Diskretna matematika

1. Skupovi
2. Matemati cka logika
3. Cijeli brojevi
4. Binarne relacije
5. Rekurzivne relacije
6. Kombinatorika
Literatura:
« Darko ubrini ´ c, Diskretna matematika, Element,
Zagreb 1997.
« D. Veljan, Kombinatorna i diskretna matematika,
Algoritam, Zagreb, 2001
Obveze:
« predavanja (_ 70%)
« vjebe (_ 70%)
Provjere znanja:
« tri kolokvija:
- sva tri pozitivna
- zadaci (_ 45%) i teoretska pitanja (_ 45%)
- pismeni, pismeni i usmeni.
« ispit:
- zadaci (_ 45%) i teoretska pitanja (_ 45%)
« "kontinuirani" (neprekinuti) skupovi (npr. R; [0; 1] ; ::);
« "diskretni" skupovi (npr. kona cni, N; Z; :::);
« Diskretna matematika
- temelj su diskretni skupovi i diskretne funkcije;
« "Kontinuirana" matematika (matemati cka analiza)
- temelj su kontinuirani skupovi (R) i kontinuirane
funkcije;
Diskretna matematika obuhva´ ca: relacije na diskret-
nim skupovima, rekurzivne relacije, matemati cku
logiku, Booleovu algebru, kombinatoriku, algoritme,
teoriju grafova, diskretne algebarske strukture
1
, ....
1
Algebarskom strukturom nazivamo bilo koji skup na kojem je denirana barem
jedna operacija.
1. SKUPOVI
1.1 Temeljne oznake i denicije
« Skup je osnovni matemati cki pojam (ne denira se);
« Skup je svaka mnoina (nekih) objekata koje nazi-
vamo elementima ili clanovima skupa;
« Oznake:
- skupove - velikim slovoma A; B; S; X; :::;
- elemente - malim slovoma a; b; s; x; :::;
- cinjenicu da element x pripada skupu A biljeimo
sa x ÷ A;
- cinjenicu da element x ne pripada skupu A bil-
jeimo sa x = ÷ A;
« Skupove zadajemo:
- popisivanjem njegovih elemenata (ako je to
mogu´ ce);
- opisno, pomo´ cu nekog svojstva.
1.2 Odnosi (relacije) me
¯
du skupovima
Denicija Za skup A kaemo da je podskup skupa
B ako je A sadran u B, tj. ako je svaki element x
skupa A; element skupa B: Ili
(\x) (x ÷ A == x ÷ B):
Pišemo A _ B:
Ako je A _ B onda kaemo da je B nadskup od A
(oznaka B _ A):
" _ " - inkluzija (uklju civanje).
Denicija Kaemo da su skupovi A i B jednaki ako
vrijedi A _ B i B _ A: Pišemo A = B:
Denicija Kaemo da je A pravi podskup od B ako
vrijedi A _ B i A = B: Pišemo A · B:
Vrijedi:
« A _ A za svaki skup A;
« O _ A za svaki skup A; gdje je O oznaka za
prazan skup, tj. skup bez elemenata;
1.3 Operacije sa skupovima
Primjer
B = ¦x : x nije prirodan broj¦ - neprecizno deniran skup
Da bi B bio dobro deniran uvodimo pojam
univerzalnog skupa U: To je skup koji je prozivol-
jan, ali unaprijed zadan i svi skupovi koje promatramo
su podskupovi tog skupa.
Denicija Neka je A podskup univerzalnog skupa U.
Skup ¦x ÷ U : x = ÷ A¦ nazivamo komplement skupa
A i ozna cavamo sa

A ( ili A
C
):
Denicija Neka su skupovi A i B (podskupovi uni-
verzalnog skupa U).
Skup ¦x : x ÷ A ili x ÷ B¦ nazivamo unija skupova
A i B: Oznaka: A ' B:
Skup ¦x : x ÷ A i x ÷ B¦ nazivamo presjek skupova
A i B: Oznaka: A ¨ B:
Skup ¦x : x ÷ A i x = ÷ B¦ nazivamo razlika skupova
A i B: Oznaka: AB:
Denicija Neka je X skup. Skup svih podskupova
od X nazivamo partitivan skup od X i ozna cavamo
sa 2
X
( ili { (X) ).
Na partitivnom skupu 2
X
dobro su denirane tri os-
novne operacije:
- unija ' : (A; B) ÷ A ' B;
- presjek ¨ : (A; B) ÷ A ¨ B;
- komplementiranje : A ÷

A:
Operacije ' i ¨ su binarne operacije (dvama elemen-
tima iz 2
X
pridruuju tre´ ci iz 2
X
); a komplementiranje
je unarna (jednom elem. iz 2
X
pridruuje drugi iz 2
X
).
Teorem 1 Neka su A, B, C ÷ 2
X
tada vrijedi:
1. idempotentnost unije i presjeka:
A ' A = A; A ¨ A = A;
2. asocijativnost:
(A ' B) ' C = A ' (B ' C) ;
(A ¨ B) ¨ C = A ¨ (B ¨ C) ;
3. komutativnost:
A ' B = B ' A; A ¨ B = B ¨ A;
4. distributivnost:
A ¨ (B ' C) = (A ¨ B) ' (A ¨ C) ;
A ' (B ¨ C) = (A ' B) ¨ (A ' C) ;
5. De Morganove formule:
A ' B =

A ¨

B A ¨ B =

A '

B;
6. A ' O = A; A ¨ X = A;
7. A ' X = X; A ¨ O = O;
8. komplementarnost:
A '

A = X; A ¨

A = O;
9. involutivnost komplementiranja: A = A:
Napomene:
« Sva svojstva iz prethodnog teorema imaju
svojstvo dualnosti, tj. zamjenom
' ÷ ¨ i O ÷ X
u jednom pravilu dobivamo drugo (valjano) pravilo.
« Zbog asocijativnosti opravdano je umjesto
(A ' B) ' C pisati A ' B ' C: Sli cno za ¨:
Ako imamo (kona can ili beskona can) niz skupova
A
1
; A
2
; :::; A
n
; :::, onda, zbog asocijativnosti, uniju
ozna cavamo
A
1
' A
2
' ::: 'A
n
=
n
S
k=1
A
k
(za kona can niz)
A
1
'A
2
'::: 'A
n
' ::: =
·
S
k=1
A
k
(za beskona can niz).
Sli cno za presjek.
« Skup O moemo shvatiti kao najmanji, a skup X
kao najve´ ci element skupa 2
X
(u smislu relacije
"biti podskup"), tj. za svaki skup A ÷ 2
X
vrijedi:
O _ A _ X
1.4 Kartezijev produkt
Denicija Neka su A
1
; A
2
; :::A
n
neprazni skupovi,
onda deniramo Kartezijev produkt
A
1
A
2
::: A
n
kao skup svih ure
¯
denih n÷torki (a
1
; a
2
; :::; a
n
) takvih
da je a
k
÷ A
k
za sve k = 1; 2; :::; n:
Kra´ ca oznaka
n
Q
k=1
A
k
:
Alternativna denicija
Uo cimo: ako je (a
1
; a
2
; :::; a
n
) ÷ A
1
A
2
::: A
n
;
onda n÷torku (a
1
; a
2
; :::; a
n
) moemo promatrati kao
funkciju
f : ¦1; 2; :::; n¦ ÷
n
S
k=1
A
k
danu sa f (k) = a
k
÷ A
k
za sve k = 1; 2; :::; n; tj.
(a
1
; a
2
; :::; a
n
) = (f (1) ; f (2) ; :::; f (n)) :
Vrijedi i obrnuto.
Dakle, Kartezijev produkt
n
Q
k=1
A
k
moemo denirati i
kao skup svih funkcija f : ¦1; 2; :::; n¦ ÷
n
S
k=1
A
k
tako
da je f (k) = a
k
÷ A
k
za sve k = 1; 2; :::; n:
1.5 Ekvipotentnost skupova. Kardinani broj.
Denicija Kaemo da je skup A ekvipotentan
(jednakobrojan) sa skupom B ako postoji bijekcija
f : A ÷÷ B: Oznaka A ~ B:
Teorem 2 Ekvipotentnost ima ova svojstva:
« reeksivnost: A ~ A za svaki skup A;
« simetri cnost: ako je A ~ B; onda je B ~ A;
« tranzitivnost: ako je A ~ B i B ~ C; onda je A ~ C;
Dakle, ekvipotentnost je relacija ekvivalencije me
¯
du
skupovima.
Denicija Za skupove A i B kaemo da imaju isti
kardinalni broj ako su ekvipotentni. Pišemo [A[ = [B[
(ili card A = card B):
Denicija Za skup kaemo da je beskona can ako je
ekvipotentan sa svojim pravim podskupom. Za skup
kaemo da je kona can ako nije beskona can.
Tvrdnja Skup prirodnih brojeva N je beskona can, a
skup ¦1; 2; :::; n¦ je kona can. Skup realnih brojeva R
je beskona can.
Denicija Kardinalni broj skupa N ozna cavamo sa ì
0
(alef nula) i pišemo card N = ì
0
.
Kardinalni broj skupa ¦1; 2; :::; n¦ ozna cavamo sa n i
pišemo card ¦1; 2; :::; n¦ = n:
Svaki skup S za koji je card S = ì
0
, tj. koji je ekvipo-
tentan sa N kaemo da je prebrojivo beskona can.
Svaki skup S za koji je card S = n, tj. koji je ekvipo-
tentan sa ¦1; 2; :::; n¦ kaemo da ima n elemenata.
Primjer card Z =card Q = ì
0
; tj. N; Z; Q su
prebrojivo beskona cni (sve elemente moemo pore-
dati u beskona cni niz).
Teorem 3 Svaki beskona can podskup prebrojivog
skupa je prebrojiv.
Teorem 4 Neka je A beskona can skup i K njegov
kona can podskup, onda su skupovi A i AK ekvipo-
tentni, tj. card A = card (A ` K) :
Teorem 5 (Cantor) Skup realnih brojeva R je
neprebrojiv, tj. nije ekvipotentan sa N. Dakle, vrijedi
ì
0
< card R =c (kontinum).
Dokaz: Kontradikcijom. (Cantorov dijagonalni postu-
pak).
Pitanje: Postoji li skup S, N ·S· R koji nije ekvipo-
tentan ni sa N ni sa R, tj. tako da je ì
0
< cardS < c?
Odgovor: Neodlu civ. Pokazano je da se ne moe
se odgovoriti na to pitanje pomo´ cu aksioma teorije
skupova (Choen 1964.). Uz pretpostavku da takav
skup ne postoji (Cantorova hipoteza kontinuma)
imamo jednu teoriju skupova, a uz pretpostavku da
takav skup postoji, drugu.
Dodatak: Gödelizacija
Teorem 6 Neka je N
k
= N N:::N skup svih
ure
¯
denih k÷torki prirodnih brojeva, tada je skup
A =
·
S
k=1
N
k
prebrojiv. Drugim rije cima, skup svih kon-
a cnih nizova prirodnih brojeva je prebrojiv.
Denicija Funkcija f :
·
S
k=1
N
k
÷N denirana sa
f (n
1
; n
2
; :::; n
k
) = p
n
1
1
p
n
2
2
::: p
n
k
k
;
gdje je p
1
= 2; p
2
= 3; p
3
= 5; :::; niz prostih brojeva,
se naziva gödelizacija skupa A =
·
S
k=1
N
k
:
Posljedica 1 Skup svih kona cnih nizova sastavljenih
od 0 i 1 je prebrojiv.
Posljedica 2 Q je prebrojiv.
Denicija Za realan broj a kaemo da je algebarski broj
ako postoji polinom P (x) s cjelobrojnim koecijen-
tima takav da je P (a) = 0:
Propozicija Skup svih algebarskih brojeva brojeva je
prebrojiv.
Denicija Realni brojevi koji nisu algebarski nazivaju
se transcedentni.
Posljedica Skup svih transcendentnih brojeva je
neprebrojiv.
2. MATEMATI

CKA LOGIKA
2.1 Temeljne oznake i denicije
Denicija Sud je svaka smislena izjavna re cenica
koja moe biti samo istinita ili lana.;
Oznake:
« sudove - (obi cno) velikim slovoma A; B; C; :::;
« svakom sudu A pridruujemo vrijednost · ("istina")
ako je istinit, a vrijednost l ("la") ako je laan;
« vrijednost istinitosti suda A ozna cavamo sa (A) i
nazivamo semanti cka ili istinitosna vrijednost .
Dakle, (A) = · zna ci: sud A je istinit, a (A) = l
zna ci: sud A je laan;
« ponekad se umjesto · i l koristi 1 ("istina") i 0
("la");
« matemati cku logiku ne zanima sadraj suda ve´ c
samo njegova istinitost, pa se ponekad se umjesto
(A) = · piše A = ·, a umjesto (A) = l piše
A = l; tj. identiciramo sud s njegovom istinitoš´ cu.
2.2 Operacije sa sudovima
Skup svih sudova moemo identicirati sa skupom
¦·; l¦ : Uz tu identikaciju na skupu ¦·; l¦ imamo:
« 4 razli cite unarne logi cke operacije (jednom sudu
pridruuje drugi - samo jedna varijabla),
« 16 razli citih binarnih logi ckih operacija (dvama
sudovima (ure
¯
denom paru) pridruuje tre´ ci - dvije
varijable).
Sve te operacije opisane su pomo´ cu tzv. semanti ckih
(istinitnosnih) tablica. Najvanije operacije su:
Denicija Neka je A sud. Negacija suda A je sud
kojeg ozna cavamo sa |A ("non A", "ne A") : Sud |A
je istinit ako je A laan, a laan ako je A istinit. Pri-
padna tablica istinitosti je
A |A
· l
l ·
Sve unarne operacije f
i
, i = 1; 2; 3; 4; na ¦·; l¦ su
dane tablicom:
A f
1
(A) f
2
(A) f
3
(A) f
4
(A)
· l · l ·
l l l · ·
Vidimo da je f
3
(A) =|A:
Denicija Neka su A i B sudovi.
« Sud A . B ("A i B" ili "A et B") nazivamo
konjunkcija sudova A i B: Sud A. B je istinit
samo onda ako je istinit sud A i ako je istinit sud B:
Pripadna tablica istinitosti je
A B A . B
· · ·
· l l
l · l
l l l
:
« Sud A . B ("A ili B", "A vel B") nazivamo
inkluzivna (uklju civa) disjunkcija sudova A i B:
Sud A . B je laan samo onda ako je laan sud A
i ako je laan sud B: Pripadna tablica istinitosti je
A B A . B
· · ·
· l ·
l · ·
l l l
Napomena: Veznik "ili" ovdje se shva´ ca u
inkluzivnom (uklju civom) smislu, tj. on dopušta
tako
¯
der "A i B".
« Sud A Y B ("ili A ili B", "aut A aut B") nazivamo
ekskluzivna (isklju civa) disjunkcija sudova A i B:
Sud A Y B je istinit samo onda ako je jedan od
sudova A i B istinit, a drugi laan: Pripadna tablica
istinitosti je
A B A Y B
· · l
· l ·
l · ·
l l l
Napomena: Veznik "ili" ovdje se shva´ ca u ek-
skluzivnom (isklju civom) smislu, tj. on ne dopušta
"A i B".
« Sud A== B ("iz A slijedi B", "B je posljedica od A")
nazivamo implikacija: Sud A == B je laan ako je
sud A istinit, a B laan: Pripadna tablica istinitosti je
A B A == B
· · ·
· l l
l · ·
l l ·
Napomena: A == B se još cita: "ako je A onda je
B", "A je dovoljan uvjet za B", "B je nuan uvjet za
A".
« Sud A == B (" A je ekvivalentan sa B") nazivamo
ekvivalencija (jednakovrijednost): Sud A == B
je istinit ako su vrijednosti istinitosti sudova A i B
jednake: Pripadna tablica istinitosti je
A B A == B
· · ·
· l l
l · l
l l ·
Napomena: A == B se još cita: " A je onda i smo
onda ako je B", "A je nuan i dovoljan uvjet za B",
Sve binarne operacije f
i
, i = 1; 2; :::; 16 na ¦·; l¦ su
dane tablicom:
A B f
1
f
2
f
3
f
4
f
5
f
6
f
7
f
8
f
9
f
10
f
11
f
12
f
13
f
14
f
15
f
16
· · · · · · l · · l · l l · l l l l
· l · · · l · · l · l · l l · l l l
l · · · l · · l · · l l · l l · l l
l l · l · · · l l l · · · l l l · l
Vidimo da je:
« f
12
(A; B) = A . B;
« f
2
(A; B) = A . B;
« f
8
(A; B) = A Y B;
« f
4
(A; B) = A == B;
« f
9
(A; B) = A == B
Na sli can na cin, mogu se denirati n÷arne logi cke operacije.
n÷arna logi cka operacija f svakoj ure
¯
denoj n÷ torci
sudova (A
1
; :::; A
n
) pridruuje novi sud f (A
1
; :::; A
n
) :
Ukupan broj razli citih n÷arnih operacija je 2
2
n
:
n÷arna operacija se moe zadati dvojako:
« tablicom istinitosti
« formulom algebre sudova, tj. kao sloeni sud.
Denicija Kaemo da su dvije formule P i Q algebre
sudova logi cki ekvivalentne ako imaju isti broj vari-
jabli i iste tablice istinitosti. Pišemo P = Q:
Poredak logi ckih operacija po padaju´ coj snazi vezivanja
dogovorno je:
| ; . ; . ; == ; ==
Teorem 1 Neka su A, B, C sudovi tada vrijedi:
1. idempotentnost disjunkcije i konjunkcije:
A . A = A; A . A = A;
2. asocijativnost:
(A . B) . C = A . (B . C) ;
(A . B) . C = A . (B . C) ;
3. komutativnost:
A . B = B . A; A . B = B . A;
4. distributivnost:
A . (B . C) = (A . B) . (A . C) ;
A . (B . C) = (A . B) . (A . C) ;
5. De Morganove formule:
| (A . B) =|A.|B | (A . B) =|A.|

B;
6. A . l = A; A . · = A;
7. A . · = ·; A . l = l;
8. komplementarnost:
A. |A = ·; A. |A = l;
9. pravilo dvostruke negacije: || A = A:
Napomene:
« Sva svojstva iz prethodnog teorema imaju
svojstvo dualnosti, tj. zamjenom
. ÷ . i l ÷ ·
u jednom pravilu dobivamo drugo (valjano) pravilo.
« Zbog asocijativnosti opravdano je umjesto
(A . B) . C pisati A . B . C: Sli cno za .:
Ako imamo (kona can ili beskona can) niz sudova A
1
;
A
2
; :::; A
n
; :::, onda, zbog asocijativnosti, pišemo
A
1
. A
2
. ::: .A
n
= .
n
i=1
A
k
(za kona can niz )
A
1
. A
2
. ::: . A
n
. ::: = .
n
i=1
A
k
(za besk. niz).
Sli cno za ..
2.3 Tautologije, pravila zaklju civanja
Denicija Za neku formulu P algebre sudova kaemo
da je tautologija ako je identi cki istinita, tj. P = ·:
Pišemo [= P ( citamo: P je tautologija).
Formulu F algebre sudova koja identi cki lana, tj.
F = l; nazivamo kontradikcija (protuslovlje) .
Dakle, formula F je kontradikcija onda i samo onda
ako je |F tautologija.
Primijedba Za dvije formule algebre sudova P i Q
vrijedi P = Q onda i samo onda ako je P == Q tau-
tologija.
Neke vane tautologije:
« [= A.|A (zakon isklju cenja tre´ ceg, tj. svaka
tvrdnja je ili istinita ili lana (nema tre´ ceg));
« [= (A == B) . (B == C) == (A == C) (pravilo
silogizma ili tranzivnost implikacije);
« [= | (A.|A) (zakon neproturje cnosti);
« [= ||A = A (zakon dvostruke negacije);
« [= (A == B) == (|B ==|A) (pravilo kontrapozi-
cije);
« [= A . (A . B) == A i [= A . (A . B) == A
(zakon apsorpcije ili upijanja).
Denicija Kaemo da je sud Q logi cka posljedica
(zaklju cak) sudova P
1
; P
2
; :::; P
n
ako iz pretpostavke
da su svi sudovi istiniti slijedi da je i sud Q istinit.
Pišemo:
P
1
; P
2
; :::; P
n
[= Q:
Sudovi P
1
; P
2
; :::; P
n
se nazivaju premise (pretpostavke),
a sud Q kozekvenca (posljedica, zaklju cak).
Teorem 2 Ako vrijedi P
1
; P
2
; :::; P
n
[= Q onda je
[= P
1
. P
2
. ::: . P
n
== Q i obrnuto.
Teorem 3 Za sudove A i B vrijedi
A; A == B [= B:
Ovo pravilo zaklju civanja nazivamo modus ponens
ili pravilo otkidanja.
Teorem 4 Za sud A vrijedi
|A ==l [= A
Ovo pravilo zaklju civanja nazivamo pravilo kon-
tradikcije ili protuslovlja.
Po pravilu kontrapozicije iz modus poensa dobivamo
pravilo zaklju civanja koje nazivamo modus tollens
(utvr
¯
duje nešto što nije): Za sudove A i B vrijedi
A == B; |B [= |A:
Primjer:
P
1
: Ako se Ana kandidira na izborima (A), ona ´ ce biti
izabrana (B).
P
2
: Ako Ana do
¯
de na sastanak (C), ona ´ ce se kan-
didirati na izborima (A).
P
3
: Ana ´ ce do´ ci na sastanak (C) ili ´ ce i ´ ci u Italiju (D).
P
4
: Ana ne´ ce i ´ ci u Italiju (|D).
——————————————————————
Q : (Dakle,) Ana ´ ce biti izabrana (B).
2.4 Dokazi u matematici
Po cetkom 20 st. uvidjelo se da treba dati stroge kri-
terije kada ´ ce se dokaz neke tvrdnje prihvatiti ili ne
prihvatiti kao valjan. Ti kriteriji koriste pravila matem-
ati cke logike.
Mnoge tvrdnje u matematici imaju jedan od oblika:
« [= P == Q, tj. [= P
1
. P
2
. ::: . P
n
== Q
« [= Q == P:
Neke vrste dokaza:
Direktni dokaz
Krenemo od pretpostavki teorema, pa koriste´ ci
pravila zaklju civanja (te denicije i poznate (ve´ c
dokazane) tvrdnje) dolazimo do zaklju cka teorema.
Kod ovakvih dokaza naj ceš´ ce koristimo pravilo silo-
gizma (tranzitivnost implikacije).
Teorem P1 Ako je x paran broj onda je i x
2
paran
broj.
Dokaz po kontrapoziciji
Ako je tvrdnja oblika [= P == Q onda je cesto lakše
pokazati tvrdnju koja je ekvivalentna (po pravilu kon-
trapozicije) a to je [= |Q ==|P:
Teorem P2 Neka je x prirodan broj. Ako je x
2
paran
broj, onda je x paran broj.
Napomena: Neke sloenije tvrdnje oblika [= P == Q
se dokazuju u kona cno me
¯
dukoraka. Npr. ako je
P = P
1
. P
2
. ::: . P
n
, onda se najprije dokae
[= P
1
. P
2
. ::: . P
n
== Q
1
iz toga
[= P
1
. P
2
. ::: . P
n
. Q
1
== Q
2
i nakon kona cno koraka
[= P
1
. P
2
. ::: . P
n
. Q
1
. ::: . Q
k
== Q
Dokaz kontradikcijom
Neku tvrdnju Q moemo dokazati kontradikcijom, tj.
tako da pretpostavimo da je tvrdnja |Q to cna.
Koriste´ ci pravila zaklju civanja (te denicije i poznate
(ve´ c dokazane) tvrdnje) dolazimo do zaklju cka da je
tvrdnja Q to cna. Sada je Q. |Q = · u suprotnosti
(kontradikciji) s cinjenicom Q. |Q =l.
Zaklju cijemo pretpostavka |Q nije to cna, dakle Q je
to cna. (|Q ==l [= Q:)
Teorem P3 Ne postoji racionalan broj x ciji je kvadrat
jednak 2.
Dokaz ekvivalencije
Ako je tvrdnja oblika [= P == Q onda tvrdnju
dokazujemo tako da dokaemo [= P == Q i
[= Q == P:
Teorem P4 Neka je x prirodan broj. Tada je x paran
broj ako i samo ako je x
2
paran broj.
Dokaz kontraprimjerom
Tvrdnje oblika: Za svaki x vrijedi..., pokazujemo da
nisu to cne kontraprimjerom, tj. na
¯
demo x
0
za koji
tvrdnja ne vrijedi.
Tvrdnja P5 Svi višekratnici od 3 su neparni.
Kontraprimjer: 6 je višekratnik od 3; a nije neparan.
Tvrdnja P6 Produkt svaka dva iracionalna broja je
iracionalan.
Kontraprimjer: x =

12 i y =

3 su iracionalni, ali
produkt x y =

36 = 6 nije iracionalan.
Dokaz indukcijom
Matmati ckom indukcijom se dokazuju tvrdnje oblika:
Za sve prirodne brojeve n _ n
0
vrijedi da je (tvrdnja)
P (n) istina.
Dokaz ima tri koraka:
« Baza indukcije (dokazujemo da je P (n
0
) istina)
« Pretpostavka indukcije (pretpostavljamo da P (k)
istina za neki k _ n
0
)
« Korak indukcije (dokazujemo da je P (k + 1) istina
koriste´ ci pretpostavku indukcije)
Primjer: Treba pokazati da formula
n
X
i=1
i = 1+2+3+::: +(n ÷1) +n =
n(n + 1)
2
(F(n))
vrijedi za svaki prirodan broj n ÷ N; tj. za n _ 1:
Dokaz:
Baza indukcije. (Dokazujemo da je F (n) istina za
n = 1)
1
X
i=1
i = 1 =
1 (1 + 1)
2
Pretpostavka indukcije. (Pretpostavimo da je F (n)
istina za n = k)
k
X
i=1
i = 1 + 2 + ::: + (k ÷1) + k =
k (k + 1)
2
:
Korak indukcije. (Pokazujemo da je F (n) istina za
n = k + 1)
k+1
X
i=1
i = 1 + 2 + ::: + k + (k + 1)
P:I:
=
=
k (k + 1)
2
+ (k + 1) =
k
2
+ 3k + 2
2
=
(k + 1) (k + 2)
2
=
(k + 1) ((k + 1) + 1)
2
Dokaz postojanja (egzistencije)
Tvrdnja je oblika: Postoji x tako da je.....
Ove tvrdnje dokazujemo tako da konstruiramo objekt
x koji zadovoljava traeno svojstvo.
Tvrdnja P6 Neka je matrica A ÷ ´
n
: Ako je
det A = 0 onda je A regularna (postoji A
÷1
).
Dokaz: (skica) Deniramo (konstruiramo) matricu
B =
1
det (A)
~
A
T
(dobro def. jer je det A = 0)
i pokaemo da vrijedi AB = BA = I; pa je B = A
÷1
:
Dokaz jedinstvenosti
Tvrdnja je oblika: Ako objekt x sa svojstvom P (x)
postoji onda je jedinstven.
Ove tvrdnje dokazujemo tako da pretpostavimo
da postoje dva objekta sa svojstvom P (x) i onda
pokaemo da su oni nuno jednaki.
Tvrdnja P7 Neka je matrica A ÷ ´
n
. Ako postoji
matrica B ÷ ´
n
za koju vrijedi AB = BA = I onda
je ona jedinstvena.
Dokaz: Sami
2.5 Skupovni prikaz algebre sudova
Denicija Algebra sudova je skup svih sudova S
zajedno sa tri operacije na S: dvije binarne . i . i
jednom unarnom |: Svojstva te algebre navedena su
u Teoremu 1 (poglavlje 2.2).
Neka je X univerzalni skup. Operacije na pod-
skupovima od X mogu se opisati pomo´ cu logi ckih
operacija.
Neka su skupovi A i B (podskupovi univerzalnog
skupa X), tada je:
« A¨B = ¦x ÷ X : x ÷ A . x ÷ B¦ ;
« A'B = ¦x ÷ X : x ÷ A . x ÷ B¦;
«

A = ¦x ÷ X : | (x ÷ A)¦;
« A_B = za sve x ÷ X vrijedi x ÷ A == x ÷ B;
« A=B = za sve x ÷ X vrijedi x ÷ A == x ÷ B;
« A/B = (A ' B)`(A ¨ B) = ¦x ÷ X : x ÷ A Y x ÷ B¦
simetri cna razlika:
Dakle, imamo analogiju (usporedba Teorema 1
(poglavlje 1.3) i Teorema 1 (poglavlje 2.2):
Sudovi A . B A . B |A A == B A == B
Skupovi A ¨ B A ' B

A A _ B A = B
Sudovi A Y B l ·
Skupovi A /B O X
Ovo motivira sljede´ cu apstraktnu deniciju:
2.6 Booleove algebre
Denicija Neka je B skup u kojem su istaknuta
dva razli cita elementa 0 (nula) i 1 (jedan), te
neka su zadane tri operacije na B: dvije bina-
rne + (zbrajanje) i (mnoenje) i jedna unarna
(komplementiranje): Skup B s ove tri operacije naziva
se Booleova algebra ako su zadovoljena svojstva:
1. idempotentnost zbrajanja i mnoenja:
a + a = a; a a = a;
2. asocijativnost:
(a + b) + c = a + (b + c) ;
(a b) c = a (b c) ;
3. komutativnost: a + b = b + a; a b = b a;
4. distributivnost:
a (b + c) = (a b) + (a c) ;
a + (b c) = (a + b) (a + c) ;
5. De Morganove formule:
a + b = a

b a b = a +

b;
6. a + 0 = a; a 1 = a;
7. a + 1 = 1; a 0 = 0;
8. komplementarnost: a+ a = 1; a a = 0;
9. involutivnost komplementarnosti: a = a:
Napomene:
« Sva svojstva iz prethodnog teorema imaju
svojstvo dualnosti, tj. zamjenom
+ ÷ i 0 ÷ 1
u jednom pravilu dobivamo drugo (valjano) pravilo.
« Booleovu algebru obi cno deniramo kao ure
¯
denu
šestorku (B; +; ; ; 0; 1) koja zadovoljava svojstva
1: ÷ 9:: Moe se pokazati da je dovoljno zahtjevati
da su zadovoljena svojstva 3:; 4:, 6:, 8:, jer sva
ostala slijede iz njih.
Propozicija
a) Elementi 0 i 1 u Booleovoj algebri B odre
¯
deni su
jednozna cno.
b) Usvakoj Booleovoj algebri vrijede pravila apsorpcije:
a + ab = a; a (a + b) = a
koja su jedno drugom dualna.
U svakoj Booleovoj algebri vrijedi:
« 1 + 1 = 1; 1 + 0 = 0 + 1 = 1; 0 + 0 = 0 i dualno
0 0 = 0; 0 1 = 1 0 = 0; 1 1 = 1;
«

0 = 1 i

1 = 0
Primjeri Boolovih algebri
« Ako je B = ¦·; l¦ onda je (B; .; .; |; l; ·)
Boolova algebra;
« Ako je S = ¦x¦ i B = 2
A
= ¦O; S¦ onda je
(B; '; ¨; ; O; S) Boolova algebra;
« Ako je S bilo koji skup i B = 2
S
onda je
(B; '; ¨; ; O; S) Boolova algebra;
Denicija Neka su zadane dvije Booleove algebre
(B
1
; +
1
;
1
;
1
; 0
1
; 1
1
) i (B
2
; +
2
;
2
;
2
; 0
2
; 1
2
) : Za funkciju
f : B
1
÷ B
2
kaemo da je izomorzam Booleovih
algebri B
1
i B
2
ako je bijekcija i ako za sve a; b ÷ B
1
vrijedi
f (a
1
b) = f (a)
2
f (b) (i1)
f ( a) = f (a) (i2)
Propozicija Neka je f : B
1
÷ B
2
izomorzam
Booleovih algebri, onda vrijedi
f (a + b) = f (a) + f (b)
f (0
1
) = 0
2
i f (1
1
) = 1
2
:
Za dvije Booleove algebre B
1
i B
2
kaemo da su
izomorfne ako postoji izomorzam f : B
1
÷ B
2
: U
tom slu caju kaemo da su B
1
i B
2
jednake do na
izomorzam (identikacija - a = f (a)).
Primjer Svake dvije dvo clane Booleove algebre su
izomorfne, pa kaemo da, gledano do na izomor-
zam, postoji samo jedna dvo clana Booleova algebra.
Ta je (¦0; 1¦ ; +; ; ) ; i sve ostale dvo clane identici-
ramo s ovom.
Primjer Neka je B
1
= D
30
skup svih djelitelja broja
30; tj. D
30
= ¦1; 2; 3; 5; 6; 10; 15; 30¦ : Denirajmo za
a; b ÷ D
30
a b = M (a; b) - najve´ ca zajedni cka mjera od a i b;
a + b = v (a; b) - najve´ ci zajedni cki višekratnik od a i b;
a =
30
a
;
tada je (D
30
; +; ; ; 1; 30) Booleova algebra.
Neka je S = ¦x; y; z¦ tada je

2
S
; '; ¨; |; O; S

Booleova algebra. Uo cimo 2
S
= B
2
ima 8 elemenata
2
S
= ¦O; ¦x¦ ; ¦y¦ ; ¦z¦ ; ¦x; y¦ ; ¦x; z¦ ; ¦y; z¦ ; ¦x; y; z¦¦
Deniramo f : D
30
÷ 2
S
tako da je
f (1) = O; f (30) = ¦x; y; z¦ = S;
f (2) =¦x¦ ; f (3) =¦y¦ ; f (5) =¦z¦ ;
f (6) =¦x; y¦ ; (f (6) = f (2 + 3) = f (2) 'f (3) =¦x; y¦ );
f (10) =¦x; z¦ ; (f (10) = f (2 + 5) = f (2) 'f (5) =¦x; z¦ );
f (15) =¦y; z¦ ; (f (15) = f (3 + 5) = f (3) 'f (5) =¦y; z¦ ):
Lako se provjeri da je f : D
30
÷ 2
S
izomorzam
Booleovih algebri (nije jedini- ukupno ih ima 6).
Moe se pokazati da je svaka kona cna Booleova al-
gebra izomorfna nekoj algebri skupova

2
S
; '; ¨; |; O; S

:
Denicija Kaemo da je B
1
podalgebra Booleove
algebre (B; +; ; ; 0; 1) ; ako je B
1
_ B i ako je B
1
Booleova algebra s obzirom na operacije naslje
¯
dene
iz B.
Da bi B
1
_ B bila podalgebra dovoljno je provjeriti da
za sve a; b ÷ B
1
vrijedi
a b ÷ B
1
; a ÷ B
1
:
Primjer Svaka Booleova algebra (B; +; ; ; 0; 1) ima
za trivijalnu podalgebru B
1
= ¦0; 1¦ :
Primjer Podalgebra Booleove algebre D
30
=
¦1; 2; 3; 5; 6; 10; 15; 30¦ je npr. B
1
= ¦1; 2; 15; 30¦
(ima ih ukupno 5 razli citih).
2.7 Booleove funkcije
Neka je (B; +; ; ; 0; 1) dvo clana Booleova algebra,
tj. B = ¦0; 1¦ : Zbog lakšeg ra cunanja (pam´ cenja)
denirajmo: 0 < 1: Sada operacije na B moemo
denirati
a b = min ¦a; b¦ i a + b = max ¦a; b¦ .
Denicija Booleova funkcija (ili n÷arna logi cka operacija)
je bilo koja funkcija F : B
n
÷ B, gdje je B = ¦0; 1¦ :
Dakle,
(x
1
; x
2
; :::; x
n
) ÷ B
n
F
÷÷ F (x
1
; x
2
; :::; x
n
) ÷ B:
x
1
; x
2
; :::; x
n
su varijable Booleove funkcije.
Teorem 1 Broj svih Booleovih funkcija od n varijabli
iznosi 2
2
n
:
Svih Booleovih funkcija jedne varijable ima 2
2
1
= 4 a
dane su tablicom:
x F
1
F
2
F
3
F
4
1 0 1 0 1
0 0 0 1 1
Vidimo da je F
3
(x) = x:
Svih Booleovih funkcija dvije varijable ima 2
2
2
= 16 a
dane su tablicom:
x
1
x
2
F
1
F
2
F
3
F
4
F
5
F
6
F
7
F
8
F
9
F
10
F
11
1 1 1 1 1 1 0 1 1 0 1 0 0
1 0 1 1 1 0 1 1 0 1 0 1 0
0 1 1 1 0 1 1 0 1 1 0 0 1
0 0 1 0 1 1 1 0 0 0 1 1 1
x
1
x
2
F
12
F
13
F
14
F
15
F
16
1 1 1 0 0 0 0
1 0 0 1 0 0 0
0 1 0 0 1 0 0
0 0 0 0 0 1 0
Vidimo da je:
« F
12
(x
1
; x
2
) = x
1
x
2
(= x
1
. x
2
);
« F
2
(x
1
; x
2
) = x
1
+ x
2
(= x
1
. x
2
);
« F
8
(x
1
; x
2
) (= x
1
Y x
2
);
« F
4
(x
1
; x
2
) (= x
1
== x
2
);
« F
9
(x
1
; x
2
) (= x
1
== x
2
)
« F
1
(x
1
; x
2
) = 1 (tautologija)
Primjer Skup svih Booleovih funkcija od n varijabli
B
/
= ¦F [ F : B
n
÷ B; F Booleova fja¦
je Booleova algebra uz operacije F + G; F G i

F
dane sa
(F + G) (x
1
; :::; x
n
) = F (x
1
; :::; x
n
) +G(x
1
; :::; x
n
)
(F G) (x
1
; :::; x
n
) = F (x
1
; :::; x
n
) G(x
1
; :::; x
n
)

F (x
1
; :::; x
n
) = F (x
1
; :::; x
n
)
B
/
ima 2
2
n
elemenata (Teorem 1).
2.8 Disjunktivna i konjuktivna normalna forma
Svaku Booleovih funkcija moemo zadati tablicom.
Pokaimo, na primjeru, da se Booleova funkcija moe
opisati i pomo´ cu operacija +; ; :
Primjer Neka je F : B
3
÷ B dana tablicom:
x
1
x
2
x
3
F
1 1 1 0
1 1 0 1
1 0 1 0
0 1 1 0
1 0 0 1
0 1 0 1
0 0 1 0
0 0 0 1
« Pogledajmo retke kojima odgovara vrijednost 1;
« U svakom takvom retku 0 pridruimo odgovaraju´ ci
x
i
; a 1 pridruimo x
i
;
« Sada ure
¯
denoj trojci, npr. (x
1
; x
2
; x
3
) = (1; 1; 0) ;
pridruimo x
1
x
2
x
3
;
Vrijedi: x
1
x
2
x
3
= 1 ako i samo ako je (x
1
; x
2
; x
3
) =
(1; 1; 0) ;
« Zbrojimo sve te izraze
(x
1
x
2
x
3
) +(x
1
x
2
x
3
) +(x
1
x
2
x
3
) +( x
1
x
2
x
3
)
Vrijednost ovog izraza je 1 ako je barem jedan od
"pribrojnika" 1: Isto tako ako je jedan "pribrojnika"
1; svi ostali su 0: Dakle, imamo samo 4 mogu´ cnosti
(od 8). Prema tome ovaj izraz ima istu tablicu kao
F; tj.
F (x
1
; x
2
; x
3
) = x
1
x
2
x
3
+ x
1
x
2
x
3
+ x
1
x
2
x
3
+ x
1
x
2
x
3
Produkt varijabli poput x
1
x
2
x
3
koji odgovara ure-
¯
denoj trojci (x
1
; x
2
; x
3
) (op´ cenito n÷torci) za koju
je F = 1 nazivamo minterm funkcije F: Dakle,
svaka Booleova funkcija F jednaka je zbroju svojih
minterma.
Neka je x ÷ B = ¦0; 1¦ ; onda deniramo: x
0
= x;
x
1
= x: Dakle, 1
0
= 0; 0
0
= 1; 1
1
= 1; 0
1
= 0:
Koriste´ ci ovaj zapis imamo:
Teorem 2 Neka je F : B
n
÷ B Booleovih funkcija i
J skup svih elemenata (e
1
; e
2
; :::; e
n
) ÷ B
n
za koje je
F (e
1
; e
2
; :::; e
n
) = 1: Onda je
F (x
1
; x
2
; :::; x
n
) =
P
(e
1
;e
2
;:::;e
n
)÷J
(x
e
1
1
x
e
2
2
::: x
e
n
n
) : (*)
Izraz (*) se naziva disjunktivna normalna forma Booleove
funkcije F.
Sli cno, ako gledamo retke za koje je F = 0; onda
prvom retku pridruimo x
1
+ x
2
+ x
3
, itd.
Vrijedi: x
1
+ x
2
+ x
3
= 0 ako i samo ako je (x
1
; x
2
; x
3
) =
(1; 1; 1) ;
Pomnoimo sve te izraze
( x
1
+ x
2
+ x
3
)( x
1
+ x
2
+ x
3
)(x
1
+ x
2
+ x
3
)(x
1
+ x
2
+ x
3
)
Vrijednost ovog izraza je 0 ako je barem jedna od
zagrada 0: Isto tako ako je jedna zagrada 0; sve os-
tale su 1: Dakle, imamo samo 4 mogu´ cnosti (od 8).
Prema tome ovaj izraz ima istu tablicu kao F; tj.
F (x
1
; x
2
; x
3
) =
= ( x
1
+ x
2
+ x
3
) ( x
1
+x
2
+ x
3
) (x
1
+ x
2
+ x
3
) (x
1
+x
2
+ x
3
)
Zbroj varijabli poput x
1
+ x
2
+ x
3
koji odgovara ure-
¯
denoj trojci (x
1
; x
2
; x
3
) (op´ cenito n÷torci) za koju je
F = 0 nazivamo maksterm funkcije F:
Dakle, svaka Booleova funkcija F jednaka je umnošku
svojih maksterma.
Teorem 2 Neka je F : B
n
÷ B Booleovih funkcija i
K skup svih elemenata (k
1
; k
2
; :::; k
n
) ÷ B
n
za koje je
F (k
1
; k
2
; :::; k
n
) = 0: Onda je
F (x
1
; x
2
; :::; x
n
) =
Q
(k
1
;k
2
;:::;k
n
)÷K

x

k
1
1
+x

k
2
2
::: + x

k
n
n

:
(**)
Izraz (**) se naziva konjunktivna normalna forma Booleove
funkcije F.
Denicija Neka je F : B
n
÷ B Booleovih
funkcija. Dualna Booleovih funkcija od F je funkcija
F
+
: B
n
÷ B denirana sa
F
+
(x
1
; x
2
; :::; x
n
) =F ( x
1
; x
2
; :::; x
n
):
Propozicija Operacija dualnosti je involutivna, tj.
(F
+
)
+
= F:
Propozicija
a) Operacije zbrajanja + i mnoenja u Booleovoj al-
gebri su dualne.
b) Operacija komplementiranja je involutivna.
Problem ispunjivosti
Postoji li barem jedna n÷ torka (x
1
; x
2
; :::; x
n
) ÷ B
n
za koju je Booleova funkcija F : B
n
÷ B jednaka 1?
Primjer Kae ena nakon vjen canja svom muu: "Bit
´ ce mir za vrijeme ru cka ako ispuniš tri uvjeta":
1. Ako ne staviš kruh (
¯
A) na stol, moraš staviti sladoled
(B).
2. Ako staviš kruh (A) i sladoled (B), ne smiješ staviti
krastavce (
¯
C).
3. Ako staviš krastavce (C) ili (inkl.) ne staviš kruha
(
¯
A), onda ne smiješ staviti sladoled (
¯
B)."
2.8 Logi cki sklopovi Knjiga str. 31.
2.8 Predikatni ra cun
Re cenice kao:
« P
1
(x) : " x je bio trener "Hajduka" 1971.";
« P
2
(x; y) : "x + y = 1";
nisu sudovi dok simbole x i y smatramo varijablama,
ali postaju sudovi (ili istiniti ili lani) kad x i y poprime
konkretne vrijednosti.
Denicija Izjavna re cenica koja sadri jednu ili više
varijabla, i koja za konkretne vrijednosti varijabla iz
zadanog skupa D postaje sud, naziva se predikat.
Kaemo da je predikat:
« jednomjesni ako ima samo jednu varijablu x ÷ D;
« dvomjesni ako ima dvije varijable x ÷ D
1
; y ÷ D
2
;
« n÷mjesni ako ima n varijabli x
k
÷ D
k
; k = 1; :::; n:
Skup D = D
1
:::D
n
nazivamo domena predikata.
Napomena
« Za svaku varijablu danog predikata pretpostavlja
se da je poznat skup (domena) iz kojeg varijabla
poprima svoje vrijednosti.
« Ako semanti cka (istinitosna) vrijednost nekog
predikata ne ovisi o nekoj od varijabla, onda se ta
varijabla naziva ktivna varijabla.
« Iz jednostavnijih predikata, koriste´ ci logi cke op-
eracije, gradimo formule predikatnog ra cuna, koje
su opet predikati;
Denicija Neka je P (x) predikat i x iz zadane
domene D.
« Tada je \xP (x) sud koji je istinit onda i samo onda
ako je sud P (a) istinit za svaki a ÷ D: Sud \xP (x)
citamo: " za svaki x je P (x)" ili " za svaki x vrijedi
P (x)".
Simbol \ nazivamo univerzalni kvantikator .
« Tada je ¬xP (x) sud koji je istinit onda i samo
onda ako postoji barem jedan a ÷ D za koji je
sud P (a) istinit. Sud ¬xP (x) citamo: " pos-
toji x tako da je P (x)". Simbol ¬ nazivamo
egzistencijalni kvantikator .
Napomena
« Od svakog n÷mjesnog predikata P (x
1
; :::; x
i
; :::; x
n
)
s domenom D = D
1
::: D
n
moemo dobiti jed-
nomjesni tako da varijablu x
i
÷ D
i
ostavimo
slobodnu, a ostale ksiramo. Dakle,
P (a
1
; :::; a
i÷1
; x
i
; a
i+1
; :::; a
n
)
je jednomjesni predikat, a
\x
i
P (a
1
; :::; a
i÷1
; x
i
; a
i+1
; :::; a
n
) i
¬x
i
P (a
1
; :::; a
i÷1
; x
i
; a
i+1
; :::; a
n
)
sudovi. Prema tome, izrazi
\x
i
P (x
1
; :::; x
i÷1
; x
i
; x
i+1
; :::; x
n
) i
¬x
i
P (x
1
; :::; x
i÷1
; x
i
; x
i+1
; :::; x
n
)
su (n ÷1) ÷mjesni predikati koji ne ovise o varijabli
x
i
; tj. x
i
je vezana kvantikatorom.
Denicija Kaemo da je varijabla x
i
u formuli
predikatnog ra cuna vezana ako uz nju dolazi kvan-
tikator \ ili ¬: Ina ce, kaemo da je x
i
slobodna
varijabla.
Napomena
« Semanti cka (istinitosna) vrijednost suda \xP (x) (ili
¬xP (x)) ovisi o predikatu P (x), dakle i o njegovoj
domeni D.
U slu caju kad treba istaknuti domenu pišemo:
(\x ÷ D) P (x) (ili (¬x ÷ D) P (x) ).
« Logiku predikata zanima kada ´ ce formule predikata,
dobivene iz jednostavnijih predikata koriste´ ci
logi cke operacije te kvantikatore \ i ¬, biti ek-
vivalentne nad svakom domenom D ili kada ´ ce
jedna formula imati drugu za logi cku posljedicu nad
svakom domenom D;
Teorem
a) |\xP (x) = ¬x|P (x) ;
b) |¬xP (x) = \x|P (x) :
Teorem
a) \x\yR(x; y) = \y\xR(x; y) ;
b) ¬x¬yR(x; y) = ¬y¬xR(x; y) ;
c) ¬x\yR(x; y) [= \x¬yR(x; y) ;
1. \x¬yR(x; y) [= ¬x¬yR(x; y) :
Pomo´ cu predikata zadajemo skupove. Ako je zadan
predikat P (x) s domenom D, onda on denira skup
A kao skup svih elemenata iz D za koji je P (x) istinit,
tj.
A = ¦x ÷ D : P (x) = ·¦ ;
ili kra´ ce A = ¦x ÷ D : P (x)¦ :

Obveze: predavanja ( vje be (

70%)

70%)

Provjere znanja: tri kolokvija: - sva tri pozitivna - zadaci (

45%) i teoretska pitanja (

45%)

- pismeni, pismeni i usmeni. ispit: - zadaci (

45%) i teoretska pitanja (

45%)

"kontinuirani" (neprekinuti) skupovi (npr. R; [0; 1] ; ::); "diskretni" skupovi (npr. konacni, N; Z; :::); Diskretna matematika - temelj su diskretni skupovi i diskretne funkcije; "Kontinuirana" matematika (matematicka analiza) - temelj su kontinuirani skupovi (R) i kontinuirane funkcije; Diskretna matematika obuhva´ a: relacije na diskretc nim skupovima, rekurzivne relacije, matematicku logiku, Booleovu algebru, kombinatoriku, algoritme, teoriju grafova, diskretne algebarske strukture1, ....

1

Algebarskom strukturom nazivamo bilo koji skup na kojem je de nirana barem jedna operacija.

1. SKUPOVI 1.1 Temeljne oznake i de nicije Skup je osnovni matematicki pojam (ne de nira se); Skup je svaka mno ina (nekih) objekata koje nazivamo elementima ili clanovima skupa; Oznake: - skupove - velikim slovoma A; B; S; X; :::; - elemente - malim slovoma a; b; s; x; :::; - cinjenicu da element x pripada skupu A bilje imo sa x 2 A; - cinjenicu da element x ne pripada skupu A bilje imo sa x 2 A; = Skupove zadajemo: - popisivanjem njegovih elemenata (ako je to mogu´ e); c - opisno, pomo´ u nekog svojstva. c

1.2 Odnosi (relacije) medu skupovima ¯ De nicija Za skup A ka emo da je podskup skupa B ako je A sadr an u B , tj. ako je svaki element x skupa A; element skupa B: Ili

(8x) (x 2 A =) x 2 B):
Pišemo A B: Ako je A B onda ka emo da je B nadskup od A (oznaka B A):

"

" - inkluzija (ukljucivanje).

De nicija Ka emo da su skupovi A i B jednaki ako vrijedi A B i B A: Pišemo A = B: De nicija Ka emo da je A pravi podskup od B ako vrijedi A B i A 6= B: Pišemo A B: Vrijedi:

A

A za svaki skup A;

; A za svaki skup A; gdje je ; oznaka za prazan skup, tj. skup bez elemenata;

Skup fx : x 2 A ili x 2 Bg nazivamo unija skupova A i B: Oznaka: A [ B: Skup fx : x 2 A i x 2 Bg nazivamo presjek skupova A i B: Oznaka: A \ B: Skup fx : x 2 A i x 2 Bg nazivamo razlika skupova = A i B: Oznaka: A B: . De nicija Neka je A podskup univerzalnog skupa U . Skup fx 2 U : x 2 Ag nazivamo komplement skupa = A i oznacavamo sa A ( ili AC ): De nicija Neka su skupovi A i B (podskupovi univerzalnog skupa U ).neprecizno de niran skup Da bi B bio dobro de niran uvodimo pojam univerzalnog skupa U: To je skup koji je prozivoljan.1.3 Operacije sa skupovima Primjer B = fx : x nije prirodan brojg . ali unaprijed zadan i svi skupovi koje promatramo su podskupovi tog skupa.

Teorem 1 Neka su A.presjek [ : (A. C 2 2X tada vrijedi: 1.komplementiranje Operacije [ i \ su binarne operacije (dvama elementima iz 2X pridru uju tre´ i iz 2X ). idempotentnost unije i presjeka: A [ A = A. B . : A ! A: . Na partitivnom skupu 2X dobro su de nirane tri osnovne operacije: . 2. iz 2X pridru uje drugi iz 2X ). B) ! A \ B . (A \ B) \ C = A \ (B \ C) . \ : (A. Skup svih podskupova od X nazivamo partitivan skup od X i oznacavamo sa 2X ( ili P (X) ). a komplementiranje c je unarna (jednom elem. .unija .De nicija Neka je X skup. (A [ B) [ C = A [ (B [ C) . asocijativnost: A \ A = A. B) ! A [ B .

komplementarnost: A [ A = X. 9. = A. A \ A = .. 4. A \ X = A.3. De Morganove formule: A[B =A\B 6. komutativnost: A [ B = B [ A.. 5. = . A [ (B \ C) = (A [ B) \ (A [ C) . 8. A \ B = A [ B. involutivnost komplementiranja: A = A: . A [ . A [ X = X. A \ . 7. A \ (B [ C) = (A \ B) [ (A \ C) . distributivnost: A \ B = B \ A.

tj. :::. onda. za svaki skup A 2 2X vrijedi: . Skup . k=1 1 S Ak (za beskonacan niz). Zbog asocijativnosti opravdano je umjesto (A [ B) [ C pisati A [ B [ C: Slicno za \: Ako imamo (konacan ili beskonacan) niz skupova A1. zbog asocijativnosti.Napomene: Sva svojstva iz prethodnog teorema imaju svojstvo dualnosti. :::. zamjenom [$\ i . A2. a skup X kao najve´ i element skupa 2X (u smislu relacije c "biti podskup").$X u jednom pravilu dobivamo drugo (valjano) pravilo. A X . mo emo shvatiti kao najmanji. uniju oznacavamo n S A1 [ A2[ ::: [An = Ak (za konacan niz) k=1 A1 [ A2 [ ::: [ An[ ::: = Slicno za presjek. tj. An.

tj. an) mo emo promatrati kao funkciju n S f : f1. a2. a2. :::. :::. a2. (a1. f (n)) : . an) Vrijedi i obrnuto. :::. n. :::. 2. an) 2 A1 A2 ::: An.4 Kartezijev produkt De nicija Neka su A1. onda n torku (a1. f (2) . :::. 2. :::An neprazni skupovi. :::. ng ! Ak k=1 danu sa f (k) = ak 2 Ak za sve k = 1. a2. 2. A2. an) takvih ¯ da je ak 2 Ak za sve k = 1. onda de niramo Kartezijev produkt A1 A2 ::: An kao skup svih uredenih n torki (a1. (f (1) . :::. n: n Q Kra´ a oznaka c Ak : k=1 Alternativna de nicija Uocimo: ako je (a1. :::.1.

Dakle. onda je B BiB A. n: k=1 1. Pišemo jAj = jBj (ili card A = card B): . 2. C. De nicija Ka emo da je skup A ekvipotentan (jednakobrojan) sa skupom B ako postoji bijekcija f : A ! B: Oznaka A B: Teorem 2 Ekvipotentnost ima ova svojstva: re eksivnost: A A za svaki skup A.5 Ekvipotentnost skupova. C. 2. ng ! n Q Ak mo emo de nirati i n S Ak tako da je f (k) = ak 2 Ak za sve k = 1. Kardinani broj. onda je A simetricnost: ako je A tranzitivnost: ako je A Dakle. ekvipotentnost je relacija ekvivalencije medu ¯ skupovima. :::. De nicija Za skupove A i B ka emo da imaju isti kardinalni broj ako su ekvipotentni. :::. Kartezijev produkt k=1 kao skup svih funkcija f : f1. B.

a skup f1. ng = n: Svaki skup S za koji je card S = @0. . 2. ng je konacan. N. Teorem 3 Svaki beskonacan podskup prebrojivog skupa je prebrojiv. 2. 2. Tvrdnja Skup prirodnih brojeva N je beskonacan. Q su prebrojivo beskonacni (sve elemente mo emo poredati u beskonacni niz). 2. Skup realnih brojeva R je beskonacan. tj. ng oznacavamo sa n i pišemo card f1. :::. tj. koji je ekvipotentan sa N ka emo da je prebrojivo beskonacan. Kardinalni broj skupa f1. tj. :::. :::.De nicija Za skup ka emo da je beskonacan ako je ekvipotentan sa svojim pravim podskupom. Svaki skup S za koji je card S = n. ng ka emo da ima n elemenata. :::. De nicija Kardinalni broj skupa N oznacavamo sa @0 (alef nula) i pišemo card N = @0. Z. koji je ekvipotentan sa f1. Za skup ka emo da je konacan ako nije beskonacan. Primjer card Z =card Q = @0.

Dokaz: Kontradikcijom. Uz pretpostavku da takav skup ne postoji (Cantorova hipoteza kontinuma) imamo jednu teoriju skupova. tj. tj. (Cantorov dijagonalni postupak). drugu.). Pokazano je da se ne mo e se odgovoriti na to pitanje pomo´ u aksioma teorije c skupova (Choen 1964. a uz pretpostavku da takav skup postoji. vrijedi @0 < card R =c (kontinum).Teorem 4 Neka je A beskonacan skup i K njegov konacan podskup. tako da je @0 < cardS < c? Odgovor: Neodluciv. nije ekvipotentan sa N. Pitanje: Postoji li skup S . onda su skupovi A i A K ekvipotentni. . Dakle. tj. card A = card (A n K) : Teorem 5 (Cantor) Skup realnih brojeva R je neprebrojiv . N S R koji nije ekvipotentan ni sa N ni sa R.

Dodatak: Gödelizacija Teorem 6 Neka je Nk = N N ::: N skup svih uredenih k torki prirodnih brojeva. p3 = 5. Drugim rijecima. niz prostih brojeva. De nicija Funkcija f : 1 S k=1 k=1 Nk ! N de nirana sa f (n1. :::. n2. skup svih konacnih nizova prirodnih brojeva je prebrojiv. tada je skup ¯ 1 S k A= N prebrojiv. 1 2 k gdje je p1 = 2. 1 S k se naziva gödelizacija skupa A = N : k=1 Posljedica 1 Skup svih konacnih nizova sastavljenih od 0 i 1 je prebrojiv. :::. . nk ) = pn1 pn2 ::: pnk . Posljedica 2 Q je prebrojiv. p2 = 3.

De nicija Realni brojevi koji nisu algebarski nazivaju se transcedentni. . Posljedica Skup svih transcendentnih brojeva je neprebrojiv.De nicija Za realan broj a ka emo da je algebarski broj ako postoji polinom P (x) s cjelobrojnim koe cijentima takav da je P (a) = 0: Propozicija Skup svih algebarskih brojeva brojeva je prebrojiv.

. MATEMATICKA LOGIKA 2. identi ciramo sud s njegovom istinitoš´ u. ponekad se umjesto > i ? koristi 1 ("istina") i 0 ("la "). matematicku logiku ne zanima sadr aj suda ve´ c samo njegova istinitost. B. :::. vrijednost istinitosti suda A oznacavamo sa (A) i nazivamo semanticka ili istinitosna vrijednost. C.2. tj. a vrijednost ? ("la ") ako je la an. svakom sudu A pridru ujemo vrijednost > ("istina") ako je istinit. (A) = > znaci: sud A je istinit. a umjesto (A) = ? piše A ?.(obicno) velikim slovoma A.1 Temeljne oznake i de nicije De nicija Sud je svaka smislena izjavna recenica koja mo e biti samo istinita ili la na. Oznake: sudove . pa se ponekad se umjesto (A) = > piše A >. a (A) = ? znaci: sud A je la an. c . Dakle.

"ne A") : Sud eA je istinit ako je A la an. ?g imamo: 4 razlicite unarne logicke operacije (jednom sudu pridru uje drugi .samo jedna varijabla). a la an ako je A istinit. Negacija suda A je sud kojeg oznacavamo sa eA ("non A". Najva nije operacije su: De nicija Neka je A sud.dvije c ¯ varijable). Sve te operacije opisane su pomo´ u tzv.2 Operacije sa sudovima Skup svih sudova mo emo identi cirati sa skupom f>. Pripadna tablica istinitosti je A eA > ? ? > .2. semantickih c (istinitnosnih) tablica. ?g : Uz tu identi kaciju na skupu f>. 16 razlicitih binarnih logickih operacija (dvama sudovima (uredenom paru) pridru uje tre´ i .

3. i = 1. na f>. 4. Sud A ^ B ("A i B " ili "A et B ") nazivamo konjunkcija sudova A i B: Sud A^ B je istinit samo onda ako je istinit sud A i ako je istinit sud B: Pripadna tablica istinitosti je A > > ? ? B A^B > > ? ? : > ? ? ? Sud A _ B ("A ili B ". 2.Sve unarne operacije fi. "A vel B ") nazivamo inkluzivna (ukljuciva) disjunkcija sudova A i B: Sud A _ B je la an samo onda ako je la an sud A i ako je la an sud B: Pripadna tablica istinitosti je . ?g su dane tablicom: A f1 (A) f2 (A) f3 (A) f4 (A) > ? > ? > ? ? ? > > Vidimo da je f3 (A) =eA: De nicija Neka su A i B sudovi.

tj. tj. on dopušta takoder "A i B ". "aut A aut B ") nazivamo ekskluzivna (iskljuciva) disjunkcija sudova A i B: Sud A Y B je istinit samo onda ako je jedan od sudova A i B istinit. A > > ? ? B AYB > ? ? > > > ? ? . a drugi la an: Pripadna tablica istinitosti je A > > ? ? B A_B > > ? > > > ? ? Napomena: Veznik "ili" ovdje se shva´ a u ekc skluzivnom (iskljucivom) smislu. on ne dopušta "A i B ".Napomena: Veznik "ili" ovdje se shva´ a u c inkluzivnom (ukljucivom) smislu. ¯ Sud A Y B ("ili A ili B ".

a B la an: Pripadna tablica istinitosti je Napomena: A =) B se još cita: "ako je A onda je B ". Sud A () B (" A je ekvivalentan sa B ") nazivamo ekvivalencija (jednakovrijednost): Sud A () B je istinit ako su vrijednosti istinitosti sudova A i B jednake: Pripadna tablica istinitosti je A > > ? ? B A =) B > > ? ? > > ? > Napomena: A () B se još cita: " A je onda i smo onda ako je B ". "A je dovoljan uvjet za B ". "B je posljedica od A") nazivamo implikacija: Sud A =) B je la an ako je sud A istinit. "A je nu an i dovoljan uvjet za B ". "B je nu an uvjet za A". A > > ? ? B A () B > > ? ? > ? ? > .Sud A =) B ("iz A slijedi B ".

B) = A =) B. i dane tablicom: A B f1 f2 f3 f4 f5 f6 > > > > > > ? > > ? > > > ? > > ? > > > ? > > ? ? ? > ? > > > ? Vidimo da je: = 1. f4 (A. f8 (A. B) = A _ B. f2 (A. :::. 2. ?g su f7 > ? > ? f8 ? > > ? f9 > ? ? > f10 ? > ? > f11 ? ? > > f12 > ? ? ? f13 ? > ? ? f14 ? ? > ? f15 ? ? ? > f12 (A. f9 (A. B) = A () B . B) = A Y B. B) = A ^ B. 16 na f>.Sve binarne operacije fi.

Na slican nacin. tj. _ . :::. ^ . Pišemo P Q: Poredak logickih operacija po padaju´ oj snazi vezivanja c dogovorno je: e . An) pridru uje novi sud f (A1. () . An) : n Ukupan broj razlicitih n arnih operacija je 22 : n arna operacija se mo e zadati dvojako: tablicom istinitosti formulom algebre sudova. kao slo eni sud. n arna logicka operacija f svakoj uredenoj n torci ¯ sudova (A1. :::. =) . De nicija Ka emo da su dvije formule P i Q algebre sudova logicki ekvivalentne ako imaju isti broj varijabli i iste tablice istinitosti. mogu se de nirati n arne logicke operacije.

. A ^ (B ^ C) . asocijativnost: (A _ B) _ C (A ^ B) ^ C A _ (B _ C) . A^A A. idempotentnost disjunkcije i konjunkcije: A_A A. A^B B ^ A. (A _ B) ^ (A _ C) . ?. De Morganove formule: e (A _ B) 6. B . eA_eB.Teorem 1 Neka su A. 5. A _ ? 7. 4. komutativnost: A_B B _ A. 3. C sudovi tada vrijedi: 1. distributivnost: A ^ (B _ C) A _ (B ^ C) (A ^ B) _ (A ^ C) . >. 2. A _ > eA^eB A. A^> A^? e (A ^ B) A.

pravilo dvostruke negacije: ee A Napomene: Sva svojstva iz prethodnog teorema imaju svojstvo dualnosti. tj. A: 9. A2. Zbog asocijativnosti opravdano je umjesto (A _ B) _ C pisati A _ B _ C: Slicno za ^: Ako imamo (konacan ili beskonacan) niz sudova A1. niz). pišemo A1 _ A2_ ::: _An = _n Ak (za konacan niz ) i=1 A1 _ A2 _ ::: _ An_ ::: = _n Ak (za besk. i=1 Slicno za ^. . zamjenom _$^ i ?$> u jednom pravilu dobivamo drugo (valjano) pravilo. onda.8. An. :::. komplementarnost: A_ eA >. A^ eA ?. :::. zbog asocijativnosti.

tj. svaka tvrdnja je ili istinita ili la na (nema tre´ eg)). formula F je kontradikcija onda i samo onda ako je eF tautologija. tj. c j= (A =) B) ^ (B =) C) =) (A =) C) (pravilo silogizma ili tranzivnost implikacije).3 Tautologije. j= e (A^ eA) (zakon neproturjecnosti). F ?. . Formulu F algebre sudova koja identicki la na. Primijedba Za dvije formule algebre sudova P i Q vrijedi P Q onda i samo onda ako je P () Q tautologija. Neke va ne tautologije: ´ j= A_ eA (zakon iskljucenja treceg.2. Dakle. nazivamo kontradikcija (protuslovlje) . pravila zakljucivanja De nicija Za neku formulu P algebre sudova ka emo >: da je tautologija ako je identicki istinita. tj. P Pišemo j= P (citamo: P je tautologija).

P2. P2. De nicija Ka emo da je sud Q logicka posljedica (zakljucak) sudova P1. zakljucak). :::. P2. j= (A =) B) () (eB =)eA) (pravilo kontrapozicije).j= eeA A (zakon dvostruke negacije). :::. Pn se nazivaju premise (pretpostavke). Pn j= Q onda je j= P1 ^ P2 ^ ::: ^ Pn =) Q i obrnuto. P2. :::. Teorem 2 Ako vrijedi P1. A =) B j= B: Ovo pravilo zakljucivanja nazivamo modus ponens ili pravilo otkidanja. Teorem 3 Za sudove A i B vrijedi A. Pn j= Q: Sudovi P1. :::. Pišemo: P1. a sud Q kozekvenca (posljedica. j= A _ (A ^ B) () A i j= A ^ (A _ B) () A (zakon apsorpcije ili upijanja). Pn ako iz pretpostavke da su svi sudovi istiniti slijedi da je i sud Q istinit. .

c c —————————————————————— ´ Q : (Dakle. ona ce biti izabrana (B ). c P4 : Ana ne´ e i´ i u Italiju (eD). Po pravilu kontrapozicije iz modus poensa dobivamo pravilo zakljucivanja koje nazivamo modus tollens (utvrduje nešto što nije): Za sudove A i B vrijedi ¯ A =) B.) Ana ce biti izabrana (B ). ´ P2 : Ako Ana dode na sastanak (C ). eB j= eA: Primjer: ´ P1: Ako se Ana kandidira na izborima (A). ona ce se kan¯ didirati na izborima (A). . ´ ´ c P3 : Ana ce do´ i na sastanak (C ) ili ce i´ i u Italiju (D).Teorem 4 Za sud A vrijedi eA =)? j= A Ovo pravilo zakljucivanja nazivamo pravilo kontradikcije ili protuslovlja.

Kod ovakvih dokaza najceš´ e koristimo pravilo siloc gizma (tranzitivnost implikacije). j= P1 ^ P2 ^ ::: ^ Pn =) Q j= Q () P: Neke vrste dokaza: Direktni dokaz Krenemo od pretpostavki teorema. . uvidjelo se da treba dati stroge kri´ terije kada ce se dokaz neke tvrdnje prihvatiti ili ne prihvatiti kao valjan.4 Dokazi u matematici Pocetkom 20 st. tj. Mnoge tvrdnje u matematici imaju jedan od oblika: j= P =) Q.2. Teorem P1 Ako je x paran broj onda je i x2 paran broj. Ti kriteriji koriste pravila matematicke logike. pa koriste´ i c pravila zakljucivanja (te de nicije i poznate (ve´ c dokazane) tvrdnje) dolazimo do zakljucka teorema.

Napomena: Neke slo enije tvrdnje oblika j= P =) Q se dokazuju u konacno medukoraka. Ako je x2 paran broj. ako je ¯ P P1 ^ P2 ^ ::: ^ Pn. onda se najprije doka e iz toga j= P1 ^ P2 ^ ::: ^ Pn =) Q1 j= P1 ^ P2 ^ ::: ^ Pn ^ Q1 =) Q2 i nakon konacno koraka j= P1 ^ P2 ^ ::: ^ Pn ^ Q1 ^ ::: ^ Qk =) Q .Dokaz po kontrapoziciji Ako je tvrdnja oblika j= P =) Q onda je cesto lakše pokazati tvrdnju koja je ekvivalentna (po pravilu kontrapozicije) a to je j= eQ =)eP: Teorem P2 Neka je x prirodan broj. Npr. onda je x paran broj.

Koriste´ i pravila zakljucivanja (te de nicije i poznate c (ve´ dokazane) tvrdnje) dolazimo do zakljucka da je c tvrdnja Q tocna.. Sada je Q^ eQ > u suprotnosti (kontradikciji) s cinjenicom Q^ eQ ?.. Dokaz ekvivalencije Ako je tvrdnja oblika j= P () Q onda tvrdnju dokazujemo tako da doka emo j= P =) Q i j= Q =) P: Teorem P4 Neka je x prirodan broj. Zakljucijemo pretpostavka eQ nije tocna. tj. pokazujemo da nisu tocne kontraprimjerom. tako da pretpostavimo da je tvrdnja eQ tocna. Dokaz kontraprimjerom Tvrdnje oblika: Za svaki x vrijedi.Dokaz kontradikcijom Neku tvrdnju Q mo emo dokazati kontradikcijom. dakle Q je tocna. nademo x0 za koji ¯ tvrdnja ne vrijedi. (eQ =)? j= Q:) Teorem P3 Ne postoji racionalan broj x ciji je kvadrat jednak 2. Tada je x paran broj ako i samo ako je x2 paran broj. tj.. .

a nije neparan. Dokaz indukcijom Matmatickom indukcijom se dokazuju tvrdnje oblika: Za sve prirodne brojeve n n0 vrijedi da je (tvrdnja) P (n) istina.Tvrdnja P5 Svi višekratnici od 3 su neparni. p p Kontraprimjer: x = 12 i y = 3 su iracionalni. Tvrdnja P6 Produkt svaka dva iracionalna broja je iracionalan. Dokaz ima tri koraka: Baza indukcije (dokazujemo da je P (n0) istina) Pretpostavka indukcije (pretpostavljamo da P (k) istina za neki k n0) Korak indukcije (dokazujemo da je P (k + 1) istina koriste´ i pretpostavku indukcije) c . ali p produkt x y = 36 = 6 nije iracionalan. Kontraprimjer: 6 je višekratnik od 3.

za n 1: Dokaz: Baza indukcije.Primjer: Treba pokazati da formula n X n (n + 1) i = 1 + 2 + 3 + ::: + (n 1) + n = (F (n)) 2 i=1 vrijedi za svaki prirodan broj n 2 N. tj. (Pokazujemo da je F (n) istina za n = k + 1) k+1 X i=1 Pretpostavka indukcije. (Dokazujemo da je F (n) istina za n = 1) 1 X 1 (1 + 1) i=1= 2 i=1 Korak indukcije. (Pretpostavimo da je F (n) istina za n = k ) k X k (k + 1) i = 1 + 2 + ::: + (k 1) + k = : 2 i=1 i = 1 + 2 + ::: + k + (k + 1) = P:I: k (k + 1) k 2 + 3k + 2 = + (k + 1) = 2 2 (k + 1) (k + 2) (k + 1) ((k + 1) + 1) = = 2 2 .

Tvrdnja P6 Neka je matrica A 2 Mn: Ako je det A 6= 0 onda je A regularna (postoji A 1). Dokaz: (skica) De niramo (konstruiramo) matricu 1 ~ AT (dobro def. Ove tvrdnje dokazujemo tako da konstruiramo objekt x koji zadovoljava tra eno svojstvo.Dokaz postojanja (egzistencije) Tvrdnja je oblika: Postoji x tako da je. Ove tvrdnje dokazujemo tako da pretpostavimo da postoje dva objekta sa svojstvom P (x) i onda poka emo da su oni nu no jednaki. Tvrdnja P7 Neka je matrica A 2 Mn... jer je det A 6= 0) B= det (A) i poka emo da vrijedi AB = BA = I. Dokaz: Sami . pa je B = A 1: Dokaz jedinstvenosti Tvrdnja je oblika: Ako objekt x sa svojstvom P (x) postoji onda je jedinstven... Ako postoji matrica B 2 Mn za koju vrijedi AB = BA = I onda je ona jedinstvena.

A[B = fx 2 X : x 2 A _ x 2 Bg. Operacije na podskupovima od X mogu se opisati pomo´ u logickih c operacija. tada je: A\B = fx 2 X : x 2 A ^ x 2 Bg . A = fx 2 X : e (x 2 A)g. za sve x 2 X vrijedi x 2 A =) x 2 B.2).5 Skupovni prikaz algebre sudova De nicija Algebra sudova je skup svih sudova S zajedno sa tri operacije na S : dvije binarne ^ i _ i jednom unarnom e: Svojstva te algebre navedena su u Teoremu 1 (poglavlje 2. Neka su skupovi A i B (podskupovi univerzalnog skupa X ). Neka je X univerzalni skup.2. A B A=B A4B = (A [ B)n(A \ B) = fx 2 X : x 2 A Y x 2 Bg simetricna razlika: za sve x 2 X vrijedi x 2 A () x 2 B. .

imamo analogiju (usporedba Teorema 1 (poglavlje 1.Dakle.3) i Teorema 1 (poglavlje 2. X Ovo motivira sljede´ u apstraktnu de niciju: c .2): Sudovi A ^ B A _ B eA A =) B A () B Skupovi A \ B A [ B A A B A=B Sudovi A Y B ? > Skupovi A 4 B .

idempotentnost zbrajanja i mno enja: a + a = a. 3.2. . komutativnost: a + b = b + a.6 Booleove algebre De nicija Neka je B skup u kojem su istaknuta dva razlicita elementa 0 (nula) i 1 (jedan). De Morganove formule: a+b=a b a b = a + b. 4. te neka su zadane tri operacije na B : dvije binarne + (zbrajanje) i (mno enje) i jedna unarna (komplementiranje): Skup B s ove tri operacije naziva se Booleova algebra ako su zadovoljena svojstva: 1. (a b) c = a (b c) . a (b + c) = (a b) + (a c) . distributivnost: a b = b a. 5. a + (b c) = (a + b) (a + c) . (a + b) + c = a + (b + c) . asocijativnost: a a = a. 2.

0. a a = 0. komplementarnost: a+ a = 1. jer sva ostala slijede iz njih. . zamjenom +$ i 0$1 u jednom pravilu dobivamo drugo (valjano) pravilo. a + 0 = a. 8.6. 6:. Booleovu algebru obicno de niramo kao uredenu ¯ šestorku (B. . a 1 = a. +. a 0 = 0. 7. tj. . 1) koja zadovoljava svojstva 1: 9:: Mo e se pokazati da je dovoljno zahtjevati da su zadovoljena svojstva 3:. a + 1 = 1. 4:. 9. involutivnost komplementarnosti: a = a: Napomene: Sva svojstva iz prethodnog teorema imaju svojstvo dualnosti. 8:.

Propozicija a) Elementi 0 i 1 u Booleovoj algebri B odredeni su ¯ jednoznacno. ?.. [. Ako je S = fxg i B = 2A = f. 0 1 = 1 0 = 0. _. 1 + 0 = 0 + 1 = 1. Sg onda je (B. e. U svakoj Booleovoj algebri vrijedi: 1 + 1 = 1. . 0 + 0 = 0 i dualno 0 0 = 0. \.. ?g onda je (B. . S) Boolova algebra. >) Boolova algebra. . Ako je S bilo koji skup i B = 2S onda je (B. ^. .. 0=1 i 1=0 Primjeri Boolovih algebri Ako je B = f>. S) Boolova algebra. b) U svakoj Booleovoj algebri vrijede pravila apsorpcije: a + ab = a. \. a (a + b) = a koja su jedno drugom dualna. [. 1 1 = 1. .

1. ) . i sve ostale dvoclane identi ciramo s ovom. . 11) i (B2. b 2 B1 vrijedi f (a 1 b) = f (a) 2 f (b) (i1) (i2) f (a) = f (a) Propozicija Neka je f : B1 ! B2 izomor zam Booleovih algebri. 02. 1g . 12) : Za funkciju f : B1 ! B2 ka emo da je izomor zam Booleovih algebri B1 i B2 ako je bijekcija i ako za sve a. +1. Primjer Svake dvije dvoclane Booleove algebre su izomorfne. 2. 2. postoji samo jedna dvoclana Booleova algebra. Ta je (f0. +2. +.a f (a)). 1. onda vrijedi f (a + b) = f (a) + f (b) f (01) = 02 i f (11) = 12: Za dvije Booleove algebre B1 i B2 ka emo da su izomorfne ako postoji izomor zam f : B1 ! B2: U tom slucaju ka emo da su B1 i B2 jednake do na izomor zam (identi kacija . pa ka emo da. gledano do na izomorzam. 01.De nicija Neka su zadane dvije Booleove algebre (B1. .

zgg De niramo f : D30 ! 2S tako da je f (1) = . 15. . (f (15) = f (3 + 5) = f (3) [f (5) = fy. \. 2. b) . zg = S. Uocimo 2S = B2 ima 8 elemenata 2S = f. . 10. 1. b) . c a= tada je (D30. 3. (f (6) = f (2 + 3) = f (2) [f (3) = fx. (f (10) = f (2 + 5) = f (2) [f (5) = fx. f (10) = fx. yg . y. . fxg . D30 = f1. zg ): Lako se provjeri da je f : D30 ! 2S izomor zam Booleovih algebri (nije jedini. e. zg tada je 2S . zg . f (15) = fy. b 2 D30 a b = M (a. Neka je S = fx. tj.. 30g : De nirajmo za a. 6. zg ). S Booleova algebra. fx. yg . f (30) = fx.Primjer Neka je B1 = D30 skup svih djelitelja broja 30. yg ). f (5) = fzg . y. y.. f (2) = fxg . fx. zg .ukupno ih ima 6). +.. a a + b = v (a. fyg . f (3) = fyg . 30) Booleova algebra. f (6) = fx. fy. . c 30 . fzg .najve´ i zajednicki višekratnik od a i b.najve´ a zajednicka mjera od a i b. 5. fx. zg . zg . [.

30g je npr. B1 = f1.. S : De nicija Ka emo da je B1 podalgebra Booleove B i ako je B1 algebre (B. \. 30g (ima ih ukupno 5 razlicitih). 2.Mo e se pokazati da je svaka konacna Booleova algebra izomorfna nekoj algebri skupova 2S . +. . 0. +. 5. 1) ima za trivijalnu podalgebru B1 = f0. 3. 15. . 1) . e. b 2 B1 vrijedi a b 2 B1. . . 15. 0. Da bi B1 B bila podalgebra dovoljno je provjeriti da za sve a. [. 10. ako je B1 Booleova algebra s obzirom na operacije nasljedene ¯ iz B . 1g : Primjer Podalgebra Booleove algebre D30 = f1. . . a 2 B1: Primjer Svaka Booleova algebra (B. 6. 2.

gdje je B = f0. x2. :::. x2. 0. +. xn su varijable Booleove funkcije. bg i a + b = max fa. xn) 2 B n ! F (x1. bg . x2. B = f0. tj. . :::.2. .7 Booleove funkcije Neka je (B. xn) 2 B: x1. 1) dvoclana Booleova algebra. 1g : Zbog lakšeg racunanja (pam´ enja) c de nirajmo: 0 < 1: Sada operacije na B mo emo de nirati a b = min fa. :::. F (x1. 1g : Dakle. Teorem 1 Broj svih Booleovih funkcija od n varijabli n iznosi 22 : Svih Booleovih funkcija jedne varijable ima 22 = 4 a dane su tablicom: 1 x F1 F2 F3 F4 1 0 1 0 1 0 0 0 1 1 Vidimo da je F3 (x) = x: . De nicija Booleova funkcija (ili n arna logicka operacija) je bilo koja funkcija F : B n ! B .

x2) (= x1 Y x2). F8 (x1. x2) (= x1 =) x2). F9 (x1. x2) = 1 (tautologija) . x2) = x1 x2 (= x1 ^ x2). F2 (x1. x2) (= x1 () x2) F1 (x1. F4 (x1.Svih Booleovih funkcija dvije varijable ima 22 = 16 a dane su tablicom: 2 x1 1 1 0 0 x1 1 1 0 0 x2 1 0 1 0 F1 1 1 1 1 F2 1 1 1 0 F3 1 1 0 1 F4 1 0 1 1 F5 0 1 1 1 F6 1 1 0 0 F7 1 0 1 0 F8 0 1 1 0 F9 F10 F11 1 0 0 0 1 0 0 0 1 1 1 1 x2 F12 F13 F14 F15 F16 1 1 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 1 0 0 1 0 0 0 0 0 0 1 0 Vidimo da je: F12 (x1. x2) = x1 + x2 (= x1 _ x2).

Poka imo. 2.Primjer Skup svih Booleovih funkcija od n varijabli B 0 = fF j F : B n ! B. xn) G (x1. xn) F (x1. xn) +G (x1. na primjeru. da se Booleova funkcija mo e opisati i pomo´ u operacija +. . :::. :::. xn) = F (x1. :::. F G i F dane sa (F + G) (x1. :::. xn) = F (x1. :::. xn) B 0 ima 22 elemenata (Teorem 1).8 Disjunktivna i konjuktivna normalna forma Svaku Booleovih funkcija mo emo zadati tablicom. :::. F Booleova fja g je Booleova algebra uz operacije F + G. xn) (F G) (x1. : c n . xn) = F (x1. :::. :::.

. Sada uredenoj trojci. x3) = (1. 1. 1. Vrijedi: x1 x2 x3 = 1 ako i samo ako je (x1. (x1.Primjer Neka je F : B 3 ! B dana tablicom: x1 1 1 1 0 1 0 0 0 x2 1 1 0 1 0 1 0 0 x3 1 0 1 1 0 0 1 0 F 0 1 0 0 1 1 0 1 Pogledajmo retke kojima odgovara vrijednost 1. 0) . U svakom takvom retku 0 pridru imo odgovaraju´ i c xi. ¯ pridru imo x1 x2 x3. x2. x3) = (1. a 1 pridru imo xi. 0) . npr. x2.

Neka je x 2 B = f0. 01 = 0: Koriste´ i ovaj zapis imamo: c . x2. svaka Booleova funkcija F jednaka je zbroju svojih minterma. Prema tome ovaj izraz ima istu tablicu kao F. tj. onda de niramo: x0 = x. x1 = x: Dakle. x3) = x1x2x3 + x1x2x3 + x1x2x3 + x1x2x3 Produkt varijabli poput x1 x2 x3 koji odgovara uredenoj trojci (x1. x2. F (x1. 11 = 1. 10 = 0. x3) (op´ enito n torci) za koju c ¯ je F = 1 nazivamo minterm funkcije F: Dakle. imamo samo 4 mogu´ nosti c (od 8).Zbrojimo sve te izraze (x1 x2 x3) + (x1 x2 x3) + (x1 x2 x3) + (x1 x2 x3) Vrijednost ovog izraza je 1 ako je barem jedan od "pribrojnika" 1: Isto tako ako je jedan "pribrojnika" 1. 00 = 1. svi ostali su 0: Dakle. 1g .

:::. Pomno imo sve te izraze (x1 + x2 + x3) (x1 + x2 + x3) (x1 + x2 + x3) (x1 + x2 + x3) Vrijednost ovog izraza je 0 ako je barem jedna od zagrada 0: Isto tako ako je jedna zagrada 0. ako gledamo retke za koje je F = 0.:::. en) = 1: Onda je F (x1. e2.Teorem 2 Neka je F : B n ! B Booleovih funkcija i J skup svih elemenata (e1. x2. c Prema tome ovaj izraz ima istu tablicu kao F. :::.e2 . 1. imamo samo 4 mogu´ nosti (od 8). xn) = (e1 . x3) = = (x1+x2+x3) (x1+x2+x3) (x1+x2+x3) (x1+x2+x3) . sve ostale su 1: Dakle. Vrijedi: x1 + x2 + x3 = 0 ako i samo ako je (x1. e2. tj. :::. 1) . onda prvom retku pridru imo x1 + x2 + x3. x2. en) 2 B n za koje je F (e1. Slicno. itd.en )2J P (xe1 xe2 ::: xen ) : n 1 2 (*) Izraz (*) se naziva disjunktivna normalna forma Booleove funkcije F . F (x1. x3) = (1. x2.

xn) = (k1 . Teorem 2 Neka je F : B n ! B Booleovih funkcija i K skup svih elemenata (k1. k2.k2 . :::.Zbroj varijabli poput x1 + x2 + x3 koji odgovara uredenoj trojci (x1.kn )2K Q xk1 +xk2 ::: + xkn : n 2 1 (**) Izraz (**) se naziva konjunktivna normalna forma Booleove funkcije F . k2. Dualna Booleovih funkcija od F je funkcija F : B n ! B de nirana sa F (x1. x2. kn) 2 B n za koje je F (k1. svaka Booleova funkcija F jednaka je umnošku svojih maksterma. :::. :::. x2. x2. xn) =F (x1. De nicija Neka je F : B n ! B Booleovih funkcija. kn) = 0: Onda je F (x1. :::.:::. :::. x3) (op´ enito n torci) za koju je c ¯ F = 0 nazivamo maksterm funkcije F: Dakle. x2. xn): .

3. :::. Ako ne staviš kruh (A) na stol.8 Logicki sklopovi Knjiga str. tj. 31.) ne staviš kruha ¯ ¯ (A). onda ne smiješ staviti sladoled (B). je involutivna. Ako staviš krastavce (C) ili (inkl. x2. 2.Propozicija Operacija dualnosti je involutivna. xn) 2 B n za koju je Booleova funkcija F : B n ! B jednaka 1? Primjer Ka e ena nakon vjencanja svom mu u: "Bit ´ ce mir za vrijeme rucka ako ispuniš tri uvjeta": ¯ 1. ne smiješ staviti ¯ krastavce (C). b) Operacija komplementiranja Problem ispunjivosti Postoji li barem jedna n torka (x1." 2. Ako staviš kruh (A) i sladoled (B). moraš staviti sladoled (B). (F ) = F: Propozicija a) Operacije zbrajanja + i mno enja u Booleovoj algebri su dualne. .

n mjesni ako ima n varijabli xk 2 Dk . Ka emo da je predikat: jednomjesni ako ima samo jednu varijablu x 2 D. n: Skup D = D1 ::: Dn nazivamo domena predikata. y 2 D2. . :::. P2 (x. De nicija Izjavna recenica koja sadr i jednu ili više varijabla. nisu sudovi dok simbole x i y smatramo varijablama.2. naziva se predikat. y) : "x + y = 1".". dvomjesni ako ima dvije varijable x 2 D1. i koja za konkretne vrijednosti varijabla iz zadanog skupa D postaje sud. ali postaju sudovi (ili istiniti ili la ni) kad x i y poprime konkretne vrijednosti.8 Predikatni racun Recenice kao: P1 (x) : " x je bio trener "Hajduka" 1971. k = 1.

.Napomena Za svaku varijablu danog predikata pretpostavlja se da je poznat skup (domena) iz kojeg varijabla poprima svoje vrijednosti. Simbol 8 nazivamo univerzalni kvanti kator . De nicija Neka je P (x) predikat i x iz zadane domene D. onda se ta varijabla naziva ktivna varijabla. Tada je 8xP (x) sud koji je istinit onda i samo onda ako je sud P (a) istinit za svaki a 2 D: Sud 8xP (x) citamo: " za svaki x je P (x)" ili " za svaki x vrijedi P (x)". koje su opet predikati. Ako semanticka (istinitosna) vrijednost nekog predikata ne ovisi o nekoj od varijabla. koriste´ i logicke opc eracije. gradimo formule predikatnog racuna. Iz jednostavnijih predikata.

Dakle. :::. xi. xi. Simbol 9 nazivamo egzistencijalni kvanti kator . izrazi i 8xiP (x1. xi. an) sudovi. :::. xi+1. tj. :::. xi. Prema tome. xn) i su (n 1) mjesni predikati koji ne ovise o varijabli xi. xi. ai+1. :::. an) 9xiP (a1. a ostale ksiramo. Napomena Od svakog n mjesnog predikata P (x1. ai+1. xi je vezana kvanti katorom. :::. xi 1. xn) 9xiP (x1. :::. :::. :::. xi. Sud 9xP (x) citamo: " postoji x tako da je P (x)". an) je jednomjesni predikat. ai+1. xi+1. ai 1. ai 1. xn) s domenom D = D1 ::: Dn mo emo dobiti jednomjesni tako da varijablu xi 2 Di ostavimo slobodnu. xi 1.Tada je 9xP (x) sud koji je istinit onda i samo onda ako postoji barem jedan a 2 D za koji je sud P (a) istinit. P (a1. :::. a 8xiP (a1. :::. . :::. :::. ai 1.

´ Logiku predikata zanima kada ce formule predikata. dobivene iz jednostavnijih predikata koriste´ i c logicke operacije te kvanti katore 8 i 9. Napomena Semanticka (istinitosna) vrijednost suda 8xP (x) (ili 9xP (x)) ovisi o predikatu P (x). 8xeP (x) : . U slucaju kad treba istaknuti domenu pišemo: (8x 2 D) P (x) (ili (9x 2 D) P (x) ). dakle i o njegovoj domeni D. Teorem a) e8xP (x) b) e9xP (x) 9xeP (x) . biti ek´ vivalentne nad svakom domenom D ili kada ce jedna formula imati drugu za logicku posljedicu nad svakom domenom D. ka emo da je xi slobodna varijabla.De nicija Ka emo da je varijabla xi u formuli predikatnog racuna vezana ako uz nju dolazi kvanti kator 8 ili 9: Inace.

A = fx 2 D : P (x) >g .Teorem a) 8x8yR (x. 8x9yR (x. 9y9xR (x. y) . y) j= 9x9yR (x. ili kra´ e A = fx 2 D : P (x)g : c . y) . tj. y) j= 8x9yR (x. y) . y) b) 9x9yR (x. y) 8y8xR (x. onda on de nira skup A kao skup svih elemenata iz D za koji je P (x) istinit. Ako je zadan c predikat P (x) s domenom D. y) : Pomo´ u predikata zadajemo skupove. c) 9x8yR (x. 1.