sve z ∈ K(z0 . Oznaˇimo s V := z c c ← K(f (z0 ). i inverzna skupovi U z0 i V −1 funkcija g := f U : V → U je holomorfna u f (z0 ). a za to je dovoljno pokazati da je g derivabilna na V . Prema Weierstrassovom teoremu. δ) ⊆ U . skup U je otvoren. i c onda pripadni ε.166 7. Zbog neprekidnosti funkcije f . Ostaje pokazati da je funkcija g holomorfna na V . prema prethodnom korolaru. Prema napomeni na poˇetku dokaza drugog dijela Weierstrassovog teorema. jer. zbog otvorenosti skupa U . ε). ε) i U := K(z0 . Tada je skup f (Ω) ⊆ C otvoren. postoji jedan jedini z ∈ K(z0 . moˇemo odabrati tako da. bude z K(z0 . Tada postoje otvoreni c f (z0 ) takvi da je f U : U → V bijekcija. c Dokaz: Iz pretpostavke f (z0 ) = 0. pa je tada i K(w0 . tj. Tada je w →w −1 lim g(w ) − g(w) z −z = lim = lim z →z f (z ) − f (z) z →z w −w 1 f (z )−f (z) z −z . broj δ. skup g ← (U ) = f (U ) je otvoren. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA Dokaz: Neka je w0 ∈ f (U ). kako je f . . ε) postoji z ∈ K(z0 . tj. w = f (z) i w = f (z ). ε) ⊆ f (U ). funkcija z → f (z) − w ima u krugu K(z0 .1. i neka su z := g(w) i z := g(w ) ∈ U . otvoreno preslikavanje. δ) takav da je f (z) = w. Stoga su f U i g homeomorfizmi. Teorem 42. c c c za svaki w ∈ K(w0 . δ) barem jednu nultoˇku. Prema Weierstrassovom pripremnom c teoremu. ˇto pokazuje da je skup f (U ) ⊆ C s otvoren. slijedi da je z0 jednostruka nultoˇka funkcije z → f (z) − f (z0 ).3 Neka je Ω ⊆ C otvoren i povezan skup. za svaki w ∈ V = K(f (z0 ). Specijalno. δ) takav da je f (z) = w. Preslikavanje g je neprekidno. Drugaˇije reˇeno. Neka su δ > 0 i ε > 0 kao u Weierstrassovom pripremnom teoremu 42. ε). za svaki otvoren skup U ⊆ U . δ) ∩ f (V ). δ). vrijedi Korolar 42. i neka je z0 ∈ U takav da je f (z0 ) = w0 . ˇto zbog neprekidnosti funkcije f i napomene na poˇetku dokas c za drugog dijela Weierstrassovog teorema. a f : Ω → C holomorfna funkcija koja nije konstantna. postoje brojevi δ > 0 i ε > 0 takvi da za svaki w ∈ K(w0 . Neka su w. Oznaˇimo njezin inverz s g := f U c : V → U . ˇto znaˇi da je f U : U → V s c bijekcija. z0 je nultoˇka funkcije z → f (z) − w0 . w ∈ V .

prema Weierstrassovom c pripremnom teoremu 42.y) pa i za funkciju g = (p. za sve (ξ.1 Pokaˇimo kako se prethodni teorem moˇe dokazati i koriste´i z z c samo Teorem o inverznoj funkciji iz realne analize. v) je u toˇki (x0 . y) ∂(ξ. η) = Df (x. y0 ) + i ∂x v(x0 .y0 ) ∂x u ∂x v −∂x v ∂x u = |f (z0 )|2 = 0 . tj. (x.y) (x. v) (ξ. a c inverzno preslikavanje g = (p. y0 ) =: (ξ0 . To znaˇi da je c ∂(p. η0 ). c c Korolar 42. holomorfna je u toˇki f (z0 ). onda bi z0 bila c nultoˇka funkcije z → f (z) − f (z0 ) reda barem 2. jer je f holomorfna na U . za Jacobijan nalazimo det ∂(u. pa postoji inverzno preslikavanje g : f (Ω) → Ω. i vri−1 jedi Dg(ξ. (x0 . tj. y0 ) je f (z0 ) = ∂x u(x0 . Stoga je f . Stoga postoji i prvi od gornjih limesa. takvi da je f U : U → V bijekcija. y0 ) = ∂x v ∂(x.1. Naime. η) ∂(x. Tada je f (z) = 0 za sve z ∈ Ω. Prema Teoremu o otvorenom .) Ovaj posljednji limes postoji. c Napomena 42. shva´ena kao kompleksna funkcija. pa je f neprekidna. funkcija f ne bi mogla biti injekcija na nekoj okolini toˇke z0 . i inverzna funkcija g : f (Ω) → Ω bijekcije f : Ω → f (Ω) je holomorfna.y0 ) tj. shva´ena c kao funkcija f = (u. y0 ) = 0. Teorem 12. v) ∂x u (x0 . η) = (x. y) .1. Ω ⊆ R2 . f : Ω → f (Ω) je holomorfni ili analitiˇki izomorfizam. g je derivabilna na V . c Dokaz: Kada bi postojala toˇka z0 ∈ Ω takva da je f (z0 ) = 0. q) ∂(u. funkcija g derivabilna je u w.5 (Teorem o holomorfnom izomorfizmu) Neka je holomorfna funkcija f : Ω → C injektivna. q) vrijede Cauchy-Riemannovi uvjeti. korestrikcija f : Ω → f (Ω) je bijekcija. zbog CauchyRiemannovih uvjeta.1. U toˇki c z0 = (x0 . a kako je w ∈ V bila proizvoljna toˇka. funkcija g. y) −1 = det 1 ∂(u.v) ∂(x. postoje otvoreni skupovi U oko toˇke (x0 . c Kako je f injektivno preslikavanje. q) : V → U je diferencijabilno klase C 1 . y0 ) c i V oko toˇke f (x0 . pa. Lokalna svojstva holomorfnih funkcija 167 (U ovom smo raˇunu mogli zamijeniti limes lim s limesom lim jer su f U c w →w z →z i g homeomorfizmi. diferencijabilna klase C 1 . skup f (Ω) ⊆ C je otvoren. v) : Ω → R2 . diferencijal preslikavanja f = (u. y) ∂y u ∂y v = (x0 . i CauchyRiemannov teorem 31. pa. tj. y) ∈ V . funkcija f je holomorfna. η) = f (x.§ 42. Prema Tec oremu o inverznom preslikavanju. y0 ) regularan. y) ∂x u −∂x v ∂x v ∂x u .

c Dokaz: Prema Teoremu o otvorenom preslikavanju. oko svake toˇke z skupa Ω. Tada modul funkcije f K poprima maksimum samo u nekoj toˇki ruba c ∂K = K \ Int K skupa K. ε) ⊆ f (Ω). inverzna funkcija je jedinstvena. a u c njemu oˇito ima toˇaka kojima je modul ve´i od |f (z)|. koji kao neprekidna funkcija na kompaktu mora imati maksimum. a za c c obje verzije se koristi i naziv Princip maksimuma modula. skup f (Ω) ⊆ C je otvoren. Teorem 42. na toj okolini podudara s restrikcijom funkcije g. pa za svaki z ∈ Ω. c . taj maksimum poprima jedino u toˇkama ruba. a f : Ω → C holomorfna funkcija. Korolar 42. |f | nema ζ∈Ω na podruˇju Ω maksimum. tj.4. pa je ona holomorfna u z. ako je funkcija f holomorfna u svim toˇkama c c kompaktnog skupa K. postoji okolina i na njoj holomorfni inverz funkcije f . onda modul |f |. Zbog lokalnog karaktera derivabilnosti. pa ima smisla govoriti o holomorfnosti preslikavanja g.7 Neka je K ⊆ Ω kompaktan skup. Ako f nije konstantna funkcija onda je ona ili neomedena ili je |f (z)| < sup |f (ζ)| za svaki z ∈ Ω. c c c z f |f ( z )| f (z) I sljede´a se varijanta prethodnog korolara ˇesto naziva istim imenom. Malo pojednostavljeno reˇeno. Korolar 42. oko toˇke f (z) postoji krug K(f (z). to znaˇi da i funkcija g ima na toj okolini derivaciju. zapravo Korolaru 42. Prema Teoremu o lokalnoj invertibilnosti holomorfne funkcije. c dakle. skup f (Ω) je otvoren.168 7. dobivamo i Korolar 42. pa se takav lokalni inverz. g ∈ H(Ω).3. Kao posljedicu Teorema o otvorenom preslikavanju.6 (Teorem o maksimumu modula) Neka je Ω ⊆ C otvoren i povezan skup.3. c Ali. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA preslikavanju. a f : Ω → C holomorfna funkcija koja nije konstantna niti na jednoj okolini niti jedne toˇke nutrine skuc pa K.

6. 1). dakle. Korolar 42. ili ima svojstvo da s svaku toˇku.9 (Schwarzova lema) Neka je f : K(0.11. 1). Zbog toga je z |g(z)| ≤ |g(zr )| = |f (zr )| 1 < . Neka je z ∈ K(0. specijalno r 0 1 za z = z. U protivnom je |g(z)| < 1 za sve z ∈ K(0. postoji α ∈ R takav da je f (z) = z ei α . |zr | r Kako to vrijedi za svaki r. Schwarzova lema formulira se ˇesto i ovako: c Korolar 42. je ili rotacija. holomorfno preslikavanje jediniˇnog kruga na sˆma sebe c c c a koje fiksira srediˇte kruga. prema Teoremu o maksimumu modula. 1) holomorfna funkcija takva da je f (0) = 0. 1).§ 42. 1) holomorfna funkcija takva da je f (0) = 0. 1). 1) i neprekidna je u 0. 1) → C formulom c ⎧ ⎨ f (z) . postoji toˇka zr . pa postoji α ∈ R takav da je g(z) = ei α . c modul funkcije g poprima maksimum na rubu K(0. funkcija g konstantna. 1) takav da je |g(z0 )| = 1. tj. z = 0 z g(z) := . 1). za sve z ∈ K(0. onda je. |z| < r < 1. holomorfna na cijelom krugu K(0. 1). prema Korolaru 34. pa je |g(z)| ≤ 1 za sve z ∈ K(0. pa s je. tj. c zr takva da je |g(z )| ≤ |g(zr )| za sve z ∈ K(0. r). Tada je ili |f (0)| < 1. za sve z ∈ K(0.7. 1). osim srediˇta koje drˇi fiksnim. |zr | = r. zakljuˇujemo da je |g(z)| ≤ 1. 1) → K(0. ⎩ f (0) . ili postoji α ∈ R takav da je f (z) = z ei α . pa je |f (z)| < |z| za sve z ∈ K ∗ (0. r) toga kruga. i to jednaka konstanti modula 1. 1). njemaˇki matematiˇar c c . Tada je ili |f (z)| < |z| za sve z ∈ K ∗ (0. izometrija. Za svaki r takav da je |z| < r < 1. pribliˇi srediˇtu kruga. za sve z ∈ K(0. Toˇka z c c je bila proizvoljna. Lokalna svojstva holomorfnih funkcija 169 Korolar 42. 1) → K(0. c s z z s Dokaz: Definirajmo pomo´nu funkciju g : K(0. Ako postoji z0 ∈ K(0. ili je f rotacija. 1) proizvoljna toˇka. Korolar 42. dakle i f (z) = z ei α . z = 0 Funkcija g je holomorfna na probuˇenom krugu K ∗ (0.8 (Schwarzova1 lema) Neka je f : K(0. Drugaˇije reˇeno. 1 Karl Herman Amandus Schwarz (1843–1921).

Nekad je korisna i oslabljena verzija Schwarzove leme: Korolar 42. RAZVOJI KOMPLEKSNIH FUNKCIJA U REDOVE POTENCIJA Dokaz: Za funkciju g. 1) holomorfna funkcija takva da je f (0) = 0. je ili |g(0)| < 1. onda je |f (z)| ≤ |z|.10 Ako je f : K(0. kao u dokazu prethodnog korolara. na isti naˇin c c kao u dokazu prethodnog korolara. a u drugom se. pokazuje da je f rotacija. za sve z ∈ K(0. 1) → K(0. ili |g(0)| = 1. U prvom sluˇaju je |f (0)| = |g(0)| < 1.170 7. 1). .

Skolska knjiga. [12] W. dio. [9] M. Zagreb. Mardeˇi´. c ˇ [6] S. Zagreb. 1979. V. Benjamin. Zagreb. Tehc c niˇka knjiga. New York. H. [2] J. Matematiˇka analiza u Rn . dio. New York. Ungar. Calculus on Manifolds. World Scientific. 1967. Kurepa. Burkill. Principles of Mathematical Analysis. Matematiˇka analiza. Spivak. W. c c [5] S. 1970. Cambridge. sc c [8] M. c c Zagreb. 2005. Springer-Verlag.. Stetkær. McGraw-Hill Book Company.Literatura [1] L. Zagreb. Matematiˇka analiza. Rao. Golden Marketing . [10] W.Tehniˇka knjiga. 1979. 1. Konaˇno dimenzionalni vektorski prostori i primjene. ˇ [11] S. 1991. H. A Second Course in Mathematical Analysis. Mc Graw-Hill Book Company. 1974. Complex Analysis: An Invitation. Kraljevi´. Heidelberg. sc c ˇ [7] S. Analysis II. Burkill. Aucland. H. Cambridge University Press. Skolska knjiga. 1965. Inc. Tehniˇka knjiga. Mardeˇi´. Zagreb. Ahlfors. [4] S. Matematiˇka analiza 4. Walter. A. Kurepa. 2. Kompleksne funkcije. C. 1990. 1979. 1964. Matematiˇka analiza 3. [3] S. Tehniˇka c c knjiga. 171 . 1977. Kurepa. Complex Analysis. Rudin.

Mathematical Analysis I. 2003. 2. MCNMO. Zorich. Matematiqeskii analiz.) .172 LITERATURA [13] V. Matematiqeskii analiz. Zoriq. MCNMO. A. 1. A. 2003. (engleski prijevod: V. Zoriq. Springer. (2. A. (engleski prijevod: V. A. izdanje) 2001. Springer. (3. Zorich. Moskva.) [14] V. izdanje) 1998. Mathematical Analysis II. Moskva.

96 za pravokutnik. 16 diferencijalna 0-forma. 167 c apsolutna konvergencija. 151 Cantorov trijadski skup. 34 Abelova lema. 136 ˇuvati orijentaciju. 82 funkcija analitiˇka. 148 za jednostavno povezano podruˇje. 126 Cauchy-Riemannovi uvjeti. 60 dvostrani red. 27 s drugi osnovni teorem algebre. 73 derivacija. 66 egzaktna diferencijalna 1-forma. 2 totalni.Indeks 1-povezan skup. 89 za funkciju s uklonjivim singularitetima. 131 c . 134 cijela funkcija. 16 lokalno egzaktna. 78 Arhimedova spirala. 19 2-forma. 11 egzaktna. 2 kompleksne funkcije. 145 173 Taylorova reda. 162 duljina krivulje. 151 Cauchy-Hadamardov teorem. 16 1-forma. 95 Cauchyjeva integralna formula. 97 c za derivaciju. 24 zatvorena. 80 Cauchyjev teorem op´i. 28 analitiˇka funkcija. 125 algebarski ekvivalentni putevi. 73 bitan singularitet. 121 argument kompleksnog broja. 16 eksponencijalna funkcija. 19 dopuˇtena promjena puta. 60 parametrizabilnog skupa. 104 Cauchyjeve ocjene koeficijenata Laurentova reda. 131 c analitiˇki izomorfizam. 137 davolje stube. 79 diferencijal. 39 c deltoida. 65 Casorati-Weierstrass-Sohockijev teorem. c 97 za krug.

102 integral diferencijalne 1-forme. 3 glavni dio funkcije. 53 harmoniˇka funkcija. 43 c po dijelovima glatka. 86 hipocikloida. 140 Goursat-Pringsheimov teorem. 38 jednostavna krivulja s rubom. 136 definirana integralom. 9 realne funkcije duˇ krivulje. 151 ograniˇene varijacije. 70 prve vrste. 87 krivuljni druge vrste. 101 osnovna svojstva. 107 c holomorfni izomorfizam. 34 zatvoren put. 106 eksponencijalna. 27. 48 hiperbolna. 134 Laurentova reda. 146 izoliranost nultoˇaka holomorfne funkc cije. 57 jednostavno povezan skup. 11 kompleksne funkcije. 12 realne funkcije. 30 glatko preslikavanje. 167 holomorfnost sume reda potencija. 71 homotopni putevi. 93 Hahn-Mazurkiewiczev teorem. 107 c koordinatna. 30 zatvorenih puteva. 6 glatka funkcija. 70 z vektorske funkcije. 127 homotopija. 30 identiteta. 83 lokalno primitivna. 58 . 107 u toˇki. 82 glatka. 54 s hiperbolna funkcija. 107 u toˇki. 78 indeks puta. 135 jednako orijentirani putevi. 71 inverzan put. 2 logaritamska. 48 glatko homotopni putevi. 13 izoliran singularitet. 11 duˇ puta z diferencijalne 1-forme. 71 2-forme. 167 c holomorfni. 86 holomorfna. 82 INDEKS imaginarna jedinica. 86 vektorska. 90 meromorfna. 86. 140 reda potencija. 167 jedinstvenost holomorfne funkcije . 4 vektorskog polja. 9 vektorskog polja. 51 primitivna. 12.174 cijela. 37 zatvorena krivulja. 71 prve vrste. 42 druge vrste. 90 trigonometrijska. 73 holomorfna funkcija. 2 gladak put. 81 c havajska nauˇnica. 132 izomorfizam analitiˇki. 32 homotopne krivulje. i .

132 ocjene koeficijenata Laurentova reda.INDEKS jednostrani limes. 169 limes jednostrani. 57 jednostavno zatvorena. 116 luk. 114 konzervativno vektorsko polje. 12 175 Laplaceova diferencijalna jednadˇba. 37 unutraˇnje podruˇje. 34 nultoˇka. 77 Morerin teorem. 126 probuˇen. 78 kontura. 149 uklonjivog singulariteta. 12 op´i Cauchyjev teorem. 61 konjugiranje kompleksnih brojeva. 138 jedinstvenost. z 81 Laurentov red. limes superior. 125 Liouvilleov teorem. 57 meromorfna funkcija. 55 jednostavna. 17 koordinate polarne. 151 pola. 73 Kochova krivulja. 24 primitivna funkcija. 140 s kutna forma. 125 o ocjeni integrala. 110 namotajni broj. 140 ocjene koeficijenata. 88 Szhwarzova. ωϑ . 113 c reda. 27 negativna orijentacija. 118 uniformna. 57 karakterizacija bitnog singulariteta. 136 logaritamska funkcija. 61 orijentirana. 2 lim sup. 70 krug konvergencije. 90 uniformna konvergencija. 145 teorem. kutna forma. 145 Taylorova reda. 58 Kochova. 9. 65 rektifikabilna. 147 kardioida. 6 Jordanov. 71 prve vrste. 134 ωϑ . 83 lokalno egzaktna forma. 97 c . 113 c po toˇkama. 38 nulhomotopan zatvoren put. 58 krivuljni integral druge vrste. 77 z modul kompleksnog broja. 2 Jordanov luk. 151 mnoˇenje kompleksnih brojeva. 138 lema Abelova. 116 niza funkcija obiˇna. 132 c izoliranost. 60 zatvorena. 59 po dijelovima glatka. 73 krivulja. 38 s c konvergencija lokalno uniformna.

6 glatka funkcija. 137 drugi. 132 c pola. 140 probuˇena ravnina. 37 nulhomotopan. 54 parametrizacija. 54 usporediva. 6 INDEKS gladak. 3 otvoreno. 7 regularan.176 orijentacija. 54 parcijalna integracija. 162 otvoreno preslikavanje. 125 Taylorov. 161 e rub singularne plohe. 59 puta. 118 dvostrani. 4. 118 PDG put. 90 princip argumenta. 59 osnovni teorem algebre. 82 radijus konvergencije. 17 potencijalno vektorsko polje. 6 regularni dio funkcije. 165 Peanovo. 42 po dijelovima gladak put. 145 bitan. 140 rektifikabilna krivulja. 6 regularan. 57 c Schwarzova lema. 53 primitivna funkcija. 151 izoliran. 146 . 169 singularitet. 43 red. 138 nultoˇke. 73 polinom. 38 jednostavno zatvoren. 149 potencija. 137 konvergentan. 38 zagladivanje. 149 polarne koordinate. 126 razdioba segmenta. 38 orijentirana krivulja. 6 suprotne orijentacije. 65 pol. 42 rubna toˇka. 51 krivulja. 130 regularan put. 13 iste orijentacije. 60 reziduum. 118 Laurentov. 30 zatvoren. 17 pozitivna orijentacija. 38 pravokutnik. 165 parametrizabilan skup. 82 potencijal vektorskog polja. 34 po dijelovima gladak. 28 racionalna funkcija. 12 s put. 168 s probuˇen krug. 6 putevi algebarski ekvivalentni. 6 Peanovo preslikavanje. 158 maksimuma modula. 91 preslikavanje glatko. 6 inverzan. 153 Rouch´ov teorem. 58. 129. 53 ploha. 5 suma.

140 o lokalnoj invertibilnosti holomorfne funkcije. 17 skup 1-povezan. 118 suma puteva. 13 suprotno orijentirani putevi. 91 o reziduumima. 54 slika puta. 7 suprotan put. 132 o jedinstvenosti holomorfne funkcije. 134 Laurentova reda. 140 singularni skup. 34 parametrizabilan. 110 o derivabilnosti funkcije definirane integralom. 151 pola. 162 Rouch´ov. 102 o otvorenom preslikavanju. 129 teorem Casorati-Weierstrass-Sohockij. 165 o postojanju primitivne funkcije na krugu. 151 Cauchy-Hadamardov. 168 o osnovnim svojstvima indeksa.INDEKS pol. 89 za funkciju s uklonjivim singularitetima. 153. 161 e Weierstrassov pripremni. 134 teorem. 71 Taylorov red. 42 singularni dio funkcije. 54 singularni. 149 uklonjiv. 127 o izoliranosti nultoˇaka holomorc fne funkcije. 34 Cantorov. 138 Liouvilleov. 130 ocjene koeficijenata. 106 o holomorfnom izomorfizmu. 167 o holomorfnosti derivabilne funkcije. 148 za jednostavno povezano podruˇje. 96 za pravokutnik. 154 o viˇim derivacijama derivabine s funkcije. 43 . 6 suma reda. 146 singularna ploha. 126 Cauchyjev op´i. 65 jednostavno povezan. 57 totalna varijacija. 53 jedinstvenosti za redove potencija. 166 o maksimumu modula. 149 uklonjivog singulariteta. 93 177 Hahn-Mazurkiewiczev. 108 osnovni algebre. 164 toˇka c rubna. 97 c za derivaciju. 147 Laurentov. 95 Goursat-Pringsheimov. 54 skalarno polje. 136 Morerin. 72 tangenta. 137 drugi. 108 sume reda potencija. 135 karakterizacija bitnog singulariteta. 97 c za krug. 38 tangencijalni vektor.

2 vektorsko polje. 6 trigonometrijska funkcija. 38 usporedive parametrizacije. 58 INDEKS . 164 zagladivanje puta. 19 vanjsko podruˇje konture. 54 vanjski diferencijal diferencijalne 0-forme. 6 zatvorena diferencijalna 1-forma. 114 s c unutraˇnje podruˇje konture. 11 konzervativno. 17 Weierstrassov pripremni teorem. 17 potencijalno. 30 zatvoren put.178 totalni diferencijal. 146 uniformna konvergencija. 86 uklonjiv singularitet. 16 trag puta. 72 vektorska funkcija. 19 krivulja. 43 totalna. 16 diferencijalne 1-forme. 38 c varijacija funkcije. 43 vektor tangencijalni.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful