Kraljevstvo gospodara prstenova - Laurence Gardner

ZAHVALE Dragocjenu pomo u pripremanju ovog djela pruili su mi kraljevska Kua Stewartovih, posveena obitelj Sv. Kolumbana, Europsko vijee prineva, Red vitezova templara Sv. Germaina, te Imperijalni i Kraljevski zmajski dvor i Red Maarske, na emu sam im beskrajno zahvalan. Takoer elim zahvaliti arhivarima i knjiniarima koji su mi pomagali u potrazi, naroito onima u Britanskoj knjinici na Odjelu za zapadnoazijske povijesti, Odjelu za egipatsku povijest pri Britanskom muzeju, Francuskoj nacionalnoj knjinici, Biblioteci u Bordeauxu, Knjinici pokrajine Devon, Sredinjoj knjinici u Birminghamu, kotskoj nacionalnoj knjinici, Umjetnikoj galeriji grada Manchestera i Kraljevskoj irskoj akademiji. Posebno sam zahvalan svojoj supruzi Angeli, bez ijeg neumornog truda ova knjiga nikada ne bi sazrela, i sinu Jamesu na njegovoj potpori. Takoer elim izraziti najdublju zahvalnost svojemu agentu Andrewu Lownieju te upraviteljima i osoblju izdavakih kua Element i HarperCollins. Kolegama, koji su na ovaj ili onaj nain poravnavali put u ovom mojem poduhvatu, odajem duno potovanje. Naroito sam zahvalan vitezu Davidu Rovu Stewartu, Karen Lvster, Scarlett Nunn, Johnu Baldocku, Matthewu Corvju, Tonvju Skiensu, vitezu Jacku Robinsonu, vl. Davidu Stalkeru,

vitezu Davidu Woodu, prof. Elizabeth Miller, Chrisu Roslingu, Colinu Gitshamu, Jazu Co-lemanu, dr. Beverlvju Whippleu i dr. Garvju Schubachu. Osobitu zahvalnost dugujem Eleanori i Steveu Robsonu iz Peter Robsono-va Studija, Duncanu Roadsu, Ruth Parnell, Marcusu i Robyn Allen iz Nexusa, Adrianu Forgioniju iz Here, JZ Knightu i svima iz Ramthaine kole prosvjetlje-nja, Christini Zohs iz Zlatne niti, Nancy i Mikeu Simmsu iz Enthropic Fine Art, Lauri Lee, Ann i Whitleyju Striberu te Jeanette Limondjian iz Barns & Noblea zbog velikodune podrke i meunarodne pomoi. Posebnu zahvalu upuujem sir Peteru Robsonu koji je naslikao nadahnute alegorijske slike koje su obogatile ovo djelo. Takoer zahvaljujem princu Mic-haelu od Albanvja to mi je omoguio pristup u svoj dom te u Viteki arhiv. Budui da je ovo djelo u velikoj mjeri sinteza meusobno povezanih tema, vrlo sam zahvalan autorima koji su strunjaci u podrujima svojega rada, jer su mi veoma olakali istraivanje odreenih tema. Njihov osobni istrarv rad, strunost i kvaliteta objavljenih radova bili su mi neprocjenjivo zna Naposljetku elim izraziti zahvalnost svim itateljima koji su tijekom dina podupirali i ohrabrivali moj rad - naroito sam zahvalan onima ko mi u svojim pismima slali mnoge korisne komentare ili pomagali na bilo nain. Posljednjih godina potrage za materijalnim i duhovnim vidovima Svetoga Grala, postalo mi je jasno da su mitologija i predaje o Prstenu podjednako neodoljive. tovie, staroslavne potrage za Prstenom i Gralom u biti su jedna te ista potraga, jer su obje povezane s vidovima prosvjetljenja i suverenosti pojedinca. Tu slinost u 19. stoljeu razjanjavali su pjesnik lord Alfred Tennvson i skladatelj Richard Wagner, a poslije ju je podrao J. R. R. Tolkien, autor popularne trilogije Gospodar prstenova. Unato primjedbama tih uvaenih istraivaa, injenica je da se uvrijeilo shvaanje prema kojem Prsten i Gral imaju odvojene identitete, pa se o njihovim zasebnim predajama rijetko raspravlja kao o neemu to se na bilo koji nain uzajamno dopunjuje. Ba zato, svrha je ove knjige da ih po prvi put dovede u \ istu arenu i tako baci novo svjetlo na povijesne istine koje lee iza tih zagonet- ^ nih relikvija svete batine. Svaki zasebno, i Gral i Prsten, predmeti su vlastitih mitologija koje su, od najranijih romantinih arturijanskih pripovijetki do J. R. R. Tolkiena, umotane u predaje o Elphameu - arobnom svijetu patuljaka i vila. Ti se mitovi ne temelje na pukoj mati, jer onkraj vratnica naeg sumranog svijeta postoji zanimljiva povijest stvarnih osoba i dogaaja koje je ortodoksni obrazovni establiment strateki ignorirao. Nakon prvog izdanja knjige Rodoslovlje Svetog Grala 1996. godine od itatelja sam dobivao mnoga pisma podrke. Neki od njih pruili su mi vrlo korisne informacije koje se tiu mojeg podruja istraivanja, a neki su mi postavljali doista zapanjujua pitanja. Neizmjerno sam im zahvalan na dopisivanju. Neko vrijeme bio sam u mogunosti odgovoriti na svako pismo, iako ponekad uz zakanjenje. Naalost, danas pisma stiu u takvom broju da sam potpuno njima preplavljen i nemogue mi je odravati korak s time. Ipak, budite sigurni da svako pismo proitam i potujem. U meuvremenu sam na stranicama ove knjige nastojao odgovoriti na najee postavljana pitanja, a s tom praksom nastavit u i u buduim knjigama. Prsten i Gral Vjeita traganja Prsten Jedan da zavlada svima Prsten Jedan to trai i see Prsten Jedan da spoji se s njima I u tami ih svee.1 Gospodar prstenova J. R. R. Tolkiena jedna je od najudesnijih i najuspjenijih pria svih vremena. Ta slavna trilogija2, prvi put objavljena pedesetih godina 20. stoljea, mogla je biti napisana u mrano doba* ili u srednjem vijeku jer posjeduje sve atribute i kakvou najdrevnijih predaja o Prstenu i Gralu. Kao oksfordski profesor anglosaksonskog i engleskog jezika, Tolkien je iskoristio mogunost koja mu se pruala, jer je nadohvat ruke imao legendarno stoljetno blago; priu je samo

trebao primjereno oblikovati. Rezultat je poznat - njegovo remek-djelo postalo je najpopularnija knjiga koju je u 20. stoljeu itko objavio. Povijest potrage za Prstenom see daleko u prolost, u maglom obavijena vremena, davno prije egipatskih piramida i babilonskih zidina. Nadivjela je doba poganskih bogova, vidjela uzdizanje Budhe, Krista i Muhameda. Osobita je po tome to su njezine predaje i alegorije netaknute preivjele do dananjeg dana, pa snano evociraju slike davne prolosti. Njezine prosvijetljene istine Promatrajui usko europsku povijest, razdoblje koje nastupa nakon antike, tonije, nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine, nazivamo srednjim vijekom, koji traje do razdoblja renesanse (15./16. stoljee). Dok je u nas uvrijeeno to razdoblje dijeliti na rani i kasni srednji vijek, u Engleskoj se uvrijeilo razdoblje od 476. do 1000. godine nazivati mranim dobom, a razdoblje od 1000. godine do renesanse srednjim vijekom. Prim. prev. uvukle su se duboko u nae kolektivno sjeanje unato viestoljetnoj in trinaciji Crkve i drave, ija je namjera odvratiti nas od potrage. Stoga je i ka izmeu fikcije i potisnute injenice sama po sebi prepoznatljiva, a dr predaja udobno se smjestila u dananje okruenje kojem, kako emo vii neprolazna, kreposna istina lei u srcu. Razmatrajui povijest potrage za Prstenom, njezina usporedna poveza s potragom za Gralom postaje sve oitija, ba kao i podrijetlo vila, patul vilenjaka, malika, gnoma i kunih duhova. Predaje o Prstenu duboko < ukorijenile u cijelom nizu omiljenih djejih pripovijetki, koje su ouvale 1 injenice o mnogim staroslavnim osobama iz poznatih legendi. Pripovijetke o Gralu openito se povezuju s vitezovima kralja Artura, lutaju opustoenom zemljom u potrazi za svetom relikvijom. Ali u tom utjelovljene su i mnoge druge prie o potrazi u kojima se pojavljuju likovi p Pepeljuge, Robina Hooda, Trnoriiice i grofa Drakule. Svaka od tih pripovi krije vlastitu, osebujnu tajanstvenost i aroliju, ali ne postoji opa suglasn time da sve te pripovijetke imaju istu povijesnu osnovu ukorijenjenu u dre kulturi Gospodara prstenova. Iako neke teme potjeu iz prastarih predaja, na ih potjee iz mranog doba, kada je Crkva usmjerila svoje niane na prt 0 Prstenu. To se naroito dogaalo u srednjem vijeku, kada je progon hen bio u punom zamahu, zbog ega je u 13. stoljeu pokrenuta brutalna inkviz Od najranijih sumerskih i skitskih vremena, prije vie od pet tisua go< simbol Gospodara prstenova bio je Prsten koji predstavlja cjelovitost, jedir 1 vjenost, te se esto poistovjeuje s Uroborosom - zmijom koja grize vi; rep. Kri stavljen ispod Prstena postao je poznat kao oznaka za enu: sii Venere. Kri postavljen na Prsten postao je znak za mukarca: simbol kra ske vlasti, vladarska kugla. Kri unutar Prstena simbol je samog Svetog G koji se poistovjeuje s Rosi-crucis: Rosnim peharom, Peharom voda. Otud a to su potvrdili profesor Tolkien, pjesnik lord Alfred Tennvson i sklac Richard Wagner, Gral i Prsten u bliskom srodstvu, te donekle sinonimi.3 Svjedoanstvo o simbolu Rosi-crucis see ak do 3500 godina pr. Kr. Pron je u Mezopotamiji, gdje je dugo bio znak raspoznavanja Sangreala (kralje krvi, ili Svetoga Grala), ije su pristalice postale poznate kao rosenkreuzer ko gaje Crkva tradicionalno navodila kao Kainov peat4, ovaj znak je, zap: prvobitno i najustaljenije obiljeje suverenosti. U Mezopotamiji i Egiptu prijestolonasljednike nazivali su Zmajevima, jer su se premazivali svetom m velikih gutera iz porodice varana," koje su nazivali Mus-hus ili Messeh. Iz * Prema egipatskoj predaji ti guteri upozoravaju na prisutnost krokodila. Prim. 2 Prsten i Gral je izveden i idovski korijen MSSH, iz kojega se kasnije razvio glagol mashiach (premazivati). Otuda su prve kraljeve nazivali Mesijama (Meschiachs: Pomazani). U galskom svijetu Kraljeve nad kraljevima nazivalo se Pendragonima (Glavama Zmajeva). Njih su od najranijih vremena oslovljavani imenom Gospodara prstenova jer su sluili Prstenu - simbolu pravde nadahnute boanskim.

Iako se uvrijeilo vjerovanje da Isus i njegova obitelj potjeu od loze Sangreala, injenica je da je gralska dinastija zaeta tri tisue godina prije ere evanelja. Kao obiteljski grb, Rosi-crucis predstavlja matrilinearnu krv mesijanskog naslijea, koja se uvala u vas-uterine peharu (maternici) gralske kraljice. Zmaj, kao simbol mudrosti, bio je utjelovljenje Svetog Duha koji je lebdio nad vodama vremena,5 dok je Gral bio neprekinuta krv nasljeivanja. Prvotno nazvan Gra--al u staroj Mezopotamiji, majinska krv Rosi-crucisa smatrana je nektarom vrhunske kakvoe, a Grci su je nazivali ambrozijom. Tolkienov Prsten Iz praktinih razloga mitologiju Gospodara prstenova J. R. R. Tolkiena moemo razmatrati kao intuitivnu usporedbu tiranskog tlaenja i borbene potrage za slobodom i pravdom. U svojoj biti to je pria o teritorijalnom vladanju i moi koja se nalazi u krivim rukama - u rukama sila tame, koje valja unititi da bi se Meuzemlju vratio mir. Na svoj nain, pripovijetka posve odraava sredinju misao koja se provlai i kroz predaju o Gralu. Naime, tek kada rana Kralja Ribara u potpunosti zacijeli, Opustoenoj zemlji vratit e se plodnost. Tolkienova pripovijetka poinje s hobitom Bilbom Bagginsom koji ima arobni Prsten, to svojeg nositelja moe uiniti nevidljivim. im ga je predao nasljedniku Frodu Bagginsu, Bilbo naprasno iezava na svoj jedanaestoprvi (111.) roendan. arobnjak Gandalf zabrinut je, jer sluti daje prsten napravio zli gospodar Sauron, pomou kojeg vri negativan utjecaj na Meuzemlje. Neko uzvienu, Veliku zelen-umu, zaposjele su ugnjetavake snage, te su umu ubrzo prozvali Mrkodolom. Bilbo je do prstena doao na nepoten nain od bia po imenu Gollum. Nakon to gaje isprobao, Gandalf utvruje daje doista rije o Sauronovu Prstenu koji svojom iznimnom snagom povezuje brojne druge.6 U meuvremenu, vilenjaci su iz ume protjerali sile tame, ali one se okupljaju na istoku Sauronove zemlje Mordora, gdje kuju zavjeru kako bi povratili Prsten. Samo je jedan nain za unitenje Prstena moi - treba ga baciti u vatru iz koje je iskovan, na Kletoj gori. Tako se Bilbov mladi roak Frodo s nekolicinom Kraljevstvo gospodara prstenova hobita uputio na opasno putovanje. Tijekom puta napadnu ih Crni jaha susreu patuljke i Aragorna, kralja zemlje Gondora, koji ih vodi do Bijelo jeca vilenjaka, patuljaka i ostalih bia. Na vijeu saznaju da je u tijeku rat protiv Saurona. Nakon to su osnovali druinu, Frodo, hobiti i Gandalf nastavili su svi, kako bi unitili Prsten. Meutim u bitki koja je uslijedila ostali su bez Gan< koji je propao u bezdan, te im je Aragorn postao novi voa. Ubrzo potom ina se razdvojila. Frodo je s prijateljem Samom nastavio put prema More Kletoj gori. Aragorn i ostali krenuli su u potragu za Merrvjem i Pippinom su zarobili Orci. Bez naroitog uspjeha u potrazi, Aragorn je krenuo prema Gondoru lenjakom Legolasom i patuljkom Gimlijem. Na putu su ponovno susreli i dalfa. On se vratio iz donjeg svijeta, kako bi porazio svojeg negdanjeg pc vara, arobnjaka Sarumana, koji*se pridruio silama tame. U meuvrem iz zarobljenitva Orka oslobodili su Merrvja i Pippina, a Frodo i Sam stig do Mordora. Potom je ogromni pauk Shelob paralizirao Froda, koji nije ir utei Orcima. U Gondoru, Aragornovoj zemlji, namjesnik Denethor priprema se z protiv snaga Mordora, ali Sauronova magija isuvie je mona i Gondor opustoen. U posljednji trenutak spaavaju ga Aragorn i njegovi jataci, vrijeme Sam je izbavio Froda od Orka, padvojac nastavlja put prema I-gori. Frodo je potpao pod mo Prstena i ne moe ga baciti u paklenu \ Iznenada, pojavljuje se neobini Gollum. On se eli domoi Prstena ki svojedobno pripao Bilbu pa odgriza Frodov prst, ali se posklizne i sunovr pakao. Tako se Prsten konano vraa gdje je iskovan, a Kleta gora provali ? nim, razornim plamenom i za sva vremena uniti Sauronovu mranu zt Mordor. Nakon ponovnog susreta s Gandalfom i Aragornom hobiti Fr Sam shvate da je njihovu pokrajinu zaposjeo arobnjak Saruman, koji i biva poraen, a zemlja obnovljena. Zavretkom velikog rata i njegova mra vremena Frodo i Gandalf posljednji se put udruuju te naputaju Meuzt kako bi odjedrili k bijelim obalama iza mora. Prsten pravde Povijesno gledano Prsten je bio simbol vjene boanske pravde koja se rila tapom. U drevnim

prikazima sumerska boica Lilit i babilonski Marduk prikazani su kako dre tap i Prsten.7 Slino je i s portretima os 4 Prsten i Gral mezopotamskih kraljeva i kraljica. Moemo ih vidjeti na stelama amaa i Ur--Nammua, koje datiraju iz treeg tisuljea prije Krista. U nekim sluajevima tap se jasno obiljeava mjernim jedinicama (kao ravnalo),8 to je u Babilonu upuivalo na vladanje. Osoba koja je drala tap smatrana je vladarom, odakle i sam pojam* potjee. Nekih 4000. godina pr. Kr., Prstenje primarno bio predmet bogova Anunna-kija. Prema starim zapisima, oni su potekli iz drevnog Sumera te ih se smatra zaetnicima samoupravne vladavine i kraljevanja. U tom smislu, od naroite je vanosti sljedea injenica: kada su profesora Tolkiena upitali o vremenu u kojem se odvija radnja u Meuzemlju iz Gospodara prstenova, on je odgovorio da je smjeta 4000 godina pr. Kr.9 Lonac s varivom (kotao pripovijetke) oduvijek Marduk sa Stapom (ravnalom) i Prstenom boanske pravednosti. Uz noge mu je zmaj Mus-hus. Doslovan prijevod trebao bi glasiti: U nekim sluajevima tap je jasno obiljeavan mjernim jedinicama (kao ravnalo), pa je u Babilonu upuivao na Ravnanje. Osoba koja je drala tap bila je oznaena kao Ravnatelj, odakle i sam pojam potjee. U engleskom jeziku se, meutim, pod pojmom Ruler, misli na Vladara, te je u prijevodu moralo doi do odstupanja jer u hrvatskom jeziku nije mogue poistovjetiti pojmove ravnatelja i vladara. Prim. prev. 5 Kraljevstvo gospodara prstenova je kljuao, a ja sam mu s vremena na vrijeme dodavao nove dijelove. U smislu korijen popularne Tolkienove pripovijetke potjee (u skladu s njeg poznavanjem anglosaksonske tradicije) izravno iz saksonskog folklora, tt gova zamisao nije ni po emu nova. tovie, predaja kae daje drevni sakso bog Wotan (Odin), istovjetan sumerskom bogu Anuu, vladao nad Devet tova prstenova. Imao je Deveti prsten (Prsten Jedan) i njime je vladao s o^ osam.10 Borba za posjedovanje Prstena Jednog, kako je prikazano u Gospodaru i nova, donekle se razlikuje od dugotrajne potrage za Svetim Gralom iako objema traga za nainom ouvanja neovisnosti. I u mati i u stvarnosti Pr i Gral nezakonito prisvajaju oni koji ga smatraju monim orujem. Stoga pripovijetkama vrijednima spomena) pristup Gralu zatien tekim pitanj kao to je za Prsten Jedan bilo vano drati ga podalje od zlog Saurona i-mije Mordora. Nakon to su izumrle generacije vladara iz drevnih mezopotamskih i eg skih vremena, dinastijsko kraljevstvo proirilo se preko mediteranskih zeri na Balkan, podruje oko Crnog mora i po Europi. Tijekom tog procesa, i bijena je sutina prastare mudrosti. Postupno su se poele uzdizati dim kojima nije vladala izvorna kraljevska rasa, ve ratni poglavice to su se t domogli uz pomo sile maa. Sveta kultura drevnih ouvana je u mesijanskoj lozi idovskoga kralja vida (1008. g. pr. Kr.) koji je vaan (o emii detaljno govori knjiga Geneza skih kraljeva) zbog svojeg faraonskog podrijetla. David nije potomak Abral i semitske loze kao to se misli. Zato je njegovu sinu Solomonu omogi da u Jeruzalemu izgradi hram u egipatskom stilu. To je u Svetoj Zemlji d^ do preporoda faraonskog i neko mezopotamskog pokreta Rosi-crucis, jer Prsten i Gral to vrijeme Egipat bio opkoljen stranim utjecajima iz Libije, Nubije i Kua, ali i ire. To je vodilo do tradicionalnog ugovaranja brakova radi stvaranja diplomatskih saveza. Godine 525. pr. Kr. Egipat su pokorili Perzijanci, a njihove je kraljeve 332. pr. Kr. zbacio Aleksandar Veliki, voa makedonske vojske. Tako je Egiptom zavladala grka dinastija Ptolemejevia od kojih je najpoznatija kraljica Kleopatra VII. Njezina ljubavna veza s rimskim generalom Markom Antonijem prouzroila je konanu propast faraona, a neto prije Isusova vremena, Rimsko Carstvo pokorilo je Egipat. Naposljetku, nakon to se Rimsko Carstvo uruilo, Egipat je potpao pod bizantsku upravu, a potom, nakon 641. godine, podlegao je islamu. Za to je vrijeme gralska dinastija Davida i Solomona napredovala prema zapadu do uglednih franakih kraljeva merovinke loze, iji su ogranci utemeljivali kraljevstva u Irskoj i u galskoj

Britaniji.11 Ti su ogranci bili u branim f vezama s paralelnim ograncima starozavjetne loze Hama, Jafeta i Tubal-kai-na (preivjelim na skitskim i anatolskim dvorovima), ije su obitelji u davnini uvrivale brane veze s princezama egipatske loze. Prvi Pendragon (Glava Zmaja) na britanskom otoku (Fen Drao Insularis) bio je od loze kralja Cvmbelinea iz Kue Kamulota (camu-lot znai zakrivljena svjetlost, odatle i Kamelot), koja je osnovana u 10. stoljeu. Titula britanskog Pendragona nije se prenosila nasljedstvom s oca na sina, nego je iz ogranaka vladajuih obitelji druidsko Vijee staraca odabiralo posvemanjeg Kralja nad Kraljevima. Posljednji Pendragon bio je velki kralj Cadwaladr Gwyneddski koji je umro 664. godine. U to je vrijeme velik dio Britanije potpao pod germanski utjecaj nadiruih Angla i Saksonaca - tako je stvorena Zemlja Angla (England), razliita od kotske i Walesa. Nakon zbacivanja posljednjeg rimskog cara Bizant je izgubio Egipat zbog ekspanzije arapskih kalifa. Nakon toga, na Zapadu se razvila posve nova vla-dajua struktura s papama kao vrhovnim vladarima. Oni su izvan ouvanih galskih podruja imenovali kraljeve, ali ne prema nekom pravu naslijea, nego prema njihovoj naklonjenosti politikim motivima biskupa i brzorastue Rimske crkve. S obzirom na to vjerni zagovarai crkvenih dogmatskih odredbi otvoreno su se suprotstavili shvaanju gralskog kraljevanja iz pretpapinskih vremena. Na koncilu odranom 1547. u sjevernotalijanskom gradu Trentu biskupi su proglasili romantine arturijanske pripovijetke heretikima, a na crnu listu stavljena je knjiga Merlinova proroanstva. Sve to je uima zvualo arobno, i svje zrak koji su udisali potlaeni, javno su proglasili zlokobnim i okultnim. Veliko, prosvijetljeno sluenje gralskom kodeksu osueno je nizom brutalnih 7 Kraljevstvo gospodara prstenova inkvizicija koje su uslijedile nakon 1203. godine, a sve to se i u najmanjoj r moglo povezati sa enskom etikom, prozvano je vjetijim aranjem. Crk bila vrlo fanatina u svojem suprotstavljanju kulturi Prstena, posebice t tie samog Prstena. Kada je 1431. godine Ivana Orleanska osuena na Ion zbog navodnog aranja, jedna od glavnih optubi teretila ju je zbog korist arobnog prstena u svrhu lijeenja bolesnih! Svete relikvije U svim romantinim gralskim priama, kao i u pripovijetkama o Prstenu, ruka je nemilosrdno jasna: ako se nalaze u pogrenim rukama, i Prsten i mogu dovesti do katastrofe. Moi Prstena valja se oduprijeti, jer e u pri nom zarobiti svojega gospodara. 'Ako se zloupotrijebi, Gral se osveuje < svojim moima. U oba sluaja poruka kazuje isto: za onoga tko proda dl tako stekne mo, mo je samodestruktivna. Prema tome Prsten moe biti c ili kruna, a moe se pretvoriti u omu. Tridesetih godina 20. st. Adolf Hitler fanatino je bio opsjednut relikvij Gralskog dvora, stoje kolski primjer pogreno shvaenog pojma o moi. U joj potrazi za predmetima, njemaki Fuhrer dokopao se drevnog koplja (pr predaji, njime se sluio Charlemagne") kojim je, navodno, centurion Long probio bok razapetog Isusa. Za njega je to koplje bilo vrijedna relikvija, Kc usuda iz predaje o Gralu. Hitler se uzdao u njegovu mo te je bio uvjeren c njegovo Carstvo (Reich) biti jednako snano kao i ono Karla Velikog. Mei u legendi stoji kako je sudbina htjela da, unato mnogim velikim pobjed Karlo Veliki bude poraen u trenutku kad izgubi koplje. U Parsifalu, oper charda Wagnera, taj moni, slikoviti dogaaj prikazan je naglim iezavar starog viteza Klingsora iz svijeta ivih nakon to je svetim kopljem sm udario Parsifala. Tako je 30. travnja 1945. (ba na dan kad je amerika 7 mija pod vodstvom generala Pattona dola do koplja u niirnberkom dvor Adolf Hitler, zahvaen snanom i razornom tradicijom, prihvatio poraz i se. Danas se koplje nalazi u Beu, u muzeju Hofburg. U gralskoj pripovijetki Parzival, koju je u 13. stoljeu napisao bavarski1 Wolfram von Eschenbach, Parzival na sveanosti u Gralskom dvoru ug misteriozno koplje s ijeg vrka kaplje krv.13 Sam prizor izaziva zaprepat meu vitezovima koji objanjavaju da koplje simbolizira snage to ubijaju * Franaki kralj Karlo Veliki (* 7427747. - f 28. 1. 814.) Prim. prev. 8 Prsten i Gral duh u ovjeku. Njegovo pojavljivanje dokazuje da potraga za Gralom jo nije privedena kraju. Je li

koplje u Hitlerovu posjedu doista pripadalo Karlu Velikom ili ne, i radi li se doista o biblijskom koplju iz prie o raspeu, ve dugo se raspravlja. Bilo kako bilo, to koplje ima neobinu povijest. Prema biskupu Liutprandu koji je u 10. stoljeu ivio u Cremoni na sjeveru Italije, vlasnike koplja moemo slijediti do Konstantina Velikog te drugih kraljeva i careva, a poznato je po imenu Carsko koplje.14 Svejedno primjenjuju li se u stvarnosti ili mati, smisao Grala i Prstena je da drutveno i prirodno okruje nadahnjuju nadom. Gralske relikvije: Ma, Pehar, Pladanj i Koplje tradicionalno se smatraju oruem kraljevskog sluenja, ali ako ih gospodar pone doivljavati kao oruje moi, one e ga razoriti iznutra. Te su se relikvije, u Maloj arkani tarot-karata prikazane kao maevi, pehari, diskovi i tapovi, s vremenom transformirale u pikove, srca, kare i trefove koje poznajemo iz obinih igraih karata.15 f Tarot-karta - Mag. Tu su i svete relikvije: Ma, Pehar, Disk s urezanim pentagramom i tap. 9 Kraljevstvo gospodara prstenova Posve je jasno da je Tolkiena najvie inspirirala legendarna pripovijet Prstenu kralja Solomona. Tu pripovijetku neemo nai u biblijskom Sta zavjetu, ali ona postoji u tradicionalnim idovskim spisima. U Talmudu navodi da je Solomon bio najmoniji kralj-mag svojeg vremena, a njegov lika mudrost i prikladna mo rasuivanja izravno se pripisuju arobnon stenu s pomou kojeg je sve zemaljske demone prisilio na predaju. Slavn kralja Davida bio je predaki uzor galskoj lozi Merovinga17 koji su zabiljt kao kraljevi-magovi i, prema tradiciji, kao Gospodari prstenova. Tolkienov Sauron upotrijebio je Prsten kako bi zavladao zemaljskim monima i prisilio ih da izgrade mordorsku Kulu ba kao to je kralj Solo iskoristio demone za izgradnju jeruzalemskog Hrama. Njihovi Prstenovi s su i po moi kojom je svaki mogao iskvariti i unititi svojega gospodara. monov Prsten propao je djelovanjem demona Asmodeja, dok je Sauron f stavljen kao samodestruktivni dedion. Osim glede motiva prstena, pripovi; nalikuju jedna na drugu i po motivu dragoga kamenja koje isijava svjetlo, lomon u pripovijetki posjeduje dragi kamen Schamir, a dragi kamen Tolkier vilenjakog kralja Thingola (spominje se u knjizi Silmarillion) zvao se Silm Oba su bila dio obiteljske batine cijenjenih kraljeva. 10 Naslijede Prokletih Sukob interesa Prije 751. godine kraljevi gralske loze po roenju su bili i sveenici, poznatiji kao Kraljevi Ribari.1 Nakon to im je Rimska crkva oduzela pravo na svee-nitvo, oni su zapustili svoje naslijee posvuda osim na galskim podrujima. Prije toga, reprezentativne tvari kraljevskog sveenstva bile su zlato (za plemenitost), tamjan (za sveenitvo) i smirna (za znanje). Ba su to bili darovi kojima su asketski Magi u Novom zavjetu darivali Isusa i pozitivno ga identificirali kao dinastijskog kraljasveenika gralske loze. Vanost tog darivanja izgubila se u izmiljenoj pripovijetki o skromnom roenju u tali, koje se ne spominje ni u jednom izvornom evanelju. Pa ipak, iz nekog se nejasnog razloga gralski simbolizam zadrao u crkvenom euharistijskom slavlju (priest) na kojem se krv Sangreala ispija iz svetog, Rosi-crucis pehara. U tom smislu istinski je simbolizam drevnog obiaja (izvorno se zvao Ritual zvjezdane vatre)2 bio strateki zakrabuljen, a predaje o Gralu i Prstenu obiljeene kao hereza. Kako je navedeno u knjizi Rodoslovlje Svetoga Grala, osporavanja izmeu gralske obitelji i Crkve kao institucije trajala su stoljeima zbog sukoba interesa.3 Od 1. stoljea carski Rim izdavao je naloge za uhienje mesijanskih prijestolonasljednika i za njihovo pogubljenje maem. Nakon stoje Rimska crkva postala i slubeno operativna u 4. stoljeu, biskupi su zauvijek prokleli svetu dinastiju. Takva slubena proklinjanja dovela su do dogaaja kakav je bio kriarski pohod na Albiane 1209. godine, pod vodstvom katolike inkvizicije. Ti brutalni napadi koje je osmislio papinski stroj bili su usmjereni protiv vitezova prvobitnog gralskog kraljevanja i njihovih pristaa, jer su se protivili pseudomonar-hiji koju su nametnuli rimski biskupi. I doista, crkveno kraljevanje prevladava od 8.

stoljea i odralo se sve do dananjih dana. Meutim, injenica je da su, 11 Kraljevstvo gospodara prstenova govorei strogim pojmovima vladanja, svi takvi vladari i lanovi njihovih bili nesposobni. to je onda crkveno kraljevanje? To je upravo ono to nam je tako < poznato. Na taj nain kraljuju svi vladari koje je na vladajui poloaj pos okrunio papa ili neki drugi crkveni voda (u Britaniji je to kanterburki i skup). Istinskom kraljevanju ne treba takva krunidba, jer kralj ili kralji ljevsko naslijee nose u krvi, ili da budemo toniji, u mitohondrijskom Sangreala. Proteklih godina mnogi itatelji postavljali su mi pitanja o dananjer loaju Sangreala i potencijalnom rodonasljedniku. to se toga tie, valja i se odreeni tragovi nasljednika mogu pratiti preko rodoslovnih stabala britanskih i europskih obitelji, ali sve su grane bitno razvodnjene zbog n nja s drugim obiteljima tijekom stoljea. Osim toga, ako razmotrimo neki 1. stoljea poslije Krista i ako pretpostavimo da su imali dvoje potomaka je svaka idua generacija imala po dva potomka itd., tada bismo slijedei progresivnu raunicu doli do rezultata prema kojem se 2000. godine i 1 208 925 819 574 363 856 306 176 njihovih potomaka.4 Za usporedbu s teoretskom (i oito nemoguom) projekcijom, konani broj ljudi na svij vrijeme pisanja ove knjige iznosio je negdje oko 6 107 035 302. Dakle, moemo vidjeti da ne postoji nikakva tona procjena, nijedno nost u tome, te da svatko od nas moe biti potomak kraljevske loze iz prolosti, a kako se ini, svima nam trag vodi k zajednikim precima. Negdanje Sangrealsko kraljevanje bilo je automatsko jer se radilo o ali skom nasljeivanju koje nije imalo veze s iskazivanjem moi nad ljudim kvo kraljevanje bavilo se odravanjem pravde i kraljevskim sluenjem gra kodeksu. S pomou nezakonitih naloga, monarhije su privedene pod cr kontrolu, a magino podruje Gospodara prstenova istisnula su materij; ka i teritorijalna vladanja papinskih kraljeva. Netko bi se mogao upitati se dopustilo da se to dogodi. Zato nitko nije stao u obranu naslijea Sv Grala? Mnogi su ipak stali u obranu: katari i vitezovi templari, ba kac senkreuzeri. Svaka gnostika skupina i bratstvo stali su u obranu, i uprav otvorena podrka vodila do odvratnih muenja, pogubljenja i lova na vj> to se provlailo kroz mnoge generacije. Do srednjeg vijeka Crkva je kontrolirala veinu europskih monarhija, ska je bila astan izuzetak. Zato je papa ekskomunicirao kralja Roberta Bi i cijeli kotski narod.5 Crkva je, dakle, utjecala na vlade, parlamente i obra; ustanove, to ini i danas. Jednako tako vojne snage pseudokraljeva djel 12 Naslijee Prokletih su prema crkvenim naredbama koje su ponekad izricane u tajnosti, a ponekad vrlo izravno. Crkva je stekla takvu golemu financijsku, politiku i vojnu mo da su pristalice Grala postale podzemna struja koja neprestano strepi za svoj ivot. Ne samo da su ih proglasili hereticima nego su ih kanjavali kao arobnjake (oni koji zazivaju zle duhove) i nekromante (od negro-mans, oni koji se bave crnom magijom). Osim toga, budui da se nisu uskladili s papinskim diktatima, bilo je jasno da su sotonisti! Sve ene drali su kurvama, ali to nije nita novo; Rimska crkva krivotvorila je tu dogmatsku klasifikaciju jo od vremena najranijeg ustrojavanja s namjerom guenja enske etike, koje se toliko plaila. Kako bismo bolje razumjeli naslijede Prstena, moramo uvidjeti daje crkveno kraljevanje omoguio dokument nazvan Konstantinova darovnica - bio je uzrokom veine drutvenih nepravdi koje su se kasnije provodile u kranskom svijetu. Svi kasniji obiaji kraljevanja i vladanja stoljeima su se pozivali na temeljne odrednice ove povelje, ali u stvarnosti, njezine odrednice bile su potpuno lane. Kad se Darovnica prvi put pojavila sredinom 8. stoljea, tvrdilo se da ju je napisao car Konstantin prije vie od 400 godina, a u meuvremenu se nije ni znalo da postoji. Ipak, na njoj su zabiljeeni datum i carev navodni potpis. Dokument objavljuje da je papa kojeg imenuje car Kristov namjesnik na Zemlji ime mu zauvijek predaje mo odabiranja kraljeva i njegovih podanika, budui da je papin dvor uzvieniji od svih svjetskih dvorova, a dostojanstvo iznad dostojanstva bilo kojeg zemaljskog vladara. Papa se u dokumentu slubeno naziva upnikom Sina Bojega {Vicarius Filii Dei), to valja razlikovati od pojma upnik, kojim se oslovljavaju povjerenici u upnom uredu

(vidi Dodatak II). Godine 751. na snagu su stupile vatikanske odredbe koje su omoguile svrgavanje merovinkih kraljeva gralske loze u Galiji (Francuska), uz pomo obitelji dotadanjih dvorjana. Zato je podrijetlo Karolinga dvojbeno, a jedini znaajan kralj - legendarni Karlo Veliki. Sluei se tom strategijom, Crkva je uspjela promijeniti narav monarhije. Sluenje i skrbnitvo nad zajednicom izvrgnulo se u apsolutnu vladavinu. Zahvaljujui toj monumentalnoj izmjeni, naputen je pradavni gralski kodeks kraljevskog sluenja, a europski kraljevi vie nisu sluili narodu, nego su postali sluge Crkve. Prije otprilike 500 godina, u doba renesanse, pojavili su se dokazi daje Darovnica krivotvorina. Naime, novozavjetne napomene koje se pojavljuju u dokumentu pripadaju glasovitoj latinskoj Bibliji poznatijoj pod nazivom Vulgata6. Nju je sabrao i preveo Sv. Jeronim, roen 340. godine, dakle priblino 26 godina nakon to je Konstantin, navodno, potpisao dokument! Na stranu sve to, jezik je Darovnice po obliku i sadraju prepun anakronizama. To je jezik kakav 13 Kraljevstvo gospodara prstenova se koristio u 8. stoljeu i nema mnogo veze sa stilom pisanja iz Konstanti doba. Najapsurdniji vid cijele prie o Darovnici njezine su krivotvorene mone zapovijedi koje su uvrstile papu kao duhovnog i zemaljskog pogl kranstva i unato svemu postale opeprihvaene.7 Prijevarna Konstantinova darovnica (Constitutum Constantini) posebno je kovana kako bi ojaala mo Crkve, tonije mo rimske nadbiskupije n; pada Zapadnog Rimskog Carstva.8 Darovnica je trebala posluiti kao svj anstvo carskog dara, kojim je car Konstantin papama predao svjetovnu na Zapadu. Osim toga, Darovnica je u potpunosti lano prikazala poloaj p prenijela im svekolike starodrevne ovlasti prijevarom. Zabiljeeno je daje stantin predao dokument papi Silvestru I. (prvom carskom rimskom bis 314. - 335.), ali, povijesno gledano, u kljunom dokumentu iz tog doba, c novonastaloj Rimskoj crkvi darov^samo Laterarisku palau te jo neke zg i povlastice. * Iako je stupila na snagu jo 751. godine, o Darovnici nema slubenL pisa sve do 1054., kada ju je papa Leon IX. spomenuo u pismu konstant polskom patrijarhu Mihaelu Kirolariusu. Do 12. stoljea Darovnica je pc osnovni dokument papinske vlasti nad cijelim kranskim svijetom i njege kraljevima. Jedna od najveih prijetnji ranoj Rimskoj crkvi prije 751. godine, bila je gL kraljevska dinastija Merovinga. Odravali su je muki potomci Kralja Rib iji su preci vukli korijen od Isusove obitelji, a nazvali su se po Merovehu, jega su Franci 448. godine kod Tournaia prozvali svojim zatitnikom. M vinzi su vladali prema drevnim obiajima i mesijanskom pravu, a naslijei generacijama prenosilo s predaka na potomke. Drei se gralskog kodeks, su bili zatitnici svojeg naroda, a ne teritorijalni monici. Zato su ih na franakim kraljevima, a ne kraljevima Francuske. Kada je Merovehov sin Hilderik umro 481. godine, naslijedio gaje sin K vig, najznaajniji vladar loze Merovinga koji se tradicionalno smatra utem teljem Francuske Monarhije. U to vrijeme Rimska se crkva poprilino pl; sve prisutnije arijanske religije9 u Galiji (kranska religija koja Isusa nije dr boanstvom), te je katolicizam umalo bio posve izbrisan u zapadnoj Europi vjeroispovijesti Klodvig nije bio ni katolik ni arijanac, pa se rimska hijerai 14 Naslijee Prokletih domislila kako da njegov uspon iskoristi u vlastitu korist. Klodvig im je nehotice pomogao oenivi burgundsku princezu Klotildu. Iako su Burgunani po svojim vjerovanjima tradicionalno bili arijanci, Klo-| tilda je bila katolkinja, pa je propovijedanje katolike inaice kranstva uzela sebi u zadatak. Dulje vrijeme bezuspjeno je pokuavala prenijeti katoliki nauk na supruga, ali njezina srea izmijenila se kada je 496. godine u bitki blizu Kolna pleme Alamana opkolilo kralja Klodviga. U svojoj dotadanjoj blistavoj vojnoj karijeri Meroving je prvi put gubio. Tako je u trenutku oaja zazvao Isusovo ime i gotovo u isti tren kralj Alamana pao je sasjeen. Gubitkom vode Alamani su se pokolebali i povukli. Klotilda nije gubila vrijeme - odmah je razglasila Isusov doprinos merovinkoj pobjedi. Klodvig nije bio pretjerano uvjeren u to, no Klotilda je poslala glasnika po katolikog biskupa u Saint Re-my i organizirala Klodvigovo krtenje.10

Iskazujui odanost svojem vodi, gotovo polovica merovinkih ratnika slijedila * je Klodviga do krstionice. Ubrzo se proirila vijest daje uzvieni vladar Zapada katolik, stoje rimskom biskupu Anastaziju bilo od velike vanosti. Nakon toga, uslijedio je veliki val preobraenja, a Katolika crkva bila je spaena od gotovo neizbjenog kolapsa. Zapravo, da nije bilo krtenja kralja Klodviga, vjerojatno bi danas vodea religija zapadne Europe bila arijanstvo, a ne katolicizam. Ipak, kraljeva popustljivost nije bila jednosmjerna pogodba. Zauzvrat su se rimske institucije obvezale na vjernost njemu i njegovim potomcima, obeavi da e Sveto Carstvo biti uspostavljeno pod Merovinzima. Klodvig nije imao razloga sumnjati u iskrenost rimskog saveza, ali je nesvjesno postao instrument u rukama biskupskih zavjera. Za razliku od njega biskupi su imali razvijenu dugoronu strategiju. Njihov plan bio je da s vremenom svrgnu Merovinge i tako rimskom biskupu (papi) osiguraju vrhovnu vlast u Galiji.11 Pripremajui se za to, kljune provincije pod merovinkom vlau (Austrazija, Neustrija, Akvitanija i Burgundija) stavljene su pod izravan nadzor naelnika blisko povezanih s katolikim biskupima. Do 655. godine Rim je ve bio u poloaju da Merovinge lii nasljednog prava. U to vrijeme naelnik austrazijskog dvora (poloaj slian premijerskom u dananje doba) bio je pod vrstom papinskom kontrolom. Kada je kralj Sigebert II. umro, njegov sin Dagobert navrio je pet godina, pa je naelnik Grimoald poduzeo prvi korak u ostvarenju biskupova plana. Oteo je Dagoberta i odveo ga u Irsku da u progonstvu ivi medu kotima i Galima. Ne nadajui se ponovnom susretu s mladim prijestolonasljednikom, Grimoald je kraljici Imahildi priopio da je Dagobert umro. 15 Kraljevstvo gospodara prstenova Princ Dagobert obrazovao se u samostanu Slane blizu Dublina, gdje si nio galskom princezom Matildom kada je imao petnaest godina. Potom j pokroviteljstvom Sv. Wilfrida otiao u York, gdje je Matilda umrla. Da;, se potom vratio u Francusku ime je silno iznenadio majku. U meuvrt je Grimoald na austrazijsko prijestolje postavio svojeg sina, ali Wilfrid o ka i ostali proirili su vijest o naelnikovoj veleizdaji, te je kua Grimoali izgubila svaki ugled. Nakon to je oenio drugu enu, Gizelu od Razesa (neakinju vizigot: kralja), Dagobert je 674., nakon dvadeset godina izbivanja, povratio kra poloaj, a rimskim spletkaroima pomrsio konce. Ali ne zadugo. Dva dan Boia 679. godine Dagobert je lovio blizu Stenava kod Ardena, kada g; umi presreo i kopljem nasmrt izbo pristalica Pipina Srednjeg. Rimska crkva brzo je pohvalila .ubojstvo i prenijela merovinku vlast . straziji na ambicioznog Pipina-Sridnjeg. S vremenom gaje naslijedio nezal sin poznat po imenu Karlo Martel koji je podravao rimska nastojanja za; bivanjem kontrole nad ostalim merovinkim pokrajinama. Kada je 741. gc Martel umro, jedini ugledni Meroving s autoritetom bio je Dagobertov ' Hilderik III. U to doba Martelov sin Pipin Mali postao je naelnik Neus Ako izuzmemo Grimoaldovu aferu, do tog je trenutka merovinka mon; bila iskljuivo dinastijskog tipa, nasljednici su automatski stjecali sveto pr; s time se Crkva nikako nije mogla pomiriti Toj je tradiciji odzvonilo Rim doao u priliku stvarati kraljeve lanim papinskim autoritetom i/ stantinove darovnice. Pipin Mali u savezu s papom Zaharijom osigurao je podrku Crkve 75 dine pa ga je Crkva, umjesto Hilderika, okrunila kao franakoga kralja. I iekivani crkveni ideal napokon je sazrio. Od tog vremena kraljevi su oda i krunjeni iskljuivo ako su zadovoljavali uvjete rimskog slobodnog stila, je uz papin blagoslov Pipin Mali postao franaki kralj, a Hilderik je razr dunosti. Crkva je 496. godine prekrila obeanje vjernosti koje je dala Klodvigu i njegovim potomcima. Nakon dva i pol stoljea Crkva se prik pripremila za prisvajanje nasljedstva merovinke loze. Zato je preuzela kc lu nad franakom zemljom imenovanjem vlastitih kraljeva. Biskupi su j ponizili Hilderika odrezavi mu kosu (koju je prema starozavjetnoj nazire tradiciji putao)12. Utamniili su ga u samostanu, gdje je i umro etiri gc potom. Tako je zapoela nova dinastija francuskih kraljeva poznatih kac rolinzi ime su dobili po Pipinovu ocu Karlu (Carolusu) Martelu13. 16 Naslijee Prokletih Prijevarna darovnica

Papa Zaharija je 751. godine zaigrao na kartu Konstantinove darovnice, jer je u tome vidio prigodu za svrgnue merovinke mesijanske loze, ali i mogunost da za sva vremena privede kranske kraljeve i kraljice pod papinsku kontrolu. Darovnica ne samo daje Rimskoj crkvi osigurala vrhovnu mo u politikoj areni nego joj je osigurala nadmo i na duhovnom planu. Brojni narodi podloili su se Crkvi koja je sebe opisivala kao vrhovnu suverenu dravu. U to vrijeme nitko nije ni pomislio da je taj dokument falsifikat. ak ni protivnici papinstva, koji su kritizirali sadraj Darovnice, nisu posumnjali u njezinu autentinost. Najea kritika koju su izricali bila je usmjerena prema Konstantinu, koji nije imao pravo odrei se Zapadnog Carstva na taj nain. Iako su poetni i zavrni odjeljci Darovnice mudro oblikovani, pa podsjeaju na stil iz Konstantinova doba, sredinje teme s opisima carskih i papinskih obreda tipini su za mnogo kasnije doba.14 Vrijedi napomenuti da se u dokumentu na jednome mjestu spominje bizantski grad Konstantinopol (nazvan po Konstantinu) kao da postoji, a na drugome mjestu Konstantinopol se spominje kao grad koji tek treba izgraditi u budunosti! Saksonski kralj Oton III. 1001. godine prvi je javno rekao daje Darovnica krivotvorena. Zaintrigiran injenicom da je Konstantin Konstantinipol prozvao glavnim gradom umjesto Rima, Oton je shvatio smicalicu kojom je Crkva unaprijed zaustavila svaku merovinku ambiciju da u Rimu pokrene akcije koje bi se mogle kositi s planovima carskih biskupa. Iako je Oton bio Nijemac, majka mu je bila iz Istonog Rimskog Carstva i bila je svjesna straha koji je vladao u kasno merovinko doba, kada je obmana s Konstantinovom darovnicom i provedena. Tadanji papa Silvestar II. Otonovu izjavu nije doekao s dobrodolicom, pa ipak, cijeli je taj predmet zanemaren i nije bio kritiziran sve dok Nikola Kuzanski (1401. - 1464.), njemaki filozof i teolog, nije javno izrekao da Konstantin nikada nije napisao Darovnicu.15 Iako je bio doktor kanonskog prava, koji je tvrdio daje papa podreen lanovima Crkvenog pokreta, biskupi su mu nekako uspjeli uliti strahopotovanje. Tako je 1448. postao kardinal i pouzdani pristaa papinstva. O Darovnici se nije javno govorilo dok u 15. st. njezinu autentinost nije gorljivo napao talijanski lingvist Lorenzo Valla (1407. - 1457.)16. Vallu je papa Nikola V. Izabrao da s grkog na latinski prevede Tukididova i Herodotova djela. Valla ne samo daje bio istaknuti uenjak nego i strastveni zagovornik reforme 17 Kraljevstvo gospodara prstenova kolstva. Bio je vrsto uvjeren da se grko-rimski antiki duh izgubio ti srednjeg vijeka. Posebno je bio bijesan jer je elegantni klasini latinski z; njen nespretnim srednjovjekovnim jezikom pojednostavljenim, iskvarer velikoj mjeri nerazumljivim crkvenim latinskim. Zbog toga je bio vrlo ki prema Vulgati i stratekim pogrekama koje su namjerno poinjene pri prevoenja s grkog originala. Svojim je radom utjecao na renesansne ue kakav je bio i Erazmo Roterdamski (1466. 1536.), a koji su svoja izu Biblije temeljili na ranim grkim prijevodima. Erazmo je 1516. godine vlastiti latinski prijevod Novog zavjeta s grkog izvornika i izloio Vulga spis koji je namjerno pogreno preveden i nazvao ga izvjetajem iz druge Istraga koju je proveo Lorenzo Valla razotkrila je Konstantinovu darovni krivotvorinu bez premca, sabranu etiri stoljea nakon smrti cara Konsta U Raspravi je napisao sljedee: Znam da ljudske ui ve dugo iekuju du kojom u napasti rimske biskupe. A ova je ogromna.17 Upravo je Dai odigrala kljunu ulogu u ruenju Merovinga i omoguila Crkvi uvoen vog stila papinskog kraljevanja uz pomo karolinke dinastije. Na taj je ; nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva, Crkva preusmjerila politiki u svoju korist i omoguila biskupima vladanje novim, Svetim Rimskin stvom s papom na elu. Unato raspravama koje su uslijedile -nakon Vallinih otkria iz 1451 dine, Crkva je uspjela preivjeti doba renesansnog prosvjetljenja oznaa tada velike mislioce kao heretike. Vallino izvjee (poznatije kao Decla prikladno se izgubilo u vatikanskom arhivu. Tek u 17. stoljeu pronaac sveenik Murator koji je radio u vatikanskoj knjinici. Nakon toga, o la: Darovnice raspravljao je anglikanski sveenik Henry Edward Manning - 1892.)18 koji je iao stopama Nikole Kuzanskog. I on se okrenuo od 1 te crkve i preao u Vatikan, gdje je postao lan Vatikanskog vijea, kare katoliki nadbiskup u Westminsteru. Godine 1862. objavio je knjigu Svj mo upnika Isusa Krista.

Cristopher B. Coleman, koji je 1924. godine posta natelj Komisije za povijest i Ureda za povijest pri Dravnoj knjinici Im prihvatio se zadatka razotkrivanja prijevare i napisao komentar Prilog Rc o Konstantinovoj darovnici Lorenza ValleP Budui da je djelo poteklo iz Am a ne iz Britanije ili kontinentalne Europe, prolo je nezapaeno. Tijeko stoljea vrlo se malo pisalo o Darovnici (osim povremenih enciklopedijski pomena). injenica daje taj dokument omoguio Crkvi da ouva kontrol monarhijskim, politikim, vojnim i obrazovnim pitanjima vie od 1200 gc jo uvijek stoji. 18 Sjajeci Vilenjaci i Anunnaki Crkvena inkvizicija slubeno je podjarmila Gral u srednjem vijeku, emu je prethodilo rtvovanje heterodoksnih krana (ili heretika, kako su ih nazivali), izmeu ostalih i katara - istih iz junofrancuske pokrajine Languedoc. Katari su potpuno bili upoznati s kulturom Gospodara prstenova i usuglaeni s tradicijom prije spomenute Mesijanske loze kao rase vilenjaka, koje su potovali kao Sjajee. Na starom provansalskom jeziku enski vilenjaci nazivani su albi (elbe iliyl-bi), a po njima je i glavni katarski centar pokrajine Languedoc dobio ime Albi. To je uinjeno iz potovanja prema matrilinearnom naslijeu gralske dinastije, jer katari su bili pristalice izvornih Albi-gensa vilenjake loze koja vue korijene od gralskih kraljica starih vremena, poput Lilit, Mirjam, Batebe i Marije Magdalene. Zbog toga su se 1209. godine Simon de Montfort i vojska pape Inocenta III. otpravili ka tom podruju, a svoj pohod nazvali su Albigenkim kriarskim ratom. Tijekom priblino trideset i pet godina u svojim divljakim pohodima1 pobili su desetke tisua nevinih ljudi samo zato to su kao itelji tog podruja podupirali izvornu ideju gralskog kraljevanja, koje je stajalo nasuprot nepravinom kraljevanju to ga je nametnuo papinski stroj. Osim toga, katari su i&vvvk. od bijednog otpadnikog kulta u to nas uvjerava propagandistika povijest. Za razliku od preteno pokornike klime u zapadnoj Europi, dru..a,A* \ .arvJUv Kvfe VC izrazito tolerantna i tomcpo/^v.-J KNJINICA ZELINA Kraljevstvo gospodara prstenova kolijevkom trubadurske lirske poezije i Dvorske ljubavi* koja je cvjetal patronaom grofova iz Beziersa, Foixa, Toulousea i Provanse. Vrijedi sj nuti da su papinske slube opominjale grofove iz Toulousea da u javnu s ne zapoljavaju idove. Miljenje koje prinevsku gralsku rasu smatra vilenjacima, te ih naziva jeima, see u drevna biblijska vremena, a moe se slijediti sve do Me: tamije (Iraka) i Kanaana (Palestine). Neka od najboljih modernih istrai etimolokih korijena iz drevnih vremena pr. Kr. proveli su spisatelji Chr i Barbara Joy O'Brien. Christian, koji je studirao prirodne znanosti na C Collegeu u Cambridgeu, proveo je mnoge godine u Iranu kao geolog istra gdje je sudjelovao u otkriu zigurata Chogha Zanbil.** Od 1970. usmje svoja istraivanja na mnoge prapovijesne enigme, tako da su O'Brienovi nekoliko izvrsnih knjiga i stekli-ugled3. U knjizi Genij rijetkih objanjav, je drevna rije El, koja se rabi za Boga ili Vinjega (kao npr. u El Elyon Shaddai), u starom mezopotamskom Sumeru znaila sijanje. Na sjev Babilonu, izvedenica Ellu oznaavala je Sjajeeg, kao Mu** u Akadu, se proirila i cijelom Europom gdje se udomaila kao Ellyl u Walesu,, Irskoj, Aelfu Saskoj i Elf u Engleskoj. Mnoina od El je Elohim4, kako si biblijskim starozavjetnim tekstovima nazivali bogovi, no rije se stratek greno prevodila da se lake uklopi u judeo-kransku sliku jednoga 1 U jugozapadnoj Engleskoj, u galskom Cornwallu, rije el poistovjeuje se glosaksonskim angele, koja je u engleskom postala angel. Sjajee Elohima (to ukazuju sumerski spisi koji datiraju iz 3. tisuljea p poistovjeivalo se s nebesima ili visokim mjestom po imenu An ije se zn, esto prevodilo s Nebo (ili Nebesa). U tom smislu, velike bogove i vrho drevnog Sumera nazivalo se Anunnakijima (Anun-na-ki znai nebo je na zemlju). Jo jedan oblik tog naziva je Anannage (An-anan-na-ge), velil treni sinovi neba. Upravo je od kraljevske obitelji Anunnakija potekla g loza. Zbog toga su ih tradicionalno spominjali kao vilenjaku lozu ili din Sjajeih.

* Visokostilizirani kodeks ponaanja izmeu ljubavnika, esta je tema srednjovjc knjievnosti. Prim. prev. ** Zigurat - hramski toranj od cigle, sastoji se od nekoliko katova izgraenih ta ostavljaju dojam niza terasa. Gradili su ga Sumerani, Babilonci i Asirci. Prim. *** Na tom tragu mogue je promatrati i korijen latinske rijei illuminare - os Prim. prev. 20 SjAJEI O tome tko su bili vrhovnici Anunnakiji jo uvijek se raspravlja. Postojei sumerski spisi koji govore o njihovu silasku ili dolasku s nebesa, navode na zakljuak daje posrijedi nezemaljska rasa s drugog planeta. Istaknuti i ugledni spisatelj Zecharia Sitchin, znanstvenik koji prouava sumerski jezik, o tome je opseno pisao.5 Osim toga, tu ideju uvjerljivo potkrepljuju nezemaljski portreti boginje Ninhursag iz prve polovice 3. tisuljea pr. Kr. Ninhursag; velika majka gralske loze i surogatska majka Adama (Zemljanina)6 Ataba i Kave, (koji su poznatiji kao Adam i Eva), na tim slikama prikazana je bitno nezemaljskim elementima. Postoji i druga kola miljenja koja podupire shvaanje prema kojem su Anunnaki posljednji ostaci napredne zemaljske rase koja je postojala od najranijih vremena, a njihov silazak prije se odnosi na geografsko mjesto (vjerojatno na neku planinsku ili sjevernu zemlju) nego na nebesa. Bilo kako bilo, mogua su oba shvaanja i nijedno ne treba odbaciti poradi drugog, jer ini se da rjeenje dogaaja koji su se zbili tih davnih dana lei u kronologiji raunanja vremena, te je mogue da su oba zakljuka tona. Sve je jasnije da Anunnakiji nisu bili ogranieni mezopotamskim podrujem, niti su se pojavili samo u sumerskoj kulturi, to e pokazati nae sljedee istraivanje. Ako su bili nezemaljskog podrijetla, kako se ini, tada se njihov dolazak zbio u mnogo davnijoj prolosti - neto prije sumerskog doba koje je poelo oko 5500 godina pr. Kr. Zmajevi i merlini* u drevnoj kulturnoj tradiciji zmaj je bio simbol mudrosti. Za stare Grke zmajevi su bili dobrohotni prenositelji prosvjetljenja, Galima su predstavljali zastupnike suverenosti, a Kinezi su smatrali da zmajevi donose dobru kob. Tek se u judeo--kranskoj predaji uvrijeilo gledite prema kojem su zmajevi zlokobni i nametljivi zato to su idovska i kranska vjera guile svako uenje, suprotno svojim rodonaelnicima. Tako su zmaja (simbol uvanja i donosioca mudrosti) oznaili kao viak u svojim sustavima, te ga gurnuli u tamna podruja hereze. Engleska rije dragon potjee od latinskog drao, tonije od grkog drakon, to u opem smislu znai zmija. Rije se pojavljuje i u obliku edrakon - ije neodreeno prolo vrijeme glasi derkesthai: jasno vidjeti - to je istoznano * Merlin je mala vrsta sokola, Falco columbarius, kojega se jo naziva i golubljim sokolom. Prim. prev. 21 Kraljevstvo gospodara prstenova rijei nahash, biblijsko-hebrejskoj rijei za zmiju. Ta semitska rije (konsi tnog korijena NHSH) smislom je povezana za prag razumijevanja i ozn. tumaenje ili spoznavanje.7 Dakle, zmija je bila ta koja je jasno vidjel se dralo da jasnoa vida dovodi do mudrosti. Zato se zmija smatrala mu vidjelicom. Upravo ta definicija nahash upotrijebljena je u prii o postanku suprotno nametnutom vjerovanju, zmija ispravno savjetuje Evu i govori j nee umrijeti ako bude jela s Drveta spoznaje.8 Velike vidioce na galskim kraljevskim dvorovima nazivali su merlin vidiocima Uzvienih Kraljeva. Pripadali su klasi druidskih sveenika koj emo poistovjetiti s klasinim filozofima ili magima, jer predaja o njima p> od drevnog sveenikog plemena koje se na indoeuropskom podruju i Mudrima. Stari Latini nazivali su ih Nobilis, od gnoblis gdje grki korijer znai znati - pa otuda i rije noble (gnoble) i gnosis (spoznaja). Tradicionalan i dosljedan simfcol mudrosti (na grkom: sofia) i lijeenj; je zmija, koju lijenike organizacije irom svijeta i danas imaju na svojim i vima.9 Isprepletene zmije vaan su motiv u alegorijskoj umjetnosti - prisjt se slike Mojsije koju je naslikao Sebastien Bourdon, te slike Lilit

Johna Col One su znaajne zato to likove moemo povezati ne samo s mudrou plemenitom mudrou - dalekovidnom druidskom mudrou zmaja. Drevni mezopotamski zmaj Mus-hus bio je etverononi guter ili sveti kodil, ali kasnije, u ranoj heraldici, zmaj se prikazivao kao zmija s krilima 1 Jedna obavljena zmija i dvije isprepletene zmije. Sline grbove imaju sve svjetske lijenike organizacije. Otuda u engleskom jeziku korijen kno, koji je u osnovi rijei know-znati, knowledge-znanje itd. Prim. prev. 22 SjAJEI ili, ponekad, s krilima slijepog mia. Kao to smo vidjeli, mesijanski kraljevi i kraljice nazivani su Zmajevima ili Pendragonima. Za njih se podrazumijevalo da njeguju spolnu sranost, ratniko junatvo i izuzetnu mudrost neustraive zvijeri. Njihovi oklopi esto su oponaali krljut, halje je resio simbol zmije, a amanski plat od labueg perja bio je simbol njihove plemenitake gnostike transcendencije. Takav plat nalik na krila esto se koristio pri umjetnikom prikazivanju anela, jer simbolizira njihovu sposobnost transcendiranja ljudskog prirodnog stanja. U slinom kontekstu koristi se i titula merlin jer ukazuje na sokola koji visoko leti i daleko vidi. U Iranu (Perziji) i na Kanarskom otoju raste velika biljka koju nazivaju zmajskim drvetom* (Dracaena drao). Ona pripada rodu Lillaceae ili ljiljana, njezina smola smatrana je zmajevom krvlju, a ekstrakt te smole koristi se kao ceremonijalno bojilo na Istoku10, gdje se naziva lac (preraeni lake**, pigment, koji se nalazi u slikarskoj boji grimizno jezero). Imajui to na umu, lako je razumjeti zato se zmajeva krv poistovjeivala sa sutinom ljiljana. U knjizi Postanak gralskih kraljeva vidimo da su rani mezopotamski kraljevi gralske loze svojoj hrani dodavali lunarnu esenciju matrilinearnih zmajskih kraljica - menstrualni ekstrakt Anunnakijevih boginja, koji je postao poznat kao zvjezdana vatra.11 O njemu se govorilo daje nektar vrhunske kvalitete, jer sadrava bitne elemente onoga to danas definiramo mitohondrijskim DNK, ali i tvari koje stvaraju lijezde s unutranjim luenjem, a koje su mogle povisiti kvalitetu svijesti i percepcije konzumenta. Uz to, poznato je da su kraljice te loze usporeivali s ljiljanima (ili lotosovim cvjetovima) o emu svjedoe i njihova imena, Lily, Lilit, Luluwa, Lilutu i Lillet. Zbog te tradicije obiteljsko ime du Lac postalo je znaajno u arturijanskim predajama, kao npr. Lancelot du Lac. Tako se u Engleskoj uvrijeio prijevod Lancelot od Jezera, premda bi toniji prijevod glasio Lancelot od Zmajeve Krvi. Uz to, gralska dinastija oslovljavala se s House del Acqs, kua voda, odakle potjeu predaje o kraljicama, Gospama od Jezera. Kako smo prije naveli, Rosi--crucis, simbol samog Svetog Grala, poistovjeen je s mesijanskom krvlju koja se uva u svetom peharu majine maternice. Sukladno tome jasno je da su nazivi du Lac i delAcas sinonimi, kao i povijesne predaje o Zmaju i Gralu. Sjedinjene, te su predaje naroito znaajne u prii o krvi i vodi koje su potekle iz Isusova boka nakon raspea (Ivan, 19:34), to ukazuje na to da i on potjee od kraljevske loze Sjajeih. * U nas se uvrijeio naziv zmajevac. Prim. prev. ** Lake na engleskom znai jezero. Prim. prev. 23 Kraljevstvo gospodara prstenova U starozavjetnoj Pjesmi kralja Solomona izgubljena kraljeva nevjesta govor sam rua aronova i ljiljan iz dolina.12 U sljedeim poglavljima istrait simbolizam rue i ljiljana, no zasad emo spomenuti daje u tradicionalnim povijetkama o gralskim djevicama - onima s titulom du Lac (od Zmajeve 1 tj. delAcas (od Voda) - cijela kultura oivljavana svakog mjeseca u obredims su se odravali u ast boginje Hrama. Radilo se o obredima svete krvi i staroslavnih Gospa od Izvora, koje su romantino utjelovljivali likovi Nin Melusine kojima emo se kasnije posvetiti. Te obrede pogansko-magijsko^ drijetla crkvena uenja davno su optuila kao sotonska i vampirska, zajed cjelokupnom gralskom herezom. U prosvijetljenih prvaka Albi-gensa, ti ol nastanili su se u samom srcu predaje o Dvorskoj ljubavi srednjovjekovnih tr dura. U tom smislu obredi su uvali konanu tajnu boanskih sveenica Z dane Vatre - tajnu Grimizne ene koju su stari Grci nazivali hierodulai

(: ena). Prestino naslijee sveenica potkopali su kranski biskupi ocrnji ih kao bludnice. Usud Vila Pojam Vila* (pravednog naroda) roenje izravno iz kultura Zmaja i Gospo prstenova, a izveden je odfey (faerie na starofrancuskom), a naroito se dc u vezu s usudom**. Za neke kraljevske obitelji u galskom svijetu (posebr obitelji Pendragona) govorilo se da imaju vilinsku krv, ime se htjelo re< u krvi nose usud ili sudbinu gralske loze i ovjeanstva uope. Za razlik njih, vile-djevice Albi-gensa smatrane su uvaricama zemlje, sjaja zvijezda ma. Zbog toga su vile, vilenjaci i leprikoni*** najee prikazani kao posto uigai svjetiljki, jer vilinski obuari izrauju cipele koje mjere korake i' dok Sjajei, od vilinske rase, osvjetljavaju put. Jednostavno reeno, iako je slika o vilama nadaleko i nairoko poznata kako se uvrijeilo poistovjeivati ih s Irskom, gdje se smatraju utjelovljei drevnog naroda Tuatha De Danann. To zastraujue mono kraljevsko pl * Eng. fairies, korijen je rije fair, to se u nas prevodi s pravedno, poteno, isk itd. U hrvatskom jeziku uvrijeile su se neke izvedenice s tim korijenom, npr. -play i si. i nadalje u tekstu valja imati na umu ovo znaenje, jer naa rije vila zine izvedenice ne prenose ideju koju autor knjige eli istaknuti. Prim. prev. ** Eng. fate. Prim. prev. *** U irskim legendama leprikoni su mali, dugobradi vilenjaci sa zelenim kaputic eirom. Ljudima su zanimljivi jer uvaju sakriveni up s blagom. Prim. prev. 24 SjAJEI kranski redovnici prenijeli su u mitologiju, te iznova napisali veinu irske povijesti koja je, tako opunomoena, postala slukinjom crkvenim interesima u Irskoj. Od srednjeg vijeka nadalje poeli su se pojavljivati redovniki tekstovi u kojima se tvrdi da je to nadnaravno pleme pripadalo predahejskoj poljodjelskoj boginji Danaji iz Argosa13 ili ak egejskoj boginji-majci Danu. Ali njihovo pravo ime preneseno nam je u starijem obliku - kao Tuadhe d'Anu. Oni su bili narod (pleme) Anua, velikog nebeskog boga Anunnakija. Cesto se govori da je stratekim mitologiziranjem te plemenite rase iz pretkranskih vremena Crkva odgovorna za njihovo preimenovanje u vile, ali to je samo dio istine. Tuadhe d'Anu oduvijek su pripadali narodu Vila kako svjedoe predaje o Gospodaru prstenova. Crkva je samo redefinirala znaenje rijei vila. Kada se u svakodnevnom ivotu osoba nae suoena s nesavladivim problemom, onda joj preostaje ili podnijeti stres i pritisak koji problem nosi sa sobom, ili mentalno umanjiti problem. To ne znai da e problem nestati, ali tako e manje uznemirivati i lake se kontrolirati. Upravo je to crkva napravila s Tuadhe d'Anuima - reducirala je problem umanjujui nominalno znaenje tog drevnog kraljevskog plemena i opisala njegove pripadnike kao siuna mitoloka bia. Smanjivanje njihovih likova uzrokovalo je marginaliziranje njihove povijesti. Tako je naslijee ponosnih Tuadhe dAnua izopeno iz obrazovanja na Zapadu. Nakon 751. prijevarna Konstantinova darovnica stupila je na snagu, a Crkva je pokrenula sva raspoloiva sredstva za umanjivanje znaenja svih kraljevskih loza koje su potjecale od pravih Gospodara prstenova. Samo je podjarmljivaka Crkva mogla odrediti tko jest, a tko nije kralj. Vilenjaci i Vile Albi-gensa taktiki su istisnuti s lica povijesti u podruje privienja, fantazija i legendi. Imajui to na umu, znakovito je da se Vilenjaci iz Tolkienova Gospodara prstenova bitno razlikuju od draesnih malih bia iz mnogih bajki. Vei su i moniji od obinih smrtnika, mudriji su, jau arobne konje i nalikuju na drevno kraljevsko pleme Tuadhe d'Anu. Plemeniti Tuadhe d'Anu, ije podrijetlo vue korijene iz srednjoeuropskih zemalja Skitije, naselili su se u Irskoj oko 800. pr. Kr.14 Njihovo crnomorsko kraljevstvo sezalo je od Karpata i Transilvanskih Alpa do ruske rijeke Don. Poznavali su ih kao Kraljevske Skite, a meu vilenjacima i vilama zavrili su zbog transcendentnog intelekta kojim su gospodarili, intelekta koji se naziva Sidhe (izgovara se Shee), a druidi su ga znali kao Mreu Mudrih. Druid (druidhe) dolazi od galske rijei za vjeticu - to je engleski oblik saksonskog glagola ivicce (enski oblik) i wicca (muki oblik), to znai sagnuti se ili prinijeti kao vrba iva ili alosna vrba. Za druide se govorilo da

su do savrenstva ostvarili 25 Kraljevstvo gospodara prstenova Sidhe, to je s vremenom postala kolokvijalna rije za vilu. Zanimljivo je i skitske vojskovoe Sidhe takoer nazivali Sumaire to je u staroj Irskoj, k su mnoga plemena doselila, oznaavalo sklupanu zmiju. Na sanskrtu, svetom indijskom jeziku, mudrost koja je plod ostvai najvieg stanja transcendentne svijesti naziva se Siddhi, a moi koje se o kao rezultat tog postignua nazivaju se siddhijima - to je jo jedan pojam se zbog Crkvine intervencije povezuje s mranom magijom i vraanjem, moemo rei da su siddhe i siddhiji jedno te isto te da su skitski Tuadhe d'An iskonski, povijesni narod Vila. Smatralo ih se najplemenitijom zemaljsko som, uz egipatske faraone iz ranih dinastija, a zahvaljujui odreenim skit egipatskim kraljevskim brakovima, stvoreni su irsko-kotski Gali. Prvi t brak ostvaren je oko 1360. pr. Kr., kada se skitski princ Niul oenio s faraona Smenkharea (koji se jo naziva Anekheresom ili Cincirisom).15 Ti, faraonova ker Mervtaten-tasherif postala princezom Skita (imeniki uobli Sco-ta = Vladara ljudi). Druga princeza Sco-ta (ili Skota, kako se uvrijeilo) je ki faraona Nekaua (Nechonibus, oko 610. - 595. pr. Kr.) i udala se za skog princa Galamha (potomka ranijeg braka Scota), a njihov sin Eireahi bio je prapredak irskog kralja Scota, ogranka koji je kasnije utemeljio ko na sjeveru Britanije.16 Najneobiniji dio predaje o vilama nije onaj koji te povijesne Gospo prstenova prikazuje kao malena bia iz zone sumraka, nego narodna n koja ih je poistovjetila s prijateljskim, malim, krilatim, cvjetnim biima - upravo suprotno od onoga kako ih je Crkva prikazala. Ortodoksna slika p stavljala ih je iskljuivo u zlom svjetlu; govorilo se da imaju vampirsku prir U kotskoj je bio obiaj ostavljati zdjelu s vodom u kui preko noi, jer st vorkalo da e vile utaiti e krvlju spavaa ako im se ne ostavi voda. U Ir se smatralo daje uznapredovala bolest djelo vila koje ele ukrasti neiju * Da bi ih se omelo u tome, kue su se titile i kitile hrastovim i brljanovi jencima, a bolesnici su se vezivali za stupove pored svetih vrela da ozdn da se pozdrave. Tako je mo crkvene propagande koristila brojne kr? arolije ne bi li ljude obranila od vila za koje se govorilo da su spremne ug ili unititi svakoga tko se udalji od crkvenog uenja. Gore u brda vjetrovita, dolje uz potoke brze, Strahuju' od malih ljudi, u lov po' ufali se nismo; Ljudi mali, ljudi dobri, u rojeve se okupe; Zelen' kaput, crven' kapa, pero sove bijele. VVilliam Allingham (1824. - 1889.) 26 SjAJEI Izgubljena nevjesta Kako se Crkva domogla moi, nakon stoje u 8. st. poela provoditi Konstanti-novu darovnicu, tako je podzemna struja koja je podravala istinske Albi-gense iznala strateke metode za ouvanje stare kulture kraljevske loze. Slijedom dogaaja, utemeljena na tradicionalnim naelima predaja i legendi, rodila se ideja bajki - pria koje se nisu mnogo razlikovale od prispodoba iz novozavjet-nih evanelja. Smiljene su za one s oima koje vide i uima koje uju, dok ih neupueni doivljavaju kao nestvarnu, jednostavnu zabavu za djecu. Kljuna, arina poruka ugraena u ove bajke jest razumijevanje vanosti ovjekovjeenja obiteljske loze Sangreala, bez obzira na mo biskupa i njihovih marionetskih kraljeva. Radnja se uvijek plete oko strane borbe, jer je ensko bie (vilenjaka djevica koja je nosila neprocjenjiv mitohondrijski DNK) odvojeno od gralskog princa, a njegova muna potraga za njom istovjetna je potrazi za samim Svetim Gralom. Dosljedno tome, mnoge bajke proistekle iz te osnove prenose nam priu o izgubljenoj nevjesti i zaposjednutom kraljevstvu, to ukazuje na crkveno zatiranje gralske loze.17 Ideal bajke u osnovi prenosi istinu o tim progonima. Bajke su alegorijski izvjetaji o potekoama s kojima se suoila mesijanska obitelj - sangrealski Gospodari prstenova ije su se Vile i Vilenjaci mudro povukli s ovog pravovjernog smrtnog plana i statusa quo u onosvjetsko postojanje. Poslije su se pojavili u priama o hrabrim prinevima pretvorenima u abe; 0 labuim prinevima koji su lutali pustom zemljom traei gralsku princezu zatoenu u kuli ili princezu usnulu u tisuljetni san. Tijekom progona, vile-njake djevice probadali su bodeima,

hranili otrovnim jabukama, zaaravane su i osuivane na suanjstvo, a njihovi vitezovi plivali su preko velikih jezera, probijali se kroz ipraje i penjali po ogromnim kulama kako bi osigurali 1 zatitili matrilinearno naslijee Albi-gensa. Te romantine legende moemo prepoznati i u poznatim bajkama kao to su Trnoruica, Pepeljuga, Snjegulji-ca i Matovilka. U svim pripovijetkama tema je ista, (opijanjem, zatoenjem ili nekim oblikom zarobljavanja) princeza se uva podalje od princa, koji je treba pronai i osloboditi, te na taj nain ouvati dinastiju i ovjekovjeiti lozu. U najveem broju sluajeva Majka Crkva prikazana je kao zlonamjerna maeha, zla vjetica ili kakva druga, ljubomorna enska osoba prikrivenih, suprotstavljenih interesa. Pripovijetke nas podsjeaju na izgubljenu nevjestu iz biblijske, ezoterine Pjesme nad pjesmama kralja Solomona, a njihov sadraj utjelovljuje zaputeni aspekt Marije Magdalene, Isusove nevjeste, ije su kraljevsko naslijee i majinski legat temeljito potkopali kranski biskupi.18 27 Kraljevstvo gospodara prstenova Zanimljivo je da su sve klasine bajke u osnovi vrlo stare pripovijetke. I o Pepeljugi, primjerice, esto se pripisuje brai Grimm ili Charlesu Perrai Meutim, oni nisu izvorni pisci tih pripovijetki kao to se najee misli; su sakupljali, dopunjavali i tumaili tradicionalne pripovijetke. Bajku o Pept moemo slijediti sve do karolinkog doba, jer se prva poznata verzija te \ pojavila oko 850. godine. ini se da joj je kao predloak posluila kineska povijetka o vezivanju stopala i plemenitom aspektu ene s malim stopal Perrault je svoje poznato izdanje objavio 1697., dok su braa Jacob i Will Grimm objavili njemaku inaicu bajke 1812. Tijekom razdoblja francusk nastije Karolinga (dinastija kralja Karla Velikog) koja je otpoela 751. goc zasaeno je sjeme tih omiljenih pripovijetki to su nam tako privlane ; svojih skrivenih unutranjih istina. Neki znanstvenici nastoje dokazati da ke uspijevaju preivjeti zato to esto prenose ideju od siromatva do bc stva, ali to nije tako. One opstajilzato jer je u psihu zaoadnog ovjeka ul XVI L A M AISON DIE V Kula, XVI. karta iz Velike arkane tarota 28 SjAJEI usaena uroena svijest o Gralu (predstavlja ga Izgubljena nevjesta), koji mora biti pronaen ako elimo da Pusta zemlja ponovno postane plodnom. Istovremeno, esto u pripovijetkama postoji i posve suprotna strana. Unato naoj oitoj podrci vitezu u njegovim nastojanjima, ipak slutimo da postoji valjan razlog zastoje princeza u nevolji naroito kada se u prii nalazi i kula, kao to je sluaj s Matovilkom. Od pamtivijeka je kula (koja se ponekad javlja u obliku ahovskog topa ili kule) simbol enske linije del Acqsa, koje Jacopo da Varazze,19 enovski nadbiskup iz 13. st. u Legendi o svetoj Mariji Magdaleni izrijekom povezuje s Marijom Magdalenom. Samo ime Magdalena (ili Magdala) proizlazi od hebrejske imenice migdal, to znai kula, a koristio se za oznaavanje visokog titularnog poloaja skrbnika, kako to prikazuje Magdal-eder (Kula straara nad stadom) u starozavjetnoj knjizi Micah 4:8.20 To isto prikazuje i Kula (kua Boja), XVI. karta Velike arkane tarot-karata, koja se tradicionalno smatra Magdaleninom kartom. Karta prikazuje kulu koju je pogodila munja ili je na kakav drugi nain napadnuta. Ona je simbol obeanja ezoterine gralske crkve nemilosrdnoj rimskoj vlasti. Obeanje je reakcija na katoliku inkviziciju pape Grgura IX. iz 1231., a izrekli su ga pripadnici podzemne struje odane Gralu u Francuskoj i sjevernoj Italiji. Pria o Matovilki kazuje nam daje arobnica zatoila Matovilku u kulu kako bi je zatitila od svijeta u cjelini. Zapravo je to napravila radi ouvanja njezine djevianske vrline i nadnaravnih moi povezanih s tom vrlinom (vidovitost). Matovilki je tako i simbolino pruena vrhovna vlast nad Magdal-eder, koja je uva od svjetovnog. U ovoj te u nekim drugim bajkama, nevjesta je (na neki nain) zatoena, ali zato mentalno i fiziki zdrava doekuje gralskog princa. Ideja kule koja predstavlja ensku vrlinu zorno je prikazana na ranoj renesansnoj slici Alegorija vrline koju je u 15. st. naslikao flamanski umjetnik Hans Memling.

Jo jedan od vidova poeljnog djevianstva opisan je u bajci o Matovilki u kojoj do izraaja dolazi alegorijski simbolizam duge kose. Pomou Matovilki-nih dugih uvojaka ispletenih u pletenicu kraljevi se uspeo na kulu. Prije konanog osloboenja arobnica je Matovilki odrezala kosu, to znai da je dje-viinu vrlinu prepustila divljini. Vrlo duga kosa djevojci prua primjereni veo smjernosti ak i kada je naga. Iako je doista ili metaforiki liena odjee (to je simbol svojevoljnog ili prisilnog podreivanja drugome) vila-djevica s pletenicama nikada nije ranjiva, njezino dostojanstvo uvijek je ouvano, a tijelo i dua nisu joj ogoljeni do podesnog trenutka. Zbog toga je Marija Magdalena esto prikazivana s dugom kosom koja joj obavija tijelo, kao na Donatellovim i Riemenschneiderovim slikama, ili na Sforzinoj 29 Kraljevstvo gospodara prstenova slici Knjiga sati, kad Marija dolazi u Provansu. Slubena Crkva prikazivj Mariju Magdalenu kao raskalaenu bludnicu, ali prosvijetljeni umjetnici zo su shvatili stvarnost njezina smjernog stanja nevjeste. im im se uk prilika, spremno su povezivali njezin bijeg s trudnoom.21 Medu tim slil najspominjaniji je izuzetan Caravaggiov portret Marije Magdalene koji se u rimskoj galeriji DoriaPamphili. Na portretu iz 1595. Magdalena zami sjedi, kosa joj je duga i crvenkasta, odjevena je u bijeli steznik istoe i z haljinu plodnosti. Njezina trudnoa jasno se vidi zbog poloaja trbuha, a zor upotpunjuje pehar u obliku koljke na njezinoj haljini. Teko je zarr sliku koja bi zornije prikazala trudnu gralsku mesijansku kraljicu. 30 Krug prstenova Prsten vladara patuljaka Najstarija cjelovita inaica Kruga prstenova sauvana nam je u nordijskom mitu Volsunga Saga. Engleski pjesnik i konstruktor William Morris (1834. - 1896.) opisao ju je kao velianstvenu pripovijetku Sjevera koja je za nau rasu znaajna kao pripovijetka o Troji za Grke.1 U toj islandskoj sagi iz 13. st. sabrano je vie od etrdeset zasebnih pripovijetki o bogu Odinu, kraljevstvu Devet Svjetova i tamnoj umi koju su nazivali Mrkodol - to je Tolkien upotrijebio u svojem Gospodaru prstenova. Tu je i pripovijetka o princu Sigmundu iz dinastije Volsunga koji je jedini sposoban izvui veliki ma iz drveta, kamo ga je do balaka zario bog Odin - temu poznajemo iz arturijanske pripovijetke o mau u kamenu. Ali pria govori i o patuljku voda po imenu Andarvi, iji je Prsten Jedan od crvenog zlata mogao istkati veliko bogatstvo i mo svojem gospodaru - tono kako se opisuje u svim srodnim legendama o Prstenu.2 Heroj u Volsunga Sagi je Sigmundov sin Sigurd koji nasljeuje magini Odinov ma i poraava zmaja (podsjea na Tolkienovog zmaja Smauga u pripovijetki Hobit) koji uva gomilu zlata vladara patuljaka. Nakon to je pogubio zmaja, princ Sigurd zadobiva Andarvijev Prsten i otpravlja se na put, ali Prsten nosi zastraujue prokletstvo. Nakon dugih lutanja, u zemlji Franaka, on u tajanstvenoj kuli pronalazi usnulu ljepoticu. Uspijeva je probuditi i saznaje da je to Brvnhilda, borbena djevica Odinovih valkira koja je neko vodila due heroja u Valhalu. U maniri pravih bajki ona se ubada na sneni trn, te biva zatoena u kuli okruenoj prstenom vatre. Njih dvoje postaju ljubavnici, pa Sigurd stavlja Prsten na Brvnhildin prst, a ona ponovno zaspi vezana za njega zauvijek. Sigurd potom odlazi u Rhine-land, zemlju dinastije Nibelunga, gdje mu podvaljuju arobni napitak kako bi 31 Kraljevstvo gospodara prstenova iz sjeanja izbrisao Brvnhildu i oenio se princezom Gudrun. Ipak, sna stena je iznimna i on se povlai kod Valkira. uvi za kraljevsko vjenanje znajui za napitak, Brvnhilda pretpostavi da ju je Sigurd obmanuo, pa se; nje na osvetu zbog ega Sigurd bude ubijen. Saznavi istinu, Brvnhilda i sebe kako bi zaspala zauvijek sa svojim junakom. Andarvijev Prsten nasl princeza Gudrun, ali ga naposljetku mora vratiti patuljku voda. S Prsten*, ruci ona kamenjem puni depove svoje pregae i baci se s kamene litice u U isto vrijeme kad i Volsunga Saga, oko 1200. godine, na podruju Bu dije pojavila se slina pripovijetka, germanski ep Pjesma o Nibelunzima. Pri jetka se odvija na slian nain. Junaku je ime Siegfried, a prii je dodan g viteki sjaj, ali je, naalost, izgubila aroliju

poganske legende sa Sjevera }Ziatno doba'' est stotina godina poslije, kao Tolkienove pretee, pojavili su se William 1S i njemaki skladatelj Richard Wagner. Ne znajui jedan za drugoga, radi crpili inspiraciju za svoja djela iz tih dviju predaja - jedan za epsku pjesi drugi za velianstvenu operu. Njihova djela razlikuju se po tome to se M vrsto drao sjeverne legende o Sigurdu i Brvnhildi, dok je Vvagner bio niji zapadnoeuropskoj verziji, iji su junaciSiegfried i Brunhilda. Glavna gotovo da je ista, pa ne udi to su obje snano utjecale na J. R. R. Toli tovie, 1914. navrio je dvadeset i dvije godine, oksfordski koled Exeti dijelio mu je Skeatovu nagradu, a on je za pet funti kupio primjerak Mori prijevoda Volsunga Sage i njegovo djelo Dom vVoljingovih3 (vidi Dodatak III William Morris dovodio se u vezu s pre-rafaelitskim Bratstvom slikani nim pokretom koji je u zlatno doba viktorijanske umjetnosti stvorio n predivne slike na temu Grala. Naroito je vaan niz Trnoruica koji je na; sir Edward Coley Burne-Jones4, ali i slika Dostignue Sangreala na kojoj je o\ vjeena Morrisova supruga Jane. Tijekom tog razdoblja, engleski pjesnik/ Tennvson napisao je niz svojih arturijanskih legendi naslovljenih Kraljev* koje su na svoj nain bile usmjerene protiv politikog kuluenja i patnji tva. Nije udno to se ba u to vrijeme irom zapadne Europe proirio pe koji je gorljivo elio oivjeti staroslavnu batinu Albi-gensa. Nijedan skladatelj nije vie uinio za ouvanje batine Prstena od Ric da Wagnera (1813. - 1883.) ija se znamenita opera Prsten Nibelunga u na, mjeri oslanja na burgundski folklor Pjesme o Nibelunzima te donekle na Vb ga Sagu. Opera je praizvedena 1876. u Wagnerovu tek utemeljenom i poi 32 Krug prstenova konstruiranom festivalskom kazalitu Bavreuth u Bavarskoj. Prije toga Wa-gner je (kao dirigent dresdenske Opere) skladao velianstveno djelo Lohengrin 0 Labuem Vitezu, koje je zahvaljujui prijatelju i kolegi skladatelju Franzu Lisztu izveo 1850. u Weimaru.* Nakon toga uslijedila je arturijanska pripovijetka Tristan i Izolda (sir Thomas Malorv napisao je djelo Tristram i Isouda) koje je 1865. praizvedeno u Miinchenu. Nakon Prstena i Majstora pjevaa, Wagnerovo posljednje remek-djelo, gralska opera Parsifal, izvedena je u Bavreuthu 1882. Primjereno je ukazati na teme koje su inspirirale Vvagnera. U ranijim godinama pisao je zapaena djela kakva su Ukleti Holandez i Tannhauser. Meutim, nakon to se upleo u potragu za Prstenom i Gralom, osjeao se obaveznim pisati djela nadahnuta iskljuivo tom temom. Bez dvojbe, nije koincidencija stoje iste, 1876. godine, kada je izveden Wagnerov Prsten, objavljen i Morrisov poetini prijevod epskog Kruga prstenova, Sigurd od Volsunga.5 Irski dramaturg 1 kritiar George Bernard Shaw (1856. - 1950.)6 opirno je raspravljao o Wa- gnerovoj operi i o Morrisovu epu, jer ih je smatrao istraivaima tradicijskih predaja, ali i predstavnicima drutvenih konflikata svojeg doba. u "VVagnerovu Prstenu Nibelunga ratnik Siegfried dolazi do zlatnog Prstena rajnskih djevica kojima ih je ukrao Alberik od Nibelunga, patuljak, gospodar Podzemnog svijeta. Njemu ga je potom na prijevaru uzeo bog neba Wotan (anglosaksonska inaica Odina), a Siegfried ga je osvojio ubivi zmaja. Prsten (iskovan od zaaranog oblutka rajnskog zlata) ima mo svojem gospodaru omoguiti da zavlada cijelim svijetom ako se odrekne ljubavi i proda duu nesluenoj moi Prstena. Na vrhu planine, okruen vatrom, Siegfried ugleda usnulu Brunhildu i probudi je poljupcem (scena Uspavane ljepotice poznata nam je iz bajke o Trnoruici). Brunhilda je Wotanova ki, jedna od boginja valkira, koju je on preobrazio u smrtnicu jer gaje naljutila. Zemaljski junak je oslobaa, a Brunhilda obeava svoju ljubav i vjernost Siegfriedu, koji joj kao zavjet daruje Prsten, a potom nastavlja svoje uzbudljivo putovanje prema rajnskoj zemlji. Na dvoru Gibichunga pruaju mu napitak od kojega zaboravlja Brunhildu i zaljubljuje se u princezu Gutrune. Kada to valkira dozna, iz osvete isplanira progon i Siegfriedovu smrt. Nakon toga shvaa svoju pogreku i baca se na njegovu pogrebnu lomau, kako bi se sjedinila s njime u vjenosti. arobni Prsten koji je Siegfried dao Brunhildi iz pepela uzimaju rajnske djevice, uvarice zlata, a zahvaljujui Brunhildinoj rtvi, s

Prstena se skida prokletstvo koje je na njega bacio Alberik od Nibelunga. * Wagner je sudjelovao u neuspjeloj revoluciji, pa je 1848. bio prisiljen pobjei u vicarsku, gdje mu je Liszt pomagao. Prim. prev. 33 Kraljevstvo gospodara prstenova Prije nego to rajnske djevice konano oiste Prsten, Wotan nestaje z; sa svojim kraljevstvom Valhalom. Kad se Prsten vrati u pravedne ruke. je osloboen, a Krug dovren. Jo jednom imali smo priliku vidjeti - b, i u Tolkienovu Gospodaru prstenova - da Prsten unitava svakoga tko j. dostojan. Zmijski prsten Tijekom godina, ljudi su zavoljeli Tolkienova arobnjaka Gandalfa, Mi iz arturijanskih pripovijetki, ak su u Aragornu vidjeli slinost s legend kraljem Arturom, ali Tolkien je (u pismu iz 1967.)7 ukazao na to daje An sliniji povijesnom kralju Karlu Vejikom. Izazov s kojim se u 9. st. ,su5bio Karlo Veliki (papa mu je naloio mnotva razjedinjenih kraljevina osnuje odrivo carstvo) nije se bitno kovao od izazova s kojim se suoio Aragorn kada je ujedinio dva podi; kraljevstva Meuzemlja u Gospodaru prstenova. Ipak, u praksi je postojali; razlika, jer Aragorn je uza se imao arobnjaka-savjetnika, kao i kralj A Karlu Velikom Crkva nije odobravala savjetnike, osim onih koje je sama dila. Aragorn se, dakle, kretao u okruenju galskog tipa, a neprijatelj mu zli Sauron iz Mordora. Za razliku od njega, Karlo Veliki bio je prvak R crkve iji su neprijatelji bili poklonici nezakonito zbaenog merovinkog blimenta - establimenta u koji bi se Aragorn vrlo dobro uklopio. Problem razumijevanja Karla Velikog lei u injenici da on, unato svi rolinkim vezama s Vatikanom, nije bio u potpunosti predan rimskom i Budui da mu je majka bila ki merovinke princeze Blanche Fleur, nasl je upravo suprotne ideale. Zatien Konstantinovom darovnicom, s pomou ! njegov otac, kralj Pipin Mali, uzurpirao merovinki tron, Karlo Veliki os zagovornik Rimske, ali i gralske crkve na svom dvoru.8 Iako nije gorio od da postane vladar Svetog Rimskog Carstva, na Boi 800. godine, u di nekolicine biskupa pohodio je baziliku svetog Petra, a papa Leon III. pri: mu se s lea i stavio vladarsku krunu na glavu bez upozorenja!9 Od tog trenutka, Karlo Veliki izgubio je prijanju suzdranost. Latio loene zadae svom snagom i postao najvei razara Odinova ("VVbtanova uz koji je u to vrijeme predaja o Prstenu bila vezana. Pa ipak, usprkos c noj mrnji spram naslijea Prstena, Karlo Veliki ostao je sklon vlastitoj i logiji. Kao to se Aragorn sluio Andurilom, arobnim maem koji je isk Telchar, tako je i Karlo Veliki koristio Joyeuse, arobni ma koji mu je isk 34 Krug prstenova kova Wayland. U Gospodaru prstenova Aragorn rabi maginu travu athelas kako bi ljude izlijeio od crnog daha, dok je, prema karolinkim predajama Karlo Veliki koristio zeljasti ostak* za lijeenje crne smrti.** U tom smislu, razumljivo je zato Tolkien donekle poistovjeuje Aragorna s Karlom Velikim i zato mu je donekle posluio kao model za junaka iz svijeta mate. ak i Aragornove zaruke s vilenjakom princezom Arwen podsjeaju na Karla Velikog, koji se zaruio s vilenjakom princezom Frastradom10 - iz zaruka se rodila vlastita legenda: pripovjetka o Zmijskom prstenu. Prema prii, na dan kraljevskog vjenanja Karla i Frastrade, na dvoru se meu gostima pojavila velika zmija s arobnim prstenom u ustima. Zmija je spustila prsten u kraljev pehar s vinom. Karlo Veliki to je shvatio kao dobro znamenje, pa je stavio prsten na Frastradin prst. Od tog trenutka kraljeva ljubav prema nevjesti ojaala je do opsesije, a on je postao svjestan da se nikada nee moi odvojiti od nje, te da e zauvijek biti vezan za onoga tko posjeduje taj prsten. Nakon Frastradine smrti mo prstena nije jenjala, pa je Karlo Veliki odbio pokopati suprugu. Ostavio ju je da lei na stolu gdje je danonono bdio nad njom tijekom mnogih tjedana, iako mu se kraljevstvo poelo raspadati. Jedne noi, shrvan umorom, usnuo je. Tada je biskup skinuo prsten s kraljiina prsta. Karlo Veliki probudio se osloboen svoje opsesije i odobrio pokop svoje kraljice. Biskup Turpin zadrao je prsten, pa je Karlo Veliki otada bio ljubavlju i dunou vezan za njega. Shvativi nesretnu okolnost, biskup se zamislio nad moguim prestankom arolije, jer se plaio da

prsten doe u zlonamjerne ruke koje bi zarobile kralja. Zato gaje bacio u umsko jezero, a Karlova slijepa ljubav prema njemu izblijedjela je. Meutim, prstenova mo dozivala je Karla Velikog na umski proplanak i u njemu se javila velika enja za kristalno bistrim jezercem. Uz rub jezera dao je izgraditi velianstvenu palau u kojoj je proveo ostatak ivota. Tako je, prema predaji, Aix la Chapelle postala glavno sredite carstva Karla Velikog, a prema Legenda Aurea (Zlatnoj legendi) Jacopa da Varazzea11, ime Aix ima posebno znaenje; naime, mjesto slinog naziva Aix-en-Provance, bilo je izvorno europsko sredite Marije Magdalene. tovie, srednjovjekovna Chro-nicaMajora Matthevva Parisa detaljno izvjeuje daje Marija Magdalena umrla u mjestu Aix-en-Provance 63. godine. U poetku to je bio rimski grad Acquae Sextiae,12 koji je ime dobio po svojim toplim izvorima Aix (Acqs). Tako je Acqs * Lat. Sonchus oleraceus, biljka bodljikavih listova, utog cvijeta, ima mljeikast sok. Prim. prev. ** Kuga. Prim. prev. 35 w^ Kraljevstvo gospodara prstenova srednjovjekovna izvedenica iz latinske rijei aquae (vode). Prema predaji iz guedoca Marija Magdalena pamti se po imenu la Dompna delAquae - Gos] Voda, a gralsku dinastiju oslovljavali su i kao Dom voda. Sirene i vodene nimfe Albi-gense su tradicionalno poistovjeivali s vodom - taj obiaj moemo diti pet tisua godina u prolost, sve do zmajske kraljice Tiamat. Njezino dijsko ime znai slane vode i inaica je hebrejskog pojma tekom (mni tehomot), koji se koristi u Starom zavjetu kada se govori o dubini (Post 1:2).13 Psalam 74. (stihovi 13-14) objanjava daje Bog moi svojom razd more ... i ... smrskao glave zmajevima vodenim..U tom smislu zmaj iz te naziva se Levijatanom (kanaanski pojam) i u knjizi o Jjobu (41:1)*. Na dr. mjestu u Starom zavjetu, u 89. psalmu (stihovi 9 i 10), strani vodeni zrna ziva se Rahab: Ti vlada razjarenou morskom ... Ti si raskomadao Rah Ali ga moemo nai i u Izaiji (51:9): Probudi se ... ruko Gospodnja ... nis rasjekla Rahaba i ranila zmaja. Uobiajena tema kojom su se bavili spisi Mezopotamaca, Kanaanaca i u bila je smirivanje divljih morskih dubina, to su tovali kao najvee postig svojih bogova. U Podrijetlu svijeta, dokumentu aleksandrijskih gnostika,1 Duh, koji se naziva Sofijom (prema grkom sofia: mudrost), izvukao je vi prvog oca Yaldabaota iz dubina. ak je (u Postanku 1:2) napisano daje lebdjela nad povrinom voda, a semitska rije mah u Postanku je preve s duh, iako je zapravo oznaavala vjetar.15 Tako je Sofija bila vjetar-du! se na akadsko-asirskom nazivao Lilutu. Imena koja su izvedena iz toga -Luluwa i dr. upuivala su na vezu s mudrom kulturom ljiljana (ili lotosov jeta) od djevica Zvjezdane Vatre. Ime Marija koje ukazuje na mesijansku lozu (npr. Blaena Marija, .' ja Magdalena itd.) dovodi se u vezu s morem (latinski: mare, francuski: vodama openito. Marija** je oblik koji se temelji na grkoj inaici hebre * Oznake, kao ni prijevodi ne podudaraju se s hrvatskim prijevodima Biblije. Pisac ge koristio je King James Authorized Bible, a u hrvatskom, npr. arievu prije Starog zavjeta spomenuti dio iz Knjige o Jobu nalazi se u 40. glavi, stih 20 (4( no on umjesto rijei Levijatan koristi rije krokodil. Radi tonosti, prijevod st izvornika. Prim. prev. ** Mary u izvornom tekstu. Prim. prev. 36 Krug prstenova imena Miriam i egipatskog Mery, to znai voljena (kao u Mervtaten: ona koju voli Atena). Zato asne sestre nekih konvencionalnih redova stavljaju titulu Marija ispred svojih krsnih imena - sestra Marija Lujza, sestra Marija Tereza i si. Glede simbolizma vode, dostojanstvo Marije Magdalene kao Dompna del Aquae ili Marte de la Mer nigdje nije sauvano bolje nego na slici Marija od Mora Petera Robsona ije nadahnjujue, alegorijsko umjetniko djelo potkrepljuje simbolizam gralske tradicije u doba renesanse.16 Usporedo s provansalskim pokretom Marije Magdalene iz 1. stoljea javio se i pokret njezine

kolegice Marije Jakobine*. U Novom zavjetu navodi se da je bila supruga Kleofa (Ivan 19:25), a Mariju Magdalenu pratila je na njezinu putovanju u Galiju 44. godine, kako je spomenuto u Djelima Magdaleninim i u Povijesti Engleske, koje se nalaze u vatikanskim arhivima. Sveta Marija Jakobina bila je nazareanska sveenica, u Europi poznatija kao Marija Ciganka ili Marija Egipanka. U srednjem vijeku njezin kult bio je vrlo rairen u Engleskoj,' a brani zavjet poznat je kao Merrie.** Vjerojatno je i glagol vjenati izveden iz toga, kao i uzreica Merrie Englande. Cesto prikazana s ribljim repom, Marija Ciganka bila je prvotna vesela-djevica" (Djeva od Voda),18 u srednjem vijeku prozvali su je Marina. Na prozoru crkve sv. Marije u Parizu uz Marijin je ouvan i njezin portret, a sjeanje na nju nalazimo i u legendama o Robinu Hoodu, gdje se spominju Djeva Marian i Veseli momci. U ranim danima kranstva, car Konstantin zabranio je tovanje Marije Ciganke,19 no njezin kult opstao je u Francuskoj, panjolskoj i Engleskoj, gdje su je poistovjeivali s Afroditom za koju se kae da je roena iz morske pjene.20 Marijino najvanije obiljeje, koljka jakobova kapica, vrlo umjeno je prikazana na slavnim slikama Roenje Venere Sandra Botticellija i Adolpha Bouguereaua, kao i njezin poloaj Afrodite. Mariju Ciganku (svetu bludnicu i boginju ljubavi) Anglosaksonci obredno prikazuju kao Majsku Kraljicu, koju u Cornwallu nazivaju Merrow, a njezini plesai (Merrowini momci) i danas izvode svoje plesove pod iskvarenim imenom Morrisovi momci na engleskim seoskim festivalima. Mary Jacob u izvornom tekstu, a u naim prijevodima Novog zavjeta naziva se Marijom Kleofovom (Kleof joj je bio mu), po svoj prilici zato to u hrvatskom nema enske inaice mukog imena Jakov. U suprotnom, nazivali bi je Marija Jakobina ili Jakovina. Prim. prev. Engleska rije merry oznaava veselje, radost, razdraganost, a nalik joj je glagol to marry - vjenati se. Prim. prev. U engleskom izvorniku stoji merri-maid (mermaid). Prim. prev. 37 Kraljevstvo gospodara prstenova Kako pria o Karlu Velikom i Zmijskom prstenu, tako bajke i romantine ske pripovijetke obiluju barama, jezerima, izvorima, zdencima i fontanam i morskim djevama, vodenim nimfama i sirenama*. U mitologiji su drevne ke nimfe bile klasificirane prema stanitima: potamide su obitavale u rijet i brzacima, najade u potocima, krineje i pegeje na izvorima, dok su limnatid nimfe mirnih voda.21 Jedna od najpoznatijih pripovijetki iz tog anra sva je ona o Hilasu, lanu Jazonovih Argonauta, koji je na obalu otiao poti svjeu vodu tijekom ekspedicije koja je tragala za Zlatnim runom. Pronai prikladan izvor, Hilas je susreo vodene nimfe i toliko bio privuen njiho ljepotom da su ga odnijele u svoje podvodno obitavalite. Sluajui kristij ziranu inaicu te pripovijetke, ovjek bi mogao pomisliti da se Hilasu dog< neto loe i da gaje prijevremena smrt zadesila zato stoje tragao za here; Zlatnog runa. Zapravo je izvan dosega svake mate mogunost daje Apok iz Aleksandrije (piui 250. pr.K#. svoj ep o Argonautima u homerskom s naslutio i namjerno se narugao crkvenim pravilima koja e se pojaviti ti 600 godina! Pa ipak, sve arenilo i romantika, pa tako i sirene, vodene n i morske djeve, tijekom crkvenog guenja poganskih uenja proglaene si retikima, jer su prepoznate kao simbol gnusnog grijeha femme fatale.** Meutim, pria o Argonautu Hilasu bogata je gralskim znaenjima ki na svojoj slici Hilas i vodene nimfe iz 1896., pronicljivo naslikao prerafaelitsk kar John William Waterhouse. Njegove nirnfe kupaju se usred vodenih ljilj kose su ukrasile cvjetovima svetog Nymphea Lotosa (s ijim znaenjem er upoznati kasnije, kada emo razmatrati rituale Gospe od Jezera, te Ljiljc. Rue), a Hilas je mudro naslikan s crvenim pojasom katara iz Langued koji se jo naziva i crvenom niti, to je ostatak stare idovske batine, oznaava grijehe zbog kojih su ljudi ispatali. U starozavjetnoj knjizi Izaije pie: Iako su grijesi vai grimiznocrveni, postat e bijeli kao snijeg; iak grijesi vai grimiznocrveni, postat e bijeli kao vuna.22 Za veinu gnost skupina crvena nit simbolizirala je samu herezu koju su podravali - ht Albi-gensa, koja je podrazumijevala potragu za Zlatnim runom i Svetim Gra to su ortodoksni vjernici smatrali odvratnim. * U naim novijim prijevodima bajki, mitova i si. pogreno se uvrijeilo sirenama nr morska bia sa enskom glavom, torzom i rukama, te s ribljim repom. Stariji prij navode enoribe ili vodanojke,

a mi emo ih nazivati morskim djevama (od eng. m< -maid), jer sirene su bia iz grke mitologije dijelom ene, a dijelom ptice. Po su po tome to svojom zavodljivom pjesmom mame mornare u propast. Prim. ** Francuski izraz za fatalnu, neodoljivo privlanu enu, naroito onu koja vodi karea u opasnost ili u propast. Prim. prev. 38 Krug prstenova Gnostikim pojmovima reeno, ulazak u dubine Svetog jezera (to se dogodilo Hilasu) nije predstavljao smrt osobe, ve smrt ega i poude. To je bio ulaz kroz daleth* - portu Svjetla - iza one strane sumranog svijeta, u zemlju Elphame, gdje se ovjeku razotkriva sva sutina. Od najranijih su se vremena u Palestini, Fenikiji i Siriji morske djeve dovodile u vezu s Mjesecom i morem. Atargatis, sirijska boginja Mjeseca iz tog je razloga esto prikazivana kao morska djeva. Sveta jezera takoer imaju lunarno znaenje, pa se i na Mjesecu, karti Velike orkane tarota, nalazi jezero s mirnom vodom. U tom smislu postoji i astronomsko znaenje Hilasove prie. Njegovo ime (od Helios) znai Sunce ije je podinjavanje Mjesecu simbol potpune pomrine, kada su oni na zemaljskoj strani u tami, a oni s one strane Mjeseeve sjene vide svjetlo. Ime Marija, neovisno o svojem drevnom egipatskom podrijetlu, ima korijen u starom indoeuropskom Mari, gdje se mar odnosi na jezero ili lokvu. Dodataki an (kao u Marian) obiljeava znaenje alkemijske vatre, kao to smo vidjeli kod Sjajtih An-anan-na-ge - velikih vatrenih sinova neba. Tako Marian u svojem izvornom obliku znai vatreno jezero, stoje istovjetno Peharu voda zvjezdane vatre: Rosi-crucis, o kojem se u starozavjetnoj, ezoterinoj Pjesmi nad pjesmama kralja Solomona (4:15) govori da je izvor ivih voda. Odreenje pojma sirena dolazi od grkog pojma koji znai vezati ili zakaiti.23 U tom smislu sirene su bile zavodljive arobnice koje su svojim lirama i alobnim pjesmama vabile mornare u zaborav. One dakle nisu nalikovale slatkovodnim nimfama, bile su srodnije irskim vilama Leanhaun Sidhe (gospo-daricama vila) ija je opasna ljepota smrtnike vezivala za njihove ari. Ako im se ovjek uspio oduprijeti, one bi postajale njegove robinje, u suprotnom, ako bi ih uspjele obmanuti, ljudi su robovali njima. Za razliku od zlonamjernih sirena, predaja o morskim djevama prenosi nam prie o boginjama ljubavi koje se raaju u moru kao Afrodita ili Venera. Najee se prikazuju kao predivne muze s dugom kosom i ribljim repom, donekle tate, s eljem i ogledalom te s jakobovim kapicama (koljkama) i morskim puevima, koji su njihov afrodizijak. Kako se ini, danas je najpoznatiji prikaz morske djeve Den lille Havfrue - spomenik Maloj sireni iz poznate pripovjetke Hansa Christiana Andersena - koja krasi luku u Kopenhagenu, u Danskoj. Ipak, lilitijanska princeza Melusine, Gospa od Izvora, najvanija je povijesna osoba vrijedna imena Morske Djeve, S njom emo se susresti neto poslije. * Jedan od sefirota kabalistikog Drveta spoznaje. Prim. prev. 39 Zora zmaj skih kraljica Pravilo broja devet V *f U drevnom Egiptu bilo je uobiajeno da se faraoni ene svojim sestrama ko bi putem enske linije nastavili kraljevsku lozu.1 Te su ene najee faraonove polusestre, a majke su najee zanosile s razliitim oevima, j dinastijama bio vaan mitohondrijski DNK matrilinearnog naslijea (iako tohondrije nasljeuju i sinovi i keri, samo ga keri mogu prenijeti dalje, ji DNK nalazi u enskim jajnim stanicama)2. Iz rodoslovnih karata jasno se da su, unato tome, mnoge uspjene egipatske kraljevske dinastije mijei imena i nanovo se prebrojavale samo onda kada je faraon ostao bez mu: nasljednika. U tom sluaju vano im je bilo da kraljica ima nasljednicu, \ njezinim vjenanjem za drugu muku lozu otpoela nova dinastija. Rodoslovne karte pokazuju nam da su mnogi faraoni imali cijeli niz stn ki odabranih ena, te da su se esto enili enama razliitih loza koje su n< izvornu mezopotamsku kraljevsku krv od koje su

potekle faraonske dina: U tim bi sluajevima prinevi, nasljednici prijestola, enili keri svojih o druge ili najmlae kraljice. Na taj nain nastojali su produiti lozu patril arnim nasljednicima i jaati krv enske loze u korist buduih narataja. Priu o matrilinearnom kraljevskom potomstvu moemo slijediti tis ma godina unatrag, sve do praskozorja biljeenja vremena, kada ja Anu Anunnaki, Gospodar Neba. Biljeka o njemu pronaena je na glinenoj pl< i cilindrinim peatima koji potjeu iz treeg tisuljea pr. Kr., a pronaen na sumerskoj delti Edena3 u Perzijskom zaljevu. Njegove kraljice bile su nje; sestre: Antu, Gospa Neba i Ki, Majka Zemlja. Anu je imao dva sina, Enlila je majka bila Ki) i Enkija (ija je majka bila Antu). Enki je imao dvije ene, na od njih, Ninhursag, bila mu je polusestra, Gospa ivota. Po istom obn 40 Zora zmajskih kraljica i Enlil je imao dvije ene, od kojih je jedna takoer bila Ninhursag, te je oito bila pratilja oba brata. Ova bogolika obitelj potjee od Velike Majke - boginje Tiamat - koja je u spisu Enuma elish (izvornom Stvaranju koje je napisano dvije tisue godina prije starozavjetne knjige Postanka) opisana kao ona koja je sve njih rodila.4 Izgleda da Tiamat nema neko odreeno mjesto u zabiljeenom vremenu, ali se dovodi u vezu s bezvremenskim dubinama oceana. Prikazivali su je kao monu morsku zmiju koja je lebdjela nad vodama poput Svetog Duha s poetka starozavjetne knjige Postanka, pa su je tovali kao Zmajsku Kraljicu.5 Bez obzira kako ga nazivali i kojoj kulturi pripadao, Sveti Duh se uvijek povezivao sa enskom mudrou (sofia). Tako su mudrost i zmija zauvijek postale inaice. Pravilo da najstarija ki nasljeuje kraljevski tron utvreno je na samom poetku, nakon svae izmeu Enkija i Enlila. Prema predaji, vrhovni vladari Anunnakiji vladali su uz pomo Velikog vijea devet savjetnika sa sjeditem u Nipuru. Od njih devet, osam lanova (sedam mukaraca ijedna ena) imalo je Prsten boanske pravde, a njihov predsjednik Anu imao je Jedan Prsten koji ih je sve povezivao. To ne samo daje u skladu s devet kraljevstava Volsunga Sage u kojoj je Odin (Wotan) vrhovni, nadreeni Gospodar prstenova nego se moe usporediti sa idovskom predajom o sedam arhanela i dvama nadzornicima - Gospodaru Duhova i Najviemu (koji je jednak Anuu).6 Prema Popisu sumer-skih kraljeva, to Vijee izvornih mezopotamskih bogo-kraljeva silo je s neba i upoznalo ljude s takvom kraljevskom praksom vie od 2000 godina pr. Kr.7 Na polju gematrije i znanstvene numerologije broj 9 (devet je Prstenova) smatra se naroito arobnim jer ima mnoge fascinantne karakteristike to se tie raunanja, te se moe upotrijebiti za stvaranje niza razliitih i vrlo udesnih struktura8. Drevnim Grcima devet je bila Eneada: veliko vanjsko nebo univerzuma," a postojalo je i devet muza od kojih je najmonija bila Terpsiho-ra, muza Svetog plesa. U nordijskoj mitologiji Odin boravi na stablu svijeta tijekom devet dana i devet noi, uei devet pjesama. U drami Macbeth Williama Shakespearea tri vjetice koriste se arolijom broja devet, a ritual lijeenja, deveterostruka snaga, provodio se u zapadnoj Europi od Njemake do kotske. Devet je broj suosjeanja, boanske volje, zazivanja, zmajeva i oceana, a ujedno je i broj koji simbolizira Merlina. Iako bi se univerzum moglo prevesti sa svemir, u ovom kontekstu zanimljivo je uoiti da se latinsku rije universum moe prevesti kao ondje gdje se sve kree prema Jednomu. Prim. prev. 41 Kraljevstvo gospodara prstenova Posebno je zanimljiva znaajka broja 9 da se zbrajanjem brojeva njep umnoaka uvijek dobiva broj 9, tj. 9 x 2 = 18 (1 + 8 = 9); 9 x 3 = 27 (2 -9). Zato se devet smatra svetim brojem: optimalnim brojem od 360 stup: Prstena (3 + 6 + 0 - 9) i vrhovnim superlativom. U nedavno objavljenom lu Broj 9 u svetoj geometriji, fiziara Daniela Sewella Warda, moemo pro sljedee: Od svih jednoznamenkastih brojeva, broj 9 ima najdublje znae Sastoji se od tri trojstva (3 x 3), pa devet predstavlja naela Svete Trijade u gnute do najvieg stupnja njihova oitovanja. Boginja Vatrenog kamena Bratska razmirica Anunnakija odigrala se kada jj^Anu dao ostavku na mj predsjedavatelja Velikog

vijea* Nfegov stariji sin Enlil inio se loginim i rom za prijestolonasljednika. Meutim tome se suprotstavio mlai brat 1 Iako mlai od Enlila, Enki je bio najstariji sin svoje majke Antu, starije Ani sestre, a time i kraljev nasljednik. Enlilova majka Ki bila je mlaa Anuov stra. Zato je Enki tvrdio: Ja sam veliki brat bogova. Ja sam onaj koji je r kao prvi sin Anuov. Njegova majka Antu slubeno je bila prva kraljica ko kasitski kraljevi Mezopotamije (oko 1750. pr.Kr.) oslovljavali kao Gospu \ nog kamena, odakle joj ime Barat-Anna.Tp^'e izvedeno od kasitskog kra skog korijena BRT i akadskog An-na (to znai Vatreni kamen).9 Barat-/ I Zora zmajskih kraljica (Feniani su je zvali Barati) bila je Velika Majka zraka i mora, boginja svjetla i vatre, koju su kasnije poistovjetili s Dijanom iz Efeza (Dianom od Devet vatri). Njezin simbol bio je Rosi-crucis (Pehar voda) - kri u krugu koji je, kao to smo vidjeli, izvorni simbol gralske loze jo od etvrtog tisuljea pr. Kr. Na ranim fenikim noviima Barat-Anna sjedi na vodi s Rosi-crucis znakom ispod stolca. Istu sliku Kasiti su prenijeli u galska podruja Europe, pa je ona nala svoje mjesto na noviima u Britaniji, gdje je Barat-Anni dodana baklja kao znak njezina vatreno-alkemijskog poloaja, a ime se izmijenilo u Britannia. U 17. stoljeu, Frances la belle Stuart (ki lorda Blantvrea) pozirala je za obnovljeni lik Britannie, koji je do danas ostao na britanskim penijima. Osim promjena na njezinu liku, simbol Rosi-crucis neto je uvean i prilagoen kako bi podsjeao na tit Union Jack*, ali je ipak ostao okrugli element. Baklja je zamijenjena svjetionikom, a Britanniji je u ruke stavljen trozub. Bilo kako bilo, taj navodno jedinstveni simbol britanske plemenske boginje uope nije britanski, nego drevni feniki.10 Za pomirbe brae Anunnakijevih odreeno je da Enki vlada Vodama, Enlil Zrakom, a obojica Zemljom. Poslije nekoliko generacija matrilinearno naslijee prenijelo se na Enlilovu unuku Erishkigal iz Podzemnog svijeta, a potom i njezinu ker, legendarnu Lilit, koja je simbol tvrdoglave enske slobode i do dananjeg dana predstavlja problem judeo-kranskim crkvama kojima dominiraju mukarci. Lilit je postala jo jednom od Enkijevih supruga (koji je He-brejima bio poznat kao Samael - od Sama-El: Gospodar Sama u sjevernoj Mezopotamiji), pa se od nje razvila izravna linija kraljevskog naslijea, jer je bila Luluwina majka, Kalimathina (Kali) sestra i supruga biblijskog Kaina, kojega su pisci hebrejskih spisa prikazali kao zlobnika. Oni su zapravo eljeli podrati mlaeg paralelnog potomka Kainova brata Seta kako bi promaknuli patriline-arno nasljedovanje umjesto matrilinearne stvarnosti (vidi kartu: Anunnaki i zmajske kraljice). Zmijska Gospa U Muzeju Sveuilita u Philadelphiji god. 1918. napravljeni su prijevodi glinenih ploica i cilindrinih peata iz Nipura koji datiraju iz treeg tisuljea pr. Kr. Ubrzo su postale poznate kao Kur-sag ep (Razotkrivajui ep)11. U njemu itamo: U Kur-sagu, gdje se susreu Nebo i Zemlja, Nebesko vijee i veliki Tako Britanci nazivaju svoju zastavu. Prim. prev. 43 1! Kraljevstvo gospodara prstenova sinovi Anua, sili su mnogi Mudri. U kontekstu ploica, Ninhursag naro se odnosi na Zmijsku Gospu, i odreuje njezin poloaj vladajue gralske 1 ljice. Slino tome, u Kur-sag epu i muki Anunnakiji se spominju kao prim i velianstvene zmije. Neke figurice koje pripadaju drevnoj ubaidskoj kulturi june Mezopotar (kultura koja je prethodila sumerskoj) prikazuju bogove i boginje s bitno zi skim karakteristikama lica.12 To, naravno, ne znai da je rije o reptiloidi biima koja mijenjaju oblije ni o biima s drugog planeta koja su dola zau na svijet u to nas neki ele uvjeriti. ak nije sigurno da neke od tih figu uope predstavljaju Anunnakije jer se njihovi kasniji sumerski portreti pc razlikuju i imaju vie opeljudskih obiljeja13. Ideja koja se nalazi u pozac ubaidskih figurica vjerojatno se bitno ne razlikuje od ideje koju nalazim simbolikim rogatim i bikolikim figuricama iz istog doba,14 a koje pripac vinanskoj kulturi s Balkana, ili otl ideje koja stoji iza prikaza staroegipats bogova s glavom sokola, akala ili

ribe. Kao to je svim stvorovima dano posebno znaenje, tako zmija predsta samoenergetiziranu, kreativnu silu Vrhovnog Duha.15 Moe se usporediti s dijskom kundalini - boanskom, kozmikom energijom koju simbolizira skl ana zmija to uspavana lei na dnu kimenog stupa. Kada se ispuni ene jom, zmija se budi i kroz tjelesne akre (u jogi - centri duhovne snage) uze do konanog sjedinjenja s vrhovnom univerzalnom Duom. Shvaanju pre kojem do fizikog i duhovnog izljeenja dolazi kada se ta latentna ivotna ispuni energijom, treba zahvaliti to se zmije od najranijih vremena povezu medicinom. Knjiga Enohova, koja je izbaena iz kanona Starog zavjeta, izmi ostaloga govori i o uvaru (anelu) po imenu Kashdejan koji je ljudima ol snio opasnosti od bolesti i raznih oboljenja te spominje daje imao pomag; zmiju po imenu Taba'et.16 To je posebno znaajno zato to su za irske lijer vilinskih kraljeva Tuadhe d'Anua govorili da su Divan Cecht (Dejan Kash) je preokrenuto Kashdejan.17 Kundalini je vie nego slikovito prikazana na poznatom medicinskom s bolu kaduceju, gdje se oko krilatog tapa glasnika bogova Merkura ovijaju d zmije. U tom primjeru sredinji tap i zmije predstavljaju lenu modinu i o tilni ivani sustav, a krila na vrhu tapa oznaavaju lateralnu ventrikulai strukturu mozga. Izmeu krila, povrh kraljenice, postoji mali sredinji pinealna lijezda.18 Kombinacija sredinjeg dijela pinealisa i njegovih bo krila tradicionalno upuuje na labuda koji je simbol potpuno prosvijetljei bia. To najvie podruje gralske svijesti dosezali su labui vitezovi utjelovlj u srednjovjekovnim vitekim likovima kakvi su Parsifal i Lohengrin.19 44 Zora zmajskih kraljica Sumersko carstvo na elu s Anunnakijima i ubaidskom kulturom koja mu je prethodila u cijelosti je trajalo oko 3500 godina, od oko 5500. pr. Kr. do neto nakon 2000. pr. Kr. kada su na edenske ravnice provalili stranci sa sjevera, istoka i zapada. Prema starim zapisima, u to je vrijeme, oko 1960. pr. Kr., biblijska Abrahamova obitelj napustila sumerski glavni grad Ur i Kalde-ju te otputovala na sjever u Haran u kraljevstvu Mari. Sumerski zapisi iz tog doba navode: Bogovi su nas napustili kao ptice selice.20 Batina Gospodara prstenova Anunnakija ipak je opstala, proirila se Europom, a u Egiptu je bila prisutna od oko 2800. pr. Kr. Potomak nasljednih kraljica Erish-kigal, Lilit, Luluwe i njezine keri Awan (ene Enohove) bio je urski kralj A-kalem (biblijski Lamek). Njegova ki Lilit--Naamah bila je punica vlastitom bratu, slavnom kovau Tubal-kainu (Postanak 4:22) kojega moderni masoni i danas tuju. Potomak Tubalkaina i kraljice Nin-banda bio je Nimrod, silni lovac (Postanak 10:8-12) iji je unuk Boethos utemeljio drugu faraonsku dinastiju u Egiptu. Konano, uslijedile su trea, etvrta, peta i ostale kasnije dinastije (svaki puta temeljile su se na kerima loze koje su se udavale u drugu obitelj) i to se nastavilo do oko 1335. pr. Kr., kada su nakon smrti mladog Tutankhamona nakratko vladali njegovi roaci, ali je osamnaesta dinastija zamrla. Ustolienjem Ramsesa I. (koji nije bio neposredna kraljevska krv,21 niti je bio u braku sa enom izvorne kraljevske krvi) mitohon-drijsko naslijede prelo je iz Egipta u kraljevski dom Skita, gdje su crnomorski prinevi bili poznati kao Gospodari Anui. Odstupanje od izvorne loze dogodilo se kada se Niul, gospodar Kapakrionta (egipatske regije uz Crveno more), oenio kerkom faraona Smenkhkarea (Tu-tankhamonov ujak i prethodnik) oko 1361. pr. Kr.22 Ta ki postala je poznata kao princeza Scota (Sco-ta), a njezin sin s princom Niulom bio je Gadheal Glas, predak kotskih Gala iz Irske. Nasilna zlodjela Konstantinova darovnica iz 751., koja je osigurala guenje tradicije Grala i Prstena, bila je samo jedno u nizu gnusnih zlodjela koje je Crkva poinila. Jedno od njih zbilo se oko 350 godina prije, samo to tada nisu bili napadnuti dinastijski obiaji, nego sama bit prosvjetiteljstva: velika povijesna, znanstvena i filozofska arhiva u Aleksandrijskoj knjinici. Aleksandar Veliki (Makedonski) utemeljio je 331. pr. Kr. grad Aleksandriju, koji je postao najvanije kulturno sredite Staroga svijeta. Bilo je to akademsko 45 Kraljevstvo gospodara prstenova

sredite najveih uenjaka, znanstvenika, doktora, matematiara i filozofa su sa svih strana svijeta dolazili izuavati najveu kolekciju znanstvenih sa koji su ikada bili sakupljeni najednom mjestu. Jednoga dana 391. goc grozniava kranska svjetina, koju je predvodio rimski biskup Teofil, nav je na Serapeum gdje se nalazila kolekcija knjiga. Ta velianstvena zgrada u blizini luke, s mramornim stepenicama, dvor; ma sa stupovima i predivnim vrtovima, bila je sredite egipatskog oboav tijekom sedam stoljea, ali i inspirativni temelj grkog pouavanja. Tu je i sklonite stotinama tisua knjiga neprocjenjive vrijednosti, pisanima na papi sima i pergamentima, ali i kipovima, tapiserijama i drugim umjetnikim dj ma. U ovu istinsku kozmopolitsku akademiju dolazili su Egipani, Makedo Grci, Anatolci, Italici, Arapi, Perzijanci, Indijci i idovi. Ali za biskupa Tec i njegove krane to je bilo sotonsk|> 1 greno mjesto dupkom puno povijes biljeaka nepotrebnih caru, a tf suprotnosti s novoizmiljenim crkvenim i njima. Zato je rimski car Teodozije (347. - 395.) usvojio zakljuke Nicejs sabora (odranog 325.) i zahtijevao da se ortodoksno kranstvo mora nan nuti u Aleksandriji, a Serapeum treba unititi. Kada se razularena svjetina nala u knjinici, nije joj preostalo drugo r da se ponaa u skladu s carevim odredbama; razbijali su sve to se dalo ra: i palili su svaki pisani dokument koji im je pao pod ruku - a tamo je bilo od pola milijuna nezamjenjivih dokumenata koje su pisali najuzvieniji u vi Staroga svijeta. U jednom jedinom danu nesaglediva viestoljetna mud izgubljena je zauvijek, ostavljajui Crkvi slobodu da napie vlastiti scenarij vijesti, izmisli vlastitu znanost i utemelji vlastitu filozofiju. Slijedei ovo zvjerstvo, sveenici su se pod vodstvom aleksandrijskog trijarha Cirila i sami okomili na uenjake - a naroito na ene, kojim, oduzeli pravo sudjelovanja u akademskoj areni! Tjerali su ih godinama, \ gonili psima i mrcvarili, dok i posljednja nije izmuena do smrti, na Vc petak pred Uskrs 415. godine. To je bila Hipatija, profesorica filozofije, daleko poznata vrsna poznavateljica Platonovih djela i uiteljica algebai matematike. U oima Crkve Platon je bio heretik, a Hipatija vjetica s ko se trebalo obraunati na prikladan nain.23 Skupina kranskih sveen bacila ju je s koije kojom je putovala, strgnuli su s nje odjeu i golu je vi do crkvenog dvorita u Caesariumu. Tamo je ta etrdesetpetogodinja r bila muena do smrti. koljkama kamenicama strugali su joj meso sve kostiju, a naposljetku su ostatke razbacali po ulicama Aleksandrije kao ja upozorenje. 46 Zora zmajskih kraljica Hipatija, ki grkog geometra Theona, napisala je poznato djelo Astronomski kanon i komentar O Apoloniusovim stolcima (bio je uenik Euklida koji je u 3. st. pr. Kr. prvi uveo pojmove elipsa, parabola i hiperbola)?^ Ona je izmislila i usavrila mnoge naprave za izraunavanje i astronomsko mjerenje, kao npr. planisferu* i astrolab - instrument za mjerenje visine zvijezda iznad horizonta.25 Jednom podeeni, astrolabi su pokazivali cijelo nebo (vidjelo se ono ili ne), zato su ga pomorci nairoko koristili za navigaciju. Jo jedan od Hipatijinih izuma bio je i higroskop, pomou kojega se odreivala specifina teina tekuina. Za kranske biskupe ona je bila i ostala arobnica. Kada je mnogo stoljea poslije talijanski renesansni slikar Rafael (1483. - 1520.) naslikao svoje remek-djelo Atenska kola, dobio je uputu da sa slike izbrie Hipatiju, ako eli da rimski biskup prihvati njegovo djelo. Plod maternice Ranih ezdesetih godina dvadesetog stoljea, u esto citiranom djelu objavljenom na oksfordskom koledu Mortonu,26 objavljeno je da su od 5. do 8. stoljea Merovinzi, franaki kraljevi, smatrali da krv njihove loze ima takvu kvalitetu da nema plemike krvi koja bi je poboljala ni krvi robova koja bi je pokvarila. Akademski vrh to je prihvatio, zato je tako teko slijediti imena i obitelji majki merovinkih kraljevskih potomaka. Pa ipak, provjereno se zna da neke obitelji (poput Klotilde iz Burgundije, Basine iz Tiringije, vizigotske Brunhil-de, Imakilde iz vapske i Gizelle od Razesa) doista imaju plemenito podrijetlo. Merovinzi iz tog razloga nisu pomno odabirali svoje partnerice (bilo daje rije o suprugama ili ljubavnicama) u skladu s aristokratskim kodeksom, a Rimska crkva priznavala im je sve veze. U povijesnim spisima Pravoslavne crkve zato stoji da su kraljevske majke gotskog, vizigitskog i ostrogotskog plemstva bar-barke prezrene krvi. Mesijanska kraljevska tradicija podrazumijeva da mukarac ne moe biti kralj ako nema kraljicu, jer

samo ako ga nevjesta pomae, on moe zauzeti svoj mesijanski (pomazani) poloaj. Primjer za to je Marija Magdalena koja je pomazala Isusa u Betaniji.27 Ovaj uvrijeeni obiaj zahtijevao je od kralja da se oeni, a primjenjivali su ga galski i indijski kraljevi, zato u vedskom spisu * Planisfera ili planiglob je zemaljska kugla prikazana u ravnini. Za shvaanje napred-nosti same ideje planisfere, dovoljno je prisjetiti se koliko je godina moralo proi da Crkva prizna da je Zemlja okrugla. Prim. prev. 47 Kraljevstvo gospodara prstenova Satapatha Brahmana moemo proitati sljedee: Dok ne nae enu, nit' ji en nit' je cjelovit. Tek kad je nae, raa se i postaje potpun.28 Ne samo da ovjek ne moe postati kralj bez kraljice, nego kraljica n biti kraljevske krvi.29 Takva brana odredba postoji zato to kraljica (ali i openito) predstavlja Majku Zemlju koja treba slijediti kralja da bi on m vladati Zemljom. Simbolizam ovog jedinstva nalazimo ak i u najarhai mezopotamska vremena kada su kraljice smatrane boginjama, a kraljevi K vima. Zato je kraljica = boginja = zemlja = materija = tijelo, a kralj = bog = r = duh = dua. Budui da su predstavljale boginje zemlje, ene se nisu trt brinuti za zemlju i vlasnitvo u pravnom smislu, jer je zakon bio na njil strani prema prirodnom pravu. Kasna Rimska crkva i njezine vlade nezakc su strateki razorile taj sveti obiaj kako bi konano enama oduzele prav* vlasnitvo. Njihove se seksistike odredbe ni na koji nain ne mogu uspor vati s potivanjem drevnih obijaj. Ponekad je iz odreenog razloga kralja trebalo urno ustoliiti prije bi pa su vjenanja odravana ubrzo nakon toga. Tada bi i kraljevska supru? bila okrunjena, a jedan od kljunih razloga za sjedinjavanje bio je produlj dinastije. Tako bi okrunjivanje kraljice bilo popraeno rijeima: Neka bi Tv ruku djelo Tvojom milou stupilo u dostojanstveno i uzvieno jedinstvo s im kraljem. Neka zavrijedi da sjeme njezine maternice bude oploeno.30 obzira na propagandistike gluposti kojima nas akademska povijest eli poi o merovinkim Kraljevima Ribarima, a sukladno s tadanjim opim naeli majke njihovih kraljevskih potomaka pomno su birane u kraljevstvu izvot Albi-gensa. 48 Pict-sidhe ratnici Edomski kraljevi Mezopotamski Kasiti koji su tovali boginju Barat-Annu, bili su u srodstvu s lozom koja je potekla od biblijskog Ezava. Knjiga Postanka objanjava nam da je Ezav imao mnogo ena, od kojih je Basemata bila princeza stare loze od koje su potekla dva unuka: Nahat, Gospodar Edoma (Idumaea) i amah-si, takoer Gospodar Edoma (Postanak 36:13). Unato njihovu navoenju u Bibliji (uzmicanje u korist slijeenja potomaka Ezavova brata Jakoba) monim Gospodarima Edoma svakako treba ukazati duno potovanje jer se spominju kao Kraljevi koji su vladali u zemlji edomskoj (sjeveroistono od Sinaja) prije nego to njom zavlada kralj sinova Izraelovih (Postanak 36:31). Znanstvenici koji prouavaju idovsku knjievnost ukazuju na to da su, nabrajajui legitimne Gospodare Edoma, pisci knjige Postanka definirali dvanaest razliitih vojvodstava, to odgovara broju od dvanaest izraelskih plemena.1 Ezavovim Edomcima bilo je predodreeno da naslijede edomsko kraljevstvo kao vjeni zmajevi i sove, kako nam to prenosi knjiga proroka Izaije (34:1317): Oni e je posjedovati zauvijek, kroz sve narataje prebivat e u njoj. Divljina i zabaena mjesta radovat e im se, a pustinja e se veseliti i cvjetati poput rue (Izaija 35:1). Takvo retrospektivno proroanstvo koje svjedoi dogaanja od prije 110 i vie godina, piscima Izaije, a ni samom Izaiji oito nije predstavljalo problem. Do tog vremena pisana povijest ve je zabiljeila kako su se Edomci proslavili i uzdigli vie nego izraelitska Kua Davidova ikada. U njihovoj povijesti nalazimo jo jedan korijen razlikovanja Vilenjaka, jer su lanovi ovog utjecajnog kraljevskog plemena na starozavjetnom idovskom nazivani Elefima.2 49 Kraljevstvo gospodara prstenova Ne samo da su lanovi i potomci Ezavove obitelji naslijedili Edom r su postali asirski kraljevi i gospodari babilonske Morske zemlje oko 1 pr. Kr. Kasniji nasljednici njihove loze bili su kraljevi

Egipta Hiksi: pas uvari koji su deltom Nila simultano vladali sa 17. faraonskom dinastijo Tebi. Tijekom istog doba, oko 1750. pr. Kr., loza njihovih roaka Kasita zavla je Velikom Mezopotamijom3 i konano donijela zakon i red nakon dvjestoti: godina kaosa koji je zavladao nakon odlaska Anunnakija. Slijedom doga oni su od 1600. pr. Kr. vladali Babilonom i Sumerom iduih 500 godina. K su doli u Mezopotamiju iz perzijske pokrajine Zagrosa (Luristan) kao i ni uzgajivai konja. Prva konjska bojna kola u Mezopotamiji bila su kasit a pojavila su se otprilike u isto vrijeme (oko 1700. pr. Kr.) kad su se u Eg pojavili kraljevi Hiksa. Iz plemenskih povijesti koje stl se igrom sluaja odvijale u isto vrijeme vidjelo izlazi injenica da i Kasiti i Ezavova biblijska obitelj vuku zajedn korijene iz sumerskog doba Anunnakija. U starozavjetnom Postanku oh njeno je da potjeu od praoca iz Ura. Njihovo zajedniko zanimanje za vc s konjskom spregom takoer je znakovito, jer vraa obitelji u prola vrerr koja su prethodila Sumeru, vraa ih do kurganske rase Skita iz ruskih s* od kojih je ideja potekla. Suvremena istraivanja donijela su nam zadivlju otkria koja e dokazati da sumerski nije bip prvi pisani jezik kako se uvrije vjerovati, te da sumerska kultura (koja se openito smatra najstarijom koli kom civilizacije) vue korijene iz jo drevnije civilizacije. Kultura Gospoc prstenova i pojam zemaljskog kraljevanja ne potjeu iz drevnog Sumera; potjeu iz jo davnijih vremena i to s Balkana, tonije iz Transilvanije na druju Rumunjske. Budui da se ta otkria odnose na predaje o Vilama Tuadhe d'Anu i druids Sidheima, razmotrit emo ih u prikladnijim, kasnijim fazama naeg istraiva Kako bismo se za to pripremili, u meuvremenu emo se pozabaviti Kasiti Ti ljudi stekli su ime od rijei Kassi (ili Cassi) koja je oznaavala Mjesto ui - kraljevsku prijestolnicu na breuljku, sveto mjesto koje se jo nazivalo l ili Kaddi. Zbog toga su Kasite nazivali gospodarima iz uma. Nakon Babilona, kasitska kultura selila se preko Sirije i Fenikije u Eur i dalje do Britanije, gdje je utemeljila mnoga velika kraljevstva koja su sau njihovo ime: velki kralj Cadwallan, npr. ili stari britanski kralj Caswallan, je vladao u doba kralja Heroda Velikog. U svakom od tih imena vaan je po v/allan, po kojem su se odreivali Gospodari uma. Korijen rijei je mezo tamski. Prije nego to su odselili u Skandinaviju, izvorne "VVallane nazival 50 PlCT-SIDHE RATNICI Yullanu zbog njihove prastare kulture koja je slavila zimski solsticij. Po tome su i sveanosti Yuletide* dobile ime. Vrlo je vano to su rani gralski nasljednici pokuali ujediniti razliite potomke koji su potekli od prvotnih obiteljskih linija, to se dogaalo otprilike u Mojsijevo vrijeme. Ne samo da su se dvije kljune paralelne linije potekle od Ezava udruile u brak nego se i skitski princ Niul oenio egipatskom nasljednicom (oko 1360. pr. Kr.), a rezultat tog braka bila je jedna od najuglednijih obitelji svih vremena. Bili su to kraljevski Skiti Albi-gensa - loza koja nam je podarila vilinske kraljeve Tuadhe dAnu. S vremenom, njihovi potomci postali su veliki kraljevi Iraca, Pikta i kota, povezani s legendarnim merovinkim Kraljevima Ribarima i udesnom dinastijom vilenjakih kraljeva. To je, kako emo vidjeti, arobna obitelj vile Melusine, ali i obitelj Robina Hooda te Shakespeareova Oberona, koji su unato svojim prividno fiktivnim likovima ipak povijesne osobe. Vilinsko pismo Nakon unitenja Aleksandrijske knjinice, slina okrutna sudbina prenijela se na galske krajeve, ali i na ostale dijelove Europe. Biskupi i redovnici nanovo su napisali povijest i poeli je pouavati u skladu s kranskim uenjima koja su sami oblikovali. Upravo zbog toga to je Crkva unitila sve spise koji su dokumentirali ranija vremena, to razdoblje nazivamo mrano doba. Vrlo malo sveenika u 4. st. slutilo je da e jednom na svjetlost dana izroniti druge biblioteke - arhive izgubljene ispod pustinjskog pijeska u kojima su pronaeni zapisi iz vremena prije pustoenja Aleksandrije. Meu njima su moda najvanije arhiva egipatskog faraona Amenhotepa III. koji je vladao oko 1400. pr. Kr. i biblioteka asirskog kralja Asurbanipala (668. - 631. pr. Kr.) otkrivena u Ninivi 1845., pod vodstvom najistaknutijeg britanskog asirologa, sira Henrvja Creswicke Ravvlinsona. Rawlinsonovo najvanije otkrie (to se nae teme tie) bilo je ono o kojem je raspravljao tijekom

svojeg obraanja Kraljevskom azijatskom drutvu. U svojem govoru osvrnuo se na brojne drevne babilonske i asirske spise koje je deifrirao, no Rawlinson je izvijestio prisutne da je otkrio jo stariji pisani jezik nesemitskog tipa, za koji je pretpostavio da je skitski.4 * Na engleskom govornom podruju danas se pod pojmom vuletide podrazumijevaju boini blagdani. Prim. prev. 51 Kraljevstvo gospodara prstenova Ta vijest brzo se rairila meu znanstvenicima koji su tvrdili, a i danas tv da je najstariji pisani jezik sumerski. Odluili su novootkriveni jezik pro; akadskim (jer je staro ime Babilona bilo Akad), no Rawlinson je ukazao n daje u to doba Akad bio pod Skitima, pa je mogue da su oni izumili klin pismo. Iz prkosa prema poznatoj Rawlinsonovoj strunoj ekspertizi jezi slogova, povjesniari od tada ignoriraju njegovo miljenje, meutim inje: sve vie ukazuju da je bio u pravu. Predsumerski tekstovi pronaeni su 2 kilometara sjeverozapadno od Mezopotamije, u Transilvaniji - u zemlji po toj po legendarnim pripovijetkama o grofu Drakuli i vampirskom kultu. Zna se daje najstarije mezopotamsko pismo, koje je prethodilo sumers klinastom pismu, staro oko 5500 godina (nastalo je oko 3500. pr. Kr.). Pr, eno je u Sumeru kod Uruka i Jemdat Nasra, izmeu Bagdada i Babilona podruju gdje je oksfordski asirolog*Stephen Langdon 1925. ostvario cijeli znaajnih otkria. Pa ipak, asopis Scientific American, broj iz svibnja 196 opirnom je lanku objavio da su otkria na Balkanu mnogo znaajnija. 1 no drevnog sela Tartarije, u rumunjskoj regiji Transilvaniji, pronaene su nene ploice s urezanim znakovima za koje je metodama odreivanja sta pomou radioaktivnog ugljika-14 i prouavanjem slojeva zemlje utvren su u dobroj mjeri starije od najstarijih sumerskih zapisa, i to vie od tu godina. Jednako iznenauje i injenica da su simboli na ploicama iz Tart gotovo identini onima iz Mezopotamije. Samo ime Ur (glavni grad Sumi grad Anua) dolazi od skitske rijei Ur to znai Gospodin. Selo Tartaria nalazi se na rijeci Mures, stotinjak kilometara juno od t silvanskog grada Cluja, koji je u klasino doba bio bogat zlatom, a pronai kultura znaajno podsjea na onu iz Vine.s Ljudi su ivjeli u kolibama s 1 strukcijom od tapova, a zidovi su bili od pletenog tankog iblja obuka glinom. Ta se kultura openito klasificira kao neolitska, to ima primit prizvuk, jer je rije o dobu kada su metali bili nepoznati. U svakom shu spisi i brojni artefakti otkriveni u 20. st. ukazuju na to da je kultura Tart; bila vrlo napredna i da se moe usporeivati s kulturama koje su se u dru zemljama javile tek u bronano doba. Zna se da su ve tada koristili bron< sjekire i alate.6 Jo donedavno taje mogunost odbacivana unato grkom 1 niaru Herodotu koji je 700 godina pr. Kr. pisao da su Skiti u povijesti priz kao pronalazai bronce - dobivali su je mijeanjem bakra i kositra. Vana je injenica da su to podruje nastanjivali ljudi koji su pripadali'. turi umskih gospodara Skita - transilvanske vilinske rase iz ijih je njec poteklo kraljevsko pleme Tuadhe dAnu. Svoje drvene i zemljane kue naz 52 PlCT-SIDHE RATNICI su tepe (ita se tepe i srodno je rijei tepees sjevernoamerikih Indijanaca*), a gradili su ih u kontinuitetu na mjestu gdje su stajale i prethodne kue koje su dotrajale ili se sruile. Tako su uglavnom ivjeli na humcima vjekovima zbijanih logorovalita. Duhove predaka pokapali su i uvali pod kuama u tim humcima, koje su nazivali kurgan. To su bile pretee prijestolnica galskih kraljeva, poznatijih pod nazivom Raths (poput sjedita irskog kralja na brdu Tara). Narod s podruja Tartarije bio je po mnogoemu pretea sumerskoj kulturi. Prethodili su ak i izvornom konceptu plemenskog kraljevanja, a njihovo vi-linsko pismo dokaz je da su bili barem tisuu godina ispred Sumerana. +Wf D 4= -Hi+fr 0L> oo

Usporedba pretklinastog pisma - iz JemdatNasra (lijevo) i starijeg pisma iz Tartarije u Transilvaniji (desno).

Sumerani su broj 10 zapisivali tako to su okomito postavljeni okrugli tapi utisnuli u glinu da ostane okrugli otisak. Ostale brojeve zapisivali su dodajui polukrune znakove, utiskujui tapi pod kutom, a rabili su manje i vee polukrugove. Iz usporedne tablice moe se vidjeti daje proces kod starih Skita bio gotovo isti. Za zapisivanje dva sloga imena boga Enkija (En-ki), Sumerani su dvije dulje okomite linije prekriili i povezali s nekoliko crtica kako bi dobili simbol mree. Svaki od tih En-ki znakova ima svoj ekvivalent na ploicama iz Tartarije. Postoje mnoge slinosti izmeu dva pisma, a jedna od najoitijih je znak u obliku svijenjaka te injenica da su i Transilvanci i Sumerani obiavali dijeliti skupine znakova pomou okomitih i vodoravnih razdjelnih crta. Sjevernoameriki Indijanci tako su nazivali svoje stoaste atore. Rije tepee izgovara se tipi. Prim. prev. 53 Kraljevstvo gospodara prstenova Neobinost mezopotamskih tekstova iz Uruka i Jemdat Nasra jest i inj ca da su prije pojave tog stila pisanja na cijelom tom podruju pronaeni s grubi piktografi, pa nita ne opravdava tako iznenadnu promjenu. To bi s dino moglo objasniti dolaskom Skita, koji su sa sobom donijeli svoju kulti vilinsko pismo. Iz toga pisma, u kasnijem razdoblju sumerske kulture razv stil klinastog pisma s jasno odreenim pravilima.7 Na podruju Tartarije pronaeni nikakvi raniji zapisi, a biljeke na ploicama predstavljaju jedins fenomen - izvorni oblik biljeenja, koje e kasnije postati prijelazni pisaniji Dolaskom vilinskog pisma u drevni Sumer, dola je i kultura zlata - izn naslijee iz zlatom bogate Transilvanije. Prvo zlato u Sumeru otkriveno kraljevskoj grobnici iz 3500. pr. Kr. u Uru, a iskopali su ga britanski arhe sir Charles Leonard Wooley i njegov angloameriki tim dvadesetih godini stoljea.8 Istraujui skitsko kretanje na*jug, k Mezopotamiji, veoma je vana inj ca da su te mone ratnike transcendentnih Sidheja nazivali Sumaire to je, 1 smo vidjeli, bila stara galska rije za sklupanu zmiju. Zbog toga i ne izn uje to je sumairijski vilinski jezik bio korijen iz kojeg se kasnije razvio merski jezik, ali i ime sumerske zemlje9 u kojoj se razvila posve nova kul 4000 godina pr. Kr. Zanimljivo je kako su bogovi Anunnaki bili u jednakoj r dio batine Sidheja kao i mezopotamske batine koja e se pojaviti tek po: Glavno prebivalite nebeskih bogova Anua nije bilo u Sumeru, kako bi se glo oekivati, nego stotinama kilometara dalje na sjeveru, kod Kaspijskog j ra. Jednako tako, drevno sredite Skitopolis nije bilo u zemlji koju se nazi Skitijom, nego u Galileji, to ukazuje na migracijski pravac od Crnog mor ravnice delte sumerskog Edena. Sirijci su ga nazivali BethSheanskim Syth( lisom: Kuom Moi - tj. Kuom Sidheja (jer je Shean istoznanica za Sidh Grobovi gospodara prstenova Meu neprocjenjivim skitskim blagom, iskopanim do danas u Rusiji i Rum skoj, izmeu ostaloga nalazi se predivno bronano oruje, obredne srel ratne sjekire, srebrna koplja, buzdovani s glavom od alabastra, prekrasne ne narukvice, ogrlice, naunice, privjesci i veliki bode od 21-karatnog z teak 1,36 kilograma.10 Mnoge pronaene rukotvorine dre se najvredr blagom Dravnog muzeja Ermitaa u Sankt Peterburgu. U zapadnom Si pronaeno je vie od dvije stotine neprocjenjivih skitskih zlatnih predmeta, su nekada bili vlasnitvo cara Petra Velikog (1672. - 1725.). U to se ubraj 54 PlCT-SIDHE RATNICI zlatne posude s crteima ivotinja. Ipak, od svega tog prestinog blaga znaajnije je otkrie visoko u Altajskom gorju izmeu Sibira i Mongolije. Tamo je pronaen pogrebni skitski humak - kurgan u kojem su, zahvaljujui hladnoi, pronaena tijela skitskih poglavica, zajedno s konjima, odjeom i osobnim stvarima, izvrsno sauvana od propadanja.11 Unato injenici da su kraljevski Skiti Tuadhe d'Anua bili jedni od najstranijih ratnika svih vremena, sadraji pojedinih grobnica ukazuju na njihovu izvanrednu senzibilnost i sofisticiranost u izradi umjetnina. Ti ljudi s podruja crnomorskih stepa prvi su udomaili konja 4000 godina pr. Kr., a njihove seobe tijekom stoljea i utjecaj na domorodake kulture vie je nego impresivan. U geografskom smislu radi se o prostoru koji se protezao od dananje Maarske i Rumunjske sve do ruskih stepa i Sibira na sjeveru, do Ukrajine i Anatolije (Mala Azija/Turska) na istoku, do Sirije i Mezopotamije na jugu, te Mongolije, Tibeta i granice s Kinom na Dalekom istoku.

Prva, djelomino uspjena, iskapanja u Altajskom gorju, zapoela su 1927., ali tek 1947. otkriveno je est odvojenih grobova s tijelima, koja nije samo hladnoa sauvala od propadanja, nego vrlo umjeno balzamiranje. Tijela su imala kosu, no mozak i unutarnji organi uklonjeni su (kao kod egipatskih mumija).12 Neki miii bili su odrezani ili izvaeni kako bi tijela zadrala svoje oblike i poloaj. Mukarci su tetovirani po cijelom tijelu, uglavnom motivima ivotinja, od kojih je najzaudnija tetovaa lemura s prstenastim repom (lemur catta). Prema opem uvjerenju, lemuri s prstenastim repom endemini su na podruju Madagaskara i otoja Komori - ali ti motivi pronaeni su tisuama kilometara daleko, na sjeveru (gdje lemura nikada nije bilo - barem su nas tako uili) kao ukras na tijelima povijesnih gospodara prstenova. Ve se neko vrijeme zna daje neko postojao veliki kontinent, koji je naseljavalo zastraujue kraljevsko pleme, poznat po lemurima po kojima je i nazvan. Tijekom mnogih desetljea, entuzijasti su tragali za potonulim lemurijskim naseljima ispod povrine Tihog, Atlantskog i Indijskog oceana koja moda doista i lee skrivena na tim podrujima. Ipak, mnogo je vanija injenica da najmoniji dio Lemurije nikada nije izgubljen. Velik dio tog kontinenta jo uvijek postoji i prostire se preko istone Europe i dijelova negdanjeg SSSR-a, koji je svojim dalekim azijskim teritorijem neko gotovo dodirivao Sjevernu Ameriku. Na tom podruju obitavali su veliki ratnici Anu prije posljednjeg ledenog doba kada su poeli migrirati i borbom kriti put k toplijim podrujima. Prije no to su altajski poglavice pokopani, okoli u njihovoj domovini na sjeveru bio je vrlo topao. To dokazuju i lemuri koji su, oito slijedei Sunce, selili to dalje na jug prije nego to su se Madagaskar i otoje Komori odvojili od matinog 55 Kraljevstvo gospodara prstenova afrikog kontinenta. Imajui to na umu, moe se naslutiti da su bia koja nas ive u Junoj Americi neko ivjela na Aljasci i kanadskom sjeveru, t neka budua istraivanja i dokazati. Mukarci s Altaja bili su odjeveni u tunike dugih rukava, uske hlae od kog semia, pustene arape i visoke izme, a glave su pokrivali pustenim kap s pokrivaima za ui od naivene koe. ene su odijevale sline tunike ukr ne perlama i pregau te pustene arape i izme od leopardove koe. I muk i ene bili su okieni s mnogo srebrnog i zlatnog nakita. Grive njihovih k bile su uredno oiane, repovi ispleteni u pletenice ili opleteni ukrasima t bili bogatije ukraeni od svojih jahaa. Orme su im bile predivno ureene, i nakit za glavu, a sedla, podstavljena jelenjom dlakom, meka kao jastuci. Neto junije od Altaja, u podnoju sjeverne Himalaje, nalaze se srec Harni, Loulan i Churchen. Upravo ^u blizini tih mjesta, u Tarimskoj zaval pod Mongolije, na sjeveru Tibeta; nizala su se 1994. slina otkria. Klima nizinskog podruja srednjoazijskih pustinja bitno se razlikuje od hladnog tajskog gorja, pa su tijela pronaena u besprijekornom stanju zahvaljuju: vreno suhom zraku, podzemnim naslagama soli13 koje su apsorbirale vlaj naravno, vrsnom mumificiranju. Ti mukarci, ene i djeca za koje je utvrd da su stari barem 4000 godina poljuljali su ustaljena povijesna uenja pr kojima se na tim prostorima ljudi njihova tipa nisu pojavili sve do 120. go< pr. Kr. Ali oni su tamo. Pojavili su se u pravoj skitskoj maniri, 2000 go< Skitska tetovaa lemura s prstenastim repom (rame i gleanj) otkrivena na Altajskom go Mumificirano tijelo objavljeno je u asopisu Scientific American u svibnju 1965. 56 PlCT-SIDHE RATNICI prije Abrahama, u vremenu kada su egipatski faraoni poput Tutankhamona i Ramsesa Velikog tek svijetla budunost koja e se dogoditi za 500 godina14. Te mumije (sada smjetene u oblinjem Muzeju grada Urumqija), iako su stare kao neke mumije drevnog Egipta, mnogo su bolje ouvane. Kao i altajske mumije i ove su vrhunske kakvoe. Put im je svijetla, kosa crvenkasto-smea, a oi svijetle. Mukarci obueni u konu i vunenu odjeu bili su visoki od 2 metra navie, a visina ena presezala je 1,85 metara. Ti prethodnici uzvienih galskih kraljeva spadali su, bez dvojbe, medu najstranije ratnike svojeg doba. Odijevali su se u fino tkano tartansko* sukno (koje je jednako dobro ouvano) koje slui kao dokaz za utvrivanje kariranih dezena koje su oni donijeli u kotsku i Irsku. Zanimljivo je da im se kape nisu bitno razlikovale od kapa altajskih poglavara, a naroito su

nalikovale na frigijske kape (koje su se koristile kao izraz slobode u Francuskoj revoluciji u 18. st.). Te kape vuku podrijetlo iz stepa na istoku dananje Maarske - iz skitske zemlje arobnih Tuadhe d'Anua, prije nego to se frigijski ogranak odselio u Trakiju i Anatoliju u ranom eljeznom dobu.15 Iz oito povijesnih razloga, verzija takve kape postala je prepoznatljivo obiljeje malika iz narodne mitologije. Vjerojatno je Mida (Meide-Asa, sin frigijskog kralja Gordija), najpoznatiji frigijski kralj iz grke mitologije, kojemu je bog Dioniz usliao molbe, pa je mogao sve to dotakne pretvoriti u zlato. Zanimljivo je kako Midin spomenik uklesan u ogromnu stijenu na izvoru rijeke Sakarve blizu Ankare u Turskoj, prikazuje i devet velikih simbola Rosi-crucis}6 Kraljevstvo malika** Tradicionalni folklor koji govori o potrazi za Prstenom ili Gralom utjelovljenje je temeljnih pojmova koji su se tijekom povijesti rabili za mesijanske vladare. Tartan je fino istkano vuneno sukno protkano prugama razliitih boja i irina koje se meusobno ukrtaju, nose ga gortaci u kotskoj, gdje svaki klan ima svoj poseban, razliiti uzorak. U nas se uvrijeilo tkanine s takvim tipom uzoraka nazivati kariranima. Prim. prev. U engleskom folkloru ovo bie naziva se pixie (od Pict-sidhe = crvene kape), a kod nas malik (od arap. malik to znai kralj. U obliku al-Malik oznaava kralja-gospoda-ra svjetova u smislu Kralja nad kraljevima). U naem starijem folkloru, primjerice u Istri, malik je omanje vilinsko bie koje ivi pod zemljom. Prepoznatljiv je po crvenoj kapi, te se kao takav spominje i u narodnoj poeziji: Malik tee po putiu, va rjenen klobuiu. Prim. prev. 57 Kraljevstvo gospodara prstenova Ve smo spomenuli da se pojmovi vila i vilenjak odnose na odreene v; u nizu nasljednika Sjajeih, no bilo je i drugih (valja istai malike) ija je \ nost utjecala na cjelokupnu strukturu prinevskog krvnog naslijea. Bud da potjeu od iste, sidhejske loze kao povijesne vile i vilenjaci, njihovo obitelj ime potjee od pictsidhejske vrste. Kao kraljevski Tuadhe d'Anu (koji su se esto nazivali Daoine-sidhe - vilinsk narodom), tako su i suverenipictsidhejski ratnici (malici) imali prepoznatljivu t diciju i slijedno rodoslovno stablo. Oni su bili posljednji uvari drevnih zakc i kulture, a njihove ene nazivane su Behn-sidhe (Banshee), to na staroirsk jeziku znai mudre ene. Ve smo naveli da su tri kljune loze egipatskih i mezopotamskih nasl; nika sklopile brakove krajem 14. st. pr. Kr., te se razvijale kao jedan kralje1 dom. Iz njega potjee prapredak kotskih Gala, Gadhael Glas. Oko 1100. Kr., loza se podijelila na tri ogranka koja su tijekom vremena vladala Irski Prvi ogranak pripadao je Gadhaelovu unuku, princu Eibhearu kotu (ponel ga se naziva i Partolonom I.) ije je podrijetlo vodilo do dinastije Milezijan; Drugi ogranak bio je onaj Eibhearova brata, princa Taita, koji je nakon koliko generacija postao vilinsko pleme Tuadhe d'Anu, te paralelno, sveeni pleme Fir Bolg. Znaenje naziva Fir Bolg openito se moe.prptumaiti kao ljudi s vreo (Hr^ljudi; Bo/g=vrea, tj. zaveljaj ili naprtnjaa), jer je pleme obiavalo ni grudu zemlje iz domovine uz sebe u malim konatim vreicama, ba kao mr kotski emigranti i izbjeglice u 18. st. nakon raiavanja planinskih di lova kotske.* Budui da su u cijelosti pripadali skitskom rodu, oni su usv< kulturu starih Yulanu Gospodara iz uma (ili Wallanaca) i bili kraljevi-svc. nici, tj. kraljevi-druidi. Strani roaci nasljednika Tuadhe d'Anua, bili su su suprotnost kraljevima-ratnicima. Totemska ivotinja FirBolga bio je plavi ve: a Tuadhe d'Anua jelen. (U irskoj narodnoj pripovijetki Fenijanski krug pojavi se simbolina kombinacija tih dvaju totema, gdje veproglavi jelen odnosi 1 roje na Drugi svijet). Tijekom vremena, oko 650. pr. Kr., nakon legendarne bitke Mag Tuireac nasljednici kraljeva Fira Bolga prepustili su Irsku Tuadhe d'Anuima}7 Ta dinae uvala je sveti Lia Fdil (preteu Saxum Fatale: Kamen sudbine) i iznjedrila sla osobe kakav je bio Eochaid Ollathat (zvali su ga Daghda Mor: Veliki Bog), * Highland clearences - u 18. st. kotski plemenski starjeine poticali su lanove sv\ klanova na iseljavanje u prekomorske zemlje, kako bi im ostalo vie zemlje za uz; ovaca, da bi oni koji ostaju

mogli lake preivjeti. Prim. prev. 58 PlCT-SIDHE RATNICI je kotao htio kuhati samo za junake. Uz njega, tu je i Lugh Lamhfada. Slavu je stekao arobnim kopljem koje je pobjeivalo u svakoj bitki te svetim maem naslijeenim od pretka Nuhadua. Ubrzo nakon to je usporedni milezijanski ogranak potomaka Gadhaela Glasa preuzeo kraljevanje Irskom, uslijedile su mone dinastije Ugaine Mara, Conaire Mora, te konano (u 6. st.), kraljeva dalriadanskih kota koji su utemeljili kotsku. Nakon svega, oko 600. pr. Kr. poela se razvijati novo oblikovana loza koju je zaeo Bruithne (ponekad zvan Cruithne), brat Lugha Lamfada, potomka Tuadhe d'Anua. Bila je to loza Pict-sidheja (Malika) - kasnije poznatih Pikta. Neko krae vrijeme Pikti su boravili u Piktaviji (kasnije francuska pokrajina Anjou), a potom i na dalekom sjeveru Britanije koji su nazvali Kaledonija (od Caille Daouine - umski ljudi). Slabo je poznata injenica da su Pikti kraljevali i Francuskom i Kaledonijom. Kako potvruju Kronike Pikta i kota te irska Knjiga o Ballymoteu, Pikti su utvrdili sredite svojeg kraljevstva kod Poitiersa, juno od Toursa.18 Ako je uspjeno razdvajanje i sjedinjavanje obiteljskih loza gralskih nasljednika ikada dolo do vrhunca, onda se taj vrhunac oitovao pojavom druidskih piktskih kraljeva. U meuvremenu, druga, Bruithneova obiteljska grana, utemeljila je u Walesu kraljevsku Kuu Gwyneddovih, dok su ih na zapadu Engleske, u Cornwallu, potivali kao sveto Plemstvo (kornske piskije - the Cornish piskies). Vie od tri stoljea galski koti milezijanske loze vladali su kotskim viso-jem i otocima, a Pikti su vladali kaledonskim sjeverom koji je kasnije nazvan kotskom. Ove odvojene dinastije prevladavale su do 844., a posljednji kotski kralj pojedinac bio je Alpin (839. - 841.). On je po majci, piktskoj princezi Unu-isticc, bio matrilinearni prijestolonasljednik kaledonskog kraljevstva. Potom je Alpinov sin Kenneth postao kralj tek ujedinjenog kotskog puka, nakon to je porazio piktskog kralja Bruidea u bitki kod Sconea.19 Tada je utvreno, sukladno svim stoljetnim obiajima, da kraljev potomak treba prenositi matrilinearno naslijede - to je bilo uvrijeeno kod drevnih faraona. Zbog toga je unaprijed odreeno da potomak kotskog kralja mora oeniti piktsku princezu, i tako zdruiti i ouvati staroslavno naslijee Sjajeih i obiteljsku vezu sa zajednikim pretkom Gadhealom Glasom, koji im je prethodio 2000 godina. Naalost, najstarija preivjela cjelovita povijest Irske nije preivjela srednji vijek (stoje rezultat crkvenog unitavanja i suzbijanja povijesnih biljeaka koje je poelo paljenjem Aleksandrijske knjinice) kada je veina podataka prikladno kristijanizirana. Zbog toga su se vile iz kraljevske tradicije doslovno smanjivale stasom i znaenjem, sve dok nisu sasvim potisnute u mitologiju. Redovnici koji 59 Kraljevstvo gospodara prstenova su u srednjem vijeku napisali Lebor Gabdla {Knjigu najezdi, oko 1300.)20 goda su Tuadhe d'Anui sili s neba u neprimjetnom oblaku, nakon ega su ivji podzemnim humcima! Transcendentne Sidheje (druidsku mreu mudrih) ns vo su klasificirali kao mreu udaka, a prikazali su ih kao udnovata podzei bia iz mate, dok je sveeniki Fir Bolg prikazan kako besciljno luta uokc sakuplja treset u svoje vreice! Kada crkveni pisari nisu govorili o Fir Bolgu ovako zatitniki, onda su ih poreivali s vampirima, jer su uza se nosili zemlju na kojoj su roeni. Zas ujui leprikoni iz skitske tradicije postali su draesni mali postolari, koj ime leprechaun dobili od irskog luchorpan to znai malo tijelo. U stvarn njihovo ime potjee od lepracorpan - dok lepra* znai ljuska - dakle, ljusk tijelo. To ukazuje na ljuskasti oklop napravljen od mnotva metalnih pio zaivenih na konate trake. Takvi oklopi omoguavali su lakou kretanja -sili su ih skitski ratnici i njihovi legendarni nasljednici, sarmatski konjai Sukladno preraenoj slici leprikona, skitski ratnici nosili su oklopljene ljei ve, po obliku frigijske, a mitologija je prema njihovu obliku kopirala vilenj kapice. Unato propagandistikom crkvenom uenju, sada, nakon to smo slije lozu Gospodara prstenova i njihovih potomaka preko Mezopotamije i Eg do Skitije i Irske utvrdili povijesno podrijetlo

vilenjaka, vila i malika, oit da jo nismo odredili vezu s biblijskom Kraljevskom kuom Judinom. T rije o albigenkoj lozi koja potjee od Davida, Solomona, Isusa i Merovii koji su u glavama mnogih oiti predstavnici sangrealske loze. Ta loza uspor postoji tijekom itavog vremena koje smo do sada spominjali, a zapoela Evom, Gospom ivota. Sada je kucnuo as da se ponovno pozabavimo tom zom, koja je ojaala izmijeavi se s Piktima iz Kaledonije i Anuvincima. T dolazimo do povezivanja vila, vilenjaka i malika s lozom Gospi od Voda, a r veza s tim lancem najudesnija je voden-djeva u povijesnoj predaji: tajanstv Melusine. Lepra je bolest koju izaziva bacil Mycobacterium leprae; u nas se ee koristi naziv ba, gubavost. Prim. prev. 60 Vrelo Melusine Paradoks U Transilvaniji koja se nalazi neto sjevernije od Bukureta (osnovao ga je vlaki princ Vlad Tepe u 15. st.) nalazi se dvorac Bran koji se esto pogreno dovodi u vezu s grofom Drakulom. Nakon to je 1993. zavren opsean program restauracije dvorac je danas u besprijekornom stanju. Pretvoren je u povijesni muzej i muzej feudalne umjetnosti, ali ima i rezidencijske dijelove. Unutar zidova dvorca nalazi se slika iz 15. st. koja ponajvie plijeni panju, a to je prikaz uvarice Grala, vile Melusine, s legendarnim zmijskim repom i krilima slijepog mia. U predajama o princezi Melusine, kao i o mezopotamskoj gospi Lilit, postoji neobian paradoks: s jedne strane esto je nazivaju Sukubom,* a s druge strane, brojne plemenitake i kraljevske obitelji pokuavaju dokazati da su njezini potomci. Slina fascinacija moe se prepoznati i u osoba koje tvrde da su izravni potomci Kraljevske kue Drakuline. Tako je sir Iain Moncrieffe od Albanvja, britanski kraljevski heraldiar, 1982. rekao za princa Charlesa od Walesa: Danas je vjerojatno najslavniji rumunjski roak Njegova Kraljevskog Visoanstva, princ Vlad Dracula, Nabija na Kolac." On je ime Dracula uzeo po svojem ocu, princu Vladu Draculi, koji je bio ponosan to je vitez Zmaja.1 U istom djelu bavi se i s precima lady Diane, princeze od Walesa, koju sir Iain smatra potomkom Melusinina Doma Lusignanovih - dinastije srednjovjekovnih kraljeva Cipra i Jeruzalema. Tom strategijom, roenjem princa Williama, lady Diana i princ Charles osigurali su prijenos Melusinine tradicije na budue * Od talijanske rijei succubo, oznaava enskog demona koji spolno opi s usnulim ljudima. ** U izvorniku stoji Prince Vlad Dracula the Impaler. Prim. prev. 61 Kraljevstvo gospodara prstenova narataje kraljevske Kue Windsorovih. U tom sluaju Melusine je roma no predstavljena kao duh predaka. Meutim, ako se slijede rodoslovna st. povijesna Melusine iz 8. st. namjerno je zanemarivana, a drugoj, podobi eni pripisivalo se njezino ime i tajanstvenost. Zapravo, Melusine o kojoj spravljamo, uza sve duno potovanje prema Kui Lusignanovih, uope bila Melusine, nego Melisende, ena Hugha Lovca, gospodara Lusignana, je ivio u 9. st. Sljedea Melisende, koja je esto nazivana Melusine, ivjela je u 11. st. bila supruga Huguesa de Rethula, iji je sin Balduin I. postao kriarski k Jeruzalema g. 1118. Oni su imali i ker po imenu Melisende (koju su kas lano nazivali Melusine). Ona se udala za Foulquesa, sljedeeg kralja Jer' lema od kojega je potekla britanska anuvinska Kua Plantageneta - dina: Rikarda Lavljeg Srca i Henrika V. To su tri primjera povijesnih Melisend koje se tvrdilo da su matrilinear-ne*pramajke kraljevskih kua, pa ipak, nije nije bila prava vila Melusine. Linija koja potjee od Foulquesa do Kue Pl tagenetovih nije nastala od njegove druge ene Melisende, nego od prve Aremburge od Mainea.2 U tom svjetlu, za Melusine se ponekad govorilo d bila supruga Foulqueova oca (poznatijeg kao Foulques Svaalica)3 unato tc to su njegove ene i podmladak bili vrlo dobro evidentirani. Postavlja se vrlo intrigantno pitanje: Zato kraljevske Kue ele, supro svoj povijesnoj evidenciji, dokazati da su ponikle od ene koja je u oima Cr bila Sotonina ki!? Prema ortodoksnoj propagandi, Melusine je mogla mijer oblije, od zmaja, zle vile kakva je bila Leanhaun Sidhe*, do zavodljive mo-djeve i vampira. Zato bi ugledni heraldiari i arhivari ili do takvih krajn i

dokazivali da su njihovi klijenti potomci nekoga koga bi bilo bolje ignorii ako je suditi po ortodoksnom establimentu? to je enigmatina tajna gral vile Melusine koja je ini tako vanom? Da bismo odgovorili na ta pitanja, moramo se jo jednom osvrnuti na in tuciju kraljevanja i tetne posljedice koje su nastupile nakon stupanja na sn; krivotvorene Konstantinove darovnice. Od 751. nadalje, pape su stvarali eur ske kraljeve, to je rezultiralo mnogim novim dinastijama koje nisu potjt od istinskih Albi-gensa. Karlo Veliki savren je primjer kralja koji nije bio p zadovoljan poloajem koji mu je nametnut. Znao je da po merovinkoj b; majine strane ima svako pravo postati kralj, ali to nije mogao rei o oe karolinkoj liniji koja je zapoela Pipinovim prisvajanjem prijestolja. U t smislu Karla Velikog ekao je kraljevski poloaj, kao i mnoge druge kralj koji su nasljeivali poloaj iz nude. Crkveni kraljevi-marionete opravda su svoj neodriv poloaj iznalaenjem naina i dokaza da potjeu od legitin 62 Vrelo Melusine vilenjake kraljice. Ili jo bolje, da su potomci posljednje ene iz loze Gospodara prstenova, da potjeu od Pikta i kraljevskih Skita Tuadhe d'Anua. Nju, naravno, nije bilo teko pronai, jer je vladajua vilenjaka kraljica u vrijeme prijetvorne Darovnice bila ni manje ni vie nego princeza Melusine. Problem je u tome stoje samo nekolicina, izuzev loze albigenkih vilenjakih kraljeva, mogla dokazati da potjee od Melusine. Pa ipak, tuda su se vrzmale prikladne Melisende, ija su se imena mogla strateki izmanipulirati, bez obzira na to to su ivjele stoljee ili dva izvan povijesnog konteksta! Morske gospe i Prsteni Godine 1387. Jean, vojvoda od Berrvja, iz francuske Kue Valoisa ovlastio je tajnika, Jeanna d'Arrasa da napie povijest obitelji Lusignan. On se pokorio I vojvodinoj elji i napisao Povijest plemenitih de Lusignanovih5 u koju je uklopio Kroniku o Melusine. Ta je pria, bez sumnje, zamiljena i pisana romantinim stilom, pa ipak iza bajkovitih elemenata pria ima vrstu injeninu osnovu. Dodue, d'Arras je priznao daje otkrio stariju verziju teksta koju je na talijanskom napisao neki William de Portenach.6 Prema toj francuskoj verziji teksta o Melusine (objavljenog u Parizu, Trovesu, Lyonu i Toulouseu) uinjeni su brojni prijevodi. Od 1478. do 1838. pria je vrlo popularna zahvaljujui izdanjima objavljenim u enevi, Kopenhagenu, Pragu, Augsburgu, Strasbourgu, Heidelbergu, Niirnbergu, Leipzigu i Antwerpenu. Nije samo britanska Kua Plantageneta ubrzo shvatila vanost promicanja tobonjih Melusininih potomaka nego su to shvatile i druge kraljevske i plemenitake Kue (primjerice Luxembourga, Rohana i Sassenavea) koje su preinaile svoja rodoslovna stabla kako bi mogle potvrditi svoje uzvieno podrijetlo.7 Budui da u svim verzijama prie o Melusine poinju u kotskoj Kaledoni-ji, prije nego se Kua Northumberlandovih preselila u Francusku, mi emo se posluiti najboljim engleskim prijevodom koji je priredio sir Algernon Tudor--Craig,8 koji govori sljedee: Bio jednom jedan kralj Albanvja (kotske) po imenu Elvnas i njemu je umrla ena. Jednoga dana, nakon to je prestao alovati, otiao je u lov. Tumarajui po umi, oednio je i otiao utaiti e na izvoru. Pijui bistru izvorsku vodu, zauo je kako netko pjeva aneoskim glasom. Osvrnuo se i ugledao prelijepu, posve nepoznatu enu. Predstavila mu se kao Pressyne i rekla da se pjesmom zabavlja dok se njezine sluge odmaraju. Elynas je bio opinjen njezinom ljepotom. S vremenom su se bolje upoznali i odluili vjenati - pod jednim uvjetom. 63 Kraljevstvo gospodara prstenova Pressvne pristaje na vjenanje samo ako kralj sveano prisegne da nikada nazoiti porodu ili hranjenju njihove djece. Tu obvezu Elvnas je bio spre prihvatiti. Par je ivio sretno, a kao plod njihove ljubavi rodile su im se tri ljupke vojice - Melusine, Melior i Palatvne. Meutim, kraljev sin iz prvog br Nathas, mrzio je pomajku. Zato je isplanirao spletku i uvjerio oca da po kraljicu Pressvne dok hrani keri. Elvnas je nasjeo na prijevaru, prekrio zi i uao u odaju gdje je Pressvne hranila djecu. im je zakoraio preko pi Pressvne ga je prekorila i zauvijek

iezla s kerima, tako da ih on vie nil nije vidio. Kralj je neutjeno alovao i oplakivao ih punih sedam godina, toliko uzelo maha daje narod Albanvja, mislei daje Elvnas poludio, za k postavio njegova sina Nathasa. A Pressvne je otila na izgubljeni otok Avalon gdje je podigla keri. S\ jutro, do njihove petnaeste godine, odvodila ih je na najviu planinu s ko pruao prekrasan pogled. Od tuda su gledale Kaledoniju, zemlju svojeg ro Jednoga dana, na upit Melusine, Pressvne je kerima ispriala kako je n otac prekrio zavjet, a djevojke su odluile osvetiti mu se zbog tuge koju i prouzroio. Zarobile su ga i zatoile visoko na planini u Northumberlai Kad su otkrile majci to su uinile, Pressvne ih je prekorila zbog loeg p< sanja i kaznila ih. Melusine je najstroe kanjena, jer je bila najstarija i najzaslunija za njeno. Svake subote donji dio tijela pretvorit e joj se u zmijski rep. U sli braka, njezin mu morat e se zavjetovati da je nikada nee vidjeti subotor e ona zauvijek biti prokleta.9 Nakon mnogih godina provedenih na planini, kralj Elvnas je umro. Press ga je pokopala i kao spomen mu podigla bogato ukraen spomenik. Bio j kip uz koji je stajala zlatna ploa sa zapisom o nesretnoj sudbini njegove telji, a uz kip je postavljen div Grvmault da ga dovijeka uva. Neto prije 1 Melusine je odselila u Francusku, gdje je upoznala budueg supruga Rayr da, sina grofa od Foreza. Jednog dana, Raymond kojega je posvojio grof Aymery od Poitiersa, slu; je ubio pooima tijekom lova na veprove. Posve shrvan tugom mnoge je d provodio besciljno jaui umom, sve dok jednom sasvim sluajno nije prom Izvor ei (la Fontaine de Soif) na mjestu zvanom Lusina. Tri Pressyneine k bile su pored izvora, meutim Raymond ih zbog svoje tuge uope nije opa sve dok mu Melusine nije pristupila. Odmah potom uljudno joj se ispri oni su zapoeli prijateljevati kao Elynas i Pressyne uz izvor u Albanyju. 64 Vrelo Melusine Sve se odvijalo i ponavljalo kao i prije. Par se odluio vjenati, a Ravmond se morao zavjetovati da niti jedne subote nee vidjeti Melusine. Ona ga je potom pourivala da ode k novom grofu od Poitiersa i zamoli ga da im daruje onoliko zemlje koliko moe obuhvatiti srana ovojnica. Nakon stoje primio potpisanu i zapeaenu darovnicu, Ravmond se vratio do izvora, gdje gaje ekala Melusine sa sranom ovojnicom isjeenom na mnotvo tankih dugakih vrpca kojima su okruili veliku povrinu zemlje. Na njoj su kasnije izgradili dvorac, Chateau de Lusignan. Nakon mnogo godina proivljenih u srei i nakon roenja sinova, ljubomorni suparnik nekako je uspio uvjeriti Ravmonda da se Melusine subotama potajno susree s drugim mukarcima. Kao Elvnas prije njega, tako je i Ravmond prekrio zavjet uavi u Melusinine odaje dok je leala u kadi i kupala se. Tako je otkrio da se njegova ena subotom pretvara u morsku djevu sa zmijskim repom. Melusine mu je kanila oprostiti prekreni zavjet, pod uvjetom da uva * njezinu tajnu. Neto poslije, Ravmond je uoio razdor izmeu njihovih dvaju sinova, za to je u trenutku bijesa okrivio njihovu majku i prozvao je zmijom pred okupljenim drutvom. Melusine je bila osupnuta Ravmondovom neodanou, pa ipak dala mu je dva prstena rekavi da nee biti poraen na sudu ni ubijen u borbi dokle god e njihovi nasljednici posjedovati makar jedan prsten. Potom, zaeljela mu je svako dobro i odletjela kroz prozor u obliku zlatno-plavog zmaja. Onda je tri puta obletjela oko dvorca, glasajui se alobno i isputajui uasan krik. Kau da se od tada slavni Cri de Melusine mogao uti svaki put kad bi netko od njezinih potomaka morao umrijeti. Gospa od Lusignana Kljuni simboliki aspekt ove prie je prikaz Melusine kao zmijske Gospe od voda koja je i uvarica Prstena. Tako se jasno moe prepoznati da njezino al-bigensko naslijee vue korijen od neprekinutog matrilinearnog niza zmijskih Gospi - od Tiamat, Erish-kigal, Lilit, Basemate preko ostalih velikih kraljica starih vremena, sve do Pressvne. U tom smislu, ona je nasljedna Gospa od Jezera ili, kako je pripovijetka opisuje, izvorska vila kao i njezina majka. Zato i udi to brojne vladarske i kraljevske Kue nastoje dokazati obiteljsku povezanost s Melusininom gralskom lozom. Osnovni element pripovijetke je strateka izmjena (koja je uinjena zato da se udovolji zahtjevu

Kue Lusignanovih i zahtjevu vojvode de Berrvja da se loza 65 Kraljevstvo gospodara prstenova podijeli u njihovu korist) zbog koje je Ravmond prikazan kao sin grofa o reza i posinak Amervja de Poitiersa. Povijesno gledano, postojala je samo osoba, jer je Amery de Poitiers bio grof od Foreza, tonije princ-grof od Fi Istraujui tragove naih predaka u kotskoj Kaledoniji gdje pripovijetk inje, dolazimo do toga da su Elynas od Albanyja i njegova supruga Pre; bili povijesne osobe: Elinas, kralj od Albhe (sjevernog Argylla) i piktska ljica Bruithina (Pressina). Elinas, sin Maelusthaina od Dalriada, ponek naziva Gille Sidhean, to znai vilenjaki sluga jer potjee od Loarna Argyl (suvremenika merovinkog kralja Klodviga) i milezijanskih Uzvienih kn Irske. Pressinino podrijetlo povezano je s plemenom Tuadhe d'Anu preko pik kraljeva Kaledonije. Ta loza podijelila se unutar sebe na dvije linije zboj skitska brata, Eibheara kota i Ta^ta, oko 120Q,tpr. Kr. Poslije, te dvije ponovno su se stopile u jednu, f Kako bi dovrili sliku i ponovno ujedinili Pikte iz Kaledonije s Pikti Piktavije (Poithoua) [razdvojili su se oko 650. pr. Kr.], vjenali su se Mel i sin Aymeria, princa-grofa de Foreza, najstarijeg prijestolonasljednika Poitiersovih u Francuskoj, o emu svjedoi i Chroniaue de Melusine. Raymond od Piktavije, poznatiji kao Rainfroi de Verrieres en Forez, p je Melusinin suprug oko 733. godine. Pokrajina Verrieres en Forez prosi se dolinom Loire u smjeru istok-jugoistok, od St. Etiennea do 280 kilon udaljenog Poitiersa. Na jug se prostirala do burgundskog Avallona, koji j stoljeu bio prijestolnica albigenke Kue del Acqsa (du Lac): Gospe od je; Iako je Melusinino podrijetlo u bliskoj vezi s tom kraljevskom kuom, n ni Avalon koji se spominje u Chroniaue de Melusine (planina s koje su Pre i njezine keri svakog dana gledale daleku domovinu) nalazi se u Britan sjeveru kambrijske zemlje. Kako se ini, to je uzvisina Cross Fell koja se Penritha uzdie 920 metara iznad povrine mora. Odatle se prua prekr pogled na dananji Nacionalni park Northumberland. Samo mjesto naln u blizini Applebyja u Westmorelandu, a avalonski onostrani svijet esti literaturi spominje kao Insula Pomoru (Otok jabuka).11 Pozadina svae Melusininih roditelja Elinasa i Pressine ticala se Pre na oca, kralja Brudea mac Bilea, koji je 20. svibnja 685. poveo rat protiv k Eacgfrida od Northumberlanda, Bellum duin Nechtan (Napad na utvrdu na Nechtanovih) u kojem je Eacgfrid ubijen.12 Kako navodi Kronika Pikta i. Brudeova majka bila je Eacgfridova roakinja iz prvog koljena,13 a radilo obiteljskoj svai (oko prava na dijelove Irske) u kojoj su brojni roaci st, suprotne strane. 66 Vrelo Melusine Tako je, izgleda, Elinas stao na stranu Eacgfrida i tim inom izdao piktsku lozu svoje ene - to je alegorijski opisano u Chroniaue de Melusine. Na slian nain i Ravmond je izdao istu lozu kada se prilikom svae njihovih sinova opredijelio protiv kraljice Melusine. Prema Kronici Lusignanovih, jedan od sinova, Fro-mont, postao je kranski redovnik, to se protivilo Melusininoj elji. Ravmond je potkopao njezino majinstvo i autoritet podravajui Fromontovu odluku. U ta davna vremena, Kaledonija na britanskom sjeveru bila je obrasla gustim umama (kao i francuska pokrajina Verrieres en Forez) u kojima su Pikti gradili utvrena naselja, te tako postali Caille Daouine, ljudi iz ume. Mogli su se pojavljivati i nestajati kao kakvom arolijom. Ti naizgled zaarani vilenjaci posve su zbunjivali rimske osvajae, koji su na koncu bili prisiljeni izgraditi velike zidove uzdu zemlje14 kako bi odvojili i zatitili juni dio. Tako su lake kontrolirali zemlju koju su namjeravali pokoriti i podvrgnuti je svojoj vlasti. Upravo je taj umski aspekt vilenjake kulture naao svoj izriaj u predaji c* Robinu Hoodu, koji je izravno povezan s nainom ivota i kraljevskim obiajima albigenkih Gospodara uma. Predaja kae da se Melusinin izvor nalazi duboko u gustoj ikari kod Verrieres en Foreza na mjestu Lusina (to znai donositelj svjetla), a Anjou se prvi puta spominje kao ime pokrajine u drevnom Babilonu.15 Njemaka istoznanica Anschau16 znai otkrivenje - to ukazuje na transcendentnu Sidhej-sku svijest. U arturijanskoj i magdalenskoj tradiciji Gospa od Jezera, Melusine, predstavljala je izvorsku vilu - arobnicu iz ikare - iji su arobni izvor nazivali la Fontaine de Soif* Vitez ljubavi

Jednom davno, prije vie od 500 godina, ivio je ovjek na dobru glasu, a bio je kralj Maarske, Sicilije, Aragona, Valencije, Mallorce, Sardinije i Jeruzalema. Uz to, bio je knez Anjoua, Kalabrije i Lorraine, grof Bara, Provanse i Guisea. Bio je glasovit umjetnik, pisac i viteki ratnik. Jahao je uz bok Ivani Orkanskoj za opsade Orleansa, a bio je prvi koji je Kristoforu Kolumbu dao brod na raspolaganje. Takav impresivan poetak bio bi dobar uvod za bajku, meutim osobi o kojoj je rije nije mjesto na stranicama romantinih mitova. Taj ovjek, kralj Rene I. dAnjou (roen 1409.) bio je Veliki Majstor navigacijskog Reda polumjeseca, * Na francuskom: Zdenac ledi. Prim. prev. 67 Kraljevstvo gospodara prstenova njegova sestra Marija bila je udana za francuskog kralja Karla VI., a ki m bila supruga engleskog kralja Henrika VI. Rene I. uveo je u upotrebu si; Lorenski kri s dvije vodoravne poprene crte, koji je postao trajni simbol bodne Francuske, te su ga pripadnici Francuskog pokreta otpora uzeli za znak tijekom Drugoga svjetskog rata. Napisao je djela: Vodi za savrenu org zaciju turnira, Bitke i red vitetva, te Vladavina prineva. Ovo posljednje post danas kao Manuskript Rosslyn-Hay, u knjinici lorda Williama Sinclaira, u ka Rosslvn, pokraj Edinburgha u kotskoj. To je najstarije djelo kotske pro Malo je ljudi u povijesti bilo tako darovito, utjecajno, uveno i popula - pa ipak u kolama kralj Rene I. jedva da se i spominje. Zato je to tako? to jer je Rene unato svojoj slavi i vanosti postao rtva izmiljene i unapi smiljene knjievne inkvizicije. Crkva je u Reneu vidjela utjelovljenje svega joj je bilo mrsko iz gralske tradici)e,Albi-gensa. Najvie im je smetalo to 1 bio blizak prijatelj, ovjek od povjerenja i vojni saveznik Ivane Orleanske, je pod pokroviteljstvom engleskog kneza od Bedforda i francuskog biskup; Beauvaisa iva spaljena na starom trgu u Rouenu 30. svibnja 1431., jer je vodno bila vjetica (vidi Dodatak IV). Kralj Rene strateki je uklonjen iz nas povijesti koju je dugo odobravala i stvarala Crkva. Kao vrhunac ironije, Ci je relativno nedavno, g. 1920., nanovo razmotrila sluaj Ivane Orleanske, ona u svjetlu licemjernog ulizivanja ne samo pomilovana nego i proglas sveticom! f Svoje manuskripte Rene I. ilustrirao je krasnim slikama i iluminacijan od takvih njegovih djela najpoznatija je alegorijska romanca Le Livre du C d'Amours Espris. Napisana g. 1457., pria govori o vitezu po imenu Srce Lji vi, koji u drutvu paa zvanog elja kree na opasno putovanje, jer se eli varati i osloboditi damu po imenu Njeno Hvala (la Dame Doulce-Mercy) k zarobljenu u Kuli opiranja, uvaju tri neprijatelja Ljubavi - Odbijanje, Sn Strah. Jedne noi Srce i elja doli su do uspravne mramorne ploe u ijei podnoju zdenac s vodom te mjedeni pehar na lancu. Prilikom ispijanja ajno proliju malo arobne vode po mramoru, te se podigne strana oluja '. otkriva natpis s pojanjenjem da se nalaze na Zdencu usuda. Zaarana \ koja ga puni izvire na Izvoru prilika iz kojega tee i Potok suza. Vijugavo kc potoka s vremenom se ispravlja kao i staza kojom Srce hodi tijekom potra svi ivotni putovi nalikuju na tok nabujalog potoka. Kada uz pomo Nadi ispravan nain svladaju potok i prijeu na drugu stranu Planine potiteni tada ih eka da iziu na kraj s neprijateljskim snagama Gnjeva, Lijenosti, volje i Tuge, a kada to uine, zauvijek e ivjeti u Ljubavi. 68 Vrelo Melusine Zanimljivo je da zdenci i izvori kakvi se javljaju u slinim pripovijetkama i njihova arobna svojstva potjeu izravno iz Kaledonije, zemlje starih Pikta.18 ak i dobro znane pripovijetke o Merlinu i izvoru Barentonu u francuskoj Bre-tanji potjeu iz drevne predaje o Kaledonskoj umi (Cat Coit Celidon) na sjeveru Carlislea - istog kambrijskog podruja Britanije, kamo je Pressvne odvela svoje keri. U francuskoj gralskoj romanci iz 12. st. Ywain, le Chevalier au Lion, koju je napisao Chretien de Troves, put vodi junaka od Carlislea do kotskog Lothiana, gdje nailazi na vilinski zdenac koji se nalazi pored arobnog izvora o kojem se brine prelijepa djeva - vodena vila. Geografski gledano, radi se o izvoru mineralne vode poznatijem kao toplice Hart Fell. Na tom je mjestu povijesni Merlin naao utoite 574. godine, nakon velike bitke kod Ardervdda, u kojoj je

kralj Rhvdderch od Strathch/dea porazio njegovog pokrovitelja, kralja Gwenddolaua sa Sjevera.19 U Bretanji se zaarani izvor Barenton moe nai u umi Broceliande, za- ^ padno od Rennesa. Tu je Merlin pouio kraljicu Vivian kako da izgovori arobne rijei s pomou kojih gaje mogla dozvati. U blizini se nalazi Dolina bez povratka u kojoj je, prema predaji, Morgan le Fay svoje ljubavnike liavala slobode. Analogno pripovijetki o Srcu Ljubavi kralja Renea, spominje se da je i pored izvora Barentona postojala mramorna ploa - slavni Merlinov kamen po imenu Perron.201 Roman de Rou, (djelo iz kasnog 12. st., pjesnika Roberta Wacea iz Jerseva) opisuje izvor koji istjee ispod kamena, i to ovako: Tamo su vile viene, i mnoga se uda dogodila. Neto kasnije, u 14. st., pojavila se pjesma anonimnog pjesnika pod nazivom Chanson de Geste de Brun de la Montaigne, koja govori o hrabrom Brunu koji je na tom zaaranom mjestu susreo vile. I u tom djelu predaja o Prstenu jasno dolazi do izraaja, naime, jedna od vila darovala je Brunu zlatan prsten kao zalog njezine trajne zatite. Stoga (slino simbolikim kulama i uvanju vrlina) umski izvori i zdenci igraju vanu ulogu u vilinskim predajama te gralskim romancama. Osim toga, oni imaju mnogo vee alkemijsko znaenje u odnosu na bilo koji drugi aspekt tih povezanih tradicija, to emo podrobnije istraiti poslije, kada emo razmatrati podrijetlo simbolike ljiljana i rue Kue del Acqsa. 69 Okrugli stol Ekskalibur i crveni zmaj Kao to smo imali prilike vidjeti, Gospodari prstenova kraljevskih Skita sa korijen koji kraljeve Irske i brojne kulture Sumerana, Hetita, Mitana, Feni i Frigijaca povezuje podrijetlom s narodom Tuadhe d'Anu. Bizantski car Jm jan II. iz Konstantinopola (685. - 695.) o njima govori kao o najdrevnijoj na svijetu - rasi koja je starija od egipatske. Vie od 1000 godina prije grki povjesniar Herodot (484. - 425. pr. Kr.) nairoko se raspisao o Skiti objanjavajui da su u vrijeme dok je pisao; neka podruja skitske zemlje Crnog mora postala poznata pod imenom Sarmatija. Sarmaani su veoma nalikovali na Skite, bili su plemenita srodna rasa se vratila u svoju prapostojbinu nakon nekoliko stoljea provedenih na poc ju Mezopotamije i Perzije. Herodot navodi da im je jezik bio vrlo slian, i nain odijevanja te umjenost s konjima. Od Skita su se razlikovali po i to su u vojnikim redovima imali muke i enske ratnike. Oklop Sarma bio je napravljen od malih bronanih ploica nalik na krljut, koje su s vrt nom oksidirale i poprimile zelenkastu boju zbog ega su ratnici nalikova gutere ili zmajeve, kako ih je opisao Pausanija, grki geograf iz 2. st.2 Uglavnom, sarmaanska konjica bila je ustrojena od tekih strijelaca pljanika. Oni su ritualima odravali kulturu maa koju su razvili Kalvbi, jt od kovakih skitskih plemena, od kojih potjee ime legendarnog maa lja Artura, Caliburn (Kalyburn) ili Excalibur (Ex-Kalyburn). Meu najpozn pripovijetke iz skitske mitologije spada ona o junaku Batradzu koji je zad smrtnu ranu i zamolio svoje suborce da bace njegov ma u jezero. Dva pu: hinili da su ga posluali, ali Batradz je znao da nisu udovoljili njegovoj m Na koncu su ipak bacili ma u jezero, nakon ega se voda krvavo zacrvei 70 Okrugli stol i strano uskovitlala.3 U slavnoj pripovijetki Morte d'Arthur sira Thomasa Ma-lorvja iz g. 1485. vitez Bedevere dvaput odbija posluati kralja Artura, ali na koncu ipak baca Ekskalibur u vodu, gdje ga misteriozno prihvaa Gospa od Jezera. Prvotna vojna zastava Sarmaana bila je ukraena zmajem, a stjegonou su nazivali Draconariusom4. Taj simbol kasnije su prisvojile rimske legije cara Marka Aurelija nakon pobjede nad Sarmaanima u Maarskoj 175. godine. Nakon toga su mnogi zarobljenici otpremljeni u Britaniju, gdje su dodijeljeni kao ispomo rimskim snagama Lucija Artorija Kasta, pa su postali prva teka konjika jedinica u carskoj vojsci.5 Nakon povlaenja rimske vojske iz Britanije 410. godine, regionalno vodstvo okrenulo se plemenskim starjeinama od kojih je jedan bio velki kralj Vortigern od Powysa. Nakon uspostavljanja potpune kontrole nad cijelim podrujem 418. godine, sedam godina nakon povlaenja Rimljana, Vortigern je izabran za otokog Pendragona (Pen Drao Insularis). Tom prigodom iznova se zavijorila sarmaanska zastava koja je i danas slavna

nacionalna zastava Walesa s crvenim zmajem.6 Britski kralj Artur Zbog slinosti Arturova imena sa srednjim imenom Lucija Artorija Kasta, neki su pretpostavili da bi povijesni kralj Artur, roen u Cornwallu, mogao biti Kastov imenjak i potomak iz treeg koljena. Takav zakljuak temelji se na pretpostavci da ime Artur potjee od latinskog Artorius, ali to je posve pogreno shvaanje koje su ustrajno promicali oni koji su eljeli pokazati da je naslijede izvornih Brita manje vrijedno u odnosu na naslijee privremenih rimskih gospodara. Posljednjih dana Britanskog Carstva, kada je dvadeset i pet posto svijeta i populacije bilo pod britanskom vlau, uvrijeila se praksa zagovaranja ideja imperijalnih reima. Stoga je rimsko osvajanje Britanije, iako nepoeljno i neprijateljsko, u kolama prikazivano (od viktorijanskog doba pa sve donedavno) kao vrhunac klasine kulture i neto emu se valja diviti. Slino je bilo i s makedonskim carstvom Aleksandra Velikoga (356. - 323. pr. Kr.) koje je zadralo pozitivan predznak. Da bi se ta imperijalistika dogma posve uvrstila, uenici u britanskim kolama bili su indoktrinirani klasinim djelima Homera i Ver-gilija, to je bio preduvjet njihovu prouavanju grkog i latinskog jezika. ak su glazbu i sve ostale kulturne vrijednosti naslijedili od drevne Grke, Makedonije ili Rima. Danas, naravno, znamo vie o tome, ali tijekom dugog perioda 71 Kraljevstvo gospodara prstenova imperijalistikog uenja, brojne osobe poput kralja Artura ili Isusa, u Brit su prikazivane kao sinovi rimskih asnika. Nasuprot uvrijeenim napisima, podrijetlo Arturova imena daleko je o tinskog i sigurno se ne izvodi od latinskog Artorius (to znai medvjedoli Ime je posve irsko i nastalo je od skitskomilezijanskog Artur. Sinovi k Arta, koji je ivio u 3. st., zvali su se Cormac i Artur. Rimljani nikada pokorili Irsku, te irska imena nisu ni na koji nain potpala pod rimski utj Korijen imena Arthur moemo pronai u 5. st. pr. Kr. kada je Artur mes mann bio kralj Lagaina. Tek kasnije, 27. pr. Kr. car August osnovao je Rin Carstvo koje je potrajalo do 476. godine, kada se na Zapadu do kraja ras] To je bilo gotovo stotinu godina prije nego to je roen Artur, kralj Brita. U prethodnom poglavlju vidjeli smo daje pripovijetka iz Volsunga Sage, govori o junakom izvlaenju Odinova maa iz stabla drveta preslikana u a rijansku romancu ba kao i samarianska legenda o bacanju Batradzova ma jezero. Ve na temelju tih dvaju motiva moemo zakljuiti da su popularne j o kralju Arturu sakupljene s raznih strana. Jednako je tako sloen i Arturo kojemu su pridodana djela brojnih povijesnih osoba. To je mnoge entuzi navelo da istrae osobe i njihova djela, kako bi ih mogli prikazati kao po snog kralja Artura. Ne samo da navode praunuka rimskog vojskovoe Li Artorija Kasta kao potencijalnog Artura, nego su u igri i Arthun, sin rim: gubernatora Magnusa Maksimusa (oko 400. pr. Kr.), te velki lordovi O Ddantgwyn od Powysa (oko 500.) i Athrw^s ap Meurig od Gwenta (oko 5 Na popisu osoba za koje se pretpostavlja da su mogle biti Artur nalazi se Armel od Bretanje, koji je ivio u 6. st. Unato svemu, moda emo najl, pronai Artura ako potraimo povijesnog kralja po imenu Artur, a ne d neopravdano vrsto uhvatimo za nekoga sa slinim imenom, pa onda kri\ kroniara da je izmijenio ime prilikom prepriavanja dogaaja. O kralju Arturu nairoko se raspravlja u knjizi Krvna linija Svetog Grala7 je objanjeno da unato svim knjikim spekulacijama o osobama ije su nespretni pisci romanci izmijenili i unato svoj regionalnoj turistikoj pr< gandi, stoji injenica da postoje zapisi o dva Artura kraljevske krvi u 6. st Jedan je bio Artur, princ od Dyfeda,8 kojega je okrunio Sv. Dubricius iako su on i njegovi prethodnici bili mrski neprijatelji domaih Velana. D je potekao od razbatinjene kraljevske obitelji Deisi, koja je protjerana iz I krajem 4. stoljea. Kada su rimske trupe napustile juni Wales g. 383. pc vari Deisija doli su preko Leinstera, kako bi se naselili u Dyfedu. Taj se A opisuje u ivotima svetaca (u pripovijetkama o Sv. Carranogu i ostalima) ozloglaeni tiranin, i openito se prikazuje kao neugodni regionalni nameti 72 Okrugli stol koji je esto izazivao sukobe s autohtonim kraljevima, te predvodio napade na imanja Gwyneddovih

i Powysovih. To je, nedvojbeno, Artur koji se u Annales Cambriae (Velkim analima) iz 10. st. i u Hergestovoj Crvenoj knjizi (zbirka velkih narodnih pripovijetki) iz 15. st. spominje kao sudionik bitke kod Maes Camla-nna. Bitka se odigrala 537. na junom dijelu Dinas Mawddwyja, a u borbi je Artur poginuo. Sa sigurnou moemo tvrditi da se 600. godine drugi Artur kraljevske krvi borio u bitki kod Camelyna, zapadno od Falkirka u kotskoj - bitka je detaljno opisana u Kronikama Pikta i kota. Taj Artur bio je bez dvojbe slavni kralj iz gralskih pripovijetki. Ne samo da je nazivan Uzvienim Kraljem i suverenim zapovjednikom Brita 574., nego je on jedini zabiljeeni Artur koji se ikada rodio kao sin nekog Pendragona. Princ Artur od Dalriade bio je sin kotskog kralja Aedana mac Gabrana. Majka mu je bila Ygerna dAvallon, koja je bila ki Viviane del Acqs, priznate Gospe od Jezera. Roen 559. godine, on je bio-jedini Artur iji se sin zvao Modred, a sestra Morgaine (u tekstovima koji se uvaju u Kraljevskoj irskoj akademiji navodi se i kao Muirgein, ki Aedana in Belach Gabraina)9, nala je mjesto u gralskim legendama. Arturova prvotna prijestolnica bila je u Carlisleu - gradu legija {Caer leon) - odakle je nadzirao vojnu obranu zemlje uz englesko-kotsku granicu. Arthur mac Aedan spominje se u djelu iz 7. st. ivot Sv. Kolumbana koje je napisao Sv. Adamnan Ionski. U Kronici kota zabiljeeno je da gaje okrunio druid Merlin Emrys iju batinu uva kotska keltska apostolska crkva. Slavne bitke u kojima je Artur sudjelovao (ukljuujui i bitku na brdu Badon)10 opisane su u Kronici Hollyroda u Kronici Melrose, u irskim Tigernakim analima, te u Knjizi Leinstera i Ballymotea. Obmana Pendragona Budui da je kralj Artur bio najstariji potomak albigenke loze milezijanskih kota i gralske Kue Avallon del Acqs,n predaja o njemu trpjela je jednako kao i predaja o Melusine - razne kraljevske dinastije pronalazile su fiktivne pretke i tvrdile da potjeu od njegove loze. Arturov otac bio je Aedan mac Gabran, osamnaesti britanski Pendragon, kojega su jo nazivali Groznim Pendragonom (Uthir Pendragon), barem tako prenosi velki sveenik Geoffrey od Monmou-tha u svojem djelu iz 1135. Historia Regum Britanniae (Povijest britanskih kraljeva). Robert, normanski knez od Gloucestera, ovlastio je i sponzorirao Ge-offreyja da prikupi materijal za ovo djelo, sa urnim zahtjevom da uzvienoga kralja Artura uvrsti u englesku tradiciju, iako se on kao kot nije uklapao u 73 Kraljevstvo gospodara prstenova Anglosaksonsku kroniku Engleske. Tako je uz malo stratekog oblikovanja kr Aedana stvoren novi, vrlo uvjerljivi izmiljeni lik Uthera Pendragona oko 1 jega su se isplele povijesne prie. Zna se da je, prije nego to se udala za Aedana, Ygerna del Acqs bila < Gwyr-Llewa, kneza (vojskovoe) od Carlislea. Tako je Geoffrey doslovno p bacio tog ovjeka na zapad Engleske, prozvao ga Gorloisom, knezom od C nwalla. Oko g. 1100. ta se injenica ignorirala, meutim, povijesna je injen da do 6. st. u Engleskoj nije postojala titula kneza (ova teritorijalna titula p se put u Engleskoj pojavila s Vilimom Osvajaem). to se Geoffreveve Povij tie, ona je posluila Normanima, jer je Artur od Tintagela opisan kao pobj nik u borbi protiv Saksonaca, ijeg je kralja Harolda g. 1066. pobijedio Vi Osvaja. Uther Pendragon ponovno se spopiinje tek 300, godina poslije, kada je ] sluio jednoj drugoj kraljevskoj? difiastiji. Od g. 1154. normanski kraljevi p pustili su vladanje engleskoj Kui Plantageneta. Budui daje ta Kua bila ml izdanak kraljevskih Pict-sidheja od Anjoua, njihovo naslijee stajalo je naoko vrstim temeljima - bar su oni u to bili vrsto uvjereni. S time se nije sla; stari ogranak loze. U svakom sluaju, g. 1485. sin grofa od Richmonda svrgr je Plantagenete i kao kralj Henrik VII. utemeljio novu vladarsku Kuu Tu( ra. Meutim, pojavio se problem. Iako je u bitki kod Bosworth Fielda ma preuzeo engleski tron, Henrik VII. je pravo jia tron imao po majci, ija je k na linija vodila kroz etiri generacije do sina Eduarda III. Plantageneta (13 - 1377.), a bilo je tu i kandidata s manje znaajnim pravom. Pripremajui ovu spletku nekoliko godina unaprijed, osmiljena su < plana kako bi se uvrstilo naslijee Tudorovih, koji izvorno potjeu iz Wale Prvo, Henrikova majka, Engleskinja Margaret Beaufort iz Somerseta, unajn je ozloglaenog warwickshireskog lupea po imenu Thomas Malory

da na e novu verziju pripovijetki o kralju Arturu. Drugo, Henrik je trebao daro\ dobar komad zemlje i novca nekom Velaninu po imenu Richard od Mosty Zauzvrat je zahtijevao novo, posebno osmiljeno obiteljsko genealoko sta - sveobuhvatno stablo koje dokazuje da obitelj potjee od drevnih velkih k ljeva - stablo toliko uzbudljivo da nadmauje naslijee Kue Plantagenetov Na koncu je Malory (koji je veinu ivota proveo po zatvorima zbog krac zavjera) umro u Newgateu, zatvoru za dunike, prije negoli je njegovo rem -djelo Morte dArthur (Arturova smrt) 1485. godine u Londonu objavio Willi Caxton. Do tog vremena opseno velko obiteljsko stablo bilo je pripremljei do detalja razraen niz krivotvorenih dokumenata, koje neki ak i danas t; tiki koriste, poznat je pod nazivom Mostynovi manuskripti.12 Iako je Mostyn< 74 Okrugli stol osnovna linija potomaka Tudorovih u biti uredna, ona je sa svih strana okruena izmiljotinama i povezana sa svakim dojmljivijim imenom iz navedene knjige, ukljuujui kralja Artura i posve fiktivnog Uthera Pendragona. Neki su dijelovi manuskripta apsurdni, jer nisu u pravilnom meusobnom odnosu, pa na koncu ispada da su proturjeni. U jednom dijelu navodi se da je Uther sin Emrvsa od Gwertheuyra, a u drugom se prikazuje kao sin Kustenhina Goro-noga. Pratei jednu liniju, jasno je da je Utherov otac bio Velanin, a iz druge je oigledno da mu je otac bio iz Cornwalla! Bez obzira na te diskrepancije i na obmanjivaku prirodu itavog tog dokumenta, Mostynovih manuskripata dre se svi koji ele da se ljudi dre podalje od povijesnog Artura iz kotske Kue Dalriade. U ime regionalnog turizma ili kakvog drugog, ne manje vrijednog interesa, oni rade na ouvanju njegove izmiljene tradicije na jugozapadu Engleske ili u Walesu. Kako bi ujedinili lai pristaa Tudorovih, 1604. pojavilo se jo jedno stablo s Utherom Pendragonom na istaknutom poloaju sina velkog kralja Konstan-tina Blagoslovljenog (oko 433.) i roaka bretonskog princa Emyra Llydawa. I ova, namjerno proizvedena skupa akvizicija, koristila se u mnogim uvenim djelima. ak su i moderni profesori iz Drutva manuskripta bili zavedeni tom genealogijom koja je naizgled potekla od visokog autoriteta. To stablo u svojem opirnom formatu objavljeno je kao knjiga u crkvenom stilu Kraljeva odvjetnika,13 ali javnost nije bila upoznata s injenicom da je iza njezina objavljivanja stajao dravni tajnik kraljice Elizabete I. Tudor, sir Robert Cecil, knez od Salisburyja. Prsteni Camelota Antikvar kralja Henrika VIII. Tudora, John Leland, otkrio je 1542. utvrdu iz eljeznog doba na zapadu Engleske, pa ju je poistovjetio s dvorcem kralja Artura - Camelotom. On je svoje nejasne slutnje opravdavao injenicom da pored junog Cadburyja u Somersetu protjee rijeka Camel iako je prema Malorvjevu pisanju Camelot smjeten na istoku Engleske, kod Winchestera u Hampshireu. Do danas se 5,5 metara iroki Okrugli stol arturijanskog stila nalazi u jednoj od dvorana Winchesterskog dvorca. Pomou ugljika-14 utvreno je da je napravljen sredinom 13. st., a simbolike slikarije dodali su Tudori. Iskapanja kod Cadburyja tijekom ezdesetih godina 20. st. otkrila su ostatke dvorane za gozbe iz mranog doba, stoje bilo vrlo privlano za turizam (i u tom smislu se i te kako koristila), ali tu nije bilo niega to bi se moglo poistovjetiti 75 Kraljevstvo gospodara prstenova s kraljem Arturom. tovie, vie od etrdeset graevina tog tipa, iz istog d pronaeno je u okolici, a postoje i mnoga druga nalazita u zemlji.14 Camelot se prvi puta spominje kao kraljevski dvor kralja Artura u prip jetki o Lancelotu: Le Chevalierde la Charrette, koju je napisao Chretien de Tn oko 1135. Povijesno gledano, prvo mjesto koje se spominje kao Camelot tonije Camulot (Camulodunum za Rimljane) - bio je drevni grad Colche na istoku Britanije, a ime mu je izvedenica od Camu-lot to znai zakrivl svjetlost. Tu je bila prijestolnica prvog britanskog Pendragona, kralja Cyn linea (10. - 17.) koji je vladao plemenima Catuvellauni i Trinovante iz najim sivnije utvrde u zemlji. Prema pisanju Chretiena de Trovesa, kralj Artur ii je alkemijski Dvor zakrivljene svjetlosti {Camu-lot) kod Carlislea u kambrij

sjevernoj zemlji. Carlisle se spominje i u knjizi iz 13. st. Uzviena povijest tog Grala (poznatoj kao The Perlesvaus), ali i u francuskoj Suit de Merlin (Dje Merlinu), te u britanskim pripovijetkama Sir Gaivain i Carl od Carlislea i Isp jedanje kralja Artura. Carlisle (u starim kotskim zapisima esto se naziva Caruele ili Cardoil) b povijesna vojna baza Artura mac Aedana. On se nalazi neto junije od i Kaledonije kamo je u 8. st. Pressvne vodila Melusine i njezine sestre da daju domovinu Pict-sidheja, dok se ruevine kasnije izgraenog pendragon dvorca nalaze u blizini kod Kirkby Stephena. Britanski Pendragoni (Kraljevi nad Kraljevima) nisu bili potomci-nasljed neke posebne obitelji, nego ih je meu galkim kraljevskim lozama odabi druidsko Vijee staraca. Igrom sluaja dogodilo se daje poloaj suverenog C podara uma, s Beli Mawra preao na njegova praunuka Cymbelinea, a po na njegova sina Caractacusa (46. - 54.)15. Nakon toga, poloaj su naslijedi! gionalni kraljevi Caradawc od Gwenta, Coel Hen od Carlislea i Maelgwyr Gwynedda. Nakon est stoljea tradicija se ugasila, a Cadwaladr Blagoslovi od Walesa (654. - 664.) bio je posljednji Pendragon.16 Tijekom stoljea, mnoge stvari ispripovijedane su o harmoninoj ideji Ol glog stola kralja Artura, i tisue ljudi iz cijelog svijeta dolazile su u Winche vidjeti repliku tog Stola, ali to je samo lijepo zamiljeni ideal. Pravo nali arturijanske tradicije nije Stol sam, nego vitezovi koji su oko njega sjedili plemeniti poslanici predstavljali su najvaniji aspekt drevne predaje, jer su s tvorili ivi elini Prsten. U svim tipinim obiajima vilinske kulture, od najranijih skitskih kn va i gospodara Tuadhe dAnua, snana okosnica njihove drutvene kulture la su sjedala na mjestu njihova sabora koji je postao poznat kao Vilinski sten. Ta kraljevska sjedala, od Skitije do Irske, bila su poznata kao Raths t 76 Okrugli stol oznaavalo okruglo ili kruno. U tom smislu, Okrugli stol arturijanskih romanci zamiljen je kao simbol ideje Vilinskog prstena, a u skladu s tradicionalnom predajom o Prstenu, zemlja biva opustoena i zapada u kaos kada kraljica Guinevere17 uzurpira mo Prstena svojom nevjerom, kada prevari Artura s Lancelotom. Od trenutka kada je jedinstvo Prstena raskinuto, Arturovi vitezovi osueni su na lutanje pustom zemljom u potrazi za Svetim Gralom koji moe zacijeliti rane. Stoga arturijanski mit (zajedno s Volsunga Sagom i Prstenom Nibelunga) predstavlja jedan od najmonijih Krugova Prstena. U stvari postoje mnoge slinosti izmeu arturijanske tradicije i tradicije Volsunga Sage i Prstena Nibelunga - te slinosti moemo primijetiti i u Tolkienovom Gospodaru Prstenova. Ako radi usporedbe poistovjetimo Sigurda i Siegfrieda, onda nam je odmah jasno da su Artur, Sigurd i Aragorn zakoniti prijestolonasljednici kraljeva koji su ubijeni u borbi, meutim svaki od njih biva lien nasljedne titule.18 Sva su trojica djetinjstvo provela kao posvojena djeca koja su odrastala u zatienim* uvjetima. Tijekom mladalakog sazrijevanja svaki od njih uspijeva ostvariti junako djelo koje privue panju sluajnih svjedoka, pa oni tako utiru put svojem buduem ugledu. U daljnjem tijeku prie sva trojica bivaju povezana s kulturom arobnog maa, a njihovi maevi ne samo da su zaarani nego imaju imena: Arturov ma je Ekskalibur/Caliburn, Sigurdov je Gram, a Aragornov Narsil/Anduril. Sva trojica, Artur, Sigurd i Aragorn, imaju stare, nadnaravnim moima opremljene mentore u likovima Merlina, Odina i Gandalfa. U romantinom smislu imamo Artura i Guinevere, Sigurda i Brvnhildu, te Aragorna i Arwen. Ipak, kako je ukazao David Day u svojoj fascinantnoj studiji Tolkienov Prsten, sve su te ene tragine heroine. Jasno je i to da te pripovijetke, za razliku od djejih bajki, nemaju sretan zavretak, jer krug u praksi jednostavno ne moe imati kraj koji se moe opisati. Guinevere postaje opatica, umire u samostanu i gubi status kraljice; Brynhilda poini samoubojstvo nakon to je izgubila svoje boanske moi valkire, a Arwen umire kao smrtnica, jer rtvuje svoju vilenjaku besmrtnost. Pouka tih pria zapravo je ista - ogromna stvaralaka mo Prstena u sebi nosi i razorno prokletstvo koje se bez milosti pokrene kada ga pouzdani uvar suoi s lai. Arturijanska legenda ipak se malo razlikuje i donekle je jedinstvena po tome to ujedinjuje sudbine dvaju odvojenih Prstena, koji su ovisni jedan o drugome. Kao prvo spominje se elini Prsten vitezova koji sjede za Okruglim stolom i tako odravaju drubu Vilinskog Prstena. Dakako, Prstenje u potpunosti ovisan o istoi i sigurnosti zlatnog Prstena kojim je Artur vjenan za Guineveru. To je

Prsten izvorne Arturove potrage, jer se morao dokazati u fizikom i stratekom natjecanju protiv zastraujuih protivnika, da bi osvojio svoju kraljicu. 77 Kraljevstvo gospodara prstenova Nakon to je postao vrijedan prosac, Artur je Guineveri kao zalog ljubavi zlatni Prsten, a ona je dvoru Camelotu podarila simbolini miraz, elini sten s njegovim vitezovima, zavjetovanima na vjernost kraljevskom braku, ko Prsteni postaju meuovisni: ako jedan izgubi mo, izgubit e je i drug brani i viteki zavjet dijelovi su istog ugovora. Ironija prie je u tome to se ne slama prvo jedan prsten, pa onda dr to bi se dogodilo da je Guinevera poinila nevjeru s nekim strancem. Lai lot slama elini Prsten kojega je integralni dio, a Guinevera istodobno si; zlatni Prsten. Tako oba sveta Prstena budu unitena slamanjem drugoga. * 78 Zemlja Elphame Duh mudraca Sada emo po strani ostaviti povijesne vile, malike, vilenjake i leprikone, jer* postoje i drugi Sjajei koji su takoer nastanjivali arobnu zemlju Elphame, a to su dusi, goblini i gnomi. Pojam duha odreenje je za, ni manje ni vie nego duhovnu osobu -osobu iz transcendentalnog kraljevstva Sidheja. Izvorni Dusi bili su sablasni ratnici drevnih Skita. Prije polaska u boj tijela su bojili sivo-plavom bojom da izgledaju kao leevi. U Snu ljetne noi Williama Shakespearea Puck je opisan kao duh poistovjeen s Robinom Goodfellowom, kojega tradicionalna engleska umska predaja spominje kao nestanog goblina. Teutonska staronjemaka predaja nazivala je umske duhove hodekinsima1 - hod je slog koji se nalazi u korijenu imena legendarnog Robina Hooda, Hode ili Hood. Rije goblin dolazi od njemake rijei kobelin, a kobelini su bili rudari, tj. oni koji su radili pod zemljom. U kontekstu kulture Prstena, goblini su bili podvornici u Rathsima (kraljevskim prijestolnicama ili obitavalitima na svetim humcima), uvali su stoljetno blago i mudrost, pa moemo rei da su bili rizniari i arhivari. Zadatak gnoma (plemenitih uvara) bio je da uvaju blago zbog ega je njihov lik neznatno izmijenjen, naime poeli su se povezivati s bankarstvom, kao npr. gnomi iz Ziiricha* Korijen rijei istovjetan je s grkim gno, iz ega izvodimo pojmove gnosis (spoznaja) i gnoble (plemenit). Gnomi i * Taj pojam koristi se za vicarske bankare jer svojom politikom do krajnosti uvaju privatnost svojih klijenata, slino gnomima iz bajki koji ive pod zemljom i u tajnosti broje svoje blago. Osim toga, eufemizam gnomi iz Ziiricha odnosi se na skupinu ultratajnih, te krajnje bogatih poslovnih ljudi i iluminata koji imaju golem utjecaj na Svjetsku banku i Meunarodni monetarni fond. Prim. prev. 79 Kraljevstvo gospodara prstenova goblini bili su ogranak plemenite vilinske rase koja je obavljala posebne za u svojstvu podvornika ili uvara pa su zato potovani kao Mudraci. Sm, su se zatitnicima drevne gnosis. Upravo zbog plemenitih (ili gnomskih) oso vilinska rasa najee se smatrala niim plemstvom. To je naroito bio s s druidskim kastama Pict-sidheja (malici) i Behn-sidheja (banshee) koji su bi meljni uvari zakona i drutva. Zemlja Elphame je u biti ista zemlja u koju su vodene nimfe odvele 1 sa, a u nju se slikovito ulazi kroz sveto jezero koje predstavlja daleth* - u. Svjetlost. Proces nalikuje obliku umiranja** (gaenje ega i poude na kojin temelji nae smrtno postojanje) nakon ega se osoba doista iznova raa njom u posve drukijoj dimenziji. U najranijoj nazareanskoj filozofiji ( nego to je Rim poeo podjarmljivati izvorne albigenke vjernike) Elpr je nalikovao Kraljevstvu Nebeskom, koje Isus spominje (Ivan, 3:3) kad e: Zaista, zaista, kaem ti: tko le ne rodi iznova, ne moe vidjeti Kraljt Bojega. U kabalistikoj tradiciji daath*** (otuda eng. death - smrt) predstavlja spoznaju,2 a u drevnoj egipatskoj predaji pojmovi grobnica i maternica ; trali su se meusobno izmjenjivima i

uzajamno nadopunjavajuim puto1 k tom znanju, tj. spoznaji.3 Stoga je stanje Elphamea, stanje onoga koji j * Svako slovo idovskog alfabeta ima svoje posebno, dublje znaenje i brojanu v nost. Tako sroeni niz slova ne samo da tvori rije, nego rije ima i dublji, si smisao do kojega se dolazi tumaenjem svakog slova posebno i njihova meuot Na taj nain shvaene rijei imaju i skriveni smisao koji se moe razumjeti u du sa stanjem svijesti. Daleth i je etvrto slovo idovskog alfabeta, vrijednost i 4, predstavlja maternicu kao vrata u ivot, planet Veneru, ensku vladalaku si podsvijest, boja daletha je zelena, itd. Prim. prev. ** I u Novom zavjetu mogu se pronai dijelovi koji kao da ukazuju na ovaj proce Ivan, 3:30: Onaj drugi u meni treba da raste, a Ja da se umanjujem. Ili 1. } anima 15:31: Dan za danom umirem., te 1. Korinanima 15:36: Bezumnu, ije, ne oivljuje ako ne umre. Prim. prev. *** Sredinji pojam kabale, drevnog idovskog, mistinog, filozofskog sustava, je ivota - dijagram koji prikazuje kako djeluju prirodne sile. Kao to astrologija sificira ljudske karaktere na dvanaest tipova, tako i Drvo ivota ima deset osnc kategorija u koje moemo svrstati svekolika svojstva i procese ivota. Svaka kate ja simboliki se prikazuje kao krug, kugla, sefira. Prouavajui njihovu meus< povezanost i meuodnos, prouavamo i mehanizme ivota na svakom planu. C je jedna od sefira, skrivena sefira koja se nalazi izmeu sefirota (mn.) chokm binaha. Simbolizira ponor, ali i sjedinjenje s boanskim zbog kojeg dolazi do ti mutacije ili transformacije snaga u ovjeku. Prim. prev. 80 Zemlja Elphame ovome svijetu, ali vie nije od ovoga svijeta zahvaljujui viem duhovnom i intelektualnom postignuu. To ne znai biti mrtav, nego biti s one strane uobiajenog ivota, u gnostikoj dimenziji neumrlih. To je intuitivno podruje vilinskog zlata i, kako emo vidjeti, zagonetnih vampira. Budui da se smatra granicom izmeu Elphamea i smrtnog svijeta, voda se ve dugo koristi kao sredstvo krtenja, jer predstavlja vezu izmeu Neba i Zemlje. Potoci i rijeke esto su bili granica izmeu tabora i kraljevstava, pa su u pukoj predaji postali krajnje vani kao mjesta na kojima bi se vitezovi borili za prijelaz preko gaza ili mosta, kao to je to bio sluaj s Robinom Hoodom i Malim Johnom. Apokrifna pria o Svetom Kristoforu koji nosi Isusa preko rijeke zrcali se u zgodi Robina Hooda i fratra Tucka, gdje i jedan i drugi zahtijevaju od onog drugog da ih prenese preko vode. Naposljetku, nakon malo noenja i zagnjurivanja, Robin izranja drei se za utilovku, a Tuck se izvlai pomou vrbe. Alegorijski gledano, utilovka je drvo Melusine (Planta genista od ega je izvedeno obiteljsko ime Plantagenet), a vrba je simbol druidizma. Obje biljke imaju veze s vjetijim arolijama vilenjake rase - vjeci su drali do kulta vrbe, a vjetije metle dovoljno je samo spomenuti. Zelena boja uvijek se dovodila u vezu s transcendentnim stanjem: to je boja prirode i odjee Robina Greenwooda. Za vilenjake i jelena Caille Daouine to je bila najvanija boja, dok su je Gali smatrali bojom smrti. Osim toga, zelena boja povezana je s boginjom Venerom i plodnou. Zato je Crkva ne koristi u svojim ritualima, jer Crkva stavlja sebe i svojega Boga iznad prirode. To je boja mudrosti i Elphamea, a oboje je nedostupno neposveenima. Oni u njima bude elju za daljnjom potragom, ali i zavist. Zbog toga je zelena tradicionalno boja zavisti. Iz crkvenih uenja nazire se da su vile iz Elphamea neko bile ponosne galske kraljice (Kua Viviane del Acqs) koje su se bavile plesom i zbog toga bile grene i nepoudne u svjetlu Krista i apostola.4 Te princeze Albi-gensa proglaene su arobnicama, i zato biskupskim proglasom proklete do Sudnjeg dana! Kralj vilenjaka Vratimo se sada na Melusine, Gospu od Zdenca i vidjet emo da predaja o Elp-hameu (zemlji iz bajke) postoji u zabiljeenoj povijesti. Predaja je postala dio Shakespeareova Sna ljetne noi, pa moemo uoiti da Oberon, kralj vilenjaka, potjee od te obiteljske loze. 81 Kraljevstvo gospodara prstenova Prema Oksfordskom rjeniku engleskog jezika, rije over (eng. over -preli iznad. Prim. prev.) razvila se od srednjoteutonskog ober, koje potjee od st uropskog ubar, to se pak izvodi iz stare

skitske rijei uper. Rije reign (vi kao kralj ili kraljica) na slian se nain razvilo od rgn (ron). Tako je ober Oberon - izvedenica od over reign (nad vladati) ili ak od Ober on to se oi na nadsvjetlo. To je istovjetno s Ard Ri (Uzvieni kralj) ili Albe Ri (Sjajei ili Kralj vilenjaka). Na galskom i piktskom jeziku, dva su imena izvedena iz tih titularni zlika, a to su Artur i Albrey. Kao to smo ranije imali priliku vidjeti, albi (1 rijei Albi-gens, koja vue korijen iz starog provansalskog jezika) odnosi vilenjaku rasu Sjajeih, to znai daje kralj Sjajeih, takoer i kralj Viler Shakespeareov izbor imena Oberon prikladan je jer je istovjetno imenu A ili njegovim oblicima Alberigh, Alberic, te Aubrev. I vladar patuljaka u Pj Nibelunzima zvao se Alberic, kaolSto se u srednjovjekovnoj francuskoj ron Huan de Bordeaux kralj patuljaka zove Alberon.5 ^ To nam je vano zato jer je u 11. st. ivio vilenjaki kralj Aubrev koji j ugledni potomak princeze Melusine i Rainfroia de Verrieresa en Forez kojega se udala oko 733.), od kojega je poteklo etrnaest generacija poton od Kue Chamberlainovih do engleskih kraljeva. Za poetak, prvo treba razmotriti Kronike Plantagenetovih6 i knjigu Ex comites Oxensis7 koja se bavi engleskim oksfordskim grofovima. To djelo \ suje se grofu Maelou dAngiersu (sinu Melusine i Rainfroija), vrhovnor povjedniku carske vojske Karla Velikog i suprugu Barthelde, polusestre 1 Velikog. Njihov nasljednik bio je Maelo II., knez od Guisnes dAnjoua. Te dvije generacije daju nam jasan uvid zastoje Karlo Veliki dvojio o f na kraljevski tron. Ipak, te dvije generacije i obitelji razlikovale su se po to je Karlo Veliki imao papu i lanu Konstantinovu darovnicu na svojoj stn vilenjaka loza Verrieresa en Foreza nije. Kao to smo vidjeli, otac Karla Velikog, kralj Pipin, bio je uzurpator ki oenio kerkom merovinke princeze i tako uvrstio poloaj svojemu sinu. utim, Duc de Castries s Francuske akademije8 dokazao je da je Karlo \ roen kao vanbrano dijete, a njegov otac vjenao se i ozakonio ga tek n nekog vremena. Karlo Veliki dobro je znao da se kraljevsko naslijee pr si majinom krvlju (mitohondrijskim DNK) enske loze, a njegova polus Berthelda (ki svrgnutog merovinkog kralja Hilderika i punopravna prir loze) vjenala se za ogranak Pict-sidheja - za lozu Melusine i Pressvne, za i: nog potomka Caille Daouine i skitskih gospodara Tuadhe dAnua. Od tog tren nadalje za nadolazee generacije vie nije bilo vano tko e se vjenati s k 82 Zemlja Elphame Vano je bilo da vojni zapovjednik Karla Velikog ima vie prava na francusko kraljevsko prijestolje od njega samoga. Zato ne udi to se ustezao prihvatiti kraljevsku krunu, kao to ne udi da mu je papa Leon bez upozorenja podmetnuo taj kraljevski simbol. Dok je karolinka dinastija Karla Velikog uspijevala zadrati poloaj francuskih kraljeva, generacije potomaka princa Maela i princeze Berthelde ivjele su usporedo kao grofovi od Anjoua i Guisnesa. Do 987. godine karolinka loza se zatrla, a nova dinastija zavladala je Francuskom. Kraljevi iz Kue Capet (Kapetovii) bili su podloni papinskoj kontroli vie nego ikada, a svoju prisegu vjernosti Crkvi i biskupima poloili su s vatrenim zanosom.9 Ubrzo potom, Maelov potomak iz osme generacije, Aubrev kralj Vilenjaka, bio je u Engleskoj gdje je izgradio dvorac Hedingham u Essexu na zemlji koju mu je darovao Vilim Osvaja. Aubrev je tako postao lord od Kensingtona. Nakon toga utemeljio je Grofovski dvor u Londonu, na mjestu gdje je danas * izloen stalni postav Grofovskog dvora te Konferencijski centar. Aubrev je od 1110. utjecao na vladanje engleskih kraljeva, od kralja Chamberlaina do Hen-rika I., i tako otpoeo velianstvenu vladavinu generacijskih kancelara koja se odrala 500 godina tijekom vladavine obitelji Normana, Plantageneta, Tudora i Stuarta. Mit o Keltima Prouavajui korijene rijei koje se i danas upotrebljavaju, moemo uoiti da detalji nae prolosti nisu jednostavno izvueni iz zabiljeene povijesti, ve i iz etimologije i lingvistike semiotike. Cesto e nam to omoguiti da asnije pristupimo temi, jer rijei su veinom razumljive izvedenice, za razliku od pisane i umjetniki prikazane povijesti koju su kreirali pobjednici. Zato se uvijek postavlja pitanje miljenja ili interpretacije. Umjetnici Tudorovih, primjerice, portretima kralja Rikarda III. Plantageneta10 (kojega je porazio i svrgnuo s trona njihov kralj Henrik VII.) dodavali su grbu na leima. To, posve fiktivno unakazivanje, danas je prihvaeno kao injenica. Takva je

narav zabiljeene povijesti, svaka sljedea dinastija priala je autoriziranu verziju povijesti prethodne dinastije, a crkveni redovnici i sveenstvo sve su prikrili izmiljenim velom dogme, ali i interesa. Rijei, s druge strane, nisu podlone takvom iskrivljavanju, one poprimaju razliite oblike, kao i razne fonetske prilagodbe u vidu odreenih slova i slogova koji se u odreenim podrujima vie ili manje naglaavaju. Tako je dd postalo th, 83 Kraljevstvo gospodara prstenova aphje postalo/ Rije vila (fairy) dobar je primjer takve prilagodbe. Ope govorei, ta rije priziva sliku malenog, prozranog, krilatog stvorenja - ali kasnije tumaenje koje se temelji na propagandistikom uenju. Ako slijec rije unatrag do drevnih vremena, otkrit emo da proizlazi od korijena p to je isti korijen kao i pharo (pharaoh-faraon), a koji oznaava Veliku kuc se poistovjeuje s kraljevskim dinastijama. Sljedei zloupotrijebljeni izraz s kojim se danas nabacujmo po volji, rij celtic (keltski). Koristimo je kada govorimo o jedinstvenoj kulturalnoj z nici koja je ivjela u nekom davno izgubljenom vremenu i ostvarivala ud dostignua. Ali to je suvremeni mit. Rije celtic dolazi od grkorimske i keltoi ili celtae, koja znai stranac, bilo koji stranac. U latinskim spisima se koristila za Talijane, panjolce i Gale koji nikada nisu govorili latinskim kom, a nikada se nije koristila za ljude u Britaniji. Njih su jednostavno naz Britima.11 Niti jedan narod u Brrfeniji nikada sam sebe nije prozvao keksi jer nisu bili stranci sami sebi nijedni drugima. Tek su u 18. st. neki franc spisi poeli nazivati Bretonce, Cornwallce, Irce, Mance, Velane i sve naroi galskog govornog podruja, Keltima - svrstavajui ih tako u izmatano dru koje nikada u povijesti nije postojalo. Kada je Britaniju zahvatila industrijska revolucija, najednom je iznikla i cvjetala srednja klasa novopeenih bogataa (nouveau riche). Bio je to nar; koji nije tedio sredstva da dokae i izjednai svoju novosteenu elnu poz s izmiljenim Zlatnim dobom iz prolosti: Utonuli su u romantinu kel iluziju, tujui nekadanju plemensku sveenicu Britanniju, nastojei uvn dokazati kakav-takav obiteljski status te opravdati svoj reim intenzivnog r Upravo je tijekom tog razdoblja prava narav galske i drevne britanske kul grubo idealizirana u takvoj mjeri da mi danas prihvaamo potpuno izmi mit o Keltima kao istinsko, povijesno naslijee. Sreom, moderna arheologija i realistian pristup prikupljanju znanja krivaju nam sliku galobritanskog drutva koja zadovoljava. Danas znam popularan prikaz plemenitog Kelta (visok, plavokos, plavook ratnik ili nje; djeva zlatne kose) uope nije keltski. Takva osoba bila je nordijskog ili ka skog podrijetla, a Gali, koji su plemenitog skitskog podrijetla, imali su cn kosu, zelene ili svijetle oi. Oni su bili Tuadhe d'Anu koje je i sam Herodot zivao Kraljevskim Skitima. Budui da su sami sebe doivljavali kao kralje1 rasu, osmislili su egalitarni kastinski sustav unutar kojeg su razvili razlikov razine klase pojedinaca, iz ega se kasnije razvio sustav kotskih klanova. 84 Zemlja Elphame Vilinska magija i podvezica Vile se najee povezuje sa sposobnou magijskog djelovanja to je, povijesno gledano, temelj kulture njihovih sveenika i kraljeva Tuadhe d'Anua. Magija kojom su se sluili temeljila se na njihovoj darovitosti, tj. na izvanrednoj percepciji i sposobnosti pristupanja mudrosti Elphamea. U tom je smislu odravanje obiteljske krvi istom Skitima bilo vrlo vano. Zato su brakovi s osobama mimo vilinske kaste bili zabranjeni, to im se, bez sumnje, esto predbacivalo. Mnoge pripovijetke govore o ljubavi vilinske princeze prema smrtniku, i prikazuju svu nesreu tog obiaja. Od te tradicije naslijedili smo pripovijetke o podmetanju djece, koje govore da su vilinska djeca kradomice zamjenjivana za identinu djecu smrtnika. Tim su inom vilinske princeze irile svoju krv vanjskim svijetom te unosile krv smrtnika u vlastite redove. Prie o podmetanju djece bile su naroito rasprostranjene u planinskim dijelovima kotske, gdje su za oboljenja ili nezgodu koja se dogodila nekom lanu obitelji krivili nevinu malu djecu za koju se sumnjalo da su zlonamjerna, podmetnuta vilinska djeca. Bilo je lako provjeriti je li dijete stvarno podmetnuto. Kuno ognjite dobro bi se zaloilo tresetnim ugljenom, a onda se nad vatru objesio

kotao s djetetom. Ako je dijete bilo podmetnuto, pobjeglo bi kroz dimnjak.12 A ako nije pobjeglo (nikada nije pobjeglo) tada bi djeca zadobila uasne opekline kojima su se svi veselili! Jedino su se postolari radovali mogunosti da im netko podmetne vilinsku djecu, jer su slovila kao dobri postolari! Dobro poznati vid vilinske kulture bio je vezan uz odreenu lokaciju (naroito u kasti druida) na kojoj su se gradili kameni krugovi ili vilinski prsteno| vi. U praksi je tako zaeta ideja lokalnih crkvi, samo to su crkve gradile velianstvene hramove sa stilom u gradovima. Rije crkva (church) potjee od latinskog circe, to znai prsten, a ima isti korijen kao cirkus, krug i strujni krug (circus, circle, circuit). Uobiajena upotreba kamenih krugova pala je u zaborav, jer je Rimska crkva proglasila vjetijima sva poganska bratstva koja \ su religiju i duhovnost poistovjeivala s prirodom. Veina Skita bila je u velikoj mjeri umskog podrijetla zbog ega su se tijekom srednjeg vijeka namjerno povlaili jo dublje u ume, da mogu ivjeti kao skrbnici Zelen-ume u maniri Caille Daouinea. Vilinska rasa bavila se poljoprivredom, te je imala razraen sustav planirane zemljoradnje koja se temeljila na barem etiri Rathsa po okrugu; dakle, okrug je bio podijeljen na etiri oblasti s Rathsom kao sreditem. Sam sustav vrlo je nalikovao na dananji program naizmjenine sjetve, ali umjesto da se sele 85 Kraljevstvo gospodara prstenova s polja na polje, Skiti su izmjenjivali oblasti, tako ih je svaki put naizmj prehranjivao drugi Raths. U odreeno doba godine poljodjelci su slono, skupina, selili u drugu oblast. Irci i danas tvrde da se vilinske druine m vidjeti kako kreu ususret zadivljujuem zalasku sunca, naroito u predvec praznika Beltane i Samhain.13 Najee ljupko prikazane, gljive se esto povezuju s vilinskim imanjim se esto dovode u vezu s poganskim kamenim krugovima i vilinskim prste vima. Zapravo, radi se o dvije vrste vilinskih gljiva. Jedna od njih je vilinp, (Mousseron) - primamljiva mala gljiva s klobukom, koja je ukusna barem tc koliko je lijepa, i meu prvima nie u proljee. Druga gljiva je ivahne boje, esto se koristi pri prikazivanju vila i nei manje poeljna na stolu zbog svojeg halucinogenog uinka. To je gljiva mu ili Amanita muscaria - poznata gljiva s crvenim klobukom i bijelim, toka; ispupenjima. Smatra se da je vedma otrovna, ali se u sjeveroistonoj Azi skladu s provjerenim receptima) upotrebljava kao vino ili alkohol. Narkol uinak te gljive donekle je buran jer izaziva vrtoglavicu, muninu te povra tijekom prvog sata. Nakon toga munina prestaje, a halucinogen djeluje i nije. Ba zato Amanita se esto koristila u plemenskim obredima, te je u vel mjeri zasluna za mnoge prie o ljudima koji lete i mijenjaju oblije u pti kakvu drugu ivotinju. Ta se gljiva smatrala boanskim sredstvom besmrtr i u velikoj je mjeri bila neizostavni dio skitske vilinske kulture.14 Kau da se pod utjecajem Amanita muscaria mnoge stvari preuveliavaju osoba koja je stala na vlat trave reagira kao da je stala na balvan. Vjeroval da e se svaka osoba ili ratnik koji je sposoban suoiti se i boriti s mental preprekama koje postavlja ova gljiva uvidjeti da su stvarna ivotna isku nitavna u usporedbi s halucinacijama. Za njih je to bila metoda mental ienja koja je omoguivala osobi da se rijei neeljenih demona. Rezi ienja bio je slobodan i nepomuen um. I vodozemci poput aba kras izluuju slinu kemikaliju iz lijezda smjetenih pod koom. Pripovijetl kojima princeze ljube apce koji se potom pretvaraju u prineve predstav duboku promjenu u percepciji uzrokovanu monim opijatom koji obma je um. Gljive Amanita muscaria nazivaju se vilinskim gljivama, ali ne zatc vile sjede na njima, nego zato to unitavaju unutranje strahove, komplel ogranienja. Unato crkvenoj mrnji spram albigenkih vila, poniavajua biskuj propaganda nikada nije mogla prijei preko injenice da su ih ljudi srna li udesnima i rado promatrali. Nazivali su ih vilinskim narodom, njih gracioznost usporeivali s labuom, a gralske djeve doivljavali su kao lije 86 Zemlja Elphame skladne, ak i kada su ih smatrali opasnima, to je bio sluaj s Leanhaun Sidhe. Upravo takvima

prikazao ih je engleski pjesnik John Keats (1795. - 1821.) u svojoj slavnoj poemi La Belle Dame Sans Merci. Nakon to je prvi put susreo lijepu gospu, vitez iz poeme progovara: Sretoh gospu na livadi Lijepu, ljupku, dijete vile Ruse kose, noge lake A oi joj divlje bile. Meutim, nakon to je s vilinskom gospom odjahao da se odmori na oblinjem breuljku, vitezova pria iznenada poinje gubiti ar, jer je shvatio istinu da je zaveden: Kraljevi, prinevi i ratnici silni Dovikivahu mi blijedi kao smrt La Belle Dame Sans Merci vodi te k'o sunja u svoj vrt. Ta poema bila je toliko izazovna da su etiri umjetnika prerafaelitskog pokreta, sir Frank Dicksee, Frank Cadogan Cowper, John W. Waterhouse i Arthur Hughes naslikali slike istog naziva. Sveenici vilinskog drutva odijevali su odjeu (danas takvu odjeu povezuju s arobnjatvom), koja je odreivala njihov status i postignue. Najarobniji dijelovi odjee bile su podvezice od ipke i tkanine u boji. ene su ih nosile na stegnu i pokazivale u povjerenju na vjenanjima, gdje je izbor najljepe podvezice (stoje i danas obiaj) esto znao zavriti tunjavom.15 Podvezica je znaajna zbog toga to je bila tajni predmet tradicije vilinskog Prstena, a njezin izgled odreivao je status osobe koja ju je nosila u poganskom drutvu. Tradicija podvezice naroito je vana u Engleskoj gdje od 1348. postoji najplemenitiji Red podvezice, najvii engleski viteki red. Prema popularnoj predaji, kralj Eduard III. uoio je da su se neki njegovi dvorjani nasmijali kada je grofici od Salisburvja ispala podvezica u njihovu prisustvu. Pria dalje kae da ju je Eduard podignuo, stavio na svoje stegno te rekao Honi soit qui maly pense (Neka se srami tko u ovome vidi neto loe). Iz te male zgode ponikao je najplemenitiji red koji kao geslo koristi kraljev komentar (ponekad se alternativno prevodi s: Nema asti tko o tome misli zlo). 87 Kraljevstvo gospodara prstenova Eduard, iji su viteki turniri bili nadaleko poznati, odabrao je dvade etiri viteza koji su zajedno s njim i njegovim sinom, princem od Walesa, Red. Romantina predaja o kralju Arturu i vitezovima Okruglog stola bi uzor Edwardove viteke jednakosti, a njihov viteki kodeks temeljio se na misi da vitezovi trebaju uvati i potivati gospe. Iako je sama zgoda simpatina, jedva da sadrava vrstu osnovu za ute ljenje Reda. Nema razloga da dvorjani misle loe ili zlo o grofici zatc joj je spala podvezica. Vano je postojanje podvezice, a ne gospina neprili njom - to pria naizgled prenosi. Podvezica pokazuje da je grofica pripa staroj religiji i da je bila visoka sveenica Reda (ili, kako bi Crkva rekla -tije druine). Nenamjernim otkrivanjem vilinske podvezice nala se u < snosti od biskupa, iji su progoni i egzekucije heretika tada bili u punom j< Eduardova pribranost i stavljanje podvezice na nogu moda je malo ubh situaciju, ali okupljanjem dvanaest vitezova oko sebe i dvanaest oko princ; Walesa, osigurao je uinkovitu zatitu grofici. Na kraljevu ogrtau ubrz nalo 168 priivenih podvezica te jedna na stegnu. Tih 169 podvezica, dakl x 13 lanova pod pokroviteljstvom engleskog kralja, inilo je veliku snagu 1 nijedan praznovjerni crkveni biskup nije bio spreman izazvati. Malo je vjerojatno da itko od dananjih vitezova najplemenitijeg Reda r. vezice sluti da pripada redu koji je izvorno bio vjetija druina, a ne kra red; kao to je dvojbeno da vitezovi sebe smatraju pomonicima i zatitnic vila iako je njihov red upravo zato osnovan*. Ljiljan i rua iva voda U starozavjetnoj Pjesmi nad pjesmama kralja Solomona - nizu ezoterinih Iju- * bavnih pjesama koje govore o izgubljenoj nevjesti i njezinu kralju - nevjesta u svojim jadikovkama govori daje rua aronska i ljiljan iz dolina.1 Da bismo to bolje shvatili taj stih, valja znati da u biblijskoj Palestini rue nisu postojale. Rije koja se prevodi kao rua, chabazzeleth, zapravo je oznaavala lukovicu koja se u Oksfordskom rjeniku engleskog jezika opisuje kao mesnato-lisnati organ za pohranu.2 Romantini simbolizam ljiljana i rue (Crkva govori da predstavljaju ljepotu i istou), kasnije se bez dvojbe upotrebljavao za Isusovu majku i ostale princeze gralske loze. Teme se potom iznova javljaju u djejoj bajci o Uspavanoj ljepotici gdje je Tr-noruica na isti nain izgubljena za svojega princa, a ljiljan (u svojem fleur de Us obliku) kao grb francuskih,

merovinkih Kraljeva Ribara u 5. st. Osim prikaza cvijea, u Pjesmi nad pjesmama postoje i mnoge druge alegorije zbog kojih su tijekom stoljea i idovi i krani vodili brojne rasprave o tome ima li ova lirska pjesma kanonsku vrijednost. Neki, poput rabina Akibe iz 2. st., smatrali su Pjesmu najsvetijim djelom, dok su je drugi smatrali odvie erotinom da bi mogla pruiti religijsku utjehu. Oduvijek se raspravljalo o tome tko su zapravo nevjesta i mladoenja. idovi su ih shvaali kao simbole Jeruzalema i Jahve, a ortodoksni krani (unato posve neprimjerenom vremenskom okviru) kao simbole Crkve i Isusa. Tradicionalistiko vjerovanje smatra da se u Pjesmi radi o kralju Solomonu i jednoj od njegovih mnogih ena (to se dade naslutiti iz 1 Kraljeva 11:1-3). Budui daje autor Pjesme dvojben, a stil neodoljivo podsjea na spise o svetom vjenanju mezopotamske boginje Inane i njezina kraljapastira Dumuzzija, porijeklo bi joj moglo biti mnogo starije.3 89 Kraljevstvo gospodara prstenova Nastavljajui se na navod o ljiljanu i rui, Pjesma Solomonove nevjeste dalje k Moj voljeni je moj, a ja sam njegova: on se hrani medu ljiljanima. Na to I odgovara4, govorei o svojoj kraljici kao vrelu u vrtovima, izvoru ive vo Nasljedne gralske kraljice esto su poistovjeivane s ljiljanima koji su lu viaste biljke. Iz tog razloga nevjesta u Pjesmi (kao ljiljan lilitske loze) za kae daje lukovica (organ za pohranu) aronska i da joj se mu hrani m ljiljanima. Osim toga, u starozavjetnoj knjizi Levitski zakonik (20:18) izvo izravno dovodi u vezu s menstruacijom. U drevna vremena, aron se odnosio na dimenziju, plan postojanja po i nu Putanja Svjetla (Orbita Svjetla - Shar On),5 dakle na podruje napred prosvjetljenja koje upuuje na alkemijsku znanost stvaranja zlata zvjezdane tre, tj. lunarnog ekstrakta boginja Anunnakija. Sad moemo bolje razun u emu je tajna privlanosti ivih voda i zatoplan arona po mnogoe nalikuje na zemlju Elphame, aa tarobno podruje kamo su Hilasa odvi zavodnike vodene nimfe okruene vodenim ljiljanima.6 Tako se ponovno lazimo u ezoterinoj dimenziji Rosi-crucisa - Rosnog pehara, Pehara voda (C del Acqs), dok smo istovremeno u podruju du Lac, zvjezdane vatre matrilinea loze Sjajeih. Bit Kali. Izvorni nektar zvjezdane vatre (nazivali su je i biljkom roenja) u mezopotam vrijeme bio je hrana kraljeva rane gralske loze koji su vladali do oko 1960. pr. Od tog vremena nadalje mandat boginja Anunnakija preuzele su visoke sve nice hierodulai (na grkom, svete ene). Kasnije se, posredstvom srednjovjekov francuskog jezika, ta rije7 prenijela u engleski kao harlot (bludnica). Menstrualna krv u sebi sadrava najvrednije izluine lijezda s unutran luenjem, naroito one pinealisa i hipofize, koje poboljavaju kakvou ini cije, svjesnosti i percepcije. U tom smislu lunarni ekstrakt bio je cijenjen krajnja Ritu (istina): bogata matina hrana. Rije ritual potjee od sanskrt definicije drevnog obreda zvjezdane vatre, dok rije secret (tajna) ukazuje poznavanje ljezdanih sekrecija.8 Sanskrt je bio sveti jezik drevne Indije i pripada vedskoj predaji (boansk znanju) koja datira oko 2000. pr. Kr. Izgleda daje u ta davna vremena poste la kulturalna migracija izmeu Indije i Mezopotamije (dananji Irak), u e je bez dvojbe sudjelovala i Perzija (dananji Iran), dom izvornih zoroastrijs maga. Zato u sanskrtskim rijeima nalazimo preivjele obiaje Ljiljana i Rt 90 Ljiljan i rua koji su opstali u ezoterinoj vjetini po imenu tantra* (to znai neprekinu-tost). Ta vjetina nije samo mistina, ve je i magina, pa se esto stavlja uz bok prakticiranju joge iako je, povijesno gledano, starija nekoliko tisua godina.9 U starom tantrikom okruju, Boginja (ili Shakti) se smatrala glavnim izvorom duhovne moi moi koju je uvala u svojim transcendentalnim fluidima, koji se nazivaju rasa. Zanimljivo je da su se istom rijeju koristili srednjovjekovni alkemiari kako bi opisali prvu tvar u alkemijskom procesu. Osim toga, rije rasa koristi se u Indiji kao pojam za opisivanje sentimentalnih osjeaja koje izvoa glazbenog djela ili umjetnici druge vrste uspijevaju pobuditi kod publike.10

Danas u odreenoj mjeri moemo primijetiti tantriki preporod na Zapadu, meutim, veina knjiga prevedenih na zapadne jezike uglavnom je nijema o nekim vidovima istinske drevne predaje.11 Rezultat toga je znaajno umanjivanje kulture i znaaja Boginje u okruenju koje je, unato navodnim slobodama New Agea", oigledno ogranieno etabliranim mukim Bogom. Kao i sve ostale* stvari koje se temelje na staroj tradiciji, tako se razvio tip pseudo-tantre, na isti nain na koji se keltski mit pojavio u 19. st. Osnovni klju za vrenje izvorne tantre bio je bez dvojbe ritual Shakti ili Boanske Majke: snage svjesnosti i duhovne evolucije. To je bilo arobno okruje sveenica Suvasini: Mirisnih Gospa koje su bile sveti^ozu-ers*** ili ljiljani (cvijee lotosa). One su bile djevice zvjezdane vatre koje su stvarale menstrualnu rasu -svjetlosni nosa. Sanskrtska rije tantra skovana je od dvije rijei, tanoti (iriti) i trayati (osloboditi), te bi se ideja tog drevnog uenja ukratko mogla prikazati kao osloboditi irenjem. Kao to je osnovna pokretaka energija prirode seksualna energija, tako i tantra nastoji seksualnu energiju, koja se oslobaa proimanjem mukarca i ene (Shiva i Shakti), iskoristiti kao energiju evolucije, kreativnosti, iscjeljenja, ekstaze, cjelovitosti i pro-svjetljenja. Tantra posebnu pozornost pridaje enskoj energiji. Prim. prev. New Age ili Novo doba pojam je koji oznaava skup drutvenih strujanja u zemljama zapadnog civilizacijskog kruga nastalih u posljednja tri desetljea 20. st. New Age odbacuje hijerarhijski ustroj religijskih uenja, usvaja i nanovo promilja mistine, odbaene i zapostavljene grane etabliranih religija, ezoterina i okultna uenja cijelog svijeta te, djelomino, moderne znanstvene i pseudoznanstvene teorije. Ipak, New Age nije religija u nastajanju. Sjedne strane on je simptom svjetonazorske krize modernog doba i medij u kojem cvjetaju nasumino spojena raznovrsna duhovna strujanja, a s druge je strane odraz demokratizacije drutva i elje pojedinaca da sami promiljaju duhovnost bez dogmatskih, posrednikih naputaka kako to propisuju etablirane religije. Prim. prev. Na engleskom jeziku flowers znai cvjetovi, a flow znai tei, istjecati. U hrvatskom prijevodu ne moe se doi do takve analogije, pa je zato ostavljena rije iz izvornika. Prim. prev. 91 Kraljevstvo gospodara prstenova Lunama bit bila je bogata fluidima koje stvaraju lijezde s unutranjir enjem kao to su melatonin i seratonin. Te hormone danas moemo prc u nekim dodacima prehrani koji nudi organoterapijski establiment. Razli u tome to se sirovina za proizvodnju takvih pripravaka dobiva od dehidrir lijezda mrtvih ivotinja. Prije mnogo godina, Kenneth Grant, jedan od < ljudi Ordo Templi Orientis,* izjavio je da tim pripravcima nedostaju klj elementi koje mogu stvoriti jedino lijezde ivih ljudi.12 To znai da su iz ne dobivene od hramskih sveenica bile visoko cijenjene i koritene kao h kraljeva zemaljskog karaktera u odnosu na izvornu zvjezdanu vatru Anunm sve dok ta praksa nije iezla negdje u doba kralja Solomona. Izluine sakupljene od svetih sveenica (ili boginja) u Hramu Boanske ke nazivale su se Kala (jedinica vremena),13 a maternica (Kalana) se srna mjeriteljicom lunarnog vremena. U tom smisluKali je bila boginja vren perioda i ciklusa, za koju se govorilo da je crna, ali lijepa, kako i nevjes Pjesme nad pjesmama (1:5) opisuje sebe. I engleska rije coal** (oznauje ninu) vue korijen iz njezina imena, preko posrednikih rijei kuhl, kobi, ak i rije alkohol otuda vue korijen. Izvorno je bio al-kuhul, proi tvar koja se koristila u srednjovjekovnoj alkemiji. Mjeseni kala zasluan izvedenicu kalendar (kalandar). U idovskoj tradiciji, nebesku Bath-kol nazivalo se keri glasa, a gov se da glas (vach ili voz) nastaje tijekom enskog puberteta. Iz tog razloga ternica se povezuje s glasom (qoul ili call), a za Vatrenu zvijezdu govorilo < je proroanska rije maternice, a sama maternica bila je izricateljica*** ili ute Jo od najranijih vremena, simbol mistinih kola bila je zmija, simbol i (ili Logos): tovani znak Svetog Duha koji je lebdio nad povrinom vc U kolekciji izloaka Britanskog muzeja postoji mikenski kale Zvjezi vatre u obliku Fallopijeve tube iz 13. st. pr. Kr.,16 a prema postojeim poda. izgleda da su se Kala-obredi jo vrili u doba Davida od Jude (oko 1000. pr. ak se starozavjetna Prva knjiga o Kraljevima (1:3-4) poziva na Davida i spon unamsku Suvasini boginju Abiagu koja je skrbila za kralja i dvorila ga, ali je ne

spozna. unamiti (ili ulamiti) ivjeli su u pograninom gradu un * Ordo Templi Orientis (Red orijentalnog hrama) tajan je religijski Red, slul osnovan 1902. O.T.O. nastoji sjediniti razliite tokove ezoterijske mudrosti i zr skrivene tradicije Istoka i Zapada. Njegovi korijeni seu od slobodnozidarskoj senkreuzerskog i iluminatskog pokreta, preko kriarskih vitezova templara srei vijeka, sve do ranog kranskog i pretkranskog gnosticizma. - Prim. prev. ** Eng. coal - ugljen. Prim. prev. *** Eng. utter - izrei. Prim. prev. 92 Ljiljan i rua (ili Sdlamu) u Jezreelskoj dolini, a tu istu Abiagu spominje i Pjesma nad pjesmama (6:13) gdje stoji: Vrati se, Sulamko, vrati se da te gledamo.17 Na koncu moemo rei da, iako je tradicija koju prenosi Pjesma nad pjesmama starija od doba u kojem je ivio Solomon, tekst je napisan po mjeri tantrike osjetilnosti tog doba. Izvor mladosti Prilikom itanja tantrikih spisa u oi upada da se o kalasu prikupljenom od suvasini (ili od hierodulai) govori u mnoini, to ukazuje na vie od jednog menstrualnog ekstrakta zvjezdane vatre. Oni se spominju u odnosu na razne akre, tj. centre duhovne snage, mada se mogu svesti na dvije klasifikacije: prva se povezuje s krvlju (Zvjezdana vatra), a druga s vodom.18 U biti, one su tradicionalno poistovjeivane s prije navedenom du Lac i del Acqs gralskom tradicijom * i predajom, pri emu se prva odnosi na ruu (ili lukovicu), a druga na ljiljan (ili lotos). Tantriko uenje jasno kae: lotos prikuplja rosu iz ega slijedi da se Gral predstavlja s Rosi-crucis - rosnim peharom.19 Kraljevstvo Vodenih Gospi (onih koje se opisuju kao Morske Djeve ili Gospe od Izvora, kao Marija Jakobina i Melusine) je Elphame, zemlja istinski prosvijetljenih, a te sveenice-kraljice uglavnom se prikazuju u okruenju ije su glavno obiljeje koljke jakobove kapice (kao to je sluaj s ve spomenutim Caravaggiovim Roenjem Venere). Albigenzi su na svojim predmetima esto koristili polukrune rubove (koje su nazivali nazubljenima*). Simboliku haljine s gralskim peharom koristio je i Caravaggio na portretu Marije Magdalene. Otvorena koljka nalik na pehar bila je od velike vanosti u tradiciji kalasa jer je izravno podsjeala na prikupljanje suvasinskog fluida koji se u sanskrtskoj mistinoj pjesmi Sama Veda spominje kao amrita - boanski nektar svetih voda, poznat kao izvor mladosti.20 U drevnoj Indiji spremnik za prikupljanje amrite nije bila koljka, nego trokutasti brezin (bhurja) list.21 Jo je 350. pr. Kr.22 grki filozof Aristotel zabiljeio da neke ene prilikom spolne uzbudenosti stvaraju fluid amritu. Kasnije je to spominjao i Galen, slavni grki lijenik iz 2. st. Potom su o tome govorili rimski anatom Renaldus Co-lumbus u 16. st. te nizozemski lijenik Regnier de Graaf23 u 17. st. Engleski psiholog i biolog Henry Havelock pisao je poetkom 20. st., u svojoj Studiji o * Radi se o igri rijeima. U izvorniku stoji engrailed, to bi se primjerenije prevelo s ugra-lirano (sloeno od gravirati i gral), kao to je u engleskom engrave i grail. Ipak u rjenicima pod engrail stoji nazubljeno, a rije ugralirano ne bi bila razumljiva. Prim. prev. 93 Kraljevstvo gospodara prstenova psihologiji spolnosti o enskim izluevinama koje sadre cerebralno-spinali kvor te izluine lijezda s unutranjim luenjem, posebice pinealisa i hipofi Zahvaljujui strogoj viktorijanskoj eri te svjetskim ratovima, tema je por zaboravljena, sve dok 1950. amritu nije poeo istraivati njemaki porodr Ernst Grafenberg*. Od tada se brojni ugledni lijenici bave tim podrujem i: ivanja, a 1997. na Svjetskom kongresu seksologa u Valenciji, tema je do prvi plan na globalnoj razini. Bajke nam prenose da se amrita, nekada visoko cijenjena, a danas ne vedno zanemarena ambrozija besmrtnosti, oituje u gralskoj princezi or trenutka kada je prinev poljubac probudi (kao u pripovjetkama o Trnor ci i o Brunhildi).2S Prema modernim laboratorijskim i imuno-histokemijs istraivanjima ini se da fluid proizvode Skeneove lijezde u mokraovodu, se esto usporeuju s mukom prostatom.26 Pa ipak, zato ba amritu-kalu riazivaju izvorom mladosti? Danas se jam esto koristi kada

govorimo o odnosu enzima koji izgrauju i lijee t te izbacuju otrove iz njega. Bez enzima sjeme ne bi niknulo, voe ne bi sazi a ivot ne bi postojao. Tijekom proteklih godina PSA-protein (koji izluuju epitelne stanice mi prostate, a moe se nai i u amrita-iiuidu27) revolucionirao je svjetska istr vanja raka prostate. Lue ga i normalno i patoloko tkivo prostate, ali naro je vana injenica da zdrave i patoloke stanice stvaraju razliitu koliinu F to je naroito vidljivo u patolokom tkivu.28 Na slian nain koristi se i P -antigen pomou kojega se utvruje zahvaenost tkiva karcinomom. Zanir va je injenica vezana uz kancerozne stanice - one sadre enzim poznat telomeraza, za koji se pretpostavlja da je enzim besmrtnosti, a asopis 5a iz sijenja 1998. naziva ga Izvorom mladosti.29 Studije provedene u Medicinskom centru Sveuilita u jugozapadnom 1 sasu, te zajedniki rezultati do kojih su doli odvojeni timovi, potvrdili si telomeraza ima jedinstvena svojstva protiv starenja, koja vode do aktivne dt vjenosti.30 Zdrave tjelesne stanice programirane su na viekratnu diobu kom ivota, ali proces diobe i replikacije je konaan, tako da naposljetku dc do stanja kada dioba prestaje, to je kljuni uzrok starenja. Potencijal di kontroliraju kape (zavreci) strukture DNK-a (nalikuju plastinim zavrec * Dr. Grafenberg (1881. - 1957.) bavio se istraivakim radom na polju porodiljs enske spolnosti. Prvi je iznio teoriju o enskoj ejakulaciji, a osamdesetih godim st. dr. Addiego i suradnici odali su mu priznanje i po njemu nazvali kontrover: ensku G-toku, jer je prvi naslutio njezino postojanje. Prim. prev. 94 Ljiljan i rua vezica), a te su kape telomeri. Pri svakoj staninoj diobi izgubi se djeli telomera, a proces diobe zavrava kada se on skrati do optimuma i kritine duljine. Nakon toga nove stanice vie se ne stvaraju te slijedi propadanje. Laboratorijski eksperimenti s uzorcima tkiva pokazali su da primjena genetskog enzima telomeraze moe sprijeiti da se telomer skrauje pri diobi i re-plikaciji stanice. Tako tjelesne stanice mogu nastaviti s diobom daleko due nego im to prirodno ogranieni program zadaje (ba kao i stanice raka, koje mogu dostii besmrtnost zbog bogatstva svoje tvari). Telomeraza se najee ne pojavljuje u normalnom tjelesnom tkivu, meutim, osim to je prisutna u zloudnim tumorima, nalazi se i u stanicama mikroba, kod zrelih mukaraca, i u reproduktivnim stanicama ena u razvoju.31 Izgleda da se negdje u naoj DNK strukturi krije genetska sposobnost stvaranja tog enzima protiv starenja, ali taj potencijal je iz nekog razloga iskljuen. Robert F. Newbold s Odjela za biologiju i biokemiju na Sveuilitu Brunel nedavno je izjavio da e izoliranje (molekularno kloniranje) ovoga gena omoguiti odreivanje njegove fine strukture u cjelini, pa e se moi primijeniti pri lijeenju irokog spektra ljudskih zloudnih bolesti, zbog ega on ima vanu ulogu i predstavlja vaan cilj koji treba dostii u razvoju sredstava za deaktivaciju raka u ljudima.32 Jednostavno reeno, prouavanje DNK i genetike u velikoj su mjeri prioritetni projekti suvremenog doba, a specifina istraivanja enzima Telomeraze razvila su se tijekom posljednjih godina. Tako su se u razdoblju od 1981. do 1997. provodili ciljani analitiki pokusi s amritom, meutim, telomeraza nije bila na popisu testiranih tvari. Neto prije objavljivanja ove knjige, dva ugledna lijenika koja su bila ukljuena u spomenuto istraivanje izjavila su da Nikada nisu uli da postoji veza izmeu telomeraze i njihova predmeta istraivanja, te daje prema njihovim saznanjima nikada nitko nije testirao. S obzirom na to da je amrita proizvod Skeneovih lijezda (prije spomenute enske prostate) kod kojih su utvrene muke karakteristike i jer je oito da se telomeraza nalazi u reproduktivnim stanicama zrelih mukaraca, vjerojatno je kucnuo as da se pone istraivati taj enzim. Znanstvenici su ve shvatili da, ako telomeraza moe priutiti besmrtnost zloudnim tumorima, onda bi mogla produiti ivotni vijek normalnih ljudskih stanica ako se u njih unese. Prema autorovu saznanju, barem deset vodeih genetskih istraivaa sloilo se da mogunost produenja ivotnog vijeka stanice, uz ouvanje njezina diploidnog statusa,33 karakteristika rasta i obrazaca genskog izraavanja (to je tipino za normalne, mlade stanice) ima vane implikacije za bioloko

istraivanje, farmaceutsku industriju i medicinu.34 95 Kraljevstvo gospodara prstenova U tantrikoj tradiciji, amrita - rosa s ljiljana i nektar boginje - nazivs ambrozijom besmrtnosti i izvorom mladosti. Na isti nain opisana je i meraza, naizgled nedavno otkrie. Po svoj prilici, one su jedno te isto. Mod znanost ima obiaj kretati se nepristupanim i beskrajnim putovima, da 1 koncu susrela stvari uobiajene za drevna znanja, premda im se nazivi i tehti razumijevanje razlikuju. Ono to danas podrazumijevamo pod znanstve tehnologijom, nekada je vjerojatno smatrano magijom. Bez obzira kako je zvali, maginost ostaje. Naalost, krajnja jednostavnost i skromnost duhe umijea bile su dugo izgubljene jer je svijet kapitulirao pred silom logike. Gral svijeta Postupno, irom Istoka i Sredozemlja, tradicije zvjezdane vatre i amrite posti su nestale i prestale biti jedan od osnovnih vidova kraljevske kulture. Ni 900. pr. Kr. vie se nigdje ne spominju, ali to ne znai da izgubljeni ideal nastavio ivjeti u ritualima i sveanostima. U Mezopotamiji i Egiptu poe oko 1960. pr. Kr. iriti nova logika, utemeljena na premisi da je bolje uzi tvari koje su prekovremenim radom proizvele vlastite lijezde, nego tue monalne nadomjeske. Na taj nain osoba je stekla mo kontrole nad povie; svijesti, percepcijom, intuicijom i opim vladarskim kvalitetama, aktivirar odreenih lijezda s unutarnjim luenjem, te apsorpcijom njihovih izlue u krvi. To su mogli ostvariti uzimanjem jednovalentnog zlata, koje na nai nain utjee na pinealnu lijezdu. Sumerani su takvo zlato nazivali shem-a ili vatreni kamen.35 Normalni atom ima potencijal oko sebe - pozitivni stvara jezgra - a ve elektrona koji se vrte oko jezgre nalazi se unutar tog potencijala, izuzev e trona na vanjskom rubu. U normalnim uvjetima elektroni se vrte oko jezgre u parovima. Kad besprijekorno povezu, elektroni planu istim bijelim svjetlom, ali taj pri je ireverzibilan. Zbog toga, oni ne mogu ponovno postati metal, nego os jednostavni bijeli prah. Povezivanje je mogue izvesti paljenjem zlata u s go kontroliranim uvjetima, tijekom unaprijed odreenog vremena, na sti odreenoj visokoj temperaturi. U modernim istraivakim laboratorijima t vri pomou istosmjerne struje. Boginja svjetla i vatre Barat-Anna, oko 1750. pr. Kr. bila je poznata Kasitii Fenianima kao Gospa od Vatrenog Kamena i Dijana Devet Vatri. Simboliz 96 Ljiljan i rua ju je Rosi-crucis - crveni kri u krugu - koji ini osnovu britanske zastave, a na Zapadu je postala poznata po imenu Britannia. Tradicija boginje Vatrenog kamena kasnije je povrno usvojena u Rimu, gdje su vestalske djevice (uvijek ih je bilo est) morale sluiti trideset godina kao uvarice Svetoga ognja. Taj obiaj potrajao je do vremena rimskog kranstva. Rije vesta izvedena je od starog orijentalnog korijena koji znai vatra - zato se ibice i danas nazivaju vestas. Vesta je bila trojanska boginja vatre36, svijee su se palile kao izraz tovanja vjenog plamena koji su djevice odravale u njezinu hramu. Taj obiaj s vremenom je prihvatila Rimska crkva i pretvorila ga u poznati obred modernog crkvenjatva, koji je poznat kao paljenje svijea. Obredi paljenja Vestinih svijea bili su srodni mimohodima s bakljama u ast Perzefone iz Podzemlja, koji su bili naroito rasprostranjeni na jugu Francuske. ak i danas, svake veljae u marsejskoj luci, ljudi se nou okupljaju na sveanosti u bazilici sv. Viktora, koja svijetli obasjana dugakim, zelenim svijeama, * simbolima plodnosti. Tako je drevna tradicija tjelesne zvjezdane vatre (nosaa svjetlosti i rue aron-ske) utrla put simbolizmu svjetlosti baklje, kao to je Barat-Anna prikazana s bakljom u ruci na ranim fenikim noviima. Zadrao se i simbolizam Ljiljana od voda amrite, naravno u prii o Perzefoni, keri boginje Demetre, koja je omoguila kulturalni prijelaz u grkoj mitologiji. Izvori, bunari, potoci, vrela i svi izvori vode koji potjeu iz zemlje poistovjeuju se sa suzama Perzefoninim. Upravo je ona, nakon povratka iz Podzemlja, donijela zemlji novi ivot i proljee, nakon jalove zimske pustoi. Zaarala je zemlju lukoviastim (chabazzeleth) cvijeem: poljskim afranima i ljiljanima iz dolina. U Marseillesu se i danas vide obiljeja starih heretikih obiaja, skrivena iza vela pravovjernog

kranstva, kako bi se odrao status quo. Ne samo da je jug Francuske proet tradicijom Marije Magdalene koja je tamo obitavala od 44. god. pos. Kr. do svoje smrti 63. god. pos. Kr.37 nego je sve do 5. st. grki bio slubeni jezik u Marseillesu.38 U predajama o Perzefoni i o Gralu, Marija je stekla titulu la Dompna del Aquae (Gospa od Voda), a njezini potomci postali su Kua del Acqsa. Od vremena kad je Chretien de Troves u 12. st. napisao pripovijetku Ywain i Gospa od Zdenca, u kojoj se Gospa podudara sa Dompna delAquae, naslijede del Acqsa (i njihov amritsko-ljiljanski simbolizam) odralo se u arturijanskoj knjievnosti. Sredinja tema te batine ostala je ista, izravno povezana s Magdaleninim likom i alternativnim naslijeem du Laa (koji su prihvatili ruu zvjezdane vatre). Prirodnim slijedom dogaaja, u spisima sir Thomasa Malorvja iz 15. st., ta su 97 Kraljevstvo gospodara prstenova se dva stila stopila u Gospu od Jezera, a mnogi Magdalenini enski potc poput Nimue i Vivian d'Avalon (Lancelotove majke), stekli su taj naziv. Ako se vratimo Pjesmi nad pjesmama kralja Solomona, imajui na umu bolizam rue i ljiljana koji je odolio stoljeima, vidjet emo da je izgub nevjesta iz starozavjetne Pjesme nad pjesmama lik koji je i te kako uspore Marijom Magdalenom. Pjesma sama po sebi podsjea na drevne sumerske tekstove koji su se li prilikom sklapanja braka, a od posebne je vanosti nevjestin pripjev: > kralj sjedi za stolom, lavanda moja dii mirisom ugodnim (1:12). To je al na sveti brani obiaj Hieros Gamos, kada mesijanska nevjesta priprema g za svojeg kraljevskog enika i pomazuje ga, dok on sjedi za stolom s pom lavande: mirisnim eterinim uljem lavande s Himalaje. Kada taj tekst usporedimo s novozavjetnira. tekstovima Mateja (26: Marka (14:3) i Ivana (12:1-3), ,onIIa moemo jasno vidjeti da se in vjen ponavlja i odvija u skladu sa starim obiajima. Tako u Ivanovu evanelju emo proitati: est dana prije Pashe doe Isus u Betaniju ... Ondje mu zgotovie veeru. Marta je sluila, a Lazar bio jedan od onih koji su sjedili s njim za stolom. " Tada Marija uze litru prave, dragocjene lavandine pomasti, pomaza noge Isusove i otre ih kosom svojom. Miris pomasti napuni svu kuu. I Matej i Marko dodatno objanjavaju kako je Marija pomazala i Isu: kosu dok je sjedio za stolom. Nema nikakve dvojbe da nam putem toga d nog obreda Biblija jasno poruuje da su se Isus i Marija Magdalena vjer tog dana u Betaniji.39 Ako se i ne moe potvrditi tko je nevjesta u Pjesmi pjesmama, Marija Magdalena je (od trenutka svadbe 33. g.) imenovana Ru aronskom i Ljiljanom iz dolina - a kasnije su je srednjovjekovni vitezo Provanse oslovljavali s Gralom svijeta. 98 Robin iz Zelen-ume Lovac Herne O lovcu Herneu, nekada lugaru ovdje U umi windsorskoj, prastara bajka veli Da cijelu zimu on, u gluho doba noi, K'o jelen silno rogat oko hrasta hoda On tamo stablo zatire, i stoku otimlje Pa krave mjesto mlijeka daju krv, Dok on na straan nain buno lancem trese. Za tu ste sablast uli i jamano znate Da su praznovjerni i tupi nai preci Usvojili i dalje predali do nas K'o istinu tu pripovjetku o lovcu Herneu.*

Pria o Herneu Lovcu iz Shakespeareovih Veselih ena ivindsorskih1 vodi nas u eru vladavine Plantageneta, tonije kralja Rikarda II. (1377. - 1399.) koji je ivio u Windsorskom dvorcu, u engleskoj kraljevskoj pokrajini Berkshireu. U to davno vrijeme, glavni kraljev lovac bio je Herne. Jednog prohladnog jutra, on i kralj otili su u kraljevsku umu, gdje su na nekoj istini nabasali na plemenitog bijelog jelena. Umjesto da pobjegne, jelen se licem okrenuo prema lovcima i njihovim psima, a potom navalio prema kralju Rikardu te ga sruio s konja na zemlju. Uvidjevi u kakvoj se opasnosti nalazi kralj, Herne je pojurio i isprijeio se izmeu ivotinje i kralja, meutim jelen ga je ranio rogovima prije negoli je lovac uspio udariti svojim sjeivom. Herne je bio teko * Preuzeto iz: William Shakespeare, Vesele ene windsorske (prijevod J. Torbarina), Zagreb, Matica hrvatska, 1982. Prim. prev. 99 Kraljevstvo gospodara prstenova ranjen i svima je bilo jasno da mora umrijeti. No tada je iz ume iziao nac na crnom konju, predstavio se kao Philip Urwick, mudrac s moima mogu izlijeiti Hernea. Privrstio je jelenje rogove na Herneovu glavu i c gaNakon duljeg oporavka, Herne se vratio na kraljevski dvor, gdje mu je dao blago i kraljevski smjetaj. Njegovi kolege - lovci - postali su mu t zavidni, da su dvojica oklevetala Hernea. Prema njihovim rijeima, on j( stao instrument zle magije otkako se nalazio pod zatitom mudrog Urw Njihove lai bile su do te mjere uvjerljive da kralju nije preostalo drugo, da otpusti lovca. Kasnije, te iste noi, vidjeli su ga objeena o veliki hrasi jutra, hrast je pogodio grom, a Herneovo tijelo je nestalo. Kau da se od tog dana Herneov duh pojavljivao u pono tijekom zim razdoblja, jaui na jelenu s rogovima na glavi po umskim puteljcima vim ske ume. U meuvremenu, kraljevi lovci postali su posve nesposobni bez nog lovca, te su odluili poi po savjet mudrom Urwicku. On im je savjel da sa psima i konjima odu do Herneova hrasta, kako bi se ponovno udru njim i odjahali zauvijek na nono nebo, u lov na due mrtvih. Slijedei Shakespeareove upute, turisti su jo 1598. nahrupili u Win gdje je odgovarajui hrast proglaen Herneovim. Kada se veliko i staro s sruilo tijekom oluje 1893., posjeeno je i izrezano na tisue komadia k( se prodavali kao suveniri. Kralj Eduard VII. dao je zasaditi novi hrast k postao Herneov te i danas postoji. * Dijana i divlji lov Psi koji slijede fantoma Hernea u njegovoj hajci na due diljem neba, naz se Gabrijelovi psi, jer je prema staroj predaji zadatak arhanela Gabrijel, da privodi due na Sud.2 Gabrijel i Herne slikovito su izjednaeni na k; nom reljefu iz 13. st., koji se nalazi na vratima crkve Stoke Gabriel u ju Devonshireu. U vremenima prije Hernea bilo je i drugih junaka o kojima se govori predvode divlji lov. Treba spomenuti nordijskog boga Odina i legenda francuskog Hellequina3, ije je ime izvedeno od danskog Ellerkonge, inai Elverkonge, to znai vilenjaki kralj. U klasina vremena, lov je predv Dijana, iji su noni jahai nazivani Divljom hordom. Prema tradiciji Kali jana je bila jo jedno boanstvo koje se vezuje uz mjesec, a jelen je bio nje sveta ivotinja. Strogo gledajui, ona je prije bila umska nimfa nego bog 100 Robin iz Zelen-Sume Njezina kultura bila je u skladu s ranim Caille Daouine, umskim ljudima, Tuadhe d'Anuima Gospodara prstenova, a kako je pripadala vilinskoj rasi, nekoliko se puta nala na udaru Rimske crkve. Godine 1140. Dijana je postala rtva Vatikanskog zakona. U kanonu pod nazivom Sloga neslonih ona se kritizira jer leti bez Boje dozvole! Nakon toga, njezine sljedbenike nemilosrdno su progonili lovci na vjetice, stoje naroito uzelo maha nakon 1486. kada je objavljeno djelo Malleus Malefi-carum, koje su napisali dominikanski fratri Heinrich Kramer i James Sprenger. Ovo zlo djelo (poznatije pod nazivom eki za vjetice)

prikupilo je informacije iz Sloge neslonih te iz ranijeg propisa iz 9. st. pod nazivom Canon Episcopi u kojem se o Dijani govori sljedee: Ne smije se zanemariti injenica da grene ene koje su bile razvratne s vragom, te bile zavedene * demonskim iluzijama i obmanama, vjeruju i ispovijedaju da u nonim satima, jau na stranim zvijerima uz bok Dijani, neznaboakoj boginji, koja s nebrojenim mnotvom ena u mrtvoj, nonoj tiini prelazi velikim zemaljskim prostranstvima.4 Upravo se iz Dijanina kulta divljeg lova te mnogih crkvenih aluzija o enama, nebeskim nonim jahaicama, razvila ideja o vjeticama koje jau na metlama ili poznatim ivotinjama5. Prema tradiciji Zbora Vilinskih prstenova Tuadhe d'Anua - koja je povezana s Okruglim stolom kralja Artura - sljedbenike Dijane dovodilo se u vezu s plesom Prstena, kolom. Na elu je bio predvodnik koji je uskovitlani Prsten vodio u svim smjerovima. To se temeljilo na plesu u kojem je Apolon predvodio devet muza iz grke mitologije. Upravo od ovog obreda potjee izraz Voa prstena.6 U vremenima koja su prethodila srednjovjekovnoj inkviziciji, Dijana se nije smatrala vjeticom. Ona je utjelovljivala samodostatnu enu, stoje bio dovoljan razlog da Crkva prokune njezinu tradiciju. Ona je bila Gospa od Divlje ume, a njezin lunarni aspekt izravno se dovodio u vezu s obiajem Mjeseeve rose, koji se slavio svakih dvadeset i osam dana. Veliki poznavatelj kultura boginje, Robert Graves, ukazuje na injenicu da je mjeseeva rosa bila magijski izraz za menstruaciju.7 Tako moemo ustvrditi da je Dijanino istinsko naslijee u biti bilo isto naslijee kao kultura ljiljana i rue, tantrike Shakti Dijana je bila utjelovljenje pozitivnih aspekata lunarnih snaga drevne suvasi-nijske tradicije, ali za biskupe kranskog poretka, ona je bila nono iskuenje. 101 Kraljevstvo gospodara prstenova U kasnom srednjem vijeku, brutalni dominikanac, veliki inkvizitor Tom; Torquemada proglasio je Dijanu avoljim izaslanikom i nazvao je bogii neznaboaca.8 S obzirom na njezina tobonja nona jahanja i divlji lov, c se govorilo kao o lilitskom sukubu koji seksualno iskoritava mukarce kom njihova sna. U to doba zavodljivi noni (eng. nyghte) sukubi, nazivali a maere, a za Dijanu se govorilo daje najgora nyghte-maere za mukarce. o porijeklo engleske rijei nightmare (nona mora).9 Tijekom mranog doba smatralo se da Dijana vlada svim divljim un Europe i Engleske - zato su je nazivali Gospom Zelen-ume. Upravo se toga i zbog njezina tobolca sa strijelama Dijanin kult vrsto ukorijenio gende o Robinu Hoodu. fc Rogati Bog injenica da je sam Robin Hood bio Gospodar prstenova i povijesni vile ki kralj Albi-gensa, tema je o kojoj emo uskoro raspravljati. U meuvren bilo bi prikladno razmotriti njegovu vezu s Herneom Lovcem - ovo mod shvaanje popularizirano je osamdesetih godina 20. st. u britanskoj TV-Robin od Shenvooda. U toj seriji Robin ivi u 12. st., kao i kralj Rikard La Srca, meutim prikazan je kao Herneov .sin s jelenskim rogovima, koji postojao do 14. st.! Tradicija koja se u seriji eljela prikazati mnogo je dre od Herneove. Radi se o drevnom jelen-bogu Kerneu ili Cernunnosu, pc tijem kao Rogati Bog. Predaja o Cernunnosu bila je rasprostranjena u Galiji i galskoj Britaniji, bog plodnosti, obilja i podzemnog svijeta10 on se raao za zimskog sols kako bi se u svibnju, tijekom svetkovine Beltane, vjenao s boginjom Mj a potom umro za ljetnog solsticija. Tako je on simbolizirao neprekinuti raanja, umiranja i ponovnog raanja na emu se temelje sva poganska v vanja. Naroito oaravajui prikaz Cernunnosa nalazi se u parikom mi Cluny, gdje je urezan na oltarski kamen kao Rogati Bog s uvijenim prste (ogrlicom) koji mu visi na svakom rogu, i ukazuje na njegov plemeniti st; U inkvizicijskoj Europi, kao to moemo i pretpostaviti, Cernunnos je Pan, arkadijski bog pastira, prikazan na podao nain. Pan se najee prika: s obiljejima jarca. Iz nekog su razloga biskupe i

fratre rogovi, bilo jarei, jelenji, asocirali na avla. Zbog toga su i jelene i jareve smatrali sotonsk Jelenje bio totemska ivotinja Tuadhe dAnnua, dok je jarac bio izvorni sii drevnog egipatskog boga Khema. Oko 2800. pr. Kr., druga dinastija far 102 Robin iz Zelen-ume Khem iz Mendesa: Pentagram i jarac Iz Knjige Postanka: Prva knjiga Otkrivenja viteza Davida Wooda Raneba koji je ivio u gradu Mendesu11 na delti Nila, uvela je zodijakalni znak Jarca. O Khemu se zato govori kao Khemu iz Mendesa, a njegov simbol, okrenuti pentagram, smatrao se istinskim magijskim predmetom moi. Tako su u srednjovjekovnoj crkvi i jarac i petokraka zvijezda postali demonski likovi. U ezoterinoj tradiciji, pentagram je bio obiljeje prosvjetiteljstva, a dovodio se u vezu s predidovskim sabatom, ritualnim danom koji je posveen promiljanju i doivljajima, te se razlikuje od svakodnevnog tekog rada. Zbog toga se Khem iz Mendesa nazivao sabatskim jarcem, a u akademskim krugovima naziv sabatski uvrijeen je za studijsku godinu. Sabatski jarac u obrnutom penta-gramu prikazanje tako da mu rogovi ine dva gornja kraka zvijezde, ui bone krakove, a brada donji krak.12 Kada se pentagram nalazi u izvrnutom (mukom) poloaju, Khem se prepoznaje po smaragdu koji je na mjestu gdje se spajaju rogovi. Kada se okrene na pravu stranu, pentagram postaje simbol ene: gornji krak predstavlja glavu boginje, boni krakovi njezine su ruke, a donji krakovi noge. Smaragd se nalazi na mjestu gdje se spajaju noge, dakle ima vulvalni poloaj. Ponekad se izvrnuti Khem pentagram prikazuje s plamenovima koji se izdiu iz svetog dragulja (izmeu rogova). Ti plamenovi nazivaju se astralnim svjetlom. Kada je pentagram u 103 Kraljevstvo gospodara prstenova poloaju boginje, materniini plamenovi (izmeu nogu) predstavljaju zvjezc vatru, univerzalnu lunarnu bit tantrike kale. Legenda o Robinu Hoodu Uz kralja Artura, u Britaniji jednaku popularnost uiva Robin Hood, legen ni odmetnik iz 12. st., gospodar Zelen-ume koji je otimao od bogatih kak davao siromanima. Robinove romantine avanture sauvane su tijekom ljea u baladama, igrokazima, knjigama, pjesmama i filmovima, a sama pri vijetka doivjela je mnoge adaptacije i nadogradnje. Unato svim neuspje istraivanjima i sumnjivu autorstvu, injenica je da Robina Hooda, ba k kralja Artura, nije teko istraiti. U postojeim spisima moe se provjeriti da se ime Robina Hooda prvi \ spominje 1377. kada je engleski spisatelj William Langland u svojem djelu V Piersa Plouimana napao korumpiranost Crkve i drave. U tom djelu on kae: mogu ispjevati Oena savreno kao sveenik, ali mogu rime o Robinu Ho< i grofu Randolphu od Chestera. Nakon toga, pripovijetke o Robinu Hoodu i Malom Johnu pojavile su : drvorezu, a redovnik Tuck pojavio se u prii poznatoj kao Robyn Hode i m nik oko 1450. Nakon toga, irom Britanije izvodili su se igrokazi s tom tem* Mnogi su sabrani, te su u izdanju English pressa postali slavni kao Geste* o bynu HodeuP Knjiga je objavljena 1500., a iz nje itamo: ujte i poujte, gospodo, slobodnjake krvi rode, ispriat u vam priu, on zvao se Robyn Hode. Nakon toga, druini su se prikljuili Much, Millerov sin i Will Scarlet 0 Scarlock), a gospa Marion prvi se put pojavila u igrokazu Duhovske por (V/hitsuntide) oko 1500. Nakon toga, ona i Robin postali su tradicionalno vezani kao Kraljica i Kralj Svibanjskih sveanosti. Ova ljubavna veza temelj na francuskoj pastorali iz 1283. pod nazivom Robin i Marian}11 Mogue je d; od tih Svibanjskih sveanosti Robin povezuje s jelenom. Tako jelen odije * Na arhainom engleskom geste ima znaenje romance ili ljetopisa pisanog u me Prim. prev. 104 Robin iz Zelen-ume Robin iz Zelen-ume njegov crveni ogrta u svibnju, a mahovina nalik jelenskim rogovima, ponekad se naziva trakom na

kapi Robina Hooda.15 Osim toga, tu je i Abbots Bromlevjev Ples s Rogovima, koji je potekao u Staffordshireu.16 Svibanjske sveanosti, s okienim svibanjskim stupovima i ritualnim udvaranjima poinju 1. svibnja kada proljee postaje ljeto. Sveanosti traju do bel-tanskog sabata plodnosti (Bale-vatra), tj. do 5. svibnja. To je takoer sveanost Marije Ciganke, Morske Djeve iz 1. st., svete bludnice i boginje ljubavi. Ona kao Marian predstavlja Svibanjsku kraljicu koja se sjedinjuje s Rogatim: Gospodarom Zelen-ume17 koji je Pict-sidhejima bio poznat pod imenom umski Kralj Caille Daouine. Kao to znamo, glavno boanstvo bila je Dijana od Mjeseca: Kraljica-Lovac iz Divlje ume i boginja plodnosti.18 I William Shakespeare prikljuio se bratstvu Robina Hooda u 16. st., jer spominje Robina, Johna i Scarlett u Henriku IV. U znatno romantinijem tonu 105 Kraljevstvo gospodara prstenova spominje ga u Kako vam drago, kao Robina od Zelen-ume (in 1, scena kojemu prognani vojvoda kae: Vele da je ve u Ardenskoj umi i mnogo je veselih ljudi s njime; tamo ive kao neko engleski Robin Hood. Vele da mnogo mladih plemia grne k njemu dnevice i da im vrijeme prolazi bezbrino, kao neko u zlatno doba.* Prije Geste o Robynu Hodeu, u pripovijetkama poput Robyn Hode i redovnik, bin je prikazan kao donekle nasilantnomak, to se vidi iz niza krvavih avai ra, no njegov lik s vremenom je postajao blai, a dobrohotnost vea. Robin mjesto boravka u Gesti donekle je zbunjujue; naime, prvo se govori da bo u Barnsdaleu u pokrajini Yorkshire, a potom da je u ervudskoj umi u krajini Nottinghamshire - ta diskrepancija moe se objasniti injenicom d; barem dvije odvojene legende utkane u ovu pripovijetku. Upravo u ovoj gakoj prii notingemski erif javlja se kao Robinov glavni neprijatelj, nara uz korumpirane sveenike: Biskupe i nadbiskupe Spominjat emo, te umu, I monog notingemskog erifa Imamo na umu. U mnogim je zgodama Robin svojatan u razliitim dijelovima Engle: Od sjeverne granice sa kotskom do Exetera na jugozapadu. ak je i vrijt njegova ivota nejasno ako je suditi po brojnim igrokazima i tekstovima. T je bilo do 1521., kada je na scenu stupio kotski povjesniar John Major, je mnoge godine proveo na parikom sveuilitu. Vratio se kako bi poua na Sveuilitu u Glasgowu, a odmah nakon povratka objavio je knjigu Pov Velike Britanije u kojoj se era Robina Hooda smjeta u kasno 12. st., u vrije vladavine kraljeva Rikarda I. i Ivana Bez Zemlje iz Kue Plantageneta. U Mi rovoj Povijesti, koja je prikupljena u Francuskoj, jasno se vidi daje Robin Hi * Preuzeto iz: VVilliam Shakespeare, Kako vam se svia (prijevod S. Jei), Zag Matica hrvatska, 1951. Prim. prev. 106 Robin iz Zelen-ume bio poglavar s titulom, u tekstu se spominje kao Dux, (plemeniti vojvoda).19 Neto kasnije, 1549., Richard Grafton, pisar kralja Eduarda VI. u svojoj Velikoj kronici pisao je o Robinu kao plemenitau, nazivajui ga grofom Robertom, kojemu je Kruna konfiscirala posjede. Potom je, u dvije elizabetanske tragedije napisane 1598., Shakespeareov suvremenik Anthonv Mundav spominjao Robina kao pravinog grofa od Hun-tingdona, kojega je zajedno s bratom Johnom smjestio u vrijeme vladavine kralja Rikarda I. Plantageneta.20 Nakon toga, dr. William Stukelev (1687. - 1765.), lan linkolnirskog Kraljevskog drutva i Drutva za ouvanje starina, drao je da je Robin, pretendent na hantingdonsku grofoviju, bio poznat pod imenom Robert Fitz Odo (Fitz Oath ili Fitzooth). Meutim, nastojei razotkriti njegovo rodoslovlje, Stukelev je pripisao Robina pogrenoj obitelji, zbog ega su mnogi, naalost, diskreditirali to otkrie koje je u osnovi potpuno relevantno. Poslije je glavni glumac u sagi o Robinu Hoodu bio sir Hans Sloane (1660. - 1753.), lijenik, prirodnjak i antikvar, ija se zbirka dokumenata nakon njegove smrti nala meu onim zbirkama na temelju kojih je parlament izdao Ukaz za osnivanje Muzeja Britanije u Londonu. Izmeu ostalih, danas glasovitih Slo-anovih manuskripata, nalazi se jedan koji datira oko 1600., u kojem ne samo

da se spominje da je Robin roen 1160., nego se povezuje s mjestom po imenu Lockslev.21 U Manuskriptu se ne objanjava gdje se Lockslev nalazio, ali je opeprihvaeno da se zapravo radi o Loxleyju, kako se kasnije uvrijeilo pisati. Tako je, to se Robina Hooda tie, u 18. st. zahvaljujui Sloanovim manuskriptima, Yorkshire izbio u prvi plan, jer se sjeverozapadno od Sheffielda nalazi selo po imenu Loxley. Sve do 1864. istina o Loxleyu nije bila znana, dok je nije istraio povjesniar, spisatelj i heraldiar James Robinson Planche. Robin Hoodov Loxley ne nalazi se u Yorkshireu, pisao je on, nego u Warwickshireu, u blizini doma Williama Shakespearea, kod Stratforda na rijeci Avon. U Popisu plemstva iz 1196. (tijekom vladavine Rikarda I. Lavljeg Srca) stoji da Fitz Odo od Loxleya vie nije vitez. Povijesni Robin Tragajui za povijesnim Robinom Hoodom, valja imati na umu daje Robin alternativa imenu Robert, dok je Hood (izvorno Hod, Hodd ili Hode) nain na koji su vilenjaci oslovljavali teutonskog duha Hodekina, koji se u engleskom folkloru naziva Robin Goodfellow (ili Puck, kao npr. u Snu ljetne noi). 107 Kraljevstvo gospodara prstenova Odmah se javljaju sljedea pitanja: je li postojao plemi koji je bio u za s kraljem Ivanom Bez Zemlje (1199. - 1216.), a koji je osim toga bio Go; dar uma ili vilenjaki kralj. Ako jest, je li taj plemi imao vezu s Loxleye Warwickshireu? Je li bio zakoniti pretendent na grofoviju Huntingdon, zal neprijatelj Crkve i je li se zakonito sluio imenom Fitz Odo ili Fitzooth? Na pitanja odgovor je Da. Loxley se nalazi jugoistono od Stratford-upon-Avona, u blizini stare vikirsko-oksfordirske granice. Iako izgleda da su se grofovi Warwickshii Oxfordshirea dobro slagali (ak su imali domove na suprotnim podrujim granini teritorij uvijek je bio kamen spoticanja i nesporazuma, barem t tie gospodarenja i upravljanja posjedima. Oksfordski grofovi su se od srpnja 1142. nastavili na stariju lozu potorr princeze Melusine i Reinfroi de Verrieres en Foreza, koja je poela s Alb com, sinom Aubreyja, vilenjakog kralja i grofice de Guisnes. Albericov d: sin postao je trei grof od Oxforda nakon smrti starijeg brata - ime tog m ljetnog, treeg grofa bilo je Robert, a njegovu zemlju nadzirao je neki Will Fitzoath.23 Robertovo obiteljsko ime de Verrieres en Forez tijekom vrem skraeno je na de Vere. Cokayneov cjeloviti popis plemstva objanjava kako je 1142. kraljica Mat (majka kralja Henrika II. Plantageneta) Robertovu ocu uruila darovnicu 1 izraava njezinu elju da Alberic postane grof od Cambridgea. U toj grof< nalazila se i mala pokrajina Huntingdon. Nju je privremeno zaposjeo ko kralj David, koji nije bio presretan to je postao podanik Kue de Vereovih je kao posljedicu imalo diplomatsku smicalicu, te je Alberic izabran za g od Oxforda. Pria o grofoviji Huntingdon poela je u saksonska vremena s Harok Godwinsonom od Wessexa. On je kasnije postao kralj Harold II. koji je ginuo u bitki kod Hastingsa 1066. (predugako bi bilo do detalja pojanja povijest grofovije na ovom mjestu, ali je moete nai u Dodatku V, dok ] datak VI. pojanjava vanost Robinove maslinastozelene boje). Zna se daje 1090. Huntingdon bio batina flamanske Kue Vermandois (s njima je K de Vere bila u srodstvu),24 kojoj je zbog brane veze kotski kralj David po; doivotni skrbnik. U to vrijeme bjesnjeli su sukobi izmeu Engleza i kot David je vidio svoju priliku da zahtijeva Huntingdon za kotsku, kad mu postane punoljetan prije nasljednika Vermandoisovih. Nakon oeve smrti 1194. Robert de Vere shvatio je kako je Darovnica gre vije Cambridge iz 1142., kraljice Matilde, toliko lukavo sroena da njegov e nije nita mogao uiniti po tom pitanju. Kako navodi Popis, Matilda je Albei 108 Robin iz Zelen-ume poklonila pokrajinu Cambridge u svakom sluaju, osim ako njome ne zavlada kotski kralj, to nije bio sluaj. koti su zahtijevali samo nasljednu grofoviju Huntingdon. Kad je Alberic umro, starijem sinu Aubrevju, drugom grofu od Oxforda, sve je ostavio u nasljedstvo. Robert je zahtijevao

da mu po nasljednom pravu pripadne grofovija Huntingdon. On nije ni slutio da e jednog dana naslijediti Oxford, jer e mu brat umrijeti bez sina. Za to vrijeme, kralj Ivan Bez Zemlje proglasio je Robertova starijeg brata Aubrevja, erifom Essexa, meutim, za vrijeme njegova putovanja u Irsku, Engleska se nala pod crkvenim interdiktom", a kralj je ekskomuniciran. Sva Au-brevjeva zemaljska dobra, ukljuujui i obiteljski dvorac Hedingham u Essexu, konfiscirana su, a biskupi (ijoj se vjerskoj doktrini kralj Ivan Bez Zemlje odbio pokoriti) javno su optuili Aubrevja da je lo savjetnik kralja. Za razliku od svojeg kriarskog katolikog brata Rikarda I., Ivanu ni u primisli nije bilo da se brine oko prevrtljive udi sveenika i njihovih marionetskih baruna koji su svojim nametima iznuivali porez od puka. U meuvremenu, Ivan se trudio sauvati upravu Plantagenetovih netaknutom, uvajui vlastite sudove izvan feudalne strukture koju su uspostavili Normani. Zbog toga nije bio popularan meu feudalcima. Sluaj je htio da nakon svae s papom oko izbora kanterberijskog nadbiskupa i Ivan postane rtva dokumenta koji je nametao da poloaj kralja bude ispod papina, svialo se to kralju ili ne. Dokument se zvao Konstantinova darovnica. Slijedom dogaaja, Crkva je konano pobijedila. Na livadi Runnvmede, uz junu obalu Temze, 15. lipnja 1215., kralj Ivan Bez Zemlje bio je prisiljen potpisati Magna Charta, i formalno predati kraljevu mo u ruke Crkvi i normanskim barunima. Magna Charta je vjerojatno najrazorniji dokument koji je Engleskoj ikada bio nametnut, jer je puku za sva vremena ukinuo zatitu kralja i njegovih slubenika te utemeljio pozitivan feudalni klasni sustav s Crkvom na elu, koji nije ostavljao manevarskog prostora. Slijed dogaaja zastrt je uobiajenim velom strateki prikazane kranske povijesti, pa o kralju Ivanu u koli uimo da je bio negativac, dok se njegov brat, huligan Rikard I. prikazuje kao olienje viteke vrline (iako je tijekom desetogodinje vladavine jedva proboravio krae vrijeme u Engleskoj!). Nakon to mu je Crkva konfiscirala obiteljsko naslijee, Aubrev de Vere je umro, a njegovu bratu Robertu nije preostalo nita drugo, nego da se bori za ispravljanje nanesene nepravde - ne samo za povratak titule oksfordskog grofa * Interdikt - zabrana bogosluja, ali i zabrana upravljanja svojom imovinom koju je u srednjem vijeku nareivao rimski papa kao kaznu. Prim. prev. 109 Kraljevstvo gospodara prstenova i dvorca Hedingham nego i za ume u Essexu o kojima se brinula obitel zoath. to se toga tie, Cokayne izvjetava da su 23. i 24. listopada 1214. d u Canfieldu i Hedinghamu vraeni Robertu te da je on platio 1000 maral povratak posjeda njegova brata i posjeda nasljednika Williama Fitzoatha. Iz spisa nije jasno zato je Robert postao jedan od uvara Magna Cl ali to je vjerojatno bila cijena koju je morao platiti kako bi njegovoj obitelj vraeni posjedi. Meutim, nakon potpisivanja Magna Charta kralj Ivan i je potjernicu za Robertom optuujui ga za izdaju, a Robert je potraio pc kod francuskog princa Luja, nagovarajui ga da se bori protiv engleske ki U meuvremenu, papa je bez odlaganja ekskomunicirao Roberta zajedno dvadeset etiri preostala uvara Magna Charta (koji su ionako bili nevani je postupke kralja Ivana ionako sankcionirala sama Magna Charta.25 Nako: ga, Ivan je zaposjeo Robertov posjed u Buckinghapishireu, dvorac Hedingl te posjed u Oxfordshireu,26 ostavljajui iscrpljenog plemia kao jednosta Roberta Fitzoatha. Upravo o novonastaloj situaciji iz 1216. Popis plemstva27 govori: ekskc nicirani Robert (Robin potomak i zakoniti nasljednik Aubrevja vilenja kralja, upravitelja kraljevske ume, batinik Fitzoatha iz Loxleya i potra: prava na grofoviju Huntingdon) pobunio se protiv kralja Ivana, jer mu je K oduzela sva obiteljska prava i titule. 110 -12 Vjetiji prsten Poganska batina Prema tumaenju Crkve, kult wicca* (koji se naziva arobnjatvo**) povezan je * sa svim drevnim

poganskim vjerovanjima i zato je sotonski. To je, dakako, nemogue jer je Crkva izmislila demonskog Sotonu u 4. st., a poganski kultovi postojali su mnoga stoljea prije kranskog vremena. Naziv wicca relativno je novog datuma (etrdesetih godina 20. st. ponovno ga je u upotrebu uveo Gerald Gardner iz hermetikog Reda zlatne zore)1. Stari zavjet, primjerice, ne spominje Sotonu kao Antikrista, ali sadrava brojne napomene o vjeticama i arobnjatvu. Izraelski kralj aul odluio se posavjetovati s mudrom vjeticom iz En Dora, veer prije bitke na Gilboi (1. Samuel 28:7-25). Vrline arobnih napitaka spominju se u Postanku (30:14-16), gdje Jakob (otac izraelskih plemena) pripovijeda kako njegove ene spravljaju afrodizijaki napitak od mandragore. Ako nam je stalo do ispravnog shvaanja, onda valja rei daje u engleskim Biblijama upotreba rijei vjetica nepotpuna. Bolji prijevod bio bi ena-proroica, jer bez obzira na sve, ideja ene s talismanima i posebnim moima postojala je davno prije nego to su Sotona i Antikrist izmiljeni. Kako biblijska pria napreduje, od najdrevnijih vremena do vremena proroka u prvom tisuljeu pr. Kr., tako nam postaje sve jasnije da su arobnjaci, magi, Wicca (ita se wika) je dobronamjerno arobnjatvo iji prirodno orijentirani obiaji i praksa potjeu od pretkranskih religija. Osim toga, wicca je i naziv za mukog arobnjaka, maga. Prim. prev. U izvorniku stoji witchcraft, to se u nas prevodi s arobnjatvo, vraanje, meutim, sama rije je sloenica od witch = vjetica i craft = vjetina. Imajui to na umu, rije arobnjatvo (vraanje) dobiva jo jednu dimenziju. Prim. prev. f 111 Kraljevstvo gospodara prstenova vjetice, nekromanti i njima slini bili prokletstvo za novonastalu jedno nu religiju. To nije bilo stoga to su bili sotonisti, ve jednostavno zato 1 podravali ideju prirodnih sila i drugih bogova tijekom vrenja svoje mag izabrani Bog nije im za to izdao dopusnicu. U ono se vrijeme moglo t onoliko bogova i boginja, koliko se htjelo. Stari zavjet navodi imena mn koje je tovao kralj Solomon, to moemo vidjeti u Prvoj knjizi o Kraljevima 1\ Tek je kasnije kranska crkva sva ta boanstva svela pod zajedniki nazi i prozvala ih Sotonom. Postupno su u idovskoj i kranskoj kulturi stari obiaji naputeni, hova je postao apsolutni, jedini, jednostrani, Svevinji gospodar svega. Per ija Jehove postala je potpuno apstraktna, te je izgubio svaki fiziki kont; ovjeanstvom. U poganskoj misli, nebo i zemlja bili su odraz velianst Prirode, iji su dio bili i ljudi. Ali zaiidove i krane, Priroda u cjelini (uklj jui sunce i nebesa) postala je slukinja Boga koji je stvorio sve: Nebesa Boju kazuju, navijeta svod nebeski djelo ruku njegovih (Psalam 19:1). Navodi se da Jehova transcendira ak i samu prirodu, zbog ega je har nija izmeu ovjeanstva i prirode izgubljena. Suprotno tome pogani su d da se neizrecivo boansko oituje u prirodi, koja obuhvaa i bogove i dru: To vjerovanje zauvijek je poljuljao ortodoksni establiment, kada je prirc harmoniju odbacio u korist sluganstva. Tako je ravnotea odnosa izmeu i pojavnog svijeta unitena, a cjelovitost konano izgubljena. U okviru obiaja pretkranske vuicce, glavno muko boanstvo nije bio tona, niti je bilo samo. U praksi bila su dva vilinska boga, Kralj Hrast (1 ga je predstavljao crvenda) i Kralj Boikovina (kojega je predstavljao cai Kralj Hrast (koji je nazivan Crvenolikim Robinom ili Crvenoprsim Robir kao Gospodar Zelen-ume bio je prikazivan s jelenskim rogovima, kao vil ski Rogati Bog i predak Hernea Lovca koji je umro na vindsorskom hn Tako Kralj Hrast predstavlja osnovnu vezu izmeu Hernea i Robina Hoo( Kralj Boikovina (nezastraen svom crkvenom propagandom u vezi Sv. Nil pravi je vilenjaki uzor za Djeda Mraza. Tradicionalna boginja Zelen-ume je Dijana. Zato je 1921. istaknuta antropologinja dr. Margaret Murrav de rala i pojasnila arobnjatvo (ivitchcraft) kao Dijanin kult,3 koji je progl; sotonskim upravo zbog tamne, ugnjetavake strane kranstva i biskup: vjerovanja da izmiljeni sotonski karakter doista i postoji. Danas prema kranskom kalendaru postoji itav niz sveanosti i blage tijekom godine, a dva najrairenija su Boi (25. prosinca) kojim se slavi sov roendan, te Uskrs (datum je promjenjiv)

kojim se slavi Isusovo uskrsr 112 vjetiji prsten nakon raspea. Ali odakle te svetkovine? Obje su pretkranske, odravale su se tijekom mnogih stoljea i bile povezane s kretanjem sunca. Biblija, ili bilo koji autentini dokument, ne spominje datum Isusova roenja. Vie od 300 godina prolo je otkako se rodio i nitko nije slavio njegov roendan - naroito ne javno. Taj datum sigurno nije bio zabiljeen na kalendaru predrimske crkve, jer ga je tek u 4. st. odredio car Konstantin Veliki. Prema njegovoj uredbi, 25. prosinca ima se odravati Kristova misa, jer se podudara s poganskom svetkovinom sunca Sol Invictus, koja je slijedila nakon zimskog suncostaja 21. prosinca. Tako je na Zapadu Boi strateki zasjenio tradicionalnu drevnu svetkovinu Yuletide koja se odravala u ast Yulanua, Gospodara uma. Raunanje vremena Uskrsa neto je sloenije, jer moe biti od 22. oujka do 25. travnja. Uskrs pada na prvu nedjelju nakon punog mjeseca, poslije proljetne ravnodnevice. Moglo bi se rei da je naslijedio idovsku Pashu. U staroza- vjetnom Levitskom zakoniku4 stoji da se ona svetkuje etrnaestog dana mjeseca niana (oujak-travanj), kada nakon ravnodnevice mjesec prvi puta bude pun. Rimski sveenici vrsto su odluili da Uskrs uvijek mora pasti u nedjelju, to znai da nisu eljeli odrediti datum koji e se slaviti svake godine (kao to je sluaj s Boiem). Unato argumentima za lunarni ili solarni kalendar, ili protiv njih, u Engleskoj je datum Uskrsa kao i samo ime Uskrs (Easter) konano odreeno 664. godine na crkvenom Koncilu u Whitbyju, u pokrajini Yorkshi-reu. Ondje je donesena odluka o zadavanju konanog udarca koji e omoguiti rimskim biskupima da pobijede i prisvoje tradicionalnu svetkovinu u ast Eostre, boginje proljea. Praktino gledano, rimska strategija nije posve uspjela, jer je u upotrebi ostalo mnogo popularnih simbola koji su se koristili u izvornim svetkovinama (imela za Boi i zeevi za Uskrs, npr.) i nemaju ba nikakve veze s kranskom tradicijom, ba kao ni boikovina, brljan, jele, badnjaki panjevi, voni pudinzi, peciva s kriem ili Eostrina jaja, niti imaju ikakve veze s Isusovim roenjem, raspeem ili uskrsnuem. Boikovina i brljan Pojam Sabata (Shabbat) uglavnom nas podsjea na poznatu idovsku odredbu o suboti, sedmom i posljednjem danu u tjednu, koji predstavlja dan Bojeg odmora nakon stvaranja. Spominje se u Knjizi Postanka, a formalno je odreena kao neradni dan u Knjizi Izlaska 16:23 i 20:8-11. Zapravo taj obiaj potjee od 113 Kraljevstvo gospodara prstenova mezopotamskog Shabattu, mada mu je podrijetlo starije. On potjee iz v na kada su se u drevnom Akadu prireivala mjesena slavlja, da bi se pun mjesec.5 Zahvaljujui tome, Sabati (uglavnom su to bili periodi oc od svakodnevnog rada i nisu se poistovjeivali sa sedmim danom) nikai su imali neki poseban poloaj kod idova, a ouvani su u mnogim kulti kao drutvene sveanosti. Kalendari koji su prethodili rimskim i helenskim intervencijama h uglavnom lunarni, a ne solarni temeljili su se na mjesecima, a ne na nama. Osim toga, Mjeseev sjaj i bljedoa bili su svima vidljivi, mlaak Mjesec mogli su se lako razlikovati, a redovito su se ponavljali. Sve to zalo uz mjerenje vremena temeljilo se na Mjeseevim mijenama. Zato ji bila boginja vremena, sezona, perioda i ciklusa, a druge boginje (poput D predstavljale su Mjesec, kao to je Mjeseeva orbita koritena kao mjeri maljskog vremena. Jednako je olito bilo da Mjesec regulira menstrualni < ena, to odgovara periodima Kali, koji su se odvijali sekvencama od 28 Zbog toga je, prema mjesenom Kalasu lunarnog kalendara, postojalo tri mjeseci u godini, a ne dvanaest kao u modernim kalendarima. Tijekom godina kalendari su poprimali razliite oblike, mada su naji na ovaj ili onaj nain bili tablini. Ipak, vikanski je kalendar bio (i jo i jest) trajni i neprekinuti ciklus koji se naziva Vjetiji prsten ili Pogansko Kao to je Gospodar prstenova simbol cjelovitosti, jedinstva i vjenosti, se i Kolo godine nastavlja vrtjeti, sa svojih trinaest mjeseevih perioda. I lje, u godinjem ciklusu postoji osam odreenih sabata, Sunevih svetk koje podrazumijevaju Yule i Eostre - jer oznaavaju

prirodni prijelaz god doba.6 Uza sve uvaavanje, ti Sabati nisu puki ostaci prolosti, jer ih se u: arenilo i danas blaguje. Zato emo u opisima koji slijede uglavnom ut bljavati sadanje vrijeme. Samhain (Haloiveen) - 31. listopada Sabat Samhain (izgovara se Sozu-eti) koji pada 31. listopada, na staroengle jeziku znai kraj ljeta i oznaava kraj stare godine u noi uoi Svih s to se poklapa s vikanskom Novom godinom koja na sjevernoj polutki c 1. studenog. To je vrijeme dovrene etve, kada je sve spremno za dolaz; me i za odavanje poasti precima, te duama pokojnih za koje se pale riti vatre i svijee. Taj se obiaj odrao od davnina kao znak potovanja, a s' su istodobno sluile tjeranju nepoeljnih zlih duhova. Pored toga, to je 114 vjetiji prsten izvrsna prilika za darovanje hrane i zimskih zaliha potrebitima te nedavno preminulima koji se mogu osvetiti ako ih se zanemaruje (odatle moderna igra Poasti nas ili slijedi podvala).* [Na junoj polutki Samhain se podudara sa sjevernom proslavom Beltanea]. Budui da nije bilo odgovarajueg dogaaja koji bi Crkva potkrijepila sa svetkovinom Samhain, izmiljeno je da 1. studenog7 bude dan Svih svetih, u ast svih onih svetaca koji nemaju svoju svetkovinu tijekom godine. Yule (sredina zime) - od 21. prosinca Sveanost zimskog suncostaja obiljeava najduu no u godini. To je prekretnica od kada dani postaju dui, a Kralj Boikovina predaje vladarsku palicu Kralju Hrastu na iduih est mjeseci. Badnjaki panj (najee hrastov) ili sve-* anj jasenovih grana tuje se i spaljuje u svetoj vatri koja zajedno sa svijeama obasjava zimzelene ukrase. Pripremaju se pudinzi od voa i itarica (danas ih se pogreno naziva boinim pudinzima) kako bi se slavilo plodno bogatstvo zemlje. Uz hrast i jasen, obilje hrane i pjesme, tu su i simboli plodnosti poput boikovine, brljana, imele i iarki, jer je to vrijeme kada boginja ponovno raa sunce. Na toj svetkovini Kralj Boikovina pojavljuje se posljednji put u godini kao Otac Zima koji dijeli darove dok se vladar novog godinjeg doba, Kralj Hrast, nanovo raa (na junoj polutki svetkovina Yule podudara se sa Svetkovinom sredine ljeta na sjevernoj polutki). Upravo su zbog novoroenog kralja biskupi Rimske crkve odabrali 25. prosinca (proslava Sol Invictus Suneva kulta na kraju svetkovine zimskog suncostaja) kao primjeren slubeni datum Isusova roenja. U sve navedeno, kranska tradicija utkala je roenje u Betlehemu i pjevanje boinih pjesmica, ali sudei po svemu ostalome, mi i danas proslavljamo drevnu juleansku svetkovinu. Imbolc (Oimelc) - 2. veljae Imbolc (u trbuhu) je svetkovina baklji koja slavi dolazak proljea, a povezana je s Perzefonom i drugim boginjama vatre i nadahnua, kakve su Vesta i Brigid. * Obiaj kada djeca za Hallovveen pozivaju susjede, lokalne trgovce i si. da ih poaste neim, jer e im se u protivnom osvetiti kakvom podvalom ili nepodoptinom. Prim. prev. 115 Kraljevstvo gospodara prstenova U vrijeme kada pupoljci niu, a dani postaju dui, trudna boginja oeku; lazak Kralja Boikovine koji e se uskoro iznova roditi. Imbolc (to dol oimelc: ovje mlijeko) je vrijeme za pripremanje i obnovu, jer se sunce i svj vraaju. [Imbolc na junoj polutki odgovara svetkovini Lammas na sje\ polutki]. To je svetkovina koju je Crkva prisvojila kao Dan blagoslivljanja svij< slavi se u ast Djevice Marije i proienja Krista u hramu. Svijee koje s< predstavljaju dolazak Isusa, koji je Svjetlost svijeta. Eostre (Ostara - Uskrs) - oko 21. oujka Proljetna ravnodnevica vrijeme je kada no i dan traju jednako dugo. vrijeme Kralj Boikovina biva pnovno roen, kada se Eostre, boginja p a, pojavi na trsju kao glavni simbol plodnosti koji predstavlja Eostrinc Njezin je simbol (prema obrisu zeca koji se nazire na Mjesecu) zei, a i e je prikazana uz obilje proljetnog cvijea. Blagoslovljena jaja obojen talismani daju se na dar, a zorom

se pale ljekovite vatre. Sadi se sjeme z vo ito, u domovima se provodi proljetno ienje, pee se Rosi-crucis pe< ukrasom solarnog kria, pletu se koare jer i ptice rade svoja gnijezda. F Eostri (Ostari) nazvan je enski hormon estrogen. [Na junoj polutki E odgovara svetkovini Mabon na sjevernoj polutki]. Beltane (Bale-vatra) - 1. svibnja Svetkovina Beltane (rije je o vatri Bel-Sjajeih) povezana je sa svibanjskin slavama koje najavljuju ljeto. Beltanska veer priprema se i proslavlja palje vatri od raznovrsnog drva, a krda stoke tjeraju se da prou izmeu vatr proienja. Tijekom Beltanea svi se ale, preskau vatre i pleu oko ukras svibanjskog stupa, proslavljajui tako povratak ivota kada Rogati Bog -Hrast - predaje vlast Kralju Boikovini. To je i vrijeme ritualnih vjena veselom (merrie - marriage) mjesecu svibnju, koje znamo i kao probne br; (zaruke) koji su trajali godinu i jedan dan, do sljedeeg veselog svibnj; obiaj bio je utemeljen na prvom i drugom svadbenom obredu, drevnom i Gamos, koji je doputao probno razdoblje prije bilo kakvog formalnog ol vanja, a sam obred predvodili su imenovani svibanjski Kralj i Kraljica. [B na junoj polutki odgovara svetkovini Samhain na sjevernoj polutki]. 116 VjETIJI prsten Od svih vikanskih sveanosti, Crkvi je Beltane sa svojim probnim brakovima te seksualnim slobodama koje su s time povezane, bio najgnusniji. Biskupi su procijenili da je najbolje cijeli taj rani svibanjski period ignorirati. Tako je svibanj postao neobino ispunjen posebnim molitvenim susretima koji su bili pokuaj da se puk s obronaka i seoskih zelenih povrina privue u crkve. Sredina ljeta (Litha) - oko 21. lipnja Litha pada u vrijeme ljetnog suncostaja, kada je Sunce na najvioj toki i najdulji je dan u godini. Njime se obiljeava pripremno razdoblje prije etve. Od tog trenutka Kralj Boikovina preuzima vladavinu od Kralja Hrasta sve do juletid-ske svetkovine. Mjesec sredinom ljeta naziva se i medenim mjesecom, a naroito se povezivao s medovinom (koja se radi od fermentiranog meda), afrodizijakim svadbenim piem beltanskih zarunika. To je vrijeme strasti i snova, kada su vile najrazigranije i kada sve to raste buja. Iako je to ljetna svetkovina, ipak je obiljeavaju vatre. U eravicu se stavljaju mirisne trave kako bi se proistile bolesti i izlijeili bolesni, jer u to godinje doba sunce poinje gubiti snagu. Smjeteno na pola puta izmeu Beltanea i Lammasa, to je vrijeme obilja i ljepote: vrijeme krijesnica kada bogovi i boginje pokazuju svoja blaga, koplje i kotao - koji su istovjetni s maem i peharom gralske tradicije. [Na junoj polutki Sredina ljeta odgovara juleanskoj svetkovini sjeverne polutke]. Budui daje suprotna svetkovini Yule i Vjetijem prstenu, svetkovina Sredine ljeta smjeta se izmeu 20. i 23. lipnja, a za crkvu je 23. lipnja veer uoi Dana Svetog Ivana. Blagdan je smiljen kako bi se uravnoteio Boi odavanjem poasti Ivanu Krstitelju, Isusovu navjestitelju, iji navodni roendan pada 24. lipnja. Ova je strategija donekle propala jer su mnogi druidi rado prihvatili Ivana Krstitelja na svoj nain, pa je on postao dobrodoli lik na svetkovini Sredine ljeta8. Lammas (Lughnasadh) - oko 1. kolovoza Lammas obiljeava poetak sezone etve, i predstavlja buenje kralja-sunca, Lu-gha Lamhfade Tuadhe d'Anua, koji umire nakon stoje ito ponjeveno. Osnovno obiljeje Lammasa je sakupljanje borovnica, iji urod odreuje potencijalnu snagu ostalog uroda. Ba kao i Bel, tako i Lugh predstavlja Sjajeeg, te ga se poistovjeuje s atletskim djelima, igrama i sajmovima rukotvorina. Lama je vrijeme odavanja poasti Boginji i Kralju Hrastu, zato se pletu lutkice od lia kukuruza 117 Kraljevstvo gospodara prstenova i ispletene trave, koje predvode nadolazeu etvu, a Katarinini kotai (katra premazani kotai od slame) zapaljeni se kotrljaju niz prikladne obronke junoj polutki Lama odgovara svetkovini Imbolc na sjevernoj polutki]. Toan naziv svetkovine je Lughnasadh (ita se lu-nas-a), ali se tijekom vrei uvrijeilo ime Lammas (od LoafMass - Kruna misa) prema srednjovjeko\ kranskom obiaju, kada su vjernici na posveenje donosili kruh pripravlj prvog uroda penice. Budui daje Crkva iz nekog neobjanjiva

razloga sv proglasila Katarinu iz Aleksandrije (koja je bila legendarna zatitnica kc prelaca i mlinara)9 ona se automatski uklopila u Lammas, unato grozni pokuajima da se Blagdan Svete Katarine odvoji od poganskih obiaja. Za vrijeme Mabona dan i no ponovno jednako traju, a ljeto polako ne: preputajui nastup jeseni i zimskim mjesecima. Jesenska ravnodnevic jeme je za izricanje zahvalnosti, ali i vrijeme tuge jer stara se godina pr kraju, koji nastupa sa Samhainom. Sveanosti slave sveto dijete Mabon ap dron (sina majke) koje nestaje u zemlji Elphame kako no poinje nadv vati dan. Ipak, dijete se s vremenom ponovno javlja kao istinski Sjajei. ' vrijeme simboline smrti i priprema za novo roenje u obliku ovjeka koji se plete u ast posljednjeg ponjevenog snopa, te prinosi kao rtva nu Jemu, vjenom duhu polja. [Na junoj polutki Mabon odgovara sjev< svetkovini Eostre]. Budui da ravnodnevica Mabona donekle varira, Crkva je odabrala 25. i (danas se slavi 29.) kao dan Sv. Mihaela i svih anela. Poznato je da povijest uglavnom piu pobjednici. Isto tako religijski os\ vjeru pokorenih smatraju avolskom i vrlo monom u magijskom smislu. prema uvjerenjima osvajaa, magijska mo potlaenih stalno raste - pa ii preostaje drugo nego da neprestano proganjaju i vre eksproprijaciju pri nika drugih vjera. Tako pobjednici boga pobijeenih nazivaju vragom. Uf je na taj nain kranstvo razvilo inkvizicijsku nadmo spram toiccana kc uglavnom gledali svoja posla. Zato sve to znamo o arobnjatvu (witch potjee od strateki smiljene crkvene propagande. 118 vjetiji prsten Dobro je znati da je Rimska crkva prva upotrijebila rije propaganda, jer je njome eljela oznaiti poseban vid dogme. Potekla je od crkvenog latinskog, a inae se koristi u dijelu botanike koji prouava razmnoavanje biljaka u smislu uzgoja slinih ili kloniranih vrsta od matine vrste. Rije se prvi put javlja u Congregatio Propaganda Fide: Pozivu na propagiranje vjere. Papa Grgur XV. osnovao je 1662. Sveuilite za propagandu, gdje su kardinali uili kako da u mjestima izvan Rima ojaaju crkvenu doktrinu. Dakle, Crkva ne samo da provodi propagandu, ona ju je i izmislila. Jasno je da su najzorniji primjeri poganskih obiaja bile redovite sveanosti. Unato svim potezima koje je Crkva povukla da ih ugui i puku ulije strahopotovanje, te sveanosti su odoljele i preivjele. Ostale su vidljive i popularne. Kako bi se uspjeno mogli nositi s time, biskupi su osmislili lukav plan i prisvojili te sveanosti nameui puku kalendar koji su sami izmislili. Tako danas jo uvijek slavimo vane dane drevnih arobnjaka, a da toga nismo svjesni.* Jednako tako simboli pretkranske batine jo uvijek su i vie nego oiti. Boikovina, brljan, imela, crvenda, eeri, okiena boina drvca te uskrnja jaja, zeevi, koare, cvijee i peciva s kriem. Sve to potjee od poganskih obiaja. Prstenovi plesai Od svih obrednih obiaja koje je Crkva osudila, Ples prstena (kolo) bio je najomraeniji. Pronalaza vjetica Henry Boguet poistovjetio je ples vjetica i Cigana s odvratnim zabavama vila, koje je u svojem djelu Discourse des Sorciers nazvao utjelovljenim avlima.10 Ta vrsta plesa temeljila se na plesu Apolona i Muza mada je vre bila ukorijenjena u Therapeutate, iscjeliteljsku zajednicu drevnog Egipta iz vremena prije Mojsija.11 Poslije, kada su Egipani prenijeli svoju kulturu u Judeju, ogranak asketskog bratstva povezao se s kumranskom esenskom zajednicom kojoj se prikljuila Isusova sekta Nazareana. Bez obzira na to to je ples bio uobiajen u doba pisanja evanelja i u doba ranih krana, Rimska crkva razvila je neprijateljski stav spram plesanja kola u srednjem vijeku. Jedan od najcjenjenijih crkvenih teologa, koji je ivio u vrijeme neposredno nakon smrti cara Konstantina Velikog, bio je Sv. Augustin iz Hipona (oko 350. - 430.), a valja ga razlikovati od Sv. Augustina koji je ivio u Rimu neto poslije. Slavan zbog brojnih poslanica i filozofskih spisa, Augustin je pisao da se Ples prstena pripisuje Isusu i apostolima.12 On je zabiljeio svaki djeli plesa i pjesmu koja se pjevala od poetka do kraja, a moe se vidjeti i u apokrifnim Djelima Ivanovim iz 2. st. Slijedom dogaaja, dijelovi rituala itali su se na 119 Kraljevstvo gospodara prstenova

Sedmom crkvenom ekumenskom saboru u Maloj Aziji - Drugom nicej: saboru - koji se odrao 787., ubrzo nakon to je kralj Karlo Veliki zavl Svetim Rimskim Carstvom. Slijedi citat iz apokrifnih Djela Ivanovih: On [Isus] nas je sve okupio i rekao nam: Prije no budem izruen, zapjevajmo jo jednom himnu Ocu i krenimo ususret onome to je pred nama. Onda je naloio da obrazujemo prsten drei se za ruke, a on je stao u sredinu uz rijei: Odgovorite mi s Amen. Pa je zapjevao himnu rijeima Slava budi Ocu. Mi koji smo bili u krugu,-odgovarali smo s Amen.13 '* Satirska zabava s Prstenom Drvorez iz 1555. Motiv Isusa koji pjeva usred Prstena, dok ostali pleu oko njega, nast se i traje. Bio taj apokrifni opis povijesna injenica ili ne, to nam nije t< vano, koliko injenica da su se takvi plesovi izvodili u to vrijeme i na ton: druju. To je zabiljeio Sv. Augustin koji je znao da su rani krani slijed: tradiciju. Zato se Crkva nala u velikoj nevolji. Budui da se rimsko kr stvo razvijalo kao hibrid raznih vjera i obiaja, sve se vie udaljavalo od sv; oblika izvornog kranstva, a to je mogao uoiti svaki izravni sljedbenik I< 120 VjETIJI PRSTEN Petra i Pavla. Mnoge izvorne nazareanske obrede (jedan je bio i Ples prstena) koji su postojali izvan rimskog pokreta, nastavljale su u srednjem vijeku razne skupine koje je Crkva proglasila neznaboakim i heretikim. Ne radi se o tome da su iviccani i mnogi drugi pripadnici lunarnih kultova preuzeli izvornu kransku tradiciju. Sve te kulture razvijale su se paralelno, pa su im obredi nalikovali jo od najranijih vremena. Upravo je Rimska crkva izmijenila pravila u vrijeme cara Konstantina i utemeljila pseudokransku vjeru koja nije imala puno veze s tradicijom i obiajima religije ije ime je ukrala. U svakom pogledu, izvorni su krani bili sliniji starim iviccanima, nego novim kranima carske religije. Kada se u srednjem vijeku ples prstena izvodio s Pukom* ili Robinom Goodfellowom u sredini, neprosvijeeni biskupi doivljavali su ga kao pogansku rabotu. Za njih je to bio zoran primjer vjetije druine koja je imala ukupno trinaest sudionika (dvanaest u Prstenu, a jedan u sredini). Inkvizitorima nikada nije palo na pamet da su Isus i njegovo bratstvo bili druina od trinaest lanova, to je nazareanska batina koju nalazimo u Pravilima zajednice (spisu pronaenom meu ostalim kumranskim svitcima s Mrtvog mora)14 i u evaneljima Novoga zavjeta. Trinaesterolane skupine nisu izmislile srednjovjekovne vjetice, kako su utvarali inkvizitori, one su bile dio drevne predaje mnogih srodnih kultura. Slinost izmeu arobnjatva (vjitchcraft) i religije ranih krana u stvarnosti je bila mnogo vea nego to je to ikada javno priznato. Kada je u 4. st. car Konstantin Veliki utemeljio novu rimsku vjeru, ona je zaista i bila nova i nije imala mnogo zajednikog s obrednom strukturom vjere koju je zamijenila. Nesretni krani koji su bili mueni, proganjani i bacani lavovima tijekom reima, od cara Nerona (54. - 68.) do cara Dioklecijana (284. - 305.), zapravo su bili plesai Prstena i sljedbenici vjere s duboko ukorijenjenom mitolokom tradicijom. Za njih Isus nije bio boanstvo niti utemeljitelj kulture, ve osobiti, aktivni lan te kulture u kojoj je imao dinastijski (Christos, kraljevski) poloaj, kako je i dolikovalo drevnom Gospodaru prstenova. injenica da je osuen na raspee u svakom sluaju poznata je i zabiljeena u rimskim ljetopisima, ali u mrei kranskih katakombi koje se stotinama kilometara proteu ispod rimskih ulica, nema ni jedne jedine slike uskrsnua, koje je postalo vano za katolicizam u povojima. Taj nadnaravni dogaaj bio im je posve nepoznat, jer se nije nalazio u evaneljima sve dok ga biskupi nisu strateki umetnuli u 4. st. to se uskrsnua tie, u Analima carskog Rima koji datiraju iz 1. st. senator * Puck je nestani vilenjak u engleskom folkloru. Njegov lik pojavljuje se i u Shakes-peareovu

Snu ljetne noi. Prim. prev. 121 Kraljevstvo gospodara prstenova Kornelije Tacit (roen oko 55.) navodi: Unato privremenoj zabrani, str nosno praznovjerje [kranstvo] ponovno je izbilo i to ne samo u Judeji od je zlo poteklo, nego ak i u Rimu.15 S obzirom na ranu povezanost arobnjatva (ivitchcraft) i izvornog kr stva Isus je stekao priznati poloaj u strukturi ovog prethodnog, nad im se zgraale i Katolika i Protestantska crkva. Tako su u klevetnikom c Razotkivanje arobnjatva objavljeni detalji brojnih tajnih obreda. U jednon opisanih obreda stoji: Zaklinjem te svim biima s nebeskog svoda vilinskim kraljevima, kraljicama i njihovim vrlinama te vjerom i poslunou koju gaji spram njih ... krvlju koja je potekla od naeg raspetog-gospodina Isusa Krista ... Zaklinjem te, o Sibilo, lijepa i blagoslovljena djevice, svim izgovorenim uzvienim rijeima, da se pojavi u krugu preda mnom ... oboavana, ureena i najljepa.16 U jednom od svojih vidova, Ples prstena razvio se u ples oko svibanj: stupa u kojemu je stup preuzeo sredinju ulogu. Slian obiaj bio je i da se t plesovi odvijaju oko spomenika na gradskim i trgovakim raskrijima. Je od takvih slavnih mjesta je i Banburv Cross u Oxfordshireu, koji su raz puritanski lovci na vjetice oko 1650. (sadanji kri podignut je u viktorijar doba). U udnom je suglasju s time i injenica da su izvorni saksonski kri, je bio kranski spomenik, unitili gorljivi krani! Zato? Jer ga je poga: puk prihvatio kao simbol izvornog kranstva koje je bilo blie njihovim rim uvjerenjima. Na svibanjskom festivalu odabrana djevojka predstavlja Zemaljsku boginju okienu arobnim prstenima i zvoniima. Ona je na 1 lom konju jahala poljima u nadi da e tako poveati njihovu plodnost. Jah. bi zavrilo kod Kria, a u grad bi ula s glazbenom pratnjom uz sveopu Na drvenom konjiu odjai do kria u Banburvju I vidjet e bajnu djevu na konju bijelu. S prstenjem na prstima i praporcima na stopalima Glazba e je slijediti gdje god pola. Ovo nije jedina vjetija pjesma koja je preivjela do dananjih dana pjesma za djecu. Mnoge pjesme koje se pjevaju na zabavama imaju vikan 122 VjETIJI PRSTEN podrijetlo, a najpoznatija je Ples prstena koja se pjevala dok se kolo okretalo oko stabla koje je raalo najsvetijim plodovima Mjeseeve boginje - duda.17 Evo se vrtimo oko dudova stabla Dudova stabla, dudova stabla Evo se vrtimo oko dudova stabla Sve od ranog jutra. Ovaj ples imao je posebnu imitativnu komponentu, a izvodila su ga djeca oponaajui zadane tjelesne pokrete, pleui oko stabla. Danas su sve rijei izmijenjene osim prve kitice. Pjesma poziva na pranje odjee, metenje poda i si., meutim, izvorne rijei bile su daleko od toga, jer Ples prstena nedvojbeno je bio obred plodnosti. U kulturi koja je slavila plodnost plesovi su imali iznimno vanu ulogu. Izvodili su se na Sabat u skladu sa zahtjevima plodnosti, bilo da se radilo o usjevima, ivotinjama ili zajednici.18 Plesovi prstena izvodili su se oko sredinjeg predmeta ili lika - najee oko uspravnog kamena, stabla, kria ili osobe koja je predstavljala Rogatog Boga (bilo u vidu Kralja Hrasta, Cernunnosa ili Khema iz Mendesa). Ples za plodnost usjeva, npr., izvodio se skakutanjem, jer je oponaao rast prema gore. Poticanje plodnosti u ivotinja zahtijevalo je da se nose maske ivotinja, a nije teko pretpostaviti kako se izvodio ples za plodnost zajednice. Uvis su podizana djeca, ali i svi simboli koji su bili sastavni dio njihovih ivota i prirodnog okruenja. Osim Plesa prstena, postojao je i Kruni ples u kojem su se koristili kameni krugovi, ali i vilinski prstenovi koji su se kao nekim udom, pojavljivali niotkuda, to je sluaj s neobjanjivim krunim oblicima na zasijanim poljima i livadama. Njih je u 17. st. u djelu Protuotrov ateizmu spominjao i dr. Henry More, s Kristova koleda u Cambridgeu.19 Od iznimne je vanosti injenica da je takav oblik ritualnog plesa preivio u ovom ili onom obliku, usprkos svim pokuajima da ga se izbrie iz kolektivne svijesti. U vikanskoj kulturi vrhunac je sveanosti ples oko svibanjskog stupa, koji se i danas izvodi na praznik Beltane i na

prvosvibanjskim sveanostima. Svibanj je vrijeme za vesele (merrie) zaruke, ali i za Vesele momke (Merrowini momci ili Morrisovi momci) te za svaki drugi oblik veselja na sveanostima. Sve to, kako smo ranije pojasnili, ima veze s Marijom Cigankom, pratiljom Marije Magdalene i Marije Salome - zajedno su znane kao Svete Marije od Mora (les Saintes Maries de la Mer). 123 Kraljevstvo gospodara prstenova Uz Panove frule i druge instrumente, najei instrument za odravanji ma u Plesovima prstena bio je def, a europeizirana imena Mary, Marie i M> izvedena su od egipatskog Mery i hebrejskog Miriam. U glazbenom smislu, jedi spomenuti da je svojevrsna obredna uloga Svetih Marija (Voljenih) o ista jo od najstarijih vremena. U starozavjetnoj Knjizi Izlaska (15:20) it da Miriam, proroica i Mojsijeva sestra-njegovateljica, uzima def u ruku,; ene pridrue joj se s defom u ruci, pleui. Nije teko zakljuiti zato je ravajua visoka sveenica Miriam u potpunosti izostavljena iz Biblije, dc u drugim knjigama, odstranjenima iz Starog zavjeta, spominje kao ona 1 se puk klanja, a oaloeni pristupaju.20 Povijesno gledano, upravo je od Mery-Amon (Miriam) iz Egipta, potekao izvorni stil Marije Ciganke ili M Egipanke (od rijei Egyptian izvedena je rije gypsy - Ciganin*). * Upravo zbog ove etimologije primjerenije je englesku rije gypsy prevesti s Cig; to se ni u kom sluaju ne smije shvatiti kao uvredljiv naziv, niti ovdje, niti na dr mjestima u knjizi gdje se spominje narod Roma. Ba nasuprot. Prim. prev. 124 at"-3 13 Sotona i vilenjak Yuletide Dijabolina fantazija Oigledna je, ali nepoznata, injenica da se Sotona, koji ima opeprihvaenu ulogu avolskog, demonskog lika ne pojavljuje nigdje u Starom zavjetu. Nema ga ni u drugim drevnim spisima ili barem nema reputaciju kakvu mu je pripi-salo zapadno kranstvo.1 Krani smatraju Sotonu zlim osvajaem ije su odvratne horde povele rat protiv Boga i ovjeanstva. Ali taj avolski lik izmiljen je tek u eri nakon Isusove. Nevjerojatan mit o njemu nije imao vee povijesne vrijednosti od bajke iz kakve gotske novele. Sotone, koji se spominju ponegdje u Starom zavjetu, najee su opisani kao posluni sluge ili Boji sinovi iji je zadatak da izvode posebne zadatke i strateka osujeivanja. idovski suglasniki korijen same rijei je STN, i odreuje suprotstavljenu osobu, neprijatelja ili tuitelja. Iz grke istoznanice dia-bolos potjeu rijei dijabolino i avolsko, a ukazuju na osujeivanje i klevetu. Do kranskog vremena pojam Sotona nije imao negativan prizvuk, a u starim politikim nadmetanjima lanove opozicije nazivalo se sotonama. U Starom zavjetu Sotona se smatra lanom nebeskog dvora: anelom koji u djelo provodi agresivne Boje naloge. U Knjizi o Jobu (1:6-12, 2:1-7) primjerice, Bog je dva puta poslao Sotonu da izaziva i frustrira Joba, ali s izriitim nalogom da mu potedi ivot - to je ovaj propisno posluao. U Prvoj knjizi ljetopisa (21:1) Sotona sugerira kralju Davidu da prebroji djecu Izraelovu. U Psalmu 109:6 prima jasnu uputu kako da postupi, a ponovno se pojavljuje u Zahariji (3:1-2) gdje podupire Izraelce koji su se upravo vratili iz babilonskog suanjstva i nastoje nanovo utemeljiti tradicionalne obiteljske poloaje u Jeruzalemu. I to je sve. Sotona se u itavom Starom zavjetu spominje etiri puta i nijednom ne predstavlja neto mrano ili zlokobno. 125 Kraljevstvo gospodara prstenova Prijetei rogati lik iz kranske mitologije (koji se ponekad naziva Lucift Beelzebubom ili Belialom) na povrinu je izbio u srednjovjekovnom kran: dualizamu - kroz ideju o dva suprotstavljena i jednako mona boga.2 P razliitim predajama Sotona je Jehovin brat ili sin, ili ak rivalski i agresivi Jehove samoga. Ustvari, spomenuti je sukob izmeu Jehove i Sotone u dr< pretkranskoj predaji bio predstavljen kao simbolina borba Svjetla i 1 kako su to doivljavali

perzijski mistici, ali nikakav Antikristov lik nije pos u vremenu koje je prethodilo Kristu. Iz kojeg se izvornog biblijskog dijela rodio moderan, kranski lik Sot U starozavjetnoj knjizi Izaija postoji dio u kojem se prorokuje pad Babilon u vezi sa samim gradom i njegovim despotskim kraljem, Izaija govori (1' Kako pade s nebesa, jutarnja zvijezdo, sine zorin. Kako pade na zemlju, i jau naroda. Mnogo stoljea nakon to je ovo napisano, slika pale zvi Danice (Venere) preoblikovana je u Svjetlonou, a kada se to pravilno vede na latinski, onda dobivamo ime Lucifer. Isto tako, u kontekstu Ve Lucifer se pojavio u 4. st. u Vulgati Sv. Jeronima, a tek nekih 1400. godim slije,3 poistovjeen je sa zlim Sotonom u Izgubljenom raju Johna Miltona: O, Luciferu, zbog pukog nagovjetaja ime si dobio Od sjajne zvijezde Sotona si postao. ' Danas se stihovi iz Izaije u autoriziranim kranskim Biblijama dre 1 ziranog imena Lucifer, a njime se oslovljava bie stvoreno u vlastitoj mitoli radionici tijekom razdoblja carskog Rima. Rimska vjera u potpunosti se te na pokoravanju to veeg broja ljudi biskupskoj vlasti. Da bi pokoravanje r provesti u djelo, morali su izmisliti lik anti-Boga, anti-Krista, neprijatelja odasvud vreba. Taj neprijatelj bio je Sotona, zli, koji je zahtijevao due koji nisu pristali na apsolutnu poslunost Crkvi. Sa Sotonom kao priznatim neprijateljem, dominacija Rimske crkve ut ljena je na tvrdnji Sv. Pavla iz novozavjetne Poslanice Rimljanima (13:1-2): Svaka dua neka se podloi vinjoj snazi. Jer nema snage doli od Boga; koje postoje, od Boga su postavljene. Stoga tko se suprotstavlja snazi, suprotstavlja se Bojoj odredbi; koji se pak suprotstavljaju, sami e na se navui osudu. 126 Sotona i vilenjak Yuletide Nakon toga, Crkvi je jo preostalo da samu sebe proglasi mostom izmeu Boga i ljudi. To je uinjeno dodjeljivanjem upne slube papi (papa - otac), te imenovanjem njegova poslanja pontifikatom (graditelj mosta). Tako je on postao Kristov upnik, a ovlastila ga je Konstantinova darovnica. S tako intrigantnom prijetnjom i grozniavom eljom za dostignuem, Crkvi je postao imperativ uvjeriti ljude kako je dijabolini Sotona postojao od poetka vremena, meutim, u Knjizi Postanka Sotona se nigdje ne spominje - zato su se Eva i mudra zmija nale u prii kao naruene. Odlueno je da se pria prepravi kako bi odgovarala svrsi. Na koncu se kranstvo posve odvojilo od judaizma, ak i pozapadnjenog Isusova judaizma, a izvorni tekst bio je na hebrejskom. U to doba za veliku veinu krana nije postojao razumljiv prijevod Biblije. idovi su imali hebrejske, aramejske i grke prijevode Starog zavjeta, a prvotna kranska Biblija postojala je na opskurnom, crkvenom latinskom na koji ju je u 4. st. s grkog preveo Sv. Jeronim. Osim zapadne Rimske crkve, postojali su i istoni kranski ogranci u Siriji, Egiptu i Etiopiji, odakle su na kransko trite stizali novi izvjetaji o Knjizi Postanka (u tim krajevima rivalstvo sa idovima bilo je izraenije). Meu ostalima postoji egipatsko-etiopsko djelo Knjiga Adama i Eve (s podnaslovom Sukob Adama i Eve sa Sotonom), napisano u 6. st. ili nakon toga.4 Ta opirna knjiga ne samo da opisuje Sotonu kao sredinji lik, ve ide toliko daleko da govori kako je Isusov kri podignut na istom mjestu na kojem je Adam pokopan! Sirijsko djelo Knjiga o pilji s blagom kompendij je zemaljske povijesti od stvaranja svijeta do Isusova raspea. Izgleda daje sakupljeno u 4. st., ali u njemu se nalazi i tekst iz kasnog 6. st.5 Ta knjiga Sotonu prikazuje kao stalnog promicatelja zla zbog ega se izvrsno uklopila u mranu i zlokobnu atmosferu gotike koja je nastala kao proizvod brutalne crkvene inkvizicije. Jednom su prigodom Adam i Eva boravili u spilji, a Sotona ih je dolazio kuati etrnaest puta. Svaki put aneo Boji uspio je otjerati demona. U knjizi se ak navodi daje ortodoksno kranstvo postojalo prije vremena Adama i Eve, pa i idova. Sljedee djelo koje iznosi sline tvrdnje je Knjiga pelinja6 u kojoj se nalaze nestorijansko-sirijski tekstovi to ih je oko 1222. prikupio biskup Shelemon iz Basre u Iraku. Naslov objanjava da je knjiga prikupljena nebeska rosa s pupoljaka obaju Zavjeta, i cvjetova svetih knjiga. Na taj nain

knjiga primjenjuje kranski nauk na tradicionalne idovske spise, te ih iznova tumai. Tako mit o Sotoni nije drugo nego fiktivna pria izmiljena mnogo kasnije, nakon biblijskih vremena, s namjerom da potkopa povijesne zapise, zaplai 127 Kraljevstvo gospodara prstenova krane i natjera ih na suradnju s dogmatskim i podjarmljivakim prav crkvenih biskupa. Rogovi i kopita Za razliku od carskog kranstva, arobnjatvo je vjerovalo u stare bog prirodne sile. Brinulo se za etve, domae vatre, praznovjerje, vremenske pr suivot suprunika i gatanje. U njega su bile uklopljene pjesme, ari, na glazba, ples, obredi, makarade, arolije i donekle promiskuitet. Carobnj; je imalo vezu sa zbiljom i ivotnim nedaama, s preivljavanjem na selu, nom rijeju imalo je veze s raanjem i preivljavanjem - ali sigurno nije zlo. Ipak, u prosincu 1484. papa Inpcent VIII. izdao je bulu i arobnjatvc zvao heretikom opainom u kojoj se ljudi predaju ivotinjama, zbog djeca, stada i urodi propadaju i bivaju uniteni.7 U to vrijeme velika veina lanova ruralnih zajednica bila je povezana robnjatvom i posve je jasno da je nekim lanovima ivot bio bolji, a nel loiji. Pa ipak, nikome nije bilo na kraj pameti da namjerno nakodi samo njihovih ivota: djeci, stadima ili urodu. U tom smislu, papin slubeni pr< oito nije bio primjeren. Koji je problem muio Crkvu? Fanatina autoi nost. Biskupi nisu mogli prihvatiti da postoje ljudi koji se ne slau s njihc dogmatskom teologijom - Crkva naroito ttije prihvaala mnogolana bra koja su bila starija od nje. To su bila vremena dominacije feudalnih reima koji su vladali prem kvenom nalogu zahvaljujui dokumentima kao to su Konstantinova daro i Magna Charta. Ti su reimi svakodnevno prikivali obitelji za zemlju i t rad, spreavali mobilnost ljudi te stvarali visok stupanj nesigurnosti u nj vim, ionako tekim, ivotnim uvjetima. Feudalci su uvijek zadravali Prai uzimanje: privilegij da slobodno odnesu ivotinju, usjev ili neiju ki, ako i tako bilo po volji.8 Zbog toga ovjek nikada nije bio siguran u kakvom e st pronai dom, obitelj, radionicu ili gospodarstvo na kraju dana, kada se \ Budui da je takav samoivi, tlaiteljski feudalni sustav postojao u 1 Crkve, zahvaljujui autoritetu pape i biskupa, ne iznenauje da su seljaci kupci zemlje doivljavali kranstvo kao zli reim. Za njih je kranski bio vrag i ometajua sila (sotona). On ni na koji nain nije zastupao ni nji njihovo dostojanstvo, jer je bio prijatelj tirana i ratnih hukaa koji su ivj lijepim palaama i kamenim dvorcima. U takvom podjarmljenom okru puk se oslanjao na pomo starih bogova i prirodnih sila koje su im pokai 128 Sotona i vilenjak Yuletide put opstanka. Od svojih bogova nisu zahtijevali fine stvari, ali povoljno vrijeme jesu. Zlato i bogatstvo nisu im bili primarni, nego bogata etva i dovoljan broj preivjele djece. Njima je to bio znak da su se bogovi prirode smilovali. Budui da se u Bibliji Sotona nigdje ne opisuje, na ranim se slikama prikazuje kao i svaki drugi aneo (dodue pali, to je sukladno s nastalom predajom). Tek je poetkom 7. st. papa Grgur I. (590. - 604.) opisao vraji izgled i ukazao na osnovne crte Sotonine osobnosti, te ga tako ovjekovjeio. Sotona ima rogove i kopita, rekao je Grgur, te mo kontrole nad vremenskim uvjetima.9 Od tada su rogate ivotinje (posebice jeleni i koze) smatrane vrajima. Slikovni prikazi Sotone pretjerivali su dodajui mu rep, krila imia i mnotvo tjelesnih karakteristika preuzetih od satira iz grke mitologije. Tako se mnoge slike vraga ne razlikuju od poznatih portreta Pana koji ima kozje rogove, ui i kopita. Meutim, kao tradicionalni uvar stada, Pan je iviccanima bio vaan. piljska slikanja preruavanja u jelena pronaena u pilji Trois Freres u Ariegeu, oko 5000 godina pr. Kr. 129 Kraljevstvo gospodara prstenova Zato su sauvali jedan od najstarijih obiaja povezanih s Kraljem Hrast obredno stavljanje jelenjih rogova na glavu - koji je oito bio poznat jo i povijesno vrijeme, nekih 5000 godina pr. Kr., otkada

datiraju piljske sli! u Caverne des Trois Freres u Ariegeu na francuskim Pirenejima.10 U Britaniji je papa Grgur I. ostao zapamen po tome to je 597. u E sku poslao benediktinskog redovnika Augustina sa zadatkom da katoli naciju - te godine umro je kljuni poglavar Britanske crkve, Sv. Kolumb; Glencolumcillea iz pokrajine Donegal. Kolumbanov oblik kranstva (n se i Keltskom crkvom) temeljio se na predrimskim, nazareanskim nae zbog ega su Grgur i Augustin smatrali Kolumbana i njemu srodne sve poganskima i heretikima. Bilo je to u doba kralja Artura (559. - 603.) se galski Briti stare vjere11 taktiki povukli u Cornwall, Wales i kotsku, Rimska crkva uvrstila u Engleskoj (zemlji Angia). Djeatvo Sv. Kolumbana Kameni reljef iz mjesta njegova roenja u pokrajini Donegal. Sv. Augustin otpoeo je svoju misiju na jugoistoku jer je supruga sak skog kralja Aethelberta Kentskog ve bila provjerena katolkinja. Zatim je proglasio prvog kanterburkog nadbiskupa, ime je u Engleskoj premj sredite crkvene aktivnosti iz Londona u Canterburv. Na ploi iznad kai u sakristiji Sv. Petra u Cornhillu stoji sljedei latinski zapis: 130 Sotona i vilenjak Yuletide Ljeta Gospodnjega 179., Lucije, prvi kranski kralj ovog otoka koji se naziva Britanijom, utemeljio je prvu crkvu u Londonu, poznatu kao crkvu sv. Petra u Cornhillu; tu je utemeljio i nadbiskupsko prijestolje, zbog ega je ova crkva eparhijska, te prvostolnica ovog kraljevstva. Ona je to bila tijekom etiri stotine godina, do dolaska Sv. Augustina ... Tada su se sjedite i nadbiskupski palij preselili iz ove crkve u Doroberniju koja se danas naziva Canterburv. Nadbiskupsko sjedite Anglikanske crkve i danas, nakon 1400 godina nalazi se u Canterburvju. Unato injenici da se u 16. st. odvojio od Rima, Canterburv slui kao trajni podsjetnik na prvi inkvizicijski in u Velikoj Britaniji koji je usaen u kransku kulturu nacije. To se dogodilo ubrzo nakon Augusti-nova doba. Vijest pape Grgura o rogatom liku Sotone proirila se za vrijeme njegova puta do Britanskog otoja - u Francuskoj - na Katolikom koncilu u Auxerreu donesen je propis prema kojem treba osuditi svakoga tko se prerui u jelena s rogovima. Nije to bio srednji vijek, kako bi se moglo pretpostaviti, ve 668. godina, kada je kanterburki nadbiskup Teodor pod pokroviteljstvom pape Vitalijana izdao prvi zakon protiv engleskih vjetica. Taj dokument pod nazivom Liber poenitentialis bavi se noenjem ivotinjskih rogova na glavi te koe preko tijela, to naziva transformacijom. Zbog toga zakljuuje da je posrijedi svojevrsna promjena osobnog oblija: ta ideja posluila je Crkvi kao dobra izlika, pa e neto kasnije iviccane mirno loviti kao ivotinje. U meuvremenu, kanterburka kazna za svakoga tko je nakon 668. godine stavio rogove na glavu bila je tri godine zatvora zbog vrajeg ina.12 Doba spaljivanja Tijekom 1229., katari iz Languedoca ve su dvadeset godina trpjeli progone, a Crkva je domislila i do kraja uobliila svoju doktrinu na Sinodi u Toulouseu, gdje je utemeljen crkveni tribunal s izriitim zadatkom suzbijanja hereze.13 Slijedom toga, inkvizicija (ili sveta sluba) formalno se poela provoditi 1233. po nalogu pape Grgura IX. Uskoro su se po dvorovima razmiljeli biskupi, a njihov zadatak ubrzo su preuzeli dominikanski crni fratri i franjevaki sivi fratri. Mo fratara bila je iznimna, zbog ega su ubrzo doli na zao glas zbog okrutnosti. 131 Kraljevstvo gospodara prstenova Papa je odobrio zvjerska muenja, a sva suenja odravana su u tajnost: tve koje su priznale herezu bile su utamniene, a potom uguene ili spa! Oni, pak, koji nisu priznali da su heretici, bili su jednako tako kanjeni neposluha. Do 15. st. inkvizicija je donekle izgubila zamah, ali novi poticaj stigac panjolske g. 1480. jer je gnjev tamonje inkvizicije u velikoj mjeri bio u: ren protiv idova i muslimana. Veliki inkvizitor bio je brutalni dominik Tomas de Torquemada, glavni ispovjednik kralja Ferdinanda II. i njegov pruge, kraljice Izabele. Nekoliko godina nakon to se poela provoditi, ii zicija je usmjerila svoju panju na kult ivicce, to je rezultiralo spiralom n (pobijeni su deseci tisua ljudi) koje je bjesnilo vie od dva stoljea - i samo u panjolskoj nego s kraja na kraj kranske Europe. Bezazlene opisivane su kao najdijaboliniji,heretici koji su ikada kovali zavjeru p Rimske crkve. . 1

Nakon svega, u prosincu 1484., papa Inocent VIII. objavio je bulu Su Desiderantes Affectibus, koja se bavila heretikim nemoralom vjetica, te t nila sva ogranienja inkvizitorima. Dvije godine poslije dominikanci Heii Kramer i Jakob Sprenger objavili su Malleus Maleficarum (poznat kao Cei vjetice) - zlo, ali matovito djelo koje do detalja opisuje gnjusnu prijetnju su priinjavali praktikanti onoga to se tada ve nazivalo sotonskom magij Djelo je odreivalo ovlasti inkvizitora tako da nije ostavljalo mjesta dvc prisilne ispovijedi bile su doputene, a smaknua neizbjena: Ispitivanje muenjem trebalo bi otpoeti na sljedei nain: prvo asnici pripreme alat za muenje, a potom svuku zarobljenika. Razlog tome su vradbine koje mogu biti uivene u odjeu, jer takve instrumente esto izrauju prema vrajim naputcima od tijela nekrtene djece, kako bi i sami izgubili viziju spasenja. Kada je alat za muenje pripremljen, sudac s ostalim asnim ljudima, revnim vjernicima, nastoji navesti zarobljenika da slobodno prizna istinu. Ako odbije priznati, sudac izdaje naredbu podvornicima koji potom za zglobove ruku objese zarobljenika o galge ili o neko drugo prikladno orue. Podvornici bez oklijevanja sluaju naredbe izigravajui da su uzrujani, te hinei da ih uznemiruje njihova dunost. Potom, nakon 132 Sotona i vilenjak Yuletide ozbiljnog zahtjeva nekoga od prisutnih, zarobljenik se skida s galga i odvodi na stranu, gdje ga se navodi da povjeruje kako moe biti osloboen od smrtne kazne, te ga se ponovno nagovara da prizna.14 U nastavku se navodi jo jedan mogui scenarij. Budui da su svi inkvizitori bili mukarci, odreeno je da arobnjatvo mora biti oblik izopaenosti koji je povezan s nezasitnom enskom pohotom, nakon to se ta ideja u tekstu objasni, svaki spomen arobnjatva iznenada mijenja predznak on u ona. U dokumentu se navodi da je razumno ako sudac obea vjetici da e joj ivot biti poteen, potom joj se moe ispriati i predati njezin sluaj drugom sucu koji joj nita nije obeao. Nakon to su ustvrdili daje enski tjelesni uitak odgovoran za propast, pisci djela ustvruju da i lakovjerne mukarce treba kazniti, pa se tako po pitanju kazne on ponovno izjednaava s ona. Spaljivanje triju vjetica kod Derneburga. Detalj drvoreza koji prikazuje sam dogaaj iz listopada 1555. Kako bismo stavili crkvene optube u povijesnu perspektivu, vrijedi razmotriti izvatke iz drugog rimokatolikog djela koje se bavi progonom, te moemo pokuati shvatiti o kakvoj se to, prijezira vrijednoj sekti radi u ovom dokumentu: A sada, ideje grenika se promiu ... bezbona rulja na svojim gnjusnim svetitima diljem 133 Kraljevstvo gospodara prstenova svijeta izvodi svoje mrane rabote. Nedvojbeno, taj tajni savez treba iupati s korijenom i prokleti. Meusobno se prepoznaju po tajnom obiljeju i znakovima raspoznavanja ... Sve ih povezuje religija poude ... oboavaju glavu magarca, najnieg od svih ivotinja, koja je posveena, ni sam ne znam na koji nain ... Neki kau da tuju genitalije svojih sveenika i oboavaju prirodu koja je, takorei, njihov zajedniki roditelj ... Inicijacija mladih novaka koliko je odvpatna, toliko je dobro poznata? Novoroene se prekrije branom, kako bi se lake obmanuo neoprezni, kojega njihov obred treba okaljati. Mladi novak dovede se pred hrpu brana, te ga se nagovori da zada bezopasne udarce noem hrpi brana. Tako novak zakolje dojene i nanese mu mrane i tajne rane. Potom - o uasa! - oni edno liu djeju krv i pohlepno mu raetvore udove. Tom rtvom oni meusobno nazdrave. Svjesni grijeha koji su poinili, meu sobom se obvezuju na utnju. Takvi sveti obredi prljaviji su od svakog svetogra ... Na blagdane oni se okupljaju na gozbi sa svom svojom djecom, sestrama, majkama, ljudima obaju spolova i svih dobi. Nakon to se dobro pogoste, kad se druina dobro zagrije, te se ar incestuozne pohote raari pijanstvom, pone se draiti pas vezan za svijenjak ... pas skakanjem porui svijee, svjetlo utrne u besramnoj tami, a bezbona pohota sve ih uplete u neizvjesnu sudbinu.15

Ovi odlomci nisu preuzeti iz nekog inkvizicijskog dokumenta koji je obj Crkva, kako bi se moglo pomisliti, ve iz rimskog napada na krane!16 I Octavius de Marcus Minucius Feliz sabrano je oko 200. godine, u vrijeme prije: to je kranstvo postalo prihvatljivo kao dravna religija u vrijeme vlada 134 Sotona i vilenjak Yuletide cara Konstantina. Ono je dobar primjer naina na koji su carski vladari prije 4. st. prikazivali krane. U to doba Rimljani su imali poganska uvjerenja i tovali mnoge bogove, pa je kranstvo prikazano kao nisko i zlo. Slijedom dogaaja Rimljani su postali krani, list se okrenuo, a krani su na isti nain, glupostima poeli ocrnjivati one drugaijih uvjerenja! Ovo nam zorno pokazuje da pobjednici ne piu samo povijest, jer se religija i vjerski sustavi povode za istim pravilima. Uvijek postoji priznata vjera - vjera onih na poloajima moi, koji gospodare i rukovode pukom, te naizgled predstavljaju drutvo. U meuvremenu, oni s razliitom vjerom osjeaju se inferiorno, ak ako i nisu progonjeni. Poloaj uuiccana jedva da se razlikovao od poloaja ranih krana.17 Jedina primjetna razlika je to iviccani nisu bili tjerani u rudnike olova niti su bacani lavovima, nego su vjeani, utapani, spaljivani na lomaama ili peeni na ranju tijekom razdoblja koje je poznato kao doba spaljivanja. Iz perspektive inkvizitora, arobnjatvo je omoguilo da se svatko moe uhvatiti u mreu koja se sve vie irila. Sumnja da se tko bavi aranjem postala je zgodna smicalica za podizanje kriminalnih i politikih optunica. Fleksibilna optuba ponekad je koritena za zaobilaenje rasprave u sudnici - a ponekad kao sredstvo za uklanjanje utjecajnih osoba u Engleskoj, gdje se arobnjatvo moglo protumaiti kao uvreda kralja i izdaja. To je bio izvrstan zakulisni mehanizam za borbu protiv uvara Grala i onih koji su pruali potporu albigenzima. Poetkom 14. st. inkvizicija je protjerivala, pogubljivala i psima proganjala vitezove templare te je ak podizala bizarne tube protiv njih, jer su se bavili prizivanjem duhova, bogohuljenjem i crnom magijom.18 U Engleskoj su postojali zakoni o arobnjatvu (u nekim sluajevima mogla je biti dosuena i smrtna kazna) jo od 9. st., od dana saksonskog kralja Alfreda Velikog, ali prvo veliko suenje odigralo se tek 1566. na Chelmsfordu u Essexu. Za Englesku to je bio dogaaj od naroite vanosti, jer je utemeljio zakonitost prihvaanja neprovjerenih dokaza koje su iznosila djeca (primjereno nagraena), pa je postalo normalno prepoznavati vjetice po tjelesnim atributima, tzv. vjetijim znakovima. Jedan od glavnih likova u svemu tome bio Matthew Hopkins, puritanac, samozvani general pronalaza vjetica. Svoju zloglasnu karijeru poeo je pod okriljem Graanskog rata 1644., u kojem je zaradio novac od lokalnih autoriteta obeavajui im da e njihove lokalne zajednice osloboditi od sotonista. Hopkins se sluio dobro isprobanom metodom prepoznavanja vjetica pomou ivotinja koje su drale u domainstvu. Svoje optube najee je podizao protiv starijih ena s kunim ljubimcima! Budui da su vjetice slovile kao bia koja ne krvare kad se ubodu, Hopkins se esto sluio svojim noem skakavcem. 135 Kraljevstvo gospodara prstenova Na koncu, njegovi dani su odbrojeni nakon to su se 1646. proule nje; metode. O njemu se zna jo to da je napisao brouru pod nazivom Otkrit vjetica i potom ieznuo, pa vie nitko o njemu nije uo ni rijei. Otac Boi Promatrajui lik Santa Clausa* odmah je jasno da se nalazi u bliskoj vezi: lenjacima i rogatim sobovima zbog ega se esto postavljaju pitanja ima 1 kakve veze s arobnjatvom, te je li njegovo ime Santa igra slovima od Satan je anagram koji je lak za odgonetnuti) ili dolazi od fonetski iskvarenog Sv Nikole (Saint Nicholas) kako nas navode da vjerujemo? Mogli smo vidjeti da se Otac Boi (s uobiajenom mladicom boikovin kapi) zamilja i prikazuje kao Sveti Kralj koji u boino doba (u vrijeme ju deskih svetkovina) donosi darove. Ponekad se naziva Djedom Mrazom ili C Zimom. Njegov negdanji poganski lik u skladu je s kranskim sveanost iz 17. st., a pod imenom Santa Claus prvi se put pojavio tek sredinom 19. : Americi. Uza

sve te likove, tu je i Kriss Kringle. Jesu li svi oni ista osoba, i jesu, moe li se kranski biskup poistovjetiti s veselim vilenjakom juletid: svetkovina koji pui lulu? U doba najranijih dana Rimske crkve, dakle oko 325., jedan od biskupa sutnih na Nicejskom koncilu cara Konstantina bio je stanoviti Nikola iz N u Maloj Aziji (dananja Turska) koji je tvrdio daje imao osobni susret s Isu: i anelom. Na toj crkvenoj konferenciji biskupi su raspravljali o prirodi Svi Trojstva (Ocu, Sinu i Svetom Duhu), i o tome kako Isus nije jednostavne Boji, nego i utjelovljeni Bog. Ali bilo je tamo i biskupa iz predrimske k koji su se suprotstavili novoj carskoj dogmi tvrdei da je Isus bio Sin ije t: je stvorio Bog, ali da on sam nije bio Bog. Glavni zastupnik ove oporbene f cije bio je stari Libijac, aleksandrijski sveenik Arius. Ali, kad je Arius u: da se obrati Vijeu i iznese svoje miljenje o toj temi, Nikola iz Myre udari je akom u glavu - nakon ega je dolo do hitnog nicejskog kreda o Trojs Osim navedenoga, malo je toga bilo zabiljeeno o biskupu Nikoli (27 343.) dok se u 9. st. nije pojavio grki misionar Metod, koji je izmislio i nap * Santa Claus je lik iz pukih predaja koji se u naim krajevima naziva Djed Mn (odnedavno) Djed Boinjak. U ovom poglavlju suzdrat emo se od prevoenja nj va imena na hrvatski jezik. Zbog etimolokog istraivanja koje provodi autor bo drati se izvornika. Prim. prev. 136 Sotona i vilenjak Yuletide njegovu biografiju.19 Nakon toga, kolarci, vlasnici zalagaonica, mornari, prostitutke, trgovci i ljekarnici, svi su tvrdili da je nasilni Nikola njihov svetac--zatitnik! U svojem tekstu Metod navodi da je Nikola darovao vreu zlata svakoj od tri djevojke koje je spasio od prostitucije - zbog toga vlasnici zalagaonica rabe tri zlatne kugle kao svoj znak, iako je tu vezu malo tee razumjeti. Navodno je imao mo kojom je mogao umiriti mora, dok se u drugoj pripovijetki vidi njegova veza s djecom; naime, Nikola je uspjeno vratio u ivot tri djeaka koji su bili razrezani na dijelove, koje su njihovi roditelji, gostioniari, uvali u rasolu! Otac Boi uklopio se u predaju o Kralju Boikovini. U Knjizi o Boiu iz 1888. prikazanje kako jae na kozi nosei posudu s kuhanim vinom. Slijedom tih izvjetaja Nikola je postao svetac-zatitnik Grke, Apulije, Sicilije, Lorraine i Rusije, gdje je naroito popularan u Pravoslavnoj crkvi. Na prii o vreama sa zlatom utemeljena je nova tradicija u Nizozemskoj i oko nje gdje se Sv. Nikola vraao svake godine kako bi tijekom noi 6. prosinca darivao dobru djecu. Taj sveti posjet dugo se provodi u Danskoj, Nizozemskoj i Belgiji.20 137 Kraljevstvo gospodara prstenova Podrijetlo moderne prie o Santa Clausu esto se pripisuje nizozem doseljenicima u Americi (tonije u New Yorku, koji se do 1700. nazivao Amsterdam).21 Oni su govorili da su batinu Sv. Nikole donijeli sa sobom ko oceana, ali to nije istina. Nizozemski kolonijalni doseljenici zapravo s lanovi nizozemske Protestantske reformistike crkve, koja nije podnosil tolike svece. Santa je u stvari potekao od lika koji su u Pennsvlvaniju pre njemaki doseljenici. Zvao se Pelznichol (Zabundani Nikola),22 a ponek; se zove i Stari Niko. Smatra se daje on bio aljivi kuni duh (srodan Hodt i Robinu Goodfellowu). Kao takav, vrsto se ukorijenio do 1827. godine prisutan u Philadelphiji na juletidskim svetkovinama.23 Prisjeajui se Enkidua iz stare mezopotamske legende o Gilgameu24, nicholje bio divlji, upavi individualac, kojega su pamtili po tome to je jed godinje zbijao ale s ljudima - ta^tradicija preinaila se u darivanje. Nizoz' u Pennsvlvaniji, zajedno s ostalim doseljenikim obiteljima, usvojili su t Pelznichola (ili Belsnickla), ali su darivanju pridodali kransku aromu i d; namijenili djeci zbog ega su ga prozvali Krist-kindle (Krist-dijete). Do 1 ovo ime zamijenilo je Pelznichola, mada je u nekim zajednicama bio pi kao Kriss Kringle.25 Oko 1823. u nekim se zajednicama Kriss Kringle srna djetetom - Kristom, koje se iz nekog razloga pojavljivalo u liku blizanca st bradatog Santa Clausa. Kako bi ih razlikovali/govorilo se da Santa silazi dimnjak, a kranski blizanac kroz kljuariicu.26 Kako bismo otkrili pravi identitet Santa Clausa moramo se vratiti Pelznii lu. U meuvremenu valja usmjeriti pozornost na dogaaje koji su stvoril bro poznati lik. U Engleskoj se ime Otac Boi

(Father Christmas) prvi put u 17. st., kao svojevrsna inaica Kralja Boikovine. Godine 1610. Otac Bc visokim eirom i ukrasom od boikovine, pojavio se javno u predstavi 1 na maska, koju je postavio kolega Williama Shakespearea, dramski pisat Jonson. U istoj predstavi, uz skupinu djece na pozornici, prvi se put poj; Kupid, jedan od Santa Clausovih sobova. Idui znaajan korak zbio se 1822. kada je ameriki spisatelj Clement C ke Moore napisao boinu pjesmu za svoju djecu. On se oslanjao na neki tradicija, posebice na predaju o ruskom Djedu Mrazu, koji je imao saon upregnute sobove (za razliku od Sv. Nikole koji je uvijek prikazivan kake na bijelom konju). Donekle je nalikovao zabundanom njemakom Pelznic ija su obiljeja grmljavina (donner) i sijevanje (blitzen); odatle jo dva imei sobove u Mooreovoj pjesmi - uz Kupida tu su i Hitri, Plesa, Propinjalo, alica i Komet (Rudolf se pojavio tek 1939. u pripovijetki Roberta L. M 138 Sotona i vilenjak Yuletide Unato anomalijama, Mooreova pjesma pod nazivom Posjet Svetog Nikole ubrzo je postala irom poznata kao No prije Boia, a otvaraju je stihovi: No je pred Boi, u kui sve se smiruje komeanja nema, ak i mi miruje. Ne samo daje u toj pjesmi prvi put predstavljen slavni sob nego je stvorena i prva poveznica izmeu arapa i dimnjaka, te je pruen opis novog juletidskog vilenjakog karaktera: Odjeven u krzno od glave prema peti, Skut mu je aav, iz dimnjaka pepeo leti; Sveanj igraaka zabacio je na rame, K'o kakav torbar dar vadi iz marame. Oi mu blistave, obrazi rua rumena Jamice lica radosne, a nos vinja crvena. Usta u iroki osmijeh se ire, Kroz gustu bijelu bradu vire. Drvenu lulu zubima dri, oblaak dima nad njime krui. Lice mu iroko, trbuh mali, okrugao Od smijeha se srdanog k'o puding tresti stao. Razdragani stari vilenjak, bucmast i tust, Izmamio mi je osmijeh, mada duhom bijah pust. Moderni Santa toliko je evoluirao da ovjek jedva moe prepoznati udnovatog malog momka kojega u svojoj pjesmi iz 1848. opisuje Moore. Godine 1869. knjiga je objavljena u boji. Slike je ilustrirao nepoznati autor, a Santin lik vrlo je slian dananjem. Neobino je to u pjesmi Moore malog, bucmastog vilenjaka s crvenom kapicom i lulom naziva Sv. Nikolom, iako likom potpuno odudara od povijesnog biskupa. asopis Harpers Weekly u to je vrijeme angairao politikog karikaturista Thomasa Nasta da im za naslovnice boinih izdanja napravi seriju crtea popularnog vilenjaka. On je jo vie razradio lik, te ga uinio veim i neto manje vilenjakim. U meuvremenu je Otac Boi (s izgledom druida koji u kosi 139 Kraljevstvo gospodara prstenova ima upletenu boikovinu) u Engleskoj imao vikansku karijeru. Godine 1 pojavio se u Boinoj knjizi Thomasa K. Hervevja. Umjesto soba jahao je k a u ruci je imao zdjelu s kuhanim vinom.27 Sliku Santa Clausa u Americi je dovrio Haddon Sundblom. On je od 1 do 1964. za Coca-Colu stvarao boine reklame koje su se irom svijeta p< ljivale u asopisima The Post i National Geographic. Tako je svima poznati, derni Santa Claus postao pravi diznijevski lik. Zato je dobio novo ime L Claus? I zato Danci svojeg negdanjeg Sint Nicolaasa nazivaju Sinterklaa li se poetkom 20. st. neka nova tradicija uvukla u staru? Svakako. Ust dvije tradicije stopile su se s amerikim boinim vilenjakom - kao prvo, < Boi, tj. Kralj Boikovina iz engleske druidske tradicije, a kao drugo i naj nije, kultura Pelznichola (nairoko poznatog Kriss Kringlea) koji je kopija dekina, Robina Goodfellowa ili Pucka. Da bismo razumjeli kako je ddlo do promjene imena u Santa Claus, pot no je vratiti se daleko u europsku prolost, gdje je Pelznichol dobio svoje zato jer je bio nick (kuni duh), te su ga ak nazivali Stari Nick.28 Od tren kada se boini lik Clementa Clarka Moorea pojavio odjeven u krzno od j do pete, zapoelo je stapanje Sv. Nikole i Krznenog Nikole.

Stari Nick je bio lik koji se najvie uklapao u opis vraga pape Grgura, posve uklopio u srednjovjekovne opise palog anela, koji se jo uvijek pone naziva Stari Nick. Gdje je taj vrag ivio? Sudei prema navodima sveenika, on je ivio na dalekom Sjeveru, a t preuzeli iz starozavjetne knjige Jeremijine (1:14): I Gospodin mi ree: sa sj ra prolomit e se zlo i obruiti na sve stanovnike zemlje. Tako je Stari I (Pelznichol), po svoj prilici, doao sa Sjevernog pola kao to Santa Claus d< u nae vrijeme. Sv. Nikola nema ba nikakve geografske veze s dalekim verom. Ostatak prie slijedi ovu nit i sotonsku utvaru pape Grgura - St Nicka - koji je bio est lik Prikazanja muke Isusove, popularnih igrokaza h st.29 U djelima Jakoba Grimma (glasovitim bajkama brae Grimm) konan sastavljeni svi dijelovi slagalice. U svojem iscrpnom istraivakom djelu Tei ska mitologija Grimm objanjava daje u zapletima srednjovjekovnih kran igrokaza bilo uobiajeno da se osobnost slavnog svetog biskupa (uglavnom bio Sv. Nikola) rascijepi30. Karakter tradicionalno dobronamjernog sveca o bi nepromijenjen, ali njegov alter ego bi degenerirao i pretvorio se u svoju protnost, bie srodno Pelznicholu: divljeg sotonskog stvora po imenu Cla Tako su se Kralj Boikovina, Sv. Nikola, Otac Boi, Kriss Kringle i znichol naposljetku stopili u sveobuhvatno bie Starog Nicka, alter ego n gih boinih igrokaza. Upravo je on za sva vremena odredio ime vilen 140 Sotona i vilenjak Yuletide juletidskih sveanosti - on je bio Satan Claus, mada je (zahvaljujui stratekom anagramskom prijelazu s izvornog sotonskog na prihvatljiviji svetaki stil) postao poznatiji kao Santa Claus. 141 Kraljica Vilenjaka Vitez Crvenog Kria Meu najpoduzetnija djela elizabetinske ere svakako spada epska pjesma Krc vilenjaka Edmunda Spensera - koje je, prema pismu kraljiina porunika sir \ tera Ralegha od 23. sijenja 1589., Spenser posvetio samoj kraljici Elizabe Sredinji lik u tom epu je princ Artur iz vremena koja su prethodila njeg kraljevanju i Okruglom stolu, dok se kraljica vilenjaka (po imenu Glorian; kraljica Elizabeta) provlai kroz priu kao sredinji smisao za kojim se tr Spenser je potragu opisao kao kontinuiranu alegoriju koja djeluje na ne liko razina istovremeno: potraga za dostojanstvom i prosvjetljenjem u prii je svih gralskih romanci, s naglaskom na vrlini sluenja. Na slian nain likovi iz Knjige srca od ljubavi duhovne Renea I. predstavi odreene vrline kao npr. svetost, ednost, istinu, ljubav, umjerenost, do janstvo, prijateljstvo, pravednost, uslunost, vjeru, nadu i milosre. Poanl pjesme da se konana svetost ne moe dosegnuti bez spoznaje istine. Od c bite je vanosti to se sve te vrline u pjesmi spominju kao temeljne kvali istinskog kranstva, a najvee je zlo i najvei neprijatelj istine, prema Sp seru, Rimska crkva. Utemeljena na filozofskim temama Aristotela i arturijanskih legendi, J ljica Vilenjaka (najdua pjesma na engleskom jeziku) poinje s avanturama teza Crvenog kria, koji simbolizira svetost i bori se protiv ponosa. Na zah kraljice vilenjaka, a u drutvu patuljka, on jae u pomo djevi Uni ije rodil i puk ugnjetava zli zmaj. Za vrijeme putovanja Crveni Kri suoava se i u zlonamjerno bie po imenu Zabluda, a potom susree arobnjaka Archim koji ga uspijeva zavarati da Una nije estita gospa, kako mu se inilo, zbog ga je vitez napusti. Bez Une na svojoj strani, Crvenog Kria zavede podmi 142 Kraljica Vilenjaka Duessa i na prepad odvede u Kuu Oholosti. Tamo susree kraljicu Luciferu i upoznaje njezine podanike: Lijenost, Prodrljivost, Oholost, Razvrat, Pohlepu, Zavist i Bijes (sedam smrtnih grijeha) koji ga oslabe, pa bude baen u mranu tamnicu. U meuvremenu Una pobjegne od Archimaga i sprijatelji se s lavom koji postane njezin zatitnik, meutim, arobnjak (preruen u Crvenog Kria) im se pridrui i ubije lava. Una zatitu potrai kod mrzovoljnog viteza, skupine satira i umskih nimfi. Naposljetku susreu patuljka koji ih informira

da je Crveni Kri utamnien, te oni odlue zamoliti za pomo princa Artura. Njegova vojska bez oklijevanja navalila je na Kuu Oholosti kako bi osigurala oslobaanje viteza. Nakon svega, Crveni Kri iznova se sjedinjuje s Unom, ali zapada u duboki oaj jer je bio lakovjeran pred arobnjakim lukavtinama. No djeva ga (u maniri prave izvorske vile) odvede u Kuu Nade pomou njezina izvora ivota,* gdje on povrati viteku pribranost i na koncu pobijedi zlog zmaja. Obavjetajci Tijekom 1517., u vrijeme skupih godina inkvizicijskih progona, dominikanski redovnik Johann Tetzel predstavio je unosnu ideju za punjenje vatikanskih trezora iz depova crkvenih lanova. Do tada se oprost grijeha, tj. njihovo okajavanje, provodilo pomou posta, moljenja krunice te drugih djela iskrenog pokajanja. Tetzelova ideja bila je da se tradicionalno okajavanje zamijeni slubenim do-kaznicama koje jame odrjeenje, a mogu se dobiti za novac. Visina donacije odreivala je omjer oprosta! Sve je odobreno papinim proglasom, a rasprodaja odrjeenja grijeha postala je popularna medu biskupima, te je ubrzo postala izvor znaajnog prihoda Crkve. Stoljeima prije, ortodoksno sveenstvo i njegovi crkveni redovi pretrpjeli su niz neuvenih mjera to ih je nametnula pohlepna hijerarhija koja je postajala sve potkupljivija. Unato svemu, oni su se krajnje odano drali svih vatikanskih diktata, ali prodavanje kranskog spasenja za novac nisu mogli tolerirati. Zato je ta praksa otvoreno osporena u listopadu 1517. Na elu onih koji su se tome suprotstavili bio je Martin Luther, redovnik reda augustinaca i profesor teologije na Sveuilitu Wittenberg u Njemakoj. On je pisani prosvjed prikucao na vrata mjesne crkve u kojoj je sluio. Kada je primio papin ukor, javno ga je zapalio. Time je Crkvi prouzroio nevolje, pa je bio ekskomuniciran. 143 Kraljevstvo gospodara prstenova Sudbina je htjela da Lutherov slubeni protest trajno raskoli Zapadnu c na dva dijela. To je ujedno bio i povod stvaranju itavog niza reformacij pokreta i establimenta, alternativne kranske strukture izvan vatike. kontrole. Sama struktura (nazvana po Lutheru i njegovim kolegama pi stantima) postala je poznata kao Protestantska crkva. Tijekom luteranske reformacije, godina 1750. bila je velika prekretnica i ligijskoj povijesti Engleske, jer je 15. veljae papa Pio V. ekskomunicirao kra Elizabetu I. Tudor (vidi Dodatak VII). Katolika crkva dugo je bila prisui Engleskoj, jo od doba Sv. Augustina, no Elizabetin otac, kralj Henrik \ odvojio je englesku crkvu od rimske kontrole kako bi se mogao razvest Katarine Aragonske i zadobiti crkvene posjede. Meutim, on nije postao testant, kako se esto navodi. On se jednostavno proglasio glavom engle: ogranka Katolike crkve. Njegove keri odvele su obitelj u dva razliita sm jer su bile teko zavaene po pitanju vjere: Marija Tudor (poznata kao Kr Marija) bila je gorljiva katolkinja, dok je Elizabeta bila vjerna protestantiz Tako je ovaj nain podjele prevladavao cijelim podrujem. Nakon to je 1 Marija postala kraljica, Elizabeta je nastojala ujediniti sve crkvene otpadi kako bi osnovala odvojenu Anglikansku crkvu - protestantsku inaicu rims biskupskog koncepta. U tom smislu, g. 1563. uvela je Trideset i devet lanaka gleske doktrine, koje je Vatikan javno optuio sedam godina kasnije. U to vrijeme Francuska i panjolska bile sii slubeno katolike zemlje, utim, kako je Engleska bila vrlo utjecajna na svjetskoj pozornici, tadar kraljevima otvarala su se dva smjera. Mogli su sklopiti brani savez s Elizabe kako bi iznova podveli Englesku pod vatikansku kontrolu, ili su mogli otvor zaratiti. Zato su Francuzi savjetovali Elizabeti da se uda za brata francus kralja Henrika III., vojvodu d'Anjoua, no taj plan su Robert Dudley, gro: Leicestera, i njegova stranka Rat protiv katolika, strateki izbacili iz igre. 7 vrijeme panjolska je i dalje bila neprijateljski raspoloena prema Engles jer je kraljica Elizabeta 1559. otvoreno odbila prosidbu njihova kralja Filip Engleskom puku nije trebalo mnogo vremena da okrene lea vlastitoj au stinskoj prolosti i zakljui kako biti katolik znai biti neprijatelj Engleske Tijekom tog vremena, koje je obiljeilo vjersko i politiko previranje te inti Elizabetin dvor utemeljio je slubu koja e postati kljuna engleska pijun mrea: Obavjetajnu slubu. Na njezino elo stupio je sir Francis Walsingr koji je od 1570. bio veleposlanik u Francuskoj, a potom i

protestantski aj; na terenu.2 Upravo se njegov izvjetaj o panjolskoj vojnoj sili, pod nazi\ Nacrt pijunae u panjolskoj, smatra formalnim osnivakim dokumentom od Obavjetajne slube. 144 Kraljica Vilenjaka Na poetku svoje obavjetajne karijere Walsingham je oformio tim pijuna koji su suraivali s njime. Jedan od prvih bio je poznati astrolog, matematiar i Dudlevjev* suradnik, John Dee (1527. 1608.). On je po dunosti otiao u Poljsku, a dunost mu je bila da izvjetava o intrigama izmeu Vatikana i panjolske.3 Nekoliko godina poslije, 1562., Dee je otkrio knjigu Stenographia, Johannesa Trithemiusa (1462. - 1516.), benediktinskog opata iz Sponheima, iz koje je mnogo toga nauio o ifriranju i kodiranju na temelju ega je napisao vlastito djelo o tome, kako bi olakao komunikaciju VValsinghamove pijunske mree.4 Obavjetajna sluba koristila se brojevima kako bi oznaila pijune, ali i druge ljude i mjesta: Engleska je, primjerice, bila broj 39, Nizozemska 96, Njemaka 70, panjolska kraljica 55, a Marija, kotska kraljica 3. Tajni agent John Dee krio se iza broja 007.5 arobni krug Osim aktivnosti u vladi, dr. Dee bio je imenovani astrolog kraljice Elizabete i primijenjeni alkemiar prema kraljiinu ovlatenju. On je slavan i po svojem djelu Liber Mystorium koje se esto smatra enohijanskim djelom, jer se u njemu nalazi aneoska konverzacija. Ali ovo djelo (koje se danas nalazi u Britanskom muzeju) sastoji se od niza sabranih izvjetaja o vatikanskim obavjetajcima, koje je zabiljeio Deejev odvjetnik i saveznik Edward Kelly u teko kodiranom obliku.6 Nastojei diskreditirati Deejeve izvjetaje, katolici su na brzinu osmislili propagandu koja ukazuje da je on svojevrsni crni mag koji se udruio s anelom Urielom, pa razgovara s njime udnim nezemaljskim jezikom. Dee je pak to iskoristio za javljanje pretpostavljenim vezama u svijetu duhova. Doktor Robert Hook (pronalaza libele i mornarikog barometra) nekoliko je desetljea poslije Deejeve ifrirane spise besprijekorno razjasnio Kraljevskom drutvu Stuartovih. Ipak, jo i danas postoje mnoge knjige koje se naivno oslanjaju na crkvene kontraobavjetajne izvjetaje s pretpostavkom da su aktivnosti Johna Deeja bile okultne naravi. to se samog dr. Deeja tie, postoje mnogi razlozi da ga okarakteriziramo kao arobnjaka, jer je kao znanstvenik napravio mnoge stvari koje su u 16. st. smatrane magijom. Tom se rijeju najee objanjavalo sve to se nije moglo razumjeti ili se smatralo iracionalnim - npr. ako je Ciganin ili stranac nekoga * Nadimak Roberta, prvog grofa od Leicestera (oko 1532. - 1588.). Britanski dravnik i miljenik kraljice Elizabete I. Prim. prev. 145 Kraljevstvo gospodara prstenova izlijeio nekonvencionalnom metodom lijeenja. Kranski crkvenjaci b okrueni raspelima i krunicama, ali ako bi primijetili praznovjerje drug ste, tj. upotrebu kakvog drugog privjeska za sreu ili talismana, odmah smatrali mranim i zlokobnim predmetima. Kranski biskupi smatra avolskima sve druge vjere, a sebe doivljavali privilegiranima za izvo< egzorcizama. Ako se pripadnik nekog drugog vjerskog sustava usudio 12 slian iribu-iriba kako bi otjerao zle duhove, onda su to smatrali sc skom vradbinom! Crkvena arogancija dosegla je takve razmjere da je og u krajnje zlo obrednih rtvovanja, to su inkvizitori pokazali divljakim ku smrti, a puritanci lovom na vjetice. Provoditelji Malleus Maleficarum tvrdili su sa svom sigurnou da su astrc ja, proricanje, alkemija i numerologija oblici gnjusne magije, stoje otilo t daleko da su biskupi na Tridentskom koncilu na sjeveru Italije (1545. - 1 na crnu listu stavili Merlinova phroanstva. Takvi stavovi bili su od ogrc koristi za meunarodne obavjetajce poput Deeja, koji je to koristio kao pr dan zaklon. Dee je bio sve to je Katolika crkva prezirala - astrolog, alk ar, proricatelj budunosti i numerolog, a povrh svega glavni savjetnik kr: Elizabete te terenski operativac neprocjenjive vrijednosti. U predgovoru s1 Euklida Dee se ali kako se njegovo matematiko umijee smatra kletve Gabriel Naude (poznati francuski knjiniar kardinala Richelieua i Maza ovako je to komentirao u svojem djelu iz 1623. Instruction a la France sur la de l'histoire des Freres de la Roze-Croix: *

Sve to je reeno o njegovim izvanrednim djelima treba pripisati poznavanju prirode i matematike, a ne trgovanju s demonima, to on nikada nije inio ... Ovu prazninu moram popuniti kako asno ime ovog engleskog franjevca, doktora teologije, najveeg kemiara, astrologa i matematiara svojeg vremena ne bi dovijeka ostalo pokopano i osueno u masi vjetaca i arobnjaka kojima on zasigurno nije pripadao. Zanimljivo je da se meu prve uenike Johna Deeja ubraja Edward de (1550. - 1604.), 17. grof od Oxforda, potomak Aubreva, vilenjakog krai 11. st., te Roberta, 3. grofa od Oxforda koji je posluio kao uzor za lik Ro Hooda. Na stranu to stoje bio jedan od Velikih Uzvienih Chamberlaina je loze, Edward je bio cijenjeni spisatelj i pjesnik, znani pokrovitelj umjetn 146 Kraljica Vilenjaka kojega su mnogi nazivali prijateljem muza, te predvodnik elizabetanskog romantiarskog pokreta.8 Velik dio njegovih povijesnih istraivanja temelji se na Kronikama Engleske, kotske i Irske, koje je 1558. objavio Raphael Holinshed, ijom Kronikom se sluio i Edwardov suvremenik William Shakespeare. Sljedei plodni spisatelj tog doba bio je astrolog i filozof Francis Bacon (1561. -1626.) kojega je vitezom i vikontom Sv. Albana proglasio Elizabetin nasljednik, kotski kralj Jakov VI. Stuart (engleski kralj Jakov I.). Bacon je bio kraljev ministar unutarnjih poslova i ministar pravosua, te Veliki majstor rosenkreuzera, kao i dr. John Dee kojega je naslijedio. Ti su se ljudi (William Shakespeare, Edward de Vere, Francis Bacon) kao i ostali istaknuti spisatelji poput Philipa Sydneyja, Christophera Marlowea, Bena Jonsona, Johna Fletchera, Edmunda Spensera i dr. kretali u istim krugovima. Veina njih bili su obavjetajci i pripadnici rosenkreuzerskog pokreta. Najslavniji spisatelj iz skupine koji je radio za Obavjetajnu slubu bio je Christopher Marlowe, kojega je Walsingham unovaio jo 1580. dok je studirao na Cambridgeu. Prema kronikama, najaktivnije razdoblje njegova djelovanja bilo je od veljae do srpnja 1587., kada je po tajnom zadatku otiao u Reims da ga panjolski kralj Filip upozna s voom Katolikog pokreta, vojvodom de Guiseom.9 U takvom drutvu, Marlowe je spremno prihvatio ulogu dvostrukog pijuna, upoznajui se tako sa zavjerama protiv kraljice Elizabete. Naravno, 30. svibnja 1593. Marlowe je nasmrt izboden u londonskoj Skuptini u Deptfordu, gdje se tada nalazio Robert Poley, pijunski atae i nadzornik Walsinghamove keri.10 Prema izvjetaju istranog suca, tamo su jo bili Po-leyev asistent Nicholas Skeres i Walsinghamov tajnik Ingram Fritzer. Jo uvijek se raspravlja o tome tko je od njih ubio Marlowea. Nakon umorstva, Fritzer je uhien, ali je za manje od mjesec dana puten na slobodu uz kraljiinu ispriku. Tono se zna da je Marlowe bio uhien u nedjelju 20. svibnja jer ga se teretilo za herezu. No prema nalogu glavnog suca puten je uz jamevinu do suenja - uz jamevinu koja je istekla ba na dan njegova umorstva.11 Sve ukazuje na to da je umorstvo bilo iznutra naloeno, politiki motivirano, i trebalo je sprijeiti da na sudu budu iznesene dravne tajne. S obzirom na bliskost i lanstvo u bratstvu brojnih dvorskih spisatelja ne iznenauje slinost sadraja i stila u njihovim djelima, naroito onih o Gralu koja su pisana u poneto tajnovitom obliku. Zbog toga se tijekom proteklih stoljea toliko i raspravljalo o tome tko je to pisao i za koga. Mnogi su smatrali da su Shakespeareova djela zapravo napisali Bacon ili de Vere. U svojim nastojanjima da to dokau, od 1871. (kada su sveenici prvi put posumnjali 147 Kraljevstvo gospodara prstenova u Shakespeareovu strunost) pa do dananjeg dana, stratfordovci, bejknc oksfordovci dokazuju teze koje zastupaju njihova udruenja.12 Neki tvrde da su Christopher Marlowe ili William Stanley, vojvoda od byja bili VVilliam Shakespeare, meutim teorije o alternativnom autoru kazale su se manjkavima, i stvarno nema nikakva razloga za pretpostavku itko drugi osim Williama Shakespearea napisao djela Williama Shakespe; Svi zapisi govore u prilog tome da je od vremena Johna Deeja postojao d organizirani sindikat pjesnika i spisatelja. Mnogi od njih naginjali su rc kreuzerima i zanimali su se, ako ne i izravno bavili znanstvenim i duhos temama koje je Crkva smatrala magijom.

Nedavno je Charles Vere postavio pitanje zato je rasprava o Shakespe okonana u njegovu korist na prijelazu tisuljea. Potom je na vlastito pil odgovorio oslanjajui se na Oksfordske spise de Verevvih13, te zakljuio da dje Williama Shakespearea treba odati priznanje zbog mudrosti koju sadra a koja ovjeanstvu mogu pruiti klju za budui razvoj. Posve u skla gralskim kodeksom Gospodara prstenova, razloenim na poetku ove kr Charles Vere nastavio je i ukazao na sljedeu injenicu - sve dok e oni vladaju svijetom proraunato istraivati sebe radi materijalnog probitka Shakespeareov Edmund u Kralju Learu), dotle e njihova mo ostati puki gmatizam, a ovjekov odnos s jezikom i zemljom gubit e svoju organsku a To je teta, jer, kad se ne zloupotrebljava, ta je mo sveta. injenica je da su mnogi politiki problmi koji zabrinjavaju dananje d tvo zabrinjavali i drutvo u elizabetansko doba. U tom smislu Shakespea ve drame obuhvaaju dobar dio konflikta izmeu komercijalnog kapitaliz duhovne razmjene, te neprestano ukazuju na vrijednost potonjeg. Nalazin na prekretnici, kae Vere, kada ljudi preispituju temeljne vrijednosti. U ; kespeareovo doba ljudi nisu pretjerano marili za njegovu izjavu - ljudi s najboljem putu da postanu plaenici*, ali danas tu poruku mogu uti i r mjeti. Njegove drame nisu bez razloga preivjele u psihi ljudi vie od 400 g na. Oduvijek smo instinktivno znali da njegova djela imaju snagu otkrive: Zato je iznimno vano da shvatimo tko je on zapravo bio. Trebamo obratiti zornost i prepoznati njegovu jedinstvenu filozofiju koja e zauvijek svjedoi plemenitost po roenju i izgledu nije jamstvo plemenitosti due - jer bilo c radi o voi ili sljedbeniku, istinska plemenitost oituje se u dostojanstve kodeksu sluenja drugima. * Eng. mercenary - prema definiciji Websterova engleskog rjenika, plaenik je c koja radi iskljuivo za novac ili nagradu. Prim. prev. 148 Kraljica Vilenjaka Marija Stuart Kraljevska Kua Stuartovih (izvorno Stewart) potekla je od kotsko-galskih i bretonskih korijena, kao jedna od prvih gralskih nasljednica kulture Gospodara prstenova.14 Slijedei neprekinutu lozu od kralja Erca od irskih Dal Riata sjedne strane i galskih Kraljeva Ribara s druge strane, taje kraljevska dinastija due od svih europskih dinastija opstala na tronu. Vladali su vie od tri stoljea - od 1371., kada je zavladao kotski kralj Stewart, a potom i od 1603. kada su vladavinu nastavili kao britanska kraljevska Kua Stuartovih. Prije smo vidjeli kako Elizabetina kua Tudorovih nije imala pravo na englesku krunu, a preotela ju je od Kue Plantageneta 1485., maem, u bitki kod Bosworth Fielda. Elizabetina teta Margareta Tudor vjenala se za kotskog kralja Jakova IV. Stewarta i postala baka Marije Stuart koju je, kao i Ivanu Orleansku, nesretna sudbina uinila jednom od najomiljenijih traginih heroina. Kada je 1548. navrila est godina (Elizabetin otac, engleski kralj Henrik VIII. neprestano je prijetio kotskoj) Marija, ki Jakova V, kolovala se u Francuskoj kod Diane de Poitiers, utjecajne ljubavnice francuskog kralja Henrika II. (upravo je tijekom njezina boravka u Francuskoj uveden naziv Stuart jer slovo w nije postojalo u francuskoj abecedi). Kada je navrila esnaest godina, Marija se vjenala s dauphinom Francoisom zbog ega ne samo daje postala kotskom kraljicom (otac joj je umro 1542.) nego je postala i kraljicom Francuske. No Francois je uskoro umro, a Marija se vratila u kotsku g. 1561.15 U to vrijeme njezina roakinja Elizabeta Tudor smiljala je planove za englesku Protestantsku crkvu, a isposnikjohn Knox (negdanji kapelan na dvoru Tudorovih) utemeljio je Prezbiterijansku crkvu u kotskoj. Prije toga, kotski kraljevi nikada nisu iskazali vjernost niti jednoj crkvi, a naroito ne Katolikoj otkako je itav narod bio ekskomuniciran, jer se u 14. st. kralj Robert Bruce suprotstavio papi. Nakon povratka, Marija Stuart otkrila je da u kotskoj vie nema vjerske snoljivosti jer je tijekom njezina izbivanja uskogrudni Knox postavio nova pravila. Njoj je to teko palo jer je bez mogunosti izbora odrasla i odgojena u katolikom okruenju na francuskom dvoru, te nita drugo nije poznavala. A onda je, povrh svega, Knox proglasio da prema Bojem zakonu ne postoji ni jedna ena koja je sposobna vladati kraljevstvom! U tom svjetlu, Marijin protestantski polubrat Jakov, grof od Morava, pokuao je 1565. oteti kotsku krunu, pa je sastavio vojsku i napao Marijine

snage, ali pokuaj je bio neuspjean, te je protjeran u Englesku. 149 Kraljevstvo gospodara prstenova Iste godine Marija se udala za mlaeg roaka Henrika Stewarta, lorda Darnleva koji je polagao pravo na englesku krunu zbog svoje bake Marg; Tudor (udovice Jakova IV.) i njezina drugog supruga, grofa od Angusa. U i uvremenu, sa sigurne udaljenosti, Moray je putem svojih agenata davao 1 ne informacije lakovjernom Darnleyu, koje su insinuirale daje Marija pre1 bliska s osobnim tajnikom Davidom Ricciom. Darnley je zato udaljio kralji povjerenika Riccia, koji je potom pronaen nasmrt izboden. Ubrzo zatim, 19. lipnja 1566., njihov sin (koji je kasnije postao kralj Ja VI.) roen je u edinburkom dvorcu. A onda se na sceni pojavio novi lik: mes Hepburn, grof od Bothwella, veliki kotski admiral. Uz podrku Vij povjerenika preporuio je kraljici da se razvede od Darnleya koji je osol bio upleten u Ricciovo ubojstvo. Marija je odbila savjet zbog ega je prove< alternativni plan. U ranim jutarnjim satima 10. veljae 1567. Bothwell i r njegov pristaa digli su u zrak kuu u Kirk o'Fieldu, gdje je Darnley spai Kako se kasnije ispostavilo, Darnley je pobjegao kroz prozor, ali je naletic drugu skupinu neprijatelja koji su ga na mjestu ubili. Nakon toga, Bothwe odveo Mariju u svoj dvorac u Dunbar, gdje je boravila deset dana, a poton nakon nekoliko tjedana udala za Bothwella. Potom je uslijedila pobuna zavidnog plemstva, pa je Bothvvellova vojska tuena kod Carberry Hilla 1567. godine. Marija je tada kao taokinja odved na otok-utvrdu Lochleven, gdje je u tamnici nezakonito primorana abdici u korist svojega jednogodinjeg sina. Tada se ponovno pojavio Moray s nar rom da bude proglaen regentom kotske. Marija, izbavljena iz Lochlevc podigla je vojsku, koju su porazile Moraveve snage. Upravo tada, 13. svil 1568., otpoelo je posljednje poglavlje tune prie o Mariji Stuart. Nakon je iz kotske pobjegla u ribarskoj barci, odluila je da se nee vratiti u kate ku Francusku gdje je imala novac, prijatelje i imanja. Umjesto toga, otpio je u Englesku (i zatraila zatitu od svoje roakinje, kraljice Elizabete I.) 1 ju je doivjela kao prijetnju zbog ega je devetnaest godina provela u kur pritvoru, selei se s jednog mjesta na drugo. Problem je bio sljedei. Ne samo da je Marija Stuart bila zakonita kol kraljica i francuska kraljicaudovica nego su je smatrali i najbliom ivuc lanicom obitelji kraljice Elizabete. Budui da se Elizabeta nije vjenala i imala djece, Marija je bila mogua nasljednica engleske krune. Iako se vj< iskrala iz kotske, jo uvijek se mogla izdignuti i postati idua kraljica Engk - to je za novopeeno anglikansko sveenstvo bila neprihvatljiva perspekl posebice zbog Marijina katolikog odgoja. 150 Kraljica Vilenjaka Nezatieni poloaj u kojem se Marija nala bio je nezavidan, jer su na Eli-zabetinu dvoru smiljene spletke koje su je nastojale umijeati u izdajniko djelovanje, a tih pokuaja bilo je tim vie to je kraljica Elizabeta bivala starija. Prvo je optuena za Darnlevevo ubojstvo, a na dvoru su napisana pisma (tzv. Pisma iz kutijice) koja su ukazivala da je Marija bila Bothvvellova ljubavnica i prije nemilog dogaaja. Meutim, pisma nisu dokazala ba nita osim vlastito sumnjivo podrijetlo. Na koncu je, 1572. godine, protiv Marije usvojen Zakon o ukinuu svih prava, kojim su joj zanijekana sva prava na englesko prijestolje. Ona niti je ikada polagala pravo na prijestolje niti je bila u poloaju takvo to poduzeti. Prosvjedujui zbog svoje nevinosti, jedino to je Marija ponavljala bilo je: Dola sam u Englesku jer mije roakinja obeala pomoi u borbi protiv mojih neprijatelja i pobunjenika, i odmah bila zatvorena. Preklinjala je Elizabetu da joj povjeruje kako su Pisma iz kutijice krivotvorena, ak je molila daje protjera u Francusku to bi joj bilo lake od iscrpljivanja plaem i kajanja stoje doivjela zlo, nakon to joj se molei obratila za pomo. Njezine molbe nisu bile usliane. Iskreno govorei, nesretna kotska kraljica uletjela je u neprijateljsko gnijezdo iz kojeg nije bilo mogue pobjei niti se skloniti od tipino tudorovskih zavjera i protuzavjera. Najslavnija je Babingtonova zavjera koja je vodila do Marijina smaknua. Englez Anthonv Babington, Mariji potpuno nepoznat, s lanovima Elizabetina dvora isplanirao je ubojstvo engleske kraljice, no plan je osujetio dravni tajnik: upravitelj Obavjetajne slube, sir Francis Walsingham.

Nakon devetnaest godina zatoenitva, Marija, kotska kraljica, privedena je na sud, nakon Babingtonova uhienja, optuena za veleizdaju i osuena na odrubljivanje glave u dvorcu Fotheringav kod Peterborougha 8. veljae 1587. Smrtnu kaznu potpisala je njezina roakinja, engleska kraljica Elizabeta I. Pripremajui se za smaknue, Marija je svoje slukinje zamolila da joj saiju krvavocrvenu haljinu, te podsuknju i arape u istoj boji. Tako je presudnog dana odjenula crvenu opravu i potom bila odvedena u predvorje dvorca. Bilo joj je doputeno da u mideru dri psia, kako bi joj njegova toplina davala hrabrost. Pribliavajui se gubilitu odbacila je plat, otkrila crvenu opravu i rekla: Moete mi proliti krv protiv moje volje, ali vam je neu pokazati. Zatim se spustila do panja. Glava joj je otpala tek nakon treeg udarca. Nakon toga, beivotno tijelo poelo se micati, to je prestravilo promatrae, a onda su vidjeli psia kako proviruje. Na svakom dvorskom procesu koji se vodio protiv nje, Marija je uspjela dokazati da nije sudjelovala u zavjerama protiv Elizabete, ali njezine molbe bile su uzaludne. Prozirni sluaj protiv Marije Stuart temeljio se na inkriminiranim 151 Kraljevstvo gospodara prstenova pismima, koja je navodno pisao Babington ili su pisana njemu. Ti dokun ti, otkriveni 250 godina poslije, bacili su posve novo svjetlo na zavjeru kc gurnula Marijinu glavu pod sjekiru. Odvjetnik Robert Leigh, iji je predak zastupao Elizabetin dvor, pron je 1836. kovei prilikom ienja arhive u obiteljskoj kui Bardon, kod Cleevea u Somersetu - kovei je sadravao dokumente optube i sud Mariji, kotskoj kraljici. On ih je predao Britanskom muzeju, gdje je potvn njihova autentinost i gdje se do danas uvaju. Spisi iz Bardona sadravaju detaljan popis pritubi na Mariju, ali i nje opetovano nijekanje te neobjavljenu istinu o njezinoj nedunosti. Mnogi kumenti otkrivaju podmukli sudski postupak njezina gonitelja Francisa ^ singhama te njegova sudionika, rizniara lorda Williama Cecila od Burghl Tijekom suenja Marija je izjavila: -Sama sam, bez savjetnika i bilo koga bi me zastupao. Oduzeti su mi dokumenti i biljeke, uskraena mi je s1 pomo, sve mi je oduzeto kako bi mi se natetilo. Otkriem Spisa iz Bar, prava narav Marijine nevolje razotkrivena je; navodna korespondencija izn nje i Babingtona (glavni kamen spoticanja njezine krivice) pokazala se kr tvorinom osmiljenom u Walsinghamovom uredu. Tako je postalo posve ji da su sva pisma na temelju kojih je optuena krivotvorine kao i njezini pot Sve to dokazano je 250 godina prekasno! 152 ffi--3 15 Lorna Doone Kua Grala Od svih gralskih dinastija koje su ikada vladale, najuglednija i najutjecajnija nakon merovinkih kraljeva, bila je kotska kraljevska Kua Stewartovih (Stuartovih). Vie od dvjesto godina Plantageneti i Tudori uzaludno su pokuavali zbaciti s trona kotske kraljeve. Svaka generacija Stewartovih koja je uslijedila, uspijevala je sauvati neovisnost nacije, esto uz veliku cijenu, jer se sjeverno od englesko-kotske granice vodila bitka za bitkom kako bi se ouvala albi-genka kultura. Kakve li ironije, 1603., nakon smrti Elizabete I. za prijestolonasljednika je odabran Jakov, sin Marije Stuart, koji je postao engleski kralj Jakov VI. Ipak, to je bio prvi korak ka konanom nestanku te kraljevske obitelji s vladarske scene. Strogo govorei, iako je Marija bila najblii Elizabetin rod, njezin sin nije bio punopravni nasljednik engleskoga trona. Tron je trebao naslijediti Edward Sevmour, lord Beauchamp, potomak Marije Tudor, koja je bila sestra Henri-ka VII. Jasno, iza svega je stajala svrhovita strategija anglikanskog parlamenta pomou koje su eljeli zadobiti vlast nad drevnim kotskim nasljednicima -strategija koju je prije smrti kraljice Elizabete I. poeo razvijati ministar Robert Cecil, sin lorda Williama Burghlevja.1 Dovoenje kralja Jakova u London bio je politiki osmiljen manevar, pomou kojega se trebao raskinuti stari savez izmeu kotske i Francuske, koji je postojao jo od doba Karla Velikog. Osmiljen je radi ujedinjenja kotske i Engleske pod jednim vladarom, dok je suvereni poloaj

kotske ukinut, a vladanje kotskog kralja bio je tehniki detalj koji se lako mogao izmijeniti. Upravo se to i dogodilo kada su vestminsterski politiari nakon dvije generacije smijenili Stuarte. 153 Kraljevstvo gospodara prstenova Kada je 1603. Jakov stigao u London, nije ni slutio da e postati pijun u kama negdanjih spletkaroa - Tudorovih, te da e svojim dolaskom na p stolje, tradicionalnu kotsku monarhiju podiniti engleskom parlamentu, mah nakon krunidbe Jakov se suoio s dva velika problema. Prvi je bio vjen karaktera, jer su i kotska i Engleska postale protestantske zemlje, medi Jakov je bio odgojen u prezbiterijanskom duhu, a Engleskom je prevladavao glikanski duh. Drugi problem ticao se vestminsterske administracije koja potpunosti bila u engleskim rukama, jer je kotima roenima prije Jakovl dolaska na vlast strogo zabranjen ulazak u parlament!2 Nakon mnogih propalih pokuaja da zadobiju kontrolu nad kotskom i biju staroslavni sustav klanova koji su koti naslijedili od Tuadhe d'Anua, eri ski politiari konano su iznali strateki put do kotskih posjeda. Kad je Ja zasjeo na ujedinjeni tron, pojavile su se sljedee dugorone ambicije: a) Budui britanski kraljevi imat e sjedite u Londonu, ime e se o niiti kotski utjecaj ak i na pitanja koje se tiu kotske. b) Westminster po potrebi moe raspustiti tradicionalni kotski Trodt parlament. c) Kada vrijeme sazrije, Stuartovi se mogu diskreditirati i smijeniti d) Vestminsterski marionetski kralj, kojega e sami izabrati, tada n Oekivani rezultat ove strategije bio je unitenje gralskog naslijea i potp podlaganje kotske engleskoj vlasti. Ova ambicija Engleze je zaokupljala jo vremena kralja Eduarda I. Plantageneta, a konano se ostvarila 1688. kad Crkva i parlamentarni urotnici svrgnuli i prognali kralja Jakova VII. (II.). Ranije, 1560., Prezbiterijanska crkva (koju su vodile starjeine, a ne bisk postala je Nacionalna kotska crkva. S june strane granice Anglikanska kva (Anglicana ecclesia) postojala je otkako je 1563. kraljica Elizabeta I. odol Trideset i devet lanaka engleske doktrine. Kada je Jakov postao suvereni vi; cijele Britanije, bio je obvezan podupirati dvije glavne crkve, a da ni jedni uvrijedi. Bio je to nemogu zadatak, posebice zato jer je Jakov postao po varom Engleske crkve, kako je propisano Elizabetinim Zakonom o suprem i uniformnosti, a ti zakoni nisu tolerirali bilo kakvu religijsku zajednicu 'u anglikanske. Uza sve ovo, postojala je jo jedna komplikacija - naime, Ja nije bio samo kralj Britanije nego i Irske (slobodna irska drava stvorena je 1921.), a odgovornosti koje je imao spram tradicionalno katolikog irskog ka - engleski zakon nije podravao. f zamijeniti kotsku lozu. 154 lorna doone Prisilnim provoenjem Zakona o uniformnosti, te potivanjem anglikanske Knjige molitvi, Jakov je uznemirio katolike i dao povod za neuspjenu Barutnu urotu koja ga je u parlamentu trebala raznijeti. S druge strane, uvoenjem svoje autorizirane verzije Biblije potaknuo je protestantske optube da uru-je s Rimom. kotski nacionalni crkveni starjeine nisu bili zadovoljni novim Jakovljevim kompromisom u kotskoj: kotska episkopalna crkva nije bila ni anglikanska ni prezbiteri]'anska, ni katolika. A povrh svega, anglikanski parlament strano se razljutio kada se Jakov usudio predloiti da idove na podruju Britanije treba liberalno prihvatiti. Elizabeta I. vladala je ne savjetujui se mnogo s parlamentom zbog ega je u velikoj mjeri zaduila krunu. Zato je kralj Jakov bio prisiljen povisiti poreze. Odobravajui tu mjeru, parlament je ustrajao na zahtjevu da mu se ne dozvoli vladanje autoritativnim Elizabetinim stilom. Ministri su stoga proglasili itav niz ogranienja, te je Jakovu preostalo vrlo malo ovlasti. Budui da je vie godina bio uspjean kralj u kotskoj, Jakov je na to odgovorio proglasom kojim, prema kotskoj tradiciji, nije odgovoran parlamentu nego Bogu i naciji. To je bila dunost koje se drao, jer je zagovarao pisani kotski ustav (Deklaracija Ar-broath iz 1320.), interese puka i pravo da se pozove na ustav i usprotivi parlamentu i crkvi, ako i kada se pojavi potreba. Za razliku od kotske, Engleska nije imala pisani ustav (to je i danas sluaj), pa nita nije titilo prava i slobode puka. Postojale su samo

feudalna tradicija i Magna Charta, koja je dodijelila mo zemlje bogatim viim klasama. Ne samo da su Stewarti (koji potjeu od drevne Kue Lorneovih) slovili kao beskompromisni zatitnici itave kotske i svih njenih predjela nego su ogranci njihove obiteljske loze drali prestine poloaje kao lordovi Innermeatha, Atho-11a, Lennoxa, Dounea i Morava. Kao priprema za konano unitenje gralskog suvereniteta i otimanje naslijeene zemlje i imanja, kotska je potpala pod englesku vlast, a obitelji koje su stoljeima bile regionalni skrbnici, jednostavno su prognane. to se tie zapadnog kotskog visoja - Dalriada - (danas Argvll), tamo su ivjele obitelji vrlo srodne piktskim Caille Daouine, ljudima iz uma Kaledonije. Bili su to srodnici loarnskog naroda koje su nazivali Loarna Daouine. Loarn je bio jedan od milezijanskih sinova kralja Erca od irskih Dal Riata, koji se s braom Fergusom i Angusom u 5. st. doselio na zapadno kotsko visoje (vidi kartu: Meroveh i Melusine). Njegov dio sjevernog Argvlla zvao se Loarna (danas Lorne ili Lorn). Anglikanski parlament svojom taktikom ognja i maa unitio je naslijee Lorne i tako stvorio okvir za jednu od najljepih gralskih romanci svih vremena, klasinu pripovijetku Loma Doone. 155 Kraljevstvo gospodara prstenova Slavna pripovijetka o spletkama, ljubavi, izdaji i osveti jedno je od naj< ljenijih knjievnih djela na engleskom jeziku. U njoj se odaje duno poto\ svim prethodnim pripovijetkama o kavalirstvu i izgubljenim nevjestama je savrena bajka o nesretnoj djevi plemenita roda, koju je uz rijeku u di koj umi pronaao sin seoskog maloposjednika. On se svim silama bori p nadmonijeg neprijatelja, kako bi osigurao njezino oslobaanje i osvojio p aj viteza kod kralja Jakova II. Stuarta. Meutim, za razliku od veine vite avantura, ova pripovijetka nije izmiljena. Prouavajui povijesne spise kc u pozadini ove pripovijetke, otkrivamo zapanjujuu mreu politikih za1 koje su uzele maha nakon pogubljenja Marije Stuart. Zato nam ti dokun slue kao primjereni podsjetnik na zavist kojom su Merovinzi u 8. st. bili sjednuti, a koja je i u novije doba dolazila do izraaja. Iz te perspektive i: Marije, kotske kraljice, moemo sagledati kao dio dalekosenih vlad planova pomou kojih su uniteni posljednji ostaci drevne kulture Gospi ra prstenova i ostvareno pravo na zakup feudalne zemlje uz crkveni blago Sve pojedinosti u vezi s dogaajima koji su nasljednicu Lornu Doone do\ li u neugodan poloaj taokinje, zabiljeene su u brojnim dravnim spisi ovlatenim povijesnim knjigama, ali su vjeto strateki prikrivene. Da nije oksfordskog odvjetnika i viktorijanskog spisatelja R. D. Blackmoorea (18^ 1900.), koji je usporedio i ouvao nezavisne zapise, vjerojatno nikada ne bi imali objektivan uvid u te povijesne dogaaje. * Vodopad Openito govorei, u gralskim su romancama zdenci i izvori smjeteni dt ko u gustim ili zaaranim umama. Takva mjesta zamiljaju se kao uobi ni okoli Donjeg svijeta koji je jo uvijek dio svijeta smrtnika, a vodena vi obino prva koja se susree kraj vode. Ba kao gospe iz kule, i ove djeve (p< Melusine) najee su u nevolji - izgubljene su ili na neki nain razbatinj Te princeze ili djeve plemenita roda ekaju dolazak princa ili viteza koji neki nain razbiti aroliju okolnosti i omoguiti njihovo oslobaanje. Naj je galantni heroj obian, skromni momak, nalik na Parsifala, koji uspije svojoj potrazi za Gralom tamo gdje su drugi, naizgled sposobniji, doivjeli uspjeh. Tako junak postaje vitez i dobiva priznanje, a najee osvaja i go Taj tip pripovijetke jasno odraava ekspirovski nazor da se istinsko ovj vo plemstvo krije u vrlini due, a ne u automatskom nasljeivanju obitelj: imena prilikom roenja. 156 lorna doone U tom kontekstu pria o Lomi Doone kae da je tijekom burnog 17. st. djeak po imenu John Ridd iz Exmoora u jugozapadnoj Engleskoj, lutao na samo Valentinovo uz obalu rijeke koja ga je odvela

duboko u umu Bagworthy do podnoja hueeg vodopada. On se uspeo uza stijenu i zaspao na vrhu uz rub vode, meutim, probudila ga je ljupka djevojica po imenu Lorna Doone. Objasnila mu je da ivi u oblinjem naselju s djedom sirom Ensorom Dooneom, voom zloglasne skupine razbojnika, ali joj je kretanje ogranieno na njihovu dolinu, te ne smije ii dalje od vodopada. John je dobro znao tko su Dooneovi razbojnici, jer su mu ubili oca, pa je obeao Lorni da e se vratiti i spasiti je od nevolje kad odraste. S vremenom ponovno kreemo, slijedei Johnove djeake tragove, do klanca Doone, gdje uz huei vodopad iznova susree Lornu, koja je odrasla u prelijepu mladu enu. Ona mu povjerava daje protiv svoje volje zaruena za stranog Carvera Doonea, koji e naslijediti vodstvo klana kada stari sir Ensor umre - to se uskoro i dogodi. Pria postaje prava romanca s mnogim avanturama, kada se John u drutvu lokalnog lopova i kraljevog glasnika suprotstavi etrdeseto-rici razbojnika i pokua osloboditi Lornu iz utvrene doline Doone.3 Slijedom dogaaja saznaju da Lorna nije unuka sira Ensora, nego oteta ki lorda Dugala, koju su, zakletom i gorkom neprijatelju razbojnika, oteli radi odmazde. Ispostavlja se daje Lorna plemenitog kotskog podrijetla, a njezinu pripadnost lozi otkriva kresta na ogrlici koju je nosila oko vrata od dana otmice. Tako postaje nuno vratiti ogrlicu gdje joj je mjesto, ali i djevojku. Nakon mnogih borbi i niza spletki zadatak je uspjeno zavren, a Lorna Doone dobiva mjesto koje joj pripada na dvoru Stuartovih u Londonu. Kralj Jakov II. propisno proglasi Johna vitezom zbog hrabrosti te se lady Lorna i sir John vrate u Exmoor, gdje se trebaju vjenati u kapeli Oare. Potom se dogodi uas, jer u trenutku blagoslova ulazi Carver Doone koji puca iz karabina, a Lorna pada do Johnovih nogu na oltarske stepenice. Tako se zapodjene konana borba izmeu dvojice mukaraca. Na koncu Carver pogiba u smrtonosnoj movari Wizard's Slough. Kao to biva u svim bajkama, Lorna se oporavila od smrtonosne rane i ivjela sretno s Johnom do kraja ivota. To je bilo doba u kojem se kraljevska Kua Stewarovih nala u neugodnom poloaju - dok im je kralj sjedio na tronu u Londonu, koti su poeli shvaati da im zemlja sve vie potpada pod nadletvo Engleske. Nad njihovo viestoljetno regionalno skrbnitvo nadvila se ozbiljna prijetnja s june granice (to od Engleza, to od kotskih obitelji koje su ule u savez s engleskim parlamentom). Jedan od Stewarta koji je najvie nastradao zbog ove spletke bio je ovjek koji je, i u ivotu i u legendi, postao poznat kao sir Ensor Doone. 157 Kraljevstvo gospodara prstenova Povijest Dooneovih U pripovijetki Lorna Doone Blackmoore pojanjava da je sir Ensor bio ki plemi visokog roda i roak starog grofa od Lorne. Sir Ensor uvuen je u oko imanja staroga grofa, a imanje je preneseno u zajedniko vlasnitvo.' kom spora on je oenio grofovu ker.4 Pokuavajui pravedno podijeliti nje koje se prema sporazumu nalazilo u zajednikom vlasnitvu, sir Ens uklonjen, te je izgubio cjelokupno nasljedstvo koje je pripadalo enskoj 1 ena koja se u sve to umijeala u velikoj je mjeri odgovorna za propasi Ensora Doonea. Nakon to mu je oduzeta imovina lien je svega i protj iz kotske. Prema analima obitelji Exmoor Doone,5 te prema dnevniku Ruperta Doi (ivio je u 18. st.) i Bibliji njegova^unuka Charlesa (u koju su se prema obi upisivali svi preci) izgon iz kotske njihova plemenitog pretka dogodio se 1 tijekom vladavine kralja Jakova VI. (I.). Stoga nije teko tono odrediti tko ji taj ovjek, jer arhive Stewartovih daju toan prikaz plemia o kojemu gc Blackmoreovi detalji. Bio je to sir James Stewart od Lorne, 7. grof od Ath< 7. lord Innermeatha. Nain na koji je taj ovjek izbrisan iz povijesti odmah upada u oi il zaviri u odjeljak Atholl, cijenjene biblije plemstva Burke's Peerage. 1 objanjeno daje 1595. nakon smrti Johna.Stewarta, 5. grofa od Atholla, nije imao nikakvog nasljednika, titula Atholl vraena kruni. Nekoliko go potom, posve iznenada, titula Atholl ponovno se javlja 1629. u slijedu ob Murrav. Majka Murrava, nasljednika titule, bila je Dorothea, ki Johna Ste ta, s kojom se njegov otac vjenao oko 1662. dakle tridesetak godina m to je njihov sin, navodno, stekao titulu! Nije jednostavno pronai tih tridesetak izgubljenih godina, ak ako ij riramo sav nesklad povezan s godinom vjenanja. U Murravevim Kronil Athollovih i Tullibardineovih moemo pronai

nekakve informacije o tome Kronike zavravaju sa zakljukom da je donekle komplicirano razumjeti l stvarno dogodilo s grofovstvom Athollovih.6 U stvarnosti nita nije komplicirano. Umjesto Engleskog registra plem. treba konzultirati kotski registar plemstva7 gdje se tono vidi to se dogodi pria o godinama izmeu 1595. i 1629. potpuno je u skladu s Blackmorec 5. poglavljem Lorne Doone. Poetkom 15. st. Stewart, lord od Lorne, dobio je dva sina od kojih su tekle dvije obiteljske loze. Od jednog sina potekli su grofovi od Atholla, ; 158 1 Lorna Doone drugog lordovi Innermeatha. Tijekom pet generacija loze su se razvijale paralelno, sve dok 1595. John Stewart, 5. grof od Atholla (Blackmoreov stari grof) nije umro bez nasljednika. Na tom mjestu Burke's Peerage odluuje prekinuti priu, da bi je potom nastavio nekoliko godina poslije s drugom obitelji, koja se uklapala u vestminsterske planove. Nakon smrti starog grofa, njegova udovica (lady Mary Ruthven od Gowrie-vih) ponovno se, 1596., udala za mueva roaka, sir Jamesa Stewarta, 6. lorda od Innermeatha, kojemu je kotski kralj Jakov VI. dodijelio titulu 6. grofa od Atholla. Meutim, taj sir James Stewart ve je imao sina s prethodnom enom i to je sin kojeg traimo: sir James Stewart od Lorne, 7. grof od Atholla i 7. lord od Innermeatha (roen 1583.). Njega i njegova oca engleski spisi posve ignoriraju, ali razjanjavanjem njihove prie pomou kotskih anala, R. D. Blac-kmoreova pria Lorna Doone postaje razumljiva. Godine 1603. (kada su se ujedinile kotska i engleska kruna) James Stewart 9 mlai oenio je roakinju Mary (jednu od tri keri starog 5. grofa). Tako je Ja-mesu pomajka postala punica. To je sir Jamesu predstavljalo straan problem, jer su njegova pomajka i supruga bile prave nasljednice imanja Atholl kojim je on, kao nominalni grof, trebao upravljati. Kako Blackmore objanjava, imanje su u zajednikom vlasnitvu imale te dvije ene, ali i sestre njegove supruge. Sve u svemu to su bile etiri ene koje se nisu slagale oko toga kako imanjem treba upravljati. Kada je Vijee savjetnika obavijestilo kralja Jakova u Londonu daje na imanju Atholl zavladao kaos, nesretni sir James bio je ukoren. Tada je (kako kae Blackmore) sir James odluio razdijeliti problematino zajedniko vlasnitvo, ali se nalazio pod budnim okom parlamentarnog Vijea savjetnika, koji su eljeli u potpunosti odvojiti imanja Stewartovih od obitelji i darovati ih drugima. Potom je otkriveno da se u okolici imanja Atholl skriva nekolicina lopova za kojima se traga, pa je sir James okrivljen jer im je pruio utoite i odveden u zatvor edinburkog dvorca! Iz tamnice je sir James napisao pismo kralju Jakovu u London - pismo koje je kralj primio i na koje je odgovorio. Vijee savjetnika nije se usudilo zadrati kraljevo pismo. Umjesto toga, urno su otpustili sir Jamesa iz zatvora kako ovaj ne bi bio tamo kada stigne pismo s kraljevim odgovorom. Kada je to uo kralj Jakov, napisao je grubi prigovor Vijeu savjetnika 27. lipnja 1607. i naloio im da ga dovedu u London. Kada su ga doveli, James je kralju objasnio svoj neodrivi poloaj, pa je zamolio kralja da proda imanje Atholl - s ime se kralj sloio. Meutim, pri sastavljanju dokumenta o prodaji, Vijee savjetnika navelo je da se radi o prijenosu vlasnitva, a ne o prodaji. Istovremeno, oni su strateki izmijenili regionalne granice u kotskoj, pa je Vijee za sva vremena oduzelo 159 ,/ Kraljevstvo gospodara prstenova Stewartovima nasljedstvo Innermeatha, koji je geografski prestao postojati, da se sir James vratio u kotsku, izgubio je obje kljune titule, a kuu, im i novac su mu konfiscirali. Nakon toga napustile su ga ena i pomajka. Nt utjecajni plemi bio je do kraja opljakan. Ucjena i osveta Sir James je dobio uputu da se po povratku u Edinburgh javi lordu Blantv vladinu blagajniku u kotskoj, meutim, nakon to mu se javio, lord Blan ga je prema naredbi zatvorio u dvorac Dumbarton. Prije nego to su ga us transportirati u Edinburgh sir James je pobjegao u no. ena po

imenu ri garet MacAllistair ponudila mu je zaklon. Iz njezina konaita James je po pismo u London, te zahtijevao novac koji mu pripada zbog prodaje titule holl. U odgovoru nije bilo novaca, nego ga se izazivalo da sam doe po nj U isto vrijeme u pismu je stajalo upozorenje: ako zaluta u Englesku (stoje nio uiniti kako bi dobio novac koji mu pripada) automatski e biti progh razbojnikom. U to su vrijeme svi pristae klana MacGregorovih, kojima je pripadala i A garet MacAllistair, proglaeni prestupnicima i razbojnicima zbog njihove z de s drugim klanom koji je imao vie utjecaja na sudu. Veina MacGregon ivjela je u brdima jer su strahovali za svoje ivote. Budui da su zakonom zabranjeni, koristili su galske nadimke ili imena predaka: imena poput A (Lijepi), Ruadh (Crveni) i Eoin Dubg nan Luraig (Crni John od Potanskog Ke ta). Strahujui da ih ne odvedu u Edinburgh, Margaret i John naposljetki 1609. otili MacGregorima u brda Glenstrae, gdje su ivjeli s njezinim rc cima. James se prema tradiciji vlastitih predaka prozvao Eoin of Lorne (J< od Lorne), a MacGregori su ga slikovito prozvali u skladu sa svojim navad; Eoin dar Douine Mrani ovjek John. Nova prilika za prijam kod kralja ukazala se 1617. kada je kralj Jakov pc tio palau Falkland u kotskoj. Nastojei da bude primljen kod kralja, Jai je uhien i opet baen u tamnicu iz koje je ponovno pobjegao idue god Bez obzira na upozorenje koje su mu poslali, znao je da mora vidjeti kral Londonu. Zajedno s Margaret i nekolicinom pratilaca preao je granicu s gleskom, ali njegove nade bile su uzaludne. Vijee savjetnika (nisu ga baci tamnicu jer su se plaili da bi kralj mogao doznati) zabranilo mu je povn u kotsku pod prijetnjom da e ga smaknuti kao kriminalca i razbojnika bude otkriven. 160 Lorna Doone Sir James je zauvijek izgubio titulu kotskog plemia, te je utrnula svaka nada da e povratiti financijski gubitak. Sa svojom skupinom siromaha otpravio se zapadno od Londona, u smjeru zalazeeg sunca. Zaustavili su se u Exmooru i naselili davno naputeno naselje u dolini Bagworthy, koje su osnovali vitezovi hospitalci. U drutvu MacGregora James je odbacio obiteljsko ime, a lokalni itelji Oare kod Somerseta poznavali su ga samo po galskom odmetnikom imenu sir Eoin Ciar Douine.8 Nakon propisanih sedam godina od njegova nestanka 1618., zabiljeeno je da se od 1625. smatra zakonski mrtvim, a njegovo ime i ime njegova oca izbrisano je iz spisa. Tako je titula Atholl prela na obitelj Murrav, a Innermeath, drevna titula Stewartovih, posve je iezla. Pratei problematine Jamesove godine u dokumentima Vijea savjetnika, vidimo da su protivnici Eoin Ciara, bili njegovi urjaci. Ipak, glavni neprijatelji (ljudi koji su okrenuli Vijee protiv njega) bili su markiz Gordon od Huntlvja i barun Grant od Freuchiea. To su bili ljudi kojima se Eoin Ciar htio osvetiti, a prilika za to ukazala se u listopadu 1644. Te godine u tajnosti su se vjenali lady Mary Grant od Freuchiea i Lewis Gordon od Huntleya, potomci njegovih neprijatelja. Ubrzo je Mary zatrudnjela, a dijete je zakonski nasljednik nesluenog blaga i imanja. Kakva prilika za ucjenu! Ovaj brak sve je iznenadio. S jedne strane uvan je u tajnosti jer je Mary ostala u drugom stanju, a s druge strane zato to su Gordonovi bili gorljivi katolici, a Grantovi protestanti. kotski Registar pojanjava da je vjenanje odrano bez ceremonije i najave, u maloj prezbiterijanskoj crkvi kod Elgina, usred noi, pod prijetnjom orujem. Za to vrijeme Eoin Ciar Douine (lokalno se to izgovara Ensor Doone) i Margaret MacGregor - kako pojanjavaju anali Dooneovih, a Blackmore potvruje - imali su sinove, a eksmurski klan poveao se brojano jer su mu se prikljuili i drugi pripadnici protjeranih MacGregora. Trebali su samo priekati roenje djeteta Gordon-Grantovih, te potom u pravi as izvesti otmicu. Neobino je da slubeni zapisi obitelji Gordon spominju vjenanje pod prijetnjom oruja, a ne spominju roenje keri. Razlog tomu je vjerojatno taj to su eljeli upisati sina Georgea kao prvo dijete, mada se rodio nekoliko godina kasnije (i on se pojavljuje u pripovijetki Lorna Doone). R. D. Blackmore odrastao je kao siroe u obitelji sveenika Richarda Gordona9, pa je imao pristup iscrpnim obiteljskim spisima. Prema njima on je uobliio priu o otmici mlade nasljednice koja je

odvedena u Exmoore i s vremenom dobila ime po svojim drevnim precima - Lorna Doone {Loarna Daouine)}0 Jasno, do isplate ucjene nikada nije dolo - ako je ikada bila i zatraena - jer, objanjava Blackmore, 161 Kraljevstvo gospodara prstenova glavni plan bio je da se Charles (Carver Doone), sin Eoin Ciara oeni Lo: kada odraste i tako mu omogui da potrauje njezino kotsko nasljedstvo dokaz njezina podrijetla trebala je posluiti obiteljska ogrlica. Znaaj ovog naeg istraivanja nije dokazivanje da je Lorna Doone jedi najpopularnijih pripovijetki svih vremena, nego da njezinu osnovu ine st povijesni dogaaji u kojima plemi Stewart padne kao rtva londonske zi zbog koje je izbrisan iz svih povijesnih zapisa. Nakon to su doveli ko kralja Jakova na engleski tron, negdanja elja Tudorovih da se uniti ta ena Kua, poela se ostvarivati. Sir James Stewart od Atholla i Innerrn pao je kao prva rtva u nizu strateki isplaniranih spletki, iji je cilj bio i niti Stewarte iz njihovih tradicionalnih sredita u kotskoj. Od 1629. g vija Atholl bila je u rukama Murravevih, a Innermeath titula Stewarto\ potpunosti je nestala. to se tie titule lorda od Lorne, Stewartovi su je c 1871. zahvaljujui braku keri kfeljice Viktorije, princeze Louise, s mark od Lorne. Meutim, ovjek za kojega se udala nije bio Stewart, nego Cam ija je obitelj pouzdano podupirala hanoversku krunu u Engleskoj, te se t protiv Stuarta i njihovih kota tijekom jakobitskih ustanaka u 18. st. Tijekom 17. st. (od ustolienja Jakova I. 1603. do 1688. kada je anglik; parlament svrgnuo s trona Jakova II.) uniteni su i posljednji tragovi gr kraljevske Kue koja je najdue uspjela opstati unitavanje je poelo ' Konstantinovom darovnicom. Nakon 937 godina, kultura drevnih Gospodai stenova (koja se najdue odrala u sustavtt kotskih klanova) sustavno j< zatirana u vidu skrbnitva nad narodom. Ubrzo nakon viktorijanskog vjenanja princeze Louise plamen zanin za povijest Dooneovih bljesnuo je kada je bistri novinar londonskog The '. sa povezao obiteljske veze Stewarta od Lorne. Ali njegov pooim, vl. Ric Gordon, trebao je u to doba biti kanoniziran, pa se autor teka srca suze kako sam proces ne bi doveo u pitanje otkrivanjem obiteljskih spisa iz kq crpio podatke. Kada su ga jednom upitali o spletkama koje su inile oko: njegove klasine pripovijetke, Blackmore je izjavio, nita me nee natjen objanjavam postanak Lorne Doone.n 162 Prokletstvo vukodlaka Zubi zvijeri Razmatrajui brojne plemenske kulture koje su postojale na tlu Britanije i Europe, dotaknuli smo se valanskih umskih Gospodara: od Yulannua iz pretkranskih vremena razvile su se juletidske svetkovine koje se odravaju tijekom zimskog suncostaja. Ovu uzvienu druidsku kastu iz ije je batine izvedena veina Dijanina Mjeseeva kulta, nazivali su Weres. Openito znaenje te rijei je ovjek,1 ali, govorei jezikom stare* vjere (bazga je bila sveto drvo irskih vjetica)2 odnosila se na one koje su smatrali ljudima-bogovima. Njihova totem-ska ivotinja bio je vuk, kao to su vepar ili konj bili totemi drugih plemena. Totemi nisu drugo nego pretee heraldike pomou kojih su se obitelji mogle raspoznavati. Na stjegove su stavljali slike i simbole ivotinja, biljaka, koljaka i si. Moemo zakljuiti da je njihov totem bio ovjek-vuk. Meutim, crkveno ocrnjivanje svega to je imalo veze s vilinskom kulturom i tu je uzelo maha, pa je pojam ovjek-vuk poprimio zlokobni smisao: postao je vukodlak koji se dovodio u vezu s punim mjesecom. Iako je vukodlak u svojem gotskom liku inkvizicijska izmiljotina, ljude nalik na vukove prvi put spominje grki povjesniar Herodot u 5. st. pr. Kr. U svojoj Povijesti spominje drevno indoeuropsko pleme Neurijanaca o kojima pie: Grci i Skiti koji ive u Skitiji svjedoe da svaki Neurijanac jednom godinje postane vuk na nekoliko dana, a potom se vrati u svoje normalno stanje. Ja * Eng. elder faith prevodi se sa starija ili stara vjera, meutim, rije elder prevodi se i kao bazga, zova. Prim. prev. 163

Kraljevstvo gospodara prstenova osobno u to ne vjerujem, ali oni ne odustaju od svojih tvrdnji unato krajnjoj nevjerojatnosti takvog ega, ak se i zaklinju da govore istinu.3 Tradicionalan prikaz vukodlaka U stvarnosti, Neurijanci su na sebe navlaili vuje koe u vrijeme svoji dinje sveanosti, pa ipak, sama ideja koju je iznio Herodot bila je dov privlana da pronae svoje mjesto u grkoj i rimskoj mitologiji. Najpozr djelo u kojem se spominje fenomen ovjeka vuka su Ovidijeve (43. pr. Kr. Metamorfoze. U tom djelu, bavei se Stvaranjem i razdobljima ovjeanstva O je navodi kako je Likaon, kralj Arkadije, ponudio Jupiteru (koji nije jeo n mesni obrok, pa ga je ovaj pretvorio u vuka: S bijesne gubice cijedila se e za klanjem pa je poao k stadu uivati u krvi. askom je odjeu zamijenio grubom dlakom, a ruke su postale ape hrapave. 164 Prokletstvo vukodlaka On je i vuk i ljudska tamnica Sa sivom dlakom i svirepim izrazom lica.4 U svjetlu ove likaonske prie narav promjene oblija mitolokog vukodlaka dovodila se u vezu s medicinskim stanjem u kojem su ljudi patili od zablude da su vukovi zbog ega su ih medicinari klasificirali kao likantrope. Glasovita viktorijanska spisateljica vl. Sabine Baring-Gould 1865. ustvrdila je da se likantropija u stvari podudara s oblikom ludila kakvo se moe primijetiti u veini umobolnica.5 Ako je suditi po starim mitologijama, odijevanje u vuju kou bio je est obiaj, kao i vjerovanje da e se narav onoga tko ju je odjenuo izmijeniti i postati vuja, ba kao i njegov vanjski izgled. U Volsunga Sagi Prstenova kruga, Sigmund i Sinfjolti dolaze u kuu usnulog derikoe duboko u umi te svaki od njih prebacuje preko leda po jednu vuju kou. Tada se u njima javlja prava 9 ivotinjska narav. Oba prijatelja ponu zavijati kao vukovi i ne mogu skinuti kou sa sebe. U umi otkrivaju da su stekli viestruku snagu, pa ponu nekanjeno ubijati putnike grizui im grkljane.6 U skandinavskim predajama ljudi su berserkerske ratnike viali kao vragom opsjednute. Tijekom borbi obuzimao ih je zastraujui borbeni gnjev. Njihova demonska mo davala im je nadljudsku snagu, pa su zavijali kao gladni vukovi. Kao to se moe pretpostaviti, Crkva je promicala svoju kulturu, pa su sveenici proglasili da se i straan bijes Bersekersa moe unititi krtenjem! U srednjem vijeku Rimska crkva bila je ve vrsto utemeljena, ali vukodlaci su u velikoj mjeri privlaili panju i drakali kransku matu, tim vie to se u Matejevu evanelju (7:15) spominje Isusovo upozorenje: uvajte se lanih proroka koji vam dolaze u janjeoj koi, a iznutra su grabeljivi vuci, te (10:16) Gledajte, aljem vas kao ovce meu vukove: budite stoga mudri kao zmije i blagi kao golubice. Iako taj stih pokazuje zmiju kao bie mudrosti, a ne neto sotonsko, on ukazuje na novog neprijatelja: vuka. Ustvari, vuk se ovdje navodi kao neprijatelj ovaca. Budui da su se krani smatrali ovcama, vuk je postao simbolini neprijatelj kranstva - a tu ideju nadalje potkrepljuju Isusove rijei navedene u Lukinu evanelju (10:3): Idite svojim putovima, i budite oprezni jer aljem vas kao janjce meu vukove. Osim tog izmiljenog straha od vukova, koji je uz to i neutemeljen, nita drugo nije ih dovodilo u vezu s bilo ime vrajim - ni njihova narav, ni njihov izgled. Vuk je krajnje inteligentna i drutvena ivotinja uklopljena u drutvenu okolinu, ba kao i ljudi. Upravo je iskrivljena percepcija razlog zbog kojega 165 Kraljevstvo gospodara prstenova se neobini pojedinci, koji se odvoje od konvencionalnog ponaanja, nazi vukovima samotnjacima. U djelu Lay of the Werewolf koje je u 12. st. n sala Marie de France nije bilo nieg sumornog i mranog. Pria govori o sretnom barunu kojega su prevarili ena i njezin ljubavnik, te je odluio < u umu gdje je ivio kao vuk po imenu Bisclavaret. Igrom sluaja sprijat se s plemenitim kraljem koji ga je rado primio na svoj dvor. Tako je ov vuk dobio priliku da se osveti

eni i neasnom vitezu, te povrati izgublj muevnost.7 Iduih tristo godina element straha od vukova nije se dovodio u vezu s 1 onskom legendom, pa su dominikanski inkvizitori imali dovoljno materijal izmisle poznatog vukodlaka kakav se pojavljuje u gotskim romancama. I sta, nanovo su osmislili inkvizicijsku ideju o arobnjatvu u kojem su mr stvorenja proglaena nadnaravnima ili antikranskima po svojem znae Kako bi potkrijepili svoje tvrdnje, inkvizitori su otili iza novozavjetnih e^ elja, sve do starozavjetne knjige Levitskog zakonika 26:22 u kojoj Jahve jas rijeima kazuje Izraelcima kako e ih kazniti ako ne budu posluni: Na u pustiti divlje zvijeri da vam otmu djecu, unite stoku i umanje vau t nost. A posluio im je i Ponovljeni zakon 32:24, gdje stoji: Poslat u na njih zvjeradi. Oba biblijska citata navedena su u MalkusMaleficarum kako bi se utv sluaj protiv vjetica,8 a naroito im je strateki poticajan bio ovaj potonji: zub zvjeradi. Stoljeima su biskupi i fratri vodili rat protiv albigenza i njil tradicije minijaturiziranjem nasljednika Prstena i Grala. Identificirali su ih duhove, vilenjake i slina bia (ponekad zlonamjerna kao kanibalske vil< vremenom su tako malena bia prestala pobuivati strepnju u ljudima. Al eljela da joj strategija uspije, Crkvi je trebalo gnjusno, zastraujue, nadna no bie - vee i snanije od ovjeka, neto stvarno mono, neto sa zubir koji inae nisu oruje smrtnika. Jedan od rezultata takvih ideja bio je van ali prije njega neprijatelj kranskom stadu postao je vukodlak. Ljudi su mnoge divlje ivotinje, naroito one s onjacima, zbog njihove sn lukavosti i mesoderskih navika, prirodno izbjegavali, ali one zbog toga nis na koji nain zlokobnije ili avolskije od onih bez onjaka. Meutim, muk ili ena koji imaju sposobnost preobraziti se u zvijer s oitim zlim namjer postaju potencijalna prijetnja - to su bia iz nonih mora pred kojima o drhti od straha. Crkva, naravno, nije mogla propustiti priliku da ih isko do maksimuma. Konano, 1605., katoliki antikvar i sakuplja vjerskih kr Richard Verstegan sroio je slubenu definiciju vukodlaka: 166 Prokletstvo vukodlaka Vukodlaci, to su arobnjaci koji su vrajim instinktom napravili pomast i njome pomazali tijela, pa na sebe navukli zaarani pojas. Oni ne samo da drugima slie na vukove, ve su se prema vlastitom miljenju i oblikom i naravi preobrazili u vukove.9 Prsten Cigana Iako se inkvizicija prividno okomila samo na heretike, ipak je uspjela u svoje progone ukljuiti i razne druge skupine i frakcije koje je svela pod zajedniki nazivnik. Zapravo, heretik je bio svaki onaj koji se nije pokoravao naredbama iz Rima, a rije hereza definirana je kao vjerovanje ili djelovanje suprotno pravovjernom uenju.10 Sama rije dolazi od grkog hairesis to znai izbor. Crkva je, dakle, nijekala svaki izbor koji se kosio s dogmatskim miljenjem biskupa. Kada je arobnjatvo poistovjeeno s herezom, otvorio se jo vei prostor, te je gotovo svatko mogao biti optuen za herezu. U tom smislu, primalje su bile naroito izloene, jer je Crkva smatrala da se tijekom poroda oneiste i majka i dijete. Isusova majka (Djevica Marija) prikladno je izmaknula ovoj doktrini jer toboe nije poinila smrtni grijeh prilikom zaea. Slijedom navedenog, Crkva je odbijala omoguiti crkveni sprovod enama koje su umrle pri porodu jer su bile neiste! Primalje su uredbom proglaene vjeticama jer su pomagale u tim grenim trenucima, a osim toga same su spravljale biljne pripravke za olakanje poroajnih muka. Uz to, drznule su se prkositi sveenstvu, te su ljudima davale savjete glede spreavanja zaea. Mlade majke morale su ponizno prolaziti kroz proces ponovnog primanja u Crkvu, ali im je bilo zabranjeno pribliavanje posveenim mjestima ako ih sveenik nije blagoslovio i odobrio im pristup. Novoroenad se odvojeno istila crkvenim krtenjem prije ega je ivjela u grijehu! Jo jedna skupina bila je nehotice uvuena u mreu arobnjatva - Cigani. Svaka osoba koja nije imala stalno mjesto boravka gledana je sa sumnjom, jer su putujui nain ivota mogli odabrati samo oni koji su eljeli izbjei crkvenom autoritetu.11 Cigani su ivjeli izvan gradova i sela, a ljudi

su ih smatrali tajanstvenima. Mnogi su se privremeno zapoljavali kao drvosjee i cjepai (izraivali su i drke za orue), a bili su i trgovci, torbari, trgovci konjima i dreseri 167 Kraljevstvo gospodara prstenova ivotinja, zbog ega su svi sa slinim zanatom izopeni iz Crkve. Istodobr kranstvom nadahnuta mitologija promicala propagandne bajke koje su se protstavljale gralskim pripovijetkama o vitekim potragama i gospama u ne-\ Prie poput Crvenkapice i Ivice i Marice osmiljene su tako da djecu plae k ne bi lutala umama u kojima vrebaju vukovi to prodiru djecu i zle vje; - osim toga ume su bile podruja u kojima su boravili Cigani koje Crkva mogla podvrgnuti svojem utjecaju i vlasti. Crkva se alila da ti lutajui ljudi vrijeaju Crkvu svojim zloinima popui tanja iz dlana i proricanja budunosti, jer su time osporavali nepredvidivu \ Boju. Najgnjusnija uvreda koju su inili bilo je noenje prstenastih, okru naunica. To je bio znak albigenke hereze, kao to je i Ivana Orleanska o] ena zbog posjedovanja arobnog prstenja. Oni su koristili ciganske prst govorili su inkvizitori, kao sredstva-za pohranu vradbina, te su im ak i 1 poivale na prstenovima s prekama (zaprena kola), stoje otvoreno prepo; to kao prkosna vraja narav! Oni koji su bili vjeti u spravljanju biljnih lijel optuivani su kao kuhari crnomagijskih i vjetijih napitaka, trbuhozborc bili sjedinjeni sa sotonskim silama! U 17. st. je Henry Boguet, zloglasni 1< na vjetice iz Burgundije, u svojem djelu Discourse des Sorciers napisao: bro je hvatati putujue komedijante i pjevae, jer su uglavnom svi arobnj magovi.12 Boguetu je bilo sasvim jasno da izmeu mukaraca i ena nema raz ako su vukodlaci (a izmuio ih je i pobio na stotine). Ljudi uope nisu tre poiniti kriminalno djelo, da bi izazvali njegovu osvetu. Neka jadna djev spaljena je na lomai samo zato jer je netko vidio da se pretvara u vuka do uei skrivala iza grma! Uobiajena zapovijed koje se dralo itavo brat lovaca na vjetice bila je ista kao i zapovijed izdana u kriarskom pohodi albigenze: Sve ih pobij, a Bog e prepoznati koji su njegovi. Od 1525. do 1625. samo u Francuskoj bilo je vie od 30 000 suenja kodlacima, da ne spominjemo ostatak Europe, a najee su osuenici Cigani ili jadni ljudi iz ruralnih podruja. Smatralo se da ljudi prostih na1 ee lutaju umama i divljinom, pa zato lake zastrane u zlo. Glavna p< znica koju su inkvizitori uoili izmeu Cigana i vukodlaka bio je Mjesei naroito Mjeseev element srebro. Smatrali su da se vukodlaka moe i samo srebrnom otricom ili srebrnim metkom. Da bi se zadobilo povjerei izbjegla kletva Cigana ili potencijalnog vukodlaka, trebalo je prijei srebi preko dlana (kako se to nazivalo) i tako podiniti osobu kojoj se srebi prelo preko dlana. Na to bi (najee) Ciganka odgovorila svojom vjetir dukkeringa, stoje romska rije za aranje, a ustvari se radilo o vjetini proric; 168 Prokletstvo vukodlaka budunosti prema iitavanju tjelesnih znakova.13 Zahvaljujui tome (neovisno o njihovu stvarnom podrijetlu), oduvijek su se nazivali Egipanima, prije nego li je naziv skraen kao Cigani (Gvpsies). Zbog toga se Mariju Jakobinu, Veselu Djevu (vidi 4. poglavlje) alternativno naziva Marijom Egipankom ili Marijom Cigankom. Mjesec je podruje boginje koju predstavljaju Kali i Dijana, a one su anatema kranskoj jednoboakoj vjeri. I vuk je nona ivotinja, pa ima svoje lunarno znaenje koje je u vezi s druidskim kultom hrasta.14 Osim odreivanja vremena, perioda i ciklusa, Mjeseeve mijene (koje vladaju magijom u zapadnoj batini) uzrok su plime i oseke. Vikanski vrhunac ili plimu psihike energije odreuje puni Mjesec, stoje vrijeme kada vukodlaci poprimaju vuje oblije. Vuja povezanost s noi vana je zato to se no podudara s podsvijeu i sjenama. Nou je vidljivost ograniena, pa su ak i poznati predmeti nejasni - nesigurnost je u zraku. Zato se tama poistovjeuje sa stvarima koje su skrivene i stoga okultne - to je rije koja znai skriveno. U kranskoj tradiciji, ono skriveno je neto to je tajnovito, a sve to je tajnovito ujedno je i zlokobno, jer izaziva i na kunju stavlja vrhovnu vlast Crkve. Tako je no postala zlokobna, a fraze poput, tamna strana, poele su se koristiti za opisivanje negativnih aspekata ili prorokovanja. Vukodlak je bio simbol ovjeka koji je prema crkvenim uenjima zalutao u noi, pa su ga

nadvladale sile tame. Inkvizicijskim oima gledano, mrane sile bile su zla magija vjetica i Cigana iz ume - magija ljudi koje Crkva nije mogla podvesti pod svoju vlast, pa su zbog toga bili gonjeni i na tisue ubijani. Uspon povratnika* Iako je predaja o demonima koji siu krv jako dugo u optjecaju i see u drevni Sumer, u 3. tisuljee pr. Kr., prvo takvo bie od knjievnog znaaja pojavilo se u grkoj mitologiji. Zvalo se Lamija. Ona je bila kraljica Libije koja se drznula biti Zeusova ljubavnica zbog ega ju je boginja Hera kaznila i pretvorila u etve-ronono bie prekriveno ljuskama, sa enskom glavom i grudima. Potom je, u istonoj i srednjoj Europi ideja poistovjeena s nesvetim kultom ivih mrtvaca, ali u Britaniju se ta tradicija prenosila vrlo sporo. Sve dok u 12. st. augustinov-ski kroniar William od Newburgha nije poeo spominjati sluajeve kada su * U Websterovu rjeniku engleskog jezika stoji da se revenant prevodi kao povratnik, kao bie koje se nakon smrti vraa kao duh. Prim. prev. 169 Kraljevstvo gospodara prstenova se mrtvi vratili kako bi terorizirali ive, o tome u Europi nije bilo ni spom On je te navodne zlotvore nazvao sanguisugama - to na latinskom znai nje krvi.15 Pa ipak, njegove su se kronike vie bavile okrutnim iznudivanj nego pijenjem krvi u doslovnom smislu. Tijekom mnogih stoljea (to je bio sluaj i s vukodlacima) vampirski vratnici nisu imali ba nikakve veze s bilo kojim dijelom kranskog progr rada, ali su se tijekom razdoblja kasne inkvizicije pojavili kao predstavnici U toj fazi pojam Sotone ve se uvrijeio, pa se govorilo da medu vjetica: Ciganima postoje mnogi njegovi tovatelji.16 Kao to Isusa okruuje mno nebeskih anela, tako su i Sotoni trebali osobni izaslanici, kako bi se bo: ski rat mogao voditi na pravi nain, te da se o Sotoni moe slobodno gov s propovjedaonice. Glavna crkvena premisa je obeanje spasenja.koje se postie pokornt biskupima te vjera u miran ivot nakon smrti u nebeskom okruenju. Ali l je alternativni pojam Pakla mogao biti prikazan na zemlji i to na nain kc uplaio probne vjernike i nevoljne tovatelje? Pakao je morao poprimiti zeri sko nalije, a to je bolje od slike mrtvih ljudi koji nisu mogli do kraja umi zbog svoje odvratne neistoe: bili su to ljudi koji su zapravo neumrli, enici su govorili da takvi ljudi lutaju svijetom smrtnika kao izgubljene c koje su se izgubile izmeu ivota i smrti, jer su pokuali umrijeti bez blagos i Bojeg odobrenja! ' r Sam koncept i nije bio tako lo, ali nije' bio dovoljno stravian kao ide duhovima bez tjelesnog oblija. Trebalo im je jo neto. Ta su bia trebala stati grabeljiva kao i vukodlaci, da se ljudi propisno prestrae i oslone na kvu kao spasiteljicu. to se svi ljudi, siromani i bogati, najvie plae izgu ako ele spasenje due? Odgovor na to pitanje moemo nai u Bibliji (1 bilo nuno ako su eljeli da im plan uspije) i to u starozavjetnoj knjizi Lei zakonik (17:10-11) gdje pie: Krv je ono po emu se dua izmiruje. Zato je lueno da e neumrlim biima plijen biti ljudska krv kako bi ih na taj n odvukli s puta izmirenja. Jedini problem koji je trebalo rijeiti bila je injenica da je Levitski zak drevni idovski zakon koji nema nikakve veze s kranstvom. Crkveni oc vrlo brzo izili na kraj s ovom nepravilnosti. Crkva je donijela pravilo da ki dobri kranin koji sudjeluje u Svetoj priesti figurativno pije krv Krist Popijena krv postala bi dio njezina ili njegova tijela, a svatko tko bi sisao prieene osobe smatrao se krivim zbog krae Kristove krvi!17 U tom sir demone se moglo prikazivati kao antikriste koji su nastojali prodrijeti ive krv kranskog Spasitelja. 170 Sumrak vampira Neumrli im se vampir na zemlji probudio, iz groba je tvoje tijelo posudio, rodno mjesto tvoje on uasom krasi i odlazi sisati krv tvojoj rasi. Iz Nevjernika Georgea Gordona, 6. lorda Bvrona

Tek je 1645. grkokatoliki sveenik Leo Allatius objavio prvu knjigu o krvoednom neumrlom. U svojem djelu De Graecorum hodie auorundam opinationibus on govori o vrjkolakasu - tijelu koje je preuzeo demon. Ta je ideja bila novost za zapadno kranstvo, ali vrykolakasi su postojali u grkom folkloru, a Pravoslavna crkva u njima je prepoznala avolske likove. Potom ih 1657. iznova spominje francuski isusovac fra Francois Richard u svojem djelu Relation de ce qui s'estpasse a Saint-Erini Isle de l'Archipel. Dijelovi tog spisa posluili su Katolikoj i Protestantskoj crkvi kao izvor neiscrpne inspiracije, jer je upoznao iroki krug ljudi sa sotonskim stvorom, pa su crkve mogle prepraviti lik vrykolakasa i prilagoditi ga tritu koje za njega nikada prije nije ulo. Razumljivo je da se takav avo ne moe sresti u blizini kranskih predmeta moi - zato je u kasnom 17. st. stvorena posve nova mitologija. Ta stvorenja, prema slubenim proglasima, bjeala su od svete vode, euharistijske hostije i raspela. Protestanti (koji ne upotrebljavaju raspelo) su koristili tzv. latinski kri, bez Kristova lika. Jo od 9. st. potjee stari obiaj Rumunja i Maara, zamiljen kao podsjetnik koji je umrloga upozoravao da ne hoda. U glavama tadanjih seljaka umrla osoba izgledala je kao posjeena, nalik na stablo ili ito. Zbog toga se uobiajilo 171 Kraljevstvo gospodara prstenova da se u grob, na tijelo pokojnika poloi srp kao podsjetnik da vie ne moe raviti u svijetu smrtnika. Mogue je da se Smrt upravo zbog toga (Nemilos Kosac) prikazivala kao kostur u ogrtau, s kosom ili srpom u ruci. Ovaj obiaj primjenjivao se naroito na osobe koje su umrle prije vre na - moda zbog nesretnog sluaja, bolesti ili su bile ubijene - pa su se m probuditi ne znajui da su umrle! Smatralo se da su takvi ljudi najpogoc kandidati za neumrle, naravno uz samoubojice, alkoholiare i nezak tu djecu (na to su sveenici naroito upozoravali). Svatko tko se rodio i umro mimo Bojeg plana imao je sve preduvjete da postane povratnik, k ljudi koji su sahranjeni u neposveenoj zemlji. esto su ljude umrle od k ili zaraznih bolesti pokapali u urbi, bez obreda, kako bi se njihova bolest prije izolirala zatrpavanjem pod zemlju. Te rtve Crkva je isti as prekoraA jer pogreb bez sveenika bio je siguran put za ugovor s vragom! Osnovni opis vrykolakasa nalikovao je na vukodlaka, kojega su Slov; Bugari nazivali verkolak. Pravoslavni Srbi prvi su spojili ta dva bia u jed nazvali ga vlkoslak} Sve su to bile dobre vijesti za biskupe jer je vukodlak bie s ogranienim djelovanjem. U Engleskoj su vukovi bili nepoznat poj premda su u malom broju ivjeli na sjeveru kotske. Djelo katolikog sveenika Allatiusa bilo je paljivo osmiljeno kao povez: izmeu vrykolakasa, vjetica i Cigana nakon ega je stvorena vra veza izm demonskih krvopija, ivih mrtvaca i albigenke kulture Gospodara prsten Crkvi je to omoguilo da vilama i vilenjacima doda uistinu zastraujue t S vremenom, neumrle su poeli opisivati kao bezbone grofove i ban Istovremeno, zbog razloga koji emo kasnije obrazloiti, plemenite povrati s namjenom su svrstali u vampire. Svakako vampirska tradicija potjee s podruja Karpata, a procvala je germanskom i balkanskom podruju. Izravno povezivanje vjetijih i vam skih kultova odigralo se u Rumunjskoj, dok je naziv triga (muki rod trig to znai vjetica, postao popularni naziv za vampira u drugim podruji Rije je izvedenica iz latinskog pojma strix, koji oznaava sove.2 to sova poteni noni leta ima s demonima krvopijama? Odgovor na ovo pitanje jedna je od najvanijih poveznica crkvenog ocrnj nja drevnog naslijea Gospodara prstenova jer nas vraa do biblijskih gospe ra Edoma, koje smo upoznali tijekom istraivanja loze Albi-gensa. Ti pleme prinevi (sinovi i potomci Izakova sina Ezava) bili su loza od koje je pot< rasa Tuadhe dAnua, vilinskih kraljeva. O njima starozvjetna Knjiga proroka L (35:1) govori: Divlja, usamljena mjesta radovat e im se, i pustinja e proc tati kao rua, a tu je i dio koji kae: I sova e tu prebivati i pronai mjesu 172 Sumrak vampira poinak.3 Naravno, rimska Vulgata, Biblija na crkvenom latinskom, u svojem prijevodu Knjige proroka Izaije ne spominje pojam sova; umjesto toga koristi ime Lamije, enskog demona iz

grke mitologije, koja je opisana kao krvopija.4 U idovskoj tradiciji Lamija se poistovjeuje sa sumerskom Lilit za koju se govorilo da moe letjeti kao nona sova5, te je u ezoterinoj idovskoj tradiciji6 u srednjem vijeku postala Boja kraljevska suprunica.7 Tako je Lilit, velika pramajka Gospodara prstenova, podvrgnuta knjievnom procesu tijekom kojeg je postala Lamija, sova (strix), vjetica triga i naposljetku majka vampira. Budui da rije vampir pripada drevnom skitskom jeziku Tuadhe d'Anua, Crkva je u 17. st. nadovezala vampirsku mitologiju na potomke vilinske rase, a to je bio konani cilj njezine strategije. Velika rasprava f Meu ranim vampirskim stvorenjima koja su uslijedila nakon vrjkolakasa Lea Allatiusa bili su slavensko-germanski demoni poznati kao nachtzehrers - otpadnici noi. Za njih se govorilo da su tijela mrtvih ustala iz grobova kako bi se hranila drugim tijelima, a imali su udnu naviku grienja vlastitih udova! U to su se doba na grobljima poduzimale opsesivne potrage za nachtzehrersima, koje su esto uspjeno zavravale. Kada bi ulovili takvo bie, bilo je uobiajeno kolcem ga pribiti kroz usta u zemlju, jer se na taj nain sprijeilo njegovo kasnije nono lutanje. Postoje izvjetaji da su u Pruskoj neki vampiri bili krvavi oko usta to je potvrdilo njihovu reputaciju. U stvarnosti, radilo se o ljudima oboljelima od plune kuge, koji su na usta izbacivali vlastitu plunu krv.8 Iz izvjetaja se vidi da su neki kukaviki leinari imali vrlo bijelu jetru odatle izreka kukavica s jetrom bijelom kao ljiljan, meutim, bili su to ljudi s poremeajem cirkulacije. Tijekom ivota krvne su im se ile jako suzile zbog ega se smanjila cirkulacija krvi, to je i prouzroilo smrt. To stanje se i danas namjerno izaziva kod gusaka od ijih jetara se proizvodi jetrena pateta pate defoie gras. A to se tie jedenja vlastitih udova, za to su odgovorni crvi, kukci i ostali podzemni leinari. Jo se jedan tip vampira pojavio u to doba. Bavarski hlautsauger koji je postao krvopija zato to nije bio krten! Izmiljanje tog stvora bio je pun pogodak za Crkvu. Izvrsno osmiljena strategija osigurala je Crkvi obvezno privoenje sve djece do krstionice. Taj vraji noni traga, za razliku od crvenolikog nacht-zehrera, bio je vrlo blijed. Iz legendi o blautsaugeru postalo je jasno da enjak slui kao sredstvo pomou kojega mu se moe oduprijeti, to je obrazac koji se 173 Kraljevstvo gospodara prstenova i danas koristi u mnogim filmovima - uz svete predmete, naravno.9 Zap se enjak razmazivao oko vrata i prozorskih okvira prije svega kao zatit kuge. No Crkva je oduevljeno prihvatila enjak kao protuvampirsko sred uz kri i svetu vodicu, jer ga nije smatrala arobnjakom biljkom (za raz od mnogih drugih biljaka), a osim toga, enjak se naveliko koristio u Rin kulinarske svrhe. Prekrasna, izmiljena katolika legenda govori o tome, i je Sv. Andrija darovao svijetu enjak! Ako je i pored enjaka i svetih predmeta nachtzehrer ili blautsauger uspio t neiji dom, postojali su dodatni naini da se dokae njegova autentinost -tijelo s kojeg je otresena zemlja nije samo po sebi bilo dovoljan vizualni do Kao prvo, u zrcalu se nije mogao vidjeti odraz takvog bia, jer odrazi u v< zrcalu zrcale duu. Znalo se da povratnici nemaju duu, pa je bilo nemogu imaju odraz. Osim toga, uvrijeilo se prekrivati ili okretati zrcala k zidu, nare ako su bila u pokojnikovoj blizini. Smatralo se da zrcalo moe iskoristiti umrloga i prouzroiti smrt osobe koja se u njemu ogleda.10 injenica da zr mogu zarobiti odzrcaljenu duu vodila je u praznovjerje prema kojemu ra: zrcalo znai sedam godina nesree, jer osobi kojoj se to dogodilo treba se< godina da prikupi djelie razbijena duha. U meuvremenu, bila je bez d Drugi nain provjere povratnika bio je da se vidi ima li sjenku, jer se g( rilo daje ne moe imati, naroito ako mu je ukradena tijekom ivota.11 Sje se jednostavno krade, treba je samo prikucati za zid. Koliko god to izglei udno, u Rumunjskoj se tome pribjegavalo*pri gradnji kua. Zahvaljujui rom neobjanjivom praznovjerju, smatralo se da ovjek treba baciti svoju sje na novoizgraenu kuu i potom zabiti avao kroz glavu sjenke kako bi se 1 osigurala trajnost i dugovjenost! Poetkom 17. st. istaknuti tekstovi koji su se bavili nachtzehrersima bili su Masticatione Mortuorum (Philipa Rohra) i Die Miraculis Mortuorum (Christi Frederica Germanna). Nakon njih, g. 1746., benediktinski opat don Augu Calmet objavio je raspravu o vampirima Dissertations sur les Apparitions des ges des Demons et des Esprits et sur les revenants, et Oupires de Hingrie, de

Bohemi Moravic, et de Silesie. On je svoje djelo napisao na temelju biljeki austrijs vojnog izvjea u kojem je opisan niz umorstava u Srbiji. ovjek kojega su di okrivljavali da je skrivio smrt tih ljudi bio je bivi vojnik Arnold Paole je ve dugo bio mrtav i pokopan, jer je pao s kola koja su prevozila sijeno i mio vrat. Kada su mu ekshumirali tijelo, navodno je u njemu pronaena \ koliina svjee krvi. Nain na koji opat iznosi priu daje naslutiti da su ekshumaciju obavili strijski vojnici, to nije bilo tako, jer nije bilo tijela u grobu kada su oni dol 174 Sumrak vampira njega. Iz njihova iscrpnog izvjetaja nazvanog Visum et Repertum (Vieno i otkriveno)12 jasno je da se radi o lokalnoj glasini, a da je Paole bio otkopan i kremi-ran est mjeseci nakon smrti, pet godina prije nego to su poinjena ubojstva. Nakon to je djelo objavljeno u Beogradu brojni novinari napisali su izvjee s terena, a neka od njih objavljena su 1732. u asopisu London Journal, kada je u Britaniji prvi put upotrijebljena rije vampir, koja je prenesena iz srpskog tiska. Tijekom 17. i 18. st. brojni, tzv. vampirski dogaaji, zabiljeeni su u srednjoj i istonoj Europi. U svima se govori o ljudima koji su umrli i bili pokopani, pa su se nakon toga vratili muiti puk u okolici. Postoje opirni zapisi o tijelima koja su krala mlijeko, odjeu, perad, pa ak i djecu. Postoje i brojni zapisi 0 ubojstvima koja su poinili neumrli, o kradi stoke, a esto su prijavljivana i silovanja. Ipak, injenica je da ni u jednom primjeru ne postoji nita to nalikuje vampirskom nainu ivota koji je posluio kao osnova za popularnu legendu. Ustvari, u svemu tome ne postoji nita arobno to bi bilo poticaj za dugotrajno odravanje mitologije - samo lokalna praznovjerja koja su omoguila autoritetima da priiju krivnju mrtvima kako ne bi trebali provoditi prave kriminalistike istrage u siromanim i ruralnim podrujima. U svakom sluaju, hitne zahtjeve puka lako su rjeavali iskopavanjem lea, zakucavanjem kolca, kropljenjem svetom vodicom i mrmljanjem prikladnih, impresivnih latinskih rijei. Tako je pravda, naizgled, bila zadovoljena! Do poetka 18. st., u ozraju epidemije kuge i crkvene propagande, strah od neumrlih dosegnuo je fanatine razmjere, pa je prepravljeni izvjetaj Arnolda Paolea postao bestseler na sajmu knjiga u Leipzigu. Potom je na sveuilitima uslijedila velika rasprava o vampirima koju je potaknuo teolog Michael Ranft ije je djelo iz 1728. De Masticatione Mortuorum in Tumilis Liber bilo izravan napad na postojanje vampira. Tome se 1732. prikljuio John Christian Stock sa svojim djelom Dissertio de Cadauveribus Sanguiugis.13 Zakljuak znanstvenika, koji su se ukljuili u raspravu, bio je da su vampirski povratnici mit koji je stvorilo 1 odravalo crkveno praznovjerje. Izvan akademija pria je bila drugaija. Nakon mnogih godina indoktrinacije poeo je puk (poglavito Srbi, ali i ostali Slaveni s tog podruja) za svaku smrt, bolest i nemo kriviti vampire koji su postali rtveni janjci za svako zlo i nesreu. Tako je postalo normalno oskvrnjivati grobove, otkidati glave pokojnicima, upati im srca i ritualno ih spaljivati. To je stvorilo takav problem u lokalnim zajednicama (ljudi su bili izbezumljeni kad su im iskopavali i skrnavili pokojnike) daje austrijska carica Marija Terezija 1755. donijela zakon kojim se ukida takva praksa. Unato svemu, jo su se sredinom 19. st. mogle kupiti lijepe kutije sa setom za ubijanje vampira. Kutija za prvu pomo sadravala je 175 Kraljevstvo gospodara prstenova boicu sa svetom vodicom, limenku s euharistijskom hostijom, mali pit srebrnim mecima, raspelo i drveni malj. Kolac za probijanje vampira oigl je trebalo pronai drugdje! Gotska romanca to se tie zabavne literature, prvu poemu o vampiru Der Vampir napis Nijemac Heinrich August Ossenfelder 1748. Nakon nje, 1797., uslijedila j Braut von Korinth (Korintska nevjesta), poema slavnog Johanna Vvblfganga Goethea koji je napisao Fausta. Ipak, tek je u Britaniji ta knjievna tradiciji ivjela napredak mada sama rije vampir nije ula u engleski jezik do sn 18. st. Zato je ne moemo pronai u najobuhvatnijem i najslavnijem Bailejj rjeniku objavljenom 1721. U

modfernim rjenicima srodna rije vamp op enu koja se koristi seksualnom privlanosti kako bi iskoritavala muka ali u Baileyjevu rjeniku taj pojam opisuje vrstu kratke arape. ak se i pc Christabel Samuela Tavlora Coleridgea iz 1798., temelji na vampirskoj terr se ta rije nigdje ne upotrebljava. Ustvari, vampirska terminologija ula engleski jezik tek poetkom 19. st. Prvi se put spominje u poemi Thalabo berta Southeva, objavljenoj 1800. U popularnom V/alkerovu rjeniku rije va objanjava se jednostavno kao demon, zloduh ili avo. Opepoznato krv stvo nigdje se ne spominje sve do 1813. kada je objavljena poema lorda Gec Gordona Bvrona The Giaour (Nevjernik, Kaur). Prvo djelo engleske prozne beletristike o toj je temi napisao 1819. koleg; da Bvrona, John Polidori. U kratkoj pripovijetki The Vampyre Polidori gov tajanstvenom aristokratu, lordu Ruthvenu (stvarno ime kotske obitelji kc ivjela u 16. st.)14, koji je vrebao krv nevine ene. Jo jedan lan skupine By -Polidori bila je Mary Shelley (supruga pjesnika Percyja Byssheja Shelleyja je pripovijetka napisala ju je kako bi zabavila prijatelje prilikom okupljai okolici eneve - objavljena kao klasina stravina pria pod nazivom Frai stein. Bila je to prva knjiga znanstvene fantastike. Nakon toga, sredinon st., lika lorda Ruthvena latili su se pisci u raznim asopisima, gdje su van zamiljali kao bia mjeseine. Idui je na scenu stupio James R. Planche, heraldiar, dramatiar i li tist opere Oberon: Kletva kralja vilenjaka, kojega moemo povezati s legen o Robinu Hoodu. Planche je vrlo brzo shvatio potencijal prie o vampir pa je 1820. u Londonu praizvedena njegova romantina kotska drama Va ili nevjesta otoja. Njegova drama oslanjala se na predstavu slinog naziva 176 Sumrak vampira Vampyre, koju je godinu dana prije u Parizu izveo Charles Nodier, a koja je bila nadahnuta Polidorijevim djelom. Oko iste teme Nijemac Heinrich Marsch-ner istkao je svoju operu (prvu ikada napisanu na tu temu) Der Vampyre, koju je praizveo u Leipzigu 1829. Nakon toga, g. 1840., ruski pisac Aleksej Tolstoj objavio je pripovijetku Upyr, a deset godina poslije, u Parizu je izvedena posljednja drama Alexandrea Dumasa (koji je postao slavan po pripovijetki Tri muketira) Le Vampire. Jedna od najpopularnijih britanskih serija iz tog doba bila je Varney, the Vampire, a izlazila je tijekom 1840. u tjednim prilozima engleskog asopisa Penny dreadful. Uslijedilo je objavljivanje te prie u obliku knjige. Pripovijetka Jamesa Malcolma Rymera govorila je o sir Francisu Varnevju, rojalistu iz graanskog rata, do kojeg je dolo u 17. st. Varnevja su ubili vojnici Olivera Cromvvella, ali je on svoju borbu nastavio kao dragi vampir. Upravo je Varney bio knjievna prekretnica nakon koje su prijanji prljavi, smrdljivi zombiji starog europskog folklora zamijenjeni privlanim normalnim likovima koji su se kretali u pristojnom drutvu. Prije toga, tipini vampir bio je oteeni i raupani slavenski seljak dugih noktiju, zamotan u laneno platno, s otvorenim ustima i jednim okom, a lice mu je bilo odvratno crveno i podbuhlo.151 onda se iznenada u 19. st. pojavio novi vampir u knjievnosti romantizma - vampir koji vie nije bio odvratna gnjusoba, nego je bio elegantan, vjet i seksualno privlaan! Varney je bio lik koji je udario peat modernim vampirima na globalnoj razini, jer imao je ono to niti jedan neumrli lik prije njega nije imao. Tek kada je otvoreno napao gospoicu Floru Bannervvorth postalo je jasno da Var-ney ima onjake za sisanje krvi. Nadvio se i dohvatio njezin vrat onjacima - krv se izlijeva uz odvratan zvuk izlijevanja ... [poslije] Na Florinu vratu svi su primijetili malu ubodnu ranu, ustvari dvije, jer bile su blizu jedna drugoj. U prii o Varnevju znakovita je novonastala ideja vampirske netrpeljivosti prema suncu, te opinjenost Mjeseevim zrakama koje ga oivljuju. Na koncu, on se baca u vulkan gdje ga Mjesec ne moe dosegnuti, kako bi konano mogao umrijeti. U sveopu e za vampirskim temama uklopila se kratka pripovijetka iz 1872., irskog odvjetnika J. Sheridana le Fanua, o vampirici Carmilli. Bila je to jo jedna smrtno blijeda pria napisana u turobnom gotskom raspoloenju. Carmilla je spavala u mrtvakom kovegu i imala nadljudsku snagu. Vampir 177

Kraljevstvo gospodara prstenova je postala nakon to ju je vampir ugrizao, a konano je umrla kada su jc proboli kolcem. Nakon toga, 1897., britanski pjesnik-laureat, Joseph Ru Kipling nastavio je temu o vampirici u svojoj poemi The Vampire. Pojam gotike, to se tie knjievnosti, prvi je 1764. upotrijebio H "VValpole (sin britanskog premijera Roberta Walpolea) u romanu Dvorac O Gotska pripovijetka. Zapravo, gotsko se pisanje temelji na mranoj i zlok temi s tajnovitim, esto nadnaravnim, zastraujuim, jezovitim i neizvjt okrujem. U tom smislu se i Frankenstein Mary Shelley moe smatrati go djelom, ali i druga djela koja ne moraju nuno biti u anru strave i ua: tu shemu uklapa se pria Opatija Northanger Jane Austen, Orkanski visovi Bronte, Jane Eyre Charlotte Bronte, te Rebecca Daphne du Maurier. Zanii je da su to sve djela engleskih spisateljica. Glavna djela koja su obiljeila gotski pokret nakon "VValpoleova Otrar, la su djela s poetka 19. st. The*Mysteries of Udolpho i The Italian autorice 178 Sumrak vampira Radcliffe, The Morik Matthewa Levvisa i Vathek Williama Beckforda - ponovno se radi o engleskim autorima. A onda je, stotinu godina poslije, 1897., objavljena najvea gotska romanca svih vremena, pria Brama Stokera o vampiru Drakuli. Stoker je mnoge prethodne teme spojio, ali je inicirao i neke nove, posebice onu da vampir moe promijeniti oblik u imia. U javnosti ba i nije poznato da vampirski likovi iz knjiga nisu nazvani po vampirskim imiima, to se ponekad moe proitati, upravo suprotno. Tom imiu ime je dao francuski prirodoslovac Comte George de Buffon, upravitelj Jardin du Roi (kraljevskog vrta) i autor dvaju djela: Histoire naturelle iz 1765. i Des epoques de la nature iz 1778. Prije toga ni u jednoj kulturi nisu se povlaile paralele izmeu vampira i imia. Budui da se ti junoameriki noni sisavci hrane krvlju usnulih ivotinja, Buffon ih je tako nazvao ponukan mitovima o vampirima.16 Iako je Drakula Brama Stokera prva zorno povezala lik vampira sa imiem, ipak je u prvom izdanju knjige Varney, the Vampire postojala ilustracija koja je mogla inspirirati Stokerovu ideju. Jasno je da se on nije mnogo brinuo za stvarnost jer su krvoedni ljudski vampiri veliki za razliku od vampirskog imia (oni liu, a ne siu krv ivotinja) koji je relativno mala ivotinja. Demonologiji su imii privlani ne toliko zbog krvoednosti, koliko zbog toga to su (kao make, vukovi i sove) none ivotinje. U Americi i Kanadi vampirski kult pojavio se tek u drugoj polovici 19. st. iako su europski doseljenici donijeli sa sobom i tradicionalna vjerovanja o povratnicima. U svakom sluaju, kultura je bila ograniena na istonu obalu, tonije na Novu Englesku, gdje je 1888. prvi puta prijavljeno da su u obitelji Stukelev, koja je imala etrnaestero djece, djeca poela umirati jedno za drugim. Nakon to ih je estero umrlo, mrtva su tijela ekshumirana, te je utvreno da su se sva, osim jednog, poela raspadati. Najbolje ouvano tijelo Sare okrivljeno je za sve ostale smrti, pa joj je prema obiaju srce izrezano i spaljeno. Ali taj izvjetaj uope nije vampirski, nego se oslanja na staru tradiciju prema kojoj mrtvi mogu utjecati na ive. Nakon tog sluaja prijavljeni su i drugi u Connecticutu, Vermontu i Rhode Islandu.17 Drakulu]^ 1927. postavio na londonske daske dramski pisac i glumac Hamil-ton Deane, koga je majka, Irkinja, upoznala s Bramom Stokerom. U njegovoj predstavi grof je bio odjeven (danas gaje teko i zamisliti drugaije) u crni frak. Prije toga su u Britaniji i Rusiji snimljeni filmovi o vampirima, ali Amerikanci su uinili ovaj anr nezaboravnim. Jedan od filmova bio je snimljen 1927., zvao se London After Midnight, a u njemu je glumio Lon Chanev. Iste godine maarski izbjeglica Bela Lugosi izveo je Drakulu na Broadwayu, prema scenariju koji se temeljio na londonskoj predstavi koju je postavio Hamilton Deane. A potom 179 Kraljevstvo gospodara prstenova je 1931., posebnim ugovorom s udovicom Brama Stokera dogovoreno dz gosi dobije filmsku ulogu grofa Drakule. Od tog trenutka filmska, televh i videoindustrija s obje strane oceana nikada nije gledala unatrag, jer to sva vremena bio i ostao film koji je neponovljivo prenio na platno jedn

najpopularnijih gotskih tema. r 180 ft-3 18 1 Drakulina vrata Vizija vampira Nikada nisam ni slutio da postoji takav gnjev i bijes, ak i meu demonima iz bezdana. Oi su mu plamtjele. Njihov crveni ar bio je sablastan kao sjaj paklenskih vatri. Lice mu je bilo smrtno blijedo s duboko urezanim borama. Debele obrve spajale su se nad nosom kao teka poluga bijelouarenog metala. Drakula, Bram Stoker Bram Stoker (1847. - 1912.) roenje u Irskoj, gdje je u Dublinu pohaao Tri-nity College i s vremenom postao predsjednik Filozofskog drutva te revizor Povijesnog drutva. Diplomirao je 1870. Potom je neko vrijeme radio kao novinar, a onda, 1878., postao menader londonskog Lvceum Theatrea, sir Hen-ryja Irvinga. To je uglavnom bilo ekspirovsko okruje, ali upravo tu, (prije Irving-Stokerova susreta) 1820., postavljenje The Vampire, Jamesa R. Planchea. U to vrijeme kazalite se zvalo Engleska opera. Utjecaj Shakespeareovih djela i vie je nego oit u Stokerovu Drakuli. Neposredno nakon to je objavljen 26. svibnja 1897. autor je u Lyceumu odrao etverosatno dramatizirano itanje knjige. Na nesreu, vatra je ubrzo potom progutala kazalite, te unitila sve kostime i pomagala. Lyceum je 1902. zatvoren. Tijekom partnerstva Irvinga i Stokera, koje je potrajalo do Irvingove smrti 1905., Stoker je 1890. poeo pisati roman o vampiru nadahnut pripovijetkom Carmilla J. Sheridan le Fanua. Prikupljanjem dijelova knjige, kao to je to inio VVilkie Collins u romanu The Moonstone, Stoker je ispriao priu gledanu kroz oi raznih ljudi prikupljajui intrigantne prikaze iz razliitih pisama, asopisa 181 Kraljevstvo gospodara prstenova i novinskih lanaka. Radni papiri koje je Stoker prikupio danas se uv; Muzeju Rosenbach u Philadelphiji, a iz njih se vidi da je Stoker u po lik vampira namijenio austrijskom grofu vVampvru.1 Jednom je, tijekom b< ka u Engleskoj, posjetio knjinicu u Whitbyju, u pokrajini Yorkshire, gc naiao na dokument o Rumunjskoj iz 1820. Bio je naslovljen An Account, Principalities ofV/allachia and Moldavia, a napisao gaje William Wilkinson, i britanski konzul u Bukuretu. Iz njegovih biljeki rodila se Stokerova 1 vampira. Govorile su o vojvodi (princu) Drakuli koji je poveo svoje trn boj protiv Turaka s one strane Dunava.2 Stokera je taj izvjetaj toliko snano nadahnuo daje austrijski grof Wai odmah promijenio oblije i postao transilvanski grof Drakula. Stoker je t broj mjeri koristio "VVilkinsonov tekst pripisujui njegove rijei nizozems uenjaku i lovcu na vampire dr. Abrahamu van Helsingu: On [Drakula] mora da je bio vojvoda Drakula koji je svoje ime stekao borei se protiv Turaka s one strane velikih rijeka, na samoj granici Turske. Ako je tako, onda on nije obian ovjek, jer u to vrijeme, a i stoljeima kasnije, spominjali su ga kao najmudrijeg, najvjetijeg i najhrabrijeg sina zemlje iza velikih uma. Njegov moni um i elina odlunost otili su sa njim u grob, a sada su, evo, ustali protiv nas. Stoker nije bio privuen samo zvunim imenom Drakula nego je u Wl sonovu tekstu pronaao opasku da ime na rumunjskom znai vrag. Ta zakljuio da vojvoda Drakula znai vraji princ, stoje bilo savreno za nj projekt. Ustvari, Drakula (ili tonije Draculea) znai sin Drakulov3, a Dl (od latinskog Drao) znai zmaj (rumunjski jezik razvio se u 2. st. izrav latinskog.)4. Povijesno gledano, samo su dvije osobe oslovljavane tako u munjskoj. Bili su to vlaki prinevi: Vlad II. (oko 1390. - 1447.), kojega su Dracul, te Vlad III. (oko 1431. - 1476.) kojega su nazivali Dracula. Vlaka j< rumunjska pokrajina sjeverno od Dunava i juno od Karpata. Na sjeveru niila je s Trasilvanijom (koja je u to vrijeme bila pod ugarskom vlau) i davijom koja se protezala istono od Karpata. S istone strane Vlake b Crno more, a na jugu Bugarska. Iako Francis Ford Coppola spominje Vladovo ime u svojem filmu iz '. Drakula, ono se ne spominje u Stokerovoj knjizi, te je opseg Stokerova pozna

182 Drakulina vrata Vlada III. puko nagaanje. Mogue je da je doao do nekih informacija preko maarskog profesora Arminiusa Vambervja, kojega je susreo 1890., te ga spominje u Reminiscences ofHenry Irving. Pa ipak, nema nikakve potvrde da ga je Vamberv informirao o Drakuli. Vrijedi pogledati kako Stoker (opet rijeima profesora van Helsinga) spominje Arminiusovo ime u svojoj prii: Zamolio sam prijatelja Arminiusa s budimpetanskog sveuilita da se oituje i kae mi kako god zna to je on [Drakula] bio. Izgleda da je stvarno bio vojvoda koji je ime Drakula dobio u boju protiv Turaka. Postoje nepobitni dokazi daje Vlad III. koristio nadimak Drakula, jer se spominje u nekim spisima iz 15. i 16. st., a sauvani su i njegovi potpisi.5 Meutim, nigdje nema nikakvih biljeki daje bio krvopijski demon, bilo u doslovnom ili prenesenom znaenju. Ba suprotno tome, za rumunjski je puk Vlad bio veliki junak kojemu su podigli dva spomenika: jedan u Targovistu, a drugi uz ruevine njegova dvorca kod mjesta Capitineni na rijeci Arges. Iako je Drakula objavljen 1897., trebalo je proi stoljee da Rumunji postanu svjesni veze izmeu izmiljenog grofa i njihova vlastitog plemenitog princa. To se dogodilo 1989. nakon pada komunizma, kada je zapadna knjievnost prodrla u zemlje u kojima je do tada bila zabranjivana. Danas je legendarni Drakula postao osnova naglo razvijane rumunjske turistike industrije. ini se da je Vlad bio uven po svojoj podrci kmetovima u njihovoj borbi protiv beskrupuloznih aristokrata, zagovara reda i zakona u tim nemirnim vremenima te budni branitelj Vlake Kneevine, koji se suprotstavio moi prijeteeg Osmanskog Carstva.6 U mnogim modernim prirunicima navodi se kao brutalni tiranin odgovoran za mnoga zvjerstva. On je sigurno bio grub i nemilosrdan do krajnosti, ali sva takva izvjea izricali su Turci i njemaki Sasi, koji su se probili do rumunjskih podruja, nikada Rumunji. U Stokerovu tekstu postoji jo jedno zanimljivo mjesto, gdje budimpetanski profesor Arminius iznosi podatke o Drakuli: Za ivota bio je divan ovjek: vojnik, dravnik i alkemiar. Ovo potonje bilo je vrhunac razvoja znanstvenog znanja u njegovu vremenu. Imao je moan um, uio bez premca, a srce mu nije znalo za strah i saaljenje. ak se usudio poi 183 Kraljevstvo gospodara prstenova u kolu Solomonovu, gdje je svaku granu znanosti savladao. Rumunjska strunjakinja za folklor Emily de Laszowska-Gerard u sv djelu iz 1888. The Land Beyond the Forest locirala je kolu Solomonovu (Sci mance) u planinama kod Hermannstadta u Austriji. Bram Stoker bio je znat s njezinim radom kad je postao dopisnik asopisa Nineteenth century, i gaje upoznala s mnogim korisnim informacijama koje su se ticale vampir kulta u Europi. to se tie Scholomance, Gerardova mu je pisala da se ta i smatrala avoljom kolom u kojoj su se uile prirodne tajne, jezik ive te svakojake arolije.7 Stokera je naroito privukla injenica da se princ kolovao u toj alkemijskoj koli misterija. Jo jednu vanu informaciju iz Emily Gerard (koja je rumunjske vampire nazivala nosferatu) Stoker je pron u njezinu eseju iz 1885. Transylvanian Superstitions, te je grofa Drakulu s stio u Transilvaniju. Povijesni je Vlad dodue imao dvorac u blizini gran Transilvanijom, ali je zapravo bio vladar susjedne Vlake. Gerardova je t er ukazala na injenicu daje nosferatu mogao stvarati druge vampire sisai krvi te da su se ti stvorovi mogli ubiti probadanjem glogova kolca kroz nji tijela - to je Stoker upotrijebio u svojem romanu.8 Drutvo Zmaja Godine 1431. u rumunjskoj utvrdi Sighisoara roenje Vlad III. kao potc vlake prinevske Kue Barsaraba Velikog (1310. - 1352.). Vladov otac VI; bio je imenovan za vojnog gubernatora Transilvanije, a 8. veljae 1431. ug; kralj igmund Luksemburki primio gaje u lanstvo Drutva Zmaja. To ( stvo izravno je utjecalo na odabir titule Vlada II., koja je glasila lord Draco\ koje je izveden nadimak Dracul (dragon - zmaj). Tako je njegov sin Vlai naslijedio zmajski poloaj od oca i postao Dracula (sin Zmaja). Bratstvo koje je ponovno zaivjelo pod imenom Maarsko drutvo Zr prvi se put pojavilo u Egiptu

oko 2170. pr. Kr., kao Zmajev dvor drevnog Ej pod patronaom princa-sveenika Ankh-af-nakhonsua. Kasnije, tijekom dinastije kraljice Sobeknefru (oko 1785. -1782. pr. Kr.), utemeljena je form ja institucija ije je djelovanje u mnogoemu nalikovalo dananjim kraljev: akademijama, koje su jedinstveni agregat znanosti i uenja. Dvor je osiguravao temelj za obavljanje sveenikog zanimanja koje se vezuje s Thothovim (Tahutijevim) uenjima, koja su prevladavala od vren 184 Drakulina vrata kralja Raneba, faraona II. dinastije i unuka biblijskog Nimroda (Postanak 10:8-10). Raneb je vladao od oko 2853. do 2813. pr. Kr., nekih tristo godina prije nego to su, procjenjuje se, podignute piramide u Gizi. U ta davna vremena sveenici i hramovi nisu se povezivali s religijom, za razliku od sveenstva koje se kasnije pojavilo u drugim zemljama. Njihova dunost bila je da uvaju i pouavaju drevnu mudrost. Hramovi su bili radionice, a ne molionice, to je danas sluaj, te su ukljuivale radionicu al-khame (alkemije) pod vodstvom Majstora umijea.9 Dunost tih Majstora i hramskih sveenika bila je odravanje duhovnog napretka faraona i osiguravanje istoe i kontinuiteta kraljevske loze koja se prenosila preko matrilinearnog gralskog naslijea zmajskih kraljica. Naalost, mnogo je stare mudrosti izgubljeno jer su perzijski, makedonski i rimski osvajai uzastopno vladali mediteranskim svijetom. Oko milijun dokumenata neprocjenjive vrijednosti izgubljeno je u vatri kada je Julije Cezar napao Egipat 48. pr. Kr., a vie stotina tisua izgubljeno je 391. kada su krani unitili veliku Aleksandrijsku knjinicu. Simbol Societas Draconis iz 15. st. Slubeni grb Maarskog vladarskog i kraljevskog Zmajskog dvora i Reda, Sdrkdny Rend 1408. 185 Kraljevstvo gospodara prstenova Mnogo kasnije, 13. prosinca 1408. (Britanijom su vladali Plantageneti), ski aspekt Zmajeva dvora nanovo je formalno utemeljio ugarski kralj igm Bilo je to vrijeme ratova i opeg politikog previranja. Nakon stoje naslijedio drevnu batinu 1397., on je potpisao pakt s dv set i tri kralja i plemia koji su prisegnuli da e budno uvati istinsko i bratstvo Societas Draconis (Drutva Zmaja)10 - koji je kasnije postao Ordo conis (na maarskom: Sdrkdny Rend), mada Zmajev dvor ni na koji nain bio konvencionalni red, priznat u vitekom smislu. Uz igmunda lan dvora bila je i njegova druga ena Barbara Celjska vojvode Hermana II. tajerskog) i njihova ki Elizabeta. Tako su ostvarili dicionalni standard od dvadeset i est lanova (dva ugovora od njih trim Ostali uglednici, pripadnici Societas Draconis, bili su poljski kralj Vladisla gelovi, aragonski kralj Alfons V., litavski uzvieni princ Vitovd, austrijski voda Ernst te Kristofor III., vojvoda Bavarske i kralj Danske, vedske i Noi ke. Poslije, 1439., u Red je primljen Thomas de Mowbray, engleski vojvod Norfolka. Temeljnim dokumentom Zsigmondus dei rex Hungariae odredio j lanovi Dvora mogu koristiti simbol zmaja u krugu s crvenim kriem.111 temeljilo na izvornom grbu Rosi-crucis, koji je u razliitim oblicima identifk gralske nasljednike od 4. tisuljea pr. Kr. Ubrzo nakon utemeljenja Reda 1411., igmund je okrunjen za kralja Sv Rimskog Carstva. Iako je drevno podrijetlo njegova Dvora bilo natoplji pretkranskom tradicijom, papa Grgur XH. obvezao se da e odobriti njej krunidbu iako nije pripadao katolikom establimentu - narav Zmaja je t da njegova prinevska tradicija moe prevladati svjetovna ogranienja i vje nesuglasice. Na koncu, kralj David, Solomon, pa ak i Isus bili su pretkra vladari albigenke loze. Glavni zadatak Reda (barem u tom povijesnom tre ku), bilo je pruanje pomoi kako bi se europska podruja zatitila od suita invazije i ekspanzije Osmanskog Carstva. Dakle, bilo je i vanijih stvari od skih nesuglasica, oko kojih je trebalo razbijati glavu. Moderni povjesniari su skloni miljenju da su turska osvajanja bila rat muslimana protiv kr ali to nije bio osnovni problem. Kao mnogi prije i poslije njih, Turci su gr carstvo, a najvea prepreka bilo im je dugotrajno Bizantsko Carstvo (utem no jo u doba Rima) kojemu je pripadao velik dio Balkana. Vjerske razlike su im od sporednog znaenja; osim toga maarski i rumunjski prostori i su snaan poganski potencijal, kranstvo jo

nije bilo vladajua religija. Danas je maarski Red Zmaja registriran na Visokom sudu u Budir ti kao Vladarski i kraljevski Zmajski dvor i Red (Ordo Draconis) - Sari Rend, 1408. Veliki kancelar Reda je vitez dr. Gyorgy von Varhegy Lehr, grc 186 Drakulina vrata Oberberga, a lanovi Unutranjeg dvora su, izmeu ostalih, njegovo kraljevsko velianstvo princ Michael od Albanvja, glava kraljevske Kue Stevvartovih, veliki karpatski vojvoda Peter Galicin i barun Vvbdiank Zoltan Nemessarv. Biskup Bela Csernak je veliki nadstojnik samostana u Transilvaniji, a vitez barun Andreas G. von Lehr je veliki nadstojnik samostana u Njemakoj. Ostali istaknuti lanovi su grof monsinjor Laszlo Esterhazv, vitez grof dr. Janos Szeki Teleki i vitez monsinjor Laszlo von galantal Esterhazv, papski kapelan i rektor upe katedrale Mariaremete u Budimpeti. U Britaniji Red se nalazi pod protektoratom kraljevske Kue Stewartovih, iji je veliki nadstojnik dr. Andrew von Zsigmond, barun de Lemhenv iz maarskog veleposlanstva. Dana 21. oujka 2000. Patrick O'Kellv de Conejera, barun od Coul Finnea i bivi potpredsjednik Meunarodne komisije za redove i vitetvo, primljen je u Red u dvorcu York, emu su nazoili gradonaelnik i gradonaelnikova supruga kao predstavnici grada domaina, te erif od Yorka kao predstavnik Njezina Velianstva Kraljice. Na toj ceremoniji, vitez dr. Gyorgy von Varhegyi Lehr, grof od Oberberga kao veliki kancelar Vladarskog i kraljevskog Zmajskog dvora i Reda, te vitez barun Andreas G. von Lehr, veliki nadstojnik samostana u Njemakoj, bili su primljeni u Red kraljevske Kue Stevvartovih kao vitezovi plemenitog Reda uvara Sv. Germaina, a primilo ih je Njegovo Kraljevsko Velianstvo princ Michael od Albanyja, veliki uvar Reda Zmaja Velike Britanije i engleskog govornog podruja, veliki majstor Reda vitezova templara Sv. Antuna i predsjednik Europskog vijea prineva (za vie detalja vidi poglavlje Sangreal danas u knjizi Krvno podrijetlo Svetog Grala). uvar Sidheja Nasljeivanjem oca 1448., Vlad Drakula preuzeo je odgovornost za izgradnju vlake utvrde u Bukuretu, glavnom gradu Rumunjske, ija je izgradnja zapoela 20. rujna 1459. Prije toga, njegov glavni dvor bio je u Targovistu. Dvorac Drakula danas je ruevina (ali s dobrim krovom i stubitem za posjetitelje) koja stoji na vrhu gore Curtea-de-Arges uz klanac Borgo na granici s Transilvanijom (kao to je navedeno u Drakuli). S druge strane podruja Fagaras nalazi se teutonski dvorac Bran, iji je interijer djelomino posluio Bramu Stokeru za opisivanje stambenih dijelova mada Vlad Drakula tamo nikada nije ivio. Osim nadimka Drakula, princ Vlad imao je i nadimak Tepe, a budui da se ta rije odnosi na drvene kolce, uvrijeilo se miljenje da je to zato to mu je omiljeni nain kanjavanja neprijatelja bio nabijanje na kolac. Zato se esto 187 Kraljevstvo gospodara prstenova naziva Vlad Nabija. Bilo je to doba (15. st.) kada su Crkva i vlast srna pretvarali u odvratne i brutalne spektakle iji je smisao bio nametanje k< le to veem broju ljudi. Zbog toga okrutnost metode Vlada Drakule i: kao namjerno ocrnjivanje, jer se nije znaajno razlikovalo od ostalih oki kanjavanja koja su se u to vrijeme provodila, kao npr. kuhanje u ulju, vanje na lomai ili peenje ivih ljudi na ranju iznad lagane vatre. ak ako i jest bio okrutan, valja znati da je Vlad Drakula bio jedin individualac, ali ni u kom sluaju povratnik ili vampir koji se hrani ljuc krvlju. On je bio vrhovni gospodar starog kova, imao je crvenu kosu i: oi kao i njegovi skitski preci. Nakon obrazovanja u austrijskoj Solomc koli12 diplomirao je s poastima iz rituala poznatog kao Jahanje Zrna etablirana kola misterija bila je sredite znanstvenog i alkemijskog pi vanja, iz koje je Vlad otiao s dubokim razumijevanjem o utjecaju izlu( endokrinih lijezda na organizam. Naravno, radi se o produenoj dug nosti i povienju svijesti. Sam Vlad oito je stvarao velike koliine melat (mogue je da je bio pristaa pradavne kulture zvjezdane vatre), a na takve Sunce tetno djeluje, pa su zato djelatni nou (melos tosos). Vlad Drakula, otisak s drvoreza, 16. st.

188 Drakulina vrata Sredite s kojeg je vrhovni vladar djelovao, bio je tron na Rathu. Taj ulaz u podzemni svijet izgraen je od drvenih tapova koje su nazivali tepe, prema tradiciji drevnih kasitskih Gospodara uma. Bez obzira na to to su sve turski i njemako-saski neprijatelji mogli pripisati Vladu Tepeu, on je bio uvar ulaza u transcendentni Sidhe. Ostao je zapamen kao ilavi branitelj vlastitog puka, posebno kmetova, a strogost je uvao za korumpiranu aristokraciju i neprijateljske osvajae. Vlad Nabija na Kolac Slika iz njemake propagandne broure - Nurnberg, 1499. Vladavina vojvode Vlad Drakula sa sedamnaest je godina postao vojvoda (princ) Vlake, nakon to mu je oca ubio pristaa izdajnikog transilvanskog gubernatora Janosa Hunvadija. Isti ovjek ubio mu je i brata Mirceu jer je htio prisvojiti prinev-sku titulu. Prije toga, Vlad i njegov mlai brat Radu, u dobi od trinaest i devet godina, bili su zarobljenici Turaka u utvrdi Egrigoz u Anatoliji.13 Pod tim uvjetima Vlad je osloboen kako bi mogao naslijediti vlako prijestolje koje 189 Kraljevstvo gospodara prstenova se nalazilo pod turskom kontrolom, ali Radu je ostao u zarobljenitv dok i sam nije naslijedio brata. Nakon to je preuzeo svoje prinevske ol Drakula je vladao samo dva mjeseca, a onda ga je svrgnuo Hunvadijev d roak i srodnik Vladislav II. Potom je Vladislav u bitki bio ubijen, a Dr; se vratio na prijestolje 6. rujna 1456. i zavladao Vlakom i transilvanskin vodstvima Amlas i Fagaras. Tri godine prije toga Turci su osvojili Kon tinopol - bizantski (istonorimski) glavni grad, koji je uspio opstati vii tisuu godina nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva - naravno, odm; ga preimenovali u Istanbul. Od samog poetka Drakula je bio odluan u namjeri da se osveti bolji koji su mu ubili oca i brata Mirceu zakopali ivog - ta odmazda uvrst njegov nemilosrdan imid za sva vremena. Boljari su bili rumunjska zei posjednika klasa od koje su mnpgi postali aristokrati iako nisu bili plem krvi. Posjedovali su ogromna podruja ukljuujui gradove, sela i man; koji su bili poteeni plaanja poreza. Izvorno su kmetovi ivjeli u unar. odreenim zajednicama na slobodnoj zemlji, ali boljari su uveli plaanj setine, kao i ostali feudalni reimi u Europi, te su, naravno, bili nemilo: eksploatatori vlastitoga puka. Janos Hunvadi (kao i Vladislav II.) ve su umrli kad je Drakula po\ prijestolje, ali on je znao identitet njihovih-pristaa, koji su sudjelovali u i stvima. Kada je kucnuo pravi trenutak, Drakula je odluio pokazati svoju gu i oistiti zemlju od problematinih samozvanih aristokrata. Kada su uskrnje sveanosti bile na vrhuncu, uvari njegova Dvora uli su u dvor dvoranu u kojoj je trajala gozba. Tu su zarobili pet stotina boljara te ih o ili na smaknue ili na teak rad, ovisno o teini zloina koje su poinili. ( me dogaaju se u Rumunjskoj ovako pisalo: Otkrio je da su mu boljari iz Targovista zakopali brata ivoga. Kako bi saznao istinu, potraio je bratov grob i naao ga okrenuta licem prema dolje. Kada je doao Uskrs, tijekom gozbe na kojoj su se svi gostili, a mladi plesali, on ih je opkolio ... i odveo ... u Poenari, gdje su odvedeni na prisilni rad koji je trajao dok im se odjea nije raspala, a onda ih je pustio gole.14 190 Drakulina vrata Rad na koji su prisiljeni (radni lanac protezao se od kamenoloma Poenari do klanca nad rijekom Arges) podrazumijevao je izgradnju Drakulina dvorca. Podmukle boljarske starjeine nisu imale toliko sree; odvedeni su izvan gradskih zidina gdje su jedan po jedan nabijeni na uspravne drvene kolce - taj odvratni postupak Drakula je nauio od Turaka, dok je bio u njihovu zarobljenitvu. Nakon toga, Drakula je utemeljio novo plemstvo, boljare je zamijenio izabranim pojedincima iz redova slobodnih seljaka koji su pokazali hrabrost na bojitima. Branio je puk od nepotednog germanskog i turskog izrabljivanja, odbio im je dopustiti da naplauju desetinu. ak je uveo vlastiti porezni sustav koji je sluio izjednaavanju ivotnih uvjeta puka. Takva politika oekivala je od imunijih da pomau onima slabijeg imovnog stanja. Drakula je uspio tamo gdje su ostali pretrpjeli neuspjeh, naime, podinio je Crkvu na podruju na

kojem je vladao, gdje su smatrali da je jednako moan kao i papa. Ako se neki sveenik ili biskup odvaio prosvjedovati, jednostavno su ga odveli i pokazali mu leeve i kosture boljara nabijenih na kolac, koji su godinama stajali izloeni. Nakon toga, raspoloenje bi im se naglo popravilo, a volja za prosvjedovanjem bi iezla. Pripravni kolci postavljani su na mnogim stratekim mjestima, te su se esto koristili u dvoritu Palae u Targovistu i drugim javnim mjestima kako nitko ne bi zaboravio da su zakon i red osnovni zahtjevi reima vrhovnog gospodara. Tako je Drakulin povijesni poloaj postao potpuno ovisan o oku promatraa. Za mnoge je on bio okrutan i nemilosrdan gospodar kao Ivan Grozni, dok je za druge bio rado vien i popularan dobroinitelj kao Robin Hood. Prema spisima iz rumunjskih arhiva, kriminal, nemoral, nezaposlenost i beskunitvo bili su nepoznat pojam u Drakulinoj Vlakoj. Ljudi su ga toliko potivali i toliko ga se plaili da je zlatni pehar koji je na fontani u Targovistu ostavio za edne putnike ostao tamo u upotrebi tijekom itave njegove vladavine.15 Poetkom 1462. Drakula se borio protiv monih turskih snaga sultana Mehmeda Osvajaa, koji je okupirao podruja uz rijeku Dunav. Iz mnogih bitaka iziao je kao pobjednik, a onda je Mehmed odgovorio snanom provalom u Vlaku, vodei snage tri puta jae od Drakulinih, s namjerom da jednom zauvijek zauzme to podruje. To je princa natjeralo da se povue do Targo-vista. No kada je sultan stigao u Targoviste, doekao ga je uas kakvu se nije nadao. Dvadeset tisua njegovih vojnika bilo je nabijeno na kolac. U povijesti je to nazvano umom nabijenih na kolac s kojom se sultan nije znao nositi. Kad je vidio sav taj uas i shvatio kakav pustoenje i strateko povlaenje stoji iza svega, predao se sa svojim trupama i odveo vojnike odakle su i doli. 191 Kraljevstvo gospodara prstenova Meutim, Drakulin mlai brat Radu (postao je turski saveznik) elio sultan uspije, jer se nadao da e tako i sam doi do vlake krune. Zat< gubio vrijeme, pa se latio posla od kojeg je sultan odustao - poveo je vi trupe u Targoviste i progonio brata sve do Drakulina dvorca. S vrha obli brda Poenarija do prozora Drakulinih odaja doletjela je strijela. Na njoj j poruka iz koje je Vladova supruga shvatila da im nakon uhienja slijedi n nje, pa se s grudobrana dvorca bacila u rijeku koja protjee ispod. I dar taj dio rijeke naziva Riul Doamnei (Princezina rijeka).16 Drakula je uspio pc preko 1200 metara visokih planina u Transilvaniju, gdje je zatraio utc kod novoga ugarskog kralja Matijaa Korvina. Umjesto da mu pomogne, Drakulu uhvatio, okovao i bacio u tamnicu. Ta epizoda donekle podsje* tragediju koja e neto kasnije snai kotsku kraljicu Mariju, a naroito itavog niza krivotvorenih pisama koje je primao, kralj Matija. Pisma su germanski Sasi iz boljarskog bratstva, i uspjeli uvjeriti Matijaa da je Dr u savezu s Turcima! (vidi Dodatak VIII koji se tie maarske batine). Tako je 1462. po drugi puta u karijeri Drakula izgubio krunu. Iznena uas kralja Matijaa bio je tim vei kad je uo daje Radu preuzeo vlast u ti ime. Dvanaest godina je prolo prije Drakulina povratka, a tijekom tog vr na (1466.) oenio se drugom enom, Maaricom, roakinjom kralja Mat s kojom je ivio u rezidenciji u Peti (Budim i Peta tada su jo bili odvo Godine 1474. Drakula je predvodio ugarsku vojsku protiv Turaka nakon je potpisan formalni ugovor izmeu njega* i Matijaa, koji mu je obeao i ubrzo nakon toga pokrenuti ofenzivu protiv Radua. U studenom 1476. kralj Matija priopio je ostalim dvorovima daje Dn povratio svoj kraljevski poloaj, ali ne zadugo. Uslijedilo je veliko krvopn a Drakula se obvezao da e se suprotstaviti Turcima i boljarskim snagam; Bukureta. Njegova tek okupljena vojska bila je deklasirana i brojano nad na zbog ega je Drakula izgubio jedan dan i bio ubijen u bitki. Svaka nac e Vlaka ponovno biti neovisna bila je izgubljena tog dana u prosincu Kako bi se svijetu pokazalo da je istinski vrhovni gospodar izgubio ivot, gova odrubljena glava poslana je u Istanbul, gdje je bila javno izloena svi mogu vidjeti. Drakula i njegova ena iz Transilvanije imali su sina k zavladao kao vojvoda Mihnea, nakon Raduove smrti, a nakon njega i nj vi potomci. Osim njega, Drakula je imao jo sinova, a Mihneov drugi n brat, Vlad Redovnik, vladao je od 1482. do 1495. I on je imao nasljednik potomci Vlada Drakule ive i danas. Ali to je sasvim druga pria. 192

Iza uma Mrea Mudrih Bliei se kraju naeg istraivanja, vidjeli smo da upravo vampir povezuje mnoge dijelove nae prie - prie koja je poela s kulturama drevnog Sumera i s monim Gospodarima prstenova Velike Skitije. Da ukratko ponovimo: prije otprilike 3800 godina, izvorni Wallani (julanski Gospodari uma) pojavili su se u Mezopotamiji kojom su zavladali u 18. st. pr. Kr. Njihova pradomovina bila je Velika Skitija, a svoje pismo i kulturu donijeli su u Sumer i Akad tijekom najranijih dana civilizacije. Oni su vladali cijelim Babilonom do oko 1550. pr. Kr., a potom su se pojavili karpatski Sidheji, prinevi vilinske loze Tuadhe d'Anua. Od iste rase potekli su i kaledonski piktsidhejski ratnici, sveenika kasta Fir Bolg, te kasta kasitskih kraljeva koja je na humcima gradila kurgane. Oni su bili vrhovni Gospodari Vilinskog prstena i velikih julanskih svetita, koja su podignuta na stvarnim, drevnim, otprije odreenim megalitskim lokacijama koje i danas postoje u dolini Boyne u Irskoj, sjeverno od Dublina. Poznajemo ih kao Nevvgrange, Dovvth i Knovvth. Konstrukcije svetita stajale su na sredini Rathsa: iskonske prijestolnice. Bila su to obitavalita s drvenom konstrukcijom prekrivenom busenjem trave, a gradili su ih na vrhu velikih humaka. Kasnije su Rathseve poeli nazivati Tepe, a smatrali su ih vratnicama Podzemnog svijeta - svetog podruja ispod kojeg su obitavale due predaka. Upravo su zbog tih obiaja ime dobili kasitski kraljevi, jer je cassi znailo mjesto od drveta. Oni su zbog toga bili uzviena sjedita uvara vratnica, posljednjih Gospodara prstenova, transcendentnih Sidheja - Mree Mudrih. Ti kraljevski uvari u srednjoeuropskoj tradiciji bili su poznati kao Oupi-res, to je pojam izveden iz jedne od najvanijih rijei skitskih Tuadhe d'Anua 193 Kraljevstvo gospodara prstenova - iz rijei uper, koja je znaila preko ili iznad. Ta rije i danas je u trebi u engleskom jeziku kao upper (najvie, vrhovno), umpire (ni slian) i super (preko ili nad) koji se kasnije razvio u pojmove supen (nadglednik) i superintendant (predstojnik). Kao titula, skitski Uper < avao je nadzornika ili jo vanije vrhovnog gospodara - koji je bio istov s Pendragonom. Poslije, na maarskom i rumunjskom podruju, rije i dobila je nove oblike, pa ipak Dom Augustin Calmet koristio je upravo je, meutim tijekom prevoenja njegovo je djelo, objavljeno u 18. st., pc A Treatise on Vampires. Sve do srednjovjekovne spletke, koja se odvijala pod pokroviteljstvom ( i inkvizicije, u samom smislu rijei oupire nije bilo niega zlokobnog ili n; ravnog, meutim to se ubrzo promijenilo im su poeli progoni vjetica, rije bila slina bizantskom uber, to znai vjetica. Zahvaljujui tome, s niko-kraljevski Oupires u oima Rima izjednaeni su s druidskim magir skladu s time, proglasili su ih vjeticama, a sidhejska mrea mudraca n sveenikog je izrugivanja postala mreom udaka. Uglavnom, izvan galskih podruja Britanije, tragovi tradicionalnih Ou zamijeeni su na Balkanu i u podrujima oko Karpata, a u drevna vremer su rasprostranjeni od Transilvanije do Crnog mora. Zbog toga inkvizitc samo da su ih poistovjeivali s vjeticama nego i s putujuim Ciganima toliki biskupi i fratri sumnjiili su ih da suvrhovni vladari zemlje Elpr sumranog podruja vilinskog zlata, arobnih izvora i predaje o Zelen-: dakle, svega onoga to je Crkva anatemizirala. 0 njima su govorili da su ljudi koji lutaju nou, koji se udruuju sa duhovima, pa se od svega toga u jeziku kranske Europe rodio izraz pir, kao neposredno iskvarenje rijei oupire (ili upire)} Na isti nain je i king postao Viking, jer u latinskoj abecedi nije bilo slova w ili u, sam< Onda se preko slavenskih jezika rije razvila u vapir ili vbpir,2 a m se po preko galske skupine suglasnika koji se pridruuju slovima b i p.3 (W je ponikao od rijei uiicce - poviti se ili lutati, odakle je i rije ivick - uvi Inherentni suglasnik wi oznaavao je spor ili ratobornost. Tako su Vi bili Wikings - lutajui ratoborni kraljevi.)4 1 tako se iznenada, uz vukodlake i itavo mnotvo izmiljenih demona, lo da nema kraja fantastinim stvorovima za koje se pretpostavljalo da vn po ulicama i umama, tragajui za rtvama

koje nita ne slute. To je iza eljeni uinak, ljudi su se mnogo vie poeli uzdati u Crkvu, koja je bila j vidljivi put do spasenja. Govorilo se da vampiri ne mogu biti ubijeni konv onalnim sredstvima, samo je mo Isusa Spasitelja mogla poraziti ta dijabc 194 Iza uma bia. Prikazivali su ih kao paklenske demone i vraje poslanike, koje sveenici i redovnici istjeruju egzorcizmom i unitavaju ih. Tako se Crkva udruila s posve novom vrstom stravinih likova kakobi se jo jednom suprotstavila tradiciji Grala i Prstena, to je pridonijelo stvaranju posve novog anra, koji je postao poznat kao gotska romanca. Te pripovijetke nisu toliko govorile o spaavanju rtava, koliko o unitavanju neprijatelja izmiljenog crkvinstva uz pomo gomile raspela te mnogih litara svete vode, kljunog oruja u stranim poduhvatima protiv zlokobnih zlih bia. Sjedne strane postojale su albigenke prie o labuim prinevima, gralskim kraljicama i vilenjakim djevama (koje su obuhvaale predaje o zaboravljenoj krvnoj lozi i izgubljenoj nevjesti), te o vitezovima i vitekim prvacima koji su se borili protiv svih uda kako bi ouvali sveto naslijee Svetoga Grala. U tim priama pojavljivali su se druidski arobnjaci i mudri pustinjaci koji su vodili vitezove tijekom njihovih putovanja i poduhvata. Nikada se u tim arobnim priama nije pojavio galantni sveenik ili biskup koji je urio u pomo gospi koja se nala u nevolji - jer, u stvarnosti, Crkva je bila neprijatelj. Na Tridentskom koncilu god. 1545. biskupi su formalno stavili na crnu listu i izvan zakona knjigu Merlinova proroanstva, te su iz javne upotrebe povukli sav materijal koji je imao ikakve veze s tim. Tijekom mranog doba, u Britanskoj crkvi (kasnije je prozvana Keltskom crkvom) bilo je (uz Taliesina i Merli-na koji su bili kraljevski vidovnjaci) istaknutih posveenika u staru mudrost. Bili su to opati poput Sv. Davida, Sv. Patrika i Sv. Kolumbana, koje je Rimska crkva javno optuila zbog njihova arobnjatva i poganskih vjerovanja, jo za njihova ivota. ak i kasniji papski establiment smatrao ih je nekromantima i arobnjacima - ali danas to vie nije tako. Iako su Merlinova proroanstva zabranjena po kratkom postupku, Davidova, Patrikova i Kolumbanova uenja toliko su se ukorijenila u drutvu, daje Crkva bila prisiljena primijeniti drukiju strategiju povezivanja njihovih uenja s crkvenima. Tisuu godina nakon to su ti druidski magi ivjeli, vatikanski slubenici posthumno su ih prozvali pravovjernim svecima, kako bi se stvarna istina o njihovim poganskim vjerovanjima izgubila u povijesti. Prije samo nekoliko godina, Britanska pota i Anglikanska crkva udruile su snage kako bi proma-knule plemenitog Sv. Kolumbana od Pict Sidheja zajedno s njegovim ogorenim neprijateljem Sv. Augustinom iz Rima, koji je doao u Englesku sa zadatkom da uniti kolumbanski pokret ubrzo nakon Kolumbanove smrti 597. Zanemarujui tu povijesnu injenicu, 1400. godinjica njihova djelovanja obiljeena je izdavanjem potanskih maraka i prigodnog, napuhanog propagandnog materijala 195 Kraljevstvo gospodara prstenova 1997. godine, a ta dva zakleta neprijatelja prikazana su kao roena bra dokazuje da crkvinstvo i danas smilja nove mitove. Budui da izvorna crkvena strategija zastraivanja nije bila uinkovi u doba renesanse (u tom razdoblju vladala je opa svjesnost i prosvjet: duh), bili su prisiljeni pristupiti drugom planu. Taj plan naroito je bio i ren protiv kljunih lanova mesijanske loze: posljednjih vilenjakih nas! ka Albi-gensa - dinastijskih kraljeva i kraljica Sangreala i njihovih prethc Oupiresa. To su bili stvarni ljudi i svi su to znali. Nisu se mogli ograniiti na povrinsko podruje bajkovitih fantazija. Ali, mogli su se prikaziva udna, poluljudska loza, s one strane kranske ograde. U najboljem s mogli su ih prikazati kao morske gospe, a u najgorem kao vukodlake i \ re, meutim, u oba sluaja svi su proglaeni zlim uenicima Sotone! * Kolumbanski kri u Centru za naslijede Glencolumcillea Vrhovni gospodari Bez obzira na sav europski folklor i predaju o vrykolacima, nachtzehrerim, utsaugerima i ostalim

povratnicima, danas ne bi postojao nikakav inte vampire da se u 19. st. nije dogodio prijelaz s odvratnog na romantine 196 Iza uma promjena smjera dogodila se zato to je prljavi zombi zaboravljen i zamijenjen likom koji je predstavljao kulturu vrhovnih gospodara Oupiresa. U povijesnom smislu, nikada nije postojala stvarna veza izmeu gospodskih Oupiresa i rustikalnih povratnika, ali znakovito je da su odreeni istaknuti autori traili nain kako da odbace stara europska praznovjerja i uvedu neto prikladnije. Na nesreu, u proteklih nekoliko desetljea snimljeni su neklasini filmovi, tzv. filmovi o vampirima. U njima ponovno moemo vidjeti odvratne vampire, koji zapravo i nisu vampiri u povijesnom smislu, nego obini, neumrli huligani. Filmovi ne samo da mogu ovjekovjeiti tajnu vampira nego mogu unititi kulturnu batinu, ako povezu tradiciju s vrstom morbidne znanstvene fantastike, koja nije ni gotska, ni sablasna, nego je odvratna. eli li tko razumjeti povijesne vampire, potrebno je razdvojiti Oupiresa od povratnika, jer Oupires je bio stvarna osoba, a povratnik morbidna fantazija. Nakon to se mentalno razdvoje, nuno je razmotriti koji se aspekti raznih predaja podudaraju - ali ne kao to je bio sluaj s Abbe Calmetom, koji je 1732. koristio rije Oupires, kada nije govorio o vampirima, nego o zombijima. Je li neto iz predaje povezivalo Oupires sa smrti? Je li neto ukazivalo da imaju izvanredan talent i moi? Povezuje li ih to s karpatskim podrujem u Europi, posebice s Transilvanijom? Odgovor na sva ta pitanja je potvrdan, a i na mnoga druga moglo bi se odgovoriti s istim da - jer ak ako se povijesni Oupiresi, koji su ivjeli u 18. st., ne uklapaju u potpunosti, oni iz daleke prolosti svakako su uklopljeni u tu sliku. U davnim danima prije nego to je kranska Europa bila obuzeta praznovjerjem o krvoednom vrykolaku (davno prije postojanja bilo kakve kranske crkve) Oupiresi su bili Uperi ili vrhovni gospodari stare skitske rase Gospodara prstenova. Bila je to najpaljivije odabrana sveenika kasta legendarnih ratnika, uvara ulaza u Raths i majstora transcendentne Sidhe. Plemena njihova naroda gradila su kasitske domove s drvenom konstrukcijom, a kultura im se temeljila na kurganima, humcima u kojima su pokapali svoje pretke. U jednom od kurgana pronaena su tijela poglavara koji su bili tetovirani motivima lemura s prstenastim arama na repu. Oni su bili poznati putnici koji su se neko otpravili na istok preko matine europske zemlje, preko Crnog mora i Kaspijskog jezera, sve do Mongolije i Tibeta, a kasnije i na zapad do Irske. Ipak, izvorna zemlja njihova podrijetla bila je zemlja oko karpatskih planina gdje su 1968. pronaeni njihovi predsumerski spisi kod sela Tartarije u Transilvaniji (prikladno nazvanoj Zemljom iza uma), koja se jo uvijek smatra domovinom vampira. 197 Kraljevstvo gospodara prstenova Neto prije bavili smo se drevnim mezopotamskim i indoeuropskim jima zvjezdane vatre, te smo imali priliku vidjeti da su se Amrita i mensti Rasa Boginja smatrale svjetlosnim Nosaem, zlatom Bogova i nektarom vrh kakvoe. Nakon doba Annunakija, (oko 1960. pr. Kr.) kultura im se teme! posebno odgajanim djevianskim sveenicama iz redova posveenih bogi Kali, Vesti ili Dijani iz Efeza. Te, u crveno odjevene vatrene djevice, posi poznate kao hierodulai ili voljene grimizne ene, ija se lunama bit izuzetn nila u tradiciji Rosi-crucisa kao Rosni pehar Sangreala. U zajednicama iji se kalendar temeljio na Mjeseevim mijenama, te 2 izluevine (romantino definirane u Pjesmi nad pjesmama kralja Solomoi ljiljan i rua) koristile su se kao dodatak prehrani kraljevske loze. Zvj vatra odnosi se na ritu (crvenilo ili istinu) jer menstruacijska tvar sadri 1 ne sekrete (secret - tajna) lijezda s unutranjim luenjem, ijim bi se k miranjem povisio nivo hormona konzumenta, a time i stanje njegove s1 percepcije i intuicije. Taj proces u vilinskoj se predaji nazivao ubrzavanje Danas znamo da odreeni atributi drevne Mezopotamije, poput klii pisma, primjerice, nisu razvijeni na podruju Akada i Sumera, nego st sobom donijeli drevni Skiti s podruja Karpata - kao to su donijeli i b poput Anua, Enkija i Lilit, bez obzira na to odakle su doli ti bogoliki \ Izgleda da je i umjetnost Tantre, kojoj se pripisivalo azijsko podrijetlo naslijeu Oupiresa, jer takoer sadrava

element zvjezdane vatre. Od svih izluevina endokrinih lijezda medicinski znanstvenici usp izolirati samo hormon melatonin (proizvod pinealne lijezde), koji je in bio 1968. Tako je nazvan zato to ljudi s visokom razinom melatonina si reagiraju na Sunevu svjetlost, koja utjee na njihove mentalne sposob Zahvaljujui tome, oni su najee djelatni nou, a melatonin koji se 1 hormonom tame, proizvodi se samo nou kada nema utjecaja ultraljubi zraka.5 Izlaganjem utjecaju prirodnog svjetla pinealna se lijezda smanj time i duhovna svjesnost. Tama i snana aktivnost pinealne lijezde pob vaju otroumnost, intuitivno znanje i suptilnost uma, osim to reduciraju Melatonin je sam po sebi noni radnik, i tono to mu znai ime: od g melos - crn, i tosos - rad. Princ tame Ulazei u svijet ritualnog poveavanja proizvodnje melatonina, uli smo druje istinskih vampira podruje none aktivnosti (Oupires, princ tam 198 Iza Suma moi poveava nektar zvjezdane vatre djevica: Elizir Rubeus.6 Smatra se daje aktivna krv prvi aspekt ivota, jer je bez nje ovjek puka sjena, duh. To se odnosi na vezu izmeu vampira i zrcala, o emu smo ve govorili. Ogledalo pomou svoje osobine zrcaljenja stvara sliku duplikat (sjenu), ali sliku koja je liena ivota jer nema krvi. ak i u starozavjetnoj Knjizi Postanka (9:4) moemo nai potvrdu da krv predstavlja ivot. Zato su beskrvni, bezduni odrazi smatrani predstavnicima smrti. Staroegipatska rije za sjenu bila je khaibit, a ona i danas ivi u engleskom jeziku kao habit u smislu neega to se ponavlja.7 U tom svjetlu moemo sagledati praznovjerje prema kojem se ne vidi odraz vampira u zrcalu (vidjeti 2. poglavlje Stokerova Drakule), a koje je suptilno iskrivljavanje istine. Puno je blia istini injenica da e vampir izbjegavati zrcala po svaku cijenu -to je problem s kojim se sredinji lik u knjizi, Jonathan Harker, susree kada mu Drakula pokazuje odaje koje mu je namijenio u dvorcu: Zavjese i presvlake na stolicama i sofama, kao i baldahin iznad mojeg kreveta bili su od najskuplje i najljepe tkanine, koja mora da je bila neprocjenjiva u vrijeme kada je napravljena, jer bila je stoljeima stara, ali besprijekorno ouvana. Tkaninu slinu ovoj vidio sam u Hampton Courtu, samo to je bila trona, otrcana i izjedena od moljaca. Ni u jednoj sobi nije bilo ogledala, pa ak ni na mojem toaletnom stoliu, zato sam morao koristiti ogledalce iz torbe, ako sam se elio obrijati ili poeljati kosu. Melatonin stvara pinealna lijezda pomou pobuenog kemijskog prijenosnika koji se naziva serotonin, a koji proizvodi hipofiza. Serotonin prenosi ivane impulse kromosomskim parovima (to se naziva meiosis - mejoza) u trenutku kada se stanina jezgra podijeli, a kromosomi bivaju prepolovljeni. Tako se kromosomi mogu kombinirati s drugim polovicama zbog oplodnje.8 Melatonin osnauje i podie tjelesni imunoloki sustav, te osobe ija pinealna lijezda lui vee koliine tog hormona nisu sklone razvijanju kanceroznih oboljenja. Poviena razina melatonina u organizmu poveava energiju, otpornost i prag fizike izdrljivosti, a izravno je u vezi s navikama spavanja i umjerenom kontrolom izmjene tvari koja se vri kroz kardiovaskularni sustav. To je 199 Kraljevstvo gospodara prstenova najmoniji i najuinkovitiji antioksidans u tijelu koji ima pozitivna men tjelesna svojstva, te usporava starenje.9 Pinealna lijezda iznutra je impregnirana vjenim idejama, te nam mogunost oblikovanja vlastitih ideja.10 To je organ misli pomou kojeg emo unutranju percepciju, zato moemo vjene ideje mijenjati u ide mjenjive na zemlji. Majstori joge poistovjeuju pinealnu lijezdu s ajna-i (od sansktskog ajna - naredba, chakra - kota). akre su energetski cent odgovaraju sustavu lijezda s unutranjim luenjem. Vjeruje se daje pir lijezda prijamnik i odailja finih vibracija koje prenose misli i psihike ve. (Endokrine lijezde nazvane su prema grkom glagolu uzbuditi, a lijezde s unutranjim luenjem koje svoje izluine ubrizgavaju izravno l Pinealis je poznata i kao oko mudrosti: akra uma, poviene svijesti o unutranje vizije11 zbog ega predstavlja sposobnost jasnog vienja stvari kivnim spoznavanjem.

Oblikom nalik na eer, velika kao zrno kukuruza, pinealna je lijezda tena u mozgu iako se nalazi izvan ventrikula, pa nije dio mozga. Fran filozof i optiar Rene Descartes (1596. - 1650.) smatrao je da je pinealis dite due12, toka u kojoj se udruuju um i tijelo. Isto su mislili i stari Tako je u 4. st. pr. Kr. Herofil opisao pinealnu lijezdu kao organ koji reg protok misli. Poetak puberteta pod izravnom je kontrolom pinealisa, a lu melatonina najvie je tijekom djetinjstvaT'tiflejderskih godina. Oigled da natprosjeno luenje melatonina u djetinjstvu poveava opseg mladog lekta, a moe biti i inhibitor spolnog razvoja,13 jer ta su dva aspekta u fizi konfliktu tijekom perioda odrastanja. U simbolikom obliku, dinastijska Rosi-crucis krv dugo se prikazivala crveno vino, kao u kranskom euharistijskom slavlju (priest), gdje se p stavlja kao slikovita relikvija prema drevnom obiaju zvjezdane vatre. U ritualu uzimali su se ekstrakti tijela Boginje, a danas se naziva krvlju Kn vom. U praksi je taj kranski obiaj jedan od najstarijih ostataka vampir krvnih obreda. Naravno, fiziki ritual poeo se povlaiti iz prakse oko 1 pr. Kr. tijekom Abrahamova vremena, kada je poseban oblik kruha zamiji to sredstvo za pojaano luenje melatonina. I taj dio opstao je u kransl nauku kao euharistijski kruh, tj. hostija. Na sjevernom ulazu u katedralu u Chartresu, u Francuskoj (vrata po enika) stoji kip Melkizedeka, kralja-sveenika iz Salema - kip su osmi vitezovi templari nakon prvog povratka iz Jeruzalema 1128. U skladu sa z, som iz starozavjetne Knjige Postanka 14:18 Melkizedek je prikazan s kruh i vinom koje je oigledno ponudio Abrahamu, ali u njegovu peharu nije vi 200 Iza Suma nego kruh. U tom smislu on odreuje vrijeme (oko 1960. pr. Kr.) kada su obiaji zvjezdane vatre Annunakija u potpunosti zamijenjeni s novim dodatkom prehrani za kraljevsku lozu. Kruh koji se ovdje spominje (poznat je kao rtveni kruh u staroj idovskoj predaji, a Mezopotamci su ga zvali shem-an-na) bio je napravljen od bijelog zlatnog praha (to u starozavjetnoj Knjizi Izlaska svjedoi zlatar Bezaleel).14 To je zlato u svom supravodljivom, jednoatomskom stanju - to e biti predmet detaljnog istraivanja u sljedeoj knjizi gralskog ciklusa Izgubljene tajne svete Arke. Zasad je dovoljno uvidjeti daje ta kultura u nastajanju bila temelj tradicije Barat An-ne (Britanije) koju su u Britaniju donijeli drevni Yulannu - Gospodari uma. Kao stoje prije bilo reeno, BarratAnna bila je velika Majka Vatrenog kamena, iji je znak bio Rosi-crucis gralski grb. Ovdje nam je znaajno da shem-an-na (u prijevodu s akadskog) znai vatreni kamen za dosezanje visina. Zato za dosezanje visina? Zato to stimulativno utjee na pinealnu lijezdu (to su potvrdila i moderna znanstvena istraivanja), pa ona poinje luiti vie melatonina zbog ega se poveava snaga pojedinca i ostale njegove osobine, te prosjeni ovjek dolazi u stanje poviene svijesti. Oito je da su neki od najdrevnijih obiaja Oupiresa bili identini kao i obiaji gralskih kraljeva i to nas ne bi trebalo uditi jer je korijen njihove kulture isti kao i korijen biblijskih gospodara Edoma. Ta faraonska i mezopotamska kraljevska loza, pomou strateki isplaniranih brakova s patrijarhalnom starozavjetnom lozom, iznjedrila je izraelskog kralja Davida, a loza se nastavila sve do albigenke (vilenjake) Isusove dinastije. Bez obzira do koje mjere su vampiri bili romantino prikazani u gotskim djelima 19. st., svojstvena crkvena mrnja i prisutnost te visoke kaste u biti su alegorija stvarne istine. Razlog toj netrpeljivosti nije u tome to su vampiri bili krvopijski antikristi, nego to to su bili povijesni predstavnici naslijea albigenza, protiv kojih je pokrenuta inkvizicija. Onjaci, ugrizi na vratu i neumrlost, sve je to dio knjievne fikcije koja se izrodila iz praznovjernog kulta povratnika, a svakodnevne crkvene pobjede i porazi zlih bia bili su vrsta poruka koju su diktirale propagandistike kristijanizirane pripovijetke. Da nije bilo tako, te prie ne bi opstale u okruenju koje je bilo pod snanim crkvenim utjecajem u viktorijansko doba, jer su vampiri bili izazov svim pretjeranim krepostima i restriktivnim vrijednostima pomou kojih se kontroliralo drutvo. 201 --3 20 Kraljevstvo Gospodara prstenova

Pehari i Prstenovi U zakljuku nae prie o zdruenoj potrazi za Gralom i Prstenom, vano pomenuti da su ta dva znaka simboliki prikazivana oduvijek. kotska, 1 sjeverna Engleska1 poznate su po drevnim rezbarijama u kamenu s prik Pehara i Prstena. Najvaniji primjerci nalaze se blizu Achnabrecha u Kilmartin, a potjeu iz otprilike 2000. pr. Kr.2 Tona, izvorna svrha tih ud nja (pehara) i prstena (jednog ili vie njih) koji ih okruuju jo nije utvi ali uglavnom su smjeteni u blizini kamenjh vilinskih prstenova ili su ugi u lokaciju Ratha: grobnih humaka i kraljevskih prijestolnica Pict sidheja. najoitije u Irskoj gdje se nalaze humci Nevvgrange, Knovvth i Dovvth, kotskoj na podruju Crieffa, Loch Earna i Loch Tava. Istaknuti raljar R. Cowan otkrio je intrigantne energije koje zrae iz kamenova oznae peharom,3 to nas moe podsjetiti na rijei koje je izgovorio Merlin u dje storia Geoffreva of Monmoutha: Ne smij se tako olako, o kralju, jer ti k; kriju otajstvo i ljekovitost. Ponekad se zapisi u kamenu s Peharom i Prstenom nalaze na spom ma koji su tijekom vremena uljepavani. Bilo je popularno urezivati Rosi-simbol (jer to je drevni znak Grala koji se razvio u ono to danas nazi keltskim kriem), ali i druge simbole, pa su mnogi takvi kameni postali vr eni.4 Dobar primjer takvog kamena je Guineverin kamen koji se uva u m Meigle u Angusu, u blizini mjesta na kojem je navodno pokopana Art kraljica Guinevera. 202 Kraljevstvo Gospodara prstenova Gralski kodeks Putujui ogromnim vremenskim daljinama, od svoje poetne toke koja se nalazi udaljena nekoliko tisua godina, posvjedoili smo uzbudljive, ali najee tragine dogaaje koji su poeli u magli vremena te kulminirali uasnom crkvenom inkvizicijom koja je pokrenuta protiv heretika i zlih bia. Tijekom svojeg putovanja susreli smo vile, vilenjake, gobline, malike, kune duhove, gnome, satire, nimfe, morske gospe, vukodlake i vampire, te se suoili s injenicom da je osnova tih mitskih bia zapravo vrlo stvarna, i da nisu ono to su nam oduvijek govorili da jesu. (ak i neki likovi iz najjednostavnijih djejih pjesmica imaju stvarno povijesno podrijetlo - vidi Dodatak IX) Istraujui pripovijetke i folklor, susreli smo mnoge osobe kao npr. Melusine, Robina Hooda, Morganu, kralja Artura, Lornu Doone i grofa Drakulu, te smo uvidjeli da svaki od njih ima svoju posebnu tajnu i aroliju. Takoer, otkrili smo da to nisu mitoloke pripovijetke, nego knjievni zapisi utemeljeni na povijesnim injenicama o osobama iji je poloaj u povijesti, na ovaj ili onaj nain, bio vrlo poseban. Bez dvojbe, prie o tim osobama bile su podvrgnute znaajnim manipulacijama, jer bilo je i onih koji su eljeli uguiti istinu. Oni, pak, koji su se suoili s tim guenjem, pokuali su sauvati predaju o njima prikrivajui ih velom tajne. U dananje vrijeme postoji sve vea udnja za spoznajom istina koje su bile izgubljene ili su se namjerno prikrivale. Oito je da su ostale ouvane u zemlji Elphameu, koja je arobno podruje istog prosvjetljenja, a iji je alegorijski krug ivo predoio sir Peter Robson svojom slikom Vratnice sumranog svijeta. S one strane naeg samozadovoljstva koje nalikuje na san, postoji bogatstvo spoznaja i arolija od koje su nas ciljano odvojili oni koji imaju drugaije interese i planove za nas - oni koji nam se predstavljaju kao uvari, a ustvari manipuliraju naim umovima. Oni su potisnuli veinu najintrigantnijih vidova naeg naslijea u svijet podzemlja, iluzije i fantazije, slijedei put proraunate i proizvedene indoktrinacije samo zato da bi zadrali kontrolu koja je samoj sebi svrha. Nastojei obuhvatiti osnove koje su bile graa za ove stranice, jasno je da smo ustvari samo zagrebli povrinu onoga to bi u najmanju ruku mogli klasificirati kao prijetvornu vladavinu zatajivanja. Takvo se stanje odravalo stoljeima do te mjere da su mnogi od nas doista vjerovali u izmiljenu propagandu. U stvarnosti, vie je istine u bajkama nego u etabliranoj povijesti s kojom smo tako dobro upoznati. Bez obzira na to kako su fino ukraene i kako vjeto izvezene, mree koje okruuju popularne legende mogu se razmrsiti kada se upoznamo 203 Kraljevstvo gospodara prstenova s nainom tkanja. Prvo pravilo koje valja usvojiti jest to da neke prie i sakupljene i sauvane toga

uope nisu vrijedne. A postoje i prie koje mjerno umotane u celofan kako bi prikrile istinu, jer su ih vlastodrci sr prijetnjom. Jo od vremena Anunnakija, vrhovnih gospodara skitske i sumerske re, predaja o vjenom Prstenu sveukupnosti i pravde prevladavala je u i zmajskih kraljica i gralskih kraljeva mesijanskih Albigensa: u vilenjakc Kruna te predaje bio je Kodeks uzajamnog sluenja. Utjelovljenje tog kc bio je Isus, to se jasno vidi, izmeu ostalog i kada je oprao noge aposi na Posljednjoj veeri. Crkva koja je bila u nastajanju nije se mogla pridi tog kodeksa koji se temeljio na bratskom odnosu izmeu voe i sljedb Ako je eljela sauvati svoj reim koji se temelji na moi, Crkva je moral titi kodeks i one koji su ga podravali - unitenju je znaajno pridonije votvorena Konstantinova darovnica, jer je utemeljila povlateni poloaj Crk1 je ostao uvrijeen do danas. Tijekom srednjega vijeka, koji su obiljeila crkvena muenja i progo sadraji vezani uz Gral postali su rtva gnjeva biskupa i fratara. Nevine optuivane su za sotonsko arobnjatvo i neukusna djela, a sve to je bi zano uz kulturu Prstenova nalo se izvan zakona, kao u tunom sluaju Orleanske. Bilo kako bilo, bajke i prie za djecuk<5Je su ponikle od pristaa albi (heretika koji su stvorili vlastito podzemlje) govorile su o izgubljenim i stama i zaposjednutim kraljevstvima. Te prie oblikovane su na taj nair posvemanjeg i uasnog podjarmljivanja Grala od strane Rimske crkve, snije i od sekte puritanaca iz protestantskog pokreta. Oni su zasnovali zajedniko geslo na jednostavnoj zapovijedi: Ubij ih sve, a Bog e prepc koji su njegovi. Koncept bajke zahvatio je upravo pripovijetke povezane s progonim; su to alegorijski izvjetaji o pravim kraljevskim obiteljima: o Gospodarin stenova Sangreala, ije su vile i vilenjaci (pravovjerni su ih taktiki ukloi svijeta smrtnika) zarobljeni tobonjim postojanjem na Drugom svijetu. ' bili Sjajei ija pria poinje s Uper-ad kulturom kraljevskih Skita - bili izvorni Oupiresi od kojih su potekli Tuadhe d'Anui, sveenici-kraljevi, Gosp uma - Vulannui, umski ljudi Caille Daouine i prinevska rasa Pict-sidheja. Ti drevni uvari nikada nisu bili dio akademskog pouavanja iz jednost razloga to su bili istinski praoevi naeg duhovnog naslijea. Umjesto istina o njima unitavala se od najranijih dana rimskog guenja. Smanji njihova oblija dovelo je do potpunog iezavanja njihove povijesti. Osim sve to smo uili o tome da na kulturni identitet dugujemo klasinoj Grkoj i velianstvenom carskom Rimu posve je neistinito. Takva uenja pojavila su se relativno kasno. Istinsko, suvereno naslijee zapadne kulture - kulture iz koje su izvedeni svi tzv. mitovi i legende koje su udobno smjetene u naem kolektivnom sjeanju potjeu s jednog mjesta. Mjesta i vremena koje bismo rijeima J. R. R. Tolkiena mogli nazvati Meuzemljem, ali i jednim drugim imenom. Naslijee zapadne kulture potjee iz dalekog Kraljevstva Gospodara prstenova.