JAKOV JUKIĆ

BUDUĆNOST RELIGIJE
SVETO U VREMENU SVJETOVNOSTI

MATICA HRVATSKA SPLIT 1991

PREDGOVOR
Knjige se rađaju kao djeca: u trudovima i radosti. Poslije se jednako prate željama i pažnjom. Unatoč toj skrbi, njihova je sudbina češće označena zaboravom nego uspjehom. Zato valja otkloniti sve zamke preuzetnosti i taštine, posebice onda kad je u pitanju vlastita knjiga. U naše se doba i već tako nepovoljno stanje — koje bismo mogli nazvati naravnim — drastično pogor­ šalo. Knjige više nisu na velikoj cijeni, jer je u društvu došlo do posvemašnje prevlasti novih, drugačijih i zanimljivijih vrsta sredstava priopćivanja. Možda se još uvijek knjige kupuju, ali rijetko kad čitaju. Nije različito ni s knjigama o religiji. Naprotiv, njihovu su većem obezvređenju dodatno pogodovale prilike i kretanja u području suvremene nove religioznosti, o čemu tre­ ba nešto reći. Dok su se naime u dalekoj prošlosti religije više izražavale u njihovu osobnom i zajedničkom življenju, dotle u novije vrije­ me — točnije od prosvjetiteljstva — postaju one poglavito pred­ metom oštrih i nepomirljivih teorijskih suprotstavljanja. Na dje­ lu je dakle njihovo djelomično preoblikovanje u ideologije. Pri­ tom je ateizam imao nezaobilaznu ulogu poticatelja cijelog po­ stupka. Tako se prije tridesetak godina, kad je taj tijek bio na vrhuncu, o religiji gotovo samo čitalo, razmišljalo i raspravljalo. Bio je to istodobno i drugi zlatni vijek teologije, ali i teorije ateiz­ ma. Novovjekovni poremećaj ide znači na štetu življenja svetoga, a u korist razmišljanja o svetome. Danas je to stanje posve prevladano jer se zbio neočekovani povijesni obrat: odsad nova religioznost — jednako u Crkvi i iz­ van nje — postaje neizbrisivo obilježena upravo nestrpljivim po­ vratkom življenju svetoga. Zbog svoje privatnosti i individualiz­ ma, ta se religioznost nužno pretvara u neku otvorenu pobunu protiv svakoga znanja o religiji. Razvidno je da vjera živi od vje­ re, a nipošto od znanja o vjeri. Prije su svi mnogo čitali o religiji, sad tu religiju hoće samo živjeti, a malo ili ništa ne žele o njoj znati. Stoga onim upućenijima u društvene prilike nije uopće pri­ jeporna današnja nadmoć čežnje za »religioznim iskustvom« nad potrebom za »religioznim znanjem«. Otud konačno i tvrdnja da je religija prije svega življeno iskustvo i neskriveno osobno svje­ dočenje, a ne njezino puko shvaćanje, često lišeno moralnih duž­ nosti i obrednih iskaza. Dapače, brojni teoretičari počinju tvrditi da religija — kao misaoni sustav i zbroj teologijskih ideja — za5

pravo uopće ne postoji, nego da zbiljski postoji samo religioznost ljudi koji su je iskreno prihvatili i istinski je žive. Između znanosti o religijama i ljudske samosvojne religioznosti zjapi toliko dubok jaz da ga nije moguće premostiti ni s kakvim sredstvima, osim ako se prije toga oba pojma ne steriliziraju, ideologiziraju ili fal­ sificiraju. o Ima dakako još nešto. Ne samo da se u naše doba knjige religiji manje čitaju nego se i teže pišu. Razloga za tu pojavu ja­ mačno ima više. Ovdje ćemo spomenuti samo najvažnije: prvo, golem i nepregledan broj izvješća o religijskim događajima što neprestance stižu iz svih krajeva svijeta, ali i umnožavanje njiho­ vih znanstvenih tumačenja; drugo, teorijska zbrka u oblasti te­ meljnih pojmova, kao što su religijsko, religiozno, sveto, crkveno i vjersko-, treće, nepredviđena pojava necrkvene i izvancrkvene religioznosti koja stanje čini krajnje nepreglednim; četvrto, du­ boka kriza racionalističke teologije i svih znanosti što se ukorijenjuju u pozitivističku baštinu, pa onda i njihova sve očitija neu­ potrebljivost u istraživanju novih oblika religioznosti. Usprkos dvjema opisanim nepogodnostima — devalvaciji knjige kao sredstva religijskog obavještavanja i teškoći u točnom određenju identiteta religije — usudio sam se ipak objaviti ove tekstove. Izazov mi je dolazio iz prostora neponištive obveze svih tragatelja smisla — što je ljudsko biće već po svojoj iskonskoj na­ ravi — da u preispitivanju religijske zbiljnosti nikad ne treba za­ stati, iako je dobro poznato da na sva pitanja sigurnih odgovora zacijelo nema. To se dakako posebice odnosi na sociologiju reli­ gije, čiji zaključci brzo zastarijevaju. Čim ona uspije izreći neku sigurniju tvrdnju, odmah je preteknu nove činjenice. Vrijeme je dakle počelo brže protjecati nego što ga naše ljudske sposobnosti mogu hvatati. Ta suluda i mahnita trka s vremenom u stvari je jedina draž, ali i istodobno nepreskočivi nedostatak svake socio­ logije religije. Moja se prva knjiga Religija u modernom industrijskom društvu bavila suvremenom pojavom sekularizacije u svim njezi­ nim brojnim i raznovrsnim odrednicama. Bilo je to vrijeme pot­ pune nadmoći svjetovnoga mentaliteta koji je također duboko zašao u područje Crkve i osvojio njezinu teologiju. Svi smo od­ mah postali dionicima i promicateljima tog optimističkog ozrač­ ja i velikih društvenih nadanja. Jednakim poletom nudile su se lijeve marksističke utopije i Koncilski novi zanosi. Stoga je knjiga pisana s golemim ushitom, oduševljenjem i iščekivanjem. Bio je to danak što smo ga svi, manje ili više, plaćali svojem vremenu. Druga moja knjiga, pod naslovom Povratak svetoga, bilježi sad već prve pobune svjetovnoga čovjeka protiv toga odveć svjetov­ noga svijeta. Razumljivo da je prvotno oduševljenje brzo splas­ nulo, a nadanje polako iščezavalo. U tom se okviru pojava pučke religije pokazuje kao neka izrazita oporba protiv svjetovnosti svi­ jeta i svjetovnosti Crkve. Bez obzira da li prevladava traženje
6

svetoga ili bijeg pred svjetovnim, uvijek je na djelu jedna te ista pobuna religiozne čežnje u čovjeku protiv odveć svjetovna svije­ ta. Kad su u pitanju Crkve ili društveno uspostavljene religije — što su se u međuvremenu posvjetovnile — onda je to opet ista pobuna čežnje u čovjeku protiv odveć svjetovne Crkve ili religije. Tih je pobuna inače u povijesti bilo u izobilju, što otkriva da se sveto u isti mah kvari i očišćuje. Što je, primjerice, pokret buddhizma ili novijeg hinduizma unutar obrednoga brahmanizma, što je pojava proročke religije unutar judaizma, što je širenje grčkih misterija na području službene religije olimpskog panteo­ na, što je stvaranje redovništva unutar juridiziranog i vlašću moćnog crkvenog kršćanstva i konačno, što je oblikovanje sufizma unutar ortodoksnog islamizma — što je to drugo ako ne ope­ tovana pobuna gorljivosti religijskog proleterijata protiv svjetov­ nosti svijeta, svjetovnosti religije i svjetovnosti Crkve. Spomenuti se buntovnički tijek' nastavlja u suvremenosti obnovom sekta, nicanjem karizmatičkih družba i pojavom novih religijskih po­ kreta. Moja se nova knjiga nadovezuje na prethodnu jer pokušava uglaviti i opisati sve preostale nositelje velike moderne pobune religijskih podzemljara protiv svjetovnosti, a ne samo nezadovol­ jnike iz kruga pučke religioznosti. Kad čovjek ne može redovitim putem doseći sveto, onda ga traži i stvara u samom svjetovnom. U tom smislu je moguće navesti nekoliko primjera iz novije povi­ jesti. Tako je radništvo u prošlome stoljeću moralo biti vođeno s doista vrlo uzvišenim idejama sveopće pravednosti i jednakosti da bi moglo postići vrlo skromne rezultate u stvarnosti, kao skra­ ćenje radnoga vremena i dobivanje socijalne zaštite. Čini se da čovjek ne može ostvariti ni male stvari ako ne vjeruje u velike ideale. Drugačije rečeno, ljudi religiozno misle i kad svjetovno stvaraju. To je neka dijalektika svetoga u ljudskoj povijesti. Uos­ talom nije li i komunizam bio jedna velika svjetovna religija, kao i sve velike ideologije našega stojeća? A nisu li svi izgledi da ni ovaj antikomunizam neće proći bez svjetovne religije: sa svojim obraćenicima, iskupljenicima, neofitima, odricateljima »grešne« prošlosti i obredima? Zar i slabije upućenima nije jasno da kapi­ talistički neoliberalizam u mnogim svojim obećanjima postaje također svjetovnom religijom? Zato se postavlja pitanje da li čov­ jek uopće može izići iz toga začaranog kruga i prestati biti »stro­ jem za pravljenje bogova«, ali i »strojem za ubijanje bogova«. S tim se istorodnim nabrajanjem može nastaviti: nije li u do­ ba sekularizacije Zapad živio razdoblje »smrti bogova«, a Istok sve donedavno razdoblje »rađanja svjetovnih bogova«, pa se sad situacija posve obrnula te »dolaskom svetoga« Zapad počinje živ­ jeti vrijeme »rađanja novih bogova«, a Istok ulaskom u rano gra­ đansko društvo prolazi kroz davno viđenu sekularizaciju i »sum­ rak bogova«, ali poslije jednog općeg meteža — a upravo se sad u njemu dramatično koprcamo — u kojemu su se izmiješali svi svjetovni bogovi, potrošački i politički, pa se na trenutak čini da je društveno ravnovjesje zahvatio teški i nepovratni poremećaj.
7

Jednako se može ponoviti za budućnost religije. Sociolozi i fenomenolozi očito nisu proroci i njihova su predviđanja uvijek bila pogrešna. To ipak ne znači da se o budućnosti religije ne može baš ništa suvislo reći. Vjerojatno da će religija u narednom stoljeću biti prisutnija nego danas, ali u manje određenim oblici­ ma, slobodnija u iskazu, podložna osobnim prohtjevima, pomije­ šana sa svjetovnim nadomjescima, često okultna i mistička, s ob­ veznim primjesama bolesne nestrpljivosti i želje da se odmah dohvati sveto. Ukratko, krajnje destabilna kao što su to u suvre­ menom društvu postali moral, običaji, navike, shvaćanja i pona­ šanja. Krivulje društvene krize ispisuju sociolozi, a tumače feno­ menolozi i povijesničari. Protivno tome, za religioznoga čovjeka svjetovni je svijet zapravo uvijek u krizi, pa su onda za njega i sva razdoblja jednako teška po grijehu i jednako radosna po vrlini. Nema naime takva društvenog sustava — a nije nikad ni posto­ jao — u kojemu bi bilo lako živjeti dobrotu, pravednost, pomaga­ nje bližnjega, mirotvorstvo i opraštanje. Kad se pak sociolog i re­ ligiozni čovjek nađu u jednoj osobi — kao što je u mene slučaj — onda znanstveni odabiri postaju još teži, moralna odgovornost veća, a obveza razlučivanja između njih još neodgodljivija, ako je naravno to razlučivanje uopće moguće obaviti u našem zemalj­ ski »nesavršenom« svijetu. Na koncu treba upozoriti da je većina tekstova iz ove knjige već objavljena u brojnim našim i inozemnim časopisima. Budući da je riječ o vrlo stručnim i specijaliziranim revijama — često tis­ kanim u malom broju primjeraka — sasvim je jasno da su spo­ menuti članci danas postali gotovo nepristupačni, čak i za vrlo zainteresirane čitatelje. Otud potreba da se saberu na jednom mjestu. Možebitni prigovor da je time sadržaj knjige postao ne­ dovoljno sustavan i cjelovit otpada, jer su svi tekstovi usmjereni na nekoliko ključnih religijskih tema, koje se, kao u nekoj simfo­ niji, na mnogo načina variraju, hoteći prije svega pokazati kako se u različitim područjima uspostavljaju uvijek slični religijski ustroji i jednaki putovi razvoja svetoga. Stoga se iste tvrdnje po­ nekad ponavljaju, ali uvijek u funkciji drugih motiva. Glede literature koju u knjizi navodim, ona je u velikoj mjeri doista i korištena, iako se nerijetko spominju izvorna djela koja uvijek nisam bio u mogućnosti nabaviti, pa sam se morao poslu­ žiti prijevodom. Ne bi konačno bilo pravedno prešutjeti mnogostruku potpo­ ru mojih prijatelja koji su mi znatno olakšali i pomogli pri pisa­ nju ove knjige. Ovdje u prvom redu mislim na gotovo sve naše sociologe religije koji su me svojim poticajem, razgovorima, sav­ jetima i podrškom ohrabrivali, a dakako i mnogi drugi što se od početka dobrohotno zanimaju za moj dugogodišnji trud i rad. Ima još jedna skupina dobročinitelja. U naše vrijeme visoko raz­ vijene specijalizacije nije uopće moguće napisati stručnu i znan­ stvenu knjigu — pogotovu iz oblasti sociologije, fenomenologije i religiologije — bez stalnoga praćenja odgovarajuće literature
8

9 . Paoli Soave i Adrianu Bausoli iz Italije. Svima im velika hvala. Svjestan sam kako pisana riječ nikad ne može zamijeniti ži­ vu vjeru.koja je narasla do neizbrojivosti. zatim Vladimiru Merćepu. Za izdašno darivanje i redovno dostavljanje naručenih knjiga i časopisa osobitu zahvalnost du­ gujem Vinku Marianiju iz Sjedinjenih Američkih Država. Mla­ denu Karadoli iz Belgije i Jeanu-Yvesu Calvezu i Genevieve Rivi­ ere iz Francuske. on­ da je sigurno da će svrha njezina objavljivanja biti ispunjena. Ipak se nadam da će poruka ove knjige sretno susresti — negdje na polovici puta njihova ukrštavanja — nesmirene čež­ nje i misaona traženja čitatelja. Ako pritom nekome postane još i svojevrsna pobuda za daljnje istraživanje fenomena religije.

metafi­ zičko s oznakom apstrakcije i znanstveno s oznakom poziviteta. Na taj je način religija doduše prolazno ocijenjena u prošlosti. Sociologija je time na sebe preuzela ulogu filozofije i ponudila onaj u XIX. Zato se već od prvih početaka uspostavljanja nove društve­ ne znanosti o religiji pa sve do naših dana gomilaju i zbrajaju problemi. U prošlom je stoljeću utemeljitelj sociologije A. sociologija je sve­ to svela na druge oblike ljudske djelatnosti — razumsku. TEORIJSKA SOCIOLOGIJA RELIGIJE Za sociologiju religije bila je svakako nesretna okolnost što se ona povijesno začela i oblikovala pod znakom filozofijskog pozitivizma koji je pokušavao na konačan i isključiv način odre­ diti narav i bit religije. Istu je sudbinu doživjela sociologija kad se sa svojom metodom pokušala približiti i istražiti fenomen reli­ gije. a u budućnosti čak osuđena na potpuno iščeznuće i nestanak.SOCIOLOGIJSKE METODE I RELIGIOZNI DOŽIVLJAJI Iako su susreti između pojedinih znanosti i fenomena religi­ je u teoriji bili vrlo poželjni. Comte smjestio religiju na početak razvojnog tijeka koji prolazi kroz tri susljedna razdoblja: teološko s oznakom fikcije. u trećem i najnovijem razdoblju povijesti sociologije religije u prvi plan dolazi do izražaja pluralističko-interdisciplinarna metoda. u povijesti se nažalost brzo pokazalo da je njihovo sučeljavanje često završavalo s više nesporazuma nego uspješnih ishoda. U trećem razdob11 . ali je istodobno u sadašnjosti shvaćena kao suvišna. stoljeću toliko traženi ključ za razumijevanje religije uopće. ta bi se uzbudljiva i poučna povijest zacijelo mogla podijeliti na nekoliko vremenskih razdoblja u kojima prevlada­ vaju različite metode. konačno. premda nisu uvijek u jednakoj mjeri prisutna. Radi bolje pre­ glednosti. druš­ tvenu ili gospodarsku — odričući religiji svaku izvornu i samos­ vojnu posebnost. Da bi to postigla. Prvo je razdoblje u povijesti sociologije re­ ligije obilježeno nadmoćnošću teorijsko-ideologijske metode. drugo je takvo razdoblje obilježeno nadmoćnošću iskustveno-kvantitativne metode. dok ih rješenja jedva prate i dostižu. To su dakako samo zamišlje­ ne vremenske cjeline jer u zbiljnosti sva tri pristupa fenomenu religije uporno traju i do danas.

reli­ gija se pokazuje kao jedan cjeloviti i isključivo socijalni fenomen koji je društven po podrijetlu. Jer. Na gotovo istom tragu kreću se razmišljanja E. ali posve istim mjerilima s kojima prirod­ ne znanosti istražuju predmete u svijetu. Za njega je prvo pitanje bilo: kako se zapravo društvo održava na okupu i obdržava u zajedništvu? Zato je usredotočio svu pažnju na one odrednice u društvu koje potiču koheziju i solidarnost. ali jedne religije u svemu posebne i različite. To je stajalište nadahnjivalo prve istraživače religi­ je. koja ima svoju crkvu. U tom slijedu E. To je razlogom da religija uvi­ jek sjedinjuje. sadržaju i cilju. pozitivnu vje­ ru i laički kult. 65. Religija se u konačnici ipak svodila na društvenu činjenicu. 1965. Comte samo zamijenio staru kršćansku s novom svjetov­ nom vjerom u kojoj će čovječanstvo biti istodobno i objekt i sub­ jekt te vjere. Našao je da upravo religija u najvećoj mjeri postaje čimbenikom grupnog identiteta i integracije u društvu. Les formes e l e m e n t a i r e s de la vie religieuse. koja je pozvana da u svemu zamijeni tradicionalnu kršćansku vjeru. La vie d'Auguste Comte. dogme. mučenike. skuplja. Stoga baš pozitivizam — kao temeljna ideologija sociologijske znanosti — postoje nova 1 religija čovječanstva. P a r i s . naravno po uzoru na samu religiju protiv koje je ustajao žestokom kritikom i odlučnim nijekanjem. životu i društvenim iskazima u kojima se očitovala. Čini se da je A. Dürkheim oz­ načava religiju kao čovjekovu projekciju društva u svijesti ili kao simboličku predodžbu zajednice. 1868. a ne obratno. pa se uz shvaćanje sociologije kao strogo pozitivne i iskustve­ ne znanosti također proširilo ideologijsko shvaćanje sociologije kao filozofije. integrira i povezuje ljude u zajedništvo. Comte mogao sociologe suprotstaviti svećenicima. katekizme. Između religije i društva stav­ ljen je dakle znak jednakosti. Iza sakralnih simbola treba tražiti društvene realitete. metafizike i svjetovne religije. Durkheima bila jako prisutna redukcionistička shema. shvaćene kao egzaltacija ideala samoga društva. Ideologijski su naglasci bili toliko izraženi da je A.Iju za religiju dakle nema mjesta. a pozitivizam njegova vje­ ra. Sveto je obična projekcija iskustva društvenog bića. P a r i s . pa onda i jedino objektivan. sakramente i liturgijsku godinu. Str. Ukratko rečeno. Zajednica ima svojstva re­ ligije. str. 2 1 12 . blagdane. odnosno društvo simbolički mišljeno. velikoga svećenika. us­ postavljajući čisto svjetovnu religiju čovječanstva. opći i trajan uzrok čovjekova sakralna iskustva. Religiju će zamijeniti nova zna­ nost »socijalna fizika« kojoj je zadaća da analizira strukture i mehanizme društva. drugog velikog sociologa iz povijesnog razdoblja nadmoći teorijsko-ideologijske metode u pristupu pojavi religije. Tako je rodonačelnik pozitivističke ideologije uzdigao znanost na razinu reli­ gije. 177. Čovječanstvo je jedino božanstvo. Iz svega proizlazi da je u E. E m i l e D u r k h e i m . Durkheima. čovjek je životinja koja sazdaje zajedništvo: izvan sebe stvara moć koja ga u isti mah • H e n r i G o u h i e r . pa ju je sociologija određivala i tumačila u ovisnosti o povijesti.2 Odatle funkcija religije da »služi« društvu.

Pripremao je tako čitaoce na mogućnost da jednog dana drža­ va. Za E. Marx. I p a k . Sociologija religije Emilea Durkheima i francuske sociološ­ ke škole. a l i ostaje p r i t o m p o s t o j a n o u s v i m k u l t u r a m a . B. D u r k h e i m a . P r a d e s . S w a n s o n . individualističkoj i agnostičkoj Francuskoj.obuzdava. Feuerbach uzeti za okosnicu svojega tu­ mačenja religije.3 Kritičari s pravom upozoravaju da je E. N e w York. I ovdje se kao i u A. E. Ta se svijest osobito očituje u kolektivnim pred­ odžbama i blagdanskim slavljima. XX—XXIX. k a o n e k a n a j o p ć e n i t i j a k a t e g o r i j a u p o d r u č j u religije (usp. str. Totemistički sis­ tem u Australiji. Sociologija religije Emila Dirkema. koji s m a t r a d a s u t e m e l j n e intuicije E . Eliade 4 — u tome što je točno prorekao ono što će se nekoliko godina kasnije pojaviti u većini evropskih zemalja. His Life and Work. Z a g r e b . svaki će nepristrani 3 * U s u v r e m e n o j Je sociologiji religije na djelu v e l i k a »korekcija« u s t a l j e n o g s h v a ć a n j a ideja E. P r e m a n j e g o v u mišljenju u p r a v o s e i d e j a s v e t o g a p o k a z a l a m n o g o s ­ t r u k o sjed. Zato djelo E. jača i podržava. str. Religija je onda svijest društva koje ono ima o sebi. Religions australiennes. B e o g r a d . 1 9 8 7 . 240. najzaslužniji z a v r a ć a n j e D u r k h e i m o v a u g l e d a j e k a n a d s k i s o c i o l o g religije J . S t o g a s v e t o p r o l a z i k r o z m n o g e p o v i j e s n e oblike. Comtea. ondašnji porast nacionalizma. m o n i z m i m a . U jednoj antiklerikalnoj. str. P a r i s . stoljeću bavio religijom kao društvenom činjenicom jest K. Svjetovna religija iz koje je proizlazila i svjetovne religi­ je koje je predviđala kao da su zatvorile krug u kojemu se kreta­ la sociologijska misao E. Durkheim je ustrajao na tvrdnji da su svi ko­ lektivni interesi i zajednička oduševljenja nužno religiozne nara­ vi. gdje se skuplja sva ljudska zajednica da probudi i učvrsti svoje društveno jedinstvo. P r a d q s . što će na osobnom planu L. 3 3 . S t e v e n L u k e s . Durkheima. koje p r e t h o ­ di i nadživljuje razvoj ideje o B o g u . Persistance et mštamorphose du sacrš. P u t je o t v o r i o S. J o s e A. Emile Dürkheim. materijalizmima. p o l i t e i z m i m a . U n a s na istoj c r t i r e h a b i l i t a c i j e u s t r a j e najbolji p o z n a v a t e l j te sociologije Aljoša M i m i c a . L u k e s . Mnogi bi ga htjeli odvesti na druge kolosijeke i ustvrditi da on nije razvijao svoju teoriju 0 religiji na nasljeđu A. Treći mislilac koji se u XIX. ukročuje. Božanstvenost društva. p o k u š a v a o b u h v a t i t i D r a g u t i n N o v a k o v i ć . A Historical and Critical Study. D u r k h e i m a t o č n e i z n a n s t v e n o p l o d n e . u tradicionalnim 1 m o d e r n i m d r u š t v i m a . i a k o su njegovi p r i g o v o r i još uvijek v r l o ozbiljni i b r o j n i (usp. d o k cijelu f r a n c u s k u sociologijsku školu. Fillouxa. Dürkheim ne­ ovlašteno proširio neke spoznaje o totemističkim vjerovanjima i obrednim običajima u Australiji na cijeli svijet i prikazao ih kao opće važeće teorije o svetome. 1 9 8 8 . Comtea — premda na manje izravan način — utje­ caj ideologije ogleda u redukcionizmu koji religiju svodi na ko­ lektivitet. 13 . J. D u r k h e i m a . str. Durkhe­ ima daleko više pomaže da se bolje razumiju zbivanja prvog svjetskog rata. Međutim. Durkheima ta moć nije međutim nešto nadnaravno nego je sila samoga društva. str. N. Taj krug označuje ujedno njezin nedostatak i njezin krajnji domet. jednako na Istoku i Zapadu. 4 M i r c e a E l i a d e . u p r e d g o v o r u knjige Elementarni oblici religijskog života. B e l l a h a . Actualiser Dürkheim et repenser modernus. 4 7 7 ) . P a r i s . Slijedila su d j e l a J. pojava fašizma i staljinističkog komunizma nego religioznost australijskih do­ morodaca. panteizmima. 1 9 7 2 . učvršćuje. Daljnji je z a m a h toj r e ­ habilitaciji d a o G .njujuća. p o s e b i c e u s m i s l u njihove h e u r i s t i č k e vrijednosti. C a z e n e u v e a i R. klasa i narod mogu postati svete stvari u krajnje svjetovnom okružju. Njegov je uspjeh — misli M. Lacroixa. C. 1 9 7 2 . A . 2 9 3 ) . a ne s a m o E. 1 9 8 2 . j e r o n a o t k r i v a p o s t o j a n j e n a t p o v i j e s n o g i s k u s t v a .

E n g e l s je p r e p o r u č i v a o p r e v o đ e n j e i objavljivanje a t e i s t i č k e l i t e r a t u r e f r a n c u s k i h e n c i k l o p e d i s t a . što z n a č i da je s v e t o uvijek n e k a d r u g o r a z r e d n a i izve­ d e n a p o j a v a : izvorište o t u đ e n j a j e i z v a n njega. a p o z i t i v i z a m p o s t a v l j e n na mjesto koje mu u povi5 K a r l Löwith. Löwith k a ž e da je K. M a r x u s t a n o v i t i m r a z d o b l j i m a svojega ž i v o t a b i o o p s j e d n u t m o ć i m a z n a n o s t i . Z a t o je religija oblik ljudske svijesti — ideologije — o d r e đ e n s t v a r n i m o d n o s i m a u d r u š t v u . E n g e l s je tu scijentističku t e m a t i k u — tek mjestimice iskazanu — uveo na široka v r a t a u m a r k s i z a m . 204. p a i h t r e b a j e d n o m zauvijek o d s t r a n i t i . o n i s u p o s t o j a n o istica­ ni i j a k o k o r i š t e n i u cijeloj povijesti m a r k s i z m a — p o s e b n o u kri­ tici religije — pa je ozbiljno p i t a n j e da li će ih se m a r k s i z a i n i k a d a uspjeti do k r a j a osloboditi. Man's Self-Alienation in Research. o s p o r a v a l e istinitost religije i k r š ć a n s t v a . T o m b i o p e r a c i j o m m a r k s i z a m k o n a č n o izišao čist i n e o k a l j a n . Njegov p a k pojed­ n o s t a v n j e n i s a ž e t a k m a r k s i z m a u Anti-Düringu. M a r x n e o t u đ i v o p r i p a d a XIX. ali s a m o o n d a k a d s e o n a p r i b l i ž a v a l a »buržujskom« m o d e l u p r i r o d n o . 5 S o b z i r o m n a pozitivističke s a d r ž a j e . M a r x a p o j a m religije i m a svoje izvorište u d r u š t v u . 7 J a s n o . u Social 14 . I I I . S t o g a g a j e m o g l a t a k o s n a ž n o o d u š e v i t i p o j a v a D a r w i n o v e teorije evo­ lucije 6 i n e k e d r u g e g r a đ a n s k e pozitivističke h i p o t e z e koje su. 7 M E G A . F. o n d a politički p r o s u đ i v a o religiju i filozofiju. koji su par excellence ideo­ logije t o g a d o b a . 180—181. stoljeću i n j e g o v i m d v j e m a o p r e č n i m obilježjima: p o z i t i v i z m u i d r u š t v e n o m u t o p i z m u . I z ideologijske s f e r e i z u z i m a o j e z n a n o s t . M a r x a k o j a vodi r a č u n a o zbiljskim ljudima. s t a r u d v a stoljeća. njihovoj e k o n o ­ miji i u v j e t i m a n j i h o v a p o l i t i č k o g života. Za K. k a o i p o k u š a j u s p o s t a v l j a n j a j e d n e dijalektike p r i r o d e koja ć e o s i g u r a t i p o d u ­ d a r n o s t filozofije m a r k s i z m a s t e z a m a o n d a š n j e z n a n o s t i . str.e k o n o m s k o m ključu. 533. A p s t r a k t n a a n t r o p o l o g i j a L. F e u e r b a c h a bit ć e z a m i j e n j e n a m a t e r i j a l i s t i č k o m a n t r o p o l o g i j o m K. Z a t o će vrijediti o b r n u t i slijed p r i u k i d a n j u religije: najprije t r e b a poći o d e k o n o m i j e . Čak je K. d a b i n a k r a j u e k o n o m s k i p r o s u đ i v a o religiju. ia­ k o v r l o s u m n j i v e vrijednosti. P o g r e š n o i b r z o p l e t o b i bilo zaključiti d a s e p r o b l e m m a r ­ k s i s t i č k o g p o z i t i v i z m a m o ž e l a k o razriješiti. I I I . 21.e k s p e r i m e n t a l n e z n a n o s t i i k a d je p o t v r đ i v a l a n e k e njegove teorijske izvode. M a r x najprije filozofijski p r o s u đ i v a o religiju. K.u v i d u s t a n j e s t v a r i to l a k o o p o v r ć i i o t k r i t i da K. filozofiju i politiku. u t o m s l u č a j u o n e n i s u n o s i l e p e č a t ideolog i č n o s t i n e g o v a l j a n o s t z n a n s t v e n o s t i . z a t i m p o l i t i k e i na k r a j u filozofije. str. M a r x se z a č u d o t o m e nije o p i r a o . • the Early Writings of Marx. a ne p o j e d i n c u . F. 3. Str. Z a n e k e j e t o prije s v e g a j e d n o s t a v a n p r o b l e m i z o p a č e n j a : m a r k s i z m u s u t u đ i svi pozitivistički i d r u g i slični sadržaji. S a ž i m a j u ć i t u mi­ s a o K. 2. 1954. O t u d t u m a č e n j e religije isključivo u d r u š t v e n o . 6 M E G A . odvuk­ li su o v u m i s a o na s t r a n p u t i c e i p l i ć a k e scijentističkog pozitivizm a najgore vrste.

n a r a z ­ ini mišljenja. jer d r u g i h j e d n o s t a v n o n e m a . čet­ vrti veliki sociolog religije i z p r v o g a r a z d o b l j a n o v e d r u š t v e n e z n a n o s t i o s v e t o m e . Z a t o u njegovu s u s t a v u religijske činjenice uživaju r e l a t i v n u a u t o n o m i j u . Religija d a k l e m o ž e djelovati n a d r u š t v o . M a r k s i z a m . u o p ć e m o ž e d r u g a č i j e z a n i j e k a t i o s i m pozitivistič­ k i m i m a t e r i j a l i s t i č k i m o b r a z l o ž e n j e m . p a n i s u p o t p u n o o v i s n e o e k o n o m ­ s k i m i d r u š t v e n i m utjecajima. p r e v r a t n i č k a m o ć i r a d i k a l n i o b r a t . W e b e r d r ž i d a j e čovjek životinja koja s t v a r a z n a č e n j e . D o k je E.jesti ljudske misli p r i p a d a . k r i t i k a religije j e vjerojatno m o g u ć a još s a m o u p o t r e b o m k l a s i č n e m e t o ­ d e d o s a d a š n j i h m a t e r i j a l i z a m a . z n a č i . izričita a n t i . W e b e r n a v o d i tri p r i m j e r a iz povijesti religija. n e o s t v a ­ r e n i b u d u ć i . K a r i z m a je p r a v a rijetkost. O s i m k r i t i k e religije s pozitivističkih vidika. izvjestan. K a k o m a r k s i z a m n e m a n e k i svoj p o s e b n i i s a d a š n j i teorijski a t e i z a m — o s i m o b e ć a n j a da će se on o s t v a r i t i u b u d u ć n o s t i — n e p r e o s t a j e m u d r u g o n e g o d a poseg­ n e z a pozitivističkim m a t e r i j a l i z m o m k a o svojom i d e o l o š k o m p o d l o g o m .e k o n o m i č n o s t u s k l o p u d r u š t v e n o g života. N a ž a l o s t . Stoga mu s o b z i r o m na o s p o r a v a n j e religije j e d i n o p r e o s t a j e v r a t i t i se sta­ rim argumentima i znanstvenim naivnostima predmarksističkog m a t e r i j a l i z m a . M . A d o g o d i t ć e s e s a m o o n d a a k o s e svijet r a z o t u đ i . a n e s a m o d r u š t v o djelovati n a religiju. jer s p r a m religije h o ć e i s t o d o b n o z a d r ž a t i i a t e i s t i č k u n e g a c i j u i teorijsku afirmaciju da je ateizam m o g u ć s a m o u budućnosti. više p o t i c a t i vjerovanje u tu m o g u ć n o s t n e g o se p i t a t i d a li s u svjetovni eshaton ili s e k u l a r i z i r a n a g n o s t i č k a pleroma u o p ć e dohvatljivi z a n a š »pali« ljudski r o d . s i l o m prilika. J a m ­ s t v a z a r a d i k a l n i e k o n o m s k i o b r a t koji ć e n e i z o s t a v n o donijeti o d u m i r a n j e religije zacijelo n e m a i t e š k o d a g a u o p ć e m o ž e i biti. O ž i v o t v o r e n i a t e i z a m — koji č e s t o n o s i i m e h u m a ­ n i z m a — u s a d a š n j o s t i još nije p r i s u t a n . J e d i n u j e ozbiljnu i z n i m k u u t o m d u g o m p o v i j e s n o m v r e m e ­ n u očite n a d m o ć i ideologije i r e d u k c i o n i z m a činio M . U p o t v r d u t o m e M. S t o g a j e n a k r a j u o s t a l a još s a m o vjera p r o t i v koje j e m a r k s i z a m bio t a k o nametljivo ustao. Najprije uglav­ ljuje s m i s a o k a t e g o r i j e k a r i z m e . B u d u ­ ć i d a s e s p o m e n u t o r a z o t u đ e n j e još nigdje nije zbilo m a r k s i z a m je m o r a o . D r u g i m riječima. U t a k v u je s k l o p u a t e i z a m s a d s h v a ć e n — za r a z l i k u od n j e g o v a teorijskog p r e t h o d n i k a — k a o d r u g o t a n . jer se u s t v a r i t e k t r e b a d o g o d i t i . m i s l e ć i na sve o n o p o s e b n o i iz­ v a n r e d n o u slijedu s v a g d a š n j i h d o g a đ a j a — ausseralltäglich — što i s t o d o b n o ostaje n a č i n d a n e š t o p o s v e n o v o u o p ć e u đ e u povijest. Pitanje j e n a i m e d a l i s e religija. p o t p u n a novost. p r e t p o s t a v l j e n . što s u z a p r a v o istinski p o k r e t a č i svjetske povijesti. vjerojatan. W e b e r . Poslije t o g a o b i č n o n a s t u p a »rutiniziranje« i z v o r n o g 15 . D u r k h e i m m i s l i o da je čovjek živo­ tinja koja s t v a r a zajednicu. p r i h v a ć a p o z i t i v i z a m i d r u g e nje­ g o v e d e r i v a t e n e i z z a b l u d e ili n e z n a n j a n e g o i z n u ž d e . p r o b l e m je dublji i složeniji n e g o što s e p r e t p o s t a v l j a . n e s t v a r a n . ovisan. m a r k s i z a m d o ­ n o s i — na izgled s u p r o t n o — i j e d n o u t o p i s t i č k o o b e ć a n j e o poja­ vi d r u š t v a b e z religije.

9 M a x W e b e r . E. što se uostalom moglo s ve­ likom vjerojatnošću i očekivati. Tü­ b i n g e n . Marx — podlegli kušnjama i opasnostima mentaliteta XIX. Weber uzima iz drevnog hinduizma. svezak. Ako izuzmemo M. Tü­ b i n g e n . Kolakowskoga — njegovo je mjesto u povijesti suvremene filozo­ fije relativno određeno. čime se dakako stavljaju u pitanje sve redukcionističke revnosti pozitivizma i ideologije u prvom razdoblju raz­ voja sociologije. pa mu nesporno pripa­ daju. Gesammelte Aufsätze zur Religionssoziologie. Comte. 1972. Passmorea. Durkheim i K. pa se novosti polako birokratiziraju. 6. Možda se baš pojava karizme. F. Positivist Philosophy. KRITIKA TEORIJSKE SOCIOLOGIJE RELIGIJE Nema dvojbe da se prvo razdoblje u razvoju sociologije reli­ gije. sa svojim svojstvima nepredvidljivosti. L. U trećem je pak primjeru riječ o uplivu pro­ testantske etike na novovjekovnu građansku ekonomiju i to u smislu poticaja razvoja. E. redukcionizam i svjetovnu religioznost. str. E. buddhizma i konfucionizma doduše svojim sakralnim učenjem spriječavale gospodarski napredak i razvoj racionalnosti u društvu. Weber je u naše doba sigurno pridobio najviše sljedbenika. 16 . a ne nedjelotvornog odraza. oblikovalo pod pre­ sudnim utjecajem ideologije. Durkheima i K.nadahnuća karizme. M. koji će tek u kalvinistič­ kom protestantizmu doći do punoga izražaja. meto­ dičkim monizmom ili idejom o jedinstvenoj znanstvenoj metodi u odnosu na različite predmete njezina znanstvenog istraživa­ nja. H a r m o n d s w o r t h . uvjerenjem da su samo egzaktne prirodne znanosti idealni ili savršeni metodički uzorci za ocjenu svih drugih discip- • 8 Max Weber. Simona. I. institu­ cionaliziraju i sklerotiziraju. stoljeća. Manuela. Marxa. Webera. Za nas će biti dovoljno ako istaknemo tri ideologijska sas­ tojka klasične sociologije svetoga: pozitivizam. str. 1920. koji za­ cijelo zaključuje to prvo razdoblje. 1920. J. 12—25. 10 To je tipična ideologija stanovite znan­ stvene slike svijeta. Poslije mnogih i izvrsnih suvremenih znanstvenih prinosa o pozitivizmu — W. jednako znan­ stvenoj i osobnoj. 442. Zahvaljujući svojoj neutralnosti. ali je suprotno tome židovstvo podržavalo spomenute svjetovne ishode. Drugi primjer M. kao samostalne znanstvene discipline. III.' To razvidno poka­ zuje da religija može imati i stvaralački poziv i povijesnu uspješ­ nost na zemlji. drugo. koja je nerijetko izrijekom potvrđena — ich bin zwar religiös absolut unmusikalisch — M. 10 Leszek K o l a k o w s k i . Comtea. 8 Religijske su ideologije hinduizma. str. gdje su utjecaji religijske ideologije zaustavljali vertikalnu promociju ljudi u tadašnjem kastinskom poretku. svi su drugi klasici sociologije religije — A. Gesammelte Aufsätze zur Religionssoziologie. Obilježena je s dvjema pretpostavkama: prvo. najviše suprostavlja sociologizmu A. pozvane da postane model svim drugim dis­ ciplinama. svezak.

k a o što je b i o l o š k a . ko­ ja je prvi pokret. k a o A. D u r k h e i m a i S. N a t u s e ideologizaciju p r i r o d n i h z n a n o s t i o d m a h n a d o v e z u je r e d u k c i o n i z a m . o n v e ć stavlja u p o k r e t m e h a n i z a m p r o j i c i r a n j a . stoljeća. E. Taj se p r o c e s razvija u dvije f a z e : u p r v o m t r e n u t k u čovjekova se želja p r o j i c i r a u i l u z o r n u p r e d o d ž b u v l a s t i t o g ostva­ renja. a to je za njih čovjekov i z v o r n i d r u š t v e n i svijet. t r e b a prije t o g a biti p r o j i c i r a n o . j e r j e o d r e đ e n a k a o o t u đ e n j e u i m a g i n a r n o j projekciji. M a r x a do E. 17 . D u r k h e i m i K. r a z u m n o s t i i zbiljnosti. u m j e t n o s t . str. koja je drugi p o k r e t u m e h a n i z m u r a z o t u đ e n j a . iskupljenje i ozdravljenje čovjekova bića. p r a v o — na n e k o j e d n o s t a v n i j e p o č e l o . Da n e m a projekcije. P r e o s t a j e n a m d a točnije o d r e d i m o p o j a m r e d u k c i j e . Ć i m čovjek misli. Z a t o se i sociologija religije bez priziva priklanja vladajućem redukcionizmu. filozofiju. C o m t e a . A u p r a v o je taj u z r o č n i o d n o s d a n a s t e š k o p r i h v a t ­ ljiv j e r u n j e m u i s a m a sociologija na t i p i č n o i d e o l o š k i n a č i n . p s i h i č k a ili d r u š t v e n a j e z g r a . M a r x . a u d r u g o m t r e n u t k u m i s a o p r e u z i m a tu p r e d o d ž b u i pri­ daje joj svojstvo u t v r đ e n e istine. U t u m a č e n j i m a r e ­ ligije. U s p o m e n u t o j kritici iluzija ili l a ž n e svijesti religija z a u z i m a p o s e b n o mjesto. a n e p r e t h o d n i h e u r i s t i č k i p r i n c i p . R e d u k c i j a je. s h e m a projekcija-redukcija m o g l a j e biti s a m o r e z u l t a t n a k n a d n e spoz­ naje. u s p o s t a v l j a d r u š t v e n i i e k o n o m s k i redukcionizam. p r e m a o v o m e mišljenju. P r e m a o n o m e što s m o d o s a d rekli. Interpretation du langage religieux. O n e s u lice i n a l i č j e j e d n e t e iste s t v a r n o s t i . F e u e r b a c h a . m e h a ­ n i z a m je p r o j i c i r a n j a i z j e d n a č e n s t r a n s c e n d e n c i j o m . ne bi trebalo provesti ni redukciju. C o m t e . F r e u d a .lina. K. smatrajući da e k o n o m s k i temelj i d r u š t v e n a zbilja u s v e m u o d r e đ u j u razvoj r e ­ ligijske ideje. koja r a d i k a l i z i r a čovjekov ze­ m a l j s k i svijet do j e d i n o g o n t o l o š k o g izvorišta. Vergote. j e r d a b i s e n e š t o r e d u c i r a l o . Paris. M o d e l o m projekcije t u m a č i religiju m o d e r n a mi­ s a o od L. A. o d a n t r o p o l i g i j e d o sociologije. A k o t a s h e m a vrijedi z a s v a k u s p o z n a j u . M i s a o XIX. T r e ć i je ideologijski s a s t o j a k sociologije religije n j e z i n o n e o ­ č e k i v a n o svojstvo da se p r e o b l i k u j e u svjetovnu religiju. P o sebi j e j a s n o d a s u t e ideje s u d b o n o s n o dje­ l o v a l e na religiologiju XIX. z a v r š a v a j u k a o s t r a s t v e n i z a č e t n i c i i p o k r e 11 Antoine 206—208.u z r o č n o t u m a č e n j e religije. k o j a s u n a p r a v l j e n a s a stajališta m o d e l a projekcije." Taj m e h a n i z a m projici­ r a n j a m o ž e biti s više s t r a n a o s p o r a v a n . religiju. U o s t a l o m . 1974. Svi u p o r ­ ni z a g o v o r n i c i iskustva. Z a t o p r e v l a d a v a a n a l i t i č k o . o t k l a n j a j u ć i sve d r u g e u z r o k e . Taj o d n o s m e đ u t i m m o ž e m o b e z p o s l j e d i c a p r e o k r e n u t i i r e ć i d a j e čovjek b i ć e koje p r o j i c i r a j e r j e b i ć e koje t r a n s c e n d i r a . U s e b i krije filozofiju a p ­ s o l u t n e dovoljnosti u i m a n e n c i j i . z a sociologe r e d u c i r a t i z n a č i s p u s t i t i se od n e č e g a što je l a ž n o — a to je za njih religija — na o n o što je istinito. o n d a j e d n a k o v a ž i i z a o n u k o j a t u s h e m u ut­ v r đ u j e i primjenjuje. stoljeća s t a l n o p o k u š a v a svesti sve d u h o v n e f e n o m e n e — jezik. To o t k r i v a da p o č e t n i p o k r e t koji u t e m e l j u j e n a v o d n u l a ž i iluziju religije ni­ j e r e d u k c i j a n e g o projekcija.

induktivne. P r o m a t r a s e s a m o o n o što s e m o ž e p r e ­ brojiti. S obzi­ r o m d a j e č i n p o h a đ a n j a nedjeljne m i s e n a j l a k š e mjeriti. U p r a v o s t i m o k r e t a n j e m p r e m a n a j n e p o s r e d n i j e m iskustvu. s h v a ć e n u k a o p o z i t i v n u z n a n o s t . sociologija religije je u š l a u d u g o r a z d o b l j e s o c i o g r a f s k e euforije. da je sociologiju religije vrlo b r z o s v e l a na čistu sociografiju religijskih č i n j e n i c a i s t a v i l a je u službu crkvenog pastorala. 137. Z a t o u d r u g o m r a z d o b l j u r a z v o j a sve više izbija n a p r i j e d j e d n a c r k v e n a sociologija. r a d p r e t e ž n o t e h n i č k i i j e d n o s t a v a n . p o t p u n o a u t o n o m n u i neo­ v i s n u o teologiji i filozofiji. E M P I R I J S K A S O C I O L O G I J A RELIGIJE Ozbiljno z a s t r a š e n a od z l o u p o t r e b a ideologija i l a ž n i h filozo­ fija. s a d a j e s t r o g o p r o v o d i l a j e d n u e m p i r i j s k u sociologiju. D a n a s p o z n a j e m o n o r m a l n e p r o p o r c i j e v j e r n i k a u svakoj • 18 12 Liliane Voye. s p o s e b n i m p o s t u p k o m i m e t o d a m a . i z m e đ u b o r b e n e svjetovne r e l i g i o z n o s t i i t r a d i c i o n a l n e crkve­ n e religije t e š k o d a j e m o g u ć o d n o s n e p r i s t r a n o s t i . pa i d r u g d j e . z a v r š a v a u f i d e i z a m . 1 2 U sva­ k o m slučaju. P r e d n o s t j e d a n a d e s k r i p t i v n o m istraživanju. U t o m o z r a č j u t r o s t r u k o g i d e o l o š k o g p r i t i s k a : pozitivizma.t a č i n o v i h svjetovnih religija. Z a t o je XIX. U s r e d i š t u su z a n i m a n j a p o d a ­ ci o i z v r š a v a n j u i o b d r ž a v a n j u vjerskih d u ž n o s t i . str. d o d u ­ še iz r a z u m l j i v i h r a z l o g a o p r e z n o s t i . A. n e g o s u z d r ž a n o m i p l o d n o m z n a n ­ s t v e n o m p r o s u d b o m . sociologija religije se o b r a t i l a . stoljeće više obilježeno su­ k o b o m C r k a v a s j e d n e s t r a n e i velikih svjetovnih ideologija reli­ gijske p r o v e n e n c i j e s d r u g e . 1973. Sociologie du geste religieuse. U m j e s t o o p ć i h sinteza. mjeriti i g r a f i č k i p r i k a z a t i . u svojem d r u g o m razdoblju. objektivnosti i z n a n s t v e n e n e u t r a l n o s t i . v j e r n e d e s k r i p t i v n o j m e t o d i koja i s t r a ž u j e s a m o o n o što j e mjer­ ljivo i provjerljivo. Bruxelles. u tolikoj je mjeri s u z i l a p o j a m iskustva. n e u m o l j i v o m lo­ g i k o m p o r a z a z e m a l j s k i h osvajanja n e b a . m e t o d a o p o r b e i o t k l o n a religije j e d v a d a m o ž e biti p r i m j e r e n a i s t r a ž i v a n j u f e n o m e n a religije. a p r i s t u p a se i s t r a ž i v a n j u l o k a l n i h o b r e d n i h p o j a v a p o s v e k o n k r e t n e c r k v e n e vjere. N a p u š t a s e ispitivanje o p ć i h r e l i g i o z n i h p o j a v a i k r u g o v a razvo­ ja. č i s t o m i s k u s t v u . b e z o p ć i h m e ­ todičkih načela. j e r otkrivaju t o č a n broj v j e r n i k a i u č e s t a l o s t n j i h o v a s u d j e l o v a n j a u religijskom o b r e d u . U m n o g i m zemljama Evrope i Amerike. i s t r a ž e n e su na ovaj n a č i n g o t o v o sve biskupije i žu­ p e . T a k o pozitivizam. s n a g l a s k o m na statističku o b r a d u p o d a t a k a . n a š t e t u o p ć e sociologije religije. pozitivne i p r a k t i č n e znanosti. r e d u k c i o n i z m a i svjetovne r e l i g i o z n o s t i i z m i č e s v a k a p r i l i k a d a s e d o s t i g n e sveto k a o čovjekovo z a d n j e z n a č e n j e i najdublji s m i s a o njegova t r u d n o g postojanja. T a k v u je sociologiju religije — mini­ m a l i s t i č k u u svojim teorijskim z a h t j e v i m a — m o g l a p r i h v a t i t i i C r k v a . J e r . k a o n a j p r i k l a d ­ niji z n a k o v i z a p r o m a t r a n j e . . T a tendencija empirijske. o n p o ­ staje p r v i p o k a z a t e l j o p ć e r e l i g i o z n o s t i u n e k o m d r u š t v u . s vrlo o g r a n i č e n i m društvenim značenjem.

Z a u s t a v l j e n a n a g r a n i c i s p e c i j a l n i h teorija 1 s u ž e n e g e n e r a l i z a c i j e . Tako je empirijsko istraživanje zapelo na granica­ m a tz. T a teorija u p u ć u j e n a p o s t u p a k d a r a d n u h i p o t e z u o n e ­ k o m k o n k r e t n o m p r o b l e m u t r e b a n a k n a d n i m i s t r a ž i v a n j e m ot- • 13 str. N e j e d n a k a v j e r n o s t nedjel­ jnoj p r a k s i i s p i t a n i k a s t a v l j e n a je u o d n o s s n j i h o v o m d o b n o m pi­ r a m i d o m . sociologija religije t r a ž i i o t k r i v a t e k p o j e d i n a č ­ ne z a k o n e i k o n s t a n t e vladanja za o g r a n i č e n o vrijeme i prostor­ no područje. d o b . n e d j e l j n a p r a k s a s h v a ć e n a j e k a o z a v i s n a veliči­ n a . O d t a k v a i s t r a ž i v a n j a n a g o m i l a o s e g o l e m i socio g r a f s k i m a t e r i j a l . p o s t a o g o t o v o zahtjev vremena. O b r a z ­ loženje se k r e t a l o u m e h a n i c i s t i č k o j p e r s p e k t i v i . o s i m a k o n e želi p o s t a t i i d e o l o g ili filozof. B o u l a r d p r v i i z r a d i o o p s e ž a n a t l a s h o m o g e n i h z o n a religijske p r a k s e z a r u r a l n u F r a n c u s k u . M a r t o n a .i m o v i n s k a k a t e g o r i ­ ja. 147. sociologija religije n u ž n o s e o p r e d i j e l i l a z a j e d a n p o m a l o n a i v n i d e t e r m i n i z a m i j e d n o s t a v n u d r u š t v e n u m o t i v i r a n o s t vjer­ ske prakse. Ako je p o n e k a d i p r i h v a t i l a izazov o p e ć n i t o s t i . P o k a z a l o se. a r a z n e d r u š t v e n e oz­ n a k e : o p r e k a grad-selo. m i g r a c i j a m a i d r u g o . d a s u regio­ n a l n e r a z l i k e u vjerskoj p r a k s i tolike d a n a c i o n a l n i p r o s j e k n e m o ž e biti u z e t k a o r e a l n a vrijednost. Premiers itineraires en sociologie religieuse. r a z d i o b o m p o k l a s a m a . r a z l i č i t o š ć u spolova. n u ž n o s t i i funkcionalnosti religije u u s k o m p r o s t o r u s a m o j e d n e k u l t u r e . i z n a d koje s o c i o l o g u nije d o p u š t e n o ići. og­ r a n i č a v a l a se na sudove o značenju. demografiji. pa je vjerski život. Sociologija religije je p o s e g n u l a i za p o s v e svjetovnim p o d a c i m a : s t a n o v a n j u . Paris. T r a ž e n je u toj u s p o r e d b i o d g o v o r n a p i t a n j e : o d a k l e različitost u religijskoj p r a k s i . v o d e ć i r a č u n a 0 p o l o ž a j u koji z a u z i m a j u u d r u š t v u . P o k u š a l a se utemeljiti i tipologija vjernika. b i l a o p ć e n i t o p r i h v a ć e n a od sociologije religije k a o k r i t i č n a t o č k a r a z g r a n i č e n j a . Fernand Boulard. d a p a č e još i u ž e . p r e b i v a ­ l i š t e m u g r a d u ili selu. Toj euforiji b r o j e v a n i t k o ni­ je p o t p u n o i z m a k a o . teorije s r e d n j e g d o m a š a j a — middle range theory — koja je. č e s t o n e p r e g l e d a n i t e š k o u p o t r e b l j i v u teorij­ s k e s v r h e . n a k a r t i . p a j e F . Brojevi s u b r z o p r e n e s e n i n a z e m l j o p i s n e k a r t e . i m o ­ v i n s k o m stanju. i a k o se r a z m e ć a l a s u p u s t v i m a za djelovanje. u s m i s l u z a g o v o r a R. Dalje o d t o g a nije išla.d r ž a v i i o b l a s t i . P r e m a očekivanju. d r u š t v e n o . Ipak. K. 1966. O g r a n i č e n a s a m o na dva stava uspo­ r e d b e . o v a s e k v a n t i f i c i r a n a sociologija nije u p u š t a l a u općenitije zaključke. i z r a ž e n u p o s t o c i m a i p r e d o č e n u m a t e m a t i č k i m v e l i č i n a m a . n a k o n č e g a s u slijedili slični po­ 13 t h v a t i u m n o g i m z e m l j a m a . po kojoj nedjel­ j n a v j e r s k a p r a k s a tvori z a v i s n u varijablu. Izbjegavajući n a taj n a č i n o p ć e d r u š t v e n e istine. nije s e o s t a l o n a s a m o m b r o j e n j u nedjeljnih posjetite­ lja. obiteljska situacija — n e z a v i s n u varijabilu. koju t r e b a uvijek s u p r o s t a v l j a t i m n o š t v u n e z a v i s n i h v e l i č i n a iz društvenoga konteksta. o n a j e u s r e d o t o č i l a svoje z a n i m a n j e n a m i k r o s o c i o l o š k a istraživanja. n a t a l i t e t u . spol. n a o b r a z b a . U tak­ voj p e r s p e k t i v i . 19 .

Sto­ ga su u opticaju specijalne teorije a ne globalne pojmovne she­ me. nego i koliko ih vjeruje u Boga i u druge vjerske istine. P a r i s . Jer. preuranjenih zaključaka u smislu općeni­ tosti. Spomenuta radna hipoteza. izmjeriti tu subjektivnu stranu religioznosti. O čudnoj pojavi »religije bez obreda« — nasuprot »političkoj religiji s obredom« — postoje danas izu­ zetna svjedočanstva. jer ono može biti rezultat dubokog vjerskog opredjeljenja. ko­ je dopuštaju iznimke i izmjenu cijelog sustava metoda. Messe. 169. međutim. To je konačno razlogom zašto se danas u sociologiji religije toliko spominju tendencije i vjerojatnosti. s vreme­ nom je postalo razvidno da može postojati vjera bez kulta i da kult sam po sebi ne definira religiju. Naime. Izjednačiti religioznost s redovitošću ispunjenja crkvenih ob­ veza znači osiromašiti religiju do izobličenja. Ispitivanja javnog mišljenja. pored vjerske prak­ se. pa u modernom svijetu ima sve više vjernika koji ne prakticiraju svoju vjeru. Sigurno da prizemni empirizam i amaterska metodologija iz prvog razdoblja razvoja iskustvene sociologije religije imaju stanovite prednosti. Zbog toga se počeo tražiti odgovor na pitanje u što netko vjeruje. iako je osvješćuju u osobnom prostoru. Kod toga se nije dugo ostalo.. ali se one u Evropi i Americi redovito vrše. ali je teško reći u kojoj mjeri oni pomažu da se pronikne u stvarno stanje religije u druš­ tvu. religioznost je u stvari toliko složen pojam da ga nije mogu­ će jednim svojstvom iscrpsti. što su provedena posljednjih godina. Istraživanja što su slijedila pokazala su potpunu opravda­ nost prigovora da postupak praćenja obdržavanja nedjeljne ob­ veze ne mjeri svu religioznost. ta nova sociologijska tendencija prihvatila je srednji put. kategoriziraju i vrednuju stu­ panj osobno ukorijenjene religizonosti. možda zbog svoje jednos­ tavnosti pitanja. Ako je neka općenitost dopuštena. str.kriti kao istinitu ili ne. u kojemu suženi broj podataka biva interpretiran s posebnim i specijalnim teorijama. Tako smo doznali ne samo koliko ljudi ide u crkvu. reprezentativnog značenja uzorka i tehničke spreme osoblja. pokušala su.. La Foi sans la pratiquer. a potisku­ ju se kruti i nepromjenjivi zakoni.. oslanjajući se na sposobnost onih koji odgovaraju. • 20 14 P i e r r e V i l a i n . ali tako­ đer i posljedica obiteljskih običaja ili društvene prisile.14 Ta je situacija prisilila sociologe religije da preispitaju svoja bitna gledišta o pokazateljima religioznosti. ona nikad ne ide iznad činjenica. dakle. a ne samo kako to vjerovanje iskazuje. statistika pribivanja ne govori ni­ šta o tome kako vjernici osjećaju to sudjelovanje u obredu. posebno zbog neke jednostavnosti. Kakva je učinkovitost takvih anketa u području religioznosti nije lako odrediti. preglednosti i uvjerljivosti. mo­ že biti primijenjena samo na vrlo ograničeni broj činjenica. 1970. Bilo je više nego jasno da se re­ ligioznost ne može svesti samo na svoj izvanjski kultni izričaj. kao ostaci pozitivističke i ideo­ loške tradicije.10 milions de Francis croient sans . lake obrade. Kloneći se.

Glocka o peterostruko]' dimenziji religije. u zborniku Religion and the Face of America. Religion and Society in Tension. Religion and Society in Interaction. Religion. U Evropi se duže ostalo kod stare metode. 1965. B. ideološku (prihvaćanje tih istina). Englewood Cliffs. 112. 1973. Prvi počeci višedimenzionalnog pristupa religiji izvršeni su pod utje­ cajem američkih iskustava. A. Naznačimo neke od njih: priznanje vjere. organizacionom djelatnošću i nov­ čanom pomoći. koja mje­ ri znanje vjernika o bitnim porukama njihove religije. vjersku i devocionalnu dimenziju. go. 1970. poznavanje vjere. The Religious Revival in America. pona- • 15 Charles Y. str. 18 Kad je 1 9 6 9 . 21 . Iskustvena dimenzija pokušava mjeriti stupanj osjećajne pri­ vrženosti nadnaravnome. To je razlogom zašto se danas povećava broj indi­ katora religioznosti. Oni su tako utvrdili 11 načina da se bude religiozan. 1975. Roma. Religija se iskazuje kroz četiri bitne dimenzije: intelektualnu (spoznaja vjerskih istina). Berkeley. 430. str. Johnstone. ideološka dimenzija izražava mjeru podređenosti vjerskoj grupi ili njezinoj istini. broj se indikatora religioznosti počeo brzo množiti. ideologija i etičke posljedi­ ce. Rezultate su podvrgli faktorskoj analizi i iskazali ih u šest pri­ marnih mjera religioznosti s dvije ili više relativno neovisnih podgrupa. ali su nadodane još dvije dimenzije: stupanj pripadnosti religijskoj sku­ pini i prvobitna motivacija ispunjavanja vjerske prakse. 50—51. Glock 15 nalazi da unutar religije postoje četiri dimenzije: religiozno iskustvo. litur­ gijsku (sudjelovanje u obrednoj praksi) i posljedičnu (praktična primjena moralnih načela). obrednu. Ch. prihva­ ćene su upute Ch. Glock. 18—38.19 U suvremenoj je sociologiji s vremenom prevladalo uvjere­ nje da je bilo kakva jednodimenzionalna mjera religioznosti nuž­ no nedovoljna. Str. di­ menzija etičke dosljednosti određuje posljedice pridržavanja vjerskih pravila u prostoru općeg ponašanja skupina i pojedina­ ca. str. 19 Žmile Pin-Cesare Cavallin. godine poduzeto veliko sociologijsko istraživanja religioznosti u Rimu. u nešto promijenjenom obliku. slije­ dio je prilikom provedbe jednog empirijskog testa Y. iskrivljuje mnoge važne razli­ ke između ljudi s obzirom na ono što smatraju da je religioznost i izražavanje svoje privrženosti religijskoj grupi i njezinu ideološ­ kom sustavu. jer ako i nije lažna. uključenje u Crkvu pohađanjem obreda. pobožnost. obredna je već poznata i uključuje po­ hađanje crkve i molitveni život. Broj dimenzija i njihovi sadržaji ko­ rišteni su na približno isti način. 17 Ronald L. spoznajna. Glock — Rodney Stark." određujući ih kao spoznajnu. La religiositä dei Romani. obred. Hunta.Jednom udvostručen. kojom je prilikom napuštena metoda isključive okrenutosti kultnoj praksi. koji su iskoristili sva dosadašnja iskustva na tom područ­ ju. The Sociology of 16 Charles Y. Poslije će biti pridodana peta dimenzija. usmjerenost na religiju. Kinga i R. Fukuyama. 24—42. str. 1959. Vrhunac višedimenzionalnoga pristupa mo­ že se naći u postupku američkih sociologa M." Tu podje­ lu religije u četiri dimenzije. Sociologische analyse van de Katholicitet. Chica­ 18 Karei Dobbelaere. iako se podjela nešto razlikuje. Rotterdam. konačno.

2 1 Č i n i s e d a sve s r o d n e d u h o v n e d j e l a t n o s t i — u m j e t n o s t . e m p i r i j s k a je sociologija sa svo­ jim m e t o d a m a i t e h n i k a m a doživjela d a n a s d v o s t r u k u k r i t i k u : d a je n e p o g o d n a za i s t r a ž i v a n j e f e n o m e n a religije i da je isključivo u s m j e r e n a n a c r k v e n u religioznost. b a r e m što s e tiče k r š ć a n s t v a i n j e m u sličnih religija. Measuring Religious Dimensions. pa i o obi­ teljskim p r o b l e m i m a i s e k s u a l n i m t e š k o ć a m a . Taj n o v i i m n o g o s t r u k i p r i s t u p religiji. p o l i t i č k i m p i t a n j i m a . n e g o o i n t i m n i m s a d r ž a j i m a vjerskog uvjerenja i v l a d a n j a . Pođimo od prve primjedbe. žrtvi. i m a ­ ginacija. bit ć e r e d o v i t slučaj d a s e i z r a d a m e t o d i č k o g dijela s p r i p a d a ­ j u ć i m s r e d s t v i m a a n a l i z e povjeri s t r u č n j a k u z a s t a t i s t i č k u t e h n i ­ k u i s t r a ž i v a n j a . W i l s o n . P r e m d a j e j a s n o d a sociologija religije u n a š e d a n e d o s e ž e visok s t u p a n j t e h n i č k e i m e t o d i č k e o p r e m l j e n o s t i — u p o t r e b o m k o m p j u t o r s k e t e h n o l o g i j e i p r o s t o r n e i m a g i n a c i j e — o n a ni u ko­ j e m s l u č a j u n e p r e s t a j e biti s t r o g o e m p i r i j s k a z n a n o s t . Teško je z a m i s l i t i d a postoje još n e k i n a č i n i n a koje s e m o ž e biti religio­ z a n . A. T o s e d o i s t a zbilo. K i n g . 1982. traži m n o g o savršenija statistička p o m a g a l a od onih iz r a z d o b l j a p r e b r o j a v a n j a p r i s u t n i h u crkvi. koji r a b i d e s e t i više indikatora. r e c i m o . s t r . D o d u š e . P r e d n o s t je ove tipologije ne s a m o u t o m e što k o m b i n i r a najbolji uvid iz v e ć i n e p r e t h o d n i h p o k u š a j a d a s e izmjeri religioznost. r a z v o j u p o s t i n d u s t r i j s k o g d r u š t v a . 68. p a d a n a s n e m a m e t o d e koju sociologija religije nije p o k u š a l a primijeniti. Specijalizacija j e d o s t i g l a t o l i k u r a z ­ i n u d a j e s t v a r n o n e m o g u ć e biti i s t o d o b n o i s t r u č n j a k z a m a t e ­ m a t i č k u s t a t i s t i k u i do k r a j a u p u ć e n u z n a n o s t sociologije religi­ je. d o k ć e s o c i o l o g u religije o s t a t i s a m o d a opširnije o b r a z l o ž i d o b i v e n e p o d a t k e . svjedočenje i svijest o v a ž n o s t i religije za život. molitvi. ekologiji. KRITIKA E M P I R I J S K E S O C I O L O G I J E RELIGIJE T a k o p o v i j e s n o o b l i k o v a n a . u r b a n i z a c i j i . Oxford. ali ostaje pri­ jeporno koliko stvarno p r i d o n o s e njezinu razumijevanju. Sociological Perspective. p o s e b n o k a d se iskazuje u svojim v r h u n ­ s k i m i z d a n c i m a : mistici. grijehu. Dal­ str. Sigurno da empirijske m e t o d e p o k a z u j u očite n e d o s t a t k e k a d s e primijenjuju n a t a k o s l o ž e n p r e d m e t i s t r a ž i v a n j a k a o što j e čovjekova religioznost. Z a t o je u p o t r e b a broje- 20 • 20 M o r t o n B. in Hunt. pjesništvo. M o g l o se s t o g a oče­ kivati d a ć e sociologija religije — s u o č e n a s a s l o ž e n o š ć u z a d a t a ­ ka — posegnuti za svim dosad poznatim istraživačkim tehnika­ m a u d r u š t v e n i m z n a n o s t i m a . v i đ e n j i m a . o n i r i č k a s t a n j a — dijele istu s u d b i n u . postoje r a z v i k a n e i d o b r o n a p i s a n e sociologije u m j e t n o s t i . d o b r o t i i trpljenju. 21 B r y a n R. što ljudi m i s l e o s l o b o d n o m v r e m e n u . n e g o što određuje niz novih mjera za svaku dimenziju posebno. J e d n a ­ ko je s r e l i g i o z n o š ć u . M n o g o je l a k š e sa z n a n s t v e ­ n i m t e h n i k a m a i s t a t i s t i č k i m m e t o d a m a istraživati. 1972.R i c h a r d l a s . e k s t a t i č k i m s t a n j i m a . Religion 22—31.sanje. 22 . D a p a ­ če.

o n a istražuje eklezijalno u s m j e r e n u r e l i g i o z n o s t . jer b i t i m č i n o m p r e s t a o biti sociolog. u n u t ­ r a š n j e i izvanjski. z a p r a v o . Štoviše. T i m e se. D a b i s o c i o l o g u s p j e š n o i s t r a ž i v a o religij­ s k e činjenice. p a zaključci i z to­ g a i z v e d e n i zacijelo s k r o m n o o d s l i k a v a j u p r o m j e n e u v j e r s k o m 23 . S d r u g e p a k s t r a n e . z l o u p o t r e b i i o s k v r n e . d r u š t v e n o g položaja. D r u g i se p r i g o v o r tiče u v o đ e n j a s a m o c r k v e n e religije u is­ t r a ž i v a l a č k i o b z o r d r u š t v e n e z n a n o s t i . r a z b o r i t o . o d n j e g a s e t r a ž i d a istinski i d o k r a j a r a z u m i j e o n o što vjernici osjećaju i iskazuju. A k o reli­ giju m r z i ili p r e z i r e n e ć e o d nje n i š t a shvatiti. postoji o p a s ­ n o s t d a s e u p o t r e b o m n e p r i m j e r e n i h m e t o d a vjerski doživljaj o m a l o v a ž i . b a r e m n e d o k ispituje svoj p r e d ­ m e t z a n i m a n j a . Z a t o je s o c i o l o g i z l o ž e n u n u t r a š ­ n j e m o s o b n o m p r o c i j e p u : m o r a u isti m a h biti n e p r i s t r a n i d o b r o ­ h o t n o suživljen s r e l i g i o z n o š ć u v j e r n i k a koju istražuje.va i p o s t o t a k a u p o d r u č j u religije p o d l o ž n a o p r a v d a n i m prigovo­ r i m a . Sociologija religije je d a k l e p o s t a l a sociologijom c r k v e n e r e l i g i o z n o s t i i v j e r s k i h u s t a ­ nova. T o č e s t o n e i d e s k u p a . S o c i o l o g s e n e smije p o n a š a t i k a o vjernik. b a š z b o g svoje o g r a n i č e n o s t i u m e t o d i č k o m p r i s t u p u .c r k v e n u i n o v u u n u t a r -crkvenu religioznost. O s o b i t o je bilo iz­ v r g n u t o kritici k o r i š t e n j e u p i t n i k a . a k o j e o d v e ć u v a ž a ­ v a n e ć e o d i s t r a ž i v a n j a i m a t i n i k a k v e koristi. i z v o r n o š ć u i n o v o š ć u ci­ j e p a j e d i n s t v o v j e r n i k a n a d v a dijela: n a o n e koji d o s l o v c e . ali u slučaju religije j e d v a da d o s e ž u izvanjski sloj p r o b l e ­ m a . m n o g i p o k r e t i i oblici mišljenja u s l u ž b e n o j C r k v i v e ć su n e k a e m i g r a c i j a i o s p o r a v a n j e . a z a b o r a v l j a n a s v a k u d r u g u i z v a n r e d n u o b u z e t o s t č u d n i m i t r a n s c e d e n t n i m . t a d a i h t r e b a r a b i t i s v e l i k i m o b z i r o m . T a k o n e k e m e t o d e k o j i m a s e r e d o v i t o k o r i s t i m o u d r u g i m p o d r u č j i m a života i društvenim u s t a n o v a m a imaju vrlo o g r a n i č e n u primjenu u pro­ s t o r u religije. spola. n e g o jednostavno. h o ć e r e ć i k a k o e m p i r i j s k a sociologija n e s a m o što zapostavlja izvan-crkvenu religioznost. a ne fenomenologija općeg iskustva svetoga. Ako se i p a k p r i h v a t e i p r e n e s u iz o s t a l i h g r a n a so­ ciologije. » d r u g a crkva« koja je i z m a k l a eklezijalnim s t r u k t u r a m a . krivotvori. g o s p o d a r s k o g polo­ žaja. R e l i g i o z n o s t je o d v e ć o s o b n o i ozbiljno p i t a n j e — što z a d i r e u n a j d u b l j e slojeve l j u d s k o g a b i ć a — da bi se l a k o izložila mjere­ nju s g r u b i m i n e p r i k l a d n i m s r e d s t v i m a . I m a još j e d n a stvar. t e h n i k e ispitivanja c r k v e n e r e l i g i o z n o s t i n i s u p r i m j e r e n e n o v o m p r e d m e t u i s t r a ž i v a n j a . p a s p o n t a n o š ć u . Taj p r i g o v o r p o g a đ a em­ pirijsku sociologiju religije u njezinoj p o t p u n o j o k r e n u t o s t i p r e ­ m a eklezijalnoj religiji. ostaju vjerni svojoj C r k v i i o n e koji d o p u n j u j u svoju i n s t i t u c i o n a l n u v j e r n o s t o s o b n o m r e d e f i n i c i j o m vjere. nije u m o g u ć ­ n o s t i u o p ć e z a p a z i t i i ispitati tu i z v a n . n a o b r a z b e . koja i s p u š t a i z v i d a m o g u ć n o s t d a b i m o g l a p o s t o j a t i još n e k a d r u g a r e l i g i o z n o s t o s i m o n e s t r o g o in­ s t i t u c i o n a l i z i r a n e u p r o s t o r u c r k v e n o s t i . M o g u ć n o s t n e s p o r a z u m a ovdje j e z a i s t a g o l e m a . m o r a se i s t o d o b n o u njih i s k r e n o uživiti i o s t a t i s p r a m njih krajnje objektivan. što s e k a o slut­ nja » p o t p u n o D r u g o g a « začinje u i z v a n .c r k v e n o m p o d r u č j u . Da­ p a č e . koje i m a o g r a n i č e n u vrijed­ nost. Preciznije i s k a z a n o . Upitnici su m o ž d a korisni za dobivanje običnih p o d a t a k a : dobi.

N e k a primitivna p l e m e n a u Africi. o b l i k o v a t i u i n d e k s e . str. S t o g a p o g r e š a n o d g o v o r u a n k e t i n e p r e d s t a v l j a još z n a k o d s u s ­ t v a vjere. n u ž n o d a s e p o s l u ž i m o sa­ m o n i k l i m i n e h o t i č n i m j e z i k o m vjernika. u k o j e m će s l u č a j u od­ g o v o r i n a t e o l o š k o m p l a n u izgubiti s v a k o z n a č e n j e i p r a k t i č n u u p o t r e b l j i v o s t jer n i s u j e d n o z n a č n i . j e d n a k o k a o što t o č a n o d g o v o r n e j a m č i z a s a m o s v o j ­ n o s t u vjeri. Freiburg. p o s e b n o onoj F. Bambura. ili j e p a k . Da bi se jasnije u o č i l o k o l i k o j e š i r o k r a z m a k i n e p r e m o s t i v i p o n o r zjapio i z m e đ u t a k v a e m p i r i j s k o g p r i s t u p a u s o c i o l o g a i s a m o s v o j n o g doživljaja sveto­ g a u vjernika.p r o s t o r u . u svojem d r u ­ g o m povijesnom razdoblju. Aritmeti­ ka se pojavila u B a b i l o n u . u pri­ z n a t u z n a k o v i t o s t i s l u ž b e n u teologijsku s e m a n t i k u . U svakoj d o b r o j f e n o m e n o l o g i j i religije. d a k l e . s d a n a š n j i m m e t o d a m a e m p i r i j s k e sociologije. N a s t a l a je više k a o v r s t a svete z n a n o s t i s v e ć e n i k a n e g o r a č u n a r s k a t e h n i k a svjetov22 Franz Haarsma. u c r t a t i u g r a f i k o n e . Die Lehre der Kirche und der Glaube ihrer Glieder. bila gotovo opsjednuta brojevima. Skepsis der Gläubigen. p r i s u t n o s t n o v i h i n e p r e d v i đ e n i h o b l i k a r e l i g i o z n o s t i u C r k v i i i z v a n nje. 9—36. č i m e s e i z l a ž e m o o p a s n o s t i d a n i k a d n e o t k r i j e m o istinski s a d r ž a j svijesti vjere is­ p i t a n i k a . S u m e r u i Egiptu. str. koje s u o d r e đ e n e j e d n i m o d službe­ n i h c r k v e n i h »jezika«. 161 — 176. Stuttgart. Z a t o je s a v r e l i g i o z n i život v j e r n i k a p o k u š a l a p r e t v o r i t i u postot­ ke. t e š k o ć e bilo koji o d o s o b n o doživljenih zamišljaja vjere biti u o p ć e p r o v j e r e n i p o t v r đ e n u dimenziji društvenosti. B R O J E V I O RELIGIJI I RELIGIJA BROJEVA Iz s v e g a p r o i s t j e č e da je sociologija religije. Heilera. N a t u s u m n j i v u poziciju soci­ ologije u p o z o r i l a je t e o l o g i j a . 24 • 23 Friedrich Heiler. Erscheinungsformen und Wesen der Religion. ali n e u s m i s l u v e ć e g d o s e z a n j a m a t e m a t i č k e t o č n o s t i n e g o p o g o d n a s r e d s t v a s a k r a l n o g očitovanja. bit ć e k o r i s n o u p o z o r i t i n a z a n i m l j i v u pojavu obo­ ž a v a n j a brojeva. izraziti u u s p o r e d b a m a i u v r s t i t i u tablice. a n e s a m o j e d a n m o d e r n i svjetovni jezik b r o j e v a o religiji. A k o ne u s p i j u prijeći u j e z i č n e i o b r e d n e n o r m e hijerarhije. D o k teologija r a z l u č u j e ispovi­ jed vjere o d o d r e đ e n j a vjere. t e o l o g a ili k a t e k i z a m a . To stavlja sociologiju još j e d n o m p r e d p r o c i j e p : ili vrijede f o r m u l a c i j e u p i t n i k a . i z r a č u n a t i u o d n o s e . " Bit će. ot­ k r i v a j u s e s a m o o n e r e a k c i j e i s p i t a n i h v j e r n i k a koje s u v e ć p r e ­ t h o d n o s t a n d a r d i z i r a n e u upitnicima. g o t o v o n e m o g u ć e ot­ kriti. ne p o z n a j u u o p ć e r a č u n a n j e . . 1961. u d r u g o m i s h o d u . u zborniku Kirchliche Lehre. 2 3 m o g u se n a ć i s k u p l j e n i p o d a c i o sakralizaciji brojeva. To je r a š i r e n n a č i n iskazivanja svetoga. To znači da je u n a č i n u o b l i k o v a n j a i i z b o r u m e t o d a s a d r ž a n a i m p l i c i t n a definicija o n o ­ g a što s e m o r a s m a t r a t i k a o vjera. P r i m j e n o m m e t o d a e m p i r i j s k e sociologije religije. a i p a k b r o j e v e doživljavaju u mijeni p r i r o d e k a o o z n a k e b o ž a n s k o g a . I m a d a k l e j e d n a d r e v n a religija brojeva. 1970. sociologija d o s e ž e s a m o definiciju.

broj nije bio sa­ mo čista kvantitativna jedinica. bro­ jevi su neotuđivi dio sakralne baštine iz pradavnih vremena. nositelj me­ tafizičke esencije. Tako Bogu pripada broj jedan. ki­ neskoj »knjizi preobrazbe« (I-ching) i buddhističkoj kozmologiji. antropoloških. smatrajući da su brojevi na neki način Božje ri­ ječi: numeri in scripturis sacratissimi et mysteriorum plenissimi. pa im se pridaju nadnaravne moći koje se opet samo po njima mo­ gu mjeriti. s brojem tri je izraženo božansko savršenstvo i mnoš­ tvo metafizičkih. koji je simbol izvornog jedinstva i zato ima središnje mjesto u svim monoteizmima. Slična su svjedočanstva zabilježena u babilonskoj astrologiji. Tako su 22 slova abecede i prvih deset brojeva Božje emanacije i odgovaraju mnogostrukom očitovanju u stvaranju. kozmički govor. Iz toga slijedi da aritmetika svoje podrijetlo ne vuće toliko od nužnosti računovodstva i zemljom­ jerstva koliko od religiozne potrebe za uspostavljanjem simbolič­ kog jezika brojeva koji je za čovjeka najednostavniji. Naravno. neke šiitske sekte jednako vjeruju da su 32 slova arabsko-iranske abe­ cede u stvari Božje vlastitosti i da različiti zvukovi koji oni proiz­ vode najuspješnije otkrivaju njegovu bit. to određivanje ne staje nego ide do najvećih brojeva. Svejedno. U hinduizmu su brojevi obožavani kao brahman — božanska sila koja djeluje u svetom pravilu — dok i u staroj in­ dijskoj filozofiji Samkhya jednako prevladavaju brojevni izričaji. utegu i mjeri (Knjiga Mudrosti 1 1 . U svojoj pak teologiji sv. Augustin sjedinjuje židovsku i neoplatonsku tradiciju. Treba upozoriti na Kabalu koja donosi kompliciranu židovsku mistiku brojeva. šest izražava mistiku makrokozmosa. Štoviše. Brojevi su posrednici između božanske i ljudske sfere. počelo vremena i okosnica duhovnog života. devet je znak svetog savršenstva. U Starom se zavjetu spominje da je Bog sve uredio po broju. predočeni su brojem četiri. U najmlađoj objavljenoj religiji. od yina i yanga do Kristove dvi­ je naravi.ne nadmoći nad prirodom. a slično je sa četiri slova Božjega imena. islamu. U početku. pet je simbol mikrokozmosa i pla­ neta. Anguttara-nikaya u kanonu Pali je zapravo zbornik Buddhinih govora koji su raspoređeni po uzlaznom brojačnom slijedu. kozmoloških. broj osam izlaže božansku sreću i islamska neba. kozmos i ravnovjesje svjetskih osi. onda je zacijelo simbol savršene cjeline. raspoređena unutar jednoga sustava. kvalitetna zbiljnost. s teologijskog 25 . naime. sedam je poslije bro­ ja tri najčešći sveti znak jer služi za predodžbu numinozne cjeli­ ne i punine svetoga. pa sada svaki od njih redovito dobiva svoje posebno značenje. iskazi sve­ toga i poruke najvećega Smisla. axis mundi. i obratno. 2 0 ) . iz broja dva izlaze povijesno broj­ ni religijski dualizmi i polariteti. U mnogim istočnim kulturama svaki pojedinačni broj ima svoje­ ga boga ili božicu. što tvori podlogu za matematičke operacije zbrajanja i oduzimanja. liturgij­ skih svetih trijada. etičkih. Zato bi se bez brojeva kozmos brzo vratio natrag u svoj početni kaos. Budući da za Pitagoru prvi broj nije još sredstvo umnožavanja koje ulazi u bes­ konačni niz. Religijska se aritmetika dalje razvijala i uvirala u vrlo istan­ čanu hermetiku sakralne vrijednosti brojeva. nego je odražavao bit stvari i pojavljivao se kao sveti znak.

New York. a svjetovna se r e l i g i o z n o s t — poslije b r o d o l o m a staljinizma. Religious Affirmation. I. pojavio s e s t a n o ­ viti broj s o c i o l o g a koji j e d n a k o m a r n o obavljaju s t a t i s t i č k a istra­ živanja r e l i g i o z n o s t i u d r u š t v u i b a v e se teorijom o s v e t o m e . PLURALISTIČKA S O C I O L O G I J A RELIGIJE U t r e ć e m r a z d o b l j u svojega r a z v o j a koje o b u h v a ć a s a d a š n j e d o b a . S t o g a z n a č a j a n broj sociologijskih teorija ostaje n e ­ p o t v r đ e n . G u i z z a r d i j a što proistječu iz K. The Heretical Imperative. M a r x a . M a r x a . Elements of a Sociological Theory of Modern Society and the Rediscovery Contemporary Possibilities of Peter L. 129. S t v o r e n je d a k l e tip »mješovitog« socio­ l o g a religije — što je j e d i n a n o v o s t u t r e ć e m r a z d o b l j u — koji u sebi z b r a j a m e t o d i č k e p o s t u p k e o b a j u r a z d o b l j a . ali je u krajnjoj c r t i Bog i p a k veći od svih b r o j e v a j e r i m a t a k o đ e r i i z n i m n o svojstvo d a j e jedini bez b r o j a : anarithmetos. S a m o l e t i m i č a n p o g l e d n a s u v r e m e n u sociologiju religije od­ m a h o t k r i v a njezine u z o r e i n e s k r i v e n a p o v i j e s n a izvorišta. ali s u njezine m o g u ć n o s t i n a p o d r u č j u r e l i g i o z n o s t i o s t a l e p r i b l i ž n o is­ te. New York. A Rumor of Angels. M. Ipak. 25 a t r e ć u p o d u p l i v o m r u m u n j s k o g r e l i g i o l o g a M. J e d a n d i o s o c i o l o g a n a s t a v i o s e baviti t e o r i j s k o m k r i t i k o m r e ­ ligije. a d r u g i i s t r a ž i v a l a č k i m p o s l o m n a p r i k u p l j a n j u p o d a t a k a .s t a j a l i š t a ć e biti d o p u š t e n o zaključiti k a k o s e Božje biće d o d u š e iskazuje u b r o j e v i m a . D u r k h e i ­ m a . Eliadea. 1969. 1979. G a u c h e t a koja p r o i z l a z e iz M. Utopije n i s u više • 24 Religion. z a t i m mišljenja B. 153. Tako su vjerno nasljeđem već opisani trendovi razvoja iz prvih dvaju r a z d o b l j a . a t e o r e t i č a r i s u u v j e r e n i d a e m p i r i s t i n e p o d u z i m a j u sve d a b i potkrijepili nji­ h o v e teorije. The Sacred Canopy. Berger. m a o i z m a i k o n t r a k u l t u r e — p o ­ č e l a u z n a n o s t i p r i m a t i s k r a j n j o m z a d r š k o m . str. Berger. Tlak je i d e o l o g i č n o s t i i isključivosti očito p a o . Y i n g e r o v o . sociologija religije nije o t v o r i l a m n o g o n o v i h p o g l e d a . 1969. p r e m d a s v e ć o m u p u ć e n o š ć u i s m a n j e strasti. 26 Peter L. B e r g e r piše svoju p r v u knjigu 2 4 p o d upli­ v o m K . str. C a k m e đ u s o b n o p o s v e r a z l i č i t a mišljenja o religiji k a o što su Desroch o v o . New York. Razumljivo je što je i z m e đ u tih s o c i o l o g a religije d o š l o do n e s l a g a n j a i r a z m i m o i l a ž e n j a . Berger. 26 of the Supernatural. koja izviru iz E. d r u g u p o d u p l i v o m m o d e r n e p r o t e s t a n s k e teolo­ gije. str. 2 6 Z a t o se sve dvojbe i k r i t i k e iz p r v o g a r a z d o b l j a d a n a s s a m o p o ­ navljaju. L u c k m a n n o v o i J. W e b e r a te F. d o k s e i s t o d o b n o veliki dio e m p i r i j s k o g i s t r a ž i v a n j a p o k a z a o n e k o r i s n i m z a teorijsku o b r a d u . po­ kušavajući nadvladati rascjep između neplodnog empirizma i a p s t r a k t n e t e o r e t i č n o s t i . H o u t a r t a i G. po­ s e b n o je to izostalo u oblasti metodičkih p o m a g a l a . N e k i s u p a k sociolozi p o s t u p n o p o t p a d a l i p o d različite ut­ jecaje. E m p i r i s t i p r e d b a c u j u te­ o r e t i č a r i m a d a s e n e b a v e dovoljno i s t r a ž i v a n j e m . 206. . R. 25 Peter L. R a č u n a r s k a e l e k t r o n s k a t e h n o l o g i j a j a m a č n o j e j a k o u z n a p r e d o v a l a . W i l s o n a i M. pa p r i m j e r i c e P. Po sebi je jas­ no da t i m e nije u d v o s t r u č e n a i njihova p l o d n o s t u z n a n o s t i .

A t a k o i s t r a ž i v a t i religiju z n a č i ne s a m o r e ć i o n o što mi o religiji m i s l i m o n e g o je i p u s t i t i d a o n a o sebi s a m a i z v o r n o p r o g o v o r i . T a s e n a š a e m p i r i j s k a sociologija religije u b r z o s u s r e l a s a s v i m o n i m i s t i m p o t e š k o ć a m a m e t o d i č k e n a r a v i — i a k o n a nižoj r a z i n i — koje s m o prije opisali. n e p o ž e l j n o . s p o s o b n o s t p r i l a g o d ­ b e i d r u g a obilježja n a g n a l i s u s o c i o l o g e d a religiju u v a ž a v a j u i i s t r a ž u j u b a r e m k a o d r u š t v e n u zbilju. p r e m d a n e p o t p u n o i iščezao. n j e z i n a životnost.L e g e r — pa se uvjeriti u kojoj je mjeri n e k a d a š n j i ideološki n a p o n p o p u s t i o . a i s t o d o b n o o s t a t i g l u h z a taj nje­ zin o s o b i t i s a k r a l n i »govor«. H e r v i e u . Une historie politique de la religion. Le desenchantement du monde. n a ž a l o s t č e s t o onaj n a j n i ž e k a k v o ć e .n a cijeni. Za o p r a v d a n j e joj m o ž e služiti o t e ž a v a j u ć a o k o l n o s t d a s u d r u š t v e n a i s t r a ž i v a n j a u n a s t a d a op­ ć e n i t o b i l a j a k o z a p o s t a v l j e n a . Zbilj­ n o s t religije. osuđeno na odumiranje i posvemaš­ nji n e s t a n a k . a e r o s p r e o b r a z b e k a o d a s e p o v u k a o . opasno. Novi n a r a š t a j i s o c i o l o g a u t i r u d a k l e p u t d r u š t v e n o j z n a n o s t i o religiji t e k k r o z e m p i r i z a m i z d r u g o g a r a z d o b l j a r a z v o j a s p o m e n u t e d i s c i p l i n e . 397. T a k o s u p r v i sociolozi u n a s d a l e k o više sličili n a m r t v o z o r n i k e religije n e g o n a njezine i s t r a ž i v a č e . izdržljivost. pa je njihov vidik — htjeli o n i to p r i z n a t i ili ne — i p a k p o s t a o m a n j e i d e o l o š k i uvjetovan. Introduction ä Ia sociologie du christianisme occidental. Z a sociologiju n a i m e č i m j e n e k a p o j a v a d r u š t v e n o postojeća. S t o g a j e sociologija religije u n a š i m p r o s t o r i m a i m a l a d u g o r a z d o b l j e p o r o đ a j n i h n a p o r a i p o č e t n i h u z l e t a . natražno. religija j e b i l a r a z m a t r a n a k a o n e š t o b o l e s n o . D j e l o m i č a n raskid s t o m n e z n a n s t v e n o m tradicijom n a s t a o je tek o n d a kad s u sociolozi počeli n a empirijski n a č i n ispitivati r e l i g i o z n o s t pu­ č a n s t v a . str. što p o k a z u j e d a s u v e ć u s a m o m sociologijskom stajalištu postavljeni uvjeti z a n e p r i s t r a n i j i pri­ s t u p pojavi religije. 27 . • 27 M a r c e l G a u c h e t . N a š o j je d o m a ć o j sociologiji religije d u g o t r a j n o i j e d i n o n a d ­ a h n u ć e b i o m a r k s i z a m . O t u d povoljniji uvjeti za p l o d n i j u o c j e n u i n e p r i s t r a n i j i z n a n s t v e n i s u d o f e n o m e ­ n u religije. 28 Daniele Hervieu-Leger. u p o t r e b o m o d g o v a r a j u ć i h p o z i t i v n i h m e t o d a i uobičaje­ n i h s t a t i s t i č k i h t e h n i k a . Za­ to se t e ž e o s l o b a đ a l a u t e g a ideologije. Religija s e s a d p o č e l a s h v a ć a t i k a o d r u š t v e n a č i n j e n i c a koja s e m o ž e i p r o m a t r a t i . G a u c h e t a 28 i D. P a r i s . P a r i s . o n a j e o d m a h i d r u š t v e n o r e l e v a n t n a . 312. T o m j e p o z i t i v n o m n a g n u ć u najviše p r i d o n i j e l a o k o l n o s t što su n a š i p r v i sociolozi bili n a o b r a ž e n i u struci. 1985. V e r s une nouveau christianisme ?. 1987. pri­ vremeno. S t o g a j e d o t a d a bilo t e š k o u o p ć e i govori­ ti o n e k o j sociologiji religije. str. U p o t v r d u t o g a t r e b a p r o č i t a t i s a m o dvije posljednje 27 i z v r s n e knjige iz p o d r u č j a sociologije religije — M. S t o g a j e t e š k o biti z n a n ­ s t v e n o u s m j e r e n p r e m a religiji. p a j e zacijelo više o d svih d r u g i h g r a n a sociologije z a o s t a l a z a d a n a š n j i m svjetskim z n a n ­ stvenim standardima. S l u ž b e n a i m ideologija nije b i l a o s o b i t o s k l o n a i s l a b o su g l e d a n a u v l a d a j u ć i m k r u g o v i m a . a n e j e d i n o pobijati. U t o m n e p o v o l j n o m okvi­ r u .

poništavajući sve njihove pristupe. sociologija može zaista malo znati o reli­ giji. što je unaprijed osuđe­ no na neuspjeh. Povi­ jest religija sa svojim arhaizmima nikoga više ozbiljno ne zani­ ma. Zbog njezina povlašte­ nog položaja dolazi međutim u opasnu kušnju i naopaku težnju da pokuša riješiti svekoliku tajnu religije. Time međutim prestaje biti sociologijom religi­ je i postaje nekom vrsti laičke teologije ili popularne filozofije. Stoga u naše doba sociologija religije stalno prekora­ čuje — nerijetko i protiv svoje volje — granice iskustvene poseb­ nosti i zalijeće se u druge znanstvene oblasti. Metodički gledano. nego želje za vraćanjem na ideološki re­ dukcionizam iz prošloga stoljeća. naravno. 28 . da se ne pretvori u idolatriju brojeva i da prestane prekoračivati vlastite granice.Osim opisanog pluralizma — teorijskog i empirijskog — u sociologiji se religije u njezinu trećem razdoblju razvoja po­ javljuje još jedna odrednica: interdisciplinarnost. Taj idealni zahtjev. Ako sve probleme o religiji sabijemo u samo jed­ nu znanost. potpuno je neizvodiv poku­ šaj da se samo iz razine društvenih znanosti pokuša reći sve o re­ ligiji. Na poprištu je ostala dakle sa­ mo sociologija koja na suvremen i priopćiv način najbolje artiku­ lira problem religije svjetovnom čovjeku. kao poseban pristup i metoda. psi­ hologija se pretežno bavi patološkim slučajevima religioznosti. premda se najviše trudi da baš o njoj mnogo ustvrdi. smisleno dosegne i obuhvati svu složenost religijskog fenomena. što ne ide skupa. ali u znanosti nije toliko važno dosegnuti ciljeve koliko u dosljed­ nosti hodati prema njima. Jer. što je dakako više posljedica očitosti da se sa sociologijom ne može odveć daleko doprijeti u razumijevanju religije. filozofija se zavukla u teško razumljiv jezik apstrakcije. dostupne znanju i zanimanju današnje tehničke inteligencije. A upravo to hoće moderna sociologija religije koja sebe smatra najpozvanijom da izrekne konačni sud o svetome. U tom smislu moguće je poslije svega zaključiti kako buduć­ nost pripada vjerojatno samo onoj sociologiji religije koja uspije izbjeći trostrukoj opasnosti: da ne postane ideologijom. onda se ne trebamo čuditi što ta znanost postaje zapravo i jedina znanost o religiji. Otud bujanje interdisciplinarnosti. dok je teologija zabludila u antropologiju pa je njezin govor iz takva motrišta posve promašen. Razloga za taj iskorak treba tražiti u praktičnoj nemogućnosti sociologije da. neće biti lako ostvariti.

jer kršćane može vrlo iznenaditi. a ne povijestan. No cijeli taj sklop najnovijih sociologijskih teorija o religiji pokazuje u svojem drugom dijelu neočekivani rasplet. izaziva u njih redovito strah. u kojemu nove spoznaje potpuno obrću prvotni redosljed. anti-šok tvrdnjama. Svaka od tih teorija ima uvijek neku svoju središnju tvrdnju koju nazivamo šok-tvrdnjom. Dapače. Tko krene tim putem mora stalno pronalaziti ne­ ku unutrašnju skrivenu svezu između pojedinih sociologijskih te­ orija o religiji. 2 9 4 — 3 3 4 . 29 .NOVIJE TEORIJE U SOCIOLOGIJI RELIGIJE UVOD Zadatak što proizlazi iz naslova ovog poglavlja jamačno ne­ će biti lako ispuniti. 3. To mišljenje u Francuskoj brani 1 P.2 Nadahnuće spo­ menute teorije izričito je marksističko. Bourdieu. i vjernika. Naravno da je spomenuti slijed prije svega suvislan. Može se. međutim. et structure du champs religieux. a u Italiji sociolog religije G. zazor ili čak odbojnost. pa u svemu ne odgovara vremenskom tijeku na­ stanka pojedinih sociologijskih teorija. 12. POLITOLOŠKA SOCIOLOGIJA RELIGIJE Prva takva šok-tvrdnja glasi: religija je sakralni proizvod za­ posjednut od crkvenih ustanova. a model klasno-hegemonistički. u Reuve francai- Gustavo Guizzardi. U središtu joj je kategorija religijskog polja na kojemu se obavlja razmjena »dobara spasenja« između Crkve. Možda bi najlakše bilo izdvojiti samo poznatije teorije i o svakoj ponešto posve kratko priopćiti. jer je u suvremenoj sociologiji religije uklop­ ljeno cijelo mnoštvo novih i vrlo složenih teorija. Guizzardi sa skupi­ nom svojih sljedbenika na sveučilištu u Padovi. koji ih troše. što daka­ ko proistječu iz posve suprotnih teorija sociologije religije. Bourdieu. No ta »spasenjska dobra« ni­ su nikada predmet slobodne razmjene i ravnopravnog položaja • se de 2 Pierre s o c i o l o g i e . koje zahtijevaju dugo i potanko tumačenje. ali ipak prati opće usmje­ renje razvoja religijske situacije u modernom društvu. 1979. koja im je proizvođač. La religione della crisi. 160. Genese s t r . izabrati i teži put koji nadilazi puko prepričavanje tuđih tekstova. nastojeći ih prikazati poglavito u njihovom logič­ kom slijedu. 1 9 7 1 . str. pa šok-tvrdnje poči­ nju polako ustupati mjesto drugim. Milano.

narod iščekuje i prihvaća. da bi dobili religiju shod­ no njihovu stanju podložnosti. Zbog opće društvene i poli­ tičke podređenosti niže su klase dakle bile prisiljene izražavati svoje interese u religijskim predodžbama koje su im ponudile vladajuće elite i crkvena birokracija. Ukratko rečeno. proroci. Protiv te eklezijalne uzurpa­ cije vlasništva »spasenjskih dobara« ustaju tijekom povijesti broj­ ni heretici. Na sociološ­ koj razini oblikuje se to kao dobro ustrojeni sustav odnosa. Zakonitost posjedovanja re­ ligijskog područja. Ta klasno-politološka teorija religije smatra da je Crkva došla neov­ lašteno u posjed religijskog polja i da vrši ideološku manipulaci­ ju sa svetim. određenjem religije. a ne vjerničkom puku. To teologijsko defini­ ranje religije međutim lako prelazi u društvenu vlast nadziranja nad religijom. Crkva ima potpuni monopol i svu ovlast nad »spasenjskim dobrima«. Zavladala je dakle hegemonija eklezijalne ideologi­ je na štetu življene religije naroda. osim što je utemeljena na društvenoj moći Crkve. Naime. Logika re­ ligijskog polja — koje je stavljeno pod upravom eklezijalne orga­ nizacije — sadržava mogućnost izuzimanja onih vjernika što od­ bijaju prihvatiti službeno određenje svetoga. održava se još zahvaljujući sposobnostima crkvenih struktura da pruže narodu takav tip religioznosti koji će odgova­ rati uvjetima života pojedinih grupa. Za politološku sociologiju. a tržište roba s religij30 . Moć takva razlu­ čivanja dakako pripada Crkvi. Crkva uključuje u sebi prostor koji naziva »istinska religija« i prostor izvan sebe koji naziva »lažna religija«. Oni žele destabilizirati vlast Crkve činom revolucionar­ nog prijestupa kojim bi ta »spasenjska dobra« prešla u posjed na­ roda. Crkva daje narodu religiju u zamjenu za vlast nad tom religijom. a vjernički puk pasivni subjekt. Ta nejednaka razmjena između sakral­ noga proizvoda i moći nad njim određuje zapravo srž politički shvaćene religije. karizmatici. vidovnjaci i vjernički narod. Tko samo i površno poznaje marksizam taj će lako uočiti da se ovdje radi o pukoj primjeni zasada političke ekonomije na us­ tanovu Crkve. a što nije. shizmatici. Ključno mjesto za razumijevanje religije nalazi se u činu uspostavljanja crkvene vlasti i to na dva načina: prvo. Crkva djeluje i presuđuje. Vjernici su izjednačeni s proleterijatom. Iz svega se može zaključiti da je po toj teoriji Crkva aktivni. religijsko je polje kontrolirano od klera kao administratora toga polja. Upotrebljavajući baš taj »vladajući religijski proizvod« podređene klase prihvaćaju isto­ dobno i samu vladavinu Crkve.njihovih nosilaca. Zato treba obaviti eksproprijaciju vjerskih sredstava. u ko­ jemu Crkva jedina ima ovlaštenje da organizira religiozno. vjerničke mase daju za uzvrat pri­ volu da im baš Crkva preuzme organizaciju njihova religijskog života. drugo. klerici s kapitalistima. nadzi­ ranjem religije i njezinih oblika izražavanja. Naprotiv. Zato u politološkoj sociologiji religije Crkva mno­ go više sliči na kapitalističko poduzeće nego na Božji narod ili barem na zajednicu vjerskih službenika. U konačnici dakle Crkva odlučuje što je religiozno.

koji je obilježen religijskim pluralizmom. Crkva se doduše i danas pojav­ ljuje kao društvena moć. Vjerske predodžbe — onako kako su ob­ likovane u službenim crkvenim modelima — prestaju biti jedine i obvezne religijske teme. Crkva ne prenosi više neki opće priznati i obvezni religijski model. Taj konzumistički mentalitet prožima danas pojedinca i kad se odnosi prema religiji. Proširenjem potrošačkog mentaliteta i osobne neovisnosti vjerojatnije je da će pojedinac početi pristu­ pati svijetu religije kao kupac.3 U novom kontekstu. Berger. ostavljena sloboda da iza­ bere materijalna dobra i usluge. Po­ trošački mentalitet nije ograničen samo na ekonomske proizvo­ de. nego je. u mnogo većoj mjeri nego u tradicionalnom društvu. recimo. Elements of a Sociological Theory of Religion. To stajalište zastupa u suvremenoj sociologiji religije P. jer nje sigurno ima. pojedincu je inače.skim poljem gdje se razmjenjuju »spasenjska dobra«. New York. Jer. izravno se natje­ cati s drugim nosiocima »spasenjskih dobara«. Ako se ta kritična granica preskoči. Zato vjernost politološkoj metodi ima smisla obdržavati samo dotle dok ona ne počinje izobličavati predmet koji istražuje. nego obilježava odnos pojedinaca prema kulturi. kako bi privukla pažnju »slobodnih« pojedinaca. Berger. kao što je beznačajna. već radije bogati. L. nažalost često i previše. raznovrsni asortiman mogućnosti. ali samo kao jedna između mnogih dru­ gih. prijatelje i susjede. onda više nemamo posla uopće s Crkvom nego nečim što je njoj posve suprotno. za umjetnost i druge duhovne tvorbe. Stoga se pojavila druga šok-tvrdnja koja Crkvu izjednačuje sa svakim drugim proizvođačem ideologija. prisiljena ući u sukob. str. uvijek mogućih potrošača njezi­ nih vjerskih proizvoda. jer ne raspolaže više nikakvim posebnim monopolom u društvu. Time se naravno ne želi reći da nema nikakve potrebe tematizirati Crkvu u njezinoj političkoj i gospodarskoj djelatnosti. SOCIOLOGIJA RELIGIJSKOG TRŽIŠTA Prva šok-tvrdnja o Crkvi kao kapitalističkom poduzeću koja ima potpuni monopol na tržištu »spasenjskih dobara« ili »po­ sljednjih značenja« postala je međutim ubrzo bespredmetna jer je upravo proces sekularizacije društva dokinuo crkveni mono­ pol na tržištu ideja i svjetonazora. koja više nije neka obvezna struktura s točnom hijerarhijom značenja. zanimanja i ideje. 31 . Tu su još i druge bitne marksističke kategorije. naprotiv. To znači da on sad može slobodno • 3 Peter L. pristupačan podjednako svakom korisniku. a ne eklezijalnom isključivošću. The Sacred Canopy. 127—153. On je dakle slobodniji uspostaviti svoj osobni identitet. Nezgodno je samo to što je spomenuta politička i gospodarska djelatnost načelno spo­ redna za Crkvu. 1969. Stvoren je tako jedan novi povijesni prostor.

P r o š i r e n j e b i r o k r a t ­ s k i h s a d r ž a j a u religijskim i n s t i t u c i j a m a čini da o n e počinju iz­ m e đ u s e b e sve više sličiti j e d n a n a d r u g u . v o d e n s a m o p r e d n o s t i m a i p r v e n s t v i m a p o n u đ e n i h »spa­ senjskih d o b a r a « ili »posljednjih značenja«. Utjecaj t r ž i š n e logike n a p o n a š a n j e p o t r o š a č a »spasenjskih d o b a r a « ili »posljednjih značenja« o d r a z i o s e t a k o đ e r p o s r e d n o i na položaj s v e ć e n i k a u Crkvi. ali n e m o n o p o l i s t i č k o g n e g o s l o b o d n o g . a p r i t o m e n e voditi r a č u n a o nji­ h o v i m ž e l j a m a i p o t r e b a m a . S p o m e n u t a religijska situacija u m n o g o m e sliči situaciji m o d e r n o g g o s p o d a r s k o g tržišta. Dok s u t e za­ j e d n i c e prije vršile isključivu k o n t r o l u n a d svojim vjernicima. B e r g e r misli da je religija d a ­ n a s p o s t a l a » e l e m e n t l u k s u z n e potrošnje« u g o l e m o m s u p e r m a r k e t u p l u r a l i s t i č k o g života. G. n e g o m o r a n a ć i svoje m j e s t o n a t r ž i š t u ideja. t e r c i j a l n u djelatnost. o z n a č a v a z a p r a v o p o č e t a k t e n d e n c i j e koja ovlašćuje p o t r o š a č e d a v r š e n a d z o r n a d p r o i z v o d i m a koji i m s e n u d e n a tržištu. jer j e t r e b a p r o d a t i m u š t e r i j a m a »spasenjskih d o b a r a « ili »posljednjih značenja«. P r e m a t o m e . ta se racionalizacija i z r a ž a v a p r v e n s t v e n o u pojavi b i r o k r a c i j e . O t u d se u p r o s u d b i s u v r e m e n e vjerske situa­ cije p r i m j e n j u j u o n a i s t a m j e r i l a koja se i n a č e r a b e u ispitivanju t r ž i š t a d o b a r a š i r o k e p o t r o š n j e . C r e s p y ih je s v r s t a o u g r a đ a n ­ s k u k l a s u . Z a t o je p l u r a l i s t i č k a situacija s u v r e m e n e religije u s t v a r i k l a s i č n a t r ž i š n a situacija. koji je više n i s u prisiljeni p r i h v a ć a t i . s a d m o r a biti b a č e n a n a tržište. sad se moraju organizirati tako da privuku pažnju potrošačkog m n o š t v a . A si­ t u a c i j a »tržišta« n e j a m č i n i k a k a v s i g u r a n »rezultat«. k a o s v a k a d r u g a r o b a . N e t r e b a s e s t o g a č u d i t i d a u p r a v o t u situaciju p l u r a l i z m a i v j e r s k o g t r ž i š t a — s u p r o t n o monopolističkom stanju u razdoblju crkvene n a d m o ć i — p r a t i p o v e ć a n o z a n i m a n j e za m j e s t o i u l o g u l a i k a u religijskim u s t a ­ n o v a m a . koje s u m u p r u ž e n e u b o g a t o m i z b o r u . S t o g a P. S a ž i m a j u ć i b i t n a obilježja p l u r a l i s t i č k e situacije t r e b a r e ć i d a religija više n e m o ž e biti j e d n o s t a v n o n a m e t n u t a . K a o i u d r u g i m u s t a n o v a m a m o d e r n o g društva. N u ž n o s t d a s e d o đ e d o »rezultata« d o v o d i d o p o t r e b e racionalizacije. u o t v o r e n o j k o n k u r e n c i j i s d r u g i m s k u p i n a m a koje sli­ j e d e isti cilj. koja j e n e k a d m o g l a biti n a m e t n u t a o d a u k t o r i t e t a . N u ž n o s t d a s e p r e m a o s o b n i m želja­ m a v e l i k o g dijela p u č a n s t v a p r i l a g o d e t e m e l j n a obilježja »po­ sljednjeg z n a č e n j a « ili »spasenjskih d o b a r a « . T o m o d e r n o r a z d o b l j e l a i k a — k a k o g a n e k i zovu — i m a n a i m e svoje d r u š t v e n o korijenje u obilježjima l a i k a k a o potrošača.b i r a t i . Nije t e š k o vidjeti d a t a situacija d o n o s i ozbiljne posljedice u p o d r u č j u d o s a d a š n j i h d r u š t v e n i h s t r u k t u r a r a z l i č i t i h vjerskih g r u p a . u n a t o č svojim p o s v e s u p r o t n i m teologijskim u č e n j i m a . L. A taj p l u r a l i z a m d o v o d i neizbježivo do religijskog »tržišta«. u n a š e d o b a religijske zajednice p r e l a z e o d s t a n j a m o n o p o l a n a s t a n j e k o n k u r e n t s k o g tržišta. religijska tradicija. p a ć e d o b a r dio s a k r a l n e d j e l a t n o s t i biti v o đ e n l o g i k o m t r ž i š n e e k o n o m i j e . s l u ž b e n i č k o z a n i m a n j e i slobod32 . N e m o g u ć e j e n a i m e p o n u d i t i r o b u s l o b o d n i m p o t r o š a č i m a . O d a t l e v a ž n o s t »rezultata« u religijskom svijetu. J e d n o s t a v n o .

jer ona počinje s osobnim izborom. psihijatri. 1989. takvih je humanističkih ponuda upravo sa svjetovne strane dolazilo sad najviše. a ne općom so­ cijalizacijom. a više njego­ va sposobnost da ga sasluša. Ilich 4 — da uspješno poslovanje mnogo lukavije kompromitira kršćanski život Crkve nego što je to nekad činila vlast klerika u društvu. str. Sociolozi ističu da je Rimo­ katolička Crkva postala danas najveća ne-državna birokratska tvorba na svijetu. čiji se uspjesi mjere rastom broja njihovih mušterija — zacijelo su mnogo nadmoćniji i stručniji od svećenika koji u tim svjetovnim strukama traže naknadni oslo­ nac za svoj slabiji položaj na tržištu ideja i duhovnih usluga. udaljuje svećenike od evanđeoskog poziva i gura ih u red obič­ nih stručnjaka za svjetovna pitanja čovjeka i međuljudskih odno­ sa. 68. naime.5 U pomanjka­ nju šire društvene potpore i crkvena utjecaja. manje teologijsko znanje. Zato se kler danas osjeća društveno potisnut i životno marginaliziran. Na mo­ dernom konkurentskom tržištu ideja. 117. međutim. The Invisible Religion. socijalni radnici. The Transformation of Symbols in Industrial Society. nevidljiva će religi­ ja biti prepuštena slobodnoj igri bez priprave. Niš. ali koji ne proizvode ništa što bi društvu bilo prijeko potrebno. pojedinačnom ukusu i modi. liječnici. Naime. naravno. posebice u usporedbi • 4 I v a n Ilič. Jednoga dana ćemo možda uvid­ jeti — poručuje naš zemljak I. svećenici se obraćaju znanju izvan religijskog polja. Otud treća šok-tvrdnja koja predviđa istodobni nadolazak nove društveno nevidljive re­ ligije i iščeznuće stare crkveno vidljive religije. Tvorac je te socio­ logijske teorije o nevidljivoj religiji Th. Svećenička tehnokracija je udaljenija od poruke Evanđelja nego svećenička aristokracija. najviše pridonijelo potkopavanju i obez­ vređivanju temelja njihove duhovne djelatnosti. 33 . Množi se stoga i broj činovnika u Crkvi na štetu broja navjes­ titelja i prenositelja kršćanske tajne. Nažalost. Stoga će tako nastali sustavi »posljednjeg znače­ nja« imati za posljedicu nestalan realitet. drugi djelitelji po­ moći ljudima u nevolji i stručnjaci za ljudske probleme — kao psiholozi. psihoterapeuti. 5 T h o m a s L u c k m a n n . U ozračju opće privatizacije življenja po sebi je jasno da će vjerni­ ku manje značiti svećenikova doktrinarna podrška. Za­ hvaćeni krizom. Poziv na institucionalnu revoluciju. To.no zvanje. u kojoj je uposleno gotovo dva milijuna činov­ nika. savjetnici za bračna pitanja. Luckmann. a više njegova ljudska raspoloživost. svjetovne su se ponude tih značenja i dobara pokazale vrlo prihvatljive i prikladne za privatiziranog i individualiziranog čovjeka današnjice. SOCIOLOGIJA NEVIDLJIVE RELIGIJE S vremenom je postalo sve očitije da na tržištu »spasenjskih dobara« ili »posljednjih značenja« izgledi crkvene religije poči­ nju polako opadati. N e w Y o r k . načet krizom i uznemiren gubitkom identiteta. koje je. Svetkovina svesnosti. str.

j e r j e obitelj u p r a v o u n a š e d a n e i z g u b i l a m n o g e d r u š t v e n e funkcije koje je i z v r š a v a l a u t r a d i c i o n a l n i m s t r u k t u r a m a . što s e n a p r v i po­ g l e d m o ž e činiti č u d n o . u č u v s t v i m a i osjećajima. seksu­ a l n o s t p o s t a j e s p o s o b n a p r e u z e t i o d l u č n u funkciju u čovjekovu traženju samo-ostvarenja i samo-iskazivanja. O s l o b o đ e n a o d izvanjske d r u š t v e n e k o n t r o l e . j e d n a k o k a o i te­ m a s e k s u a l n o s t i . Z a t o o s o b a koja n a s t o j i p r o n a ć i izvor »posljednjeg z n a č e n j a « u subjektivnoj dimenziji svojeg ž i v o t o p i s a p o d u z i m a u stvari b e s k r a j a n p o s t u p a k samo-ostvarenja i samo-iskazivanja. očito j e b a š g u b i t a k t i h funkcija u č i n i o d a s e obitelj p o v u k l a u n u t a r » p r i v a t n e sfere« i t a k o p o s t a l a v r l o plo­ d a n i z v o r »posljednjih z n a č e n j a « .s v r l o č v r s t i m i i s t o r o d n i m c r k v e n i m p o r e t k o m . O d t r e n u t ­ k a k a d j e » u n u t r a š n j i čovjek« u z e t k a o n e o d r e đ e n a ili t e š k o o d r e d i v a b i t n o s t . To je obitelj. N a i m e . Th. t e k u n a ­ š e d a n e s e k s u a l n o s t . a n e izlazi više i z t r a n s c e n d e n t n o g p o r e t k a . P r i t o m e t r e b a r e ć i d a t e m e koje d a n a s z a u z i m a j u v l a d a j u ć e m j e s t o u čovjekovoj r e l i g i o z n o s t i i m a j u svoje izvorište u i n d i v i d u a l n o j egzistenciji. Seksualnost je sredstvo samo-transcend i r a n j a i p o t v r d a s l o b o d e u n u t r a š n j e g čovjeka. 34 .o s t v a ­ r e n j a i s a m o . u p r o s t o ­ ru gdje se t o č n o s t i s k a z i v a n j a i n a č e t e š k o p o s t i ž e i traje. p o v e z a n a s religijskim t e m a m a s a m o . Slično s e k s u a l n o s t i i obitelj i g r a u l o g u s a m o . u kojoj se n e p o s r e d n o o s t v a r u j e čovjekova a u t o n o m i j a . Obitelj djeluje k a o n e k a v r s t a s u r o g a t a t r a n s c e n d e n t n o g a . o n a i s t o d o b n o živi u svojim č l a n o v i m a i n a s t a v l j a živjeti i z v a n njih. P r e v l a s t p o č e l a pokretljivosti u s u v r e m e n o m životu m o ž e bi­ t i o z n a č e n a k a o d a l j n a t e m a nevidljive religije. k o j a s e n a t u obiteljsku s t r u k t u r u oslanja. To d a k a k o ne znači d a o n a u p r i j a š n j i m d r u š t v i m a nije i m a l a v a ž n o m j e s t o ili d a nije k o r i s t i l a religijski o b l i k za svoj i z r a ž a j . koji s e p o v u k a o u p r i v a t n i p r o ­ stor vlastitog postojanja. počinje i g r a t i u l o g u i z v o r a »posljednjeg z n a č e n j a « z a m o d e r n o g čovjeka. S t o g a se za suv­ r e m e n o g čovjeka »posljednje značenje« n a l a z i s k r i v e n o u privat­ n o m životu. b a r e m n e o n a k o o d r e đ e n o k a k o j e t o bio slučaj s e k i e z i j a l n o m re­ ligijom. U n a t o č s p o m e n u t i m t e š k o ć a m a . J a č a ­ n j e m s r e d n j i h k l a s a u i n d u s t r i j s k o m d r u š t v u . I m a još j e d n a t e m a nevidljive religije. t e m a o s o b n e sa­ m o s t a l n o s t i p o s t a j e s r e d i š n j a t e m a nevidljive religije. P a i p a k .t r a n s c e n d i r a n j a . R a z u m l j i v a je n e ­ s t a b i l n o s t t e m ä nevidljive religije. S o b z i r o m n a m j e s t o koje z a u z i m a u d a n a š n j e m svijetu. jer im je izvorište u i s k u s t v i m a p r i v a t n o g p o d r u č j a življenja. I a k o to sve stoji.i s k a z i v a n j a . s e k s u a l n o s t z a s l u ž u j e i z n i m n u p a ž n j u p o t r o š a č a religij­ s k i h d o b a r a . T o z n a č i d a u m o d e r n o m d r u š t v u s a m o . njegovo o č e k i v a n o o t k r i ć e n a m e ć e t r a ž e n j e tijekom cijelog života. L u c k m a n n i d e ko­ r a k dalje u svojem t r a g a n j u i p o k u š a v a uobličiti n e k o l i k o t e m e l ­ j n i h t e m a nevidljive religije.o s t v a r e n j e i samo-iskaziv a n j e u n u t r a š n j e g s l o b o d n o g čovjeka p r e d s t a v l j a j u najvažnije te­ me nove religioznosti. Sve t o čini d a s e nevidljiva religija n e m o ž e t a k o l a k o opisati. t a k v a ć e biti očito i s a m a religija. B u d u ć i da je u n a š e m v r e m e n u obitelj d r u š t v e n o o s l a b l j e n a i n e p o s t o j a n a .

Nabrojili smo pet tema nevidljive religije: samo-ostvarenje. Sociology and the Study of Religion. 35 . tržišna i nevidljiva — zapravo utemeljuju na samo jed­ noj jedinoj tvrdnji: onoj o prvenstvu funkcije religije nad njezi­ nom istinom. U tim tvrdnjama funkcionalista religija je očito podređena društvu i postoji samo radi društva. Interpretation. Iako je dakle — prema funkcionalistima — religija samo korisna pomisao i privid. str. 307. Cesto je jedino rješenje za povijesne nedaće. FUNKCIONALISTIČKA SOCIOLOGIJA RELIGIJE Sve se dosadašnje sociologijske šok-tvrdnje o religiji — poli­ tološka. osobne nesigurnosti i društvene promašaje. Otud funkcija reli­ gije da »služi« društvu. Theory. O'Dea. O'Dea6 misli da doživljaj svetoga potiče izmirenje protuslovnih težnji. seksualnost i obitelj. samo-iskazivanje. tumači neuspjehe. Yinger 7 navodi kako religija zacijelo više od drugih medija ujedinjuje i sjedinjuje ljude u služenju istim vrednotama. potvrđivanjem kroz seksualni život koji je svjedočenje slobode i. daje hrabrost. opravdava sukobe. obavlja funkciju društvenog nadzora i pomaže odre­ diti osobni i zajednički identitet. jer je obitelj. stišava za­ brinutost. 593. Uvijek je društvo prvo bo­ žanstvo. Skupa s krizom crkvenih ustanova i prevlašću svjetovnog mentaliteta išla je u naše doba nestrpljiva potražnja za religijskim ishodima. doprinosi učvršće­ nju i redu. Research. Stoga treba nešto sasvim kratko reći i o toj četvrtoj šok-tvrdnji koja se iskazuje u pretpostavci da je religija potrebna samo onoliko koliko je društveno korisna. što su isto­ dobno vladajuće svjetovne vrednote jednog izričito kapitalističko-konzumističkog društva. Yinger. podržava pothvate. koja nije mogla biti uslišana eklezijalnom ponudom. a ne religija koja mu postaje sredstvo održavanja. barem potencijalno. suprostavljajući se tako sebičnim željama i posebnim interesima pojedi­ naca. S druge pak strane sociolog J. Tako sociolog Th. The Scientific Study of Religion. Stoga funkcionalisti zaključuju da religijska vjerova­ nja doduše nisu istinita u znanstvenom smislu riječi. M. ali su stvar­ no korisna za društvo. pokretljivost. U tom je kontekstu jedino važno odrediti doprinos koji religija daje funkcioniraju i održavanju stanovitog društvenog poretka. pa je — obratom pouč­ ka — sve ono religija što je društveno korisno. pokretljivošću u prostoru što je također oblik slobode. stalnija i dugotrajnija tvor­ ba od senzualnog osjećaja. Taj • 6 Thomas F. Zato bismo u sažetku mogli reći da se čovjek u nevidljivoj religiji transcendira samo-potvrđivanjem i samo-iskazivanjem unutrašnje slobode. pa se okrenula nevidljivoj religiji i njezi­ nim vlastitostima.Obiteljsko je transcendiranje međutim drugačije od seksualno­ ga. New York. 1970. uklanja bol. 1970 str. liječi tjeskobe. 7 Milton J. obiteljskim životom koji je po­ vlašteno područje te slobode. ona ipak ublažava nemire. New York. konačno.

Johnson reći da je Bog po­ mogao pothvat stvaranja njihove države. Tako će J. • 8 9 Colin Campbell. 1971. Vernon. ali i sudac nacije. Oxford. New York. znanost i psihoanalizu.8 Spomenimo samo političke totalitarizme." O spomenutim su se »fun­ kcionalnim alternativama« razmnožile ponude do nepregled­ nosti. sekularizme.preokret u pristupu religiji povijesno je vrlo dalekosežan. uk­ ljučujući i političku djelatnost. Premda se osobna vjerska uvjerenja. 1972. 56. 11 Robert N. 1962. Bellah. Sociology of Religion. N. misleći pri tome na sve one strukture i ideje što zamjenjuju religiju i u sta­ nju su obavljati funkciju koju je u prošlosti ispunjavala Crkva. a or­ ganizirane je religije više ne izvršavaju. 1970. 156. 10 Roland Robertson. Kenedy Ameriku nazvati »Novim Jeruzalemom«. 36 i . Bellah. Zato funkcionalisti u sociologi­ ji religije rado rabe pojam »funkcionalne alternative«. jer je vezana uz vječitu fun­ kciju integracije društva — bez čega bi se ono brzo razgradilo — ali može promijeniti svoj oblik. nego na novčanici dolara. New York. a L. Glenn M. Religija ne može posve nestati. humanizme. Lincolna do R. nacionalizme. ustavu. Str. U tom smislu treba onda i shvatiti — primjerice — pozivanje na Boga kod ustoličenja novog pred­ sjednika države. Ovdje ćemo se zadržati samo na tri modela takve religije. str. Reagena — Bog se svečano pojavljuje kao nalogodavac. Bellah pruža još primjera.11 On je upozorio na zanimljivu činjenicu da se u američkom društvu Bog ne pojavljuje samo u molitvi vjernika ili na oltarima crkava. Essays on Religion in a Post-Traditional World. U temeljnim dokumentima povijesti Sjedinjenih Država Amerike — kao što su Deklaracija o neovisnosti i govori predsjednika od A. za veliku ve­ ćinu Amerikanaca vrijede neki zajednički religijski sadržaji koji su odigrali bitnu i nezamjenjivu ulogu u razvoju američkih usta­ nova i koji još uvijek daju kršćansko obilježje javnom životu. U mnogim do kraja laiciziranim poredcima — gdje je obavljeno potpuno odvajanje Crkve od države — brojni tradicionalni religijski simboli ipak i dalje na­ stavljaju živjeti. onda je jasno da su tu funkciju preuzele u modernom društvu druge ustanove i ideolo­ gije.10 SOCIOLOGIJA SVJETOVNE RELIGIJE Time je bio otvoren put — u uvjetima opće sekularizacije društva — pojavi novih i neočekivanih oblika svjetovne religije. jer se njime potvrđuje zakonitost najvećeg poli­ tičkog autoriteta. N. Prvi model se odnosi na civilnu religiju — Civil religion — koji je u naše doba najviše zagovarao i teorijski obradio američki socio­ log religije R. svjetovne ideologije. str. svjedok. interna­ cionalizme. uz­ danica. 38—39. R. The Sociological Interpretation of Religion. str. u državnoj himni. društvene utopije. sudnici. obredi i ob­ redno okupljanje smatraju strogo privatnom stvari. Beyond Belief. Ako je naime sjedinjavajuća funkcija bitna značajka svake religije. 298. Toward a Sociology of Irreligion. London.

S o b z i r o m na to koliko je m o g u ć e . koristi i m a n i p u l i r a . t o m s e c r k v e n o m religijom. i z a b r a n i n a r o d . Politička o b e ć a n j a bit ć e p o n a j p r i j e doživljena k a o n e k a r e l i g i o z n a objava. 37 . D r u g i s e m o d e l svjetovne religije o d n o s i n a p o t r o š a č k u ideo­ logiju b o g a t o g Z a p a d a . r a t o v a . u č i n i l o d a j e r o đ e n o toliko o č e k i v a n o d r u š t v o o p ć e g b l a g o s t a n j a .Postoji cijelo m n o š t v o s i m b o l a koji p o t v r đ u j u t u p o d u d a r n o s t i z m e đ u a m e r i č k e nacije i religijskih u z o r a . A m e r i č k a je povijest p u n a biblijskih slika: o n i su. Sve s e njezine teorije s a v r š e n o u k l a p a j u u taj k r u g i logički slijede j e d n a iz d r u g e . d o s l j e d n o n a d o v e z u j e n a civilnu religiju. redovito. o n d a je sociologija religij­ skog tržišta ustanovila ukidanje toga m o n o p o l a i uspostavljanje p l u r a l i z m a religijskih p o n u d a . S t v o r e n a je iluzija o m o g u ć n o s t i p o t p u n a o s l o b o đ e n j a od oskudi­ ce. O v i m t r i m a m o d e l i m a završili b i s m o o p i s t e k p r v e p o l o v i c e k r u g a k r o z koji j e p r o š l a s u v r e m e n a sociologija religije. S t o g f u n k c i o n a l i s t i č k o g g l e d i š t a bilo j e o n d a m o g u ć e u g l a v i t i i n a s t u p triju v l a d a j u ć i h o b l i k a svjetovne religije d a n a s : civilnu. Najprije je p o l i t o l o š k a sociologija religije u t v r d i l a m o n o p o l i s t i č k i položaj C r k v e u d r u š t v u . S p o l i t i č k i m se s r e d s t v i m a sve rješava. O t o m s v j e t o v n o m n a d o m j e s t k u t r a d i c i o n a l n e reli­ gije p i š u d a n a s m n o g i p o z n a t i sociolozi. n e g o s e p r e d s t a v l j a k a o izrazito sak­ r a l n a pojava. B e l l a h — s u g l a s n o s Božjom voljom i z a t o osvjetljava p u t d r u g i m n a r o d i m a . d a b i n a k r a j u sociologija nevidlji­ v e religije navijestila m o g u ć n o s t p o j a v e p o s v e n o v i h s a d r ž a j a s v e t o g a . njihova j e s u d b i n a e g z o d u s i mesijanstvo. s a ž i m a j u ć i u sebi g o t o v o sve m o g u ć n o s t i življenja s v e t o g a u d a n a š n j e m svje­ t o v n o m p r o s t o r u svijeta. B e o g r a d . M n o g i o s p o r a v a t e l j s k i p o k r e t i i m a j u isključivo p o l i t i č k o tu­ m a č e n j e z a n e r e d e u d r u š t v u . d a k a k o . p o s e b i c e a k o s e o d p o l i t i k e očekuje d a n a d v l a d a i o t k l o n i sve o n o što je tištilo ili o t u đ i v a l o ljudsko biće u d o s a d a š n j o j povijesti. 1980. Na p o p r i š t u — k a o n a j m o ć n i j e — o s t a l e su s a m o k o n z u m i s t i č k a i p o l i t i č k a religija. a m e r i č k o je d r u š t v o — p r i o p ć u j e b e z sus­ t e z a n j a sociolog R. ali za r a z l i k u od nje za svoje se u č v r š ć e n j e ne ko­ risti k r š ć a n s k i m s i m b o l i m a . z e m a l j s k i raj b e z k r i z a i si­ r o m a š t v a . P o p u t k o n z u m i s t i č k o g t a k o i p o l i t i č k o d r u š t v o n e r i j e t k o p o p r i m a ideološko. s a v r š e n i svjetovni E d e n i d u g o t r a j n o z l a t n o d o b a . T r e ć i s e m o d e l svjetovne religije o d n o s i n a p o l i t i č k u ideolo­ giju. n a i m e . koja se. stavljajući j e u s l u ž b u svjetovnih i n t e r e s a . u t o p i j s k o i religijsko z n a č e ­ nje. tjeskobe i d r u š t v e n i h n e m i r a . 12 • N i k o l a D u g a n d ž i j a . N. 145—147. C i v i l n a religija n e s t v a r a d a k l e n o v e vjerske p r e d o d ž b e n e g o p r e u z i m a i r a b i s t a r e c r k v e n e sim­ bole. 1 2 N a t r e n u t a k se. T o j e d r u g a m o ć n a svjetovna religija d a n a š n j i c e . p a nije i z n e n a đ e n j e što s a m o o d političke akcije o č e k u j u p o t p u n o o s l o b o đ e n j e . k o n z u m i s t i č k u i političku. a i s t r a ž u j u je već i n a š i stručnjaci. U s p u t . ž r t v a koja d o n o s i plod. d o d u š e . Obilježja su mu p r e k o m j e r n o povjerenje u p o l i t i č k a rješenja i o p o r b a o t u đ e n i m sastojcima kapitalističkog potrošačkog poret­ k a . str. Svjetovna religija.

Zato smo svjedoci krize i neuspjeha svih svjetovnih religija u suvremenosti. Stoga se druga polovica kruga — koju nam tek treba proći — poklapa upravo s opisom onih škola sociologije re­ ligije koje odslikavaju istodobnu silaznu putanju obožavanja svjetovnoga i uzlaznu putanju rasta zanimanja za religiozno.Ali kao sve svjetovne religije tako su i ove dvije — konzumistička i politička — počele propadati onda kad su najviše obeća­ vale. II religioso implicito. 25—82. u Social Arnaldo Nesti. a time naravno i same kategorije svjetovnosti kao izvorišta smisla i jamstva ljudske bu­ dućnosti. Zanimljivo je da se na našim prostorima bio uspostavio je­ dan i drugi oblik svjetovne religije 13 — politički i potrošački — što je imalo za posljedicu još teže razočarenje i bolniju deideologizaciju u svjetovnih »vjernika«. droge. ucjena. Religion et secularismes dans les societes socialistes. Svjedoci smo stečaja velikih obećanja jedne materijalističke civilizacije. 1. ono što je mišljeno kao sveto — a u stvari je svjetovno — to uvijek i neopozivo zakazuje. Blagostanje ne usrećuje.13 ali izri- • 13 quaviva — Renato Stella. Roma. 14 Compass. 1989. brodolom kontrakulture u Americi. a ne puko biološko is­ punjenje potreba. 181 — 186. Jednako se dogodilo i s političkom religijom. Otuda onda umjesto šok-tvrdnja sad prevladavaju anti-šok tvrdnje. jer je sreća etička kategorija. 5—24. A ni trošenje na dugi rok ne donosi radost. Dovoljno je podsjetiti na jesen pa­ riškog proljeća. Po nekoj čudnoj logici konzumistička je utopija dospjela jednako u krizu kad i politička vizija. lijanski sociolog religije Renato Stella u nedavno objavljenoj knjizi Sabino S. Jer. Prva takva je o implicitnoj religiji koju zastupa i teorijski brani talijanski sociolog A. str. mržnje. SOCIOLOGIJA IMPLICITNE RELIGIJE Ta nova situacija krize svjetovnosti odrazila se ubrzo i na so­ ciologiju religije. njezin je pad bio još spektakularniji. Dapače. 1985. str. 28. uništenja prirode i genetičke ma­ nipulacije. terorizma. Roma. 38 . Ne sekularizira se dakle samo religija nego i svaka politika shvaćena kao religija. Do­ šli smo u situaciju da danas nitko više javno ne pokušava braniti marksizam i njegova povijesna ostvarenja. Nesti sa sveučilišta u Firenzi. 1981. neuspjehe studentskih nemira. I u bogatstvu se čovjek otkriva — možda još i više — kao nedovršeno. Crv sumnje je počeo nagrizati idiličnu sliku o sretnoj sutrašnjici. Raste tjeskoba od nasilja. prazne dokolice i obiteljske uznice. Acstr. promiskuiteta. Fine di un'ideologia-. uhvaćeno u žrvanj zup­ čanika nesmislenog rada. Jer. sve svjetovno što je življeno kao religiozno biva redovi­ to osuđeno na raspadanje i propast. otkriće Gulaga i krizu marksističkog socija­ lizma od Baltika do Pekinga. la secolarizzazione. nepotpuno i osakaćeno biće. od Tirane do Južne Amerike. Tu je moju podjelu opširno prikazao i raspravio ta­ Jakov Jukić.

protuslovljima ži­ vota.jekom također E. ljepoti. Unutar suvre­ mene kulture i čovjekove svagdašnjice — unatoč plimi svjetovno­ ga — lako se nalaze tragovi čežnje za sveobuhvatnim smislom. 15 u Sociologija. To su tragovi drugoga i drugačijega. ljudskom biću postoji neka zapretena mogućnost za transcendentno — kao uspavana potenci­ ja — koja traži da se u svim predmetima i prilikama neizostavno ostvari. nezadovoljstvu. ljubav­ nom odnosu. Tišina je emi­ nentno religiozna odrednica. Između brojnih tema implicitne religije. Fenomenologijski smjer u sociologiji religije. Bailey i mnogi drugi. druga od Crkve. Tu zanimljivu teoriju zagovara u liku difuzne religije talijanski sociJ a k o v J u k i ć . ti znakovi proširuju granice religijskoga iznad i izvan kruga utjecaja službene Crkve. pa je na neki način logička nadopuna pre­ thodne anti-šok tvrdnje. često zamjetljivi u čovjekovoj želji. koji nisu nužno po­ vezani s crkvenom vjerom i njezinim učenjem. Sociologija implicitne religije nalazi u tkivu suvremenog društvenog življenja brojne znakove svetoga. strahu. 39 . dobroti i smrti budi se osjećaj božanske pri­ sutnosti. 1988. 30. kroz koji se najuspješnije iskazuje sveto sadržano u nesvetome. a u svakoj mistici nezaobilazni put prema božanskim tajnama ljudske duše. Str. tišina je majka svih zvuko­ va i stvari u svijetu. SOCIOLOGIJA DIFUZNE RELIGIJE Druga anti-šok tvrdnja pokušava pokazati kako se dapače i crkvena religija razlijeva i rasprostranjuje mnogo izvan svojega službenog obruba. sociolog A. 2—3. iskustvu čudesnoga. jer je sveto prešutno nazočno u mnogo širem pro­ storu nego što ga Crkva pokriva svojim ovlastima. Šutnja je dakle neka paradigma drugoga i drugačijega u svijetu. Prva ide od svijeta. naime. To nije puko odsustvo govora nego njegovo rađanje. rađanju djece. Nesti po­ sebnu pažnju posvećuje fenomenu ljudske šutnje. religiologijske i sociologijske fenomenologije. Kao što se u filozofiji Bog otkriva samo per viam negationis. Stoga je primjerice za sektu kvekera tišina obred.15 Prema predstavnicima spomenute škole religiozno iskustvo može biti izazvano od bilo kojeg uzroka. Sučelice ljubavi. Zato se sociolo­ gija okreće onim zbiljnostima koje doduše izgledaju manje »reli­ giozne«. 245—265. Bez obzira da li se uzbiljuju u iskustvu usamljenosti i tjeskobe ili radosti i stvaralaš­ tva. U svakom. tako se njegova Riječ jedino u šutnji naslućuje. stanju nemoći. nestal­ nosti i bezimenosti. ali su zapravo samo teže dostupne čovjekovu istraživač­ kom postupku. zlu. susretu s prirodom. Štoviše. Implicitna se religija skriva u umjetnosti. Ta se škola teško može razumjeti bez poznavanja temeljnih zasada filozofijske. dopuštajući sociologiji da stavi u pitanje navodno nezaustavljivo širenje moći svjetovnoga u modernom društvu. šutnji. dvoznačnosti.

Katolička religija se širi. a nastaje u stvari od djelovanja eklezijalnih ustanova u određenom društvenom konteksu. • 40 16 R o b e r t o C i p r i a n i .log R. unatoč činjenici da je od njih istodobno i osporavana i odbacivana. a deset godina poslije des­ nica kroz religijsku konzervaciju. . igre i zajedništva u crkvi i oko crkve. Većina današnjeg mlađeg i odraslog pučanstva evropskih naroda primila je golem poticaj i jak upliv od katoličkog modela obitelji. ili pak prihvaćaju u mnogim slučaje­ vima društveno-političke naputke crkvene središnjice. vjera jednom upoznata traje mnogo dulje od pripadnosti vjerskoj ustanovi od koje je to poznavanje poteklo. La religione diffusa. str. Cipriani misli da tih vjernika — podržanih od prvotne crkvene socijalizacije. od vjerske nastave i od­ goja. Ovdje važnost službene crkvene religije nije nešto spo­ redno i drugorazredno — kao prije u prethodnoj sociologijskoj teoriji — nego naprotiv sudbonosno utječe na društveni okoliš. često sve dotle da uvjetuje mišljenje i svojih suparnika: marksista i liberala. Pripadnicima difuzne religije trebamo označiti i mnoge nevjernika jer oni s vjernicima dijele u svagdašnjem životu neke istovjetne temeljne vrednote što su iz­ vedene baš iz crkvene religije. sa rimskog sveučilišta. Zato se vrednote nadahnute kršćanstvom mogu pod­ jednako naći na desnici i na ljevici političkoga života. U zbilji se radi o građanima koji ne poka­ zuju da su potpuno poslušni uputama crkvene hijerarhije. R. Može se čak naći u osobama što su se opredijelile za suprotne ideološke pozicije u društvu. od zabave. Sve poka­ zuje da katolički model u evropskoj kulturi prožima daleko veći broj ljudi nego što ih stvarno ide na nedjeljnu misu. tradicije i akulturacije — ima u Italiji danas oko 60%. što glasaju za demokršćansku stranku. Cipriani. R o m a . Zato je ta religija rasplinuta. Difuzna religija predstavlja onu vrstu vjernika koji su primi­ li jedan posredan ili neposredan vjerski odgoj i na njega se onda oslanjaju u vrlo širokom smislu. 146. 1988. Sociolog. rezlijeva i razgranjuje daleko izvan svojih povijes­ nih ustroja i službenih okvira. Izvor joj je u Crkvi i njezi­ noj religiji. Drugim riječima. Iako taj ut­ jecaj s protokom vremena popušta i slabi. Šezdesetih godina ljevica se borila kroz religijsku kontestaciju. nerijetko bez čvrsta identiteta. ne­ dohvatljiva i nejasna u svojem određenju. U različitim prilikama životnog kruga — od krštenja do pogreba i od prve pričesti do vjenčanja — ta se sjećanja brzo vra­ ćaju i obnavljaju. ali još manje spremni da prihvate potpuni obrat nekih temeljnih nače­ la koja također ulaze u područje vrednota što ih zastupa katolič­ ki nauk. Crkva vrši dakle vrlo jak utjecaj na sve društve­ ne slojeve. etičko pamćenje na­ stavlja djelovati i onda kad se na Crkvu posve zaboravi i od nje odaleči. Difuzna religija nije vezana uz ispu­ njavanje obrednih dužnosti nego se javlja u stanovitim trenuci­ ma osobnog i društvenog života ljudi. koji je nedavno napisao 18 knjigu pod istim naslovom.

Stjeran u podzemlje svjetovnog i crkvenog društva. Upravo na tom razmeđu nastaje i razbuđuje se difuzna religija nove sociologije. taj se religijski proleterijat iskazuje u vrlo različitim oblicima. politički i gospodarski prebjezi. u Vjesniku đakovačke i srijemske bis­ 41 . Taj po­ mak pokazuje da je na djelu nepredvidljiva obnova pučke religi­ oznosti. u ko­ joj narod — nezadovoljan i ozlojeđen podmetanjem lažne za is­ tinsku religiju — ustaje i traži vjerodostojno sveto. dok se danas za nju opredjeljuju in­ dustrijski radnici. selioci i sezon­ ski nadničari. bez moći i bez znanja. ali zbog toga ne prestaju tražiti dublje značenje svemu po­ stojećem u svijetu. Primjer tak­ vog bunta imamo u pojavi i oživljavanju pučke religije koja je čisti masovni revolt naroda na prevare svjetovnih utopija. Iz svih krajeva svijeta dolaze vijesti o porastu narodne pobožnosti. najvi­ še izvan Crkve. kupije. ali i u njoj samoj. Ogled o pučkoj religiji. Između svjetov­ nog svijeta u krizi i novog zamaha crkvenog pravovjerja — ortodoksije — difuzna religija se smjestila negdje na sredini tih dviju krajnosti. pa je drugačije vide. ostajući odveć »svjetovna« da bi prihvatila sve važnije sastojke crkvenoga učenja i istodobno odveć željna zadnjeg zna­ čenja da bi se olako privikla živjeti u vremenu koje ostaje »bez Boga i proroka«. kojima se očito suprotstavljaju njihova racionalistička shvaća­ nja.To naposljetku znači da difuzna religija zastupa zapravo one zatomljene vjernike što. A riječ je o uvijek istim ljudima. 83—86. 42. Nekad je pučka religija zahvaćala isključivo seljake. više nego što svjedoče prvenstvo proce­ sa sekularizacije. Narod je to bez novca. 1989. uronjeni u svjetovnu zbilju suvreme­ noga života. Za točnije 17 J a k o v J u k i ć . žene i nezaposleni. ne uspijevaju prihvatiti sve sadržaje crkvene pouke. str. jer su prethod­ no mjerodavno utvrdile da svjetovnost ne može nikada do kraja zavladati i prevladati u društvu. dotle su svetišta i prošteništva sve punija hodočasnika. istinski ustanak protiv svjetov­ nog duha. Semantičko bogatstvo toga pojma proizlazi najviše iz činjenice što mnoge znanosti — polazeći sämo sa svojega mot­ rišta — kane istražiti istu pojavu. 5. Ta kriza svjetovnosti nije među­ tim jedino izazvala nemir i neuslišanost u ljudi nego je prouzro­ čila i njihovu otvorenu pobunu. Stoga. SOCIOLOGIJA PUČKE RELIGIJE Prve dvije anti-šok tvrdnje — o postojanju implicitne i difuzne religije — odslikavaju samo krizu svjetovnosti. Zato se treća anti-šok tvrdnja is­ crpljuje u opisu pučke religije kao masovne vjerničke pobune protiv narasle svjetovnosti.17 Sociolozi upozoravaju na jednu po­ sve običnu činjenicu koja je svakome lako uočljiva: dok se naše gradske crkve prazne od vjernika. Pojam je pučke religije dosta neodređen jer ima više različi­ tih značenja. Spomenuta pobuna može najprije biti masovna. čini se da radije potvrđuju stalnost i trajnost nazočnosti svetoga u sekulariziranom društvu.

Fondements d'une anthro- 19 možda najbolji tekst o hodočašćima. L'experience humaine pologie religieuse.20 Poslije duga i naporna putovanja zbiva se neočekivani susret vjernika sa slabašnim odbijescima transcendencije i to točno na mjestu gdje su ostali najdublji tragovi i najvidljiviji znakovi bo­ žanskog. simbolično nad dogmatičnim. poći. Bez te neutažive potrebe za hodočašćem brzo bi se istopila i ugasila i sama religi­ oznost u čovjeku. 1987. 1988. prema svojim antropomorfiziranim željama. Alphonse Dupront. izvorniji. Du Sacre. istrošenog i dotrajalog sve­ tog mjesta. čudesnog. Paris. New York. jer mjesto u kojemu se nalazimo nije više istinski sveto. Jer. 315—419. iako su brojnije one koje opisuju prošlost te pojave. str. Vjernik nai­ me u pučkoj religiji nastoji uspostaviti što jednostavniji. O hodočašću je napisano mnoštvo izvrsnih knjiga.1' Svi se slažu da je hodočašće poticano poglavito ljudskim iskustvom privremenosti i nestalnosti života. Croisades et Pelerinages. U tom smislu. Antropological 42 . Otud slijedi da je jedino važno otići. možda i posve nehotično. uputiti se. pa je najbolje simbolizirano neprestanim od­ laskom i traženjem svetoga. 18 Ne iznenađuje što pučka religija time obavlja. krenuti na put. Perspectives. Neki sociolozi čak misle da je pučka religija danas svedena goto­ vo samo na svoj hodočasnički vid.određivanje valja upozoriti na to da u pučkoj religiji vjernik nije jedino nedjelatni potrošač nego često vrlo mnogo utječe na obli­ kovanje predodžbe božanstva. 1978. Od svih sastavnica pučke religije pojava hodočašća najbolje predočava suvremeno nezadovoljstvo sa svjetovnošću Crkava. koja je. str. Na taj način pothvat hodočašćenja postaje vrsta prosvjeda protiv starog. To je raz­ logom da u pučkoj religiji prevladavaju osjećaji nad razumom. čovjek svuda i uvijek traži spasenje — soteria — povjerivši se svetome. A hodočasnici odlaze na put jer traže neko novo. svemoćnog i sakralnog. 20 Victor Turner. ali ga je prijeko potrebno naći. du divin. funkciju kritike stanovitih pro­ tuslovlja službene Crkve. prisniji i neposredniji odnos s božanstvom. isp. sudjelujuće nad određenim. Zato su fenomenolozi skloni upravo u činu ze­ maljskog traženja svetoga — čija je paradigma putovanje — naći najkraće određenje fenomena religije. čini se. str. koje je doduše daleko. nerijetko — barem je ta­ ko bilo u prošlosti — više povezana s bogatima i moćnima nego sa siromašnima i potlačenima. pučku religioznost ne treba suprostavljati službenoj i učenoj nego ustvrditi da ona živi u osobitim oblicima sakralnih predodžbi narodne pobožnosti. • 18 Michel Meslin. izvornije i vjerodostojnije sveto mjesto od onog koje su dosad poznavali. spontanost nad nametnutim. Paris. 260—291. Image and Pilgrimage in Kad sam pisao svoju knjigu o pučkoj religiji nije nažalost bio još objavljen Christian Culture. Hodočašće nastaje kao pobudna že­ lja da se otiđe posjetiti sveta mjesta postanka određene religije. Odatle odbojnost pre­ ma svakoj odveć apstraktnoj i dogmatskoj religioznosti teologa i prema pravničkom ustroju crkvenih naputaka uopće. 18.

" Za opći sociologijski vidik ipak je najvažnije slijedeće pita­ nje: koji su to uzroci potakli današnje nepredviđeno bujanje i nicanje sakralnih družbi? Uzroci su dvostruki i nalaze se ili u pro­ storu Crkve ili u prostoru suvremenog društva. L. 105. U njima se kršćanstvo svelo na javnu djelatnost i propovijed društvenog morala. 5. Tako su se. recimo. 1987. A suvremeni čovjek ne prihvaća svećenika kao specija­ lista ili funkcionera nego traži neposredan i čuvstven dodir sa svojim duhovnim vođom. 3—4. poduzeća ili banaka. H. Zagreb. 1975. P. str. Stoga se naša četvrta anti-šok tvrdnja odnosi baš na taj neočekivani vjerski preporod i duhovnu revoluciju.21 još manje da iznesemo vrijedne rezulta­ te istraživanja naših domaćih malih vjerskih zajednica u Zagre­ bu. Ne dopušta nam prostor da spomenemo razne tipologije no­ vih religijskih pokreta.. Religioznost u malim vjerskim zajednica­ ma. New York. str.SOCIOLOGIJA NOVIH RELIGIJSKIH POKRETA I SEKTA Osim netom opisane masovne pobune vjernika protiv svje­ tovnosti — iskazane u obnovi pučke pobožnosti — istodobno teče i pobuna religijske elite protiv te iste svjetovnosti. a ne možda nekolicina sveće­ nika što su potpali pod utjecaj teologije »mrtvoga Boga«. Zato se u potrazi za novim duhovnim sadržajima ljudi okreću od Crkve i hrle prema karizmatičnim zajednicama i divljim kultovima. tehnokrati ili menadžeri — toga mu je ionako puna glava — već iščekuje svece i dobre ljude. 2 3 Crkva danas plaća cijenu za podršku koju je davala jednom koristolju21 Jakov Jukić. Te skupine upozoravaju — svojim suprotnim usmjerenjem — na proces birokratizacije koji teži da se funkcioniranje Crkve goto­ vo izjednači s radom velikih svjetovnih organizacija. koje stav­ ljaju u središte svojeg znanstvenog zanimanja sve najnovije ško­ le sociologije religije. S čisto religijskog stajališta valja reći da su velike institucionalne Crkve otišle od­ već daleko u svojem kompromisu s modernim mentalitetom. Božja djeca. koje se u čudesnoj podudarnosti javljaju jednako u Crkvi i izvan nje. Američki katolički sociolog J. str. The Catholic Cult of the Paraclete. • 43 . Pođimo od prvoga uzroka. Fichter. " Joseph H. Ne zanimaju ga političari. N. Za sociologiju jedan od uzroka pojave novih religijskih pokreta — svih vrsta i oblika — treba tražiti u novovjekovnoj sekularizaciji Crkava. dok je misterij potpuno ishlapio. 11. 158—181. Ona se u suv­ remenosti utjelovljuje u pojavi bezbrojnih sakralnih grupa i sku­ pina. u Marksističke teme. Razočaranoj mladeži — od svjetovne crkve i religiozne politike — nove sekte pružaju razložnu i koherentnu cjelinu sakralnih simbola i prikladno podneblje za duhovni život. Fichter misli da su za takvo us­ mjerenje krive i odgovorne Crkve. 1990. 22 Nikola Dugandžija. Bellah — tvorci teorija o religijskom tržištu i civilnoj religiji — gotovo posve okrenuli istraživanjima novih sekta i modernih vjerskih grupa u Crkvi i izvan nje. Rasprava o novim sektama. Berger i R.

Američki sociolog R. 163. klasični racionalizam i znanstveni utilitarizam. Ellwood — smjestili u slijedu psihodeličke kontrakulture. Stark je pak empirijskim istraživanjem utvrdio da nove grupe cvjetaju upravo ondje gdje su tradicionalne crkvene ustanove zapustile svoje specifično re­ ligijsko svjedočenje. 429—456. Naprotiv. S. one idu skupa jer je sekularizacija proces koji u isti mah rastvara crkvenu vjeru i proizvodi nove necrkvene religijske tvorbe. 27 Daniel Bell. Paris. Getting Saved from the Sixties. Drugi uzrok pojavi novih religijskih pokreta nalazi se u društvenoj zbilji današnjice. Dok su neki sociolozi — kao I. 26 Steven M. pa mu je domet očito ograničen. Seculari­ zation. 1987. Bainbridge smatra da takve osobe zadržavaju do­ duše vjeru u postojanje nadnaravnoga. str. M. 1973. gradsku uznicu i medijsku ludnicu. The Future of Religion. Raz­ loge tome rascjepu treba tražiti u temeljnoj nesposobnosti koristoljubivog individualizma da pruži ljudima prihvatljiv sustav značenja na osobnoj i društvenoj razini. 364. Introduction ä la sociologie du christianisme occidental. New York. Berkeley. obilje materijalnih dobara zacijelo donosi stanovito zadovoljstvo.27 Pre­ ma njegovu mišljenju moderno razvijeno društvo i čovjek u nje- • 24 Rodney Stark-William Sims Bainbridge. ali zato tehnički razvoj — što je nezaobilazni uvjet obilju — proizvodi samo prijetnje: uništenje prirode. Zaretsky. Daniel Bell. Gree­ ley — u toj duhovnoj obnovi vidjeli treću veliku religijsku revolu­ ciju u Sjedinjenim Državama.bivom shvaćanju svijeta i što nije javno obznanila evanđeoski go­ vor o siromaštvu. 1976. Otud pojava kontrakulture u Evropi i Sjedinjenim Državama. ali se taj gubitak legimiteta više tumači uspjehom nego po­ razom modernog načina života. Opadanje broja članova Crkve ne znači dak­ le uspon ateizma ili vjerske ravnodušnosti nego jednostavno po­ većanje broja unchurched — vjernika bez Crkve.28 Slično stajalište susrećemo u D. Leone i A. u svezi s utjecajem evangelističke tradicije. Jer.24 Sekularizacija i religijska obnova se ne suprostavljaju. P. str. 1985. Tipton. Tipton kad drži da je pojavljivanje kontrakulture zapravo znak i odgovor na etičku krizu koja se proširila i produbila jer je ćudoređe u kapita­ lističkom društvu imalo tri vrlo oprečna izvorišta: biblijsku obja­ vu. Moral Meaning in Con­ version and Cultural Change. psihodeličkog zastranjenja i rasprostranjenosti sljedbi »Božje djece« i »Isusovih bezumnika«. demografsko neravnovjesje. što je sve završilo stvaranjem novih religijskih pokreta. prije dvadesetak godina legimitet modernog načina života ušao je u krizu. M. str. 1982. ali su izgubili vjeru u sposobnost konvencionalnih Crkava da tumače i služe tom nadnaravnom vjerovanju.25 Još dalje ide S. The Cultural Contradictions of Capitalism. S. atomsku opasnost. dotle su je drugi — posebice R. energetsku oskudicu. podzemne su skupine posegnule za novim tipom etičke procjene i tako završile u duhovnu oblast nove religioznosti. 25 Daniele Hervieu-Leger. Bella. New York. Drugi američki sociolog W. Zvuči nevjero­ jatno. Vers un nouveau christianisme?. Naime. Sučeljene s tim protuslovnim temeljima. 44 . The Coming of Post-Industrial Society. Berkeley. Revival and Cult Formation.

Suprotno toj opasnoj i isključivoj vla­ davini racionalizma. Ipak. j. korisnosti i proizvodnosti. Otud nagla­ sak na vlastitoj preobrazbi. a ne na kolektivnoj anonimnosti u stvaranju novoga društva. napretka. Stoga pojavu nove religioznosti shvaćaju kao uspostavu postmoderne utopije. 112. na emocionalnom zajedništvu. razvoja i slobode ljudske djelatnosti. slučajnost i cijena rasta. obnova zanimanja za duhovno također je jednako privreme­ na i nestalna. više ma­ nje poznato u svim povijesnim razdobljima. G a s c a r d . vrednuje nove reli­ gijske pokrete kao racionalnu alternativu vladajućoj znanstveno-tehničkoj civilizaciji. Taj preobražaj svijesti u čovjeku nije međutim dovoljan nego je potrebna i pomoć vjerničke zajednice i duhovno vodstvo jedne zaista karizmatičke osobe. Po sebi je pak jasno da spomenuta druš­ tvena izobličenja nužno prolaze kroz psihičke doživljaje. 28 Tako se čini da je povijesni put koji ide od kontrakulture do novih religijskih pokreta — određenije od socijalnog osporava­ nja do mirenja u svetome — u stvari proces ponovnog pomirenja svjetovne mladeži s vladaj učim vrednotama u društvu. poredak vlasti i društvene pravde koji je ustrojen logikom pravne države i opće jednakosti građana pred zakonom. Iz tih posve suprotnih načina ponašanja u jednom te istom društvu proistječu svi problemi. treće. suprotno tome. bolesnu regresiju i patološku ovis­ nost o duhovnom vođi. Polazeći od tih činjenica moguće je dati dva različita odgovora. F r e i b u r g .mu duboko su podijeljeni na tri odvojena i suprostavljena poret­ ka življenja: prvo. Zwischen Sehnsucht und 45 . a ne na promjeni političkog poretka. Sucht. 1984. pa mnogi u njima nalaze zakrilje za narcističku identifikaciju. poredak masovne kulture koji se zasniva na logici užitka i slobodne potrošnje. sve nove religijske zajednice ističu ulogu čuvstva u »promjeni svijesti« ili »unutrašnjeg obraćenja« o čemu zapravo ovisi — prema njihovoj prosudbi — sudbina čovječan­ stva i opće spasenje svijeta. U takvom vidokru­ gu. 28 Neue Jugendreligionen. što lako navodi na zaključak da ima novih religijskih pokreta i neurotič­ nog podrijetla. infantilizam. drugo. kojoj reli­ gijski ishodi sad omogućuju da svoju pobunu živi tako da ne ug­ rozi društveni poredak. Prva skupina sociologa drži da je današnja kriza moderniteta privremeno stanje depresije. Druga skupina sociologa. gospodarski poredak koji je uvjetovan logikom stroge funkcionalne racionalnosti s obilježjima što veće učinkovitosti. koji se onda prenose i odražavaju na područje religioznosti. str. • J o h a n n e s R.aj se povratak religiji — revival — obavlja u vremenu krize zapadnjačkog društva koje u post-političkoj i post-znanstvenoj situaciji počinje polako pitati za granice razuma. očišćene i oslobođene od pozitivističke iluzije o potpunoj ljudskoj autonomiji i neograniče­ nim moćima racionaliteta.

sociologije nevidljive religije i došli do funkcionalističke sociologije religije i sociologije svjetovne religije. U tome ih. Ipak mnogo je važniji od spomenutih djelomičnih istina stal­ ni i nezaustavljivi tijek zbivanja u području religije. sociologije religijskog tržišta. Zato je na kraju moguće zaklju­ čiti da je religija vazda jednako nazočna u svijetu. On otkriva ne samo da čovjek u svojem pojedinačnom traženju nužno ide prema obzorju svetoga. jer je u čovjekovoj naravi neizbrisivo i od iskona usađena. Najkraće i najsažetije koliko je to bilo moguće. nego isto tako i društvo u svojem zajed­ ničkom kretanju. 46 . sociologije difuzne religije. sociologije pučke religije na sociolo­ giju novih religijskih pokreta i sekti. Prvo smo pošli od politološke sociologije religije. premda joj se oblici iskazivanja — od svjetovnih do sakralnih — stalno mije­ njaju. Svaka od tih sociologijskih škola nosi svoju istinu i jamačno je nije moguće potpuno poreći. dakako.ZAKLJUČAK S ovim smo završili naš opis razvoja suvremene sociologije religije. Poslije toga smo se obrnutim putem vraćali od sociologije implicitne religije. ali duboka i istinska težnja za religioznim spasenjem neprestance ostaje i traje. mogu uvijek omesti »krivi« putovi ili »zli« proroci.

Negdje će sveza između ideologije i znanstvenosti sociologije biti očita. pa onda naravno i sociologije religije. naime. a drugdje opet jedva vidljiva ili posve skrivena. Bez te naknadne provjere ispravnosti pređena puta.FENOMENOLOGIJA I SOCIOLOGIJA RELIGIJE Zadaci moderne hermeneutike mnogobrojni su i neodgodivi. jer najradikalnije izokreće bit i zamračuje istinu o fenomenu religije. neće biti potrebno sve ovdje posebno nabrojiti i potanje označiti. Stoga bi bilo korisno pokazati kako se fenomenološko usmjerenje u sociologiji religije s vremenom oblikovalo i potvrđi­ valo. Za naš ih slučaj. Htjeti uspostaviti sociologiju re­ ligije koja bi do kraja bila deideologizirana nije samo uzaludan trud — kako se danas u postmarksističkom razdoblju s pravom upozorava — nego krajnje opasan pokušaj. Taj hermeneutički krug — obilježen katarzom od sindroma ideologičnosti — ima za poglaviti cilj da ispita valjanost sociologijske metode i društvenog pristupa religiji uopće. zacijelo. možda je upravo hermeneutika najviše pozvana da u naše krizno doba počne hrabro razotkriva­ ti bjelodane ideološke temelje novovjekovne društvene znanosti. FILOZOFIJSKI VIDIK FENOMENOLOGIJE Za razliku od svih drugih sociologija religije — osobito funkcionalističke. dakako. ostala najviše svjesna i prisebna spo­ menutih opasnosti. religijski i sociologijski. Od svih je suvremenih škola i smjerova fenomenologijska sociologija religije. otkrivajući svoje puno značenje kroz tri uzastopna vidika: filozofijski. To je onda razlogom da naše ras47 . fenome­ nologijska sociologija religije jasno i bez skanjivanja otkriva svo­ je prisne odnose s filozofijom. što dakako ne znači da im sama nije potpuno izbjegla. Ipak. pozitivističke i marksističke — koje ispod navod­ ne iskustvenosti stidljivo kriju svoja ideolpška izvorišta. sociologija religije. ozbiljno riskira da se potpuno rastvori u isprazan i otuđen ideološki govor. Zato je prije­ ko potrebno podržati svaki teorijski pothvat koji sociologiju reli­ gije podvrgava epistemološkoj analizi. Na taj način sociologija prolazi obrnut put od onoga kojim se dosad kretala: ne ide od pretpostavke vlastite znanstvenosti prema kritici tuđe ideologičnosti nego se od kritike vlastite ideologičnosti okreće prema pretpostavkama tuđe znanstvenosti.

' Spomenuto unutrašnje življeno iskustvo tvori autonomnu danost koja se ne može posredovati i zato je istovjetna čovječjoj samosvi­ jesti. Uspostav­ ljanjem te nove paradigme bio je istodobno istaknut zahtjev za autonomnošću pojedinca i za priznavanjem njegove spiritualne posebnosti. To će mu poslužiti da na djelotvoran način opovrgne središnju pozitivističku kategoriju tumačenja — Erklären — i uzvisi kate­ goriju razumijevanja — Verstehen. živi organizam koji je opskrbljen vlastitim zakonima i ciljevima. F r a n k f u r t . Diltheya. 1970. i navješta mogućnost utemeljenja deskriptivne i analitičke psihologije. ali nikad do kraja određeno i rastumačeno. dakle. neraskidiva poveza­ nost. Zato Dilthey odbacuje asocijativnu teoriju i genetič­ ku psihologiju. Smjer. • 1 W i l h e m Dilthey. Filozofijska je fenomenologija proizvod našeg stoljeća. Feno­ menologija. W. na nju oslonjenu. neka cjelovitost. Njegova je zasluga u tome što je dosljednom razložnošću uspio obraniti autonomiju duhov­ nih znanosti. Fries u svojem tekstu Neue oder anthroplogische Kritik der Vernunft. Kant u svojem djelu Metaphysische Anfangsgründe der Natur­ wissenschaft. der geschichtilichen Welt in der Geisteswis­ 48 . E. str. Hegel u svojoj Phänomenologie des Geistes i J. Dilthey začinje novu i važnu kate­ goriju : življeno iskustvo — Erlebnis — koje može biti samo isku­ šano i označeno.pravljanje započnemo s prikazom onih filozofskih učenja koja su presudno utjecala na stvaranje i ustrojavanje današnje feno­ menologije religije. dinamički ustroj. ovdje još ne znači neki opći misaoni sustav. sociologiju religije. nego je uzeta u smislu filozofijske teorije spoznaje ili metafizičke oznake za različite pojavne oblike apsolutnog duha. Time je napravljen obrat u pogledu predmeta istraživanja jer se gnoseološka pažnja po­ makla od svijeta prirode na povijesni svijet ljudskih proizvoda-. von Hartmann taj isti izraz stavio u naslov svoje knjige Phänomenologie des sittlichen Bewusstseins. Tako ga je rabio već E. a tek onda izvanjskim zbivanjima. jednako se zbio obrat u pogledu cilja. a onda posredno također na istoimenu. Istina dakle počiva na onom istom zadnjem i neposredovanom temelju koji se u čov­ jeku iskazuje kao samosvijest o jedinstvu života — Lebenseinheit. Prve zametke fenomenološke problematike u današnjem od­ ređenju susrećemo tek u W. Prema njoj je ljudska duša uvijek izvorna struktura. dok je E. 98. G. ide od genetičkog tumačenja u pozitivističkom ključu — Erklären — do dubljeg i sudjelujućeg shvaćanja — Verstehen — koje za predmet rasudbe uzima čovje­ kov duh i njegova povijesno-kulturološka ostvarenja. Uza sve to njezino se ime javlja mnogo ranije. Kao odgovor na evolucionistički pozitivizam i nje­ gov obvezni analitičko-uzročni postupak. Svaka je istinska znanost najprije okrenuta tom duhovnom iskustvu. Tako W. jasno. jer je u prvi plan došlo pri­ kazivanje kulturoloških i duhovnih fenomena. a ne prirodoznanstvenih činjenica. uvodi sad Dilthey bitno razlikovanje između »prirodnih znanosti« i »duhovnih znanosti«. koje su bile u korijenu svih evolucionističkih ob­ jašnjenja podrijetla religije. Der Aufbau senschaften.

o n a je prije s v e g a z n a n o s t o b i t i m a jer se os­ t v a r u j e k a o i n t i u i t i v n a i a p o d i k t i č k a s p o z n a j a s v e m i r a . u logičnoj cjelovitosti. pitajući p r e d m e t e što s u z a p r a v o o n i s a m i . O d a t l e p o t e š k o ć e u p o k u š a j u da se t o č n o i vjerno. koja j e više d u h o v n e n e g o p r o s t o r n e n a r a v i . p s i h o l o g i j s k a t u m a č e n j a i m e t a f i z i č k e spekulacije. F e n o m e n o l o g i j a s e p r v o t n o pojavila k a o m e t o d a istraživanja. H u s s e r l . Čovjek se o d r e đ u j e u od­ n o s u n a svoju p r i s u t n o s t u svijetu. Poslije j e m e đ u t i m p o k u ­ š a l a p r u ž i t i rješenje z a n a j d u b l j a p i t a n j a čovjekove egzistencije. u kojoj svijest s t a l n o n a d i l a z i sebe. Taj p o v r a t a k s t v a r i m a i d e d a k l e d a l e k o i z n a d fizičkih č i n j e n i c a i osjetilnih kvaliteta. j e r je n e o t u đ i v o u p u ć e n a n a p r e d m e t e . F e n o m e n o l o g i j a s m a t r a d a je s v a k o stanje svijesti s t a n o v i ­ ta d i n a m i č k a relacija. što j e z a p r a v o d r u g o i m e z a intencionalnost. Kako je dosta d u g o živio. z n a n s t v e n e teorije. fe­ n o m e n o l o g i j a t r a ž i i d e a l n e s t r u k t u r e . ostaje on i p a k u n e k o j u p o r n o j u d a l j e n o s t i . I s p o d bu­ jice življenih s t a n j a i p o k r e t n e r a z n o l i k o s t i n e n u ž n i h pojava. n e p r o m j e ­ njive ideje i b i t n e oblike. n e k i z a m a h . z a n o s — elan — p r e m a p r e d m e t u . t r a n s c e n d e n t a l n u r e d u k c i j u i »svijet života« ili Leben­ swelt. Na p o č e t k u s v a k e s p o z n a j e m e t o d i č k i stoji s u m n j a . Između neotičkog čina i njegova n e o m a t i č k o g sadržaja uspostav­ lja se u s k a s o l i d a r n o s t i m e đ u o v i s n o s t . p a cilja n a n e š t o što s e b i t n o r a z l i k u j e o d nje s a m e . D a b i n e p o s r e d ­ n o d o s t i g a o i n t e n c i o n a l n i p r e d m e t . Z a t o je to u č e n j e i z a z v a l o vrlo različite i često o p r e č n e interpretacije. I n t e n c i o n a l n o s t izra­ ž a v a k o n s t i t u t i v n i d i n a m i z a m s p o z n a j e . Z a t o f e n o m e n o l o g i j a odbija biti oblik e m p i r i z m a ili p o zitivizma. p r i k a ž e n j e g o v a filozofijska p o r u k a . n a č i n d a s e p o s t a v e p r a v a p i t a n j a i b r i g a z a o d r e đ i ­ vanje p u t o k a z a z n a n s t v e n o m mišljenju. T o m p o s e b n o m m e t o d i č k o m p o s t u p k u ljudski d u h u p r a v o po n j i m a z a m j e ć u j e bit s t v a r i — eidos — u n e ­ p o s r e d n u i j e d n o s t a v n u u v i d u . polet. j e r . p o š t o je p r e t h o d n o o t k l o n i o za­ p r e k e u spoznaji: k o n t i n g e n t n o s t s a s t o j a k a i e g z i s t e n c i j a l n u p a r 49 E. D i l t h e y a — koji više p r i p a d a filozofij­ s k o m s m j e r u h e r m e n e u t i k e — n e s p o r n e . Z a t o p r e d m e t p r e m a ko­ j e m u je upravljena ljudska spoznaja i m a nenadomjestivu ulogu. filozofijska se f e n o m e n o l o g i j a — više n e g o s u s t a v j a s n i h o b r i s a — p o k a z a l a k a o n e o d r e đ e n i n e ­ d o v r š e n tijek viđenja svijeta i čovjeka. d a k l e . N j e g o v a je pozicija isključivo filozofijska. H u s s e r l daje i m e eidetska intuicija i eidetska redukcija. U s p r k o s toj a m b i c i o z n o j želji.P r e m d a su z a s l u g e W. d u h m o r a n a d i ć i s u s t a v sim­ b o l a . P o d int e n c i o n a l n o š ć u H u s s e r l s h v a ć a s a d r ž a j e koji s u t a k o življeni d a s u uvijek svjesni p r e d m e t n o s t i i z v a n s e b e . N a p r o t i v . Z a n a š e r a s p r a v l j a n j e bit ć e d o s t a t n o rasvjetliti četiri k l j u č n e t e m e f e n o m e n o l o g i j e : i n t e n c i o n a l n o s t spoznaje. I a k o j e svijest. pa je t r e b a u t o m e z n a ­ čenju r a s k l o p i t i . i p a k j e n a k o n a č n o obli­ k o v a n j e f e n o m e n o l o g i j e religije n a j o d l u č n i j e djelovao E. N e r a d i se j a m a č n o o t o m e da se ispitaju u z r o c i f e n o m e n a ili njihov od­ n o s s d r u g i m b i ć i m a n e g o d a i m s e izljušte biti. s t a l n e ustroje. p o v r a t a k n e p o s ­ r e d n o m e . H u s s e r l je svoje u č e n j e n u ž n o razvijao i mijenjao. U uskoj je svezi s i n t e n c i o n a l n o š ć u » p o v r a t a k s t v a r i m a « .

nego što dohvaća njihovu zbiljnost. svijet života je neki stalni prostor valjanosti. Drugim riječima. Fenomenolozi nastoje deideologizirati čovjekovo naravno stajalište — natürliche Einstellung — i dostići stanje transcen­ dentalne svijesti. Ono što je izgledalo opće poznato i očito — selbstverständlich — postaje problematično i enigmatično. odakle se plo­ di tvarna zbiljnost. Cartesianische Meditationen und Pariser Vorträge. Husserl nikad nije odveć teorijski bavio problemima religije i etike. D e n H a a g . Uobličuje se tako eidetska znanost i vizija biti — We­ senschau — kojom čovjek obavlja »zrenje biti« fenomena. D e n H a a g . što je onda odvaja od svih filozofijskih i znanstvenih teorija.4 Iz toga slijedi da je horizont smisla i značenja prvobitno smješten u čovjeku: izvoriš­ te vrednota i struktura začeto je u ljudskom duhu. 67. 3 E d m u n d H u s s e r l . 182. 50 .3 Fenomenološko stajalište ne kani nijekati postojanje svijeta nego ga samo privremeno apstrahira. Ideen zu einer reinen Phänomenologie und phänomeno­ logischen Philosophie. Die Krisis der europäischen Wissenschaften und die transzendentale Phänomenologie.tikularnost. Stoga je transcendentalna redukcija nešto mnogo više od metodičkog umijeća. 391. od kojega uostalom sve i počinje. 1954. Taj je propust pokušao nadoknaditi njegov učenik Max Scheler koji je fenomenološku metodu — ba- • 2 E d m u n d H u s s e r l . Postupkom redukcije — epochs — feno­ menologija se namjerno uzdržava od suda. Zato Husserl izbacuje iz igre ontološka obilježja stvari. ali odgonetljivo — rätselhaft — s ciljem da se svijet bolje i dublje razumije. str. To pokazuje da fenomenologija znatno više uočava nazoč­ nost predmeta u svijesti. što označava izrazom epochs. a objekt od izobličenja. Poznato je da se E. 4 Edmund Husserl. U tom kontekstu može se reći da baš znanost postaje najvi­ še ovisna o kategoriji Lebenswelta. str. 1950. izvorište razumijevanja i raspo­ loživosti prema smislu — s kojima je čovjek trajno zaokupljen. str. D e n H a a g . 1950. Svrha je transcendental­ ne redukcije u tome da se kroz pročišćavanje subjekt oslobodi predrasuda. To će otkriće transcendentalnog subjekta učiniti da čovjek iziđe iz svoje misaone naivnosti pretkritičkog gnoseološkog realizma i da ude u svoju duhovnu zrelost. izvornost. Pojam Lebenswelt je zaista privlačan jer obećava nepos­ rednost. Ukratko. stavljajući na taj način u pitanje objektivnost zna­ nosti. ona je nuž­ na etapa u razvoju metafizike. U redukciji ne biva stavljeno u za­ grade biće svijeta nego njegova dogmatička ili bezazlena pred­ odžba. Svijet života se ne može svesti na nešto drugo kad zapravo postoji prije svega drugoga. On stavlja svi­ jet »unutar zagrada«. dotično onaj izvorni i čisti ego cogito. sve ono što čini »fakticitet« 2 jedne mobilne situacije. prvotnost. dakle sve ono što se nalazi u sa­ mom temelju stvari i zato nije logički provjerljivo. S obzirom na kategoriju svijet života — Lebenswelt — ne mo­ že se zanijekati da je ona utjecala na današnju fenomenologiju religije. S njim se još hoće nadvladati dihotomija između čovje­ ka i predmeta.

jer je zahtijevao da ona ispituje posljedice religioznih opredjeljenja na društveni život. Stoga je njegov utjecaj na suvremene smjero­ ve fenomenologije religije također uočljiv i neprijeporan. našao je priključak na druš­ tvenu zbilju. La prospettiva fenomenologica. bez potrebe da se prisile ući u neku unaprijed pripremljenu ideološku shemu. jasno s malo uspjeha. Driescha. Pogrešno bi bilo zaključiti da je samo fenomenologija — u li­ ku filozofijske metode i istoimena općeg sustava — trajno odre­ dila usmjerenje fenomenologije religije. egzistencijalnu psihijatriju L. 1985. Roma. a predstav­ lja u stvari življeno iskustvo svetoga. Zna­ či da zbiljom vladaju vitalističke silnice. po mnogome sličan etič­ koj djelatnosti. str. A baš ta »strukturalistička« teorija stoji u temeljima religij­ ske tipologije.6 U prvome je razdoblju života pokušavao — s dosta filozofske naivnosti — pomiriti psihologiju i sociologiju. u zborniku Sociologia della religione. U sociologiji je bio dosta blizak Maxu Weberu. a naj­ viša religijska vrednota. koji daju presudnu vrijednost oblici­ ma. što će ubrzo postati povlaštena tema fenomenolo­ gije svetoga. Binswangera i mnogo raniju teoriju predmetne intencionalnosti u Fr. sve što je nastalo kao reakcija na evolucionistički pozitivizam bi­ lo je u isti mah poticaj za rascvat fenomenologije religije. Brentana. Simmela. Našlo se tu dakako još i drugih utjecaja.rem u nekim vidovima — proširio i primijenio na područje sveto­ ga i ćudorednoga. str. Na ljestvici vrednota. • Max Scheler. Sveto pak otkriva kao eminentnu kategoriju božanstva. Scheler provodi dosljednu fenomenološku analizu vjerskih iskaza i traži neka se religijski fenomeni puste da govore sami za sebe. 6 5 51 . onako kako se očituju u neposrednom iskustvu. Scheler zalijetao na područje sociolo­ gije religije. U svakom slučaju. Spranger poznavao izraz struktura — iako ne uvijek u točnom i jednakom značenju — koja će se u fenomenologiji religije preoblikovati u sakralni tip. Ne treba jamačno zaboravi­ ti ni na Jaspersovu psihopatologiju. Lebensphilosophie G. koje se ne mogu stvoriti i pro­ izvesti nego samo otkriti i priznati. 236-243. Schelerov pristup nastoji spasiti intencionalne značajke religioznog čina koji prvenstveno vidi" kao vrednosni čin. enteleheia H. U njima onda lako pronalazi stanovita fundamentalna obilježja: transcendenciju i osobnost božanstva. Vom Ewigen im Menschen. Ona je jednako ostala dužnik stanovitim psihologijskim školama i sad­ ržajima Gestaltpsychologie. 1954. Zato je sociologiju religije shva­ ćao kao sastavni dio sociologije kulture. Inače. najniža mu je osjetilna. Sva ta istraživanja sakralnih pojava idu za otkrićem njihove biti — Wesenschau. Arnaldo Nesti. Tako je već E. 391. za Schelera fenomenologija ide mnogo iznad filozofije i teologije jer dohvaća samu bit — eidos — fenomena religije. što čudnovato podsjeća na Husserlov Lebenswelt. Bergsona. U prvom redu zabilježimo: elan vital H. a ne mehanicistički za­ koni. U teoriji vrednota. Bern.5 Zanimljivo je da se M.

Heideggera i L. semantiku i semiologiju. čije stajalište uzima u obzir i povijesne danosti. zapaža se sve veći oslon fenomeno­ logije religije na filozofijsku hermeneutiku. G. D. 1965. D. Pri tome promatra kako se svaki od spomenutih tipova strukturira i ustaljuje. Jer shvaćanje nije način ponašanja subjekta nego način njegova postojanja. str. egzistencijalizmom. 415. Fragments d'un Journal. Le conflit des interpretations. Gadamera. Paris. Više od polovice stoljeća kasnije P. ali ovaj put oboga­ ćeno vrhunskim iskustvom rasudbe o ljudskom jeziku. odnosno znanosti o značenju. međutim. Teorije o znakovlju i značenju mogu se naći već u sv. 361. Ricoeur ulazi u dijalog s fenomenologijom." premda obećava da će se s te razi­ ne vratiti sebi. na kraju okreće u lingvisti­ ku. 10 što je dosljedno na liniji. psihoanalizom i strukturalizmom. 1969. 9 Paul Ricoeur. koja je obećana zemlja za svaku filozofiju. 1975. To je razlogom da se hermeneutičko raz­ mišljanje. post — nastojeći da otkrije što je u njima istinski religioz­ no. Prva svjedočanstva o fenomenologiji religije susrećemo početkom XIX. str. 1981. kult mrtvih. Dovoljno je pri tome spomenuti međusobne misaone sveze M. kao i prije. Chantepie de la Saussaye prvi će u svojoj knjizi Lehrbuch der • Mircea Eliade. a što nije. Essais d'hermeneutique. Ali. Wittgensteina. P. Tübingen. hermeneutika crpi svoje nadahnuće na različitim vrelima. Paris. Augustina. Eliadea7 i P. Schleiermachera i W. On joj vidi zametke u srednjovjekovnoj egzegezi i kasnijoj tekstualnoj kritici svetih knjiga. sto­ ljeća istinski se začinje hermeneutika. povlašteni prostor shvaćanja postaje još jednom jezik. 432. kako se moglo i očekivati. svezak. str. Usput će preći putanju od od­ ređenja shvaćanja kao načina spoznaje do shvaćanja kao načina postojanja. stoljeća u djelu Ch. što opet nije moglo proći bez stanovite ontologije. M. No tek pojavom povijesne znanosti početkom XIX. idolatrija. RELIGIJSKI VIDIK FENOMENOLOGIJE Mnogo vremena prije pojave filozofijske fenomenologije ro­ dila se njezina istoimena religijska disciplina. Na evropskom je prostoru fenomenologiju religije počela oplođivati — zacijelo posredno — hermeneutika H. G. Wahrheit und Methode. obredno čiš­ ćenje. La metaphore vive. koji obavlja razdiobu povijesnog materijala po religijskim tipovi­ ma — fetišizam. što u povijesti zna­ nosti i nije neka iznimka. Paul Ricoeur. Paris. koja s imenima F. Ricoeura. str. II. astrolatrija.U novije doba. 8 7 52 .8 Time se hermeneutika približila ontologiji. U djelu ovog posljednjeg. 10 Hans-Georg Gadamer. Diltheya dobiva svoje rodonačelnike. Zato se »razu­ mijevanje povijesti« preoblikuje u »povijest razumijevanja«. Meinersa. 14. koji su se proširili gotovo na sve predstavnike fenomenologijske škole u Chicagu. Gadamer može slobodno napisati kako se »iskustvo svi­ jeta zbiva u jeziku«. Prolaz međutim ide preko lingvističke odrednice. pa H.

V a n d e r L e e u w n a s t o j i — p o s r e d s t v o m e i d e t i č k e r e d u k c i j e — o s l o b o d i t i u povijesnim. P o j a v a — g r č k i phainomenon — d o s l o v c e z n a č i ono što se po­ kazuje ili očituje. čije se djelo n e r i j e t k o vezuje uz H u s s e r l a i njegovu filozo­ fiju f e n o m e n o l o g i j e . v a n d e r Leeuw. d a b i n a k r a j u p o s t a l o p r o z i r n o i d o s t i g l o s a v r š e n u shvatljivost. teško razumijeti G. o s n i v a č a filozofijske f e n o m e n o l o g i j e . a što je is53 . T u j e n a r a v n o još i i n t e n c i o n a l n o s t . F e n o m e n o l o g i j a religije taj p r o ­ b l e m r a z l i č i t o postavlja. što je p o v e z a ­ n o u z p o j a m življene i n t e n c i o n a l n o s t i . nije j e d n o s t a v n o n e š t o p r e d m e t ­ n o . O d a t l e nje­ zin poziv d a t r e b a »vratiti religiju njoj samoj«. Z a p o č e t a k p r i p o m e n i m o d a etimologija ovdje m a l o m o ž e p o m o ­ ći. d o k je bit s k r i v e n a . p s i h i č k i m i d r u š t v e n i m da­ n o s t i m a bit s v e g a o n o g a što j e z a i s t a r e l i g i o z n o . o p r e č ­ n o p r e m a o b j e k t u u pozitivizmu. k a o što s e H u s s e r l v r a ć a o s t v a r i m a . i a k o č e s t o o p r e č n a m e t o d i č k a p o s t u p k a . T a o p e r a c i j a nije s a m o l o g i č k a n e g o i n t e n c i o n a l n a j e r s e iskazuje k a o p r o d u b l j e n j e od­ n o s a i z m e đ u r e l i g i o z n o g s u b j e k t a i religijskog objekta. C h a n t e p i e d e l a S a u s s a y e misli d a j e u p r a v o f e n o m e n o l o g i j a religije pozva­ na da p o s r e d u j e i z m e đ u u v i d a u bit religije i i s t r a ž i v a n j a njezinih izvanjskih očitovanja. H u s s e r l a .Religionsgeschichte u p o t r e b i t i i z r a z f e n o m e n o l o g i j a religije u d a n a š n j e m s m i s l u riječi. No to je t e k » p o v r a t a k s t v a r i m a « i » p r e d m e t n a i n t e n c i o n a l ­ nost«. S t o g a u V a n d e r L e e u w a f e n o m e n . D. d r u g o . P. G. d a s e t o n e š t o pojavljuje. pa nju d o h v a ć a filozofija religije. T a t v r d n j a uključuje t r i posljedice: prvo. Z a t o s v a k i sak­ ralni f e n o m e n prolazi kroz tri razvojna stupnja: k a o nešto rela­ tivno s k r i v e n o . d a i m a n e š t o . S t o g a s a k r a l n e činjenice t r e ­ ba prije s v e g a u z e t i u njihovu v l a s t i t o m z n a č e n j u . recimo. d a postaje f e n o m e n u p r a v o p o t o m e što s e pojavljuje. psihologija o b l i k a — pa je. t r e ć e . Taj o d n o s je v r l o s l o ž e n i teorijski z a m r š e n . P r e o s t a j e n a m još »stavljanje u z a g r a d e « — epoche — i s h v a ć a n j e biti — eidos — religijskog f e n o m e n a . n e g o p r o i z v o d s u s r e t a r e l i g i o z n o g s u b j e k t a i religijskog objekta. To su d v a d o p u n j u j u ć a . ali n i n e š t o subjektivno. filozofija v r e d n o t a . t e ć e biti dovoljno a k o z a o v u p r i l i k u r e č e m o d a s u izvori f e n o m e ­ nologije religije u n j e z i n a p r v o g p r e d s t a v n i k a p r e t e ž n o filozofij­ ski — aksiologija. U t o m s k l o p u f e n o m e n o l o g i j a religije n e p i t a z a i s t i n u s v e t o g a n e g o j e stavlja u z a g r a d e — epoche — n a n a č i n k a k o t o čini i filozofijska feno­ m e n o l o g i j a . j e r s v a k a s p o z n a j a z a nju uvijek p r e t p o s ­ tavlja m i s l e ć i subjekt. P r e m a n j e m u je z a d a t a k t a k v e feno­ m e n o l o g i j e da i s t r a ž u j u ć i religiju u g l a v i n j e z i n u bit — Wesen — a o n d a otkrije izvanjska o č i t o v a n j a — Erscheinungen. f e n o m e n o l o g i j a religije z a p o ­ činje svoj povijesni p u t k o n a č n o g z n a n s t v e n o g o b l i k o v a n j a t e k u n a š e d o b a . O n o što z n a n o s t o b i č n o n a z i v a o b j e k t o m religijskog i s t r a ž i v a n j a u s t v a r i j e subjekt r e l i g i o z n o g doživljavanja. što s e p o s t u p n o otkriva. Očito­ v a n j a su zamjetljiva u d r u š t v u i njih opisuje povijest religija. U s p r k o s t i m s v j e d o č a n s t v i m a . F e n o m e n o l o g i j a religije je s u s t a v n i r a z g o v o r o o n o m e što se pojavljuje u o b z o r u s v e t o g a . č i m e se s r e t n o zbrajaju stajališta filozofije i povijesti religija. Najugledniji joj je p r e d s t a v n i k s v a k a k o G. V a n d e r Leeuwa bez dubljeg pozna­ v a n j a t e k s t o v a E.

Diltheya. Van der Leeuw opisuje sveta čovjeka: po­ kajnika. Dok Husserl stavlja u pitanje svijet prirode da bi ga mogao potvrditi kao objekt. narod i sveto u čovjeku: dušu. što • Gerardus van der Leeuw. Primjenjujući fenomenološku metodu na povijesnu zbiljnost religije. premda se mo­ že prepoznati u rasklopu pojma Einfühlung. molitva. Le scienze della religione a confronto. posvećenje. Husserlu. 11 Aldo Natale Terrin. dotle Van der Leeuw čini od vjere u Boga isto objekt. crkvu. ima pozna­ tih teoretičara religije koji mu osporavaju bilo kakvu ovisnost o E. dok je u Husserla to sržna misao. La religion dans son essence et ses manifestati­ ons. Isambert. 13 Frangois A. u zborniku Introduc­ tion aux sciences humaines des religions. Diltheya nego fenome­ nologiji E. Van der Leeuwa. Van der Leeuw vrši globalnu i definitivnu sistematizaci­ ju. »energija« i »život« kao najosnovnija religijska ideja — Urmeinung — s njezine tri temeljne strukture — Grundstrukturen: dinamizam. njegovo shvaćanje — Ver­ stehen — i svjedočenje — Bezeugung. zatim svetu zajednicu: obitelj. svećenika. kralja. animizam i deizam. str. Van der Leeuwa. kult — od unutrašnje sakralne djelatnosti: religiozno iskustvo. nadnaravna ljubav. U značenju se naime obavlja ujedinjenje i izjedna­ čavanje subjekta i objekta religije. vjera i duhovnost. Terrin 12 misli da je prvak moderne feno­ menologije daleko bliži hermeneutici W.13 Njemu se čini da Van der Leeuw daje riječi epochs odveć egzistencijalno značenje. što jamči za potpunu autono­ miju svetoga. U potvrdu tome navodi da se u njega nigdje izričito ne spominje intencionalnost nego se radije govori o življenom iskustvu — Erlebnis — što je baš klasična formulacija W. 692. 1955. 167—170. zavjet s božanstvom. Phänomenologie de la religion. obraće­ nje." Najprije istražuje objekt religije. 255. Ipak. Padova. sveta riječ.tovjetno kategoriji značenja. 1983. Zato spomenutu riječ i ne nalazimo nigdje u tekstovima G. propovjednika. A. sektu. jer se pod­ jednako odnosi na religiozna čovjeka i na religijski predmet nje­ gove spoznaje. U suočenju religijskog objekta i religioznog sub­ jekta on razlikuje izvanjsku sakralnu djelatnost — čišćenje. vrača. koji se razvija od primitiv­ nih do najsavršenijih oblika. božansko sinovstvo. novo rađanje. mit. sveca. žrtva. Poslije sli­ jedi ideja »oca« »velike majke« i »dobrih duhova«. Paris. blagdan. Jednaku suzdržljivost pokazuje i francuski sociolog religije F. Poslije svega teško je zanijekati nazočnost filozofijske termi­ nologije i tematike u djelu G. Osim toga smatra da pojam redukcije — epochs — os­ taje donekle strano tijelo u cijelom sustavu fenomenologije reli­ gije. Središnje mjesto u feno­ menologiji religije pripada dakle kategoriji značenja. Paris. La Phänomenologie religieuse. U odjeljku o re­ ligioznom subjektu G. pleme. Spiegare o comprendere la religione?. 1970. str. str. obred. Spomenutim trima razvojnim stup­ njevima odgovaraju tri egzistencijalna stupnja: življeno iskustvo — Erlebnis — religijskog fenomena. U početku stoji neka sakralna »moć« — macht — »snaga«. Isambert. Tako A. 11 54 . ali zato da ga ne bi morao staviti u pitanje. proroka. Husserla.

Str. reli­ gijskom fenomenu treba pristupiti s osjećajima simpatije. fee­ ling. sad se pojam intencionalnosti. Ne zabravimo da ne postoji druga religija osim one koju žive vjernici. Tako će. a ne društveni uv­ jeti njegova postanka. onda to znači da mi ne govorimo više o religiji nego o nečemu sasvim drugom. koje imaju svoju težinu. The Meaning of Religion. Želimo li doista razumjeti religiju. B. B. Van der Leeuwa i ponavljati njegove ključne reli­ gijske motive. Duhovno se nasljeđe G. kao upućenost na religijski predmet. Erscheinungsformen und Wesen der Religion. Kristensen raspraviti dvije fenomenološke te­ me. To će imati odjeka na osobu znanstvenika. uživljavanja i suosjećanja — simpathy. primjerice. jedan od prvih odličnika moderne feno­ menologije religije F. Stuttgart. 55 . O detaljima se doduše možemo slobodno sporiti. Naime. Druga fenomenološka tema stavlja u središte pažnje religiozno iskustvo koje je predmet spomenute intencionalnosti. Mjerodavan je sadržaj religioznog. intencionalnost i primat religioznog iskustva. a ne netko drugi. 15 F r i e d r i c h H e i l e r . L e i d e n . 1961. Heilera. ok­ renuli smo leđa povijesnoj stvarnosti i gledamo isključivo sebe. dok će druge izostaviti. Metodički put sad ide od istraživanja pojava — phainomen — do utvrđivanja biti — eidos — svetoga. Otto. Ako se pak naše mišljenje razlikuje od mišljenja vjernika. uvijek imati pravo — the believer is always right — čime je u najvećem stupnju ob­ razložen primat življena iskustva svetoga nad teorijskim otuđe­ njem. To pokazuje da će vjernik. moramo se pozivati jedino na svjedočanstvo vjernika. Kristensen14 daje prven­ stvo vjerničkom doživljaju nad znanstvenim tumačenjima toga doživljaja. 17. Kristensen jer proširuje značenje intencio­ nalnosti: ne može se nitko baviti znanošću o religijama ako sam • 14 W i l l i a m B r e d e K r i s t e n s e n . Heiler također nastavlja zastupati filozofij­ sku tradiciju G. teško je povjerovati da se fenomenologija religije baš ni u čemu ne upire na svoju filozofijsku podlogu u Husserla. Jer. Ta se teza zapravo u neprekinutom tijeku nadovezuje na diltheyovski Erlebnis i husserlovski Lebenswelt. Postupci su im gotovo istovjetni.je zasigurno posve različit prilaz činu redukcije — epochs. koje ovdje nije moguće do kraja pratiti. Nadilaze se dakle vanjski oblici religije — Er­ scheinungsformen — da bi se došlo do same biti — Wesen — re­ ligije: program što ga ukratko sažimlje sam naslov poznate knji­ ge F. koji nezabludivo upućuje na postojanje te povezanosti. Lectures in the Phe­ nomenology of Religion. Bez obzira na te kritičke primjedbe. svaki je pojedini fenomenolog religije uzimao iz te bogate ostav­ štine poglavito ono što mu se učinilo da je najvažnije. čije je najslavnije ime R. W. B. Van der Leeuwa razgranalo u više različitih odvojaka. jer svako istraži­ vanje religijskog objekta potiče nehotice rast vjere u religioznom subjektu. čime se zatvara krug pitanja. razu­ mijevanja. Uza sve to što dolazi iz religiološke škole u Marburgu. 1960. 15 Za taj heuristički pothvat postavlja on čak veće zahtjeve nego W. upotpunjuje novim prinosima. ali ne o ukupnom dojmu. empathy. Štoviše. Zato W. str. 565.

kako smo netom vidjeli. 13. On je u svojim spisima preporučivao da se fenomenologija religije drži daleko od teških • 56 " Gustav Mensching. Na prvoj se obavlja usporedba raz­ nih religija s ciljem da se osvijetle tipološke i strukturalne srod­ nosti. drugi svijet. Die Religion. nije dovoljno poznavati povijest religije nego i povijest religioznih na­ kana. čime se intencionalnost proširuje na sve ljudsko trajanje. svete riječi. posredstvom usporedaba. Dar­ mstadt. Na istom su tragu fenomenološka istraživanja G. religija prvenstveno življeno iskustvo — Erlebnis — svetoga. Pod tim vidikom F. S druge strane. sveto zvukovlje. svete brojeve. str. To razumijevanje ne dohvaća samo jednu religijsku manifestaci­ ju nego njihovu cjelokupnost. drugi govori 0 poruci objavljenog Boga — Deus revelatus. sveto vrijeme. eshatologiju i spasenje. Naizgled čvrst sklop metode i učenja u fenomenologiji religi­ je ubrzo se počeo klimati i pucati. J. Heiler oblikuje veličanstvenu viziju svoje fenomenploške slike religije. Da bi se međutim dostigla bit. To je faza sistematizacije. Strukturtypen und Lebensgesetze. utemeljen na življenom iskustvu. Inače. 19 " Günter Lanczkowski. ot­ kupljenje. Stuttgart. Bleekera. str. inače pisca jedne neuspjele sociologije religije. 18 Slične se ideje mogu naći u djelu G. Tako se fenomenološka metoda sabire u tri koncentrična kru­ ga: prvi se sastoji od vidljivih sastojaka religije. soterologiju. a doseže svoj vrhunac u misti­ ci. Najprije obrađuje svete predmete. Posljednji je dio posvećen življenom religioznom iskustvu koje je u svim vjerama istovjetno. kozmogoniju i antropogoniju. 1959. to ne može biti konac postupka jer je svrha fenomenologijskog istraživanja razumijevanje biti religije. U drugom dijelu svoje goleme fenomenološke freske crta religiozne predodžbe: vjerovanje u Boga.17 Prema njegovu stajalištu fenomenologija se bavi. Bit je pak religije viđe­ na kao susret i doticaj sa svetim ili življeno iskustvo čovjekova zajedništva s transcendentnom Zbiljnošću. Einführung in die Religionsphänomenologie. stvaranje svemira. treći obuhvaća ono što ide u susret skivenom Bogu — Deus absconditus. 1978.nije dovoljno duboko i iskreno religiozan. sudbinu. Lanczkowskog. objavu. Menschin­ ga. Negdje na sredini tih oprečnih usmje­ renja treba smjestiti misao C. teogoniju. sustavnim proučavanjem religije 1 traženjem njezine biti. postaje po­ sve razumljivo da će mu život mističara u najvećoj mjeri iskazi­ vati baš to iskustvo. koja se poklapa s fenomenološkim opisom. Dvije su se teorijske težnje sup­ rotstavile i stvorile dubok rascjep: jedna koja je tražila više filo­ zofsko opravdanje religije i druga koja je nastojala više istražiti povijesne danosti religije. Erscheinungsformen. sveti prostor. Heiler najviše uzvisuje. religija se u G. . To je Bog mističara kojega F. Menschinga definira kao susret. svetog čovje­ ka i svetu zajednicu. S obzirom da je za njemačkog fenomenologa. Njegov se po­ stupak odvija na dvije razine. sa svetim i čin kojim čovjek — dodirnut od svetoga — na njega odgovara. a onda i primjerenim razumijevanjem. potvrđujući time drev­ no načelo similia similibus cognoscuntur.

Na drugoj strani obale. Bleeker često doziva u pomoć isprobane sadržaje filozofijske fenomeno­ logije: načelo eidetske redukcije — epoche — kojom se dohvaća bit — eidos — religijskih fenomena. koja ima svoje sjedište u Uppsali. Uostalom. Metoda pak kojom se neopozitivistička fenomenologija re­ ligije koristi opisna je i filološka. str. Jer. S obzirom na znanje o toj filozofiji. zadržavši čisto iskustveno obi­ lježje. Widengren. 1972. mistika i objava. apokalipsa. 19 Carl Jauko Bleeker. duša. zlo. ne mora se uopće upotrijebiti husserlovsko nazivlje. a ipak u zbilji primijeniti sva njegova načela. U tu zamku najlak­ še se hvataju upravo oni fenomenolozi religije koji je uporno ho­ će izbjeći. Ta empirijska fenomenologija religije želi ostati izvan svih episte­ moloških i filozofijskih polemika. 25—35. To je zapravo obična povijest religija. eshatologija. Ona je bitno klasifikacija i sistematizacija. Leiden. Tko samo prelista knjigu G. filozofiji ili teologiji. traži nji­ hov logos i zapitkuje o njihovoj entelehei. str. Fenomenologija skuplja sakralnu građu iz svih razdoblja.filozofijskih spekulacija. politeizam. svaki je dobar poznavalac etnoloških i povijesnih religija pravi početnik koji se ne bi trebao upuštati u tako teška i zamršena pi­ tanja. Štoviše. obred. Za fenomenologiju religije bi bilo koris­ nije kad bi se njezini ciljevi jasno razgraničili i razlučili od onih filozofijske fenomenologije. 1963. kristalizirajuće točke i tipič­ ne modele. gnostički mentalitet. nesvedive čimbenike. intencionalnosti. The Sacred Bridge. 39—51. Researches into the Nature and Structure of Religion. Zato će i njegova ponuđena razdioba biti filozofijska: ona razvija theoriu fenomena.18 Svejedno. Widengrena o fenomenu religije uvjerit će se lako da u njoj uop­ će nema spomena o psihologiji. Spomenutim rascjepom — na filozofijsku i povijesnu feno­ menologiju — otvoren je put za stvaranje nove škole u postojećoj fenomenologiji religije. molitva. smrt. To su 18 Carl Jauko Bleeker. u zborniku Problems and Methods of the History of Religions. pa izostaje govor o biti. kao reakcija na navodnu preveliku apstraktnost i idealizam. transcendentalnoj redukciji. fenomenologija religije nije filozofijska disciplina ne­ go sistematizacija povijesnih činjenica koja je obavljena u namje­ ri da se shvati njihovo religiozno značenje. ne obazirući se na razvojne smjerove. posebna ozračja i funkcije u društvu. Naglasak joj je stavljen na povij esno-kulturološke. The Contribution for the Phenomenology of Religion to the Study of the History of Religions. mit. ali razvrstana po tematskim cje­ linama i tipološkim podjelama: panteizam. pa je utoliko ipak različita od povijesti religija koja je deskripcija i kronologi­ ja. ponikao je najug­ ledniji predstavnik te nove škole G. začetnik neopozitivističke fenomenologije. a ne fenomenološko-hermeneutičke sad­ ržaje. monoteizam. kul­ tura i područja na svijetu. žrtva. njima pridaje četiri načina očitovanja: kroz stalne forme. Bleeker uvodi novine koje su esencijalistički obojene: izjednačuje eidos s logosom ili strukturom. Leiden. • 57 . ispovijed. 19 Stoga nije iznenađenje što je unatoč dobroj namjeri posijao obilje vrijednosnih sudova po stranicama svojih tekstova.

3. Phenomenology of Religion. str. p r e m d a je n j e g o v a f e n o m e n o l o g i j a s i g u r n o n e š t o m a n j e p o v i j e s n a i filološ­ k a . N e š t o je b l a ž i U. Roma. t u m a č e n j e feno­ m e n a u s v r h u r a z u m i j e v a n j a n j e g o v a značenja-. t e k f e n o m e n o l o g i j a daje povi­ j e s n i m d i s c i p l i n a m a o n a j dublji osjećaj z a r e l i g i o z n o . 9. 209—219. 1966. Fe­ nomenologia della religione. str. u zborniku Le scienze della religione oggi. Kriza znanosti o religijama. P e t t a z z o n i j a z n a n o s t se o r e l i g i j a m a r a z d v a j a na dvije g r a n e : n a povijest i f e n o m e n o l o g i j u . 21 20 58 . 11—87. 335. 1983. ali s d r u g e s t r a n e . u s p o s ­ tavljanje p o v i j e s n e tipologije. Religionsphänomenölogie. Roma. Pet­ t a z z o n i j a f e n o m e n o l o g i j a i povijest n i s u dvije različite z n a n o s t i n e g o d v a u p o t p u n j u j u ć a v i d a i n t e g r a l n e z n a n o s t i o religijama. str. Berlin. F e n o m e n o l o g i j a religije j e d a k l e i s k u s t v e n a z n a n o s t koja p o u z o r u n a s i n t e t i č k u Religionswissenschaft. B r e l i c h a . 1981.i s t o d o b n o n a s l o v i poglavlja u s p o m e n u t o j knjizi. f e n o m e n o l o g i j a je r e l i g i o z n o r a z u m i j e v a n j e povijesti. Roma. 23 Raffaelo Pettazzoni. I p a k i h nastoji p o v e z a t i i m e d u n j i m a u s p o s t a v i t i s k l a d n a višoj r a z i n i z n a n s t v e n e o p ć e n i ­ tosti. njegovi u č e n i c i o d l u č n o i u p o l e m i č k o m ž a r u u s t a j u p r o t i v s v a k e f e n o m e n o l o g i j e religije. u zborniku Le scienze della religione oggi. Str. S l i č n a n a s t o j a n j a o p a ž a j u se u M. Mariasusai Dhavamony. Fenomenologia storica della religione. 1973. koji s e k o n a č n o i p a k nije m o g a o odluči­ t i k o j e m ć e s e u s m j e r e n j u p r i k l o n i t i . 177—195. ali i h rijetko • G e o Widengren. str. 24 A n g e l o Brelich. Mariasusai Dhavamony. U R. od kojih c r p i s a v iskus­ t v e n i m a t e r i j a l . u v r š t e n j e f e n o m e n a u s u s t a v n i p o r e d a k . Phenomenological Structure and Historical Development. po­ vijest u svojoj religijskoj dimenziji. koji d a n a s p r e d a j e na P a p i n s k o m sveučilištu Gregoriana u R i m u . 2 3 P r o t i v n o s v o j e m učitelju."1 ko­ risti r e z u l t a t e psihologije religije. u zborniku History of Religion. i a k o i u n j e g a i m a t r a g o v a 24 f e n o m e n o l o š k e tiplogije. koja j e z b o g C r o c e o v a h i s t o r i c i z m a s a z a z o r o m b i l a p r i m a ­ n a . o d n o s n o . Z a t o M. k o n a č n o . D h a v a m o n y 2 1 n i k a d ne postavlja p i t a n j e gle­ de filozofske ili t e o l o š k e biti religije n e g o s a m o uglavljuje njezi­ n u e m p i r i j s k u srž. još preciznije. koji o n e s a m e n e b i m o g l e n i k a d dostići. Na talijanskom jezičnom području jedino je R. Mariasusai D h a v a m o n y . D h a v a m o n y j a . Chicago. Bologna. m e t o ­ dički p o s t u p a k o b l i k o v a n j a t i p o v a i d e k r o z č e t i r i f a z e : o p i s feno­ m e n a . To p o s e b n o valja r e ć i za A. koji s t a l n o u s t r a j a v a n a p o t r e b i u v o đ e n j a povijesnih mjerila. Pettazzoni pri k o n c u ž i v o t a osjetio p o t r e b u d a r e h a b i l i t i r a f e n o m e n o l o g i j u reli­ gije. str. Prvi z a d a t a k vidi u odjeljivanju e l e m e n t a r n i h s t u k t u r a od go­ l e m a m n o š t v a r a z l i č i t i h religijskih f e n o m e n a . 2 0 I n a č e . 364. 22 Jakov Jukić. str. N a koji n a č i n ? F e n o m e n o l o g i j a n e m o ž e u o p ć e živjeti b e z etnologije i d r u g i h povijesnih d i s c i p l i n a . sociologije religije i religijske antroplogije. 1969. 60. 1959. Essays in Methodo­ logy. 684. u Crkva u svijetu. The Supreme Being. Poslije slijedi r a s ­ p o r e d i u s t r o j tipologije. T a k o s h v a ć e n a . B i a n c h i . 1974. Introduzione alia storia delle religioni. iz koje je m o g u ć e izvesti t e m e l j n o z n a č e ­ nje religije. S t o g a p r e m a stajalištu R.

f e n o m e n o l o g i j u . B u l t m a n n a i H. 137. 1977. p r e ­ m d a se u n j e g a osjećaju utjecaji m o d e r n e psihologije i filozofije. o p a ž a da u v o d n i odjeljci — koji s a d r ž a v a j u povijest f e n o m e n o l o g i j e religi­ je — r a s t u b r o j e m s t r a n i c a . E l i a d e a . U n j i m a se. Chicago 1967. N a t o m s e i s k u s t v u — bilo o n o svetoga. Allen cijelu knjigu. 1971. n e g o j e d n a t o t a l n a h e r m e n e u t i k a .k a d rabi. Kitagawa. uvijek p r i p a d a r e l i g i o z n o m iskustvu. Structure and Creativity in Religion. n a kraju. koja zajednički s m o r f o l o g i j o m i tipo­ logijom s r e đ u j e t u g r a đ u i . Giovanni Filoramo. Paris. f e n o m e n o l o ­ gija nije s a m o p o v i j e s n a disciplina. I z p r o s t o r a š p a n j o l s k o g jezičnog p o d r u č j a d o l a z e zanimljivi prilozi. Z a t o g a m o r a j u r a z u m j e t i i o t k r i t i m u • Ugo Bianchi. 3 0 Z a s l u g a je u p r a v o M. koja s k u p l j a s a k r a l ­ nu g r a đ u . Methodologie et histoire des reli­ gions. Mircea Eliade's Phe­ nomenology and New Direction. 28 Juan Martin Velasco. 340. S p o m e n u l i s m o d a j e u n a š e d o b a najviše o d j e k a i m a l a h e r m e n e u t i č k a f e n o m e n o l o g i j a religije. str. Primitive. E l i a d e a što je p o k u š a o s h v a t i t i i za d r u g e osvijetliti po­ n a š a n j e Homo religiosusa i njegov m e n t a l n i svemir. Problemi di storia delle religioni. Le Haye. A Per­ spective on Understanding the History of Religions. Ric o e u r a . 300. Le Sacre et le Profane. str. b o ž a n s k o g a — temelji s v a k i religijski f e n o m e n . str. m e đ u t i m . T a k o z a m i š l j e n a f e n o m e n o l o g i j a u s t v a r i s i n t e t i z i r a religijske vi­ d i k e i t u m a č i p o r u k e svetoga. 1987. T a k o više d o z n a j e m o što j e n e k a d bilo n e g o što s e d a n a s k l j u č n o zbiva u f e n o m e n o l o g i j i religije. u zborniku Le scienze del­ le religioni. 3 1 J e r istraži­ vači i teoretičari n e m a j u n i k a d n e p o s r e d n u spoznaju religioznog i s k u s t v a d r u g o g čovjeka. koja p r o n i č e u n a r a v religijskih p o j a v a i o d g o n e t a v a njihovo z n a č e n j e . Treći j e p r e d s t a v n i k G . 1981. 2 8 N a i m e . p a t r e b a o č e k i v a t i d a ć e s e m o ž d a približiti starijim u z o r i m a . o d p r a p o ­ vijesti d o d a n a s . J o n e s a . J e r s l a b j e z n a k k a d s e n e k a z n a n o s t p r e t v a r a u svoju v l a s t i t u povijest. 40. 1982. 30 Joseph M. S v r h a je h e r m e n e u t i k e da ospori društveno-psihički redukcionizam i p o t v r d i istinitost slike o religiji koja se o s l a n j a na s a m u s e b e . 27 k a o r e c i m o onaj J. 2 8 P o č e t a k . T a k o M. Le scuole fenomenologiche. Brescia. 79—138. 28 25 25 26 27 Douglas Allen. 30—63. 5. Religijska h e r m e n e u t i k a u z i m a u o b z i r r a d o v e R. Introduccidn a la fenomenologia de la religion. F i l o r a m o . M. O t o m e je n a p i s a o D. b e z o b z i r a koji m u s e s m i s a o p r i d a j e o d s t r a n e Homo religiosusa. Roma. n u m i n o z n o ga. E l i a d e u i s t r a ž i v a n j u religije zove u p o m o ć t r i d i s c i p l i n e : povijest. M. 1965. H e i d e g g e r a i P. str. La Nostalgie des origines. Essays on the Problem of Understanding. a na š t e t u i z n o š e n j a p r o b l e m a . O n a sjedinjuje u p i t n o s t i i d u b i n u s t a r e f e n o m e n o l o g i j e s a z a h t j e v i m a z a i s k u s t v e n i m po­ t v r đ i v a n j e m n o v e f e n o m e n o l o g i j e . 31 Madrid. str. 28 Mircea Eliade. h e r m e n e u t i k u . Classical and Modern Religions. 59 . m e đ u t i m . str. koja teži d a p r o ­ n i k n e i p r o t u m a č i s v a k i tip s u s r e t a čovjeka s a svetim. str. u zborniku The History of Religions. Paris. a l i se na s a m o s v o j a n n a č i n i u isključivoj o k r e n u t o s t i p r e m a s v e t o m e a r t i k u l i r a t e k u M. z a k o j e g a s e m o ž e r e ć i d a najviše n a g i n j e povijesnoj f e n o m e n o l o g i j i religije. h o t e ć i p o k a z a t i k o h e r e n t n o s t e l i a d o v s k e m e ­ t o d e koja n e i z b j e ž n o klizi u h e r m e n e u t i k u . Velasca. k a o što je to a r h e o l o g i j a ili n u m i z m a t i k a . Mircea Eliade.

str. Phenomenology and Science in Contemporary European Thought. j e r b i r a z r a d a t o g p r o j e k t a z a h t i j e v a l a m n o g o t r u d a i d o b r o po­ znavanje stvari. 1975. 311. 33 32 60 . Ge­ orge Psathas. s o c i j a l n a d i s t r i b u c i j a s p o z n a j e . Reality Construction in Society. S o c i j a l n a je f e n o m e n o l o g i j a ili f e n o m e n o l o g i j s k a sociologija z n a n o s t n o v i j e g a d o b a . 1967. I a k o je t e k u z a m e t k u . U s v a k o m slučaju dosljedno domišljena fenomenologija n i k a d ne može proći bez hermeneutike. 13. T o m o ž e m o u č i n i t i n a j e d a n k o m ­ pliciraniji i d u ž i n a č i n . v e ć se p r i l i č n o raz­ g r a n a l a i z a p a ž e n o je p r i s u t n a u s t r u č n o j l i t e r a t u r i . d a k l e . T h e H a g u e . S h a r p e . N e w York. M a u r i c e N a t a n s o n . 34 Anna-Teresa Tymieniecka. 1971. S m a r t a koji religiju s h v a ć a k a o i s k u s t v o s v e t o g a . d r u š t v e n a legiti­ macija. B e r n h a r d W a l d e n f e l s . socijalizacija. postajući tako najpogodnijom općom pretpostav- • Eric J. O s t a l o n a m je da p o k a ž e ­ m o još taj t r e ć i tijek mišljenja. Alfred S c h ü t z . The Phenomenology of the Social World. s u s t a v jezika i k o m u n i k a c i j a .z n a č e n j e . i d e n t i t e t . 1973. Phenomenological Sociology.T h o m a s L u c k m a n n . E v a n s t o n . 1962-. The Structures of the Life-World.T h o m a s L u c k m a n n . U t o m s k l o p u bit ć e n a k r a j u p o t r e b n o s p o m e n u t i b a r e m N . C a m ­ b r i d g e . 1973. P e t e r B e r g e r . Zadnji cilj f e n o m e n o l o ­ gije nije. N j e z i n a pove­ z a n o s t s f e n o m e n o l o g i j o m očituje se u t o m e što u p r a v o f e n o m e ­ nologija e p i s t e m o l o š k i u t e m e l j u j e i daje »teoriju« d r u š t v e n i m znanostima. 1973. Alfred S c h ü t z . Das Zwischenreich des Dialogs: Sozialphilosophiche Untersuchungen in Anschluss an Edmund Husserl. višest r u k o s t zbiljnosti. 1968. A r o n G u r w i t s c h . a l i i n e p r i k r i v e n i h h e r m e n e u t i č k i h poticaja. religiologijski i sociologijski. N i n i a n S m a r t . str. A History. B u r k a r t H o l z n e r . Evan­ ston. The Phenomenon of Religion. N e w York. Phenomenology and the Social Sciences. koji u s h v a ć a ­ nju religije n a l a z e svoje p u n o ispunjenje. N j e g o v a j e fe­ n o m e n o l o g i j a 3 3 h o l i s t i č k a . 1973. N e w York. 3 4 T e m e su joj r a z n o v r s n e : s t r u k t u r e u svijetu života. što j e ovdje s a m o u s p u t s p o m e n u t o . gdje n e p r i k o s n o v e n o v l a d a Comparati­ ve religion. N e w York. Comparative Religion. To je s e m a n t i č k o »precrtavanje« i s h v a ć a n j e n a r a v i r e ­ l i g i o z n o g i s k u s t v a u p r a v o h e r m e n e u t i k a . S O C I O L O G I J S K I VIDIK F E N O M E N O L O G I J E Iz f e n o m e n o l o š k e j e z g r e i z n i k l a su t r i s u s l j e d n a i z d a n k a : fi­ lozofijski. E v a n s t o n . u t o m e d a p o k a ž e k a k o postoji s t a n o v i t broj tipo­ v a ili s h e m a religijskog p o n a š a n j a . N e w York. The Social Construction of Reality. Issues and Applications. E v a n s t o n . p r o b l e m i d r u š t v e n e akci­ je. stavljajući u o d n o s socijalnu f e n o m e n o l o ­ giju s a sociologijom religije. Studies in Phenomenology and Psychology. I m a u toj f e n o m e n o l o g i j i a k s i o l o š k i h n a g l a ­ s a k a . Č a k u S j e d i n j e n i m D r ž a v a m a . koje p r a t i p o s e b n a s i m b o l i k a i t u m a č i teologija. n e g o prije d a r a z u m i j e njihovo z n a č e n j e . institucionalizacija. sociologija s p o z n a j e . jer stavlja u p o k r e t čovjeka u njegovoj o s o b n o j cjelovitosti. Predaleko bi n a s odvelo k a d bismo pokušali iscrpno prikaza­ ti d a n a š n j e s t a n j e f e n o m e n o l o g i j e i h e r m e n e u t i k e religije. 1966.32 f e n o m e n o l o g i j a je u s p j e l a izboriti mjesto p o d s u n ­ c e m .

Njegovo n a d o v e z i v a n j e na E. M n o g e je s a d r ž a j e filozofijske f e n o m e n o l o g i j e u s p j e š n o p r e n i o n a socijalno p o d r u č ­ je: Life-World je isto što i h u s s e r l o v s k i Lebenswelt. f e n o m e n o l o g i j e . O d a t l e o b r a n a t e z e d a j e s h v a ć a n j e svijeta uvijek a k t i v n i čin koji j e d n a k o o b u h v a ć a subjekt i objekt. T a k a v i d e a l n i pri­ mjer. z n a č i . gdje se u jednoj osobi s a b i r e i s k u s t v o f e n o m e n o l o g a i p o ­ t h v a t sociologa. p r e m a njoj o k r e n u t e . W a c h a . S c h ü t z . pa njegov slučaj za­ služuje d a b u d e ovdje s v a k a k o s p o m e n u t . sociologije. koja je i z j e d n a č e n a sa zbilj n o š ć u s v a g d a š n j e g života.k u l t u r o l o š 35 k u oblast. Taj o d n o s teži da se objektivizira. U socijalnoj f e n o m e n o l o ­ giji z n a č a j n o mjesto z a u z i m a A. što se o s t v a r u j u u d r u š t v e n o j k o n k r e t ­ nosti. str. W a c h a v e ć o d p o č e t k a težilo stvoriti s v e o b u h v a t n u z n a n o s t o r e l i g i j a m a — Religionswissenschaft — koja bi p o k u š a l a s r e t n o n a d i ć i specijalnosti p o j e d i n i h discipli­ n a : povijesti. 1962. The Problem of Social Reality. P r v a mu je za­ o k u p l j e n o s t b i l a u p r a v l j e n a na s t r u k t u r e u svijetu — Strukturen der Lebenswelt — ali s h v a ć e n e u o b i č n o m s m i s l u riječi. p r e s k o č i v š i n a m j e r n o f e n o m e n o l o g i j s k u sociologiju. u t j e č u n a s p o z n a j u i s t o g a relativi­ ziraju njezin d o m e t . Z a t o t r e b a p o k u š a t i ići p r e č a c e m . 61 . P o k a z a l o se. m a n j i m ili v e ć i m dijelom. koji k a o institucije djeluju p o ­ v r a t n o n a p r o c e s socijalizacije s v a k e o s o b e . što je e m i n e n t n o f e n o m e n o l o š k a tvrdnja. filozofije i teologije religije. d a k a k o . To je d a k a k o teži i strmovitiji p u t . S t r u k t u r e . t e s e u s r e d o t o č i t i n e p o s r e d n o n a u č e n j e o n i h s o c i o l o g a religije koji s u prije bavljenja d r u š t v e n i m z n a n o s t i m a v e ć bili p r i h v a t i l i f e n o m e n o l o š k u m e t o d u i h e r m e n e u t i č k i p o s t u p a k . T o j e r a z l o g o m d a s e v r l o b r z o osjetila p o t r e b a z a sjedinjenjem pojedi­ n i h d i s c i p l i n a i p o d r u č j a u j e d n u z n a n o s t — Religionswissen­ schaft — koja bi svojom o p ć e n i t o š ć u n a d m a š i l a p l u r a l i z a m pri­ s t u p a i različitost m e t o d i č k i h i s h o d i š t a . • 35 Alfred Schütz. u kojoj se u s p o s t a v l j a dijalektički o d n o s i z m e đ u ljudske djelat­ n o s t i i d r u š t v e n i h institucija. D a p a č e . psihologije. Z a t o se b a v i t i p i z a c i j a m a i i n t e g r a t i v n i m p r o c e s i m a k o n k r e t n o g života — Lebenswelt — koji su s a d p r e m j e š t e n i u d r u š t v e n o . S c h ü t z j e u p o z o r i o . H u s s e r l a je očito i izrijekom p o t v r đ e n o . 149. d a k l e u t v r d i u s t a l n i m o b l i c i m a . d a n e m a j e d n e o p ć e z n a ­ n o s t i koja b i s e isključivo b a v i l a religijom n e g o d a s u sve p o s e b ­ n e z n a n o s t i . Nije p o t r e b n o n a g l a š a v a t i koliko je u socijalnoj f e n o m e n o l o ­ giji p r e s u d n a k a t e g o r i j a Lebenswelta. A . n a životni svijet — Lebenswelt — a l i t a k o đ e r na s u b j e k t i v n o s t i n j e z i n e m e đ u l j u d s k e p o v e z a n o s t i . u s v a g d a š n j e m živo­ tu — što je za socijalnu f e n o m e n o l o g i j u t e m e l j n i specifični okvir — j e d i n a čovjekova zbiljnost jest n e k a d r u š t v e n a k o n s t r u k c i j a . Z n a n s t v e n o j e djelo J . n a i m e . The Hague. N o t a k a t e g o r i j a d o b i v a n o v o obzorje: socijalitet m e đ u s u b j e k t i v n i h o d n o s a koji s u postojali prije r o đ e ­ nja i bili t u m a č e n i od d r u g i h — n a š i h p r e t h o d n i k a — k a o već bit­ n o o r g a n i z i r a n i svijet. n a l a z i m o u liku J.k o m z a n a š e postpozitivističko vrijeme.

Geschichte der Religionswissenschaft. str. N a i m e . Poslije j e W a c h d o n e k l e izmijenio o v u r a z d i o b u : u v e o je sociologiju i f e n o m e n o l o g i j u religije. b e z o b z i r a na bilo koju filozofijsku. 40 41 Joachim Wach. koji je iz­ m e đ u d v a r a t a prvi z n a č a j n o i s p r a v i o k l a s i č n u t r i h o t o m s k u r a z ­ d i o b u : povijest. No ta bi a r t i k u l a ­ cija b i l a j a m a č n o o s u đ e n a n a p o t p u n i n e u s p j e h d a z a nju nije 36 logie. 38 Karl Girgensohn. p u t e m djelovanja u p r a k t i č ­ n o m životu i k o l e k t i v n o u d r u š t v e n o j dimenziji.U mijenjanju u n u t r a š n j e s t r u k t u r e z n a n o s t i o r e l i g i j a m a 36 — čijom se poviješću ovdje n e ć e m o baviti — v a ž n o mjesto zauzi­ ma J. str. j e d n a k o k a o što j e p r e s k o č e n a psihologija i filozofija religije. W a c h . New York 1963. i a k o t a d a još nije n o s i l a i m e f e n o m e n o l o g i j e . 1—2. 1962. 1948. 1924. 12. Prolegomena zu ihrer wissenschaf­ tstheoretischen Grundlegung. Chicago. j e d a n od o s n i v a č a te z n a n o s t i u N j e m a č k o j . Leipzig. o b r e d n e č i n e i vjerske institucije. jer je z n a n o s t o r e l i g i j a m a iz­ r a z i t o e m p i r i j s k a z n a n o s t . psi­ hologijsku ili m e t a f i z i č k u teoriju. Ali u svim je v r e m e n i m a čovjek j e d n a k o osje­ ć a o p o t r e b u d a a r t i k u l i r a t o svoje r e l i g i o z n o i s k u s t v o n a t r i nači­ n a : p o j m o v n o u t e o l o š k i m t e o r i j a m a . Joachim Wach. 62 . ali o n a nije u p o d r u č j u z n a n o s t i n e g o filozofije. P r v a t r e b a d a istraži p o s t u p a k i razvoj p o j e d i n i h k o n k r e t n i h religija. što m u j e z a m j e r i o K. On z n a n o s t o reli­ g i j a m a dijeli u dvije g l a v n e d i s c i p l i n e : povijest religija i iskustve­ n u z n a n o s t o religijama. Religionswissenschaft und Theo­ 39 Joachim Wach. a ne n j e z i n i h p o j e d i n i h disciplina. d r u g a je kom­ p a r a t i v n a i t r a ž i z a j e d n i č k e c r t e . 113—164. Religionspsychologie. Leipzig. Z a t o j e p o l a z i š t e t o m i s t r a ž i v a n j u u i s k u s t v u s v e t o g a . Bonn. Gustav Mensching. Z a t o u n j e g a na p r v o m j e s t o d o l a z i j e d n a isto t a k o s v e o b u h v a t n a h e r m e n e u t i k a . Prolegomena tstheoretichen Grundlegung. 1924. d o k s e d r u g a o p e t dijeli n a m a t e r i ­ jalnu i f o r m a l n u sistematiku: p r v a je deskriptivna. W a c h . N i t k o s e o d s u v r e m e n i h s o c i o l o g a religije nije toliko b a v i o p r o b l e m i m a m e t o d e i e p i s t e m o l o g i j e z n a n o s t i koliko je to d u g o i s u s t a v n o či­ n i o b a š J . str. G i r g e n s o h n 3 8 d o k za filozofiju religije drži da joj n e ­ ma m j e s t a u z n a n o s t i o religijama. 4 1 T r e b a dostići i r a z u m j e t i zna­ čenje religijskih f e n o m e n a . psihologiju i filozofiju religije. Joachim Wach. 3 7 O d m a h ć e m o o p a z i t i d a j e o t p a l a o p ć a povijest religija. Leipzig. jer n e m a s p o m e n a o religiji p r i m i t i v n i h n a r o d a . 165—192. 1925. Religionswissenschaft. W a c h izričito o d b a c u j e psihologiju religije k a o z a s e b n u disciplinu. I z s v e g a p r o i z l a z i d a j e W a c h z a p r a v o religiju uvijek p r o m a t ­ r a o p o d o p ć i m i s i n t e t i č k i m v i d i k o m s v e o b u h v a t n e z n a n o s t i o re­ ligijama. str. 37 zu ihrer wissenschaf- 24. Sociology of Religion. H e r m e n e u t i k a o t č i t a v a religijske ideje. The Comparative Study of Religions. najšire z n a n s t v e ­ ne p o j m o v e i o p ć e z a k o n e r a z v o j a u religijskim p o j a v a m a . 4 0 R a z v i d n o je da se f e n o m e ­ nologija religije u n j e g a s k r i v a u s p o m e n u t o j f o r m a l n o j s i s t e m a ­ tici. 3 9 Za psihologiju i filozofiju religije r e ­ z e r v i r a n a je p o s e b n a disciplina. 7. Religionswissenschaft. a d o p u s t i o — v a l j d a p o d u t j e c a j e m o t k r i ć a e m p i r i č n o s t i d u š e v n i h z n a n o s t i — d a psi­ hologija u đ e u njegovu s i s t e m a t i k u . str. t e m e l j n e ideje. str.

Nijedno proučavanje društve­ nog podrijetla religije ne može zanemariti važnost ideje svetoga. 1951. kult. koja naravno primjenjuje svoju posebnu metodu. vjerska učenja. Drugim riječima. naime. obrede. U igri je opet življeno iskustvo — Erlebnis — i intencionalnost. ne može nika­ da zauzeti mjesto fenomenologije. Želi se samo bolje razumjeti — uvijek u sklopu drugih vidi­ ka — uloga religije u društvu. svećenika i hodočasnika. 63 . Sociology of Religion. str. sociologija religije samo je dio znanosti o reli­ gijama. a tek onda njegovo vanjsko iskazivanje. N e w York. svetaca. simbole. misterijima u starih Grka i Rimljana. Predmet pak sociologije religi­ je. sektama i crkvama. jest prouča­ vanje utjecaja religijskih sustava na društvo i u isti mah utjecaj društva na religijske sustave. kao sporedan odjeljak opće znanosti o religijama. proroka. povijesti i teologi­ je religije. u zborniku 20th Century Sociology. sred­ njovjekovnim redovima. Sociologija. Slijedom toga treba očekivati da će pothvat sociologije u području religije po svojim rezultatima biti vrlo umjeren i skro­ man. molit­ ve. Wach u samoj sociologiji — što je logički posljedak njegova stajališta u hermeneutici — više obrađuje reli­ gijske skupine nego skupine religioznih ljudi. Sam­ pradaya u hinduista. jer ona iznutra oživljava svako društveno očitavanje religije. Sociologiju religije dakle očekuje zadatak da istraži društveno značenje oblika iska­ zivanja iskustva svetoga: mitove. 32—33. Christen and Non-Christen. 1945. Taj religijski objekt stoji na polovicu puta između »vječnoga u čovjeku« i povijesno-društvene stvarnosti. To je uzrokom da J. obnovitelja. Types of Religious Experience. Stoga se može­ bitni sporovi između fenomenologije i sociologije moraju rješa­ vati unutar znanosti o religijama. Za Wacha. pa potpada pod njezinu isključivu oblast. Na toj točki proučavanje još ne za­ staje jer treba tipologijski i usporedbeno utvrditi sheme udruži­ vanja i njihove različite načine povezivanja. 43 J o a c h i m Wach. Okreće se stoga tajnim društvima u primitivnih naroda. str. žrtvu.jamčila univerzalnost religiozne naravi u čovjeku koja je omogu­ ćavala subjektu da shvati različite sakralne objekte. međutim. Zato Wach upozorava kako je naiv­ no očekivati da će sama sociologija . najprije dolazi religiozno iskustvo. Neupućenim se može 42 J o a c h i m Wach. Wach ga ipak ne smatra jedinim ključem za shvaćanje religijskog fenomena. Cjelovitost pristupa religiji — koju Religionswis­ senschaft drži na okupu prinosom različitih disciplina — odgo­ vara u J. biti sposobna otkriti narav i bit religije u sebi." Od hermeneutike se treba sad spustiti do sociologije. 434. što se ogleda u opisu religijskog objekta kao predmeta na koji je čovjek nezaustavljivo upravljen. što dakako nije is­ to. Chicago." Iako je čvrsto uvjeren u važnost sociolo­ gijskog pristupa. Takva mu je uosta­ lom i tipologija religijskih autoriteta: utemeljitelja. psihologije. Wacha i cjelovitoj hermeneutičkoj definiciji religije: ona je potpuni odgovor čovjekova cjelovitog bića na ono što doživlja­ va kao svoju posljednju zbiljnost.

drugog spomenutog sociologa religije. The Heretical Imperative. N e w York. ne treba zabora­ viti da je prvi od njih zajedno s A. Eliadea. Th. tra­ dicije i refleksije. U Francuskoj je fenomenologiji vrlo blizak sociolog religije H. 117. što je tipičan fenomenološki zaključak. Premda dvostruka poziva — sa zvanjem sociologa i teologa — P.44 Pažljiv čitalac lako će u djelu Th. zamje­ ćuje se također utjecaj A. iako ga bije glas da je vjeran nastavljač durkheimovske baštine društvenog funkcionalizma. L. Iako ga mnogi smatraju sim­ boličkim funkcionalistom. Tko se pažljivo po44 T h o m a s L u c k m a n n . a da ne govorimo o tome da je čak uredio jedan zapažen i jedinstven zbornik radova o fenomenologijskoj sociologiji. religijske ustanove nisu univerzalne nego su to samo njihovi arhetipski uvjeti postanka. odjek i poti­ caj. 64 . Phenomenology and Sociology. The Transformation of Sym­ bols in Industrial Society. str.činiti da Wach mjestimice upada u protuslovlje: s jedne strane tvrdi da je religija odsjev određene situacije. 206. 1978. a prihvatiti je u njezinu antropološkom temelju. Schütza i zagovornika religijske hermeneu­ tike M. posredovanje i izvornost. jer je religija fenomen dvostrukog smisla: istodobno je odraz i ostvarenje. U stvari. Svejedno. Schützom napisao knjigu o strukturama Lebenswelta. Ta je ovisnost dvostruka: od fenomenologijske sociologi­ je njegova učitelja A. ali taj opis u mnogome nadilazi okvire ovog poglavlja. str. Contemporary Possibilities of Religious Affirmation. 1980. Posebno mu je privlačna misao o svetome u ru­ munjskog religiologa. N e w York. Luckmann je negdje duboko u podtekstu pritajeni fenomenolog religije. vuku duhovno podrijetlo iz ško­ le fenomenologijske sociologije njihova učitelja A. Luckmann i P. Th. Zato sud o utjecaju društva na reli­ giju treba uvijek upotpunjavati s ocjenom o utjecaju djelovanja religije na društvo. Berger je nekad nudio vrlo jednostrane funkcionalističke definicije religije i bio privid­ no jako udaljen od fenomenoloških tokova. Uplivi fenomenologije na suvremenu sociologiju religije bit će zacijelo još uočljiviji i dalekosežniji. Bergera. s druge opisuje reli­ giozno iskustvo kao zbiljski uzrok društvenog objavljivanja sve­ toga. Spomenimo ipak činjenicu da dvojica prvaka današnje sociologije religije u Sjedinjenim Drža­ vama. 390. 46 P e t e r L. globalnog sustava znače­ nja i supstrata socijalizacije. Selected Readings N e w York. U novijim tekstovi­ ma 4 8 potpada sve više pod utjecaj fenomenologije i hermeneutike religije. pre­ mda odriču mogućnost da budu nazivani fenomenolozima reli­ gije ili sociolozima takva nadahnuća. pa jednako ističe sakralnost iskustva. U P. 45 T h o m a s L u c k m a n n . protuslovlja uopće nema. str. The Invisible Religion. Zato treba napustiti određenje reli­ gije u njezinu institucionalnom obliku. Schütza. Luckmanna 45 uočiti mnoge fenomenološke poticaje: shvaćanje religije kao nadilaženja čovjekove biološke naravi. Berger. Desroche. B e r g e r . 1967. Schütza. Bolje reći.

249—254. II religioso implicito. 51 A r n a l d o N e s t i . To do­ nekle potvrđuje i njegova izvanredna erudicija i odlično pozna­ vanje povijesti svih religija. str. Le sacrš sauvage et autres essais. str. 1974. 50 A r n a l d o Nesti.47 taj će možda ustvrditi nazoč­ nost brojnih skrivenih sadržaja fenomenologije religije. 1984. Sociologia e psicologia del misticismo. osim možda što se katkad pojavi po koja po­ vršna i znanstveno neozbiljna pozitivistička kritika te škole. Sciences humaines et experien­ ces religieuses. R o m a . 1975. 1972. 165. Ako ništa drugo. Isto se može ponoviti za R.49 U Italiji je primjetljivu naklonost prema fenomenologiji po­ kazao sociolog A. 1985. 53 E n z o P a c e . str.sveti njegovim novijim tekstovima. 52 Franco Ferrarotti — Roberto Cipriani.51 Nije slučajan ni navod F. 195. Bastidea. 47 H e n r i D e s r o c h e . str. 1975. Ferrarottija da je Eliadeova knjiga o svetome »suvremeni klasik. 239. P a r i s . 146. Assisi. R o m a . nažalost. Religione. Ako ba­ rem to postigne. koji se u mladosti zanimao. Roma.52 U novijim rječnicima i enciklopedijama sociologijske znanosti fenomenologija religije se također značajno uvažava i opetovano spominje. • 65 . ispunila je u dostatnoj mjeri svoje znanstveno poslanje. postaje svakim danom sve jasnije — a u vremenu krize dramatič­ no očito — da se religija ne može svoditi na puku društvenu uzročnost. L'homme et ses religions. u Dizionario di sociologia e antropologia culturale. R o m a .48 U zadnjem razdoblju života vra­ tio se temama iz mladosti.50 iako je u drugim prilozima imao na račun fenomenološkog ustroja sociologije religije ozbiljnih zamjerki. Možda je došlo vrijeme da se ta nepravda ispravi i propust nadoknadi. Nesti. str. 1985. Sociologia del fenomeno rehgioso. str. 239. knjigom koja već po naslovu — implicit­ na religioznost — to najavljuje. P a r i s . Još manje se sociologija može baviti religijom ako je dovoljno ne poznaje u njezinu povijesnom bogatstvu. u z b o r n i k u Sociologia della religione. str. 49 R o g e r B a s t i d e . La prospettiva fenomenologica. 494 i 503. o fenomenologijskoj sociologiji religije ni­ šta ne objavljuje. 48 R o g e r B a s t i d e . Raz­ loge za takvo stanje treba vjerojatno tražiti u dugom razdoblju monopola marksističke ideologije koja je pokazivala krajnje ne­ razumijevanje i odbojnost prema religiji. i mistikom svetaca. osim sociologijom inkulturacije i milenarizma. ali ovaj put utjelovljenim u »divlju sakralnost« — sacre sauvage — pobunjenih nezadovoljnika iz urbane džungle i industrijske uznice.53 U nas se.« i to baš u oblasti sociologije religije. Zato je u našim prostorima upravo fenomenologija najviše pozvana da popravi spomenuti dvostruki propust sociologije religije.

Slično je Königovim Rječnikom religija.1 Paradoks postaje još očitiji kad znamo kako se dramatično danas raspravlja o religioznoj ravnodušnosti. Kad bi netko uspio kompjutorski izračunati broj objavljenih radova o ateizmu ili političkoj teologiji. III. ateizam još može biti neka religija. osporen. naime. 399. i usporediti ga s brojem napisanih radova o religioznoj ravnodušnosti. Guide to Basic Literature. Heilera i drugih fenomenologa uop­ će nije razrađena problematika vjerske ravnodušnosti. str. Nietzschea i drugih borbenih ateista — ovdje je Bog jednostavno proglašen nepoznatim. ali vjerska ravnodušnost ni­ kada. Čini se da je istini najbli- i s • 1 Leszek M. U religioznoj indiferen­ ciji Bog nije samo prestao biti nazočan nego je također stalno po­ stao odsutan. s jedne strane. Za mnoge je ona predstavljena čak kao do kraja radikalizirani ateizam. Zato ga mnogi. Ravnodušnost je odsutnost Boga. Takve knjige ili članka tamo jednostavno nema. Fondamenti teoretici degli ateismi contemporanei. s druge. ateizam ne. Nezainteresiranost spram pita­ nja religije je prestanak svakog traženja zadnjeg značenja ljud­ ske egzistencije. dok o ateizmu ili poli­ tičkoj teologiji ima na tisuće tiskanih naslova. Ne bi trebalo ulaziti u razloge spomenuta rascjepa između važnosti teme i opsega njezine obrade. 1969. U najnovijem pak popisu struč­ ne religijske literature koju je izradio L. Mjesto da bude zanijekan. The Religious Life of Man. istjeran. svezak. Di Nola. Karpinski također će­ mo uzalud tražiti knjigu ili članak o vjerskoj indiferenciji. U djelu F. kad to mogu. 1978. u z b o r n i ­ ku L'ateismo contemporaneo. dade nabrojiti jedva desetak ozbiljnijih studija. L o n d o n .FENOMENOLOGIJA RELIGIOZNE RAVNODUŠNOSTI Možda nema tako teška i složena problema u području reli­ gijske znanosti i prakse kao što je onaj o vjerskoj ravnodušnosti. O našoj se temi. Ni golema Encik­ lopedija religija u šest svezaka. nepotrebnim trudom koji samo oduzima dragocjeno vrije­ me i kvari dobro zemaljsko raspoloženje. odbačen ili ubijen — u smislu F. 66 . lukovao mimoilaze i preskaču. njezina ko­ načna praznina. K a r p i n s k i . 21—22. koju je uredio A. A to nije ista stvar. suviš­ nim. bespredmetnim. str. To se smatra uzaludnim.2 Naime. M. 2 G i u l i o G i r a r d i . To je potpuno ishlapljenje sakralne dimenzije. T o r i n o . ostao bi zacijelo silno iznenađen. ne poznaje taj pojam.

1963. 4 W i l l i a m B r e d e K r i s t e n s e n . 5 N e t r e b a d a k a k o podcijeniti n i očiti utjecaj k r š ć a n s t v a n a u č e n j e s u f i z m a . 1960. Zato rabimo antropološki pristup. što se našem naraštaju sve razvidnije otkriva. Naša je zadaća da vjersku ravnodušnost pokušamo premisliti s religioznog mot­ rišta. str. u trećem. Stvar se. Researches into the Nature and Structure of Religion. Leiden.3 To je opet uvjet da bi vjerska ravnodušnost uopće ušla u krug razložna zanimanja religijske znanosti. povijesti. Mogli bismo kao primjer uzeti islamizam. 25—33. ali moguća. onda ona zapravo više i ne spada u pred­ met religiozna istraživanja. koja srž — eidos — traži u sakralnim pojavama. ne brine toliko o činje­ nicama koliko o značenju koje ljudi pridaju tim činjenicama. Leiden. The Sacred Bridge. 5 koji je po svojim obilježjima još tipični3 C a r l J o u k o Bleeker. Lectures in the Pheno­ menology of Religion. naime. U prvom poglavlju bit će riječ o vjerskoj ravnodušnosti u religijskim društvima-. o vjerskoj ravnodušnosti u kriznim društvima. bolje reći. u dru­ gom o vjerskoj ravnodušnosti u svjetovnim društvima i na kraju. Reli­ gijsko događanje treba razumjeti na religiozni način. To je sada već neki izrazito svjetovni obzor. Nema sumnje da je religija povijesna zbiljnost. Ravnodušnost spram svetoga često više obeskrepljuje vjeru nego sam ateizam. psihologije.ža tvrdnja o neraščišćenosti nadleštva u metodi. 9—10. Za­ to je fenomenologija poglavito znanost o religioznom značenju pojedinih pojava. Ako je vjerska ravnodušnost potpuna. ali u smislu religijske antropologije. u duhu čovjeka koji doista vjeruje. P a r i š . Ona se. Les mystiques musulmans. a ne samo njegovo lice. VJERSKA RAVNODUŠNOST U RELIGIJSKIM DRUŠTVIMA Sigurno da će u prvi mah tvrdnja o rasprostranjenosti vjer­ ske ravnodušnosti u religijskim društvima izazvati opravdane prigovore. pa je onda to i njezina ravnodušnost kojoj čovjek može prići dok traži sveto. str. str. Otkud sad ta prijeporna i čudnovata zamisao da reli­ giozni osjećaji mogu slabiti u poretku gdje prisutnost Crkve pro­ žima život svih ustanova i osoba.4 U tom svijetlu treba sada pokušati opisati naličje srednjovje­ kovnog kršćanstva. može postaviti sasvim obrnuto i pitati nije li upravo odsutnost religije najveći izazov i zagonetka za religioz­ na čovjeka. U tri poglavlja našega ogleda potrudit ćemo se ponuditi pre­ gršt neobveznih teza i domišljenih slutnji. 8. pa se ne vidi što bi tu još imali raditi teoretičari religije. teolo­ gije. The Meaning of Religion. Ideja zaista protuslovna. A baš protiv gore spomenutih očitosti fenomenologija usmjerava svoju sumnju. Tome teškom i zahtjevnom problemu valja pristupiti inter­ disciplinarno i pluralistički: sa stajališta biblijske znanosti. međutim. a ipak se istodobno od njega udaljuje. 67 . o č e m u p i š e M a r i j a n Mole. sociologije. filozofije. 1965. Metoda će biti fenomenološka.

u prošlosti je postojala vrlo moćna kršćanska tradicija koju su podržavale jake institucije. i XIII. Nešto je. i »moderne nevjere«. ono ne ide od manje savršenog prema savršenijem stanju. 780. neredi u Crkvi. duhovnu baš­ tinu i sakralno pokućstvo. 10. s jedne stra­ ne. Katolički povjesničari prosvje­ duju protiv idilične slike srednjovjekovnog kršćanstva. Klasičnoj viziji »vijeka vjere«. 6 Doista. mot fallacieux. ali može li se zato tvrditi da je narod kristijaniziran? Prema mišljenju Le Brasa. ona je demantirala svaki priziv na savršenstvo vjerskoga života u prošlosti.ji. ali jednako i tradicija indiferentizma. ali također o njegovim ispadima nevjerovanja. u Social Compass. Dšchristianisation. u XIV. st. Stoga treba reći da je iskaz 0 »općoj i gorljivoj vjeri starih vremena« zapravo mit. određenija državna prisutnost u crkvenim poslovima. str. st. P a r i s . i XV. djedovske navike.1963. Ako je postojalo neko opiranje kršćanstvu izvana. 245—247. here­ ze. Država se nije brinula o izvršavanju nedjeljnih i blagdanskih vjerničkih dužnosti. 6. Sociologie de la pratique religieuse dans les campagnes francaises. smatrala nedopuštenim rad i trgovinu. 445—452. st. međutim. Od svojih početaka kršćanstvo ne slijedi crtu uzlaza. kri­ ze i metež. vjerske radnje bile su obavljane u ozračju trostruka utjecaja: Crkve. arhivi duhovnih stolova pokazuju rijetkost takvih slučajeva. što je dovelo do toga da su se župnici počeli žaliti na blagost sudskih odluka. U to vrijeme Crkva posjeduje religijski monopol i vremenitu moć. u XVII. st. ratovi i epidemije. a državna malo djelotvorna. a predočen u pred­ rasudi da je do XIX. godine. u svim klasama i kod svih naraštaja. str. str. 7 G a b r i e l Le B r a s . s druge. zabranjivala krčmarima primati goste u vrijeme vjerske službe. u XVI. De la morphologie ä Ia typologie. iako u is­ to vrijeme izražavaju poštovanje prema civilizatorskoj ulozi Crkve. ravno­ dušnosti i skepticizma. običaj koji uključuje odveć van6 G a b r i e l Le B r a s . u širem smislu. Premda se. Ako je crkvena prisila bila rijetka. države i društva. pa premda na izgled manje živa od prve. Te odredbe nisu bile mrtvo slovo na papiru pa su kazne česte. 1965. ostaje još uvijek otvoreno pitanje koliko je to isto kršćanstvo zaista kršćan­ ski živjelo svoju vjeru u vlastitim redovima. G a b r i e l Le B r a s . • 68 . druš­ tvena je prisila zacijelo najučinkovitija. doduše na posredan način. Etudes de sociologie religieuse. ali je u te dane osiguravala red u crkvi i mir pred crkvom. ali novi prekršaji još učestaliji. Sela i obitelji uporno su branili svoje plemenske običaje. koja je golema i neosporna. Srednjovje­ kovne kronike pune su svjedočanstava o dubokoj religioznosti naroda. nastao u Francuskoj poslije revolucije 1789. P a r i s .7 Obredna je praksa bila dio društve­ nih navika pa mnogi govore o izvanjskoj religioznosti koja je više običaj nego zrela i djelatna vjera. sajmove 1 svjetovne zabave. Etudes de sociologie religieuse. treba suprostaviti realistički prizor povijesne nestalnosti i izmjenjivanja: u XII. stoljeća kršćanstvo vladalo na svim područ­ jima. može govori­ ti o crkvenoj juridičkoj prisili. skepticizam. 1955. ali radije ostanimo kod kršćanstva jer nam je ono bliže i po­ znatije.

le­ gendama. hodočašćima.jskog sjaja. čist sam. koje propovijedaju potuno nenasilje — ahimsä — cijeli ži­ vot stoje na istome mjestu da ne bi slučajno hodajući ugazili mrava ili koje drugo živo biće. ni žrtva. a ne unutraš­ nje preobrazbe. blagoslovu polja. čist sam.. ni trpljenja. relikvijama. ukazanjima. daje se važnost oprostima. Inače bi samostani postali utočište usamljenika.« 69 . Religija je ovdje u funkciji društvene kohezije. podijeliti sve imanje siromasima. pružiti desni ob­ raz kad te netko udari po lijevome. ni strogost ne mogu spasiti čovjeka kojemu je srce zlo. U egipatskoj Knjizi mrtvih spominje se ova ispo­ vijed pokornika na Zadnjem sudu: Nisam bio nepravedan prema ljudima Nisam hulio na Boga Nisam osiromašivao siromahe Nisam ubijao Nisam bližnjemu zla nanio Čist sam. ali malo religijske kulture. a ne mjesta kušnje i žrtvovanja. iščupati oko koje s požudom pogleda ženu. tradiciji. prevladavaju obred­ ne pobožnosti koje žive u kultu svetaca.. prije više od tri tisuće go­ dina ljudi su već znali za razliku između kultne pobožnosti i etič­ ke religioznosti. da li je ono pokoravanje predaji ili pro­ dubljivanje osobne pobožnosti? Odgovor neće biti jednostavan. Kako ispu­ niti jasne zahtjeve Evanđelja: ljubiti neprijatelje. Prema indijskoj tradiciji. egzistencijalne upitnosti i traženja transcendentnog spasa. prividom. u redovničku zajednicu — zvanu samghe — može ući samo onaj tko ima sina i napusti ga zauvi­ jek. Ovo sve nije izrečeno zbog prijekora. svetkovinama seoskog zaštitnika. U svojim višim stupnje­ vima savršenstva kršćanstvo se doista teško dostiže. ne pokušavaj sakriti svoju vlastitu zloću. pokorom i zavjetima. zavjeti­ ma. ni odricanja. Tako je obredna religija stvorena po mjeri palog i slabog čovjeka. Pripadnici nekih sljedbi u buddhizmu i džainizmu. postu. ženu i djecu. Kao da je Crkva naslutila svu krhkost ljudskog bića i njegovu nemoć u duhovnim stvarima pa je pustila narod da nađe vjerski oslonac na nižim razinama religiozna iskaza. pričama i sakralnom fanatizmu. Ni proučavanje Veda. U staroj hinduističkoj literaturi naveden je i ovaj zanimljiv tekst: »Grešniče. Vjerske navike s vremenom postaju važnije od vjerska uvjerenja pa vanjski znakovi ostavljaju dojam potpune kristijanizacije naroda. Ali i odabranici ostaju svuda vjerni visokim idealima sveto­ ga. pokori. ni milostinja. Zato bi iz sadašnje povijesne udaljenosti trebalo s pravom pitati: je li to kršćanstvo zaista religija osvjedo­ čenja ili vjerski običaj. ali i najblaži stavlja u sumnju idiličnu sliku potpune kristijaniza­ cije puka u prošlim vremenima. oprostiti onome koji te bije. Spomenuto se snižavanje razine svetoga ne zbiva samo u kršćanstvu nego gotovo u svim religija­ ma. Dapače. U toj religiji ima mnogo praz­ novjerja i magije. napustiti oca i majku. životinja i predmeta. pretva­ ranjem.

katari. hereze i shizme: monastički krugovi. Među njima su. primjerice. lombardski i sionski siromasi. neki štošta naopako naučavali. u povijesti se znalo događati da se predstavnici Crkve gdjegod spuste ispod postignuća pučke naravne religioz­ nosti i vanjštine sveta znakovlja. 70 . U stanovitim razdobljima zavla­ dalo je u njoj otuđenje i od evanđeoske vjere i od manje savršene obredne religije. religijski pokreti. opraštanja. 61). begardi. važnije je da se on rodi u tvojoj duši« {Le Pelerin cherubinique. 1971. Crkvi je prijetila opasnost od dviju religi­ oznih gorljivosti: od pučkog obrednog kršćanstva koje je klizilo u pogansku idolatriju i od iracionalne krajnosti zanesenih du8 Hubert Jedin. a zapravo se radi o religioznim iskazima nemirenja sa svjetovnim životom predstavnika Crkve. Sociolozi pojavu hereza tumače u smislu poli­ tičke pobune porobljenih klasa. dakle. I. što ontološki nije isto. Što je više ljudi bi­ lo privučeno religiozno-asketskim idealima. ali su ustrajno osuđivali raskošno blještavilo. Napose se na monastičkom pod­ ručju pojačala težnja za strožom askezom. pa ni onda kad su ga tukli i raza­ pinjali na križ. Zagreb. milosrđa i djelatne ljubavi.No vratimo se kršćanstvu. str. albigenzi. mirotvornosti. Tako su. to su jasnije u dje­ lokrug kritičke svijesti ulazili poroci Crkve u srednjem vijeku. Protiv izopačenja i zloupotreba u Crkvi ustali su mnogi poje­ dinci. valdezi. flagelanti. razni vidioci. Nažalost. išli suprotnim putem. Nije čudno što se religiozni ljudi nisu zadovoljavali službenom Crkvom i što su tražili vlastitu duhovnost. pučki propovjednici. uvijek ćemo imati posla s nekom vjerskom ravnodušnošću: ili prema Bogu ili prema čov­ jeku. svezak. osporavatelji Crkve ići iz­ nad zahtjeva kršćanske vjere i zabludjeti u prezir prema svijetu. Joakim iz Fiore. Povijesno gledano. a brak ne­ potreban. karizmatičari. Kako god da okretali problem. svjetovni posjed i poli­ tičku moć Crkve. A nema težeg prijestupa nego što je manipulacija sa svetim. Nikad više. Oni su. hilijasti. Franjo Asiški. proroci. međutim. ere­ mite. III. razumije se. Vidjeli smo da je u njemu odveć velika vjernost obrednoj religioznosti poticala neku vrstu ravno­ dušnosti spram temeljnih istina kršćanske vjere: dobrote. služenja. Velika povijest Crkve. A kršćanski je Bog u osobi Isusa Krista također 1 čovjek. U neku ruku to su čini­ li i mnogi ljudi unutar Crkve.8 U svojoj gorljivosti znali su. da je materija nečista i zla. 381—382. katari naučavali da ovaj vidljivi svijet nije stvorio Bog nego Sotona. Stoga se dobri Isus — ako je to teološki dopušteno reći — samo dva put »naljutio«: kad je tjerao trgovce iz hrama i kad je prijetio farizejima. ali je u Evanđelju kao obveza i pred­ met ljubavi izjednačeno. sv. Političke i svjetovne koristi nadjačale su sve du­ hovne pobude. a da ne govorimo o pustinjacima kojih je broj počeo naglo rasti. pa su zbog pretje­ rane revnosti u duhovnim stvarima postali ravnodušni prema čovjeku i svijetu. Ta činjenica zacijelo nije bez značenja. patareni. Pozna­ ti mističar Angelus Silesius usuđivao se napisati: »Malo je važno što se Krist radio u Betlehemu.

židovska gnoza.hovnjaka. Renesansa i humanizam smat­ raju se posve religioznim odgovorima na spomenuti juridizam i racionalizam službene Crkve. Samo je onda nosilac ra­ cionalizma bila Crkva. Da bi spasila ravnotežu bogočovještva. Newton se. Renesansa je bila prožeta hermetizmom. Preko recepcije rimskog prava uvela je u kršćanstvo razloge svjetovne pravednosti. navodno. dok je danas to industrijski način rada. Crkva je pribjegla novim sredstvima uvjeravanja i djelova­ nja. grčki misteriji. Tim različitim gorljivostima — kao uvijek u zbiljnosti — odgovarala je jedna pogibeljna ravnodušnost: ona spram evanđeoskog čovjekoljublja. a preko aristotelizma uvela je u kršćan­ stvo razloge svjetovna uma. Juridizam je imao spriječiti bujanje magijske paraliturgije. Asclepius. T. ali zato što je smatrao da heliocentrizam ima duboko magičko i religioz­ no značenje. 1964. posred- • 9 F r a n c e s A. a racionalizam smiriti neobuzdanost i pretjeranost mističkih strujanja.9 I Newton — utemeljitelj moderne mehanike — prihvaćao je postojanje jedne primordijalne tajne objave. Bio je odan djelu Hermesa Trismegistosa i egipat­ ske sakralne tradicije. napisao je bezbroj alkemističkih spisa. Summa perfectionis. Veliki humanisti Marsilio Ficino i Pico della Mirandola nisu imali sumnji u pogledu svojega pra­ vovjerja. Tražila se neka prvobitna »ob­ java« koja sažimlje poruke svih religija. drevna egipatska magija. tajne nauke orfizma. Još veće iznenađenje izazvalo je otkriće da su u to doba i za­ četnici novovjekovne pozitivne znanosti u svojim istraživanjima zapravo više tražili potvrdu raznih religijskih učenja nego doka­ ze za nove astronomske i fizikalne teorije. Traženje svetoga u divljim oblici­ ma koje je tada zavladalo u društvu. Budući da je time povjerenje u prvom redu ukazano svjetovnim sredstvima. dok je racionalizam u velikoj mjeri kršćanstvo sabio u filozofijsku teologiju. Iako ih nikada nije tiskao. C h i c a g o . koje je pronašla B. Dobb. Giordano Bruno and the Hermetic Tradition. prije Mojsija. 71 . dogmu i moralističku kauzistiku. Tako je Giordano Bru­ no s velikim oduševljenjem prihvatio Kopernikove teze. Štoviše. okultizmom i nostalgi­ jom za mitskim počecima svijeta. Pitagore i Platona. str. u današnjim znanstvenim prosudbama pre­ vladavaju baš oprečna gledišta. Nitko jamačno nije slutio da će pravda i um — izbačeni iz kruga sveto­ ga — jednog dana više poslužiti širenju ateizma nego što će us­ pjeti obraniti zasade kršćanske vjere. Corpus hermeticum. Protivno uobičajenom mišljenju da su pokreti renesanse i humanizma — koji tada vremenski slijede — bili prvi izdanci nereligiozna svijeta. odnosno smatrali da Kabala potvrđuje Kristovo božanstvo. ubrzo je samovol­ jno bogoslužje bilo stjerano u obrednu rubricistiku i liturgijski formalizam. 154. spekulacije alkemičara. Kopernikovu je shemu tumačio kao hijeroglife božanskih misterija. a ipak su obojica pisala o divnom skladu između hermetizma i kršćanstva. Tabula Smarag­ dina. Plotin. a nastala je. Y a t e s . vrlo je nalik na suvremeno širenje sekti i novih religijskih pokreta. U opticaju su bili: neoplatonizam.

1975. gre­ šan. Cambridge. Sve pokazuje da je u religij­ skim društvima bila dosta rasprostranjena vjerska ravnoduš­ nost. lako će zapustiti svojega bližnjega. zavjeti i javne molitve. Da zaključimo prvo poglavlje. 230. ali uvijek u djelomičnu domašaju i u posebnoj vrsti. procesije. Najviše uzroka takvoj ravnodušnosti treba tražiti u nemogućnosti da se sveto obuhvati u svojoj cjelovitosti.stvom alkemije. recidivi praz­ novjerja. Bio je to pokušaj integracije alkemije i mehanicističke filo­ 10 zofije prirode. A prema opće usvojenim onodobnim shvaćanji­ ma alkemija se poistovjećivala s religijom. vanjska uporišta. Teeter Dobbs. Sve je više izostajala obredna vjera. pučka masovna pobožnost. Zanimljivo da su u prostoru religije prvi počeli popuš­ tati izvanjski potpornji vjere: obredi. stečena posjeda i sastav­ na dijela jedne kulture i društvenog života uopće. bez pomoći tih vanjskih uporišta. folklorno kršćanstvo. Tijekom posljednjih stoljeća duh je sekularizma neprestano rastao i u našem vremenu dosegao vrhunac. preda li se bez pridržaja osobno­ me duhovnom životu ili prikloni traženju zadnje mudrosti. Na Zemlji se pak može ispuniti samo dio reli­ gijskih obveza. The Foundations of Newton's Alchemy. Naime. Stoga je sociologija religije kao predmet svojih istraživanja 10 Betty I. Ako se netko previše posveti obredima i posredni­ cima. da­ kako. nezaštićen. 72 . malo je što i ostalo. Dok se u prošlosti radilo o ravnodušnosti spram istine kršćanstva. U religijskom pogledu čovjek se otkrio ogoljen. J e r samo je obredna vjera mogla biti pretočena u brojeve. To. Otpalo je ono što je u kršćanskoj vjeri bilo rubno i manje značajno. koja ima svoje podrijetlo upravo u onom zanemarenom dijelu svetoga. ali jednako i obredna ravnoduš­ nost. nadao otkriti istosmislenu strukturu mikrokozmosa. religijski proletarijat i običan trudni narod teško izdržava u svojoj vjeri. Kad je to palo. obično zaboravi na Boga. str. prepušten svim kušnjama i napastima svijeta. Današnja se ravnoduš­ nost počela dakle širiti baš na onim točkama koje su služile kao podloga liturgijske religioznosti. raspad religije kao si­ gurnosti. bez potpore. To je ostvarljivo isključivo u transcendenciji. oslabljen. Tih se Izvanjskih izraza svetoga sretno dohvatila sociologija religije i napravila kolosalan posao. nego je posljedica ograničena ustrojstva ljudskog bića. izvjesnosti. podzemljari. koja se ogleda u vjernosti bogočovještvu. ali za religiozna čovjeka — s fenomenološkog vidika — sudbonosno. sada smo došli u situaciju ravnodušnosti s obzirom na znakove i oslonce te vjere Nastupila je kriza vidljivosti svetoga. nije uvijek stvar zle namjere. Zato svaki religiozni žar ostavlja mjesta i za istodobnu religioznu ravnodušnost. VJERSKA RAVNODUŠNOST U SVJETOVNIM DRUŠTVIMA U drugom poglavlju razmotrit ćemo pojavu vjerske ravno­ dušnosti u svjetovnu društvu. crkveni blagdani.

Dove va la cristianitd italiana ?. 1967. kultni čini. postocima. Time je sociologija religi­ je. a treći nikako. matematičkim odnosima. brojke posjetilaca nedjeljnih bogos­ lužja. kojih je p r a k s a sporadična i samovoljna u odno­ su p r e m a zahtjevima Crkve. Bologna. 14 J o s e p h H. naravno. H.« 1975. 1973. marginal. 15 S i l v a n o B u r g a l a s s i . 97—117. 16 E m i l e Pin — S e r g i o Bolasco. str. Istraživanja su otkrila — što se moglo očekivati i bez pomoći sociologije — da se vjernici ne odnose podjednako s p r a m svojih kultnih obveza: prvi ih obdržavaju redovito. »praktikante« koji redovito posje­ ćuju liturgijske službe. ali nisu prešli u neku novu konfesiju. 1954* str. religijske spoznaje. ali no­ va sadržaja: ateistička vjera. treći. Međutim. 12 11 73 . Carpe diem. religiozna indiferencija. preciznije rečeno. indiferentna vjera. nuclear parishioners. Vjerski je život bio predočen u brojevima. održanih kršte­ nja. drugi. otklon kršćanstva. modal. p r e m d a nije pogrešno nazvati je i tipologijom vjerske ravnodušnosti. Brescia. drugi djelomično. 13 Silvano Burgalassi. 1 2 odnosno četiri tipa: 13 »odijeljene« kršćane koji više nisu ili su još jedva religiozni. 1955. podvrgnuta stup­ njevanju. kulturološka religioznost. dakle. učvrstila opće tradicionalno mišljenje da se re­ ligija prije svega sastoji od ispunjavanja bogoslužnih dužnosti. to su vođe u župi čija je vjernost u izvršavanju dužnosti najjasnije obilježena. Prvi. sakralno-magička religija i vjera proročke ino­ 16 vacije. Tako je stvorena tipologija vjerske prakse. 5—7. vjenčanju i sprovodu. oni koji su praktički napustili katolicizam. odbijanje katolicizma. religiozni indi­ vidualizam. str. službeni model Katoličke Crkve. grafikonima i dijagramima. prvoj pričesti. str. »pobožne« koji u svemu slijede naputke Crkve i natprosječno su religiozni. a ne od vjernosti božanskom osmišljenju života. postkoncilsko usmjerenje. »Katolička akcija«. 1970. eufo­ rija se mjerenja stišala. C h i c a g o . četvrti. str. pa je kasnije društvena znanost uvidjela da se zapravo radilo o sociologiji religijske kretnje — sociologie du geste religieux11— a ne o religioznosti općenito. Burgalassi 1 5 predlaže složenu peterodijelnu tipologiju. E t u d e s de sociologie religieuse. La religiosita dei romani. tablicama. »sezonske konformiste« što svoju vjeru iscrpljuju u četiri glavna obreda: krštenju. a to su. vjenčanja. in­ tegrirana svijest. 14 ali sa stajališta zauzetosti vjernika u župi: dormant.uzela ono što je lako mjerljivo i primjetljivo. primljenih pričesti. Sociologie da la pratique religieuse dans les campagnes francaises. Analisi sociologica del comportamento religioso. 162. obavljenih ispovijedi. F i c h t e r . Vjera je u kršćana bila. iako nehotice. Le Bras označio je tri. G. 314. 24—69. sprovoda i zaređenih svećenika. reli­ gijska vjernost. vjera u onostrani život. Italian! in Chiesa. Najdalje je išao E. redoviti praktikanti koji čine poglavitu m a s u katolika. i napokon. Pin čija vjerska tipologija ima čak pet­ naest mogućih obilježja: ateizam. B o l o g n a . Le cristianitä nascoste. G a b r i e l Le B r a s . P a r i s . • L i l i a n e Voye. B r u x e l l e s . »unutarsvjetska« vjera. a n g a ž i r a n a vjera. Fichter. Sličnu podjelu na­ pravio je J. Talijanski sociolog S. Sociologie du geste religieux. 51—89. Social Relations in the Urban Parish. str.

20. 18 M a r c e l Viau. U suvremenoj društvenoj znanosti ravnodušnost se. neredovito se pribiva nedjeljnoj misi. Une pastorale paroissiale adaptee aux distants. str. u Communaute chretienne. m o r a l n u dosljednost i karitativnu zauze­ tost. vjerski individualizam.Novija sociologija religije. posuđen iz područja glasačke tehnike i određi­ vanja stupnja sudjelovanja birača u stranačkim izborima. 84. Turcottea — za nas postaje zanimljivo samo njihovo mišljenje o religioznoj ravnodušnosti. dakle. osjećajno odalečeni i ravno­ dušno odalečeni vjernik. Le Brasa. 1 1 8 . Reli­ gijska apstinencija potanje označuje neprekidno distanciranje. Pina i P. Les abstentionnistes. Str. Reyes zagovaraju sljedeću tipologiju za »distancirane«: nehaj­ no odalečeni. s institucionalnom Crkvom. L'approche dialogale dans l'approche des distants. bojovno izbivanje i disidenstvo ili istup. u Pretre et pasteur. 5. nesretnih pustolovina ili naizgled nepremostivih teškoća. a zaokupljene još možda svojim zdravljem i uspostavlja­ njem dobrih odnosa s bližnjima. Taj tip karakterizira prije svega nedostatno i oskudno ispunjava­ nje obrednih dužnosti. djelomično ili potpuno. Mon­ t r e a l . Vjerska je ravnodušnost poslje­ dica suzdržavanja i nedostatka religiozna uvjerenja. međutim. Taj je čin udaljavanja od eklezijalnih struktura višeznačan: simbolički ili disciplinski razmak ili odstu­ 17 panje. ravnodušnost. definira kao namjerno povlačenje i odstupanje od crkvenih sus­ tava. sjećanje na djetinjstvo. Religija je uvijek doživljavana izvan obodnice svakidašnjeg života. Brideu i L. sastojak protekla života. u zborniku Les mouvements religieux aujourd'hui. A. 2 9 9 — 3 2 6 . Burgalassija do E. vjerskih sljedbenika u odnosu p r e m a in­ stitucionalnoj religiji koju oni odbijaju. D. često nepostojeću. H. a euharistija se malokad prima. Osim toga. Definiranje »distanciranog« vjernika je različito. U Pinovoj tipologiji ravnodušnim vjernicima mogu se pridodati obilježja: Carpe diem. ali ne žele po­ sve odbaciti m o r a l n e ideale i ključne poruke kršćanstva. »unutarsvjetska« i kulturološka religioznost. Theories et pratiques. ali održava labavu sve­ zu. • 74 . 3 1 1 — 3 2 0 . ako nije i potpuno zatvaranje u osobnu svijest.19 Sažimajući pozicije sociologije — od G. str. Mnogi indiferentni kršćani doživljavaju svo­ ju vjeru kao »klasni posao«. koristeći se unutrašnjim ili izvanjskim prosvjedom. Fichtera. J. već se služi jednim izri­ čito politološkim rječnikom. To je bijeg u privatnu sferu. 1 9 8 1 . ravnodušni se vjernici ob­ raćaju crkvenim uslugama u povodu različitih životnih neuspje­ ha. Središnji je pojam u njezinoj tipolo­ giji apstinencija. 1 9 8 1 . vjenčanje i smrt — koji su do­ stojni svečanih okupljanja. 17 Paul-Andre Turcotte. 1984. Sociolozi upozoravaju da indiferen­ tni kršćani doduše odbijaju eklezijalne strukture. ceux qui refusent l'institution. To su redovito osobe čija je egzistencijalna potka oblikovana samo od r a d a i do­ kolice. spoznajno odalečeni. 300. 1 8 A. običan objekt kulturna zanimanja. S. To je kršteni vjernik koji ostaje svjestan da je kršćanin. O n a slabi pastoralnu djelatnost. S Crkvom se sastaju u zaista iznimnim događajima — rođenje. 19 A r m a n d a B r i d e a u — L e o p o l d De Reyes. No najviše se izražava u odnosu p r e m a Crkvi kao instituciji.

Grumelli na četiri. a ni umjesnost da još budu vjernici. G. o ž u j k a 1 9 8 5 . a on to nije učinio ni svojem Sinu na križu. ali samo 3 0 % izjavljuje da ispunjava etičke i obredne duž­ nosti što ih Crkva nalaže. O t o m e p o b l i ž e p o g l e d a t i č a s o p i s Atheism and Dialogue. dok 4 6 % redovito pohađa crkvu ili sinago­ gu. Htjeli bi da im Bog odmah pomog­ ne. 5 % indiferentnih. u z b o r n i k u L'indifferenza religiosa. U Argentini religijska praksa jedva doseže 12 do 1 3 % . 1 9 8 2 . n e v j e r o v a n j e i r e l i g i o z n a indiferencija«. 9 % . 2 3 . Doduše 8 0 % Portugalaca vjeruje u Boga. Indifferenza religiosa e secolarizzazione. u toj izrazito katoličkoj zemlji religijska je praksa doživ­ jela vrtoglavi pad od oko 8 0 % na 1 0 % u posljednjih 50 godina. 1 1 9 — 1 4 6 . U si­ ječnju 1 9 8 5 . Per un'analisi sociologica dell'indifferenza religiosa. R o m a . ni prikladnost. U mladeži se smanjuje broj ateista. Zato na kraju ne osjećaju ni po­ trebu. Gallup je pokazao da 7 0 % pučanstva čvrsto i bez sumnje vjeruje u Boga. str. Premda ne želimo zamarati brojevima. Nešto je po­ voljnije stanje samo u Sjedinjenim Američkim Državama. ravnodušni kršćani prelaze polovicu sve populacije u Itali­ ji. 75 . Iz toga mnoštva daju se izlučiti najvažniji uzroci vjerske ravnoduš­ nosti. Slični su podaci dobiveni od mladih is­ pitanika: 1 1 . Nekoliko se sržnih razloga ipak uvijek ponav­ lja. u z b o r n i k u L'indifferenza religiosa. a ostali bivaju spominjani prema prilikama. bilo bi dobro iznijeti barem neke od najnovijih podataka. a p o d n a s l o v o m »Ateizam. De Rosa suža­ va ih na tri. Sociologija religije još nam duguje odgovor na pitanje o uz­ rocima vjerske ravnodušnosti. prevareni. rezignirani. 1 1 . ali bez redoslijeda važnosti i obveze šireg obrazloženja: — industrijalizacija i racionalizacija rada i života — urbanizacija prostora i demografska koncentracija — vanjske migracije i unutrašnja seljenja — zaokupljenost potrošnjom i priklon užitku — komercijalizacija zabave i duhovnih potreba — oblikovanje kritičke i svjetovne koncepcije svijeta • 20 Za najnovije s t a t i s t i č k e p o d a t k e o r e l i g i o z n o j r a v n o d u š n o s t i i izbivanju s n e d j e l j n o g b o g o s l u ž j a k o r i s t i o s a m se i z l a g a n j i m a s u d i o n i k a Općeg sabora Taj­ ništva za one koji ne vjeruju. 8 5 . 2 — 3 . što ukupno ispada 5 6 . 6 % katolika koji malo prakticiraju svoju vjeru.Često su to razočarani. š t o je o d r ž a n od 2 0 . g o d i n e u Ri­ m u . Indiferentni kršćani jednostavno ne nalaze dovoljno razloga da vjeruju u Boga ili pripadaju Crkvi jer im to ne donosi ništa osobito u njihovu životu. 1 9 7 8 . 1 9 8 5 . bilo-. 22 Antonio Grumelli. 20 Istraživački centar EDIS u Madridu u anketi provedenoj na cijelom području Španjolske ustanovio je da je u god. 8 % nepraktikanata.22 iako su gotovo istovjetni. 0 % neprakticirajućih katolika. 7 % indiferentnih i 4 5 . U početku su više zastrašeni svojim grijehom ne­ go poticani Božjim milosrđem. što opet ukupno iznosi 5 6 . 2 1 . str.21 a A. 2 0 . umorni kršćani koji teško uspijevaju uskladiti vlastitu patnju s božanskim pla­ nom spasenja. 1 9 7 8 . R o m a . ni shodnost. do 2 3 . 9 8 — 3 2 0 . str. ali sve je više indiferentnih. 21 G i u s e p p e De R o s a . Prema posljednjim skupnim pokazate­ ljima. 7 % . Inače. Tu vlada dosta velika neujednače­ nost u stajalištima.

mnogi su vjernici počeli posve svjetovne predmete. slobode. što je isto nekad bila i iz­ vanjska religioznost. Za potvrdu dovoljno je upozoriti na činjenicu da je vjerska ravnodušnost postala u naše doba obična navika i društveni običaj. Dok je. Stoga je za n a s ustrajanje na obrednoj religiji u svojem naličju n e k a ravnodušnost s p r a m istine kršćanstva. što je vrlo brzo izbilo na vidjelo. Ponavljani bez unut­ rašnje gorljivosti i oduševljenja. seksualnom. dok je današnja rav­ nodušnost p r e m a toj obrednoj religiji istina o vjerniku koji je do d n a iscrpio sakralnu supstanciju iz obreda. J e r nemoguće je na duži rok živjeti bez potpore sveto­ ga. i to u najrazličitijim područjima — društvenom. u nabrajanju razloga za rav­ nodušnost koji nisu religijski obilježeni.— utjecaj laičke umjetnosti. izvanjski su znakovi svetoga nužno morali zahiriti. sociologija religije s pritajenim zadovoljstvom brojila i prebrojavala otpale kršćane i ravnodušne vjernike. Suvremena svjetovna religija g r a n a se u svoja dva različita odvojka: jedan mitologizira sadašnjost. Ovaj k r a t a k iskorak u područje sociologije religije imao je svrhu da pokaže kako se fenomen vjerske ravnodušnosti razrje­ šava na trostrukoj svjetovnoj razini: najprije u brojčanoj tehnici mjerenja obredne redovnosti. Naše stajalište ide obrnutim smjerom. o n d a u ustrojstvu tipologije po sasma političkom uzoru. jednakosti i sudjelovanja — oslobođenje k a o prva čovjekova zadaća. A fenomenolo­ gija ne pita je li stanovita vjera istinita. političkom. zbivanja i ideja doživljavati na religi­ ozni način. posebice TV i dnev­ nog tiska — afirmacija slobode. Uostalom. feminis­ tičkom. p r a v a i dostojanstva ljudske osobe. svatko želi mimoići kušnje pustinje. Sociologija doista sve dobro zna o licu. te napokon. ali malo o naličju problema. književnosti i kulture — pojava novog znanstveno-tehničkog mentaliteta — golem utjecaj sredstava priopćivanja. muslimana. bo76 . Ne nalazeći više u obred­ nim kretnjama dublji religiozni smisao. vrednota pravde. Zahvatila je veliko mnoštvo bivših i ohlađenih kršćana. r a s n o m i ekološkom — porast moći ideologija koje žele biti zamjena religijskom projektu — promjena uvjeta življenja i mišljenja — relativizam. do­ tle je na sasvim d r u g o m kraju neočekivano rasla i razrasla svje­ tovna religija. nego koju stvarnost čov­ jek prihvaća kao svetu. Ali se homo religiosus nije predavao. primisivni individualizam i etički a n a r h i z a m — odsutnost Božjih znakova u svijetu i opća sekularizacija društva — p r o d o r religijskog pluralizma i uspostavljanje slobodnog tržišta ideja — r a s t u ć a neupućenost vjernika i nevjernika u pitanjima re­ ligije i Crkve — proširenost mišljenja da je Crkva bogata i da je na strani bogatih. hindusa i drugih. naime.

dakle. Zato je njezin vijek trajanja kraći nego bilo koje druge religije. kao što su otpali ili ravnodušni vjernici pogodni novaci druge ideologije. klasnu borbu. iš­ čekivanje pravde. obrede. shizme i hereze. poredak. Dok je o b r e d n a religija b a r e m posredno bila povezana s transcendentnim — iako se u njoj često više pažnje posvećivalo po­ srednicima nego Bogu — svjetovna religija nije imala b a š nikak­ va priključka na onostrano. Kriza se ovdje.gatstvo. Ukratko. Čudnovato da su ta dva svjetovna božan­ stva — bogatstvo i politika — bila u prošlosti Crkve njezina dva najveća poroka. Nije li o n d a posve logično da svjetovna religija — u svoja dva s u v r e m e n a oblika — doživi neuspjeh. Nitko nije s p r e m a n bra­ niti svoje gledište ako ono za njega nije sveta i posljednja istina. a ne n e o t u đ e n a vjera. naravno. rad. druge zbilje nema. odnosno vjera u potpunu sadašnju i p o t p u n u sutraš­ nju sreću čovječanstva. dobri vjernici vojnici jedne ideologije. Ostala je u imenenciji kao n e k a vrsta idolatrije i fetišizma. eshatologije. naime. Marxov izraz — u krizi. Za­ to nije iznenađenje što se upravo sociologija — koja je čak tu kultnu vanjštinu kvantificirala — u naše d a n e najviše bavi religi­ jom. Da zaključimo drugo poglavlje. To što su one obučene u svjetovno r u h o malo mijenja na stvari. predaju. oslobođenje. Spomenute dvije velike svjetovne religije imaju svoje svete knjige. potrošnju. doduše. VJERSKA RAVNODUŠNOST U KRIZNIM DRUŠTVIMA U trećem poglavlju razmotrit ćemo pojavu vjerske ravnoduš­ nosti u kriznom društvu. a ne izvornik. Za njih su. drugi mitologizira budućnost. zabavu. Stoga im je izmakla svjetovna religija. blagdane. N e m a sumnje da u svjetov­ nim društvima vjerska ravnodušnost doseže neslućene razmjere. da se iscrpljuje u tjeskobnu traženju i nenalaženju božan­ skih »poruka«. No to nije ravnodušnost s p r a m istine religije nego s p r a m njezina izvanjska znakovlja. A za mnoge je ta istina isključivo svjetovna i zemaljska. apokalipse. zakon. novac. užitak. crkve. Dovoljno je dobro otvoriti oči i cijeli će se svijet pokazati kao borilište suočenja i oporbi različitih religijskih ideja. Osim politike. religijom kao politi­ kom. da je posljedica očaja što svetoga ne­ ma. Opredmećeno je kršćanstvo — da parafrazi­ r a m o jedan K. društveni obrat. a zapravo se isključivo okreću oko Crkve i nje­ zine organizacije. »znakova« i »šifri« u svijetu. To se zaista i dogodilo. da­ n a s planetom vladaju dvije svjetovne religije: konzumistička i politička. dobitak. božanstva. odnosi na svje­ tovnu religiju koja je brzo i nezaustavljivo ušla u stanje rasapa. zadovoljila neke materi77 . Baveći se. istodobno s razvika­ nim potrošačkim idolima i priželjkivanim ideološkim eshatonima. Konzumistička je ponuda. napredak. Još dalje idu radikalni lijevi sociolozi koji misle da razgrću svu tajnu religije. Mogli bismo reći da je svjetovna religija nadomjestak. Stoga je o n d a takva i njihova religija. r a d i k a l n a sociologija nije ni opazila da se kroz to vrijeme i s a m a politika preobrazila u religiju. svećenike.

klonulosti i rezigna­ cije. Odatle oprav­ danje da se govori o »postateističkoj« indiferenciji. a ne biološ­ ka kategorija. 114. a onda i nasilje. is­ kustvo otuđenja prethodni je uvjet za pojavu religiozna iskustva. političko je društvo sva svoja obećanja stavilo u budućnost. 1983. Vjerska je indiferencija posljedica i nagovještaj jedne mnogo općenitije krize smisla koja silovito pogađa svaku religiju i ideologiju u njihovim pokušajima da pruže zadnje tumačenje ljudske sudbine i tijeka povijesti. nezadovoljstva. ali neće biti posve pogešno zaključiti da im se Crkva vjerojatno učinila odveć svjetovnom institucijom. Propast svjetovnih božanstava izazvala je iznenađenje i opći društveni stres.jalne potrebe. u Concilium. onda u svjetovnom društvu to postaju dva stožerna profana božanstva. besmisla. A to je već treći put da se vrtimo oko dvojstva: bogatstvo — politika. 5. Izostala je nestrpljivo očekivana promjena svijeta. Za njih je taj čin otklona svjetovnoga nužni uvjet svake isC l a u d e G e f f r e .23 Uostalom. Podređen ubitačnom racionalizmu. ali nije mogla dati puni smisao ljudskom postoja­ nju. str. onda bi religija zaista iščeznula iz povijesti. 19. poseb­ no ako je njime zasićen. 23 • 78 . To je Crkva na vrijeme osjetila i pustila da se u njezinim njedrima izgnjezde najraznovrsniji karizmatički. Za nas je važno istaknuti da je ovdje poglaviti poticaj vjerskoj ravnodušnosti došao od kraha svjetovnosti kao religije. Zato nije pogešno ustvrditi da je vjerska ravnodušnost masa u naše vrijeme čvrsto povezana s kulturom koja je duboko označena nihilizmom. premda se navode različiti razlozi. Najpri­ je su to bili ključni poroci Crkve u prošlosti. iska­ zao je prema njoj neočekivanu ravnodušnost. dosade i bezumlja. sa­ da baš protiv njih velikom žestinom ustaju mladi u svojemu reli­ gioznom žaru. Razloge je teško ovdje odgonetnuti. ali se ona nisu ostvariva­ la. Zato u trećem razdoblju imamo posla zapravo s rav­ nodušnošću prema svjetovnoj religiji. J e r kada toga ne bi bilo. Upravo ti promašaji dviju svjetovnih religija gurnuli su čovječanstvo u današnju veliku krizu. Od sreće je također malo ostalo jer je ona etička. što znači da poriču svjetovnu religiju kao mogućnost i real­ nost. Oni odlučno odbacuju duh izobilja i klone se poli­ tike. Znakovito je da su mladi u svojem ogorčenju us­ tali najprije protiv konzumističke i političke religije. A čovjek na Zemlji trči samo jedan krug. Razočaranje je dovelo do prevlasti osjećaja ništavila. ponajviše svjetovna podrijetla. mistički i medi­ tativni pokreti. na kraju. Zavladalo je ozračje umora. Nju uostalom nitko ne niječe. Naprotiv. molitveni. život bez misterija postao je gotovo ne­ podnošljiv. Čovjek ne živi samo od kruha. S druge pak strane. Naslada dovedena do krajnjih granica obično ra­ đa dosadu. Narod ravnodušan spram mrtvih svjetovnih božanstava i grozničavo žedan svetoga nije se okrenuo Crkvi. II destino della fede cristiana in un mondo di indifferenza. pa je opet sve odgođeno i pomaknu­ to u neizvjesnost. Rastao je broj osamljenika u svijetu najsavršenijih komunikacijskih sustava.

ali i opasan povratak mahnitostima poganstva. New Gods of America. A. malo drukčije ne­ go što su mnogi očekivali. hermetizam. 1971. 25 Naravno da se u tome mladenačkom buntu i traženju svetoga nađe štošta lošega. str. unutrašnje. Mnogi nas po­ znati sociolozi — P. misteriji. R. orgijastičke religije. str. zen. Nisbet. 373. demonizam. 79 . Bez obzira. 208. doduše. 1981. prijaznosti i gosto­ ljubivosti. ali je bilo skrojeno po potrebi ljudi koji su odgojeni potpuno izvan Crkve ili neke sakralne tradicije. Voyage ä l'interieur de la jeune generation. Etudes et recherches. A kako je hipoteka svjetovnosti previše dugo ležala na povijesnoj Crkvi. sveti kipovi. str. U re­ ligijskim skupinama — što širom svijeta iznikoše kao gljive posli­ je kiše — stvara se novi tip odnosa prema svetom koji teži nepos­ rednu iskustvu i neovisnosti o bilo kakvom institucionalnom us­ troju religije. najviše parareligije. Ispalo je. parapsihologija. Paris. Svejedno da li novo ili staro. teozofija. Greeley — uv­ jeravaju da svjetovni način razmišljanja već pripada prošlosti. difuzno. Jugend zwischen Flucht und Aufbruch. svete slike. osobno. Ne pruža ni smisao ljudskom biću. To je sveto neinstitucionalno.27 Štoviše. 26 Michael Mildenberger. Paris. subjektivno. skriveno. Frankfurt. satanizam. dakle. možda čak najviše u društvima protiv kojih oni ustaju. Nova su božanstva među nama. Prezuetno je davati konačan sud i mjerodavnu ocjenu o ovom neočekivanom valu buđenja svetoga. društveno nevidljivo. teško je bilo očekivati da to zaborave oduševljeni tražioci svetoga. u zborni­ ku Le Sacre.tinske religioznosti. na krajnji ishod. ma­ gija. sveti pokreti.26 ali toga ima svagdje. sveti zvukovi. instiktivno. Sveto se po­ vuklo u čovjekovu unutrašnjost i tamo ostaje tajno boraviti.24 Na cijeni su vrlo drevni sakralni motivi i pokreti: osim sinkretičke religioznosti tu su šamanizam. Berger piše zapaženi članak pod naslovom »Od krize • 24 J e a n Vernette. sveta pravila — ali zato funkcija svetoga kao subjektivna iskustva ili zadnje antropološke svrhe nastavlja i dalje moćno djelovati. Idees sur la formation du sacre et sa degeneration. An Informal Investigation into the New Religions of American Youth Today. U takvu stanju religiozne »pustinje« mladi su otkrili sveto. R. 25 Peter Rowley. U svakom slučaju ono je višeznačno: može biti početak velike obnove religiozna mentaliteta. gnoza. lider i osoba velike duhov­ ne privlačnosti. ezoterizam. divlje. 255. yoga. Bellah. Berger. nepredmetno. Stoga su službenu Crkvu u velikoj mjeri zaobišli. međutim. str. 27 Louis Dupre. Die religiöse Revolte. alkemija. svete riječi. a kamoli može ispuniti sve potrebe za religioznim. 1971. Može se naći samo u sebi ili u manjim egzotičkim skupinama ko­ je pokazuju zavidnu umješnost susretljivosti. zaista značajnom uzmaku sve­ toga kao predmeta — svete stvari. P. Pribivamo. Na čelu mi je obično vođa. Au pays du nouveau sacre. 34. astrologija. 1974. N e w York. ostaje činjenica da je svjetovno danas u osjetnom uzmicanju. sveti brojevi. praznovjerje. pa i duševno bo­ lesnih osoba potrebnih liječničke skrbi. čarobnjaš­ tvo.

o n d a pristala na svjetovno. usidrena u ljudsku n a r a v poput rahnerovskog egzistencijala. o kojoj smo zaista malo rekli. Prva teza: u konfesionalnom društvu ima vjerske ravnoduš­ nosti s p r a m istine religije. molitvom. među­ tim. pa se d a n a s sve više dobiva religija bez kršćanstva. . Berger. U mnogim pokušajima — ko­ ji idu od H. da bi na kraju završila u biološkoj mistici i često neočovječnom sakralnom ushitu. Spirituality in a Secular Age. To je naše treće po­ glavlje. To je naše drugo poglavlje.religije do krize svjetovnosti«. a nazivamo je isti­ n o m religije. • 80 28 Peter L. Stoga su mnogi mistički pokreti u suvremenoj Crkvi čista reakcija na tu nesretnu teologijsku konstukciju i očitu prilagodbu svjetov­ n o m mentalitetu. Nereligiozno je kršćanstvo dobra zamisao — jer je njime lukavo preskočena ateistička kritika religije — ali se ono još uvijek nije povijesno obznanilo i ne vjerujemo da će se ikada ostvariti. Iz prikaza bi. zbrajaju. ali istodobno i vjerske gorlji­ vosti u odnosu p r e m a svjetovnim božanstvima. Treća teza: u kriznom društvu ima vjerske ravnodušnosti s p r a m svjetovne religije. Solle do T. Altizera i P. spasenjem. u zborniku Religion and America. prediskustvena. Ovim bi naše izlaganje — antroploški naglašeno i fenomenološki obrađe­ no — bilo završeno. Ukratko. U povijesnom slijedu te se kategorije ukrštavaju. transcendencijom. ZAKLJUČAK O RELIGIOZNOJ RAVNODUŠNOSTI Vrijeme je da sažmemo problem vjerske ravnodušnosti u perspektivi religijske antroplogije. Naše se razmatranje može svesti na tri kratke teze. miješaju i ljudske im sudbine ne mogu izmaći. J. popunjavaju. 28 U tom sklopu novih zbivanja kršćanstvo se našlo malo po strani. nego su samo u pitanju različita usmjerenja u reli­ gioznom traženju. Opći bi zaključak bio da vjerska ravnodušnost zapravo uop­ će ne postoji. Na sreću ima navještaja da se stvari mijenjaju. J e d n a se ravnodušnost uvijek poništava dru­ gom gorljivošću. van Burena — htje­ lo se kršćanstvo bez religije. U kršćanstvu je to čin čovjekoljublja i Bogoljublja. From the Crisis of Religion to the Crisis of Secularity. Boston. kao što je podjednako to i potreba za svetim. Sva­ ka religija ima neku jezgru oko koje sve kruži. a tiče se istinske religioznosti. ali istodobno i vjerske gorljivosti u od­ nosu na izvanjske znakove te religije. nepromjenjiva kategorija. Coxa i D. proizašlo da ta religioznost stalno nazaduje: najprije se sak­ rila u obrede. 1983. To je naše prvo poglavlje. Druga teza: u svjetovnom društvu ima vjerske ravnodušnosti s p r a m izvanjskih znakova religije. ali istodobno i gorljivosti u odnosu pre­ ma mitskim i ekstatičim sadržajima svetoga. str. religiozna je indiferencija apriorna. 14—24. Ostaje na kraju ipak težak i bolan problem.

sučelice moći vlasti neka budu svjedoci služenja. teško je sve napustiti i u siromaštvu pridružiti se Kristu. Tu je srž problema vjerske ravnodušnosti i na njemu svi — manje ili više — tragično padamo. onostranost. Da bi svijet konačno povjerovao u tu istinu religije. osjećaj za ljudsku osobu. A to nam je Krist izričito zabranio. danas i sutra. kršćani su pozvani da samosvojno žive opraštanje. ali se to nikad neće uspjeti postići bez ljubavi prema Bogu. Sučelice bogatstvu neka budu svjedoci siro­ maštva. lako je okajati grije­ he. Pa ni za sebe same. lako je rastreseno izricati molit­ ve. Lako je paliti voštanice. već bi počeli na neki način ljude su­ diti. moramo mu početi priopćivati život. teško je ostati mirotvor prema neprijatelju. Ukratko. da postanu toliko različiti od svijeta da taj svijet nezadrživo privuku. najprije Kristovom žrtvom. sučelice nasilju neka budu svjedoci mira. nadu. žrtvu. Sretna je okolnost što zapravo o tom dubin­ skom sloju ljudske egzistencije ništa sigurno ne znamo. lako je razmišljati o Bogu. a tek onda svojom patnjom što su tako malo dobri kršćani. Jednako jučer. Nije pre­ tjerano ustvrditi da upravo prema tim zahtjevima vjernici znaju biti čudnovato ravnodušni. Zacije­ lo. teško je sačuvati čisto srce. teško je oprostiti bližnjemu.Samo se kroz ljubav prema čovjeku može iskazati svoja vjera. Kad bismo znali. lako je držati lijepe govore. Na­ suprot idolima i ideologijama. dobrotu. sučelice erotizmu neka budu svjedoci čistoće. Ne sa svrhom da ga promijene — jer to žele svi svjetovni pokreti — nego da spase svijet. 81 . teško je biti uporan u ljubavi. J e r samo Ljubav može vagati ljudske ljubavi. Zato je o istinskoj religioznosti gotovo ne­ moguće govoriti. duhovnost. pobjedu nad smrću. obnovu.

stvaralaštvo i ne­ ograničena moć. rijeka. Condillaca. stijenja. Bio je u nju potpuno uronjen i ukorijenjen. Stoga mu priro­ da više ništa ne kazuje. osim što se prijetnjom ekološke smrti — kao prevarena žena — bijesno osvećuje. obraćao se šifriranom govoru prirode. Postoje o tome u teoriji vrlo kontroverzna mišljenja. drvo života. Sunce je sad obična zvijezda. priroda je u naše doba prestala slati poruke smisla. pisac knjige Elementi ideologije. a ne akvatički simbol plodnosti i smrti. Za njega ideologija prvobitno znači znanost o idejama {science des idees). Ta znanost istražuje oblikovanje ideja i čini temeljnu disciplinu ljudskog znanja. Priroda je govorila preko kamenja. izvora. Ne želimo se ovdje baviti spomenutim problemom. njezina potpuna sekularizacija i us­ postavljanje povijesti kao čovjekova jedinog obzora značenja omogućili su novovjekovnu pojavu ideologija. Da­ nas je samo još siluje ili joj krade skrivena blaga. To je po­ vijest. kiša je atmosferska pojava. jer to nadilazi našu temu.RELIGIJA. oluja. svemirske stepenice — nego plod zemlje. Jezikom simbola primao je znakove svetoga. svjetla i životinja. nego svjetovna povijest u kojoj se potvrđuje čovjekova samodovoljnost. Nju treba među83 . Ne ona židovska i kršćanska sveta povijest. Destutt de Tracy. PREVLAST IDEOLOGIJA Nije lako odrediti istinsku narav ideologije. Sva značenja dolazila su mu iz prirodnog okoliša. a ne zlatni disk koz­ mičkog reda i izvor života. spilja. Raskid veza s prirodom. što ostvaruje Božje obećanje spasenja. Ipak mora­ mo spomenuti barem neka temeljna određenja pojma ideologije. stablo nije više axis mundi — os zemlje. IDEOLOGIJA I MENTALITETI Bezbrojna svjedočanstva prapovijesti i etnologije pokazuju da je arhaički čovjek živio u neraskidivu odnosu s prirodom. voda. stoljeću pripadao školi filozo­ fa E. No ljudi su brzo našli nov ekran na kojem se sada emitiraju znakovi značenja. a ne priroda. Tu je riječ inače prvi upotrijebio A. Ako je dakle htio ne­ što važno doznati. A upravo je ideolo­ gija prvi suputnik vjernika u suvremenom svijetu i nedvojbeni znak vremena. Ta­ ko je moderni čovjek raskinuo iskonske zaruke s prirodom. koji je u XVIII. vatre. Dokraja sekularizirana.

Destutta de Tracyja i ondašnjih ideologa. Poslije manje od jednoga stoljeća K. senzualistički naturalizam i kult slobode-. kao i obratno. i do po­ lovice XX. ideologija je razmišljanje otcijepljeno od zbiljnosti. ali joj ipak pridaju određenu važnost. Drugi sociolozi pak pridodaju tim ideologijama još crkvenu religiju. ali je za­ pravo izraz gospodarskih činjenica. čiji se razvoj odvija apstraktno i koje ni­ je svjesno ekonomskih činjenica. osim što s m a t r a da su ideologije lažne. liberalizam i staljinizam. Za njega ideologija ima značenje naročitog nedostatka njemačke klasične filozofije i is­ todobno opasnosti za svaku istinsku djelatnost duha. O n a je teorijska misao koja vjeruje da se slobodno razvija na vlastitim danostima. Stoga se ideologija d a n a s sve više uzima kao vladajući društveni svjetonazor. da bi tek kasnije uveo pejorativni izraz ideologija. znanost. umjet­ nost. pozitivizam i marksizam. Za n a s je najvažnije ustvrditi kao nesporno da su ideologije — svejedno kako ih shva84 . Iz tih razloga za K.tim dobro razlučiti od stare metafizike i besplodne gnoseologije. Uostalom. Baechler na­ braja četiri takva opća tumačenja života i svijeta: nacionalizam. drugotne. religija nemaju svoje samostalne povijesti. Tako se često događa da vrednote slobode teže da izbrišu vrednote tradicije i autoriteta. N e m a dvojbe da na taj način ideologija pokušava pružiti čovjeku ono što mu je n e k a d davala religija: odgovore na temeljna životna pitanja. Marxa politika. ne može se zani­ jekati da upravo u novome vijeku počinju društvenim obzorom vladati velike svjetovne ideologije. Optimistički racio­ nalizam. Marx radije rabio riječ teorija. Zato je ideologija izokrenu­ ta misao. Drugim riječima. Ideologije na­ staju u t r e n u t k u kad određeni poredak stvari ima tendenciju da postane totalitaran. Ta patolo­ gija spoznaje tumači se dubljim nepravilnostima što su položene u gospodarskim temeljima povijesti. ni marksizam ne pokušava to opovrći. Nove teori­ je nešto su skromnije u svojem dosegu. Ideologija n a i m e želi ostati filozofijom. Destutt de Tracy pojam ideologije pozitivno vrednovao. stoljeća. J. Bez obzira na s p o m e n u t a razmimoilaženja. Marx će posve izokrenu­ ti takvo shvaćanje ideologije. čega onaj koji konstruira ideje nije svjestan ili b a r e m ne vodi dovoljno r a č u n a da oni odre­ đuju njegovu misao. maskirajući ili zagušujući sve ostale vredno­ te. Sav je marksizam dakle po­ lemički obuzet željom da potkaže i razobliči lažnost ideologijske svijesti koja se iskazuje kao izokrenutost svijeta i zabluda o njemu. suvisli sustav vrednota. izvedene. globalni smisao ljudske egzistencije. O tome ovdje dakako nećemo raspravljati. posebice tijekom XIX. one su neposto­ jane. U tome jest lažnost svijesti: čov­ jek nije svjestan da gospodarska zbiljnost određuje njegovu mi­ sao. ali jednako toliko pozitiv­ n o m i egzaktnom koliko i prirodne znanosti. Uvažavaju nepogodnosti čiste misli. Dok je A. to su intelek­ tualni postulati A. U početku je K. nestvarne. skrivanje stvarnih klasnih odnosa. fašizam. U naše doba ideologija se shvaća manje odbojno. marksizam ga sada negativno ocjenjuje. pravo. opravdanje vlasti. lažna svijest ( falsches Bewusstseih ).

423. uvijek se vrtio u krugu jer je jedino u ime svoje metafizike mogao do kraja ozloglasiti drugu metafiziku. R. što god da pokušao domisliti. Girardi — inače vrlo blizak marksizmu — pita se: da li je čovjeku uopće moguće izići iz ovisne i iluzorne misli? Nije li preuzetnost da se iziđe iz iluzija možda najsuptilnija od svih iluzija?3 Osim otkrića unutrašnjih protuslovlja. 2 Louis A l t h u s s e r . Mnogi su marksisti počeli uviđati teškoće uspostavljanja jedne iznimne i društveno neuvjetovane teorije mišljenja. Pour Marx. Ideologija je dakle u suvremenosti toliko ojačala da je uspje­ la čak i svoje najljuće protivnike preobraziti u zagrižene ideolo­ ge.• ćali — poglavite društvene zbilje našega vremena. Usprkos svim htijenjima teško će biti zamisliti po­ stojanje neideologijskog mišljenja. 1937. str. a vlastite uvijek čiste znanstvene istine. I. Tako se najradikalnija od svih kriti­ ka ideologije ostvarila u određenom vremenskom razdoblju kao najradikalnija ideologija. Zato s pravom govorimo o suvre­ menoj nadmoći ideologija. Dovoljno se sjetiti staljinizma i kineske kulturne revolucije. Poslije prirode sad je i povijest ishlapila. 2 G. On je praktički poistovjetio »revolucionarnu« ili »proletersku« ideologi­ ju s marksizmom. nažalost. 1965. ni marksi­ zam se. pa je slab čovjek bio odista izložen još samo moćnim idejama i njezinim institucijama. P a r i s . P a r i s . Velike svjetovne utopije potpuno su zagospodarile ljudima. Aron je duhovito primijetio da su tuđe ideje u marksizmu uvijek ideologije. Premda je. et Demythisation 85 . V. smisao pozitivno vrednovana pojma. Lenjin joj je dao. 1 R a y m o n d A r o n .1 Sve dakle upućuje na to da je zapravo nemoguće izići iz jedne ideologije da bi se sudilo drugoj ideologi­ ji. Peut-on sortir de l'ideologie?. Staljin. No ono što na osobit način obilježava tu pojavu jest činjenica da ideologije nose u sebi neskrivenu sklonost da se pretvore u totalitarne i represiv­ ne društvene sustave. 3 G i u l i o G i r a r d i . brzo se sam preobličio u ideologi­ ju. u klasičnom marksizmu ideologija bila negativno obilježena. pojmova — koje imaju nezamjenljivu povijesnu ulogu. povijesna su svjedo­ čanstva bila još nepovoljnija. Novija povijest začinje se baš u prevlasti takva vladalačkog mišljenja. V. Althusser drži da je ideologija sustav predodžaba — slika. Najdalje je u tome otišao svakako J. nije pokazao dovoljno uspješnim u liječenju te boljke ljudskog duha. ' 6. Štoviše. Ideologija je sastavni dio društvene cjeline i ne može je nestati čak ni u soci­ jalističkim porecima. kako smo vidjeli. L'ideologie. suprotno tome. mitova. Iz toga začaranog kruga jednostavno nije mo­ guće iskočiti. Marcuse je negdje napisao da je svaka misao imperijalistička. u z b o r n i k u Ideologie. anticipaciju budućnosti i prethodnicu oslobođenja. Iako je bio zamišljen kao oporba ideologijama. str. Stoga je u tim i sličnim društvima ideologija bila puno razvijenija nego gospodarstvo. str. Naime. kad je ideologiju označio kao glavnu pokretnu snagu sadašnjos­ ti. 64 —84. u Recherches philosophiques. Tako M. 1973. 239. H.

G e o r g e s M. u postkršćansko i postmarksističko razdoblje jer na oba ta svjetonazora leži teška hipoteka ideologizacije. posebice kad se svezala uz vlast. No nezadrživi vihor industrijalizacije i urbanizacije po­ svuda otupljuje i slabi ideologijski stil mišljenja. J e a n M e y n a u d . 1945. neočekivano je počeo njihov silaz i zalaz. P a r i s . Osobito treba istaknuti da je djelomičnu išćeznuću ideologije višestruko prido­ nijela pojava znanstvene kritike i etičkog relativizma. Dojmila ga je kao nešto daleko. Time je nehotice prije­ por oko problema ideologija izgubio na značenju. No još u većoj mjeri utjecali su na slabljenje ugleda ideologi­ je njezini povijesni neuspjesi i zloporabe. 1961. hladno. S. tuđe. Uz poveća­ nje blagostanja. Zato još uvijek traju u dijelovima svijeta gdje su društveni uvjeti slični onima iz evropskog prošlog stoljeća. To su nazvali »smrt ideologija«. La mort des ide­ ologies et TEsperance. D. svezna­ juće. P. Cottier. On the Exhaustion of Political Ideas in the Fifties. Podzemljar je nestao u mreži velikih zamisli i projekata. Deideologizacija je prodrla čak i u one sustave — bolje reći režime — koji su do ju­ čer bili smatrani za predvodnike krutih ideologija. zapravo tek stare odumiru. Cottier. Odatle moje odupiranje teologiji oslobođenja. Velike svjetovne ideologije — po duhu i sadržaju — jamačno najviše pripadaju XIX. Colletti. Tako je već kriza pojma ideologije navijestila obrat i dolazak novog doba. kako ka­ žu sociolozi.ZALAZ IDEOLOGIJA Međutim. Ideologija je pomalo sve razočarala. Bell. stoljeću. N e w York. 1970. Bari. Lucio Colletti. Nije slučajno da istodobno ulazimo. Opovrgla ga je teorija. pa i one koja nas je htjela osloboditi od laži i predstaviti se kao jedino ispravna teorija o svijetu i živo­ tu. To je konačno dovelo do obli­ kovanja poznate teze o kraju ideologija. Ideologije su mrtve ili na putu da budu nadiđene od primijenjene znanosti i tehnologije. Opća pitanja života i ljudske sudbine pola- • 86 4 Felice Balbo. Mnogi sociolozi i filozofi — F. Prve poticaje tom procesu dala je zacijelo spoznaja o ne­ savršenosti svake ideologije. Camus proročki pisao o čovjekovoj maloj sreći i var­ ljivim ponudama navodno sigurnih istina. T o r i n o . M. u času kad se činilo da će ideologije posve osiro­ mašiti i podjarmiti svijest ljudi. Balbo. . L'uomo senza miti. svejedno da li na Zapadu ili Istoku. 1972. rasta obrazovanja i privati­ zacije života idu nužno procesi deideologizacije. Pribivamo sutonu svjetonazora i općih teorija o ži­ votu. ali u isti mah svemoćno i neprevarljivo. A upravo je tih dana A. Čovjek s ulice počeo je sa zazorom govoriti o ideologiji. The End of the Ideology. Lipset — upozorili su na okolnost da sadržaji ideo­ logije očito slabe. obrukala povijesna praksa. pojave konzumizma. Ideologia e Societä. Ratna apokalipsa i poratne pustinje stavili su u pitanje mno­ ga obećanja i snove. P a r i s . 1959. Ondje gdje se može činiti da niču nove ideologije. prisilu i politi­ ku. L. Destin des ideologies. D a n i e l Bell.4 One se naime polako počinju rasplinjati i trošiti u ozračju sekularizacije i druš­ tvenog pluralizma. nedohvatljivo.

Mnogi govore o mentalitetu. Mandrou. U taj prazni prostor uletjeli su sad — polako i nečujno — mentaliteti. »neznatno«. P. Febvre. Ideologies et mentalites. zajed­ ničko pamćenje. Algulhon. ali ih je malo spremno upustiti se u raščlambu toga naziva. Duby. Mentalitet je iskustvo »dugog« vremena. 87 . 1985. Od nje d a n a s polako svatko odustaje — silom društvena razvoja — p r e m d a se u trenucima ugroženosti ili slabosti na ideologiju znadu mnogi pozivati. Neupućenu čitatelju njihova imena — L. nagli uspon i napredak. M. POJAM MENTALITETA Osekom ideologija sprudovi su ostali slobodni. Stoga naše drugo pitanje glasi: što je to mentalitet? Spomenuta se riječ inače u našem v r e m e n u mnogo upotreb­ ljava. Stoga mentalitet uključuje u jednu cjelinu sve ono što ostaje u trajanju »prividno«. R. no­ vost. pa su mu često bliža pitanja ekonomije nego ideologije. Kao da ga ljudi više podrazumijevaju nego razumiju. Ne možemo ovdje ulaziti u ocjenjivanje toga mišljenja. str. Jed­ no stručno. zakopano i sakriveno u dubini nesvjesnoga n a r o d n a bića. svakidašnje i uobičajeno. »nesadržajno«. 5—17. od po­ kreta na inerciju. Pojam mentaliteta prvi su ozbiljni­ je počeli istraživati povjesničari što se skupljaju oko francus­ kog časopisa Annales. Dok je ideologija sustavna vizija svijeta. od ideja i kultura na kolektivna stajališta. jer ga 5 Michel Vovelle. Zato istraživanje mentaliteta — u optici francuske povijesne škole — prelazi od elite na masu. a niti je bio uopće predmet zanimanja. sjećanjem puka. 5 Prema njihovu stajalištu mentalitet je označen nepokretnošću mišljenja. Povijest se mentaliteta iska­ zuje kao povijest otpora ideologijama i izdržljivosti u tome. p r e m d a je ostao nezapažen u širim krugovima. E. rasprostranjeno u povijesnoj znanosti. Najviše se istaknuo neomarksist M. U povijesnoj se znanosti mentalitet nije dosad proučavao. Teško je o tome u knjiga­ ma i člancima spomena naći. Drugo. Mentalitet ima dva različita značenja. koje međutim ri­ jetko podliježe točnom određenju. gotovo jednako onoliko koliko se prije dvadesetak godina rabio izraz ideologija. Brau­ del. F. Chaunu. revoluciju. a znači tradiciju. pamćenjem stradalnika. mentalitet je neposred­ no iskustvo naroda. ali javnosti jedva poznato. nasljeđe i polagani razvoj. nepokretnost. a za­ pravo je ono što jedino odolijeva i ostaje u kolektivnom sjećanju.ko prelaze u privatnu oblast i prepuštena su osobnom izboru po­ jedinca. Vovelle. ustrajnošću tradicije i stalnošću n a r o d n i h običaja. a znači promjenu. G. dotično zatrpano. Labrousse — niša ne kazuju. Paris. Ideolo­ gija je pak iskustvo »kratkog« vremena. Mentalitet je prije svega izraz »kolektivnog nesvjesnog« ili »kolektivnog imaginarnog«. obrat. N a m a $e pojam mentaliteta pokazuje u nešto drukčijem svjetlu. Društvo se u to — preko svojih institucija — sve manje pača. »beznačaj­ no«.

dosada. nemišljeni. ispražnjeni. Mentalitet je sve manje misao o svojem vremenu. mentalitet je zakržljali. ravno­ dušnost. U tom kontekstu mentalitet je redovito ostatak za­ mrle. postalo maleno. a vuče podrijetlo iz marksističke ideologije. m u k o t r p a n i otuđen. U sebi doduše sadržava neke teorijske sastojke. No od t a d a o n a osjetno slabi. bez zadnjeg značenja. Stoga je ideologija dovedena do kraj­ nosti misao bez života. iako takav zapravo nigdje ne postoji. Zato je sad potrebno da kratko nabrojimo neke od vladajućih mentalite­ ta. iako tako čistih stanja jasno nigdje n e m a i neće ih biti. bez ukusa. Politički mentalitet prvi je po redoslijedu. Tko bi još za neki mentalitet život izložio. oslobodilač­ kih vizija. velikih snova.poglavito povezujemo s m o d e r n i m ideologijama i njihovom sud­ binom rasapa. hrabrosti i strasti. Pažljiv p r o m a t r a č lako će uočiti da raz­ voj društva redovito ide od promoviranja marksističke ideologije do prevlasti političkog mentaliteta. na bari­ kade se penjao ili b u n e dizao? Dovoljno je usporediti krilatice i parole evropskih studenata u razdoblju od zadnjih dvadeset go­ dina pa da se vidi u kolikoj je mjeri nastupio obrat od ideologije na mentalitet. Prije su tražili promjenu svijeta. ali u skromnim razmjerima. neuspjele i razočarane ideologije. sitno i rubno. Ako se zlo ideo­ logije nalazilo u njezinu mogućem totalitarizmu. Riječ je samo o različitim predznaci­ ma. neostvarene. Problem bi se mogao ovako postaviti: da li je sve ono što se d a n a s zvučno zove politička misao ili p r a k s a uopće još n e k a ideologija ili je možda prije običan mentalitet? N e m a dvoj­ be da je u prošlosti — posebno od v r e m e n a uspostavljanja gra­ đanskog društva — politika imala ulogu moćne ideologije. to ipak ni­ su iste stvari. Premda su slične. sad se zadovolja­ vaju s reformom školstva. poražene. rutinu. prizemljeni. Osuđeni smo na puko trajanje. životarenje. u množini. zlo će mentali­ teta možda biti u njegovu moguću besmislu. Sve to pokazuje da prijetnje nadolazećeg mentaliteta nisu ništa manje opasne po našu bitnu ljudskost od navodno velikih istina ideologija koje odlaze. vodeći pritom r a č u n a o prilikama u svijetu. a sve više život jednog v r e m e n a bez misli. Još bolje. U zbilji su n a i m e uvijek u optjecaju jedino mentaliteti. p r a z n a dokolica i ojađeni rad. Sve se prizemnilo. Zato nije čudno što d a n a s na sva vrata ulazimo u tipično neherojsko doba. Začetnici građanske revolucije naviještali 88 . veličine. opasnih pothvata. U društvu vlada osrednjost. bez utopijskih i eshatoloških obe­ ćanja. Naravno da je svaki od tih posebnih mentaliteta povezan s odgovarajućom ide­ ologijom iz koje n u ž n o proizlazi. a mentalitet doveden do krajnosti život bez misli. Mentalitet je »pala« ideologija. goli život sadašnjice. pa je već posve prešao u jednodimenzijalno čovjekovo trajanje. VRSTE MENTALITETA Radi preglednosti i jasnoće dosad smo namjerno rabili izraz mentalitet u jednini. suženi svjetonazor.

Od svega je toga u mentalitetu zaista malo ostalo. što inače uvijek ide skupa. Zato se d a n a s može biti demokrat u poli­ tici. a ne kao ideologija. Treći vladajući mentalitet jest tehnicistički. a pro­ istječe iz liberalističke ideologije.su svršetak jednog i rođenje posve novoga svijeta. to je više ljudske sreće. Da bi nešto bilo ideologija. 6 Taj silazak od ideologije na mentalitet nije u svim socijalis­ tičkim društvima bio jednako prisutan. Zadovolja­ vajući materijalne potrebe. Stoga je politika mnogo skrom­ nija u dosegu od ideologije. Introduction a l'oeuvre economique 89 . S vremenom se naime g r a đ a n s k a ideologija potpuno oslobodila od određene metafizike čovjeka. Što je više slobode. Odatle ek­ splozija konzumizma i umnažanje ljudskih prohtjeva. a ne promijeniti. pa vjeruje da se samo političkim sredstvima svijet može poboljšati. obilja i trošenja bio zatvoren. Poslije bogatstva slijedi trošenje. Marksizam je u početku bio cjelovit. A sreća je u materijalnom blagostanju. Drugi vladajući mentalitet današnjice jest potrošački. tumačenje sadašnjosti i viziju budućnosti. U ishodištu te ideologije stoji metafizika čovjekove apsolutne slobode. a smisao od trošenja nikako da dođe. Paris. a povezan je s pozitivističkom ideologijom jer iz nje neizostavno — dugim po6 Pierre Bigo. 1961. No umjesto slobode od stvari rodilo se ropstvo stvarima. Vrijeme prolazi. jer du­ hovnih vrijednosti jednostavno nema. p o t p u n i glo­ balan pogled na svijet. U n a š e vrijeme politika se toliko prizemnila i pragmatizirala. Pružena mu je h r a n a koja ne zasićuje. osim što ispod privida zadovoljstva r a z r a s t a tuga i otkriva se zatupljenost. de Karl Marx. Demokracija je trijumfirala samo kao politička do­ ktrina i uspješna tehnika ograničenja vlasti pojedinca. ali je kao opća tendencija gotovo svugdje zasvjedočena. 126—127. podzemljarima su ostale samo lažne ra­ dosti televizijske kutije. s kojom je u početku bila obilno n a d a h n u t a . P. Prema njegovu mišljenju marksizam će se sve manje potvrđivati kao jedna totalna filozofija i vjerojatno preobraziti — ogoljen od svo­ jih metafizičkih oplata — u političku doktrinu i uspješnu tehniku ograničenja ekonomske moći pojedinca. Marxisme et humanisme. Tako je ideologija slobode nezaustavljivo abortirala u potrošački mentalitet neslo­ bode i ovisnosti. s obveznim izdancima požude i beznađa. Od vatrometa obećanja. da je u njoj teško prepoznati neku određenu ideologiju. Pokušavao je dati objašnjenje prošlosti. m o d e r n i je čovjek samo budio nove. Konac se te trke ne nazire. a istodobno zastupati bilo kakav svjetonazor. Bigo predvi­ đa da će se slično dogoditi i s marksističkom ideologijom. str. Za suvremenu politiku — koja je više n e k a vojna strategija i blokovska gospodarska utakmica — teško je to ustvrditi. Ishod je ipak bio drukčiji. m o r a za potporu imati jako r a z r a đ e n i općevažeći misaoni sustav. Zato se zahtjev za slobodom na kraju za­ vršava s očajem nasilja — tom čudnovatom revolucijom bez cilja — što je zacijelo k r a h liberalističke ideologije. jer — zašto bismo uopće radili nego da više trošimo? Tako je k r u g između slobode.

8 Franco Ferrarotti. Silazila je sve niže dok nije došla do običnih strojeva. složenih kompjuto­ ra i elektroničke tehnologije. koja ima svoju crkvu. Pozitivističke crkve i svećenika znanosti više n e m a . str. velikog svećenika. ali koje sa smislom ljudskog postojanja imaju zaista malo veze. nego op­ služuju stroj. 8—10. s a k r a m e n t e i liturgijsku godinu. Pozitivistička ideologija tako­ đ e r je potpala pod utjecaj demistifikacije i odčaravanja. • 7 J ü r g e n Habermas. mučenike. kratkoga d a h a i skromnoga dometa. politič­ ki plakat. Njezine istine mogu biti dobro potvrđene u standardiziranim f o r m u l a m a i otvorene čovjekovu nadzoru. I ovdje je ubrzo nastupio obrat. automobil. neonski natpis. ne raduju se u zajedničkoj igri. Čovječanstvo je jedino božanstvo. Tehnički mentalitet stavio n a s je u toliku ovisnost da da­ n a s mislimo kako je lakše razvijati uvijek nove tehnike za naše stare probleme nego se obraćati moralnim z a s a d a m a i poticaji­ ma savjesti. »Najviše Biće«. Ljudi se više ne susreću. 90 . Znanost je dakle u velikoj mjeri izgubila svoju nekadašnju mitsku d r a ž i sakralno ozračje. 146—168. Živimo u v r e m e n u klonulosti ideologije beskonačnog napretka. Znanost se u mnogim prilikama znala iskazivati kao ekvivalent vjere. ka­ tekizme. blagdane. ali je njihovo nasljeđe ostalo. Od t a d a je n a r a v n o prošlo m n o g o godina. nego u usamljenos­ ti gledaju spektakle. prijatelj i dijete. televizor. a rijetko šuma. 1968. Hab e r m a s a 7 — postala ideologijom. nego razgovara­ ju telefonom. brežuljak. od čega se sigurno udobni­ je živi. Černobil i ekološke katastrofe u Švicarskoj i Njemačkoj rastopili su pretenzije t e h n o k r a t a i prvobitni optimizam tehnologa. Prijelazu od pozitivističke ideologije na tehnicistički mentali­ tet pridonijeli su mnogi događaji. bol. Za riješiti te egzistencijalne probleme oči­ to da nije dovoljna s a m o pravilna primjena znanstvenih formu­ la. dogme. sunce na zalazu. ali su to prvenstveno »male« i »sitne« istine. smrt — tehnički nerazrješive. Una teologia peratei. ne r a d e s predmetima iz prirode. 8 U početku je bila uzvisivana do op­ će religije znanosti i svjetovnosti. Technik und Wissenschaft als 'Ideologie'. S razvojem primijenjene znanosti širi se otuđenje umjesto da napreduje oslobođenje. elek­ tronički računar. svece. Zato je m o d e r n a tehnika i znanost u očima svojih kritičara — kao recimo J. La religione perenne. koja se temeljila na naivnoj pretpostavci ljudske savršenosti i neograničenosti prirodnih iz­ vora. da bi se na kraju pretvorila u proizvodnju korisnih i malih stvari. ljubav. Roma.vijesnim putovima — pridolazi. Str. Naš je sugovornik redovno robot. ali ipak t r e b a podsjetiti da je rodonačelnik te ideologije uzdignuo znanost na razinu religije. reklamni spot. 1983. U svijetu isključiva racionalizma i efikasnosti suvišnost etike je bjelodana. O pozitivizmu se mnogo znade. zlo. Frankfurt. Zato su ljudske granične situacije — pravednost. koje o n d a nemaju što reći o istinskim ljudskim problemima. slo­ boda. sudbina. a pozitivizam njegova religija.

uspostavlja se dijalog. ali zauzvrat ni njihov mir nije posljedak dobre volje. Postoji dakle vidljivo protuslovlje između nesnošljivosti ideologija i neobveznosti mentaliteta. Zato je ovaj oris svijeta ispao nepovoljniji nego što zapravo jest. sučeljavanje tvorbi bez dovoljnog identiteta. Jer. drugi konzumistički. dok je između mentaliteta isključen doduše svaki rat. Ima prostranih područja življenja — umjetnost. obitelj — gdje se čovjek osmišlja­ va i n a d o m napaja. pa ulazi­ mo u p o l u m r a k neodređenosti. Ali netko je morao i te strane života razastrti pred ljudsku pažnju. mentaliteti se sad mogu ponovno spojiti u jednu cjelinu. a teći tehnicistički menta­ litet. Dok čovjek m o r a pripadati isključivo samo jednoj ideologiji. Mnogo je naime češći slučaj da netko istodobno prihvaća — u nejednakoj mjeri — sva tri mentaliteta. Zato vjer91 . bilo bi krivo zamisliti da se ljudi između sebe utoliko više razlikuju ukoliko jedni pri­ hvaćaju politički. Sigurno da nije sva istina svijeta u njezinim ideologijama i mentalitetima. stvaraju se lako situa­ cije pluralizma. U tome treba tražiti razloge zašto se d a n a s tako lako uspos­ tavlja pluralizam gledišta. Ono što suv­ r e m e n a sociologija religije vidi kao »market ideologija« ili »tržiš­ te svjetonazora« zapravo je tek susret mentaliteta. Odatle glavna razlika između ideologija i mentaliteta. nego posustalih želja. Na vidiku je zalaz globalnih značenja i »velikih istina«. mentaliteta je u isti m a h moguće živjeti više. Takve idealne tipologije u društvu nema. ljubav. liberalističke ideo­ logije u potrošački mentalitet. IDEOLOGIJE I MENTALITETI U SVIJETU Vjernik je također stavljen sučelice svijetu ideologija i men­ taliteta. zajedništvo. Baš zato što su mentaliteti ustrojeni bez čvrsta identiteta. PLURALIZAM MENTALITETA Nakon rasklapanja na sastavne dijelove. koji je za jučerašnje ideologije bio ne­ zamisliv i nemoguć. nego samo rat. ali pritom ostaje otvoreno pitanje koliko uopće vrijede ti razgovori kad su postignuti više gubljenjem vlastita nego razumijevanjem tuđeg stajališta. Stoga je proces gubljenja određe­ nosti u naučavanju n e k a temeljna odrednica n a š e g a vremena. Naša je međutim n a k a n a bila da u sociologij­ skom ključu uzmemo u razmatranje samo ideologije i mentalite­ te.Tako smo sasvim kratko i pojednostavljeno pokušali prika­ zati »pad« triju ideologija u njihove odgovarajuće mentalitete: marksističke ideologije u politički mentalitet. solidarnost. U to­ me treba ići korak dalje i h r a b r o uočiti da između ideologija nije moguć mir. gdje sjene bića prolaze svijetom bez obrisa. kao izgubljene duše u mitskom Hadu. On nije izvan života — kao patricij u gledalištu rimske a r e n e — nego je duboko uronjen u društvena zbivanja. pozitivističke ideologije u tehnicistički mentalitet.

Politička ostvarenja kršćanskih vrednota imala su gotovo redovno sudbinu da budu uvir u ideo­ loška otuđenja. a mentaliteti jačaju. Moguće su jasno razne pretpostavke. demokršćanskih partija svake vrste. U naše doba međutim vrijeme se toliko ubrzalo da samo jedan naraštaj uspijeva živjeti ujedno ushit i razočaranje. križarskih rato­ va. nego naravni teret što ga življenje u svijetu sa sobom neizostavno nosi. koje uvijek slabije uvjeravaju nego što se iskazuje očitost zaokreta od ideologija na mentalitete. To je o n d a razlog da ni kršćani — što je njihova treća istov­ jetnost s bližnjima — neće moći odviše napraviti u smislu radi­ kalnog nadvladavanja svijeta ideologija i mentaliteta. Vjernik je najprije bio ubačen u svijet ideologija. utopiju i krizu. Ta kušnja nije nimalo bezazlena — kako bi netko naivno mogao misliti — jer su joj mnogi kršćani u povijesti neočekivano podlegli. A upravo ta povijest nezabludivo bilježi kako nema. Naši su preci imali sreću što je njima vrijeme tako sporo protjecalo da je prvi naraštaj redovito živio u n a d i i velikom iščekivanju. dok s dru­ ge strane dugotrajna nesmislenost mentaliteta nužno p r i p r e m a nadolazak novih ideologija. Budući da je za suvremena čovjeka povijest zadnji izvor zna­ čenja i rodilište smisla. Još po nečemu vjernik nije iznimka. Od Konstantina. a drugi je iskušavao ispraznosti nji­ hova p u k a ispunjenja. Njih se ne smije shvatiti kao vječno prokletstvo i razlog za beznađe. po životu u svijetu oni su jednaki svojim bližnjima.nik. Zato su sadržaji ideologija i mentaliteta neke upor­ ne i teško iskorijenjive društvene kategorije koje prate sva povi­ jesna zbivanja. Štoviše. U tom kon­ tekstu učinit će on neoprostivu grešku ako na krutosti tuđih ide­ ologija b u d e tako odgovorio da od svojeg kršćanstva napravi sa­ mo još jednu ideologiju više. ali njegove tajne uzroke ne dosiže. slučajeva da je ljudsko biće u dužem vremenskom razdoblju uspjelo iskočiti iz utjecaja ideologija i mentaliteta. cesaropapizma. što je uostalom bio i Isus Krist po svo­ jem čovještvu. uspon i pad. proživljava doslovce iste probleme ideologi­ ja i mentaliteta kao svi ostali. pa se opet možda vraća n a t r a g ideologijama. Kršćani u tome nemaju nikakve prednosti p r e d drugim ljudima. Možda je taj kružni tijek posljedica rasta proizvodnih moći i društvena blagostanja. On jednako zapitkuje — ne bez unutrašnje tjeskobe i izvanjske dramatike — za razloge tom čudnovatom kruženju koje ide od ideologija do mentaliteta. a niti je dosad bilo. pa je stoga šok veći i posljedice dugotrajnije. a možda opet činjenice da ideologije re­ dovito razočaravaju i zato se rastapaju u mentalitete. htio on to ili ne. Ni kršćanin zapra­ vo ne zna zašto ideologije slabe. Njihova odgovornost za svijet bit će više o tome da blaže i smanjuju nepogodnosti dogmatičke svijesti ideologija i opasne umornosti men­ taliteta nego da ih dokidaju. Taj mu je m e h a n i z a m prisutan. nije iznenađenje što je svoje povjerenje samo njoj darovao. Zato p r e m a kršćanskom učenju nije moguće ni­ kad preskočiti vlastitu kožu. Salazarove diktature do 92 .

Zato je d a n a s teže biti kršćaninom. slobode. pa mu se čini lakše da ga u toj borbi s neprijateljima dostigne. ali je ona čovjekom postala. Nije dakle dovol­ jno odbacivati mehanizme lažne svijesti. Jasno da zbog toga vjernik neće napustiti yrednote čovječ­ nosti. širitelj pravde i zaštitnik nepovredivosti ljudske osobe. o n d a ni ideologija ne može biti nešto veće od čovjeka. Možda smo u nekadašnjem kršćanstvu živjeli naopako svo­ ju vjeru — kao ideologiju — ali je u vremenu mentaliteta zacijelo sve manje imamo. Znakovi v r e m e n a očito su se promijenili. U onoj mje­ ri u kojoj vjernik od sebe bude učinio ćudorednu i odgovornu osobu. navjestitelj unutrašnjih dragocjenosti. To je rubikon koji dijeli ideologije od kršćanstva. Na spomenutoj razini vjernici — sa svojim političkim opti­ mizmom s p r a m sebe i ideološkim pesimizmom spram onih što drukčije misle — ulaze u shizmu maniheizma. opasnost je bila još veća da se na njih reagira ideologijski. dok u društvu mentaliteta to po­ staje vjerska ravnodušnost. vjerniku će biti dužnost da uznas­ toji označiti neke oprečne poticaje u sebi i oko sebe. Dok je nekad vjer­ nik u suočenju s ideologijama jačao svoj identitet. Ako je čovjek sva mjera Božjega iskaza u svijetu. a upornost isparila. Jer u svako­ me od n a s spava po jedan vjerski ideolog. Pijesak n a m je ušao u dušu. koji je spremniji da istinu drugima nameće nego da za nju svjedoči. Ali morat će potražiti nove dimenzi­ je i stil ponašanja ukoliko želi primjereno odgovoriti znakovima vremena. Nažalost. Zato će vjernik u prvom redu biti zagovornik slobo­ de. Tu se krije najdragocje­ nije sredstvo otklona napasti od ideologija. jer bi to osakaćenje bi­ lo jednako izdaji kršćanstva. pa više ne vrijedi isticati ono što smo netom spomenuli. bezvolji. prorok snošljivosti. Nije o n d a čudo što je u društvu ideologija središnji problem bio ateizam. iako ni jučer nije bilo lako. A stvar je upravo u tome da se iziđe iz svijeta politike i da se drukčijim svjedočanstvom ublaže nužnosti političkih neuspje­ ha. Od prevelikog po­ vjerenja u svijet do njegova potpuna odbacivanja samo je jedan korak. u tolikoj će slabiti djelovanje ideologija. ako nije čak ista stvar. snošljivosti i mirotvorstva. Uvučen u svijet ideologija. U uvjetima nad93 .naoružanih svećenika u Južnoj Americi i ministara u sandinističkoj vladi — uvijek su zapravo kršćani bili grubo prevareni od na­ pasti da na tudu politiku odgovore nekom svojom vlastitom poli­ tikom. Prevlašću mentaliteta n a d ideologijama vjernik se n a š a o u novom položaju. Druga vre­ m e n a zahtijevaju i druge pastoralne naglaske. nego treba radije u sebi odgajati sadržaje čovječnosti. Tome je obilno pridonijela či­ njenica da baš u ideološkim nadmetanjima identitet vjernika ja­ ča. fatalnom drob­ ljenju središta u sebi. Podlegli smo umoru. J e r može se i tu počiniti grijeh izdaje. Kako se naime tuđe ideologije u očima vjernika najčešće pojavljuju kao ateizmi. sad osjeća nje­ govo ubrzano rasipanje. to nije sve. umjesto da u n a p o r u kršćanskog sebedarja identitet mučno os­ vaja. Na početku doduše bijaše Riječ. A kršćanstvo je u svojoj srži najmanje ideologizirana poruka.

moderno druš­ tvo funkcionira kao jedan vrlo djelotvoran sustav bez vrlina. vjernik je stavljen u nezaobila­ zan odnos sa svojom Crkvom. U automatiziranoj sredini — m e d u kompjutorima — ostavljeno je malo mjesta za osjećajnost. današnji ljudi traže ga posvuda. nad­ om u vječnost. bit će u njima upaljena iskra velike n a d e da u životu ima nešto više od života. ni poroka. IDEOLOGIJE I MENTALITETI U CRKVI Osim što je sučeljen svijetu. bilo je uvijek u njoj dovoljno svetaca koji su gradili i jednu Crkvu siromaha. S etikom će ići još teže. brzo bi završio pod stečaj. Isto je tako s čovječnošću. samo je pitanje što se u svijetu »apsolutne slobode« može s njom još učiniti. Bogati svime osim smislom. To je njegov drugi vidik. Dapače. I Crkva je zaražena ideologijom i ona se umorila u nizinama mentaliteta. Zato pred spomenutim vratima i počinje tek dogovornost vjernika. Zato će dužnost vjernika biti da u sebi i oko sebe ižaruje povjerenje u božanski život i njegovo značenje.moći mentaliteta kršćanin će manje isticati slobodu. Kršćanin se tu zaista nalazi pred vratima problema. Zato u n u t a r tehnološkog funkcionalizma vjerska gorljivost malo može polu­ čiti odjeka. Jed­ n a k o u sebi i drugima. dobrotu i opraštanje. Taj sustav navodi radnike da se ponašaju kao da nemaju ni kreposti. Kako ističu sociolozi. U sre­ dištu joj je efikasnost i racionalnost. Tehnologija je moralno neutralna. božanskom pravdom. Odatle potreba da vjernik napusti ognjište i krene u potragu za svojom braćom. Ulazeći u saveze s moćnicima svijeta. Božjom promisli. ljubavi. Os­ tvarujući tako smisao i zajedništvo. A upravo je pokušaj uspostavljanje slobode. Iskre se međutim pale samo u zajedništvu. U op­ ticaj će ući zahtjevi za transcendencijom. mistikom smrti i spasenjskim prizivima kršćanstva. nevoljena i odbacivana kao i ti moćnici. djelotvornošću molitve. kršćani će možda b a r e m ne­ što ublažiti zle posljedice bezvolje i sebičnosti mentaliteta. jer je d a n a s svi usvajaju. snošljivosti i m i r a bez n a d n a r a v n o g a zatajilo i proizvelo suvre­ meni u m o r smisla. Jedina slaba točka mentaliteta jest što ne proizvodi smisao. A on se na­ lazi u božanstvu njihovih bližnjih. Crkva je za kaznu dijelila i njihovu sudbinu: postala je u istoj mjeri osporavana. Kako se međutim 94 . Na ras­ križju između svijeta i Crkve — iako je podjednako njihov sastav­ ni dio — kršćanin najprije uočava čudnovatu sličnost između obiju tvorbi. Tko bi takve vrline uvodio u poduzeće. čovječnosti. neosobna i objektivna. oni racionalnoj proizvodnji samo smetaju. Susretnu li ti strastveni tražite­ lji u vjernicima samo nešto od Kristova nasljeđa. snošljivošću i mirom. Da je Crkva često bila veliki proizvoditelj ideologije — sa svim njezinim pogubnim posljedicama — ne treba valjda d a n a s nikoga posebice uvjeravati. Nasreću. m i r a i čovječnosti. m o r a l n u savjest.

snošljivošću i mirotvorstvom — jednako kao i svijet — a ne ideološkim pritiskom. To je. Učinila je to neočekivanom iskrenošću na Drugom vati­ kanskom koncilu. Ali sveto nikad nije predmet slobodne i ravnopravne razmjene. što je samo ponavljanje prije opisa­ nog odnosa vjernika s p r a m ideologiziranog svijeta. što se d a n a s goruće postavlja. Nedavni molitveni susret u Asizu pokušaj je da se Crkva oslobodi i od religijske ide­ ologije. J e r nije na mjestu da vjernik bude više kršćanin p r e m a svijetu nego p r e m a svojoj Crkvi. jer Crkva ima monopol i jedina je ovlaštena da organizira religi­ ozno. Sinonim je tome vraćanje evanđeoskim izvorima. Nesporazum će biti još veći ako se ideologijska kritika primi­ jeni na Crkvu u trenutku kad o n a iskoračuje iz podneblja ideolo­ gije i dolazi pod utjecaj mentaliteta. nego je li oni to svoje pravo odista žele koristiti. postalo je vjernicima jasno u kolikom opsegu je njihova Crkva i oni sami bili zahvaćeni klicama ideologijske svijesti. ali sad usmjeren na Crkvu. što je u konačnici ostajanje na istom mjestu. Nisam baš dobio dojam da 95 . bolje rečeno. a u biti je idološko pi­ tanje i imalo je svoju vrijednost u doba kad je vjernik bio ovisan o Crkvi. Zato prvo pitanje nije da li vjerni­ ci imaju pravo na neko odlučivanje o poslovima Crkve. deideologizirati je putem ideologije. P r e m a toj zamisli crkveni su službenici proizvođači d o b a r a spasenja koje oni n u d e na tržiš­ tu ideologija. Tako se stvorio novovjekovni sukob između Crkve i svijeta. Ima. S obzirom da u razdoblju mentaliteta to više nije. Ovo je n a r a v n o samo jedan slučaj — krajnje pojednostavljen — osporavanja ideoloških sas­ tojaka u Crkvi na ideološki način. razumije se onaj isti problem pogrešnog ideološkog odgovora k r š ć a n a na ideologije u svijetu. slobodarstvom. Tek kad su se pojavile moderne svjetovne ideologije i zaplesale svoj najtragičniji mrtvački ples — danse macabre — u povijesti. svijet što izvana gleda Crkvu primjećivao je na njoj samo obilježja nepoželjnosti. Crkva je međutim uvijek nalazila snage da pogleda istini u oči. Zato se predviđa da će upravo vjernici — dolazeći iz svijeta oslobodilačkih težnji — biti nosioci revolucije koja će od Crkve učiniti novo društvo ravnopravnih članova. i pro­ blem će se drukčije postavljati. mnogo vjernika koji žele svoju Crkvu vratiti kršćanskim izvorima na nekršćanski način. Zato su po­ kazali veću spremnost da oproste podzemljarima izvan Crkve koji su dvojili njoj pristupiti jer su se bojali da još jedanput ne po­ stanu žrve »objektivnih istina« i »velikih obećanja« ideologije. To se najbolje može pokazati na primjeru rasprave o odgovornom sudjelovanju vjernika u ži­ votu Crkve. koji i nije ništa drugo doli n a p o r Crkve da se do kraja očisti od svih svjetovnih i političkih ideologija. a kupuju ih vjernici kao potrošači d o b a r a spasenja.tragovi d u h a uvijek slabije vide od djela požude. Odatle slijedi dužnost vjernika da i Crkvu oslobađaju od ideoloških n a n o s a svojom čovječnošću. međutim. Ovdje idu primjerice nastojanja da se Crkva prikaže kao tipičan model klasnog društva koji treba razotuđiti. Zato i njega treba ispraviti.

povjerenju u senzacije.su laici jedva dočekali mogućnost uključenja u poslove Crkve i da sad vlada n e č u v a n a jagma oko toga tko će prvi ući u odnos odgovornosti s p r a m Crkvi. Dok vjernik u svijetu svjedoči smisao svojim vlastitim življenjem. m o r a l n a bezvoljnost. potro­ šački se mentalitet iskazuje u osobnom bogaćenju. religi­ ozna ravnodušnost. Često ni96 . optimizmom i radošću postoja­ nja. zarazi administriranja. izbjegavanju govora o nadnaravnome. Čovjek mentaliteta ne pati dakle od manjka slobode — što je vlastitost čovjeka ideologije — nego od suviška besperspektivnosti. nazatku umjetničkog izražavanja. Pojedinačno pak gledano. politički govor i političku teologiju. rječitosti bez pokrića. A taj val slabljenja entuzijazma polako ulazi u Crkvu. U tu svrhu promicat će smisao i ljepotu življenja kao svoj prvi zadatak. Najbolje se to vidi kad treba izabrati članove neke komisije ili vijeća u župi ili biskupiji. površnim zauzetostima. mjerenja. življenju crkve­ nih tajni kao spektakla. konačno. zazoru od mistike. duhovnoj nepokretnosti. ne događa se to sa­ mo vjernicima u Crkvi nego i g r a đ a n i m a u društvu. pastoralna zamorenost i iščeznuće velikih životnih ciljeva kršćana. Razlozi za to ponašanje vezani su uz snaženje sadržaja mentaliteta u Crkvi. redovničkog i svećeničkog identiteta. a u Crkvi ga stalno krijepi činom liturgijska okupljanja. Sudjelovanje u životu Crkve činit će se naime vjernicima u većini slučajeva kao nešto svjetovno i izvanjsko — nalik na rad u podu­ zeću — a ljudi d a n a s pristupaju Crkvi prije svega da bi zadovolji­ li svoje religiozne potrebe — što je eminentno čin emancipacije od mentaliteta — a ne radi upravljanja s njom — što je eminen­ tno čin emancipacije od ideologije. bez čega bi njegov pothvat bio polovičan i kršćanski neobrazložen. oduševljenju za političko stajalište. a o n d a zajedništvom koje može biti jedina b r a n a pošastima osamljenosti i nepovjerenja u Crkvi. Jedva da se n a d u vjer­ nici koji će se toga zadatka oduševljeno prihvatiti. tehnicistički se mentalitet iskazuje u prevelikoj i isključivoj odanosti pastoralnoj tehnologiji. Trebalo bi sad označiti n e k a od obilježja mentaliteta u Crkvi: gubljenje vjerničkog. udobnosti. potajnom divljenju svje­ tovnim ishodima. u Crkvi se za to svjedočenje još napaja i nad­ om nadnaravnoga. sve se čini kao da vjernike — osim nekolicine teoretskih entuzijasta — spomenuto pitanje uopće ne zainima. U visokociviliziranim i demokratskim državama život pokazuje da davanje većih prava ne rješava istodobno i pitanje veće zauzetosti. osiromašenju obreda. Vjernik je i u Crkvi — kao i u svijetu — pozvan da se odupire naletima r a z o r n a mentaliteta. broje­ nja. Jednako će biti i sa zajedništvom koje vjernik u svijetu potvrđuje bratimljenjem s ljudskim rodom. Uostalom. Ipak ima tu ne­ ka važna razlika. Smisao i zajedništvo bili su također pastoralno najpogodniji odgovor vjernika na pojavu mentaliteta u svijetu. Naprotiv. Na zarazu u m o r a u Crkvi odgovorit će gorljivošću. odsustvu dubljih osjećaja. politički se mentalitet iskazuje u malim svjetovnim na­ g o d b a m a umjesto u još gorim političkim sukobima.

smo naime ni svjesni u kolikoj mjeri baš liturgija drži na okupu identitet i posebnost Crkve koja teži da se pretvori u političku stranku ili ezoteričnu sljedbu. Stoga trebamo danomice otkrivati koliko ideoloških i koli­ ko mentalitetskih sadržaja ima u nama. Predložio sam četiri koordinacijske točke za razmišljanje — najprije ideologije u svijetu i Crkvi. No nemojmo to činiti ni sudom kruta ideologa. U podneblju mentaliteta. 97 . ZAKLJUČAK Na kraju. jer danas nitko nije po­ vlašten da bude potpuno sam i odvojen od svijeta. nego žrtvom kršćani­ na koji nevidljivo plodi rascvat Novoga Neba i Nove Zemlje. U tome »računanju« nitko nas ne može zamijeniti. ni bezvoljnom kretnjom ljudi mentaliteta. dakle. nadnaravno — kao smisao — i liturgija — kao zajedništvo — jedine su ozbiljne prepreke ub­ rzanom gubljenju identiteta Crkve. To je nemogu­ će. Svatko za sebe. a onda mentalitete u svije­ tu i Crkvi — a na vjernicima je da taj »račun« dovrše. u našim vjernicima i društvu koje nas okružuje. trabalo bi predusresti opravdano pitanje: gdje smo zapravo mi tu? Gdje je naša aktualna crkvena i društvena situa­ cija? Pa ima je sasvim dovoljno u tekstu.

Suvremeni svijet. pa na obzorju već niču prvi pozivi na no­ vo religiozno iskustvo. Suvremeno buđenje zanimanja za religiozno ne odvija se međutim u korist kršćanstva. izbila su neočekivano na raznim točkama njegova tijela žarišta svjetovnosti koja su s v r e m e n o m potisnula vjeru na r u b društva. svjedoci smo dvaju istodobnih. Rastuća sekularizacija izazi­ va reakciju koja stimulira traženje zadnjeg značenja b a š u religi­ oznim kategorijama. Na sreću. č u d n a pojava religiozne gladi u s r e d svjetovne zasićenosti ozbiljno opovrgava i slabi tu službenu tvrdnju o apso­ lutnom domašaju svjetskog procesa sekularizacije. Posve je n a r a v n o da taj pokret oživljavanja religije stavi u pi­ tanje tezu o radikalnoj sekularizaciji m o d e r n o g društva. dok svjetovno kršćanstvo uopće ne prihvaća. Radije se o b r a ć a nekršćanskim religijama koje su bolje sačuvale i duže održale n a r a v n e religiozne sadržaje u sebi. Odatle potreba uspostavljanja neke dijalektičke sveze između eskalacije svjetov­ nosti s jedne strane i buđenja religioznog d u h a s druge. jer ono živi iste tlapnje kao otuđe­ ni svijet. ia­ ko nejednako rasprostranjenih procesa: sve jače sekularizacije i sve većeg zanimanja za religiozno. dakle. Stoga ne stoji zaključak da je sekularizacija fenomen svjetskih razmjera. D a n a s doživljavamo opću nadmoćnost sekularizacije. Jednako je tako s pojavom sekularizacije. Kad jedan od tih oblika prevlada u društvu. Religija n a i m e to više privlači što je ukorjenjenija u svjetovno tlo — kao voda ž e d n a čovjeka u pustinji — pa se čini da je o n a zapravo od same sekularizacije provocirana i prouzročena. Sekularizirani čovjek vrlo rijetko izabire crkveno kršćanstvo za svoju religiju. razvoj n i k a d a ne staje. povijesno određen da nezaustavljivo i nepovratno osvoji naše društvo. jednako intenzivno živi svoje dvostruko iskustvo svjetovnosti i religioznosti. Štoviše. Naprotiv. o n d a se obično poja­ vi neki novi i drugačiji oblik koji svojim postojanjem potisne onaj prethodni. izgubivši tako pri­ vlačnost misterija. Baš u tre­ nutku kad je kršćanski svjetonazor postao vladajući u društvu.SUVREMENO OTKRIĆE NEKRŠĆANSKIH RELIGIJA PRVO OTKRIĆE NEKRŠĆANSKIH RELIGIJA Povijest religijskih oblika p r e p u n a je obrata i iznenađenja. Zato ovo masovno odlučivanje za izvan99 . Iz to­ ga izlazi da je današnji uspjeh nekršćanskih religija usko pove­ zan s neuspjehom stanovitog kršćanstva koje se previše iskazalo u pragmatičkom i humanističkom nastojanju.

Za mnoge naše suvremenike kršćanstvo je postalo površno. a slijede ga R.1 jer je za evropski skepticizam prošlog stoljeća taj događaj morao imati značenje iznenadnog duhovnog obraćenja. 395. Schweitzera koji vjeruju da umorni evropski duh može još nešto naučiti od nekršćanskih religija. Na njezi­ nu početku stoji A. 1950. 49.kršćansku religioznost nije toliko uzrok koliko posljedica krize i neuspjeha svjetovnog kršćanstva. G. potrošačko. P a r i s .2 drugi se opet više okreću is­ lamu. kad su Evropljani bili zabliješteni privlačnostima istočnih i drugih svjetskih religija. Nespremnost kršćanskih Crkava da zadovolje religiozne potrebe učinila je da se danas čovjek okreće drugim religijama. nadajući se da će u njima naći primjereniji odgovor za vlastite nemire. tako ih isto ne nalazi ni u crkvenim učenjima. Postoji naime u našoj kulturi duga tradicija naklonosti prema duhovnosti izvanevropskih religija. 1950. Deussen. narod gladan religioznih vrednota hrli u po­ ganske hramove i traži — po stranputicama i izobličenjima — si­ gurniju nadu i spas od onoga što mu plaho pruža današnje nereligiozno i sekularizirano kršćanstvo. posebice oni s mističnim nagnućima. tajni oduševljenik Bhagavad-gite. U tom su društvu fizičari H. Schopenhauer koji je u latinskom prijevodu Upanišade prvi upoznao sjaj indijske misli. dotično razlikovati prvo i drugo otkriće ne­ kršćanskih religija. konfucijanizma i bud­ dhizma mogu pomoći da otkrijemo Boga u dubinama čovjeka.3 Pod tim vidikom postaje jasno zašto nam mudraci taoizma. funkcionalističko. H e n r i de L u b a c . i A. Povijesno gledano. nego od potrebe oslonca u životu koji u kršćanstvu više ne nala­ ze. Francea koji u Buddhi prepoznaje najboljeg tješitelja patničkog čovječanstva do R. da bi taj svijet otkupilo i spasilo. Wag­ ner. P a r i s . Lettre a un religieux. U tome po­ klonici nekršćanskih religija nisu potaknuti od puke znatiželje. Mnogi će vjerno ići tim duhovnim putem: od A. Teško je nabrojiti sve one što su svete knjige starih naroda stavili u isti red s Novim zavjetom. Zato novu religioznost ovdje moramo oštro razgraničiti od prethod­ nih sličnih zbivanja. dok treći misle da se upravo »mistici svih religioznih tradi­ cija između sebe približavaju do istovjetnosti«. odviše slično svijetu. Za vrijeme dok radikalni teolozi otkrivaju »Božju smrt« i seku­ lariziranog Krista. politizirano i nekritičko. P a r i s . Pa kao što sekularizirani čovjek teško može naći odgovor na svoja bitna pitanja u području svjetovnih rješenja. La Renaissance Orientale. jer oni nisu nikada prestali tražiti svjetlost u sebi. A Krist nije do- • 1 2 3 R a y m o n d S c h w a b . Aspects du Buddhisme. očaran učenjem buddhizma. Str. nereligiozno. Schlegel. Rollanda i A. 8. Ot­ kriće indijskih religija uspoređeno je s otkrićem novog planeta. Tom nastojanju pridružili su se također kršćani. 1951. koja su postala sastavni dio tog sekulariziranog svijeta. taj novi val religioznosti nije obično po­ navljanje nekih zbivanja u prošlosti. str. S i m o n e Weil. 100 . Za neke od njih »buddhizam je naj­ veća duhovna činjenica u povijesti«. Driesch i Wi­ lhelm von Humboldt pa filozof P. str.

šao da uništi plod njihova razmišljanja nego da ga dovrši. Zato suvremeno doživljavanje nekršćanskih religi­ ja nije toliko intelektualno koliko djelatno. 1973. ono što bi d a n a s nazvali elitom. uz mnoge druge. M a u r u s Heinrich. odnos­ no njihovo drugo otkriće. Novi pri­ padnici religija zainteresirani su d a n a s za konkretnu religijsku praksu i ispunjenje vjerskih dužnosti — u raznim ritualnim teh­ n i k a m a — a ne za čistu teorijsku raspravu. odvija se više u gru­ p a m a nego u d u š a m a osamljenih mudraca. Pokušaji takva istočnjačkog »preči5 tavanja« kršćanstva vrlo su česti. dakle odabrani svijet i cvijet epohe. u drugom otkriću — ovom današnjem — umiješano je mnoštvo. koja u novoj cjelini dobro skrivaju svoje sinkretističko podri­ jetlo. Još manje ih je zanimao molitveni život tih religija. postali su njihovi tumači i vjesnici. propovijedao da kršćanski Zapad ne može živjeti bez pomoći velikih religija Isto­ ka. Prije nego što opišemo to drugo otkriće nekršćanskih religi­ ja. 5 4 Tournai. Dapače. str. Nas međutim to prvo otkriće nekršćanskih religija ovdje ma­ lo zanima. zamije­ nivši mnoga stara vjerovanja i sakralne običaje. La profondeur de Dieu. Aziji i Latinskoj Americi. Kad se na­ brajaju suvremeni pokreti vjerske obnove. Zato ne samo kršćanstvo nego i njegova teologija mogu biti uspješno mišljeni kroz azijsku misao. Protivno tome. Za Afriku se tako kaže da je stjecište starih primitivnih 4 • Yves R a g u i n . Tako je anglikan­ ski misionar J. a ne »prosvijetlje­ ni« pojedinac. 296. nego novi način života. Theologie catholique et pensee asiatique. to n a m pomaže da bolje vidimo koliko je velik jaz između spomenutog prvog i drugog otkrića. U prvom su otkriću nekršćanskih religija sudjelovali isključi­ vo filozofi. Zato je teško za­ misliti da bi jedan Goethe ili Malvida von Meysenburg navlačili na sebe bijele sanje. što su se tijekom zadnjih dvaju stoljeća neočekivano namnožile. Te nove religije redovito su plod miješanja i ukrštavanja već postojećih vjerova­ nja. bit će potrebno napraviti još jedno razgraničenje. 182. Njih je privlačila istoč­ njačka mudrost i vjersko učenje prvenstveno u teorijskom iska­ zu. po čemu se o n d a n a r a v n o ona i najvi­ še između sebe razlikuju. 101 . u njih nikada nisu u pitanju novi razumski razlozi. C. Ipak. jer pripada prošlosti i na njega se direktno ne nadovezuju moderni pokreti oživljavanja nekršćanskih religija. Zbog to­ ga je drugo otkriće nekršćanskih religija mnogo dublje i bremenitije značenjem od prvog. str. pjevali mantru i brijali glave oko čuperka duge kose. 1965. To je u njih bio neki strogo osobni i individualistički pristup nekršćanskim religijama. Radije su čitali Kalidasovu Sakuntalu ili Meghadutu. brojni su kršćanski misionari bili jednako zahvaćeni dubokim poštovanjem p r e m a religijama. o n d a se obično spomi­ nju i razne nove religije u Africi. Winslow. U tom smislu utjecaj istočne duhovnosti postaje neka vrsta tradicije u kršćanstvu. pa nisu toliko marili za obredni i praktični vid problema. pjesnici i znanstvenici. Poticaj mu nije egzo­ tika već neutažena žeđ za religioznim i misteričnim. P a r i s .

Roger Bastide.8 Na otocima Sje­ vernog mora nedavno su zabilježene pojave kulta kargo. 2 5 3 — 2 5 6 . str. koji smo kratko nazvali drugim otkrićem nekršćanskih religija. Narod kojemu re­ ligiozna povijest počinje sa strogim kršćanskim pokretima puritanaca. protestanti­ zam i katoličanstvo. politeizma i praznovjerja. islama. Paris. političkog mesijanizma. sufičkih mistika i siouxih šamana. kao što su pokreti Njuli na Borneu. 1 9 6 7 . kulta predaka. Afrike i Latinske Amerike nisu u svojem postanku i opstanku u tolikoj mjeri uzročno ovisne o sekulariziranom društvu i njegovoj isto tako sekulariziranoj teologiji. Paris. Stvaraju se egzotične • Ernst Demmann. Stoga ne mogu biti ni predmetom ovog razmatranja. dok se u prostoru Latinske Amerike sabiru najrazličitiji utjecaji: afrički spiritizam. str. Taj val je iznio svu raznovrsnost sakralnih obli­ ka koji se čine jednako brojni kao i proizvodi u nekoj velikoj robnoj kući. Paris. stari kult pred­ aka. avatari. 8 U metodskom pogledu pogrešno je svrstati sve te ogranke novih religija u okvir suvremenog vjerskog gibanja. kršćanstva i mnogobrojnih zapadnjačkih sek­ ti. Ramakrišnina misija i nova yoga Aurobinda Ghosha. indijanska magija. quakersa i shakersa. 1 9 6 4 . Les Religions de l'Inde. 8 J a n Gonda. L'hinduisme recent. vidi sad po ulicama svojih gradova — od Kalifornije do New Yorka i od meksičke granice do Kana­ de — mladež kako se zanosno okuplja oko hinduističkih gurua. učitelja zena. mahatme. II. yogini. bosonogi isposnici i samozvani proroci. Odatle u njima eklektičko prisustvo magije. Razlog našem razgraničenju jest u tome što nove religije Azije. Uz neprepoznatljive kršćanske svećenike sve prisutniji su razni swami. 102 . buddhističko i taoističko vjersko učenje. Čini se da je najviše poticaja za širenje novih religioznih skupina dao hinduizam sa svojim otvaranjem zapadnjačkim prilivima i reformističkim pokretima: Brahma-Samaj.7 U Indoneziji su nikle brojne nove religijske grupe u povezanosti sa starim lokalnim kultovima. svezak. moderni spiritizam. Les civilisations africaines dans le nouveau monde. 2 3 6 . koliko su to nekršćanske religije novog vala i drugog otkrića. 3 5 8 — 4 0 6 .vjerovanja. Les Ameriques Noires. 7 6 1 9 6 5 . crnački islamizam. Les Religions d l'Afrique. DRUGO OTKRIĆE NEKRŠĆANSKIH RELIGIJA Krajem šezdesetih godina — u punom zamahu psihodeličkog ludovanja i na dovršetku teološke razrade svjetovnog kršćanstva — zahvatio je Sjedinjene Američke Države novi i iz­ nenadni val oduševljenja za nekršćanske religije. Bilo je to njiho­ vo drugo otkriće. U Vijetnamu je zasvjedočena pojava sljedbi Hao-Hao i Kao-Dai u kojima se spajaju kršćanski elementi. derviši — duhovni učite­ lji. str. Amerika je doživjela pra­ vu eksploziju religioznih čuvstava i znatiželje. Poslije dugih godina vjerske ravnodušnosti ili robo­ vanja praznim kršćanskim navikama. Mejapi na Celebesu i Parhi-damdam na Sumatri. Arya-Samaj. tibetanskih lama.

New York. 10 Jakob Needleman. str. Transcendentalna meditacija širi prostore svi­ jesti. • grupe. Harrison Pope. koje u ushitu i istočnjačkom ritmu plešu svoju mantru. Vjerojatno najrasprostranjeniji i najpoznatiji takav pokret jest onaj Transcendentalne meditacije. Philadelphia. donosi mir i ravnotežu u duhovnom ži­ votu čovjeka. New York. 1973. Berkeley. The Road East. Iako je ta zanesenost za nekršćanskim religijama bila u Americi poznata i prije — tako je Swami Vivekananda osnovao na njezinu tlu svoje društvo krajem prošlog stoljeća — tek je za­ dnjih dvadesetak godina dobila značajnije društvene razmjere. 231—235. America's New Discovery of Eastern Wisdom. zahtjev za estetskim užitkom očito slabi u prilog jačanja vjerske pobožnosti. Pagal Baba. Danas u svijetu ima oko milijun članova i više od 6 0 0 ustanova koje šire n a u k u i praksu Transcendentalne meditacije. tečajeva i nastavnih predmeta. Ro­ bert S. 9 U pjesmama G. Harrisona i mjuziklu Kosa naziru se slične tendencije. 1974. Swamis. Religious and Spiritual Groups in Modern America. Uz to. 1972. Harper. kojemu n e m a ravna u američkoj religioznoj prošlosti. Saints and Avatars. obrijane glave i asketskog izgleda. Mladež je upravo opsjednuta Istokom i njegovom religijom. Radi boljeg uvida bit će potrebno izdvojiti neke najvažnije nekršćanske pokrete i sljedbe. Ellwood.10 Njegov je utjecaj među Amerikancima velik i posebno prihvaćen od znanstvenika i po­ slovnih ljudi. Da to postigne. Stoga ne preporučuje neku po­ sebnu tehniku meditiranja nego se oslanja na bogatu tradiciju Vedante. The Myth of Freedom and the Way of Meditation. Boston. London. The New Religions. u bije­ lim dugim nošnjama. Temple of the Phallic King. uz zvuk zvonca i cimbala. Komeša se narod čudno odjeven. Posljedice meditiranja su neočekivane: obraćenje je potpuno i čovjek se oslobađa od podložnosti d r o g a m a i od uža­ sa noćnih nemira. The Mind of India: Yogis. Cilj mu je pomoći čovjeku da raznim pragmatičkim sredstvima postigne mir i sreću. str. New Jersey. Zen and the Cosmic Spirit. postoje zajamčena i kvalificirana svjedočanstva. 1975. 128—142. Daniel Cohen. Poznato je njihovo sveučilište kraj Los Angelesa. opisati njihova bitna određenja i uključiti ih u razmišljanja o razvojnim putovima suvremene re­ ligioznosti. 1970. 1976.9 Marvin H. Utemeljitelj pokreta je Guru Maharishi Mahesh Yogi. dovoljno je da se dobro utvrđe­ nim stazama vrati izvoru vlastite svijesti. Hyers. Gurus. ali tek pojavom mnogob­ rojnih pokreta i sljedbi otkriva se sva širina n a s t u p a novog vala nekršćanskih religija. Chogyam Trungpa. O tom izuzetnom zanimanju. uz pomoć iskušanih metoda i istočnjačkih tehnika meditiranja. Swamis and Avatars. potiče inteligenciju. New York. Prema njegovu učenju. što daje cijelom pokre­ tu posebnu ozbiljnost i svojstvo prave religiozne novosti. Young Religion in America. iskustava i ideja što dolaze od velikih tradicija istoč­ njačke duhovne mudrosti. 1973. The New Believers. Spiritual Masters and their American Disciples. Da­ nas ima na tisuće i tisuće Amerikanaca koji se osjećaju privučeni od pokreta. Conrad M. 1972. koje ima na sto­ tine zavoda. 103 . poznavalac drevnih Veda i ne­ kadašnji redovnik hinduističkih samostana na Himalaji.

što postaje zaprekom sociološkom istraživanju i unutrašnjem opisu tih grupa. Posebnosti te sljedbe — nesebičnost i napuštanje materijal­ nih užitaka — posljedica su okolnosti što je većina njezinih pri­ p a d n i k a r e g r u t i r a n a iz redova bivših uživatelja droga i razočara­ nih posjednika materijalnih dobara. 1 9 7 4 . u istom je sustavu bhäkti-yoga mistična disciplina ljubavi i potpune pasivne odanosti Bogu. godine. r a n o ustajanje. str. 1 9 7 6 . str. pa svako materijalno bogaćenje i osobno napredovanje postaje besmisleno. Njegov je začetnik A. a sredstva su njegova širenja osnutak osamdesetak središ­ ta širom svijeta. tegoban način života — prosjačenje. Misaoni temelj pokreta je Bhagavad-gita. 1 9 7 6 . 104 . dok se je­ d a n manji dio nepovratno iselio i nastanio u Indiji — pradomovi­ ni svih tih nekršćanskih religija. Siromaštvo i asketsko odrica­ nje članova sekte u suprotnosti je s njihovim društvenim podri­ jetlom. za vrijeme velikih seoba mladih nezadovoljnika na američki Zapad. droge. radošću žrtve.Na istu vedičku tradiciju nadovezuje se i drugi pokret religi­ ozne obnove n a z v a n Međunarodno društvo za svijest Krišne ili kraće. U početku je sjedište pokreta bilo smješteno u New Yorku. u z b o r n i k u The New Religious Consciousness. preselio u San Francisco. The Hare Krishna in San Francisco. Po­ vratak duhovnim vrijednostima i zajedničkom životu obavlja se dakle vlastitim usavršavanjem. 5 2 — 7 2 . tijekom 1 9 6 7 . S druge strane. otvaranjem mnogih škola.. 13 J e a n n e M e s s e r . Mnogo je spominjana Misija Božanske Svjetlosti. alkohola i seksa. što je u drugim zajednicama rijedak slučaj. jer nešto o p a d a broj mladeži koja se drogira. u z b o r n i k u The New Religious Consciousness. Nedostaje mu naime temelj za novačenje novih članova. nevjerojatna požrtvovnost članova i izdavanje mjesečnog lista Back to Gohead. u obećanu zemlju hippyja i uživatelja droge. sljedbenici se od­ riču kocke. u p o r n o nuđenje revija i ploča.Hare Krišne. Bhaktivedanta Swami P r a b h u p a d a . prikupljanje miloda­ ra.13 na čelu s mladim g u r u o m Maharaj Ji. Guru Maharaj Ji and the Divine Light Mission. jer redovito dolaze iz bogatih građanskih obitelji. ali se poslije. 3 1 — 5 1 . Pripadnici te sljedbe zastupaju vrlo radikalne nazore o životu i odlučno se odupiru zapadnjačkoj kulturi. ribu i jaja. Zato im vizija Apokalipse najbolje pristaje: svijet će sigurno propasti. Iako je duhovni uči­ telj i utemeljitelj te sljedbe doživio nečuveni uspjeh na festivalu u San Franciscu 1 9 7 4 . plesanjem i pjevanjem tekstova iz Vede. Njezini se sljedbenici hvale da ih • 11 K a o d o k a z t o m e n e k a p o s l u ž i knjiga F a y e Levine. Božjim ispunje­ njem u sadašnjosti. potomak starih duhovnih učitelja i prevodilac Bhagavad-gite. Los Angeles. svetim recitiranjem mantra od šesnaest rije­ či. uzdržljivost od svjetovnih užitaka — traži p o t p u n u i iskrenu zauzetost koju nije lako preuzeti. Pravila ponašanja su im također vrlo stroga: zabranjeno je jesti meso." Radikalizacija pokreta vidljiva je i u otkriću da sljedbenici Hare Krišne odgajaju svoju djecu u reli­ gioznom d u h u sekte. Zato mnogi njegovi sljedbenici odlaze na selo. 12 G r e g o r y J o h n s o n . Los Angeles. N e w York. čini se da je pokret prošao svoju 12 najvišu točku i da se počinje osipati. The Strange World of the Hare Krishna. C.

Nektara i Vibracije. a ne za utemeljitelja nove religije. u novi astrološki eon — Aquarian age. odnosno one moći koja jedino djeluje u svemiru. ljubitelj velikih igračaka. Ipak. Sljedbenici 3HO smatraju da je njihov način života primjer i predokus življenja kakvo će vladati u doba Vodenjaka. Od sadašnje dominacije osobne svijesti idemo u sus­ ret grupnoj svijesti. nji­ hov je nedavni skup u Houstonu. du105 . Manje se znade o pokretu koji nosi čudno ime 3HO (The He­ althy-Happy-Holy Organization). uvjet n e p o s r e d n a dodira s čistom unutrašnjom sviješću. avi­ ona. Spoznaja je neka vrsta n a d a h n u ć a . Ne stvara novu Crkvu nego želi usavršiti kršćane. Sekta je stvorena krajem 1969. kompjutera. Sreća i mir se nalaze u čovjekovoj nutrini. godine od Yogija Bhajana. Glazbe. Treba međutim uzeti u obzir da je u svojem uzlaznom krugu taj pokret imao za­ paženo velik broj obraćenika i naklonjenika. Promjene će obuhvatiti podjednako materijalna dobra i duhovne vrijednosti. a moć koja ih po­ kreće samo je božanstvo. Tim događajem ulazimo u novo i posve različito vrijeme. U slučaju pokreta Misije Božanske Svjetlosti vjerojatno da su javne nesuglasice i neugodne svađe između mladog gurua i nje­ gove obitelji prouzročile osjetan pad članstva. Stoga predvodnik družbe Yogi Bhajan izjavljuje da želi stvarati više učitelje nego učenike — razvijati neovisne. skupih vozila. a čije pristalice žele biti svjedo­ ci velikog povijesnog preokreta na prijelazu iz razdoblja Ribe — koje je trajalo dvije tisuće godina i upravo prolazi — u razdob­ lje Vodenjaka koje sad nadolazi. mješavina spretnog m e n a g e r a i mistika. čime u stvari započinje nova opća kultura.ima na stotine tisuća. Predstavlja se za pro­ povjednika. Ide­ ologija Misije Božanske Svjetlosti obnavlja značenje četiriju po­ čela: Svjetlosti. a ponekad navode broj od pet do osam mi­ lijuna članova. Kretanje zvijezda i planeta to jasno potvrđuje. ali nikad ne spominju da je ta energija zapravo s a m a svijest. Duhovni učitelj sljedbe guru Maharaj Ji je ćudljivo dijete. Od takve duhovnosti siromašni i drogirani postaju bogati i zdravi. Iako preporučuju psiho-fiziološku disciplinu kundalini-yoga i koriste ezoterične moći tantra-yoga. muslimane i buddhiste u njihovoj mlakoj vjeri. Njezino se učenje pretežno oslanja na religiju Sikha koju je polovicom šesnaestog stoljeća u Pandžabu utemeljio Guru Nanak Dev. unatoč brižnim p r i p r e m a m a i bučnoj reklami. Zato treba s opre­ zom prihvaćati podatke koje razmetljivo daju vode vjerskih gru­ pa. Mnogi učenici tvrde da posjeduju neposredno iskustvo teološkog središta. pretrpio potpuni neuspjeh. rock-sastava i starova. s dvije stotine podružnica žirom svijeta. Njima odgovaraju određene tehnike. Zato kaže učenici­ m a : Kraljevstvo Božje je u v a m a i ja ga mogu samo otkriti. Na chardinovski način Bog je neka energija za koju fizičari kažu da se ne može ni stvoriti ni uništiti. To duhovno traženje isto je što i širenje Božjeg imena. povezavši sastojke hinduizma i islama u novu sinkretičku cjelinu. pa ono što je u predanju iz­ gubljeno biva u meditaciji višestruko vraćeno. sljedbenici 3HO nisu ipak zabludili u svjetovne tehnike liječenja ili u mistični okultizam. a put do nje ide preko Spoznaje koja u svijesti otkriva životnu energiju.

od kojih je najveći onaj u San Franciscu gdje predavanja o zenu posjećuje na tisuće znatiželjnika i privrženika. N e w Jersey. Zen-buddhizam zahvaća posebne kulturne krugove: od slikara i pjesnika do skladatelja i psihoterapeuta. Sredstvo postizavanja unutrašnjeg jedinstva — što je uostalom zadnji cilj svih škola meditacije — jest koncentracija čovjekovih psihičkih moći u jednu jedinu točku. str. iako mu je broj pripadnika sigurno manji nego u drugim sličnim grupama. Mnogi članovi tih sljedbi bivši su uživao­ ci droge koji su se postupkom prosvjetljenja uspjeli otrgnuti od mučnih stanja ovisnosti. Kod San Francisca se nalazi drugi poznati centar u koji dolaze studenti iz svih krajeva zemlje da bi kroz nekoliko mjeseci r a d a meditirali o »praznini« zena pod ravnanjem svojih roschia.hovno slobodne ljude koji mogu biti drugima primjer prisustva Božje svijesti u svijetu. R o b e r t S. U tom smislu se može reći da živjeti vrijeme akvarijuma znači bi­ ti već prisutan u društvenim p r e o b r a z b a m a budućnosti. Na kra­ ju dolazi unutrašnje prosvjetljenje i oslobođenje u podsvijesti • 14 J a k o b N e e d l e m a n . A sadašnja raširenost ze/?-grupa također pokazuje da je taj pokret u p u n o m z a m a h u i da ne jenja­ va. gdje će u ozračju mira pokušati »produbljavati i meditirati tišinu«. U sadržajnom pogledu zen je najviše neka tehnika meditira­ nja. Religious and Spiritual Groups in Modern America. nego prven­ stveno zato jer im takav zen pruža smirenje u novoj civilizaciji s t r a h a i zaglušujuće tehnološke galame. njegova mreža organizacije pokriva na desetke velikih sre­ dišta. 1 4 Prema procje­ n a m a sociologa njegov je utjecaj relativno velik. 3 7 — 7 3 . N e w York. potreb­ no je doslovce »počivati i odmarati se u vlastitoj misli«. Amerikanci su brzo osjetili veliku sklonost p r e m a toj vrsti b u d d h i z m a ne samo zato što on odgovara njihovu empiriz­ mu i što zrcali pozitivno stajalište o svijetu i životu. Da bi se to ostvarilo. The New Religions. 1 9 7 3 . Stvoritelj i ono što je stvoreno čine jedno paradoksalno jedinstvo. Međutim njegova privlačnost traje i ona je još uvi­ jek prilično velika: u knjižarama se najviše traže upravo djela iz područja te vrste buddhizma. 255—262. 106 . Ellwood. uznemirivanja i rastresenosti. Živeći unutrašnje osobno iskustvo nepromjenjivog božanstva u okol­ nostima promjenjivosti svijeta. Odatle mogućnost da čovjek bude du­ hovno slobodan i onda kad živi u fizičkom poretku stvari. str. Od svih buddhističkih skupina najbolje je u Sjedinjenim Državama bio primljen pokret zen-buddhizma. metoda vježbanja tijela i vještina duhovnog pročišćenja. Napustili su pakao psihodeličke svjet­ losti jer su u zenu konačno našli slobodu svojeg unutrašnjeg pro­ svjetljenja. pedesetih godina prije pojave psiho­ deličke euforije i šezdesetih godina za vrijeme invazije hinduis­ tičkih gurua. današnji ljudi r a d o ulaze u jedan zendo. Popularnost zena dosti­ že v r h u n a c u dva navrata-. bez vanjskih smetnji. Napuštajući buku gradskih ulica i strahove poslovnih rizika. čovjek utječe na skraćivanje sa­ dašnjeg v r e m e n a i olakšava dolazak nove epohe Vodenjaka. 1 9 7 0 . odvratiti svoju misao od mnoštva p r e d m e t a i usredotočiti je na samo je­ dan.

Teško je pri tome reći koliko m o d e r n a verzija tog buddhizma odgovara tradicionalnom nauku. b a r e m ne u početnim fazama. 1970. Ro­ bert S. slavnog po n a d n a r a v n i m moćima i sposobnostima siddhih. iako i sve ostale do sada prikazane sljedbe u većoj 15 Najbolji suvremeni prikaz religije u Tibetu daju Giuseppe Tucci-Walther Heissig. današnji učitelji tibetskog buddhizma obilno se koriste slikama i arhetipskim ge­ ometrijskim likovima »psihe«. 164—187. Zatim je u Škotskoj osno­ vao buddhistički centar. 1 6 ali sigurno vi­ še nego u drugim pokretima. New York. Po ozbiljnosti nastupa i vjernosti tradiciji ističe se tibetski buddhizam. 107 . po imenu jednog čuve­ nog yogina iz XII. U Naropi se skuplja gotovo tisuću stu­ d e n a t a i četrdeset profesora koji poučavaju buddhističku mud­ rost na mnogobrojnim tečajevima. unutrašnju sreću. p r e m d a oba vode istom cilju. str. što praktički znači da dvanajest sati uzastopce sjede i meditiraju. i nazvao ga Naropa Institute. Ellwood. psihijatara i cineasta. a na društvenoj razini se zalaže za metodu nenasilja. pa su bili prisiljeni napustiti svoju domovinu. U svakom slučaju. Zato Chogym Trungpa Rinpoche poručuje svojim učenicima da im je beskorisno čitati knjige 0 meditaciji ako se istodobno svojski ne založe u dugom sjedenju 1 koncentriranju. 262—267. m e đ u kojima ima mnogo umjetnika. ono također budi zahtjeve zajedništva. pa su na istoj liniji s psihodeličkim kolorističkim zorom. str. 16 Jakob Needleman. a već je utemeljio novi Institut u Boulderu. 1973. Nisu pro­ šle ni tri godine. New Jersey. Religious and Spiritual Groups in Modern America. blagost šutnje i mira. Paris. The New Religions. godine Centar meditacije Karme Cholingu Vermontu. ne traži posebnu odjeću i naročitu prostoriju. Daje me­ đutim veliku važnost brojnim sjedenjima koja moraju biti učesta­ la. U metodičkom pogledu tibetski buddhizam je vrlo jednostavan jer daje malo važnosti položaju tijela i ruku. s malim prekidima odmora i okrepe. 1973. 1 9 Preostaje još da spomenemo suvremeni masovni pokret pri­ stalica yoge. pjesnika. redovita i vremenski duga. nov način života. Dapače. a dolaskom u Sjedinjene Države 1970. Najbolje utočište su našli u Sjedinjenim Državama gdje su plura­ listička situacija i religijski boom pogodovali njihovu dobru pri­ hvatu i naglu širenju.• — šatori. stoljeća. a još manje upot­ rebljava koan i mantru. drža­ va Mexico. Kad su šezdesetih godina Kinezi ušli u Tibet i pozat­ varali samostane. Danas pripadnici toga pokreta uživaju do­ ličan ugled: privukli su tisuće sljedbenika. a još dublje od toga praznina koja ih jedino hrani. Tibetski buddhizam se dosta razlikuje od zena. U svemu tome je značajnu ulogu odigrao Chogyam Trungpa Rinpoche koji se poslije bjegunstva iz Tibeta bio sklonio u Indiju da bi prešao u Evropu i završio studije u Oxfordu. Meditiranje donosi duboku promjenu. velik broj buddhističkih učitelja i redovnika našao se na ulici. Str. 518. svake druge sedmice učenici sudjeluju u nedjeljnom nyinthunu. U dubini našeg bića skriveni su dakle mir i ravnovjesje. Les Religions du Tibet et de la Mongolie.

iako je ono što smo rekli već posve dovoljno. S ovim opisom. New Jersey. 6 2 — 6 7 . Jednom obraćeni. Njezini sastavni dijelovi se doim­ lju kao dužnosti: obuzdanost. đnana-yoga s naglaskom na metafizičku spoznaju. kontemplativno zadubljenje. 225—239. s ko­ jom se može steći vlast n a d životnom energijom. jedinstvu ljudskog roda. 1 8 Od svih vrsta yoge. Za vrijeme jedne trodnevne posjete New Yorku. Poslije. bolnicama. on je pri­ vukao toliki broj mladih zanesenjaka da se odlučio u tom gradu stalno nastaniti. 1973. svezak. redukcija osjetnog iskus­ tva. Jednako tako niču novi centri. Tijekom zadnjih deset godina. Paris. Tu je u prvom r e d u bahaizam koji je čvrsto ukorijenjen u islamsku predaju i svojim učenjem o uspostavljanju općeg svjetskog poret­ ka. Religious and Spiritual Groups in Modern America. Danas u New Yorku ima dva takva središta gdje žive i djeluju učenici yoge. društvenoj etici. a sredstvo da to postigne jest koncentracija čovječjih psihič­ kih moći samo na jedan objekt. U sklopu općih načela indijske tradicije. po­ ložaj tijela na sjedalu. oni odlučno odustaju od svojih navika i posvećuju se izučavanju yoge. J e d a n od takvih središta je Integral Yoga Institute u New Yorku koji je šezdesetih godina osnovao Swami Satchidan a n d a . Osim hatha-yoge u modi su karma-yoga s naglaskom na etičku djelatnost. str. pažljivost. str. i mnoge druge. " M i r c e a E l i a d e . U njima oni provode gotovo redovnič­ ki i strogo asketski život. U Americi je yoga dosta r a n o postala najpopular­ niji oblik prakticiranja orijentalne spiritualnosti. svratištima i na drugim prikladnim mjestima. sažetost duha. Swami Satchidananda je tako privukao veliki broj mladeži koja je od strane društva odbačena. doktrina o mističkoj fiziologiji i anatomiji čovječjeg tijela." Zato su središta prakticiranja yoge postala d a n a s prava žarišta nove i neočekivane n a d e za sve »prokletnike« u društvu. De Gautama Bouddha au triomphe du christianisme. Već 1920. bhakti-yoga s naglaskom na mistiku i pobožnost. Ellwood.ili manjoj mjeri sadrže elemente koje su preuzele od izvornog sustava yoga. kontrola disanja. Histoire des croyances et des idees religieuses. II. Otada je broj prista­ lica u stalnom porastu. Svako jutro r a n o ustaju da bi meditirali i prakticirali vježbanje yoge. godi­ ne prenio je P a r a m a h a n s a Yogananda na njezino tlo tehniku yoga i utemeljio Self-Realization Fellowship. u kojima se mladi ljudi potpuno odaju prakticiranju različitih ob­ lika yoge. put duhovnog prosvjetljenja. zanimanje za yoga-metode naglo je poraslo. u n a š e vrijeme je na velikoj cijeni hatha-yoga. u školama i na televizijskim p r o g r a m i m a yoga se predstavlja kao odlično sredstvo postizava­ nja i održavanja dobrog zdravlja. istovjetnosti svih re- • 17 R o b e r t S. 1 9 7 8 . Bit će zato potrebno samo ukratko spomenuti ostale sljedbe. yoga ide za ukinućem stanja svi­ jesti. pridržavanje vjerskih propisa. Bez obzira na razlike i izvore. bilo da se radi o drogiranima ili onima što blude svijetom bez cilja. nismo do kraja iscrpili sve sadržaje o suvremenim pokretima nekršćanskih religija u Sjedinjenim Državama. preko d a n a drže tečajeve yo­ ge u školama. yoga je poglavito tehnika as­ keze i m e t o d a meditacije. naravno. 108 .

Mnogo se čuje o sekti japanskog buddhizma Soka Gakkai. a provedeno je nedavno u području San Francisca i njegove bliže okolice. Na prvi pogled se či­ ni da tradicionalne religije ostaju glavno polazište većine pučan­ stva u njihovu vjerskom svjetonazoru. a rezultati istraživanja o religijskoj prak­ si upućuju na zaključak da je njihovo pristajanje uz tradicional19 C h a r l e s Y. 1 9 Razlog za­ što je izbor pao baš na taj lokalitet leži u činjenici što religiozni pokreti i njihove zajednice u tome g r a d u stoje još uvijek na čelu svih društvenih i duhovnih preobrazbi u zemlji. P r e m a podacima spomenutog istraživanja ispitanici — jed­ nako mladi i stari — daju još uvijek prednost tradicionalnim reli­ gijama: protestantizmu. u z b o r n i k u Vecchi e nuovi dei. tj. 109 . str. dok su sljedbenici Satya Sai Baba također na­ pravili film o životu i djelu svojeg leadera. U porastu je pokret Crni muslimani koji skuplja svoje pristaše oko m o d e r n e slike is­ lama. pa i onaj naopaki. koja je prešla preko oceana i dobro se udomaćila na američkom prostoru. Svejedno. U mladih je ta većina međutim neznatna. Riječ je zapravo o zajedničkim odrednicama cijelog po­ kreta suvremene nekršćanske religioznosti. a ne o posebnostima pojedinih njegovih izdvojenih dijelova. SOCIOLOGIJSKA ANALIZA I NOVA SVJEDOČANSTVA Naš prikaz novih religioznih pokreta u sekulariziranom pro­ storu američkog društva nije s ovim dovršen. u krugu gdje počinje svaki avangardizam. 1 9 7 6 . a tih je do d a n a s bilo zaista malo. T o r i n o . To je razlogom zašto su odnosi između Black Mus­ lims i ortodoksnog islamizma poremećeni. posao su obavi­ le stručne ekipe sociologa sa sveučilišta u Berkeleyu. židovstvu. La dimensione religiosa in una comunitä cosmopolita americana. pa su nedavno proizveli film Sunseed koji otkriva njihov stil života. m e đ u m l a d i m a je ta većina minimalna. Stoga je ta zona bila i na­ stavlja biti izvorištem onih novosti koje se suprotstavljaju vladajućoj kulturi i crkvenoj religiji. iz­ među njih jedno se empirijsko istraživanje izdvaja solidnošću priprema i znanstvenošću postupka. Iako dakle San Francisco u meto­ dičkom pogledu neće biti odveć prikladan za istraživanje sadaš­ njeg stanja religioznosti. Ipak. koji se danomice pojavljuju u Sjedinjenim Državama. pravoslavstvu i mormonstvu. ima­ li su upravo ovdje svoje prve začetke. Takva se ocjena međutim može dati tek n a k o n temeljitih so­ cioloških istraživanja. U predjelu Kalifornije vrlo su brojni po­ klonici sufija. može postati i te kako zanimljiv za istra­ živanja novih i budućih modela religioznosti. katolicizmu. Većina novih po­ kreta. G l o c k — R o b e r t W u t h n o w . dok u starijih o n a dostiže tri četvrtine odgovora. ali ih za uzvrat dijeli od društva i ideologizira opasnim na­ cionalizmom. Od opisa pojedi­ načnih sljedbi i njihovih učenja treba preći na opću sociologijsku ocjenu. • 175—203.ligija i trajnom miru postaje sve više privlačan za privatiziranog čovjeka današnjice.

kršćanske sekte. konvencionalna vjera u povlače­ nju. Od svih g r u p a najveći broj sudioni­ ka privlači učenje yoge. samo je tri p u t a uvećan. Transcendentalna Meditacija i zen izazivaju također po­ voljne sklonosti. S obzirom na sklonost — što je treći element ocjene. ali i oni više znaju o novim nekršćanskim nego o novim kršćanskim družbama. ispitanici mnogo bolje poznaju te nove religiozne al­ ternative — istočnjačke pokrete. Posebno su mladi dobro upućeni u sadržaje učenja tih skupina: slabije poznaju no­ ve kršćanske grupe (14%). statistički gledano. Ako izuzmemo Crne muslimane. a bolje skupine yoga (65%). podzemnu crkvu i ostale grupe — nego što im pripadaju. sudjelovanje u aktivnostima tih g r u p a redovito je manje od znanja o njihovu postojanju. osobe koje pripadaju današnjim pokretima ne potječu iz najnižih slojeva nego iz sred­ njih i viših društvenih klasa. mali se broj c r n a c a opredijelio za nove pokrete. primjerice. Konačno. Ako se dakle uzmu u obzir svi koji su na bilo koji način došli u doticaj s istočnjačkim religijama i njiho­ vim suvremenim varijantama. Općenito uzevši rezultati pokazuju da nove religije — pogo­ tovo one s istočnjačkim sadržajima — poznaje veliki broj pučan­ stva. ali z n a m o sigurno da su brojniji oni što dolaze iz g r a d a nego oni iz seoskih sredina. Mladi u tome pokazuju nešto veće zanimanje od starijih. iako u tome n a r a v n o ima iznimaka. u odraslih je taj odnos za polovicu manji. Stariji su os­ jetno manje o tome obaviješteni. drugi već pokušavaju naučiti vježbe yoge. obrazovanije. To zanimanje ima međutim različite stupnjeve intenziteta. muškarci i žene podjednako su otpri­ like brojčano zastupljeni u novim nekršćanskim sljedbama. ti pokreti obuhvaćaju pretež­ no bijelce. zacijelo mnogo manji nešto što je opći razmjer između crnaca i bijelaca u ame­ ričkoj populaciji.nu religioznost više nominalno nego životno. a nove forme religioznosti u usponu. srednji ili viši društveni stalež. n a k o n poznavanja i sudjelovanja — najviše ponovno privlače skupine koje se nadahnjuju istoč­ njačkim religijama. dok se treći odlučuju na siromaštvo i odricanje. školske i klasne pripadnosti. škole yoga izazivaju m e đ u m l a d i m a razmjerno šest p u t a veće pozitivne reakcije od negativ­ nih. Iako je možda. dok je samo družba Hare Krišne negativno oci­ jenjena. pojava novih nekršćanskih skupina bez većeg značenja. o n d a je njihov broj relativno velik. N e m a m o mnogo pokazatelja o prostornom podrijetlu. o n a to prestaje biti čim joj se prido110 . U odnosu na druge podatke spomenimo da se prosječna ži­ votna dob privrženika novoistočnjačkih religija kreće od 18 do 35 godina starosti. kršćanske sljedbe stoje dosta nisko i po­ sljednje su u reakcijama s negativnim predznakom. Što se tiče rasne. pre­ m d a muškarci u njima zauzimaju istaknute položaje i stvarno ih predvode. Tako. bogati od siromašnijih. dok su kršćanske zajednice imale mno­ go slabiji odaziv u broju sljedbenika. Za razliku od članova sekta i tradicionalnih kultova. Doduše. Kao što smo rekli. Protivno tome. Neki se zadovolje s običnim čitanjem Veda. Zato je unatoč broj­ č a n o m prividu većinske pojave. Većina obraćenika dolazi iz imućnijih obitelji i sa sveučilišta.

vezano za prošlost i tradiciju. U tu svrhu bit će sasvim dovoljno usporediti podatke iz rani­ 21 jih istraživanja s ovim današnjim. Drugi idu protivnim putem i kažu da je J a p a n primjer zemlje s dubokim i proširenim religioznim uvjerenjem naroda. jasno pod uvjetom da novi prostori b u d u jednako obilježeni svjetovnošću. str. što je svakako pretje­ r a n o jer je to čak više od ukupnog broja stanovništva. Može se doduše. 129. kako otkrivaju neki sociolozi. ako se hoće. Za n a s je međutim od preveli­ ke važnosti ustvrditi da pristaše svih pokreta prihvaćaju novu religioznu svijest najviše zato jer su nezadovoljni s tradicional­ nim vjerskim zajednicama i njihovim sekulariziranim crkvama. C h i c a g o . Za J a p a n treba također reći — kao uostalom za sve visoko sekularizirane prostore — da u pogledu točne religiozne kvalifi­ kacije izaziva nedoumice. Postoji danas jedan izuzetan interes za sve religije nekršćanskoga podrijetla koji po svojoj novosti i privlačnosti nadilazi aktualnu motivaciju tradici­ onalne religioznosti. P r e m a nekim pro­ cjenama J a p a n ima 140 milijuna vjernika. ne može biti protegnuto samo na situaciju u Sjedinjenim Državama. 1976. reći da je taj porast zanimanja posljedica toga što sredstva javnog priopćiva­ nja senzacionalistički navraćaju na vjerske manjine. Ill . 1971. M a r t y . Na trenutke se naime čini da je to zem­ lja potpune svjetovnosti. P e t e r Rowley. Za mnoge istraživače Japanci su narod bez osobne reli­ gije. Odatle vrlo prijeporni sudovi i suprotstavljanja o stvarnom stanju religioznosti u japanskom društvu. N e w York. Za njih je religija prije svega nešto feminilno i iracionalno. Budući da je J a p a n po stupnju sekularizacije gotovo izjednačen sa Sjedinje­ nim Državama. iako bi za potvrdu naznačenog pravila već to bilo dovoljno.• daju netom spomenuta kvalitetna određenja. Razloge za tu neodređenost u indentifikaciji treba tražiti u običaju da poje­ dine tradicionalne religije — buddhizam i šintoizam — smatraju svoju populaciju određenog područja za svoje sljedbenike i u na­ vici da vjernici istodobno pristupaju većem broju religijskih za20 21 M a r t i n E. pa o n d a opet suprotno. skloni svjetovnim rješenjima i racionalizaciji života. njegov će primjer moći najbolje poslužiti kao no­ vo i zaključno posvjedočenje naše teze o uzročnoj povezanosti procesa sekularizacije i pojave novih religija. New Gods in America. str. svejedno da li se radi o društvenom postupku sekulari­ zacije ili o teološkom postupku ateizacije kršćanstva. Pravilo da nove religije izbijaju uvijek ondje gdje se sekulari­ zacija radikalizira. Moguće je naime potražiti dodatna uporišta. da je zemlja potpune religiozne obuzetosti. Zato velika većina japanskog n a r o d a odbija okrilje religije i pokušava odgovoriti na pitanja modernog svijeta isključivo na svjetovan način. Tako se jedni izražavaju. A Nation of Behavers. 3—4. Ponekad statistička krivulja o broju vjernika ide vrlo visoko i dostiže neočekivane postotke. da se one bez tog medija ne bi brzo širile. An Informal Investigation into the New Religions of American Youth Today. 20 ali je teško zanijekati da uza sve to ne postoji stanoviti trend vjer­ skog mišljenja i djelovanja p r e m a novim nekršćanskim ishodi­ ma.

1 9 6 8 . str. 7. Sučelice opće usvojenom mišljenju da u tim društvima proces se­ kularizacije definitivno odbacuje i poništava religioznost. dok je od r a t a pa na ovamo njihov ukup­ ni broj nevjerojatno porastao i d a n a s prelazi zbroj od 700 novo ubilježenih religijskih skupina. P r e m a službenim podacima Minis­ tarstva bogoslužja u J a p a n u je prije desetak godina bilo zabilje­ 22 ženo 150 novih religija. koje doduše još uvijek u cijelosti i na siguran način ne opovrgavaju taj proces. o n d a slika o općem stanju religioz­ nosti dobiva nešto drugačiji izgled. bit će važno odrediti vrijeme n a s t a n k a novih religija. Japanci su toliko prožeti religioznim čuvstvom da u isto vri]eme m o g u biti vjernici posve različitih religioznih tradicija. Zbog takva ustrojstva. od kojih su neke proširile svoj utjecaj na cijelu naciju i natječu se već u poli­ tičkoj igri moćnih stranaka. N e m a dvojbe da treba po­ vesti ozbiljno r a č u n a o činjenici da u jednom m o d e r n o m i svje­ tovnom društvu. posebno Soka Gakkai. Ako se tome pridodaju podaci o pojavi novih religija. Radi točne so­ cijalne indikacije. sinkretički po podrijetlu i moderni po usmjere­ nju. Na taj način nicanje novih religija postaje za n a s n e k a vrsta probnog testa valjanosti teze o povijesnim mogućnostima potpu­ nog posvjetovljenja m o d e r n o g u r b a n o g i industrijskog društva. 2 3 Nema valjda zemlje na svijetu u kojoj bi tijekom tako kratkog razdoblja nastao toliki broj novih vjerskih sljedbi kao b a š u J a p a n u . Današnji J a p a n obilježava dakle složena i p a r a d o k s a l n a si­ tuacija: s jedne strane n e m a zemlje gdje je religija tako ugrožena od rastuće sekularizacije kao što je to ovdje slučaj. p r e m d a čvrsto ostaju u eshatološkom iščekivanju. Religion in Changing Japanese Society. 1 9 7 5 . A Sociological Survey. 23 M o r i o k a Kiyomi. ali već d a n a s ubla­ žuju njegovu ideologijsku isključivost. str. jednako religio­ zan i sekulariziran. Zato mnogi s pravom misle da je J a p a n istodobno i muzej mrtvih i laboratorij živih religija. sje­ cište procesa svjetovnosti i religioznog buđenja. Tokyo. Na početku smo pitali: je li n a r o d ove daleke azijske zemlje sekulariziran ili reli­ giozan? Sada možemo odgovoriti: jedno i drugo. stoji svjedočanstvo novih religija. odnosno to religiozniji što je više sekularizi­ r a n . Najviše se pri tome spominju pokreti Soka Gakkai i Risho Kosekai. kao što je japansko. To je prava eksplozija religioz­ ne potražnje. Religious Attitudes of Japanese Men. U takvom društvenom rasporedu. Sve su one. pojava i širenje novih reli­ gija imaju osobito značenje. Tokyo. dok s druge n e m a jednako tako zemlje gdje su novi religijski pokreti doživjeli tako brzi i nagli uspon kao ovdje. jedna trećina pučanstva biva privučena u k r u g novih religija i to baš u odlučnom povijes­ n o m trenutku potpunog uspijeha sekularizma. 3 4 . vezane za razdoblje postindustrijskog razvoja u J a p a n u .jednica. 112 . oni više promiču etičke dužnosti i društvene zadaće nego što traže spasenje samo u onostranosti. • 22 F e r n a n d o M B a s a b e . pa u svoje redove više pri­ vlače m l a d u radničku klasu i gradske službenike nego seosku aristokraciju i zemljoradnički proleterijat.

To okretanje p r e m a novim i nekršćanskim religijama — što smo otkrili u dvama vodećim svjetskim društvima — nije se zaus­ tavilo na svojim g r a n i c a m a nego je duboko zašlo u sve kršćan­ ske Crkve. Svjedoci smo mnoštva primjera prodiranja i uvlače­ nja čisto nekršćanskih religioznih sastojaka u vjerski život kršća­ na; fenomen koji s a m po sebi dovoljno govori o moći utjecaja novog religioznog obrata. U tome d a n a s prednjače uglavnom osporavateljske skupine vjernika koje se redovito sastaju u tzv. ku­ ćama molitve, gdje obavljaju liturgijske čine na posve nov i revo­ lucionaran način. Zato su povezane s podzemnom crkvom. Iako osnovane pretežno od kršćana, kuće molitve postaju središta ob­ rednog ekumenizma. U njima se počinje otvoreno zastupati po­ treba uvođenja istočnjačkih tehnika duhovnosti, koje obično predvode za takvu priliku posebno pozvani hinduistički swami i učitelji zena. Štoviše, na mnogim službenim crkvenim skupovi­ ma masovno se poučava yoga koja bi trebala nadoknaditi sve slabosti kršćanskog obreda. Pod zajedničkim ravnanjem hindu­ ističkog swamija, katoličkog svećenika i židovskog r a b i n a održa­ vaju se vrlo uspjele duhovne seanse, uz brojno prisustvo mladih neofita i oduševljenih pristaša. Utjecaj istočnjačke religioznosti — na svojoj najvišoj točki — dospio je i u redovničke klauzure. U različitim američkim sa­ mostanima, što ih drže strogi i kontemplativni katolički redovi, prihvaća se jedan ili drugi oblik meditacije i uvode se u dnevni li­ turgijski raspored. Tako benediktinci u Vermontu počinju svoj d a n s meditacijom koja se obavlja dva sata prije zore, po svim dužnim pravilima, pri čemu se upotrebljavaju istočnjački jastuci i održava položaj tijela po indijskoj tradiciji. Iako oni što traže po­ moć u duhovnim sredstvima nekršćanskih religija nemaju na­ mjeru postati o d m a h i vjernici tih religija, teško se mogu pohvali­ ti da su meditaciju i druge orijentalne tehnike uspjeli do kraja uklopiti u svoj kršćanski život. Taj val oponašanja zahvatio je konačno i asketsku duhov­ nost u kršćana. U potvrdu tome dovoljno je samo podsjetiti na poznati slučaj Th. Mertona, obraćenika na katolicizam, sjajnog duhovnog pisca i trapističkog redovnika koji je pod kraj života bio neodoljivo privučen od nekršćanskih religija i mistika. Kao što su n a š C. Veljačić ili R. D. Laing, utemeljitelj pokreta anti-psihijatrije, našli utočište na dalekom Ceylonu m e đ u buddhističkim bonzima, tako je Merton u svojem mističnom traženju doplovio do obala istočnjačke mudrosti zena, hoteći jednako zadržati svo­ ju katoličku pravovjernost." Naročito u zadnjim g o d i n a m a živo­ ta, ulagao je on sve snage da bi izjednačio neke riječi i iskustva zena s riječima i iskustvima kršćanskih pustinjaka i drugih misti­ ka iz bogate zapadnjačke kontemplativne tradicije. Ali što je više nastojao da pokaže istovjetnost istočnjačke prajna i logosa grčkih otaca, ili istovjetnost sunyata u zenu i todo y nada u sv.

24 T h o m a s M e r t o n , Mystics and Zen Masters, N e w York, 1961; T h o m a s Mer­ ton, Raids on the Unspeakable, N e w York, 1964; W i l l i a m J o h n s t o n , Christian Zen, N e w York, 1971.

113

Ivana od Križa, to je manje uspijevao uvjeriti svoje brojne štovao­ ce, posebno tvrdnjom kako zen ima zapravo potrebu samo za »uskrslim i besmrtnim Kristom«, da bi postao dovršen i savršen životni sustav. Tako je Jeruzalem tiho opustio, a Ganges se napučio i oživio hodočašćima umornih kršćana. S opisom ovih graničnih primjera dovršen je naš ogled o drugom otkriću nekršćanskih religija. Pokušali smo prikupiti 1 srediti građu o jednom novom religioznom iskustvu koje nije ni kršćansko ni zapadnjačko. Preostaje nam još da u njemu otkrije­ mo dublje slojeve značenja i pouke — povezujući ih s čovjeko­ vom neotuđivom potrebom za religioznim koja se u naše doba skriva u pustinji kršćanske i zapadnjačke svjetovnosti. IZRODENJA I ZASTRANJENJA U NEKRŠĆANSKIM RELIGIJAMA Prije nego što se zaputimo u završno tumačenje značenja suvremenog otkrića nekršćanskih religija, bit će potrebno da u ovom odjeljku pokušamo prethodno označit sve nepriličnosti i opasnosti koje takav religiozni pokret sobom donosi. Ako bismo kojim slučajem to preskočili, onda bi naš prikaz s pravom mogao biti ocijenjen kao znanstveno površan i namjerno djelomičan. U početku se činilo da je pojava novog vala nekršćanskih re­ ligija lako rastumačiva, posebno u sklopu sociologijskih vidika. Prema tom shvaćanju, nove se religije javljaju kao neka pasivna opozicija modernom društvu: njegovoj teologiji, opresivnom ka­ rakteru znanosti i potrošačkoj patologiji. U stvari, nekršćanske religije svojom razlikom spram vrednota zapadne civilizacije vrlo zgodno služe kao »govor odbijanja« te civilizacije. Postaju idealna mjesta osporavanja. To znači da u naše vrijeme nekršćanski vjerski pokreti nastaju prvenstveno kao protest i opor­ ba zapadnjačkom svijetu i njegovu načinu života. Poslije samo nekoliko godina gorljive vjere u sekularnost, politiku i tehnologi­ ju slijedilo je razočaranje i neočekivana potražnja za religioznim realnostima, često shvaćenim kao sredstvo kritike modernog društva. Neki 25 su tu pojavu usporedili s ranim kršćanstvom koje je također započelo svoj povijesni put kao poricanje službene kulture. Poznato je da su sociolozi potanko opisali sve te društvene neprikladnosti iz kojih se rodila potreba za »drugačijim« svije­ tom istočnjačkih religija. Prema tom opisu sa zapadnom kultu­ rom je svršeno.- u njoj ništa ne postoji osim tehnologije, moći i racionalizacije. Naš je svijet pokvaren do srži od novca i vlasti, bez dodira s prirodom, osiromašen čuvstvima i spontanošću. Po­ trebno je dakle učiti od istočnih naroda koji nisu bili nikad poni­ ženi od strojeva, pokvareni od novca, podmićeni od znanosti, pa •
25 T h e o d o r e R o s z a k , The Making of a Counter Culture, Reflections on the Technocratic Society and Its Youthful Opposition, G a r d e n City, 1969. str. 42—43.

114

su sačuvali jednostavnost života svojih predaka, njihovu smire­ nost i vječni ritam prirode i svemira. Zato mnogima u našoj civi­ lizaciji i ne preostaje drugo nego da prihvate mudrost Istoka — tumače sociolozi. Iako vrlo različiti u pogledu vjerskog učenja i pravila pona­ šanja, svi su ti pokreti dakle jedinstveni u osudi modernog indus­ trijskog svijeta koji je utonuo u sebičnost i dosadu, pa je osuđen na slom i propadanje. Stoga sljedbenici novih religioznih pokre­ ta žive u iščekivanju svršetka svijeta, smatrajući da je današnje društvo na zadnjem stupnju općeg procesa razgrađivanja i ras­ padanja, poslije čega slijedi novo doba punine i zadovoljstva. Ta­ ko članovi 3HO govore o razdoblju Vodenjaka koje će upravo zamijeniti umiruće doba Ribe; slično vjeruju pripadnici Međuna­ rodnog udruženja za svijest Krišne kad opisuju naše vrijeme kao zadnji stadij materijalističkog Kali-yuga, na čijim se ruševinama već uzdižu jedva vidljivi obrisi novog doba mira i sreće. Sve reli­ gijske zajednice — što dolaze iz nekršćanskih sredina — odlučno se odalečuju od suvremenog američkog društva, smatrajući ga nezakonitim i grešnim, dok svoju nadu poklanjaju jednoj viziji svijeta koja se zaista iz temelja razlikuje od one službene. Koliko je spomenuto sociološko tumačenje bilo u prvi mah prihvatljivo, najbolje pokazuje podatak da su ispitanici u većini anketa o nekršćanskim sljedbama znali točno obrazložiti zbog kojega razloga prekidaju sa zapadnjačkim idealima, ali nisu isto­ dobno bili spremni odgovoriti što ih je stvarno natjeralo da se priključe novim nekršćanskim zajednicama. Drugim riječima, is­ pitanike je više odbijao Zapad nego što ih je privlačio Istok. Zato je ovo suvremeno buđenje religioznosti — u sociologijskom za­ mišljaju — prije svega tipična kompenzaciona pojava u odnosu na frustracije tehnološkog društva, a ne toliko neki novi razlo­ žan izbor unutar postojećih religioznih modela razmišljanja i po­ našanja. Takav prikaz mehanizma nastanka nekršćanskih pokreta na Zapadu podjednako je zadovoljio zahtjeve sociologije i teolo­ gije. Prva je u njemu nalazila potvrdu ispravnosti shvaćanja reli­ gije kao odraza i utopijske ispravke društvenih neprilika; druga je u pobuni i odbacivanju izopačenog društva vidjela nastavak borbe starozavjetnih proroka za zemaljsku pravednost. Ta se po­ voljna situacija, međutim, brzo i nenadano promijenila, a s njom naravno i socio-teološko tumačenje. Preokret se sastojao u tome što su nekršćanske religije s vremenom prešle iz stanja žestoke oporbe u stanje mirne prilagodbe. Naime, dok se u prvom raz­ doblju te religijske grupe ističu svojim protivljenjem društvu, sad se one polagano priključuju glavnim kulturnim strujama, posta­ ju dio establishmenta, sastojak političkog i ideološkog sustava. Nema sumnje da se ovdje radi o mnogostrukom porazu ne­ kršćanskih religija koje su sticajem okolnosti došle u položaj da budu pobijeđene i apsorbirane od društva, protiv kojeg su, kako smo pokazali, prvotno bile ustale. To je navelo mnoge sociologe na zaključak, suprotan prvome, da se novi religijski pokreti sa­ mo prividno bore protiv modernog industrijskog svijeta, dok ga 115

u stvari svojom prilagodbom učvršćuju; izjavljuju kako ga se od­ riču, a izdajom svojih radikalnih stajališta proširuju mu nehotice utjecaj. N a z n a č i m o prvi od tih poraza: n e k r š ć a n s k e religiozne sljed­ be osuđuju potrošačke sadržaje s u v r e m e n o g društva, ali ih na žalost s a m e vrlo brzo prihvaćaju. Nekršćanski pokreti postaju dakle sastavni dio konzumističke kulture, koju naivno zamišljaju da je b a r e m u njihovim r e d o v i m a pobijeđena. To prisustvo potro­ šačkih sadržaja u religijskim strukturama ne iznenađuje previše, jer se lukavstvo potrošačkog društva u p r a v o i sastoji u sposob­ nosti p r e o b r a z b e bilo koje stvari — uključujući i svoje kritičare — u robu. Religiozne doktrine i obrasci obrednog ponašanja po­ staju tako predmeti široke potrošnje, određuje im se cijena, izra­ đuju se na p r i v l a č a n način i nude m o g u ć i m kupcima. Ono što je počelo k a o protest protiv požude posjedovanja, za­ vršilo se posjedovanjem jedne stvari više. Ali ta stvar nije običan predmet n e g o novo duhovno iskustvo. Tko d a n a s i m a n o v a c a taj ne sabire kuće, zlato i odjeću n e g o troši u putovanjima, gomila n e o b i č n a i b i z a r n a iskustva, ide u potragu za čudnim prizorima i zvukovima, traži egzotične ugođaje i n o v a emotivna stanja. Moć je t a k v a tržišta strašna, jer d o h v a ć a d u h o v n a dobra i p r e t v a r a ih u novac. Ni s a m i bogovi ne uspijevaju u m a ć i toj strašnoj meta­ morfozi: preneseni u jednu civilizaciju gdje je sve u stanovitoj mjeri roba, i sami postaju roba. 2 6 S v e se p r e t v a r a u robu, sve se kupuje i prodaje, sve dolazi na tržište, čak i božanstva velikih religija. Bezbrojna su svjedočanstva o prodiranju potrošačkih eleme­ n a t a u život n e k r š ć a n s k i h zajednica. Prvaci i vođe tih zajednica često nastupaju na televiziji, b a v e se prodajom b r o š u r a i ploča, otvaraju škole za vjerski odgoj, bučno sudjeluju u političkim i g o s p o d a r s k i m zbivanjima. Ta je o p ć a komercijalizacija zahvati­ la više ili manje v e ć i n u nekršćanskih grupa, bez obzira na njiho­ vu drevnost i p r o k l a m i r a n u ustrajnost u pravovjerju. Drugi p o r a z doživjele su n e k r š ć a n s k e religije u susretu s teh­ nološkim sadržajima n a š e kulture, čijih se pogubnih utjecaja ta­ kođer nisu uspjeli osloboditi. Umjesto da b u d u glavni nosioci bespoštedne kritike t a k v a tehnološkog društva, one su s a m e ub­ rzo postale n e k o m vrstom svete tehnologije. Stvorena je tako no­ va kategorija: tehnološki misticizam. S tom kategorijom u stvari označujemo sve one mogućnosti u s a v r š a v a n j a s a k r a l n i h tehnika i obrednih p o s t u p a k a koje nisu nužno obilježene religioznim tra­ ženjima n e g o m o g u biti podržane običnim p r a g m a t i č k i m razlozi­ ma, k a o recimo željom za boljim zdravljem i većom fizičkom snagom. U tom se sklopu obredne tehnike uvijek pokazuju k a o prve i jedine vrijednosti, dok njihovi moralni i religiozni sadržaji ostaju potisnuti u pozadinu. Doduše, s a k r a l n e tehnike k a t k a d li­ ječe dušu i tijelo, ali nikad ne spašavaju ljude, pa su više n e k a magija n e g o religija. Zato pripadnici pokreta Transcendentalne

26 H a r v e y Cox, Turning East, The Promise and Peril of the New Orientalism, N e w York, 1 9 7 7 , str. 1 5 3 .

116

Meditacije mogu bez pridržaja izjaviti kako njihova ideologija ni­ je toliko religiozna, jer predstavlja samo prodor u nove duhovne prostore — u smislu otkrivanja čovjekovnih duševnih sposobnos­ ti. Nove religije su dakle poglavito neke psihološke tehnike i svje­ tovni naputci o meditiranju — na stazi potpune vjere u tehnolo­ giju i čovjekovu moć — a manje proživljene religiozne ideje i ob­ lici vjerovanja. Baš na toj razini različitih tehnika i ljudskih umi­ jeća zbiva se središnji čin duhovnog »ispunjenja«, što međutim često služi samo kao obično pokriće i opravdanje mahnitostima našeg potrošačkog materijalizma. Nećemo mnogo pogriješiti ako sad ustvrdimo da su upravo ta dva poraza novih religija — kratko opisana kao n a d m o ć po­ trošačkih i tehnoloških odrednica u njima — presudno pridonije­ la da se suvremeni nekršćanski pokreti izobliče, odstupajući od svoje istočnjačke tradicije. To je razlogom zašto d a n a s mnogi so­ ciolozi počinju tvrditi da su nove religije zapravo više američke nego istočnjačke, usprkos njihovu pozivu na drevno učenje, eg­ zotičnom nazivu i tamnoputim vođama. Koliko n a m je međutim poznato, nitko još nije pokušao potanje i znanstveno usporediti učenje i praksu današnjih nekršćanskih sljedbi s učenjem i prak­ som njihovih uzora iz tradicije. Jer, konačno, nije tajna da ponaj­ bolji stručnjaci za povijest hinduizma i buddhizma do tih »pomo­ darskih« sljedbi ne drže odveć mnogo, ako ih uopće smatraju vrijednim znanstvene pažnje, dok sociolozi, koji ih jedini istražu­ ju, obično slabo poznaju komplicirana vjerovanja i razvoj starih indijskih religija. Tako u stvari i ne z n a m o koliko su ti novi po­ kreti autentični u svojem religijskom naučavanju i djelovanju, ia­ ko n a m je pomalo jasno da su se u mnogim točkama iznevjerili Svojim tradicionalnim ishodištima. Želimo li ipak nešto doznati o tim točkama »izdaje« religioz­ nog nasljeđa — ne čekajući pojavu spomenute rasprave o razli­ k a m a između suvremenih verzija orijentalnih religija i njihovih povijesnih originala — bit će n a m dovoljan već i površan uvid u vjerski život pripadnika novih pokreta. U tom smislu H. Cox, koji je dugo pribivao m e đ u njima, navodi vrlo zanimljiva svjedo­ čanstva. Tako je on, kao prvo, dosta brzo došao do uvjerenja da sve ono što se tijekom mnogih stoljeća događalo u Benaresu ne­ ma baš mnogo sveze s onim što se d a n a s zbiva na sakralnim kružocima poklonika istočnjačke baštine i u ashramima na padi­ n a m a zaljeva San Francisco; jer, vidio je mlade kako se zdušno odaju hinduističkim vježbama, dok istodobno o svetim knjigama starih indijskih religija nisu znali gotovo ništa reći; drugi su opet bili zanesene pristaše zena, ali su buddhističku filozofiju jedva poznavali; susretao je pjevače sufi, sposobne da cijele noći pjeva­ ju pojedine retke iz Kurana, plešući i savijajući se uz zvuk bub­ nja, a da pri tome nisu razumijeli ni jedne izgovorene arapske riječi. Također, mnogi Indijci, u mladosti pripadnici Sikha religi­ je, koji su prišli sljedbi 3HO priznaju da u njoj nisu našli sadržaje nalik onima u religiji u kojoj su rođeni i odgojeni. Sličnosti su na­ ime bile samo u vanjskom obliku, dotično u puštanju duge kose, nošenju t u r b a n a i kratkog bodeža, dok je smisao koji su sljedbe 117

3HO d a v a l e u k u p n i m religioznim dužnostima bio znatno druga­ čiji: n e k a mješavina a s t r a l n e metafizike i ezoterične spoznaje po­ sve nepoznate izvornoj Sikha religiji. No treba reći da i m a i sup­ rotnih mišljenja, k a k o s m o pokazali u opisu pokreta 3HO. Zacijelo, nisu se s v e n e k r š ć a n s k e religijske družbe jednako udaljile od svojih izvora. Zato je ovdje potrebno napraviti neko razlikovanje s obzirom na stupanj njihove prilagodbe američkoj potrošačkoj kulturi. Na jednoj strani m o g u se staviti' oni pokreti koji su bili utemeljeni i p r o m i c a n i u p r a v o zato jer su r a č u n a l i na zapadnjački mentalitet i njegova svojstva. U tu g r u p u bi s v a k a k o

ušle

koje su zaista do kraja amerikanizirane. Na drugoj, bolje reći suprotnoj strani nalaze se oni pokreti što su uspjeli održati čiste izvorne tradicije u tako istaknutom obujmu da im se s a m o mali broj z a p a d n j a k a m o g a o priključiti. Tu s p a d a Međunarodno druš­ tvo za svijest Krišne. Većinu ostalih treba smjestiti negdje na sre­ dinu između ovih dviju krajnjih skupina. Postoji još i treća vrsta zajednica, primjerice zen-buddhizam, koje su pokazale sposob­ nost s a v r š e n e prilagodbe zapadnjačkom načinu života, ali s a m o u njegovim izvanjskim oblicima, dok su svoju unutrašnju auten­ tičnost zadržale netaknutu.

Transcendentalna Meditacija i Misija Božanske Svjetlosti

S v e pokazuje da presađivanje stanovite duhovnosti iz jedne kulture u d r u g u ne ide uvijek lako, to prije što se u n a š e m sluča­ ju radi o dvjema k u l t u r a m a koje su dijametralno oprečne u shva­ ćanju svijeta i života. Zato je na mjestu pitanje da li će zapadnjaci i k a d a uspjeti osjetiti poruku Istoka, osim, naravno, ako se sami prije toga potpuno duhovno ne promijene. Teško je naime zamis­ liti da netko bude istodobno i standardni potrošač n a š e civiliza­ cije i d o b a r vjernik ovih zahtjevnih sljedbi. Ne zaboravimo da su istočnjačka učenja bila p r e n a š a n a s a m o na one osobe koje su oz­ biljno uznastojale oko osobnog usavršavanja, pridržavajući se strogih p r a v i l a i duhovne discipline. Učitelj je p r e d a v a o u naslje­ đe pouku učeniku tek onda k a d je bio siguran da je on uistinu duhovno pripreman. D a n a s su međutim te istočnjačke ideje i du­ hovne vještine svakome pristupačne, često na dohvat ruke k a o potrošački predmeti i ideologije. Zato se učenja raznih sljedbi ta­ ko m a s o v n o prihvaćaju, ali se ne obavlja u isto vrijeme odgova­ rajuća d u h o v n a preobrazba. Nije o n d a čudo što je za mnoge na­ še suvremenike susret s istočnjačkom duhovnošću neautentičan, k a o neki prohtjev koji ostaje p o v r š a n i nedovršen. Postoje dakle dva Istoka: jedan stvarni koji se proteže od Arabije preko Indije do J a p a n a i drugi koji je nedohvatan mit, neispunjen s a n i lijepa iluzija, a nalazi se s a m o u g l a v a m a razo­ č a r a n i h i umornih zapadnjaka; to je k a o n e k a iskrivljena projek­ cija njihovih nedostataka. Zato J. Needleman 2 7 kaže da moderni čovjek z a p r a v o »krade« a ne prihvaća istočnjačke ideje; »krade«

• 27 Jacob N e e d l e m a n , A Sense of the Cosmos,
118

The Encounter of Modern Sci­ ence and Ancient Truth, N e w York, 1975, str. 163—170.

Dapače. odbacivši posebnost nacionalizma kao neku krajnju izopačenost. ali kao društveno nepromijenjen. Islam diže Božju zastavu — pišu mus119 . godine od Naserova režima. pleme ili obitelj. Kroz razne oblike nacionalizma sekularizam je nagrizao i ugrozio tra­ dicionalnu općenitost islamske vjere. Njihovo se ushićenje dakle odnosilo na jedan svijet kojega zapra­ vo n e m a ili b a r e m sve manje postoji. Sayyid Qutb. islam d a n a s pro­ življava. U tome se nacionalizam pokazao zacijelo suprotan muslimanskom ortodoksnom učenju. može se reći suprotno: da su te nove religije poglavito iz vlastite uske povezanosti s do­ movinskim religijama i njihovim živim tradicijama izvlačile naj­ veći dio svoje popularnosti i ugleda. Prvi svjetovni poticaji došli su iz kruga nacionalizma. Riječ je o golemom povijesnom nesporazumu koji traži dublju raščlambu. zabilježio je u svojem komentaru Kurana kako islam treba da spasi čovječanstvo od lanaca pri­ stranosti i vezanosti za nacionalnost (al-jins). za svijet. žele­ ći se tako približiti Zapadu. po­ vijesno nestvaran. milijuni zapadnjaka su zanosno i odušev­ ljeno otkrivali taj isti Istok. tradicionalno muslimansko učenje priklonilo se is­ lamskom univerzalizmu. Dok stare istočnjačke religije postaju »aktivističke« i razvijaju manje poznate sastojke u svojim tradicijama. duhovno okamenjen i religiozno arhaičan.ih ne da bi postao drugačiji — jer on to ne može — nego da bi još više učvrstio svoje intelektualne kategorije i pravila ponašanja: individualizam i privatizaciju. jedan od vođa Muslimanske Braće. N a m a će međutim biti dovoljno ako sa­ mo mjestimice upozorimo na neke tipične promjene što su se zbi­ le u prostorima stare postojbine velikih istočnjačkih religija. napuštajući mitski nadzor na svijet i prihvaćajući povijest kao svoju prvu stvarnost. Nit koja je vezivala moderne nekršćanske pokrete s velikim istočnjačkim religijama — ma koliko bila t a n a n a i ugrožena od moćnog potrošačkog mehanizma — tek je sad konačno pukla. mnoge zapadnjačke skupine tih istih religija traže uzor u jednom idiličnom Istoku koji se stvarno mi­ jenja i nestaje. Usprkos tome. U sukobu između pan-islamizma i mladih nacionalistič­ kih pokreta. Zato je ovo drugo zapad­ njačko otkriće Istoka kobno i nesretno zakasnilo pa ne uspijeva više živjeti sadašnju religioznu povijest tih n a r o d a nego njihovu mrtvu prošlost. Premda su se nekršćanske sljedbe radi što bolje prilagodbe modernom mentalitetu iznevjerile mnogim ishodištima svoje re­ ligioznosti — što smo netom pokazali — one to nisu izrijekom i pred javnošću nikad priznale. iako ne u svim krajevima podjednako. Za mnoge dobre poznavaoce ta religi­ ja po svojem strogom učenju i obrednim pravilima predstavlja težu zapreku religioznoj modernizaciji nego što je to slučaj s ve­ ćinom drugih vjerskih tradicija. A baš je na toj točki došlo do neočekivanog prijeloma — što uvjetuje ujedno i n a š u zadnju kri­ tičku primjedbu na račun suvremenih istočnjačkih pokreta. pogubljen 1966. Započnimo s islamom. Kako? U trenutku kad je Istok počeo sve više oponašati Zapad. neku čudnovatu preobrazbu.

Bonhoeffera. str. o n a je čisti anakronizam. Fr. svi socijalisti. jer se p r e m a njemu oboje jednako služe moćima mržnje. U tom je kontekstu naime islam. dok za dru­ go treba reći da predstavlja. jer su to lažni barjaci koje islam ne priznaje. dapače. u istim ideološ­ kim redovima. zaključuje on. opisan kao istinski nosilac i promicatelj slobodarskih ideja. Pojavili su se o n d a obvezno i musliman­ ski marksisti koji u islamu i marksizmu vide dva jedino ozbiljna pokušaja ostvarenja društvenog ideala današnjice. mnogo više nego sve druge religije. koje osiro­ mašuju ljudsku dušu. poručuju oni. na opće iznenađenje. musliman ne može 28 imati d r u g u naciju osim islama. Doduše. A M u h a m m a d Iqba'l. što je na kraju ipak posve isto. zastarjela i preživjela. Za re­ volucionara koji je okrenut budućnosti i zato anticipira svijet sut­ rašnjice islam treba tumačiti samo znanstveno. uspoređuje nacio­ nalizam s ateističkim socijalizmom. Pred tim prodornim širenjem nacionalizma i sekularizacije islamizam je mogao zauzeti dva različita stajališta: ili da im se o d u p r e zatvorenim konzervativizmom ili da prizna kako se te m o d e r n e ideje nalaze već odavno sadržane u njegovu prvobit­ n o m naučavanju. kao pomalo tragičan p a n d a n »kršćan­ skom ateizmu«. Prema tom mišljenju islam s marksizmom ima mnogo zajedničkog. P r i n c e t o n . p r e m a pozitivis­ tičkom naturalizmu. ali pod uvjetom da prihvate jednu m o d e r n u viziju Kurana. Prvo smo stajalište ukratko opisali. n e k a vrsta musliman­ skog D. Nije trebalo zato dugo čekati pa da se pojave »islamski ateizam« i »nereligiozni islamizam«. međutim. 1957. U današnjem vremenu. 120 . liberalizma i prosvjetiteljstva. Marxa zajedno. Altizera i K. Nietzschea. protivnici zapadnjačke kulture i neprijatelji kapitalizma mogu naći zajedno s muslimanima. U tome su modernisti upravo smiješno i naivno slijedili zapadnjačke teo­ loške predvodnike. ali traži da »Allah treba umri­ jeti«. Islam in Modem History. T. osim židovstva. drugi poznati arapski teoretičar religije još je odlučniji od Nadima al-Bitara. zavisti i sumnjičenja. U marksističkom smislu. povijesno gledano. Suradnja između bivših suparnika postaje moguća zato jer se u toj viziji Kuran proglašuje ništa manje nego za kolijevku socijalizma i svih n a p r e d n i h društvenih poredaka. on će napisati da je religija do jučer bila ideologija suglasna svojem v r e m e n u pa je zato ne valja osuđivati.limanski teolozi — a ne stijeg patriotizma ili narodnosti. J. Al-'Azm. Nadim al-Bitar. 283. što je u okolnostima islamske dogmatske strogosti i tradicionalne krutosti djelovalo zaista groteskno. pozna­ ti pakistanski pjesnik i muslimanski mislilac. Na izazov ateizma i sekularizacije muslimanska teologija je dakle reagirala na dvostruki način: tradicionalisti upornijim ču­ vanjem starih običaja i svjetonazora. Zato se. ne naviješta »Božju smrt«. prvi ozbiljni ras­ cjep u iskonskoj cjelovitosti i originalnosti muslimanske vjere. za njega islam ne • 28 W i l f r e d C a n t w e l l Smith. Zato. m o d e r n a revolucija našla se pohranje­ na u islamskoj baštini. a modernisti boljom prila­ godbom i upotrebom fantastičnije teorijske akrobatike.

Beyond Tradition and Modernity. pa su m u s l i m a n s k e vlasti zatražile od Židova — što je jedinstveni izuzetak — da primijene cenzuru i z a b r a n e r a s p a č a v a n j e tih spi­ sa. P. str. Religijska nadgradnja a r a p s k e civilizacije bit će dakle zauvijek ukinuta — z a k o p a n a na »groblju ideologija«. Dapa­ če. Zwi Werblowsky. a G. Lenjin buddhizma«. međutim. M a l a l a s e k e r a iz C e y l o n a ne prestaju ponavljati da je buddhizam bio najozbiljnija i možda jedina znanstvena religija u povijesti čovječanstva. P. J. M a l a l a s e k e r a izričito k a o »najstariju demokratsku instituciju«. da ne k a ž e m o tužno i ponižavajuće za blistavo nasljeđe istočnjačke mudrosti i religioznosti. U Thittila iz B u r m e i G. a Ašoka. Tako će D. S t o g a D. Napisati da je »Buddha anticipirao Po­ velju U N E S C A prije dvadesetipet stoljeća« znači stvarno započeti s rasprodajom samosvojnih dragocjenosti jedne velike religije za r a č u n sadašnjeg političkog utjecaja njezinih sekulariziranih sljedbenika. Mnogi je zato određuju k a o izrazito znanstvenu religiju. C. S pojavom m a r k s i z m a to je dodvoravanje — kao i u i s l a m u — dostiglo v r h u n a c n e u k u s a i laskanja. godine napisati »da je B u d d h a bio veliki proto-Marx. 2 9 Tako se islamskim tradicionalistima novi m u s l i m a n s k i atei­ z a m učinio opasnijim od s a m o g cionizma. buddhi­ z a m više nije znanstvena. pa je s a d bud­ dhizam viđen k a o neuklonjivi i najvažniji povijesni sastojak mar­ ksizma. posebno za kolonijalni mentalitet. njegov učenik i prvi državnik nove religije. Spisi Al-'Azima postali su ubrzo best-seller m e d u Palestincima u Izraelu. Koristeći jednu samovoljnu i proizvol­ jnu tekstualnu konstrukciju.• može biti obnovljen ni u kojem m o g u ć e m obliku. nego je postao socijalna religija. Pojavom društvenih ideologija. Zato svi pokušaji približavanja b u d d h i z m a njemu tuđim društvenim filozofijama djeluju promašeno. to je dodvoravanje išlo drugim smjerom. Tako je uz K r i s t a i A l l a h o v a pro­ r o k a postao daleki prethodnik suvremenih kontestatora. protivno uobičajenom mišljenju. d r u g a v e l i k a istočnjačka religija. V i j a y a v a r d h a n a može 1953. Dosljedno tome. C. 1976. V i j a y a v a r d h a n a posve m o d e r n o opisati staru indijsku instituciju Samghe — buddhističku redovničku za­ jednicu — k a o »bratstvo ustrojeno od ljudi koji su posvetili svoj život služenju čovječanstva«. U toj težnji da se buddhizam pod s v a k u cijenu stavi u isti red s m o d e r n i m društvenim ideologijama otkriva se tipično zapad­ njačko nepovjerenje p r e m a duhovnim v r e d n o t a m a i posebničkim m o ć i m a religije. č a k ni u ateis­ tičkom. Tak­ vo dodvoravanje znanosti razumljivo je u razdoblju prevlasti ide­ ologije pozitivizma. buddhizam bi se m o r a o bri*• R. U sličnu duhovnu pustolovinu spleo se i buddhizam. 73. njezini su radikalni teolozi također nastojali pokazati k a k o je buddhizam — opet k a o i i s l a m — naj­ modernija religija na svijetu. 121 . Po u g l e d u na k r š ć a n s k u r a d i k a l n u teologiju — koja je u Kristu p r e p o z n a l a po­ litičkog r e v o l u c i o n a r a i društvenog djelatnika — i B u d d h a s a d a biva p r o g l a š e n za »jednog od najvećih buntovnika u ljudskoj po­ vijesti koji nije ustao s a m o protiv povlastica h r a m s k i h svećenika nego je osporio s a m o društvo«. London. Changing Religi­ ons in a Changing World.

nuti s a m o za ova) svijet, tražeći uvijek »značenje života u s a m o m životu«; daleko od poimanja svijeta k a o tamnice, on n a v o d n o za­ htijeva da »raj treba stvoriti ovdje na zemlji«. Dovedeno do za­ dnjih g r a n i c a , to novo shvaćanje buddhizma, sastavljeno u stvari od zapadnjačkih političkih krilatica, z a v r š a v a s idejom da je ide­ alni društveni p o r e d a k u s v e m u istovjetan s nirvanom. S i g u r n o će iz ove teške zbrke i neuspjele n a g o d b e jednako m a r k s i z a m k a o i b u d d h i z a m izići više u n a k a ž e n i nego približeni. Ali to nije n a š problem. N a p r a v i o bi k r u p a n previd onaj tko bi slijedom naših opisa brzopleto pomislio da je religiozna kriza preplavila sav Istok i da azijsku duhovnu baštinu v e ć s a d a razgrađuje materijalistički svjetonazor i to s onom istom učinkovitošću kojom je svojedobno razrijedio monolitno evropsko kršćanstvo. Primjeri modernizaci­ je i s l a m a i buddhizma koje smo iznijeli zapravo su rijetkost, ali vrlo lako m o g u postati m a s o v n e pojave, posebno u pogodnim po­ litičkim prilikama. Njihova je znakovitost u tome što, uz ostalo, pokazuju k a k o n e m a r a z l o g a da se previše idealizira stanje u nek r š ć a n s k i m religijama. Počeci izrođenja tradicionalnog vjerova­ nja toliko su n a i m e uočljivi da dopuštaju govoriti b a r e m o ne­ k o m preobražaju dosadašnjeg položaja religije. U svakom sluča­ ju, Istok više nije ono što je bio prije m a l o v r e m e n a : nepresušivi izvor duhovnih vrednota i religioznih iskustava. Taj izvor doduše nije presušio, ali su vode m a l o zamućene. Neki su to davno na­ slutili; prije dvadesetak g o d i n a jedan je poznati pisac, nakon po­ v r a t k a iz Indije, duhovito zapisao k a k o je »tražiti d a n a s u Aziji mistično rasvjetljenje i duhovni poticaj toliko zastarjelo koliko ideja da su Sjedinjenje Države još zemlja cow-boy sa«?0 Tvrdnja zacijelo pretjerana, ali zato ne i posve lažna. I b a š o v a k a v Istok — sav u preoblikovanju i promjenama — ostao je nepoznanica većini suvremenih religijskih pokreta na Zapadu, što nije moglo proći bez ozbiljnijih posljedica. Članstvo tih pokreta dovedeno je u položaj da prisilno živi neko trajno sta­ nje zablude, iluzije i otuđenja s p r a m istine o izvornim obilježjima svoje domovinske religije. P r e m d a se nove vjerske zajednice ori­ jentalnog tipa d a n a s neosporno množe i brojem rastu, većina nji­ hovih sljedbenika nije u p u ć e n a u to da im vlastito izvorno nad­ a h n u ć e — svijet m u d r a c a i fakira, p a g o d a i talismana, ezoterič­ ne spoznaje i unutrašnjeg m i r a — polako iščezava i zamire. To je o n d a razlog više da Istok dozive kao san svoje neostvarene reli­ gioznosti, a ne kao stvarno otkriće jedne nove i tuđe religije. S ovim n'esporazumom n a š je pregled dovršen: opisali smo poglavita zastranjenja i nepriličnosti u modernim nekršćanskim pokretima. Pri tome smo u g l a v n o m isticali s a m o loše strane no­ vih pokreta, jer n a m je to izrično nametnuo metodski put obrade teme. M n o g e opasnosti namjerno su preuveličane i jednostrano prikazane, ali je to napravljeno zato da bi se što bolje osvijetlila d r u g a s t r a n a medalje i otkrilo naličje današnjih istočnjačkih sek'° Arthur Koestler, Von Heiligen und Automaten, Stuttgart, 1961, str. 349.

122

ti. N a p r a v i l i smo tako sažetak mogućih i stvarnih negativnosti. Neki će možda i. s tako pretjeranim kritičkim iskazom biti neza­ dovoljni, smatrajući da je trebalo ići još dalje i pokazati da su te sljedbe — gotovo bez iznimke — leglo poroka i zla koje treba društvenom silom iskorijeniti. Posebno su psihijatri skloni vidjeti u njima s a m u ludost i neuravnoteženost. Očigledno je da će ek­ stremnih slučajeva potpune izrođenosti pripadnika sljedbi — u kojima p r e v l a d a v a pokvarenost, perverznost, l u đ a č k a poho­ ta, homoseksualizam, droga, biznis, fanatizam, ludilo i zločin — ponegdje biti u podzemlju društva, ali su to uvijek nesvakidaš­ nji i malobrojni slučajevi, k a o neki patološki polog i talog naše civilizacije. Uostalom poznato je da sve društvene tvorbe imaju takve bolesne okrajke pa zašto ih nebi i m a l e i istočnjačke vjerske zajednice. Metoda krajnih primjera ništa ne dokazuje, jer k a d a bi se s a m o po bolesnim okrajcima sudilo, slabo bi prošle i najbo­ lje religije i društveni sustavi u povijesti. Zato u slučaju ne­ kršćanskih družbi treba opisivati njihovu stvarnost onako k a k o se o n a uistinu cjelovito otkriva, a ne k a k o je iskrivljeno predstav­ lja negativan odabir stanovite pozitivističke ideologije. Osim u spomenutim ideološkim p r e d r a s u d a m a razloge za različito vrednovanje nekršćanskih pokreta treba tražiti još u op­ ćoj krizi metode u oblasti istraživanja sekti. Dobiva se dojam da je veći dio stručnjaka podlegao vladajućem senzacionalističko-potrošačkom načinu mišljenja pa je zato njihov pristup tim po­ kretima postao površan i neznanstven. Rijetki se pojedinci m e đ u njima — k a o B. R. Wilson i J. A. S a l i b a — b a v e pretežno tipologi­ jom sekti, što je nažalost opet d r u g a krajnost, izražena apstrakci­ jom. Za potvrdu te krize navedimo da je u povodu poznatog po­ kolja i kolektivnog samoubojstva stotine pripadnika sljedbe Hram naroda u d ž u n g l a m a G v a j a n e d o š l a do potpunog izražaja nespremnost znanosti o sektama, bolje reći njezine metode, da se uzdigne iznad razine uzbudljivosti tih groznih događaja. Sred­ stva javnog priopćivanja nadjačala su jednostavno svaki drugi glas. U nas se također o tome dosta pisalo u dnevnom tisku, a p r e v e d e n a je j e d n a knjiga o tragičnom m a s a k r u u Jonestownu." Međutim, u svim tim izvještajima sekta je v i đ e n a isključivo k a o model vlasti i m e h a n i z a m manipulacije, u kojoj g l a v n u ulo­ gu igraju v o đ a sekte i njegovi bliži suradnici. T a k a v pristup daje prednost bizarnim momentima i psihoanalizi, m o ć i m a vladanja skupom i instiktima agresivnosti, prizivajući u svijest nacističke postupke u logorima i »pranje mozga« u totalitarnim političkim sustavima. Okrenut s a m o ekscesnim točkama, taj neopaki postu­ p a k zanemaruje u potpunosti vjerničko mnoštvo i razloge njego­ va č u d n a pristanka na bezumnost. Može to mnoštvo netko povu­ ći za nos i prevariti, ali time nije oskvrnuo čistoću religiozne želje, nego je s a m o stavio u pitanje izbor želje. A to nije isto, jer je izbor slučajan, a želja prvobitna. V a ž n o je dakle ono što se traži,
M a r c h a l l Kilduff — R o n J a v e r s , Smrt u džungli, Rijeka, 1979, str. 176.

•"

123

a ne što se nalazi. Metoda koja bude vodila r a č u n a o uzrocima ši­ renja sljedbi, a ne o sudbini suludih p r o r o k a poput J i m a J o n e s a i m a š a n s u da otkrije njihovu antropološku istinu. Zato, k a d bi se kojim slučajem pokazalo da su sve religijske družbe zaista onakve k a k o ih želi prikazati stanovita ideologija i sociologija, to još ne bi m o r a l o obezvrijediti njihovo izuzetno značenje u znanstvenoj r a s p r i o sudbini religije u današnjem svi­ jetu. J e r nije u pitanju moralnost novih nekršćanskih pokreta, nego religiozna strast njezinih sljedbenika. KRŠĆANSTVO I OTKRIĆE NEKRŠĆANSKIH RELIGIJA U istraživalačkom pristupu pojavi novih vjerskih pokreta i n e k r š ć a n s k i h sljedbi, znanost o religijama se obično služi trima različitim o b r a d a m a : sociologijskom, psihologijskom i religij­ skom. D r u g i m riječima, ta znanost p o k u š a v a protumačiti suvre­ m e n o p o v e ć a n o zanimanje za n e k r š ć a n s k e religije k a o posljedi­ cu promjena na društvenom, duševnom i religioznom području. Zacijelo, svi n a s ti uzroci neće podjednako zanimati nego s a m o onaj treći, religiozni, jer se važnošću i značenjem osjetno uzdiže n a d ostalima. Zato što kršćanstvo d a n a s biva sve više nereligiozno, postaje ono sve manje sposobno zadovoljiti prirođene osjeća­ je za religioznim u čovjeku; promašuje dakle ispuniti njegove neotuđive potrebe za svetim. Odatle onda obrat u odnosima mo­ dernog sekulariziranog svijeta s p r a m kršćanstvu i njegova neo­ č e k i v a n a težnja za n e k r š ć a n s k i m religijama. Ostali p a k uzroci — društvenog i psihološkog r e d a — s a m o odslikavaju tu bitnu religioznu frustraciju koja se sastoji u čovjekovu temeljnu otuđe­ nju od s a k r a l n e razine razmišljanja i ponašanja. Ishodište nove religioznosti smješteno je u svjetovnom pro­ storu. S t o g a metodički treba najprije od njega poći. Bilo je posve logično očekivati da poslije teologije »Božje smrti« nadođe raz­ doblje opće sekularizacije. Svijet u kojemu je »Bog umro« u stvari je jedan potpuno sekularizirani svijet. Duh se svjetovnosti d a n a s toliko rasprostranio da je zahvatio s v a područja javnog i privat­ n o g života. Izostala su svjedočanstva i iskustva svetoga, pa je ta­ ko razoreno čovjekovo posljednje sigurno utočište — protiv bez­ u m n o g protoka v r e m e n a i besmisla smrtnosti egzistencije. Seku­ larizacija je počela prazniti svijet od značenja i svrhe, stvarajući duhovnu pustoš, u kojoj je svaki dublji smisao tiho zamro. Takvo se neprirodno stanje teško moglo dulje održati. Željan religioz­ nih utočišta i potreban zadnjih pribježišta, sekularizirani čovjek je počeo tražiti u samoj svjetovnosti temelj svoje izgubljene smislenosti. Ali osim jeke vlastitog zaziva ništa drugo nije čuo. Pusti­ nja je r a đ a l a pustinju. Ubrzo je postalo jasno da se zadnje značenje života ne može naći u v r e d n o t a m a koje nudi sekularizirani svijet. Zato je moder­ ni čovjek — živeći iskustvo čiste svjetovnosti — u C r k v a m a potra­ žio s a k r a l n u h r a n u za svoju veliku religioznu glad. Na žalost, k r š ć a n s k e institucije nisu pokazale dovoljno sposobnosti da se

124

suoče sa zahtjevima upravo fantastične težnje svjetovnog čovje­ ka za religioznošću. To je onda, naravno, pružilo priliku svim nekršćanskim družbama i svjetovnim nadomjescima vjere da se iz okrajka premjeste u samo središte suvremene religiozne pažnje i privlačnosti. Sve to pokazuje da nekršćanski pokreti doduše mogu biti u nekoj mjeri poticani od političkih i ekonomskih razloga, ali da im je ipak poglaviti uzrok postanka u općem nezadovoljstvu s crkvenim kršćanstvom, koje radi svoje svjetovnosti i nereligioznosti nije više bilo kadro dati primjerene odgovore na sržna pita­ nja čovjekova života. Crkve su prestale ispovijedati vjeru koja je određivala pravila za cijeli ljudski vijek i za svaku situaciju. Um­ jesto da protuslove svijetu i njegovoj mondanoj logici, one su čes­ to postajale mjesto izmirenja sa životnim okolnostima. Zato je kršćanstvo — manje ili više — odstupilo u svojim bitnim funkci­ jama: smjestilo se u prolaznom, nagodilo s političkim, izmirilo sa svjetovnim, zapostavilo vječno u korist budućeg i podredilo se sudu povijesti, a ne milosrđu Božjem. Ta kriza religioznosti jednako je pogodila protestantizam kao i Katoličku Crkvu. Glavne protestantske Crkve — vodeći tije­ kom naraštaja oporbu protiv svjetovnog racionalizma — djelo­ mično su prihvatile nedostatke protivnika: moralizam, verbali­ zam i potpuno odsustvo ekstatičkih stanja. Moglo bi se pomisliti da će barem Katolička Crkva, sa svojim dugim sakramentalnim iskustvom, biti gostoljubivije boravište za suvremene oduševljenike religioznih izbora. Ali nije bilo tako; stariji katolicizam je uzeo areligiozni oblik skolastičkog intelektualizma i legalistič­ kog moralizma. Prema mišljenju nekih sociologa32 ni najnovije razdoblje u povijesti katolicizma — označeno koncilskim doga­ đajem — nije poboljšalo stanje stvari. Upravo u trenutku kad se Katolička Crkva odlučila konačno da prizna vrednote modernogsvijeta, postalo je posve jasno da je taj svijet bez vrednota. Tako je Crkva opet zakasnila u prilagodbi i zapravo pohvalila jedan svijet u raspadanju. Pogrešno bi bilo međutim ostati na toj tvrdnji koja odražava političku ocjenu. Treba ići dublje, pokuša­ vajući problem domisliti isključivo na razini religioznosti, i reći da Crkva nije pozvana da svijet osuđuje — kao nekad u prošlosti, a niti da ga pretjerano hvali — kao danas. Ona može, ako je dois­ ta religiozna zbiljnost, svijet jedino spašavati, svojim čovjekoljub­ ljem i slobodnom patnjom. To je njezino bitno i nezamjenjivo poslanje. Ako drugačije radi, onda pristaje na prvenstvo svjetov­ nosti. Ukoliko dakle Crkva baca anatemu na svijet ili ga hvalom uzvisuje, ona čini posve istu stvar, jer se u prvom i drugom sluča­ ju jednako priklanja svjetovnom sudu, što međutim ne može pro­ ći bez štete za njezin religiozno-soteriološki poziv. Nema sumnje da upravo zato iz prostora današnje crkvenosti iščezavaju mnogi klasični sastojci religioznosti. Tko bolje po­ znaje suvremenu teološku literaturu, tome će biti odmah jasno
12 R o b e r t N. Bellah, New Religious Consciousness and the Crisis in Moderni­ ty, u z b o r n i k u The New Religious Consciousness, Los A n g e l e s , 1976, str. 340.

125

koliko je u c r k v a m a t e m a sekularizacije prisutna. Dapače, o n a se općenito priznaje, oduševljeno p r i h v a ć a i zdušno preporučuje. Iako nije sastojak vjere, sigurno je najomiljeniji predmet razmiš­ ljanja u Crkvi. A prihvaćanje sekularizacije nije ništa d r u g o doli p o h v a l a m o d e r n o m svijetu, što i m a za posljedicu — k a k o smo n a p o m e n u l i — da se C r k v e polako otuđuju od religije. J e r , k a k o se uopće može nešto spašavati što se u z i m a za uzor? Ta rastuća sekularizacija k r š ć a n s k i h C r k a v a pobliže se ogleda u izbjegava­ nju g o v o r a o transcendenciji, demitiziranju evanđelja, podcjenji­ vanju tradicije, pojednostavnjenju obreda, obezvređenju duhov­ n o g a života, izjednačavanju mističnog s okultnim, otklonu reli­ gijskih s i m b o l a i n a d m o ć i društvenih sadržaja n a d vjerskim. Nije to u svakoj Crkvi jednako prisutno, ali je k a o opća tendencija u s v i m a jako primjetljivo. Zato što nekritički prihvaćaju svjetov­ ne vrednote, C r k v e i njihove teologije nužno svijet hvale, a svijet se može hvaliti točno onoliko koliko se u eklezijalnom prostoru odustaje od religije. Običnom čovjeku, pozemljaru n a š e industrijske civilizacije, može izgledati dobro što se C r k v e d a n a s obraćaju na svjetovnost, jer za njega — uznika puke očitosti — svjetovno je nešto razum­ no i zbiljsko, a religiozno nešto n e r a z u m s k o i magijsko. Uosta­ lom, to mu složno tvrde teologija, m a r k s i z a m i pozitivne znanos­ ti, pa nije čudo što se drugačije ne usuđuje misliti. A u stvari je baš obratno od o n o g a što vladajuće ideologije zagovaraju. Da ni­ je uvijek r e a l n o ono što je očito, najbolje pokazuje primjer odno­ sa između sekularizirane teologije i političkog opredjeljenja te teologije. Svatko bi n a i m e r a z u m a n očekivao da će promicanje veće svjetovnosti u teologiji imati za posljedicu isticanje manje konzervativnosti u politici. No to se nije dogodilo. Podložne modi i h i r o v i m a vremena, m o d e r n e teologije su s a m o odrazile domi­ nantne ideje svojeg doba — k a o što su revolucija, bratstvo, zajed­ ništvo, treći svijet, kontestacija, seksualno oslobođenje, ekologi­ ja, ateizam — ali nisu pokušale ići ispred v r e m e n a . Na taj način one su postale sastavni dio opravdavajuće ideologije postojećih društava i političkih pokreta. Štoviše, može se pokazati da je teo­ logija sekularizacije u svojoj političnosti vrlo konzervativna i sta­ romodna. Koristeći marksističku analizu, M. Xhaufflaire 3 3 je us­ tvrdio k a k o se pod vidom modernizma i napuštanja svih religij­ skih oblika kršćanstva u toj teologiji z a p r a v o krije jedna ideolo­ gija koja ide na ruku neo-liberalizmu i g r a đ a n s k i m sustavima, ali i svim p o r e d c i m a koji se pribojavaju korjenitih društvenih promjena. S druge strane, ta ista teologija može biti p r o m a t r a n a također k a o ideologija crkvene prilagodbe na svjetovnost i atei­ zam. Ć a k i ekstremno lijeve teologije, koje su nadahnute radikal­ nim duhom neslužbenog marksizma, ne uspijevaju biti ispred svojega v r e m e n a , jer su u stvari s a m o odraz, privjesak i u k r a s jedne moćne ideologije. Te su teologije međutim u tolikom stup-

" Marcel Xhaufflaire, La theologie apres la theologie de la secularisation, u zborniku Les deux visages de la theologie de la secularisation,Tournai, 1970, str. 85—107.

126

Spomenuti povijesni rascjep između svjetovnog kršćanstva i njegove religiozne biti pokušao se riješiti jednom n a k n a d n o m teorijskom konstrukcijom koja želi pokazati da kršćanstvo uopće nije religija nego vjera. A zna se dobro što to znači: nadmetanje. gozba. koja se u njima na neki način već nalazi. pravednost — ali time ne is­ ključuje religiozno. Kategorije svetoga su zajedničke kršćanstvu i religijama: kozmogonijski mit. objava svetoga — teofanija — ne 127 . To je r a z l o g o m zašto Božja riječ uzi­ ma oblike i strukture stoljetnog čovječjeg iskustva. svećenstvo. demoni i sud. eshatologija. kršćanstvo bi bilo isključivo vjera u naš n a d n a r a v n i poziv kroz čovještvo božan­ stva. b r a t s k a ljubav. Odrek­ ne li se kršćanstvo svoje religozne podloge riskira kompromitira­ ti antropološke pretpostavke vjere. Iz fenomenološkog vidika. a ne od čovjeko­ ve neutažive potrebe za svetim i neiskazanim. Dapače. nego ga p r e u z i m a i posvećuje. a ne kao objektivizacije ljudske želje za neizrecivim. lukavost i zakone svijeta. čovjek se r a đ a religioz­ nim. i religoznosti. Ta je dijalek­ tika na sreću neumoljiva: tko otklanja u kršćanstvu religiozni vidik. U traženju odgovora. logiku ja­ čega. posinjenje. do kraja čista i bez primjesa reli­ gioznosti. soterologija. Tako je priklon sekularizaciji — u m n o g i m C r k v a m a i njiho­ v i m teologijama — završio s čudnim odobravanjem i povlađiva­ njem duhu ovoga svijeta. askeza. ali onda mo­ ra biti s p r e m a n na sve posljedice takva izbora. obred. molitva.nju već svjetovne da se ne ustručavaju priznati svoju potpunu areligioznost. Posljedice »razvoda« vjere i religije m o g u biti još teže. Kršćan­ stvo je doduše u nečemu različito od religije jer koristi kategorije koje nisu tipično religijske nego su općeljudske — k a o očinstvo. s h e m a saveza. P r e m a tom mišljenju. U toj teoriji nije sporno pitanje vjere. što je redovno sudbina svakog kršćan­ stva koje p o k u š a v a odustati od svoje religiozne biti. k a k a v je naš. Bilo bi n a i m e posve čudno k a d ta vjera ne bi nailazila na odaziv u na­ šem religioznom biću. žrtva. prolaznost vlasti. a postaje kršćaninom. tome ostaje još samo slobodan svjetovni vidik. dok bi religija odslikavala ovostrano otuđujuće stanje ljudi koji su od straha pred prirodom i neznanja pred društvom potra­ žili i m a g i n a r n i zaklon u onostranom božanstvu. Za znanost o reli­ gijama je nedvojbeno da između kršćanstva. čini se da je najbolje poći od povijesne činjenice da kršćanstvo ni­ je nikad uspjelo biti s a m o vjera. Konačno. jer se kršćanstvo ne može olako otcijepiti od živih ljudi i njihove bogate religijske tradicije. pojava k r š ć a n s k e vjere k a o odgovora Bogu. n e m a raskola. k a d bi počinjala od ništa. K r š ć a n s k a vjera dakle ne poriče religiozno. igru moći. nije dokinu­ la niti može dokinuti tu temeljnu religioznu želju koja je u ljud­ skom rodu na univerzalan način zasvjedočena. jer kršćanstvo je zaista vjera koja spašava. nego je problem da li se o n a nadovezuje na religiozne dispozicije u čovjeku ili ih kao nešto tuđe i zlo ukida. p a d i opći potop. koje dolazi u susret ljudima.

C h i c a g o . koliko je v a ž n o što o n a za čovjeka životno pred­ stavlja. drži da su te zbiljnosti. intimnom i unut­ rašnjem. Ukratko. J e r . a nipošto religiji ideologijski sadržaji. 5. N e k a d se s m a t r a l o da je religija odraz drugih zbiljnos­ ti — n e p r a v e d n a društva. u prošlosti i sa­ dašnjosti. Odbacivanjem svakog religioznog iskustva. 1 5 0 — 1 5 1 . ideo­ logija je izrazito religiozna kategorija. bez obzira na njezinu istini­ tost. motivirano religioznim pobu­ d a m a . 1 9 7 6 . ti pokreti su iskazi reli- • 34 J a c q u e s G r a n d ' M a i s o n . s a v r š e n o otkrivalačka: uspjeh stanovitih ideologija pokazu­ je z a p r a v o d u h o v n u i egzistencijalnu situaciju onih za koje te ideologije tvore n e k u vrstu soterologije. Iz toga slijedi da je »svaka k u l t u r n a moda. što je u biti isto. A k o to ponašanje nije izričito posljedica religioznog doživ­ ljaja. simbola i mitova. str. T e m u o s u v r e m e n o m otuđenju k r š ć a n s t v a od religije treba do kraja domisliti. svjesno ili podsvjesno. privatnom. Vah a n i a n prozreo to stanje. svako će ljudsko po­ našanje biti. običnom je vjerni­ ku oduzeto g o l e m o bogatstvo religijskog jezika i slika. izlažući se povijes­ noj opasnosti da time prekine svaki odnos s prirodom. svezak. II.«' 5 D r u g i m riječima. o d r a z propuštene religioznosti. iako je po svojem sadržaju o p i s a n a posve oprečno. Od svih je modernih teologa s a m o G. 128 . jer je z a m a h radikalnih teoloških po­ kreta i tendencija svjetovnosti u C r k v a m a pokušao rastumačiti k a o izrazito religioznu obnovu. str. Tu metodu — koja daje prvenstvo religioznomu — potrebno je s a d a primijeniti na pojavu sekularizirane crkvenosti i teologi­ je. Consecration et secularisation. 35 M i r c e a E l i a d e . k a o subjektivna oz­ naka. dotično kršćanstvu bez znakova. osobnom. bez osobnog svjedočenja i izričite crkvenosti. Paris. vjera bez religije vodi a n o n i m n o m kršćanstvu. Occultism. Witchcraft and Cultural Fashions. kršćanstvo se zatvorilo u svoju biblijsku samodovoljnost i antropološku nepriopćivost. u svojoj iskrivljenosti. Da bi se izbjegao svaki rizik idolatrije ili krive predodžbe božanstva. Le monde et le sacre. osim odnosa svjetovnosti. Zato se ideologiji pridaju religi­ ozne značajke. društvom i čovjekom. kršćanstvo je došlo u situaciju da ostane gotovo usam­ ljeno u prostoru moderne kulture. koje povi­ j e s n a Objava nije se bojala preuzeti. 3 4 Tako je sekularizacija vjere proizvela obrnut učinak od o n o g a za čim je težila: umjesto otvorenosti i dijaloga. i religija. pa nije toliko v a ž n o što o n a stvarno uči. pa je označena podjela na religiozno i ljudsko u krajnjoj crti umjetna.zbiva se n i k a d izvan čovjeka i prirode. naprotiv. Essays in Comparative Religions. 1 9 6 8 . zle politike. k a o njezina pobliža društvena oznaka. J a h v e i utjelovljena Riječ nisu govorili svojem n a r o d u bez religijskih kategorija koje tvore dio njihove neotuđive ljudske baštine. B u d u ć i da su religioznost. bolesne duševnosti — dok se danas. u najve­ ć e m stupnju vlastite u p r a v o čovječjem biću. Rezultat će biti p a r a d o k s a l a n : ta je sekularnost u većini sluča­ jeva doživljena k a o nešto religiozno. o n d a je češće u č i n a k neostvarenosti takva doživljaja.

Zato ga toliko muči u p r a v o Krist. ali s religijom n e m a m n o g o veze. Teilhard de C h a r d i n jednostavno ne z n a što bi učinio ni s njegovim utjelovljenjem. J e r . S t o g a je s k r i v e n a prisutnost svetoga u svjetovnom kršćanstvu vi­ še posljedica lukavstva »religioznog uma« n e g o znak u z m a k a te svjetovnosti. Paris. To su sve izrazito svjetov­ ne dileme. u dru­ gim oblicima. to sigurno dolazi od njegove skrivene religioz­ nosti. 129 . pa nalazi u c h a r d i n o v s k o m vitalizmu svoj moderni i lako raspoznatljivi odjek.gioznog d u h a u s u v r e m e n i m društvima. drugi tvrde obratno. Hoteći pokazati trajnost religije u situacijama koje su joj po­ sve suprotne. M e t o d a religijske antropologije uči u p r a v o m u d r o s t razluči­ vanja svetoga u prostoru svjetovnosti. jer će ih to sigurno potaknuti na v e ć u gorljivost i rev­ nost. U teozofiji T e i l h a r d a de C h a r d i n a uspostavlja se dakle n e k a mitologija materije i obavlja posvećenje totaliteta kozmičke zbiljnosti. otvorenosti teološ­ kog istraživanja. neki poče­ tak zastranjenja i izopćenja čovjekove izvorne želje za svetim. T a k o K. koja od paleolitika neprestano po­ stoji u ljudskom rodu. p r a v n o g j a m s t v a u sudskim postupcima i dru­ gih g r a đ a n s k i h sloboda — to može biti v r l o v a ž n o za crkvene službenike. razmjerno povećanju otvaranja C r k v e 36 J a c q u e s Ellul. K o z m i č k a religioznost. to je krajnja točka identifikacije religioznosti. Les nouveaux possedes. dakle beskorisni za dubinski ži­ vot psihe. svim religijama i g n o z a m a . eksteriorizirani. 194. fosilizirani. U potvrdu tome mnogi sociolozi 3 8 n a v o d e pri­ mjer T e i l h a r d a de C h a r d i n a koji — nalazeći se nesporno na izvo­ ru m o d e r n e teologije — daleko više privlači n a š e s u v r e m e n i k e religioznošću svoje poruke nego k r š ć a n s k o m posebnošću. bolje rečeno staleška pitanja položaja s v e ć e n i k a u nji­ hovim društvima. J u n g misli da kriza m o d e r n o g svijeta velikim dijelom leži u činje­ nici što k r š ć a n s k i simboli i mitovi nisu više življeni od cijelog ljudskog bića. Zato se iza m a s k e areligioznog k r š ć a n s t v a može dobro skrivati postupak »religiorizacije« kršćanstva. 1973. G. otkriva beskrajna svetost prirode i ži­ vota. Zato s religioznog gledišta m n o g i zahtjevi s u v r e m e n e teologije postaju izlišni ili drugoraz­ redni. usprkos rječniku koji je potpuno svjetovan. Za obične pristalice novih svjetovnih vizija kršćanstvo i m a soteriološko i misterično značenje a ne priželjki­ v a n u društveno-političku funkciju. nego su postali s a m o p r a z n e riječi i geste bez živo­ ta. Iako m n o g i vjeruju da bi se tek demitizacijom kršćanstvu vratila istinska bit. a ne od otkrića nove svjetovnosti. A k o kršćanstvo u svojem sekulariziranom dijelu ipak nastavlja živjeti. ni s njegovim ras­ pinjanjem. egzaltira mističnu ljubav za materijom i životom. što je međutim vlastito. čovjeku se. J e r čim je nešto arhipetalno i p a r a d i g m a t i č n o ono je istodobno religiozno. Na­ protiv. Da li će u C r k v i biti više demokracije. ni s njegovim u s k r s n u ć e m : nalazi ga s a m o na kraju v r e m e n a k a o kozmičkog Krista. str. k a o u a g r a r n i m religijama. nismo namjeravali nikako tvrditi da je takav naopaki tijek ostvarenja potreba za svetim n o r m a l a n i poželjan.

U n a š e doba pojam religije može biti teorijski neodređen i teologijski ne­ siguran. Studi sulla produzione sociale del sacro. 89. 3 7 To je trajalo međutim sve dotle dok se na povijesnom obzorju nisu pojavile n e k r š ć a n s k e religije. 138. zanemaru­ jući zahtjev pluralističkog pristupa pojavi religije. L'epreuve du labyrinthe. Činilo mu se prirodnije da se obrati religiji u njezinu izvorno religioznom obli­ ku. nostalgijom za religioznim ishodima. Odatle novo otkriće i oduševljeno prihvaćanje ne­ kršćanskih religija u prostoru stare k r š ć a n s k e kulture. kako smo to mi učinili. Napoli. M i r c e a Eliade. U današnjoj gladi za svetim određena sociologija religije 3 8 vidi samo odraz dublje potrebe za nadzajedništvom. koje su svojom čistoćom i radikalnom nesvjetovnošću privukle pažnju modernog čovjeka. 3 8 natjerani m n o g i m nespornim znakovima oživlja­ vanja svetoga — stvaranjem novih nekršćanskih i karizmatičkih pokreta. Religion als theologisches Problem unserer Zeit. n e g o u funkciji društvenih razloga. Ta p o h v a l a zajedništvu — p r e m d a se ono d a n a s iskazuje u mistificiranim oblicima i iracionalnim t e m a m a — ot­ k r i v a želju za uspostavljanjem stanovite nadutilitarističke smislenosti čovjekova života. str. H e r i b e r t M ü h l e n . 70. 1978. negoli da se zadovolji oskudnim svjetovnim nadomjescima svetoga. str. 20—47. Doduše. u z b o r n i k u Christentum und Religion. pa opet u njima ne­ ma zamjetljivo veće vjere ili oko njih brojnijih obraćenja. suvremeno otkriće nekršćanskih religija — k a o op­ r e k a i reakcija na svjetovnost kršćanstva — može biti razjašnje­ no ne s a m o u smislu izvorne potrebe za religioznim. P a r i s . ideje sekularizacije nisu mogle odveć ugroziti opći religiozni korijen svih ljudskih ponašanja i iščekivanja. što institucionalne C r k v e i strukture svjetovne moći nisu u stanju ispuniti. npr. ali je izvan svake sumnje činjenica da religija nastavlja živjeti. Pokušali smo opisati neke od tendencija svjetovnosti u k r š ć a n s k i m c r k v a m a i njihovim teologijama. Religi­ ozno stajalište — a k o je zaista takvo — ne može biti ni n a p r e d n o ni nazadno. razočaranja s C r k v o m i njezinom teologijom. k a o što ni uskraćivanje tih p r a v a nije m n o g o uči­ nilo da taj ž a r opadne. Sociolozi su skloni u p r a v o tim društvenim m e h a n i z m i m a dati prednost. ono je s a m o drugačije. 38 37 130 . 1978. ali sigurno n e m a značenje opće z a b r a n e uzimanja u igru religijskih razloga. To su počeli u novije vrijeme uvažavati protestantski i ka­ tolički teolozi. Entsakralisierung P a d e r b o r n . rastom podsvjes­ ne i svjetovne religioznosti. Uostalom. U r l i c h M a n n .svjetovnim p r a v i m a nije u njoj rastao istim trendom očekivani religiozni žar. Forme del sacro in un'epoca di crisi. d a n a s i m a m n o g o protestan­ tskih zajednica koje su u svjetovnom smislu dosegle u p r a v o ide­ a l n o stanje slobode i međuljudskih odnosa. Zato je svjetovno počelo biti življeno kao nešto religiozno. R e g e n s b u r g . str. 1966. P r e m d a vrlo ras­ prostranjene. odnosno za metaindividualnim. Možda je sve to istina. 1971. koje su upravo svo­ jom svjetovnošću izazvale g l a d za svetim. str. 39 F r a n c o F e r r a r o t t i .

postoje d a n a s u n u t a r s a m o g kršćanstva bezbrojna svjedočanstva i golemi napori da se nadiđe privlač­ nost svjetovnosti i dostigne r a z i n a religiozne smislenosti ljud­ skog postojanja. N e d o v o l j n o pažljiva čitatelja m o ž e l a k o z a v a r a t i n a s l o v knjige. svim onim što svijet s m a t r a da je »nekorisno«. posebno od strane buržujskog kršćanstva. jer je to do n a s također doprlo i proširilo se jednako uspješno. 1988. Nije riječ o p u k o m opisu fosilizirane folklorne religioznosti n e g o o m o d e r n o m f e n o m e n u » p o v r a t k a svetoga« koji je u z e o s a m o o b l i k t r a d i c i j e i p r o š l o s t i . 41 Preostaje n a m dakle da tu istu pobunu s a d a razotkrijemo i u karizmatičkim pokretima današnjice. Prvome od­ g o v a r a pojava duhovskog ili karizmatičkog pokreta. Split. S t i l l s o n J u d a h . J a k o v J u k i ć . Povratak svetoga.Da je pripuštanje religijskih r a z l o g a u sociologijski krug raz­ jašnjenja pojave novih nekršćanskih pokreta prihvatljivo i znan­ stveno korisno. Rasprava o pučkoj religiji. prvi potražili religioznu utjehu u nekršćanskim uzorima. Hare Krishna and the Counterculture. b a š zbog svjetovnosti svojih eklezijalnih i teologijskih prostora. slavlji­ ma mjesnih zaštitnika. 4 0 Nisu dakle toliko nekršćani opsjednuti od­ sustvom autentičnih religioznih doživljaja koliko su to sami kršćani. 182. RELIGIOZNA POBUNA KARIZMATIĆARA U KRŠĆANSTVU Nije n a m cilj da ovdje ponovimo sve ono što je o d u h o v s k o m pokretu p i s a n o zadnjih godina u svijetu. riječju i djelom. D r u g i m riječima. Pogrešno bi. »suvišno«. »neučinkovito« i »nesmisleno«. slavljenjem mjesnih zaštitnika. Prije toga spomenimo da je u pučkoj religiji na djelu p o b u n a n a r a v n o g čovjeka protiv lažnih i sebičnih prilagodbi svijetovnom duhu. Ograničit će­ mo se s a m o na d v a koji se izražavaju u oblicima: r e l i g i o z n e p o b u n e e l i t e i r e l i g i o z n e p o b u n e m a s a . 131 . bilo zbog toga zaključiti da u kršćan­ stvu uopće n e m a nikakvih ozbiljnijih pokušaja da se dohvati reli­ giozna dimenzija vjerskog života i da je u njemu v e ć sve potonu­ lo u svjetovno. drugome p u č k a religioznost. Takvo otkriće onda logički s u g e r i r a tezu da su kršćani. Po sebi je jasno da se ta p o b u n a ne obavlja svjetovnim sredstvima — revolucijom i diverzijom — nego čisto religijskim iskazima: pučkim blagdani­ ma. 1974. pokazuje v e ć obični statistički podatak da se naj­ veći broj pripadnika religijskih družbi regrutira iz tipično kršćanskih sredina. zavjetima u prošteništima. Prevede40 • str. međutim. O pučkoj smo religiji — k a o želji da se u suvremenoj svjetov­ nosti dostigne sveto — pisali vrlo opširno na d r u g o m mjestu. Takvih pokušaja pobune protiv svjetovnosti i zahtjeva za sve­ tim i m a više i nije ih ovdje m o g u ć e sve spomenuti. 33. s t r . 41 J. pobožnim skupovima. Naprotiv. hodočašćima. N e w York. molitvenim sazivima.

koji se koriste vlastitim dućanima. Stoga će u prvi mah i površnom po­ znavatelju stvari biti jasno da se nalazi pred događajem religioz­ na buđenja. Ludevit Rupčić. duhovni preporod. 1981. 32. str. Tomislav Ivančić. knjižarama i crkvama. pa među njima nema seljaka i radnika. 29. 44 J e a n Seguy. Les conflits du dialogue. vjerski zanos. taj je pokret pravi mali sažetak i zbroj klasičnih religijskih tema. obraćenje. karizmatički pokret se izričito elitistički strukturirao. 235—245. i D. rukovoditelja industrijskih poduzeća i činovništva. 43 Živan Bezić. 468—469. A ono doista ima značenje jedne nove du­ hovne revolucije. str. 16. mistična nadahnuća. To je međutim po sebi razumlji­ vo jer se ova suvremena obnova mističkih tradicija nije ni mogla drugačije obaviti osim u ozračju malih. u Crkva u svijetu. Nema važnijeg grada u Sjedinjenim Državama. pokret je sa svoja tri odvojka — pentekostalni. neopentekostalni i katolički — razasuo po pla­ neti milijunsku vojsku karizmatičara. 5. Paris. A u stvari. 1974. smisao za grijeh. 247—252." oblikovane žive zajednice. visoke naobrazbe.1977. govor jezicima. 82. u Obnovljeni život. istjerivanje đavla. srednjih građanskih klasa. a ne pred idealiziranom naknadom promašena za­ jedništva. ško­ lama. U svakom slučaju. proricanje budućnosti. 9. u Ob­ novljeni život. ali mu rijetko tko prilazi s vidika neispunjenosti čovjekove potrebe za religioznim. Duhovni pokret u Crkvi u Hrvata." napisani dobri prikazi. str. Ranaghan utvrdili da pristalice duhovskih družbi dolaze pretežno iz krugova intelek­ tualaca. str. meditacija. 1977. O duhovskom pokretu se danas vrlo mnogo raspravlja. 258. Zagreb. 1974. Josip Antolović. 12. str. Njemačkoj i Italiji gdje ne postoji jedna ili više pentekostalnih grupa. 2. 253—262.44 Među prvima su K. To su posvjedočila razna socio­ loška istraživanja. pokoru • 42 Rene Laurentin. Novi Duhovi?. intimnih i elitnih skupina kršćana. 3. I katolički duhovski pokret se začeo na teološkim učilištima i zahvatio najprije njihove predavače i stu­ dente. Karizmatička obnova u Katoličkoj Crkvi. 132 . 1979. kino-dvoranama. dakle izabrane pojedince koji se nalaze na samom vrhu društvene i obrazovne ljestvice. Engleskoj. str. U pogledu osobitosti svoje poruke pentekostalci žele — najkraće rečeno — oživjeti u današnjoj Crkvi prakršćansko iskustvo svakidašnje nazočnosti Duha Svetoga i njegovih brojnih karizama. Iako zahvaćen burnim zamahom rasta. Pentekostalni ili duhovski pokret. 3. To dokazuje već samo nabrajanje bitnih vjerskih rad­ nji i pojmova u duhovskom pokretu: molitva. Njezina buduć­ nost i moguće opasnosti. televizijskim stanicama. Karizmatičari su obično osobe istančane kulture.ne su tako neke knjige. 1973. Francuskoj. 138—140. u Crkva u svijetu. Taj neočekivani vjerski preporod — izrastao u središtu blagovanja svjetovnosti — proširio se brže od sekta i zašao dublje u svijet od organiziranih crkvenih misija. pa već niču cijeli kvartovi nastanjeni s tim zanesenjacima duhom. ču­ desna ozdravljenja. ekstatički sazivi i stanja. u Crkva u svijetu. str. Ivan Fuček. Što znače suvremena karizmatička gibanja u Crkvi. čije mistično iskustvo nije moguće više zaobići. do kraja urbanizirani. Kriterij nekih pojava karizmatičnosti u pentekostalnom pokretu.

Ako je dakle molitva uvjet dolaska D u h a Sve­ toga. oni dobro znadu da to nikad ne mogu postići bez žarke i u p o r n e molitve. Fokolarini se u zajedništvu r a d o mole. Kršte­ nje Duhom. naravna. Glad za molitvom i do­ življavanjem Boga je velika. koje je u starom kršćanstvu bilo znak obraćenja. Duh Sveti dolazi m e đ u sakupljene kršćane samo posredstvom njihova iskrenog moljenja. Na sastancima se neizostavno čita Biblija. ustrajno. 133 . što spada također u temeljne oblike sakralnog iskustva. Zato je karizmatična obnova također i jedan veliki molitveni pokret. str. 299. nego ćemo radije izdvojiti dva glavna religiozna m o m e n t a i njima posvetiti pažnju: molitvu i govor u nepoznatim jezicima. u Crkva u svijetu. Stoga su duhovnjaci u prvom redu ljudi molitve i razmatranja: mole rado. u obliku prostracije. Karizmatičari mole tijelom: s otvorenim dlanovima i ruka­ ma uzdignutim p r e m a gore. o n d a je ona središnja religiozna djelatnost u karizmatičkom pokretu. Najprije treba moliti. mnogi su već izjednačili te skupine s molitvenim zajednicama. dakle bez liturgijskih obrazaca i uobičajenih pravila. Dapače. Način okupljanja duhovnjaka re­ dovito je molitveni sastanak. 1979. koja se zbiva na okrajku službenog kršćan45 Tomislav Ivančić. samonikla. biblijske i molitvene. Raste broj kršćana koji obavljaju jednomjesečne duhovne vježbe kao i onih koji odlaze u stroge samostane za neko vrijeme. kleče i leže na tlu. Zacijelo. neusiljena. a ekstatičkim zanosima i povicima hvale Krista do trza­ ja i grča. ali jednako tako Terezija Avilska. N e m a sumnje da je molitva najvažniji sakralni čin u duhov­ skim skupinama. prigibaju. U Taizeu mladi mole i meditiraju. nećemo se ovdje baviti sa svim sakralnim kategorijama koji se pojavljuju u karizmatičnom pokretu. a o n d a tek oče­ kivati izljev Duha. U Ru­ siji i Rumunjskoj noćni časoslov okuplja mlado i staro u p r e p u n e crkve.i post. na drugi dolazak božanstva. a Kursiljo vodi obraćanju i molitvi. Nije im nepoz­ n a t a p r o s n a molitva. U toj du­ hovnoj pustolovini. sagibaju. jer bi nas to odvelo u ponavljanje. Razne grupe. često i dugo. Domovi molitve su sve brojniji. Molitva je voljna. Kršćanske meditacije produbljuju čovjekov odnos p r e m a vlastitoj egzistenciji i uvode u tajne Božjeg govora. ne­ ka je vrsta religiozne inicijacije. Povratak središtu. 14. Naglasak je stavljen na unutrašnje duhovno iskustvo. Ivan od Križa i poznati mističar Eckhart. živimo u vrijeme molitve — osobnog i zajedničkog razgovora čovjeka s Bogom. Premda se pentekostalci najviše trude oko saziva darova i karizama Duha Svetoga. na sigurnost i blizinu spasenja. Duhovski pokret dakle rehabilitira re­ ligioznu dimenziju u kršćanskoj vjeri. pritvorenih očiju i zažareni u licu. 45 Ukratko. posvjedočuju posebnim pokretima svoje novo duhovno iskustvo. U tom razgovoru s Bogom sudjeluje čitavo tijelo. ali težište stavljaju na molitvi hvale i zahvaljivanja Bogu. Taj čudnovati proboj želje i potrebe za molitvom prisutan je d a n a s i izvan karizmatičkog pokreta. 4. već su na p r a g u snažnog do­ življavanja radosnog kršćanstva. a ne samo glas. oni se savijaju.

Proširenost molitve u prostoru i v r e m e n u posvjedočena je općenitošću njezi­ nih bitnih sadržaja i ustaljenom tipologijom. Ta istaknutost molitve proizlazi iz s a m o g određenja religije. karizmatički pokret je stao na čelo svih istražitelja. Kretnje Velikog Ča­ robnjaka iz u k r a š e n e pećine u Trois-Freresu doimlju se kao mo­ litva tijelom. H. Zato je duhovski pokret u svo­ jem izvornom poticaju tipično religiozna tvorba. tijelo na neki na­ čin uvijek sudjeluje. najprikladniji izraz unutrašnje molitve. ne po božanstvu. Alfonso M. Iznimno se d o g a đ a da vjernici mole bez gesta. K a d čovjek r a z g o v a r a s Bogom. poklonitelja. Moliti znači tražiti. lutalaca. molitelja — beskućnika što nađoše zaboravljenu v a t r u i k u ć n o ognjište svetoga. Molitva izražava religiju u p r a v o u tom njezinu tražiteljskom nemiru — k a o povijest žarkog i ustrajnog iskanja svetoga — pa može biti s njom lako izjednačena. S tim se u s p o r e d b a m a može nastaviti. 1963. Znanost o religijama uspješno rekonstruira razvoj ritualizacije molitve. Di Nola. S t o g a su kretnje i izvanjsko držanje tijela čovjekov »vidljiv govor«. K r i c h n e r drži da su na špiljskim crtežima u L e s c a u x u zamjetljivi prvi opisi čovje­ kovih mističnih i ekstatičkih stanja. ali ih n e m a bez molitve. Na isti dakle način kao glas i tijelo može biti molitva. koja je prvenstveno neko traženje božanstva. jednako k a o u svim religijama. M n o g e religije postoje s a m o po molitvi. Eine religionsgeschichtliche und religion­ spsychologische Untersuchung. a tragovi na tlu u Montespanu možda su otisci jed­ ne primitivne ritualne koreografije u kojoj je kružni ples bio poglavita religijska svečanost. Antologia della Preghiera di tutti i tempi e di tutti i popoli. povijest religija je z n a l a za molitvu ljudskim tijelom. Das Gäbet. S a k r a l n i pokreti tijela općeniti su f e n o m e n u polju religioznosti. S druge strane. pa nije čudno što većina primitivnih p l e m e n a u Africi smatra da je molitva isključivo tjelesna stvar. i m a re­ ligija bez bogova. Karizmatičari za­ p r a v o i ne r a d e ništa drugo nego obnavljaju najtradicionalnije sadržaje svetoga. München. Dapa­ če. koja više nije s h v a ć e n a kao nešto izdvojeno nego biva čvrsto u v r š t e n a u kultni kontekst i zato podložna tradicionalnim • 46 Friedrich Heiler. Neki od molitvenih o b r e d a što se obavljaju na skupovima suvremenih karizmatičara ljudskom su rodu poznati v e ć od paleolitika. bolje reći »vidljiva riječ« molitelja. što je začetak svake p r a v e religioznosti. ali je vjerojatno da čovjek nije stariji od svoje molitve. može se reći da je molitva povijesno v r l o prisutna i ondje gdje pojam b o ž a n s t v a nije dovoljno jasno iskazan ili ga uopće nema. Teško je o tome davati sud. D a v n o prije pojave duhovskog pokreta. I b a š je molitva — tako neraskidivo s r a s l a s duhovskim po­ kretom — najuniverzalnija od svih religioznih kategorija. 1923. 134 .stva. Parma. među kojima molitva zauzima središnje mjes­ to. strast za spase­ njem i želja za vječnošću. p o t r a g a za transcendentnim. S v a k a usporedba n a p r a v l j e n a između molitvenih oblika u r a z n i m religijama — što su sakupljeni u starim i novim antologijama" — s onima u du­ hovskom pokretu otkriva začuđujuću sličnost. La Preghiera dell'Uomo.

konstitutivan ljudskoj naravi. Heiler i A. Arhaičko izvorište za taj duhovni tijek treba tražiti već u š a m a n a koji vjeruju da u svojim nesvjesnim zanosi­ ma dolaze u neposredni dodir s božanskim moćima. Zato mistika redovito prati molitvu kao njezin naravni uvir i otpočivalište. Vrhunac molitve je u ekstatičkom združivanju čovjeka s bo­ žanstvom. U svakom slučaju. U istom prostoru ekstatička iskustva bivaju podraživana uzimanjem napitka soma. 136) spominje asketu (muni) i opisuje njegovu opijenost transom. Takvi su primjerice obredni obrasci i mističke tehnike spominjanja Božjeg imena — dhikr — što ih često rabe muslimanski sufi. a prorok Zaratust r a tek u stanju vizionarskog t r a n s a čuje svete riječi objave Ahura Mazde. U mazdaizmu riječ raj označa135 . uzbiljujući u njemu mističku dimenziju bića. Poput karizmatičara i ostali pripadnici ekstatičkih pokreta u prošlosti svoja su izvanredna psihička stanja nastojali izazvati i održavati pomoću ritma i pjesme. pokreti glavom i drugo. Pili smo soma i postali besmrtni. o kojima izvješćuju teolozi D. ne razlikuje odveć od obrednog zbivanja na karizmatičkim seansa­ ma. b a r e m ne u prapočetnom porivu. Zanesenost — enthousiasmos — bila je tolika da se često izjednačavala s ludilom — mania. Uobličuju se tako mnogobrojni propisi o držanju i kretnjama tijela koji su istodobno i obvezni obrasci molitvenih obreda: prostracija. Ali i obrnuto. sagibanje. A upravo u grčkoj religiji prevladavaju elementi sakralne razuzdanosti i raspojasanosti. U kultu Atisa i Cibele stanje entuzijazma postizava se spolnim sakaćenjem i potpunim darivanjem božanstvu. iskustvo mističkog za­ nosa neki je prvobitni antropološki duhovni organon u nama. Di Nola. 48). kaže se u istom tekstu (VIII. Apolon svira liru. U iranskoj religiji Vištaspa koris­ ti konoplju (bhang) s ciljem da postigne ushit. diranje svetog predmeta. ukrštavanje. a Orfej je glazbenik i čudotvorac.pravilima. sklapanje. Ekstatična raspoloženja imaju važnu i nezamjenjivu ulogu u go­ tovo svim religijama. slič­ nu funkciju ima ponavljanje sloga om u buddhističkoj i hinduis­ tičkoj tradiciji. Tako se u Dioniziskim misterijima zanos postiže opojenošću i opsjednutošću božanstvom. o kojoj pišu povjesničari religije F. Očito da se ta ritualizacija tijela. kružni ples. teško je ovoj posljednoj sasvim zanijekati religiozno podrijetlo. molitva može postati predmet mističnog iskustva. U šamanističkim običajima glazba i pjesništvo imaju osobito značenje. pa karizmatičari preuzimlju zacijelo ono najdragocjenije u sakralnom nasljeđu kad se oduševljavaju za is­ te mistične uznose. Protivno tome. klečanje. Grasso i S. uz­ dizanje ruku. što vodi do stano­ vitog otkrića slobode. kao i ime Buddhe Amide u japanskom amidizmu. klicanje. Himna u Rg Vedi (X. Rijetko se naime događalo da reli­ giozni čovjek svoj silazak u polusvjest ushićenja nije shvaćao i kao put u onostrano. Tu spada recitiranje raznih sakralnih formu­ la i izbaviteljskih priziva koje uvode vjernika u stanje ekstaze ili začuđenosti. Iako treba strogo lučiti asketsku od orgijske ekstaze. Apolinijevsku ekstazu više obilježavaju katarzijske i proročke moći. Falvo. poskakivanje.

Ecstatic Religion. 136 . pa se može govoriti o histeričkom. arhaički govor. 4 8 pa on stvarno tvo­ ri sastavni dio karizmatičke molitve. neiz­ recivi. 48 S e r a f i n o Falvo. neshvatljivim uzvicima i nerazum­ ljivim riječima. L'ora dello Spirito Santo. Na kraju iskrena moljenja. To je također neko moljenje. koji služi za uspostavljanje doticaja s nadnarav­ nim svijetom. An Anthropological Study of Spirit Po­ ssession and Shamanism. Pojava glosalija izazvala je slične reakcije k a o i mistični za­ nos: sumnju i nepovjerenje. a u Eleuzijskim misterijima božice Demetra i P e r s e f o n a č a š ć e n e su od svojih posvećenika pjesmom i plesovi­ ma. Da li je u š a m a n a i njihovih nasljednika osobnost zaista tako duboko na­ rušena. epileptičkom ili čak psihotičkom zastranjenju. približujući se tako estetskom i poetskom načinu stvaranja ima­ g i n a r n i h svjetova. pa o t v a r a nove mogućnosti u iskazivanju. ekstatički. str. slobodni. k a o v r h u n a c i posljedica. Taj je­ zik drastično r a s k i d a s p r a v i l i m a konvencionalnog izražavanja i korisnog ponašanja. 178—205. na svečanostima što se noću održavaju pod zagonetnim odsjevom njihovih upaljenih baklji. Neki antropolozi međutim ovu ekstatičku religiju posve otklanjaju.va »kuću pjesme«. jer to s p a d a u povijest jedne duge i uzaludne raspre koja se odav­ no vodi u stručnim k r u g o v i m a . Bari. " Za n a s će biti dosta ako smo us­ pjeli pokazati k a k o je s a k r a l n a ekstaza obvezna sastavnica čovje­ kove religioznosti — od paleolitika do modernih karizmatičara. iracionalni. spontani. a iskazuje se u nesuvislim rečenicama. Psihoanali- • 47 I o a n M. H a r m o n d w o r t h . 1971. to prije što je k a r i z m a d a r a jezika bila v r l o česta u prvoj Crkvi. str. Lewis. Glosalija je predpojmovni. 75. ali s a d u posve nerazumljivom jeziku. Zato a k o netko među k a r i z m a t i č a r i m a ne uspije govoriti u jezicima sklon je o d m a h po­ misliti da ne posjeduje niti jednu od k a r i z m a — k a o da Duh Sveti uopće n a d njim nije sišao. To nesigurno i postepeno sricanje čudnovatih zvukova n a g l o p r e r a s t a u jedan mitski g o v o r koji znači oslobođe­ nje od jezičnih granica. Te zvučne znakove razumije s a m o onaj tko ih izgo­ v a r a i onaj k o m e su u p u ć e n e — karizmatičar i Isus Krist. psihičkih s t r a h o v a zatvaranja. Zato mnogi ovaj govor u nepozna­ tim jezicima drže za nešto patološko i nenormalno. pojavljuje se k a r i z m a g o v o r a u jezici­ ma. Za karizmatičare se tu zaista radi o jednom istinskom govoru. V o đ e k a r i z m a t i č a r a posebno navode svoje čla­ nove na traženje d a r a jezika jer to v e o m a cijene. To je uostalom vlastito s v a k o m izvor­ n o m religioznom doživljaju. iako na drugačiji način. društvenih obzira vladanja. strogo osobnom i neprevedivom. pitanje je na koje nećemo odgovarati. R a z l i k a se sastoji u tome što karizmatičari doduše jednako mole k a o i prije. U uskoj svezi s molitvom stoji d a r jezika — glosalia — što je inače d r u g a po redu bitna religijska o z n a k a duhovskog pokreta. 1975. G o v o r u nepoznatim jezicima nastaje nenadano. smatrajući je s a m o bolesnim izdankom k r e p k e i trijezne vjerničke odanosti Zemlji. Do toga se d a r a dolazi ustrajnim sazivanjem. Glosalij a m a je d a k l e p r i d a n a najveća važnost. sličan dječ­ jem tepanju ili mističkom slušanju božanskog zvukovlja.

str. Ali to jasno ne ide lako jer upravo sakralno — u svojoj krajnosti kao mistično — da­ je duhovskom pokretu današnju moć privlačnosti. Iako se može činiti da je govor u nepoznatim jezicima vlastit isključivo kršćanima — od Djela apostolskih preko sv. W. der Menschheit in Vergangenheit und 137 . glosalija je označena kao puki infantilizam i govor podsvjesti. Mc Cready piše o kolektivnoj egzaltaciji i traženju lažnog povjerenja. karizmatičan i čuvstven. Ta pojava nije međutim samo zasvjedočena u sjeverno-azijskih i artičkih n a r o d a nego je ima pomalo svugdje po svijetu. Za vrijeme svečanosti u Pigmeja­ ca S e m a n g vrač [hala) razgovara s nebeskim dusima [šenoi) i na njihovu jeziku. Franje Ksaverskog dö suvremenih pentekostalaca — sustavniji će uvid lako opovrći takvu n e u p u ć e n u tvrdnju. Uz čvrsti oblik molitve nailazi­ mo gotovo u svim poznatim religijama na neki slobodniji govor upućen božanstvu. 4 9 U šamanizmu ga zovu tajnim jezikom jer se na zatvore­ nim sjednicama upotrebljava za stupanje u odnos sa svijetom duhova. Drugi su opet složni opovrgnuti pato­ loški karakter glosalija. koja odvaja karizmatičara od za­ jedništva i depersonalizira. a blizak je dječjem tepanju. Jakutima i Tunguzima. Goodman o stanju transa. Vrlo često taj jezik ili bolje govor vuče podrijetlo od oponašanja krikova divljih životinja. Kao da ne žele odveć sablazniti moderni svijet. 18. Postojanje tajnog jezika može se utvrditi m e đ u Laponcima. U vrijeme ini­ cijacije djeca uče oponašati životinje kao posebnu vrstu tajnog • 49 Friedrich Heiler. Die Religionen Gegenwart. 1963.tički pristup ga stavlja u isti red sa snovima. Ta znanstvena dilema međutim ne ulazi neposredno u n a š obzor. dok su na Borneu religiozne pjesme sastavljene od posve nepoznatih riječi. Mc Donnell. Čukčima. D. ekstatičkim plesom i košmarom izobličenih predodžbi. U plemenu Batak seoski š a m a n također koristi »jezik duhova«. kao recimo K. Bit će dovoljno ako upozorimo na okolnost da je prijepornost fenomena glosalija u očima današnje pozitivističke i sekularističke kritike brzo prešla na teologijsko područje. histeričkim smije­ hom. Stuttgart. Mnogi teolozi — u istoj ravnini izbjegavanja govora o transcedenciji — čine sve moguće da umanje značenje govora o jezicima. Korjacima. čestim plačem. iako je »sablazan« jedna od sržnih oznaka religioznosti. Htjeli bi prihvatiti karizmatički po­ kret zbog njegova izvanredna odjeka m e đ u kršćanima i istodob­ no iz njega izlučiti sve ono što je religiozno. koji se uglavnom sastoji od fantastičnih i nerazumljivih uzvika. neki su modernije protumačili kao pokušaj da se ponovno n a đ e — iako na krivim putovima — vlastita osobnost koja je r a z o r e n a u suv­ r e m e n o m društvu obilja i otuđujuće masovnosti. kidajući sve odnose s bližnjima. To zatvaranje u privatnost i ezoteričnost vlastitog jezika. a F. U tom kontekstu. Tajni šamanistički govor najviše je r a z r a đ e n u Eskima. Povijest religija naime ot­ kriva da duhovna zbilja opisana pojmom glosalija nije potpuno nepoznata u pretkršćansko doba.

spolan. pripadnici spiritističkih sek­ ti Umbanda" u Brazilu na svojim s e a n s a m a dovode medija u takvu krizu da ovaj počinje sricati nerazumljive rečenice i zbo­ riti nepoznate riječi. 51 R o g e r B a s t i d e . prori­ cati. str. str. 1961. zamršeni tekstovi u Libri Sibillini. svojevrsnom je­ ziku koji č a k i m a svoj posebni naziv: bhasa mantra. U tantrizmu r a z n e m a g i č k e formule ili fonemi bez j a s n o g značenja pripadaju. Njezin literarni s m i s a o je manje v a ž a n od ezoteričnog znače­ nja z v u k a što se ponavljanjem toga sloga proizvodi. M i r c e a E l i a d e . Paris. nepoznat mu je životinjski i božanski jezik. prisiljen je raditi da bi se n a h r a n i o i zato je u stalnom sukobu sa živim bićima. Taj prigovor je doista o p r a v d a n k a d se polazi sa stajališta teologije • 50 M i r c e a Eliade. 80—83. nejasna. 138 . Na m n o g i m p a p i r u s i m a nalaze se ispisani magični znakovi i nerazumljive riječi — dvoznačna. miješaju plemenske čarobnjake s katoličkim misticima. na isti način. proročka. S glosalijom je prispo­ dobiv i ekstatički jezik u dionizijskom kultu. Glosalija k a o religiozni događaj ni kasnije nije iščeznuo. zagonetna smisla — koji također pokušavaju iskazati neizrecivo s nekim novim i nepoznatim jezikom. ršves et mysteres. O r a l n a for­ m u l a mantra jednako je sveta k a o i božanstvo koje o n a označa­ va.r a z g o v o r a s božanstvom. 1957. Tek n a k o n kozmičke kataklizme i p r a i s k o n s k o g pada. dvosmisleno proro­ čanstvo Pitije u Delfima. Čitava metafizika može biti s a b r a n a u s a m o jednoj mantri. Zato je uvođenje sakral­ nog zvučnog g o v o r a z a p r a v o isto što i razaranje svjetovnog jezi­ ka. U d a l e k i m mitskim v r e m e n i m a ljudi su živjeli u miru sa živo­ tinjama i s a v r š e n o razumjeli njihov jezik. Is­ lamski sveci (awlija) ne s a m o da imaju moć činiti čudesa. 24. M. Teolozi sigurno neće biti oduševljeni s ovim u s p o r e d b a m a koje stavljaju u isti red p o g a n s k e š a m a n e i kršćanske karizmatičare. Paris. Mythes. P a r i s . Beskrajnim ponavljanjem riječi mantra poništava se zbiljnost p r o f a n o g svijeta i o t v a r a pristup svetome. Isto značenje stanovitog »drugog jezika« i m a s v a d r e v n a hermetička literatura i njezini pučki odjeci. G o v o r u nepoznatim jezicima ne zastaje na granici religije primitivnih n a r o d a . Tako. Les Religions Africaines au Bresil. Le Chamanisme et les techniques archaiques de l'extase. Za vrijeme ekstatičkog stanja š a m a n i dokidaju dakle to n a š e sadašnje n e s a v r š e n o stanje i privremeno pronala­ ze svoju početnu mitsku situaciju slobodna r a z g o v o r a s božan­ stvom — izgubljenu za svjetovna čovjeka u osvit zore v r e m e n a . osloboditi se j a r m a strasti nego govore često različitim i ne­ poznatim jezicima. pa je zacijelo na djelu opet opisani fenomen glosalija. primjerice. Vers une sociologie des interpenetrations de civilisations. U novije p a k vrijeme opaženo je da m n o g i sinkretistički pokreti r a d o uključuju u obred g o v o r u ne­ poznatim jezicima. Eliade 5 0 objašnjava tu pojavu željom i pokušajem da se uspostavi čovjekovo prvobitno i edensko sta­ nje. Izgovaranje s l o g a mantra jest zvučni modalitet svemira. 1974. 91—93. str. čovjek je postao ono što d a n a s jest: smrtan. Zadnja od velikih monoteističkih religija zna dakle za pojavu glosalija.

Tko od odabranih to stvarno postiže 1 u kolikoj mjeri — nije na znanosti o religijama da ustanovljuje. A ta podudarnost nije slučajna. U tome se oni nisu mno­ go razlikovali od sociologa. U n a d n a r a v n o m poretku posljedice k r š ć a n s k o g g o v o r a u jezicima m o g u biti dalekosežnije od onih poganskih. Posve oprečno tom zaključku — o pobuni siromašnih svetim — stoje vrlo različita mišljenja: jedni u karizmatičkoj obnovi žele vidjeti pokušaj prilagodbe konvencionalne vjere stanju rastućeg zanimanja za alternativne religije. sociologijska je teorija i ovdje više p r i h v a ć e n a od religijske činjenice. Ficher. Karizmatičari su otvoreno iskazivali svoja religiozna uzbuđenja i svijest o Bož­ joj nazočnosti u svakidašnjem životu — stvari zaista nespojive bi­ lo s ubrzanim procesom sekularizacije kulture. str. Drugačije je k a d se za ishodište uzima znanost 0 religijama koja t r a g a baš za sličnostima.i njezine metode. Nepovratno uvučeni u taj isti krug svjetovnosti. I carismatid cattolici. Zato se može reći da š a m a n i i karizmatičari nisu isto nego im je s a m o poticaj za­ jednički: razoriti sve prepone svjetovnog jezika i dosegnuti govor slobode u transcendenciji. moderni teo­ lozi su jednako pažljivo izbjegavali spominjati sve događaje što izlaze ili nadilaze granice puke očitosti. 1976. 5 2 Ništa n a i m e nije najavljivalo ekspanziju religijskih t e m a i iskustava u pokoncilskoj Crkvi. Da smo o dru­ g i m sadržajima raspravljali vjerojatno bi n a š zaključak bio s a m o opetovano potvrđen: karizmatička obnova je eminentno religioz­ ni događaj u v r e m e n u svjetovnosti. Da je tako pokazuje v e ć s a m a činje­ nica što su u p r a v o sociolozi religije — od sviju najbolje upućeni u djelovanje društvenih m e h a n i z a m a — promašili predvidjeti pojavu karizmatičkog pokreta. Primjereno metodi te znanosti ne pitamo — kao u predznanstvenom pozitivizmu i evolucionizmu — da li se mistično kršćanstvo razvilo iz ekstatičkog š a m a n i z m a nego jedino utvrđujemo da su obje pojave jednako prirođene svakom duhovnom čovjeku. Zajednički im je bio neki prosvjećeni M J o s e p h H. 182. Brescia. D v a se dakle g l a v n a unutrašnja sadržaja duhovnog pokreta — molitva i g o v o r u jezicima — nadovezuju na religiozne težnje pretkršćanskih n a r o d a i drevne s a k r a l n e tradicije. ali im je u z a sve to antropološka struktura u p a d n o slična. S v e to m o g u biti doista snažni poticaji za razvoj karizmatične obnove. konačno. drugi opet otčitavaju u pojavi pentekostalnog pokreta reakciju na besplodnu ukočenost i za­ tvorenost eklezijalnih struktura. ali im psihološka privlačnost i draž duhovne'novosti j a m a č n o ne dolazi s a m o od lošeg djelova­ nja društvenih mehanizama. A u potpuno svjetovnom svijetu potreba za religioznim u čovjeku s a m o je opet dobro prikriveni svjetovni problem. 139 . Drugačije se raz­ mišljanje međutim nije ni moglo očekivati k a d je sekularizacija C r k v e i društva bila podvrgnuta isključivo svjetovnoj ocjeni. bilo sa slijedom strukturalnih preradbi u Crkvi. Nažalost. A tu g r e š k u u prognozi oni d a n a s r a d o i često priznaju. za treće duhovski po­ kret uzima svoj zalet od neuspjeha društvenih revolucija i neisti­ na zemaljskih ideologija.

Usprkos ovako nepovoljnu sudu znanost o religijama je spremna ići dalje i u prilazu duhovskom pokretu uzeti u obzir ponešto širi krug činjenica. pokušavaju Crkvu ozdraviti od svjetovnosti ko­ ja je za mnoge postala pravilo i putokaz. a to mogu samo onda ako u njoj ostanu. a ne iz područja teologije koja postaje svjetovna. umorni od suhe rječitosti teologije i neuslišenih obećanja pastoralne tehnologije. Sad konačno postaje jasno zašto karizmatičari žele ostati odani svojim vjerskim zajednicama i nemaju namjere osnivati nove Crkve. socio­ loških. Prvi koji su primili »krštenje u Duhu Svetome« bili su baš svjetovnjaci. psiholoških i teoloških podataka nužno raspraviti i religi­ ozne sadržaje toga pokreta. Zato kažu da će kao pokret iščeznuti kad cijela Crkva postane karizmatička i njihov religiozni duh prožme svakog kršćanina. ozračje mu je. Zato pripadnici karizmatičkih pokreta nisu kontestatori nego duhovnjaci.pozitivizam. za razliku od većine kršćanskih konzervativaca i progresista koji u političkoj zauzetosti nalaze zaklon za svoj duhovni umor. zazirući od nadmoći svjetovnoga. A znanstveno određenje religioznosti nije nikad toliko pri­ jeporno da bi zapriječilo uvid u tu nametljivu usporedbu. karizmatička je obnova prije svega religiozni događaj koji je u temeljnim odrednicama uvijek primjeren traženju svetoga. Postaje dalje jasno za­ što karizmatičari ne dolaze iz crkvenih krugova — koje je proces sekularizacije najuočljivije zahvatio — nego se pretežno novače iz laičkih sredina. pentekostalci pokušavaju iskreno izbjeći zla stranačkih suprotstav­ ljanja. Ne raskidaju odnose s Crkvom. kao u drugom slučaju. vrlo mis­ tično. Na kraju. To znači da religioznost u Crkvi dolazi iz područja svjetov­ nosti koja razočarava. Kariz­ matička duhovnost je dakle opisana kao obično praznovjerje i ostatak magičke religioznosti. onda u nje­ mu lako otkriva sklonost prema okultnome i ezoteričnost. nego je žele iznutra preporoditi. nisu klerikalci nego ekumenisti. začudo. Premda je pokret više vođen od laika nego svećenika. Jer. Zato sekularizirana teologija zauzima spram pojave karizmatičkog pokreta dva jedino moguća stajališta: ili u njemu uporno i nevjesto mimoilazi izljeve mističnosti i žudnju za čudes­ nim ili ga u cijelosti otklanja zbog navodno nekršćanskog ustroj­ stva. Obuzeti re­ ligioznim žarom. Ako taj pokret odbacuje. Neočekivani izlazak duhovnih i mističnih pokreta na svjet­ sku scenu pokazuje da pobuna protiv svjetovnosti dalje traje — kao nezaobilazni religijski motiv — i to u onoj mjeri koliko je sveto izostalo iz prostora kršćanske crkvenosti i teologije — pro­ stora koji je do sada uvijek bio neprijeporni zavičaj svake religi­ oznosti. U svojim očitovanjima karizmatičari zapravo ne čine ništa drugo nego ponavljaju ono što su od davnine radili svi religiozni ljudi. 140 . Tako je za nju osim povijesnih.

studentskih pokreta i feminističke kontestacije na red je došla p o b u n a religijskog proleterijata. U p o p u l a r n i m znanstvenim p r i k a z i m a sekte posta­ ju najtraženija tema. U širem smislu sekta je svaki manjinski religijski pokret. p r e m a kojem je sekta g r u p a vjernika koja 141 . J e r . Pokušat ćemo o tom nesvakidašnjem f e n o m e n u nešto smireno i razložno izreći — izvan fanatizma. Poslije radničke revolucije. Tome se usproti­ vila o b r a n a i podastrijela svoje viđenje stvari. S druge je strane moderno društvo — vjerno svojim laičkim mi­ tologijama i ideologijama svjetovnosti — ocijenilo pojavu novih sekti k a o veliku opasnost i prijetnju postojećem poretku. Teologija do­ nosi svoje određenje. mržnje i p r e d r a s u d a — svjesni da nismo posjednici istine nego s a m o njezini lomni i krhki tražitelji. prijelom. prekid. Zato je društvenoj znanosti ostao dugo zabranjen ulaz u povlašteni krug ezoterničnih učenja i čudnovatih ponašanja p r i p a d n i k a sljedbi. Djelo­ mice z a h v a ć e n a istom svjetovnošću ni C r k v a nije p o k a z i v a l a pre­ ma njima dovoljno otvorenosti i susretljivosti. I M E I IDENTITET U običnom g o v o r u riječ sekta — latinski secta od sequi — oz­ n a č a v a religijsku skupinu koja se oblikovala odvajanjem od jed­ ne veće i starije vjerske zajednice. Slijedom t o g a up­ riličen je — jasno u metaforičnom smislu — sudski postupak i ispisana d u g a optuženica o prijestupima sekti. polemike. podmetanja. Zahvaljujući b a š tom nepriličnom po­ sredništvu u široj se javnosti stekao p o g r e š a n dojam i stvorio maniheistički pojam o njima k a o čistom utjelovljenju s v e g a zla. I S T R A G A O N O V I M S E K T A M A : PROŠLOST. i o s e k t a m a se također može raspravljati na posve sektaški način. situacija potpuno promije­ nila. Sekte su iz društvenog podzemlja i religijske anonimnosti spektakularno izišle na vidjelo d a n a i ušle u s a m o središte svjet­ skog zanimanja. raskid.RASPRAVA O NOVIM SEKTAMA N e k a d se o s e k t a m a m a l o znalo i još manje stručno pisalo. Svjedoci s m o dakle — uz niz drugih — i jednog p l a n e t a r n o g p r o c e s a što se u n a š e vrijeme vodi protiv sekti. neprihvaćanje. Za nju se redovno vezuju pojmovi: odbijanje. Zadnjih se pedeset godina. Bilo je to područje stroge tajnosti i zatvoreno za javnost. dok ih sredstva mass-media koriste k a o iz­ v o r najunosnijih senzacija. međutim.

begardi. Nove se sekte ug­ lavnom pojavljuju poslije drugog svjetskog rata. Uvjeti su se stekli tek poslije. zelota. druži. ali sigurno ne toliko stara koliko sama religija. perata. Najbrojnije su svakako kršćanske sljedbe iz ranog i kasnog srednjeg vijeka: bogumili. Spomenutim se sektama iz prošlosti ne kanimo ovdje baviti jer one spadaju više u predmet povijesnog istraživanja religije. pa se 0 njoj nemaju što izricati normativni sudovi nego je treba pod­ vrći iskustvenom istraživanju. Najnepreglednija je situa­ cija zacijelo u islamu gdje samo neke sekte mogu biti sa sigur­ nošću spomenute: asasini. otkriti razloge njezina postanka 1 obaviti tipološku klasifikaciju. fa­ rizeja. Osim Svjedoka Jehove druge su u zalazu. U predpovijesno doba. Novost je dalje u tome što one donose jedan posve neuobičajen sustav simbola. teško je zamisliti pojavu sljedbe. prvo: jesu li nove religijske sekte dois­ ta tako nove kakvim se prikazuju?. čime je označena shizma. mazdaizmu i azijskim misterijima. enkratiti. valdezi. Danas su u punom zamahu i razmahu. seduceja. ili uskraćujući posluh. rasko­ la i istupa. Arhaičke ili primitivne kulture uopće ne poznaju izdvojene sakralne skupine. basilidianaca. katari. hakimi i ibaditi. Pri tome će biti važno odgovoriti na dva pitanja. Izvan kršćanstva množe se i cvjetaju gnostičke zajednice s nazivima adamita. simoniani. marcioniti. za sociologiju je sekta samo jedna naročita reli­ gijska struktura. derviši. montanisti. u sklopu drugih društvenih činjenica. Religijske grupe na prostoru ruskog pravoslavlja suvišno je pak i spominjati jer ih je zaista mnogo. religijskog uče­ nja i obrednih tehnika. Zato smo ih nazvali novim sekta­ ma. a vezane su uz protestantizam. luciferiana. paterani. Suprotno tome. a doživljavaju vrhunac eskalacije početkom 1970. Vjerojatno je sekta vrlo stara pojava.osporava učenje i uređenje Crkve. Prva svjedočanstva o sek­ tama susrećemo u velikim religijama: šintoizmu. Zato dolazi do razdora. japanskom i ki­ neskom buddhizmu. koje sve zajedno osjetno odstupaju od po­ stojećeg društveno-crkvenog standarda. drugo: jesu li nove religijske sekte zaista religijske tvorbe kakvima se priželjkuju? Novost je najprije u pogledu kronologije. Dok se vjera ne instituci­ onalizira i učenje ne kanonizira. Naš će pogled biti upravljen prije svega na svjetovnu današnost u kojoj počinju nicati. amidizmu. čime je oz­ načena hereza. naime. ofita. valentiana i kainita. albignezi. rekabita. Za katoličku Crkvu sljedba je bilo koja velika ili mala skupina što se od nje odijelila. Ono što je novo u tim pokretima jest upravo uspostavljanje novog religioznog senzibi142 . Preskočit ćemo jednako i sekte što je javljaju između dva rata. U židovstvu se spominju sljedbe esena. kvarita. Odatle onda potreba da sprovedemo strogo razgraničenje između starih i novih religijskih zajednica. rasti i razmnožavati se različite i mnogobrojne vjerske skupine. đainizmu. neprihvaćajući učenje. No to nije sve. harigiti. sav je ljudski život bio u tolikoj mjeri prožet jedinstvenom i svugdje prisutnom religijom — koja je prenošena tradicijom — da se zapravo nije imalo što od čega odvajati. šivaizmu. godine.

što su se proširile na Zapadu. terapeutske sposobnosti uteme­ ljitelja — s pozivanjem na pretke. Najbolje je poči od njihovih svjedočanstava i javnih izjava. dotle nove sekte pretežno dolaze iz n e k r š ć a n s k o g podneblja. ekstatičku tehniku i tradicio­ nalne obrede svetoga plesa. Ananda Marga. Sectes et reveil religieux. Metamorfosi del sacro.liteta što se u njima neskriveno očituje. Qand l'Occident s'eveille. a odnosi se na Zen buddhizam i nove japanske sekte. Isto zagova­ raju članovi g r u p e B e n j a m i n a C r e m e a . S u v r e m e n a religijska obnova počinje u stvari s uvozom istočnjačkih sakralnih učenja. Ujedinjena crkva i Scijentološka crkva. T a k o se Scijentologija ne temelji na objavi nego traže­ nju. Ni brojne j a p a n s k e sekte. ne obavljaju starinski obredi nego za svijest Krišne. 110. važnost prosvjetljenja. Povijest religija je uostalom odveć b o g a t a s a k r a l n i m sadržajima da bi se nešto posve nepoz­ nato i nikad dosad viđeno tako lako iskazalo. Štoviše. Ro­ m a . Učenici što se skupljaju u Središtima Sri Chinmoya i Zajednici Mahikari radije pristaju da ih se naziva sljedbenicima duhovnih nego religijskih pokreta. k a o što su MeherBaba. Time međutim problem nije riješen. dok su u sljedbi Misije božanske Svjetlosti. N a š e d r u g o pitanje — o tome da li su nove sekte uopće reli­ gijske — može se činiti suvišnim. G r u p e Soka Gakkai se predstavljaju istodobno k a o filozofski i religijski pokreti jer r a z u m m o r a podržavati vjeru. 1976. Ali nije tako. u toj crkvi se ne opraštaju grijesi nego brišu »engrami«. i s l a m s k a i sikhska — pa je ta skupina više rezultat sinkretičkih spajanja nego recep­ cija starih učenja. što se izričito kvalificiraju k a o religijske. Inuovi movimenti religiosi. Pripadnici sekte Eckankarse definiraju k a o »duhovni pokret koji se temelji na osobnom iskustvu s v a k o g pojedinog sudionika«. Među is­ točnjačkim religijama postoje naime opet razlike. 1986. 2 S v e to pokazuje da novi religijski pokreti nisu nužno i nove religije. P r v a uključuje neohinduističke pokrete. Transcendentalna Meditacija ustraje na tome da nije n i k a k v a re­ ligija nego sastavni dio moderne pozitivne znanosti. 200. prisutne religijske tradicije — hinduistička. • 1 J e a n V e r n e t t e . izvan svih dosadašnjih s a k r a l n i h tradicija. D r u g a p a k dolazi iz Dale­ kog Istoka. 1 Pri tome treba razlikovati dvije vrste religijskih grupa. i sve družbe. Pokreti Hare Krišna i Transcendentalna Meditacija ne donose primjerice teo­ rijski ništa n o v o g a u n u t a r hinduističke tradicije. 143 . nisu baš tako nove u svojoj postojbini. a podjela dovršena. str. str. Četiri zajednice odgova­ raju potvrdno i smatraju se religijskim tvorbama: Hare Krišna. pokret B h a g w a n S h r e e Rajneesha. Dok su stare sekte bile — više ili manje — ukorijenjene u kršćansku tradiciju i s a m o nju mijenjale ili radikalizirale. to su s a m o na svoj posebna način. koja dolazi iz sjeverozapadne Indije. 2 G i o v a n n i F i l o r a m o . Te grupe preuzi­ maju tipične sastojke j a p a n s k o g š a m a n i z m a — povlašteni polo­ žaj žena. P a r i s . Misija Božanske Svjetlosti. Međunarodno društvo Transcendentalna Meditacija i 3 HO. ne na suprotstavljanju znanosti i religije n e g o na naročitoj spoznaji materijalnih i duhovnih bića.

iskustvo svetoga i predosjećaj r a d i k a l n o g oslobođenja. u Journal for the Scientific Study of Religion. 1979. 191—204. 1983. Sektu dakle određuje nestabilnost njezine religijske organiziranosti. U toj je definiciji bitan stupanj dostignute organizi­ ranosti. a bliža Crkvi.W i l i a m S i m s B a i n b r i d g e . 117—133. Preliminary Concepts for a Theory of Religious Movements. 1974. u Journal for the Scientific Study of Religion. str. 13.' 4 R o d n e y S t a r k . što je nepreskočivi okvir svakog religioznog doživljaja. kultom ili pokretom taj se v e ć unaprijed dalekosežno teorijski opredjeljuje. 8. B e n t o n J o h n s o n . str. N e w York. političko ili društveno značenje u sljedbenika sekta brzo dobivaju religiozni smisao jer su neraskidivo vezani uz pojam spasenja. Štoviše. A Critical Appraisal of the Church-Sect Typology. str. J o h n B. str. Scientology as Technological Buddhism. 144 . u American Sociological Revi­ ew. 22. ali je tematika redovno sakral­ na. tehnološko. 4 što je očito ne­ primjenjiv kriterij za n e k r š ć a n s k e religijske grupe. P r e m a njima C r k v a je religijska zajednica koja p r i h v a ć a postojeće društvo. N e w York. 5 E r i c h G o o d e . Dualistički model sekta-crkva postao je prijeporan u aplikaciji na zapadnjačko društvo. u z b o r n i k u Alternati­ ves to American Mainline Churches. U opticaju su mnogobrojna imena. U početku se najviše r a b i l a riječ sekta koja je određivana u opreci p r e m a Crkvi. 93. To počinju uviđa­ ti m n o g i sociolozi. Zato izrazi koji imaju znanstveno. rubno i bez posljedica. tko nove sekte poistovjećuje s crkvom. D a n a s se pokazuje da sekta nije b a š p r i k l a d a n naziv za m o d e r n e religijske pokrete. 6. k a o recimo one Ananda Marge ili Hare Krišna. Naprotiv. Izbor naziva nije međutim ne­ ko puko tehničko pitanje. 6 To se mjerilo pokazalo također neprimjereno situaciji jer uvodi u igru neki izvanjski sociološki vidik. C r k v a i sekta su pojmovi oblikovani na Zapadu. dok ga sekte odbijaju. An Alternative to Church-Sect. S n o c k . U unutrašnjosti čovjek ostaje dalje nepromjen­ ljiv. 6 R o d n e y S t a r k . u z b o r n i k u Alternatives to American Mainline Churches. u jednom određenom kulturo­ loškom kontekstu i nerazrješivoj povezanosti s eklezijalnim kršćanstvom. 81—92. u kojemu se razmnažaju n e k r š ć a n s k e skupine. 1983. 5 Zato uzimaju za mjerilo stupanj integriranosti g r u p e u društvo. 18.W i l l i a m S i m s B a i n b r i d g e . Concepts for a Theory of Religious Movements. a ne unutrašnji religiozni poticaj. str. Troeltscha. Da bi izbjegli spomenute dvoznačnosti u pojmu sekte — koju nije m o g u ć e uopće misliti izvan pojma C r k v e — neki su sociolozi počeli koristiti termin kult. S t o g a je problem nazivlja potrebno potanje raspraviti. pa što je n e k a zajednica u svojem ustroju složenija to će biti više udaljena od sekte. Some Critical Observations on the Church-Sect Dimension. u Journal for the Scientific Study of Religion. 69—77. On Churches. U novim je s e k t a m a u p r v o m p l a n u n a i m e prisutna ljudska situacija otuđenja ili stanje oslobođenja od toga otuđenja.uvode »tehnološki rituali« 3 No to je s a m o vanjština i novi stil sim­ boličkog govora. 1967 str. Ta kriza identiteta novih religijskih pokreta i neuhvatljivost njihova točna određenja odrazila se u znanstvenoj terminologiji. W e b e r a i E. Sects and Cults. ostao je on prilično dugo po- • 3 F r a n k F l i n n . 1957. To je stajalište opširno r a z r a đ e n o u teksto­ v i m a M. 2. Pri tome simbo­ lika može doduše biti svjetovna.

što je v e ć preuranjeni znanstveni zaključak. str. potvrđujući da je C r k v a u njih još uvijek g l a v n a socio-kulturološka s n a g a u društvu. Brescia. 8 ali nehotice upućuje na mogućnost autoritarizma u tim g r u p a m a . Colpe jer je g o v o r za­ p r a v o uvijek s a m o o sinkretizmima. 1980. Jugendreligionen. F r a n c u z i radije preporučuju naziv »nove sekte« — od A. Woo d r o w a " do J. 7. B e l l a h pišu općenito o »novoj religijskoj svijesti«. str. 1976. carisma. 1985. 415. 5. M. Haack. povijesti magije. Ellwood je p o k a z a o k a k o postojeće religijske skupine dobivaju n o v a obilježja. 1975. 1975. Roy W a l i s . 3. 10 F r i e d r i c h W. Lanczkowski. str. u Social Resear­ ch. 18 A l d o N a t a l e T e r r i n . 15 Protiv atributa »novo« s p r a v o m se buni C. Un regard neuf. 1 8 Talijanski su sociolozi d u g o uvrštavali m o d e r n e vjerske skupine u područje praznovjerja. Ta je terminologija p o g r e š n a jer u novim religijskim g r u p a m a p r e v l a d a v a d o b n a skupina od 25 do 40 godi­ na. Ber­ keley. u z b o r n i k u Handbuch der Religion­ sgeschichte. str. B e n z i G. u Pacific Sociological Review. 1 0 Z b o r n o djelo što su ga uredili M. 11 A l l a i n W o o d r o w . Les nouvelles sectes. 1983. Die neu­ en Religionen. Authority and the Development of Cultic Movements. S. s a k r a l n o g fol­ k l o r a i tajnih društava 1 7 — ukratko. W. Haack. Za v e ć i n u današnjih sekta može se č a k ustvrditi da nisu ni sinkretizmi nego v r l o stare reli­ gije koje su spretno prilagođene s u v r e m e n i m svjetovnim prilika­ ma. 1979. 136—166. Säkularisation und Neubil­ dungen von Religionen in der Gegenwart. Religious and Spiritual Groups in Modern America. G ü n t e r L a n c z k o w s k i . 16 Carsten Colpe. str. 17 V i t t o r i o L a n t e r n a r i . Renaissance. s t r . P a r i s . 12 J e a n . 1985. G l o c k . N a p o l i . Trends. Neue Religionen.F r a n c o i s M a y e r . 199. 1981. 120. 14 E r n s t Benz. 22. Synkretismus. str.X V I I . k a o E. 1973. Nuove religioni. 9 R o b e r t S. Str. M. 41. s v e z a k III. 8 H a r a l d Biezais. str. 2. Müller-Küppers i F. str. 28—31. G ö t t i n g e n . F. 13 M i c h e l e M a t . Ellwood.H a s q u i n . B r u x e l l e s . M a y e r a 1 2 — ili »nova skretanja«. Y. Hasquin je sklon govoriti o »suvreme­ nim sektama«. S t u t t g a r t 1971. str. Sectes nouvelles. Sociologia della cultura popolare in Italia. 145 . 1 3 Od toga nije daleko izraz »nove religije« koji ko­ riste povijesničari. The New Religious Consciousness. Specht također nosi isti n a s l o v Ne­ ue Jugendreligionen. 1974. 1974. R o b e r t o C i p r i a n i . X I . 1 4 dok Ch. F r a n k f u r t . 1 ' • 7 J a m e s T. 179. N.1979 str. Creative Eclecticism in New Religi­ ous Movements. 218. 9 U Njemačkoj se proširio naziv »religija za mlade« — Jugen­ dreligionen — a uveo ga je F. 379. R. B e l l a h . 7 Naziv je doduše ide­ ološki n e u t r a l a n jer su svi religijski pokreti u nekoj mjeri poveza­ ni s kultom. R i c h a r d s o n . p r e m a kojoj se o n d a vrednosno određuju sve ostale vjerske zajednice. New Religions. u p u č k u religiju 1 8 — dok su tek u novije doba usvojili prikladnija i općenito usvojena i m e n a za te grupe. Les sectes contemporaines. 299—327. str. Festa.p u l a r a n u američkoj znanstvenoj literaturi. P a r i s .R o b e r t N. S t o c k o l m . Reaktionen. Ursachen. E n g l e w o o d Cliffs. 15 C h a r l e s Y. a u bliskoj će budućnosti j a m a č n o biti još više starijih člano­ va. 504. 1983. P a l e r m o . M ü n c h e n . koja čine da ih više ne m o ž e m o obuhvatiti tradici­ onalnim izrazima sekte ili kulta. Alia ricerca della terra promessä. Glock i R. From Cult to Sect. Ideology. apocalisse.

društvena škodljivost. Saliba. što je nedavno podignuta protiv novih religijskih grupa. u zborniku Gods and Rituals. Mair. 154. obmana. uzrokuju u privrženika slabljenje duhovne i fizič­ ke snage. Beckford. pa štete zdravlju. 2 2 Religij­ ski pak sociolog K. utječu se oblicima prikrivene prostitucije. u zborniku Vecchi e nuovi dei. fanatički se i bezumno vezuju uz jednoga gurua. Previše su neodređeni i op­ ćeniti u svojem izrazu. 1976. Cult Controversies. • 20 John A. The Societal Response to the New Religious Movements. str. Nećemo je ovdje u tančine po­ navljati jer bi n a s to daleko odvelo. Torino. Zato grupnost ili skupnost nije nezaobilazna odrednica novih sekta. str. žele se domaći gospodarske i političke moći u druš­ tvu. 1985. prevara. ne dozvoljavaju sljedbenicima da slobodno pro­ vode svoj privatni život. A. Independent Religious Movements in Three Continents. neiskrenost. iako za potrebe istraži­ vanja. a s njime se zacijelo ne mogu točno odrediti m o d e r n e vjerske zajednice. pribjegavaju zastrašivanju. Ispravno je naime reći da su osobe za­ uzete u traženju istine zaista u pokretu jer mijenjaju pri tome svoje duhovno stanje. Beckford nabrojio je čak devet kvalifikacija: duševna bolest. Reklo bi se gotovo obeshrabrujuća za one koji ih pokušavaju braniti. 22 James A. Američki stručnjak za sekte J. ali to ne čine sve podjednako. odbijaju članove sekte od njihove rodbi­ ne i prijatelja. čudnovatost i totalitarizam. imovinu i rad. 1967. Problemi di ricerca e di classificazione dei movimenti religiosi contemporanei.21 Uprkos tome mi smo zadržali riječ sekta — uz istodobnu upotrebu svih drugih spomenutih naziva — jer u nas pokreti pri­ zivaju u sjećanje politički sadržaj. Dobbelare — u jednom još neobjavljenom predavanju — otišao je još mnogo dalje. Ima zapažen broj pripadnika skupina koji se samo povremeno susreću radi obavljanja obred­ nih radnji. 307—335. 319—327. Ipak većina sociologa — posebno američkih — daje neprije­ p o r n u prednost nazivu »novi religijski pokreti« — new religious movements — jer je taj najviše podoban da iskaže društvene ob­ like današnje religijske situacije u kojoj dolazi do »drobljenja« in­ stitucionalne sakralnosti. religiozno stajalište i vjeru. Sigurno je da većina sekta živi u zajedniš­ tvu. zaista je d u g a i teška. PRVI DIO RASPRAVE O NOVIM SEKTAMA: OPTUŽNICA Optužnica. koji se također često upot­ rebljavaju. razorno djelovanje. uzimajući im novac. 21 Lucy P. New York. London. nisu posve bez prigovora. 146 . neodgovornost. nasilju i zlo­ činu da bi članove grupe zadržali čvrsto na okupu. 20 Zanimljivo da je taj izraz — novi religijski pokreti — prvi put bio rabljen od so­ ciologa za označavanje pojave nativističkih i milenarističkih sku­ pina u Trećem svijetu. pa ne uspijevaju nikad stvoriti neku stabilnu i stalnu zajednicu vjernika. nemilosrdno ih iskorištavaju.Ni pojmovi »grupa« ili »skupina«. str. pa njegova lista sadrži nove sumnje i optužbe protiv vjer­ skih skupina: da koriste religiju kao sredstvo izbjegavanja plaća­ nja poreza. prakticiraju mani­ pulaciju i indoktrinaciju.

R o b e r t J. Chinese Thought Reform and the Psychology of Totalism. L." I m a p o z n a v a l a c a religijskih prilika — k a o v e ć spomenuti pastor F. u z b o r n i k u The Brainwashing-Deprogramming Controversy. Lifton. R i c h a r d s o n . Z o v u ih »novim prorocima« ili »duhov­ nim učiteljima«. T o r o n t o . E d g a r H. B h a g w a n S h r e e Rajneesha. R o n H u b b a r d a i S w a m i P r a b h u p a d a . R o n a H u b b a r d a • 23 E d w a r d H u n t e r . Classical and Contemporary Bra­ inwashing Models. Coercive Persuasi­ on. Tome su doprinijeli — u smislu mogućnosti i vjerojatnosti — re­ zultati o korištenju istih metoda u korejskom ratu i u drugim sličnim p r i l i k a m a . gotovo obnovu fašističkih i totalitarističkih ideologija u malome. Dovoljno se sjetiti i m e n a S a n M y u n g Moona. K a d se spominju negativnosti novih religijskih skupina. M o r a m o se ograničiti s a m o na neke optužbe. Uspjeh novih religijskih g r u p a može se u m n o g o m e pripisati utjecaju njihovih voda. To je p r v a sum­ nja i najveća optužba.B r o c k K i l b o u r n e . Zato nisu u pitanju nove poruke božanske providnosti i religioznog spase­ nja n e g o novi oblici mistifikacije i suptilnog nasilja. »rop­ s k a poslušnost«. From Pavlov to Powers. on­ da se obično počinje s njihovim totalitarizmom. N e w York. koji na policijski način i po zlokobnim nacističkim u p u t a m a us­ postavljaju nečuvenu represiju n a d članstvom s a k r a l n i h skupi­ na. 1962. Vjerojatno da njihov upliv na vjernike ne dolazi toliko od n a r a v i religijske poruke koju navješćuju koliko od osobne draži i moći fasciniranja koje posjeduju. »podjarmljenost osoba«. N e w York. a ne rast osobne duhovnosti. " Najviše se n a r a v n o raspravlja o »ispiranju mozga« — brainwashing — jer je to z a p r a v o početak s v a k o g totalitarističkog sustava. E d w a r d H u n t e r . S c h e i n . najgori oblik političkog i religijskog ropstva. To su redovno osobe snažne sugestivnosti i spiritualne nadmoćnosti. A Comparison and Critique. 1961. W. " J a m e s T. Ispod blještave religijske retorike i pobož­ nih o b r e d a skriva se i širi n e o g r a n i č e n a moć vjerskih leadera. Duhovni uči­ telji su najprije posrednici s onostranim. Backer. Bit će dosta spomenuti život. koji jednako ograničavaju slobodu pojedinaca i procvat društva. D a i s a k u Ikeda. 1953. »mentalna kontrola«. Brainwashing. 1961. L. Brainwashing in Red China. N e w York. 1983. Starješina Zajednice Mahikari je isključivi posrednik između ljudi i Boga. Ute­ meljiteljima se skupina nerijetko pripisuju neobične i izvanredne sposobnosti.I n g e S c h n e i e r . Posredništvom S a n M y u n g M o o n a i njegove zaručnice bit će tek m o g u ć e obnoviti i uspostaviti idealno društvo na zemlji. »prisilno uvjeravanje« koje su postale predme­ tom znanstvenog istraživanja. N e w York. ali izabirući uvijek one koje n a m se čine najvažnijima. naročito u psihologiji i psihijatriji. U središtu pažnje je redovito nekoliko ključnih tema: »ispira­ nje mozga«. The Calculated Destruction of Men's Minds. pa kroz taj duhovni odnos ulazi z a p r a v o u svijet s p a s o n o s n a b o ž a n s k a Svjet­ lost. U tom sklopu asketske vježbe imaju za cilj n a d z o r i manipuli­ ranje ljudskim dušama.S v e te sumnje n e ć e m o uzimati posebno u postupak jer ih je zaista mnogo. H a a c k — koji u novim religijskim po­ kretima vide veliku društvenu opasnost. Neki su sociolozi upozorili na indicije o po­ stojanju u p r a v o krupnih zloporaba i n a o p a k i h ideologija u sekta­ ma. 147 .C u r t i s H.

u Psychology Today. 27 F r e d e r i c k Bird. čudaci. str. str. 167—187. Pretjerana ovisnost pripadnika sljedbi o njihovu duhovnom vođi odrazit će se u mnogim slučajevima kobno. F r a n k f u r t . bilo da baš takvi dolaze iz društva ili to u vjerskim grupama s vreme­ nom postaju. Zato znanstvenici njihovu bolesnu religioznost vide kao du­ ševnu regresiju" ili gubitak moralne odgovornosti." potrebne liječničke skrbi. Na njihovo čelo dolaze često paranoidni tipovi što je također potaklo sumnju o psihopatološ­ kom podrijetlu nove religije. U sektama se dakle najprije susreću duševno bolesne oso­ be.— osnivatelja Scijentološke crkve — koji je navodno već u trećoj godini znao čitati i pisati. Ko­ lektivno samoubojstvo stotine zaluđenih pripadnika sljedbe Hram naroda u đunglama Gvajane" — kao i drugi skandali — spektakularno su potkrijepili pretpostavku o bolesnoj religioz­ nosti privrženika novih zajednica. 255. a ne od duhovnih vrednota njezinih članova. u Sociological Analysis. Coming out of the Cult. Prisila pak uništava slobodnu volju pripadnika sek­ ta. 1979. 40. 335—346. Mogućnost rascjepa u grupi postaje u tom trenutku gotovo neizbježna. 26 M a r g a r e t T. bijegu od života. Slučajevi Sci­ jentološke crkve i Zajednice Mahikari to najbolje pokazuju. I smrt je Swami Prabhupada. Nasilne radnje što se prakticiraju u zajednici obično pojačavaju i umnožavaju razne vrste regresiv­ ne neuroze. 72—82. 2. s psihotičkim obilježjima. str. što može imati teške posljedice za zdravlje njihovih sljedbenika. a odnosi se na sumnju da u novim sektama prevladavaju duševno boles­ ne osobe. S i n g e r . U ime religije fabriciraju se »poslušni automati«. 1. Kao da družba živi od sposobnosti vođe. Tako smrt ute­ meljitelja — s kojim su članovi sekte neraskidivo povezani — iza­ ziva ozbiljne psihičke teškoće i sukobe. Le suicide-massacre de Guyana et son contexe. 4. 1979. Religijske skupine bile bi zaklonište za abnormalna i mentalno nedorasla ljudska bića. New Religious Movements and Moral Accountability. nejaki i savitljivi. U uskoj svezi s prvom točkom optužnice stoji druga. 1980. pa time provode psihičko silovanje. Die Religiöse Revolte. Računa se da je u tom razdoblju 20% do 35% privrženika napustilo zajednicu. 28 M i c h a e l M i l d e n b e r g . Skupljaju se u njima ljudi skloni fantaziji. The Pursuit of Innocence." Neki od no­ vih religijskih pokreta primjenjuju sredstva propagande i nasil­ nog oblikovanja osobnosti. Članovi novih sekta su u golemom broju bo­ lesni i nastrani pojedinci. Nakon njegove smrti naime zavladala je kriza u pokretu. pokretača Međunarodnog društva za svijest Krišne. Jugend zwischen Flucht und Aufbruch. str. 47. 1979. Spomenuta destruktivnost — des­ tructive cultism — može biti definirana kao sindrom koji u sebi • J a c q u e s G u t w i r t h . proizvela neželjene posljedice. pa brzo postaju žrtve ko­ lektivne sugestije i liderskih moći tobožnjih karizmatičara. 25 148 . krhki i labilni. u Archi­ ves des Sciences Sociales des Religions. Sigurno da u novim religijskim skupinama ovisnost o vođi poprima za­ brinjavajuće razmjere i da je pokazatelj nezdravih odnosa u gru­ pi.

29. 32 J a m e s T. Zato je m o g u ć e govoriti o društvenoj patologiji. 3 2 Daljnja točka optužnice protiv novih vjerskih g r u p a razoblič a v a pojavu komercij'alizacije. To prisustvo potrošačkih sadržaja u religioznim struktura­ ma ne iznenađuje previše. Sa svoje strane R. B. s a m o što mijenjaju pred­ met ovisnosti: prije je to bila droga. 149 .sabire skup simptoma: promjenu u ponašanju. nijedna pobožnost. In and Out of the New Religions. 3 0 Posebno treba spome­ nuti r a d o v e psihijatara M. koliko god bilo uzvišeno. da je 30% čla­ n o v a pokreta Ujedinjene crkve zatražilo profesionalnu pomoć od psihijatra. Consequences of Joining a Jesus Movement Group. v e ć i n a ih ne uspijeva postići više nego da pridodaju novi duhovni proizvod mnoštvu drugih na religijskom tržištu. primjerice. A Psychological Study of Conversion and Membership in a Contemporary Religious Sect. 2. s k a n d a l a i p r e v a r a . izrađuju se na p r i v l a č a n način i nude mo­ g u ć i m kupcima. Vjerski pokreti postaju dakle sastavni dio konzumističke kulture. prekid školovanja. C l a r k a . 1983. str. ma k a k o b i l a duboka. New Religious Movements in the United States. Deprogramming. u Social Problems. 1982. J u d a h a o prelasku č l a n o v a Hare Krišna iz k l u b o v a d r o g a š a u novu s a k r a l n u sredinu.A Review. Religijske doktrine i obrasci obrednog ponašanja postaju tako p r e d m e t i m a široke potrošnje. 1979. L o n d o n . u Social Compass. nijedan obred. Ali ta stvar nije običan predmet n e g o novo duhovno iskustvo. jer oni zastupaju mišljenje o »bolesnom ustroju« pripadnika novih sekta. 283—297. R i c h a r d s o n . 96. 2 " Sociološka istraživanja što ih je vodio M. gubitak osobnog identiteta. 3. koju naivno zamišljaju da je b a r e m u njihovim r e d o v i m a pobije­ đena. 1978. The Moonies. Ono što je počelo k a o protest protiv požude posjedovanja za­ vršilo se posjedovanjem jedne stvari više. određuje im se cijena. 30 Marc Galanter. Nijedno bo­ žanstvo. Kralj M i d a je bio nesretan jer je p r e t v a r a o u zlato sve što je svo­ jom r u k o m dirnuo. 31 R o b e r t B. Simmonds je utvrdio da su sljedbenici pokreta Jesus Freaks v e ć po svojoj n a r a v i »ovisnici«. sad je Isus Krist. Brainwashing and the Medicalization of Deviant Religious Groups. 165—170. stanje men­ talnog n a d z o r a i podjarmljenost od strane vođe kulta. odalečenje od društva.D i c k A n t h o n y . bogaćenja. Conversion or Addiction. u American Journal of Psychiat­ ry. C l a r k s m a t r a da uzimanjem L D S raste zainteresira­ nost za nove religije. H. a 6% je boravilo u bolnici. jer se lukavstvo potrošačkog društva u p r a v o i sastoji u sposobnosti preobrazbe bilo koje stvari — uk­ ljučujući i svoje kritičare — u robu. 30. G a l a n t e r p o k a z a l a su. ma k a k o bio blistav — ne m o g u iz­ bjeći tom uništavajućem procesu pretvorbe svih stvari u robu. M o d e r n o tržište čini više: p r e o k r e ć e postu- • 29 T h o m a s R o b b i n s . M o ć tržišta postaje straš­ na jer d o h v a ć a d u h o v n a dobra i p r e t v a r a ih u novac. str. S u d b i n a sekta nije bez ironije: u nastojanju da ponude zdravu alternativu zapadnjačkom nači­ nu života. u z b o r n i k u Conversion Careers. S i n g e r a i J. 3 1 U pogledu droge W. str. što se djelomično slaže s istraživanjima S. p r o d o r a potrošačkog mentaliteta. 136. l. S i m m o n d s .

uzvišeno u smiješno. Prizivaju kult božice Majke. 3 3 S v e se p r e t v a r a u robu. slika i kaseta. Nezadovoljne žene dižu pobunu protiv »muškog« b o g a i rehabilitiraju panteon pretkršćanskog politeizma. proroci. Tu bi trebalo s v a k a k o spomenuti femi­ nistički pokret — u njegovoj naglašenoj kritici eklezijalne religije — koji se u svojim ekstremnim odvojcima otkriva k a o izrazito antikršćanski i p o g a n s k i bunt. tvornica i robnih kuća. Tako. Bezbrojna su svjedočanstva o prodiranju potrošačkih eleme­ n a t a u život vjerskih zajednica. otvaraju škole za vjerski odgoj. Z a d n j a točka iz optužnice tiče se religijske i političke ocjene novih pokreta. nije čudo da se silno obogatio i postao v l a s n i k o m raskošnih vila. čak i božanstva m a l i h i ve­ likih religija. neo-egipćani.p a k a l k e m i č a r a i p r e o b r a ž a v a zlato u kamen. posebno u Sjedinjenim D r ž a v a m a . a i m a ih m n o g o u svije­ tu. svećenici. avionskih kompanija. Želimo s a m o upozoriti na postojanje poganskih sastojaka u današnjim novim religijskim skupinama. Zagovornici vjerničkog feminizma tvrde da je religija bez ženskog božanstva u stvari već »polovica puta do ateizma«. N e w York. neo-germani. jednako su nametljivi u ogla­ šavanju svojih duhovnih proizvoda. velikih skladišta. pastori. Ni s a m i bogovi ne uspijevaju u m a ć i toj strašnoj meta­ morfozi: preneseni u jednu civilizaciju gdje je sve u stanovitoj mjeri r o b a i s a m i postaju roba. 1977. The Promise and Peril of the New Orientalism. Majke Zemlje. dragulje u plasti­ ku. Ta je o p ć a komercijalizacija — i sve ono što je prati — zahvatila više ili manje većinu religijskih gru­ pa. bez obzira na njihovu drevnost i p r o k l a m i r a n u ustrajnost u pravovjerju. boginje plodnosti. mitsko u lažno. 153. S l i č a n je uzlet u m a g n a t s k e visine doživio M a h a r i š i M a h e š Y o g i koji je najprije bio predstavljen na televizijskim e k r a n i m a k a o siroma­ š a n guru iz udaljene Himalaje da bi kroz kratko vrijeme postao p r v o r a z r e d n a »zvijezda« duhovnog marketinga i m e đ u n a r o d n i događaj egzotike i atrakcije. neo-sumerani. r e k l a m a i televizijskih e k r a n a . sveto u neukusno. pa dnevno ne silaze s novinskih stu­ paca. što također ulaze u taj magijski i ezoterični revival. avatari i bonzi — pretežno su muškarci. bučno sudjeluju u poli­ tičkim i g o s p o d a r s k i m zbivanjima. m n o g o putuju i upriličuju senzacionalističke skandale. okružen izuzetnim častima i slastima. N e ć e m o ovdje nabrajati one sekte što su po nazivu i sadržaju čisto neopoganske. Prvaci i vođe tih zajednica često nastupaju na televiziji. g o s p o d a r i c e zvijeri — potnia theron — i v l a d a r i c e pod­ zemlja. gurui. sve se kupuje i prodaje. Turning East. Zato feministička revolucija ra- • " H a r v e y Cox. primjerice. b a v e se prodajom b r o š u r a i ploča. Pro­ povjednici. J o š manje će­ mo se baviti r a z n i m satanističkim ili orgijastičkim družbama. K a k o mu vjerni sljedbenici prinose znatan dio svoje zarade. 150 . monasi. lijepo u kič. k a o što su primjerice neo-druidi. sve dolazi na tržište. g u r u Maharaj Ji — predvodnik sljedbe Misija Božanske Svjetlosti — živi k a o p r a v i play-boy. str. Njima se p r i g o v a r a da su obnovili pretkršćansku i p o g a n s k u religioznost.

203.politique. 1981. 22. Commentpeut-on strepaien?. širenje prozeli­ tizma. obećavali su onda ekonomsku jednakost. 1983. 99—108. da su k o n a č n o skrenuli u ekstremni konzervativizam i moralizam. S l a v i m o i mi smrt — zaklju­ čuje on u p o g a n s k o m patosu — ali k a o sastavni dio života. Drži. uveli politeizam i još jednom suprotstavili F. ali se pri­ bojava da u p r a v o ideologije egalitarizma to najviše s p r j e č a v a ­ ju. M n o g o teže optužbe dolaze od strane politike. 151 . s a d a i ovdje — hic et nunc.dikalno odbacuje svete knjige svih religija u kojima je žena — kao božica ili svećenica — p r e š u ć e n a i isključena. jačanje konzervativizma. A. " G e o r g e M. Evrop­ ski se p a k neopoganizam temelji na politeizmu. 21. " A n d r e D u m a s . To je z a p r a v o kult mrtvih. 1985.čini svetim. 34 Političko skretanje u desno posljedica je novovjekovnog raz­ očarenja i neostvarenih utopija sekularizma. B h a g w a n S h r e e Rajneesa ne z a n i m a međutim smrt nego život. Phänomene ou äpiphenomene. a rodilo se novo društvo ekonomske nejednakos­ ti. marksizma. koji nikad ne ulazi u nepovratnu suprotnost nego se razrješuje u posvemašnjem skladu življenja. 37 Tako bi poganski politeizam na nebu pružao daleko veće mogućnosti ljudima na zemlji da rastu u slo­ bodi sjetilne sreće nego nebeski monoteizam koji je uvijek poti­ cao svete ratove i raspirivao vjersku mržnju. odbacivanje kulturnog moder­ nizma. a rodilo se novo dru­ štvo ideološke nejednakosti. 3 6 G l a d za autoritetom. str. • " A l a i n de B e n o i s t . str. To je njegova politička konotacija. Le droit de parier. ali istodobno i buntovnom K. str. La seduction nouvelle du neo-poganisme. da je svet u svemu. Nietzschea dobrome Kristu. društveno određuje k a o n o v a religijska des­ nica. P a r i s . 1981. M a r x u . Ne desakralizira svijet. U tom smislu su vrlo značajni teksto­ vi B h a g w a n S h r e e Rajneesa koji kaže da je k r š ć a n s k a okrenutost p r e m a smrti i križu morbidna. de Benoist misli da smo na p r a g u velike društvene sinteze. To je eto bilanca optužnice. M a r s d e n . str. culturel et spirituel. P a r i s . u Concilium. p r v a je uvijek smrt. potreba za m o r a l n o m preobraz­ b o m društva i revitalizacija religije čini se da idu skupa. Poganski sadržaji m o g u se naći i u onim religijskim pokretima gdje femi­ nizam inače n e m a utjecaja. 1977. 150—168. P a r i s . naime. Vu de droite. Boston. Spirituality Life in a Secu­ lar Age. Krist je u d r u g o m planu. str. 3 8 Tako se ocjena novih religijskih skupina završila s na­ brajanjem teških i opasnih optužbi na njihov r a č u n : da su obno­ vili poganstvo. 1. " A l a i n de Benoist. obnova fundamentalizma. Preacher of Paradox: The Religious New Right in His­ torical Perspective. 3 5 U Sjedinjenim se D r ž a v a m a n o v a desnica iskazuje kao vjer­ nost tradicionalizmu. " Louis P a u w e l s . Obećavali su poli­ tičku jednakost. nego ga. u z b o r n i k u Religion and America. U prvom p l a n u je ideal nejednakosti. p a postali n a o p a k a a v a n g a r d a nove desnice. Poganstvo donosi ljudima sveto na dohvat ruke jer traži istinu religije u egzaltira­ nom čuvstvu punine. što nove pokrete stavlja u opreku s p r a m kršćan­ stva. racionalizma i demokratske tradicije. naime. Opisani se neopoganizam. Anthologie critique des idees contemporaines. štoviše. 295..

T h o m a s B o b b i n s . 392. A. 20.C y n t h i a Phillips. studirajući motive religiozne kon­ verzije utvrdili da se prisilna obraćenja — coercive conversion — suprotno mišljenju teoretičara brainwashinga.DRUGI DIO RASPRAVE O NOVIM SEKTAMA: OBRANA Poslije čitanja optužnice red je da čujemo obranu. Rezultati D. S h e p h e r d . 1982. 1983.N o r m a n S k o n o v d . u Religious Studies Review." danas vrlo ri­ jetko zbivaju. u Journal for the Sci­ entific Study of Religion. 441—447. 1981. A Selection Review. 1982. 2. 50. 233—239. str. str. S druge su strane J. Različite su i strukture: Božja djeca i Crkva svetaca zadnjih dana imaju svoje piramidalno uređenje." Ideološke su odredni­ ce također nejednake: od orijentalnih grupa preko kršćansko-fundamentalističkih zajednica do skupina u kojima se razvijaju posebna umijeća duhovnog 40ozdravljenja i prosvjećenja — kao što je. 3. Adventistička crkva sedmog dana organi­ zirana je na demokratski način. dok Ujedinjena crkva i Misija Božanske Svjetlosti prakticiraju apsolutni autoritarizam koji se zasniva na neograničenoj vlasti leadera. Stoga je teško povjerovati da su baš sve 39 R i c h a r d B e r g e r o n . 187—214. Sociological Studies ofNewReligous Movements. 1982. Treba prije to­ ga upozoriti na veliku različitost u naučavanju i organizaciji no­ vih religijskih pokreta. str. recimo. S n o w . 4. Njima se odveć mnogo nepriličnosti i prijestupa stavlja na teret. dakle. Conversion Motifs. Str. Pitanje je samo kad to prelazi u eksces." Štoviše. str. u Journal of the American Academy of Reli­ gion. a ne odmah njihova zloporaba i zastranjenje. Phillipsa su pokazali da ima zaista malo ili nikakvih dokaza koji bi po­ tvrđivali tezu da je većina suvremenih obraćenika 42 prihvatila reli­ giozno uvjerenje nedobrovoljno ili pod prisilom. M o n t r e a l . 9. Scijentologija. Ako negdje i jačaju totalitarističke težnje. 1980. neki su sociolozi zaključili da mali broj novih vjerskih zajednica pri­ mjenjuje te neljudske metode. 43 J o h n L o f l a n d . možda su one rezultat opće krize povjerenja u postojeće društvene institucije. Nije moguće prozboriti ni jednu riječ. Taj luk ide od moralne rigoroznosti Hare Krišna do hedonističke raspojasanosti Eckankara. o postojanju slučajeva »ispi­ ranja mozga« pretjerana i prijeporna. 373—385. Magie des Zwanzigsten Jahrhun­ derts. 27. Istraživanja o fenomenu »ispiranja mozga« i »prisile« nisu uspjela dokazati njihovu opću rasprostranjenost. Ipak. Scientology. posve je znanstveno razložno i ljudski razborito da se čuje i dru­ ga strana u sporu. str. The Lofland-Stark Conversion Model: A Critical Reassessment. The Prosecutor's Reach: Legal issues Stemming from the New Religious Movements. Skonovd. u Social Problems. Snowa i S. 40 Friedrich Wilhelm Haack. Za provedbu prisilnog uv­ jeravanja nužna je fizička prinuda. A neku ćemo prisilu uvijek imati jer je ona dio naše pale naravi. Počnimo s optužbom za totalitarizam i prisilu. 41 W i l l i a m C. Un Chretien scrute les nou­ velles religions. • 152 . Pretpostavka je. Lofland i N. Neće biti jamačno lako naći olakšavajuće okolnosti za nove sekte. 32. Le cortege des foiis de Dieu. a da se time ne utječe na drugoga. 42 D a v i d A. M ü n c h e n .

Mentalnih bolesti danas ima doista svugdje. O drugoj točki optužnice obrana donosi svoje razloge koji ni­ su bez težine. 11 — 17. Njemački je pak psiholog W. Ein Sammelbecken für Verruchte?. Ananda Marge i otkrio da su barem toliko »normalni« koliko i drugi ljudi koji nisu članovi sekta. 45 W o l f g a n g Kühner. Strange Gods. 53—61.44 Protestantski su kritičari vidjeli u katolicima naivne žrtve sveće­ ničkih podmuklih trikova. Zato predlaže da se umjetno rekonstruira ambijent religijskog zajedništva jer je ko- • 44 David G. 1981. obrana je uspjela učvrstiti dokaze o tome da pri­ padnost nekoj sljedbi ima redovito povoljan terapeutski učinak na njezine članove. 2. Prisilu i »ispiranje mozga« otkrivali su protestanti u činu katoličke ispovijedi i penitentove ovisnosti o svećenikovu znanju. Jugendsekten. Naprotiv. Sociološki rezultati pokazuju da nije moguće pronaći znatnijih razlika u duševnom zdravlju između pripadnika sekta i onih koji to nisu. Ima doduše psihički bolesnih članova i među pristašama tih pokreta. nije to prvi put u povijesti da pojedine izdvojene i s »maticom« »posvađene« religijske zajednice budu bezrazložno optužene za slične nezakonite postupke i zle nakane. u Psychologie heute. Galanter je iskustvenim podacima potkri­ jepio tezu da se svima onima što su pristupili novim sektama — a imali su prethodno stanovite neurotične smetnje — poslije ulaska u zajednicu stanje vidno poboljšalo.nove sekte zapale u totalitarizam i prihvatile militaristički model vladanja. i suprotnih slučajeva. The Great American Cult Scare. Boston. 1981. pa malo znači ako ih otkrijemo još i u novim religijskim društvima. Bromley-Anson D. Jednako se — premda u drugo doba — optuživalo Židove da kradu djecu kršćana. Ujedinjene crkve. 153 . Norton nije uglavio niti jedan očit znak mental­ ne neuravnoteženosti. Shupe. valjda. Kühner ispitivao sljedbenike Obitelji ljubavi. Bit će. Zato treba biti krajnje oprezan i pažljiv kad se olako prihvaćaju prigovori na štetu religijskih grupa.45 Iz svega proizlazi da se hi­ poteza o novoj religiji kao pribježištu i zakloništu duševno boles­ nih i mentalno poremećenih osoba nije do kraja potvrdila. Uostalom. str. Sličnosti su iz prošlosti međutim odveć brojne i stalno se ponavljaju da bi bile slučajne. pretjeranog osjećaja krivnje ili gubitka osobnih obilježja u članova družbi. što je slično prijekoru Ujedinje­ noj crkvi da oduzima nedozrelu mladež iz krila njihovih rodite­ lja. ali o njima optužni­ ca uporno i lukavo šuti. Tako Ch. M. kao što se u naše doba misli da su pri­ stalice sekta prevareni od svojih vođa. Pričalo se da predstavnici Kato­ ličke Crkve neće oklijevati ubiti one što bi možda pokušali pobje­ ći iz zajednice. stoljeća — predstavila je točno iste stereotipe i jednake op­ tužbe koje se i danas upućuju protiv novih sakralnih skupina. str. Protukatolička polemika u Sjedinjenim Državama — što se vodila tijekom XIX. ali je njihov omjer u odnosu na broj zdravih uglavnom jednak omjeru u općoj populaciji.

N e m a sumnje da su neki utemeljitelji po­ kreta izabrali asketski stil života. 47 M i r c e a E l i a d e . primjerice. 137. a ne sve osuditi istom kaznom. A od neobičnog i čudnovatog do bolesnog za njih je s a m o jedan korak. 1980. 4 6 U istraživanju pripadni­ ka Ujedinjene crkve primjećeno je da se njihovo duševno stanje to više poboljšava što je prepuštanje religioznom doživljaju bilo iskrenije i dublje. Ti su rezultati u očitoj opreci s n a l a z i m a M. Dosta se s a m o sjetiti »inicijacije« u kojoj se zbiva novo mistično rođenje. Inače ga n e ć e m o nikad razumijeti. u American Journal of Psychiatry. 1957. Za odveć svjetovne osobe taj je preobražaj — metanoia — uvijek nešto neobično i čudnovato. A religi­ ozno iskustvo kaže da nije tako. pa je vjerodostojnost nji­ hovog o d g o v o r a zacijelo sumnjiva. poslije č e g a uvijek slijedi f a z a restrukturacije osobe. 4 7 N e u p u ć e n i m a se može učiniti da je tu riječ o prisilnoj konverziji ili bolesnoj egzibiciji. U svetaca se i mistika bogaće­ nje nikad ne opravdava. Ne p r e v l a d a v a svugdje s a m o • 46 M a r c G a l a n t e r . a ne s pozitivističkim p r e d r a s u d a m a .ristan za liječenje mentalnih bolesnika. S i n g e r i J. U pogledu spomenutih optužbi protiv leadersa nužno je razlikovati svaki slučaj pojedinačno. C l a r k a . Zato religioznom događaju treba pristupiti b a r e m s malo uživljenosti i naklonosti. Bolji uvid u život p r i p a d n i k a novih zajednica pokazat će dru­ gačiju sliku od one koju uporno i danomice stvaraju m a s o v n a sredstva društvenog priopćivanja. Neki slučajevi pretjeranosti — što su zamijećeni u novim s e k t a m a — m o g u biti posljedica n e s p o r a z u m a između svjetov­ nosti onih što su izvan i religioznosti onih što se n a l a z e u n u t a r tih sekta. Psychological Induction Into the Large-Group: Findings from a Modern Religious Sect. Odatle zahtjev da se nove vjerske skupine pokušaju shvatiti i sa stajališta religioznog is­ kustva. str. bilo da su iz nje otpušteni. bilo da su od nje — putem d e p r o g r a m i r a n j a — odvoje­ ni. M o ž d a će najteže biti obraniti pojavu i pošast komercijalizacije u novim sektama. No možda su baš tim sakupljanjem htjeli pokazati k a k o je u njihovu uspjehu potvrđena božanska intervencija. To je neki nenadoknadivi poraz njihove duhovnosti i s a k r a l n e posebnosti. Postupak vjerskog obraćenja na­ ime donosi v e ć po sebi najprije fazu destrukturacije. ali su zato drugi radije sakup­ ljali bogatstvo. Essai sur quelques types d'initiation. 154 . potpuna promjena čovje­ ka i u l a z a k u područje svetoga. svako je vjersko obraćenje — k a k o za­ svjedočuje povijest religija — često i po vanjskim z n a k o v i m a jed­ na r a d i k a l n a p r e o b r a z b a osobe. svoje istinske ljudskosti. 12. a ne s a m o medicinskog znanja. a u stvari je novo nalaženje. J e r . koji imaju manju vrijednost. a današnjim okorjelim neprijateljima nekadašnjih zajednica. 276. na religioznim temeljima. Paris. jer su dobiveni od osoba koje nisu dobrovoljno napustili skupinu. Na površini se to može doista činiti k a o promjena identiteta i bolesno stanje gubljenja osobne istovjetnosti. Naissances mystiques. str. 1574—1579. U s v a k o m slučaju. vanjština još nije i unutrašnje opredjeljenje. R a d i se dakle o bivšim pripadnicima.

M a d ­ rid. a ovdje nju slušamo. 49 J u a n M a r t i n Valesco. u z b o r n i k u Religious Mo­ vements in Contemporary America. Jer. ponašanje i djelovanje. U poruci Benjamina Cremea uključen je globalni projekt. 1982. 51 pa im se ne mogu poreći jasna stajališta s obzirom na društvene obveze. skrb za nesretnike. po­ 48 vjerenja i solidarnosti. To je razlogom da fenomenolozi religije tvrde kako su vjerske skupine — i to osobito u n a š e m vremenu svjetovnosti — više autentična ekspresija buđenja zanimanja za sveto nego što su politički komplot protiv modernog društva. U traže­ nju su svetoga. 51 Stillson J. N e w York. str. R.bogaćenje i konzumistički show nego i traženje vrednota zajed­ ništva. 1987. 112. Svejedno. ali je u drugim zemljama potpuno nepoznat. Ranjivo mjesto u političkoj kritici novih religijskih skupina svakako je ono koje poistovjećuje pogansku religiju s novom des­ nicom. 1978. 50 J.Psyc­ hotherapeutic Effects. Nicholi godine 1974. Novi religijski pokreti su u velikoj mjeri nepolitizirani. Tako kaže obrana. 687. ob­ rađivao je nove kršćanske grupe i ustanovio da u njih raste briga za bližnje i poboljšavaju se odnosi s roditeljima. The New Mysti­ cism and their Implications for the Churches. Wuthow je našao da sljedbenici brojnih družbi pokazuju razvijen osjećaj za zajednicu. kako u području društvene akcije tako i duhov­ nog preporoda.. 166. To je posve proizvoljan sud koji. Mnogi od obra­ ćenika su odabrali takvo zanimanje u kojemu bi mogli više po­ magati drugima. pomoć drogiranima. 10. p r e m d a se za njega sigurno znade. Introduction a la fenomenologia de la religion. čineći društvo osamljenicima. Evangelical Religion and Meditation. a ne u pokušaju restauriranja političkog funda­ mentalizma. izvještaj o tim povoljnim obilježjima teško da će dospjeti na televizijske ekrane i u senzacionalističko novinstvo. a time ujedno poboljšaju društveni uvje­ ti življenja u svijetu. 48 M a r c G a l a n t e r . 50 R o b e r t W u t h n o w . Članovi Misije Božanske Svjetlosti su iskazali osjećaj velike međusobne povezanosti. 1974. Pojedini su članovi Ujedinjene crkve — koja želi obnoviti društvo p r e m a božanskom planu — zaduženi za različite grad­ ske četvrti. utjeha ožalošće­ nima. Psihijatar A. str. Experimentation in American Religion. u The Journal of Nervous and Mental Disease. iako ne prihvaćaju naivni politički optimizam stanovitog radika­ lizma. S. Optužba za neopoganstvo i politički konzervativizam upuće­ na je na krivo mjesto. J u d a h . 4 9 To naravno ne znači da u njima n e m a neprihvatljivih ideja i natražnih shva­ ćanja. Čak i Transcendentalna Meditacija ne potcjenjuje društveni poredak: razne tehnike omogućuju da se probudi duhovni život u ljudima. str. doduše. u kojima uspostavljaju prisne odnose s obiteljima. Uspostavlja se ravnovjesje izme­ đu zahtjeva misticizma i društvene akcije. • 155 . M.P e t e r Buckley. B e r k e l e y . pružajući usluge nepoznatim ljudima. No odlučan je zbiljski život. sretan čovjek je najbolji radnik. rad. u Francuskoj ima neku tradiciju. str. obitelj. 463—478. 327—328. J u d a h je pak u članova Hare Krišna našao da su vrlo eksponirani protiv r a t a i cijelog sustava obrazovanja u američkom školstvu. pomažući starcima. The Hare Krishna Movement.

ali se ubrzo počinju brinuti za sve druge slične skupine. spol. političko uvjerenje. Pripadnici novih skupina na svakoj točki našega planeta sabiru iste religijske vrijednosti. U pokre­ tu su u početku vodili rat protiv članova Božje djece. nosioci zakloništa za duševne bolesnike. Budi se dakle jedan novi ekumenizam koji nije bez teškoća i za­ sjeda. U tu svrhu poduzet će tri uzastopne akcije: osnivanje pokreta anti-sekta. U učenju stanovitih pokreta vrlo je is­ taknuta potreba da ljudi budu braća i da je život za svako biće sveta stvar. bez obzira na klasu. prelazi granice naroda i ideologija. rasu. Religija se na taj način internacionalizira. Mnogi se neprijatelji novih religijskih pokreta ponašaju kao da je ta sudbonosna presuda zaista već donesena i da ih baš ona ovlašćuje na sankcije i revindikacije. godine u Sjedinjenim Državama. Anti-kultove su naj­ više podržavali roditelji odbjegle djece i bivši članovi novih sek156 . Najviše pažnje posvećuju borbi protiv psihičke manipulacije i brinu se za sretan povratak sljedbenika u obiteljski krug.Nije teško uočiti slijedeći paradoks: dok s jedne strane sociolozi — koji nažalost postaju sve više politolozi — pojavu novih kulto­ va smatraju za rubni i kratkotrajni događaj koji ne donosi obno­ vu religioznosti u društvu. uopće ima. povezujući međusobno sve ljude. kao da su čelnici konzervativnog vala i desničarske kontrarevolucije u suvremenom svijetu — ako je. središta komercijalizacije u potrošačkom ozračju i restauracija poganstva u desnoj političkoj varijanti — i četiri odgovora obrane na njih. dotle im s druge strane pripisuju gole­ mu političku ulogu i značenje. Zato članovi anti-sekta skupljaju odgovarajuću dokumentaciju i pružaju pomoć bivšim pripadnicima pokreta koji imaju poteškoća u prilagodbi svjetovnom životu. jasno. Ali život čini svoje i ne čeka presude. Osim četiri točke optužnice — da su nove sekte totalitarno uređene. Stvaranje organiziranog pokreta anti-sekta ima za cilj da razotkrije i raskrinka navodno opasnu i štetnu djelatnost novih religijskih grupa. Pokret je nosio ime Free our Children from the Children of God. obavljanje deprogramiranja sljedbenika i predlaganje zakonskih mjera protiv djelovanja vjerskih zajednica. a na op­ ćem planu povezuju tehnološki Zapad i duhovnu baštinu Istoka. PRESUDA U RASPRAVI O NOVIM SEKTAMA: SANKCIJE I REVINDIKACIJE Budući da je ovaj naš sudski postupak o novim sektama za­ pravo obična igra i privid — bolje reći metafora i konstrukcija — neće se u njemu izricati neka presuda. pa čak i vjeru. One su danas proširene diljem cijelog svijeta. Stoga je uzaludno oče­ kivati da nove sekte budu oslobođene od krivnje ili kažnjene teš­ kom kaznom izopćenja iz modernog društva. postoje još neki sadržaji koje bi trebalo istaknuti u korist novih sekta. ali čišćen kušnjama i neuspjesima može sutra postati nada miljuna rastavljenih i posvađenih vjernika. Prvo takvo udruže­ nje stvoreno je 1972.

Uostalom. godine u Rennesu jedan bivši član Ujedinjene crkve. Velika Britanija ima Family Action Information and Rescue. Slična organizacija postoji u Španjolskoj. spomenimo Elterninitiative gegen seelische Abhän­ gigkeit und religiösen Extremismus iz 1975. Oliver. U tome idu toliko daleko da zahtjev proširuju i na Kato­ ličku Crkvu. Organizirani anti-kult pokreti izrađuju detaljne programe akcija. a i ime ih izdaje. nepo­ pustljivije i fanatičnije od samih sekta. Što se tiče Njemačke. U Austriji je po­ znat Verein zur Wahrung der geistigen Freiheit iz 1977. New York. 53 Roger Ikor.52 Neke su njihove inicijative potpuno svjetovne. L. Nije onda iznenađenje što se i na anti-sekte gleda s velikim zazorom i nepovjerenjem. The New Vigilantes. Jer. Najveći nedostatak je u nesigurnosti kriterija: teško se razlučuju pogodne od sumnjivih skupina. 157 . godine u Barceloni kongres o totalitarnim i pseudo-religijskim pokretima. Bromley. a spominje se 1975. kao recimo Alliance for the Preservation of Religious Liberty. što znači da im se ne smije dati p u n o povjerenje. a jedna od njih je Spiritual Counterfeits Project. U Francuskoj je najdjelotvornije uređe­ no Društvo za obranu obitelji i pojedinaca — ADFI — koje je ute­ meljio 1974. Sve je to razbuktalo polemiku o vjerskim slobodama. 1984. Po sebi je razumljivo da će anti-sekte biti izričito neprijatelj­ ski raspoložene p r e m a sektama. to su ipak neki bojovnici. 284. a usmjerene su protiv novih religijskih družbi.• ta. Mnogo prije nego što je dovršena spomenuta polemika — ako joj uopće ima kraja — anti-sekte su već obilno koristile metodu deprogramiranja. Pisac R. Zato traže da od­ m a h b u d u ukinute sve religijske zajednice koje imalo podsjećaju na sekte. Bromley . The Anti-Cult Movement in America. Anson D. London 1980. Grupa American Family Foun­ dation izdaje novine pod nazivom Advisor. Shupe-David G. godine. opasni zanese­ njaci drugoga predznaka. a druge nadahnute evangelističkim duhom. 1983. Ikor — inače jako zauzet u razgolićavanju novih vjer­ skih zajednica i sastavljač jednog oštrog pamfleta 53 — stvara Centar za dokumentaciju i posredovanje protiv mentalnih mani­ pulacija — CCMM. godine i Aktion für geistige und psychische Freiheit iz 1977. Les sectes: un mal de civilisation. predmet zabrinutosti i žestoke društvene kritike. radi toga su pokre­ nute. koji misle da je sve zlo svijeta smješteno upravo u novim religijskim skupinama. gdje je društvo Pro-Juventud upriličilo 1980.D. žrtve ideologizacije. Paris. Umjesto da poluče zabranu sekta. godine. Zapaženo je da su anti-sekte često upornije. Danas je anti-cult moviment vrlo rasprostranjen u Sjedinje­ nim Državama. po­ stale su same neka vrsta sekte. godine. Deprogrammers. Što ta riječ znači? Osobe zahvaćene 52 Anson D. A Bibliography and Historical Survey. Anti-Cultists and the New Religions. Naravno da između njih nije moguć nika­ kav dijalog. Zanimljivo je da u Njemačkoj anti-sektovna društva dobivaju pomoć od države. ako ga se iz istih razloga uskraćuje sljedbama. Shupe-David G. La Tete du poisson. str. Stoga se počinju osnivati društva koja bi se suprotstavila anti-sektama.

5 5 očito da se time ne može sakriti istina o anti-sektama i njihovim m e t o d a m a borbe i oporbe sektama. jer sredstva uvjeravanja i »preodgajanja« ni­ su bila sigurno ništa manje n a s i l n a i opustošujuća od onih što se zamišlja da kroz njih treba proći kandidat za članstvo u novoj sekti. Faiers godine 1985. B r o m l e y . Ono s a d a b i v a viđeno k a o p o v r e d a p r a v a pojedinca na religioznu slobodu. ništa se ne kaže o operaciji »konverzije na svjetovno« koju je m o r a o podnijeti biv­ ši sljedbenik sekte. stanje se bivših č l a n o v a često po­ g o r š a v a l o do zabrinutosti i kritičnosti. u American Journal of Psychiatry. K. 1978. U slučaju dep­ r o g r a m i r a n j a koji je vodio M. str. U toj situaciji postupak d e p r o g r a m i r a n j a stavlja u pokret skup terapeutskih m e t o d a s ciljem da se pripadnici novih religija »dekonvertiraju«. 179—215. sociološka ispitivanja pokazuju da promjene što su nastale k a o posljedica deprogramiranja nisu uvijek učinile dobro i po­ boljšale zdravlje. A k o deprogramiranje vrijedi za nove religijske družbe. 279—282.J i m S i e g e l m a n . Coercive Persuasion. 136. svjetovne zajednice i društvene pokrete? Iako zagovornici d e p r o g r a m i r a n j a nikad ne spominju nasilje — a niti to čine sredstva za priopćivanje — nego ih učeno nazivaju »men­ talnom terapijom«. Žrtve su istinske otuđenosti i mentalne aberacije. 56 T h o m a s J. • 54 A n s o n D. 1979. Apostates and Atrocity Stories: Some Parameters in the Dynamics of Deprogramming. političke stranke. u z b o r n i k u The Social Impact of New Religious Movements. »deprogramiranju«. odnosno pomire s rodbinom i prijateljima. Zato rastu prigovori na r a č u n deprogramiranja. Tehnike d e p r o g r a m i r a n j a u p a d n o sliče na s a m o »ispiranje mozga« i d r u g e o s p o r a v a n e metode u sektama. 5 8 Naprotov. S h u p e . U n g e r l e i d e r — D. 3. N e w York. Ideologija je d e p r o g r a m i r a n j a s m n o g o strana sumnjiva i ri­ zična. Osobe dakle što pri­ bjegavaju deprogramiranju polaze od pretpostavke da privrženici ulaze u pojedine sekte i u njima ostaju s a m o zato jer su lišeni slobode odlučivanja ili nesposobni za zdravu rasudbu. str. još bolje. Religious Cults and Deprogramming. zašto se ne bi taj terapeutski postupak proširio na tradicionalnu Crkvu. Plaćeni od obitelji. str. slično kompjutoru. d e p r o g r a m e r i otimaju pristašu sekte i pokušavaju ga dovesti u stanje duševne normalnosti. Uosta­ lom. Polazište teorije o deprogramiranju jest sljedeće: nove religije ili b a r e m neke od njih rabe sredstva p r o p a g a n d e i oblikovanja osobnosti koji su nalik poznatim uzničkim t e h n i k a m a »ispiranja mozga« i »mentalne kontrole«. 55 F l o C o n w a y . 5 4 a z a p r a v o je naličje pojma »ispiranje mozga« — brainwashing. pa jedini način da ih se oslo­ bodi jest u njihovu ponovnom i drugačijem »programiranju« ili. uvrštavajući ih ponovno u prostor redovne socijalizacija. N e w York.novom religioznošću. z a p r a v o su »programirane«. 5. 158 . W e l l i s c h . Snapping: America's Epidemic of Sudden Per­ sonality Change.D a v i d G. koje se pojavljuju k a o posljedica korištenja naročitih tehnika uvjeravanja i psihičke prisile. Ta je riječ — deprogramming — u suvremenoj američkoj socijalnoj psihologiji došla u s a m v r h znanstvenog interesa. p r e m a psihijatrijskom nalazu. 1981.

S druge strane. ali takav tek­ st ipak nije prošao. u University Review of Law and Social Change. Religious Totalism as Slavery. »neuravnote57 Richard Delgado. nove sekte su se mogle osporavati s a m o tako da ih se proglasi za »pseudo-religijske« tvorbe. 1979. U Sjedinjenim D r ž a v a m a su poznati izvještaji senato­ ra Dolea i F r a z e r a koji se odnose na pokušaj zabrane djelovanja Ujedinjene crkve. R a s p r a v e ne prestaju. U Kaliforniji je p a k bilo najviše suprostavljanja. l. R. S obzirom da je vjerska sloboda jedno od opće prihvaćenih n a č e l a u današnjem demokratskom svijetu. 9. Delgado drži da je članstvo u sektama prvenstveno p r a v n i problem jer je život u nji­ ma čisto ropstvo. ZAKLJUČAK RASPRAVE O NOVIM SEKTAMA: ŽEĐ ZA SVETIM Pojava novih sekta — izvan svih dosadašnjih ocjena — sigu­ r a n je simptom r a s t a zahtjeva za duhovnošću i transcendencijom. Nastoji se ništa manje doli zakonskim m j e r a m a zabraniti djelovanje ili čak potpuno ukinuti nove religijske zajednice. smatrajući da se vjerske slobode ne m o g u dijeliti i da ne postoji tehničko mjerilo kojim bi se mog­ lo točno utvrditi što je Crkva.Treći je pothvat pristalica pokreta anti-sekta bio najradikal­ niji. a u stvari to nisu. re­ daju se n a p a d i na državu zbog njezine navodne popustljivosti. sekte se maskiraju. Čudnovato da je u p r a v o ta sekularizacija o m o g u ć i l a »povratak religiji«. predstavljajući se kao religijske zajednice. izbjegavanje plaćanja p o r e z a i nepostojanja u g o v o r a o radu. Vjerske slobo­ de su odveć dragocjeno opće dobro n a r o d a da bi ih polemičke strasti p r i p a d n i k a anti-sekta mogle staviti tako lako u pitanje. »nemoralna«. jer joj sekte olakšavaju brigu u poslovima društvene pomoći ug­ roženima. a što opet sekta. i to u naraštaju koji je odrastao i živi u društvima potpune svjetovnosti. Pro­ testanti su tome usprotivljeni. Sto­ ga su pokrenute bezbrojne p r a v n e inicijative i o tom javno iznije­ ti obrazloženi prijedlozi. O istoj stvari intervenirali su soci­ alist B a l z a m o i komunist Doldi. a nove religijske skupine zabranjuju. U Italiji je demokršćanin C a b r a s optužio Ujedinjenu crkvu za prisilno odvođenje djece. koje zapravo koriste i zloüporabljuju tu slobodu. U državi New Y o r k g u v e r n e r je uložio veto na taj prijedlog. Usprkos tome. 159 . što se međutim flagrantno protivi a m e r i č k o m ustavu. Zato pravni položaj malih vjerskih g r u p a ostaje i dalje otvoren. n e m a znakova da bi se državno zakonodavstvo — u bilo kojoj zemlji — istrčalo i de­ finitivno riješilo pitanje djelovanja novih religija." U Francuskoj je socijalistički poslanik Vivien izjavio da po­ stoje velike razlike između sekte i religije. Tako je kongresm e n Ottinger podržavao nacrt z a k o n a kojim se ozakonjuje deprogramiranje. 5—68. Poslije tragedije u J o n e s t o w n u pokušalo se do­ nijeti zakon s kojim bi se na drastičan način organičilo nove reli­ gije. Zato u p r i p a d n i c i m a religijskih s k u p i n a ne treba o d m a h vidjeti n e k a »bizarna«. str.

zajedništvom. biznis. a ne samo izricati oštre sudove ili ne­ opravdane pohvale. vri­ jednostima. str. homosek­ sualizam. neposredan. spasenjem. 23. onostranim. gotovo bez iznimke. Razočaranoj mladosti zbog svjetovne Crkve i religiozne politike nove sekte pružaju razložnu i koherentnu cjelinu sakralnih sim­ bola i duhovno življenje. Očigledno je da će ekstrem­ nih slučajeva potpune izrođenosti pripadnika sekta — u kojima prevladava pokvarenost. Uostalom poznato je da sve društvene tvorbe imaju takve boles­ ne okrajke pa zašto ih ne bi imale i nove vjerske zajednice. 1985. Vers un nouveau christianisme?. Ne zanimaju ga političari. tehnokrati ili menedžeri — toga mu je puna glava — već iščekuje svete i dobre ljude. ponavljajući neke za­ ključke iz prethodnog poglavlja.žena« i »ograničena« bića nego ljude u nestrpljivom i pomamnom traženju istinskog spiritualnog života. droga. Na tom su tlu upravo nikle i razrasle današnje nove religijske skupine. 4. A suvremeni čovjek ne prihvaća svećenika kao specijalistu ili funkcionara. jer kad bi se samo po bolesnim okrajcima sudilo. nego traži neposredan i čuvstven dodir sa svojim duhovnim vođom. O tome više na drugome mjestu u ovoj knjizi. Sekularizam je demistificiran. Te zajed­ nice upozoravaju — svojim suprotnim usmjerenjem — na proces birokratizacije koji teži da funkcioniranje Crkve gotovo izjednači s radom velikih svjetovnih organizacija. Želi se dohvatiti jedan sak­ ralni kosmos. str. 59 D a n i e l e Hervieu-Leger.58 Zato u krugovima sociologa prevladava mišljenje da i te poticaje treba uzeti u obzir. 159. 160 . ludilo i zločin — ponegdje bi­ ti u podzemlju društva. 1986. 338—354. Meto­ da krajnjih primjera ništa ne dokazuje. dajući tom propinjanju jasne oznake: potreba za smislom. Rascvat se novih religijskih pokreta povezuje s krizom svije­ ta i krizom Crkve. perverznost. što ih može izvući iz zastrašujuće ano­ nimnosti i besmisla. Paris. Pokušajmo na kraju napraviti sažetak. Ispod svih zavođenja i iluzija. pokušavaju oni naći izlaz iz ne­ plodnog i jalovog »odčaravanja« svijeta. Tako se društvena revolucija pretvara u reli­ giozno obraćenje. slabo bi prošle i najbolje religije • 58 G i a n n i A m b r o s i o . sigurnošću. jedinstven i ispunjen krajnjim znače­ njem. luđačka pohota. Sad samo spomenimo kako se vjerske grupe — bilo koje vrste — rađaju u situaciji društvene i metafizičke nesigurnosti. Kršćanstvo se svelo na političku akciju i društveni moral. leglo poroka i zla koje treba društvenom silom iskorijeniti. kao neki patološki polog i talog naše civilizacije. a politička utopija u eshatološko iščekivanje. pa izbor zadnjeg smisla ostaje po­ vjeren samo čovjekovoj slobodi. / nuovi movimenti religiosi nel contesto socio-culturale italiano. Zato se u potrazi za duhovnim sadržajima ljudi okreću od Crkve i hrle prema karizmatičkim družbama i »divljim« kultovima. u Studi di sociologia. regresija i manipulacija. ali su to uvijek nesvakidašnji i malobroj­ ni slučajevi. Vidjeli smo da mnogi misle ka­ ko su nove sljedbe. fanatizam. poduzeća ili banaka. 59 Crkva je otišla daleko u svojem kompromisu s modernim mentalitetom. Introduction ä la sociologie du christanisme occidental.

i društveni sustavi u povijesti. A to nije isto. nego zašto im narod us­ prkos očitom izopačenju masovno prilazi? Mogućnost zloporabe uvijek postoji — posebno u svijetu novca. Ako se to obavi. to još uvijek ne bi moralo obez­ vrijediti njihovo izuzetno značenje u znanstvenoj raspravi što se vodi o sudbini svetoga u današnjem svijetu. taj naopaki postupak zanemaruje u potpunosti vjerničko mnoštvo i razloge njegova čudna pristanka na bezumnost. jer je izbor slučajan. Okrenut samo ekscesnim točkama. 161 . Zato u slučaju novih družbi treba opisivati njihovu stvarnost onako kako se o n a uistinu cjelovito otkriva. Zato. Može ih netko povući za nos i prevariti. a ne kako je iskrivljeno predstavlja negativan odabir sta­ novite ideologije. Nove sekte su mjesto ispunjenja religioznih potreba onih vjernika koji u pustinji suvremene svjetovnosti — crkvene i druš­ tvene — ne mogu više utažiti svoju žeđ za n a d n a r a v n i m . Odatle slijedi neotklonjiv zahtjev da se pristup promijeni i metoda obrne. a želja prvobitna. Važno je dakle ono što se traži. nego je jedino stavio u pitanje izbor te želje. moći i ideologije — ali ne postoji nigdje takva potražnja za religioznim vrednotama da se ljudima može sve podmetnuti kao što je to slučaj u naše vrije­ me. A to je baš ključ proble­ ma. ali time nije oskvrnuo čistoću nji­ hove religiozne želje. kad bi se kojim slučajem poka­ zalo da su sve nove religijske zajednice zaista onakve kako ih že­ li prikazati stanovita ideologija. a ne što se nalazi. onda temeljno pitanje neće više biti: zašto se vodstvo sekte degenerira. Metoda koja b u d e vodila r a č u n a o tim uzrocima širenja novih sljedbi ima šansu da otkrije njihovu antropološki istinu.

»povratak sveto­ mu« ili jednostavno »religija za mlade«. Osim toga. o »novoj religiji«. Nužno pretpostavlja dobro po­ znavanje m o d e r n e vjerske situacije i društva. Nisu izašli iz upotrebe ni stari iz­ razi kao »sekte« i »kultovi«. stvar dodatno komplicira činjeni­ ca da se oblici i sadržaji svetoga d a n a s daleko brže mijenjaju od mogućnosti njihova praćenja. »novoj religijskoj svijes­ ti« ili. Američki sociolozi govore o »novim religijskim pokretima«. Zato o temi ovog poglavlja može­ mo govoriti u općenitom smislu. U Evropi su više u modi opisne skra­ ćenice: »eksplozija svetoga«. »margi­ n a l n a religioznost«. bez obveza na sveobuhvatnost. »mistične zajednice«. što za sebe rijetko tko može ustvrditi. birokratizaciji državne uprave i gospodarstva. pa u neku ruku anticipiraju iskaze svetoga u v r e m e n u koje nadolazi. Postoji međutim 163 . obnavljanju i širenju religioznoga u društvu bit će ovdje ponajviše riječi. van­ jskoj i unutrašnjoj migraciji. »nove sljedbe«. Poglavite poticaje za njegovo ubrzanje obično nalazimo u sljedećim društvenim pojavama: ur­ banizaciji prostora i demografskoj koncentraciji. Upravo u trenutku kad se činilo da će plima svjetovnosti za­ gušiti sve religijske izvore i pretvoriti svijet u pustinju svetoga počeli su se iznenada i neočekivano javljati znakovi zanimanja za sakralno. p u č k a religija. O tom buđenju. Ima tridesetak godina da na svjetskoj duhovnoj sceni traje uzbudljivi proces sekularizacije. industrijalizaci­ ji i racionalizaciji života. Za tu se pojavu r a b e posve različiti nazivi. »buđenje svetoga«. fundamentalističke i evangeličke skupine. razvoju tehnike i tehničkog mišljenja. važno je da pod tim zapra­ vo mislimo na sve one oblike i sadržaje religijskoga koji su nasta­ li u razdoblju p u n e sekularizacije i u svezi su s njom. Osim mnogobrojnih istočnjačkih religija tu ulaze i razni kršćanski pokreti: neokarizmatičke. dapače.RELIGIJA U VREMENU KRIZE SVJETOVNOSTI UVOD Zaputiti se u ocjenu stanja suvremene religije i svjetovnosti krajnje je složen i težak zadatak. jer svi oni pripadaju današnjem duhovnom obzorju. »novi kultovi«. podizanju razine općeg obrazovanja n a r o d a . zaokupljenosti potrošnjom. priklonu užitku i moćima sredstava priopćivanja. povećanju osobnog i društvenog bla­ gostanja. širenju velikih političkih ideologija. bazične i molitvene grupe. Ne upuštajući se sada u r a s u d b u nazivlja.

Seguyja bit će zacijelo preuranjeno jer muslimanstvo d a n a s napreduje daleko brže n e g o njegova možebitna sekularizacija. str. teozofiju. blagdana. 1984. feminizma. alkemiju. • 164 . 4 Stajalište J. J. primjerice. televizije i filma. s e k s u a l n u revoluciju. To posebno važi za m a s o v n a sredstva priopćivanja koja šire gra­ đ a n s k e ideje i reklamiraju način života evropske svjetovne kultu­ re. vojničkih k a r i z a m a i svjetovne eshatologije. znatiželju o putovanjima u smrt. sekularizacija je u p u n o m za­ m a h u . nicanje političkih mesijanističkih pokreta. 6—7. Pokušat ćemo uhvatiti s a m o duh po1 J u l i e n Ries. terorizma. povrat tradicionalizmu i nacionalizmu. demonizma i primitivnih orgijastičkih religija. brže ili sporije. II paradosso del sacro. R o m a . 332. gnoze i gnosticizma. 1983. u s v a područja gdje p r e v l a d a v a m u s l i m a n s k a religija. Po sebi je razumljivo da nećemo ovdje ulaziti u cijeli kom­ pleks m o d e r n e sakralnosti. para-religijskih i čak svjetovnih traženja: obnovu zanimanja za šamanizam. S t o g a se počinje češće upotrebljavati riječ sveto nego religijsko. Theories et pratiques. hermetizam i magiju. 3 P r e m a tim i sličnim stajalištima područje bi svetoga — uz već spomenute pokrete — o b u h v a ć a l o vrlo širok k r u g različitih religijskih. 2 a one F. 1981. pojavu ide­ ologija nenasilja. kontrakulture. Postoje među­ tim fenomeni koji ne ulaze u tu bujno r a z r a s l u floru svetoga u današnjem svijetu. globalne i p e r m a n e n t n e revolucije. ek­ sploziju prikrivenih obreda. s a k r a l n i erotizam. str. istraživanje grčkih mistrija. nudizam. dakle. Paris.sklonost da se što više proširi broj takvih pokreta i da im se pripišu obilježja sakralnosti i onda k a d ih nemaju. ezoterizam. U islamskim zemljama. 1983. str. Ferrarottija p r e m a l o povijesno potvrđene. praznovjerja i horoskope. estrade. Louvain-la-Neuve. N a r a v n o d a i m a oprečnih mišljenja. M o n t r e a l . S e g u y drži da zapadnjačka znanstveno-tehnička racionalnost prodire. otkriće satanizma. razlike između svetoga i religijskoga koje uvo­ di J. Le sacrš. Ta­ ko se. 84. povećano povjerenje u parapsihologiju. Le sacre comme approche de Dieu et comme ressource de l'homme. Tako bazične družbe u Južnoj Americi — što stoje pod utjecajem teologije oslobođenja — ili Homeinijev šiitski revival očito da izrastaju iz različitog društvenog podneb­ lja: f e u d a l i z m a ili m l a d o g građanstva. bavljenje s izvanosjetilnim psihičkim sposobnostima. ekologije. Sociolog J .J a c q u e s W u n e n b u r g e r . mi­ tologiju sporta. 2 J e a n . A religioznost koja nije poticana od s u v r e m e n o g stanja opće sekularizacije društva ne može biti p r e d m e t o m n a š e g a opisa. showa. 3 F r a n c o F e r r a r o t t i . homoseksualizma.1 Odatle onda mnoštvo teškoća u određivanju pojma m o d e r n e religioznosti. u z b o r n i k u Les mouvements religieux aujourd'hui. Slučaj predrevolucionarnog I r a n a jasno pokazuje isto­ dobno prisutvo p r o c e s a sekularizacije u islamskoj sredini i dubo­ ke poremećaje koje taj proces uvodi. str. 4 J e a n S e g u y L'insaisissable mouvement religieux ?. Wunenburgei" m o g u smatrati odveć nategnute. psihoterapeutsku tehniku s religijskim obilježjima. orfizma. luđačke igre i zabave. 52—53. pa u njih u stvari još nije započeo proces sekularizacije.

i konačno. jer pojam religioznosti s p a d a u psihologi­ ju. potrebne podrške i zaštite. Bruxelles. ekcentričnošću. U n a š e m su vremenu. te b a š zato m e đ u takvima traže i nalaze svoje nove članove. metodom psihologije ili sociologije.modnih usmjerenja i posebnih n a g l a s a k a nove religije. foi. Etude psychologique. Poglavari sljedbi dobro znaju da postoje ranji­ ve i nemoćne osobe. nejake i savitljive brzo su postale žrtvom kolektivne su­ gestije i liderskih moći tobožnjih karizmatičara. TRI PRILAZA D A N A Š N J O J R E L I G I J I U metodičkom pogledu pojavi današnje religije može se pri­ stupiti na tri različita načina. što je ispravno. Terrin. treće. Odatle potreba da ih p o k u š a m o sasvim kratko sažeti. Ta tri prilaza nisu bez značenja jer svaki od njih vidi problem riješen upravo sa svoje točke motrišta. školskom neus­ pjehu. metodom teologije. 165 . str. duboko ukorijenjen u svoj svjetovni men­ talitet. obiteljskim tegobama. Psiho-sociologijski prilaz današnjoj religiji Novi v a l religioznosti — razliven u n u t a r i izvan C r k a v a — nije iznenadio s a m o svojom pojavom nego i nekom izazovnom posebnošću. bolje reći psihijatrija. lošoj socijalizaciji. Ne s a m o poje­ dinci s psihotičkim obilježjima nego i zdravi ljudi šokirani od neugodnih životnih situacija lako padaju pod utjecaj novih mis­ tičkih skupina. Nije o n d a bilo čud­ no što ih je ostali svijet. 6 Antoine Vergote. 179. 1983. Religion. No bit će potrebno koristiti se — u različitim kontekstima — o b a m a spomenutim pojmovima. koja je mo­ derno religijsko buđenje protumačila k a o tipičan fenomen du­ ševne patologije. 1985. • 5 Aldo N. s gledišta triju znanstvenih discipli­ na. bijegu od života. Tu je uskočila psihologija. Brescia. str. Prije toga m o r a m o obaviti jedno terminološko razjašnjenje. Njegovi se pripadnici ističu isključivošću. Osobe sklone fantaziji. nezadovoljstvu u r a d u i zanimanju. čudnova­ tim ponašanjem. više uočene promjene u doživljavanju svetoga — od crkvenih do svjetovnih prostora — nego što se m a s o v n o obavlja strukturira­ nje novih vjerskih pokreta i ideja. U stručnoj lite­ raturi češće se piše o novim religijama 5 a manje o novoj religioz­ nosti." Ipak se čini da je ponegdje bolje prihvatiti taj izraz i za fenomenološko-sociološko istraživanje. p r e m a ko­ joj je n o v a religija nastala k a o posljedica promjena u s a k r a l n o m izražavanju. upornošću. p r e m a kojoj je n o v a religija n a s t a l a kao posljedica promjena u duševnom ustrojstvu ili društvenom okružju. incroyance. Alia ricerca della terra promessa. naime. pomalo bolesne i nastrane lju­ de. p r e m a kojoj je n o v a religija n a s t a l a kao posljedica promjena u doktrinarnom području. drugo. počeo smatrati za čudake. o poteškoćama u međuljudskim odnosima. R a d i se o slučajevima gubitka prijatelja ili rodbi­ ne. 7—109. Nuove religioni. Prvo. k r h k e i labilne. metodom fenomenologije.

1 9 7 9 . Prisila pak redovito uništava slo­ b o d n u volju pripadnika sekti. pa time provode psihičko silovanje. u Psychology Today. Ta je ri­ ječ — deprogramming — u suvremenoj američkoj socijalnoj psi­ hologiji došla u sam vrh znanstvenog interesa. 10 Osobe zahvaćene novom religioznošću — p r e m a psihijatrij­ skom nalazu — zapravo su »programirani«. 2.Kolektivno samoubojstvo stotine zaluđenih pripadnika sljed­ 7 be Hram naroda u džunglama Gvajane — kao i drugi skandali — spektakularno su potkrijepili pretpostavku o bolesnoj religioz­ nosti privrženika novih zajednica. Na njihovo čelo znaju često doći paranoidni tipovi što je također potaklo sumnju o psihopa­ tološkom podrijetlu nove religije. 4. Some Parameters in the Dynamics of Deprogramming. seksizma i apokaliptičke panike. 1 6 7 — 1 8 7 . 4 7 . 40. str. 11 Anson D. ropske poslušnos­ ti. 1 1 Polazište teorije o deprogramiranju jest slijedeće: nove religije ili b a r e m neke od njih rabe sredstva p r o p a g a n d e i oblikovanja osobnosti koja su nalik poznatim uzničkim tehnikama »ispiranja mozga« i »men­ talne kontrole«. str. odnosno pomire s rodbinom i prijateljima. 9 Frederick Bird. New York. 72—82. Des sectes ä notre porte. 8 Margaret Singer. Shupe-David G. Bromley. str. 166 . 1 9 7 9 . Le suicide-massacre de Guyana et son contexe. Ako deprogramiranje vrijedi za nove religij­ ske družbe. pa jedini način da se oslobode jest u njihovu ponovnom i druga­ čijem »programiranju« ili. New Religious Movements and Moral Accountability. zašto se ne bi taj terapeutski postupak proširio na • 7 Jacques Gutwlrth. Ono sada biva viđeno kao povreda prava pojedinaca na religioznu slobodu. samoljublja. The Pursuit of Innocence. uvrštavajući ih ponovno u prostor re­ dovne socijalizacije. što može imati kobne posljedice za njihove pripadnike. 1 9 8 1 . »deprogramiranju«. u Sociological Analysis. »mentalne kontrole« i »ispi­ ranje mozga«. moralne i intelektualne krutosti. 10 Yves de Gibon. 1. podjarmljehosti. 1 7 9 — 2 1 5 . Apostates and Atrocity Stories-. slično kompjuteru. Njih je dapače više nego ozloglašenih sekti. Te nasilne radnje obično pojačavaju i umnožavaju razne vrste regresivne neuroze. Stvara se navodno ozračje mistifikacije. str. str. u Archi­ ves des Sciences Sociales des Religions. još bolje. ali im se glas ne čuje nadaleko. Prevelika zaokupljenost psihologije s iznimnim zastranjenjima i ekscesnim slučajevima potamjela je očitu činjenicu da da­ n a s postoje mnoge nekontroverzne religijske skupine koje miro­ ljubivo žive i okupljaju vjernike u istinskom religioznom zanosu. nasilja. Paris. 9 Mjestimična pojava lažne svijesti o vlas­ titoj veličini i nadmoći nije ništa drugo doli nadomjestak osjećaja nemoći i smetenosti a d e p a t a prije ulaska u vjersku zajednicu. Zato neki znanstavnici njihovu bo­ lesnu religioznost određuju kao duševnu regresiju 8 ili gubitak m o r a l n e odgovornosti. Istraživanja su otkrila postoja­ nje stanovitih oblika indoktrinacije. izmjene ličnosti. Zato rastu prigovori na r a č u n postupka deprogramiranja. 3 3 5 — 3 4 6 . 1 9 7 9 . 1980. U toj situaciji postupak deprogramiranja stavlja u pokret skup terapeutskih tehnika s ciljem da se »dekonvertiraju« pripadnici novih religija. u zborniku The Social Impact of New Religious Movements. 9. Coming out of the Cult.

neljud­ skih odnosa. godine. Privlačnost novih religijskih po­ kreta leži u obećanju spasenja od samoće. u Social Compass. koji svoje dublje izvorište imaju u m o d e r n o m super-organiziranom i tehnologijskom društvu. Quelques aspects du phenomene des nouveaux religieux en Republique Federale d'Allemagne. The New Religions as Social Indicators. New York. U tom se kontekstu trudi da dokaže kako m a l e vjerske zajednice pružaju skroz krive — iako nerijetko utješne — odgovore na pro­ bleme egzistencijalne izlolacije.. To je 1981. Dick Anthony-Thomas Robbins-Paul Schwartz. 1983. 12 Iz s v e g a proizlazi da se hipoteza o novoj religiji k a o pribježištu i zakloništu duševno oslabljenih i mentalno poremećenih osoba nije do kraja potvrdila. konačno. 52. novi pokreti su n e k a vrsta • 12 contemporains et le postulat de secularisation. A Perspective for Understanding Society. 15 Osobito m l a d i traže toplinu i prisnost suživota u ma­ lim družbama. 13 Bert Hardin. lišenu nad-koristovnih i nad-osobnih perspektiva. str. 1. u psihologiji je n o r m a l a n duševni život shvaćen u smislu društvenog s t a n d a r d a g r a đ a n s k o g a poretka. One pruža­ ju. Drugo. 1. 1982. To je trajalo do 1970. ali je njihov omjer u odno­ su na broj zdravih u g l a v o m jednak omjeru u općoj populaciji. 141—150. političke stranke ili društvene pokrete? Osim toga. izgublje­ nosti i anonomnosti koje su njezini članovi prethodno iskušali u svijetu. 2. novi pokreti služe k a o nadomjestak onim čovjeko­ vim p o t r e b a m a koje drugačije nebi bile zadovoljene. Beckford sažeo je u tri točke društvene uzroke pojave religijskih pokreta: Prvo. Na prvom planu. 1 3 Razumljivo da će sociologija biti još više uposlena u traženju r a z l o g a za pojavu nove religioznosti. Secularisation ou retour du sacre?. najavljujući povratak. mistifikatorskim oblicima i afektivnim odnosima vjerskih iracionalizama. k a d a je vjetar počeo puhati iz suprotnog smjera. buđenje i pojavu svetoga. a ne reli­ gijske tradicije. 216—231. socijalne osamljenosti. 1983. u zborniku New Reli­ gious Movements. 15—27. str. str. A. recimo. Kühner. 15 Roy Wallis. Sociolog J. Predstavnici su te znanosti n a i m e prvi objelodanili podatke o ekspanziji sekularizacije. P r e m a sociologijskom uvidu čovjekova se potreba za zajed­ ničkim ciljem i time za samosvojnim zajedništvom d a n a s dakle iskazuje u zabludjelim sadržajima. 1 4 U spo­ menutom pristupu treba razlikovati mikro i makro-društveni plan. 30. 26. I m a doduše psihički bolesnih čla­ n o v a i m e đ u pristalicama tih pokreta. 19. godine utvrdio svojim ispitivanjima W. Nadodajmo. u Archives des Scien­ ces Sociales des Religions. Zato uspostavlja­ nje nove religije i m a za svrhu da poništi stanovite negativne po­ sljedice koje producira upravo moderno društvo. 14 Roberto Cipriani. u Concilium. str. bezličnosti. Les Mouvements religieux 167 . da su brojna sociološka is­ pitivanja u Sjedinjenim D r ž a v a m a p o k a z a l a da je postotak slo­ bodnog u l a s k a i izlaska iz vjerskih skupina izrazito visok.tradicionalne Crkve. sociologija p o k u š a v a uglaviti temeljne poticaje r a z m a h u religijskih g r u p a u užem društvenom krugu. 1981. socijalni prostor gdje se potisnuta čuvstva m o g u dois­ ta do kraja izraziti i iživjeti.

ventila sigurnosti, a služe kao sastajalište za marginalne, neus­ pjele, hendikepirane, drogirane, nezadovoljne, odbačene. U reli­ gijskim zajednicama oni ublažuju svoje destruktivne porive, pa su kao model podesni da odvrate mlade od političkog radikaliz­ ma i terorističkog bjesnila. Treće, novi pokreti su ipak neka po­ moć i utjeha, jer donekle smiruju tjeskobne, reintegriraju rubne, a one što pate od nesmisla usmjeruju i za trenutak spašavaju. 1 6 U toj je fazi argumentacija sociologa izrazito politička. Budući da postojeće ustanove ne zadovoljavaju sve potrebe ljudi, oni zbog toga bježe u religijske skupine, pa treba samo te društvene usta­ nove što prije iz temelja mijenjati i riješit će se o d m a h svi proble­ mi ekstremnih vjerskih sljedbi. Društvo je dakle ono koje na kra­ ju uvijek i m a krivo. Time prelazimo na makro-povijesni plan. Razlog pojave no­ vih religijskih pokreta može biti tražen u području kulture koja se u n a š e vrijeme potpuno otuđila od istinskih ljudskih potreba. Stoga ti pokreti pružaju više utočište i zaštitu od n a o p a k e kultu­ re, nego što dotičnoj kulturi pridonose. Bez obzira na razlike, re­ ligijske zajednice obavljaju različite funkcije za pojedince koji im se pridružuju, ali ne za društvo od kojega se oni udaljuju. 17 Očito da je time stavljena u pitanje s a m a smislenost društve­ nog poretka. Cijelo je naše industrijsko društvo u krizi, a ne sa­ mo funkcioniranje nekih njegovih odvojenih dijelova. Znači da su globalni navodi — pogrešan odgoj, krivi politički sustavi, klas­ na napetost, izokrenutost ljestvice vrednota, nedovoljna socijali­ zacija, otuđenost r a d a i zabavljanja — poglaviti uzročnici pojave nove religije. U tome sklopu mnogi dovode u odnos pokret kontrakulture s novim religijskim rješenjima. Kontrakultura se nai­ me pojavila kao politička reakcija na opću instrumentalizaciju ponašanja u društvu. Mladi se osjećaju frustrirani u svojem is­ k r e n o m idealizmu jer su stalno provocirani od zapadne produktivističke metafizike. Neuspjeh svibnja 1968. godine prouzročio je opći p a d revolucionarnog oduševljenja u mladih. Tijekom 1970. godine taj će neuspjeh dovesti do potpune političke apatije i ot­ klona svake ideologije. Na taj način »novi naraštaj« ulazi u druš­ tveno i obiteljsko disidenstvo, rascjep, neposluh, raskol. Kolektiv­ ni društveni projekt političkog obrata izgubio je za njih svaku vjerodostojnost. U takvim prilikama, zajednice novih religija do­ bivaju veliku šansu da postanu realne alternative spomenutom političkom krahu, što se u mnogim slučajevima uspjelo i ostvari­ ti. Ukratko, za sociologe današnja religioznost raste iz promašaja društvenih pothvata. Porast broja rubnih religija izraz je dakle krize suvremene civilizacije, r a s a p a njezine kulture i potresa ustaljenog građan-

• 16

J a m e s A. Beckford, Cults, Controversy and Control, A Comparative Analy­ sis of the Problems Posed by New Religious Movements, u Sociological Analysis, 42, 3, 1981, Str. 249—264. 17 J o h n Whltworth-Martin Shiels, From Across the Black Water, Two Impor­ ted Varieties of Hinduism, u zborniku New Religious Movements, A Perspective for Understanding Society, N e w York, 1982, str. 155—172.

168

skog poretka. Mladi raskidaju sveze s društvom ili ga radikalno odbijaju. To najprije rade u obliku političke oporbe, pa onda bije­ gom u zajedništvo zatvorenih skupina. Nemoćni da promijene svijet, oni se povlače u svoja »legla«, »gnijezda«, »utočišta«, »skrovišta« i tamo pokušavaju barem preobraziti sebe. Stoga bujanje novih sljedbi ima više 18 oznaku protiv-društvenog pokreta nego protiv-crkvene pobune. No, svi sociolozi ne misle tako. 19 Za njih nove religije nisu ni pobuna ni odbjeglištvo nego sastavni dio konzumističkog društva. To oprečno sociologijsko stajalište vidi u množenju duhovnjačkih i ezoteričnih družina potvrdu nezaustavljivosti sekularizacije. Jer, novi pokreti zapravo pokazuju do koje je mjere religija postala zbiljski nevažna za moderno indus­ trijsko društvo. Ti su pokreti naime sveli religiju na neobičan egzotički predmet potrošnje — rijedak i skupocjen — u golemom super-marketu lažne duhovnosti. Zato spomenuta »potrošačka« religioznost ne proizvodi nikakve posljedice u društvenom poret­ ku, političkom sustavu ili tehnološkom ustrojstvu. Moćne su bi­ rokracije ravnodušne spram religijskih opredjeljenja građana jer njihov vjerskih izbor i privatna gorljivost uopće ne utječu na tijek povijesnih događaja. U tom smislu može se reći da novi vjer­ ski pokreti nisu religije u sociološkom pogledu, kao što su bile velike svjetske religije u prošlosti, sposobne da stvaralački pre­ obraze društvo i kulturni život naroda. Danas je religija, suprot­ no tome, odbačena na sami okrajak društva, pa njezino djelova­ nje ostaje bez odjeka u zbilji. Bez obzira na ta dva različita gledišta — koja se čak isključu­ ju — sociologija ipak uvijek nalazi ishodište religijskih promjena u promjenama društvenog bića. Teologijski prilaz današnjoj religiji Za razliku od sociologa, teolozi nisu pokazali neku veću bri­ gu za proniknuće u probleme nove religioznosti. Nema u njih o tome ni članaka, a kamoli brojnih i dobrih znanstvenih knjiga. S obzirom da je suvremena kršćanska teologija pretežno prakticistička i pastoralno usmjerena njezina zabrinutost ide samo do upozorenja na opasnost od sektaških pokreta. Oni je kao teolo­ gijski i teorijski problem uopće ne zanimaju. Umjereniji pastoralci međutim pokušavaju nadići puki katehetski vidik. Stoga skre­ ću pažnju na zle i dogmatski pogrešne sastojke, ali istodobno u njima20otkrivaju znakove moralne krize naše materijalističke kulture. Nažalost, ima i drugih pastoralaca koji iskazuju čudno­ vatu mržnju spram svega što je u svezi s novim religijskim po­ kretima. U tome je jamačno najdalje išao pastor F. W. Haack koji
J e a n Seguy, Les sectes chretiennes et le developpement, u Archives de Sociologie des Religions, 13, 7, 1962, str. 5—15. 19 B r y a n R. W i l s o n , Contemporary Transformations of Religion, Oxford, 1976, str. 96. 20 J e a n V e r n e t t e , Des chercheurs de Dieu »hors frontieres*, Sectes et nouvel­ les religions, P a r i s , 1979, str. 158.

18

169

u njima vidi čak veliku društvenu opasnost, najgori oblik politič­ kog i religijskog ropstva, gotovo obnovu totalitarističkih i fašis­ tičkih ideologija u malome.21 Srećom ta prevelika postoralna rev­ nost nije još i teologija. A u teologiji se svejedno nađe, posebice u novije vrijeme, po koja vrijedna iznimka. Tako se djelo R. Bergerona mora u svakom slučaju izdvojiti jer na sustavan i povijesno-teologijski način pokušava osmisliti današnja učenja margi­ nalnih i drugih religijskih skupina. S njegova stajališta moderna se religiozna situacija otkriva kao neočekivani nastup i prošire­ nje dvaju starih teologijskih učenja-, shizme sekte i shizme gnoze. Osobitost sekte treba tražiti iznad uobičajenih obilježja ras­ cjepa, etičkog dualizma ili prosvjeda protiv službene Crkve. To su naime više sociološke, a manje teološke oznake. Za teologiju je pak sekta označena prije svega svojim spajanjem eshatološkog radikalizma i osobnog religijskog nadahnuća ili prosvjetljenja. Sekte se pokazuju kao autonomne i paralelne grupe vjernika ko­ je, nadahnute isključivo kršćanskom objavom, hoće oblikovati vjerodostojnu duhovnu Crkvu, što je pozvana da živi vrlo strogi moral i prezir spram svijeta. One dakle nisu neki nerazvijeni tip crkvene ustanove nego posebni teologijski tijek naučavanja u po­ vijesti kršćanstva. Sekte prenaglašavaju eshatološko i pneumatološko načelo u kršćanstvu, dok potpuno zanemaruju dogmatsko i učiteljsko načelo. Izolirajući eshatološku krajnost od utjelovlje­ nja i duhovsku krajnost od učiteljstva, sljedbe poremećuju rav­ novjesje kršćanske poruke. Zato sekte odbacuju povijest, sakra­ mente, svećenstvo, teologiju; zagovaraju elitizam »čistih« i »izab­ ranih«; govore tvrdim jezikom obraćenika i optužuju moderno društvo za pokvarenost, a Crkvu za nagodbu sa svijetom. Sljedbe se dakle rađaju spajanjem — naravno u povoljnim prilikama — eshatoloških i pneumatoloških sadržaja kršćanstva, a na štetu zahtjeva utjelovljenja i obveze učiteljstva." Druga teologijska struja koja preplavljuje današnju religioz­ nost jest gnoza. Nju treba razlikovati od gnosticizma. Gnoza je religijski sustav poznat u drevnom Iranu i indijskom hinduizmu, babilonskoj astrologiji, istočnjačkim misterijima i kultovima, orfizmu, platonizmu, egipatskoj mitologiji, helenističkom sinkretizmu i okultnim znanostima, dok je gnosticizam prva velika kršćanska hereza iz II. stoljeća. Jasno da je gnosticizam također gnoza, ali nastala u posebnim uvjetima susreta kršćanstva i grčko-rimske kulture. Gnozi nije toliko vlastit poseban sadržaj, koliko način na koji se mnogobrojni sastojci — bilo kršćanski ili poganski — raspoređuju i slažu u duhovnu cjelinu. Stoga svaka religija ili ideologija može biti pogodna za gnozu. Povijesno gledajući gnoza je izrazito pesimistička reinterpre­ tacija mitova, religijskih tema i sakralnih ideja. Čovjek je zatvo­ renik tijela jer je njegovo rođenje »pad u materiju«. Svijet je pak
F r i e d r i c h W. H a a c k , Jugendreligionen, Ursachen, Trends, Reaktionen, M ü n c h e n , 1980, str. 415. 22 R i c h a r d B e r g e r o n , Le cortege des fous de Dieu, Un Chretien scrute les nou­ velles religions, M o n t r e a l , 1982, str. 227—240.

21

170

djelo demonskih sila i zlih bića. U gnostičkom učenju prevlada­ vaju sljedeći motivi: pad, zaborav na svoju iskonsku božansku bit, san, obamrlost, neznanje, nostalgija. Oslobođenje dolazi kroz »tajnu povijest« i »tajno znanje«, a postizava se otrežnjenjem, sje­ ćanjem, vraćanjem, buđenjem, otkupljenjem i besmrtnošću. Gnostici žive u apokaliptičkom ozračju, produbljujući opreku iz­ među Boga i svijeta. Nebesko spasenje im donosi Salvator salvatus, nosilac svete i tajne objave, ali prije toga moraju proći kroz teško iskustvo izgona i progonstva. Ono se izražava u simbolima čovjeka stranca i uznika zatvorenog svijeta, terora vremena i kozmičkog kruženja. U srži gnosticizma stoji osjećaj tjeskobe, svršetka svijeta i spasenja. Transcendencija je prije svega neka soteriologija. U polazištu gnostičkog svjetonazora nalazi se spoznaja. Ta spoznaja je prvenstveno jedna samo-objava, posredstvom koje čovjek postaje svjestan sebe i prisjeća se svoga dubokog i božan­ skog jastva. Gnoza je dakle umijeće da se nađe Bog u samom se­ bi, razvijajući sve one tajne i skrivene moći u svijesti. Zadnja namjera gnostičke spoznaje jest da pojedinca dovede do toga da postane svjestan svojeg svetog podrijetla i božanske naravi. Ot­ kriće transcendentnog načela u čovjeku »sačinjava temeljnu okosnicu svake gnostičke religije«.23 Čovjek je odlomak Božjeg bi­ ća, sjajna svjetlosna čestica božanskog tijela, pa se spašava kad dođe do svijesti te svoje rodbinske srodnosti s božanskim bićem. Zahvaljujući gnozi, ljudi uče ne samo da spoznaju svoj transcen­ dental identitet nego otkrivaju opće zakone i stalna načela, koji ravnaju svemirom. Božanstvo je istodobno duša čovjeka i svemi­ ra. Uzevši to u obzir, u gnozi se ne govori o etici nego mistici, ne o vjeri nego spoznaji, ne o eshatologiji nego o prapovijesti, ne o odluci nego o iskustvu, ne o obvezi nego o prosvjetljenju, ne 0 zlu nego o neznanju. Učenja sekte i gnoze nisu međutim samo dvije krive teologije nego i dvije stalne kušnje u Crkvi, kojima se više ili manje uvijek opasno približavala. Gnoza povlašćuje pol spoznaje do točke ko­ ja isključuje pol vjere. Sekta čini suprotno. Gnoza se rastvara u mudrosti, religijskoj filozofiji, panfilozofiji; sekta je fideistička 1 afirmira tvrdoću i zahtjevnost objavljene Riječi, svjedočeći lu­ dost Božju u sablazni Križa. Gnoza zavodi mudrošću; sekta šoki­ ra radikalizmom. Razmjerno tomu koliko postaje religija mud­ rosti kršćanstvo klizi u gnozu, a prema tomu koliko je fideističko teži prema sekti. U današnjoj Crkvi susrećemo sadržaje sekte — konzervativizam, biblicizam, spiritualizam — koji su često op­ rečni sadržajima gnoze u Crkvi — humanizam, liberalizam, psihologizam i antropologija. Te dvije tendencije dobivaju čak oblik pokreta. Sa strane teologije sekte javljaju se karizmatičke zajed­ nice: kursiljo, fokolarini, molitvene skupine, mističke grupe; sa strane teologije gnoze nastaju razne družbe meditacije i korište­ nja psihologije grupe sve do najnovijih humanističkih teologija.

25 H a n s J o n a s , The Gnostic Religion, The Message of the Alien Beginnings of Christianity, Boston, 1963, str. 124.

God and the

171

M o d e r a a je religioznost vjerskih pokreta izravno obilježena ide­ 24 ologijom sekte i ideologijom gnoze. Kršćanstvo ih može podno­ siti samo kao težnje u sebi, ali nikako kao bitne teološke odredni­ ce vlastite poruke. U tome je konačno i sva d r a m a suvremenog kršćanstva koje — usprkos suprotnim tokovima — m o r a izboriti vjernost cjelovitom pologu vjere. U n a š e doba gnostički sadržaji nisu samo postali sastavni dio vjerskog učenja novih religijskih pokreta nego su se proširili i zahvatili mnoge znanstvene, misaone i kulturne pokrete. Do­ voljno je spomenuti gnostičku školu u Pasadeni i Princentonu. To je zanimljiv pokušaj da se razradi jedno religijsko viđenje svi­ jeta koje polazi od nove sakralnosti. Skupine znanstvenika — fi­ zičara, astronoma, biologa — postavljaju pitanje Božjeg postoja­ nja p u t e m njihova disciplinarnog postupka. Poslije slijedi sinte­ za. Nova gnoza obećava duhovnu viziju svijeta koja je istodobno duboko religiozna i strogo znanstvena. O n a će biti istinska mud­ rost svemira. 2 5 Slične ideje prodiru u etiku, estetiku, lingvistiku, povijest, književnost, film. Dosad se znanost razvijala u neovis­ nosti o pojedinim njezinim disciplinama pa je zapala u krizu; za­ to treba što prije uspostaviti opću međuovisnost pojedinih discip­ lina i duhovnih kategorija. Moderni gnostici to nazivaju apsolut­ n o m strukturom. 2 6 Nasuprot kartezijanskoj logici traži se sad di­ jalektička cjelovitost bitka. Iz toga proizlaze ciljevi gnoze i apso­ lutne strukture: buđenje unutrašnjeg čovjeka i stvaranje nove duhovnosti. Fenomenologijski prilaz današnjoj religiji

Pokazali smo dva moguća pristupa novoj religiji: psiho-sociologijski i teologijski; preostaje n a m da završimo s prikazom tre­ ćeg i zadnjeg pristupa: religijskoga. Taj treći postupak sabire me­ todičke postavke fenomenologije i povijesti religija. Dok teologi­ ja tumači suvremenu religijsku situaciju s obzirom na određeno učenje pojedine Crkve, fenomenologija pokušava proširiti temat­ ski obzor i protumačiti to isto s gledišta dostignuća povijesti reli­ gija. Nebrojni su narodi naime kroz svoju dugu povijest živjeli vrlo različite religijske sustave. Ipak ima nešto zajedničko što po­ vezuje te sustave i zbog čega se može uopće reći da se radi o reli­ gijama, a ne o nečemu posve drugome. Ta baština sakralnoga jest golema, ali je sastavljena od sličnih značenja i sadržaja. 2 7 Iz 28 nje o n d a bivaju izvučene sve dragocjene intuicije o svetome. Fe­ nomenologija ne utvrđuje samo izvanjske oblike ovisnosti o sve­ tome nego kani proniknuti u jedinstveni fenomen religioznosti

24 R i c h a r d B e r g e r o n , Le cortćge des fous de Dieu, Un chretien scrute les nouvelles religions, M o n t r š a l , 1 9 8 2 , str. 3 4 8 i 3 7 8 . 25 R a y m o n d R u y e r , La Gnose de Princenton, Des savants ä la recherche d'une religion, P a r i s , 1 9 7 4 , str. 3 0 6 . 26 R a y m o n d Abellio, Approches de la nouvelle Gnose, P a r i s , 1 9 8 1 , str. 2 5 2 . 27 J u a n M a r t i n Velasco, Intoductiön a la fenomenologia da la religion, M a d ­ rid, 1 9 7 8 , str. 204. 28 J u l i e n Ries, Les chemins du sacre dans lhistoire, Paris, 1 9 8 5 , str. 2 7 8 .

172

slatkorječivi mudraci. spasenja — da jedva izdržava u tom stanju »polusvjesne« spoznaje svetoga. Ljudsko je biće u tolikoj mjeri potrebno božanstva — kao smisla. Štoviše.29 Drugim riječima. odgovara. čiji iskazi idu od najjednostavnijeg oblika sve do vrhunskih duhovnih ostvarenja. Zadnja etapa desakralizacije odgovara savršenu pritajivanju i skrivanju svetoga ili. Zbog toga je re­ ligija čovječanstva mišljena kao jedna zaokružena i smislena cje­ lina. 18—20. Heiler. molit­ ve. Teško je pojmiti religiju bez obreda. ono preokreće problem i tvrdi da religija nije odsjev svjetovnih događaja nego da su svjetovni događaji odraz religijskih traženja. farizeji.koji se ostvaruje u mnoštvu pojedinačnih religija. današnjem se čovjeku — zbog društvenog odsustva religioznoga — često i svjetovno prikazuje u liku svetoga. To se fenomenologijsko mišljenje otvoreno protivi novovje­ kovnom učenju o religiji kao posebnom ideološkom govoru iz­ vorne društvene i gospodarske zbilje. U tom traženju nečeg »drugog« i »drugačijeg« razabiremo ele­ mentaran izraz religioznog nemira. ali danas na drugačiji način i na drugom mjestu nego jučer. prodavači svetoga. meditacije. cirkusanti i zli pobožnjaci. Svaki ljudski čin je duboko motiviran reli­ gioznom žudnjom. Uvijek kad Bog odlazi — a on to često radi jer njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta — dolaze demoni. taj je čin sve manje osviješćen. Sekularizacija je podrezala korijenje podrške religioznome. ljubavi. trgovci u hramu. No to nije iznimka u povijesti. A ljudi ipak hrle i sve obmane naivno kupuju. U današnjem vremenu. njegovu poistovje­ ćivanju sa »svjetovnim«. pa treba čekati da izrastu nove mladice. međutim. Nije presudno da li na čelo tih skupina dolaze nastrani ili pohotni ti29 Friedrich 1961. Str. Nova religioznost je samo pokušaj da se na bilo koji način dosegne smisleno i sveto. Taj postupak još uvijek traje i nije dovršen. Sveto dakle uvijek jednako dobro funkcionira. Stuttgart. U međuv­ remenu čovjekova prirođena potreba za svetim biva zadovoljena na krivim područjima i kroz naopake putove. iako ima mnoštvo svjetovnih ostvarenja. idoli. jer su doista do neizlječivosti gladni svetoga. Jer. A u stvari pribivamo »preinvestiranju« svetoga iz starih u nove predmete. nade. Iz toga slijedi da zapravo nema čistih svjetovnih poticaja. 173 . Dapače. ali religioznost u čovjeku uporno ostaje. povijesni poklad reli­ gijskoga jest nešto dovoljno konsistentno u sebi da bude uzeto i kao mjerilo za procjenu svake suvremene sakralne pojave. Za njegova trajanja religija doduše polako iščeza­ va u društvu. čovjek ima neotuđivu potrebu da vjeruje u bilo što. nasilnici. još točnije. mistike. No to je čista halucinacija i bolest duše gladne zadnjega značenja. premda u uvjetima koji baš nisu za to povoljni. Erscheinungsformen und Wesen der Religion. Fenomenologijski pristup novim religijskim pokretima uva­ žava prije svega tu potražnju svjetovnog čovjeka za svetim. lažni proroci. pa se neupućenima može učiniti da je sva zbiljnost već svjetovna.

1960. u zborniku Religio­ us Movements in Contemporary America. jasno. sekularizacija je ideologija — da ne kažemo reli­ gija — m o d e r n o g industrijskog i tehnologijskog svijeta. okrenuli smo leđa povijesnoj stvarnosti i g l e d a m o isključivo sebe. 106—112. • 174 . Vje­ rujući da je kritička teorija s kojom se tumače religijski fenomeni istinitija od s a m o g a religijskog vjerovanja. J o š će biti potrebno s a m pojam sekularizacije do kraja pojas­ niti i problematizirati. A k o se nekome sviđa može ih nazvati neokapitaliz30 William Brede Kristensen. 17. Zato fenomenologija religije daje prvenstvo vjerničkom doživljaju n a d znanstvenim tumačenjem toga doživljaja.povi nego u koliko) mjeri sekularizirani narod iskazuje žeđ za re­ ligioznim. m o r a m o se pozi­ vati jedino na svjedočanstvo vjernika. niti je kršćanstvo trijumfiralo. etičku i filozofsku podlogu. Postoji n a i m e p r e d r a s u d a da će istraživanje f e n o m e n a m o d e r n e religije biti tek onda »ob­ jektivno« i »znanstveno« a k o polazi od ne-religiozne. nisu obisti­ nila. N e w York. The Meaning of Religion. 3 1 P R E T P O S T A V K E Z A POJAVU D A N A Š N J E R E L I G I J E Teško je odlučiti kojemu od tri predložena pristupa današ­ njoj religiji: sociologijskom sa psihologijom. o n d a to znači da mi ne govorimo više o religiji n e g o o n e č e m u sasvim drugom. Religions Studies as 'New Religion'. Za n a s je najvažnije da ta n o v a religioznost i m a svoj izvor u s u v r e m e n o m prostoru potpune svjetovnosti društva i života. Mjerodavan je sadržaj religioznoga. Ne zaboravimo da zapravo ne postoji d r u g a religija osim one koju žive vjernici. društvenu. čvrst i logičan svjetonazor. V i h o r sekularizacije i modernog n a č i n a života bio je jedna­ ko k o b a n za kršćanstvo k a o i za sve druge religije. Ideal sekularizaci­ je. a ne društveni uvjeti njegova postanka. M o g u ć e ga je čak prevariti — što iznimno biva — ali se time ne d i r a u njegovu trajnu potrebu da pronalazi sveto. naime. otvarajući put n a d o l a s k u izvornog kršćanstva. A k o se pak n a š e mišljenje razlikuje od mišljenja vjernika. On i m a svoju političku. 1974. To su po­ m a l o n a i v n a teologijska priželjkivanja koja se. J e d n o m riječju. str. Nije d a k a k o riječ o društvenom procesu koji uklanja mitološke predodže i tradicionalnu m a g i č k u religi­ oznost. Postalo je razvidno da između sekularizacije i sekularizma zapravo ne­ ma razlike. koji prije ili poslije z a v r š a v a k a o kvazi-religija. Leiden. O tome zacijelo n e m a smis­ la šire pisati jer su to poznate stvari. Niti su mitovi iščezli. Želimo li doista razumjeti religiju. pokazao se kao sustavan. str. Vjerojatno da je u svakom od njih ponešto istine. sociolozi u stvari optiraju za aprioristički pozitivizam. svjetovne točke gledišta. 3 0 To fenomenologijsko načelo p r i m a t a religijskog iskustva može se proširiti na s u v r e m e n e s a k r a l n e pokrete i sljedbe. teologijskom ili religiologijskom dati prednost. Bellah. 31 Robert N. Manje je zapaženo da je svjetovnost i m a l a gotovo religioznu funkciju. Lectures in the Phe­ nomenology of Religion. N a r a v n o da je ta »objektivnost« čista iluzija.

praznine dokolice i obiteljske uznice. proroka. To proiz­ lazi iz uvjerenja da je proces sekularizacije neizbježiv i da samo on uvodi čovječanstvo u najsretniji od svih svjetova. Kao sve svjetovne utopije ili religije tako je ova konzumistička počela propadati upravo onda kada je najviše obećavala. jer je sreća etička kategorija. slobodu. Ostvareni su. Bla­ gostanje ne usrećuje. a čovjek je u bogatstvu i slasti trebao provoditi svoj budući zemaljski život. U situaciji sakralizacije blagostanja i gospodarskog života. Marksisti se također raduju učincima sekularizacije. nepotpun i osakaćen čovjek: biće uhvaćeno u žrvanj zupčanika nesmislenog rada. Racionalizirani. snovi starih vidjelaca. droge i promiskuiteta. ali nisu uočili da je nemoguće htjeti se­ kularizaciju i istodobno ne htjeti potrošački neokapitalizam. Mjerilo čovjekove vrijednosti jest trošenje. a ne sreću.mom ili postindustrijskim društvom. tehnički racionalizam. terorizma. rađa u naše doba tjeskobe i strahove od nasilja. sveto ne osigu­ rava više doticaj s božanskim nego uspostavlja oko ljudi mrežu proteza koje podržavaju umnažanje želja. urbanizirani i individualizirani građanin otkriva se kao nedovršen. ali ne mogu na kraju učiniti ništa drugo doli vratiti se natrag čovjeku kao slika njego­ ve vlastite konačnosti i ništavosti. ali i ljudi koji nisu sretni jer imaju previše kruha. razumom ili radom nego samo potrošnjom. Tko više troši taj je bliži ispu­ njenju obećanja o potpunoj sreći. razumnost. trajna i poučna. On čak više nije definiran religijom. središte svjetovnog blagdana. demokraci­ ju. Stoga je danas kriza sekulariziranog društva i njegovih mitova očita. obiteljski moral — ne bi naravno za­ vršio u zatočeništvo. ali bi jamačno samim tim iskazom bila do­ vedena u pitanje njegova opća društvena prihvatljivost. Svjedoci smo stečaja velikih obećanja jedne materijalističke civilizacije. ucjena. Uostalom religija ide dalje i u prvi plan stavlja smisao. Se­ kularizacija nije neutralan proces i nepristrano stajalište nego istančan ideologizirani sustav koji nemilosrdno otklanja sve što mu je suprotno. Kriza konzumističke religije U drugom je razdoblju sekularizacija najavila opipljive do­ kaze za svoju istinitost. Ono što je pred desetak godina proživljavala Crkva u svezi s nadolas­ kom potrošačkog društva to danas isto proživljava potrošačko društvo. Tehnika ne pruža jamstvo oslobođe­ nja nego — suprotno tome — tišti čovječanstvo novim i strašnim prijetnjama potpunog uništenja ljudskog roda. ali sad u svezi sa shvaćanjem sebe kao religijskog bića. Rodilo se društvo blagostanja. kažu. znanost. 175 . Jer sve svjetovno što je življeno kao religiozno biva redovito osu­ đeno na raspadanje i propast. milenarista i utopista. umjetnošću. A ni trošenje na duži rok ne donosi radost nego često širi tihu tugu i nesmirenost. a ne puko bio­ loško ispunjenje potreba. Gladi je nestalo. Tko bi posumnjao u neku od temeljnih načela te ideologije — napredak. Grad. Na zemlji ima istodobno ljudi koji su nesretni jer nemaju kruha.

Čovjek zapadne kulture ne vjeruje više ni u ono što u sadaš­ njosti radi.32 Nekada su sa svih strana pljuštala obećanja. Voyage a I'interieur da la jeune generation. pa nije čudno što samo od političke akcije očekuju oslobođenje. Au pays du nouveau sacrš. sada prijetnje. Politika je tako po- • 32 J e a n V e r n e t t e . Konzumističko društvo ulazi dakle u razdoblje definitivne i nepovratne krize. Pokazalo se još jednom da čovjek ne može živjeti samo od kruha. Zapadu. nekada velike nade. Kriza političke religije Racionalističko. str. str. iako bez njega sigurno umire. Mnogi osporavateljski pokreti imaju danas isključivo politič­ ko tumačenje za nerede u društvu. To je druga moćna svjetovna religija današ­ njice. u z b o r n i k u Les mouvements religieux aujourd'hui. L'insaisissable mouvement religieux?. 1981. 33 J e a n S e g u y . još ma­ nje pronalazi neko dublje značenje u svojem svakdašnjem življe­ nju. 95—96. Tko u naše doba želi nešto korjenito mijenjati u svijetu taj se bavi politikom jer je ona najuspješnija djelatnost od svih ostalih. a ima ga posvuda na Istoku. drugi je političko društvo. Za neideologiziranu će svijest suvremena euforičnost poli­ tičkoga biti ponajprije doživljena kao neka religiozna činjenica. To je začarani krug jednog načina razmišljanja koje se također kreće u ozračju sekularizacije. tehnološko i potrošačko društvo — to je sa­ mo jedan tijek u suvremenom sekulariziranom svijetu. Zato sebe razgrađuje u nečistoj savjesti i pretjeranom stav­ ljanju u pitanje vlastitog bića. religijski razum ne gospodari više potpu­ no ni u jednom društvu. sa­ da vrebaju opasnosti. Poput konzumističkog tako i političko društvo nerijetko poprima ideološko. Sigurno da nije. zatim zapadnjačke probleme »krize znanstvene racionalnosti« i pobunu islama protiv zahtjeva pre­ vlasti sekulariziranog razuma. 1984. ni u ono što je nekad od budućnosti očekivao. Ali se odmah može pitati da li je sekula­ rizirani razum — njemu oprečan — uspio potpuno zavladati u svijetu. Kriza je toliko duboka da je već dobila svjetske razmjere: iz Evrope i Sjeverne Amerike počinje se pola­ ko izvoziti — zajedno s blagostanjem i potrošačkom ideologijom — u treći svijet. Sve što je smatrao da je sigurno i stalno — uključujući i samoga sebe — sada se ruši pod njego­ vim nogama i nestaje. utopijsko i religijsko značenje. Obilježja su mu sljedeća: prekomjerno povjerenje u po­ litička rješenja i oporba otuđenim sastojcima potrošačkog poret­ ka. S političkim se sredstvima sve rješava. P a r i s . Religija je u krizi. 176 . 336. U potvrdu tome mogu se spomenuti povremene izjave bivših sovjetskih predstavnika o slabim rezul­ tatima »ateizacije« u zemlji. Sociolozi koji su skloni sekularističkoj ideologiji priznaju njezin poraz. ali se ni svjetov­ ni potrošački optimizam nije iskazao kao njezina realna alterna­ tiva. Theories et pratiques. M o n t r e a l . Jugu i Sjeveru. posebno ako se od politike očekuje da nadvlada i otkloni sve ono što je tištilo ili otuđivalo ljudsko biće u povijesti. 33 Doduše.

Obje krize su prouzročene nemogućnošću da se živi s a m o u svjetovnom i pokušajem da se zato to svjetovno religiozno živi. sumnje. da se transcendentno ostvari prije n e g o što čovjek prođe inicijacijski k r u g kušnje. Ne o b e ć a v a mnogo. neuspjeh omladinskog bunta i svibanjskih studen­ tskih n e m i r a 1 9 6 8 . Uostalom. labirinta. Kriza crkvene religije Moderni se proces sekularizacije dakle z a v r š a v a s dvjema k r i z a m a : krizom konzumističke religije i krizom političke religi­ je. Gembloux. relativnoga. C r v sumnje počeo je ozbiljno nagrizati idiličnu sliku o sretnoj sutrašnjici. a poziv na upornost počeo je sla­ biti. U nju vjeruju milijuni porobljenih i manjina na vlasti. ali u m a l o m e ispunjava očeki­ vanja. cijela se povijest čovječanstva može prikazati kao pokušaj da se sveto o d m a h i s a d a — hic et nunc — dostigne. patnje. Odatle o n d a — poslije p o r a z a — vraćanje politike skromnos­ tima svoje specifične djelatnosti i odricanje od radikalnih povi­ jesnih obrata. Zato s m o svjedoci krize politike koja hoće živjeti na razini p r o f a n e soteriologije i eshatologije. pa je njegov g l a v n i z a d a t a k da na najbolji način uspostavi — u prostoru m o g u ć e g a — odnose m e đ u ljudima i skupinama. zla i smrti. 1972. otkriće G u l a g a i r a s p a d socijalizma. N a d e su odgođene. Stoga je politička djelatnost z a p r a v o zbiljski m o g u ć a tek o n d a k a d se demitizira. privremenoga. Po nekoj čudnoj logici ta je politička vizija budućnosti do­ spjela jednako u krizu k a d i konzumistička utopija. Novi se svijet začinje u znaku politike i njezinih velikih obećanja. Ambiguite des theologies de la secularisation. Poglaviti 34 Christian Duquoc. razumljivo. ljudskoga. oni što nemaju moći i oni što je uporno drže. 141 — 143. J e r ono što je mišljeno k a o religiozno — a u stvari je svjetovno — to uvijek zakazuje. eshatologija i soteriologija. ograničenoga. 3 4 Sekularizacija politike. Čovjek se teško miri s tim neuspjehom jer ga tumači isključivo svjetovnim idejama. Svjetovni pojam politike uk­ ljučuje racionalnost i praktičnost. neće dovesti do o d r e k n u ć a od promjene neljudskih ustaljenih p o r e d a k a nego će učiniti da se oni dokinu u ozračju mogućega. Taj događaj nije bez uzročne povezanosti sa zbivanjima u s u v r e m e n o m svijetu i s dvjema već označenim k r i z a m a svjetovnih utopija. brodolom kontrakulture u Americi. tique. Dovoljno je da podsjetimo na poznata zbivanja: jesen p r a š k o g proljeća. Tražiti od politike da razriješi u pot­ punosti sve sukobe vlastite pojedincu i društvu znači napustiti politiku i preći u prostor utopije i mita. N e ć e m o se ovdje v r a ć a t i nedavnoj prošlosti. str.stala n e k a izrazito svjetovna metafizika. Essai cri­ 177 . Treću krizu doživjela je c r k v e n a religija. godine. Ne sekularizira se d a n a s s a m o religija nego i s v a k a politika s h v a ć e n a k a o religija. S p o m e n u t a je sekularizacija počela polako istiskivati reli­ giozne sadržaje iz područja politike.

J o š manje o n a ustaje u obra­ nu onih što na raskošnoj potrošačkoj gozbi skupljaju otpatke ili u ludnici n e s m i s l a posežu za pijanstvom smrti i osakačenja. S d r u g e strane. n e g o je prihvatila mogućnost utopije svjetovnog oslo­ bođenja. U tom smislu kršćansko služenje bližnjemu jest n a p o r koji s u s p a š a v a svijet. iako je tu preporuku i m a l a opetova­ no z a p i s a n u u s a m i m temeljima Evanđelja. marginal­ nih. te su teologije u jednom trenutku svjetovnog oduševljenja vjerojatno više povje­ rovale u učinkovitost političke religije nego u kršćansko strplje­ nje i njegove nužne zemaljske poraze. žalosnih. pri tome mislimo na zapadnjačku Crkvu. Te se misli nalaze raza­ sute u t e z a m a političke teologije. Da bi m o g l a biti do kraja kritička s p r a m društva. 3 5 ali također u teologiji zemal­ jskih vrednota. mnogi su teolozi po­ stali nestrpljivi i zbog toga su racionalistički reagirali. otpuštenih. u z b o r n i k u Diskussion zur »politischen Theologie*. Današnja je C r k v a ipak previše b o g a t a i napravljena za bogate. Politische Theologie in der Diskussion. teologiji revolucije i teologiji oslobođenja. M ü n c h e n . N a r a v n o . a ne u zemaljska društvena ostvarenja. K a o da se zaboravilo da religijski čovjek vjeruje u transcendenciju. N a r a v n o . C r k v a također nije dosta odlučno odgovorila na izazove praznih političkih obećanja i to s krepostima služenja bližnjemu. čovjek je stavljen uvijek i u svim vre35 J o h a n n Baptist Metz. U d r u g o m dijelu ta teologija se okreće budućnosti. osamljenih u velikim g r a d o v i m a i teh­ nološkim s r e d i n a m a rijetko se čuje. 178 . Naprotiv. O B I L J E Ž J A D A N A Š N J E RELIGIOZNOSTI N o v a se religija dakle povijesno ispunjuje na poprištu triju neuspjeha: krize konzumističke religije. 267—301. što ne znači da njezin mentalitet nije polako sve zarazio. G l a s C r k v e u korist malenih. krivo bi imao onaj tko bi pomis­ lio da je ta situacija n e k a iznimka i da n i k a d a sličnih prilika nije bilo u prošlosti. To je osobito došlo do izražaja u njezinim političkim i politiziranim teologijama. C r k v a m o r a naj­ prije u sebi postati »domovina slobode«. Na izazove konzumizma nije dovoljno srčano odgovo­ rila prihvatom siromaštva. Po tom za­ mišljaju ljudima najbolje služimo a k o im pomognemo u borbi za novi svijet u kojemu neće biti bespravlja i bijede. U raz­ doblju krize svih religija i jačanja sekularizacije. otuđenja i ne­ slobode. K a k o se ideal kršćanstva nije u seku­ larizaciji počeo spektakularno ostvarivati. krize političke religije i krize crkvene religije. 1969. Možda je kriv — pitali su — s a m koncept kršćanstva? Nije li odveć individualistički nedjelotvoran i idealističan? Odgovorom na ta pita­ nja počeo se oblikovati politički koncept kršćanstva. na­ stojeći da p o m o g n e u stvaranju sretnoga svijeta sutrašnjice.razlog krize C r k v e u novim uvjetima jest u tome što je o n a u m n o g i m t o č k a m a podlegla kušnjama svijeta i prihvatila njego­ ve ideale. ali ne čini da se svijet uvijek ostvaruje u služe­ nju. Novo Nebo i N o v a Zemlja nisu ljudsko dje­ lo. str.

opipljivo i dodirljivo u svo­ jim posljedicama. proširenje svijesti i e k u m e n s k o otvaranje. N. J o š detaljniji je u r a z r a d i A. M n o g i m pokretima — osobito onim nepri­ jepornim i brojnijim — zajednička je težnja za holizmom ili cjelo­ vitom slikom svijeta. 179 . Macioti 3 9 ostaje na samoj jednoj odrednici. Nuove religioni. — Holistički zamišljaj. I. N e m a ap­ solutno nove religije. nitko ne p r o p u š t a spomenuti da je u današnjoj religioznosti vrlo prisutna potreba za zajedniš­ tvom koja je oslonac i potpora ljudima u njihovu stanju krajnje svjetovne otuđenosti. 3 6 Za neke teoretičare svojstva nove religioznosti ogledaju se u tome što je sveto s a d a postalo sposobno da se stalno preobliku­ je i mijenja. ali i m a novih kombinacija njezinih starih sastojnica. Beckford. Beckfort 3 7 drži da je to sržna točka nove religije: mjesto gdje se sveto otkriva čovjeku moder­ nog industrijskog društva. 2 — 3 . 1 9 8 2 . M. ali je produbljuje. 37 36 Maria I. 1985. sa­ mo ostvarene d a n a s u naročitim okolnostima i drugačijim obi­ lježjima. 1 9 8 0 . č a k s e d a m : p r o m a k n u ć e sreće. Holistička slika jest sredstvo objavlji­ vanja svetoga ukoliko stvara logičku cjelinu zadnjega značenja za ljudski život. Tipton. S d r u g e strane. — Primanje n a s p r a m aktivizma koji je okrenut rješavanju izvanjskih problema. 165—176. Saggio sulla Meditazione Transcendentale. sredstva i rezultate. p r e m d a njezini unutrašnji sadržaji i izvanjski oblici m o g u biti različiti. U njima se obavlja d a k l e susret znanosti i religije. s a d a religija u k l a p a m o d e r n u • Steven M. duhovnih i mate­ rijalnih moći u svemiru. isti­ canje pozitivnosti ljudskog tijela pa i u njegovoj erotskoj dimenzi­ ji. To su klasične napasti. Napoli. Umjesto da reli­ gija bude dokinuta od znanosti. Poznato je da se religija u svojoj biti nikad ne mijenja. 2 1 . Berkeley. odnosno g l o b a l a n i cjelovit koncept svijeta n a s p r a m ograničavajućeg postupka znanstvene analize i disciplinarne specijalizacije. James A. No­ ve vjerske zajednice — misli o n a — koriste sve više znanstvene postupke. 1 9 8 4 . ali na posve novim temeljima. J. veličanje i slavljenje vlastita jastva. 1 2 4 — 1 2 6 . 2 5 9 — 2 7 2 . 2 1 . A u p r a v o n a s ta obilježja sad najviše zanimaju. on obilježava nove religijske skupine s najviše oznaka.m e n i m a p r e d istu kušnju: da umjesto B o g a povjeruje zlatu. Holistic Imagery and Ethics in New Religious and Hea­ ling Movements. Getting Saved from the Sixties. u Social Campass. Brescia. Terrin. Tipton nabraja četiri oznake i sučeljava ih i d e a l i m a suv­ r e m e n o g društva: — Ekstatičko iskustvo n a s p r a m tehničkog u m a i mentali­ teta. potreba istinskoga religioznog iskustva. vjerski doživljaj nije nešto apstraktno ili r a c i o n a l n o nego izrazito iskustveno. str. 39 str. vlasti i zemaljskim nadomjescima svetoga. Terrin. K a k v a je današnja n o v a religioznost? A m e r i č k i socio­ log S. traženje s k l a d a između religije i znanosti. Teoria e tecnica della pace interiore. — Intuitivna izvjesnost n a s p r a m pluralističkog relativiz­ ma. Dapače. Osim toga. 3 8 M. Alia ricerca della terra promessa. M. 38 Aldo N. ističući međuovisnost tjelesnih. str. str. Macioti.

Boston. racionalizma i potrošačke poma­ me. Zato obilježja da­ našnje religioznosti nalazimo sažete u sljedećim trima njezinim značajkama: prvo. 2. Američki sociolog P. 1983. Naglasci stavljeni na te­ me eshatologije i apokalipske umanjuju značenje sadašnjosti. L. 146—156. Nova plima sakralizacije povijesno se nadovezuje na »tajnu religiju obrazovanih klasa« 4 2 pa je izrazito post-svjetovna pojava. " Enzo Pace. Venezia. The New Mysti­ cisms and their Implications for the Churches. osim zla i patnje. treće. suprotno od modernog sekularizir a n o g društva. 4 1 Znači da sljedbe novače svo­ je pristalice najviše m e đ u imućnima. 1978. Pripadnici religijskih pokre­ ta trude se da žive drugačije. Berkeley. potrošačkom mentalitetu i idolatriji materijalnog blagostanja. Oni su neki anti-svijet. str. 1983. Campbell. Berger ustvrduje da d a n a s jačaju upravo one Crkve koje su se najmanje kompromitirale d u h o m modernizma i sekularizma. onostranosti. Nema ničega ovdje dolje. " Colin B. Vremena su opaka i svijet se • . o n a je izrazito necrkvena s obzirom na neuspjeh crkvene religije. Str. utjecaja mass-me­ dia i pojave kulturnog pluralizma. Berger. 180 . drugo. 40 Istraživanja su još pokazala da se novi religijski pokreti javljaju pretežno u onim društvenim slojevima gdje je došlo do poveća­ nja općeg obrazovanja i životnog standarda. ona je izrazito nepolitična s obzirom na neuspjeh političke religije. 1978. U tom smislu nova se religija iskazuje kao oporba suvremenoj svjetovnosti. 4 3 Mistički temelji obraćenja ubrzavaju po­ vlačenje u sebe i udaljavanje od svijeta. str. u Sociolo­ gical Analysis. svršetku svijeta. Spirituality in a Secular Age. Znanost je u funkciji mis­ tike. U ishodištima spomenutog protiv-konzumizma sadržajno stoje fenomeni misticizma i askeze koji u mnogome obilježavaju današnju religioznost. " Robert Wuthnow. Asceti e mistici in una societä secolarizzata. str. a ne obrnuto. u zborniku Religion and America.znanost u svoju sakralnu viziju svijeta. 189—190. 17.0 Peter L. ta je religioznost izrazito nesvjetovna s obzi­ r o m na neuspjeh konzumističke religije. Sve je d a n o u budućnosti. Experimentation in American Religion. Nesvjetovnost današnje religioznosti Prvo obilježje današnje religioznosti jest njezina nesvjetov­ nost i protiv-konzumizam. 39. 196. dakle upravo u onom dijelu pučanstva koji je u nedavnoj prošlosti bio prethodnica i elitna pokretnica ideologi­ je sekularizma i sekularizacije. Na taj se način počinje polako okretati stanje prevlasti pozitivizma koji je suvereno vladao posljednjim stoljeći­ ma u evropskoj misli i znanosti. From the Crisis of Religion to the Crisis of Secularity. urbaniziranim i prosvijeće­ nim pojedincima. N a š a tipologija bit će nešto drugačija jer se nadovezuje na tri spomenute krize iž kojih u stvari i proizlazi. U u z m a k u su jednako i teologije koje n a s uvjeravaju da kršćan­ stvo treba što prije prilagoditi zahtjevima svjetovnog čovjeka. The Secret Religion of the Educated Classes. i konačno.

nasuprot izo­ bilju i raskoši jednostavnost u odjevanju i umjerenost u hrani. umjesto neosobne i a n o n i m n e organiza­ cije intenzivan odnos s karizmatičkim vodom. u zborniku The New Religious Consciousness. Nova reli­ gioznost nije uvijek protiv svijeta nego više protiv stanovitog svi­ jeta. pa društvene promjene prolaze samo kroz preobrazbu srca. pružala više nego čistu opreku individualističkom utilitarizmu i konzumizmu. Istočnjačka je duhovnost tako. Po svojim bitnim obilježjima. Prečitana na simbolički sakralni jezik mnoga će navodno bi­ z a r n a i n a s t r a n a ponašanja pripadnika novih religijskih skupina dobiti neočekivano značenje. nasuprot birokraciji i izoliranom obi­ teljskom egoizmu male i prisne ljudske zajednice. New Religious Consciousness and the Crisis in Moderni­ ty. Jer drugog puta za uspješan pro­ svjed u korist duhovnoga doista nema. čak vegetarijanstvo. Međutim. 181 . Dok su stare sljedbe bile ratoborne u svojem protivljenju društvu i Crkvi. pretjerane strogosti. Taj radikalizam u mnogim slučajevima dovodi do moral­ ne krutosti.izrodio. To je o n d a dovoljan razlog da se ta religioznost iskazuje kao opreka suvremenim političkim eshatologijama i soteriologi44 Robert N. Za današnju religi­ ju jedino nova svijest odabranih može stvoriti novi svijet. nova religija je pobuna protiv besplodnosti društva izobilja koje beskrajno povećava materijalna sredstva i mogućnosti. su­ rovog antiekumenizma. 341. Tako se površnom p r o m a t r a č u mo­ že činiti čudnim što primjerice mladi ljudi žive u prljavštini i jed­ va se peru. čistoću i uzdržljivost. današnji sakralni pokreti žele radije uobličiti je­ d a n a u t o n o m a n anti-svijet. pod mnogim vidovima. nasuprot industri­ ji ručni r a d i poljoprivredu. dolaskom na 44 scenu istočnjačkih religija stvar se malo promijenila. 1976. nasuprot seksualnoj revoluciji prijateljstvo. Umjesto izvanjskog uspjeha. političkih i estetskih ideala jedne posve svjetovne civilizacije. To su neka obilježja starijih sekti. Možda zvuči malo drastično. Marx — današnja religija je postala baš suprotno: izraz neza­ dovoljstva s ljudskim bogatstvom. ali se ovdje n a s p r a m komercijaliziranoj erotici lažne ljepote izazovno pokazuju prljava i ružna tijela. Djelatnost je sekta upravljena na pojedinca. Bellah. umjesto iskorištavanja prirode suglasje s njom. O n a je donijela i pozitivni sadržaj toj opreci. današnja nova religioznost stavlja unutarnje iskustvo. Nepolitičnost današnje religioznosti Drugo obilježje današnje religioznosti jest njezina nepolitič­ nost. Berkeley. sve prisutniji vjerski elitizam sljedbi. raz­ umljivo. doktrinarne tvrdokornosti. Daleko od toga da bude izraz ljudske bijede — kako je mislio K. dok isto­ dobno dokida duhovne ciljeve ljudskoga življenja. To je ponašanje međutim izražaj vlastite volje da se javno i trajno protestira protiv društva izobilja i da se silovito obavi odvajanje od moralnih. potcjenjivanja intelekta i mržnje na svje­ tovno. str. Tu je onda.

5—6. N e o č e k i v a n o bujanje sakralnih sljedbi i vjerničkih skupina posljedica je neuspjeha ostvarenja velikih p l a n o v a društvene i političke ideologije. 4 8 Za političku religiju i m a mjesta još s a m o u nerazvijenim i pretkapitalističkim zemljama trećega svijeta. Heelas »samo-religiju« — Self Religion. Vjera. U sekulariziranoj sredini zacijelo vrlo m a l o ili ništa. 578. Politička djelatnost i društveni r a d bit će beskorisni i ni­ štavni a k o nisu poticani novom probuđenom sviješću. I m a sociologa — kao Ch. Taj narcisoizam ide na ruku društvenoj ravnodušnosti i političkoj pasivnosti. O n a se duboko u v u k l a u C r k v u i njezine članove. kontemplacije n a d djelatnim činom. Milanesi je ispitivao religioznost 45 R o b e r t W u t h n o w . Očito je dakle da predstoji prvenstvo osobnog n a d društvenim. pa u njoj n e m a ni društvenog protesta. Zato se sekte nisu bavile politikom. n e k a su novija is­ traživanja p o k a z a l a da u religijskim zajednicama počinje rasti zanimanje za društvena pitanja. S t o g a se isključivo bavi unutarnjom svijesti. D a n a s nove religijske grupe polaze od nešto drugačijeg stajališta. Iz toga slijedi da je najvažnije čovjekovu svijest pre­ obraziti. 320. a ne traže ispravak svijeta. Dissidence sociale des jeunes generations et nouveaux mouvements religieux. 4 5 No to ide s a m o do želje da se služi bližnjemu. nije p o z v a n a da mijenja društvene i političke strukture — u vidu veće praved­ nosti — n e g o da čovjeka učini što boljim i savršenijim. 182 . str. Čista je utopija htjeti promijeniti svijet a da se u to ne uključi moralni n a p o r i dobrota služenja. U pitanju je moral. Nekorisno je dakle neposredno udarati na nepra­ v e d n o društveno ustrojstvo jer je ono tek proizvod lažne i iskriv­ ljene svijesti. a P. ni htijenja da se svijet promijeni. G. u La Revue Nouvelle. M n o g i su primijetili k a k o nepolitizirana religioznost i m a po­ n e k a d funkciju adaptiranja. iskustva svijesti n a d objektivnim djelom. Doduše. a ne m a r i m n o g o za druge. Smatraju da osobno obraćenje svi­ jesti nužno povlači za sobom promjenu u političkom i društve­ n o m poretku. str. a ne revolucija. nevidlji­ v o g n a d vanjštinom. govorili su. U starijih religijskih pokreta sve je bilo us­ redotočeno na preobrazbu srca. a n i k a d a do namjere da se ostvare veliki povijesno-politički projekti. Tako razne pseudo-znanstvene i religijsko-mističke terapije za ozdravljenje duše pokušavaju prila­ goditi čovjeka postojećem društvu. Lasch — koji takvu religioznost naziva­ ju narcisoidnom. O n a je o d r e đ e n a pretjeranom fiksacijom na vlastito »ja«. 39. S c h u r je imenuje k a o »samo-zaokupljenost«. Za tu društveno »nevidljivu« religioznost i m a još naziva. 46 A l b e r t B a s t e n i e r . Religijsko oslobođenje je znači potpuno apolitična kategorija. The Consciousness Reformation. pojedi­ n a č n o g m o r a l a n a d političkom praksom.j a m a . ostalo će se već s a m o nadodati. ne sa­ mo rubne skupine i divlje kultove. Pripad­ nici tih skupina ne drže više m o g u ć i m korjenit preobražaj svijeta kroz političku akciju koja bi bila n a d a h n u t a religijskim vredno­ tama. Ta nepolitičnost prožima svu religiju n a š e g a vremena. E. Sennet k a o »tiraniju intimnosti«. Berkeley. 1983. 1976. R.

sriječavajući ih da se pojave k a d a i gdje hoće. a u trećoj će to biti kon­ templacija i molitva. 183 . odnosno postaje predmetom pasivne po­ tražnje. što znači o n d a k a d se do kraja bude dezinstitucionalizirala. Za novu religiju je v e ć sa­ ma organizacija zlo. čini se. Pripadnici p a k crkvenih zajedni­ ca — m e đ u kojima su karizmatici najbrojniji — žele doduše osta­ ti vjerni svojoj Crkvi.mladeži u Italiji i utvrdio da je na djelu visok stupanj subjektivizacije vjere. d r u g i m učeni. a treće će predvoditi monaški duhovnjaci. Podijelio je povijest u tri razdoblja. Zato obuzeti neviđenim religioz­ nim ž a r o m pokušavaju C r k v u ozdraviti od svjetovnosti koja je za m n o g e postala putokaz i mjerilo. u drugoj znanost i disciplina. radosti i duhovne slobode. Dovoljno se sjetiti J o a k i m a iz Fiore koji je prije gotovo 800 g o d i n a zastupao vrlo »karizmatičke« ideje. K r š ć a n s k a im vjera dakle p r u ž a rješenje i daje odgovore na psihičke probleme. U prvoj epohi najveća je vrijed­ nost rad. u zborniku II fattore religione nella societä contemporanea. pa ne kidaju odnose s njom. str. To zacijelo nije n i k a k v a novost. samoostvarenja i samoprocjenjivanja. La domanda di religione dei giovani tra *eclissi* e >ritorno* del sacro. Necrkvenost današnje religioznosti Treće obilježje današnje religioznosti jest njezina necrkve­ nost. 4 7 To se pobliže pokazuje kao podređenost religijskog traženja i življenja potrebama osobnoga identiteta. Predviđeno je da upravljanje C r k v o m bude • 47 Giancarlo Milanesi. ta mladež n e m a nikakva zanimanja. 1983. a bit će obilježeno silaskom D u h a S v e t o g a i n a s t u p o m vjerskog života koji će dostići puninu ljubavi. Tradicionalni zamišljaj Crkve očito je u krizi. Odatle u njih predviđanje da će karizmatički pokret iščeznuti k a d cijela C r k v a postane duhov­ nom. Na u d a r u svih sljedbi je crkveno ustrojstvo i birokracija. najviše onaj koji se veže za n e k u vrstu svjetovnosti: uz vlast i moć institucija. ali je hoće iznutra radikalno preporoditi. drugo je obilježio dolaskom Sina. Prvo je obilježio vlada­ v i n o m B o g a Oca. Za politiku. Pri tome se n a r a v n o ne misli isključivo na mnogobrojne vjerske pokrete što su proklijali potpuno izvan utjecaja C r k v e ne­ go i na mentalitet koji polako nadire u Crkvu. Dakako. vjerom čovjeka i uspostav­ ljanjem Crkve. M o g u ć e je d a n a s zamisliti da najzauzetiji vjernici u Crkvi budu u p r a v o oni koji su bliži izvaneklezijalnim mističnim pokretima i njihovu duhu nego posvjetovnjačeni vjernici u svojoj vlastitoj Crkvi. Time se hoće još reći da je religija mla­ de generacije izložena jakom pritisku privatizacije i »psihologizacije«. Mi­ lano. Prvim razdobljem su dominirali oženjeni ljudi. strahom čovjeka i potpunim autoritetom Zako­ na. treće razdoblje i m a neposredno nastupiti. 63. a po svojoj usmje­ renosti nije dovoljno eklezijalan. jer je u najvećoj opreci s duhovnim buđe­ njem. Strukture doslovce g u š e k a r i z m u i okivaju Duh.

godine. novi tip vjernika. 1 9 7 9 . 1 9 8 1 . suprotno tome. 1 1 9 . ali u neposrednom i izravnom doživljavanju božanstva. Une approche phenomsnologique. »nadziranjem« i »ravnanjem«. bezobličnošću. Dok tradicionalna društva polaze od neke »divlje«. Ona se pojavljuje kao subjektivno iskustvo koje otvara čovjeku slutnju o Apsolutno Drugom. »kultivira«. emotivnosti i unutarnjem iskustvu«. 48 Iako je Joakim iz Fiore očekivao pojavu Crkve Duha Svetoga davne 1260. »rutinira«.duhovno. ali je zato čežnja za njom i dalje ostala. Louvain-la-Neuve. hramova). No vratimo se necrkvenosti današnje religioznosti koja nas uvodi u problem »divlje« sakralnosti. »zatvara«. naše zapadnjačko društvo. »bezraz­ ložno« i »slobodno«. Religion. 1 9 7 5 . »difuzno«. Posebno u mladih raste želja za 48 B e r n a r d M c G i n n . To »administriranje« sa svetim sigurno ima pozitivne posljedice: dopušta religiji da nastavi tra­ jati u prostoru i vremenu. pa svojom novom pozicijom cijepa jedinstvo vjernika na dva dijela: na one koji doslovce. ona se ni do da­ nas nije ostvarila. Stoga — suprotno starim sektama u kojima je doktrina imala odlučujuću ulogu — novi re­ ligijski pokreti »insistiraju na50 afektivnim elementima. Apocalyptic Traditions in the Middle Ages. Vision of the End. Nije drugačije ni u Crkvi. današnja religija pristaje bez iznimke i kolebanja uz sveto kao »divlje«. »posjeduje«. svojevrsnu »drugu Crkvu« koja je izmak­ la eklezijalnim strukturama. N e w York. Religija nije tražena kao kvalifikacija stvari: svetih mjesta (crka­ va. prije nakana nego sustav. S druge pak strane. str. »oblikovanu«. str. neovisno o bilo kojem institucionalnom posredništvu. magie et sectes. Budući da je Crkva ustrojena da »ukročuje«. 50 J u l i e n Ries. premda je izraže­ no na manje otvoren način. str. »institucionalizi­ ranu« religioznost. 1 2 6 — 1 4 1 . »standardi­ zira«. P a r i s .49 Sociolozi su primijetili da je suvremena religioznost općenito obilježena neodređenošću. »samonikle«. U procjepu te dijalektičke igre. »upravlja« s tim izvorno religioznim. nestalnošću. nije čudo što svi moderni vjerski pokreti na­ stupaju vrlo kritički spram njoj. »neukroćene« religioznosti i s vreme­ nom prelaze na »pripitomljenu«. 2 1 4 — 2 3 6 . On pokušava doći u dodir sa svetim. Sociolozi su naime upozorili da broj­ ni pokreti i oblici mišljenja u službenoj Crkvi već predstavljaju neku emigraciju u njoj. ZAKLJUČAK Na cijelom se prostoru današnje religioznosti — u Crkvi i iz­ van nje — rada poseban. čime se izbija iz njega svaki naboj novosti i iza­ zova. a ne institucionalno. hoće najprije razgraditi i rastvoriti već postojeće »pripitomljeno« sveto. kako bi onda moglo lakše dohvatiti. Le sacre sauvage et autres essais. u podzemlju i na izvo­ ru bića. unutarnje i izvanjski. »divlje« sveto u njegovu zaletu i silini. džamija. to religiozno se »ukrućuje«. • 184 . ni svetoga vremena (blagdana i obrednih dana). 49 R o g e r B a s t i d e . ostaju vjerni svojoj Crkvi i one koji dopunjuju svoju institucionalnu vjernost osobnom redefinicijom religije. Novo sveto je bez obraza i obrisa.

Time se religioznost s a m o približila istini o sebi i postala vjernija dugoj tradiciji shvaćanja vlastitog bića k a o sje­ ćanja i nostalgije za Svetim. 53 Reinhart Hummel. str. str. 218. 1983. unaprijed kompromitira svaku zdravu religioznost u vjerskim zajednica­ ma.svetim. S v e to pokazuje da ime »sekta« ne može biti primijenjeno na suvremene religij­ ske pokrete. Alain Woodrow. a temeljen je povijesno na motivu odvaja­ nja i rastavljanja manje grupe od neke veće religijske tvorbe — obično C r k v e — koja se u pravilu s m a t r a dogmatski ispravnijom i pravovjernijom. Za današnje vjerske zajednice to međutim ne vrijedi. što je o n d a z a p r a v o već »sektaški« odnos. R. osim u polemičkom tonu. Tko pažljivije prati pisanje o religijskim t e m a m a taj j a m a č n o o p a ž a k a k o se u n a š e doba u središtu pažnje — posebno sociolo­ ga — n a š l a dilema: da li sekularizacija još uvijek napreduje ili je p a k u povlačenju. Michele Mat-Hasquin. 10. U tom kontekstu postaje zaista neprimjereno rabiti naziv sekta — bilo u cilju ideološke diskvalifikacije 5 1 ili popularnog pri­ kazivanja 5 2 — za sve ono što se d a n a s zbiva na području buđenja zanimanja za sveto i tajnovito. Paris. ali to ne ide n i k a d a m n o g o iznad osobnog traženja i subjektivnog doživljaja. str. smislom i duhovnim vrednotama. Takvo nazivlje. 1981. 1980. Bruxelles. ali s a d a upostavljen od strane kritičara. Tome treba još nadodati okolnost da pojam sekte nosi na sebi trag ozloglašenosti i sumnjive nakane. Taj sadržaj više nije društveno i politički određen nego mistički i du­ hovno ustrojen. 119. Ta je dilema nehotice zasjenila m n o g e druge novosti. jer se one nisu ni od k o g a otcijepile. M e đ u inim važnu i zanimljivu činjenicu da je na cijelom području traženja svetoga — podjednako u Crkvi i izvan nje — došlo do velike promjene u sadržaju religioznog doživljaja. naime. 52 51 185 . Les nouvelles sectes. Hummel 5 3 ističe da su istočnjački religijski pokreti toliko duhovno uzvišeni da se ne m o g u podvesti pod naziv sekta jer je on izrazito zapadnjački i negativno obilježen. Indische Mission und neue Frömmigkeit im Westen. Les sectes contemporaines. a ne religijskih skupina. Religija se dakle iskazuje više neodređenošću i čuvstvenošću nego arti­ kuliranim sustavom vjerovanja koji je prakticiran u povezanosti s institucionalnom tradicijom stanovite Crkve. Stuttgart.

Ono što je n e k a d 187 . n e g o što ih je u prošlosti razdvajala nesnošljivost. a koliko su posljedica neobveznih osobnih konstrukcija. kon­ kretno ponašanje i mišljenje crkvenih službenika i vjernika po­ kazalo se ubrzo toliko različito — između sebe i p r e m a svijetu — da je dovelo u pitanje mogućnost očuvanja tradicionalnog je­ dinstva vjerskog učenja i vjerničkog odaziva. Iako postoji iscrpno praktično poznavanje tih realiteta i v r l o b o g a t a teorijska elaboracija odgovarajućih ideologija. hladnog r a t a i ideološkog obračuna. njihovim se neo­ čekivanim i protuslovnim povijesnim razvojem klupko p r o b l e m a zaplelo do nepreglednosti. ali također i sret­ no razdoblje velike idejne jasnoće i teorijske jednostavnosti oba­ ju svjetonazora i njihova društvena djelovanja. N e d a v n o se međutim situacija u m n o g o m e zamrsila. Postaje n a i m e sve manje jasno što ti društveni realiteti i ideologije z a p r a v o znače. pa je na mjestu pitanje koliko ti razgovori odslikavaju spome­ nuto r e a l n o suočenje. Bilo je to vrijeme mržnje i anatema. S t o g a je k a o prvo nužno ustvrditi da razgovori između religije i socijalističkog društva započinju u p r a v o u trenutku gubljenja njihova identite­ ta. s druge. opet u jednakom monolitnom savezu borbene jasnoće i zaokruženosti. stvar bi zacijelo bila vrlo jednostavna. Počnimo s Crkvom. duboki jaz suprotstav­ ljanja. A između njih.RELIGIJA I SEKULARIZMI U SOCIJALISTIČKIM DRUŠTVIMA HIPOTETIĆKI OKVIR: K R I Z A IDENTITETA Da je kojim slučajem ovo sučeljavanje religije i socijalističkih društvenih sustava trebalo obaviti prije p o l a stoljeća ili poslije. Dogmatski izričaji o vjeri pružali su dovoljno široko upo­ rište za uspostavu jedne koherentne eklezijologije i jamstvo za redovitost njezinih o d r a z a u prostoru društva. S jedne strane bi se n a š l a C r k v a i njezina teologija u čvrstom odnosu neproblematična je­ dinstva. nepomirljivosti i isključenja. jedna­ ko na razini društvenih realiteta — C r k v e i socijalističkog druš­ tva — k a o i na razini ideologija — teologije i m a r k s i z m a . b a r e m u pogledu f o r m a l n o g i s k a z a vlas­ tite biti. To je r a z l o g o m da religiju i m a r k s i z a m d a n a s više povezuje sličnost njihove duboke zajedničke krize točnog odre­ đenja. naravno. koja je od svih spomenutih realiteta za­ d r ž a l a najveću stalnost. Međutim. socijalističko društvo i njegova ideologija mar­ ksizma.

Dapače. Pristajanje uz vjerske istine podložno je danas u tolikoj mjeri osobnoj reviziji da je pojam Crkve — sa stajališta sociologijskih znanosti — po­ stao vrlo prijeporan. P a r i s . Le Chamanisme et les techniques archaiques de l'extase. Ka­ ko. u pristupu religiji dolazi do potpunog obrata. neka izrazito nereligiozna i no­ va zemaljska stvarnost. to očito ostaje neizvjesno i izvan je domašaja proklamiranog eklezijalnog jedinstva. zajed­ no s hinduizmom. buddhizmom. teologija je danas sklona dati prednost ateizmu. ali za uzvrat uvodi mnoge magijske1 kategori­ je u prostor religije — kao što su šamanizam i alkemija — pove­ ćavajući nehotice zbrku oko identiteta. politički agitator. dakle. Uspoređujući ateizam i religiju. 1977. ono ga je tim činom još više izgubilo. Posljedice su takva stajališta dalekosežne. 1974. razgrađujući društveno jedinstvo Crkve. Na suprotnoj pak strani. želeći na taj na­ čin izbjeći novovjekovnoj kritici religije. u teologiji je religija već izjedna­ čavana s nevjerom i grijehom. zna se. od po­ jave dijalektičke teologije i suvremenog kršćanskog sekularizma. zagovornik klas­ ne borbe. Forgerons et Alchimistes. nastojeći voditi istu borbu za društve­ nu pravdu i zemaljsko oslobođenje kao i one. Ali umjesto da otklonom religije kršćanstvo postigne potpuniji identitet. religija uvijek izmicala točnom znanstvenom definiranju i potpunom objektivnom opi­ su. Po tom nastojanju. pokornik i pro­ rok. 188. Ako je religija zaista takvo zlo. Zato kršćanin danas može svašta biti: mistik i asketa.otpadalo od Crkve kao suprotno i tvorilo u stvari shizmu i here­ zu. ali što stvarno znači pripadati Crkvi. kršćanstvo se svrstava via facti bliže ateizmu nego religijama. ali pritajeno u području privatnosti. danas u njoj ostaje. provokator moćnih i bogatih. Da bi se što više razlikovalo od religije. prevratnik i oružani ustanik. str. Ali. 188 . neki se realni pluralizam ovdje postupno oblikuje. 406. kršćanstvo tematizira suvremene političke sadržaje i time opo­ naša ateističke ideologije. taoizmom i islamom. onda joj se i kršćanstvo treba suprotstaviti. ali također buntovnik i revolucionar. kršćanstvo bi trebalo bi­ ti nešto posve oprečno od religije. znanost o religijama — koja ne želi pratiti teologiju na putovima njezina neočekivana obrata — tradicionalno proteže pojam reli­ gije na kršćanstvo. bila je ona ipak dovoljno određena baš po nekom svojem posebničkom načinu opstojanja. To je onda razlogom zašto Crkva doživljava neskrivenu krizu vlastitog identiteta: što znači biti njezinim čla­ nom to je u juridičkom i sakramentalnom smislu jasno. str. isposnik i mirotvorac. Pa­ ris. Istodobno je ishlapila istovjetnost i religije i kršćanstva. U tom je kontekstu onda i kršćan­ stvo svrstavano bez pridržaja među velike svjetske religije. U teologiji — kao ideologiji Crkve — kriza je identiteta za­ hvatila pojam religije. M i r c e a Eliade. kao društvenoj zajednici. kolektivno vjersko ponašanje i mišljenje osjetno odstu­ pa od crkvenog učenja. Kršćanstvo se počinje sve više udaljavati i razilaziti od religije. • 1 M i r c e a E l i a d e . koju je teologija već inici­ rala. Premda je.

211. Socijalistički je Babilon postao suvremena povijesna činje­ nica. pozitivizma i mehanicizma. Okolnost da se jedan jedinstveni svjet­ ski komunistički pokret — vladalačkih pretenzija — raspao u bezbroj manje ili više samostalnih socijalističkih sustava može biti ocijenjen kao pozitivan događaj. Nedavni socijalizam u Albaniji i Sovjetskom Savezu. pa je marksizam neki humanizam. koji može poslu­ 3 žiti kao znak »opredjeljenja protiv staljinističkog pozitivizma«. doduše. 63. 1973. R u d i S u p e k . 189 . religijski teokratizmi. u Jugoslaviji i Rumunjskoj. a ne jednostavno zna­ nost. 2no koje se može i razotuđiti i realizirati svoju ljudsku prirodu«. S ovim se proces nesuglasja unutar marksizma nikako ne zaus• 2 3 Gajo Petrović. Ali taj je rascjep donio tolike razlike među pojedinim socijalističkim društvima da je opći identitet socijalizma — kao nekog okvirnog pojma — došao u pi­ tanje. stvaralačko bi­ će prakse. Stjecajem povijesnih prilika međutim ta je sigurnost u naše doba pokolebana. Konačno je i marksizam — kao ideologija socijalističkog društva — doživio slično raspuknuće prvobitnog smisla. U središtu zanimanja stoji pojam otuđenja. Filozofija i revolucija. str. može otuđiti od svojih stvaralač­ kih mogućnosti. Zar samim postoja­ njem tako suprotnih društvenih realiteta nije otvorena kriza od­ ređenja pojma socijalizam? Čini se da jest. zatim socijalizam u Kini i Kampućiji. vojne diktature. Z a g r e b . tvrdeći da »čovjek nije ekonomska životinja. Štoviše. Sociologija i socijalizam. nego slobodno. socijalizam s policij­ skim terorom i socijalizam s demokracijom. Zato slijedi humanistička ver­ zija marksizma. politički primitiviz­ mi i neiživljeni atavizmi vlasti. Ta je dogmatska verzija marksizma napokon razobličena. Znalo se približ­ no točno što znače i po čemu se razlikuju od građanskih i drugih društava. Nosilac dijalektike više nije materija nego čov­ jek. o kojoj se može štošta misliti. biće koje se. Na njih se nadovezuju Lenjin i Staljin.U politologiji i društvenim znanostima do nedavno nisu bili sporni narav i svojstva socijalističkih poredaka. 1966. ne može više biti isto. a onda između Marxa i Engelsa. koji je međutim postignut priprostim opi­ som dijalektičkog materijalizma kao apstraktne filozofije priro­ de i povijesnog materijalizma kao potpunog ekonomskog odre­ đenja čovjekove povijesti. koja kritizira nedostatke staljinizma. Z a g r e b . valjda. u zemljama Trećeg svijeta i zapadnjačkim evropskim društvima — nije isto i ni za koga. Spektar ostvarenja ne pokazuje razlike nego otkriva protuslovlja: socijalizam s ljudskim licem i socijalizam s koncentracionim logorima. čiji se mar­ ksizmi također razilaze. Tu situaciju pogoršava mogućnost što se pod socijalizam lako mogu podmet­ nuti i zaista podmeću razni plemenski feudalizmi. jer predstavlja u stvari elemente materija­ lizma. str. u razli­ kama između »mladoga« i »staroga« Marxa. ali je zacijelo nije moguće zanijekati. Sa Staljinom marksizam dostiže prividni vrhunac sustavnosti. neko je proturječje moguće naći već na njegovu izvorištu. blokovski privjesci. socijalizam sa zatvo­ renim granicama i socijalizam bez obala.

nailazit će ono u n a š e m tematskom obzoru pretežno na razlivene i fluid­ ne društvene realitete suprotnih p r e d z n a k a i njihove ideološke otiske — također bez obrisa i čvrstih središta — umjesto da fiksi­ ra odredive i stabilne točke u tom istom prostoru. S a m o je upotrebom ideološke skolastike m o g u ć e pronaći sveze i smislene dodire između tih krugova. humanističko-antropološki i ontološko-strukturalistički. Zagreb. Odatle o n d a n e k a hipotetičnost sociologije i njezinih prognoza u pogledu od­ n o s a religije i socijalističkog društva. str. Neki p r o n a l a z e kod M a r x a definitivna rješenja čak i tamo gdje je on u p r a v o vidio teškoće. K a k o pristup ovom četverostrukom fenomenu — Crkvi. Filozofija i marksizam. Protivno ideo­ loškom postupku koji se služi idealnim modelom pa može ap­ straktnom korekcijom lako ublažiti svaku njegovu neodređe­ nost. ono sadrži i pitanje bez odgovora. Zato sociologiji ne preostaje drugo — a k o želi b a r e m nešto reći o zadanoj temi — doli da pokuša uhvatiti te međusobne oporbe i njih verificirati. 190 .tavlja nego naprotiv produžuje.« 4 Toliko o marksizmu — čet­ vrtom i zadnjem suputniku naših razgovora. traženje bez konačnih rezultata. ono što je s a m M a r x s m a t r a o rješenjem. 1 9 6 5 . pišu da »bitna koherentnost M a r x o v e misli ne znači da je o n a sveobuhvatna i završen sistem. A realiteti bez identiteta izmiču redovito iskustvenom istraživanju. tvori golemi teorijski pro­ b l e m i ozbiljnu zapreku nastojanju da se takvom pristupu ostane do kraja vjeran. dijaloga ne­ ma. situacija nije potpuno beznadna. ne može ni za n a s biti gotov odgovor. ono što je za M a r x a bilo s a m o pi­ tanje. Međutim. jer se stupanj određenosti pojedinih društvenih realiteta i ideologija uvijek p o v e ć a v a srazmjerno stupnju povećanja njihova protivlje­ nja. egzistencijalizam. Bitna is­ tinitost M a r x o v e misli ne znači da je o n a vječna istina za s v a vre­ mena. Sociologija se time neočekivano suočila s ogra­ ničenostima metode koja joj je jedino primjerena. Ta se suprotstavljanja ne smiju među­ tim nikako poistovjetiti s dogmatskim sukobom dviju neprijatel­ jskih ideologija — k a o religije i m a r k s i z m a u razdoblju staljinizma — nego prije s realnim društvenim suočenjem dvaju različi­ tih realiteta koji su baš po tome lakše odredivi. Veliki mislioci svijetle daleko u budućnosti. Naravno. sociologijski postupak takvo stajalište ne može prihvatiti jer je ono odveć fiktivno. postaje jasno da njegov spomenuti sve veći gubitak identiteta. Da­ n a s marksisti. ali svako pokoljenje m o r a s a m o iz­ boriti rješenje svojih problema. strukturalizam. koji smo ukratko opisali. U z a svu tu hipotetičnost. Antinomije između njih nesumnjivo rastu. socijalističkom društvu i m a r k s i z m u — m o r a biti sociološ­ ki utemeljen. primjerice. teo­ logiji. psihoanaliza i semiologija. M a r k s i z a m živi tri odjelita k r u g a : pozitivističko-ekonomski. a otvorenost je ponegdje dostigla razinu neodređenosti. može za n a s postati problem. M a r x o v o djelo je p u n o otvorenih problema. B u d u ć i da sociologijsko mišljenje m o r a dakle ustrajati s a m o na stvarnim društvenim opisima. U igru sad ulaze-. to još manje znači da religija i socijalističko društvo nemaju drugih 4 Gajo Petrović. 40.

Ta je podjela međutim uočiljiva tek pažljivom sociološkom analizom koja utvrđuje razlike u mišljenju o religiji i ondje gdje f o r m a l n o p r e v l a d a v a s a m o je­ d a n ideologijski izbor ateizma. Pritom n a m se sekularizam pokazao kao najintenzivnija točka njihova susre­ ta koji je uvijek moguće sociološki opisati. erung als theologisches Problem.sveza osim suprotničkih. a drugi opet sekularizacija­ ma. primjerice. dublje će istraživanje lako opovrći takav neznanstveni optimizam. bit će gotovo nemo­ guće razlikovati zbliženja koja su postignuta slabljenjem identi­ teta Crkve. S e k u l a r i z a m a dakako i m a više. stoljeća. R a d i preglednosti odabrali smo srednji termin intenziteta — sekularizam — vodeći r a č u n o uobičajnom razlikovanju po­ j m o v a sekularizam od sekularizacije. iako žive u socijalizmu. Protivno tom relativnom stabilitetu. potrošački sekularizam koji se očituje na razini čovjekova svakidašnjeg života. predmet je posebnih istraživanja i pre­ ciznijih određenja. pa su bile prisiljene prihvatiti i one aktivne generacije izrasle izvan njihova n e p o s r e d n a utjecaja. To su sve poglaviti metodički razlozi zašto smo temu n a š e g poglavlja suzili na odnos religije p r e m a sekularizmima u socija­ lističkom društvu. u dijaloškom odnosu. što je u njima ostavilo neizbrisiv t r a g prvih misaonih dojmova. 1953. Stuttgart. pa do­ sljedno i najprivlačniji za istraživanja. 139—141. Njihovi očevi — a često i oni s a m i — uz MarDie Säkularisi­ 5 Friedrich Gogarten. Verhängnis und Hoffnung der Neuzeit. ali za ovaj slučaj možemo razlikovati tri: ideologijski sekularizam koji se očituje na razini mišljenja. T r e b a n a i m e s a m o podsjetiti da je v e ć i n a današnjih intelektualaca — zrele ili starije životne dobi — odgojena u obiteljima gdje je g r a đ a n s k i materijalizam bio vladajući svjetonazor. P r e m d a se može činiti da g r a đ a n s k i ateizam n e m a v e ć e g od­ jeka u socijalističkom podneblju. • 191 . Neki od ovih sekularizama mogli su slobodno biti nazvani ateizmima. nego samo da su d a n a s ti odnosi za so­ ciologiju uočljivije i određenije iskazani od svih ostalih. jer p r i p a d a prošlosti. teologije. Za­ to u pitanjima religije mnogi nisu odmakli od XIX. 5 Što će međutim u konkret­ n o m slučaju prevladati. str. IDEOLOGIJSKI SEKULARIZAM I RELIGIJA U socijalističkim društvima ideologijski sekularizam — koji je u većini slučajeva obični ateizam — i m a višestruke izvore: u g r a đ a n s k o m materijalizmu. politički sekularizam koji se očituje na razini igre društvenih moći. ovisno o intenzitetu otklona religioznih ishoda. socijalističkog društva i m a r k s i z m a od onih koja su postignuta njihovim učvršćenjem. marksističkom pozitivizmu i mar­ ksističkom izvornom humanizmu. a nismo je jednostavno proširili na sve posto­ jeće odnose između religije i socijalističkog društva. To se n a r a v n o odnosi s a m o na populaciju zemalja koje su postale socijalističke poslije d r u g o g svjetskog rata.

isključiv. Iz ideološke sfere izuzimao je znanost. Pod tim pojmom o b u h v a ć a m o sve one prosvjetitel­ jske. od kojega se gotovo ništa ne razlikuje. Do­ duše. Drugi izvor ideologijskog sekularizma u socijalizmu — u stvari opet ateizma — nalazi se s a d r ž a n u marksističkom pozitivizmu. 180—181. jednako k a o i njegov suputnik. str. aprioristički i metafizičan. odbacujući ga s j e d n a k o m odlučnošću k a o i ide­ alizam. p r e m d a je m o ž d a moglo izgledati da im ta gorljivost dola­ zi od konverzije na m a r k s i z a m . 3. Zato. a d a ne govorimo o Darwinu. u z a svu opreznost s dru­ ge strane. III. takav zastarijeli materijalizam. T a k a v je onda. dogmatičan. u tom slu­ čaju one nisu nosile pečat ideologičnosti nego valjanost znanstvenosti. m a r k s i z a m je s p r a v o m na­ zvao v u l g a r n i m . Zato su mnogi gra­ đanski ateisti — preobučeni u marksističke bojovnike — s a m o nastavljali iskazivati svoju žestoku bezbožnost iz predratnih vre­ mena. n a d i đ e n o g pozi­ tivizma i pseudo-znanstvene uskogrudnosti. str. mehanicističke i pozitivističko-znanstvene elemente koji su bili ili ostali prisutni u marksistič­ koj kritici religije. apstraktne. III. Mi­ saono s i r o m a š a n i znanstveno površan. Haeckelu i Vogtu. o s p o r a v a l e istinitost religije i kršćanstva. MEGA. uspostave lažne g r a đ a n s k e prilagodbe. Nažalost. Büchner o v Kraft und Stoff. 2. iako vrlo sumnjive vrijed­ nosti. a da toga ni ta ideologija ni njezini vjerni gra­ đanski »službenici« nisu bili dovoljno svjesni. gra­ đanski materijalizam. duboko prodro u m n o g e pore službene marksističke ideologije ateizma. općenito govoreći. scijentističke. takav m a r k s i z a m pri­ p a d a d u h u prošlog stoljeća. pozitivistički sadržaji uvijek su postojano isticani i jako korišteni u cijeloj povijesti m a r k s i z m a — posebno u kritici religije — pa je ozbiljno pitanje da li će ih se m a r k s i z a m i k a d a uspjeti do kraja osloboditi. 7 J a s n o . N e ć e biti ništa neobično a k o je taj g r a đ a n s k i ateizam. To je imalo dalekosežne po­ sljedice. Problem je ostao dobro z a m a s k i r a n p r e d r a s u d o m da vjernost starim materijalizmima daje v e ć u prednost za razumije­ vanje izvornog m a r k s i z m a nego njihova definitivna kritika. 7 192 . Ć a k je i M a r x u stanovitim razdoblji­ ma svojega života bio opsjednut m o ć i m a znanosti. E n g e l s je ovu scijentističku tematiku — tek mjestimice • 6 MEGA. bio i njihov ateizam: krut. nefleksibilan. 533. jer je u stvari zadržalo jedan značajan segment socijalis­ tičkog d r u š t v a na poziciji svjesne ili podsvjesne o b r a n e tradicio­ nalizma. ali s a m o onda k a d se o n a približavala »buržujskom« modelu prirodno-eksperimentalne znanosti i k a d je potvrđivala neke njegove izvode. Zato ga je m o g l a tako snažno oduševiti pojava Darwinove teorije evolucije" i neke d r u g e gra­ đ a n s k e pozitivističke hipoteze koje su. bio je proširen najviše u marksističkim konzervativnim i starijim političkim s r e d i n a m a i u školstvu. do­ sljedno. H o l b a c h o v Systeme de la Nature. E. postajan.xov Kapital drže još u svojim bibliotekama i g l a v a m a Lukrecijevu De rerum natura. ali pri tome nije bio u stanju ništa učiniti da ga preko noći i š č u p a iz svijesti mnogih ljudi.

Helvetiusa i L. U isto vrijeme E.* Pogrešno bi bilo zaključiti — nakon ovih opisa — da se pro­ blem marksističkog pozitivizma može lako razrještiti. Hercen i Ćerniševski. La Mettriea. Jaroslavski pre­ poručuje upravo tada prevedena djela pozitivista E. pa ih treba jednom za svagda odstraniti. plod neznanja i neukosti. odvukli su ovu misao na stramputice i plićake scijentističkog pozitivizma. Preobraženski u ABC Komunizma traže organizira­ nu antireligioznu propagandu stvaranjem specijalnih tečajeva. koji napada vjeru i Crkvu na po­ sebno vulgaran i na posvema racionalistički i liberalistički na­ čin. Haeckela i F. nešto poslije će pod rav­ nanjem filozofa A. u Bogoslovska smotra. staru dva stoljeća. naročito. imala je često isti smi­ sao. U tom općem kontekstu religija će biti sve više označavana kao neznanstveni pogled na svijet. 1976. Marksistička teorija religije u Jugoslaviji jučer i danas. Le marxisme en Union Sovietique. Umovanje zadravog razuma. počinju se dozivati u pomoć ruski ateisti iz feudalne prošlosti: Radičev. Nešto kasnije. str. Nepos­ redno poslije rata. a u službi onih koji nastoje održati baš takav svijet. Njegov pojednostavljeni sažetak marksizma u Anti-Düringu. Nije zato slučaj da je u razdoblju od pet godina bila pet pu­ ta izdana knjiga Vase Pelagića. za religiju ne ostaje uopće više mjesta. kao i pokušaj uspostavljanja jedne dijalektike prirode koja će osigurati podudarnost filozofije mar­ ksizma s tezama ondašnje znanosti. Le Danteca. primjerice u Jugoslaviji. Tom operacijom marksizam bi ko8 H e n r i C h a m b r e . Izvršavajući Lenjinov savjet. otpalog pravoslavnog arhiman­ drita i ravnatelja pravoslavne bogoslovije iz prošlog stoljeća. širenjem znanosti koja će. 9 T o n e Stres. Kako prirodne znanosti navodno sve objašnja­ vaju.8 I u drugim sredinama nije bilo različito. 3. godine N. Dapače. 45. Paris.izkazanu — uveo na široka vrata u marksizam. U tim polemika­ ma protiv religije često je više značila riječ Voltairea i Darwina nego misao samoga Marxa. za neke je to prije svega jednostavan problem izopačenja: mar­ ksizmu su tuđi svi pozitivistički i drugi slični sadržaji. 193 . Bjelinski. Deborina biti prevedena i izdana glavna djela materijalističkih filozofa prošlih stoljeća: Hobbesa. 329—355. šireni su spisi koji nemaju ništa zajedničkog s marksiz­ mom. o čemu postoje nedvojbena svjedočanstva. sruštiti svaki ugled religiji. 1955. organiziranjem javnih diskusija. Naravno. Holbacha. 258. Glavno sredstvo te borbe bilo je prosvjećivanje naroda i popula­ rizacija znanosti. po uzoru na Sovjetski Savez. objavljivanjem odgovarajuće li­ terature i. Već 1923. Preporučivao Je prevođenje i objavljivanje ateističke literature francuskih encik­ lopedista. Feuerbacha. Pozitivističko usmjerenje marksizma doživjelo je svoj povi­ jesni vrhunac u sovjetskoj antireligioznoj ideologiji i borbenom državnom ateizmu. Buharin i E. str. Diderota. Ateizam se proširivao pomoću bezobzirne propagande pa u njemu nije bilo nikakve istraživalačke težnje i želje za istinom nego samo iracionalne želje za ateističkim učinkom. Ideologie et Instituti­ ons. Lenjihova polemika s empiriokriticizmom. polako ali sigur­ no.

o n d a je taj sekularizam zasigurno posljedi­ ca prihvaćanja modernog n a č i n a života i potrošačke ideologije. 194 . Drugim riječima. jer drugih jednostavno nema. K a d bi kojim slučajem sve ovo bilo čista konstrukcija. ne preostaje mu drugo nego da posegne za po­ zitivističkim materijalizmom k a o svojom ideološkom podlogom. a ne ideološki neutralnu školu. Odatle o n d a svi oni čudnovati nesporazumi o ulozi školstva u socijalističkom društvu. To se ateističko mišljenje isključivo potvrđu­ je k a o suprotnost teističkom mišljenju i od njega zapravo živi. jer su oni po svojoj biti ateistični. ostaje još uvijek na snazi p r v o r a z r e d n a sociološka činjenica da je gole­ mo mnoštvo današnjih marksista ipak bilo odgojeno u pozitivis­ tičkom i scijentističkom duhu kritike religije pa se za izvorni marksistički pristup tražilo od njih jedan tako radikalni misaoni obrat da ga je zaista teško zamisliti u uvjetima situacije slablje­ nja svih identiteta. ali to nije po nekoj svojoj izravnoj usmjerenosti. S t o g a mu je u pitanju ideološkog osporavanja religije jedino m o g u ć e vratiti se starim a r g u m e n t i m a i znanstvenim naivnosti­ ma predmarksističkog materijalizma. ne­ go vuče svoje daleko podrijetlo iz g r a đ a n s k e povijesne polemike s kršćanstvom. na razini mišljenja. a to nije zacijelo stajalište izvornog marksizma. Marksizam. a ne m o ž d a n e k o g novog i učinkovitijeg oblika ateizma. što nije slučaj s m a r k s i z m o m koji po posljedicama može biti ateističan. problem je dublji i složeniji nego što se pretpostavlja. a pozitivizam postavljen na mjesto koje mu u povijesti ljudske misli pripada. M a r k s i z a m dakle n e m a neki svoj p o s e b a n ateizam — k a o odjeliti misaoni sustav — a a k o ga ipak želi imati. No ono što se u tim š k o l a m a neposredno p r e d a v a l o o religiji i kršćanstvu imalo je malo sveze s marksizmom. T a k v a mistifikacija zna­ nosti u š k o l a m a — različita u pojedinim socijalističkim društvi­ ma — u p r a v o potvrđuje tezu da je ideologijski ateizam ostvariv isključivo u kategorijama tradicionalnog misaonog suprotstav­ ljanja religiji. znači.n a č n o izišao čist i neokaljan. a nije prethodno vodilo d u g u ideološku i pseudo-znanstvenu borbu protiv religije. dotično teško da može uopće imati. koji po­ vijest do s a d a nije poznavala. uopće može drugačije zanijekati osim pozitivističkim i materijalističkim obrazloženjem. Pitanje je naime da li se religija. umjesto da istisne s v a k u religioznost. Zato znanost postaje religijom. Zato se u idejnom r e d u m o g u postići ateistički učinci jedino prokušanim sredstvima materijalizma i pozitivizma. To društvo hoće i zahtijeva marksistič­ ku. kritika religije je vjerojatno m o g u ć a još s a m o upotre­ b o m klasične metode dosadašnjih materijalizama. Nažalost. k a d se religi­ ja s a m o idejno krizitira i na taj način m a r k s i z a m zatvara u zača­ r a n i k r u g znanstvene apstrakcije. A k o je negdje socijalističko društvo djelomično sekularizirano. jer s p r a m religije hoće istodobno zadržati i ateističku ne­ gaciju i shvaćanje teorijskog ateizma k a o svjetovnog oblika reli­ gije. prihvaća poziti­ v i z a m i druge njegove derivate ne iz zablude ili neznanja nego iz nužde.

neostvaren i budući. T a k v a pitanja međutim m o g u zani­ mati teoriju marksizma. teologija će biti prisiljena obnoviti i učvrstiti r a c i o n a l n a obrazloženja vjerovanja. Zato je posve razumljivo da takav marksistički hu­ m a n i z a m ne može još ući u žarište znanstvene pažnje sociologije religije i njezina iskustvena istraživanja. ovaj treći iz­ miče ideološkom određenju i i m a hipotetički domašaj. bilo bi krivo reći da u marksističkom h u m a n i z m u n e m a uopće nikakva ateizma. U njemu je religija ozna­ čena k a o posljedak otuđenja društvene stvarnosti. nestvaran. odnosno razotuđena i pomi­ r e n a društva.Treći izvor ideologijskog sekularizma u socijalizmu — koji smo stalno nazivali ateizam — trebao bi biti marksistički huma­ nizam. u svojim dvjema slučajevima — u g r a đ a n s k o m i marksističkom materijalizmu — pozitivistički je usmjereno. Stavljena u poziciju da o d g o v a r a na prigovore up­ ravo takva ateizma. Težište je dakle stavljeno na društvenu praksu. vidjeli smo. Nigdje još n e m a ni ukinutog ideološkog ateiz­ ma ni ostvarenog realnog ateizma. Od toga trenutka kritika religi­ je se p r e t v a r a u kritiku j izmjenu društva koje održava i obnavlja religioznost. S obzirom da je ateizam marksističkog h u m a n i z m a više budu­ ća posljedica. ali je očito da je on drugotan. a manje današnje stanje. ovi­ san. religija će postojati sve dotle dok njezini korijeni — otuđeni svijet — ne budu k o n a č n o podrezani. A dogodit će se s a m o o n d a ako se svijet razotu­ đi. Zacijelo. pa je p r v a dužnost m a r k s i z m a ozdraviti i razotuđiti taj svijet. a onda će k a o posljedica iz njega nestati religije. religija je izraz izopačena i rascjepana svijeta. Iz toga dalje slijedi da ateizam marksističkog humaniz­ ma metodički ne pripada području ideološke prepirke — jer je ta razina od njega povijesno n a d i đ e n a — nego ulazi u prostor druš­ tvene preobrazbe. ne vidi se razloga zašto religiozni agnosticizam ne bi bolje i logičnije o d g o v a r a o takvom iščekivanju nego što to čini ideologijski ateizam. Nejasno je nai­ me k a k o ateizam može istodobno biti sadašnje ideološko stanje i b u d u ć a r e a l n a posljedica. pa je pita­ nje koliko je to uopće još neki ateizam. Riječ je. U p r i l i k a m a o b r a n e razbori195 . A to određenje. Na kraju ukratko naznačimo da je u l o g a C r k v e u socijalistič­ kim društvima — u ideologijskom smislu — u m n o g o m e uvjeto­ v a n a trostrukim određenjem ateizma s p r a m f e n o m e n a religije. o n e č e m u što je posve sup­ rotno ideologijskom ateizmu: o ukidanju ateizma k a o teorije i us­ postavi budućeg društva koje je ostvareni ateizam. niti sadašnje prisutan. Taj ateizam niti je društveno zbiljan. pretpostavljen. A oni bjelodano pokazuju da u suvremenim socijalističkim društvima još uvijek opstoji ideologijski ateizam kao obvezni sas­ tojak marksizma. a ne na ateističku teoriju. dok za sociologiju religije ostaju r e a l n a s a m o pitanja o sadašnjem stanju društvenih i ideoloških realite­ ta. Za razliku od prvog i drugog oblika ateizma. Dosljedno tome. jer u stvari treba tek da se dogodi. što pobliže znači da religija n e m a stvarnosti u sebi nego je tek fantastičan odsjev — der phantastische Reflex — jedne bolesne društvene si­ tuacije. ukratko. Zato m a r k s i z a m ne bi smio ni­ k a d neposredno raspravljati o religiji nego o nesavršenom druš­ tvu koje uzrokuje pojavu religije.

dok se istodobno i razmjerno proširuje politička isključi­ vost. A upravo na prelazu iz ideologijskog u političko područje oblikuje se novi politički sekularizam — ne više kao apstraktno obrazloženje nego realna društvena moć. prouzročeno je tendencijom da se kršćanstvo potpuno odijeli od religije. A n n e m a r i e de W a a l Malefijt. a ne u real­ noj općenitosti. Takvo stanje je bez sumnje umjetno. otpada svaki razgovor s nekršćanima. C h i c a g o . An Anthropological View. Religion and Culture. The Quest. ali je za sociolo­ giju primjetan: ideologijska podloga slabi. U Jugos­ laviji. C. Alfonso M. Čovjek je rastavljen na državljanina i građanina. L o n d o n . jasno. a marksizam s imaginarnom religijom.tosti religije. Antropologia religiosa. M i c h e l Meslin. Taj trend. pokušavajući da s antropološkog vidika opravda smislenost religije. Paris. 1968. biblijska isključivost uvezenih zapadnjačkih teologi­ ja može zaista malo pomoći. Firenze. • 10 A n t h o n y F. teologija se zatvorila u rezervat biblij­ ske posebnosti. 196 . psihologije. da marksizam s jednakom kritičkom određenošću odbija čovjekovu političnost kao i njegovu religioz­ nost. moramo sada jednako us­ tvrditi da u socijalističkim društvima njegovo značenje na duži rok ipak opada. POLITIČKI SEKULARIZAM I RELIGIJA Iako smo ideologijskom ateizmu — koji se očituje na razini mišljenja — poklonili doličnu pažnju. Politički život je za marksizam također neko bitno otuđenje. Dakako. međutim. nije svugdje isti. M i r c e a Eliade. N e w York. Pour une science des religions. primjerice. W a l l a c e . zamiranje dijaloga između marksista i katolič­ kih teologa. koja sabire moderna znanstvena dostignuća povijesti. Religion. uz ostale razloge. Jer. jer se ostvaruje u čovjekovoj empiričkoj posebnosti. Raz­ doblje krute ideologijske isključivosti u nekom je polaganom uz­ maku. 1968. pa se čini da s gledišta Crkve baš antropološka prikladnost religije postaje sržna kategorija razgo­ vora. sociologije i filozo­ fije. to ne znači da povratak i oživljavanje ideoloških zatvorenih krugova nisu uvijek mogući nego samo da su oni u sadašnjem trenutku u blagom slabljenju. An Introduction to An­ thropology of Religion. Marksizam međutim tak­ vu distinkciju ne priznaje jer su za njega načelno sve religije ista stvar. jednako u teorijskom suprotstavljanju kao i u možebitnom približavanju kršćanstva i marksizma u socijalističkim društvi­ ma. History and Me­ aning in Religion. 1973. bez antropoloških pretpostavki religioznosti. Teologija stoga razgovara sama sa sobom. 1974. Nju će vjerojatno zamijeniti jedna vrlo široko koncipirana teologija religije. a marksizam u rezervat ezoteričnog razgovora s religijom koja za teologiju ne postoji. a politička jača. Kao posljedica toga. Poznato je. Sadržaj takva uvoda u Bibliju i kršćanstvo — što se metodički poklapa sa sadržajima religijske antropologije10 — učvrstit će oslonac ne samo za dublji i otvore­ niji dijalog s marksizmom nego i s drugim konfesijama. Di Nola. 1969.

To je razlogom zašto K. sam je Marx pisao da će emancipacija prole­ tarijata biti prije svega politička. uza sva nastojanja hegelova baština nije nadiđena. Dapače. 197 . jer se u njoj čovjek prepoznaje zaobilazno. nešto posebno. nego da­ pače u nekim točkama prešutno prihvaćena. božanstva. A upravo je država jedan takav tipičan posrednik između čovjeka i njegove slobode. političkoj. Stvarno oslobođenje od religije zbit će se tek onda kad čovjek ne bude vi­ še odijeljivao od sebe društvenu moć u obliku političke moći. a ni­ je se vratio društvenoj neposrednosti. Bauerom odbija tvrdnju da će činom ukida­ nja politizacije religije nestati svake religije. 1/1. Ljudska svjesna akcija više je koristila od iščekivanja povoljnih ekonomskih uvjeta. Čovjek nije još realizirao svo­ je istinsko generičko biće. tuđe i odijelje­ no od čovjekovih stvarnih potreba. Država i religija. jer u socijalističkim društvima čovjek još nije nadmašio svoje bit­ ne suprotnosti: individualnu posebnost i društvenu općenitost. Zato u marksizmu istinski subjekt svjetskih zbivanja nije politički čovjek nego druš­ tveni čovjek. kojega religija i politika ne uspijevaju realno dohva­ titi. što se stvarno i dogodilo. Sigurno da je osvajanjem vlasti u novim socijalističkim sustavima i uvođenjem diktature proleterijata. Dak­ le. Prvotni povijesni čin novih sustava bio je. može se op­ ravdati na više načina. što je razumljivo. politička nadogradnja stvorila je nove odnose u društvu. Um­ jesto ukidanja moći politike. Stoga su mnogi primijetili da je klasična marksistička shema u svojim povijesnim ostvarenjima doživjela obrtanje: novi proizvodni od­ nosi predhodili su rastu proizvodnih snaga. iste su po naravi. Zato je država — kao utjelovljenje političkog ži­ vota — apstrakcija općih interesa. a nosilac realiteta društvo. ostaje ona još uvijek žrtva religioznosti. U većini je socijalističkih društava međutim proces općeg os­ lobođenja bio zastao baš na ovoj razini političke otuđenosti. jer se zapleo u igru politike i njezinih odvojenih moći. Marx u polemici s B. obite­ lji. um- • 11 MEGA. str. I. zadovoljenja osobnih potreba podređen je i suprotstavljen svi­ jetu politike i oblasti javnih poslova. kroz neko posredništvo. Nosilac racionaliteta postaje politika." a ne kad Crkvu jednostavno odvoji od države. To pomirenje je za sada povjerio jednoj višoj sferi. dakle. Uostalom. Zato se država pojavljuje kao posrednik ukinuća otuđenja. 579—599. osloboditi državu od religije ne znači još nikako osloboditi čovjeka od religije. slijedilo je njezino uzvisivanje. voluntaristički element iskočio u prvi plan. Religija je priznavanje čovjeka preko posrednika. To zastajanje na političkim ishodima kao bitnim. jer uvode istu kategoriju apstraktnog posrednika.njegov privatni i posebni interes nije postao još opći i stvarni in­ teres svih ljudi. Svijet rada. eminentno poli­ tički: sve što se zbilo u društvu — uključujući tu i preuzimanje vlasti — dolazilo je od političke volje i moći predvodnika novoga društva. umjesto da ih slije­ de. proizvodnje. kad je takva država ateistična. jer ga u stvari samo odslikavaju. znači.

1 2 Takvo usmjeravanje odrazilo se na području religije. onda to više ne može biti religi­ ja. sve drugo je o b m a n a i v a r k a . Zato u sustavima gdje je politika najvažnija ljudska djelatnost. Odatle o n d a pojava da m n o g a socijalistička društva postaju sa­ mo politički »socijalistička«. oblici mističkog života religije bivaju otklonjeni posebnim nerazumije­ vanjem. Uspostavlja se dakle n e k a politička antropologija. 1973. u tome pogledu bila najdalje doprla. kriterij razlikovanja dobra i zla. onog religijskog koji se iskazuje u božanstvu i onog političkog koji se iskazuje u državi. Jacques Ellul. cjelokupnost is­ punjenja svih ljudskih zahtjeva. Stoga se čovjek s a m o po politič­ k o m a n g a ž m a n u o p r a v d a v a ili zatajuje. U većini socijalističkih društava politika je suparnik religiji: apsorbiravši sve vrednote. kao svoje prolazno stanje. P r e m d a većini socijalističkih društava nije uspjelo ukinuti opisano političko otuđenje. Jedi­ na ozbiljna ljudska djelatnost jest politička. s p a š a v a ili osuđuje. Le marxisme apres Marx. 198 . neke su zemlje ipak otišle naprijed. • 12 13 Louis Soubise. 248—250. a ne stvarno. Les nouveaux possedes. jer želi ispuniti do kraja s m i s a o čovjekova postojanja: politika zauzima mjesto zadnje istine. 1967. Ellul upozorava da je spome­ nuta sakralizacija politike d a n a s zahvatila cijeli moderni svijet. on je to manje čovjek. uspostavljanjem sustava druš­ tvenog samoupravljanja. koja sa­ da pred sobom nije i m a l a toliko prisutne suprotničke a r g u m e n t e ideologijskog ateizma.jesto da oslobodi one koji su sadržani u rastu proizvodnih snaga. Zato politički sekulariz a m u stvari tvori natječaj prvenstva dviju religijskih struktura koje s v a k a za sebe — s obzirom da su podjednako religijske — imaju pretenzije na prvenstvo i isključivost. jer uk­ ljučuje iste apstraktne posrednike — onda je jasno da će u pro­ storu društva neminovno doći do sučeljavanja i nadmetanja tih dvaju posrednika. vjernik je zaista neko nedovršeno. Svi oblici političke djelatnosti dobivaju religiozna svojstva. A ta konkurentnost dolazi z a p r a v o od činjenice što su političke vrednote eminentno religiozne naravi. Politički gledano. o n a je p u n i n a djelovanja. nego se u njemu još i učvrstiti. što je d r u g a riječ za po­ četak njegova zaborava. str. str. A k o je n a i m e politika sve. Paris." S p r a m te političke metafizike — kao čovjekove jedine razine zna­ čenja — religija gubi svoj životni prostor i biva smještena na rub smisla. jedina točka dodira sa zbiljnošću. Paris. koliko konkurentne vrednote političkog sekularizma. poku­ šavajući prevladati političko posredništvo u društvenom životu. Ukratko. politički sekularizam direktno ne niječe religi­ ju — k a o ateizam — nego je indirektno u društvu obezvrijeđuje i aksiološki marginalizira. 46—47. U tom kontekstu. manjkavo i negacijom određeno biće. J. koja u m n o g o m e zamjenjuje religiju. apsolutne važnosti. A k o je dakle politika n e k a vrsta religije — što za m a r k s i z a m zaista jest. radikalne podijele ljudi. politička će odluka biti uvijek konačna. o n a je postala p r v a i najvažnija od svih ljudskih vrednota. N e m a sumnje da je Jugoslavija. K r š ć a n s t v o ulazi u red nebitnih stvari. što mu politika nije p r v a vrijednost i jedina strast.

3 2 . od njih živi. Rezultati istraživanja su pokazali da je stupanj intenziteta ateizacije društva u m n o g o m e ovisan od stupnja ostvarenja samoupravljanja. Spiro Marasović. Z a g r e b . nemoći i izgubljenosti. U marksističkom kontekstu to je po sebi razumljivo. Čovjek će se tako vratiti — poručuju marksisti — razi­ ni svoje stvaralačke naravi. 1966. samoupravljanje m o r a ukinuti sve posrednike. u n u t a r bogatstva dotadašnjeg svijeta. Socijalističko društvo i religija. Sarajevo. p r e m a tom stajalištu. nego s a m o da mu omogući život koji o d g o v a r a njegovoj prirodi. 199 . Stoga je odnos između samoupravljačke prakse i religije uvijek suprotno usmjeren: što se samoupravljanje bude brže razvijalo. Marksistička teorija predviđa da će p r a k s a samoupravljanja sve više činiti čovjeka ovisnim o njemu samome. a religiozna atributima apstrakcije. odnosno sve manje ovisnim o n e č e m u što je iz­ v a n njega. poduzeto je u J u ­ goslaviji. Cilj je istra­ živanja bio utvrditi stupanj povezanosti između samoupravljačke p r a k s e i religijske svijesti. 71. ipak taj život s a m po sebi vodi ukidanju religije. Iako samoupravljanje — to treba naglasiti — ne ide za tim da čovjeka oslobodi od religije. Da bi se ta teorijska stajališta verificirala. pogodnom znanstvenom metodom. u praksi ostva­ r e n a spoznaja vlastitih ljudskih moći. ali postoji potreba borbe za ljudskije odnose koji će posredno i n a k n a d n o iščupati korijenje svakoj religiji. str. 1 9 7 8 . jer je samoupravljanje. od kojih je jedan i teologijski. 15 Mogućnost Crkve u teoriji samoupravnog socijalizma. z a h v a ć a religiju u smislu humanističkog m a r k s i z m a koji problem postojanja religioznosti u društvu ne dramatizira. novija sociološka istraživanja — koja su obavljena u reprezentativnom uzorku. sociološko istraživanje. A upravo to vraćanje čovjeka sebi. i dapače. potpuno iščez­ nuti. ruši — kažu — temelje reli­ gije. naravno.176—177. 1 4 N e ć e m o se dulje zadržavati na ovoj problematici jer o n a sad­ rži više različitih prilaza. To je razlogom zašto više ne postoji potre­ ba neposredne borbe protiv religije. tri desetljeća staro. p r e m d a na dosta ograničenom i nedovoljno tipičnom području. Pri tome. to će religija — kako pred­ v i đ a marksistička teorija — više slabiti. Prvo. str.Samoupravljanje i m a značenje p r o c e s a negacije svih otuđenja i u k i n u ć a svih posredništava — jednako religijskih k a o i svjetov­ nih. jer ateizam iščekuje od razotuđene budućnosti. religija. Ali u s v a k o m činu samoupravijačke p r a k s e trebao bi na neki način v e ć sad živjeti dio te budućnosti. naprotiv. Esad Ćimić. jer je s a m o u p r a v n a p r a k s a o z n a č e n a atributima djelatnosti i ispunje­ nosti. 1 5 Za nas će biti dovoljno a k o spomenemo da je tvrdnja o uzročnoj poveza­ nosti između pojave širenja samoupravljačke p r a k s e i pojave opadanja religioznosti podložna sociologijskoj upitnosti b a r e m zbog d v a razloga. preglednom i jasnom o b r a d o m dobivenih p o d a t a k a — p o k a z a l a su da predloženi jednostrani m e h a n i z a m uzročnosti odnosa sa­ moupravljačke prakse i slabljenja religioznosti ne može protu- • 14 251.

To otkriva da se sekularizacija — više nego sekularizam — pojavila u jugos­ lavenskom društvu zapravo otkrićem modernog načina života. 17 S e r g e j Flere. urbanizacije. tvrde da radništvo na istraživanom području očito ne tvori onaj seg­ ment u postojećoj populaciji za koji bi se smjelo s razlogom us­ tvrditi da se relativno najviše odvojio od religije i Crkve i da je u cijelosti najsnažnije zahvaćen procesima sekularizacije. Upravo radničke sredine — u kojima se proces samoupravljanja povjesno začeo i najviše razvio — nisu postale toliko očekivana žarišta nevjerovanja. u Zborniku za društvene nauke Matice Srpske. str. 1975. Štovi­ še.mačiti svu složenost društvenog bića. svezak. 69—92. što je jedna socio-profesi­ onalna skupina slabije vezana za središnje institucije i strukture vladajućeg društvenog sistema. Takav pluralistički okvir razmišljanja u stvari nabraja ele- • 16 Štefica B a h t i j a r e v i ć . Novi S a d . možda bi bilo ispravnije govoriti o spoznaji nekog društvenog to­ taliteta. masovnom znanstvenom obrazovanju i slič­ 17 no. kad bi se doista na posve iskustven način dokazalo da postoji neka stanovita korelacija između jačanja samoupravljačke prakse i slabljenja religioznih uvjerenja. to je stupanj njezine vezanosti za religiju i Crkvu u prosjeku veći. Zato neki marksistički sociolozi počinju zastu­ pati ideju da univerzalni trend brze sekularizacije u Jugoslaviji treba pripisati prije svega procesima industrijalizacije. Z a g r e b . Religiozno ponašanje. I obratno. o nekoj cjelini novih uvjeta ili jednostavno o ekološkoj sekularizaciji koja se objavljuje u šoku otkrića industrijskog i gradskog života. 199. Str. što je pojedina socio-profesionalna skupina čvršće vezana i izravnije uklopljena u središnje strukture i institucije vladajućeg društvenog sustava i još uže vladajućeg društvenog poretka — nastavljaju spomenuti sociolozi — to je veći stupanj njezina odvajanja od religije i Crkve. radništvo nije ni onaj segment za koji bi se smjelo ustvrditi da se relativno natprosječno odvojio od religije i Crkve. . usporedo s povijesnim postupkom uvođenja samoupravljačkog sustava u društvu tekao je istodobno i opći postupak in­ dustrijalizacije i urbanizacije društva — sa svim popratnim poja­ vama — pa je vrlo teško razlučiti što kojem društvenom tijeku pripada i odakle stvarno dolaze efekti sekularizacije. pa da je slijedom toga samoupravljanje poglaviti uzročnik sekularizacije. Naprotiv." Drugo. Radništvo u istraživanom pod­ ručju — prema marksističkoj ocjeni — očito nije onaj segment populacije za koji bi se moglo reći da se relativno najviše odvojio od religije i Crkve u ideologijsko-intelektualnoj dimenziji. što zacijelo neće biti odveć lako. 200 1975. I. odba­ cujući radikalno i dosljedno religijska vjerovanja i ispunjavajući vlastitu svijest izrazito racionalnim sadržajima. 180—182. Teorijsko-metodološki pristup izučavanju religije u vojvođan­ skom društvu. Naime. trebalo bi naknadno još barem pokazati kako na spomenuti proces odu­ miranja religioznosti nisu djelovali drugi uzroci osim onih iz ob­ lasti prakse samoupravljanja. deagrari­ zacije. koji su obavljali ta nova istraživanja.S r đ a n V r c a n . Zato marksistički sociolozi.

Naspram političkim moćima i svje­ tovnim mitovima ona — pritisnuta društvenim okolnostima — pruža svoje dvostruko svjedočenje. ili je uopće neće biti. svjetovna religija će politički nadjačati institucio­ nalnu vjeru. Iako dakle krajnje depolitizirana. morati stalno dokazivati — već svojim opstojanjem — da politika ne pokriva i ne iscrpljuje sav prostor čovjekove smislenosti. koje se sastoji u žrtveničkom promicanju duhovnih vrednota. A socijalizam je upravo vrijeme u koje­ mu se to više i bolje vidi. U tom smislu reli­ gija je nužno ispravak političke apsolutnosti. nego samo duhovno svje­ dočiti.mente koji su vlastiti svim modernim društvima i tvore najvažni­ je sastojke spomenutog totaliteta ili općeg kompleksa urbano-industrijskog svijeta. onda ostaje samo religija u politici. Moglo se pretpostaviti da će u socijalističkim društvima Crkva — kao religiozna institucija — doživjeti potpunu depolitizaciju. što međutim ne spada u te­ matski obzor sociologije. po­ stane sve više autentični čin ljudske slobode i da mu ništa ljud­ sko — pa ni religija — ne bude tuđe. za uzvrat. U socijalističkim društvima nema dakle mjesta za jednu političku teologiju. Suočena s tim teškim nesporazumom. Trebalo je ipak očekivati da samoupravljanje. nema politički neutralnih ideja i djelovanja. To dvostruko svjedočenje nije posljedica novih pasto­ ralnih htijenja ili lukavijih katehetskih uputa nego je jedini put održanja religije u novom društvu. Čini se da nadolazi vrijeme kad će religija biti čišća i iskre­ nija. U taj će je povijesni položaj nezaustavljivo dovesti suparnička djelatnost moćnog političkog sekularizma. Ako je naime sve politika. negativno. Crkva će ipak teško izbjeg­ nuti stalnoj sumnji politizacije. Odatle brojni nesporazumi i nedorečenosti u odno­ sima između religije i društva. jer je definitivno oslobađa povijesnog naslje­ đa u kojemu se ona bila previše vezala za politiku i zemaljska carstva. ali ti­ me ni za podsvjesnu konverziju vjernika na marksizam kroz suv­ remeno politizirano kršćanstvo — kako je to često slučaj na Za­ padu. Ali vratimo se na kraju odjeljka opet političkom sekularizmu i odjecima tog sekularizma na religiju. dru­ go. Jedno. što je uostalom jedini način da poništi učinkovitost kvazireligijskih sadržaja političkih sekularizama. što se danomice obistinjuje. Ostvarujući tako prvi put u povijesti stanje čiste depolitizacije. to je za sada neizvjesno. koje se sastoji u dobrovoljnom odricanju od svake političke vlasti. Zato je Crkva dužna danomice pružati dokaze o tome da se ne želi natjecati u političkim igrama. Zacijelo takva je sudbina za Crkvu blagotvorna. Raz­ loge tome treba tražiti u službenoj tezi o neizbježnom političkom ustrojstvu svake ljudske djelatnosti. onda je to neizostavno i religija. Da li pak u taj kompleks ulazi samoupravljačka praksa i u kojoj mjeri. pozitivno. Zato je njezin samosvojni op­ stanak jednak zapravo njezinoj bitnoj poruci. pa tako i religiju. bez obzira na razne hipoteze. Ako negdje uspije pokazati da čovjek ne živi samo od politike nego i od drugih vri201 . Politički sekularizam sve procje­ njuje s gledišta politike. religija će. Ako nema politike u religiji. Crkva postaje spremna da svoj izvorni religiozni za­ nos autentičnije zasvjedoči.

a ne kao njemu suprotničko iskustvo političke moći u društvu.jednosti. Jasno. • 18 S a b i n o S. negdje je ova potrošačka groznica u silaznoj fazi s vi­ dljivim odbljescima zasićenosti i tjeskobe. Neki konzumistički »amerikanizam«. radnik —* i postaje potrošač. Poznatiji je inače pod imenom sekularizacije. Iz toga slije­ di da se druga bitna funkcija religije u socijalističkim sustavima sastoji upravo u ovom otkrivanju istine da politička djelatnost ni­ je ni najvažnija ni jedina. 1979. Svakako. Pristajući na pragmatizam i rutinsko kupovanje radosti. // s e m e religioso della rivolta. U kon­ tekstu današnje euforije za konkretno i neideološko. bez velikih pitanja i pun samo­ zadovoljstva. rat­ nik. nije sabiranje nego rasipanje. proširio se ovih zadnjih godi­ na i zarazio. Stoga otkri­ vanje blagostanja može biti dvoznačno: u radosti i prolaznom uz­ buđenju ili u praznini i dosadi. među­ tim. utjelovio se kao masovni agnosticizam i praktički društveni indiferentizam. preobrazio se i oslobodio radikalizma. dok je drugdje opet u uzlaznoj crti s izraženim značajkama varljivog optimizma i na­ metljive euforije. Od paleolitika do danas nije bilo veće revolucije: prvi put u svojoj povijesti čovjek se ne brine za svoj gospodarski opstanak. Mehanizam tehnokratske prisile i potrošač­ ke manipulacije spriječava »stvaranje jednog organskog sustava zadnjih značenja«. klasični ate­ izam se reducirao na salonsku frazu. visokog standarda i suvremenog načina života. On više nije onaj sveopći i razumski sustav života i svijeta. Prestaje biti lovac. Ateizam je prešao u područje života. aforizam i esej. religija ima ozbiljnu šansu da postane znak upitnosti i prva pukotina na očitostima političkog pozitivizma. str. M i l a n o . ovisno o tome da li im čovjek pristupa gladan ili sit. U središtu njegova zanimanja nije stvaranje nego rastvaranje. A c q u a v l v a . na svakdašnjost i banalnost življenja." bilo da se radi o religijskim ili svjetovnim sustavima. čovjek u zasićenos­ ti duhovno otupljuje. čovjek sve manje nalazi sreću u trošenju — uostalom. anegdotu. 129. jer su sredstva njegova otklona vrlo ograničena. a tvori u stvari opću modernu ravnodušnost spram vjerskim vrednotama. Zato se pojava potrošačkog sekularizma pod tim vidikom ukazu­ je kao nužna posljedica praznine rasprodanog svijeta. Povijesno je nastao na Zapadu. kakav je bio u doba prosvjetiteljstva ili u njemačkom materijalizmu prošlog stoljeća. manje ili više. ukus materijalnih dobara je različit. kao i u svakoj svojoj neumjerenoj strasti. POTROŠAČKI SEKULARIZAM I RELIGIJA Treći i danas u svijetu najrasprostranjeniji oblik sekularizma jest potrošački. Živimo u vrijeme krize velikih ideologija i njihovih obveznih pratilja: ateizama. jer postoji također i religiozna djelat­ nost koja je od nje različita — kao čovjekovo iskustvo duhovnosti u svemiru. U potrošačkoj civilizaciji. sve bogate narode. a vezan je uz pojavu industrije. Takav potrošački sekularizam je za religiju najopasniji. 202 . površan i neherojski.

o n a je n o v a ideo­ logija privatiziranog i sekulariziranog svijeta. nekvalificiranim r a d n i c i m a 82%. Elements of a Sociological Theory of Religion. sigurno. m e đ u kvalificiranim r a d n i c i m a u industriji 96%. Sociologia e secolarizzazione. P e t e r L. 1979. Riječ je o početnim p o m a c i m a i prvim iskustvima. A n d r e w M. L o n d o n . 1973. 1956. ali ih zato n e m a m o r a z l o g a prešu­ ćivati. seljacima-radnicima 81%. The Social Psychology of Religion.B e n j a m i n Beit H a l l a h m i . privatnicima 88%. A General Theory of Se­ cularisation. La secolarizzazione. humanistič­ k o m inteligencijom 95%. Komenti19 H e r m a n n Lübbe. La religione della crisi. itd.U zapadnim i g r a đ a n s k i m društvima proces sekularizacije je teorijski" i empirijski 2 0 dovoljno istražen. Na toj rang-listi osobnih vrijednosti zadnja tri mjesta zauzimaju: mogućnost društveno-političkog r a d a (33%). službeni­ c i m a 90%. L o n d o n . A c q u a v i v a . 1978. M i l a n o . G l a s n e r . Unsecular Man. 1969. Säkularisierung. Religija u modernom industrijskom društvu. The Sociology of Secularisation. 1977. zamiranje interesa za društvene vrednote i tuđe nevolje — svojstveno je suvremenim društvima. slavljenje malograđanstva. bivajući to moćnijom što je oni manje prepoznaju k a o lažni i više otkrivaju k a o »stvarni« život. jer je u tim društvima ponikao. Split. iako u ograničenom obujmu. A Critique of a Concept. G r e e l e y .G u s t a v o G u i z z a r d i . u z b o r n i k u 'Društveni slojevi i društvena svest.M ü n c h e n . 21 D r a g o m i r P a n t i ć . The Sacred Canopy. S a b i n o S. primjeri­ ce u Beogradu. B e o g r a d . T o r i n o . p a d religioznog z a n o s a u ma­ s a m a nije u tim društvima vezan isključivo za ideologijski i poli­ tički sekularizam nego je u njima na djelu također prisutan i tre­ ći sekularizam — potrošački. učenici srednjih škola izjavljuju da preferiraju: voditi m i r a n i povučen život (79%). N e w York. Pojava potrošačkog ma­ terijalizma u z i m a d a n a s vrlo opasne razmjere. dobre stambene mogućnosti (64%). Elio R o g g e r o . poljoprivrednicima 74% 21 — da je doista nevjerojatno da bi oni potjecali s a m o od ideoloških uzročnika. steći ru­ kovodeći položaj (25%) i živjeti u skladu s vjerom (18%). a čini se da nije potpuno mimoišla ni socijalistička društva. zatvaranje u obiteljski egoizam. G u s t a v o G u i z z a r d i . 1977. 1972. N e w York. tehničkom inteligencijom 92%. 20 J a k o v J u k i ć . 1973. U podtekstu suptilnog p r o c e s a ideologizacije modernog n a č i n a življenja stoji potrošačka opsjena koja je u n a š e vrijeme marcuseovski izjednačila sve ljude. o koji­ ma relativno m a l o znademo. F r e i b u r g . iskazani su tako nepovoljni rezultati religioznosti odraslih i zaposlenih — nereligioznih je m e đ u rukovodiocima 98%. mogućnost brzog napredovanja u zvanju (69%). M a r t i n . No. D a v i d A. prizemlje­ nje ukusa. • 203 . jer nedostaju usporedni i precizni pokazatelji. Za potvrdu toga utjecaja n e k a posluže neki škrti podaci. O x f o r d . Tijek opće sekularizacije. 369. B e r g e r . J e d n a k o . Vrednosti i ideološke orijentacije društvenih slojeva. Geschichte eines ideenpolitischen Beg­ riffs. 1975. u d r u g o m istraživanju. Mic­ h a e l A r g y l e . str. okretanje p r e m a potrošnim dobrima. 1973. Teško je reći u kolikoj je mjeri taj potrošački sekularizam stvarno zahvatio socijalistička društva. P e t e r E. Zacijelo to vrijedi prije s v e g a za Z a p a d gdje je eskalacija potrošačkog mentaliteta u p u n o m z a m a h u . The Persistence of Religion. U stanovitim u r b a n i m i industrijskim aglomeracijama. što je razumljivo. B o l o g n a .

Religijsko pripadanje u uvjetima sekularizacije druš­ tva. tj. O tom feno­ menu. »s dobrim stambenim mo­ gućnostima« i »uspjehom u struci«. dakle kao aktivni agens istisnuća religijskih žarišta u društvu. Individualna usmjerenost značajna je dimenzija njihovih interesa. str. godine u Moskvi izdan zbornik posvećen u cijelosti problemima sekularizacije. 204 . Ima međutim na­ govještaja da se nazire jedan radikalniji marksizam koji će više pažnje pokloniti kritici svjetovne religije nego što će u osporava­ nju religiozne religije nalaziti dobar izgovor za svoja zaostajanja na razini upravo te iste svjetovne religioznosti. U okviru istog teorijskog koncepta. Tako je 1970. Nažalost. ima u Marxa daleko više svjedočanstva nego o »čistoj« religiji. Za spomenute sovjetske sociologe sekula­ rizacija savršeno ulazi u okvir povijesnog materijalizma koji predviđa apsolutni kraj religiji. pa zbog svoje očite ideologičnosti teško da može biti prihvaćeno kao neko ozbiljnije sociologijsko staja­ lište. 1975. 220. pa to nije poštedjelo ni društveno-politički kao ni vjerski angažman mladeži. Ovo raz­ mišljanje o sekularizaciji ne razlikuje se mnogo od izvoda o povi­ jesnom materijalizmu. teže je ustati protiv potrošačkih fetiša i novčane idolatrije nego optuživati religiju za stanovite očitosti njezina konzervatizma i zatvorenosti. Dapače. Primjerice." Sve to pokazuje da potrošački sekularizam — koji se općeni­ tije javlja kao proces sekularizacije — nije potpuno odsutan u so­ cijalističkim društvima. mnogi njegovi sljedbenici to često za­ boravljaju. marksistički sociolozi primjećuju da se u mla­ deži radi o disperziji interesa s tendencijom privatizacije. ali mu izbjegavaju dati konotaciju negativnosti i društvene škodljivosti.rajući te rezultate. recimo. Pisci tog djela smatraju da treba izjednačiti teoriju sekularizacije s navješ­ tajima povijesnog materijalizma o skorom nestanku religije u so­ cijalističkom društvu. A upravo marksizmu dugujemo otkriće da sakralno može uvijek biti »investirano« u svjetovne predmete. model sekularizacije može biti shvaćen kao model integracije ili participacije. religija bi u svojem obračunu s potrošačkim sekularizmom 22 Štefica Bahtijarević. posebno u socijalističkom društvu. po­ vlačenja u »povučen i miran život«. liberalniji marksizam upozorava kako se proces sekularizacije uočava u cijelom mo­ dernom društvu. U onim društvima gdje je kritička svijest dozrela za tu distin­ kciju. Marksistički sociolozi dakle priznaju općenitost procesa se­ kularizacije. Zato je sudbina religije u suvremenom urba­ nom i industrijskom svijetu. otvorena različitim mogućnostima. mnogi se njegovi nasljednici upuštaju u analize te za­ nimljive društvene pojave. To je zato što njih više impresionira učin­ kovitost procesa sekularizacije na području religioznosti. Iako se klasični marksizam nije izravno nikada bavio sekularizacijom. nego što ih zabrinjava proboj potrošačkih sadržaja na područje druš­ tvenosti. Zagreb. Religiozni status gospodarskih i političkih institucija u kritici današnjeg marksizma — uz časne iznimke — lošije pro­ lazi od same religije. jer je u današnjem obliku nije ni poznavao.

ako ni­ šta drugo. religija nužno uzima oblik novog — trećeg — svjedočenja. Na kraju treba istaknuti da je tema o ulozi religije u socijalis­ tičkim društvima obrađena uvjetno kao neka sociologijska ap­ roksimacija. naši će zaključci biti hipotetični. zlata. Malo je naime vjerojatno da bi Crkva u socijalističkom društvu ikada uspjela postati tako boga­ ta kao što je to u zapadnim zemljama. a nije samo doktrinarno željna da bude Crkva siromaha. To suočenje. me­ đutim. prije ili poslije. A to je svjedočanstvo za njezi­ no moralno poslanje od temeljnog značenja. Ondje pak gdje je ta misao ostala nepokretna u okvirima obrane svake svjetovnosti. i to upravo onoliko koliko je spomenuta kriza identiteta zamrači­ la značenje riječi ovdje ispisanih.morala u socijalizmu naći — za razliku od slučajeva ideologij­ skog i političkog sekularizma — potporu i suradnika. teologija. naravno. mora dramatično suočiti. Budući da na to pi­ tanje nema precizna odgovora. socijalističko društvo i marksizam — očuvali svoj identitet ili ih je kriza određenosti već pretvorila u fantazme ideoloških rasapa. Crkva svojim siromaštvom preuzima ne samo ulogu kritike tih zastranjenja nego pokazuje stvarne mogućnosti življenja u prostoru društve­ nog blagostanja. izvorna je marksistička misao bila beskompromisno uperena protiv svijeta novca. Zato je jednostavno socio­ loški prisiljena da bude siromašna Crkva. Tome trostrukom sekularizmu odgovara trostruko svjedočanstvo reli­ gije: ideologijskom sekularizmu odgovara svjedočanstvo razbori­ tosti religije. političkom sekularizmu odgovara svjedočanstvo duhovnosti religije. religijska zajednica već sad na paradigmatski način anti­ cipira — ne toliko svojevoljno koliko stjecajem povijesnih okol­ nosti i novih društvenih odnosa. A problem obilja — materijalnog i duhovnog — uvijek je neki moralni problem s kojim se svako moderno dru­ štvo. jer nije do kraja utvrđeno da li su nosioci različitih realiteta u razgovoru — Crkva. Jer. potrošačkom sekularizmu odgovara svjedo­ čanstvo siromaštva religije. robe. U sociološkom izrazu ta će svjedo­ čanstva. Naspram potrošač­ kim mahnitostima pojedinih segmenata u društvu. trošenja i besmisla ra­ sipničkog trajanja. ZAKLJUČAK U našem ogledu pokušali smo najprije pokazati kako se soci­ jalistička društva — kad je u pitanju otklon — odnose spram po­ jave religije. 205 . političkog i potrošačkog sekularizma. Vidjeli smo da taj odnos može uzeti trostruki oblik: oblik ideologijskog. imati smisao funkcija religije.

tu doista neviđenu dramu raspadanja jednog od najopćenitijih po­ vijesnih zamišljaja. koji se pred našim očima upravo razgrađuje od Baltika do Pekinga i od Berlina do Tirane. pa treba očekivati privremeni zastoj u znanstvenom pristupu tim novim društvenim preobrazbama. koji su se pozivali na marksistički svjetonazor. O tom se porazu marksističke ideologije.SOCIJALISTIČKI FEUDALIZAM. sociologija religije na prvo mjesto svojega zanima­ nja stavlja sadašnji slom i kraj marksističke društvene utopije. o krivom nadomjestku istinske religije — spomenuta je sakralna društvena i ideološka tvorba to brže iščeznula što se oštrije sučelila s neza­ ustavljivim naletom moderne svjetovnosti. novinarske senzacije ili puke biološke reakcije. Ot­ kriva se da za bilo kakvu razložniju teorijsku obradu nedostaje potrebna povijesna udaljenost i sabiranje iskustvenih podataka. 207 . RELIGIJSKI SASTOJCI U MARKSISTIČKOM SVJETONAZORU Sigurno. može naći u tipič­ noj religijskoj postavi marksističkog društvenog mita. Odgovor da se taj društveni sustav povijesno iscrpio teš­ ko može ikoga zadovoljiti. u naše doba mnogo piše. odjeci toga događaja kao da rijetko kad uspijevaju prekoračiti prizemnu granicu poli­ tičkog dojma. jer odmah uskrsava novo pitanje: za­ što se kapitalistički sustav nije još iscrpio. izazvao razumljivo iznenađenje u svijetu i u nas. marksizam je u svojoj najdubljoj srži izričito religiozni svjetona­ zor. a od prvog je mnogo stariji? Jedan se od ishoda prijepora. ali isto­ dobno nitko ozbiljno ne pita zašto i kako je uopće moglo do nje­ ga doći. Još će se više nesnalažljivosti pojaviti zacijelo u području pojedinih teorijskih ogranaka — pri­ mjerice u sociologiji religije — jer su oni tek ovisni dijelovi veće cjeline. Budući da je riječ samo o zaostaloj svjetovnoj religiji — tj. POSTMODERNA I KARIZMATIČKA RELIGIOZNOST Iako je današnji nagli i spektakularni krah socijalističkih po­ redaka. Prema tom gledištu. sigurno. Stoga valja s velikim oprezom zakoračiti u prostor prvih raščlambi i prosudbi o golemom duhovnom obratu što se zbio u socijalističkim društvima i o njegovu mogućem raspletu u bu­ dućnosti. koji se u ozračju suvremene svjetovnosti brzo istopio. što je u po­ glavito] nadležnosti sociologijske znanosti. doduše.

što znači da samo oči­ ta i bezuvjetna eshatološka nada drži na okupu cjelovitost mar­ ksističke misli. str. Protivno tome E. Cak je i jedan B. B a s e l . pa njezina potpuna oprečnost nužno donosi u budućnosti posvemašnje dobro. ali ovaj nut u liku komunističkog ugnjetavačkog i ideo­ loškog sustava. Toynbee. Za njega je marksizam neka osobita i posebna religijska ideolo­ gija. Thier5 us­ traje na utjecaju što ga je na mladoga K. 78. Zeitkritik und Geschichtsphilo­ sophie des Jungen Marx. Središnji mar­ ksistički iskazi otkrivaju naime čudnovatu podudarnost s poru­ kama kršćanske objave. Philipp. Prema B. pa je dopušteno zaključiti kako je komu­ nizam prvenstveno neka svjetovna religija i zemaljska mistika. 172. filozof posve suprotna usmjerenja. str. Berđajev predviđao uspostavljanje novoga srednjov­ jekovlja. i marksističke svjetovne eshatologije. Wahrheit und Ideologie. 350. M. Drugi Kristov dolazak — Revolucija-. 368—369. P a r i s . Ta dijalektika vremen­ ski posve odvaja ono što je bilo prije od onoga što će tek doći. 1953. a ruski mislilac N. Konačno. 1957. Hessa. ističući židovsko-kršćansko podrijetlo ideje komunizma. L'athćisme du jeune Marx. Poslije će rata još veći broj stručnjaka za marksizam zastu­ pati tu teoriju međusobne ovisnosti dvaju svjetonazora. W. H e i n r i c h Popitz. Fichtea i G. Der entfremdete Mensch. 3 E r i c h Thier. J. str. pred rat pronalazio u temeljnim marksističkim po­ jmovima sadržaje koji su posuđeni od kršćanske vjerske baštine. Marxa morala izvršiti eshatologija M. 1959. 2 208 . M. O tim sličnostima — dakako u većoj ili manjoj mjeri — rasprav­ ljali su J. Weber. Russell. Bochenski. Pakao — kažnjavanje kapitalista. dok H. Ses origines hšgšliennes. posvemašnje je zlo. J. Popitz' nalazi izvor te marksističke sklonosti prema religijskom tumačenju povijesti — u svjetovnom obličju — u njemačkoj idealističkoj filozofiji. s druge. G. Izabrani narod — Proleterijat. G ö t t i n g e n . po­ sebice u J.Inače. plod pro­ šlosti. s jedne strane. Hegela. Sličnost židovsko-kršćanskog shvaćanja povijesti spasenja. Tillich. Bartha'. Taube i R. Russellu oba ta reda nazivlja izazivaju u ljudskoj duši posve isti čuvstveni odjek. Cottier. W. O tome je početkom stoljeća pisao sociolog M. Spomenuto stajalište primi­ jenjeno na povijest pokazuje da postoji nemalo suglasje između marksističke slike povijesti i kršćanske dogme o padu i iskuplje­ nju čovjeka. Dirks. P. G. Aron. Das Menschenbild jungen Marx. Crkva — Komu­ nistička partija. W. opisana je u H. u društvenoj teoriji i suvremenoj filozofiji odavno je stavljena u opticaj tvrdnja o religijskim sadržajima marksizma. Schumpeter. 1948. 4 G e o r g e s M. J. Tijek je povijesti dakle prema preobraženoj sutrašnjici nezadrživ. Cottier4 pripisuje marksizmu maniheističku viziju povijesti: sadašnjost. Tisućgodišnje kraljevstvo — komunis­ tičko društvo. str. Među posljednjima je nedavno velikom spremnošću i znan­ stvenom brižljivošću uvjerljivo branio spomenutu tvrdnju poljski • 1 H a n s B a r t h . koji je bio vidno nadahnut Saint-Simonovim društvenim utopizmom. Stoga stavlja znak jednakosti između sljedećih kategorija: Mesija — Marx. ob­ likujući nepomirljive likove Zla i Dobra. Z ü r i c h .

232—246. prožeta zlom vjerom. Kritika marksističkog određenja ideologije. Beograd.9 Prva je ona o gnostičkom obilježju čovje­ kove osobne spoznaje a druga o eshatološkom razvoju zajednič­ ke povijesti čovječanstva. treće. Kolakowski5. čemu obvez­ no prethodi tema o svjetovnoj apokalipsi. 209 . U tom smislu marksizam obavlja nezamjenjivu religijsku funkci­ ju i njegova učinkovitost ima religijsko obilježje. Jer. To je neka izvan­ redna i nadmoćna spoznaja koja osjetno nadilazi svako obično ljudsko znanje. 591—599. jedino onaj tko do kraja usvaja marksistički svjetonazor. Tko prihvati učenje marksizma. o kojima sam na drugom mjestu opširnije pisao. 1985. Str. neprevarljivo je upućen u buduć­ nost tijeka povijesti. Druga sakralna tema je o svjetovnom eshatonu. nepravde i zla. Krećemo dakle k novome poretku. to nije bitno poremetilo stanje duhovne sigurnos­ ti u njihovih pristaša. što religijska učenja nikad ne čine. otuđenja. Ali to je kariki­ rana religija. 24. doznaje istinu o podrijetlu svije­ ta i čovjeka. povijest nužno i nezaustavljivo ide — mesijanskim djelovanjem proletarijata i apokalipsom revolucije — prema savršenom druš­ tvu. Poznato je iz povijesti religija da gnoza ima značenje posje­ dovanja tajnoga znanja koje spašava čovjeka. drugo. poka­ zala pogrešna. Nepotrebno je dalje nabrajati i iznositi te ili slične teorije o religijskim ishodištima marksizma. Drugim riječima. podjednako K. Glavni tokovi marksizma. 3. Za njega je marksizam bio i ostao najveća fantazija našega stoljeća. Premda su se sva proro­ čanstva. 1989. Marxova kao i kasnijih marksista. taj biva postupno uveden u neko apsolutno znanje 0 svemu i time se spašava: prvo. Za marksizam. siromaštva. Ovdje se lako uočava odnos uzročnosti između prihvaća­ nja marksističkog svjetonazora i izvjesnosti nadolaska savrše- • 5 Lešek Kolakovski. jednakost 1 mir. ta se sigurnost nije temeljila ni na kakvim iskustvenim pretpostavkama ili povijesnim zakonitosti­ ma nego isključivo j j a duševnoj potrebi ljudi za sigurnošću. svjetovnom Edenu i Zemaljskom raju. III. To je čisto maštanje o društvu savrše­ nog jedinstva. dokučuje istinu o svojoj sadašnjosti i zadaci­ ma koje mora obaviti. Širina utjecaja koji je marksi­ zam bio zadobio ne samo što nije uspjeh njegovih znanstvenih zasluga nego gotovo u potpunosti ovisi o njegovim proročkim. Vjerojatno se danas iz broj­ nih tvrdnji o sakralnom ustrojstvu marksizma mogu izdvojiti ba­ rem dvije nezaobilazne religijske teme. a sve suprotne vrednote pomiriti. taj može razumjeti sva zbivanja u svijetu i spasiti se od besmisla i smrti. u Crkvi u svijetu. str. Jednako je i s marksizmom. svezak.filozof L. 6 Jakov Jukić. u kojemu vladaju sreća. fantazijskim i iracionalnim stranama. naime. u kojemu više neće biti iskorištavanja. Postoji dakle stanovita marksistička svjetovna soteriologija i stanovita marksistička svjetovna eshatologija. u kojemu će se sve ljudske težnje i žudnje ostvariti. jer svoju prolaznu zemaljsku eshatologiju pokušava prikazati kao znanstveno postignuće.

samostalne sindikate. 217—218. niti je komu­ nističko društvo i gdje još ostvareno. političke stranke. 210 . Otud razlog zašto još jedanput — doduše u nešto skraćenoj. briga za raspodjelu. raskošni život vlastodržaca. odnosno u svemu predgrađansko. ub­ rzanoj i dramatičnijoj verziji — gledamo taj isti povijesni scenarij kroz koji je razvijeno zapadnjačko društvo već prošlo. Stoga otkri­ vamo već davno otkrivene stvari: demokraciju. pretkapitalistička produktivnost. vojska. a ne za proizvodnju. tek sad zbiljski ulazimo u moderni građanski poredak. u Obnovljenom životu. Iz svega proistječe da u suvremenoj teorijskoj misli raste uv­ jerljivost i prihvatljivost shvaćanja o religijskim svojstvima mar­ ksizma i društava koji se na njega redovno pozivaju. davanje povlasti­ ca. a ne rad. ideologiju nacionalizma. To nas ovlašćuje da izreknemo paradoksalnu tvrdnju da se Oktobar zbio prije Bastille. izvanekonomska prisila. što konač7 Jakov Jukić. što je samo izokrenuta i svjetovna slika feudalnog srednjovjekovlja. 45. slu­ ganstvo intelektualaca.7 Dok se ne shvati da je marksistički socijalizam neizbježno pretkapitalistički sustav — u svim svojim odrednicama — teško se može išta razumijeti od onoga što se u naše doba događa u prostorima nekadašnjih socijalističkih zemalja. pa ne znamo da li je uopće moguće. mi smo prije uvođenja marksis­ tičkog socijalizma imali još dvadesetak godina vladavine monar­ hije. Ukratko. 4. slobodne izbore. nagrada za vjernost. dok je do­ sadašnje društvo zapravo bilo feudalno u sociologijskom smislu i pseudoreligijsko u ideologijskom smislu. Kao u feudalizmu tako i u minulom marksističkom socijalizmu na cijeni su iste stvari: ideologija. pravna anarhija. Oktobar prije Bastille. nezaposlenost. i to ne na operetni nego povijesno zbiljski način. str. samovolja lokalnih moćnika. Najnoviji je razvoj društava koja su se dosad iskazivala kao marksistička bjelodano otkrio da je u njima zapravo došlo samo do privremenog zaustavljanja povijesnog razvoja — slično kao u fašizmu — a ne do uspostavljanja nekog posve novog poretka. Taj je put kapitalizam odavno prošao i danas se bavi potpuno drugim problemima. 1990. Iz toga dalje slijedi da socijalizam. Zato na kraju ostaje samo vjera. Obje tvrdnje međutim počivaju na pukoj vjeri jer niti marksistički svjetonazor rješava sve probleme. Da sve bude još nepovoljnije. osvješćenje naroda i slično. privatno vlasništvo. Ruši se naime istodobno i jedna svjetovna religija i jedan kolektivistički poredak. U potvrdu tome dovoljno je podsjetiti na činjenicu da se u sustavima što se neposredno rađaju iz razgrađenog i pro­ palog socijalizma u stvari samo ponavljaju sva ona ista razvojna razdoblja kroz koja je prošao moderni kapitalizam. tržišno gospodarstvo. davanje prava vlasništva na korištenje. Sad smo međutim dobili krunski dokaz o istinitosti spomenutog shvaća­ nja. stvaranje neprijatelja.nog društva. marksistički nije društvo koje razvojno dolazi poslije kapitalizma nego njemu uvi­ jek prethodi. podmitljivost. naravno. borbu za državnost.

o b r a n a svjetskog mira. ia­ ko su se ideologije u tim društvima na njega opetovano i isključi­ vo pozivale. prihvatljivost p a r l a m e n t a r n o g nadmetanja — očito su zakasnili. g r a đ a n s k o društvo koje n a m dolazi iz podzemlja gospodarske nestrpljivosti. mo­ derni je industrijski kapitalizam u š a o u posve novo razdoblje svojega razvoja. k a o u hladnja­ ku. G r a đ a n s k o društvo je zakucalo na n a š a vrata. Naime. To je d a k a k o posljedica činje­ nica da u n a s — zbog prije opisanih feudalnih obilježja socijaliz­ ma — nastupa n e k a vrst reprize prvobitnog surovog i sirovog rađanja kapitalizma u kojemu su tržišni uvjeti bili uvođeni go­ lom prisilom. s izvornim i samosvojnim učenjem marksizma. Stoga se mi d a n a s ne v r a ć a m o g r a đ a n s k o m društvu. do ju­ čer izrođena u nepodnošljive državne strahovlade i lažne svje­ tovne religije. k a k o to neki brzopleto misle. Najednom n a m je budućnost postala prošlost ka­ pitalističkog svijeta. Mnogi neprijeporni revizionizmi marksističkoga svjetonazora — napuštanje internacionalizma. Otud nesporazumi. osim a k o se tom pojmu ne želi dati posve neodređen i nejasan sadržaj zahtjeva za idealnom pravednošću u društvu. a ne novim zakonodavstvom. poslije pro­ pasti socijalizma. Na spomenutu dvojbu nije lako dati točan i k o n a č a n odgovor. J e r . Erupcija se pretvorila u eksploziju. jučer vrlo isticanih. nego tek u njega ulazimo. jedva će biti dopušteno osloboditi mar­ ksizam od svake odgovornosti za s u v r e m e n e pobačaje njegove zamisli. I. č a k i od njegovih najoštroumnijih os- 211 . Po sebi je razumljivo da neočekivani slom socijalističkih poreda­ ka stavlja u ozbiljnu sumnju s v a k u znanstvenu vrijednost ne sa­ mo prinosa V. razvoj g r a đ a n s k o g a društva i demokratskih ustanova gotovo sedamdeset godina. Zato je moguće napraviti d u g a č a k popis dodirnih točaka između najsigurnijih p o r u k a izvornog m a r k s i z m a i g l a v n i h odrednica povijesnoga komunizma. E n g e l s a nego i s a m o g a K. JE LI MARKSIZAM KRIV ZA NEUSPJEHE POVIJESNOGA SOCIJALIZMA? Poslije ovih n a v o d a možda bi s p r a v o m trebalo zapitati što uopće imaju zajedničko povijesna ostvarenja socijalizma. popuštanje libe­ ralizmu. M a r x a . d a n a s u predvečer­ je r a s p a d a potpuno odbačenih. Netom izrečenu tvrdnju treba pobliže razjasniti. zagovaranje zajedničkih vrednota što nadilaze klasne interese. na­ g l a s a k na humanizam. dok smo se mi u nepokretnosti hladili u feudalnom »frižideru«. Lenjina i F. nije ono a m e r i č k o ili zapadnoevropsko. Feudalni se »hladnjak« r a s p a o u komadiće. ali se istodobno uvažavaju sta­ novite zasluge marksizma.no znači da je u nas feudalizam — a u p r a v o je monarhija najodličnija o z n a k a feudalizma — doslovce zamrznuo. O toj se odgovornosti i međuovisnosti piše u n a š e vrijeme s m n o g o bezobzirne otvorenosti. otklon planske privrede. nego radije ono tajlandsko ili korejsko. Unatoč svemu.

Isto je ta­ ko Marx prvi predstavio komuniste kao »najbolju partiju proleta­ rijata«. ne spominjući sve one brojne i nezgrapne scijentistič- • 8 Jean-Yves Calvez. 212 . prema kojima je tobože sva dosadašnja ljudska povijest nezaustavljivo usmjere­ na. Sa­ mo znanost izmiče ideološkoj zarazi. Zato ga je mogla tako snažno oduševiti pojava Darwinove teo­ rije evolucije i neke druge pozitivističke hipoteze vrlo sumnjive vrijednosti. što naravno nema nikakve sličnosti s povijesnom stvar­ nošću u dojučerašnjim socijalističkim zemljama. Iz ideološkog je kruga izuzimao znanost. Uza sve to. 373. Marx je sanjao o jednom društvu slobodno udruženih proizvođa­ ča i o općem razvoju pojedinaca u svim njihovim ljudskim sastojnicama. U njegovim očima dotad postojeća sveza iz­ među radnika i privatnog kapitalista ostaje time zapravo nedir­ nuta. Tako je samo jedna mala skupina odabranih i posebnih ljudi — koji su dolaskom na vlast prigrabili svu moć države u svoje ruke — po­ gubno i opasno uzdignuta u društvu. Stoga se znanost u marksizmu vrlo rijetko svrstava u ideologiju. što smo inače prije označili kao tipično gnostički sastojak u marksizmu. str. Drugo. S druge strane. ne može se olako zanemariti činjenica da je upra­ vo K. pred ostatkom proleterske klase imala je ta partija zaista nevjerojatnu prednost. 5. ali samo onda kad se pri­ micala građanskom obrascu prirodno-eksperimentalnih znanos­ ti. štoviše biva osjetno pogoršana ako se ista želi uspostaviti s državom kao zajedničkim i velikim kapitalistom. pa se pretpostavljalo da će iz tih razloga jedino ona uspjeti istovjetna nadživjeti u komunis­ tičkom društvu. Uzimajući mjesto privatnom kapitalistu. Ideja pro­ letarijata bila je dakle u Marxa prethodno zamišljena na neki ap­ rioran način. Quel avenir pour le marxisme ?. država će nastaviti iskorištavati radnika na uspješniji ili barem jednak način kako je to činio i privatni vlasnik. tijek i goleme uspjehe radničkog pokreta«. K. Marx prvi začeo misao o proletarijatu kao »izabranom na­ rodu« i partiji kao »izabranom proletarijatu«. Marx je neosporni začetnik stanovitog scijentizma u vlastitom sustavu — kako smo u ovoj knjizi opetovano isticali — premda se to redovito pripisivalo njegovim nasljednicima.8 Nije prešućeno kako je Marx imao vrlo izražen kri­ tički odnos spram naivnom i djetinjastom pokušaju da se privatistički kapitalizam jednostavno pretvori u kolektivistički ili državni kapitalizam. U nekim razdobljima svojega života bio je go­ tovo opsjednut moćima i mogućnostima iskustvene znanosti. što je jedina »istinski shvaćala uvjete. 1990. Taj je proletarijat pak zbiljski ostvaren tek u radničkoj klasi što se povijesno pojavila u industrijskom kapitalizmu. U svakom slučaju Marx slijedi stanoviti ideal znanosti koji se opasno približava »buržujskom« modelu prirodnih znanosti.poravatelja. koje je odbijao. pa je vjerovao da ju je najtočnije prepoznao — tu klasu s iznimnom i izvanrednom povijesnom ulogom — u radni­ cima što su iznikli u ozračju privatističkog kapitalizma. u Etüdes. Protivno tom predviđanju. 475—485.

ke pretjeranosti F. Budući da je feudalni socijalizam po svojoj istinskoj društvenoj naravi i utjecaju marksističkog svjetonazora bio sak- • 9 LucienSeve. 1990. Engelsa i cijele kasnije marksističke tradicije. To je u isto vrijeme i određena pobjeda protivničkog sustava. jer je baš davanje potpunih ovlasti i neograničenih povlas­ tica samo jednoj partiji u državi nužno dovelo do zakrečenja svih životvornih protoka društvenog krvotoka. koji djeluju u pozadini svih drugih zbivanja. Mnoge bi druge dragocjene sadržaje izvorne marksističke teorije valjalo jasno zadržati — kao što je stanoviti realizam. privatističkog ili liberalnog kapi­ talizma. te je oblike državne prisile bilo teško poslije vratiti natrag na početak i preoblikovati ih u idilično stanje »slobode udruže­ nih proizvođača« i »razvoja pojedinaca u svim njihovim ljudskim sastojnicama«. koji je za Marxa. što sad treba potanje protu­ mačiti. ne može se zanijekati da je propadanje komunističkih pore­ daka na istočnoevropskim prostorima istodobno promašaj i pro­ padanje njihova gospodarskog sustava. kri­ tika kapitalizma" i razumijevanje mehanizma otuđenja — ali je očito da oni nisu bitni za marksizam nego su više odjek nekih mi­ saonih strujanja svojega doba. onog državnog kapitaliz­ ma ili samoupravnog socijalizma. quel second souffle ?. nacionalizaciju. bio gori nego privatistički ka­ pitalizam. str. Nije pritom zaboravio na ob­ veznost rada za svakog bez iznimke i na stvaranje masovnog industrijskog radništva. Svejedno. A upravo su oni izričito religijske tvorbe. Stoga se već nazire za­ ključak da nije samo postanak socijalističkih poredaka — dubo­ ko ukorijenjenih u marksizam — nego također i kraj prvenstve­ no događaj svjetovne religioznosti. Communisme. centralizaciju i podržav­ ljenje svekolike imovine u društvu. Drugim riječima. što ga je nužno odvelo u prevladani i jednostrani socijalni determinizam. Jednom uspostavljene. kako smo prije pokazali. komunistički je etatizam u krajnjoj crti ipak izišao iz duhovne radionice utemeljitelja marksizma. Još manje su u krivu oni koji smatraju da se glavni raz­ lozi spomenutog propadanja nalaze isključivo u političkom ure­ đenju. 9. Taj je događaj dakako u isti mah gospodarski i politički. Marx je držao da su društvene pojave pogodne da budu utvrđene takvom strogošću i točnošću koje su svojstve­ ne prirodnim znanostima. Usprkos obrani po­ jedinca i odupiranju ideji »općeg i svemoćnog kapitalista«. Nai­ me. komunizam je uporno preporučivao — u svrhu što us­ pješnije provedbe revolucije — niz drastičnih mjera etatističke naravi: eksproprijaciju. idolatrija prošlostoljetne znanosti. mesijanstvo proleterijata i partijska gnoza — potpadaju pod oporbu jer su izravni uzročni­ ci izgradnje i razgradnje povijesnih poredaka novog feudalizma. Treće. čini se da su u igri dublji poticaji — osim gospodarskih i političkih — a odnose se na religijske čimbenike. u trenutku revo­ lucije. Parts. Svi drugi sastojci koji su iz mar­ ksizma prešli u ideologiju socijalističkih država — društveni čov­ jek. 213 .

Naime.ralna pojava. a onda ih sam olako napustio. 28. polako i nezadrživo su prodirali u njego­ vo tijelo mnogi sadržaji građanskog mentaliteta. stanje svi­ jesti počelo se ubrzano mijenjati.10 Američki stil življenja i zapadnoevropske potrošačke navike nezaustavljivo su pustoši­ le feudalnu utopiju svjetovne religije komunizma i kolektivistički zanos iz prvih dana novoga poretka. primjerice. a ne prema naprijed. IDEOLOGIJA PRIVREDE U RASPADANJU: NEOLIBERALIZAM Međutim. • 10 J a k o v J u k i ć . marksistički su struč­ njaci zakazali. Nisu vidjeli da val sekularizacije mnogo uspješ­ nije i sudbonosnije izgriza i rastače njihove svjetovne mitove ne­ go tradicionalna religijska vjerovanja. razmjerno jača­ nju revizionističkih skretanja od vlastita pravovjerja. Da li je. marksizam kriv za neuspjehe povijesnog soci­ jalizma? Jest. U toj iznimnoj situaciji nije bilo ništa lakše doli pozvati u po­ moć ono što se u gospodarskoj ideologiji nudilo kao najnovije: neoliberalizam i njegova rajska obećanja. Plima svjetovnosti zahvatila je sve dijelove socijalističkih društava. dok je poznavaoce zapadnjačkog gospodarstva dočekalo iznenađenje jer su se prvi put susreli s poviješću koja je išla obrnutim putem. Kroz sve dugo postojanje mar­ ksističkog socijalizma. Pritom je malo tko pi­ tao koliko će primjena neoliberalističkih upustava stvarno odgo­ varati jednoj do kraja rasklimanoj privredi koja je iz stanja soci­ jalističkog feudalizma prelazila — naizmjence u oduševljenju i tjeskobi — u rani kapitalizam. izloživši svo­ je nemoćne sljedbenike zavodljivim napastima moderne svjetov­ nosti i njezinim blještavim idolima. Više je marksističkoj teolo­ giji. u Social Compass. Religion et sšcularisme dans les societes socialistes. 1981. Zato se može u sažetku ustvrditi da nisu samo marksizam i socijalistička društva proizišli iz religij­ skih pobuda nego su zbog njihove odsutnosti konačno i propali. ukoliko je najprije na taj socijalizam prenio zahtje­ vne sakralne obveze. naudila televizija — koja je na svojim ekranima upriličila veliki blagdan svjetovne opuštenosti i otvorila vrata svim sumnjama — nego sve zapadnjačke protukomunističke po­ litičke propagande zajedno. očekivani brzi prijelaz iz feudalnog socijalizma u kapitalizam naglo je zapeo — na opće zaprepaštenje svih knjiš­ kih ekonomista — i otvorio gotovo nepremostive zapreke dal­ jnjem razvoju. Odatle onda u nas pojava neke čudne i ne baš uobičajene nemoći ljudi pred izazovima privrednog me­ teža. dakle. str. 214 . Sučeljeni s tim bezizlazjem. prema na­ trag. U tom je sklopu zapadnjački upliv bio odlučan i koban. 5—24. iako svjetovnog obličja — što ovdje pokušavamo zagovarati — svaka je moguća sekularizacija nezaobilazno po­ ništavala njegovu učinkovitost. 1. jer je njihova teorija poznavala samo revoluciju kao način prelaza iz jednog u drugi poredak. Marksisti su u početku bili oduševljeni tim procesom jer su istodobno bilježili i pad religioz­ nosti u narodu.

koji jednako priznaju da poredak suvremenog kapitalizma funkcio­ nira uz znatne poteškoće. No­ vak. T h o m a s M o l n a r . mogu ispravi­ ti upravo uspostavom post-industrijskog kapitalizma. iako sada posve drugačijeg predznaka. U njihovu razgolićenju može se ići još dalje i reći: dok su u nedavnoj prošlosti »plansku privredu« ili »druš­ tveno samoupravljanje« smatrali spasonosnim ključem za rješa­ vanje svih problema društva. Neo-liberalisme aux Etats-Unis. von Hayeka. Sjeti­ mo se samo kako je do jučer marksistička teorija tvrdila da je sa­ moupravljanje savršeni privredni sustav. opet slijepo vjerujući da će te promjene — kao one prije — staviti sve izokrenute stvari na pravo mjesto i učiniti da poteče med i mlijeko u našem bolesnom gospodarstvu. Prophetes neo-liberaux. tom poretku dopustilo da se sasvim razvije i raz­ igra prema »čistim« zakonima tržišta. tako sad ti isti stručnjaci — obraće­ njem na novu ideologiju — žele čuti samo za imena M. dotle u današnjem trenutku poči­ nju nekritički uzvisivati samo »slobodno tržište« ili »privatno poduzetništvo«. ali bez • 11 M i c h a e l N o v a k . 4. Friedmana i F." siguran da će i svi problemi Latinske Amerike brzo iščez­ nuti ako narodi tih zemalja prihvate liberalnu demokraciju i uvedu kapitalističko gospodarstvo. 372. u Etudes. Izvana gledano — točnije. Štoviše. Kao što su uostalom nekad našim privrednim stručnjacima bila puna usta imena Marxa i Lenjina. str.Ne iznenađuje onda što je prihvatom takvih neprimjerenih naputaka opet proradio stari religijski mehanizam stvaranja svjetovnih utopija. W a s h i n g t o n . sigurno bi sve teškoće u njemu odmah nestale. Taj visoki činovnik u State Departmentu — u tekstu koji je barem za naša evropska shvaćanja opterećen odveć grubim znanstvenim pojednostavlje­ njima — tvrdi da su svi veliki ideologijski sukobi zapravo završili pobjedom demokratskog i liberalnog kapitalizma. 1990. jer zapravo nije do kraja ostvaren. Fukuyama u svojem razvikanom član­ ku iz 1989. iz razine feudalnoga socijalizma — ideologičnost neoliberalizma postaje više nego razvidna. 373. poznati M. zagovornik neoliberalizma W. stoga u tom smislu očekuje ukinuće apartheida u Južnoj Africi. 1986. Williams uvjeren je da se nepravde. Stoga kapita­ lizam na našem planetu nema uopće više ozbiljna takmaca i do­ stojna naprijatelja. godine preuzetno proričući ništa manje nego neizos­ tavni konac dosadašnje ljudske povijesti. gledana iz razine samoga neoliberalizma. 5. ali još ne daje tako sav­ ršene razultate. Zato upliću istovjetnu vrst utopizma: ako bi se. Questions about Liberation Theology. kažu. str. 315—322. u Etudes. 215 . na što upozoravaju njegovi brojni i nesmiljeni kritičari. osobito rasne. pod uv­ jetom da tamo napokon prorade zakoni tržišta i slobodne ponu­ de radne snage. No ta je ideologičnost zamjetljiva također u unutrašnjosti. 5. Will it Liberate ?. str. Povijest će se jamačno i dalje nastaviti. Drugi je pripadnik iste škole. 1990. 12 J e a n W e y d e r t . 609—620.12 Možda je najbolji sažetak neoliberalističke ideologije dao F. Nešto slično susrećemo u učenju modernih teoretičara neoliberalizma.

pa može u miru uživati plodove svoje pobjede nad poviješću. uvijejs u svoju korist i za vlastito promaknuće. ali će po usvojenim navikama još dugo utjecati na naša shvaćanja i ponašanja. koja nije ništa manje pogubna za kršćane od one prve. drugo.značajnih ideja i novih ideologija. s neolibefalističkom ideologijom. maska i sredstvo uvođenja tržišnog gospodarstva i njegova upregnuća u stvaranju idolatrije bogatstva. No lukavstvo se te ideologije očituje najviše u tome da je neslobod­ nim narodima upravo demokracija — a ne kapitalistička privre­ da — nuđena kao poglaviti cilj. Totalitarizam i strahovlašće suvremenih povijesnih socijalizama tolikom su silinom odbili većinu dobro­ namjernih ljudi da se u usporedbi s tim socijalizmom dugovječni liberalizam morao činiti kao neki naravni i redovni tijek stvari. s primitivnim tržišnim kapitaliz­ mom. a ne kao druga ideologija. a ne i neka druga. tek manji dio suvremene ljudske djelatnosti i povijesne zbiljnosti. međutim. Zahvaljujući modernom informacijskom sustavu. Zalaz marksističke ideologije otvorio je širom vrata nastupu neoliberalističke ideologije. stanovitu verziju američkih ideala: us­ pjeha i novca. iako Evanđelje — što već pri prvom njegovu pažljivom čitanju postaje očito — više zazire od bogat­ stva nego od ropstva. čiji moral nije više usredotočen na rad i odricanje. koja je vrlo daleko od naših stvarnih privrednih mogućnosti. a prema kojima inače zauzima stajalište potpunaotklona i neopozive osude. nego na trenutač­ no zadovoljenje. Zato se u isusovačkom časopisu Etudes izjednačuju sadržaji te ideologije s onima što ih kardinal J. koji se doduše raspada. što je našem prethodniku bilo nedostižno. Ratzinger uobičava nazivati »hedonističkim«. izobilje i užitak. koji nemilosrdno krči putove i stvara mnoge opravdane strahove i nedoumice. Zaključak je jasan: kapitali­ zam se više ne treba bojati od vanjskoga neprijatelja. s feudalnim socijalizmom. IDEOLOGIJA DRUŠTVA U ZASTOJU: POSTMODERNA Gospodarstvo je. ali kao lažna svijest može već sada zamračiti vidike i suziti slobodu za drugačije ishode. Riječ je pobliže o posve novom stilu življenja. Spomenuti prodor neoliberalizma bio je olakšan čestom zabludom mnogih kršćana koji krivo misle da postoji samo marksistička kritika ka­ pitalizma. čovjek se danas nalazi u jedinstvenom položaju da može istodobno pozna­ vati i živjeti više tipova društva. premda je ona samo mamac. Tako je zemljama feudalnog socijalizma na zalazu bila po­ nuđena ideologija neoliberalizma u svoj njezinoj širini i zamam­ nosti. U pozadini te neoliberalističke ideologije u stvari stoji nagli uspon i uzlet mladih i bezobzirnih tehnokrata — u sociologiji zvanih yuppies — koji pokušavaju ostvariti. Stoga je dozvoljeno ustanoviti da se u ovom trenutku nalazimo suočeni — premda u nejednakoj mjeri — s tri gospo­ darska uzorka: prvo. treće. što u društvenoj zbilji i jest. Ostaje još nepokrivena golema 216 .

13 počelo se ono sve više razlikovati od građanskog društva. Umjesto vjernosti nepromjenjivoj tradiciji. Neki sociolozi smatraju da bi početak novoga doba trebalo tražiti u XVI. jer drže da se moderno drušvo oblikuje tek u XVII. suprotno tome. općom sekularizaci­ jom društva. Možda je najbolje početi 13 J a c q u e s R u p n i k . gospodarski i društveni preok­ reti do kraja razgradili srednjovjekovni poredak zajamčen bo­ žanskom providnošću i oslobodili kulturu od crkvena skrbništva. Paris. stolje­ ću. Društvo se više ne opravdava jamstvom božanstva nego je iskaz slobodne volje ljudi koji su se prepoznali u potpu­ noj jednakosti. S obzirom da je društvo feudalnog socijalizma. A baš se to moderno društvo — od prosvjetiteljstva pa dalje — usposta­ vilo u nekim svojim nezaobilaznim slobodarskim obilježjima. uvodi se odanost ne­ prestanoj promjeni. razvojem gradova i iseljenjem seoskog pučanstva. racionali­ zam. Ipak. i XII. dok su povjesničari skloniji taj trenutak vratiti natrag čak do XI. o čemu postoje vjerodostojna svje­ dočanstva. mno­ go neugodniji po posljedicama od onoga u području gospodar­ stva koji smo upravo opisali. strahovlašću i izgnanstvima. Upravo su spomenuti tehnološki. pokazavši osobito plodnu primjenu u području sociologije. Nastao najprije u arhitekturi i drugim granama umjetnosti. Različita su određenja postmodernog društva i nije ih lako opisati. zabranama. pa se po cilju odveć i ne razlikuje od pleromičnog obećanja komunističke gnoze.• oblast društvenog življanja koje se u naše vrijeme logički nadovezuje — zacijelo ne u pukom uzročnom smislu — na liberalistič­ ko gospodarstvo i privredu slobodnog tržišta. Taj je povijesni tijek završio industrijskom revolucijom. eksplozijom znanosti i tehnike. str. osvajanja i pobjede čovjeka nad prirodom i društvom. Weber i E. bilo obilježeno neslobodarskim idejama. Među znanstvenicima nema suglasja o tome kad je zapravo vremenski počelo razdoblje modernog društva. 217 . Stvorena je pravna država i uspostavljena demokratizacija poli­ tičkog života. Ovdje pojam druš­ tva treba jasno zamisliti u najširem mogućem značenju. nasiljem. Mnogo važnije od toga prijepora o vremenu točnog početka jest gotovo jedinstveno mišljenje u pogledu temeljnih obilježja modernog vremena. L'autre Europe. u tom je modernom građanskom društvu najvažniji i nezaobilazan baš utopijski sadržaj napretka — kao poticaj svakom ozbiljnijem čovjekovu djelovanju — koji s vreme­ nom dobiva obilježja ideologije. 386. gotovo kao temeljnu odrednicu čovjekova zajedničkog postojanja. stolje­ ću. Crise et fin du communisme. koje se sve više običava nazivati postmodernim. 1990. U drugu krajnost idu M. i XVIII. Troeltsch. Moderno zapadnjačko društvo ušlo je međutim prije tridese­ tak godina u vrlo duboku krizu. što je ujedno označilo i njegov kraj i početak novoga doba. stoljeća. U središtu novovjekovnog mišljenja nalazi se racionalnost kao ideologija razvoja. taj se naziv ubrzo proširio. vjera u neprekidni napredak znanosti i tehnike. Njih je lako nabrojiti: pozitivizam. pa je na taj način izdubljen još jedan novi rascjep.

Njega označuje potpuna pre­ vlast osobnog nad općim. Sociolozi su dakle s pravom upozorili na činjenicu da je do­ šlo do značajnih promjena u građanskom društvu. dok novo postmodreno društvo u te uzvišene ideale počinje naj­ ozbiljnije sumnjati. racionalitet. dramu treće i četvrte čovjekove dobi. L'šre du vide. zlosutnu zarazu AIDS-a. Zato temeljna pitanja filozofije. str. samosvjesno. bratstva i slobode. str. The Condition of Postmodemity. tehniku. eko­ loškom prijetnjom. Očito je da se za­ vršilo doba revolucija. strahom od gomilanja oružja.14 Otud posljedice. pobjedničko. rad. Stoga niti jedna politička ideologija — barem u najnaprednijim zemljama — nije danas kadra razjariti i oduše­ viti svjetinu kojoj su srušeni svi idoli i razotkriveni svi tabui. Staro je građansko društvo bilo osvajač­ ku. 1983. Essais sur Vindividualisme contemporain. Tome valja također pribrojiti mnoge neočekivane događaje: feminističku pobunu. politike i ratovanja ne izazivaju više ni­ kakvo veće zanimanje. laičnost. odbacivanjem ideologija i otklonom političnosti živo­ ta. nego mu tre­ ba još dodati ustroj brzoga protoka priopćivanja i nečuveno obi­ lje informacija. znanost. komunika14 G i l l e s Lipovetsky. pa će odsad razvoj toga društva biti potrebno dijeliti na dva različita i sus­ ljedna razdoblja: prošlo moderno i sutrašnje postmoderno vrije­ me. krizu naraštaja zbog produžena školovanja. Zato konzumističko društvo ne može biti svedeno samo na poticaje lažnih potreba i zahtjeve uživalačke neumjerenosti. 1989. koji stvaraju pogibeljnosti otuđujuće mass-medijske kulture. otkrićem napuštenosti mnoštva ljudi u veli­ kim gradovima. razum i napredak. Politička je patetika utihnula. optimističko. 113—193. gospodarstva. Oxford. 6. P a r i s . Tako je nekadašnja revolucionarna eshatologija bila uspješno nadiđena samim revolucioniranjem čovje­ kove svakdašnjice: proširenjem osobnosti. erozijom društvenih identiteta. 15 D a v i d H a r v e y .s oprekama u odnosu na prethodo razdoblje. nasilničkih prevrata. Pojavu postmoderne može se pobliže objasniti razgradnjom društvena bića i komadanjem cjeline zajedničkog življenja. nezabludivosti zna­ nosti i sna o savršenom svijetu jednakosti. Zavladalo je neko ohladenje zanosa i iščekivanja. • 218 . a varke ideologija do kraja su razgolićene. psihičkog nad ideološkim. revo­ lucija.15 Drugi su pak spremni tražiti te povode u dolasku novoga infor­ macijskog sustava koji povezuje ljude na umjetan način. jer je neograničeno vjerovalo u budućnost. pa je nastupio zalaz svih velikih sustaya smisla. red. Nije onda iznenađenje što se u najrazvijenijim zemljama po­ činje raspadati mentalitet iz prvoga razdoblja kapitalizma i us­ postavljati društvo postmoderne. Sadržaji su modernosti — ideologija. rasno pitanje. širenje droge. Tiranija detalja zamijenjena je ponudom sve većeg broja mo­ gućih osobnih izbora. pa je ravnodušnost i praznina počinju opasno zahvaćati. klasna borba. dok je tehnološki i znanstve­ ni optimizam polako splasnuo jer je ostao nejak u sučeljenju s opasnostima atomskog rata. naprednost — is­ pražnjeni u korist slobode uživanja. nasilje mladeži.

humora. U tome onda i leži mogućnost golemog nesporazuma da socijalistički feudalizam svoju krizu. postmodernost je zapravo isto što i modernost. pornografska i suzdrživačka. Unatoč tom skoku. iako se lako mogu pomiješati. počne poistovjećivati s krizom modernog kapi­ talističkog sustava u njegovu prijelazu u postmoderni individua­ lizam.cijskog nad političkim. privatnosti. nastali problemi ostaju složeni. ali sada lišena svake utopičnosti. Čak i užitak ne uspijeva izbjeći tome nezaustavljivom valu ravnodušnosti. Zato se izdanci postmoderne ne opi­ ru toliko ostacima moderne — uzetih u širem društvenom znače­ nju — koliko stavljaju u pitanje velike kolektivne ideale i pokre­ tačke mitove iz prvoga razdoblja građanskoga doba. kulta različitosti. kad vlada ravnodušnost masa. Istodobno se dakle oživljava prošlo i današnje. stara i nova. čiji tijek ide od prosvjeti­ teljstva ili možda još ranije do danas. jer joj iš­ čezavaju obrisi i banalizira smisao. dopuštenog nad prisilnim. osobnog ispunjenja. unutrašnjim mirom. S jedne se strane nudi spek­ takl nasilja. potrošačka i ekologistička. krajnje etičke neovisnosti. askezom i mistikom. A spomenute dvije krize nemaju baš ništa zajedničko. dok se u građanskom društvu radi — s uvijek novim i neugodnim pitanjima što ih ne­ prestance postavlja postmoderna — o prekretnici koja određuje daljnju sudbinu cijele jedne civilizacije. u isti mah hladna i topla. Bez protuslovlja i poništavanja uspijevaju suživjeti posve različiti ishodi i odluke. Veliko je otkriće suvremenosti u tome što se ispostavi­ lo da se razlike u društvu ne isključuju — kao što je bio slučaj u ideologiziranim porecima — nego dapače postaju uzrokom ne­ očekivane djelotvornosti i životvornosti neideologiziranih pore­ daka. približuje oprečno i sklapa nejednako. Ishod prve krize dobro po­ znajemo. Živimo u vremenu kad se krute opreke i suprostavljanja umekšavaju ili brišu. U središtu su zanimanja vrednote svoje slobode. Najkraće rečeno. Stoga je sinkretična. Otuda razlozi da se i postmodernistička shvaćanja u razgrađenom feudalnom socijaliz­ mu — a ne samo neoliberalistička o gospodarstvu — odrede kao tipično ideološka. pa je novo dočekivano s is­ tim osjećajima kao i staro. daleko i blisko. različitog nad istovjetnim. Nema na­ ime dvojbe da između modernog i postmodernog društva nema korjenitog prekida — kako bi netko očekivao — nego se prije ot­ kriva potpuna nadmoć sadržaja individualizma nad sadržajima ideologije i društvene stege. 219 . što nužno rađa osjećaj ravnodušnosti. koja je po­ sve druge naravi. To je razlogom da se više ništa ne može zapovjednički i dugotrajnije nametnuti ljudima. a s druge dolaze zahtjevi za ti­ šinom. vraćanja tradiciji i pučkim običajima. Postmoderna zapravo nastoji uč­ vrstiti ravnotežu između suprotnih težnji u društvu. prihvatljiva i odbojna. pornografije i droge. Kultura je postmoderne materijalistička i psihič­ ka. drugi tek moramo dočekati. dotično združuje različito. U socijalističkom je feudalizmu jedino riječ o dužem ili kraćem zastoju u razvoju. Na­ slada je ispražnjena od svojega prevratničkog sadržaja. želje za pot­ punim iskazivanjem svog mišljenja. iskrenosti.

Smisao koji se daje životu i smrti ne nailazi više na jednoglasni pristanak sviju bliž­ njih. U pos t m o d e r n o m društvu n e m a više javno važećih i opće prihvaćenih istina koje bi bile neupitno posredovane pojedincu. apsolutna i nedo­ dirljiva. Počnimo sa sudbinom istine u ozračju individualizma. Une perspective anthropologique sur l'idšologie modeme. 1983. U tom sklopu valja reći da i p o s t m o d e r n a nosi svoju zloćudnu struju individualizma. vlastitim i tuđim. Uostalom. što ih svatko stvara sam za sebe i za svoje potrebe. smet263—269. Paris. što onda nužno odgo­ v a r a uspostavljanju jedne opće neistine u društvu. Nije o n d a iznenađenje što n a s se ispu­ njenje osobne žudnje više tiče nego klasni interesi. privatni život više nego proizvodni odnosi.IZDANCI NARCISTICKOGA MENTALITETA Ovdje međutim t r e b a o d m a h upozoriti — podsjetivši na ono što smo prije ustvrdili za teoriju neoliberalizma — da ideologičnost postmoderne nije razvidna samo u odnosu na socijalistički feudalizam nego da o n a u sebi također nosi klice lažne svijesti. Zato živimo i u m i r e m o sami. 25. Etička je samostalnost branjena od pojedina­ ca kao najveća povlastica. 18 Louis Dumont. Svatko je pro­ tjeran u kut sa svojim malim dijelom istine. u Crkvi u svijetu. 1966. sadašnjosti i budućnosti — društvo u koje­ mu bi posve izostali učinci ideologije. A upravo je strah pred svim velikim ideologijama. 1989. sloboda i smrt. • 16 Jakov Jukić. Nju je moguće pratiti na dvije razine: razmišljanja i ponašanja ljudi. 1 8 Sto­ ga je svako izvanjsko uplitanje shvaćeno kao nesnošljivost. što je opet oblik lažne svijesti. pa se svako i najobičnije traženje zajedničkih ciljeva čini kao neko umanjiva­ nje dostojanstva čovjeka. str. Paris. Paris. odveo građanski poredak u prostor apoteoze individua­ lizma. Alain Renaut. L'šre de l'individu. 17 Louis Dumont. 16 Naši su simbolični sustavi tek mali intimni svjetovi. 1990. Essais sur l'individualisme. pa iznad njezinih zahtjeva n e m a ničega višeg osim istih 17 zahtjeva drugih osoba. a osobno nikada. što ima za posljedicu da se osobna sloboda i neovisnost apsolutiziraju do razmjera božanstva. Otud proizlazi da je prva i najteža t r a u m a modernoga čov­ jeka baš u tom drobljenju i dijeljenju istine. Stoga je na vidiku d r u g a individualistička revolucija. U mogućim teorijskim i praktičnim pri­ jeporima društveno je uvijek lažno. Oslobođenje. P r e m a n a k a n i zagovornika nove individualističke ideologije ljudska osoba m o r a postati gotovo sveta stvar. Ne postoji dakle opća istina nego jedino moja istina. 3. 17. teško je zamisliti da u svijetu uopće može postojati — jednako u prošlosti. koja se u potpunosti razotkriva tek u m o d e r n o m narcizmu. užitak više nego zajednički planovi. Tako relativ­ nost svega nosi nužno relativizaciju pojedinca i njegove istine. 220 . Homo hierarchlcus. pojavi od iz­ n i m n e važnosti za razumijevanje zbivanja u suvremenom druš­ tvu i njegove neizostavne ideologičnosti. Živjeti s a s m a slobodno i krajnje neovisno vrhunski je ideal da­ našnjih naraštaja. p r e m d a izražen na nov na­ čin. str.

• 221 . Drugo jedva da ih još brine ili zanima. 1979. Poslije Prometeja. a ne više kovati novoga čovjeka. ugled.razvoju i svetogrđe. lakoći priopćivanja. 174. Te su promjene u tkivu građanskoga društva postale sve oči­ tije i brže. njegovu povijesnu razgradbu.20 Čovjek zagledan u sebe i zaljubljen u vlastiti odbljesak u vodi ut­ jelovljuje završno doba građanskoga individualizma. Svatko uzima svoju sreću ondje gdje je našao. očekivati praznike i putovanja. postao je gotovo ključnom temom zapadnjačke kulture. U tom smislu Narcis predstavlja i u najvećem mogućem stupnju oslikava postmoderno društvo. Isto je tako i sa srećom. prista­ ti na društvenu moć tehnokracije i znanstvene elite nego odusta­ ti od slobode uređivanja osobnih želja i već stečenih navika neo­ visna ponašanja. putovanji­ ma. Iz tog uživalačkog i etički neodgovornog mentaliteta nužno je proistekla neka posvemašnja ravnodušnost i sebičnost ljudi postmoderne. obrazovanju. 1973. Samo je područje čovjekove osobne privatnosti izišlo pobjednikom u spomenutom ozračju klime opće apatije i poništavanja razlika. Narzissmus. očuvati svoje materijalno blagostanje. str. nevezanim obiteljskim odnosima. bavljenjem sportom. ostati dugo mlad i zdrav. riješiti se svojih psihičkih kompleksa. 21 H e i n z K o h u t .nja. Zato je za naše suvremenike glavno bri­ nuti se za svoje zdravlje. vrtoglavoj promje­ ni mode. F r a n k f u r t . Edipa. N e w York. Štoviše. Sada o sutrašnjici malo tko vodi računa jer svatko želi živjeti sretno samo ovdje i sada. Otud prijelom: individualizam se naglo počinje preob­ likovati u narcizam.21 Sociologijski narcizam pobliže simbolizira prijelaz od ograničenog na potpuni individu­ alizam. Danas je zapad­ njački čovjek čak spreman radije podnositi društvenu nejedna­ kost nego zabranu i ograničenje privatne oblasti življenja. 45. U središtu mu je pojedinac — s neograniče­ nim mogućnostima svojega ja — jer je jedino on istinski nosilac pretpostavljene savršenosti na svijetu. žudnji za dokolicom i slobodnim vremenom. Stoga je moguće ustvrditi da završava 19 J e a n Stoetzel. Na društvenoj je razini ponašanja postmoderni individuali­ zam izazvao još vidljivije promjene. Une anquste europeene. Pa­ ris. 20 C h r i s t o p h e r Lasch. str. 61. Fausta i Sizifa još je dakle jedan lik iz stare mitologije i legende poslužio za obilje­ žavanje našega vremena. Na taj način sociologija podupire tvrdnju o općoj prevlasti ideologije individualizma u najnaprednijim zemljama. ludim plesovima. The Culture of Narcissism. Les valours du temps präsent. dotično od autoritarnog kapitalizma na hedonistički i permisivni kapitalizam. Isključiva okrenutost prema sebi olabavila je društvene utjecaje i omogućila sve oblike pojedinačnog iskaziva­ nja. 1983. zabranjeni ulazak u ograđeni vrt naše privatnosti i posebnosti. Najnovija evropska istraživanja javnoga mnijenja potvrđuju da je u naših suvremenika osobna 19 sreća doživljena kao najveća vrednota. American Life in An Age of Diminishing Expetations. str. Najvažnija je osobna sloboda koja se ostvaruje u nezasitnosti seksualnog za­ dovoljenja. te­ rapijama osobnog oslobođenja.

magični svijet spektakla i medija koji odalečuju ljude od društvene zbilje. walkinga. izvanjskom iz­ gledu. oboža­ va i postaje doslovce pravim predmetom kulta u bogatim zemlja­ ma. L o n d o n . kao društveni pokret. biciklizma. sta­ renja.24 Ovdje ih je moguće tek mjestimice spomenuti.23 najdosljedniji predstavnik teorije o usponu ideologije individualizma u današnjici. skatea. C. dosadu i ponavljanje uvijek istoga u svakoj tehnologiji. L o n d o n . Odrazi prevlasti narcističkog mentaliteta i egoističke skrbi samo za sebe očito su mnogostruki.22 No treba uzeti u obzir i druge činioce: birokratiziranu svijest koja zahtije­ va povučenost. ističe. The Uses of Disorder. sposobnostima zavođenja. složenost osobnih odnosa. str. L'šre du vide. naime. U sociologiji su ponuđena različita tumačenja i izloženi mnogi razlozi pojave toga pokreta. bolesti i smrti. str. meditacije. zena. Većina ih ustrajava na svezi narcizma i hedonizma. 1977. N e w York. osjećajnog na obiteljskoj. sve veća okrenutost vlastitom zdravlju. označava vrhunac individualizma postmoderne. a ne zajedničke igre i vještine. rollinga. akupunkture. 70—112. S druge strane. The Culture of Narcissism. na­ glasak stavljen na pojedinačno iskustvo. te da se uspostavlja krajnje narcistički individualizam. Narcizam. 1979. 351—367. banalnost življenja u gradu. 25 C h r i s t o p h e r Lasch. 1985. • 222 . str. odbacuje svako olako poistovjećiva­ nje narcizma s hedonizmom. da užitak i obilje poti­ ču mogućnosti ostvarenja čovjekove usamljenosti.koliko uzima dnevno lijekova i provodi sati na raznim terapijama. P a r i s . 1983. Sigurno je. koji se potpuno oslobodio zadnjih ostataka društvene i moralne potpore. The Minimal Self. alternativne medicine. Pritom će biti dovoljno uočiti neke bjelo­ dane uvide: rast tjeskobe pred pojavom bora na licu. Jer. mladenačkom držanju. American Life in An Age of Diminishing Expetations. u porastu su individualne. Na djelu su više proslava svog tijela i užitak slobode nego natjecanje u izdržljivosti i snazi. Sjetimo se samo koliko moderni čovjek troši vremena za saunu. Slično je i sa svije22 R i c h a r d S e n n e t t . Essais sur l'individualisme contemporain. Ljudi panično hrle na mjesta gdje se nude usluge bioenergije. 49 23 C h r i s t o p h e r Lasch.25 Za­ to se nestrpljivo traže i iznalaze uvijek nove tehnike osobna po­ tvrđivanja i snaženja duhovnih moći pojedinca. Lasch. U potvrdu tome spo­ menimo pojavu jogginga. 15. umora. sportske vježbe. koliko se brine za svoju prirodnu i dijetnu ishranu. skijanja na dasci. rollinga. yoge.zlatni vijek natjecateljskog individualizma na gospodarskoj razi­ ni. dinamike skupine i autogenog treninga. dakle. revolucionarnog na političkoj i um­ jetničkoj. Ljudsko se ja uzdiže. 24 G i l l e s Lipovetsky. zna­ kovima privlačnosti. psihoanalize. str. Protivno tome. opsjednutost samim sobom može biti također posljedica oživlja­ vanja obrambenih mehanizama koji su pokrenuti zbog tolikih prijetnji i iznenadnih promjena što danomice salijeću čovjekovu nejakost u suvremenom društvu. sebičnošću ili ravnodušnošću. svjetovnih mitova i povijesnih utemeljenja. Čovjek se zapravo najradije druži sam sa sobom. masažu i sunča­ nje.

nego se u samodo­ voljnosti prepušta samo slušanju zaglušujuće buke zvukova i rit­ mova. to brže raste strah od starenja.. to se čovjek osjeća napuštenijim. U suludim plesovima mladi žude najprije osjetiti svoje tijelo. što se društvo više humanizi­ ra. a manje ima što reći. što se trajnije priopćuje i dijalogizira. došlo je do znatne subjektivizacije ljudskih djelatnosti što su ne­ kad bile shvaćene i doživljene kao nešto posve objektivno. zaštićen od svoje i tuđe strastvenosti.tom zabave. pro­ davaonicama. Svatko teži da bude primjećen. tupost. Dječaci što bez predaha slušaju glazbu u autobusima. sebičnosti. pozive. ne oduzima oznaku nihilizma. političkog i javnog života. beznađu i smrti prije smrti. molbe bližnjih. to više opada povjerenje u sebe i svoje moguć­ nosti. spomenut. uzvišene boli ili zlosutnosti. Zaokupljenost isključivo vlastitim bićem ubrzo se proširila na sve prostore. dakako. Ali se ovdje događa isto što i s gra­ fitima na zidovima kuća: više se čovjek želi iskazati. obožavan. ravnodušnosti. to se potištenije i su­ mornije živi. Sebičnost je. Naprotiv. nesmislenosti. razlile su se među masama neosjetljivost. neizbježno vodilo do sebeljublja. Drugim riječima. koja se je mogla s velikom vjerojatnošću i očekivati. Stoga slabi povjerenje u bu­ dućnost. Duboko izdubena praznina u čovjeku očekuje 223 . voljen i prihvaćen. Samosvijest je zamjenila klasnu svijest. što očitije rastu blagostanje i užici.što se više promiče popustlji­ vost i snošljivost. prodrla i u zabavljanje. Taj naraštaj »gluhih sebičnjaka« kao da više ne želi čuti glasove. spomenuti se narcistički nihilizam počinje rastakati. a narcistička političku ili ideološku svijest. volju i hrabrost. nesmislenost i iščeznuće utopija nisu doveli do veće tjes­ kobe. svatko želi biti poznat i da se za njega nadaleko čuje. ispraznost. to se pojedinci osjećaju usamljenijima. ali ga mnogo uspješnije skriva. Javlja se u li­ ku sićušnosti. To je usmjerenje prema vlastitoj osobi. jer je narcizam pojedinaca prouzročio psihologizaciju društvenog. bolesti duše. neznatnosti. a tek onda uspostavljati odnos s bližnjima. ideološki ili he­ rojski. polazeći od svojega iskustva. lakomislenost. što se duže živi starost. Taj ni­ hilizam međutim nije ni po čemu prošlostoljetni. praznini. Svatko živi u skloništu vlastite ravnodušnosti. Došavši do samog dna. ponosan i patetičan događaj. a na štetu društvenih obveza. igri i na plaži — zatvarajući uši slušalicama walkmana — zastrašujući su simbol usamljenosti i prekida svih sve­ za sa svijetom. a za uzvrat ne nudi baš ništa. to se anonimnost i praznina povećavaju. ljudsku snagu. To mu. Svatko hoće nešto zna­ čajno kazati. S tim se paradoksima narcističkog razdoblja zacijelo može nastaviti u nedogled: što je osobnost više poticana. To je onda označilo istodobno kraj homo politicusa i dolazak homo psychologicusa. Zato bi se moglo reći da je moderni narcistički ni­ hilizam po svojim izvanjskim obilježjima radije beznačajan i ne­ znatan nego tragičan. Sve otkriva da je na vidiku opasna zamka narcističkog nihi­ lizma. dakle.

Radi se zapravo o epignosisu. u pozadini svih tih primjera stoji vječna napast gnostičke hereze. rasplinutošću. iako su oni zapravo jedini stvorili njegovu narcisoid­ nu narav. pa je valja opet naći. obamrlošću. str. jer nije moguće dulje opstajati u ništavilu. ljudsko se biće preoblikuje u raspadaju­ ću raspoloživost. pa­ dom. G a l l a g h e r . žudnjom i nostalgijom. uzni­ ca i tjelesnost metafore su duhovne smrti. zaborav. Ipak. nejasnoćom osobnog iden­ titeta. Narcističke se psihoze. 1 9 8 9 . 224 . Ne treba zaboraviti da je individualizam — a ne samo marksistički kolektivizam — tako­ đ e r n e k a prvorazredna gnostička kategorija. 1 9 9 0 . From Prometheus to Narcissus.— u b e z n a đ u i groznici — da bude b a r e m nečim ispunjena. Zato traži obnovu svoje istovjetnosti koja je u njemu dobro skrivena i gotovo već zaboravljena. R o m a . bježi pred svojim vlastitim osjećajima. produhovljenje metafore ispravnog puta. a usamljenost unesrećuje. str. prepoznavanju vlastite unutrašnje zbilje. Počnimo s nasljeđem individualizma. gnoza nije običan spoznajni postupak ljudskoga r a z u m a nego prije iskustvo duhov­ nog obnavljanja osobe. pa tvore u stvari njezinu izvornu povijesnu jezgru. Tako se sve tri ključne teme postmoderne: individualizam. opojnošću. sjeća­ nje. u Atheisme and Dia­ logue. krajnosti i isključivosti. 3 6 1 — 3 7 0 . koja je stalno ishodište većine pogubnih čovje­ kovih ispada. a banalnost zavladala živo­ tom. točnije onog ontološ­ kog »ja« koji sve nadahnjuje i utemeljuje. Samozavođenje se iscrpilo. Ba­ čeno u grešni svijet. naime. Dapače. 2 8 Neznanje. str. • 66. 28 G i o v a n n i F i l o r a m o . narcizam i nihilizam nalaze već posve prisutne u gnostičkoj religiji. probuditi i izvući iz sjećanja. U središtu im je neizdrživ osjećaj nemira. Nespreman da išta iskreno prihvati i čuvstveno do kraja ispražnjen. Lafolie privše. otkupljenja i besmrtnosti. Psychanalyse des cas-limites. Stoga nasilje i samouništenje dramatično kucaju na vrata budućeg društva izobilja i uživanja. 26 A n d r e G r e e n . 27 M i c h a e l P. otupjelošću. Povratak sebi glavni je dakle motiv svake gnoze. Lako povredljiv i krhak. pijanstvo. Bez čvrste točke u sebi i unutrašnjih putokaza. Ipak. ono biva obilježeno: snom. 4. 2 4 . očituju prije svega neodređenošću. Okrenut materiji i čežnji za tjelesnim užitkom. Opisani tijek raspadanja i izopačenja postmodernističkog individualizma — u klizavoj niz­ brdici od Prometeja do Narcisa 2 7 — nije neka osobita novost u povijesti ljudskoga roda. Strepnja i strah ga opsjedaju. odnosno nesposobnost da se ljube stvari i bića. gnostički čovjek zaboravlja svoju iskonsku i istinsku bit. Sad međutim dolazi ono najvažnije. 1987. 416. prošlost je p u n a sličnih pri­ mjera. Poznato je da gnostično učenje stavlja ljudsko ja u samo središte svoje pozornosti. narcistički je čovjek u konačnici bio izručen demonima i sablastima osobne praznine. P a r i s . Storia della gnosi. L'attesa della fine. trijeznost. oslobođenje. praznine posto­ janja. dok su buđenje. Ćak su i čovjekove ludosti 26 postale privatne.

30 U po­ vijesti. Odatle vrijednost psi­ hičkih sastojaka u demonologiji. ali započi­ nje i njegovo spasenje. 31 H a n s J o n a s . Na kraju svega što smo dosad iznijeli ispada da su dvije vla­ daj uće ideologije našega doba — marksistički kolektivizam i postmoderni individualizam — zapravo začete u istom povijesnom rodilištu.C h a r l e s Puech. moderni nihilizam odgovara psihologiji demonologije u sustavu gnoze. Grčkom intelektualizmu nadodaje sad gnostici­ zam jednu vitalističku odrednicu. Jonas kad piše da »gnostička psihologija i nije ništa drugo doli demonologija«. 1978. Jer. da­ našnji narcizam odgovara gnostičkoj slici unutrašnjega čovjeka i igri zrcala. 123—139. 194. jer odražava samo njegovu tjelesnost. Die mythologische Gnosis. Slika koju čovjek vidi u zrcalu tek je puki privid. 1964. nema religije koja bi bila toliko opsjednuta zlim silama. Lik što se odslikava u vodi nalik je da­ kako meni. Göt­ t i n g e n . Paris." Otuda potpuno jasna narcistička situacija. koja se ostvaruje u simbolizmu vode. To opravdava zaokret ne samo u pristupu ideologijama nego i religiji.Glede druge teme. slično Narcisu. istodobno kao epistemološko pitanje i reli­ giozni postupak. 30 G i o v a n n i F i l o r a m o . demonima. Otud pojava rastuće važnosti sociologije religije i za svjetovnu povijest. Nema onda krivo H. Gnosis und spätantiker Geist. A ta demonologija izlazi ponajviše iz materije u koju je ljudski rod nesretno ubačen i zatočen. En quete de la Gnose. sadržaji narcizma mogu se jednako tako pronaći u gnostičkom shvaćanju osobe. R o m a . ona se javlja u gnostičkoj verzi­ ji kao pitanje ljudske slobode i izloženosti kušnji demona. đavlima. • 29 H e n r i . str. Čovjekova je duša naime po­ vlašteno mjesto gdje se sabiru sve nesreće i zla svijeta. U Plotina je igra ogleda­ la značajno istaknuta. II risveglio della gnosi owero diventare dio. 113. demonologija i nihilizam gnoze. dok se još do jučer smatralo da religija može biti istinski protumačena samo svje­ tovnim uzrocima — gospodarskim ili psihičkim — dotle sad po­ staje svakim danom očitije kako je upravo obratno: da se svaka svjetovna pojava može do kraja logično protumačiti tek religij­ skim razlozima. u gnostičkoj religiji. ali jedino kao vanjskom obliku unutrašnjeg i skrive­ nog bića. ni gnostički vjer­ nik ne može nikada dohvatiti u odrazu vode do te mjere da bi se potpuno izjednačio i poistovjetio sa svojom slikom. str. 1990. valjda. monstruoznim arhontima kao što je gnostička. Stoga gnostičko učenje prečitava iznova mit o Narcisu u posve novom ključu. Treća se tema tiče nihilizma. Ovaj kratak izlet u povijest pokazao je čudnovate podudar­ nosti što se uspostavljaju između triju tema postmodernog druš­ tva i triju stožera gnostičke religiozne antropologije: suvremeni individualizam odgovara gnostičkoj usredotočenosti na sebe. To je razlogom da se.31 Prijetnje zla stvaraju osjećaj bespomoćnosti i strah od ništavila — horror vacui — na koji se onda nužno nadovezuju pogubnost potpune slobode. Sur TEvangile selon Thomas. str. 225 .

kolektivizacije sela. Opisani je položaj stvorio s vremenom jedan gotovo mani­ hejski odnos vjernika prema društvu. otpraćaja. dočeka. apokalipsama.RASPAD KOLEKTIVISTIČKE RELIGIOZNOSTI Pošto smo potanko opisali društveni razvoj. marksistička i građan­ ska. i njezina marksističkog okruže­ nja. Živeći jedino sa svojim blagdanima i obredima — jer im je drugo bilo oduzeto — morao im se svijet izvan toga obruba učiniti sasma tuđ. pio­ nirskih skupova. red je da po­ novno pređemo taj isti razvoj. prvomajskih parada. Sjetimo se samo omladinskih radnih akcija. velikih mimohoda. jer je u pitanju sraz svjetonazora koji obuhvaćaju cijeloga čovjeka i stavljaju u pitanje ulog svega njegova življenja. Stoga je s jedne i s druge crte razgraničenja rastao i jačao neki sve očitiji kolekti­ vizam. Gledajući povijesno. S druge pak strane. zajed­ ničkih radova. To objašnjava zlosretnu sudbinu crkava u socijalističkom fe­ udalizmu. potpuna oprečnost i krajnja nepomirljivost između crkvene religije. obredi­ ma. ustanovama i masovnim pri­ stalicama. upriličuje vjernički narod — kao naravnu protutežu — svoj veliki pohod brojnim svetištima i dalekim prošteništima diljem zemlje. kao što su primjerice droga ili alkoholizam. Da su i htjeli. uda­ ljen i prijeteći. Nepregledno mnoštvo odlazi na duga i naporna 226 . kad je feudalni socijalizam promicao ko­ lektivizam. Nije onda iznenađenje da mno­ gi vjernici nose neizlječive ožiljke iz toga vremena. eshatologijama. U istom razdoblju. U pitanju je sudar dviju doista različitih religija s potpuno suprotnim vjerovanjima. Sukob je naime dviju religija — svjetovne i crkvene — uvijek nepomirljiviji od drugih protivljenja. Zato onda ona tako oštra isključivost. golemih industrijskih poduzeća. jer je poglavito nastao kao posljedica živ­ ljenja u društvenom »progonstvu«. To je proizlazilo iz njihova kolektivističkog učenja. više ili manje. zagovornici utopije savršenog društva nisu mogli proći bez masovnosti. s jedne strane. a nije proistekao iz krivog teologijskog zaključka da je svijet zao i pokvaren. s druge. sletova i sportskih priredaba. rubnost i prostor opasnih stvari. Taj odnos nije bio etičke nego sociološke naravi. mitinga. dogmama. Bilo je to doba velikog rascvata pučke reli­ gioznosti i masovne narodne pobožnosti. crkvena je religija u socija­ lističkom feudalizmu bila. Naprotiv. pa se uvođenjem u igru crkvene religije zapravo nastavlja razgovor opet o sličnoj temi. koji ide od soci­ jalističkog feudalizma do postmodernog narcizma. nije se radilo o sukobu jednakih i ravnopravnih sudionika. crkvena je religija svu svoju snagu dobivala od potpore vjerničkog naroda. tog jedinog oslonca i izvorišta ne­ pokolebljivosti vjere. anonimnost. vrlo slične po svojem svojstvu religijske svjetovnosti. etikama. To je razlogom đa su ubrzo stvorili uspješne me­ hanizme obrane od presizanja jedne uporne svjetovne religije s kojom nije bilo nimalo lako postići pomirdbu. Složenost i nepriličnost našega pothvata leže najviše u tome što su obje spomenute ideologije. ali sad prateći jedino fenomen religije. stjerana u podzemlje društva.

u Pro Vita Mundi. Organi­ ziraju se blagdanski skupovi. ali i obratno. 33 Đuro Šušnjić. U tom su raz­ doblju vjernici vršili svoje religijske obveze u ozračju zajedniš­ tva. tradiciju i povijesnost naroda. a priklanjanje užitku i zaokupljenost potrošnjom prazni crkve u velikim gradovima. 1966. 33 Esad Ćimić. Na kraju prvog razdoblja socijalističkog feudalizma počinje se spominjati i znanost sociologije religije. posebice filozofije i psihologije. Jača utjecaj sredstava priopćivanja. Objavljuju se teorijski radovi i poduzimaju empirijska istraživanja. u Atheisme and Dialogue. bilo da su mu pripadali ili se suprotstavljali. zbrajanjem sociologiji religije i drugih znanstvenih disciplina. jednako u Crkvi kao i u društvu. str. Dordević. Jakov Jukić. Taj krug sociologa — koji se proteže od prvih značajnih iskustvenih pothvata33 do završnih znanstvenih sažetaka34 — obrađuje u stvari religioznost kao izričito i isključivo kolektivni čovjekov čin. pučka. a opada životnost neposrednog seoskog zajedništva. kao što se i pučanstvo seli iz ruralnih u urbane sredine. Beog­ rad. 1988. Le dialogue chretiens-marxistes en Yugoslavie. No u doba zamaha socijalističkog kolekti­ vizma i masovne pučke religioznosti — što je sa sociologijskog stajališta isto — taj iskorak teško da se mogao uopće očekivati. 19. pohađaju marijanska svetišta. Čak se i u hodočašća počinju uvlačiti • 32 Jakov Jukić. 34 Dragoljub B. očito slabe i išče­ zavaju. Sarajevo. O religiji i ateizmu. Bogatstvo nagriza moral seoskog pu­ ka. 335. godine otkrio da u nas. str. 1990. Ipak. L'atheisme en Yugoslavie apres la if Guerre Mondiale. 227 . u pluralističkom pristupu. Teorijske orijentacije u proučavanju religije i ateizma. 20—25. 1984. ima zanemarljiv broj izjašnjenih ateista. Tek će poslije. Socijalističko društvo i religija. Znati i verovati. a niti uvjeta da bi se mo­ gao razviti stanoviti religijski elitizam. izdržljiva i pravovjerna. utjecaji svjetovne religije pokazali su se nedjelotvorni­ ma jer su pred sobom imali suprostavljenu vrlo žilavu i otpornu seosku kolektivnu religioznost. Proces sekularizacije zahvatio je sve pore javnog i privatnog života. Zagreb. snažna. pri­ mjerice. Stalno je dakle u pitanju bio neki kolektivitet. str.4. seoska se zajedničarska religija našla u položaju da bude sučeljena jednim sve otvorenije ateiziranim i sakraliziranim društvom. sla­ ve mjesni zaštitnici i javno štuju crkveni sveci. str. 245. Ukratko. Središte se religioznog života premješta iz sela u grad. Ne začuđuje onda što je prvi poslijeratni popis pučanstva iz 1 9 5 3 . koja je bila čvrsto urasla u obi­ telj. borbena. 292. Prilozi sociologiji religije. str. U tim nepovoljnim prilikama nije bilo ni dovoljno vremena. 1987. Prodorom građanskih sadržaja počeo se polako mijenjati i položaj vjernika u poretku socijalističkog feudalizma. što se pred rat mjestimice javlja u gradovima.35 saz­ reti uvjeti da se nasluti mogućnost doživljavanja religije i kao strogo osobnog čina. 111. 3.hodočašća u kojima sudjeluju milijunske mase vjernika. Zato se religija u prvom razdoblju socijalis­ tičkog feudalizma prvenstveno očitovala kao masovna. Sastojci kolektivizma. 222—226. 32 Na taj je način religij­ ski kolektivizam pokušao dati doličan odgovor moćnom socija­ lističkom kolektivizmu.

počele su se prevoditi strane znanstvene knjige. koliko god se u tome 228 . kocke.konzumistički zahtjevi. ranama i brodolomima. vjernici su opet bili izlo­ ženi novim stresovima. Sve je to utjecalo da se društvena situacija počne naglo mijenjati. ali ne više od marksističke boj ovne ideologije nego od svjetovnog mišljenja i mentaliteta samodovoljnosti blagostanja. Plima je se­ kularizacije zahvatila gotovo sve dijelove društva. Raslo je društveno bogatstvo. otvorena je mo­ gućnost slobodna odlaska u inozemstvo. pa oko velikih marijanskih svetišta i pro­ šteništa rastu cijela podzemlja biznisa. trebamo je opisati ako želimo doznati koji nam oblici svetoga neizbježivo dolaze u susret. U svojem prvom razdoblju — koje nazivamo modernim ili mo­ dernističkim — građanski su ideolozi vjerovali da religija može biti posve zamijenjena znanošću. Budući da je u modernim razvije­ nim društvima ta individualistička religioznost otišla brže i dalje u svojem razvoju nego što je slučaj u nas. Funkciju religije nije mogla obaviti nikakva znanost. Postupak preoblikovanja kolektivne u individualističku religioznost — što je u nas upravo u punom tijeku — navješćuje mnoga krupna iznenađenja. alkohola i noćnih zabava. PRODOR KARIZMATICKE RELIGIOZNOSTI Ni za religioznog čovjeka nije danas sporno da je suvremeno građansko društvo najviše obilježeno pojavom. Rasprsnućem feu­ dalnog »frižidera« i polaganim nestajanjem socijalističkih obi­ lježja društva — što se upravo sad zbiva. egoizam i svjetovno shvaćanje svijeta. kroz sve su vrijeme postojanja socijalističkog feudalizma prodirali — polako i uporno — mnogi sastojci modernog načina življenja i to onoliko koliko je marksistički socijalizam nepovratno ulazio u svoju smrtonosnu krizu. Zako­ ni tržišnog gospodarstva zahvatit će ili već zahvaćaju religijsko područje. Zbog opće privatizacije uvjerenja. Nahrupio je in­ dividualizam. dopušteno je privatno vlasništvo. vjernik se počinje os­ jećati društveno potisnut i životno marginaliziran. koja je izazvala drugu veliku krizu u našoj tradicionalnoj crkvenoj religiji. Tom promjenom vidika. To se zacijelo svugdje pomalo i neskriveno opaža. koji ima drugačije zahtjeve i individualističku logiku shvaćanja. Na izvoru te pojave povijesno stoji prosvjeti­ teljsko povjerenje u razum i njegove neograničene mogućnosti. Na tom istom valu i religija doživljava svoju duboku preob­ razbu. pa su se ljudi okrenuli više sebi i svojim osobnim problemima. Štoviše. Trebalo je u kratkom vremenskom razdoblju prijeći iz kolektivističkog u posve novi svijet gradskog načina življenja. Ali se baš ta vjera u znanost po­ kazala znanstveno neodrživom i potpuno pogrešnom. rastom i razma­ hom sekularizacije. iako je već mnogo rani­ je počelo — građanski su sadržaji u daleko većoj mjeri došli do izražaja. Ko­ načno se utopijski mit kolektivizma potpuno rasuo.

koja se oči­ tuje u svojem manjinskom i elitističkom uzorku. Zato se sociolozi. Obnova zanimanja za religiju posljedica je nesposobnos­ ti modernog društva da ispuni ono što je obećavalo u svojem prvom optimističkom razdoblju. Neke središnje vrednote građanskoga društva. religijskih pokreta. autoritet. ideologičnost. koju je dakako teško vjerno predoči­ ti i točno odrediti. očuvati prirodu od uništenja. na čemu u stvari počiva sva ideologija modernosti ili prvog razdoblja građanskog društva. napretka i znanosti. kako bi možda netko neupućen očekivao. 32. novih sekti. spomenuta je potreba za religioznošću izravni povijesni odgovor na krize tog modernog svijeta koji se pokazao nesposob­ nim riješiti temeljne probleme ljudskoga postojanja. bez dogmatske postave i institucionalnog okvira. Čin pak koji određuje pripadnost skupini jest osobno religiozno obraćenje. A upravo je tak­ vo otkriće svetoga posve tipična postmodernistička pojava. doživljavaju u naše dane svoje potpuno povijesno obezvrijeđenje. eksplozija nove gradske religioznosti — posebice u neskrivenim predrazumskim i podrazumskim oblicima — ima značenje radi­ kalnog raskida s prosvjetiteljstvom. političnost. Upra­ vo osjećajna odrednica tih pokreta u najvećoj mjeri privlači podzemljare suvremenih pustinja svjetovnosti. pa zasi­ gurno pripada individualističnom buđenju postmoderne. Iz toga slijedi da razloge za pojavu nove religioznosti — koja je danas lako prepoznatljiva u mnoštvu crkvenih skupina. Jer. napredak. Graz. kao što su razumnost. Njihova je sakralna vizija naglašeno osobna. slažu da u razvijenim zapadnjačkim porecima istodobno jačaju dvije oprečne razvojne težnje: s jedne strane zahtjev za potpunom svjetovnošću. vjer­ skih zajednica. Stoga je teško izbjeći pitanje da li se između toga kraja iluzija modernosti i početka spektakularnog povratka reli­ gije u svjetovno društvo može uspostaviti neka uzročna sveza. Tako na prostoru gdje je seku36 H e r m a n n Lübbe.36 Neuspjeh znanstvene utopije. Odgovor je naravno potvrdan: sveto je nadošlo jer je modernost zatajila. Religion nach der Aufklärung. 1986. koliko je to imalo za posljedicu bujanje i cvjeta­ nje jedne nove religioznosti. privatizi­ rana. 229 . Još više.trudila. donijeti mir i bla­ gostanje svim ljudima na zemaljskoj kugli. Otud potreba da se najnoviji iz­ ričaji religioznosti smjeste više u prostor postmoderne nego mo­ dernosti ili čak predmodernosti. jednako kao i društvene. str. karizmatičkih družbi i apokaliptičkih grupa — valja prije svega tražiti u krizi modernosti i raspadu njezinih svjetovnih mitova. gotovo bez iznimke. a s dru­ ge otkriće svetoga i oblikovanje gorljive religioznosti. što je u prvom redu čuvstveni doživljaj. u njegovu neupitnom oboža­ vanju razuma. utemeljena na iskustvu pojedinca. nije pratio međutim toliko povratak tradicionalnoj pobožnosti i crkvenoj vjeri. pomiriti različite kulture. Ta se nova religioznost najprije očitovala u pokretima kariz­ matičkih ili emocionalnih zajednica. tehnologijski i proizvađački mentalitet.

Ipak. Time se i protiv volje sama Crkva. s ko­ jom počinje razvoj vjerskog individualizma postmoderne. Voyage ä travers les communautes charismatique. Vers un nouveau christianisme ?. koji ih također zacijelo nadahnjuje. Iskrenim vjerovanjem preobraženi pojedinci. • 230 . 37 D a n i e l e Hervieu-Leger." Prema njezinu mišljenju pokret karizmatičke re­ ligioznosti daleko nadilazi istoimene grupe u Crkvi ili izvan nje. a ne o ne­ kom njezinu nevažnom izdanku. Skupljeni u male i prisne skupine. Čini se da su oba povijesna suput­ nika našla u tom susretu i popuštanju svoju korist. Introduction ä la sociologie du christianisme occidental. 1987. 1987. kao živi znakovi. 395. str. redove. Tu tvrdnju danas najrazložnije brani D. pa svugdje nezaustavljivo nadire. Hervieu-Leger. Naprotiv. Protiv prevelike razbo­ ritosti i sporosti Crkve. Paris. str. koja — da iznenađenje bude veće — nije nikakva konzervativka ili politički desničar nego poznata feminiskinja i predavač sociologije religije na Katoličkom insti­ tutu u Parizu. 378. u kojem je naglasak više stavljen na kakvoću unut­ rašnjeg iskustva i duhovne sadržaje nego na društvenoj ili poli­ tičkoj zauzetosti vjernika u svijetu. koje 38su prije bile kritički raspoložene. Paris. Hladnoći birokratizma i institucionalnoj ukrućenosti crkvenih ustanova oni suprostavljaju toplinu zajedničkog življe­ nja i neočekivano žarku pobožnost. Bilo bi međutim posve po­ grešno misliti da je karizmatička religioznost izdvojena duhovna stvarnost što se nalazi i širi potpuno izvan kruga Crkve i njezina utjecaja. čime na najbolji mogući na­ čin privlače u svoj krug nove obraćenike. crkvene ustanove. Stoga je dopušteno ustvrditi da danas Crkve u značajnoj mjeri pripuštaju u svoje okrilje karizmatičke sadržaje. manje ili više. potiču veću slobodu i duhovnu hrabrost. pobliža će se obilježja karizmatičke religioznosti. sve glasnije dolazi do izražaja stajalište da će se u buduće i same Crkve oblikovati — ako žele opstati i biti djelotvorne'u svjetovnom okruženju — u svojem karizmatičkom vi­ du. Crkvi i njezinim potrebama. sve Crkve. ne sužuju samo prostor svjetovnosti nego iznutra obnavljaju Crkvu i uvećavaju joj vjerodostojnost. a ne puštaju sa­ mo da ih ti sadržaji nadvladavaju. Riječ je dakle o novom modelu religioznosti uopće. karizmatičari se zapravo opiru stanovitim zastranjenjima i nespretnostima uspavane Crkve. karizmatičari ističu potrebu osjećajnosti i brze promjene svijesti.larizacija bila jamačno najukorijenjenija — u gradu i društvu blagostanja — razvio se tijek osjećajne religioznosti i slobodnog zajedništva. razot­ kriti tek u sučeljavanju novih sakralnih skupina s Crkvom i nje­ zinim strogim pravilima uređenja. u svojem institucionalnom okviru. polako preobražava. 36 M o n i q u e Hebrard. Les Nouveaux Disciples dix ans apres. molitvene skupine i teologijska učiliš­ ta. Otuda najnovije približavanje karizmatičkih družbi. osvajajući svojim duhom župe. Zato karizmatička religi­ oznost ne označuje i zahvaća samo nove sekte i razne duhovske družbe utemeljene od neovisnog vjerskog vode nego je kao po­ kret zahvatio.

daju životvornost Crkvi koja se još bavi temama pre­ thodne moderne-. Dosta se pri tome sjetiti uloge današnjega pape Ivana Pavla II. ideologijom. što je na crti individualizma postmoderne. s jedne strane. Taj postupak nadoknađivanja crkvenog neuspjeha karizmatičkim uspjehom spašava dakle pri­ hvatljivost i uvjerljivost eklezijalne poruke. biskupa — a jača osobna karizma. Netko bi s pravom mogao primijetiti da takvo oživljavanje religije vlasti­ tom duhovnom učinkovitošću nije nikakva novost u povijesti Crkve jer su svi veliki utemeljitelji redova. redovnika. ekološkim i drugim po­ kretima postmoderne nego što ih sami imaju. koje pripada is­ ključivo postmodernosti. i gubitka društvenog ugleda crkvene religije. poglavara. Sto­ ga se čini da samo duhovno moćne i religijski utjecajne osobe mogu u naše svjetovno vrijeme nadoknaditi brzo opadanje druš­ tvenog autoriteta i vjerodostojnosti institucionalne vjere. koji se iskazuje u mnogim raspršenim i nepovezanim nitima. Budući da krhkost doktrinarnog i normativnog sadržaja crkvenog učenja svakim danom postaje sve ugroženija od uspjeha znanstvene ra­ cionalnosti i društvene svjetovnosti. dakle. pod uvjetom da pristane na karizmatičku obno­ vu svog bića. koji svoj uspjeh zasniva više na snažnoj privlačnosti i osobnoj karizmi nego na društvenom uplivu crkvene ustanove. organizacijom. a opada njezina društvena moć. ako ne i organizacijsku strukturu. poli­ tičkim oslobođenjem i društvenom pravdom. jer će bez te pomo­ ći ostati i nedovoljno misaono opravdani i nedjelotvorno druš­ tveno podržani. Crkva bi. dadne neko stalni­ je teorijsko obrazloženje. već je sad moguće zaključiti da su karizmatičke težnje — uobličene u istoi­ menim skupinama — možda najkrupnije novosti i po religijskoj 231 . novo je to što se u suvremenim okolnostima opaža sve očiti­ ja razlika između uspjeha karizmatičkog mentaliteta. Us­ poredo s tim slabe svi oblici funkcionalne karizme — vezane uz lik svećenika.Ne treba se onda čuditi što je i Crkvu počela prožimati neka sve očitija želja za prihvaćanjem karizmatičkih sastojaka. pohranjene u karizmatičkim pokretima. U Crkvi jača utjecaj osobne karizme. Došavši u položaj da iz razine karizmatičkog određenja religije. s druge. uspješnošću. može prosuđivati i osuđivati najnoviji stečaj svih mitova modernosti — u isti mah građanskog liberaliz­ ma i marksističkog kolektivizma — Crkvi se pružila iznimna po­ vijesna prilika da oblikuje doista razložnu i zaokruženu kritiku te modernosti. »otvaraju putove« i »daju puni smisao« ljudskome postojanju. Drugim riječima. redovnice. mogla ponuditi uvjerljivije opravdanje i djelotvor­ niju ideologijsku potporu mirotvornim. je­ dino religijske teme postmoderne. jedina mogućnost njegova preživljavanja nalazi se u osobnom zalaganju novih »svjedoka duhovnosti« koji »čine znakove«. obnovitelji vjerskog zanosa i sveci bili redovito jake i istaknute karizmatičke osobe. Dapače. Ipak. Unatoč tim neizvjesnostima glede budućih ishoda. ona dolazi u povlašteni položaj da prilič­ no nerazgovijetnom prosvjedu postmoderne. U tom je razmišljanju potrebno ići još dalje.

dok većina 43 njihovih vjernika razmišlja i djeluje već na način postmodernosti. 21. nisu jednostavno bili svjesni veličine obrata što se u zapadnjačkom društvu zbio prije­ lazom iz modernog u postmoderno razdoblje građanskog svijeta. a još je neplodnije u vremenu općeg brodoloma društvenih mitova socijalizma zagovarati mogućnost ostvarenja vizije teolo­ gije oslobođenja. II destino dell'uomo. Cuppita. međutim. Vjerojatno da ti teolozi. P a r i s . str. ne bi moglo reći za teologiju koja se našla na potpu­ no suprotnoj strani. primjerice.39 To se. u z b o r n i k u Christianisme et modernite. 1985. Vattimo sretno opisuje kao »malaksalost misli«. ra­ nije opisano »zamrzavanje« društvenog razvoja i mitologiju svje­ tovnog napretka. zaraženi političkim mentalitetom. k r š ć a n i ć e m o ž d a p o s t a t i zadnji m a r k s i s t i n a svijetu«. ukorijenjuje u građanski utopizam iz prvog razdob­ lja. u z b o r n i ­ ku Le retour des certitudes. Politička se teologija. La fede di fronte alia sfida postmoderna. P a r i s . Teolozi rabe samo kategorije modernosti. sastoji u tome da većina njezinih predstavnika živi i raz­ mišlja kao ljudi modernog društva. 218—234. M i l a n o .40 doista je izlišno braniti stare isključivosti racionalističke teologi­ je. Dnevnik s Izvanredne sinode. D. kako uopće može biti negdje postmodernosti gdje se još nije zbila ni modernost? Sve pokazuje da se drama suvremene teologije. Coxa. str. Dok je naime Crkva barem djelomice pri­ hvaćala i dopuštala da je zahvati duh karizmatičn'osti — čime se onda otvarala djelovanju ideja postmoderne — dotle je teologija ustrajno ostajala na starim gledištima modernosti ili čak predmodernosti. donoseći siromašnom narodu. Nichilismo ed ermeneutica nella cultura contemporanea. 1990. ne opažajući da je ostali svi­ jet već podosta iskoračio u novo postmoderno vrijeme. 15. La theologie au sortirde la modemite. La fine della modermta. M i l a n o . 21. str. g o d i n e u R i m u zabilježio s a m ovu zanimljivu tvrdnju j e d n o g a teologa iz Latinske Amerike: »U s t r a h u da n e b u d u z a d n j i k r š ć a n i n a svijetu. 1990.važnosti sigurno prvi događaj u povijesti suvremene Crkve. ali uvi­ jek potječu od prošlih pojednostavnjenja. u z b o r n i k u Postmoderno ?. 41 Uostalom. Charismatisme catholique et institution. 189—209. str. 1986. Kad se u postmoderno doba počinje širiti sta­ novito nepovjerenje prema učenosti i znanju. Jer. 42 C l a u d e Geffre. Taylo39 D a n i e l e Hervieu-Leger. 41 J o h a n V a n d e r Vloet. koja se usko po­ vezala uz feudalni socijalizam predgrađanske ideološke obma­ ne. Uzroci su za takvo njezino držanje različiti. što talijanski hermeneutičar G. pod obličjem naprednosti. str. u Crkvi u svijetu. Naravno da ima iznimaka pa se počinju javljati izdanci posve no­ vog pristupa teologiji — u djelima H. 41 Pribivajući I z v a n r e d n o j b i s k u p s k o j s i n o d i 1985. koju kobno nadahnjuje upravo gnostička eshatologija marksizma. Ima zacijelo i potpuno op­ rečnih stajališta. J a k o v J u k i ć . 1987. 42 To je grubi previd. M. pa ne treba zbunjivati činjenica što neki smat­ raju da jedino politička teologija i teologija oslobođenja pripada­ ju obzorju postmoderne. 59. Ipak je najveći anakronizam obznanjen u teologiji oslobođenja. a racionalistička u još ranije prosvjetiteljstvo. 40 G i a n n i V a t t i m o . ideologizacija je stalna kušnja i opasna stramputica svake teologije. • 232 . 1. najkraće re­ čeno.

P. str. plesa i drugih tjelesnih izraza neusmenog religijskog govora. Drugo se obilježje karizmatičkih družbi sažimlje u njihovu neopozivu otklonu racionalističkih i doktriharnih odrednica u religioznosti. Bergera — ali je odjek njihovih ideja jedva 44 primjetljiv. 7. polažu ruke na ramena. njegova posebnost i vjerodos­ tojnost. 1987. teško će se moći uvrstiti u teologijsku znanost sve ono izvanjsko. sve karizmatičke grupe posvećuju osobitu pozornost ulozi tijela u činu molitve: tvarnim iskazivanjem zajedničarske blizine i snažnom čuvstvenošću u odnosima medu članovima. A upravo su teme religioznog iskustva i osobnog duhovog ostvarenja tipične vrednote postmodernosti. 129. u koji­ ma se nudi novo shvaćanje pojmova Boga i tradicije. Sučelice tome. U središtu zauzetnosti karizmatičara na­ lazi se osobno duhovno iskustvo. ili tekstove 45 P. New York. Nužnost da se pod sva­ ku cijenu spasi razložnost vjerske poruke dovela je do toga da je u Crkvi počelo blijediti zanimanje za znakove nazočnosti božan­ stva i slutnje upletenosti nadnaravnog u svijetu. sigurno da moderna teologija odveć kasni. Vers un nouveau christianisme ?. 77je Long Legged Fly. mirisom tamjana. L. 46 Daniele Hervieu-Leger. Bergera. izmjenjuju znakove mira. Odbijanje teoretizacije vjerovanja ne ovisi is­ ključivo o razumljivom nepovjerenju pristalica dragovoljnih sak­ ralnih zajednica prema izvanjskim ograničenjima nego je često rezultat okolnosti da je današnjem vjerniku pristupačniji čuv­ stveni vid religioznosti.48 Sociologija religije obično na prvo mjesto stavlja ljudsku tjelesnost. L. uvođenjem glazbe.ra. Otud zazor spram svake »intelektualizacije«. Za vrijeme molitve približuju se jedni drugima. Cuppita. Modern Society and the Rediscovery of the Supernatural. 1969. Crkva je branila prven­ stvo razumnosti — najviše svojom racionalističkom teologijom — što su međutim vrednote modernosti. činit će to zacijelo — na što nam se valja poslije ostvrnuti — više pod uplivom gnostičkih na­ gnuća nego postmodernih tema. 45 • 44 233 . 1985. Ricoeura ili teorije komunikacijskog djelovanja J. Sad se opet moramo vratiti karizmatičkim zajednicama i ug­ laviti njihova poglavita obilježja. Ta pažnja uprav­ ljena na tjelesnost otkriva se također u traženju neke vrste što pogodnijeg estetskog i ekološkog ozračja za moljenje: ukrašava­ njem okoliša cvijećem. S druge pak strane. što je samo naličje već spomenute prevlasti osjećajnih nad razum­ skim sadržajima. Paris. rasporedom tapeta i jastuka. Zato karizmatičDon Cuppit. str. Peter L. jednako za Crkvom kao i za vjerničkim narodom. A Rumor of Angels. Gisela i P. str. Introduction ä la sociologie du christianisme occidental. a ne suvislost vlastitog teologijskog sustava. London. nezgrapno i nuspješno »pokrštavanje« filozofijske hermeneutike P. skupa se sagibaju. kleče i prostiru na tlo. Uzevši sve u obzir. što se da­ nas tako olako obavlja i velikom učenošću predstavlja. Habermasa. u kojima se razrađuju novi putovi raspoznavanja Božjih tragova u ljudskom životu. 343—360. Spomenimo ovdje samo prinose D. Berger. Naime. Kad se konačno i teolo­ gija bude otvorila novim strujanjima.

snošljivost i otvorenost prema najrazličitijim mišljenjima. oni svejedno ostaju u njegovu dosegu jer zadržavaju temeljne vrijednosti postmoderne koja je ipak nerazdvojni dio građansko­ ga društva. pa osiguravaju podjednako pripad­ nost zajednici i raskidanje s njom. U te se skupine nai­ me vrlo lako ulazi. savitlji­ ve. oni svim članovima što su rasli u okruženju individualističkih ideja postomoderne — na prvom mjestu osobne slobode i potpune neovisnosti — omoguću­ ju da bez ustručavanja »stupe u zajednicu«. Te su vrijednosti: individualizam. tjelesnosti. Fin de la secularisation ou fin de la religion ?.ke zajednice kane ponuditi svojim članovima prostor oslobođen od nesnosnog skrbništva racionalizma. Treće obilježje karizmatičkih skupina dolazi do izražaja u njihovu neobveznom i promjenjivom ustroju. a traje dotle dok im te družbe mogu jamčiti osobno zadovoljenje sakralnih potreba što ih kao religiozni ljudi u njima jedino i traže.47 To bi u svakom slučaju bio čuvstveni i neformalni ekumanizam. osjećajno ispunjenje. drugo će se već lako nadodati. subjektivno iskus­ tvo. »ostanu u zajednici« ili »iziđu iz nje«. Stoga su vrlo gipke. podzemne Crkve i drugi brojni sakralni izdanci između sebe uspostavljaju — ne obazirući se mnogo na službene dodire predstavnika različitih velikih Crkava — neki »divlji ekumeni­ zam«. Premda karizmatički pokreti od­ lučno osporavaju pretjeranost i neumjerenost modernoga svije­ ta. Zbrojem svih dosad opisanih obilježja karizmatičke religioz­ nosti: čuvstvenosti. religijski pokreti. Riječ je o stalnim i slobodnim susretima. str. ne uključujući ih na bilo koji način u stalni od­ nos obvezne povezanosti s ostalim vjernicima. Glavno je biti istinski reli­ giozan. molitvene grupe. slobode pristupanja u zajedništvo i ostvarenog ekume­ nizma — postaje razvidno da su to istodobno i neke od ključnih oznaka kulture postmoderne. postupnim i iskrenim približa­ vanjima. Gledajući šire. karizmatičke za­ jednice. 48 47 234 . prilagodljive i nestalne. 247. jer se time sva skrb • J e a n Seguy. pojavu kojoj sociologija religija očito nije poklonila dužnu pažnju. Renou­ veaux et traditions. Sudjelovanje dolazi samo od želje i privremene naklonosti članova. Paris. bez zadnjih namjera i skrivenih lukavstava. obogaćivanje međusobnih odnosa. otklona razumskih razloga za vje­ rovanje. Paris. Dalje. str. pokrenut od laika. koji poprima nove i neočekivane vidike. D a n i e l e Hervieu-Leger. 1990. sekte. 1973. Četvrto obilježje karizmatičkih grupa ogleda se u njihovu ekumenizmu. u kojemu će se moguć­ nost izravnog emocionalnog iskustva svetoga moći daleko lakše i uspješnije ostvarivati. u zborniku De l'emotion en religion. Dužnosti su pribi­ vanja obredima i prihvaćanja svih sastojnica religijskog sustava posve tuđe karizmatičkim družbama. Renouveaux emotionnels contemporains. ali još lakše izlazi. Les conflits du dialogue. Slično se zbiva u odnosima karizmatičkih družbi i Crkve. 48 Protivljenje karizmatičara eklezijalnoj organiziranosti u najvećoj mjeri odgo­ vara težnjama individualizma postmoderne. spreman da prijeđe preko instituci­ onalnih obzira i obveznih naputaka eklezijalne politike. 116.

pa postaju s vremenom njezini nerazdvojivi sastojci. str. idejnu neovisnot. Uza sve to. 1987.usredotočuje na ljudska prava. Izlazimo dakle iz razdoblja političke religije i ulazimo u razdoblje duhovnog individualizma. kariz­ matičke obnove poklapaju s najdubljim čežnjama svjetovnog čovjeka postmoderne. 509. osnažujući pritom njihov pristanak na tešku zahtjevnost dosljedne pobožnosti. malih zajednica. INDIVIDUALIZAM I NARCIZAM NOVE RELIGIOZNOSTI Nije uopće prijeporno da karizmatička religioznost. postmoderne religioznosti: vjeri manjine. Taj je individualizam pobliže očitovan u sve zamjetljivijem vraćanju religioznog čovjeka samome sebi i svojoj izgubljenoj sabranosti. To je zapravo samo proširenje tih vrijednosti na područje religioznosti. recimo. Zato najtraženiji put uzlaženja k svetome postaje silaženje na izvorišta vlastitog bića i pronalaženja u njima središta svih značenja. Vers un christianisme de communautes emotionnelles ?. Ti su voditelji pozvani da manje nadziru po­ kornost i ispunjavanje dužnosti vjernika. Sve pouzdanje budu­ ćih vjernika bit će stavljeno u krkhe ruke nadolazećeg duhovnog individualizma. • 235 . osobito u odnosu na kršćansku baštinu i njezine institucionalne predstavnike. inače. koja se. Ideali se. Ta je preobrazba sigurno nešto mnogo više od pu­ ke izvanjske promjene. iskazuje u odalečivanju 49 D a n i e l e Hervieu-Leger. većina novih duhovskih zajednica žele pripadati i stvarno pripadaju Crkvi. a više da povremeno uznemiruju i potiču čuvstvenost slobodno pridruženih članova zajednice. što znači u većini slučajeva. mjestimice odstupa od pravovjer­ ja crkvenog nauka. Opisi nove religioznosti svjedoče o dubokoj preob­ razbi. osobnu slobodu. oduševljenog prihvaćanja. što se zbila u području duhovnosti zapadnjačke kulture. jer su u nji­ ma posve otpali dotadašnji teologijski obziri i eklezijalni nadzori. iako se u njemu nikad do kraja ne uspije­ vaju ostvariti. iskrenog obraćenja. Religiozni se individualizma tek sada mogao nesmetano širiti i slobodno razbuditi. slobodnih skupina. trebalo očekivati. U toj vezanosti za Crkvu valja tražiti poglavite uzroke činjenici da se u karizmatičkim zajednicama ni­ su toliko razmahale krajnosti individualizma koliko ih je. Za uzvrat. koje se oslanjaju na pokretljivom osoblju stalnih ili pri­ vremenih voditelja. Sve to u konačnici otkriva da danas u stvari pribivamo rađa­ nju lika nove. Izjalovi­ la se nada — iskazivana s toliko oduševljenja prije gotovo tride­ set godina — da se »jedna posve druga Crkva može pomiriti s jednim posve drugim svijetom«" Stoga je na kraju ostao samo religiozni pojedinac i njegova osobna tajna. to se u izobilju zbilo u svim ostalim necrkvenim skupinama. P a r i s . barem po svojim bitnim određenjima. traganje za vlastitom srećom. u z b o r n i k u L'etat des religions dans le monde. dakle.

U pitanju je povijesno pre­ oblikovanje same religiozne svijesti čovjeka. London. 51 Ken Wilber. Zato su na cijeni duševna stanja sabranosti. naravno. 58—61. str. A Sociable God. otkrivši pri povratku iz po­ sjeta svijetu kako je sada čak veća i od same sebe. Otud ubrzana privatizacija religi­ oznog iskustva i posve dobrovoljno pristupanje vjerničkim skupi­ nama. međutim. Svejedno. stresova. U protivnome. str. a ne u njezinoj općoj društvenoj prihvatljivosti. molitve i mističnih ushita. Svi novi religijski pokreti redovito obećavaju svojim pristali­ cama da će ih osloboditi od izvanjskih prisila moderne civilizaci­ je i probuditi u njima zaboravljenu izvornu mudrost. Za uz­ vrat. 1983. zadubljenosti. 1987. 52 Theodore Roszak. U individualističkom ozračju. opuštenosti. Zur Veränderung des religiösen Bewusstseins.vjernika od crkvene obredne prakse. zatomljeno savršenstvo svijesti i neosvojenu osobnu samostal­ nost. dokolice. Sveto se manje shvaća i osjeća sa stajališta istine ili poruke. koja dobiva potpu­ 50 no nova svojstva i značenja. Ecstasy and the Study of New Religions. rastresenosti. jer obrće našu dugo stvaranu i dobro us­ taljenu predodžbu o religiji uopće. čežnje i svih izrazito duhovnih raspoloženja.51 Ovdje je vrlo važno naglasiti 52 da je ta unutrašnja duhovna preobrazba samo utoliko moguća ukoliko je svaki čovjek u svojoj zadnjoj i najintimnijoj srži religiozno biće. N e w York. nemira. a više s vidi­ ka osobnog iskustva ili duševnog doživljaja. Vjernik se postmoderne ne susreće s Bogom u svojem bližnjemu. neizbježivo dovodi do psihologizacije i subjektivizacije religijskih sadržaja. a ne priključenje stanovitoj sakralnoj zajednici. veliku skrivenu sreću. razmat­ ranja. vjernik se oslo­ bađa napetosti. Taj će preokret. Toward a New Understanding of Religion. zahtjevi postmodernosti počinju progovarati kroz njegovu religioznost. 236 . Ethics. Stille Fluchten. imati dalekosežne posljedice. potisnutu radost življenja. Kane im također vratiti vrednote igre. smirenosti. svijetu ili svemiru nego ga prije svega pronalazi u samome sebi kao vlasti­ to izvorište. U naše se doba najdublja istina religije prvenstveno posvjedočuje u čovjekovoj svijesti. To. str. München. briga i strahova. 73—134. Pomiren sobom. prihvaćanje se religijskog svje­ tonazora obavlja kao isključivo osoban izbor. u zbor­ niku Understanding the New Religions. 1984. Takvo je ustrajno i stalno bavljenje vlastitom dušom ušlo u središte zanimanja upravo nove religioznosti. dotično do pretvorbe zatvorenih sektaških grupa u slobodne vjerničke družbe. izgubljeni unutrašnji mir. Stoga no­ va religioznost nije neka neodređena težnja da se dostigne sveto nego radije određeno savršenije stanje ljudske svijesti. taj se individualistički zamah duhovne ob- • 50 Knut Walf. U tim slučajevima riječ je dakle o individualistič­ kom »proširenju svijesti« koja postaje mnogo prostranijom i spo­ sobnijom da obuhvati sve postojeće. cijeli mehanizam duhovnog rasta osobe postaje neobjašnjiv. sna. Na neki način biva spašen od zlih posljedica modernosti. 7—9.

jer o njemu ovise i sve ostale vrste ljudsko­ ga napretka: biološki. neizbrisiv arhe­ tip. Needleman 64 upućuje na potrebu jasnog raz­ lučivanja kršćanstva kao svjetske ustanove od kršćanstva kao duhovnog pokreta.nove rijetko kad odvaja od općeg tijeka napretka kozmičke svi­ jesti. Unatoč brojnim i opravdanim primjedbama na račun isklju­ čivo osobne religioznosti — na što ćemo se morati poslije opet vratiti — teško je zanijekati postojanje čovjekove naravne potre­ be za duhovnim poniranjem u vlastitu unutrašnjost. Brojna svjedočanstva ukazuju na to da valja očekivati sve jaču sekularizaciju religioznoga individualizma. 46. koje se osobito danas nitko ne smije lako odreći ili je čak zaboraviti. razvoj je religioznog individualizma išao nezaustavljivo dalje i izišao posve izvan crkvenih prostora. Uporabom raznih drevnih i istočnjačkih tehnika potiče se samoshvaćanje. riječ o pukom vraćanju tradiciji koju malo tko osjeća svojom nego više o ponovnom otkrivanju tijeka kršćanske du­ hovnosti. Tako J. 1980. Quale religiosita oggi?. Najbolji primjer takvog usmjerenja nalazimio u mno­ gim zajednicama koje svojim pristalicama nude pretežno terapeutske učinke. Stoga će naši suv­ remenici — razapeti između osobnog i svetog u sebi — uvijek radije birati individualizam bez religije nego religiju bez indivi­ dualizma. materijalni. To je naime jedna zaista duboka. Zato spoz­ naja nas samih. duševni i duhovni. U tu se svrhu pokušava oba­ viti dograđivanje i ispravljanje stanovitih skretanja povijesnog kršćanstva.53 Štoviše. str. pa nije mogao postojati onaj tako suvremeni i sudbinski rascjep između »apstraktnog« kršćanstva vjernika i nekršćanske stvarnosti svijeta. Stoga osobni duhovni razvoj postaje prvi i jedini cilj svih vjernika nove religioznosti. N e w Y o r k . što je povezano s postmodernističkom temom apsolutne slobode. A baš je u tom tijeku osobno religiozno iskustvo bilo čuvstvenije. dakako. društveni. Bez obzira na te savjete. a manje religijske ciljeve. U njemu je uvijek živjela i neprestance traja­ la jedna istinska spoznaja vlastitih mističkih mogućnosti. takva se postmoderna religioznost čini sve pogodni­ jom za uspostavljanje izgubljenog suglasja između duhovnosti ljudske osobe i duha svemira uopće. 1989. J a k o b N e e d l e m a n . samonadziranje i oslobodilački osjećaj »proširenja vlastite svijesti«. okretanje prema korijenjima vlastitog bića i ot­ krivanje unutrašnjih mogućnosti ljudske osobe ne bi trebale biti zanemarene ni u kršćanstvu. str. Lost Christianity. iskrenije i potpunije življeno. Ovdje zacijelo treba spo­ menuti različite pokrete za razvoj ljudskih mogućnosti — Hu­ man Potential Movement — čijoj se pojavi u sociologiji religije • 53 54 A l d o N a t a l e T e r r i n . trajna i neotuđiva potreba. jer je to nuždan uvjet indi­ vidualnog i zajedničkog boljitka na svijetu. Ni­ je. koja traži da bude posebice ispunjena u naše dane kad se grozničavo preispituju uvijek novi i prikladniji oblici religioznos­ ti. 237 . 35. Bit će prijeko potrebno da ljudi uzdignu svoju svijest na višu razinu spiritualnosti i razumijevanja. U r b i n o . Na početku toga pothvata stoji svjesni čin obli­ kovanja samoga sebe.

str. 56 James A. Štoviše. postaje sve sebičniji i okrenut is­ ključivo sebi. Jednom probu­ đene.57 Sve se svodi na svijest. Berkeley. u zborniku Religious Move­ ments. skrivene energije. Roy Wallis. Bucke. Po sebi je razvidno da će tom buđenju uspavanih moćiju u nama najviše pridonijeti uporaba raznih tehnika meditacije i askeze. jer je djelimično sekulariziran. proširenje svijesti. str. kojim upravo i označujemo drugo razdob­ lje religije postmoderne. Betwixt Therapy and Salvation. 57 Richard M. mo­ ra prethodno postati svjestan svojih stvarnih mogućnosti. Mnoge skivene snage spavaju u nama i valja ih samo probuditi. Da bi to postigao. str. koji se međusobno jedva nadopunjuju. yoga i zen. oslobođenje od frustra­ cija. koristi­ ti vlastita unutrašnja bogatstva. 259—272. 1985. ne­ opisivu osobnu sreću. novčani uspjeh i promaknuće u struci. Exodus and Numbers. Njemu je naime bila dosad potpuno nepoznata i vlastita narav i slabo dohvatljiv izravni odnos s duhom svemira. Roy Wallis. Tim se sinkretizmom poku­ šavaju uspostaviti i stvoriti nove ljudske svijesti. Nad­ moć svijesti nad materijom biti će u budućnosti golema i gotovo neusporediva s današnjim stanjem ropstva duha. blokada i fizičkih hendikepa. autogenog treninga. u čovjeku sigurno postoje mno­ gi neiskorišteni izvori. dok je Brah­ man potpuno išćeznuo. one mogu postati gotovo neograničene u svojoj snazi. obećavaju mu — pod uvjetom da se bude strogo pridržavao njihovih uputa — materijalno obi­ lje. To je onda širom otvorilo vrata pojavi sakralnoga narcizma. 23—51. N e w York. 372. zajednice al­ ternativnih terapija. • 238 . Beckfort. Ljudsko biće uop­ će nije svjesno kakve tajne moći i teško dostupne dragocjenosti skriva u sebi. 31. zdravlje duše i tijela. od moralnih pritisaka i psihičkih smetnji. ali jednako već ustroje­ ne i poznate sakralne družbe kao što su Transcendentalna Medi­ tacija i Scientologija.55 U taj ok­ vir ulaze također skupine što predviđaju ozdravljenje duševno i tjelesno bolesnih ljudi. Religiozni individualizam. 129—156. U pitanju je toliko išče­ kivano oslobođenje od svih društvenih uvjetovanosti. u zborni­ ku Sickness and Sectarianism. u zborniku The New Reli­ gious Consciousness. koriste zapadnjačke psihoterapeutske meto­ de i slijede parapsihološki postupak. 1976. kao u marksizmu na gospodarstvo. str. često posve suprotnog podrijetla. Sve te skupine prilagođavaju svoje ponude težnjama čovjeka postmoderne: jamče njegov unutrašnji mir. Holistic Imagery and Ethics in New Religious and Hea­ ling Movements.posvećuje u zadnje doba iznimna znanstvena pažnja. 1985. str. nepoznate potencije. The Changing Form of the Human Potential Movement. 9 3 — 1 1 5 . Otud potreba za što boljim poznavanjem svoje vlastite osobnosti i buđenjem svijesti o njezinim dometima.58 grupe gestalt. To stajalište otkriva nove vidike. Držeći se hinduističkih izričaja mogli bismo reći da je u današnjem čovjeku ostao samo njegov Atman. The Human Potential Movement. Genesis. Pokreti se za razvoj ljudskih mogućnosti — Human Potential Movement — istodobno nadahnjuju istoč­ njačkim religijama. otklanjajući u isti mah duševna kočenja i nesvjesne zabrane. 55 Donald Stone. N e w York. N e w York. 2—3. The Dinamicš of Change in the Human Potential Movement. 1984. u Social Compass. Cosmic Consciousness. Jer. 1969.

u noj Meditaciji. Neki su so­ ciolozi 58 s pravom primijetili da je spomenuta egzaltacija vlasti­ tog jastva i proširenje osobne svijesti zapravo povijesni ostatak od razmrvljene i r a s p a d n u t e nekadašnje religijske etike i sakral­ noga smisla. str. u zborniku The Sacred in a Secular Age. Cult. 6 0 Stoga bismo svi mo­ rali poraditi na preobrazbi narcizma. Culture and Community. svijet. Time povijest. taj teško može izbjeći opasnostima religiozna narcizma. dobiva svojstva sakralne sebičnosti. Tijekom v r e m e n a potraga za svetim sve više po­ staje otkriće svetoga u sebi. Preživljavanje bi sveto­ ga u v r e m e n u svjetovnosti ovisilo o tome da li će m o d e r n i religi­ ozni narcizam biti ukinut ili preoblikovan. čovjek postmoderne traži da se svi bližnji samo s nji­ me bave. Egoizam je duboko prodro u područje reli­ gioznosti. Sveto će op­ stati u svjetovnosti samo ako se bude skrivalo u narcističkom ob58 Thomas Robbins-Anthony Dick. Brescia. Religion and Psychological Weil-Being. 239 Transcendental­ • . Uzdizanjem i veličanjem ljudske svijesti. Alia ricerca della terra promessa. Nuove religioni. 60 Donald Capps. str. Toward Revision in the Scientific Study of Religion. što je dosljedno na crti individualizma postmoderne. i pripadnici Ujedinjene crkve b r a n e pojam »duhovnog bića« koji nije daleko od shvaćanja religije kao sebeljublja. Ti »ostaci« se dakle uobličuju u stanoviti »mistični narcizam«. u zborniku The Search for the Self. str. Mnoga istraživanja otkrivaju porast narcističkih oznaka u suvremenoj duhovnosti. u Bhagwan Shree Rajneesha i Scientologiji. solidarnost i zajedništvo polako nestaju iz k r u g a utjeca­ ja religioznosti i nepovratno ulaze u prostor svjetovnosti. u svojem raz­ doblju narcizma. Uzgred spomenimo da ima psihologa koji nastoje religiozni narcizam prikazati u pozitivnom svjetlu. 1 7 3 — 1 7 5 . 2 3 7 — 2 5 6 . I. pa je već uspješno iznutra rastače. Forms and Transformations of Narcissism. Tko naime uporno nastavlja živjeti religiozni individualizam. samoživa. Jedno bez drugoga jed­ nostavno ne ide. Zato nova religioznost. zatvorena. preuzetnosti. pojava narcizma razgovijetno pokazuje da su vrijednosti ljudske osobe definitivno nadvladale vrijednosti njezine religioznosti. 59 Aldo Natale Terrin. svezak. Narcistički se sadržaji susreću u svim najnovijim religijskim pokretima: u Međunarodnom društvu za svijest Krišne. dostatnosti i okrenutosti k sebi. što se savršeno poklapa s ubrzanim postupkom subjektivizacije i psihologizacije društvenih vrednota. vrijeme. a nije s p r e m a n na tu skrb nečim djelotvornim uzvratiti. oholosti. 3 — 4 . druš­ tvenost. str. 1 9 8 1 . 5 7 — 7 9 . Njegova je religioznost egocentrična. u Marriage and Family Review. Štovi­ še.Očito su zaljubljenost u sebe i obožavanje vlastite unutraš­ njosti — izraženi kroz duševni doživljaj svetoga — samo krajnje i sabirne točke razvoja religioznoga individualizma. privatistička. 5 8 U svakom slučaju. 1 9 7 8 . 1 9 8 5 . Selected Writings. fenomen se religije počinje svoditi isključivo na usko osobno iskustvo svetoga. koji je stvoren na povijesnom poprištu p o r a z a istinski religioznog iskustva i moralnog zalaganja. 4. 61 Heinz Kohut. 4 2 7 — 4 6 0 . Ber­ keley. New York. umjesto da ga n a p a d a m o 61 kao nagovještaj duhovnog i m o r a l n o g propadanja. 1 9 8 5 . izolirana. Iako religiozan do gorljivosti.

84 Ipak. eklektizam i sinkretizam. Les voiliers du crepuscule. Delimitation of the Gnostic Phenomenon: Typical and Histori­ cal. plodonosno značenje ukoliko ljudi okrenuti isključivo sebi hoće ipak znati za­ 62 što su toliko nesretni u hedonističkom poretku današnjice. I površnom po­ znavatelju religijskih gibanja u suvremenosti bit će jasno da se mnogo toga što se zbiva na društvenoj površini u svojem najdub­ ljem sloju otčitava kao drama drevne gnostičke pustolovine. uspostavljanje određenog i propisanog postupka ulaska i uvođenja u vjerničko zajedništvo. 91 — 108. od tih će obilježja dualističke vlastitosti biti najprije potisnute. Ovdje moramo spomenuti da ima stručnjaka. uspostavu monističke ontologije u kojoj je bo­ žanstvo viđeno kao apstraktno biće. 268. Energije i Počela. 1 3 . rabljenje ezoteričkog i antiracionalističkog govora. Njima se. 64 H a n s J o n a s . osobito među sociolozima. smještena na sredini puta između pre­ thodnog religioznog individualizma i budućeg religioznog nihi­ lizma. narcizam nosi. 240 . Unatoč tim primjedbama. čini da takvo teologijsko gledište pro­ nalazi ideologiju gnoze svuda ondje gdje se danas u području • 62 E r n e s t Becker. putovanja i posjedovanja duše. Moderna je individualistička i narcistička religi­ oznost shvaćena kao ponovno utjelovljenje — avatar — gnostička nasljeđa. barem s religioznog stajališta. ustrajanje na psihičkim i čudotvornim silama. tumačenje toga iskustva kao uzdi­ zanja. ali sad u korist spoznajnih mogućnosti pojedinca. Sectes et gnoses. str. 63 C l a u d e L a b r e c q u e . M o n t r e a l . The Denial of Death. U svrhu potvrde ovog zaključka napravljeni su brojni poku­ šaji usporedbe. u z b o r n i k u The Origins of Gnosticism. Uos­ talom. 1 9 7 5 . Mnogi primjeri pokazuju na doista čudnovatu podudarnost između sadržaja nove religioznosti i gnostičkog učenja iz pro­ šlosti. prvenstvo iskustva svijesti i osobne spoznaje u činu oslobođenja i spasenja. str. U »zaljubljenosti osobe u samu sebe« stavljeno je sjeme dobrih ishoda jer omogućuje da se razluči »egoizam« od »osobne samostalnosti« u zapadnjačkom individualizmu. Leiden. koji stanovitim nepovjerenjem gledaju na svako ola­ ko uspoređivanje stare povijesne gnoze s novim religijskim po­ kretima. Od te stare hereze nova je religioznost preuzela cije­ li niz istovjetnih značajki: utemeljitelja koji poznaje tajnu nevremenitoga duhovnog iskustva. Za takav zaključak dana su uvjerljiva obrazloženja. otklon svakog dogmatskog i crkve­ nog pravovjerja. naime. N e w York. religiozni narcizam svejed­ no ostaje istaknuta i nezaobilazna činjenica duhovne situacije zapadnjačkog društva. otkriće mnoštva nadnarav­ nih biti u odnosu s čovjekom i svemirom. jer su sve druge njegove moći — poslije pada u narcističku usamljenost — posve izostale. 1 9 8 7 . težnja da se osjetilni svijet i materija shvate kao čiste iluzije. str.liku religije. o kojima se naravno može ras­ pravljati i djelomično ih čak uvažiti.83 iako ne konač­ na. u liku Mudrosti. Poslije opisa obično dolazi traženje razloga. 1 9 6 7 .

Središte Sri Chinmoy i skupine on. jednaka je ravno­ dušnost prema povijesti i težnja da se je zamijeni mitom. 1967. ezoterizam i prihvaćenje sinkretizma. Društvo Vedante. fizioloških i racionalnih uvjetovanosti s ciljem da bi što uspješnije pronašao onaj dublji i vjerodostojniji dio vlastitog bića. 252—253. 241 3 HO. Cikličke predodžbe vremena. Robillard. posebni putovi oslobođenja. ali ima i onih sporedna značenja: sinkretizam. U oba slučaja čovjek oslobađa svoje ja od psihičkih. Q u e b e c . savršen. što je skraćenica za Healthy — Happy — Holy Organisati­ . Misiju Božanske Svjetlosti. Leiden. Te su podudar­ nosti dakako središnje.religije javljaju novi tražitelji svetoga koji su izričito protiv ili pot­ 85 puno izvan židovske i kršćanske tradicije. donijeti manje jednostra­ nu sliku stanja. 66 E d m o n d Robillard. Indolog E. To nam onda dopušta da bez sustezanja primijenimo gnostičku tipologiju i na sufističke zajednice u zapadnjačkom društvu. slobodan. u obje religije prevladava praktički i teorijski antinomizam. važnost simbolička izražavanja. u z b o r n i k u Gnoses d'hier et d'aujourd'hui. une anti-religion. 67 E d w a r d C o n z e . 1986. Središta Dharma Milarepa. Buddhism and Gnosis. astrologija i znanje tajnih izreka. sku­ pine Nicheren Soshu. nepreskočiva je razlika između »probuđenih« ili »savršenih« i »neukih« ili »svjetovnog puka«. Spomenimo Međunarodno društvo za svijest Krišne. 1986. Korisno je upozoriti na mnoge sličnosti između buddhističkog učenja i gnostičke ideologije. Ananda Margu. učenje o spasenju putem spoznaje. nezaustavljivo približavaju njihove pristaše gnostičkom tipu religioznosti. Na drugo mjesto dolaze duhovna gibanja u postmodernom društvu što se nadovezuju na mlađi buddhizam. Meher Babu. u z b o r n i k u The Origins of Gnosti­ cism. Conze ih je nabrojio nekoliko: spasenje dolazi samo putem spoznaje. kao što su ustrajanje na iskustvima svijesti. Posebnu cjelinu čine družbe za razvoj ljudskih mogućnosti — Human Potential Movement — u koje valja obvezno ubrojiti 65 M a d e l e i n e G a u t h i e r . vje­ čan i božanski. U tom je smislu onda moguće starinsku gnozu i njezine moderne odbljeske istodobno teologijski odrediti kao neku tipičnu anti-religiju. ali polazeći uvijek i isključivo od samo jednog vjerskog svjetonazora. 652—667. str. po­ jmovi materije i čovjeka. Q u e b e c . potraga za kozmičkim skladom. dualizam. zajedničko im je učenje ezoterizam i filozofijski monizam. 157—165. međutim. ezoterija i sinkretizam. Pomnija će istraživanja. odnosno Soka Gakkai i drugih. ali i sve vrste grupa yoge. prosvjetljenje. koji je uvijek predosoban." U istom bi sklopu — poslije buddhizma — trebalo zacijelo spomenuti islamski sufizam koji također ot­ kriva gnostička svojstva u svojem učenju. Transcendentalnu Meditaciju. str. što recimo ot­ 86 voreno zastupa E. u z b o r n i k u Gnoses d'hier et d'aujourd'hui. Pritom se je do­ voljno sjetiti raznih zen-grupa. La gnose-. zajedni­ ce Bhagwan Shree Rajneesha. pa je neznanje izvor svih ljudskih zala. nesvediv. To se prije svega odnosi na nove religijske pokre­ te što su izravno ili neizravno izrasli iz indijskog hinduizma. Le problšme de la dšfinition sociologique de la gnose.

Against the Protestant Gnostics. • 68 Jean Vernette. uništa­ va. To je njezin dijabolički vid. Opisano je širenje gnostičkog svjetonazora dobilo prvoraz­ redno značenje u pogledu razumijevanja suvremene duhovne i religijske situacije. iznemoglo gladuju i žeđaju sveto. otkriva velike sličnosti s gnostičkom idejom »božanske čestice« što je bolno utamničena u materiju. 69 Phillip J. u Etudes. 242 . slični društveni poticaji i gotovo isti ciljevi. Čovjek je otvoren svojoj stvaralačkoj samostal­ nosti i ostvaren u svojoj unutrašnjoj moći u mjeri u kojoj postaje svijestan svojega jedinstva s kozmičkom svijesti. 1987. Ukratko. gnoza je po svojim najdubljim usmjere­ njima razorna i razarajuća: ona rastvara. 375—387. Usvajanjem gnostičkih tema — a manje postmo­ dernog mentaliteta — ta je teologija prečice ušla u prostor sak­ ralnoga individualizma i narcizma. str. Zato je moguća usporedba između rasta ljudskih mogućnosti u Human Potential Movement i gnostičkog uspinjanja duše prema sve savršenijim ispunjenjima. Ali. Svi su ti prikloni gnostičkom uvjerenju doveli do narcističkog obilježavanja teologije i njezina određenja vjernika kao onoga koji »želi pobjeći od svega osim od samoga sebe«. Jer. između buđenja zaspalih energija u čovjeku i ot­ krivanja božanskog ja u gnozi. u novom revivalu. str. pokušaja demistifikacije koja bi imala za cilj ogoliti vjeru od sva­ kog misterija. psihologizirajuće namjere koje bi povijest spase­ nja preoblikovala u izraziti postupak osobne individualizacije. 1988. Pojam čovjekovih mogućnosti.'" ubrzo se proširilo na kršćansku teologiju. Ršveil de la gnose. a ne s ljudima što po njezinim obrubima. između gestalt nadzora nad so­ bom i gnostičkog nijekanja svijeta. na krajnje dramatičan i izbezumljen način. duševnih blokada i društvenih ograničenja.89 što je u isti mah velika tema postmoderne i poglavita gnostička postavka. To se najviše odnosi na protestan­ tsku teologiju. drobi. Slična opasnost jednako prijeti Crkvama koje se pretežito bave same sobom i svojim teškoćama.razne skupine za terapiju tijela i duše. 9—10. koja nije mogla ostati izvan utjecaja duhov­ nih silnica svojega vremena. Na nju je naime pala oprav­ dana sumnja gnostičke hereze iz više razloga: zahtjeva da svede sigurnost kršćanske dogme na relativnost povijesne spoznaje. rasklapa i zatire sve čega se uopće dohvati. To je zapravo verzija eklezijalnog narcizma u kojemu je Crkva pretjerano zaokupljena sobom. Poput te »božanske čestice« i usnule ljudske mogućnosti — Human Poten­ tial — u svjetovnim terapijama bivaju zarobljene od podsvijesti. 3. slična tehnika oslobađanja duhovnih snaga. bitan i nezaobilazan u odre­ đenju tih pokreta. N e w York. razbija. sličan jezik. Iz toga proistječe zaključak da je upravo dolazak gno­ ze — kroz vrlo različite oblike — prouzročio povijesni prijelaz iz narcističkog stanja nove religioznosti u stanje njezine postupne nihilističke rastvorbe. 366. Neočekivano vraćanje postmodernog čovjeka na svoje dav­ ne gnostičke izvore. ipak se bude i od njih oslobađaju. ustanove za mentalni nad­ zor — Mind Control — i skupine istraživanja nadosobna iskus­ tva. Lee.

prigovori se zažimlju u tvrdnji da je nova religioznost u stvari antropologija-. međutim.71 Tako dola­ zi do kobnog poistovjećivanja između religioznog doživljaja i psi­ hičkog usrećenja ili opuštanja. Živeći u svijetu postmoderne. 5. Vrlo brzo. kao što je u razdoblju političke religije — primjerice u teologiji oslobođenja — dolazilo do izjed­ načavanja onostranog iskupljenja s društvenim oslobođenjem. istinsko i izvorno. takvi dobronam­ jerni savjeti malo vrijede i još manje imaju odjeka u društvu. Ostala je zapravo »bez oca«. Inače. poželjno bi bi­ lo iste zbiljnosti promatrati pod različitim vidicima. današnji naraštaji pokazuju vidljivu nemoć u oblikovanju svojega Nad-ja. A s religijskog je stajališta više nego očito da čovjek säm sebe ni­ kada ne može potpuno spasiti. samoostvarenje. simboličko oblikovanje pokaza­ telja psihičkih događaja i očitovanje isključivo doživljaja ljudske svijesti. F r a n k f u r t . Otud pret­ postavka da razvoj nove religioznosti — u rasponu od individua­ lizma do narcizma — ima jamačno i neko svoje psihologijsko tumačenje. vjerodostojno. a ne po neči­ jim pukim željama. samoiskupljenje i narcističko iskustvo ljudi o samima sebi. Slabljenje vlastite osobnosti i fiksacija na narcističku razinu razvoja nužno dovode do krize identiteta. ta će kriza identiteta preći u samo raspadanja čovjeko­ va identiteta. Odnos dakle svojega ja prema sebi.Prije opisa pojave i značajki nihilizma u novoj religioznosti. doživljaj bez objekta i smisao bez oduševljenja za nečim stvarnim. No pođimo od izvora. Nažalost. osobito iz teoloških krugova. Kraće rečeno. 88. Stoga mladi nemaju nužnih uvjeta za razvoj osobnosti. str. nova bi religioznost bila samo projekci­ ja unutrašnjih duševnih procesa. sakralnom individualizmu i narcizmu. 1988. To može učiniti jedino netko po­ sve Drugi. U pomanjkanju jednog dovoljno određenog ideala za poistovjećivanje ili pogodnog lika za ideali­ zaciju. NIHILIZAM NOVE RELIGIOZNOSTI Budući da je naš pristup religiji pluralističan. 1980. Ma­ inz. To je dubi­ na bez temelja. jer se religioznost razvija po svojoj unutrašnjoj logici. duševnog sazri­ jevanja i postignuća identiteta. Neue Religiosität. odsustvo autoriteta i izosta­ nak neprevarljivih ideoloških upustava. što se pobliže očituje kao »komadanje« slike o sebi 70 J o s e f S u d b r a c k . Međutim. da bi onda do­ bro usvojili. Herausforderung für die Christen. • 243 . bez obzira na spomenute kritičke primjedbe. Najbrojniji su teolozi što nastoje stro­ go razlučiti dobro od lošega u novoj religioznosti. a loše odbacili.70 U njihovu nastojanju nije teško nadzrijeti metodu klasične apologetike. vjernici postmoderne kulture upravo takvu novu religioznost is­ kreno proživljavaju kao nešto doista samosvojno. str. mladež se našla u druš­ tvenu položaju »siročadi«. 71 Willy Obrist. Die Mutation des Bewusstseins. bit će prijeko potrebno nešto sasvim kratko reći o kritici što se neprestance upućuje. koju obilježava opća ravnodušnost.

H. koji u stvari znači nazadovanje. str. panike i opće zbrke. Otud zaključak da reli­ gioznost u zadnjem razdoblju narcizma nije više vjerodostojan doživljaj svetoga. kao u vremenu individualizma. Tako doznajemo da u naše doba ljudi slobod­ no odabiru ne samo pojedine dijelove svojeg vjerovanja — osobi­ to u oblasti dogmatike i etike — prema isključivo osobnim naklo­ nostima i hirovitostima. Još kraće rečeno. str. 244 . E r i k s o n . narcistička fiksacija i difuzija identiteta — ne muče samo mlade nego su zahvatile urbano pučanstvo društva postmoderne. nego ima ulo­ gu posrednika između iščezlog identiteta i nasušne potrebe za njim. 28. ispražnjene smislom i usamljene društvenošću. 154. Sad možemo pitati: kako se opisani »gubitak identiteta« odslikava na prostoru svagdašnjeg života vjernika? Zacijelo. • 72 E r i k H. Destruktive Kulte. 1971. a u težim slučaje­ 72 vima i strah od potpunog uništenja vlastite osobnosti. One su opsjednute tjeskobom od shizofrena raspadanja i potpu­ na gubitka psihičke egzistencije. dotično kao bolesni osje­ ćaj nesigurnosti i raspada svetoga u duši. Stoga pribivamo prijelazu od narcističke religioznosti na nihilističku religioznost. počinjemo susretati osobe koje su neutaživo izglad­ njele duhom. koje se iskazuje u zabora­ vu na sebe. U svijesti onda nahrupljuju osjećaji meteža. Tako početni narcistički »bijeg unatrag«. jačanje obrambenih mehanizama putem sebeljublja i »spasonosnu« okrenutost k sebi. 1983. preko »posuđenog identiteta« nezaustavljivo dovodi do završnog nihilističkog »odricanja od identiteta«. G ö t t i n g e n . Razumljivo je što taj potonji oblik religioznosti ne uzima više tipično postmoderno usmjerenje zadobivanja samos­ talnosti i osobne slobode nego se nerijetko doživljava kao izvan­ jska usamljenost i unutrašnja praznina. Identität und Lebenszyklus.i gubitak unutrašnjeg duhovnog ravnovjesja. Zulehn e r 73 ^g r a uiogu »posuđenog identiteta«. U tom sklopu nova religioznost. put razvoja ide od »rasi­ panja identiteta« preko uspostavljanja. a onda dolazi do neizbježnog gubitka njihova »reli­ gioznog identiteta«. Z u l e h n e r . Sociolozi su o toj pojavi »sakralne shizofreni­ je« ispisali iznimno sugestivne stranice. »negativnog identiteta« i »posuđenog identiteta« — što ja samo drugo ime za religiju koja je uvijek manje vrijedna od individualizma i samo njemu služi — do »odricanja od identiteta«. F r a n k f u r t . koji se ubrzo urušava u vlastitu prazninu. Tako napredak cijelih narašta­ ja biva kobno zaustavljen na narcističkoj razini njihova osobnog razvoja. nego to isto čine s drugim religijama. gubitku duševih moći i raspadu duhovnog ustroja ljudskoga bića uopće. Sigurno da tri spomenuta psi­ hička skretanja — težnja da se problemi riješe regresijom. Najprije im se drobi i razmrvljuje suvisla slika svetoga. Zanimljivo je da na tom stupnju razvoja. kako bi rekao P. To raspa­ danje identiteta ima svoje prethodnice: vraćanje na sigurnost djetinjstva. 73 P a u l M. vrlo uočljivo i upečatljivo. koje se temelje na mno­ gim istraživanjima. Time se napokon ostvaruju svi potrebni uvjeti za pojavu nihilizma u novoj religioznosti.

i svemu diviti. str. u stilu ä la carte. 242. bez reda. pa joj je cijena nisko pala. Les manifestations contemporaines du christianisme et la modernus. L'Žglise en procšs. Iz toga slijedi da je upravo spektakularizacija — što se odvija u udobnu razmaku od događaja — postala danas iznimno pogubnom za vjerodostoj­ nost religije. što ta sla­ bo »skrpljena« religija obično sa sobom donosi. praznini i kratkotrajnosti doživljaja svetoga. naposlijetku pristaša Ujedinjene crkve i tako dalje istim redom do iznemoglosti. ravno­ dušnosti. nabaviti izvode iz Tipitake. Neki sociolozi više ustraju na istica­ nju manipulirajuće uloge religijskog spektakla. a još manje prihvatiti i živjeti teške mo­ ralne dužnosti koje nalažu vjerska učenja. str. Područje je religije dakle zahvatila destabilizacija na potpuno isti način kao oblast mode i morala. To je vjerovanje zaista iskreno. uspoređivati. ku­ piti tekstove Vede. odnoso onako kako se nekome pojedinačno svidi i prohtije. stva­ rajući opasnu okultnu smjesu. Njezin se pak nihilizam ogleda u bezvoljnosti. u zborniku Christianisme et modernus. poruke Evanđelja i Kur'ana. ali je njegova religioznost bez ikakva identiteta. ideje zena i buddhizma. Catholicisme et societe moderne. Religija se redovito prihvaća po isključivo osobnom ukusu i naklonostima. pa tako i religiju. te ovisnici od mass-media s velikom pažnjom to pročitati.74 dok su drugi skloniji u njemu vidjeti odrednicu novovjekovnog nihilizma. 245 .Zato mnogi naši suvremenici iz razvijenih zapadnjačkih društa­ va često bez ikakve zadrške i kulturološkog obzira miješaju. automobil i mjesto življenja. Ne iznenađuje što su vjernici počeli mijenjati svoju religijsku pripadnost isto ta­ ko brzo i nestrpljivo — u ozračju potrošačkoga nihilizma — kao ženu. uživati. kao što je to do nedavno bio slučaj. sve sü učestaliji slučajevi da je ne­ tko kratko vrijeme kršćanin. poticana prevrtljivošću. možda. ali nikad neće htjeti u svetim događaji­ ma djelatno sudjelovati. 1987. čak se. Znatiželjnici će novosti i senzacija. 1990. najveći stupanj razgradnje čovjekova »religioznog identiteta« doživljava naše zapadnjačko postmoderno društvo pojavom spektakularizacije ideja. Iz svega proizlazi da je čovjek postmoderne zapravo vrlo re­ ligiozan. kao što se uostalom pokazala jednako škodljivom za ljubav i umjetnost: površnim se udvaranjem zapravo hini lju- • 74 Daniele Hervieu-Leger. 300. politički ukinuta ili znanstveno pobijena. po­ koju godinu učenik Krišne. onda nekoliko mjeseci buddhist. kao u male djece i razmažene mladeži. teorij­ ski obezvrijeđena. ali i otići nekoliko dana u ashram ili vidjeti na televiziji hodočasnike na putu u Me­ ku. nego je jednostavno životno bana­ lizirana i relativizirana. Civilizacija slike pretvara sve u spektakl." Danas naime svatko može lako prelistati u knjižari Talmud. suvislosti i smislenosti. Ipak. Štoviše. 75 Paul Valadier. Paris. Svaki im je novi izbor svjeto­ nazora izvršen u funkciji ispunjenja površnih želja i dnevnih po­ treba. Paris. gledati. učenje alkemičara i vještine yoge. iako uspostavljeno slobodnim odabi­ rom sakralnih tema i ponuda. Svatko je nudi u izobilju. To je razlogom da u našega suvremenika religija nije nikad idejno odbačena.

treba računati. vjerski neupućeni. Stoga je u suvremenosti »nihilizam postao naša je­ dina mogućnost slobode«. vjerovanja i religije jednake i uspostavljene na istoj razini značenja. 246 . nadražuje. str. dok njezini sudionici ostaju još udaljeniji između sebe. dugo odvajani od crkvene pouke. spektakl samo odvaja. kao u nekom rodilištu. površno sakramentalizirani. Milano. narcisoidna. Kriza Crkve ne­ će dakle biti ni manja niti kratkotrajnija od krize društva. Jer. polako za­ vršila ondje gdje je bila i počela: usamljenošću čovjeka. Uvučeni u vrtlog sekularizacije. začinje moderno shvaćanje da su sve ideologije. sigurno će mnogi biti više upravljeni na uporišta naravne relgioznosti u sebi nego na eklezijalne po­ nude izvan sebe. 1985. Religija. U zaključku recimo da razvoj nove religioznosti u individualističkom.bav. Bit će konačno i ovdje potrebno — kao u slučajevima indivi­ dualizma i narcizma — spomenuti da su svi dobri poznavatelji povijesti gnoze suglasni kako je to drevno religijsko učenje baš u svojoj etici potpune slobode bilo krajnje nihilističko. društveno ili zajedničarsko biće nego kao isključivo privatistička. iskreno obdržavanje obveza i postupno ulaženje u jedan svijet koji tek na dnu naporna traženja otkriva svoj istinski smisao. Nichilismo ed ermeneutica nella cultura contemporanea. olakšava. Suprotno to­ me. ako se obje uopće mogu ikada potpuno razriješiti. • 76 Gianni Vattimo. te tri duhovne tvorbe nuž­ no iziskuju dugotrajno i neposustalo sudjelovanje. U središtu je uvijek i neopozivo samo čovjek. obma­ njuje. Na redu je tek otkriće i po­ četak individualističke religioznosti. sebična i samodovoljna osoba. ia­ ko nikad kao kolektivno. narcističkom i nihilističkom obličju polazi zapravo od teološkog zahtjeva potpune neovisnosti i bezgranične slobode. La fine della modernitä. duševno opustošeni konzumističkim ponašanjem i razočarani od neuspjeha političke eshatologije komunizma. Na to. ali za još uvijek grešna čovjeka. svakako. Stoga treba računati da će ubuduće postati redovitom pojava da nedostatno evangelizirani kršćani ispunjavaju svoje vjerske potrebe prihvaćanjem stanovi­ te vrlo neodređene i neuhvatljive naravne religioznosti. U tom se protuslovnom ishodiš­ tu. 38. zabavlja. udaljuje.7* Na kraju je kružnica postmodernih iščekivanja. ljubav i umjet­ nost skrivaju dakle svoju tajnu onim ljudima koji ih pokušavaju doživjeti jedino na izvanjski način. rastavlja. banalizira i izjednačuje. Sve se dakle okreće oko pojma slobode i njezina pogreš­ nog značenja. premda su zbog svoje površnosti bili stavljeni izvan utjecaja svake prave umjetnosti. groz­ ničava trka turista kroz svjetske muzeje i brzo fotografiranje sli­ ka ih zavarava da su stvarno vidjeli i doživjeli jednoga Van Gogha ili Rembranta. U našim prilikama razlaza sa socijalističkim feudalizmom teško da će se moći govoriti o nekim začecima narcističkih ili ni­ hilističkih težnja u religioznosti ljudi. koja nose neskriveno gnostičko obilježje. Zato je taj bijeg religije u spektakl istodobno i njezin najdublji pad u nihili­ zam.

a ispunio ispraznošću. Essais sur l'individualisme contemporain. 194—246. Najdalje je u toj demistifikaciji ateizma otišla sociologija postmoderne kad je pro­ blem nevjere uvrstila u suvremeni obzor humora. omlohavio i otopio se. Paris. U trenutku kad humor prevladava u mišljenju. 1983. često su osobe koje se zalažu za borbu »zdravog razuma« protiv raznih vrsta »mračnjaštva« ili pak predvode pokrete za oslobođenje čov­ jeka od presizanja klerikalizma. Biti ateist danas jest čisti anakronizam. Nije onda čudo što su Crkve u naše dane zabrinuti­ je zbog plime religiozne ravnodušnosti nego zbog ateističke po­ bune. L'šre du vide. Nema u njoj. beznačajnošću i neznatnošću. i u postmodernom društvu. 1987. nasrtljivosti. To čudno stajalište najpri­ je uočava da kulturu postmoderne prožimaju obilježja spomenu­ tog humora. 499—500. tjeskobnosti i po­ bjedničke kretnje bivših ratnika bezvjerja. Nije riječ o bergsonovskom tipu smiješnoga. Oni što ih još zovu ateistima ili sebe tako nazivaju. pripitomio. Otud i nije više riječ o ateizmu nego o religioznoj ravnodušnosti. ali nikad ne dokazuje. borbeni pokret. mitskih odrednica i tragičnosti. utopičnosti. optimistički projekt svje­ tovne utopije nego što je to činila sama religija. J e r nje jednostavno više i nema. jedino se postmoderno društvo može nazvati istinski humorističkim poretkom jer se uspostavilo isključivo pod okriljem postupka koji traži da poništi i dokine opreke — dotada strogo pridržavane — između ozbil­ jnoga i neozbiljnoga. 247 . Taj rod pobunjenika brzo odumire. ateistič- • 77 R e n š Le C o r r e . ispraznio od herojstva. Atheisme. jer je potrošački eros prethodno sve nemilosrdno porobio i ne­ povratno unizio. strasti. str. komičnoga i uzvišenoga. u z b o r n i k u L'ćtat des religions dans le monde. naime. dotle je ateizam u općem naletu deideologizacije ostao bez svake potpore i doslovce iščeznuo. izazovnosti.HUMORISTIČKI STRIPTIZ ATEIZMA U POSTMODERNOSTI Ne bi valjalo preskočiti prosudbu o sudbini ateizma. braneći nas od sivila »jednodimenzionalne« civilizacije. str. 78 G i l l e s Lipovetsky. lakomislenošću. veličine." No taj problem povijesno pri­ pada dalekom prosvjetiteljstvu i stvarno je razriješen usposta­ vom moderne pravne države. To je ateizam koji se možda negdje još pretpostavlja. Iz povi­ jesti dobro znamo da se ateizam u mnogo većoj mjeri iskazivao kao ideološka tvorba. U njega više nema bor­ benosti. vječnog pratitelja svake relgioznosti. svečanoga i obič­ noga. nego o novom humoru koji se hrani ravnodušnošću. polemičnosti. ništa više ozbiljna i uzvišena. Zato se borbeni ateizam polako smirio. Ateizam se zapravo banalizirao. Stoga je današ­ nja eksplozija ravnodušnosti — inače bitna oznaka postmoderne — tako primjetljivo pomela ateizam i spektakularno ga izbacila s društvene pozornice. vjernici. Paris. Dok se naime religija barem uspjela skriti i pritajiti u unutrašnjosti ljudske osobe i tu napraviti nečuvenu pustolovinu individualizacije. iako je bilo predviđeno da nestanu njegovi ljuti protiv­ nici. 78 Premda sva­ ka kultura razvija i komičnu stranu života.

potcjenjuje. protudruštvena i oslonjena isključivo na nestalnost osobne čuvstvenosti. Razložno je stoga očekivati da uzvisivanje smisla bude zamijenjeno s izrazito ludičkim omalo­ važavanjem svih velikih značenja. sto­ ljeća. Time je stavljeno sve u istu razinu. ni ubojita. izruguje. događajima i ljudima potkopava preuzetnost istine i zahtjev za smislom. Stoga na pojavu nove ideologije ni­ je trebalo odveć dugo čekati. U velikim ideologijama XIX. barem u novovjekovnom mišljenju. i XX. dotle humor — kroz moderni publicitet i reklamu — želi priopćiti samo banalne poruke i korisne poduke. među kojima ateizam jamač­ no zauzima prvo mjesto. narcizam i nihilizam dobili su tako svoje ideološko osmišljenje. nova religija nije bila ni po čemu pogodna da postane ideologijom postmodernog svijeta. Zato u humorističkom društvu postmo­ derne ništa nije sveto. novu ideologiju neće biti lako točno odrediti. Sva je novost New Age-a u tome što njegova ideologija ne 248 .ka ideologija u svojim krutostima i nepromjenjivostima nužno slabi. Zato ideje i po­ kreti Novoga doba pokrivaju jednu duhovnu zbiljnost koja je ša­ rolika u svojim porukama i nestalna u svojem razvoju. nego se shva­ ća i razumije samo kao obična humoristička pojava. Današnji stil mode u stvari sve relativizira. osobito kroz lakrdiju promjenljive mode. Sve tri odrednice postmodernosti: individualizam. izjednačeno i poništeno. liberalizmu. parodira. NEW AGE ILI DOBA VODENJAKA: PONOVO OTKRIĆE GNOZE Krkha. podsmjehuje. svemu se možemo dobro narugati. Ubrzo se sama navijestila u liku po­ kreta New Age koji će istodobno pokušati sabrati raspršene ideje postmoderne u jednu cjelinu i opravdati društvo individualizma i privatnosti. Budući da se nalazi u stanju nastajanja i početnog oblikova­ nja. Više su demitizirali i učinili smiješnim ratove i revo­ luciju proleterijata modni kratori kad su neozbiljnu mladež odje­ nuli u vojnike i radništvo nego sva sredstva specijalnoga rata u političkoj propagandi. Tome treba pridodati činjenicu da svjetonazor New Age-a. U tom Sklopu posebnu ulogu ima današnja moda koja u svo­ joj suludoj promjenljivosti i hirovitosti — što je samo drugi izraz za humor — postaje najuspješnijim sredstvom snižavanja ozbil­ jnosti ideja. Nevjera u postmodernoj. nastoji povezati često potpuno oprečne ideje i posve razli­ čita znanstvena područja. ideologije. ono što je bilo obredno i ideološko u ateizmu — a to je gotovo sve — gubi također težinu i pada u burlesku i maskaradu. No još je manje mogao taj svijet opstati i izdržati bez uspostave stanovite. Na djelu je više težnja i zahtjev nego dovršeni teorijski sustav. nacionalizmu. Humoristički pristup stvarima. Reciklirano u registru mode. u središ­ tu su uvijek bile samo pojedine ideje. na tragu postmo­ derne. pa i najneodređenije. Dok takva ideologija kani dostići nešto apsolutno istinito i vrlo općenito. ali nikad odnosi između tih ideja. dakle. fašizmu i komunizmu. nije ni ateistična. što je čista suprotnost ozbiljnosti ateizma.

strepnjom. p r e m a znan­ stvenom shvaćanju. tankoćudnog pjesnika W.živi toliko od samih ideja koliko od načina kako su te ideje među­ sobno povezane. G. koje je rašireno u pučkim sredinama. svijesti i tvari. U takvim okolnostima do­ ista neće biti jednostavno utvrditi čvrste obrise novoga svjetona­ zora. Bergiera. Spomenut ćemo samo kratko taj kaleidoskop najrazličitijih izvora: istočnjačke drevne religije. Rogersa. okultizam i židovska kabbala. Böhmea. sociologa D. Otuda tvrdnja da sutrašnji model ljudskih odnosa neće biti izvanjski. nesrećom. duhovnoga bogatstva i ekološkoga zajedništva sa svemi­ rom. Tako se današnji predstavnici Novoga doba hvale i diče dugim duhovnim i znanstvenim rodoslovljem koji ide vrlo daleko u prošlost. alkemija. velikoga vidovnjaka E. ima svoje mnogobrojne prethodnike na koje se stalno poziva jer u njima nalazi trajno i nezamjenjivo n a d a h u n u ć e . J a m e s a i C. Huxleya. bez obzira na te teškoće. koje je rašireno u odabranim krugovima in­ telektualaca. Naprotiv. Nije drugačije ni s NewAge-om. što se u povijesnim mijenama objavljuje kao nagov­ ještaj novoga doba postmodernosti. nego unut­ rašnji. suprotno prvome. resiti vrline sveopće mudrosti i duhovnosti. Svaka ideologija. Prema astrološkom shvaćanju. Znanstveni obrat donosi pro­ mjenu slike svijeta i obećava ispunjenje čovjeka kao holističkog. psihologa religije W. suvremene američke psihologe A. paleontologa i teologa Teilhard de Chardina. teologa i metafizičara J. ovdje je ishod povezanosti u stvari ideologija. žalošću. Junga. sumnjama i drugim nevoljama. renesansnog humanista Pico Delia Mirandolu. pokret New Age najavljuje vrijeme prijelaza iz horoskopskog razdoblja Ribe u novo razdoblje Vodenjaka. Duranda. Masiowa i C. fanatiz­ mom. Pauwelsa i J. Zbog jednakih razloga dolazi do otklona svakog suprostavljanja d u h a i materije. ezoterizam. Raste uvjerenje da upra­ vo u naše dane počinje utopijsko vrijeme Vodenjaka. publiciste L. Međutim. a ne njezin sadržaj. s iskorištavanjem prirode. subjektivnog i objektivnog. dotle će drugo. misli i tijela. filozofa G. moguće je novu ideologi­ ju b a r e m uvjetno. o pokretu se New Age radije govori kao »drugoj paradigmi« koja označava novi način da se vide stvari ili pak no­ vi oblik da se misle stari problemi. Stoga valja očekivati proširenje ljudske svijesti i otkriće novih duhovnih moći u čovjeku. taoizam.uvjerenju čovječanstvo se sprema ući u potpuno »novi eon«: osobne savršenosti i društvenog sklada. Dok je prvo bilo obilježeno patnjom. osobito ako je tek u stvaranju. privremeno i kratko definirati — različito u pučkim i elitističkim očitovanjima — ostavljajući za kraj njezi­ no točnije određenje. jednako dugo koliko je trajalo strahovlade astrološkog znaka Ribe. Riesmana. što ispisaše po­ znatu knjigu Zora čarobnjaka. dakle cjelovitog bića. gnosticizam. To­ me treba pridodati i najrazličitija učenja: mističara Eckharta. Trajat će 2 1 5 5 godina. Blakea. Prema tome . Ukratko rečeno. Swedenborga. 249 . književnika A.

Za njega bolesti tijela dola­ ze od poremećenja duha. Kadrec. Riječ je dak­ le o tome da se razviju unutrašnje sposobnosti i mogućnosti koje svatko. 5—7. Les Precurseurs de l'ere du Verseau. Guenona koji proriče dolazak zlatnoga doba i uzvisuje ulogu elite u tom povijesnom prijelomu. Sve vrijednosti proistječu iz svijesti što je čovjek ima o sebi. nužnost međusobnog priopćiva­ nja. pisati P. što ne znači da je lišena sinkretičkih priliva. str. uspostava planetarne svijesti i ustanovljenje jedne svjetske vlade — pokazuju vidne podudar­ nosti s današnjim shvaćanjima New Age-a. što upravo zagovornici New Age-a žele produbiti. 1 9 8 1 . navješćivala je Kristov drugi dolazak i zastupala potrebu oblikovanja jedne zajedničke svjet­ ske religije. Tu je onda i predstavnik . Štoviše. Njegove slutnje — preob­ likovanje društvenih ustanova. daljnje i bliže. Montreal. The Aquarian Conspiracy. čije će učenje djelomično biti preuzeto od ideologije New Age-a u pojmu channellinga. Kritische An­ fragen an eine verlockende Bewegung. 250 . ona je dala jamačno najrazrađenije tumačenje pojma Novoga doba. nastala i razrasla prije tridesetak godina u visoko razvijenim i urbanizi­ ranim sredinama Sjedinjenih Država. 3 1 .80 Otud potreba da joj se nepovratno vrati. Zato je ozdravljenje plod preobrazbe ljudske duše. ukidanje državnih granica. na što ćemo se poslije opet vratiti kad budemo govorili o gnozi u oba sustava. U središtu njezina pothvata — čas prije smo pokazali da je isto bilo u novoj religioznosti — nalazi se pokušaj produbljivanja i proširivanja svijesti kao jedinog puta spasenja ljudske vrste. godine u Francuskoj. Jer. obnovitelj modernoga spiritističkog pokreta. Prvi će međutim o idejama New Age-a. koja su ponovno stavljena u optjecaj i oživljena od strane zapadnjačke teozofije XIX. Levy.okultizma E.81 Odsad je svatko 79 str.79 U vremenskom slijedu raznih preteča obično se na prvo mjesto stavlja A. 1 9 . 81 Marilyn Ferguson. Ćini se ipak da je naj­ veći utjecaj na novu ideologiju izvršila A. Bez obzira na te prethodnike. Fritjof Capra. Slične misli mogu se naći u R. Bliže se nje­ govo podrijetlo gotovo u cijelosti nadovezuje na evropsku ezoterijsku tradiciju prošloga stoljeća. 1 9 8 8 . Bailey iz krugova ev­ ropske disidenske teozofije. što je također omiljela tema nove ideologije. Düsseldorf. str. Ovdje je važno uočiti da se u svih spomenutih prethodnika New Age-a zapravo uvijek radi o tradicionalnim ezoteričkim vje­ rovanjima. Le Cour u svojoj knjizi Doba Vodenjaka koja je objav­ ljena davne 1 9 2 6 . dakako. u zborniku New Age. stoljeća. moguće je ustvrditi postojanje stanovite istovjetnosti između učenja ezoterizma i New Age-a. posjeduje. U tom je onda smislu dopušteno zaključiti kako je i pojava pokreta New Age-a samo jedan od velikih povijesnih valova buđenja ezoterijskih ide­ ja. 1 9 8 5 . moći sjedinjenja i težnje za skladom. iako tek u nerazgovjetnu izriča­ ju. London. samo daljnje srodstvo New Age-a. ideologija je New Age-a izrazito samosvojna i posve moderna pojava. i XX. Die neue Sicht der Dinge. 80 Marie-France James.To je. Jer. najčešće i neznajući za njih. u nama su po­ hranjene čudnovate sile.

Novija kretanja ukazuju na sve veće značenje što se pridaje kulturnim. dok je u prvom raz­ doblju naglasak bio stavljen na učenje ezoterizma. ne možemo ga nikad ni učiniti boljim ako prije to­ ga sebe ne popravimo. Zato su ideolozi New Age-a postali skloni pripustiti i prihvatiti takve »neduhovne« društvene pokrete kao što su. Naprotiv. 1988. psihodeličke učin- • 82 83 207. pri­ mjerice. feministički ili borbeno mirotvorni. odgoja. duševna. a ne ona izvanjska. obrazovanja. Pro­ mjene su svijesti doživljavane kao neko drugo rođenje. ali također promjenjeni način življenja i drukčiji oblik zajedničkog djelova­ nja. P a r i s . nadahunuće. na nove terapije i holistički pristup zdravlju. Otud onda. u njoj vide samo bitno ishodište. str. J e a n . r a d a i sustava vrijednosti.SA. LAge cosmique aux U. To je konačno bio razlog da se u naše vrijeme točnije teorij­ sko određenje N e w Age-a učini potpuno nedohvatljivim. dotle se d a n a s ističe potreba jačanja društvene i politič­ ke svijesti. Naime. Dru­ gim riječima. spiritualnost. duhovna i moralna. 66. str. C h r i s t i a n S c h o r s c h . Stoga svako »putovanje u unutrašnjost vlastite duše« ne treba shvatiti kao puko traženje zakloništa od nevolja svijeta ne­ go prvenstveno kao obraćenje i dosegnuće sudbonosne točke preokreta — turning point — od koje počinje stvaranje nove zbil­ jnosti. društvena. svjetlo. ali ima posve stvarne posljedice. 8 '' To će novo viđenje istodobno obuhvatiti istraživanja ljudskoga mozga i njegovih sfera. Novo doba ulazi u svoj završni pokušaj sinkretičkog i eklektičkog stvaranja ideologije. društvenim ili čak političkim sastojcima u ideologiji New Age-a. Mreža osobnih odnosa — Network — satkana je od duhov­ nih sila. politička. buđenje i oslobođenje. Bilo bi međutim pogrešno misliti da zagovornici ideja New Age-a ostaju trajno na razini solipsističke unutrašnjosti čovjeka. 83 dotično usklađi­ vanjem ideja modernih oporbenih pokreta sa zaboravljenim sak­ ralnim vjerovanjima. 251 84 . 1981. Za ideologiju NewAge-a revolucija je uvi­ jek unutrašnja.M a r i e Schiff. ali ne i svo dohodište razvoja ljudskoga roda. P a r i s . Le Nouvel Age. gospodarstve­ na ili oružana. promjene u oblasti zdravstva. 18. obavljena u n a m a samima. vrijednost i iskustvo.. Na taj način nova ideologija sabire brojne suvre­ mene pokušaje »obnove svijesti« — o čemu smo prije više rekli — pa posredno učvršćuje individualizam i psihologizam postmo­ derne. U tom sklopu nova ideologija traži od svojih privrženika najprije duhovno opredijeljenje. Pritom ispada da je u stvari riječ o jednom neobičnom viđenju svijeta koje je nastalo spajanjem najnovijih znanstvenih prinosa i drevnih poruka različitih mističkih tradicija. Die New-Age-Bewegung. G ü t e r s l o h . A l'aube de 1 ere du Verseau. 1990. Preosta­ lo n a m je dakle samo nabrojiti njegove brojne sastavne dijelove. 82 Društvena je preob­ razba rezultat osobnoga pregnuća duše. str. obrnutom uzročnošću. S obzirom da je izvanjski svijet samo preslikavanje naše unutrašnjosti. ekologistički. što savršeno odgovara sta­ nju trećega — nihilističkoga — razdoblja postmoderne. J e a n V e r n e t t e .sebi posrednik. humanističku psihologiju.

Des savants ä la recherche d'une religion.86 New Age-u je međutim mnogo važnija druga skupina znanstvenika — fizičara. 1974. Svemir je dakle sastavljen i od svijesti. akupun­ kturu. a onda konačno u religiju. borbu protiv gladi. U počet­ ku su oni okupljali ljude koji su dobronamjerno kanili jedino spasiti prirodu od zagađenja. satanizam. feminističku pobunu. drugi u njima vide opas­ ne konzervativce. iskustvo smrti prije smrti.85 Mnoga obilježja upućuju da je eko­ logijska religija zapravo dvoznačna: trijezna u onome što zapaža. makrobiotičku is­ hranu.ke. mirot­ vornih. str. O tome se u posljednje vrijeme mnogo piše. sufističku meditaciju. yoga-v]ežbe. To je posebice do­ šlo do izražaja u slučajevima raznih ekoloških pokreta. jer su samo općenitijim jezikom preuzeli neomarksističku kritiku industrijske civilizacije. teozofiju. 246. No vratimo se ideologiji New Age-a. 1986. skrivene moći duha. La Gnose de Princenton. otkriće magije. vegetarijanstvo. Str. Današnji je čovjek postao na religiozan način opsjednut po­ nudama ekologije. Druge su pak i pri­ je toga bile već dobro oblikovani svjetonazori. šamanistička putovanja. otkriće primitivnih kultura. spiritizam. Ökologische Religion. 35. kršćanski ezoterizam. bioritam. priznanje prava etničkim manjinama. Nadahnuti panteizmom i gnozom. Jer. reinkarnaciju. doticaje s vanzemaljcima. mističku ekstazu. ali utopijska u onome što očekuje. tehnike zena. Slično je i s feminističkom pobunom. astralne teme. ču­ desna ozdravljenja. planetarne političke projekte. Neke se od nabrojenih sastavnica nerijetko izdvajaju da bi poslije same postale neovisnim ideologijama. po mišljenju pristaša tog pokreta moder­ no je društvo napravilo svoj iskonski i najveći grijeh kad se is­ ključilo iz ekosustava. Zato je prijeporna uvjerlji­ vost poruka suvremenih ekologijskih pokreta. ekoloških i feminističkih sadržaja u njoj je vrlo nazočno elitističko usmjerenje koje izjednačuje pozitivnu znanost s no­ vom paradigmom. Ein neues Verständnis der Na­ tur. biologa i kozmologa. koja još više od drugih skri­ va svoje marksističke korijene. Nekima se čine odveć lijevima. • 252 . osjećaj svjetskoga zajedništva. ti znanstvenici nau­ čavaju da ista svijest prožima jednako čovjekovu dušu i materiju. tibetanski buddhizam. čime se misle riješiti svi dosadašnji problemi svijeta. horoskop. upropaštavanja i uništenja. P a r i s . ekološku svijest. a u prešutnoj oporbi uporno dosljedna. spiritual healing. hermetizam. ™ R a y m o n d R u y e r . neurop85 H u b e r t u s M y n a r e k . astronoma. novu fizi­ ku. alternativnu medici­ nu. jer su okrenuti isključivo prirodi i prošlosti. astrologiju. arhaički kult prirode. erotičko umijeće tantrizma. peak-experiences. parapsihologiju i geodetske sile. M ü n c h e n . Ovdje religioznost ne znači ništa drugo doli povratak upravo tome ekosustavu. dinamičku psi­ hologiju. To je razlogom da uzima tipično postmodernistički izričaj neodređenosti: u javnim zahtjevima privlačno nejasna. mirotvorne pokrete. okultizam. Ubrzo se ta njihova ekologijska zabrinutost pretvorila u ideologiju. Tako je u Princentonu bila utemeljena cijela jedna interdisciplinarna škola fizičara. Osim religijskih.

• 87 88 Jean Vernette. 379—408. Sinkretična smjesa znanosti. u kojemu je svaki dio u uzajam­ nom međudjelovanju s drugim dijelovima. Zato stare mistike i istočnjačke religije. Te slič­ nosti — ponekad i istovjetnosti — dolaze zapravo od činjenice da je sav svemir cjelovit. 1985. — planetarna: ostajući ukorijenjena u svojoj mjesnoj kultu­ ri. mistike i terapeutskih umijeća zacijelo ostaje. Paris. J. a biolozi o »svijesti stanica«. jedinstven i između sebe nerazdvojno po­ vezan. filozofa i religiologa — što su nedav­ no upriličili dva plodna susreta u Cordobi i Tsukubiju. Ti zago­ vornici »nove paradigme« također zaključuju kako svijest nije skrivena samo u ljudskoj duši nego u svim bićima. koje su po svojoj naravi panteističke. razumna i osjetlji­ va na čovjekovu nježnu pažljivost. pa skupa čine jedno veliko Sve. Vernette. ali i na njegovu surovost uniš­ tavanja-. kako to čini J. Iako je gotovo postalo pravilo da se pokret New Age-a svrsta­ va u područje novih religija.. — ekologistička. daju mnogo bolju i razložniju osno­ vu za razumijevanje današnje holističke znanosti nego što to čini naša zapadnjačka kartezijanska slika svijeta. 1990. Charon piše o »mislećim elektronima«. Le Nouvel Age. Tako F. svaka je osoba pozvana da se otvori u planetarnim dimenzija­ ma svoje pripadnosti golemom tijelu čovječanstva. str. drevnih vjerovanja. Radi se o pomirenju najnovije iskustvene znanosti i tisućljetna iskus­ tva o ljudskoj svijesti. — holistička: stvari su shvaćene u povezanosti između sebe. Mnoge se spoznaje istočnjačke misti­ ke sve više mogu prepoznati u otkrićima moderne fizike. onda je ideologiju New Age-a moguće sabrati. A l'aube de Vere du Verseau.87 očito je na djelu zametak ideologije postmodernoga društva. Otkrivene su neočekivane podudarnosti iz­ među rezultata moderne fizike i tradicionalnih shvaćanja mistič­ ke filozofije. str. Možda će s vremenom ta ideologija pot­ puno izgubiti prvobitno ime i vezanost uz religijski pokret New Age-a. makrokozmos i mikrokozmos su dakle podudarni i istog uređenja.88 u pet poglavitih oznaka-. — androginična: obistinjuje se jedinstvo ženskosti i muškosti u svakom biću. 253 Massimo Introvigne. Kad se sažmu bitnosti i oljušte sporednosti. uključujući prividno neživu prirodu sve do subatomskih čestica. 171 — 172. .Zemlja je živa zbiljnost. Capra smatra da suvremeno znanstveno tumačenje međuovisnosti subjekta i objekta ili svakoga dijelka svemira između sebe najviše odgovara baš buddhističkom i taoističkom shvaćanju svijeta. Sve žive i nežive tvorbe sudjeluju na stanovit način u nje­ govu postojanju. psihoanalitičara. Milano.sihijatara. ali joj se sastojci sigurno neće mnogo promijeniti. — mistična: traži se nazočnost svetoga u svakoj stvari i u svakome trenutku svakdašn}ice. Tko dublje ne poznaje mentalitet postmo­ derne taj doista ništa neće uspjeti razumjeti od onoga što nauča­ va nova ideologija. Le Nuove religioni.

Jer. zbog posljedica nesmislena i bezobzirna djelova­ nja. što su svakako pretjerano jednos­ trani sudovi. nego — ako se tako može metaforički reći — uvijek same sebe ubijaju. makar bila istinita. tek izvanjski doti­ če problem i ne pogađa u živo tkivo misaonog sustava. Stoga je u velikoj modi neko preuzetno potcjenjivanje svake nje­ zine tvrdnje.ai što poslije svega iznesenoga ne bi treba­ lo iznenaditi. ali i raspada i klonuća. 139. kad uopće od njih ne polazi nego od ravnodušnosti prema svakom razlogu. postmodernistička ideologija New Age-a povijesno uvijek dolazi poslije te kritike. sebičnosti. hedonizma. S obzirom da je teorijska kritika tipično prosvjetiteljska kate­ gorija. str. 1988. Les Precurseurs de Vere du Verseau. sinkretizma. osamljenosti. Ako je ijedan naraštaj naučio. To je poziv na prihvaćanje posve novog načina razmišljanja koji će biti moguće dostići jedino ponište­ njem besplodnosti izbora između prihvaćanja i odbacivanja ide­ ologije New Age-a. međutim. Ništa čud­ no kad se znade da izrasta iz Auznusapostmodernosti: privatnos­ ti. 268. naime. The New Age Movement and our Coming Age of Barbarism. S h r e v e p o r t .F r a n c e J a m e s . To na poseban način vrijedi za ideologiju New Age-a. Ona. Razlozi ovdje malo vrije­ de jer izvori izopačenja nisu u zabludama već u naopakoj logici cijelog ideološkog poretka. Valja se dobro čuvati davanja neprimjereno velike uloge teorijskoj kritici. 90 M a r i e . za što ima dostatno povoda. Durchbruch zur Innenwelt. 1983. 101. 89 dok drugi 90 njemu žele vidjeti oživljavanje na­ u cističke poganske mitologije. pa je njezini učinci nikad ne dohvaćaju. nikad ne umiru od izvanjskih uzroka. Postoji dakle bjelodani gnostički ustroj i gnostička narav shvaćanja New Age-a. 91 H a n s . To je. 1985.J ü r g e n R u p p e r t . posebice kad se sjetimo da smo isto gnostičko isho- • 89 C o n s t a n c e C u m b r e y . nisu sami u sebi srušili.Postalo je na kraju uobičajeno da se ideologija New Age-a podvrgne oštroj teorijskoj kritici. iracionalizma i narciz­ ma. Druga je stvar što se tek uvidom u ponašanje zagovornika te ide­ ologije može barem približno odrediti stupanj njezine moći i čvrstoće. str. Sjetimo se sudbine nacizma ili komunizma. Ideologije. S t u t t g a r t . dijalektike opreka. jer ona u načelu ne može uvažiti nikakve razloge. kritika je svake ideologije — pa i najopravdanija — uvijek neuspješna. The Hidden Danger of the Rainbow. osobne slobode. Kritika još nikoga nije promijenila. str. 254 . onda je to sigurno naš da ideologije ne iš­ čezavaju od prigovora nesuvislosti što im se upućuje nego od unutrašnje istrošenosti i promašenosti. učinio je to samo povijesni neuspjeh i promašaj određene ideolo­ gije. dakle. Nitko ih nije do­ krajčio dok se. Sva ta brojna obilježja ideologije New Age-a nose u sebi neskrivenu oznaku gnostičkog učenja. Sad pak dolazi ono najzanimljivije. M o n t r e a l . jedva izvedivo bez pomoći najnovije hermeneutičke i fenomenologijske filozofi­ je koje su — da stvar bude do kraja zamršena — neotuđive sas­ tavnice postmodernosti. U tome se ide toliko daleko da neki kritičari pokret New Age shvaćaju kao opasnu apostaziju ili čak demonizam. nedruštvenosti.

svijest kao apso92 A n t o i n e F a i v r e . Nadilazeći u svijesti svoju osobnu ogra­ ničenost. biologiji. raskomadana i raspadnuta u dijelove — svojom spe­ cijalizacijom — pa je novo postmoderno i holističko učenje želi vratiti izvornom jedinstvu. kozmologiji — i svjetonazorskih predod­ žbi što su ih brižljivo izradili stari gnostici. La science et lagnose. stvarnoga i apstraktnoga. Ipak. 1979. Odatle pokušaji u suvremenoj znanosti i društve­ nim pokretima da se otkrije dublje viđenje svijeta od onoga što je dano u dosadašnjim spoznajama. uključena u idejama New Age-a. za­ jednički i kozmički život. Nije narav­ no riječ samo o gnozi kao svijesti i potrebi njezina proširenja ne­ go prije svega o prepoznavanju u samom sebi iskre božanstva i izvorišta božanske Energije koja oživljava svemir. P a r i s . Ako je čovjek cjelovito biće. postmoderna i nova religioznost. Tu spadaju problemi podrijetla.dište susreli u tako različitim pokretima kao što su socijalistički feudalizam. u z b o r n i k u Les yeux de chair et les yeux de feu. po kojoj se onda povezuje i srođuje s božanskim Sve. živoga i neživoga. onda tak­ vo mora biti također njegovo znanje o sebi i svijetu. žive čestice plerome. Otud potreba da se u nama ta iskra ponovno probudi jer su iskustveno i društveno »ja« učinili da se posve zaboravi. ali očite podu­ darnosti između brojnih pojmova u modernoj znanosti — osobito u fizici. čovjekovo se božanstvo sastoji u činjenici da on već od rođenja posjeduje i nosi u sebi vječnu iskru svijesti. S druge pak strane. 95—120. moderna je znanost bila rascijepana. Iz svega slijedi da postoje neobično upadne. označene kao Sve. to znači da sve što postoji jest zapravo svijest. on će biti u stanju uspostaviti raskinute niti s cjelovitošću božanske Energije koja kruži i podržava kozmičko jedinstvo. Jer. Ta Energija — shvaćena kao potpuna svijest — budi se u pojedincu i povezu­ je ga s onim kozmičkim Sve. želi dostići višu i odličniju spoznaju koja nadilazi obično i redovno ljudsko znanje. najveća je posudba gnoze ideologiji New Age-u ideja o središnjem značenju ljudske svijesti za osobni. Cosmologie neognostiques et gnose traditionelle. Zato je zadnji temelj bitka uvijek svijest. odnosa duha i prirode."2 U novoj je znanosti u opticaju pojam holon-a. koji izravno podsjeća na gnostičke »eone«. zena i meditacije do raznih duševnih terapija i otkrića duhovnih moćiju u nama pristaše New Age-a pokušavaju vratiti natrag zalutalog čovjeka — s ugašenom iskrom božanstva u sebi — kozmičkom jedinstvu. Jednako svakoj drugoj i moderna gnoza. Les metamorphoses d'Hermes. str. I bez mnogo upućenosti u povijest religija svakome je jasno da se ovdje radi o klasičnim temama drevne gnoze što su baš u ideologiji New Age-a našli svoje novo utjelovljenje. Slije­ dom toga. kemiji. • 255 . Drugim riječima. Posredstvom mnoštva metoda od yoge. »Duhovna svijest« je u stvari »holistička svijest« koja spoznaje jedinstvo svega jer znade da tvori njegov nerazdvojivi dio. Znakovito je u svemu tome da je istorodna težnja nekad poticala ideologiju gnoze da pokuša dosegnuti takvo opće sjedinjujuće i sjedinjeno znanje.

str. 256 • 93 . sve toč­ nije određenje ezoterizma vrlo jasno otkriva njegovu istovjetnost s gnozom. ZAKLJUČAK Budući da misaoni sustav New Age-a samo suvislo zbraja sva obilježja postmoderne i zaključuje njezin povijesni krug. mnogo je važnije upozoriti na to kako sve moderne ideologije — socijalis­ tički feudalizam. nije prihvatljiva ni tvrdnja o mogućnosti us­ postave tehnološki savršenog društva. Paris. epistemo­ loškoga spasenja. još čvršće povezala s ezoterizmom. kao i gnoza. Paris. skinuvši sa sebe znanstvenu oplatu. koji vjeruje u transcendentno. Međutim.lutno znanje o vlastitoj božanskoj naravi čini najmanji zajednički nazivnik različitih tradicija gnoze.L o u i s S c h l e g e l . ezoterizam. Acces de l'esoterisme occidental. premda je sad ishodište premješteno iz područja materije u oblast svijesti. dotično o njegovu unutrašnjem putu koji prolazi kroz spoznaju — gnozu — da bi dopro čak do osobnoga prosvjetljenja i spase­ nja. kako smo prije pokazali. Tako su se elitistička i pučka verzija ideologije New Age-a u završnici našli na posve istome putu i ispostavile kao nedvojbe­ ne gnostičke tvorbe. neoliberalizam. Tako su izričiti gnostički sadržaji na stanovit način već upisani u säm sustav funkcioniranja druš­ tvenog poretka postmoderne. ali niti ona o mogućnosti ostvarenja savršenog stanja svijesti. Između jedne i druge svjeJ e a n . 94 Antoine Faivre. da tako kažemo. 1986.94 Cijela se tehnologija ezoterizma okreće oko čina osobite soteriološke spoznaje. Jer. Time dolazimo do izjednačavanja djelatnosti ezoterizma s gnostičkim pothvatom. Tome je širenju gnostička mentaliteta pogodovalo stanje u postmodernom društvu. pučka se verzija ideologije New Age-a. Neo-esoterisme et modernite.93 U ezoterizmu se naime radi o ulasku čovjeka u sebe. Za razliku od elitističke. 275. str. postmoderna i nova religioz­ nost — međusobno povezuje njihovo zajedničko gnostičko staja­ lište. 14. Od toga uvida treba onda očekivati da nam donese konačno oslobođenje od svih tjeskoba djelomičnoga znanja i razbacanoga življenja. u z b o r n i k u Christianisme et modernite. Za dobro snalaženje u njegovim slože­ nim uvjetima življenja ne treba posjedovati samo veći broj zna­ nja o prošlosti ili sadašnjosti nego iznad svega »znanje o znanju«. Zato psihologijski optimizam »proširenja svijesti« nije baš daleko od posvemašnjeg »osobnoga oslobođenja« postmoderne ili eshatološke »gospodarske revolucije« marksizma. Ezoterizam i gnoza postaju praktički istoznač­ nice. teži tajnoj spoznaji višega reda i postignuću učinka u kozmičkom prostoru duha. ne mora nas iznenaditi što u isti mah ponavlja — u zaoštrenom i zgusnutom izrazu — sve teme stare gnoze. što je tipično gnostički poziv na zadobivanje potpunog i cjelovi­ tog uvida u obzorje stvari. za istinski religioznog čovjeka. 1990. A suvremeno. U svakom slučaju.

što je simbol savršenstva potpune slobode. Stoga je u kršćanstvu prvi grijeh oholost — hybris — a ne putene nastranosti. otvorit će vam se oči i bit ćete kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo (Post 3 . projekt radikalne promjene paradigme pripada gnozi. Možda se na poprištu povijesnih mijena sprema nadolazak »izvrnutog« marksizma. Štoviše. te se konačno zato i razgrađuje.tovne utopije zapravo nema razlike. Zato otpada prigovor koji je trajno lebdio neizgovoren tije­ kom cijelog našega raspravljanja: nije li svođenje na gnozu svih zbivanja u području moderne ideologije — od socijalističkog feu­ dalizma do postmoderne. ali i ovaj put posredstvom gnoze. čime se na spektakularan način 257 . U tom smislu prihvaćanje gnoze nije izbor nego stanje. ali neplodnih redukcionizama što inače opsjedaju čovjekovu nesmirenu dušu. koji se zbog gno­ ze doista raspao ili je u stanju raspadanja. čija su brojna povijesna ostvarenja. što se susljedno pojavljuju. Idući još dublje u prosudbu. ali opet naivno i opasno vjerujući da se može napra­ viti — iako drugim sredstvima — novi i savršeni čovjekov svijet. U toj duhovnoj napasti da se priklonimo čovjekoboštvu — eritis sicut dii — a ne bogočovještvu leži svako kas­ nije gnostičko opredjeljenje. nove religioznosti i New Age-a — samo još jedan od onih dopadljivih. Prvi se čovjek bio ponadao da će smijeti jesti plodove sa svih stabala iz rajskoga vrta. samo slučajna očitovanja istog temeljno­ ga gledišta. jer je napast prihvaćanja gnoze neka stalna i neuklonjiva ponuda ljudskome rodu. volju i razum? Zaci­ jelo ne. Ta je gnostička napast opasnija od svih ostalih jer je napast par excellence — skolastici bi rekli da je naravna — koja sažimlje sve druge. jer ona u društvenoj stvarnosti još vi­ še ubrzava raspad iz trećeg nihilističkog razdoblja postomodernosti. pa se u odnosu prema spomenutom izboru obavlja razdioba između kršćanske nade i gnostičkog samospasenja. ponovno obnovi. Suprotno tome. što je uostalom neprijeporna i sržna istina kršćanstva. gnoza je zapra­ vo jedina religija koju ljudski rod može živjeti kad je odalečen od Boga. Vidjeli smo da ne samo socijalistički feudalizam nego tako­ đer i društvo postmoderne sadrži razgovjetne crte starih gnostičkih sustava. makar spominjanje svijesti može nekoga lako zavarati. pa se napast samodovoljnosti već tada jasno iskazala: kad budete jeli zabranjeno voće. koji u središtu svojega zanimanja ne stavlja više promjenu proizvodnih odnosa nego promjenu ljud­ skih svijesti. A upravo ideologija New Age-a hoće postići nemoguće: da taj svijet. kako misli teologija. dopušteno je ustvrditi kako ta naravna težnja »palog« i »grešnog« čovjeka za savršenstvom — koje će biti postignuto isključivo vlastitim moćima — ima svoj daleki arhetipski uzor u kušnjama Adama u rajskom Edenu. Bog je međutim odlučio drugačije. u kojemu se svaki izbor tek može započeti. Na koncu recimo kako pojava ideologije New Age-a ovdje ni­ šta ne uspijeva promjeniti. A poznato je da su nam više nevolja prouzročili fanatici savrše­ noga svijeta nego sva nesavršena ljudska bića. 2 — 6 ) .

Uosta­ lom. o idejama se može uvijek slobodno suditi. a nikako o tjes­ kobi osobnih ljudskih izbora i njihovoj božanskoj tajni. dok bi o bližnjima trebalo barem šutjeti. ako im već ne možemo oprostiti što su od nas tako različiti. 258 .potvrđuje sva uzaludnost obećanja iz zemaljskoga raja: eritis sicut dii — bit ćete kao bogovi. Po sebi se razumije da je u našem razlaganju bila riječ samo o tijeku vladajućih ideja u suvremenom društvu.

KAZALO PREDGOVOR SOCIOLOGIJSKE METODE I RELIGIOZNI DOŽIVLJAJI Teorijska sociologija religije Kritika teorijske sociologije religije Empirijska sociologija religije Kritika empirijske sociologije religije Brojevi o religiji i religija brojeva Pluralistička sociologija religije NOVIJE TEORIJE U SOCIOLOGIJI RELIGIJE Uvod Politološka sociologija religije Sociologija religijskog tržišta Sociologija nevidljive religije Funkcionalistička sociologija religije Sociologija svjetovne religije Sociologija implicitne religije Sociologija difuzne religije Sociologija pučke religije Sociologija novih religijskih pokreta i sekta Zaključak FENOMENOLOGIJA I SOCIOLOGIJA RELIGIJE Filozofijski vidik fenomenologije Religijski vidik fenomenologije Sociologijski vidik fenomenologije FENOMENOLOGIJA RELIGIOZNE RAVNODUŠNOSTI Vjerska ravnodušnost u religijskim društvima Vjerska ravnodušnost u svjetovnim društvima Vjerska ravnodušnost u kriznim društvima Zaključak o religioznoj ravnodušnosti 5 11 11 16 18 22 24 26 29 29 29 31 33 35 36 38 39 41 43 46 47 47 52 60 66 67 72 77 80 261 .

IDEOLOGIJA I MENTALITETI Prevlast ideologija Zalaz ideologija Pojam mentaliteta Vrste mentaliteta Pluralizam mentaliteta Ideologije i mentaliteti u svijetu Ideologije i mentaliteti u Crkvi Zaključak S U V R E M E N O O T K R I Ć E N E K R Š Ć A N S K I H RELIGIJA Prvo otkriće nekršćanskih religija Drugo otkriće nekršćanskih religija Sociologijska analiza i nova svjedočanstva Izrodenja i zastranjenja u nekršćanskim Kršćanstvo i otkriće nekršćanskih religija Religiozna pobuna karizmatičara u kršćanstvu RASPRAVA O N O V I M SEKTAMA Istraga o novim sektama: prošlost. ime i identitet Prvi dio rasprave o novim sektama: optužnica Drugi dio rasprave o novim sektama: obrana Presuda u raspravi o novim sektama: sankcije i revindikacije Zaključak rasprave o novim sektama: žeđ za svetim RELIGIJA U V R E M E N U KRIZE SVJETOVNOSTI Uvod Tri prilaza današnjoj religiji Psiho-sociologijski prilaz današnjoj religiji Teologijski prilaz današnjoj religiji Fenomenologijski prilaz današnjoj religiji Pretpostavke za pojavu današnje religije Kriza konzumističke religije Kriza političke religije Kriza crkvene religije Obilježja današnje religioznosti Nesvjetovnost današnje religioznosti Nepolitičnost današnje religioznosti Necrkvenost današnje religioznosti Zaključak 262 83 83 86 87 88 91 91 94 97 99 99 10S 109 114 124 131 141 Hl 146 152 156 159 163 163 165 165 169 172 174 175 176 177 178 180 181 183 184 religijama .RELIGIJA.

RELIGIJA I SEKULARIZMI U SOCIJALISTIČKIM DRUŠTVIMA Hipotetički okvir: kriza identiteta Ideologijski sekularizam i religija Politički sekularizam i religija Potrošački sekularizam i religija Zaključak 187 187 191 196 202 205 SOCIJALISTIČKI FEUDALIZAM. POSTMODERNA I KARIZMATIČKA RELIGIOZNOST 207 Religijski sastojci u marksističkom svjetonazoru 207 Je li marksizam kriv za neuspjehe povijesnog socijalizma? 211 Ideologija privrede u raspadanju: neoliberalizam 214 Ideologija društva u zastoju: postmoderna 216 Izdanci narcističkoga mentaliteta 220 Raspad kolektivističke religioznosti 226 Prodor karizmatičke religioznosti 228 Individualizam i narcizam nove religioznosti 235 Nihilizam nove religioznosti 243 Humoristički striptiz ateizma u postmodernosti 247 New Age ili doba Vodenjaka: ponovno otkriće gnoze 248 Zaključak 256 263 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful