S V E U Č I L I Š T E U S P L I T U

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA I BRODOGRADNJE U
SPLITU







SRĐAN PODRUG
ELEMENTI STROJEVA
Predavanja za stručni i preddiplomski studij BRODOGRADNJE
za školsku godinu 2007./2008.



Split, 2008.



1
1. POJAM I PODJELA ELEMENATA STROJEVA
Svi strojevi, koliko god na prvi pogled izgledali različito po obliku, veličini, funkciji i namjeni
imaju veliki broj jednakih ili sličnih dijelova, podsklopova i sklopova, sa istom funkcijom, koji se
u radu podvrgavaju jednakim zakonima. Ovakvi dijelovi, sklopovi, podsklopovi, grupe i podgrupe
koji u svrhu funkcije stroja vrše različite osnovne funkcije nazivaju se elementima strojeva.

Elementi strojeva se mogu podijeliti na:
1) Elementi strojeva opće primjene
2) Elementi strojeva specijalne primjene

1) Elementi strojeva opće primjene:

a) Elementi spajanja
vijčani spojevi
zavareni spojevi
zakovični spojevi
lemljeni spojevi
nerastavljivi stezni spojevi
rastavljivi stezni spojevi
spojevi klinovima
b) Elementi za prijenos i pretvorbu sile i gibanja
osovine
vratila
ležajevi
spojke
zupčani prijenosnici
remenski prijenosnici
tarni prijenosnici
lančani prijenosnici
c) Opruge i elementi osiguranja
d) Elementi za prijenos tekućina i plinova

2) Elementi strojeva specijalne primjene:

a) Elementi motornih vozila
b) Elementi stapnih strojeva
c) Elementi hidrauličnih pogona
d) Elementi kružnih pogona
e) Elementi dizalica i transportnih uređaja
f) Elementi alatnih strojeva

U kolegiju „Elementi strojeva“ izučavaju se isključivo elementi strojeva opće primjene i to
njihova konstrukcija, oblik, dimenzioniranje i izbor materijala ovisno o njihovoj namjeni.


2
2. ČVRSTOĆA ELEMENATA STROJEVA
Pod čvrstoćom elementa stroja podrazumijeva se njegova sposobnost da u predviđenom roku
trajanja ne pretrpi nedozvoljena oštećenja.
Radna naprezanja σ moraju biti manja od graničnih σ
gr
koja mogu uzrokovati nedozvoljena
oštećenja.

σ
σ < σ ⇒ = >
σ
gr
gr
1 S

gdje je: S – stupanj sigurnosti, koji pokazuje koliko su puta stvarna naprezanja manja od
graničnih.
σ
gr
- granična naprezanja su mjerodavne karakteristike čvrstoće materijala, koje se
označavaju sa R. To znači da ih treba odabrati prema onoj (karakterističnoj)
vrijednosti čvrstoće, koja se ne smije dostići. Ako su naprezanja npr. statička
(mirna), a važno je npr. samo da ne dođe do loma, mjerodavna karakteristika
čvrstoće će biti statička čvrstoća materijala R
m
. Ako pri statičkim naprezanjima
nisu dopuštene plastične deformacije, mjerodavna karakteristika čvrstoće će biti
granica tečenja R
e
. Ako su naprezanja vremenski promjenjiva (dinamička),
mjerodavna karakteristika čvrstoće će biti dinamička čvrstoća R
D
(granica zamora
materijala). U slučaju dugotrajnih statičkih opterećenja, posebno pri povišenim
temperaturama, mjerodavna karakteristika čvrstoće će biti granica puzanja ili
dugotrajna statička čvrstoća, itd. Jasno je da su vrijednosti ovih graničnih
naprezanja različite za različite vrste opterećenja (vlak, tlak, savijanje, smik,
torzija).

Stupanj sigurnosti mora biti veći ili jednak potrebnom stupnju sigurnosti:


potr
S S

gdje je: S
potr
– potrebni stupanj sigurnosti, uzima se iskustveno, a granice su mu određene
procjenom visine štete, koja bi nastala nedopuštenim oštećenjem (gornja granica),
te što manjim utroškom materijala, tj. cijenom proizvoda (donja granica).
Vrijednost mu naročito raste, ako bi oštećenjem bili ugroženi ljudski životi.

Prethodni izrazi se mogu sažeti u izraz prema kojem stvarna naprezanja u presjeku strojnog dijela
moraju biti:

σ
σ ≤ ≡ σ ≤ σ
gr
dop
potr

S


To je uvjet čvrstoće elemenata strojeva, a σ
dop
je dopušteno naprezanje:

σ
σ =
gr
dop
potr
S



3

2.1 Naprezanje

Pod djelovanjem vanjskih sila na neko čvrsto tijelo javljaju se u svakom presjeku tijela unutarnje
sile, od kojih ne zavisi ravnoteža tijela (promatranog u cjelini) sve dok njihov iznos ne pređe neku
granicu. Prekoračenjem ove granice, koja je vezana uz pojam čvrstoće materijala, dolazi do loma
tijela u tom presjeku. Djelovanje unutarnjih sila prestaje, a vanjske sile više ne ispunjavaju uvjete
ravnoteže.
Zamislimo li tijelo prerezano nekom ravninom, ostat će
prerezani dio u ravnoteži samo pod pretpostavkom da na
površini presjeka umjesto drugog dijela djeluje
odgovarajući sustav unutarnjih sila (slika 2.1). Tada na
konačnu površinu ∆A presjeka djeluje dio unutrašnjih
sila, čija se rezultanta može predočiti vektorom∆
,
F . Da bi
se uvela veličina kojom će se opisati djelovanje
unutrašnjih sila definiran je vektor naprezanja.

∆ →

=

,
¸,
0
lim
A
F
p
A

Vektor ∆
,
F pa prema tome ni vektor ∆
,
p u općem
slučaju se ne poklapa s pravcem normale na površinu
presjeka. Tako da se vektor
,
p može prikazati pomoću tri
skalarne komponente σ, τ
1
, τ
2

= σ+ τ + τ
n 1 1 2 2
¸, ¸, ¸,
,
p e e e
gdje su
n 1 2
, ,
¸, ¸, ¸,
e e e tri međusobno okomita jedinična
vektora koji definiraju pravac normale n i pravce dviju
tangenti t
1
i t
2
na površinu presjeka. σ se tada naziva normalna, a τ
1
i τ
2
tangencijalne komponente
naprezanja.
Ovakva vektorska predodžba odgovara dok se promatranja vezuju uz određenu površinu.
Uspoređuju li se naprezanja ili njihove komponente s različito orjentiranih površina u istoj točki,
gube ove veličine odlike vektora, te po svojstvima odgovaraju komponentama tenzora.


2.2 Ekvivalentno naprezanje
Ukoliko u presjeku strojnog dijela djeluju normalna i tangencijalna naprezanja, potrebno je
odrediti ekvivalentno naprezanje, koje na različite načine uključuje utjecaj tangencijalnih
naprezanja na stanje naprezanja.
Ekvivalentno naprezanje se određuje pomoću različitih hipoteza čvrstoće:
¾ Hipoteza najvećih normalnih naprezanja (za krte materijale):
σ = σ+ σ + τ
2 2
e
0, 5 0, 5 4
¾ Hipoteza najvećeg deformacijskog rada (energetska hipoteza po von Misesu) (često kod
vijaka, te za rastezljive materijale):
σ = σ + τ
2 2
e
3
¾ Hipoteza najvećih tangencijalnih naprezanja (za rastezljive materijale):
σ = σ + τ
2 2
e
4
Niti jedna od hipoteza čvrstoće ne slaže se u potpunosti s rezultatima eksperimenata, pogotovo
ne za sve vrste materijala i za svaki vremenski karakter opterećenja. Zbog toga je za izračun

Slika 2.1


4
ekvivalentnog naprezanja u poprečnom presjeku štapa predložen iskustveni izraz, koji uzima u
obzir i mehanička svojstva materijala:
( )
σ
σ = σ + α τ ≤ σ =
2
gr 2
e o dop
pot
S

gdje je:
σ
α =
τ
gr
o
gr
- odnos mjerodavnih karakteristika čvrstoće pri normalnom i tangencijalnom
naprezanju


2.3 Mjerodavne karakteristike čvrstoće

2.3.1 Čvrstoća u slučaju statičkih naprezanja

Kada su strojni elementi izloženi statičkim, vremenski nepromjenjivim opterećenjima, naprezanja
u njihovim najnapregnutijim točkama ne smiju preći mjerodavnu karakteristiku statičke čvrstoće.
Osnovne karakteristike statičke čvrstoće dobivaju se iz tzv. dijagrama rastezanja koji predstavljaju
vezu između naprezanja i deformacija za određeni materijal. Ovisnost naprezanja i uzdužne
relativne deformacije je ovisna o vrsti materijala. Za različite vrste materijala ta veza se određuje
jednostavnim statičkim testiranjima standardnih epruveta. Pri određivanju statičke čvrstoće
materijala epruvete se opterećuju mirnim opterećenjem, koje se povećava sve dok ne dođe do
njihovog loma.
Na slici 2.2 je prikazan karakter međusobne ovisnosti naprezanja i deformacija za različite
materijale.
Pri manjim deformacijama postoji
proporcionalnost između naprezanja i
deformacija, što se izražava Hookeovim,
zakonom:
σ = ε E
E - Young-ov modul elastičnosti je isti ili
zanemarivo različit za sve čelike i iznosi 210
GPa.
R
e
– granica elastičnosti – za naprezanja do
granice elastičnosti nema trajnih (plastičnih)
deformacija.
R
t
– granica tečenja – materijal nema dovoljno
energije da se vrati u prvobitni položaj, te se
produljuje i bez povećanja sile
R
m
– statička (vlačna) čvrstoća



Za materijale koji nemaju izraženu granicu
tečenja uvodi se tehnička granica tečenja –
odnosno naprezanje pri kojem je plastična
deformacija 0,2% originalne duljine. (slika 2.3)






Slika 2.2

Slika 2.3


5
2.3.2 Čvrstoća u slučaju promjenjivih naprezanja

Strojni dio koji je dulje vremena podvrgnut naprezanjima promjenjivim u vremenu, lomi se pri
naprezanjima koja su znatno manja od statičke čvrstoće i granice tečenja. Ovo je posljedica tzv.
zamora materijala.
Proces zamaranja uvijek počinje začećem inicijalne pukotine, koja se ne da vidjeti golim okom, ali
predstavlja mikrokoncentraciju naprezanja. Izvori mikrokoncentracije naprezanja su najčešće na
površini napregnutog elementa, i to pri dnu udubina površinskih neravnina, u okolini oksida
koji djeluju kao strano tijelo (uključina), te na mjestima svih ostalih nehomogenosti izazvanih
okolišem i obradom (npr. gubitak ugljika pri kovanju ili uključine pri ljevanju). Takva
koncentracija naprezanja pogoduje klizanju kristala te širenju pukotine.
Proces širenja pukotine traje sve dok se ostatak presjeka ne smanji toliko da naprezanja u njemu
dostignu vrijednost statičke čvrstoće materijala, pa se on odjednom nasilno prelomi. Tako
površina loma uslijed zamora materijala ima dvije jasno izražene zone: zonu širenja pukotine, koja
je glatka, i zonu statičkog loma vrlo grube i nepravilne površine, karakteristične za statički lom
(slika 2.4).


mjesto začeća pukotine
glatka i sjajna površina
nepravilna i hrapava
površina statičkog loma

Slika 2.4

Mjerodavna karakteristika čvrstoće pri promjenjivim naprezanjima strojnih dijelova jest
dinamička čvrstoća strojnog dijela, koja se dobije ispitivanjem na zamor samog strojnog dijela, ili
češće, izračuna se na temelju ispitivanja na zamor probne epruvete, izrađene od materijala
jednakog materijalu strojnog dijela.
Epruvete su izložene periodično promjenjivim opterećenjima određenog intenziteta (slika 2.5),
sve do pojave loma. Ispitivanja se provode za određeni koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja:


σ
=
σ
min
max
r
gdje je:
r - koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja
σ
min
- minimalno naprezanje ciklusa naprezanja


σ
max
- maksimalno naprezanje ciklusa naprezanja



Slika 2.5


6
Najčešće je r = -1 i r = 0, ali za nekoliko različitih nivoa maksimalnih naprezanja. Za svaki od
ovih nivoa naprezanja bilježi se broj ciklusa naprezanja N, nakon kojeg je došlo do loma
epruvete. Rezultati ispitivanja unose se u σ−N dijagram (slika 2.6), a dobivena krivulja odgovara
eksponencijalnoj krivulji poznatoj pod imenom Wöhlerova krivulja (po njemačkom inženjeru,
koji je prvi izveo opisane eksperimente).


Slika 2.6

Wöhlerova krivulja se asimptotski približava pravcu σ = R
r
, pri čemu se R
r
naziva trajnom
dinamičkom čvrstoćom materijala izloženog ciklički promjenjivim naprezanjima s koeficijentom
asimetrije ciklusa r. Očito, trajna dinamička čvrstoća materijala je ono maksimalno naprezanje
ciklusa asimetrije r pri kojem epruveta doživi beskonačno mnogo ciklusa, tj. neograničenu
trajnost. Wöhlerova krivulja se obično crta u logaritamskim koordinatama (slika 2.7), gdje postaje
karakteristični pravac s "koljenom" u točki N
gr
.


Slika 2.7

2.3.2.1 Smithov dijagram

Kao što je i ranije rečeno ispitivanja dinamičke čvrstoće redovito se izvode za probne epruvete ili
strojne dijelove izložene cikličkim promjenjivim naprezanjima na vlak, tlak, savijanje i torziju s
koeficijentima asimetrije ciklusa r = -1 i r = 0, a samo iznimno sa r ≠ 0. Budući da strojni dijelovi
u svom radu mogu biti izloženi ciklusima naprezanja s koeficijentima asimetrije ciklusa u rasponu
od -1 ≤ r < 1, potrebno je na osnovi poznavanja obično dviju mehaničkih karakteristika čvrstoće
(jedne dinamičke i jedne statičke), odrediti dinamičku čvrstoću materijala (ili strojnog dijela) za
proizvoljni r, odnosno proizvoljno srednje naprezanje. Za tu svrhu služi Smithov dijagram.


7
Smithov dijagram se dobiva unošenjem u njegove koordinate (σ
max
, σ
sr
) vrijednosti maksimalnog
σ
max
i minimalnog naprezanja σ
min
na nivou trajne dinamičke čvrstoće za pripadajuću srednju
vrijednost naprezanja σ
sr
, za nekoliko ciklusa različitih asimetrija r (slika 2.8).

Slika 2.8

Simetrala dijagrama ucrtava se pod kutem od 45
0
i predstavlja pravac, čije su ordinate jednake
apcisama tj. srednjim naprezanjima ciklusa. Očito je da konture Smithovog dijagrama omeđuju
polje trajne dinamičke čvrstoće. Prijelaz maksimalnog ili minimalnog naprezanja izvan konture
dijagrama znači zamorni lom.
Gornja krivulja (maksimalnih naprezanja ciklusa) Smithovog dijagrama predstavlja liniju trajne
dinamičke čvrstoće, i najčešće se crta samo ta linija. Na taj način se Smithov dijagram može
aproksimirati kao linija koja povezuje obično samo jednu (najčešće R
-1
) karakteristiku dinamičke
čvrstoće i jednu karakteristiku statičke čvrstoće (R
m
). Kod rastezljivih materijala se ova linija
trajne dinamičke čvrstoće obično ograničava granicom tečenja R
e
, jer plastične deformacije
najčešće nisu dopuštene (slika 2.9).


Slika 2.9

Najpreciznije se shematizacija Smithovog dijagrama provodi uz poznavanje 3 karakteristike
materijala – trajne dinamičke čvrstoće za koeficijente asimetrije ciklusa r = -1 i r = 0 (R
0
i R
-1
) te
granice tečenja R
e
, što je prikazano na slici 2.10.
Svaki pravac povučen kroz ishodište je geometrijsko mjesto maksimalnih naprezanja različitih
ciklusa jednakog koeficijenta asimetrije r. Naime, koeficijent smjera k tog pravca je

= = =
+ +
σ σ
σ σ σ
max max
max min
2 2
1
m
k
r



8
Odatle slijedi da svaka točka pravca predstavlja ciklus naprezanja jednakog koeficijenta asimetrije.
Zato se taj pravac označuje s r = const. i naziva pravcem opterećenja. Granično naprezanje tj.
dinamička čvrstoća za taj r se nalazi na tom pravcu. Kako se ona nalazi i na gornjoj konturi
Smithovog dijagrama, očito je da se trajna dinamička čvrstoća za određeni koeficijent asimetrije
ciklusa naprezanja određuje kao presjecište pravca opterećenja r = const i linije trajne dinamičke
čvrstoće R
r
= f(σ
m
).

Slika 2.10

Smithovi dijagrami su različiti za različite vrste naprezanja. Najveću površinu zauzima Smithov
dijagram za savijanje, a najmanju za torziju. To znači da su dinamičke čvrstoće na savijanje
najveće, a na torziju najmanje.

2.3.2.2 Dinamička čvrstoća strojnog dijela
Dinamička čvrstoća strojnog dijela manja je od dinamičke čvrstoće materijala (tj. standardne
probne epruvete od istog materijala) zbog čitavog niza utjecaja, od kojih su najvažniji oblik
strojnog dijela, njegove apsolutne dimenzije i kvaliteta njegove površinske obrade.

Utjecaj oblika (koncentracija naprezanja)
Utjecaj oblika strojnog dijela na njegovu dinamičku čvrstoću posljedica je neravnomjernosti
raspodjele naprezanja po presjeku strojnog dijela. Naime, presjeci strojnih dijelova se mijenjaju,
ponekad i vrlo naglo. U takvim slučajevima, na mjestima prijelaza, u blizini otvora ili na mjestu
djelovanja koncentriranih sila veličina naprezanja i njihova raspodjela po presjeku bitno se
razlikuju od onih za tijelo konstantnog presjeka (slika 2.11).


9

Slika 2.11

Dijagram rasporeda naprezanja po presjeku pokazuje nagli porast naprezanja na mjestu prijelaza,
utoliko izrazitiji, ukoliko je prijelaz nagliji. Ovakva pojava naglih skokova naprezanja na mjestima
promjene oblika, naziva se koncentracija naprezanja.
Razlikuje se teoretski i efektivni faktor koncentracije naprezanja.
Faktor koji pokazuje koliko puta je maksimalno naprezanje u određenoj točki tijela iz idealnog
(elastičnog, izotropnog i homogenog) materijala, veće od nominalnog naprezanja u toj točki,
naziva se teoretski (geometrijski) faktor koncentracije naprezanja i definira se kao:

max
1
σ
α
σ
= ≥
k
n

Dok efektivni faktor koncentracije naprezanja pokazuje koliko puta je efektivno (stvarno)
maksimalno naprezanje u kritičnoj točki presjeka strojnog dijela veće od nominalnog naprezanja
u toj točki:
σ
β
σ
=
ef
k
n

Stvarno maksimalno naprezanje razlikuje se od maksimalnog za idealni materijal jer stvarni
materijali su različito osjetljivi na koncentraciju naprezanja. Pri statičkom opterećenju,
dostizanjem granice tečenja poništava se efekt koncentracije naprezanja, dok kod dinamičkog
opterećenja također dolazi do lokalne plastične deformacije čime se poništava efekt koncentracije
naprezanja i to tim više što je promatrani materijal razvlačiviji.

Utjecaj veličine
S povećanjem dimenzija strojnih dijelova njihova čvrstoća se smanjuje. Uzrok tome jest što je u
većem volumenu veća vjerojatnost nehomogenosti, te grešaka u materijalu i obradi, a time je i
veća vjerojatnost nastanka i širenja pukotine. Ovo se naročito odnosi na dinamička opterećenja,
kod kojih se negativan utjecaj povećanih dimenzija na čvrstoću strojnog dijela procjenjuje
faktorom dimenzija b
1
.

Utjecaj kvalitete površine
Utjecaj stanja površine strojnog dijela na njegovu dinamičku čvrstoću vrlo je značajan, jer
inicijalna pukotina redovito nastaje na površini. Smanjenje dinamičke čvrstoće strojnih dijelova
zbog činjenice što je kvaliteta površine strojnog dijela različita od kvalitete površine polirane
probne epruvete obuhvaćeno je faktorom kvalitete površine strojnog dijela b
2
,

Sve utjecaje na dinamičku čvrstoću moguće je obuhvatiti zbirnim faktorom:
=
β
1 2
D
k
b b
b


10
3. ZAVARENI SPOJEVI
Zavareni spojevi spadaju među nerastavljive veze i upotrebljavaju se prije svega za spajanje
nosećih strojnih dijelova i konstrukcija.
Zavarivanje je spajanje dvaju ili više elemenata dovedenom toplinom rastopljenih ili razmekšanih
dijelova uz dodavanje ili bez dodavanja materijala. Zavari i dijelovi koji se zavaruju predstavljaju
zavareni spoj.

Prednosti zavarenih spojeva su:
• u usporedbi s ostalim spojevima, nosivost zavarenih spojeva može biti približno jednaka
nosivosti osnovnog materijala
• visoka nosivost se postiže pravilnim odabirom dodatnog materijala i parametara
zavarivanja, te dobivanjem zavarenog spoja bez značajnijih pogrešaka ,
• u odnosu na lijevane, kovane i zakovične konstrukcije, zavarene konstrukcije imaju tanje
stjenke i do 30 % manju težinu,
• za manji broj proizvoda, zavareni spojevi su najekonomičniji

Nedostaci zavarenih spojeva su:
• zavarivanjem se bez problema spajaju samo materijali koji imaju jednaku ili približnu
kvalitetu i sastav i koji su dobro zavarljivi,
• na mjestu spajanja dolazi do lokalnog zagrijavanja i neravnomjernog rastezanja i
skupljanja, što prilikom hlađenja uzrokuje zaostala naprezanja.
• zavareni spojevi imaju manju sposobnost prigušenja vibracija, te manju otpornost prema
koroziji,
• zavareni spojevi su zbog svoje cijene neprimjereni za velikoserijsku proizvodnju.

3.1 Postupci zavarivanja

Danas je poznato oko 200 različitih postupaka zavarivanja. Oni se dijele s obzirom na vrstu
energije kojom se zagrijava mjesto zavara (mehanička, kemijska, električna, snop elektrona), vrstu
osnovnog materijala (metali, umjetni materijali), način zavarivanja (zavarivanje, navarivanje) i nivo
mehanizacije zavarivanja (ručno, poluautomatsko, automatsko). Ovdje se navode samo
najrašireniji postupci zavarivanja metala, svrstani u tri skupine:
• zavarivanje taljenjem,
• otporno zavarivanje i
• zavarivanje mehaničkom energijom.
U općem strojarstvu se prvenstveno primjenjuje zavarivanje taljenjem (najčešće plamenom i
elektrolučno) za spajanje debljih ploča i drugih dijelova. Tanke ploče i dijelovi zavaruju se
taljenjem s električnim lukom (postupak TIG) ili plazmom, te postupcima otpornog zavarivanja
(najčešće točkasto i šavno), ili s mehaničkom energijom.

3.2 Zavarljivost materijala

Zavarljivost je svojstvo materijala da se spajanjem zavarivanjem njegovih dijelova dobije
upotrebljiv spoj. Materijal je dobro zavarljiv ako je standardnom opremom i procedurom
zavarivanja moguće ostvariti upotrebljiv spoj, pri čemu je ponovljivost postupka vrlo visoka.
Zavarljivi su čelici s manje od 0,3% ugljika i manje zatezne čvrstoće, od legirajućih elemenata Mn,
Si, P, S loše utječu na zavarivost, dok Cr, Mo, Ni, Cu, V ne štete zavarivosti. Zavarljivi su
konstrukcijski ugljični čelici (Č0345 – Č0545), čelici za poboljšavanje (Č1330, Č1331 uz


11
predgrijavanje), čelici za cementiranje (Č4320, Č5420 u necementiranom stanju), čelici za prešane
cijevi, čelici za topovske limove.
Zavarljivi su obojeni metali – bakar, aluminij, mesing, bronca, cink, zatim plastični materijali
(naročito PVC), lijevano željezo, bijeli kovkasti lijev (prethodno razugljičen), lijevano željezo

3.3 Vrste zavarenih spojeva i zavara

Zavareni spojevi dijele se obzirom na međusobni položaj dijelova koji se zavaruju. Osnovni oblici
zavarenih spojeva prikazani su u tabeli 2.3.

Zavari se općenito dijele na:
• sučeone zavare, slika 3.1a i b.
• kutne zavare, slika 3.1c i d.
• posebne zavare, slika 3.1e i f.

a)
b)
d ) c) e)
f )

Slika 3.1 Opća podjela zavara s obzirom na položaj dijelova koji se zavaruju
a) sučeoni V-zavar b) sučeoni X-zavar c) kutni zavar d) dvojni kutni zavar
e) sučeoni K-zavar kutnog T-spoja f) polovični Y-zavar s kutnim zavarom u korijenu

Ovisno o debljini dijelova koji se zavaruju, postupku zavarivanja, načinu zavarivanja, zahtjeva i
mogućnosti, taljenjem se zavaruju:

• bez žlijeba (bez pripreme ruba) – sučeoni spojevi tankih limova i dijelova, manja
opterećenja, slika 3.1a,
• u prirodnom žlijebu s međusobnim nalijeganjem dijelova (bez posebne obrade rubova) –
obični kutni zavar, slika 3.1c i d, te
• u posebno oblikovanom žlijebu (posebno obrađeni rubovi prije zavarivanja)- debeli
dijelovi odnosno zavari s posebnim zahtjevima, veća opterećenja, slika 3.1b,e,f .

Po položaju zavarivanja razlikuju se četiri osnovna položaja:

• horizontalni,
• horizontalni na zidu,
• vertikalni,
• nad glavom,

Svi drugi položaji su kosi.

Tablica 3.1 daje neke vrste i oblike taljenih zavara, te potrebne oznake na radioničkim crtežima.

Po kontinuitetu zavari mogu biti neprekinuti i prekinuti.







12
Tablica 3.1
Naziv
Ozna
ka
Izvedba Naziv
Ozna
ka
Izvedba
Sučeoni spojevi
I – zavar
II
X - zavar
X
V-zavar
V
Dvostruki
U - zavar

Y - zavar
Y
Dvostruki
– Y -
zavar


U - zavar
U
K – zavar
K

Kutni spojevi
Kutni
zavar




Dvostru
ki kutni
zavar


Zavar na
uglu


Rubni spojevi
Rubni
plosnati
zavar



Kvaliteta zavara ovisi o tipu i količini grešaka koje u njemu nastaju pri zavarivanju.
Zavareni spojevi se razvrstavaju u četiri razreda kvalitete:
1. razred kvalitete – U tom razredu moraju sve vrste sučeonih zavara imati provareni
korijen, a kutni i križni zavari provarene presjeke. Upotrebljeni osnovni i dodatni materijal
moraju imati atest. Zavari moraju biti bez grešaka, izvodi se 100% kontrola (radiografska,
ultrazvučna). Zavar izvode samo stručno osposobljeni zavarivači s atestom za taj razred
kvalitete.
2. razred kvalitete – U drugom razredu kvalitete su sve vrste spojeva i zavara. Materijali su
atestirani, manje su greške dopuštene, ali u zavaru ne smije biti pukotina. Obavezna je 50%
kontrola. Zavaruju zavarivači s atestom za postupke i položaje zavarivanja, koji su mogući
na konstrukciji.
3. razred kvalitete – Sučeone zavare tog razreda moraju izraditi atestirani zavarivači.
Zahtjeva se 10% - na kontrola zavara s ultrazvukom, te 100% - na vizualna i dimenzijska
kontrola.


13
4. razred kvalitete – Nema posebnih zahtjeva, vrijedi samo za jednostavne konstrukcije.

3.4 Oblikovanje zavarenih spojeva

Treba izbjegavati vlačna naprezanja u korijenu zavara, jer zbog učinka zareza dolazi do
koncentracije naprezanja i smanjenja nosivosti zavara (slika 3.2).
pravilno nepravilno F
F
A

Slika 3.2

Treba izbjegavati preveliku zračnost između zavarivanih komada, jer također dolazi do
učinka zareza i smanjenja nosivosti zavara (slika 3.3).


Slika 3.3

Treba izbjegavati promjenu toka silnica u zavaru, jer dolazi do koncentracije naprezanja u
korijenu (slika 3.4).
a) b)
F
σ
F F
F
σ
vlak
vlak
tlak

Slika 3.4

Zbog toga je statička, a prije svega dinamička nosivost sučeonih zavara je veća nego nosivost
kutnih zavara Zato se pri oblikovanju zavarenih spojeva uvijek prednost daje sučeonom zavaru,
(slika 3.5).



14

pravilno
nepravilno

Slika 3.5

Nosivi kutni zavari se po mogućnosti izrađuju s ravnim ili konkavnim licem zavara (potrebna
naknadna obrada nakon zavarivanja). Tako se postiže povoljniji tok silnica i prije svega veća
dinamička nosivost, slika 3.6.


a)
b)
c)

Slika 3.6

Treba izbjegavati gomilanje zavara, da bi se smanjila zaostala naprezanja koja bi nastala zbog
pregrijavanja, slika 3.7.
gomilanje zavara
pravilno
nepravilno


Slika 3.7

3.5 Proračun zavarenih spojeva
Provodi se kao da su sami zavari zasebni elementi, pri čemu se određuju naprezanja u pojedinim
kritičnim presjecima. Kod proračuna je najvažnije pravilno određivanje ukupne nosive površine
zavara:
( )
zv zv
A a l = ⋅


gdje je a računska debljina, a l
zv
nosiva dužina pojedinog zavara u zavarenom spoju.




15
3.5.1 Sučeoni zavari

Kod sučeonih spojeva kritični presjek je okomiti presjek zavara uzduž njegove osi, pa je računska
debljina zavara jednaka debljini dijelova koji se spajaju (slika 3.8).

Slika 3.8

Kod spajanja limova različite debljine, mjerodavna je debljina tanjeg lima.
3.5.2 Kutni zavari

Slika 3.9

Kod kutnih spojeva površina koja prenosi opterećenje nalazi se u ravnini spajanja. Računska
debljina zavara je visina istokračnog trokuta upisanog u presjek zavara, koja se zatim zakreće u
ravninu spajanja.




16
3.5.3 Mjerodavna (nosiva) površina zavara

a) Vlak, Tlak



σ =
v,t
F
al





b) Smik




τ = τ =
τ = τ + τ
1 2
s1 s2
2 2
s s1 s2
;
F F
al al




c) Savijanje


σ = = = =
σ =
1 1 1 1
s1 3 2
x
x
max
2
s2 2
;
12 6
2
6
M M M M
I
al al W
y
l
M
la


d) Torzija (uvijanje)


τ = = ρ
= + = +
t max
p p
3 3
p x y
12 12
T T
W I
al la
I I I









17
Primjeri:
a) Vlak



σ =
v
F
al

( )
σ =
+ π
v
F
a d a


b) Smik




( )
τ =
+
s
1 2
2
F
l l a
τ = =
π π
o
s 2
2 F T
d a d a

Smik, a ne torzija jer promatramo zavar na
vratilu, pa je onda moment torzije paralelan s
ravninom spajanja

c) Torzija


( )
( )
τ =
+ π π

= = ⇒
+
ρ
π ( | |
⇒ = + −
|
(
+
\ . ¸ ¸
t
p
4
4
p
p
max
4
3
p
;
2
32 32
2
2
2 1
16 2
T
W
d a d
I
W
d a
d
W d a
d a


Torzija jer smo sada mjerodavnim uzeli presjek zavara na glavini, pa je tada moment torzije
okomit na mjerodavnu površinu zavara.




18
d) Savijanje



σ = =
s
s 2 2
6
6
M FL
al al

( )
( )
s max
x
3
2
x i T Ti
i Ti
T
i
s
2 2
e dop
12
Smik:
1
4
2
i i
i
i
FL
y
I
bh
I A y y
A y
y
A
F
al
σ =
= + −
=
τ =
σ = σ + σ + τ ≤ σ
∑ ∑






3.6 Dozvoljena naprezanja zavarenih spojeva

3.6.1 Statički opterećeni zavari

σ = σ
dop 2 s m dop
b b

b
2
– faktor kvalitete zavara
b
s
– faktor slabljenja (smanjenja čvrstoće zavara u odnosu na nezavaren spoj
σ
m dop
– dozvoljeno naprezanje osnovnog materijala, σ =
m dop t potr
R S

3.6.2 Dinamički opterećeni zavari

D
potr
max
1, 4.....2, 5
R
s s = ≥ =
σ

σ – stupanj sigurnosti dinamički opterećenog zavarenog spoja
R
D
– dinamička čvrstoća zavarenog spoja
s
max
– maksimalno naprezanje zavarenog spoja

( )
D 1
D
σ
2
2 1
b R
R
k r

=
− +

b
D
– zbirni faktor dinamičkih utjecaja


19
=
β
1 2 3
D
k
b b b
b
b
1
– faktor dimenzija
b
2
– faktor kvalitete zavara
b
3
– faktor materijala
β
k
– efektivni faktor koncentracije naprezanja zavarenog spoja
R
-1
– dinamička čvrstoća osnovnog materijala pri simetričnom ciklusu opterećenja (r = -1)
k
σ
– nagib linije trajne dinamičke čvrstoće u Smithovom dijagramu
r – koeficijent asimetrije ciklusa


20
4. VIJČANI SPOJEVI
Vijčani spoj je sprega dvaju elemenata ostvarena posredstvom navoja.
Osnovni element navoja je zavojnica: prostorna krivulja koju opisuje točka gibajući se po plaštu
cilindra. Produkt je dva jednolika gibanja: pravocrtnog i kružnog.


P – uspon zavojnice
γ – kut uspona zavojnice
γ =
π
2
arctan
P
d





Vijke dijelimo:
- prema smjeru uspona na lijevovojne i desnovojne.







- prema broju početaka navoja na jednovojne, dvovojne i viševojne





te prema primjeni: za pričvršćivanje, za zatvaranje, za podešavanje, za mjerenje, za pretvorbu sile,
za prijenos gibanja, za diferencijalne mehanizme, za stezanje.

4.1 Teoretski profil navoja

Postoji šest parametara navoja
d
j
– promjer jezgre vijka
d
2
– srednji promjer vijka
d – vanjski (nazivni) promjer
P – uspon navoja
α – bočni kut
r – radijus zaobljenja korijena navoja








21
4.2 Standardni oblici navoja za vijke

¾ Metarski ISO navoj – trokutni profil, bočni kut 60
o
, primjer oznake: normalni M16; fini
M20x1,5.
¾ Withworthov navoj – trokutni profil, bočni kut 55
o
, nema zračnosti između matice i vijka,
primjer oznake
1
2
2 " , fini
1 1
2 4
2 "×
¾ Trapezni navoj – trokutni profil, bočni kut 30
o
, primjer Tr 20x2
¾ Kosi (pilasti) navoj – primjer S30x6
¾ Obli navoj – polukružni profil, primjer Rd 120 x
1
4


4.3 Oblikovanje vijčanog spoja

Vijčani spoj sačinjavaju:
¾ vijak
¾ matica
¾ dijelovi koji se spajaju
¾ podložne pločice
¾ osigurači protiv odvrtanja

Vijci


Podložne pločice se postavljaju ako naležne površine matice ili glave vijka nisu obrađene-ravne,
ako rupa za vijak ima veći promjer, ako je površina mekana (Al-legure, plastične mase, itd.) ili ako
se često vrši pritezanje i otpuštanje.

Osiguranje od odvrtanja
Do odvrtanja može doći zbog:
¾ promjene opterećenja
¾ trešnje
¾ temperaturnih razlika
¾ popuštanja podloge
¾ korozije
a sprječava se:
• stezanjem (pomoću elastične podloške, maticom i protumaticom, elastičnom stop
maticom, dubo-osiguračem)
• oblikom
• zavarivanjem ili lijepljenjem




22
4.4 Moment ključa, moment vijka, moment podloge

Pritezanjem matice ostvaruje se pritisak između matice i
podloge, te pritisak između vijka i matice na navojima.
Rezultanta pritiska matice na navoj vijka daje aksijalnu silu
F
v
koja djeluje u osi vijka i vlačno ga opterećuje.








Moment ključa T
k
, tj. moment kojim se priteže matica, osim što stvara pritisak na navoju, mora i
savladati otpore trenja i to između navoja vijka i matice i između vijka i podloge. Dio momenta
ključa koji stvara aksijalnu silu u vijku i svladava otpore trenja na navoju naziva se moment vijka
T
v
, a dio koji svladava otpore trenja između matice i podloge naziva se moment trenja podloge
T
p
.

4.4.1 Moment vijka
Moment na navoju vijka pravokutnog presjeka



Pritezanje




( )
2 v
tan F F = ⋅ γ +ρ
( )
2 2
v 2 v
tan
2 2
d d
T F F = ⋅ = ⋅ γ +ρ





23

Otpuštanje (samokočan vijak) ( γ < ρ )



( )
2o v
tan F F = ⋅ ρ − γ
( )
2 2
v 2 v
tan
2 2
d d
T F F = ⋅ = ⋅ ρ − γ




Otpuštanje (nesamokočan vijak) ( γ > ρ )



( )
2o v
tan F F = ⋅ γ −ρ








Reducirani faktor trenja zbog trokutastog profila navoja

' N
N
' N
T N N
' '
cos 2
cos 2
tan
cos 2
F
F
F
F F F
=
α
= µ⋅ = µ⋅ = µ ⋅
α
µ
µ = = ρ
α


Moment trenja podloge
h
p o sr p v
4
s d
T F r F
+
= ⋅ = µ ⋅ ⋅


Moment ključa:

( )
k v p
2 h
k v p v
tan
2 4
T T T
d s d
T F F
= +
+
= ⋅ γ +ρ +µ ⋅ ⋅






24

4.5 Proračun vijčanih spojeva
4.5.1 Vijci opterećeni na vlak bez prednapona

σ = = ≤ σ
π
v dop 2
j j
4 F F
A d

= ≤
dop
n
F
p p
iA

gdje je:
i – broj navoja, =
m
i
P
(m – visina matice)
A
n
– aktivna površina navoja = π
n 2 1
A d H (H
1
-aktivna dubina nošenja)
Uvrštavanjem u izraz za izračunavanje pritiska na navoju dobiva se
potrebna visina matice:

π
2 1 dop
FP
m
d H p



4.5.2 Vijci koji se pritežu pod opterećenjem


σ = τ =
v v
v t
j o
,
F T
A W

gdje je T
v
moment uvijanja na navoju vijka:
( ) = γ +ρ
2
v v
tan '
2
d
T F
ρ' – reducirani kut trenja na navoju,
µ
ρ = µ =
α
' arctan ' arctan
cos
2

W
o
– polarni moment otpora poprečnog presjeka jezgre vijka
π
=
3
j
o
16
d
W
σ = σ + τ ≅ σ ≤ σ
2 2
e v t v dop
3 1, 32


25
4.5.3 Vijci ugrađeni s prednaponom
λ
δ
λ
' λ
'

λ
δ
'
δ

δ
'
Fpr
Fmin=Fb
Fmax
Fmin=Fb
Fpr
Fpr
p = 0
Fpr = 0
p = 0
Fpr = 0
p = 0
Fpr = 0


a) b) c)

Na slici a) prikazan je vijak, koji spaja poklopac s posudom pod pritiskom, prije pritezanja i prije
djelovanja pritiska, odnosno radne sile.


Na slici b) prikazano je stanje nakon pritezanja vijka, a prije djelovanja radne sile. Uslijed
pritezanja vijak se produlji za λ, a podloga se stlači za δ. Promjene duljina vijka i podloge u


26
ovisnosti o sili koja na njih djeluje mogu se pratiti u dijagramu sila-produljenje koji je prikazan na
slici. Izduženje vijka odvija se po pravcu čiji je koeficijent smjera jednak arctan C
v
(C
v
je
koeficijent krutosti vijka i ovisi o duljini, promjeru i materijalu vijka). Stlačenje podloge odvija se
po pravcu čiji je faktor smjera (π - arctanC
p
) (C
p
je koeficijent krutosti podloge).
Na slici c) prikazano je stanje nakon djelovanja radne sile. Sila u vijku se povećava samo za dio
narinute radne sile, a drugi dio se troši na smanjenje sile u podlozi. Uslijed toga vijak se dodatno
produljuje, a podloga se otpušta.
Često se kod ovakvih vijaka provodi njihovo strukiranje (smanjivanje promjera) jer u tom slučaju
manji dio radne sile dodatno opterećuje vijak pa je maksimalna sila u vijku manja što je vijak
elastičniji.
Dimenzioniranje:
Za statičko opterećenje (F
r
= konst.)
σ = σ + τ ≤ σ =
2
e max t dop t
3 0, 8R
( ) σ = τ = = γ +ρ
max v 2
max t v pr
j o
tan '
W 2
F T d
T F
A

Za dinamičko opterećenje (pulsirajući ciklus r = 0)
a) kontroliramo najveće ekvivalentno naprezanje (kada radna sila ima maksimum)
2 D
e max t dop
potr
3
R
S
σ = σ + τ ≤ σ =
( ) σ = τ = = γ +ρ
max v 2
max t v pr
j o
tan '
W 2
F T d
T F
A

b) kontroliramo amplitudu naprezanja
σ ≤ σ =
a a dop A
0, 7R
gdje je σ
A
– amplituda dinamičke čvrstoće

Potrebno je u oba slučaja provjeriti i sigurnost protiv razdvajanja spojenih dijelova:
= ≥

pr
b
pr r
2, 5
F
s
F F

4.5.4 Poprečno opterećeni vijci
vijci s dosjedom – dosjedaju u rupi – nema zračnosti između tijela vijka i rupe. Vijak ne
moramo pritegnuti – poprečna sila se prenosi oblikom

dosjedi: H7/h6, H7/m6, H7/n6 (neizvjesni)
Dimenzioniranje se vrši prema smičnom
naprezanju:
τ = ≤ τ
s dop
F
A








27
vijci sa zračnošću – vijak pritežemo toliko da sila trenja koju tako stvorimo bude veća od
poprečne sile, tada poprečna sila ne djeluje na vijak, već je on opterećen samo onoliko
koliko smo ga pritegnuli.
> ⇒ =
tr
tr k
F
F F s
F

gdje je s
k
– stupanj sigurnosti protiv
proklizavanja
= =
µ µ
tr k
v
F s F
F

( ) σ = τ = = γ +ρ
v v 2
v t v v
j o
tan '
2
F T d
T F
A W
σ = σ + τ ≅ σ ≤ σ
2 2
e v t v dop
3 1, 32

4.5.5 Vijci (vretena) za prijenos gibanja
Rotacijom vijka pomičemo maticu. Vreteno se najčešće izrađuje s trapeznim navojem.
Vreteno izloženo složenom naprezanju (normalno i tangencijalno) pa ekvivalentno naprezanje
mora biti manje od dozvoljenog normalnog naprezanja
σ = σ + τ ≅ σ ≤ σ
2 2
e v t v dop
3 1, 32

Kod vretena značajna je i uloga elastične stabilnosti, odnosno potrebno je provjeriti da li dolazi
do izvijanja vretena.
Stupanj sigurnosti protiv izvijanja ν jednak je omjeru kritične
sile pri kojoj dolazi do izvijanja F
k
i sile koja tlači vreteno F.
ν = ≥ ν =
k
pot
2 ... 6
F
F

Sila pri kojoj dolazi do izvijanja računa se ovisno o vitkosti
vretena λ:
λ =
j
4a
d

gdje je a slobodna dužina izvijanja i ovisi o načinu uležištenja
vretena (u slučaju s prethodne slike kada je jedna strana
vretena ukliještena, a druga slobodna a = 2l).

Kao što se vidi na slici na kojoj je prikazana funkcionalna
ovisnost kritične sile o vitkosti, za λ > λ
o

o
ovisi o materijalu) kritična sila se izračunava iz
jednadžbe Eulerove hiperbole:
= π
2 min
k 2
EI
F
a

gdje je I
min
najmanji aksijalni moment inercije poprečnog presjeka vretena.



28


Kada je λ < λ
o
kritična sila se izračunava prema eksperimentalno dobivenim jednadžbama
Tetmajerovog pravca (koje ovise o materijalu vretena). Primjerice:
< = ⇒ = −
< = ⇒ = −
o k
o k
za Č0360 ili Č0460 i 105 310 1, 14
za Č0545 ili Č0645 i 89 335 0, 62
λ λ σ λ
λ λ σ λ



29
5. ZATICI I SVORNJACI
5.1 Zatici

Zatici služe za različita spajanja, središtenje, osiguranje, osiguranje položaja i sl. Prema obliku
mogu biti cilindrični i konični.





a) zatik sa zaobljenim krajevima – za
fiksiranje – ulazi u rupu H7
b) zatik sa skošenim krajevima – za
pričvršćivanje – ulazi u rupu H9
c) zglobni zatik – ulazi u rupu D11
d) kaljeni zatik – ulazi u rupu H7
e) i f) elastični zatici

Prednost koničnog zatika je u mogućnosti
višekratnog rastavljanja spoja.








Obzirom na položaj postoje uzdužni i radijalni zatici.
Uzdužni zatik Radijalni zatik

Površinski pritisak Smik:
o
dop 2 2
2 4
2
2
4
F T T
d A Dd
D
τ τ
π π
= = = ≤
o
2 4
dop
F T
p p
dl Ddl
= = ≤ Površinski pritisak:
( )
g dop
2 2
4T
p p
d l D
= ≤




30
5.2 Svornjaci (osovinice)

Služe za zglobne spojeve s oscilatornim gibanjem i ostvaruju labave dosjede.

Zbog labavog dosjeda, potrebno je osiguranje u aksijalnom smjeru. Osiguranje se najčešće izvodi
rascjepkom ili uskočnikom.

Zatici i svornjaci općenito su opterećeni na mjestima dodira vanjskog i unutarnjeg zgloba na smik
i savijanje, te na površinski pritisak na mjestima dosjedanja.




31
Smik:
s
s s,dop 2 2
2
2
4
F F F
d A d
τ = = = ≤ τ
π π


Savijanje:
( )
( )
1 2
s,max 1 2
s s,dop 3 3
x
2
4 2
8
32
F l l
M F l l
d W d
+
+
σ = = = ≤ σ
π π

Površinski pritisak:
1 dop
proj 1
2 dop
proj 2
2
F F
p p
A l d
F F
p p
A l d
= = ≤

= = ≤
⋅ ⋅



32
6. VEZE S GLAVINAMA
6.1 Klinovi i pera

6.1.1 Klinovi
Klinovi su smješteni prednapregnuti u utor vratila i glavine i to je spoj ostvaren silom i oblikom.
Klinovima se spajaju s vratilom remenice, zupčanici, poluge, i sl.

Uložni klin

Utjerni klin

Navlačenjem glavine ili zabijanjem klina ostvaruje se radijalni pritisak p
r
. Ovaj radijalni pritisak
omogućuje prijenos okretnog momenta pomoću veze silom. Međutim, ako okretni moment
prijeđe vrijednost momenta trenja ostvarenog radijalnim pritiskom, tada se i bokovi uzdužnog
klina uključe u prijenos okretnog momenta. To je na gornjoj slici prikazano s pojavom
površinskog pritiska na bočnim stranama klina.
Zabijanjem klina rasteže se glavina, a stlači vratilo. Zbog toga dolazi do gubitka centričnosti.



6.1.2 Pera

Ako se ne može dozvoliti ekscentričnost koja nastaje kod spoja s uzdužnim klinom, onda se
upotrebljavaju pera bez klinastog nagiba. Pera prenose okretni moment samo pomoću veze
oblikom. Dakle, kod pera ostvaren je čvrsti dosjed između bočnih strana pera i glavine odnosno
vratila, za razliku od klina gdje je taj dosjed labav.


33

Pera i klinovi se proračunavaju na bočni
pritisak.
= ≤

o
v dop
k
F
p p
t l

( )
= ≤
− ⋅
o
g dop
k
F
p p
h t l

Približna metoda sa = 0, 5 t h :
= ≤

o
v dop
k
0, 5
F
p p
h l

l
k
je korisna duljina pera:
= −
k
l l b



6.2 Žlijebljeni spojevi
Za prijenos većih okretnih momenata, te izmjeničnih i udarnih opterećenja, koriste se žlijebljeni
spojevi. U takvom spoju vratilo ima u uzdužnom smjeru simetrično raspoređene grebene
(«klinove»), a provrt u glavini ima profil koji odgovara profilu vratila, tj. žljebove u koje dosjedaju
grebeni vratila.

a)
b)
vratilo
glavina

U općoj strojogradnji najviše se upotrebljavaju žlijebljeni spojevi s unutarnjim centriranjem, u
kojima uvrt u glavini naliježe na unutrašnji promjer vratila, slika a). Za velika izmjenična i udarna
opterećenja koriste se žlijebljeni spojevi s bočnim centriranjem, slika b), kojeg je u usporedbi s
unutarnjim centriranjem teže izraditi.


34
Žlijebljeni spojevi proračunavaju se slično kao i pera obzirom na površinski pritisak p na bočnim
dodirnim površinama među grebenima vratila i žljebovima glavine. Obzirom da se zbog
postupaka izrade ukupno opterećenje nejednakomjerno raspoređuje na pojedine dodirne
površine, prilikom proračuna potrebno je uzimati u obzir i koeficijent nošenja k. Tako stvarni
površinski pritisak na pojedinoj dodirnoj površini iznosi:

= ≤
⋅ ⋅ ⋅
dop
sr t
2T
p k p
d h l i


p površinski pritisak između grebena vratila i žljebova glavine
T okretni moment
d
sr
srednji promjer žlijebljenog vratila; d
sr
= (d + D)/2
h visina nalijeganja glavine na žlijebljeno vratilo; h = (D − d)/2
d unutarnji promjer vratila
D vanjski promjer vratila
l
t
nosiva dužina žlijebljenog vratila (obično dužina glavine)
i broj žljebova
k faktor nošenja: k ≈ 1,35 za unutarnje centriranje; k ≈ 1,05 za bočno centriranje
p
dop
dopušteni površinski pritisak.



6.3 Stezni spojevi

6.3.1 Nerastavljivi stezni spojevi

Stezno spajanje dijelova daje izdržljive i protiv vibracija sigurne spojeve, koji mogu prenijeti velika
udarna i promjenjiva opterećenja.
Unutarnji dijelovi (osovine) imaju u odnosu na vanjske dijelove (glavine) prijeklop.
Najčešći dosjedi:
H7/s6, t6, n6, x6, z6, za6, zb6, zc6
H8/s8, n8, x8, z8
Prema načinu montaže razlikujemo:
Poprečne stezne spojeve
Uzdužne stezne spojeve

Poprečni stezni spojevi
Montaža se obavlja tako da se zagrijava vanjski dio ili da se hladi unutrašnji dio.







35
Uzdužni stezni spojevi
Montaža se obavlja tako da se vanjski dio nabija na unutrašnji u uzdužnom smjeru i to s prešom,
nikako udarcem.

Pri montaži dolazi do uglačavanja (odsjecanja vrhova neravnina), pa je stvarna veličina prijeklopa
manja od teoretske, te je nosivost manja nego kod poprečnog steznog spoja.
( )
= − ∆
∆ = +
st
v u
2
P P P
P G G

P
st
- stvarni prijeklop
P - teoretski prijeklop
∆P - gubitak prijeklopa uslijed uglačavanja (≈10µm za fino tokarene površine, ≈5µm za fino
brušene površine, ≈2µm za polirane površine)
G
v
, G
u
- uglačavanje vanjskog G
v
i unutarnjeg dijela G
u



Proračun steznog spoja na osnovi cilindra s debelim ljuskama
Proračun je jednak za poprečni i uzdužni stezni spoj (za poprečni stvarni prijeklop je jednak
teoretskom).



36
Sila trenja koju izaziva pritisak na dodirnoj površini mora biti uz stupanj sigurnosti protiv klizanja
veća od sile koja se javlja u pogonu i koja želi pomaknuti (izbiti ili zakrenuti) unutarnji iz vanjskog
dijela.
=
tr k
F s F
Pa proizlazi da pritisak na dodirnoj površini mora biti:
=
π µ
k
Fs
p
d l
(p1)
Na dodirnoj površini stezno spojenih dijelova, kao što se vidi na prethodnoj slici, javlja se
pritisak:

( )
=
+
st
u v
P
p
d K K
(p2)
gdje su: K
u
i K
v
mjere istezanja i sakupljanja dijelova u steznom spoju, a ovise o karakteristikama
materijala (Youngovom modulu elastičnosti (E
u
, E
v
) i Poissonovom faktoru (ν
u
, ν
v
)), te omjeru
unutarnjeg i vanjskog promjera unutarnjeg i vanjskog dijela (δ
u
, δ
v
):
| | + δ
= + ν
|
− δ
\ .
2
v
v v 2
v v
1 1
1
K
E

| | + δ
= − ν
|
− δ
\ .
2
u
u u 2
u u
1 1
1
K
E

Izjednačavanjem izraza za pritisak (p1) i (p2), može se izračunati potrebni stvarni prijeklop,
odnosno odrediti potrebni dosjed u kojemu se trebaju izraditi dijelovi koji se spajaju.

Naprezanje u dijelovima koji se spajaju


Unutarnji dio je opterećen tlačno, a vanjski dio vlačno i to tako da je maksimalno naprezanje i
vanjskog i unutarnjeg dijela na njihovim unutrašnjim promjerima.

6.4 Rastavljivi stezni spojevi

6.4.1 Rastavljivi stezni spoj s koničnim dosjedom

Okretni moment se prenosi pomoću sile trenja između konično oblikovanog završetka vratila i
glavine. Potrebni površinski pritisak p se ostvaruje pomoću aksijalne sile F
p
, s kojom se pri
montaži ostvari potrebna veza između vratila i glavine. Prednost koničnog dosjeda je u dobrom
centriranju glavine u odnosu na vratilo, te se može upotrijebiti i za veće vrijednosti okretnog
momenta.


37



Najčešće se u općem strojarstvu (za veze zupčanika, remenica, spojki, itd.) koristi konus 1:10.
( )

= = = α
1
konus 2tan 2
D d
x L

Iz jednadžbe ravnoteže sila može se izračunati potrebna aksijalna sila:
( ) α +ρ
=
ρ
k
p
sr
sin 2 2
sin
Ts
F
D

te slijedi površinski pritisak između vratila i glavine koji mora biti manji ili jednak dozvoljenom
površinskom pritisku za materijal dijelova koji se spajaju.
( )
( )
( )
α ρ
= ≤
α +ρ π −
p
dop
2 2
4 tan 2 cos
sin 2
F
p p
D d
.


6.4.2 Rastavljivi stezni spoj sa steznim prstenovima

Stezni prsten se sastoji od vanjskog i unutrašnjeg koničnog dijela iz čelika za poboljšavanje, koji
se postavljaju u prostor između vratila i glavine.
Djelovanjem aksijalne sile F
p
nastupa na kontaktnim površinama između vratila i unutarnjeg
prstena, te između glavine i vanjskog prstena površinski pritisak p koji ostvaruje potrebnu silu
trenja za prijenos okretnog gibanja.
Kako zbog trenja opada vrijednost aksijalne sile od jednog do drugog steznog prstena za otprilike
polovicu, preporuča se upotreba do četiri stezna prstena, jer peti stezni prsten bi prenosio
otprilike jednu šesnaestinu opterećenja.




38



39
7. OPRUGE
Oprugama se ostvaruju spojevi s elastičnim djelovanjem kojima se uz odgovarajuću elastičnu
deformaciju omogućuje akumuliranje mehaničke energije, te njeno vraćanje.
Pregled opruga prema vrsti opterećenja, naprezanja i obliku:


Svojstva opruga procjenjuju se prema njihovoj karakteristici. Karakteristika opruge se dobiva
snimanjem ovisnosti veličine deformacije o opterećenju, te može biti progresivna, proporcionalna
i degresivna.


Krutost opruge dana je odnosom opterećenja i pripadne deformacije:
= , N/mm c F f - pri opterećenju silom
= α, N/rad

c T - pri opterećenju momentom torzije.
Rad opruge predstavljen je površinom ispod karakteristike opruge, te je općenito dan izrazom:
=

W Fdf , Nmm - pri opterećenju silom
= α


W Td , Nrad - pri opterećenju momentom torzije.

U praksi se često susreću primjeri povezivanja opruga u opružne sisteme. Pa se opruge mogu
spajati serijski, paralelno ili kombinirano. Ovisno o načinu njihovog spajanja dobivaju se različite
krutosti opružnog sistema.



40

a) paralelni spoj b) serijski spoj c) kombinirani spoj
= +
1 2
c c c = +
1 2
1 1
c
c c
= +
+ +
1 2 3 4
1 1
c
c c c c


7.1 Fleksijske (savojne) opruge
7.1.1 Jednolisna opruga (jednostavna lisnata opruga)

Izrađuje se iz trake čeličnog lima, a napregnuta je na savijanje.

Širina b može biti konstantna ili promjenjiva. Kod jednostavne lisnate opruge promjenjive širine,
širina se udaljavanjem od uklještenja smanjuje, pa se dobiva opruga jednake čvrstoće, te se time
postiže ušteda materijala.

7.1.2 Složena lisnata opruga (gibnjevi)

Ako lisnatu oprugu ne izradimo kao konzolu nego kao gredu na dva oslonca, a želimo dobiti
oprugu jednake čvrstoće tada se listovi slažu na sljedeći način:


41

Koriste se kod cestovnih i željezničkih vozila, a zadaća im je da udare na cesti ili pruzi pretvore u
duge prigušene titraje, kojima se povećava udobnost putnika i produžuje vijek trajanja vozila.

7.1.3 Tanjuraste opruge

Tanjuraste opruge su konično oblikovani elementi, koji prenašaju opterećenje u aksijalnom
smjeru, a najčešće se koriste kao pritisni elementi kod valjnih ležajeva, kao prigušni elementi, itd.
Sastavljene su od pojedinačnih tanjura, povezanih najčešće svornjakom kroz sredinu tanjura a), ili
vođenjem s vanjske strane b).


Prednosti tanjurastih opruga su:
¾ prijenos većih opterećenja uz manje dimenzije
¾ karakteristika opruge se može mijenjati po volji (dodavanjem ili oduzimanjem
pojedinačnih tanjura)
¾ tanjuri se proizvode serijski


42
7.1.4 Spiralne opruge

Služi za akumulaciju mehaničkog rada i njegovo vraćanje (npr. satni mehanizam). Akumuliranje
energije vrši se djelovanjem vanjskog torzijskog momenta koji u opruzi izaziva savojno
naprezanje.


7.1.5 Zavojne opruge

Zavojna opruga se najčešće koristi kao povratna opruga kod raznih ručica i ventila. Jedan kraj
opruge je fiksno upet na nekakvom kućištu dok je drugi pomičan zajedno s ručicom ili ventilom.

Zavojna opruga radi tangencijalnog djelovanja opterećenja mora imati vođenje, najčešće je to
jezgra kao na slijedećoj slici, ali može biti i čahura (s vanjske strane). Radi izbjegavanja otpora
trenja među vojevima, opruge se najčešće izvode sa zračnošću a među vojevima.


7.2 Torzijske (uvojne) opruge
7.2.1 Ravni torzijski štap

Torzijske opruge u obliku ravne šipke kružnog presjeka koriste se za mjerenje momenta
pritezanja kod momentnih ključeva, elastičnih spojki, u automobilskoj industriji za prigušenje
torzijskih vibracija, itd. Krajevi šipke su zbog koncentracije naprezanja zadebljani i prikladno
oblikovani, kako je prikazano na slijedećoj slici.


43

a) ekscentar, b) s kružnim odsječkom, c) šesterokut, d) kvadrat, e) trokutasto ozubljenje

7.2.2 Zavojne torzione opruge

Nastaju tako da se žica ovije oko valjka (pa dobijemo cilindrične zavojne opruge) ili oko konusa (
pa dobijemo konične zavojne opruge). Ovdje će se nešto više reći samo o tlačnim i vlačnim
zavojnim oprugama s okruglim presjekom žice koje se u praksi najčešće susreću.

7.2.2.1 Tlačne zavojne opruge okruglog presjeka žice

Do promjera žice od 10 mm, opruga se mota u hladnom, a iznad toga u toplom stanju.
Završetak opruge treba oblikovati tako da djelovanje opterećenja bude u osi opruge, pa se zadnji
zavoj može brusiti i priljubiti uz prethodni ili izvesti položeno.

Na slijedećoj slici prikazana je deformacija ove opruge. Vidljivo je da bi sila F
maks
izazvala takvu
deformaciju, da između zavoja više ne bi bilo zračnosti, onda bi prestalo elastično djelovanje
opruge, što je nedopustivo. Najveća dopuštena sila kojom opruga smije biti opterećena je
označena s F
n
, pri čemu ostaje među zavojima minimalna zračnost s
min
.




44
Ispitivanja su pokazala da su u točki koja je s unutrašnje strane najbliža osi opruge maksimalna
naprezanja.


Pa maksimalno uvojno naprezanje mora biti manje od dozvoljenog:
τ = τ ≤ τ
max t dop
k
gdje je: k - faktor povećanja naprezanja na unutrašnjoj strani opruge,

= + =

m
0, 25 0, 615
;
1
e D
k e
e e d

τ
t
- naprezanje na srednjem promjeru opruge D
m
,
τ = = =
π π
m
m
t 3 3
o
8
2
16
D
F
T D F
d W d

7.2.2.2 Vlačne zavojne opruge okruglog presjeka žice

Može se oblikovati bez ili s predopterećenjem, te se mota u hladnom stanju za promjere žice
manje od 17 mm, a za veće promjere i veća opterećenja mota se u toplom stanju. Krajevi opruge
oblikovani su za prihvaćanje opterećenja i završavaju ušicama.


Slika a) prikazuje vlačnu oprugu koja je motana s predopterećenjem pri čemu je tijelo opruge
dužine L
min
(vojevi naliježu jedan na drugi), pod b) opruga je opterećena silom većom od sile
predopterećenja, a pod c) opterećena je najvećim dopuštenim opterećenjem pri čemu opruga
poprima najveću dopuštenu dužinu L
maks
.


45
7.3 Tlačno-vlačne opruge

Prstenasta opruga je sastavljena od vanjskih i unutarnjih prstena, koji se dodiruju kosom plohom,
nagnutom pod kutem α, pri čemu pod djelovanjem tlačnog opterećenja dolazi do smanjenja
visine, tj. javlja se progib f (vanjski se promjer prstena povećava, a unutarnji smanjuje).

Radi postojanja trenja neće rad akumuliran prilikom opterećenja biti u cijelosti vraćen prilikom
rasterećenja, već će dio energije biti pretvoren u toplinu trenja te tako predstavljati prigušenje
opruge. Radi mogućnosti velikog prigušenja, ove opruge se koriste kod većih opterećenja,
posebno udarnih ( npr. odbojnici željezničkih vagona, kod preša, valjaoničkih stanova, itd.).

7.4 Gumene opruge

Guma kao materijal, osim elastičnosti ima svojstvo tzv. unutarnjeg trenja, što znači da se pod
djelovanjem opterećenja deformira i zagrijava, čime se dio akumulirane energije pretvara u
toplinu i prenosi na okolinu. To svojstvo gume koristi se kod opruga za prigušenje titraja i udara
izazvanih radom stroja, te sprječavanja njihovog prenošenja na temelj ili ostali dio konstrukcije.


Metalni dio opruge služi za prihvaćanje i ravnomjerni raspored opterećenja. Pri konstruiranju
treba voditi računa da se omogući deformacija (širenje) gume. Na gumu loše utječu povišena
temperatura i svjetlost, pa brzo dolazi do njenog starenja.


46
8. OSOVINE I VRATILA
Osovine nose na sebi mirujuće ili rotirajuće strojne dijelove kao što su remenice, zupčanici,
rotori, itd. One mogu mirovati, tako da se na njima smješteni strojni dijelovi okreću, ili da rotiraju
zajedno sa strojnim dijelovima pričvršćenim na njima. Osovine su opterećene samo na savijanje i
ne prenose okretni moment.
Vratila na sebi nose strojne dijelove kao i osovine, ali se ovi dijelovi stalno okreću te uvijek
prenose okretni moment. Vratila su opterećena na savijanje i uvijanje.
Rukavci su dijelovi osovina i vratila koji dosjedaju u ležajevima. Na tim mjestima osovine i
vratila su obrađeni bolje nego na drugim mjestima.
Materijali koji se koriste za izradu osovina i vratila su:
¾ Konstrukcijski ugljični čelici: Č0445, Č0545, Č0645, Č0745
¾ Čelici za poboljšavanje: Č1530, Č1730, Č3130, Č3230, Č3830
¾ Čelici za cementiranje: Č1220, Č1221, Č5420, Č4120, Č4320
Posebna pozornost kod izrade osovina i vratila poklanja se prijelazima s manjeg na veći promjer i
žljebovima.

Na slici je prikazan pravilan oblik prijelaza s manjeg na veći promjer i pravilan oblik žlijeba, čime
se smanjuje koncentracija naprezanja.
Uobičajeno je umjesto naziva vratilo primijeniti naziv osovina kad god je iz samog opisa jasno da se
radi o elementu opterećenom na torziju, npr. osovina reduktora, koljenasta osovina, kardanska
osovina, osovina kormila, osovina motora (turbine, pumpe...), ili općenito pogonska osovina.
Vratila, odnosno niz vratila za prijenos okretnih momenata na veće udaljenosti, naziva se
transmisija. Za prijenos snage sa brodskog motora na propeler služi osovinski vod (ne brodsko
vratilo) koji, pored momenta torzije, prenosi i znatnu aksijalnu silu – poriv propelera.

8.1 Proračun i dimenzioniranje osovina i vratila

Većina osovina i vratila se mogu u praksi smatrati nosačima na dva ili više oslonca (ležaja).
Vanjske sile (na zupčanicima, remenicama,….) uzrokuju reakcijske sile u ležajevima koje s
vanjskim silama uzrokuju momente savijanja u poprečnim presjecima.

8.1.1 Proračun osovina

σ
σ = ≤ σ =
gr
s max
s dop
x potr
M
W s

gdje je:
¾ za rotirajuće osovine mjerodavna dinamička čvrstoća
− −
σ = = =
β
1 2
gr D D 1 1
ks
b b
R b R R
¾ za mirujuće osovine mjerodavna granica tečenja σ =
gr t
R .



47
Na sljedećoj slici je prikazano da ako osovine rotiraju da su onda dinamički opterećene ciklusom
s koeficijentom asimetrije r = -1, bez obzira na karakter vanjskog opterećenja (statičko i li
dinamičko).

8.1.2 Dimenzioniranje osovina

Teoretski se svi presjeci osovine mogu dimenzionirati tako da u svakom od njih vlada jednako
naprezanje uslijed savijanja Æ idealna osovina (osovina jednake čvrstoće). Teoretski oblik im je
kubni paraboloid, što proizlazi iz izraza za promjer osovine d
x
na udaljenosti x od ležaja (oslonca):

⋅ ⋅
= = ⋅
π⋅ σ
1 3 A
3
dop
32
x
F x
d C x


Paraboloid se aproksimira nizom valjaka, pa osovina poprima uobičajeni izgled, ali sada s
optimalnom težinom.

8.1.3 Proračun vratila

a) Približni proračun (samo na torziju)
τ = ≤ τ
t dop
o
T
W

b) Točniji proračun prema ekvivalentnim naprezanjima
σ = τ =
s
s t
x o
,
M T
W W



48

σ
α
| |
σ = σ + τ ≤ σ = =
|
β
\ .
2
gr 2 o 1 2 1
ekv s t dop
potr ks potr
2
b b R
s s

gdje je: α
ο
– odnos mjerodavnih karakteristika čvrstoće pri savijanju i torziji
σ
α =
τ
gr
o
gr
.
Najčešće je α =
o
4
3
, (za najčešći način opterećenja - simetrični ciklus savijanja i mirnu torziju).
8.1.4 Kontrolni proračun čvrstoće osovina i vratila

Nakon približnog određivanja dimenzija osovine ili vratila i njihovog cjelokupnog oblikovanja,
mora se izvesti još i kontrola njihove čvrstoće. Naime, osim preciznijeg izračuna naprezanja, sada
je moguće i preciznije odrediti dinamičku čvrstoću u pojedinim presjecima. Ona se procjenjuje
korigirajući dinamičku čvrstoću materijala osovine ili vratila za utjecaje koncentracije naprezanja,
dimenzija presjeka, kvalitete površine i druge. Kontrola čvrstoće provodi se samo u pojedinim,
tzv. kritičnim presjecima, u kojima se pretpostavlja da je čvrstoća upitna. To su presjeci u kojima
opterećenja i koncentracija naprezanja poprimaju velike vrijednosti (prijelazi s manjeg na veći
promjer, žljebovima, mjesta na kojima je vratilo osljabljeno zbog utora za pero,…).

8.2 Deformacije osovina i vratila

Pod djelovanjem opterećenja se osovine i vratila deformiraju, i to zbog djelovanja momenta
savijanja i zbog djelovanja momenta uvijanja
Zbog djelovanja momenta savijanja prvotno ravna geometrijska linija osi osovine ili vratila
poprima zakrivljeni oblik. Uslijed toga može doći do primjerice odstupanja u zahvatu kod
zupčanih prijenosnika ili do zagrijavanja u kliznim ležajevima zbog rubnog pritiska. Zato je
potrebno kod zahtjevnijih pogona pored kontrole čvrstoće provjeriti i progib, te kosi položaj
rukavca.
Osim toga zbog djelovanja okretnog momenta dolazi do međusobnog zakretanja presjeka vratila.
Ovo međusobno zakretanje presjeka posebno je značajno kod dugih vratila, kada ova promjena
oblika vratila može dovesti do nepovoljnih torzijskih titraja strojnih dijelova montiranih na
vratilu.


8.3 Kritična brzina vrtnje
8.3.1 Fleksijska kritična brzina vrtnje

Osovine i vratila, zajedno s masama koje su na njima smještene, predstavljaju fleksijske opruge.
Djelovanjem neke vanjske sile osovine i vratila će se elastično deformirati i započet će vibrirati s
nekakvom vlastitom frekvencijom. Prilikom rotacije uz to dolazi radi neuravnoteženosti masa i
do dodatnih impulsa opterećenja.
Ako se sada slučajno poklopi pogonska brzina vrtnje s frekvencijom vlastitih titraja sustava koji
tvore osovina ili vratilo s masama smještenim na njima, dolazi do pojave rezonancije. Uz nemiran
rad vibrirat će osovina ili vratilo, povećavajući stalno amplitudu titraja, sve do loma. Rezonantnu
brzinu vrtnje nazivamo fleksijskom kritičnom brzinom vrtnje.





49
8.3.2 Torzijska kritična brzina vrtnje

Vratilo s masama koje su na njemu smještene ravna je torzijska opruga, koja će početi vibrirati
torzijskim titrajima ako dođe do kolebanja okretnog momenta. Ako ta kolebanja okretnog
momenta odgovaraju brzini vrtnje dolazi i kod torzijskih vibracija do rezonancije. Brzinu vrtnje
pri kojoj se to dogodi nazivamo torzijska kritična brzina vrtnje.

Fleksijska i torzijska kritična brzina vrtnje se mogu izračunati iz karakteristika vibrirajućeg
sustava, kao što su: progib vratila, masa sustava, krutost vratila, itd. Osovine i vratila nastoje se
dimenzionirati tako da izračunate kritične brzine vrtnje leže uz dovoljnu sigurnost iznad ili ispod
stvarne pogonske brzine vrtnje.


50
9. LEŽAJEVI
Ležajevi služe za prenošenje sile između dijelova koji se nalaze u relativnom gibanju jedan prema
drugome. Obzirom na vrstu trenja u ležaju dijele se na:

Klizne ležajeve
djeluju na principu trenja klizanja

Između dijelova u relativnom gibanju nalazi se
samo tanki sloj ulja (uljni film) debljine 2 do 50
µm.
Valjne ležajeve
djeluju na principu trenja valjanja

Između dijelova u relativnom gibanju nalaze se
valjna tijela (kuglice, valjci, konusi, bačvice ili
iglice) promjera 2 do 50 mm.

Obzirom na smjer djelovanja opterećenja ležajevi se dijele na:

Radijalne ležajeve

Opterećenje je okomito na os ležaja
Aksijalne ležajeve

Opterećenje djeluje uzduž osi ležaja



51
Klizni i valjni ležajevi se nadopunjuju u svojstvima i karakteristikama, pa se i jedni i drugi
primjenjuju s mnogo uspjeha.

Prednosti kliznih ležajeva
• Jednostavna konstrukcija i proizvodnja
• Velika površina uljnog filma ⇒ dobro
prigušivanje udaraca, vibracija i
šumova)
• Manja neosjetljivost na nečistoće
• Mogući širi rasponi zračnosti (grublje
tolerance)
• Moguća dvodjelna izvedba (olakšava
montažu)

Nedostaci valjnih ležajeva
• Komplicirana izvedba i proizvodnja
• Ne podnose udarce i vibracije, šumove
ne prigušuju nego ih izazivaju
• Znatno veći vanjski promjer nego kod
kliznog ležaja
• Potrebne finije tolerance kod ugradnje
• Dvodjelna izvedba praktički neizvediva

Prednosti valjnih ležajeva
• Malo trenje kod pokretanja
• Standardne dimenzije
• Mala širina i težina
• Dovoljno je malo maziva i jednostavno
je održavanje
• Moguć rad u svim položajima

Nedostaci kliznih ležajeva
• Znatno trenje kod pokretanja i vrlo
malih brzina
• Zahtjevaju urađivanje i pažljivo
održavanje
• Osjetljivi na nedostatak podmazivanja
• Konstrukcije za vertikalne osovine
dosta komplicirane
• Poteškoće kod brtvljenja


9.1 Klizni ležajevi
9.1.1 Trenje, podmazivanje i maziva

Trenje je otpor koji se javlja između površina nalijeganja dvaju tijela i koji se suprotstavlja
međusobnom gibanju klizanjem, kotrljanjem ili valjanjem (trenje gibanja – kinetičko trenje), ili
onemogućuje gibanje (trenje mirovanja – statičko trenje).
Obzirom na podmazivanje razlikuju se slijedeće vrste trenja:
Suho trenje - pri kojem se fizikalno čiste površine nalijeganja (bez oksidacijskog sloja, sloja
vlage niti bilo kojeg drugog stranog sloja) dodiruju u pojedinim točkama.
Granično trenje – pri kojem se površine nalijeganja koje na sebi imaju tanki granični sloj
oksida, vlage, nečistoća ili maziva dodiruju u točkama gdje je probijen granični sloj (tanki
sloj maziva na površini nalijeganja čije se osobine, zbog utjecaja molekularnih sila
površine nalijeganja (čvrstog tijela) znatno razlikuju od osobina maziva izvan tog sloja).
Mješovito trenje – pri kojem se površine nalijeganja dodiruju, ali ne direktno nego preko
graničnih slojeva
Tekuće trenje – pri kojem se površine nalijeganja ne dodiruju, a vrhove neravnina njihovih
površina razdvaja tanki sloj fluida. Trenje koje pri tome nastaje uzrokovano je žilavošću
(viskozitetom) nosivog međusloja. Tekuće trenje može biti:
hidrodinamičko trenje - ako se potrebni pritisak za nošenje stvara samo gibanjem tijela, ili
hidrostatičko trenje – ako se potrebni pritisak za nošenje stvara pumpom s posebnim
pogonom.


52


Suho trenje u praksi ne postoji (uvijek postoji tanki oksidacijski sloj).
Pri manjim brzinama i većim opterećenjima dijelova u
relativnom gibanju dolazi do mjestimičnog probijanja
graničnog sloja – granično trenje. Povećanjem brzine
probijanja su sve rjeđa, te se konačno granični slojevi sasvim
izdignu i klize jedan po drugome – mješovito trenje.
Daljnjim povećanjem brzine gibanja granični slojevi
zahvaćaju i povlače za sobom mazivo koje ulazi između dva
granična sloja – tekuće trenje. Na slici je prikazana
Stribeckova krivulja kojom se pokazuje ovisnost faktora
trenja o brzini pomicanja slojeva.


Osnovno svojstvo maziva važno za proces podmazivanja je viskoznost. To je mjera za trenje u
fluidima, tj. svojstvo fluida da se suprotstavlja promjeni oblika koji zauzima, a izražava se
tangencijalnim naprezanjem između slojeva fluida koji se relativno pomiču.
Ako se u prostoru između dvije ravne
ploče, od kojih jedna miruje a druga se
pomiče brzinom v paralelno s prvom,
nalazi fluid, onda će brzina graničnih
slojeva fluida biti jednaka brzini ploča,
a brzina ostalih slojeva fluida mijenjati
će se linearno od 0 do v.
Tangencijalno naprezanje uslijed
smicanja u ravninama paralelnim s
pločama proporcionalno je brzini
pomicanja slojeva, a obrnuto je
proporcionalno udaljenosti dvaju
slojeva:
τ = η
v
h

ili općenito:
τ = η
x
d
d
v
y



53
Faktor proporcionalnosti η naziva se dinamički viskozitet. Jedinica za dinamički viskozitet je
⋅ Pa s (Pascal-sekunda).
x
d
d
y
v
η = τ
Dinamička viskoznost maziva je ona sila otpora relativnom gibanju između dva sloja tekućine
veličine 1 m2, koji se na međusobnoj udaljenosti od 1 m gibaju relativnom brzinom od 1 m/s.
Osim dinamičkog, postoji i kinematički viskozitet, koji nema fizikalni smisao, a predstavlja omjer
dinamičkog viskoziteta i gustoće maziva.
η
ν =
ρ

Jedinica za kinematički viskozitet je
2
m s .

Viskoznost maziva se također mijenja s temperaturom. Postoji čitav niz različitih izraza kojima se
opisuje ta zavisnost.
Promjena dinamičke viskoznosti s temperaturom, za normalna mineralna ulja standardne
gradacije, daje se u dijagramu s ordinatom u logaritamskom mjerilu, te apcisom
( )
+
o
1 95 T C .

Područje važenja dijagrama (Vogel-ove formule pomoću koje je nacrtan dijagram) je od 10 do
130
o
C.


54
9.1.2 Hidrodinamička teorija podmazivanja

Kod hidrodinamičkog podmazivanja, nosivi uljni film se među kliznim površinama stvara
automatski, ako je među kliznim površinama dovoljno velika relativna brzina klizanja v i ako
klizne površine imaju oblik klina.

Promjenu pritiska u sloju maziva u smjeru relativne brzine klizanja dviju površina opisuje
Reynoldsova jednadžba:
3
d
6
d
m
p h h
v
x h

= η

gdje je h
m
udaljenost dviju površina na mjestu maksimalnog pritiska. Iz jednadžbe je vidljivo da
je promjena pritiska, a time i postojanje hidrodinamičkog pritiska, u sloju maziva moguća samo
ukoliko se površine relativno gibaju, i ako nisu međusobno paralelne (h ≠ h
m
). Ovo potonje
zahtijeva egzistenciju tzv. „uljnog klina“.



55
9.1.3 Radijalni klizni ležaj

Kod radijalnog kliznog ležaja uvjeti za postojanje hidrodinamičkog pritiska u sloju maziva
ostvareni su zračnošću ležaja, tj. ekscentricitetom.
Na sljedećoj slici prikazan je način nastajanja nosivog uljnog sloja.

U stanju mirovanja rukavac promjera d leži u blazinici ležaja promjera D (slika a). Rukavac i
blazinica se dodiruju u točki A, debljina uljnog sloja u točki B je Z = D – d. Dakle, rukavac je u
odnosu na blazinicu postavljen s ekscentritetom e = Z/2, te je s tim ostvaren klinasti oblik kliznih
površina. Prostor između rukavca i blazinice mora biti ispunjen mazivom. Kad se rukavac
započne okretati, suho trenje prelazi u mješovito trenje. Površina rukavca tlači ulje u klinast
procjep, pri čemu raste pritisak u ulju, koji rukavac premješta (ekscentrično) u jednu stranu (slika
b) i pokušava odvojiti rukavac od ležaja. Taj pritisak je tim veći što je veća brzina vrtnje rukavca.
Dostizanjem prijelazne brzine vrtnje n
k
pritisak u ulju se poveća dovoljno da razdvoji rukavac od
ležaja (slika c), pa mješovito trenje prelazi na taj način u tekuće trenje. Daljnjim rastom brzine
vrtnje povećava se debljina uljnog filma h
0
u točki A, te smanjuje ekscentričnost e = Z/2 – h
0
.
Kod zamišljene beskonačno velike brzine vrtnje rukavac bi čak centrično rotirao u blazinici (slika
d).
Na sljedećoj slici prikazana je raspodjela hidrodinamičkog pritiska u radijalnom kliznom ležaju.

9.1.4 Ležajni materijali

Ležajni materijali moraju imati dobra antifrikcijska svojstva, tj. moraju se dati dobro urađivati
(uhodavati) s materijalom rukavca, pri kratkotrajnom radu ležaja na suho ne smiju dopustiti
zaribavanje, moraju se dati dobro uglačati i omogućiti dobru prionljivost ulja. Pored toga moraju
se što jednoličnije rastezati s povećanjem temperature, ne smiju bubriti, moraju imati
odgovarajuću dinamičku čvrstoću, otpornost na temperaturu i koroziju i moraju dobro voditi
toplinu.


56
Ne postoji materijal koji udovoljava svim ovim zahtjevima. Bijele kovine (ležajne legure na bazi
kositra i olova) i različite vrste bronci su materijali koji zadovoljavaju većinu navedenih zahtjeva i
najčešće se koriste. Kako se radi o skupim ležajnim materijalima oni se postavljaju u ležajne
blazinice u tankom sloju, pa imamo bimetalne ili trimetalne blazinice.

9.1.5 Proračun radijalnih kliznih ležajeva

Polazi se od poznatog promjera ležaja (jednak promjeru vratila) i poznatog opterećenja.
Izbor širine: = ϕ b d , gdje se ϕ uzima u granicama između 0,6 i 1.
Materijal ležaja se odabire iz tablice na osnovi površinskog pritiska i obodne brzine
rukavca, =
F
p
db
.
Određivanje dosjeda između blazinice i rukavca
• Prethodna relativna zračnost se može izračunati prema iskustvenoj formuli
Vogelpohla


ψ = ⋅
3 4
0, 8 10 v , gdje se obodna brzina v uvrštava u m/s.
• Sada se može izračunati srednja apsolutna zračnost:
= ψ Z d
• Na osnovu ovako proračunate prethodne srednje apsolutne zračnosti biramo
dosjed koji ima približno jednaku srednju zračnost.
• Sada se mogu izračunati stvarne vrijednosti zračnosti (za odabrani dosjed):
+
=
min max
s
2
Z Z
Z
ψ =
s
d
Z

¾ Određivanje potrebne debljine uljnog sloja:
( )
ν κ
= + +
0 1
. . h h h h S
h
1
– utjecaj hrapavosti blazinice i rukavca

ν
.h - uzima u obzir kut između ležaja i rukavca

κ
.h - uzima u obzir zakrivljenje rukavca u ležaju
S – stupanj sigurnosti (1,2....1,5)
• relativna debljina uljnog sloja:
δ =
0
2h
Z

¾ Određivanje temperature ležaja
• U ustaljenom pogonu (kada je postignuta ravnoteža između proizvedene topline i
topline koja se predaje okolini) može se pisati:
¸
( ) µ = α −
L 0
snaga trenja
odvedena toplina
¸¸_¸¸
Fv A t t
µ = 0,001 .... 0,005 – faktor tekućeg trenja
α – koeficijent prijelaza topline s ležaja na zrak
t
L
– temperatura ležaja
t
0
– temperatura okoline
µ
= = +
α
u L 0
Fv
t t t
A




57
• Iskustveni podaci:

( )
α = +
2
z
7 12 , W m v K , v
z
– brzina strujanja zraka
Površina ležaja - =
L
A f bd
f
L
– faktor koji ovisi o izvedbi ležaja, i kreće se u granicama između 20 i 40.
t
u
– temperatura ulja, ne bi smjela prelaziti 60
o
C, ako to nije slučaj treba predvidjeti
dodatno hlađenje.
¾ Izbor ulja
• Ulje se bira na osnovu potrebnog dinamičkog viskoziteta kojeg određujemo iz
Sommerfeldovog broja:
ψ ψ
= ⇒ η =
ηω ω
2 2
o
o
p p
S
S

p – srednji pritisak
ψ- srednja relativna zračnost
ω- kutna brzina rukavca
• Sommerfeldov broj određujemo iz dijagrama u ovisnosti o ϕ i δ.

9.1.6 Aksijalni (uporni) ležaj

Vratila mnogih strojeva i uređaja opterećena su značajnim uzdužnim silama, koje moraju preuzeti
aksijalni ležajevi. To je posebice slučaj u brodskom pogonu, gdje odrivni ležaj brodskog voda
vratila preuzima cjelokupnu porivnu silu, koja djeluje na brod.

9.1.6.1 Hidrodinamički ležaj

Kod aksijalnih kliznih ležaja uljni klin se postiže uz pomoć određenog broja segmenata s nagibom
u smjeru obodne brzine.





58
Na prethodnoj slici je prikazan aksijalni klizni ležaj s čvrstim segmentima. Ovakvi se ležaji i danas
koriste pri gradnji vodnih turbina, ali su ih u svim ostalim primjenama potpuno istisnuli aksijalni
klizni ležajevi sa samoudesivim segmentima – Michellovi ležajevi.
Kod Michellovog ležaja kružno postavljeni segmenti sami se postavljaju u potrebni kosi položaj

Na sljedećoj slici je prikaana konstrukcijska izvedba odrivnog (Michellovog) ležaja.

Pozicije:
1 - greben odrivnog vratila
2, 3 - stražnja (prednja) prirubnica odrivnog vratila
4, 5 – segmenti za vožnju natrag (naprijed)
6, 7 – nosači segmenata
8, 9 – gnijezda s kuglastom površinom
10, 11 – brtva
12, 13 – radijalni ležajevi
14 – donje kućište ( postolje) ležaja
15 - gornje kućište ležaja
16 – poklopac ležaja



59
9.1.6.2 Hidrostatski ležaj



Pumpom se tlači ulje među klizne površine, a zatim
otječe van. Uz pravilnu konstrukciju trošenja praktički i
nema



9.2 Valjni (kotrljajući) ležajevi

Prema smjeru djelovanja sile:
a) Radijalni ležaj – prenosi isključivo radijalna opterećenja – primjer na slici b) valjkasti ležaj
b) Aksijalni ležaj – prenosi isključivo aksijalna opterećenja – primjer na slici c) aksijalni
kuglični ležaj
c) Uporni kuglični radijalni ležaj – prenosi radijalna i djelomično aksijalna opterećenja –
primjer na slici a) radijalni kuglični leđaj


Valjna tijela su jednostavna geometrijska tijela, a smještena su u kavezu, koji onemogućuje njihov
međusobni dodir.


a) kuglični ležaj – prenosi radijalna i djelomično aksijalna opterećenja
b) valjkasti ležaj – prenosi isključivo radijalna opterećenja


60
c) konični ležaj – prenosi radijalna i aksijalna opterećenja
d) bačvasti ležaj – samoudesiv, podnosi manja odstupanja od centričnosti
e) igličasti ležaj – prenosi velika radijalna opterećenja

Kavezi valjnih tijela
a) kavez za kuglice b) kavez za valjčiće

9.2.1 Proračun ležaja

Statička nosivost, C
O
je ono opterećenje koje izaziva deformaciju od 0,01% promjera valjnog
tijela. Za svaki tip ležaja ova vrijednost se nalazi u tablicama.
Dinamička nosivost, C je ono opterećenje uz koje 90% ležajeva istog tipa postigne jedan
milijun okreta, bez pojave oštećenja uslijed zamora.
Tablične vrijednosti se dobivaju eksperimentalno i nalaze se u katalozima proizvođača.

Dinamička nosivost se određuje pomoću slijedećeg izraza:
L
n t
e
f
C F
f f
=
ε
=
h
L
500
L
f - faktor vijeka trajanja
L
h
– željeni vijek trajanja ležaja u satima, 5000 – 10000 h
ε – eksponent vijeka trajanja
ε = 3 za kuglične ležajeve
ε = 10/3 za valjkaste ležajeve
ε
=
n
33, 3
`
f
n
- faktor brzine vrtnje
n – brzina vrtnje, okr/min
f
t
– faktor utjecaja temperature, za ≤ ⇒ =
o
t
100 1 t C f

r a e
F VxF yF = + - ekvivalentno opterećenje
Faktor V ovisi o tome da li unutarnji prsten miruje ili se okreće, ukoliko se okreće V=1, ukoliko
miruje njegova je vrijednost najčešće jednaka 1,2.
x – radijalni faktor
y – aksijalni faktor
Općenito njihove vrijednosti ovise o tipu ležaja te o odnosu
a
O
i
a
r
F F
F C
. Potrebni podaci o
faktorima x i y nalaze se u katalozima proizvođača. Za slučaj kada je ležaj opterećen samo s
radijalnom silom tada je x = 1, a y = 0.
F
r
– radijalna sila


61
F
a
– aksijalna sila


Dakle, dva su osnovna uvjeta za dimenzioniranje:
< <
računski tablični
O O računski tablični
i C C C C .

Vijek trajanja kotrljajućih ležajeva je onaj vremenski period tijekom kojeg ležaj uz pravilan rad
i pravilno održavanje ostaje funkcionalano sposoban. Vijek trajanja se procjenjuje prema
iskustvenoj jednadžbi:
ε
| |
=
|
\ .
C
L
P
,milijuna okretaja
Kod konstantnog broja okretaja n, vijek trajanja se može proračunati u satima:

=

6
h
10
60
L
L
n

Dobivene vrijednosti su orijentacijske, a vijek trajanja ležaja, ovisno o tipu i opterećenju, obično
se kreće od 5000 sati do 10000 sati.

9.2.2 Označavanje valjnih ležajeva

Osnovna oznaka valjnih ležajeva prema DIN 623 je sastavljena od odgovarajuće kombinacije
brojeva i slova.



62
Prvi broj ili slovo u osnovnoj oznaci predstavlja tip ležaja:
0-dvoredni kuglični s kosim dodirom 7- jednoredni kuglični s kosim dodirom
1- prilagodljivi kuglični 8- aksijalni valjkasti
2-radijalni i aksijalni bačvasti N- jednoredni valjkasti
3- stožasti NA- igličasti
4- jednostavni dvoredni kuglični NN- dvoredni ili višeredni valjkasti
5- aksijalni kuglični QJ- kuglični s dodirom u 4 točke
6- jednostavni jednoredni kuglični

Drugi i treći broj zajedno predstavljaju dimenzijsku seriju:
Treći broj – serija vanjskog promjera (brojevi 8, 9, 0, 1, 2, 3, 4) – unutarnjem promjeru ležaja d
pridodaje odgovarajući vanjski promjer ležaja D.
Drugi broj – serija širine za radijalne ležajeve (brojevi 0, 1, 2, 3, 4, 5), odnosno serija visine za
aksijalne ležajeve (brojevi 7, 9, 1) - vanjskom promjeru ležaja D pridodaje
odgovarajuću širinu (za radijalne ležajeve) ili visinu (za aksijalne ležajeve).

Zadnja dva broja osnovne oznake označavaju unutrašnji promjer ležaja d:
d < 17 mm ⇒ 00=10 mm, 01=12 mm, 02 = 15 mm, 03 = 17 mm.
17 mm < d < 480 mm ⇒ stvarni promjer se dobiva tako da se brojčana vrijednost u oznaci
pomnoži s faktorom 5.
d > 480 mm ⇒ promjer provrta je označen u milimetrima.


63
10. SPOJKE
Spojke služe za stalno ili povremeno spajanje dvaju vratila u svrhu prenošenja okretnog
momenta. Dijelimo ih prema primjeni i konstrukcijskim karakteristikama u nekoliko grupa i
podgrupa:

10.1 Neelastične spojke - koje kruto prenose okretni moment (bez značajnijeg uvijanja)
10.1.1 Čvrste spojke – spajaju dva vratila u jednu cjelinu, te mogu prenositi i moment
savijanja
10.1.1.1 Čahurasta spojka
10.1.1.2 Školjkasta (oklopna) spojka
10.1.1.3 Kolutna (tanjurasta) spojka
10.1.2 Kompenzacijske (pomične) spojke – prenose okretni moment kruto, ali dozvoljavaju
male aksijalne, kutne ili poprečne pomake među vratilima.
10.1.2.1 Spojke za kompenzaciju uzdužnih pomaka
10.1.2.2 Spojke za kompenzaciju poprečnih pomaka
10.1.2.3 Spojke za kompenzaciju kutnih pomaka
10.1.2.4 Spojke za kompenzaciju kutnih i poprečnih pomaka

10.2 Elastične spojke – dozvoljavaju kutno uvijanje između vratila i elastično prenose
okretni moment. Obično mogu kompenzirati i manje poprečne i aksijalne pomake.
10.2.1 Akumulacijske spojke
10.2.1.1 Spojka s čeličnim opružnim trakama (Malmedie-Bibby spojka)
10.2.1.2 Spojka sa zavojnim oprugama (Cardeflex spojka)
10.2.2 Prigušne elastične spojke
10.2.2.1 Spojka s gumenim ulošcima (Wülfel-Elco spojka)
10.2.2.2 Spojka s gumenim obručem (Periflex spojka)

10.3 Tarne spojke – okretno moment prenose trenjem. Upotrebljavaju se kao uključno –
isključne spojke za povremeno uključivanje radnog stroja u pogon. Uključivanje
može biti: mehaničko, hidrauličko, pneumatsko i elektromagnetsko.
10.3.1 Pločaste tarne spojke
10.3.1.1 Jednolamelna pločasta tarna spojka s mehaničkim uključivanjem
10.3.1.2 Višelamelna pločasta tarna spojka s mehaničkim uključivanjem
10.3.2 Konične tarne spojke

10.4 Hidrodinamičke spojke - prenose okretni moment samo ako postoji razlika kutnih
brzina pogonskog i gonjenog dijela spojke, tj. ako gonjeno vratilo zaostaje za
pogonskim.
10.4.1 S konstantnim punjenjem
10.4.2 S uređajem za punjenje i pražnjenje

10.5 Specijalne spojke
10.5.1 Spojke za upuštanje u rad – povezuju dijelove tek kad pogonsko vratilo postigne
određenu brzinu vrtnje
10.5.2 Sigurnosne spojke – štite od preopterećenja, oštećenja ili loma ostale dijelove
prijenosnika ili strojeva
10.5.3 Elektrodinamičke (indukcijske) spojke



64
10.1 Neelastične spojke
10.1.1 Čvrste spojke
10.1.1.1 Čahurasta spojka

Dobre strane: jednostavna konstrukcija i mali vanjski promjer
Loše strane: složena montaža i demontaža (uz potrebu znatnog pomicanja vratila)

10.1.1.2 Školjkasta (oklopna) spojka

Sastoji se od dvodjelnog oklopa, čije se polovice stežu po dužini vratila vijcima, čime se ostvaruje
potrebni pritisak na vratilo.
Prednosti ove spojke su laka montaža i demontaža (bez potrebe pomicanja vratila), a nedostak je
teško uravnoteženje. Dimenzije ove spojke su standardizirane, standardi navode i dozvoljenu
vrijednost okretnog momenta kojeg spojka može prenijeti.

10.1.1.3 Kolutna (tanjurasta) spojka



65
Sastoji se iz dva koluta spojena s dosjednim vijcima. Radi centriranja na jednom kolutu spojke
imamo prstenasto ispupčenje, a u drugom isto takav žlijeb. Okretni moment se prenosi trenjem te
oblikom preko dosjednih vijaka. Dimenzije spojke su standardizirane, te standardi navode i
dozvoljenu vrijednost okretnog momenta kojeg spojka može prenijeti. Nedostak ove spojke je
veliki vanjski promjer spojke, a prednost je relativno laka montaža.

10.1.2 Kompenzacijske (pomične) spojke

Kompenzacijske spojke se koriste kada je potrebno pri prijenosu okretnog momenta dopustiti
pomake između vratila. Ti pomaci su posljedica okretanja, temperaturnih rastezanja ili grešaka pri
izradi ili montaži, a mogu biti uzdužni (aksijalni), poprečni ili kutni.


10.1.2.1 Spojke za kompenzaciju uzdužnih pomaka

Ove spojke kompenziraju uzdužne dilatacije vratila, uglavnom izazvane pogonskim
temperaturama. Dilatacijske spojke izjednačuju dilatacije međusobnim uzdužnim pomicanjem
svojih polovica. Primjer dilatacijske spojke je kandžasta spojka.



Na slici je prikazana dvodijelna kandžasta spojka čiji dijelovi a i b imaju s čeone strane po tri
kandže, koje s malom zračnošću ulaze jedna u drugu. Na desnoj slici je trodimenzionalni prikaz
jednog dijela spojke. Okretni moment se prenosi preko veze oblikom.

10.1.2.2 Spojke za kompenzaciju poprečnih pomaka

Primjer spojke za kompenzaciju eventualnih poprečnih pomaka između vratila je Oldham
spojka.


66

Položaj pogonske i gonjene strane spojke je fiksiran, s njima su fiksirani i pripadajući im
svornjaci, pa centralna ploča kliže po svornjacima. Središte ploče rotira kutnom brzinom
dvostruko većom od kutne brzine vratila, pa je radi smanjivanja centrifugalne sile treba izraditi
čim lakšom.

10.1.2.3 Spojke za kompenzaciju kutnih pomaka

Ove spojke prenose okretni moment preko vratila koja međusobno zatvaraju kut, a koji se u
tijeku pogona može mijenjati. Takva spojka je kardanski zglob, tj spojka s križnim zglobom.

Sastoji se od centralnog dijela u obliku kugle (1) koja je probušena tako da su rupe (2) i (3) pod
pravim kutom. U te rupe ulaze vilice (4) i (5) odgovarajućih čahura (6) i (7), sa svojim izdancima
(8) i (9). Preko čahura se navlače cilindrični obruči (10) i (11) čiji je zadatak da drže vilice
sklopljene.

Na prethodnoj slici je prikazan jednostavni kardanski zglob.



67

Zbog nagnutosti gonjenog u odnosu na pogonsko vratilo, ono se giba nejednoliko:
2 1 2 2
1
cos
1 sin sin
α
ω = ω
− ϕ α

te mu se kutna brzina vrtnje u tijeku jednog okreta kreće unutar granica:
1
2 1
cos
cos
ω
≤ ω ≤ ω α
α


Da bi se izbjegla, nejednolikost okretanja potrebno je ugraditi međuvratilo s dva zgloba.
Međuvratilo se zbog djelovanja kardanskog zgloba (1) vrti nejednoliko, ali se ta nejednolikost
poništi u kardanskom zglobu (2), preduvjet za to je da su oba kuta nagiba α jednaka. Najveći
dozvoljeni kutni pomak između vratila je do 30
o
.



68
10.1.2.4 Spojke za kompenzaciju poprečnih i kutnih pomaka

Primjer spojke koja može kompenzirati poprečne i kutne pomake je zupčana spojka.



Na oba vratila (1, 2) s perom su spojene glavine (3, 4) koje na sebi imaju vanjsko ozubljenje (5,6).
To vanjsko ozubljenje je spregnuto s unutarnjim ozubljenjem (7, 8) kolutova (9, 10).
Između zubi glavine (5, 6) i zubi koluta(7, 8) postoji radijalna zračnost z pa je s time omogućeno
radijalno pomicanje vratila. Kutna pokretljivost vratila dobivena je na način da su zubi glavine (5,
6) zaobljeni, sa središtem zaobljenja u osi vratila.

10.2 Elastične spojke

Elastične spojke imaju zadatak da kompenziraju razlike međusobnog položaja osi vratila, te da na
sebe preuzmu kolebanja okretnih momenata u tijeku rada i udarna opterećenja uslijed naglih
ubrzanja strojeva.
Između pogonskog i gonjenog dijela spojke nalaze se savojno ili torziono elastični elementi od:
gume, kože, umjetnih masa, tekstilnih tkanina, čeličnih opruga, itd.
Razlikuju se:
¾ akumulacijske elastične spojke – akumuliraju energiju udara, te nakon smanjenja
opterećenja vraćaju cjelokupnu energiju
¾ prigušne elastične spojke – dio akumulirane energije pretvaraju u unutarnje trenje
veznih elemenata.


69
10.2.1 Akumulacijske elastične spojke
10.2.1.1 Spojka s čeličnim opružnim trakama (Malmedie-Bibby spojka)


Spojka se sastoji od dva koluta s unutarnjim ozubljenjem, koja su međusobno povezana čeličnom
trakom iz čelika za opruge (a).
Kod preopterećenja kao što je prikazano na slici povećava se naležna površina trake na bokovima
zubi te se smanjuje slobodna duljina trake između kolutova, uslijed toga se smanjuje elastičnost
veze.
Kod udarnog opterećenja još više se smanji elastičnost veze i ona postane potruno kruta, ako
dođe do daljnjeg povećanja opterećenja čelična traka puca.
Može prenositi okretne momente do ⋅
6
5 10 Nm
Kut međusobnog zakreta kolutova spojke je do 1,2
o
, kutni pomak do 1,3
o
, aksijalni pomak 4 do
20 mm, a radijalni pomak 0,5 do 3 mm.

10.2.1.2 Spojka sa zavojnim oprugama (Cardeflex spojka)



Spojka se sastoji iz dva koluta (1) i (2) između kojih su po obodu postavljene zavojne opruge (3).
Opruge su upete sa zaticima (4) i vođene vodilicama (5).
U ovisnosti o opterećenju opruge se deformiraju te tako ostvaruju elastična svojstva ove spojke.


70
Može prenositi okretne momente do ⋅
4
1, 8 10 Nm
Kut međusobnog zakreta kolutova spojke je do 5
o
, a kutni pomak do 2
o
.

10.2.2 Prigušne elastične spojke
10.2.2.1 Spojka s gumenim ulošcima (Wülfel-Elco spojka)




Spojka se sastoji od dva koluta (1) i (2) povezana vijcima. Na vijke su nataknuti gumeni ulošci (4).
Pri prijenosu okretnog momenta u slučaju preopterećenja (slika b) gumeni se ulošci radijalno
deformiraju, tako ublažuju udare te ih zbog unutarnjeg trenja u gumi i prigušuju.
Može prenositi okretne momente do ⋅
5
5, 4 10 Nm
Kut međusobnog zakreta kolutova spojke je do 3
o
, a aksijalni pomak do 3 mm.

10.2.2.2 Spojka s gumenim obručem (Periflex spojka)



Spojka je sastavljena iz dva koluta (1) i (2), na koje je s poklopcima (3) i vijcima (4) pričvršćen
vezni gumeni obruč (5).
Može prenositi okretne momente do ⋅
4
3, 4 10 Nm
Kut međusobnog zakreta kolutova spojke je do 12
o
, kutni pomak do 4
o
, aksijalni pomak do 8
mm, a radijalni pomak do 4 mm.


71
10.3 Tarne spojke

Tarne spojke prenose okretni moment sa pogonske na gonjenu stranu pomoću sile trenja, koja se
ostvaruje s dovoljno velikom normalnom pritisnom silom na obje tarne površine spojke.
Tarne površine mogu biti suhe ili podmazivane, a prema obliku tarnih površina tarne spojke
mogu biti pločaste ili konične. Pločaste tarne spojke imaju tarne površine u obliku metalnih
lamela, na koje se po potrebi postavljaju nemetalne obloge s čim zbog većeg faktora trenja pri
jednakoj pritisnoj sili povećavamo silu trenja te s tim i okretni moment kojeg spojka može
prenijeti. Konične tarne spojke imaju tarne površine koničnog oblika.

10.3.1 Pločaste tarne spojke

Pločaste tarne spojke mogu biti:
jednolamelne
višelamelne

U praksi su obzirom na građu i broj lamela te obzirom na način uključivanja (mehaničko,
elektromagnetsko, hidraulično, pneumatsko) poznate različite izvedbe pločastih tarnih spojki.


10.3.1.1 Jednolamelna pločasta tarna spojka s mehaničkim uključivanjem

Ova spojka ima dvije tarne plohe pa se naziva i dvopovršinska spojka.



Na glavini (1) pogonskog dijela spojke, nalazi se uključni prsten (2), koji svojim uzdužnim
gibanjem djeluje na poluge (ručice) (3). Ručice (3) su smještene u utore u glavini (1) i okretne su
oko točke A. Glavina (1) ima vanjsko ozubljenje u koje su postavljene aksijalno pomične klizne
ploče (4) i (5) s unutarnjim ozubljenjem.


72
Gonjeni dio spojke predstavlja vanjski prsten (6) s unutarnjim ozubljenjem u koje je postavljena
lamela (7) s tarnim oblogama (8). Lamela (7) ima vanjsko ozubljenje i aksijalno je pomična u
prstenu (6).
Trošenje tarnih obloga i uslijed toga opadanje pritisne sile kompenzira se zatezanjem matice (9).
Princip rada je sljedeći: Pomicanjem uključnog prstena (2) u lijevo, ručice (3) se zakreću oko
točke A i tlače svojim kraćim krajevima na aksijalno pomičnu kliznu ploču (5), tako se ostvaruje
pritisna sila na tarnoj oblozi (8), te se vrši prijenos okretnog momenta s pogonskog na gonjeni
dio spojke. Pomicanjem uključnog prstena (2) u desno prestaje djelovanje pritisne sile ručice (3)
na kliznu ploču (5) te je spojka isključena.

10.3.1.2 Višelamelna pločasta tarna spojka s mehaničkim uključivanjem

Rad lamelnih spojki zasniva se na načelu da se sastavni dijelovi spojke – lamele uzdužnim silama
međusobno pritišću, čime se javljaju sile trenja, potrebne za prijenos okretnog momenta s
pogonske na gonjenu stranu spojke. Kod mehanički upravljanih lamelnih spojki potrebna sila za
međusobno pritiskivanje lamela postiže se polužnim mehanizmom. Naročita prednost ovih
spojki je u prijenosu velikih okretnih momenata (do 50000 Nm) pri malim vanjskim promjerima
lamela, ali s velikim brojem tarnih površina. Princip rada je kao i kod jednolamelne pločaste tarne
spojke s mehaničkim uključivanjem




10.3.2 Konične tarne spojke

Koriste se najčešće kao suhe spojke, a primjerene su za prijenos velikih okretnih momenata.
Zbog koničnog oblika postižu se velike normalne sile kod manjih aksijalnih (pritisnih) sila.


73


Sastoji se od pogonskog (1) i gonjenog (2) dijela koji se u kontaktu preko konične tarne površine
(3). Spojka se uključuje aksijalno pokretnim gonjenim dijelom (2). Ako se gonjenim dijelom
ostvari pritisna sila F
a
tada se na tarnoj površini ostvari normalna sila F
N
koja uzrokuje potrebnu
silu trenja za prijenos okretnog momenta.
Najčešće se koristi kut konusa α = 15 do 25
o
.



74
11. MEHANIČKI PRIJENOSNICI
Prijenosnici služe za prijenos energije s pogonskog na gonjeni stroj. Prijenosnici mogu biti:
mehanički, hidraulički, pneumatski i električni.
Mehanički prijenosnici prenose energiju pomoću rotacionog gibanja, a upotrebljavaju se:
¾ ako je brzina pogonskog stroja prevelika,
¾ ako se osi pogonskog i gonjenog stroja ne podudaraju,
¾ ako jedan pogonski stroj mora goniti više gonjenih strojeva,
¾ ako je potrebno izbjeći kritičnu brzinu vrtnje.
Podjela mehaničkih prijenosnika:
Obzirom na način prijenosa gibanja
mehanički prijenosnici kod kojih se gibanje prenosi trenjem: tarni prijenosnici, remenski
prijenosnici, prijenosi užetima,
mehanički prijenosnici kod kojih se gibanje prenosi zahvatom: zupčani prijenosnici, pužni
prijenosnici, lančani prijenosnici.
Obzirom na položaj pogonskog i gonjenog kola
• prijenosnici s neposrednim kontaktom između pogonskog i gonjenog kola: tarni
prijenosnici, zupčani prijenosnici, pužni prijenosnici,
• prijenosnici s posrednom vezom između pogonskog i gonjenog kola: remenski
prijenosnici, lančani prijenosnici, prijenosi užetima.

POSREDNI NEPOSREDNI
TRENJEM

REMENSKI

TARNI
ZAHVATOM

LANČANI

ZUPČANI

Prijenosni odnos (omjer) mehaničkih prijenosnika definiran je kao omjer brzine vrtnje
pogonskog i gonjenog vratila (kola)
ω
= =
ω
1 1
2 2
n
i
n

Stupanj djelovanja je odnos snage koju dobije gonjeni stroj prema snazi koju odaje pogonski
stroj

η = = = −
1 g g
2
1 1 1
1
P P P
P
P P P



75
Primjer višestupanjskih prijenosnika:

Ukupni prijenosni omjer

ω
= ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ =
ω
1
1 n 1,2 3,4 5,6 n-1,n
2
..... i i i i i
ω

2
ω
3
ω

3
ω
4
ω

n-1
.....
ω
=
ω ω
1
n n

Ukupni stupanj djelovanja

η = η ⋅ η ⋅ η ⋅ ⋅ η
1 n 1,2 3,4 5,6 n-1,n
.....
Potrebna snaga pogonskog stroja = + + + +
η η η η
RS1 RS2 RSn-1 RSn
PS
PS-RS1 PS-RS2 PS-RSn-1 PS-RSn
.....
P P P P
P
gdje je:
i
n-1,n
prijenosni omjer jednog stupnja prijenosa
η
n-1,n
stupanj djelovanja jednog stupnja prijenosa
η
PS-RSn
stupanj djelovanja od pogonskog stroja do n-tog radnog stroja

11.1 Zupčani prijenosnici

Zupčani prijenosnici su najraširenija i najvažnija grupa mehaničkih prijenosnika.
Prednosti:
visok stupanj djelovanja (~0,95)
velika trajnost i izdržljivost
male dimenzije
mogu se upotrebljavati za prijenos od najmanjih do najvećih snaga, te od najmanje do najveće
brzine vrtnje
Nedostaci:
¾ najskuplji od mehaničkih prijenosnika
¾ vibracije i šumovi zbog krutog prijenosa okretnog momenta
¾ zahtijeva se vrlo točna obrada

Podjela zupčanih prijenosnika prema položaju osi zupčanog para
1) prijenosi za paralelna vratila (prijenosi cilindričnim zupčanicima)



a) s ravnim ozubljenjem
b) s kosim ozubljenjem
c) sa strelastim ozubljenjem
d) s unutrašnjim ozubljenjem





76
2) prijenosi za vratila koja se sijeku (stožnički zupčani prijenosi)


a) s ravnim zubima
b) s kosim zubima
c) sa strelastim zubima
d) sa zakrivljenim zubima
(spiralno ozubljenje)





3) prijenosi za mimosmjerna vratila


a) vijčanički b) pužni (cilindrični) c) pužni (globoidni) Hipoidni prijenosi

11.1.1 Cilindrični zupčanici (čelnici) s ravnim zubima
11.1.1.1 Glavno pravilo zupčanja

Na slici su prikazana dva profila (tj. boka zuba) koji se odvaljuju jedan po drugome, a
istovremeno rotiraju oko svojih centara rotacije O
1
i O
2
. Očito se gibanje sa profila 1 prenosi na
profil 2. S ω
1
označena je kutna brzina profila 1, a s ω
2
kutna brzina profila 2. U proizvoljnom
trenutku, profili se dodiruju i odvaljuju u proizvoljnoj točki y (trenutna točka dodira). Potrebno je
odrediti omjer kutnih brzina obaju profila u ovisnosti o njihovoj geometriji. U tu svrhu, povuku
se zajednička tangenta t-t i normala n-n u trenutnoj točki dodira. Kutevi N
1
O
1
Y ≡ α
y1
i N
2
O
2
Y ≡
α
y2
nazivaju se kutevima pritiska u točki Y kao točki boka 1 i boka 2, odnosno kutevima pritiska
na krugovima r
y1
i r
y2
. Oni se određuju prema izrazu:
α =
b1,2
1,2
1,2
cos
y
y
r
r

Gdje je su s r
b1,2
označeni promjeri temeljnih krugova (odnosno udaljenosti
1 1
O N i
2 2
O N ) Za
vrijeme procesa odvaljivanja, u općem slučaju dok se dodirna točka pomiče po krivulji definiranoj
oblikom profila, kutevi α
y1
, α
y2
kao i krugovi r
y1
i r
y2
, se mijenjaju. Obodne brzine točke Y kao
točke profila 1

i 2 su:

= ω
1 1 1 y
v r i = ω
2 2 2 y
v r
Vektorska razlika ovih brzina naziva se brzina klizanja spregnutih profila i uvijek je usmjerena u
pravcu tangente na profil. Obodne brzine mogu se rastaviti na komponente u smjeru tangente


77
(v
t1
, v
t2
) i u smjeru normale (v
n1
, v
n2
). Da bi se bokovi neprestano dodirivali moraju komponente v
n1
i v
n2
biti međusobno jednake (inače bi se zupčanik z1 utiskivao u zupčanik z2 ili bi se od njega
odvajao).


Iz trokuta koji su naznačeni na slici i uvjeta o jednakosti normalnih komponenti obodne brzine
proizlazi:
ω
=
ω
1 2 2
2 1 1
O N
O N

Iz slike se vidi da zajednička normala n-n siječe međuosnu liniju O
1
O
2
u točki C, te iz dva slična
trokuta O
1
N
1
C i O
2
N
2
C proizlazi
ω
= = =
ω
2 2 2 1
1 1 1 2
O N O C
O N O C
i
Odavde je vidljivo da za konstantni prijenosni omjer točka C zauzima uvijek isti, stalni položaj,
bez obzira koje točke profila su trenutno u zahvatu i bez obzira kakvog su oblika krivulje profila.
To znači da se ovo, složeno odvaljivanje proizvoljnih profila, može opisati kao jednostavno


78
međusobno odvaljivanje dviju kružnica s polumjerima
1
O C i
2
O C, koje istodobno rotiraju oko
svojih osiju. Budući da u točki C nema klizanja između profila (bokova zubi), jer su brzine v
1
i v
2

paralelne i jednake, odvaljivanje ovih kružnica je čisto, bez klizanja. Zbog toga se ove kružnice, tj.
njihovi krugovi, nazivaju kinematskim krugovima i označavaju s r
w
, a točka C je kinematski pol.
Kut α
w
naziva se kut zahvata.

Konačni analitički izraz glavnog pravila zupčanja se dakle zapisuje kao
ω
= = =
ω
1 1 w2
2 2 w1
n r
i
n r

tj. kutne brzine odnose se obrnuto proporcionalno s dimenzijama kinematskih krugova.
Temeljem glavnog pravila zupčanja moguće je za proizvoljni bok zuba jednog zupčanika,
analitički ili grafički, odrediti bok zuba njemu spregnutog zupčanika, kao i odrediti zahvatnu liniju
ili dodirnicu – liniju po kojoj se bokovi dodiruju tijekom odvaljivanja. Iz očitih, jednostavnih
relacija
= +
w1 w2
a r r i =
w2 w1
r r i
slijede izrazi za izračun polumjera kinematskih krugova za poznati osni razmak a i prijenosni
omjer i:
=
+
w1
1
a
r
i
, =
+
w2
1
i
r a
i

Zbog svojih prednosti kao što su relativno jednostavna izrada zupčanika i neosjetljivost
prijenosnog omjera na manje promjene osnog razmaka, profil boka zuba zupčanika se najčešće
izrađuje u obliku evolvente. Evolventa je krivulja koju opisuje svaka točka pravca koji se bez
klizanja odvaljuje po osnovnoj kružnici polumjera r
b
:
α
δ
y
N
M
r
O

Prema ovoj definiciji, kao i prema slici, očito je da normala u svakoj točki evolvente tangira
temeljni (osnovni) krug. Odatle proizlazi:
1) da je udaljenost točke (Y) od dirališta tangente (N) jednaka polumjeru
zakrivljenosti (ρ) evolvente u toj točki i
2) da je ta udaljenost jednaka luku

MN:

( )
= ρ = α = = α + δ
b b
YN tan MN
y y y
r r .



79
Odavde slijedi jednadžba evolventne funkcije:
δ = α = α − α inv tan
y y y y

Iz opisanih svojstava evolvente proizlazi slijedeće:
• Za evolventni bok zuba normala u svakoj točki dodira tangira isti temeljni krug zupčanika.
Budući da svaka od tih normala prolazi i kroz odvalnu točku C, proizlazi da je ona jedna te
ista i nepomična, bez obzira koja je točka u dodiru. Kako je normala zajednička za oba
zupčanika u zahvatu, i nepomična, profil boka zuba spregnutog zupčanika može i mora biti
samo evolventan, jer samo kod evolvente normala u proizvoljnoj točki tangira isti (temeljni)
krug. Dakle, normala za cijelo vrijeme zahvata tangira oba temeljna kruga. To znači i da je
kut zahvata konstantan, kao i promjeri temeljnih krugova. Očito je također da se zahvat
bokova odvija po tom pravcu koji se zato naziva dodirnica ili zahvatna linija, a zahvatni kut se
naziva još i kut dodirnice. Jasno je i da je korak na dodirnici jednak koracima na oba
temeljna kruga, kao što su i koraci na kinematskim krugovima jednaki, jer se oni odvaljuju
jedan po drugom. Uočljivo je i da je zahvatni kut ustvari kut pritiska na kinematskom krugu.
• Kinematika evolventnog ozubljenja neosjetljiva je na promjenu osnog razmaka.
To slijedi iz izraza i = r
b2
/r
b1
= const. Promjenom a mijenja se zahvatni kut i promjeri
kinematskih krugova:
+
α = =
b1,2 b1 b2
w
w1,2
cos
r r r
r a

ali temeljni krugovi ostaju nepromijenjeni.
Kad promjer zupčanika teži beskonačnom, njegov bok zuba postaje pravac. Zato se takav
zupčanik, koji se naziva ozubljena letva, bez problema spreže sa svakim evolventnim
zupčanikom i uzima se za osnovu pri standardizaciji zupčanika. Ovaj način standardizacije je
najracionalniji jer se definiraju osnovni parametri i zupčanika i reznog alata. Lako je uočiti da je
tada kut zahvata jednak kutu nagiba profila ozubljene letve, koji po standardu treba biti jednak
kutu osnovnog profila ozubljenja α
n
. Uobičajena vrijednost kuta α
n
je 20
o
.



Na slici je označena srednja linija osnovnog profila ili diobeni pravac na kojemu su debljine zuba i
međuzublja jednake. Udaljenost između dvije točke profila na srednjoj liniji ili njoj paralelnoj liniji
naziva se korak osnovnog profila i označava sa p.


80

Zbog pojednostavljenja proračuna i izrade, usvojeno je da je korak višekratnik broja π.
= π p m
gdje je m – modul, odnosno koeficijent proporcionalnosti koji određuje apsolutne dimenzije zuba
zupčanika i čije su vrijednosti standardizirane.
Osnovne oznake koje se upotrebljavaju za čelnike s ravnim zubima dane su na slijedećoj slici.

d – diobeni promjer – računska veličina, koja se na zupčaniku ne može mjeriti, a definiran je tako
da je opseg diobene kružnice jednak umnošku koraka p i broja zubi z.
p z
d p z d m z

⇒ ⋅ π = ⋅ ⇒ = = ⋅
π
.
d
f
– promjer na korijenu zuba
d
a
– promjer kruga preko glave
b – širina zupčanika

11.1.1.2 Izrada cilindričnih zupčanika

Postupci izrade zupčanika mogu biti:
a) Lijevanje
b) Sinteriranje
c) Hladno izvlačenje
d) Valjanje
e) Obrada odvajanjem čestica, koja se dijeli na
e1) Fazonske postupke – oblik alata odgovara obliku uzubine
e2) Odvalne postupke – alat ima oblik osnovnog profila ili protuzupčanika

U Fazonske postupke spadaju:
e1.1) Provlačenje ( pomoću profilirane igle) – za izradu zupčanika s unutrašnjim
ozubljenjem
e1.2) Štancanje – iz limova debljine do 1,3 mm
e1.3) Profilno pločasto glodalo – profil glodala odgovara uzubini – za svaki modul i broj
zubi trebalo bi drugo glodalo pa se radi ograničavanja broja potrebnih glodala
odustaje od teoretski točnog profila boka ⇒ koriste se tamo gdje se ne traži velika
točnost.


81


e1.4) Prstasto – profilno glodalo – za zupčanike velikih promjera zbog velike cijene
odvalnih pužnih glodala

U odvalne postupke spadaju:

e2.1) Odvalno blanjanje –Maagov postupak – alat u obliku ozubnice (zupčane letve)

e2.2) Odvalno dubljenje – Fellows postupak – alat ima oblik zupčanika



82
e2.3) Odvalno glodanje – alat ima oblik pužnog glodala (evolventni puž isprekidan
uzdužnim utorima)

11.1.1.3 Pomak profila

Ako se u procesu izrade zupčanika diobeni pravac zupčane letve (srednja linija osnovnog profila)
odvaljuje po diobenom krugu zupčanika dobiva se zupčanik bez pomaka profila.
Međutim ukoliko je pri izradi zupčanika zupčana letva postavljena tako da njen diobeni pravac ne
tangira diobeni krug zupčanika dobivaju se zupčanici s pomakom profila. Pomak profila, koji se
definira kao umnožak faktora pomaka profila (x) i modula (m) može biti pozitivan ili negativan.

a) zupčanik bez pomaka profila b) zupčanik s negativnim c) zupčanik s pozitivnim
pomakom profila pomakom profila


¾ Pomak profila ne utječe na promjer diobenog i temeljnog kruga:
jer je promjer diobenog kruga = d mz , a promjer temeljnog kruga = α
b n
cos d d

¾ Promjeri krugova preko glave i korijena se s povećavanjem pomaka profila povećavaju:
jer je promjer preko glave: ( ) = + +
a
2 1 d d x m , promjer preko korijena
( )
f
2 1 * d d m c x = − + − (gdje je c* faktor tjemene zračnosti i prema ISO standardu iznosi
0,25.
¾ Debljina zuba na diobenom krugu s povećanjem pomaka profila se povećava
jer je debljina zuba na diobenom krugu jednaka
π
= + α
n
2 tan
2
m
s x
¾ Pomak profila bitno utječe na podrezivanje korijena zuba:
Ako je broj zubi zupčanika malen, alat ulazi u podnožje zuba, podrezuje ga i slabi. Kod
zupčanika bez pomaka profila granični broj zubi - broj zubi kod kojeg još ne dolazi do
podrezanosti korijena zuba je z = 17, odnosno praktično se može dopustiti mala
podrezanost korijena pa je praktični granični broj zubi z = 14. Udaljavanjem alata od
zupčanika, odnosno povećavanjem pomaka profila smanjuje se opasnost od podrezivanja,


83
na taj način mogu se izraditi zupčanici s brojem zubi manjim od 14, a da kod njih ne
dolazi do podrezivanja, odnosno slabljenja zuba u korijenu.
¾ Pomak profila ne mijenja korak osnovnog profila, ni korak na diobenom krugu zupčanika
pa proizlazi da se zupčanici s različitim pomacima profila mogu međusobno pravilno
sprezati.

Zupčanici s pomakom profila se izvode radi sljedećih razloga:
¾ Mogućnost postizavanja standardnog osnog razmaka
¾ Mogućnost izrade zupčanika s manjim brojem zubi bez pojave podrezivanja
¾ Postizavanja boljih svojstava ozubljenja: npr. povećanje opteretivosti korijena i bokova
zubi, povećanje stupnja prekrivanja, poboljšavanje uvjeta klizanja, izbjegavanje zašiljenosti
zuba,…

11.1.1.4 Kut zahvata

Iz uvjeta da debljina zuba na kinematskom krugu jednog zupčanika mora biti jednaka širini
međuzublja njemu sparenog zupčanika, može se izvesti temeljna jednadžba evolventnog zupčanja
koja povezuje kut zahvata sa sumom pomaka profila spregnutih zupčanika:
+
α = α + α
+
1 2
w n n
1 2
inv 2 tan inv
x x
z z

Odavde se iteracijom lako može odrediti kut zahvata.

11.1.1.5 Sparivanje zupčanika

Zupčani parovi mogu biti:
a) Nula par - oba zupčanika se izvode bez pomaka profila
b) V-nula par – suma faktora pomaka profila jednaka nuli
c) V-par – suma faktora pomaka profila različita od nule
c1) V-plus par - suma faktora pomaka profila veća od nule
c2) V-minus par - suma faktora pomaka profila manja od nule

Opis slike sa sljedeće stranice:

Zahvatna linija je geometrijsko mjesto točaka dodira bokova zubi. Tangira obje temeljne kružnice
u točkama N
1
i N
2
, a ujedno predstavlja okomice na tangente svih trenutnih točaka dodira i siječe
spojnicu osi
1 2
O O u kinematskom polu C. Dužina
1
O C je prema tome kinematski promjer d
w1
, a
dužina
2
O C kinematski promjer d
w2
. Zahvatna linija zatvara s tangentom kinematskih kružnica u
kinematskom polu pogonski kut zahvatne linije α
w
. Osni razmak općenito je jednak zbroju
kinematskih polumjera, odnosno polovini zbroja kinematskih promjera (slika 4.1a i b).

Kada se radi o nula paru zupčanika, odnosno o paru zupčanika kod kojih su faktori pomaka
profila jednaki nuli = =
1 2
0 x x , odnosno o V-nula paru zupčanika, kod kojih je suma faktora
pomaka profila jednaka nuli = + =
∑ 1 2
0 x x x , tada se u kinematskom polu dodiruju diobeni
promjeri.
Na slici su prikazane promjene do kojih dolazi povećanjem osnog razmaka. Temeljni i diobeni
promjeri ostaju isti, te su na taj način dobivene iste evolvente i nepromijenjen prijenosni omjer, a
kinematski promjeri, i kut zahvatne linije se mijenjaju.


84
a) Nula par ( = =
1 2
0 x x ) i V-nula par ( = + =
∑ 1 2
0 x x x ) b) V-plus par ( = + >
∑ 1 2
0 x x x
N1
N2
αn
αn
O1
O2
α
w

=

α
n
N1
N2
O1
O2
α
w
α
w
d
b
2
C
C
α
w
d
b
2
d
w
2

=

d
2
d
w
2
/
2


=

d
2
/
2
d
w
1
/
2


=

d
1
/
2
a

=

(
d
w
1

+

d
w
2
)
/
2

=

a
o

=

(
d
1

+

d
2
)
/
2
d
w
1
d
1
d
w
2
d
2
d
w
2
/
2
d
w
1
/
2
a

=

(
d
w
1

+

d
w
2
)
/
2

d
w
1

=

d
1
d
b
1
p
r
o
m
j
e
n
a

o
s
n
o
g

r
a
z
m
a
k
a
d
b
1

=
=
α = α
w1 1
w2 2
w n
d d
d d
+
= =
1 2
0
2
d d
a a
>
>
α > α
w1 1
w2 2
w n
d d
d d
+ +
= > =
w1 w2 1 2
0
2 2
d d d d
a a



85
11.1.1.6 Prekrivanje profila
Kazano je da se zahvat odvija po dodirnici
1 2
N N , ali ne od N
1
do N
2
, već početak i kraj
zahvata diktiraju promjeri krugova preko glava spregnutih zupčanika, jer zahvata na
jednom zupčaniku ne može biti izvan krugova preko glave. Dakle, zahvat traje od točke
A do točke E u kojima se sijeku krugovi preko glava s dodirnicom. U trenutku kada zub
zupčanika 2 uđe u zahvat (u točki A) s točkom boka zuba zupčanika 1 koja se nalazi na
promjeru točke A, prethodni par zubi se dodiruje u točki zahvatne linije koja je za korak
temeljnog kruga udaljena od tačke A. Dakle, tada su dva para zubi u zahvatu. To traje sve
dotle dok spomenuti prethodni par zubi ne izađe iz zahvata u točki E. Tada se
promatrani par zubi nalazi u točki (B) koja je za korak na temeljnom krugu udaljena od
točke E. Dakle, od točke A do točke B svaki par zubi ima dvostruki zahvat, tj. profili su
prekriveni. Slično se zaključuje i za područje zahvatne lijine od točke D do E. Jasno je da
je između tih područja, od točke B do točke D područje jednostrukog zahvata.



Područje dvostrukog zahvata mora postojati, inače ne bi bilo kontinuiranog prijenosa
gibanja s jednog na drugi zupčanik. Očiti uvjet za to je
e > t
b
Omjer ovih dviju veličina naziva se stupanj prekrivanja profila
ε = >
b
1
e
t
.


86

11.1.1.7 Sile na čelnicima s ravnim zubima

Normalna sila na zub F
bn
djeluje u smjeru zahvatne linije u kinematskom polu C.

Normalna sila se rastavlja na obodnu i radijalnu komponentu. Obodna sila se računa iz
okretnog momenta koji se prenosi:
=
1
t1
1
2T
F
d
, gdje je okretni moment =
ω
1
1
P
T
Iz slike je vidljivo da je radijalna sila: = α
r1 t1 w
tan F F .
Po zakonu akcije i reakcije slijedi:
t1 t2
r1 r2
bn1 bn2
F F
F F
F F
=
=
=

Ove sile moraju prenijeti vratila i ležajevi.


87

11.1.1.8 Nosivost (opteretivost) zupčanika

Tijekom predviđenog vijeka trajanja, zupčanici ne smiju pretrpjeti oštećenja. Uzroci
nastajanja oštećenja su različiti, a najvažniji su: lom zuba u korijenu uslijed zamora
materijala i rupičenje bokova zubi.

Rupičenje bokova zubi

Pri prijenosu snage bokovi zubi se međusobno relativno gibaju. Pri ovom gibanju dolazi
do pojave kontaktnog (Hertzovog) pritiska na dodirnim površinama. Zbog ovog pritiska,
ovisno o stanju hrapavosti površine, te o čvrstoći bokova, kapljice maziva bivaju utisnute
u mikropukotine i dolazi do razaranja površine. Tijekom rada, ove se rupice povećavaju,
površina zuba se sve više oštećuje, dolazi do grešaka geometrije, te na kraju do loma
zuba.
Pojava rupičenja je najizraženija u području oko diobenog (kinematskog) promjera, jer su
tu najveći kontaktni pritisci.

Lom zuba u korijenu uslijed zamora materijala

Obzirom na način opterećenja zuba i njegov oblik, zub se može pojednostavljeno
predstaviti kao konzolno uležišteni nosač. Opterećenje predstavlja normalna sila F
bn
, s
hvatištem koje se pomiče, ovisno o trenutnoj točki dodira zupčanog para.
Osim intenziteta opterećenja i samog oblika zuba, na lom u korijenu nepovoljno utječu i
pogrešna toplinska obrada, koncentracija naprezanja u korijenu, greške u materijalu, itd.

11.1.2 Čelnici s kosim zubima

Čelnici s kosim zubima u odnosu na čelnike s ravnim
zubima imaju slijedeće prednosti:
Zubi postepeno ulaze u zahvat. Zahvat počinje na jednoj
strani zuba i postepeno se širi po cijeloj širini zuba.
U zahvatu se istovremeno nalazi veći broj zubi.
Zubi se opterećuju postepeno, tako da je rad tiši.
Moguća je veća opteretivost.
Granični broj zubi (zbog podrezivanja korijena) je manji.
Nedostatak je pojavljivanje aksijalne komponente sile,
koju mora preuzeti vratilo i ležajevi, pa problem
uležištenja postaje složeniji.
Kut nagiba boka zuba β se definira u odnosu na os.
Dva čelnika s kosim zubima u zahvatu imaju suprotne
kutove nagiba boka zuba β. Ako na primjer pogonski
zupčanik ima desni kut nagiba boka, onda gonjeni
zupčanik ima lijevi kut nagiba boka.
Kut nagiba boka zuba β se kreće između 8
o
i 20
o
. Kod
vrijednosti manjih od 8
o
gubile bi se gotovo sve prednosti
koje pružaju čelnici s kosim zubima, a kod vrijednosti
većih od 20
o
aksijalna sila bi bila prevelika.
Kod čelnika s kosim zubima parametri ozubljenja se mogu promatrati u dva presjeka:
čeonom (ravnina okomita na os rotacije) i normalnom (ravnina okomita na bok zuba)


88
11.1.3 Konični zupčanici (stožnici)

Najčešće se koriste za prijenos snage i gibanja pod pravim kutem, a bočna linija im može
biti ravna, kosa ili zakrivljena.
Kinematske površine su im stošci na kojima se vrši valjanje bez klizanja.
Zbog složene geometrije dosta su osjetljivi na točnost izrade, montaže i odstupanje od
pravilnog položaja osi. Često se učvršćuju i konzolno, pa se javlja opasnost od progiba
vratila.

δ
1
i δ
2
su kutevi izvodnica diobenih stožaca i najčešće je δ + δ = Σ =
o
1 2
90 u tom slučaju
je: δ = δ =
1 2
1
tan i tan i
i
gdje je i prijenosni omjer.


89

11.1.4 Pužni prijenosnici

Pužni prijenosnici se sastoje od puža (pužnog vijka) (1) i pužnog kola (2) čije se osi
mimoilaze, obično pod kutem od 90
o
, ali može biti i pod kutem različitim od 90
o
. Puž
može biti smješten iznad ili ispod pužnog kola, koje može biti horizontalno ili vertikalno.

Prednosti pužnih prijenosnika:
Vrlo veliki prijenosni omjeri (do ≤ 100 i ); P
1
do 1000 kW, n
1
do 40000 min
-1
.
Tihi rad prijenosnika, jer kod pužnih prijenosa nema valjanja zuba po zubu, nego samo
klizanja zuba po zubu.
Visoka opteretivost, jer je istovremeno u zahvatu veći broj zubi.
Mogući su samokočivi prijenosi, kada je kolo pogonsko, ali u tom slučaju znatno lošiji
stupanj djelovanja η≤ 50%.
Manji su i lakši od prijenosnika s cilindričnim i koničnim zupčanicima.

Nedostaci:
Stupanj djelovanja manji od stupnja djelovanja prijenosnika s cilindričnim i koničnim
zupčanicima.
Zahtjeva precizno izradu, fine i glatke površine – brušenje.
Zbog niske iskoristivosti razvija se toplina koju treba odvesti prisilnim hlađenjem
(ventilator).



90
11.2 Tarni prijenosnici

Tarni prijenosnik se sastoji od dvije tarenice (cilindričnog, koničnog ili globoidnog oblika)
koje prenose gibanje samo trenjem dodirnih površina.
Princip rada je sljedeći: pogonska tarenica (1) tlači silom F
N
gonjenu tarenicu (2). Tako se
silom trenja = = µ
tr o N
F F F prenosi okretni moment T1. Prijenosno omjer je =
2 1
i r r .

Prednosti tarnih prijenosa:
Jednostavna i relativno jeftina izvedba
Tih i miran rad
Zaštita od preopterećenja
mogućnost kontinuirane promjene prijenosnog omjera
Nedostaci:
Velike sile koje opterećuju ležajeve i vratila
Proklizavanje i puzanje
Rade na principu trenja, pa se javlja problem jakog zagrijavanja i trošenja tarnih površina.

Tarnim prijenosnicima se može postići kontinuirana promjena prijenosnog omjera,
odnosno njima je moguće za konstantnu brzinu vrtnje pogonskog stroja radni stroj
opskrbljivati različitim brzinama vrtnje. Tarni prijenosnici s kontinuiranom promjenom
prijenosnog omjera nazivaju se varijatori.
Konstrukcijske izvedbe varijatora:



91
11.3 Remenski prijenosnici

Prednosti remenskih prijenosnika:
Mogućnost prijenosa gibanja pri većem osnom razmaku vratila
Miran i tih rad zahvaljujući elastičnosti remena
Relativno niska cijena i jednostavna izrada
Proklizavanje kao zaštita

Nedostaci:
Produljenje remena tijekom rada
Promjena prijenosnog omjera u dosta uskim granicama (problem obuhvatnog kuta)
Dosta velike sile na vratilu i ležajevima
Problem centriranja ravnih remena na remenici
Proklizavanje kao nedostatak

Princip rada remenskog prijenosa i sile

Remenski prijenos radi na principu trenja. Remenica (1) je pogonska i opterećena je
silama S
1
i S
2
(S
1
> S
2
). Rezultantu ovih sila prihvaćaju ležajevi, a remen na remenicu
djeluje tlačnim silama Fn, pa se javlja i sila trenja µF
n
. Rezultanta svih sila trenja
je µ = =
∑ n tr o
F F F .

Ravnoteža prijenosa
− =
1 2
o
0
2 2
d d
F G
Prijenosni omjer
+
= = ≈
+
2
1 2
2 1
1
2
2
s
d
n d
i
s
n d
d

Ravnoteža pogonske remenice
+ − = ⇒ = −
1 1 1
o 2 1 o 1 2
0
2 2 2
d d d
F S S F S S
Odnos sila u remenu u vučnom i slobodnom ogranku poznat je kao Eytelweinova
jednadžba:
µα
=
1 2
e S S


92
gdje je:
e – baza prirodnog logaritma
µ – faktor trenja
α – obuhvatni kut (u lučnoj mjeri)

Uvrštavanjem u prethodne izraze:
( )
µα µα
µα
µα µα
= − = − ⇒
⇒ = =
− −
o 2 2 2
o
2 1 o
e e 1
e
,
e 1 e 1
F S S S
F
S S F


Osim opterećenja zbog prikazanih sila, remen je opterećen i naprezanjem zbog djelovanja
centrifugalnih sila i naprezanjem zbog savijanja.

U slučaju kada je manji osni razmak, a veći prijenosni omjer, tada remenski prijenos zbog
premalog obuhvata remenica ne bi zadovoljio, upotrebljava se remenski prijenos pomoću
zatezne remenice. Zatezna remenica se uvijek postavlja na slobodni ogranak remena, te
vlastitom težinom ili oprugama zateže remen pa na taj način povećava obuhvatni kut kod
obaju remenica.

Klinasti remen

Prednosti:
Zbog svog oblika, klinasto remenje pri istoj radijalnoj sili (koja opterećuje ležajeve) ima
gotovo tri puta veću sposobnost prijenosa momenta.
Manjih je dimenzija
Može raditi s manjim obuhvatnim kutom
Može se postaviti više remena na istu remenicu.
Materijal od kojeg se izrađuju remeni je guma protkana tekstilnim vlaknima.


93

Izrađuje se kao beskonačno remenje u standardnim veličinama, pa je potrebno voditi
računa o standardnom osnom razmaku i veličini remenica.

Zbog navedenih karakteristika, klinasto remenje prevladava u strojogradnji.

11.4 Lančani prijenosnici

Kod lančanih prijenosnika snaga i gibanje se prenose pomoću veze oblikom.

Prednosti:
Manjim obuhvatnim kutom i manjim razmakom osi mogu mogu prenositi znatno veće
sile nego remenski prijenosnici
U pravilu im nije potrebno predzatezanje pa manje opterećuju vratila

Nedostaci:
Ne rade elastično
Nužno je bolje održavanje, moraju se podmazivati, a često ih treba zaštititi od utjecaja
prašine.
Znatno su skuplji od remenskih prijenosnika.

Prijenosni omjer
= =
1 2
2 1
n z
i
n z
, općenito se uzima ≤ 7 i


94
SADRŽAJ

1. Pojam i podjela elemenata strojeva.....................................................................................1
2. Čvrstoća elemenata strojeva ................................................................................................2
2.1 Naprezanje .................................................................................................................... 3
2.2 Ekvivalentno naprezanje.............................................................................................3
2.3 Mjerodavne karakteristike čvrstoće...........................................................................4
2.3.1 Čvrstoća u slučaju statičkih naprezanja................................................................4
2.3.2 Čvrstoća u slučaju promjenjivih naprezanja ........................................................5
2.3.2.1 Smithov dijagram............................................................................................6
2.3.2.2 Dinamička čvrstoća strojnog dijela..............................................................8
3. Zavareni spojevi ..................................................................................................................10
3.1 Postupci zavarivanja ..................................................................................................10
3.2 Zavarljivost materijala ...............................................................................................10
3.3 Vrste zavarenih spojeva i zavara..............................................................................11
3.4 Oblikovanje zavarenih spojeva ................................................................................13
3.5 Proračun zavarenih spojeva......................................................................................14
3.5.1 Sučeoni zavari ........................................................................................................15
3.5.2 Kutni zavari ............................................................................................................15
3.5.3 Mjerodavna (nosiva) površina zavara .................................................................16
3.6 Dozvoljena naprezanja zavarenih spojeva..............................................................18
3.6.1 Statički opterećeni zavari ......................................................................................18
3.6.2 Dinamički opterećeni zavari ................................................................................18
4. Vijčani spojevi......................................................................................................................20
4.1 Teoretski profil navoja ..............................................................................................20
4.2 Standardni oblici navoja za vijke..............................................................................21
4.3 Oblikovanje vijčanog spoja.......................................................................................21
4.4 Moment ključa, moment vijka, moment podloge .................................................22
4.4.1 Moment vijka .........................................................................................................22
4.5 Proračun vijčanih spojeva.........................................................................................24
4.5.1 Vijci opterećeni na vlak bez prednapona ...........................................................24
4.5.2 Vijci koji se pritežu pod opterećenjem...............................................................24
4.5.3 Vijci ugrađeni s prednaponom............................................................................25
4.5.4 Poprečno opterećeni vijci.....................................................................................26
4.5.5 Vijci (vretena) za prijenos gibanja .......................................................................27
5. Zatici i svornjaci ..................................................................................................................29
5.1 Zatici ............................................................................................................................29
5.2 Svornjaci (osovinice)..................................................................................................30
6. veze s glavinama..................................................................................................................32
6.1 Klinovi i pera ..............................................................................................................32
6.1.1 Klinovi ....................................................................................................................32
6.1.2 Pera..........................................................................................................................32
6.2 Žlijebljeni spojevi .......................................................................................................33
6.3 Stezni spojevi ..............................................................................................................34
6.3.1 Nerastavljivi stezni spojevi ...................................................................................34
6.4 Rastavljivi stezni spojevi ...........................................................................................36
6.4.1 Rastavljivi stezni spoj s koničnim dosjedom.....................................................36
6.4.2 Rastavljivi stezni spoj sa steznim prstenovima..................................................37
7. Opruge..................................................................................................................................39
7.1 Fleksijske (savojne) opruge.......................................................................................40
7.1.1 Jednolisna opruga (jednostavna lisnata opruga)................................................40


95
7.1.2 Složena lisnata opruga (gibnjevi) .........................................................................40
7.1.3 Tanjuraste opruge..................................................................................................41
7.1.4 Spiralne opruge ......................................................................................................42
7.1.5 Zavojne opruge......................................................................................................42
7.2 Torzijske (uvojne) opruge.........................................................................................42
7.2.1 Ravni torzijski štap................................................................................................42
7.2.2 Zavojne torzione opruge......................................................................................43
7.2.2.1 Tlačne zavojne opruge okruglog presjeka žice.........................................43
7.2.2.2 Vlačne zavojne opruge okruglog presjeka žice ........................................44
7.3 Tlačno-vlačne opruge................................................................................................45
7.4 Gumene opruge .........................................................................................................45
8. Osovine i vratila ..................................................................................................................46
8.1 Proračun i dimenzioniranje osovina i vratila..........................................................46
8.1.1 Proračun osovina...................................................................................................46
8.1.2 Dimenzioniranje osovina .....................................................................................47
8.1.3 Proračun vratila......................................................................................................47
8.1.4 Kontrolni proračun čvrstoće osovina i vratila...................................................48
8.2 Deformacije osovina i vratila....................................................................................48
8.3 Kritična brzina vrtnje ................................................................................................48
8.3.1 Fleksijska kritična brzina vrtnje...........................................................................48
8.3.2 Torzijska kritična brzina vrtnje............................................................................49
9. Ležajevi .................................................................................................................................50
9.1 Klizni ležajevi..............................................................................................................51
9.1.1 Trenje, podmazivanje i maziva............................................................................51
9.1.2 Hidrodinamička teorija podmazivanja................................................................54
9.1.3 Radijalni klizni ležaj ...............................................................................................55
9.1.4 Ležajni materijali....................................................................................................55
9.1.5 Proračun radijalnih kliznih ležajeva ....................................................................56
9.1.6 Aksijalni (uporni) ležaj ..........................................................................................57
9.1.6.1 Hidrodinamički ležaj ....................................................................................57
9.1.6.2 Hidrostatski ležaj ..........................................................................................59
9.2 Valjni (kotrljajući) ležajevi.........................................................................................59
9.2.1 Proračun ležaja.......................................................................................................60
9.2.2 Označavanje valjnih ležajeva ...............................................................................61
10. Spojke...............................................................................................................................63
10.1 Neelastične spojke .....................................................................................................64
10.1.1 Čvrste spojke .....................................................................................................64
10.1.1.1 Čahurasta spojka ......................................................................................64
10.1.1.2 Školjkasta (oklopna) spojka....................................................................64
10.1.1.3 Kolutna (tanjurasta) spojka ....................................................................64
10.1.2 Kompenzacijske (pomične) spojke ................................................................65
10.1.2.1 Spojke za kompenzaciju uzdužnih pomaka .........................................65
10.1.2.2 Spojke za kompenzaciju poprečnih pomaka........................................65
10.1.2.3 Spojke za kompenzaciju kutnih pomaka ..............................................66
10.1.2.4 Spojke za kompenzaciju poprečnih i kutnih pomaka.........................68
10.2 Elastične spojke..........................................................................................................68
10.2.1 Akumulacijske elastične spojke.......................................................................69
10.2.1.1 Spojka s čeličnim opružnim trakama (Malmedie-Bibby spojka) .......69
10.2.1.2 Spojka sa zavojnim oprugama (Cardeflex spojka) ..............................69
10.2.2 Prigušne elastične spojke .................................................................................70
10.2.2.1 Spojka s gumenim ulošcima (Wülfel-Elco spojka)..............................70


96
10.2.2.2 Spojka s gumenim obručem (Periflex spojka) .....................................70
10.3 Tarne spojke ...............................................................................................................71
10.3.1 Pločaste tarne spojke ........................................................................................71
10.3.1.1 Jednolamelna pločasta tarna spojka s mehaničkim uključivanjem....71
10.3.1.2 Višelamelna pločasta tarna spojka s mehaničkim uključivanjem......72
10.3.2 Konične tarne spojke........................................................................................72
11. Mehanički prijenosnici ...................................................................................................74
11.1 Zupčani prijenosnici ..................................................................................................75
11.1.1 Cilindrični zupčanici (čelnici) s ravnim zubima............................................76
11.1.1.1 Glavno pravilo zupčanja.........................................................................76
11.1.1.2 Izrada cilindričnih zupčanika .................................................................80
11.1.1.3 Pomak profila...........................................................................................82
11.1.1.4 Kut zahvata...............................................................................................83
11.1.1.5 Sparivanje zupčanika ...............................................................................83
11.1.1.6 Prekrivanje profila....................................................................................85
11.1.1.7 Sile na čelnicima s ravnim zubima.........................................................86
11.1.1.8 Nosivost (opteretivost) zupčanika.........................................................87
Rupičenje bokova zubi ..................................................................................................87
Lom zuba u korijenu uslijed zamora materijala..........................................................87
11.1.2 Čelnici s kosim zubima ....................................................................................87
11.1.3 Konični zupčanici (stožnici) ............................................................................88
11.1.4 Pužni prijenosnici..............................................................................................89
11.2 Tarni prijenosnici .......................................................................................................90
11.3 Remenski prijenosnici ...............................................................................................91
11.4 Lančani prijenosnici ...................................................................................................93

1

1. POJAM I PODJELA ELEMENATA STROJEVA
Svi strojevi, koliko god na prvi pogled izgledali različito po obliku, veličini, funkciji i namjeni imaju veliki broj jednakih ili sličnih dijelova, podsklopova i sklopova, sa istom funkcijom, koji se u radu podvrgavaju jednakim zakonima. Ovakvi dijelovi, sklopovi, podsklopovi, grupe i podgrupe koji u svrhu funkcije stroja vrše različite osnovne funkcije nazivaju se elementima strojeva. Elementi strojeva se mogu podijeliti na: 1) Elementi strojeva opće primjene 2) Elementi strojeva specijalne primjene 1) Elementi strojeva opće primjene: a) Elementi spajanja vijčani spojevi zavareni spojevi zakovični spojevi lemljeni spojevi nerastavljivi stezni spojevi rastavljivi stezni spojevi spojevi klinovima b) Elementi za prijenos i pretvorbu sile i gibanja osovine vratila ležajevi spojke zupčani prijenosnici remenski prijenosnici tarni prijenosnici lančani prijenosnici c) Opruge i elementi osiguranja d) Elementi za prijenos tekućina i plinova 2) Elementi strojeva specijalne primjene: a) b) c) d) e) f) Elementi motornih vozila Elementi stapnih strojeva Elementi hidrauličnih pogona Elementi kružnih pogona Elementi dizalica i transportnih uređaja Elementi alatnih strojeva

U kolegiju „Elementi strojeva“ izučavaju se isključivo elementi strojeva opće primjene i to njihova konstrukcija, oblik, dimenzioniranje i izbor materijala ovisno o njihovoj namjeni.

2

2. ČVRSTOĆA ELEMENATA STROJEVA
Pod čvrstoćom elementa stroja podrazumijeva se njegova sposobnost da u predviđenom roku trajanja ne pretrpi nedozvoljena oštećenja. Radna naprezanja σ moraju biti manja od graničnih σgr koja mogu uzrokovati nedozvoljena oštećenja.
σ < σ gr ⇒ σ gr σ =S >1

gdje je:

S – stupanj sigurnosti, koji pokazuje koliko su puta stvarna naprezanja manja od graničnih. σgr - granična naprezanja su mjerodavne karakteristike čvrstoće materijala, koje se označavaju sa R. To znači da ih treba odabrati prema onoj (karakterističnoj) vrijednosti čvrstoće, koja se ne smije dostići. Ako su naprezanja npr. statička (mirna), a važno je npr. samo da ne dođe do loma, mjerodavna karakteristika čvrstoće će biti statička čvrstoća materijala Rm. Ako pri statičkim naprezanjima nisu dopuštene plastične deformacije, mjerodavna karakteristika čvrstoće će biti granica tečenja Re. Ako su naprezanja vremenski promjenjiva (dinamička), mjerodavna karakteristika čvrstoće će biti dinamička čvrstoća RD (granica zamora materijala). U slučaju dugotrajnih statičkih opterećenja, posebno pri povišenim temperaturama, mjerodavna karakteristika čvrstoće će biti granica puzanja ili dugotrajna statička čvrstoća, itd. Jasno je da su vrijednosti ovih graničnih naprezanja različite za različite vrste opterećenja (vlak, tlak, savijanje, smik, torzija).

Stupanj sigurnosti mora biti veći ili jednak potrebnom stupnju sigurnosti: S ≥ S potr gdje je: Spotr– potrebni stupanj sigurnosti, uzima se iskustveno, a granice su mu određene procjenom visine štete, koja bi nastala nedopuštenim oštećenjem (gornja granica), te što manjim utroškom materijala, tj. cijenom proizvoda (donja granica). Vrijednost mu naročito raste, ako bi oštećenjem bili ugroženi ljudski životi.

Prethodni izrazi se mogu sažeti u izraz prema kojem stvarna naprezanja u presjeku strojnog dijela moraju biti:

σ≤

σ gr S potr

≡ σ ≤ σdop

To je uvjet čvrstoće elemenata strojeva, a σdop je dopušteno naprezanje: σdop = σ gr S potr

Prekoračenjem ove granice. a τ1 i τ2 tangencijalne komponente naprezanja. 5 σ2 + 4 τ2 Hipoteza najvećeg deformacijskog rada (energetska hipoteza po von Misesu) (često kod vijaka. τ2 p = e n σ + e 1 τ1 + e 2 τ 2 gdje su e n . pogotovo ne za sve vrste materijala i za svaki vremenski karakter opterećenja. τ1. Zbog toga je za izračun .3 2.1 Naprezanje Pod djelovanjem vanjskih sila na neko čvrsto tijelo javljaju se u svakom presjeku tijela unutarnje sile.1).1 2. Uspoređuju li se naprezanja ili njihove komponente s različito orjentiranih površina u istoj točki. ∆F p = lim ∆A →0 ∆A Vektor ∆F pa prema tome ni vektor ∆p u općem slučaju se ne poklapa s pravcem normale na površinu presjeka. gube ove veličine odlike vektora. te za rastezljive materijale): σ e = σ 2 + 3τ 2 Hipoteza najvećih tangencijalnih naprezanja (za rastezljive materijale): σe = σ 2 + 4 τ 2 Niti jedna od hipoteza čvrstoće ne slaže se u potpunosti s rezultatima eksperimenata. te po svojstvima odgovaraju komponentama tenzora. Slika 2. 5σ + 0. Zamislimo li tijelo prerezano nekom ravninom. ostat će prerezani dio u ravnoteži samo pod pretpostavkom da na površini presjeka umjesto drugog dijela djeluje odgovarajući sustav unutarnjih sila (slika 2. e 2 tri međusobno okomita jedinična vektora koji definiraju pravac normale n i pravce dviju tangenti t1 i t2 na površinu presjeka. e1 . σ se tada naziva normalna. Tako da se vektor p može prikazati pomoću tri skalarne komponente σ. koje na različite načine uključuje utjecaj tangencijalnih naprezanja na stanje naprezanja. Tada na konačnu površinu ∆A presjeka djeluje dio unutrašnjih sila. Da bi se uvela veličina kojom će se opisati djelovanje unutrašnjih sila definiran je vektor naprezanja. Ovakva vektorska predodžba odgovara dok se promatranja vezuju uz određenu površinu. potrebno je odrediti ekvivalentno naprezanje.2 Ekvivalentno naprezanje Ukoliko u presjeku strojnog dijela djeluju normalna i tangencijalna naprezanja. Ekvivalentno naprezanje se određuje pomoću različitih hipoteza čvrstoće: Hipoteza najvećih normalnih naprezanja (za krte materijale): σe = 0. Djelovanje unutarnjih sila prestaje. čija se rezultanta može predočiti vektorom ∆F . koja je vezana uz pojam čvrstoće materijala. a vanjske sile više ne ispunjavaju uvjete ravnoteže. od kojih ne zavisi ravnoteža tijela (promatranog u cjelini) sve dok njihov iznos ne pređe neku granicu. dolazi do loma tijela u tom presjeku.

Pri manjim deformacijama postoji proporcionalnost između naprezanja i deformacija. (slika 2.1 Mjerodavne karakteristike čvrstoće Čvrstoća u slučaju statičkih naprezanja Kada su strojni elementi izloženi statičkim. koji uzima u obzir i mehanička svojstva materijala: σ 2 σe = σ2 + ( αo τ ) ≤ σdop = gr S pot gdje je: αo = σ gr τ gr - odnos mjerodavnih karakteristika čvrstoće pri normalnom i tangencijalnom naprezanju 2. zakonom: σ = Eε E . Ovisnost naprezanja i uzdužne relativne deformacije je ovisna o vrsti materijala.2 Rm – statička (vlačna) čvrstoća Za materijale koji nemaju izraženu granicu tečenja uvodi se tehnička granica tečenja – odnosno naprezanje pri kojem je plastična deformacija 0.3 2. te se produljuje i bez povećanja sile Slika 2.3.2 je prikazan karakter međusobne ovisnosti naprezanja i deformacija za različite materijale.3 . Za različite vrste materijala ta veza se određuje jednostavnim statičkim testiranjima standardnih epruveta. Pri određivanju statičke čvrstoće materijala epruvete se opterećuju mirnim opterećenjem. naprezanja u njihovim najnapregnutijim točkama ne smiju preći mjerodavnu karakteristiku statičke čvrstoće. Rt – granica tečenja – materijal nema dovoljno energije da se vrati u prvobitni položaj. vremenski nepromjenjivim opterećenjima. Re – granica elastičnosti – za naprezanja do granice elastičnosti nema trajnih (plastičnih) deformacija.Young-ov modul elastičnosti je isti ili zanemarivo različit za sve čelike i iznosi 210 GPa. Na slici 2. dijagrama rastezanja koji predstavljaju vezu između naprezanja i deformacija za određeni materijal.2% originalne duljine.4 ekvivalentnog naprezanja u poprečnom presjeku štapa predložen iskustveni izraz. koje se povećava sve dok ne dođe do njihovog loma. što se izražava Hookeovim.3) Slika 2. Osnovne karakteristike statičke čvrstoće dobivaju se iz tzv.

5 . Epruvete su izložene periodično promjenjivim opterećenjima određenog intenziteta (slika 2.koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja σmin .5). izračuna se na temelju ispitivanja na zamor probne epruvete. u okolini oksida koji djeluju kao strano tijelo (uključina). Proces širenja pukotine traje sve dok se ostatak presjeka ne smanji toliko da naprezanja u njemu dostignu vrijednost statičke čvrstoće materijala.3. lomi se pri naprezanjima koja su znatno manja od statičke čvrstoće i granice tečenja. mjesto začeća pukotine glatka i sjajna površina nepravilna i hrapava površina statičkog loma Slika 2. koja je glatka. izrađene od materijala jednakog materijalu strojnog dijela. pa se on odjednom nasilno prelomi. koja se ne da vidjeti golim okom.5 2. gubitak ugljika pri kovanju ili uključine pri ljevanju). zamora materijala. te na mjestima svih ostalih nehomogenosti izazvanih okolišem i obradom (npr. karakteristične za statički lom (slika 2. koja se dobije ispitivanjem na zamor samog strojnog dijela. Ovo je posljedica tzv. Proces zamaranja uvijek počinje začećem inicijalne pukotine. ili češće. Izvori mikrokoncentracije naprezanja su najčešće na površini napregnutog elementa. ali predstavlja mikrokoncentraciju naprezanja.maksimalno naprezanje ciklusa naprezanja Slika 2.minimalno naprezanje ciklusa naprezanja σmax .4 Mjerodavna karakteristika čvrstoće pri promjenjivim naprezanjima strojnih dijelova jest dinamička čvrstoća strojnog dijela.4). Takva koncentracija naprezanja pogoduje klizanju kristala te širenju pukotine. i zonu statičkog loma vrlo grube i nepravilne površine. sve do pojave loma. i to pri dnu udubina površinskih neravnina. Tako površina loma uslijed zamora materijala ima dvije jasno izražene zone: zonu širenja pukotine.2 Čvrstoća u slučaju promjenjivih naprezanja Strojni dio koji je dulje vremena podvrgnut naprezanjima promjenjivim u vremenu. Ispitivanja se provode za određeni koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja: r= σ min σ max gdje je: r .

trajna dinamička čvrstoća materijala je ono maksimalno naprezanje ciklusa asimetrije r pri kojem epruveta doživi beskonačno mnogo ciklusa. Za svaki od ovih nivoa naprezanja bilježi se broj ciklusa naprezanja N. potrebno je na osnovi poznavanja obično dviju mehaničkih karakteristika čvrstoće (jedne dinamičke i jedne statičke).6). neograničenu trajnost. nakon kojeg je došlo do loma epruvete. pri čemu se Rr naziva trajnom dinamičkom čvrstoćom materijala izloženog ciklički promjenjivim naprezanjima s koeficijentom asimetrije ciklusa r.7 2. savijanje i torziju s koeficijentima asimetrije ciklusa r = -1 i r = 0. ali za nekoliko različitih nivoa maksimalnih naprezanja. a dobivena krivulja odgovara eksponencijalnoj krivulji poznatoj pod imenom Wöhlerova krivulja (po njemačkom inženjeru.7). .3.6 Najčešće je r = -1 i r = 0.2. koji je prvi izveo opisane eksperimente). Slika 2. odrediti dinamičku čvrstoću materijala (ili strojnog dijela) za proizvoljni r. a samo iznimno sa r ≠ 0. Slika 2. tlak. odnosno proizvoljno srednje naprezanje. Rezultati ispitivanja unose se u σ−N dijagram (slika 2. tj.1 Smithov dijagram Kao što je i ranije rečeno ispitivanja dinamičke čvrstoće redovito se izvode za probne epruvete ili strojne dijelove izložene cikličkim promjenjivim naprezanjima na vlak. Budući da strojni dijelovi u svom radu mogu biti izloženi ciklusima naprezanja s koeficijentima asimetrije ciklusa u rasponu od -1 ≤ r < 1. Očito. Wöhlerova krivulja se obično crta u logaritamskim koordinatama (slika 2. gdje postaje karakteristični pravac s "koljenom" u točki Ngr.6 Wöhlerova krivulja se asimptotski približava pravcu σ = Rr. Za tu svrhu služi Smithov dijagram.

Očito je da konture Smithovog dijagrama omeđuju polje trajne dinamičke čvrstoće. za nekoliko ciklusa različitih asimetrija r (slika 2. Slika 2. Kod rastezljivih materijala se ova linija trajne dinamičke čvrstoće obično ograničava granicom tečenja Re. Naime. Prijelaz maksimalnog ili minimalnog naprezanja izvan konture dijagrama znači zamorni lom. Na taj način se Smithov dijagram može aproksimirati kao linija koja povezuje obično samo jednu (najčešće R-1) karakteristiku dinamičke čvrstoće i jednu karakteristiku statičke čvrstoće (Rm).7 Smithov dijagram se dobiva unošenjem u njegove koordinate (σmax . Slika 2.8). koeficijent smjera k tog pravca je k= σ max 2σ max 2 = = σ m σ max + σ min 1 + r . što je prikazano na slici 2. srednjim naprezanjima ciklusa. Gornja krivulja (maksimalnih naprezanja ciklusa) Smithovog dijagrama predstavlja liniju trajne dinamičke čvrstoće.9).9 Najpreciznije se shematizacija Smithovog dijagrama provodi uz poznavanje 3 karakteristike materijala – trajne dinamičke čvrstoće za koeficijente asimetrije ciklusa r = -1 i r = 0 (R0 i R-1) te granice tečenja Re. i najčešće se crta samo ta linija. Svaki pravac povučen kroz ishodište je geometrijsko mjesto maksimalnih naprezanja različitih ciklusa jednakog koeficijenta asimetrije r. jer plastične deformacije najčešće nisu dopuštene (slika 2. σsr) vrijednosti maksimalnog σmax i minimalnog naprezanja σmin na nivou trajne dinamičke čvrstoće za pripadajuću srednju vrijednost naprezanja σsr. čije su ordinate jednake apcisama tj.10.8 Simetrala dijagrama ucrtava se pod kutem od 450 i predstavlja pravac.

10 Smithovi dijagrami su različiti za različite vrste naprezanja. Granično naprezanje tj. Kako se ona nalazi i na gornjoj konturi Smithovog dijagrama. očito je da se trajna dinamička čvrstoća za određeni koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja određuje kao presjecište pravca opterećenja r = const i linije trajne dinamičke čvrstoće Rr = f(σm). Naime. Zato se taj pravac označuje s r = const. Slika 2.2. i naziva pravcem opterećenja.8 Odatle slijedi da svaka točka pravca predstavlja ciklus naprezanja jednakog koeficijenta asimetrije. standardne probne epruvete od istog materijala) zbog čitavog niza utjecaja. To znači da su dinamičke čvrstoće na savijanje najveće. Najveću površinu zauzima Smithov dijagram za savijanje. a najmanju za torziju. od kojih su najvažniji oblik strojnog dijela. U takvim slučajevima. dinamička čvrstoća za taj r se nalazi na tom pravcu.11). u blizini otvora ili na mjestu djelovanja koncentriranih sila veličina naprezanja i njihova raspodjela po presjeku bitno se razlikuju od onih za tijelo konstantnog presjeka (slika 2. ponekad i vrlo naglo.3. Utjecaj oblika (koncentracija naprezanja) Utjecaj oblika strojnog dijela na njegovu dinamičku čvrstoću posljedica je neravnomjernosti raspodjele naprezanja po presjeku strojnog dijela. 2. . njegove apsolutne dimenzije i kvaliteta njegove površinske obrade. a na torziju najmanje. presjeci strojnih dijelova se mijenjaju. na mjestima prijelaza.2 Dinamička čvrstoća strojnog dijela Dinamička čvrstoća strojnog dijela manja je od dinamičke čvrstoće materijala (tj.

Utjecaj veličine S povećanjem dimenzija strojnih dijelova njihova čvrstoća se smanjuje. veće od nominalnog naprezanja u toj točki.9 Slika 2. izotropnog i homogenog) materijala. Ovo se naročito odnosi na dinamička opterećenja. Ovakva pojava naglih skokova naprezanja na mjestima promjene oblika. Uzrok tome jest što je u većem volumenu veća vjerojatnost nehomogenosti. Smanjenje dinamičke čvrstoće strojnih dijelova zbog činjenice što je kvaliteta površine strojnog dijela različita od kvalitete površine polirane probne epruvete obuhvaćeno je faktorom kvalitete površine strojnog dijela b2. ukoliko je prijelaz nagliji. Sve utjecaje na dinamičku čvrstoću moguće je obuhvatiti zbirnim faktorom: bb bD = 1 2 βk . utoliko izrazitiji. dostizanjem granice tečenja poništava se efekt koncentracije naprezanja. a time je i veća vjerojatnost nastanka i širenja pukotine. Pri statičkom opterećenju. kod kojih se negativan utjecaj povećanih dimenzija na čvrstoću strojnog dijela procjenjuje faktorom dimenzija b1. te grešaka u materijalu i obradi. Razlikuje se teoretski i efektivni faktor koncentracije naprezanja. jer inicijalna pukotina redovito nastaje na površini. Utjecaj kvalitete površine Utjecaj stanja površine strojnog dijela na njegovu dinamičku čvrstoću vrlo je značajan. Faktor koji pokazuje koliko puta je maksimalno naprezanje u određenoj točki tijela iz idealnog (elastičnog.11 Dijagram rasporeda naprezanja po presjeku pokazuje nagli porast naprezanja na mjestu prijelaza. naziva se teoretski (geometrijski) faktor koncentracije naprezanja i definira se kao: αk = σ max ≥1 σn Dok efektivni faktor koncentracije naprezanja pokazuje koliko puta je efektivno (stvarno) maksimalno naprezanje u kritičnoj točki presjeka strojnog dijela veće od nominalnog naprezanja u toj točki: βk = σ ef σn Stvarno maksimalno naprezanje razlikuje se od maksimalnog za idealni materijal jer stvarni materijali su različito osjetljivi na koncentraciju naprezanja. naziva se koncentracija naprezanja. dok kod dinamičkog opterećenja također dolazi do lokalne plastične deformacije čime se poništava efekt koncentracije naprezanja i to tim više što je promatrani materijal razvlačiviji.

ili s mehaničkom energijom. S loše utječu na zavarivost.10 3. kemijska. na mjestu spajanja dolazi do lokalnog zagrijavanja i neravnomjernog rastezanja i skupljanja. Cu. način zavarivanja (zavarivanje. navarivanje) i nivo mehanizacije zavarivanja (ručno. Ovdje se navode samo najrašireniji postupci zavarivanja metala. te manju otpornost prema koroziji.1 zavarivanjem se bez problema spajaju samo materijali koji imaju jednaku ili približnu kvalitetu i sastav i koji su dobro zavarljivi. ZAVARENI SPOJEVI Zavareni spojevi spadaju među nerastavljive veze i upotrebljavaju se prije svega za spajanje nosećih strojnih dijelova i konstrukcija. zavareni spojevi su najekonomičniji Nedostaci zavarenih spojeva su: • • • • 3. kovane i zakovične konstrukcije. svrstani u tri skupine: • zavarivanje taljenjem. Postupci zavarivanja Danas je poznato oko 200 različitih postupaka zavarivanja. • otporno zavarivanje i • zavarivanje mehaničkom energijom. umjetni materijali). te postupcima otpornog zavarivanja (najčešće točkasto i šavno). zavareni spojevi imaju manju sposobnost prigušenja vibracija. Si. Prednosti zavarenih spojeva su: • u usporedbi s ostalim spojevima. Zavarljivi su konstrukcijski ugljični čelici (Č0345 – Č0545). dok Cr. • u odnosu na lijevane. Tanke ploče i dijelovi zavaruju se taljenjem s električnim lukom (postupak TIG) ili plazmom. Mo. poluautomatsko. Č1331 uz . od legirajućih elemenata Mn. Zavarljivi su čelici s manje od 0. P. zavareni spojevi su zbog svoje cijene neprimjereni za velikoserijsku proizvodnju. vrstu osnovnog materijala (metali. pri čemu je ponovljivost postupka vrlo visoka. U općem strojarstvu se prvenstveno primjenjuje zavarivanje taljenjem (najčešće plamenom i elektrolučno) za spajanje debljih ploča i drugih dijelova.2 Zavarljivost materijala Zavarljivost je svojstvo materijala da se spajanjem zavarivanjem njegovih dijelova dobije upotrebljiv spoj. • za manji broj proizvoda. zavarene konstrukcije imaju tanje stjenke i do 30 % manju težinu. Zavarivanje je spajanje dvaju ili više elemenata dovedenom toplinom rastopljenih ili razmekšanih dijelova uz dodavanje ili bez dodavanja materijala. Oni se dijele s obzirom na vrstu energije kojom se zagrijava mjesto zavara (mehanička. što prilikom hlađenja uzrokuje zaostala naprezanja. nosivost zavarenih spojeva može biti približno jednaka nosivosti osnovnog materijala • visoka nosivost se postiže pravilnim odabirom dodatnog materijala i parametara zavarivanja. Materijal je dobro zavarljiv ako je standardnom opremom i procedurom zavarivanja moguće ostvariti upotrebljiv spoj. te dobivanjem zavarenog spoja bez značajnijih pogrešaka . Zavari i dijelovi koji se zavaruju predstavljaju zavareni spoj. 3. V ne štete zavarivosti. Ni. automatsko). snop elektrona). čelici za poboljšavanje (Č1330.3% ugljika i manje zatezne čvrstoće. električna.

1 daje neke vrste i oblike taljenih zavara. Č5420 u necementiranom stanju). te u posebno oblikovanom žlijebu (posebno obrađeni rubovi prije zavarivanja). slika 3. zatim plastični materijali (naročito PVC). vertikalni. te potrebne oznake na radioničkim crtežima. Svi drugi položaji su kosi.1e i f. lijevano željezo.11 predgrijavanje). veća opterećenja. Tablica 3. u prirodnom žlijebu s međusobnim nalijeganjem dijelova (bez posebne obrade rubova) – obični kutni zavar.3 Vrste zavarenih spojeva i zavara Zavareni spojevi dijele se obzirom na međusobni položaj dijelova koji se zavaruju.1 Opća podjela zavara s obzirom na položaj dijelova koji se zavaruju a) sučeoni V-zavar b) sučeoni X-zavar c) kutni zavar d) dvojni kutni zavar e) sučeoni K-zavar kutnog T-spoja f) polovični Y-zavar s kutnim zavarom u korijenu Ovisno o debljini dijelova koji se zavaruju.1a i b. mesing. nad glavom. Osnovni oblici zavarenih spojeva prikazani su u tabeli 2.e. čelici za topovske limove.debeli dijelovi odnosno zavari s posebnim zahtjevima. slika 3.3. bronca. lijevano željezo 3.f . postupku zavarivanja. slika 3.1b. cink. čelici za cementiranje (Č4320. horizontalni na zidu. a) b) c) d) e) f) Slika 3. Po kontinuitetu zavari mogu biti neprekinuti i prekinuti. bijeli kovkasti lijev (prethodno razugljičen). Zavari se općenito dijele na: • sučeone zavare. • kutne zavare. Po položaju zavarivanja razlikuju se četiri osnovna položaja: • • • • horizontalni.1c i d.1a. zahtjeva i mogućnosti. • posebne zavare.1c i d. . Zavarljivi su obojeni metali – bakar. manja opterećenja. slika 3. slika 3. aluminij. taljenjem se zavaruju: • • • bez žlijeba (bez pripreme ruba) – sučeoni spojevi tankih limova i dijelova. slika 3. načinu zavarivanja. čelici za prešane cijevi.

koji su mogući na konstrukciji. ultrazvučna). manje su greške dopuštene.1 Naziv Ozna ka Izvedba Naziv Ozna ka Izvedba Sučeoni spojevi I – zavar II X .zavar Y .na vizualna i dimenzijska kontrola. razred kvalitete – U drugom razredu kvalitete su sve vrste spojeva i zavara.na kontrola zavara s ultrazvukom.12 Tablica 3. . Zahtjeva se 10% . 3. te 100% . Obavezna je 50% kontrola. Zavar izvode samo stručno osposobljeni zavarivači s atestom za taj razred kvalitete. Upotrebljeni osnovni i dodatni materijal moraju imati atest. razred kvalitete – Sučeone zavare tog razreda moraju izraditi atestirani zavarivači. Zavaruju zavarivači s atestom za postupke i položaje zavarivanja. Zavari moraju biti bez grešaka.zavar X V-zavar V Dvostruki U .zavar Y U Dvostruki –Yzavar U . a kutni i križni zavari provarene presjeke. ali u zavaru ne smije biti pukotina.zavar K – zavar K Kutni spojevi Kutni zavar Zavar na uglu Dvostru ki kutni zavar Rubni spojevi Rubni plosnati zavar ≡ Kvaliteta zavara ovisi o tipu i količini grešaka koje u njemu nastaju pri zavarivanju. 2. Materijali su atestirani. Zavareni spojevi se razvrstavaju u četiri razreda kvalitete: 1. razred kvalitete – U tom razredu moraju sve vrste sučeonih zavara imati provareni korijen. izvodi se 100% kontrola (radiografska.

jer dolazi do koncentracije naprezanja u korijenu (slika 3. a prije svega dinamička nosivost sučeonih zavara je veća nego nosivost kutnih zavara Zato se pri oblikovanju zavarenih spojeva uvijek prednost daje sučeonom zavaru.3 Treba izbjegavati promjenu toka silnica u zavaru. .2). Slika 3.4 Oblikovanje zavarenih spojeva Treba izbjegavati vlačna naprezanja u korijenu zavara. vrijedi samo za jednostavne konstrukcije.2 Treba izbjegavati preveliku zračnost između zavarivanih komada. (slika 3. jer zbog učinka zareza dolazi do koncentracije naprezanja i smanjenja nosivosti zavara (slika 3. 3. razred kvalitete – Nema posebnih zahtjeva. pravilno F nepravilno F A Slika 3. jer također dolazi do učinka zareza i smanjenja nosivosti zavara (slika 3.3).5).4 Zbog toga je statička.13 4. vlak F b) a) σ vlak σ tlak F F F Slika 3.4).

14 nepravilno pravilno Slika 3. a lzv nosiva dužina pojedinog zavara u zavarenom spoju.6 Treba izbjegavati gomilanje zavara.6. . da bi se smanjila zaostala naprezanja koja bi nastala zbog pregrijavanja. Tako se postiže povoljniji tok silnica i prije svega veća dinamička nosivost.7. Kod proračuna je najvažnije pravilno određivanje ukupne nosive površine zavara: Azv = ∑ ( a ⋅ l zv ) gdje je a računska debljina. a) b) c) Slika 3. slika 3.5 Proračun zavarenih spojeva Provodi se kao da su sami zavari zasebni elementi. gomilanje zavara nepravilno pravilno Slika 3. slika 3.7 3. pri čemu se određuju naprezanja u pojedinim kritičnim presjecima.5 Nosivi kutni zavari se po mogućnosti izrađuju s ravnim ili konkavnim licem zavara (potrebna naknadna obrada nakon zavarivanja).

koja se zatim zakreće u ravninu spajanja. Računska debljina zavara je visina istokračnog trokuta upisanog u presjek zavara.8). pa je računska debljina zavara jednaka debljini dijelova koji se spajaju (slika 3.2 Kutni zavari Slika 3. Slika 3.8 Kod spajanja limova različite debljine.5.1 Sučeoni zavari Kod sučeonih spojeva kritični presjek je okomiti presjek zavara uzduž njegove osi. 3. mjerodavna je debljina tanjeg lima.15 3.9 Kod kutnih spojeva površina koja prenosi opterećenje nalazi se u ravnini spajanja. .5.

Tlak σ v.3 Mjerodavna (nosiva) površina zavara a) Vlak. Ix al al Wx y max 12 6 l 2 M σs2 = 22 la 6 σs1 = d) Torzija (uvijanje) T T = ρ max Wp I p al 3 la 3 + 12 12 τt = Ip = Ix + Iy = .16 3.t = F al b) Smik τs1 = F1 . al τs2 = F2 al 2 2 τs = τs1 + τs2 c) Savijanje M1 M1 M1 M1 = = 3 = 2.5.

Wp Ip ρ max = τt = Wp = ( d + 2a ) 4 π − d 4 π 32 d + 2a 2 32 ⇒ 4 π 3  d  ⇒ Wp = ( d + 2a ) 1 −   16   d + 2a   Torzija jer smo sada mjerodavnim uzeli presjek zavara na glavini. pa je onda moment torzije paralelan s ravninom spajanja τs = c) Torzija T . a ne torzija jer promatramo zavar na vratilu.17 Primjeri: a) Vlak σv = b) Smik F al σv = F a (d + a ) π τs = F ( 2l 1 + l 2 ) a Fo 2T = 2 d π a d πa Smik. . pa je tada moment torzije okomit na mjerodavnu površinu zavara.

1 Dozvoljena naprezanja zavarenih spojeva Statički opterećeni zavari σdop = b2bsσ m dop b2 bs – faktor kvalitete zavara – faktor slabljenja (smanjenja čvrstoće zavara u odnosu na nezavaren spoj – dozvoljeno naprezanje osnovnog materijala.18 d) Savijanje σs = FL y max Ix 2 bh 3 Ix = ∑ + ∑ Ai ( y T − y Ti ) i 12 i M 6 FL σs = 2s = 2 al al 6 yT ∑A y = ∑A i i i i Ti Smik: τs = σe = 1 σ + σ2 + 4 τ 2 ≤ σdop 2 ( F ∑ al ) 3.. σ m dop = R t S potr Dinamički opterećeni zavari σm dop 3.2..6.6.6 3..2 σ RD smax RD ≥ s potr = 1. 4. 5 σ max – stupanj sigurnosti dinamički opterećenog zavarenog spoja – dinamička čvrstoća zavarenog spoja – maksimalno naprezanje zavarenog spoja s= RD = 2bDR −1 2 − kσ (1 + r ) bD – zbirni faktor dinamičkih utjecaja ..

19 bD = b1 b2 b3 b1b2b3 βk R-1 kσ r βk – faktor dimenzija – faktor kvalitete zavara – faktor materijala – efektivni faktor koncentracije naprezanja zavarenog spoja – dinamička čvrstoća osnovnog materijala pri simetričnom ciklusu opterećenja (r = -1) – nagib linije trajne dinamičke čvrstoće u Smithovom dijagramu – koeficijent asimetrije ciklusa .

Osnovni element navoja je zavojnica: prostorna krivulja koju opisuje točka gibajući se po plaštu cilindra. Produkt je dva jednolika gibanja: pravocrtnog i kružnog. 4.20 4.prema smjeru uspona na lijevovojne i desnovojne. za prijenos gibanja. za mjerenje. . za diferencijalne mehanizme.prema broju početaka navoja na jednovojne. za pretvorbu sile. P – uspon zavojnice γ – kut uspona zavojnice P γ = arctan d 2π Vijke dijelimo: . za podešavanje. VIJČANI SPOJEVI Vijčani spoj je sprega dvaju elemenata ostvarena posredstvom navoja. za stezanje. dvovojne i viševojne te prema primjeni: za pričvršćivanje. za zatvaranje.1 Teoretski profil navoja Postoji šest parametara navoja dj – promjer jezgre vijka d2 – srednji promjer vijka d – vanjski (nazivni) promjer P – uspon navoja α – bočni kut r – radijus zaobljenja korijena navoja .

bočni kut 55o. Withworthov navoj – trokutni profil. primjer oznake: normalni M16.5. fini M20x1. primjer oznake 2 1 2 " . plastične mase. nema zračnosti između matice i vijka. maticom i protumaticom. itd. ako rupa za vijak ima veći promjer. fini 2 1 2 "× 1 4 Trapezni navoj – trokutni profil. ako je površina mekana (Al-legure. Osiguranje od odvrtanja Do odvrtanja može doći zbog: promjene opterećenja trešnje temperaturnih razlika popuštanja podloge korozije a sprječava se: • stezanjem (pomoću elastične podloške. bočni kut 30o. primjer Tr 20x2 Kosi (pilasti) navoj – primjer S30x6 Obli navoj – polukružni profil. elastičnom stop maticom.21 4.2 Standardni oblici navoja za vijke Metarski ISO navoj – trokutni profil.) ili ako se često vrši pritezanje i otpuštanje. primjer Rd 120 x 1 4 4. bočni kut 60o.3 Oblikovanje vijčanog spoja Vijčani spoj sačinjavaju: vijak matica dijelovi koji se spajaju podložne pločice osigurači protiv odvrtanja Vijci Podložne pločice se postavljaju ako naležne površine matice ili glave vijka nisu obrađene-ravne. dubo-osiguračem) • oblikom • zavarivanjem ili lijepljenjem .

1 Moment vijka Moment na navoju vijka pravokutnog presjeka Pritezanje F2 = Fv ⋅ tan ( γ + ρ ) d d Tv = F2 ⋅ 2 = Fv 2 ⋅ tan ( γ + ρ ) 2 2 . Rezultanta pritiska matice na navoj vijka daje aksijalnu silu Fv koja djeluje u osi vijka i vlačno ga opterećuje. moment vijka.4 Moment ključa. tj. 4. te pritisak između vijka i matice na navojima. mora i savladati otpore trenja i to između navoja vijka i matice i između vijka i podloge.4. Dio momenta ključa koji stvara aksijalnu silu u vijku i svladava otpore trenja na navoju naziva se moment vijka Tv. moment podloge Pritezanjem matice ostvaruje se pritisak između matice i podloge. osim što stvara pritisak na navoju. moment kojim se priteže matica.22 4. Moment ključa Tk. a dio koji svladava otpore trenja između matice i podloge naziva se moment trenja podloge Tp.

23 Otpuštanje (samokočan vijak) ( γ < ρ ) F2o = Fv ⋅ tan ( ρ − γ ) d d Tv = F2 ⋅ 2 = Fv 2 ⋅ tan (ρ − γ ) 2 2 Otpuštanje (nesamokočan vijak) ( γ > ρ ) F2o = Fv ⋅ tan ( γ − ρ ) Reducirani faktor trenja zbog trokutastog profila navoja ' FN = FN cos α 2 FN = µ ' ⋅ FN cos α 2 FT = µ ⋅ FN = µ ⋅ µ' = µ = tan ρ' cos α 2 Moment trenja podloge Tp = Fo ⋅ rsr = µ p ⋅ Fv ⋅ s + dh 4 Moment ključa: Tk = Tv + Tp Tk = Fv d2 s + dh ⋅ tan ( γ + ρ ) + µ p ⋅ Fv ⋅ 2 4 .

τt = v Aj Wo d2 tan ( γ + ρ ' ) 2 gdje je Tv moment uvijanja na navoju vijka: Tv = Fv ρ' – reducirani kut trenja na navoju.1 Vijci opterećeni na vlak bez prednapona σv = p= F 4F = 2 ≤ σdop Aj d j π F ≤ pdop iAn gdje je: m (m – visina matice) P An – aktivna površina navoja An = πd 2 H 1 (H1-aktivna dubina nošenja) Uvrštavanjem u izraz za izračunavanje pritiska na navoju dobiva se potrebna visina matice: FP m≥ πd 2 H 1 pdop i – broj navoja.5. ρ ' = arctan µ ' = arctan µ cos α 2 d j3 π Wo – polarni moment otpora poprečnog presjeka jezgre vijka Wo = σe = σ v + 3τ ≅ 1.24 4.5.5 Proračun vijčanih spojeva 4. 32σ v ≤ σdop 2 2 t 16 .2 Vijci koji se pritežu pod opterećenjem σv = Fv T . i = 4.

koji spaja poklopac s posudom pod pritiskom. Na slici b) prikazano je stanje nakon pritezanja vijka.3 Vijci ugrađeni s prednaponom λ'−λ λ δ−δ' δ' δ λ' Fpr Fmax Fpr Fpr Fmin=Fb p=0 Fpr = 0 Fmin=Fb p=0 Fpr = 0 p=0 Fpr = 0 a) b) c) Na slici a) prikazan je vijak. Promjene duljina vijka i podloge u . a podloga se stlači za δ. prije pritezanja i prije djelovanja pritiska. odnosno radne sile.25 4. a prije djelovanja radne sile.5. Uslijed pritezanja vijak se produlji za λ.

5 sb = Fpr − Fr 4. Na slici c) prikazano je stanje nakon djelovanja radne sile. Stlačenje podloge odvija se po pravcu čiji je faktor smjera (π . Izduženje vijka odvija se po pravcu čiji je koeficijent smjera jednak arctan Cv (Cv je koeficijent krutosti vijka i ovisi o duljini. promjeru i materijalu vijka).arctanCp) (Cp je koeficijent krutosti podloge). Često se kod ovakvih vijaka provodi njihovo strukiranje (smanjivanje promjera) jer u tom slučaju manji dio radne sile dodatno opterećuje vijak pa je maksimalna sila u vijku manja što je vijak elastičniji. a podloga se otpušta.26 ovisnosti o sili koja na njih djeluje mogu se pratiti u dijagramu sila-produljenje koji je prikazan na slici. Uslijed toga vijak se dodatno produljuje. 7R A σ max = gdje je σA – amplituda dinamičke čvrstoće Potrebno je u oba slučaja provjeriti i sigurnost protiv razdvajanja spojenih dijelova: Fpr ≥ 2.4 Poprečno opterećeni vijci vijci s dosjedom – dosjedaju u rupi – nema zračnosti između tijela vijka i rupe. H7/m6.8R t Fmax T d τt = v Tv = Fpr 2 tan ( γ + ρ ' ) Aj Wo 2 Za dinamičko opterećenje (pulsirajući ciklus r = 0) a) kontroliramo najveće ekvivalentno naprezanje (kada radna sila ima maksimum) R σe = σ max + 3τt2 ≤ σdop = D S potr σ max = Fmax T d τt = v Tv = Fpr 2 tan ( γ + ρ ' ) Aj Wo 2 b) kontroliramo amplitudu naprezanja σa ≤ σa dop = 0. Dimenzioniranje: Za statičko opterećenje (Fr = konst. a drugi dio se troši na smanjenje sile u podlozi. H7/n6 (neizvjesni) Dimenzioniranje se vrši prema smičnom naprezanju: F τs = ≤ τdop A . Vijak ne moramo pritegnuti – poprečna sila se prenosi oblikom dosjedi: H7/h6.5.) σe = σ max + 3τt2 ≤ σdop = 0. Sila u vijku se povećava samo za dio narinute radne sile.

5. odnosno potrebno je provjeriti da li dolazi do izvijanja vretena.5 Vijci (vretena) za prijenos gibanja Rotacijom vijka pomičemo maticu. za λ > λo (λo ovisi o materijalu) kritična sila se izračunava iz jednadžbe Eulerove hiperbole: EI min Fk = π 2 2 a gdje je Imin najmanji aksijalni moment inercije poprečnog presjeka vretena. a druga slobodna Kao što se vidi na slici na kojoj je prikazana funkcionalna ovisnost kritične sile o vitkosti. tada poprečna sila ne djeluje na vijak. 6 F Sila pri kojoj dolazi do izvijanja računa se ovisno o vitkosti vretena λ: 4a λ= dj gdje je a slobodna dužina izvijanja i ovisi o načinu uležištenja vretena (u slučaju s prethodne slike kada je jedna strana a = 2l). već je on opterećen samo onoliko koliko smo ga pritegnuli. 32σ v ≤ σdop 4. F Ftr > F ⇒ tr = s k F gdje je sk – stupanj sigurnosti protiv proklizavanja F s F Fv = tr = k µ µ σv = Fv T d τ t = v Tv = Fv 2 tan ( γ + ρ ' ) Aj Wo 2 σe = σ v 2 + 3τ t2 ≅ 1. ..27 vijci sa zračnošću – vijak pritežemo toliko da sila trenja koju tako stvorimo bude veća od poprečne sile. Vreteno se najčešće izrađuje s trapeznim navojem. Vreteno izloženo složenom naprezanju (normalno i tangencijalno) pa ekvivalentno naprezanje mora biti manje od dozvoljenog normalnog naprezanja σe = σ v 2 + 3τ t2 ≅ 1. F ν = k ≥ ν pot = 2 .. 32σ v ≤ σdop Kod vretena značajna je i uloga elastične stabilnosti. vretena ukliještena. Stupanj sigurnosti protiv izvijanja ν jednak je omjeru kritične sile pri kojoj dolazi do izvijanja Fk i sile koja tlači vreteno F.

28 Kada je λ < λo kritična sila se izračunava prema eksperimentalno dobivenim jednadžbama Tetmajerovog pravca (koje ovise o materijalu vretena). Primjerice: za Č0360 ili Č0460 i λ < λo = 105 ⇒ σ k = 310 − 1. 62λ .14 λ za Č0545 ili Č0645 i λ < λo = 89 ⇒ σ k = 335 − 0.

29 5.1 Zatici Zatici služe za različita spajanja. osiguranje. je u mogućnosti Obzirom na položaj postoje uzdužni i radijalni zatici. središtenje. a) zatik sa zaobljenim krajevima – za fiksiranje – ulazi u rupu H7 b) zatik sa skošenim krajevima – za pričvršćivanje – ulazi u rupu H9 c) zglobni zatik – ulazi u rupu D11 d) kaljeni zatik – ulazi u rupu H7 e) i f) elastični zatici Prednost koničnog zatika višekratnog rastavljanja spoja. Prema obliku mogu biti cilindrični i konični. osiguranje položaja i sl. Uzdužni zatik Radijalni zatik Površinski pritisak 2 Fo 4T = ≤ pdop dl Ddl Smik: τ = p= 2T 4T = ≤ τ dop 2 d π π Dd 2 2D 4 4T Površinski pritisak: pg = ≤ pdop 2 d (l − D2 ) Fo = 2A . ZATICI I SVORNJACI 5.

Zbog labavog dosjeda. te na površinski pritisak na mjestima dosjedanja. Osiguranje se najčešće izvodi rascjepkom ili uskočnikom. Zatici i svornjaci općenito su opterećeni na mjestima dodira vanjskog i unutarnjeg zgloba na smik i savijanje.30 5. . potrebno je osiguranje u aksijalnom smjeru.2 Svornjaci (osovinice) Služe za zglobne spojeve s oscilatornim gibanjem i ostvaruju labave dosjede.

dop 2 d π d π 2⋅ 4 Savijanje: M σs = s.dop 3 d π d 3π 32 p1 = p2 = F F = ≤ pdop Aproj l 1 ⋅ d F F = ≤ pdop Aproj 2 ⋅ l 2 ⋅ d .31 Smik: τs = Fs = A F 2F = 2 ≤ τs.max = Wx Površinski pritisak: F ( l 1 + 2l 2 ) 4 F ( l 1 + 2l 2 ) 8 = ≤ σs.

VEZE S GLAVINAMA 6. To je na gornjoj slici prikazano s pojavom površinskog pritiska na bočnim stranama klina. Dakle.2 Pera Ako se ne može dozvoliti ekscentričnost koja nastaje kod spoja s uzdužnim klinom. onda se upotrebljavaju pera bez klinastog nagiba.32 6. Međutim.1. zupčanici. Uložni klin Utjerni klin Navlačenjem glavine ili zabijanjem klina ostvaruje se radijalni pritisak pr. Klinovima se spajaju s vratilom remenice. Pera prenose okretni moment samo pomoću veze oblikom. tada se i bokovi uzdužnog klina uključe u prijenos okretnog momenta. poluge.1 Klinovi Klinovi su smješteni prednapregnuti u utor vratila i glavine i to je spoj ostvaren silom i oblikom. a stlači vratilo. Ovaj radijalni pritisak omogućuje prijenos okretnog momenta pomoću veze silom. kod pera ostvaren je čvrsti dosjed između bočnih strana pera i glavine odnosno vratila. 6. za razliku od klina gdje je taj dosjed labav. Zbog toga dolazi do gubitka centričnosti. ako okretni moment prijeđe vrijednost momenta trenja ostvarenog radijalnim pritiskom. . i sl.1 Klinovi i pera 6. Zabijanjem klina rasteže se glavina.1.

tj. u kojima uvrt u glavini naliježe na unutrašnji promjer vratila. 5h : Fo pv = ≤ pdop 0.2 Žlijebljeni spojevi Za prijenos većih okretnih momenata. slika b). slika a). a provrt u glavini ima profil koji odgovara profilu vratila. koriste se žlijebljeni spojevi. U takvom spoju vratilo ima u uzdužnom smjeru simetrično raspoređene grebene («klinove»). F p v = o ≤ pdop t ⋅lk Fo pg = ≤ p ( h − t ) ⋅ l k dop Približna metoda sa t = 0. žljebove u koje dosjedaju grebeni vratila.33 Pera i klinovi se proračunavaju na bočni pritisak. kojeg je u usporedbi s unutarnjim centriranjem teže izraditi. Za velika izmjenična i udarna opterećenja koriste se žlijebljeni spojevi s bočnim centriranjem. te izmjeničnih i udarnih opterećenja. glavina vratilo a) b) U općoj strojogradnji najviše se upotrebljavaju žlijebljeni spojevi s unutarnjim centriranjem. 5h ⋅ l k lk je korisna duljina pera: lk = l −b 6. .

35 za unutarnje centriranje.34 Žlijebljeni spojevi proračunavaju se slično kao i pera obzirom na površinski pritisak p na bočnim dodirnim površinama među grebenima vratila i žljebovima glavine. k ≈ 1. 6. Najčešći dosjedi: H7/s6. z8 Prema načinu montaže razlikujemo: Poprečne stezne spojeve Uzdužne stezne spojeve Poprečni stezni spojevi Montaža se obavlja tako da se zagrijava vanjski dio ili da se hladi unutrašnji dio. Obzirom da se zbog postupaka izrade ukupno opterećenje nejednakomjerno raspoređuje na pojedine dodirne površine. zc6 H8/s8. koji mogu prenijeti velika udarna i promjenjiva opterećenja. . x6. za6.1 Stezni spojevi Nerastavljivi stezni spojevi Stezno spajanje dijelova daje izdržljive i protiv vibracija sigurne spojeve. zb6.3 6. prilikom proračuna potrebno je uzimati u obzir i koeficijent nošenja k. t6. n8. Tako stvarni površinski pritisak na pojedinoj dodirnoj površini iznosi: p =k p T dsr h d D lt i k pdop 2T ≤ pdop d sr ⋅ h ⋅ l t ⋅ i površinski pritisak između grebena vratila i žljebova glavine okretni moment srednji promjer žlijebljenog vratila. h = (D − d)/2 unutarnji promjer vratila vanjski promjer vratila nosiva dužina žlijebljenog vratila (obično dužina glavine) broj žljebova faktor nošenja: k ≈ 1.05 za bočno centriranje dopušteni površinski pritisak. n6. x8. dsr= (d + D)/2 visina nalijeganja glavine na žlijebljeno vratilo.3. z6. Unutarnji dijelovi (osovine) imaju u odnosu na vanjske dijelove (glavine) prijeklop.

. nikako udarcem.teoretski prijeklop . Pri montaži dolazi do uglačavanja (odsjecanja vrhova neravnina). ≈2µm za polirane površine) Gv. Gu . te je nosivost manja nego kod poprečnog steznog spoja.stvarni prijeklop . Pst = P − ∆P ∆P = 2 (Gv + Gu ) .uglačavanje vanjskog Gv i unutarnjeg dijela Gu Pst P ∆P Proračun steznog spoja na osnovi cilindra s debelim ljuskama Proračun je jednak za poprečni i uzdužni stezni spoj (za poprečni stvarni prijeklop je jednak teoretskom). pa je stvarna veličina prijeklopa manja od teoretske. ≈5µm za fino brušene površine.35 Uzdužni stezni spojevi Montaža se obavlja tako da se vanjski dio nabija na unutrašnji u uzdužnom smjeru i to s prešom.gubitak prijeklopa uslijed uglačavanja (≈10µm za fino tokarene površine.

4. νv)). δv):  1  1 + δ2 v Kv = + νv   2 Ev  1 − δ v  Ku =  1  1 + δ2 u − νu   2 Eu  1 − δ u  Izjednačavanjem izraza za pritisak (p1) i (p2). . odnosno odrediti potrebni dosjed u kojemu se trebaju izraditi dijelovi koji se spajaju. 6.4 6. Prednost koničnog dosjeda je u dobrom centriranju glavine u odnosu na vratilo. Naprezanje u dijelovima koji se spajaju Unutarnji dio je opterećen tlačno. a ovise o karakteristikama materijala (Youngovom modulu elastičnosti (Eu. može se izračunati potrebni stvarni prijeklop.1 Rastavljivi stezni spojevi Rastavljivi stezni spoj s koničnim dosjedom Okretni moment se prenosi pomoću sile trenja između konično oblikovanog završetka vratila i glavine. kao što se vidi na prethodnoj slici. a vanjski dio vlačno i to tako da je maksimalno naprezanje i vanjskog i unutarnjeg dijela na njihovim unutrašnjim promjerima. Ftr = s k F Pa proizlazi da pritisak na dodirnoj površini mora biti: Fs k p= (p1) d πl µ Na dodirnoj površini stezno spojenih dijelova. te se može upotrijebiti i za veće vrijednosti okretnog momenta. Ev) i Poissonovom faktoru (νu. Potrebni površinski pritisak p se ostvaruje pomoću aksijalne sile Fp.36 Sila trenja koju izaziva pritisak na dodirnoj površini mora biti uz stupanj sigurnosti protiv klizanja veća od sile koja se javlja u pogonu i koja želi pomaknuti (izbiti ili zakrenuti) unutarnji iz vanjskog dijela. s kojom se pri montaži ostvari potrebna veza između vratila i glavine. te omjeru unutarnjeg i vanjskog promjera unutarnjeg i vanjskog dijela (δu. javlja se pritisak: Pst (p2) p= d (K u + K v ) gdje su: Ku i Kv mjere istezanja i sakupljanja dijelova u steznom spoju.

Djelovanjem aksijalne sile Fp nastupa na kontaktnim površinama između vratila i unutarnjeg prstena. itd. 4 Fp tan ( α 2 ) cos ρ p= ≤ pdop . te između glavine i vanjskog prstena površinski pritisak p koji ostvaruje potrebnu silu trenja za prijenos okretnog gibanja.) koristi konus 1:10. preporuča se upotreba do četiri stezna prstena. Kako zbog trenja opada vrijednost aksijalne sile od jednog do drugog steznog prstena za otprilike polovicu. spojki. 2 2 π ( D − d ) sin ( α 2 + ρ ) 6. remenica.4.2 Rastavljivi stezni spoj sa steznim prstenovima Stezni prsten se sastoji od vanjskog i unutrašnjeg koničnog dijela iz čelika za poboljšavanje. . jer peti stezni prsten bi prenosio otprilike jednu šesnaestinu opterećenja. koji se postavljaju u prostor između vratila i glavine. 1 D −d konus = = = 2 tan ( α 2 ) x L Iz jednadžbe ravnoteže sila može se izračunati potrebna aksijalna sila: 2Ts k sin ( α 2 + ρ ) Fp = sin ρ Dsr te slijedi površinski pritisak između vratila i glavine koji mora biti manji ili jednak dozvoljenom površinskom pritisku za materijal dijelova koji se spajaju.37 Najčešće se u općem strojarstvu (za veze zupčanika.

38

39

7. OPRUGE
Oprugama se ostvaruju spojevi s elastičnim djelovanjem kojima se uz odgovarajuću elastičnu deformaciju omogućuje akumuliranje mehaničke energije, te njeno vraćanje. Pregled opruga prema vrsti opterećenja, naprezanja i obliku:

Svojstva opruga procjenjuju se prema njihovoj karakteristici. Karakteristika opruge se dobiva snimanjem ovisnosti veličine deformacije o opterećenju, te može biti progresivna, proporcionalna i degresivna.

Krutost opruge dana je odnosom opterećenja i pripadne deformacije: c = F f , N/mm - pri opterećenju silom c = T α , N/rad - pri opterećenju momentom torzije. Rad opruge predstavljen je površinom ispod karakteristike opruge, te je općenito dan izrazom:
W = ∫ Fdf , Nmm - pri opterećenju silom W = ∫ Td α , Nrad - pri opterećenju momentom torzije.

U praksi se često susreću primjeri povezivanja opruga u opružne sisteme. Pa se opruge mogu spajati serijski, paralelno ili kombinirano. Ovisno o načinu njihovog spajanja dobivaju se različite krutosti opružnog sistema.

40

a) paralelni spoj

c = c1 + c 2

b) serijski spoj 1 1 c= + c1 c 2

c) kombinirani spoj 1 1 c= + c1 + c 2 c 3 + c 4

7.1 Fleksijske (savojne) opruge 7.1.1 Jednolisna opruga (jednostavna lisnata opruga)

Izrađuje se iz trake čeličnog lima, a napregnuta je na savijanje.

Širina b može biti konstantna ili promjenjiva. Kod jednostavne lisnate opruge promjenjive širine, širina se udaljavanjem od uklještenja smanjuje, pa se dobiva opruga jednake čvrstoće, te se time postiže ušteda materijala.
7.1.2 Složena lisnata opruga (gibnjevi)

Ako lisnatu oprugu ne izradimo kao konzolu nego kao gredu na dva oslonca, a želimo dobiti oprugu jednake čvrstoće tada se listovi slažu na sljedeći način:

ili vođenjem s vanjske strane b). 7. Prednosti tanjurastih opruga su: prijenos većih opterećenja uz manje dimenzije karakteristika opruge se može mijenjati po volji (dodavanjem ili oduzimanjem pojedinačnih tanjura) tanjuri se proizvode serijski . kojima se povećava udobnost putnika i produžuje vijek trajanja vozila. koji prenašaju opterećenje u aksijalnom smjeru.1.3 Tanjuraste opruge Tanjuraste opruge su konično oblikovani elementi. povezanih najčešće svornjakom kroz sredinu tanjura a). kao prigušni elementi. Sastavljene su od pojedinačnih tanjura. itd. a najčešće se koriste kao pritisni elementi kod valjnih ležajeva. a zadaća im je da udare na cesti ili pruzi pretvore u duge prigušene titraje.41 Koriste se kod cestovnih i željezničkih vozila.

2 Torzijske (uvojne) opruge 7. Zavojna opruga radi tangencijalnog djelovanja opterećenja mora imati vođenje. Krajevi šipke su zbog koncentracije naprezanja zadebljani i prikladno oblikovani.5 Zavojne opruge Zavojna opruga se najčešće koristi kao povratna opruga kod raznih ručica i ventila. 7. ali može biti i čahura (s vanjske strane). opruge se najčešće izvode sa zračnošću a među vojevima.1.1 Ravni torzijski štap Torzijske opruge u obliku ravne šipke kružnog presjeka koriste se za mjerenje momenta pritezanja kod momentnih ključeva. Akumuliranje energije vrši se djelovanjem vanjskog torzijskog momenta koji u opruzi izaziva savojno naprezanje.4 Spiralne opruge Služi za akumulaciju mehaničkog rada i njegovo vraćanje (npr. itd. najčešće je to jezgra kao na slijedećoj slici. elastičnih spojki. u automobilskoj industriji za prigušenje torzijskih vibracija. 7. satni mehanizam).1.42 7. Jedan kraj opruge je fiksno upet na nekakvom kućištu dok je drugi pomičan zajedno s ručicom ili ventilom. kako je prikazano na slijedećoj slici.2. . Radi izbjegavanja otpora trenja među vojevima.

b) s kružnim odsječkom. .1 Tlačne zavojne opruge okruglog presjeka žice Do promjera žice od 10 mm. što je nedopustivo. Ovdje će se nešto više reći samo o tlačnim i vlačnim zavojnim oprugama s okruglim presjekom žice koje se u praksi najčešće susreću. pa se zadnji zavoj može brusiti i priljubiti uz prethodni ili izvesti položeno. Završetak opruge treba oblikovati tako da djelovanje opterećenja bude u osi opruge. 7. c) šesterokut. Na slijedećoj slici prikazana je deformacija ove opruge.2. d) kvadrat.43 a) ekscentar. Najveća dopuštena sila kojom opruga smije biti opterećena je označena s Fn. opruga se mota u hladnom. e) trokutasto ozubljenje 7. da između zavoja više ne bi bilo zračnosti. Vidljivo je da bi sila Fmaks izazvala takvu deformaciju. onda bi prestalo elastično djelovanje opruge.2.2 Zavojne torzione opruge Nastaju tako da se žica ovije oko valjka (pa dobijemo cilindrične zavojne opruge) ili oko konusa ( pa dobijemo konične zavojne opruge). pri čemu ostaje među zavojima minimalna zračnost smin.2. a iznad toga u toplom stanju.

Slika a) prikazuje vlačnu oprugu koja je motana s predopterećenjem pri čemu je tijelo opruge dužine Lmin (vojevi naliježu jedan na drugi).2. pod b) opruga je opterećena silom većom od sile predopterećenja.44 Ispitivanja su pokazala da su u točki koja je s unutrašnje strane najbliža osi opruge maksimalna naprezanja. D F m 8D F T m τt = = 32 = d π Wo πd 3 16 7. te se mota u hladnom stanju za promjere žice manje od 17 mm. . e − 0. Pa maksimalno uvojno naprezanje mora biti manje od dozvoljenog: τ max = kτt ≤ τdop gdje je: k . Krajevi opruge oblikovani su za prihvaćanje opterećenja i završavaju ušicama. e= m k= + e −1 e d τt . a pod c) opterećena je najvećim dopuštenim opterećenjem pri čemu opruga poprima najveću dopuštenu dužinu Lmaks.2. 25 0.2 Vlačne zavojne opruge okruglog presjeka žice Može se oblikovati bez ili s predopterećenjem.faktor povećanja naprezanja na unutrašnjoj strani opruge. 615 D .naprezanje na srednjem promjeru opruge Dm. a za veće promjere i veća opterećenja mota se u toplom stanju.

Pri konstruiranju treba voditi računa da se omogući deformacija (širenje) gume. ove opruge se koriste kod većih opterećenja. To svojstvo gume koristi se kod opruga za prigušenje titraja i udara izazvanih radom stroja. već će dio energije biti pretvoren u toplinu trenja te tako predstavljati prigušenje opruge. unutarnjeg trenja.). a unutarnji smanjuje). odbojnici željezničkih vagona. Radi postojanja trenja neće rad akumuliran prilikom opterećenja biti u cijelosti vraćen prilikom rasterećenja. tj. osim elastičnosti ima svojstvo tzv. te sprječavanja njihovog prenošenja na temelj ili ostali dio konstrukcije. pa brzo dolazi do njenog starenja. pri čemu pod djelovanjem tlačnog opterećenja dolazi do smanjenja visine. . koji se dodiruju kosom plohom. javlja se progib f (vanjski se promjer prstena povećava. Metalni dio opruge služi za prihvaćanje i ravnomjerni raspored opterećenja. 7. Radi mogućnosti velikog prigušenja.4 Gumene opruge Guma kao materijal. posebno udarnih ( npr.45 7. itd. valjaoničkih stanova. što znači da se pod djelovanjem opterećenja deformira i zagrijava. Na gumu loše utječu povišena temperatura i svjetlost. nagnutom pod kutem α. kod preša. čime se dio akumulirane energije pretvara u toplinu i prenosi na okolinu.3 Tlačno-vlačne opruge Prstenasta opruga je sastavljena od vanjskih i unutarnjih prstena.

itd. zupčanici. Vratila. Č3230. Č3130. osovina kormila. Vratila su opterećena na savijanje i uvijanje. Za prijenos snage sa brodskog motora na propeler služi osovinski vod (ne brodsko vratilo) koji. naziva se transmisija.1 Proračun osovina σs = σ M s max ≤ σdop = gr Wx s potr b1b2 R −1 β ks gdje je: za rotirajuće osovine mjerodavna dinamička čvrstoća σ gr = R D = bDR −1 = za mirujuće osovine mjerodavna granica tečenja σ gr = R t . osovina motora (turbine.. čime se smanjuje koncentracija naprezanja. Č1730. npr. Vanjske sile (na zupčanicima. ili općenito pogonska osovina. koljenasta osovina. Uobičajeno je umjesto naziva vratilo primijeniti naziv osovina kad god je iz samog opisa jasno da se radi o elementu opterećenom na torziju. Č1221. . Č0745 Čelici za poboljšavanje: Č1530. Materijali koji se koriste za izradu osovina i vratila su: Konstrukcijski ugljični čelici: Č0445. osovina reduktora. Č4320 Posebna pozornost kod izrade osovina i vratila poklanja se prijelazima s manjeg na veći promjer i žljebovima. Č0645. pored momenta torzije.1. OSOVINE I VRATILA Osovine nose na sebi mirujuće ili rotirajuće strojne dijelove kao što su remenice. pumpe. Na slici je prikazan pravilan oblik prijelaza s manjeg na veći promjer i pravilan oblik žlijeba. ali se ovi dijelovi stalno okreću te uvijek prenose okretni moment. kardanska osovina.. Vratila na sebi nose strojne dijelove kao i osovine.46 8. remenicama. 8. odnosno niz vratila za prijenos okretnih momenata na veće udaljenosti.…. Rukavci su dijelovi osovina i vratila koji dosjedaju u ležajevima.) uzrokuju reakcijske sile u ležajevima koje s vanjskim silama uzrokuju momente savijanja u poprečnim presjecima. Č3830 Čelici za cementiranje: Č1220. Osovine su opterećene samo na savijanje i ne prenose okretni moment.1 Proračun i dimenzioniranje osovina i vratila Većina osovina i vratila se mogu u praksi smatrati nosačima na dva ili više oslonca (ležaja). One mogu mirovati. Č5420. prenosi i znatnu aksijalnu silu – poriv propelera. 8.). ili da rotiraju zajedno sa strojnim dijelovima pričvršćenim na njima. Na tim mjestima osovine i vratila su obrađeni bolje nego na drugim mjestima. Č4120. rotori. Č0545. tako da se na njima smješteni strojni dijelovi okreću.

što proizlazi iz izraza za promjer osovine dx na udaljenosti x od ležaja (oslonca): dx = 3 32 ⋅ FA ⋅ x = C ⋅ x1 3 π ⋅ σdop Paraboloid se aproksimira nizom valjaka.47 Na sljedećoj slici je prikazano da ako osovine rotiraju da su onda dinamički opterećene ciklusom s koeficijentom asimetrije r = -1. pa osovina poprima uobičajeni izgled. τ t = Wx Wo τt = .1. 8.3 Proračun vratila a) Približni proračun (samo na torziju) T ≤ τdop Wo b) Točniji proračun prema ekvivalentnim naprezanjima M T σs = s . 8. ali sada s optimalnom težinom.2 Dimenzioniranje osovina Teoretski se svi presjeci osovine mogu dimenzionirati tako da u svakom od njih vlada jednako idealna osovina (osovina jednake čvrstoće).1. Teoretski oblik im je naprezanje uslijed savijanja kubni paraboloid. bez obzira na karakter vanjskog opterećenja (statičko i li dinamičko).

3.4 σ gr τ gr . u kojima se pretpostavlja da je čvrstoća upitna. zajedno s masama koje su na njima smještene.48 2 σ bb R α  σekv = σs2 +  o τt  ≤ σdop = gr = 1 2 −1 s potr β kss potr  2  gdje je: αο – odnos mjerodavnih karakteristika čvrstoće pri savijanju i torziji αo = Najčešće je αo = 8. . Prilikom rotacije uz to dolazi radi neuravnoteženosti masa i do dodatnih impulsa opterećenja. povećavajući stalno amplitudu titraja. sve do loma. kritičnim presjecima. tzv. sada je moguće i preciznije odrediti dinamičku čvrstoću u pojedinim presjecima. kvalitete površine i druge. 3 Kontrolni proračun čvrstoće osovina i vratila Nakon približnog određivanja dimenzija osovine ili vratila i njihovog cjelokupnog oblikovanja. te kosi položaj rukavca. 8.simetrični ciklus savijanja i mirnu torziju). Ovo međusobno zakretanje presjeka posebno je značajno kod dugih vratila. Ona se procjenjuje korigirajući dinamičku čvrstoću materijala osovine ili vratila za utjecaje koncentracije naprezanja. Rezonantnu brzinu vrtnje nazivamo fleksijskom kritičnom brzinom vrtnje. kada ova promjena oblika vratila može dovesti do nepovoljnih torzijskih titraja strojnih dijelova montiranih na vratilu. mjesta na kojima je vratilo osljabljeno zbog utora za pero. 4 . Osim toga zbog djelovanja okretnog momenta dolazi do međusobnog zakretanja presjeka vratila. mora se izvesti još i kontrola njihove čvrstoće. 8.…). Naime. Uz nemiran rad vibrirat će osovina ili vratilo. dimenzija presjeka. Zato je potrebno kod zahtjevnijih pogona pored kontrole čvrstoće provjeriti i progib.2 Deformacije osovina i vratila Pod djelovanjem opterećenja se osovine i vratila deformiraju.1.3 Kritična brzina vrtnje 8. To su presjeci u kojima opterećenja i koncentracija naprezanja poprimaju velike vrijednosti (prijelazi s manjeg na veći promjer.1 Fleksijska kritična brzina vrtnje Osovine i vratila. Djelovanjem neke vanjske sile osovine i vratila će se elastično deformirati i započet će vibrirati s nekakvom vlastitom frekvencijom. osim preciznijeg izračuna naprezanja. predstavljaju fleksijske opruge. Kontrola čvrstoće provodi se samo u pojedinim. žljebovima. Ako se sada slučajno poklopi pogonska brzina vrtnje s frekvencijom vlastitih titraja sustava koji tvore osovina ili vratilo s masama smještenim na njima. (za najčešći način opterećenja . Uslijed toga može doći do primjerice odstupanja u zahvatu kod zupčanih prijenosnika ili do zagrijavanja u kliznim ležajevima zbog rubnog pritiska. i to zbog djelovanja momenta savijanja i zbog djelovanja momenta uvijanja Zbog djelovanja momenta savijanja prvotno ravna geometrijska linija osi osovine ili vratila poprima zakrivljeni oblik. dolazi do pojave rezonancije.

49 8. masa sustava. . Fleksijska i torzijska kritična brzina vrtnje se mogu izračunati iz karakteristika vibrirajućeg sustava. Ako ta kolebanja okretnog momenta odgovaraju brzini vrtnje dolazi i kod torzijskih vibracija do rezonancije. Brzinu vrtnje pri kojoj se to dogodi nazivamo torzijska kritična brzina vrtnje.3. krutost vratila. Osovine i vratila nastoje se dimenzionirati tako da izračunate kritične brzine vrtnje leže uz dovoljnu sigurnost iznad ili ispod stvarne pogonske brzine vrtnje. kao što su: progib vratila. itd.2 Torzijska kritična brzina vrtnje Vratilo s masama koje su na njemu smještene ravna je torzijska opruga. koja će početi vibrirati torzijskim titrajima ako dođe do kolebanja okretnog momenta.

50 9. LEŽAJEVI Ležajevi služe za prenošenje sile između dijelova koji se nalaze u relativnom gibanju jedan prema drugome. bačvice ili µm. Obzirom na smjer djelovanja opterećenja ležajevi se dijele na: Radijalne ležajeve Aksijalne ležajeve Opterećenje je okomito na os ležaja Opterećenje djeluje uzduž osi ležaja . valjci. iglice) promjera 2 do 50 mm. Obzirom na vrstu trenja u ležaju dijele se na: Klizne ležajeve djeluju na principu trenja klizanja Valjne ležajeve djeluju na principu trenja valjanja Između dijelova u relativnom gibanju nalazi se Između dijelova u relativnom gibanju nalaze se samo tanki sloj ulja (uljni film) debljine 2 do 50 valjna tijela (kuglice. konusi.

Obzirom na podmazivanje razlikuju se slijedeće vrste trenja: Suho trenje .1. Granično trenje – pri kojem se površine nalijeganja koje na sebi imaju tanki granični sloj oksida. ali ne direktno nego preko graničnih slojeva Tekuće trenje – pri kojem se površine nalijeganja ne dodiruju. ili onemogućuje gibanje (trenje mirovanja – statičko trenje). a vrhove neravnina njihovih površina razdvaja tanki sloj fluida.ako se potrebni pritisak za nošenje stvara samo gibanjem tijela. podmazivanje i maziva Trenje je otpor koji se javlja između površina nalijeganja dvaju tijela i koji se suprotstavlja međusobnom gibanju klizanjem. pa se i jedni i drugi primjenjuju s mnogo uspjeha. kotrljanjem ili valjanjem (trenje gibanja – kinetičko trenje). Mješovito trenje – pri kojem se površine nalijeganja dodiruju. nečistoća ili maziva dodiruju u točkama gdje je probijen granični sloj (tanki sloj maziva na površini nalijeganja čije se osobine. vibracija i šumova) • Manja neosjetljivost na nečistoće • Mogući širi rasponi zračnosti (grublje tolerance) • Moguća dvodjelna izvedba (olakšava montažu) Prednosti valjnih ležajeva • Malo trenje kod pokretanja • Standardne dimenzije • Mala širina i težina • Dovoljno je malo maziva i jednostavno je održavanje • Moguć rad u svim položajima Nedostaci valjnih ležajeva • Komplicirana izvedba i proizvodnja • Ne podnose udarce i vibracije. Tekuće trenje može biti: hidrodinamičko trenje . ili hidrostatičko trenje – ako se potrebni pritisak za nošenje stvara pumpom s posebnim pogonom. Prednosti kliznih ležajeva • Jednostavna konstrukcija i proizvodnja • Velika površina uljnog filma ⇒ dobro prigušivanje udaraca.1 Trenje.51 Klizni i valjni ležajevi se nadopunjuju u svojstvima i karakteristikama. vlage. Trenje koje pri tome nastaje uzrokovano je žilavošću (viskozitetom) nosivog međusloja. zbog utjecaja molekularnih sila površine nalijeganja (čvrstog tijela) znatno razlikuju od osobina maziva izvan tog sloja).1 Klizni ležajevi 9. .pri kojem se fizikalno čiste površine nalijeganja (bez oksidacijskog sloja. sloja vlage niti bilo kojeg drugog stranog sloja) dodiruju u pojedinim točkama. šumove ne prigušuju nego ih izazivaju • Znatno veći vanjski promjer nego kod kliznog ležaja • Potrebne finije tolerance kod ugradnje • Dvodjelna izvedba praktički neizvediva Nedostaci kliznih ležajeva • Znatno trenje kod pokretanja i vrlo malih brzina • Zahtjevaju urađivanje i pažljivo održavanje • Osjetljivi na nedostatak podmazivanja • Konstrukcije za vertikalne osovine dosta komplicirane • Poteškoće kod brtvljenja 9.

To je mjera za trenje u fluidima. Daljnjim povećanjem brzine gibanja granični slojevi zahvaćaju i povlače za sobom mazivo koje ulazi između dva granična sloja – tekuće trenje. Osnovno svojstvo maziva važno za proces podmazivanja je viskoznost. te se konačno granični slojevi sasvim izdignu i klize jedan po drugome – mješovito trenje. svojstvo fluida da se suprotstavlja promjeni oblika koji zauzima. Ako se u prostoru između dvije ravne ploče. nalazi fluid. a izražava se tangencijalnim naprezanjem između slojeva fluida koji se relativno pomiču. Pri manjim brzinama i većim opterećenjima dijelova u relativnom gibanju dolazi do mjestimičnog probijanja graničnog sloja – granično trenje. Povećanjem brzine probijanja su sve rjeđa. tj. onda će brzina graničnih slojeva fluida biti jednaka brzini ploča. Na slici je prikazana Stribeckova krivulja kojom se pokazuje ovisnost faktora trenja o brzini pomicanja slojeva.52 Suho trenje u praksi ne postoji (uvijek postoji tanki oksidacijski sloj). Tangencijalno naprezanje uslijed smicanja u ravninama paralelnim s pločama proporcionalno je brzini pomicanja slojeva. od kojih jedna miruje a druga se pomiče brzinom v paralelno s prvom. a brzina ostalih slojeva fluida mijenjati će se linearno od 0 do v. a obrnuto je proporcionalno udaljenosti dvaju slojeva: v τ=η h ili općenito: dv τ=η x dy .

Promjena dinamičke viskoznosti s temperaturom. a predstavlja omjer dinamičkog viskoziteta i gustoće maziva. za normalna mineralna ulja standardne gradacije. daje se u dijagramu s ordinatom u logaritamskom mjerilu. . Područje važenja dijagrama (Vogel-ove formule pomoću koje je nacrtan dijagram) je od 10 do 130oC. koji nema fizikalni smisao.53 Faktor proporcionalnosti η naziva se dinamički viskozitet. Jedinica za dinamički viskozitet je Pa ⋅ s (Pascal-sekunda). te apcisom 1 (T + 95o C ) . dy η= τ dv x Dinamička viskoznost maziva je ona sila otpora relativnom gibanju između dva sloja tekućine veličine 1 m2. Postoji čitav niz različitih izraza kojima se opisuje ta zavisnost. koji se na međusobnoj udaljenosti od 1 m gibaju relativnom brzinom od 1 m/s. postoji i kinematički viskozitet. Viskoznost maziva se također mijenja s temperaturom. Osim dinamičkog. η ν= ρ Jedinica za kinematički viskozitet je m 2 s .

54 9. a time i postojanje hidrodinamičkog pritiska. . „uljnog klina“. Ovo potonje zahtijeva egzistenciju tzv. nosivi uljni film se među kliznim površinama stvara automatski. ako je među kliznim površinama dovoljno velika relativna brzina klizanja v i ako klizne površine imaju oblik klina. Iz jednadžbe je vidljivo da je promjena pritiska.2 Hidrodinamička teorija podmazivanja Kod hidrodinamičkog podmazivanja. Promjenu pritiska u sloju maziva u smjeru relativne brzine klizanja dviju površina opisuje Reynoldsova jednadžba: dp h −h = 6ηv 3 m h dx gdje je hm udaljenost dviju površina na mjestu maksimalnog pritiska.1. i ako nisu međusobno paralelne (h ≠ hm). u sloju maziva moguća samo ukoliko se površine relativno gibaju.

Dakle. pri kratkotrajnom radu ležaja na suho ne smiju dopustiti zaribavanje. Taj pritisak je tim veći što je veća brzina vrtnje rukavca.1. otpornost na temperaturu i koroziju i moraju dobro voditi toplinu. pri čemu raste pritisak u ulju. Prostor između rukavca i blazinice mora biti ispunjen mazivom. ne smiju bubriti. Površina rukavca tlači ulje u klinast procjep. Kod zamišljene beskonačno velike brzine vrtnje rukavac bi čak centrično rotirao u blazinici (slika d).4 Ležajni materijali Ležajni materijali moraju imati dobra antifrikcijska svojstva.55 9. moraju se dati dobro uglačati i omogućiti dobru prionljivost ulja. pa mješovito trenje prelazi na taj način u tekuće trenje. U stanju mirovanja rukavac promjera d leži u blazinici ležaja promjera D (slika a). te je s tim ostvaren klinasti oblik kliznih površina. tj. te smanjuje ekscentričnost e = Z/2 – h0. Daljnjim rastom brzine vrtnje povećava se debljina uljnog filma h0 u točki A. moraju se dati dobro urađivati (uhodavati) s materijalom rukavca. Kad se rukavac započne okretati. ekscentricitetom. 9. koji rukavac premješta (ekscentrično) u jednu stranu (slika b) i pokušava odvojiti rukavac od ležaja.1. Rukavac i blazinica se dodiruju u točki A.3 Radijalni klizni ležaj Kod radijalnog kliznog ležaja uvjeti za postojanje hidrodinamičkog pritiska u sloju maziva ostvareni su zračnošću ležaja. . Pored toga moraju se što jednoličnije rastezati s povećanjem temperature. rukavac je u odnosu na blazinicu postavljen s ekscentritetom e = Z/2. Na sljedećoj slici prikazan je način nastajanja nosivog uljnog sloja. Dostizanjem prijelazne brzine vrtnje nk pritisak u ulju se poveća dovoljno da razdvoji rukavac od ležaja (slika c). debljina uljnog sloja u točki B je Z = D – d. moraju imati odgovarajuću dinamičku čvrstoću. Na sljedećoj slici prikazana je raspodjela hidrodinamičkog pritiska u radijalnom kliznom ležaju. suho trenje prelazi u mješovito trenje. tj.

• Sada se može izračunati srednja apsolutna zračnost: Z = ψd • Na osnovu ovako proračunate prethodne srednje apsolutne zračnosti biramo dosjed koji ima približno jednaku srednju zračnost. pa imamo bimetalne ili trimetalne blazinice.. Materijal ležaja se odabire iz tablice na osnovi površinskog pritiska i obodne brzine F rukavca.6 i 1. db Određivanje dosjeda između blazinice i rukavca • Prethodna relativna zračnost se može izračunati prema iskustvenoj formuli Vogelpohla ψ = 0. • Sada se mogu izračunati stvarne vrijednosti zračnosti (za odabrani dosjed): Z + Z max Zs = min 2 Z ψ= s d Određivanje potrebne debljine uljnog sloja: h0 = ( h1 + hν + hκ ) S h1 – utjecaj hrapavosti blazinice i rukavca hν .005 – faktor tekućeg trenja α – koeficijent prijelaza topline s ležaja na zrak tL – temperatura ležaja t0 – temperatura okoline tu = tL = t0 + µFv αA .56 Ne postoji materijal koji udovoljava svim ovim zahtjevima.8 ⋅ 10 −3 4 v . gdje se obodna brzina v uvrštava u m/s.1. 9.5 Proračun radijalnih kliznih ležajeva Polazi se od poznatog promjera ležaja (jednak promjeru vratila) i poznatog opterećenja...2. gdje se ϕ uzima u granicama između 0. Bijele kovine (ležajne legure na bazi kositra i olova) i različite vrste bronci su materijali koji zadovoljavaju većinu navedenih zahtjeva i najčešće se koriste. Kako se radi o skupim ležajnim materijalima oni se postavljaju u ležajne blazinice u tankom sloju.001 . p = . Izbor širine: b = ϕd .uzima u obzir zakrivljenje rukavca u ležaju S – stupanj sigurnosti (1..5) • relativna debljina uljnog sloja: 2h δ= 0 Z Određivanje temperature ležaja • U ustaljenom pogonu (kada je postignuta ravnoteža između proizvedene topline i topline koja se predaje okolini) može se pisati: µFv = αA ( t L − t 0 ) snaga trenja odvedena toplina µ = 0. 0.1..uzima u obzir kut između ležaja i rukavca hκ ..

9.6.57 • Iskustveni podaci: α = 7 + 12 v z .1. vz – brzina strujanja zraka Površina ležaja . gdje odrivni ležaj brodskog voda vratila preuzima cjelokupnu porivnu silu.srednja relativna zračnost ω . . ako to nije slučaj treba predvidjeti dodatno hlađenje. koja djeluje na brod.kutna brzina rukavca • Sommerfeldov broj određujemo iz dijagrama u ovisnosti o ϕ i δ.A = f Lbd fL – faktor koji ovisi o izvedbi ležaja.1 Hidrodinamički ležaj Kod aksijalnih kliznih ležaja uljni klin se postiže uz pomoć određenog broja segmenata s nagibom u smjeru obodne brzine. koje moraju preuzeti aksijalni ležajevi. Izbor ulja • Ulje se bira na osnovu potrebnog dinamičkog viskoziteta kojeg određujemo iz Sommerfeldovog broja: pψ 2 pψ 2 So = ⇒η= So ω ηω p – srednji pritisak ψ . W ( m 2 K ) . tu – temperatura ulja.1. ne bi smjela prelaziti 60oC. To je posebice slučaj u brodskom pogonu.6 Aksijalni (uporni) ležaj Vratila mnogih strojeva i uređaja opterećena su značajnim uzdužnim silama. i kreće se u granicama između 20 i 40. 9.

13 – radijalni ležajevi 14 – donje kućište ( postolje) ležaja 15 . Kod Michellovog ležaja kružno postavljeni segmenti sami se postavljaju u potrebni kosi položaj Na sljedećoj slici je prikaana konstrukcijska izvedba odrivnog (Michellovog) ležaja. 9 – gnijezda s kuglastom površinom 10. Ovakvi se ležaji i danas koriste pri gradnji vodnih turbina.gornje kućište ležaja 16 – poklopac ležaja . 7 – nosači segmenata 8. 11 – brtva 12. 5 – segmenti za vožnju natrag (naprijed) 6. 3 .stražnja (prednja) prirubnica odrivnog vratila 4.58 Na prethodnoj slici je prikazan aksijalni klizni ležaj s čvrstim segmentima. ali su ih u svim ostalim primjenama potpuno istisnuli aksijalni klizni ležajevi sa samoudesivim segmentima – Michellovi ležajevi.greben odrivnog vratila 2. Pozicije: 1 .

a zatim otječe van. koji onemogućuje njihov međusobni dodir.6.2 Valjni (kotrljajući) ležajevi Prema smjeru djelovanja sile: a) Radijalni ležaj – prenosi isključivo radijalna opterećenja – primjer na slici b) valjkasti ležaj b) Aksijalni ležaj – prenosi isključivo aksijalna opterećenja – primjer na slici c) aksijalni kuglični ležaj c) Uporni kuglični radijalni ležaj – prenosi radijalna i djelomično aksijalna opterećenja – primjer na slici a) radijalni kuglični leđaj Valjna tijela su jednostavna geometrijska tijela. a) kuglični ležaj – prenosi radijalna i djelomično aksijalna opterećenja b) valjkasti ležaj – prenosi isključivo radijalna opterećenja . Uz pravilnu konstrukciju trošenja praktički i nema 9.2 Hidrostatski ležaj Pumpom se tlači ulje među klizne površine. a smještena su u kavezu.1.59 9.

2. Za slučaj kada je ležaj opterećen samo s radijalnom silom tada je x = 1.ekvivalentno opterećenje Faktor V ovisi o tome da li unutarnji prsten miruje ili se okreće. bez pojave oštećenja uslijed zamora.faktor vijeka trajanja 500 Lh – željeni vijek trajanja ležaja u satima. Dinamička nosivost. Dinamička nosivost se određuje pomoću slijedećeg izraza: f C = L Fe fn ft Lh . ukoliko miruje njegova je vrijednost najčešće jednaka 1. 3 . x – radijalni faktor y – aksijalni faktor F F Općenito njihove vrijednosti ovise o tipu ležaja te o odnosu a i a . a y = 0.1 Proračun ležaja Statička nosivost. C je ono opterećenje uz koje 90% ležajeva istog tipa postigne jedan milijun okreta.01% promjera valjnog tijela. Tablične vrijednosti se dobivaju eksperimentalno i nalaze se u katalozima proizvođača. Fr – radijalna sila . Potrebni podaci o Fr C O faktorima x i y nalaze se u katalozima proizvođača. podnosi manja odstupanja od centričnosti e) igličasti ležaj – prenosi velika radijalna opterećenja Kavezi valjnih tijela a) kavez za kuglice b) kavez za valjčiće 9. CO je ono opterećenje koje izaziva deformaciju od 0. Za svaki tip ležaja ova vrijednost se nalazi u tablicama. za t ≤ 100o C ⇒ f t = 1 fn = ε Fe = VxFr + yFa . 5000 – 10000 h ε – eksponent vijeka trajanja ε = 3 za kuglične ležajeve ε = 10/3 za valjkaste ležajeve fL = ε 33. ukoliko se okreće V=1.faktor brzine vrtnje n n – brzina vrtnje.60 c) konični ležaj – prenosi radijalna i aksijalna opterećenja d) bačvasti ležaj – samoudesiv. okr/min ft – faktor utjecaja temperature.2.

. 9.2 Označavanje valjnih ležajeva Osnovna oznaka valjnih ležajeva prema DIN 623 je sastavljena od odgovarajuće kombinacije brojeva i slova. ovisno o tipu i opterećenju. Vijek trajanja kotrljajućih ležajeva je onaj vremenski period tijekom kojeg ležaj uz pravilan rad i pravilno održavanje ostaje funkcionalano sposoban. dva su osnovna uvjeta za dimenzioniranje: C Oračunski < C Otablični i C računski < C tablični . obično se kreće od 5000 sati do 10000 sati. a vijek trajanja ležaja.61 Fa – aksijalna sila Dakle.milijuna okretaja P Kod konstantnog broja okretaja n. Vijek trajanja se procjenjuje prema iskustvenoj jednadžbi: ε C  L =   . vijek trajanja se može proračunati u satima: 106 ⋅ L Lh = 60 ⋅ n Dobivene vrijednosti su orijentacijske.2.

9. 3. odnosno serija visine za aksijalne ležajeve (brojevi 7.vanjskom promjeru ležaja D pridodaje odgovarajuću širinu (za radijalne ležajeve) ili visinu (za aksijalne ležajeve).62 Prvi broj ili slovo u osnovnoj oznaci predstavlja tip ležaja: 0-dvoredni kuglični s kosim dodirom 1. 3.stožasti 4.dvoredni ili višeredni valjkasti QJ.jednoredni kuglični s kosim dodirom 8. 01=12 mm. 9.prilagodljivi kuglični 2-radijalni i aksijalni bačvasti 3. 1. 17 mm < d < 480 mm ⇒ stvarni promjer se dobiva tako da se brojčana vrijednost u oznaci pomnoži s faktorom 5. 0.kuglični s dodirom u 4 točke Drugi i treći broj zajedno predstavljaju dimenzijsku seriju: Treći broj – serija vanjskog promjera (brojevi 8. 2. 03 = 17 mm. 4) – unutarnjem promjeru ležaja d pridodaje odgovarajući vanjski promjer ležaja D.jednoredni valjkasti NA. 4. 2. 1.jednostavni dvoredni kuglični 5.igličasti NN. Drugi broj – serija širine za radijalne ležajeve (brojevi 0. Zadnja dva broja osnovne oznake označavaju unutrašnji promjer ležaja d: d < 17 mm ⇒ 00=10 mm. d > 480 mm ⇒ promjer provrta je označen u milimetrima.aksijalni kuglični 6.jednostavni jednoredni kuglični 7. 1) . .aksijalni valjkasti N. 02 = 15 mm. 5).

10.1.2 Spojka s gumenim obručem (Periflex spojka) 10. ako gonjeno vratilo zaostaje za pogonskim. 10.1 Čvrste spojke – spajaju dva vratila u jednu cjelinu.2.3 Kolutna (tanjurasta) spojka 10.1 S konstantnim punjenjem 10.4. 10.1.koje kruto prenose okretni moment (bez značajnijeg uvijanja) 10.1.1 Spojke za kompenzaciju uzdužnih pomaka 10.3. SPOJKE Spojke služe za stalno ili povremeno spajanje dvaju vratila u svrhu prenošenja okretnog momenta.5. hidrauličko. te mogu prenositi i moment savijanja 10.3 Spojke za kompenzaciju kutnih pomaka 10.2 Elastične spojke – dozvoljavaju kutno uvijanje između vratila i elastično prenose okretni moment.1 Spojke za upuštanje u rad – povezuju dijelove tek kad pogonsko vratilo postigne određenu brzinu vrtnje 10.1. Uključivanje može biti: mehaničko.1.2.3.1.4 Spojke za kompenzaciju kutnih i poprečnih pomaka 10.1.2.1.5.2.prenose okretni moment samo ako postoji razlika kutnih brzina pogonskog i gonjenog dijela spojke. pneumatsko i elektromagnetsko.2 Višelamelna pločasta tarna spojka s mehaničkim uključivanjem 10.2 Školjkasta (oklopna) spojka 10.1.1.1.1 Spojka s čeličnim opružnim trakama (Malmedie-Bibby spojka) 10.3. ali dozvoljavaju male aksijalne.2 Sigurnosne spojke – štite od preopterećenja.2.1.4.2 Spojka sa zavojnim oprugama (Cardeflex spojka) 10.2.2.2.2 Kompenzacijske (pomične) spojke – prenose okretni moment kruto.2.1 Jednolamelna pločasta tarna spojka s mehaničkim uključivanjem 10. Obično mogu kompenzirati i manje poprečne i aksijalne pomake.63 10.3 Tarne spojke – okretno moment prenose trenjem.1. kutne ili poprečne pomake među vratilima.3 Elektrodinamičke (indukcijske) spojke . tj.2.1.2 S uređajem za punjenje i pražnjenje 10.2 Prigušne elastične spojke 10.2. oštećenja ili loma ostale dijelove prijenosnika ili strojeva 10.1 Čahurasta spojka 10.4 Hidrodinamičke spojke .2.1 Pločaste tarne spojke 10.1 Neelastične spojke .3.1 Akumulacijske spojke 10. Upotrebljavaju se kao uključno – isključne spojke za povremeno uključivanje radnog stroja u pogon.2 Spojke za kompenzaciju poprečnih pomaka 10.5 Specijalne spojke 10.1 Spojka s gumenim ulošcima (Wülfel-Elco spojka) 10.5.2 Konične tarne spojke 10. Dijelimo ih prema primjeni i konstrukcijskim karakteristikama u nekoliko grupa i podgrupa: 10.1.1. 10.

1. 10. standardi navode i dozvoljenu vrijednost okretnog momenta kojeg spojka može prenijeti.1. a nedostak je teško uravnoteženje.1 Čvrste spojke 10. Prednosti ove spojke su laka montaža i demontaža (bez potrebe pomicanja vratila).1 Neelastične spojke 10. čije se polovice stežu po dužini vratila vijcima.3 Kolutna (tanjurasta) spojka .1.1.1.2 Školjkasta (oklopna) spojka Sastoji se od dvodjelnog oklopa.1 Čahurasta spojka Dobre strane: jednostavna konstrukcija i mali vanjski promjer Loše strane: složena montaža i demontaža (uz potrebu znatnog pomicanja vratila) 10. Dimenzije ove spojke su standardizirane.64 10. čime se ostvaruje potrebni pritisak na vratilo.1.1.

Na slici je prikazana dvodijelna kandžasta spojka čiji dijelovi a i b imaju s čeone strane po tri kandže. 10.1.1 Spojke za kompenzaciju uzdužnih pomaka Ove spojke kompenziraju uzdužne dilatacije vratila.1. . Okretni moment se prenosi preko veze oblikom. Nedostak ove spojke je veliki vanjski promjer spojke. te standardi navode i dozvoljenu vrijednost okretnog momenta kojeg spojka može prenijeti. Dilatacijske spojke izjednačuju dilatacije međusobnim uzdužnim pomicanjem svojih polovica. temperaturnih rastezanja ili grešaka pri izradi ili montaži.2 Spojke za kompenzaciju poprečnih pomaka Primjer spojke za kompenzaciju eventualnih poprečnih pomaka između vratila je Oldham spojka. Dimenzije spojke su standardizirane. Ti pomaci su posljedica okretanja. koje s malom zračnošću ulaze jedna u drugu.1. uglavnom izazvane pogonskim temperaturama. Okretni moment se prenosi trenjem te oblikom preko dosjednih vijaka.2 Kompenzacijske (pomične) spojke Kompenzacijske spojke se koriste kada je potrebno pri prijenosu okretnog momenta dopustiti pomake između vratila. Na desnoj slici je trodimenzionalni prikaz jednog dijela spojke. 10. Primjer dilatacijske spojke je kandžasta spojka. a prednost je relativno laka montaža. 10. Radi centriranja na jednom kolutu spojke imamo prstenasto ispupčenje.65 Sastoji se iz dva koluta spojena s dosjednim vijcima. a mogu biti uzdužni (aksijalni). poprečni ili kutni. a u drugom isto takav žlijeb.2.2.

sa svojim izdancima (8) i (9). Sastoji se od centralnog dijela u obliku kugle (1) koja je probušena tako da su rupe (2) i (3) pod pravim kutom.66 Položaj pogonske i gonjene strane spojke je fiksiran.3 Spojke za kompenzaciju kutnih pomaka Ove spojke prenose okretni moment preko vratila koja međusobno zatvaraju kut. Na prethodnoj slici je prikazan jednostavni kardanski zglob.2. pa centralna ploča kliže po svornjacima. Preko čahura se navlače cilindrični obruči (10) i (11) čiji je zadatak da drže vilice sklopljene. a koji se u tijeku pogona može mijenjati. . U te rupe ulaze vilice (4) i (5) odgovarajućih čahura (6) i (7). tj spojka s križnim zglobom.1. s njima su fiksirani i pripadajući im svornjaci. Središte ploče rotira kutnom brzinom dvostruko većom od kutne brzine vratila. Takva spojka je kardanski zglob. 10. pa je radi smanjivanja centrifugalne sile treba izraditi čim lakšom.

nejednolikost okretanja potrebno je ugraditi međuvratilo s dva zgloba. preduvjet za to je da su oba kuta nagiba α jednaka. Najveći dozvoljeni kutni pomak između vratila je do 30o. . ono se giba nejednoliko: cos α ω2 = ω1 1 − sin 2 ϕ1 sin 2 α te mu se kutna brzina vrtnje u tijeku jednog okreta kreće unutar granica: ω1 ≤ ω2 ≤ ω1 cos α cos α Da bi se izbjegla. ali se ta nejednolikost poništi u kardanskom zglobu (2).67 Zbog nagnutosti gonjenog u odnosu na pogonsko vratilo. Međuvratilo se zbog djelovanja kardanskog zgloba (1) vrti nejednoliko.

te da na sebe preuzmu kolebanja okretnih momenata u tijeku rada i udarna opterećenja uslijed naglih ubrzanja strojeva. 8) kolutova (9. 8) postoji radijalna zračnost z pa je s time omogućeno radijalno pomicanje vratila. 10). itd. 6) i zubi koluta(7. čeličnih opruga. sa središtem zaobljenja u osi vratila. te nakon smanjenja opterećenja vraćaju cjelokupnu energiju prigušne elastične spojke – dio akumulirane energije pretvaraju u unutarnje trenje veznih elemenata.6).1. tekstilnih tkanina. 10. 4) koje na sebi imaju vanjsko ozubljenje (5. 6) zaobljeni.68 10.4 Spojke za kompenzaciju poprečnih i kutnih pomaka Primjer spojke koja može kompenzirati poprečne i kutne pomake je zupčana spojka. Između zubi glavine (5. . Na oba vratila (1. Razlikuju se: akumulacijske elastične spojke – akumuliraju energiju udara. 2) s perom su spojene glavine (3. To vanjsko ozubljenje je spregnuto s unutarnjim ozubljenjem (7. kože.2 Elastične spojke Elastične spojke imaju zadatak da kompenziraju razlike međusobnog položaja osi vratila. umjetnih masa.2. Kutna pokretljivost vratila dobivena je na način da su zubi glavine (5. Između pogonskog i gonjenog dijela spojke nalaze se savojno ili torziono elastični elementi od: gume.

1. kutni pomak do 1. .3o. koja su međusobno povezana čeličnom trakom iz čelika za opruge (a).5 do 3 mm. a radijalni pomak 0.2o.2. 10.2 Spojka sa zavojnim oprugama (Cardeflex spojka) Spojka se sastoji iz dva koluta (1) i (2) između kojih su po obodu postavljene zavojne opruge (3). U ovisnosti o opterećenju opruge se deformiraju te tako ostvaruju elastična svojstva ove spojke. uslijed toga se smanjuje elastičnost veze.69 10. aksijalni pomak 4 do 20 mm. Kod preopterećenja kao što je prikazano na slici povećava se naležna površina trake na bokovima zubi te se smanjuje slobodna duljina trake između kolutova. Opruge su upete sa zaticima (4) i vođene vodilicama (5). ako dođe do daljnjeg povećanja opterećenja čelična traka puca.1 Spojka s čeličnim opružnim trakama (Malmedie-Bibby spojka) Spojka se sastoji od dva koluta s unutarnjim ozubljenjem.1. Kod udarnog opterećenja još više se smanji elastičnost veze i ona postane potruno kruta.2. Može prenositi okretne momente do 5 ⋅ 106 Nm Kut međusobnog zakreta kolutova spojke je do 1.2.1 Akumulacijske elastične spojke 10.

70 Može prenositi okretne momente do 1.2 Spojka s gumenim obručem (Periflex spojka) Spojka je sastavljena iz dva koluta (1) i (2). . Može prenositi okretne momente do 5. Pri prijenosu okretnog momenta u slučaju preopterećenja (slika b) gumeni se ulošci radijalno deformiraju. a radijalni pomak do 4 mm. na koje je s poklopcima (3) i vijcima (4) pričvršćen vezni gumeni obruč (5).2 Prigušne elastične spojke 10. 10. 4 ⋅ 105 Nm Kut međusobnog zakreta kolutova spojke je do 3o. Na vijke su nataknuti gumeni ulošci (4).8 ⋅ 10 4 Nm Kut međusobnog zakreta kolutova spojke je do 5o.2. kutni pomak do 4o. 4 ⋅ 10 4 Nm Kut međusobnog zakreta kolutova spojke je do 12o. tako ublažuju udare te ih zbog unutarnjeg trenja u gumi i prigušuju. 10.1 Spojka s gumenim ulošcima (Wülfel-Elco spojka) Spojka se sastoji od dva koluta (1) i (2) povezana vijcima.2.2. a aksijalni pomak do 3 mm. aksijalni pomak do 8 mm.2. a kutni pomak do 2o.2. Može prenositi okretne momente do 3.

71 10.1 Pločaste tarne spojke Pločaste tarne spojke mogu biti: jednolamelne višelamelne U praksi su obzirom na građu i broj lamela te obzirom na način uključivanja (mehaničko. Pločaste tarne spojke imaju tarne površine u obliku metalnih lamela. .1 Jednolamelna pločasta tarna spojka s mehaničkim uključivanjem Ova spojka ima dvije tarne plohe pa se naziva i dvopovršinska spojka. Tarne površine mogu biti suhe ili podmazivane. hidraulično. Konične tarne spojke imaju tarne površine koničnog oblika. Glavina (1) ima vanjsko ozubljenje u koje su postavljene aksijalno pomične klizne ploče (4) i (5) s unutarnjim ozubljenjem.3. a prema obliku tarnih površina tarne spojke mogu biti pločaste ili konične. Ručice (3) su smještene u utore u glavini (1) i okretne su oko točke A.3 Tarne spojke Tarne spojke prenose okretni moment sa pogonske na gonjenu stranu pomoću sile trenja. 10.3. elektromagnetsko. koja se ostvaruje s dovoljno velikom normalnom pritisnom silom na obje tarne površine spojke. koji svojim uzdužnim gibanjem djeluje na poluge (ručice) (3). 10. Na glavini (1) pogonskog dijela spojke. pneumatsko) poznate različite izvedbe pločastih tarnih spojki.1. nalazi se uključni prsten (2). na koje se po potrebi postavljaju nemetalne obloge s čim zbog većeg faktora trenja pri jednakoj pritisnoj sili povećavamo silu trenja te s tim i okretni moment kojeg spojka može prenijeti.

ručice (3) se zakreću oko točke A i tlače svojim kraćim krajevima na aksijalno pomičnu kliznu ploču (5). potrebne za prijenos okretnog momenta s pogonske na gonjenu stranu spojke. .72 Gonjeni dio spojke predstavlja vanjski prsten (6) s unutarnjim ozubljenjem u koje je postavljena lamela (7) s tarnim oblogama (8). Zbog koničnog oblika postižu se velike normalne sile kod manjih aksijalnih (pritisnih) sila.2 Višelamelna pločasta tarna spojka s mehaničkim uključivanjem Rad lamelnih spojki zasniva se na načelu da se sastavni dijelovi spojke – lamele uzdužnim silama međusobno pritišću. Lamela (7) ima vanjsko ozubljenje i aksijalno je pomična u prstenu (6). te se vrši prijenos okretnog momenta s pogonskog na gonjeni dio spojke. 10. Princip rada je sljedeći: Pomicanjem uključnog prstena (2) u lijevo.2 Konične tarne spojke Koriste se najčešće kao suhe spojke. a primjerene su za prijenos velikih okretnih momenata.3. tako se ostvaruje pritisna sila na tarnoj oblozi (8).1. Kod mehanički upravljanih lamelnih spojki potrebna sila za međusobno pritiskivanje lamela postiže se polužnim mehanizmom. Pomicanjem uključnog prstena (2) u desno prestaje djelovanje pritisne sile ručice (3) na kliznu ploču (5) te je spojka isključena. Trošenje tarnih obloga i uslijed toga opadanje pritisne sile kompenzira se zatezanjem matice (9).3. Naročita prednost ovih spojki je u prijenosu velikih okretnih momenata (do 50000 Nm) pri malim vanjskim promjerima lamela. ali s velikim brojem tarnih površina. Princip rada je kao i kod jednolamelne pločaste tarne spojke s mehaničkim uključivanjem 10. čime se javljaju sile trenja.

Ako se gonjenim dijelom ostvari pritisna sila Fa tada se na tarnoj površini ostvari normalna sila FN koja uzrokuje potrebnu silu trenja za prijenos okretnog momenta. Najčešće se koristi kut konusa α = 15 do 25o.73 Sastoji se od pogonskog (1) i gonjenog (2) dijela koji se u kontaktu preko konične tarne površine (3). Spojka se uključuje aksijalno pokretnim gonjenim dijelom (2). .

Mehanički prijenosnici prenose energiju pomoću rotacionog gibanja. POSREDNI NEPOSREDNI TRENJEM REMENSKI TARNI ZAHVATOM LANČANI ZUPČANI Prijenosni odnos (omjer) mehaničkih prijenosnika definiran je kao omjer brzine vrtnje pogonskog i gonjenog vratila (kola) ω n i= 1 = 1 ω2 n 2 Stupanj djelovanja je odnos snage koju dobije gonjeni stroj prema snazi koju odaje pogonski stroj Pg P P1 − Pg η= 2 = = 1− P1 P1 P1 . ako jedan pogonski stroj mora goniti više gonjenih strojeva. • prijenosnici s posrednom vezom između pogonskog i gonjenog kola: remenski prijenosnici. prijenosi užetima. MEHANIČKI PRIJENOSNICI Prijenosnici služe za prijenos energije s pogonskog na gonjeni stroj. Podjela mehaničkih prijenosnika: Obzirom na način prijenosa gibanja mehanički prijenosnici kod kojih se gibanje prenosi trenjem: tarni prijenosnici. a upotrebljavaju se: ako je brzina pogonskog stroja prevelika. mehanički prijenosnici kod kojih se gibanje prenosi zahvatom: zupčani prijenosnici. Obzirom na položaj pogonskog i gonjenog kola • prijenosnici s neposrednim kontaktom između pogonskog i gonjenog kola: tarni prijenosnici. pneumatski i električni. lančani prijenosnici. pužni prijenosnici. ako se osi pogonskog i gonjenog stroja ne podudaraju. prijenosi užetima. zupčani prijenosnici. ako je potrebno izbjeći kritičnu brzinu vrtnje. Prijenosnici mogu biti: mehanički.74 11. lančani prijenosnici. remenski prijenosnici. pužni prijenosnici. hidraulički.

⋅ ηn-1..... + RSn-1 + RSn ηPS-RS1 ηPS-RS2 ηPS-RSn-1 ηPS-RSn gdje je: in-1..4 ⋅ η5...75 Primjer višestupanjskih prijenosnika: Ukupni prijenosni omjer i 1−n = i 1.n stupanj djelovanja jednog stupnja prijenosa ηPS-RSn stupanj djelovanja od pogonskog stroja do n-tog radnog stroja 11...6 ⋅ . ⋅ i n-1.2 ⋅ η3..n Potrebna snaga pogonskog stroja PPS = PRS1 P P P + RS2 + ..2 ⋅ i 3.. Prednosti: visok stupanj djelovanja (~0.1 Zupčani prijenosnici Zupčani prijenosnici su najraširenija i najvažnija grupa mehaničkih prijenosnika..n = ωn-1 ω1 ω1 ω2 ω3 ⋅ ⋅ .6 ⋅ ..n prijenosni omjer jednog stupnja prijenosa ηn-1. ⋅ = ω2 ω3 ω4 ωn ωn Ukupni stupanj djelovanja η1−n = η1.4 ⋅ i 5.95) velika trajnost i izdržljivost male dimenzije mogu se upotrebljavati za prijenos od najmanjih do najvećih snaga. te od najmanje do najveće brzine vrtnje Nedostaci: najskuplji od mehaničkih prijenosnika vibracije i šumovi zbog krutog prijenosa okretnog momenta zahtijeva se vrlo točna obrada Podjela zupčanih prijenosnika prema položaju osi zupčanog para 1) prijenosi za paralelna vratila (prijenosi cilindričnim zupčanicima) a) b) c) d) s ravnim ozubljenjem s kosim ozubljenjem sa strelastim ozubljenjem s unutrašnjim ozubljenjem ...

povuku se zajednička tangenta t-t i normala n-n u trenutnoj točki dodira.76 2) prijenosi za vratila koja se sijeku (stožnički zupčani prijenosi) a) b) c) d) s ravnim zubima s kosim zubima sa strelastim zubima sa zakrivljenim zubima (spiralno ozubljenje) 3) prijenosi za mimosmjerna vratila a) vijčanički b) pužni (cilindrični) c) pužni (globoidni) 11. Potrebno je odrediti omjer kutnih brzina obaju profila u ovisnosti o njihovoj geometriji.2 r y 1.1. u općem slučaju dok se dodirna točka pomiče po krivulji definiranoj oblikom profila. profili se dodiruju i odvaljuju u proizvoljnoj točki y (trenutna točka dodira).2 = rb1. U proizvoljnom trenutku. boka zuba) koji se odvaljuju jedan po drugome. se mijenjaju.1. kutevi αy1. a s ω2 kutna brzina profila 2.1. αy2 kao i krugovi ry1 i ry2. Kutevi N1O1Y ≡ αy1 i N2O2Y ≡ αy2 nazivaju se kutevima pritiska u točki Y kao točki boka 1 i boka 2. Oni se određuju prema izrazu: cos α y 1.1 Cilindrični zupčanici (čelnici) s ravnim zubima 11.2 Gdje je su s rb1. Očito se gibanje sa profila 1 prenosi na profil 2.1 Glavno pravilo zupčanja Hipoidni prijenosi Na slici su prikazana dva profila (tj. Obodne brzine mogu se rastaviti na komponente u smjeru tangente .2 označeni promjeri temeljnih krugova (odnosno udaljenosti O1N1 i O2 N 2 ) Za vrijeme procesa odvaljivanja. a istovremeno rotiraju oko svojih centara rotacije O1 i O2. Obodne brzine točke Y kao točke profila 1 i 2 su: v 1 = r y 1ω1 i v 2 = r y 2 ω2 Vektorska razlika ovih brzina naziva se brzina klizanja spregnutih profila i uvijek je usmjerena u pravcu tangente na profil. S ω1 označena je kutna brzina profila 1. U tu svrhu. odnosno kutevima pritiska na krugovima ry1 i ry2.

To znači da se ovo. Da bi se bokovi neprestano dodirivali moraju komponente vn1 i vn2 biti međusobno jednake (inače bi se zupčanik z1 utiskivao u zupčanik z2 ili bi se od njega odvajao). stalni položaj. bez obzira koje točke profila su trenutno u zahvatu i bez obzira kakvog su oblika krivulje profila. može opisati kao jednostavno .77 (vt1. te iz dva slična trokuta O1N1C i O2N2C proizlazi O2 N 2 O2C ω1 = = =i O1N1 O1C ω2 Odavde je vidljivo da za konstantni prijenosni omjer točka C zauzima uvijek isti. složeno odvaljivanje proizvoljnih profila. Iz trokuta koji su naznačeni na slici i uvjeta o jednakosti normalnih komponenti obodne brzine proizlazi: ω1 O2 N2 = ω2 O1N1 Iz slike se vidi da zajednička normala n-n siječe međuosnu liniju O1O2 u točki C. vt2) i u smjeru normale (vn1. vn2).

očito je da normala u svakoj točki evolvente tangira temeljni (osnovni) krug. Zbog toga se ove kružnice. Kut αw naziva se kut zahvata. analitički ili grafički. a točka C je kinematski pol. bez klizanja. Odatle proizlazi: 1) da je udaljenost točke (Y) od dirališta tangente (N) jednaka polumjeru zakrivljenosti (ρ) evolvente u toj točki i 2) da je ta udaljenost jednaka luku MN : YN = ρ = rb tan α y = MN = rb ( α y + δ y ) . odvaljivanje ovih kružnica je čisto. jednostavnih relacija a = rw1 + rw 2 i rw 2 rw1 = i slijede izrazi za izračun polumjera kinematskih krugova za poznati osni razmak a i prijenosni omjer i: a i rw1 = . Temeljem glavnog pravila zupčanja moguće je za proizvoljni bok zuba jednog zupčanika. njihovi krugovi.78 međusobno odvaljivanje dviju kružnica s polumjerima O1C i O 2 C . profil boka zuba zupčanika se najčešće izrađuje u obliku evolvente. koje istodobno rotiraju oko svojih osiju. kao i odrediti zahvatnu liniju ili dodirnicu – liniju po kojoj se bokovi dodiruju tijekom odvaljivanja. Budući da u točki C nema klizanja između profila (bokova zubi). nazivaju kinematskim krugovima i označavaju s rw. Iz očitih. rw 2 = a i +1 i +1 Zbog svojih prednosti kao što su relativno jednostavna izrada zupčanika i neosjetljivost prijenosnog omjera na manje promjene osnog razmaka. kao i prema slici. jer su brzine v1 i v2 paralelne i jednake. Evolventa je krivulja koju opisuje svaka točka pravca koji se bez klizanja odvaljuje po osnovnoj kružnici polumjera rb: y M N δ α r O Prema ovoj definiciji. kutne brzine odnose se obrnuto proporcionalno s dimenzijama kinematskih krugova. Konačni analitički izraz glavnog pravila zupčanja se dakle zapisuje kao i= ω1 n1 rw 2 = = ω2 n 2 rw1 tj. . tj. odrediti bok zuba njemu spregnutog zupčanika.

normala za cijelo vrijeme zahvata tangira oba temeljna kruga. Kad promjer zupčanika teži beskonačnom. Promjenom a mijenja se zahvatni kut i promjeri kinematskih krugova: cos α w = rb1. i nepomična. jer se oni odvaljuju jedan po drugom. koji se naziva ozubljena letva. kao i promjeri temeljnih krugova. To slijedi iz izraza i = rb2/rb1 = const. jer samo kod evolvente normala u proizvoljnoj točki tangira isti (temeljni) krug.79 Odavde slijedi jednadžba evolventne funkcije: δ y = inv α y = tan α y − α y Iz opisanih svojstava evolvente proizlazi slijedeće: • Za evolventni bok zuba normala u svakoj točki dodira tangira isti temeljni krug zupčanika. Uočljivo je i da je zahvatni kut ustvari kut pritiska na kinematskom krugu. Zato se takav zupčanik. Ovaj način standardizacije je najracionalniji jer se definiraju osnovni parametri i zupčanika i reznog alata. proizlazi da je ona jedna te ista i nepomična. Lako je uočiti da je tada kut zahvata jednak kutu nagiba profila ozubljene letve. bez problema spreže sa svakim evolventnim zupčanikom i uzima se za osnovu pri standardizaciji zupčanika.2 rb1 + rb2 = rw1. To znači i da je kut zahvata konstantan. bez obzira koja je točka u dodiru. njegov bok zuba postaje pravac. Uobičajena vrijednost kuta αn je 20o. Jasno je i da je korak na dodirnici jednak koracima na oba temeljna kruga. Kako je normala zajednička za oba zupčanika u zahvatu. koji po standardu treba biti jednak kutu osnovnog profila ozubljenja αn. kao što su i koraci na kinematskim krugovima jednaki. profil boka zuba spregnutog zupčanika može i mora biti samo evolventan. Na slici je označena srednja linija osnovnog profila ili diobeni pravac na kojemu su debljine zuba i međuzublja jednake. Očito je također da se zahvat bokova odvija po tom pravcu koji se zato naziva dodirnica ili zahvatna linija. Udaljenost između dvije točke profila na srednjoj liniji ili njoj paralelnoj liniji naziva se korak osnovnog profila i označava sa p. .2 a ali temeljni krugovi ostaju nepromijenjeni. Dakle. • Kinematika evolventnog ozubljenja neosjetljiva je na promjenu osnog razmaka. Budući da svaka od tih normala prolazi i kroz odvalnu točku C. a zahvatni kut se naziva još i kut dodirnice.

a definiran je tako p ⋅z = m ⋅z .3 mm e1. da je opseg diobene kružnice jednak umnošku koraka p i broja zubi z.1. koja se na zupčaniku ne može mjeriti. ⇒ d ⋅ π = p ⋅ z ⇒ d = π df – promjer na korijenu zuba da – promjer kruga preko glave b – širina zupčanika 11.2 Izrada cilindričnih zupčanika Postupci izrade zupčanika mogu biti: a) Lijevanje b) Sinteriranje c) Hladno izvlačenje d) Valjanje e) Obrada odvajanjem čestica. Osnovne oznake koje se upotrebljavaju za čelnike s ravnim zubima dane su na slijedećoj slici.1) Provlačenje ( pomoću profilirane igle) – za izradu zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem e1. p = mπ gdje je m – modul.2) Štancanje – iz limova debljine do 1.80 Zbog pojednostavljenja proračuna i izrade. koja se dijeli na e1) Fazonske postupke – oblik alata odgovara obliku uzubine e2) Odvalne postupke – alat ima oblik osnovnog profila ili protuzupčanika U Fazonske postupke spadaju: e1. .1. odnosno koeficijent proporcionalnosti koji određuje apsolutne dimenzije zuba zupčanika i čije su vrijednosti standardizirane. usvojeno je da je korak višekratnik broja π.3) Profilno pločasto glodalo – profil glodala odgovara uzubini – za svaki modul i broj zubi trebalo bi drugo glodalo pa se radi ograničavanja broja potrebnih glodala odustaje od teoretski točnog profila boka ⇒ koriste se tamo gdje se ne traži velika točnost. d – diobeni promjer – računska veličina.

1) Odvalno blanjanje –Maagov postupak – alat u obliku ozubnice (zupčane letve) e2.81 e1.2) Odvalno dubljenje – Fellows postupak – alat ima oblik zupčanika .4) Prstasto – profilno glodalo – za zupčanike velikih promjera zbog velike cijene odvalnih pužnih glodala U odvalne postupke spadaju: e2.

Debljina zuba na diobenom krugu s povećanjem pomaka profila se povećava mπ + 2 x tan αn jer je debljina zuba na diobenom krugu jednaka s = 2 Pomak profila bitno utječe na podrezivanje korijena zuba: Ako je broj zubi zupčanika malen. odnosno praktično se može dopustiti mala podrezanost korijena pa je praktični granični broj zubi z = 14. Pomak profila. podrezuje ga i slabi. Međutim ukoliko je pri izradi zupčanika zupčana letva postavljena tako da njen diobeni pravac ne tangira diobeni krug zupčanika dobivaju se zupčanici s pomakom profila.broj zubi kod kojeg još ne dolazi do podrezanosti korijena zuba je z = 17. a promjer temeljnog kruga d b = d cos αn Promjeri krugova preko glave i korijena se s povećavanjem pomaka profila povećavaju: jer je promjer preko glave: d a = d + 2 (1 + x ) m . koji se definira kao umnožak faktora pomaka profila (x) i modula (m) može biti pozitivan ili negativan. . odnosno povećavanjem pomaka profila smanjuje se opasnost od podrezivanja.1. Kod zupčanika bez pomaka profila granični broj zubi . Udaljavanjem alata od zupčanika.82 e2.25. promjer preko korijena d f = d − 2 m (1 + c * − x ) (gdje je c* faktor tjemene zračnosti i prema ISO standardu iznosi 0. alat ulazi u podnožje zuba. a) zupčanik bez pomaka profila b) zupčanik s negativnim pomakom profila c) zupčanik s pozitivnim pomakom profila Pomak profila ne utječe na promjer diobenog i temeljnog kruga: jer je promjer diobenog kruga d = mz .3) Odvalno glodanje – alat ima oblik pužnog glodala (evolventni puž isprekidan uzdužnim utorima) 11.1.3 Pomak profila Ako se u procesu izrade zupčanika diobeni pravac zupčane letve (srednja linija osnovnog profila) odvaljuje po diobenom krugu zupčanika dobiva se zupčanik bez pomaka profila.

a dužina O2C kinematski promjer dw2.… 11. može se izvesti temeljna jednadžba evolventnog zupčanja koja povezuje kut zahvata sa sumom pomaka profila spregnutih zupčanika: x1 + x 2 tan αn + inv αn z1 + z 2 Odavde se iteracijom lako može odrediti kut zahvata. a kinematski promjeri. inv α w = 2 11.1.oba zupčanika se izvode bez pomaka profila b) V-nula par – suma faktora pomaka profila jednaka nuli c) V-par – suma faktora pomaka profila različita od nule c1) V-plus par . odnosno polovini zbroja kinematskih promjera (slika 4. Dužina O1C je prema tome kinematski promjer dw1. Zupčanici s pomakom profila se izvode radi sljedećih razloga: Mogućnost postizavanja standardnog osnog razmaka Mogućnost izrade zupčanika s manjim brojem zubi bez pojave podrezivanja Postizavanja boljih svojstava ozubljenja: npr. a ujedno predstavlja okomice na tangente svih trenutnih točaka dodira i siječe spojnicu osi O1O2 u kinematskom polu C. odnosno o paru zupčanika kod kojih su faktori pomaka profila jednaki nuli x 1 = x 2 = 0 . te su na taj način dobivene iste evolvente i nepromijenjen prijenosni omjer. odnosno o V-nula paru zupčanika. poboljšavanje uvjeta klizanja. povećanje opteretivosti korijena i bokova zubi.suma faktora pomaka profila veća od nule c2) V-minus par . a da kod njih ne dolazi do podrezivanja.1a i b). ni korak na diobenom krugu zupčanika pa proizlazi da se zupčanici s različitim pomacima profila mogu međusobno pravilno sprezati. kod kojih je suma faktora pomaka profila jednaka nuli ∑ x = x 1 + x 2 = 0 . Pomak profila ne mijenja korak osnovnog profila.83 na taj način mogu se izraditi zupčanici s brojem zubi manjim od 14.1. Zahvatna linija zatvara s tangentom kinematskih kružnica u kinematskom polu pogonski kut zahvatne linije αw.1.suma faktora pomaka profila manja od nule Opis slike sa sljedeće stranice: Zahvatna linija je geometrijsko mjesto točaka dodira bokova zubi.4 Kut zahvata Iz uvjeta da debljina zuba na kinematskom krugu jednog zupčanika mora biti jednaka širini međuzublja njemu sparenog zupčanika. Na slici su prikazane promjene do kojih dolazi povećanjem osnog razmaka. Osni razmak općenito je jednak zbroju kinematskih polumjera. tada se u kinematskom polu dodiruju diobeni promjeri.1. odnosno slabljenja zuba u korijenu. Tangira obje temeljne kružnice u točkama N1 i N2. . Temeljni i diobeni promjeri ostaju isti. izbjegavanje zašiljenosti zuba. i kut zahvatne linije se mijenjaju. povećanje stupnja prekrivanja. Kada se radi o nula paru zupčanika.5 Sparivanje zupčanika Zupčani parovi mogu biti: a) Nula par .

84 a) Nula par ( x 1 = x 2 = 0 ) i V-nula par ( ∑ x = x 1 + x 2 = 0 ) O1 =d 1 1 b) V-plus par ( ∑ x = x 1 + x 2 > 0 O1 dw 1 d w1/2 = d 1/2 db 1 dw αw a = (d w1 + d w2)/2 = ao = (d 1 + d 2)/2 N1 αw = α N1 C a = (d w1 + d w2)/2 d w2/2 αw C N2 n N2 d w2/2 = d 2/2 promjena osnog razmaka dw d b2 2 2 αn O2 O2 d w1 = d 1 d w2 = d 2 α w = αn d +d a = a0 = 1 2 2 d w1 > d 1 d w2 > d 2 α w > αn d +d d +d a = w1 w2 > a 0 = 1 2 2 2 αw d w1/2 αn db d2 2 dw 1 d1 =d d b2 .

od točke B do točke D područje jednostrukog zahvata. tada su dva para zubi u zahvatu. jer zahvata na jednom zupčaniku ne može biti izvan krugova preko glave. profili su prekriveni. Tada se promatrani par zubi nalazi u točki (B) koja je za korak na temeljnom krugu udaljena od točke E. inače ne bi bilo kontinuiranog prijenosa gibanja s jednog na drugi zupčanik. ali ne od N1 do N2.1. Dakle. U trenutku kada zub zupčanika 2 uđe u zahvat (u točki A) s točkom boka zuba zupčanika 1 koja se nalazi na promjeru točke A. zahvat traje od točke A do točke E u kojima se sijeku krugovi preko glava s dodirnicom. Očiti uvjet za to je e > tb Omjer ovih dviju veličina naziva se stupanj prekrivanja profila ε= e >1. Jasno je da je između tih područja.85 11. već početak i kraj zahvata diktiraju promjeri krugova preko glava spregnutih zupčanika. tj. To traje sve dotle dok spomenuti prethodni par zubi ne izađe iz zahvata u točki E. Područje dvostrukog zahvata mora postojati. Slično se zaključuje i za područje zahvatne lijine od točke D do E. Dakle.1. prethodni par zubi se dodiruje u točki zahvatne linije koja je za korak temeljnog kruga udaljena od tačke A. Dakle. tb .6 Prekrivanje profila Kazano je da se zahvat odvija po dodirnici N1N 2 . od točke A do točke B svaki par zubi ima dvostruki zahvat.

Normalna sila se rastavlja na obodnu i radijalnu komponentu. . Po zakonu akcije i reakcije slijedi: Ft1 = Ft2 Fr1 = Fr2 Fbn1 = Fbn2 Ove sile moraju prenijeti vratila i ležajevi. gdje je okretni moment T1 = d1 ω1 Iz slike je vidljivo da je radijalna sila: Fr1 = Ft1 tan α w .1.1.7 Sile na čelnicima s ravnim zubima Normalna sila na zub Fbn djeluje u smjeru zahvatne linije u kinematskom polu C.86 11. Obodna sila se računa iz okretnog momenta koji se prenosi: 2T P Ft1 = 1 .

ovisno o stanju hrapavosti površine. greške u materijalu. Pojava rupičenja je najizraženija u području oko diobenog (kinematskog) promjera. ovisno o trenutnoj točki dodira zupčanog para.8 Nosivost (opteretivost) zupčanika Tijekom predviđenog vijeka trajanja. Lom zuba u korijenu uslijed zamora materijala Obzirom na način opterećenja zuba i njegov oblik.87 11. Dva čelnika s kosim zubima u zahvatu imaju suprotne kutove nagiba boka zuba β.1. onda gonjeni zupčanik ima lijevi kut nagiba boka. Osim intenziteta opterećenja i samog oblika zuba. Kod čelnika s kosim zubima parametri ozubljenja se mogu promatrati u dva presjeka: čeonom (ravnina okomita na os rotacije) i normalnom (ravnina okomita na bok zuba) . ove se rupice povećavaju. 11.2 Čelnici s kosim zubima Čelnici s kosim zubima u odnosu na čelnike s ravnim zubima imaju slijedeće prednosti: Zubi postepeno ulaze u zahvat. koju mora preuzeti vratilo i ležajevi. Nedostatak je pojavljivanje aksijalne komponente sile. Zahvat počinje na jednoj strani zuba i postepeno se širi po cijeloj širini zuba. na lom u korijenu nepovoljno utječu i pogrešna toplinska obrada. Opterećenje predstavlja normalna sila Fbn. te na kraju do loma zuba. Ako na primjer pogonski zupčanik ima desni kut nagiba boka.1. Kut nagiba boka zuba β se kreće između 8o i 20o. Kod vrijednosti manjih od 8o gubile bi se gotovo sve prednosti koje pružaju čelnici s kosim zubima. Granični broj zubi (zbog podrezivanja korijena) je manji. Tijekom rada. U zahvatu se istovremeno nalazi veći broj zubi. Zbog ovog pritiska. a kod vrijednosti većih od 20o aksijalna sila bi bila prevelika. te o čvrstoći bokova. koncentracija naprezanja u korijenu. Pri ovom gibanju dolazi do pojave kontaktnog (Hertzovog) pritiska na dodirnim površinama. tako da je rad tiši. površina zuba se sve više oštećuje. Moguća je veća opteretivost. pa problem uležištenja postaje složeniji. s hvatištem koje se pomiče.1. zupčanici ne smiju pretrpjeti oštećenja. zub se može pojednostavljeno predstaviti kao konzolno uležišteni nosač. Zubi se opterećuju postepeno. a najvažniji su: lom zuba u korijenu uslijed zamora materijala i rupičenje bokova zubi. itd. jer su tu najveći kontaktni pritisci. Kut nagiba boka zuba β se definira u odnosu na os. Uzroci nastajanja oštećenja su različiti. kapljice maziva bivaju utisnute u mikropukotine i dolazi do razaranja površine. Rupičenje bokova zubi Pri prijenosu snage bokovi zubi se međusobno relativno gibaju. dolazi do grešaka geometrije.

kosa ili zakrivljena. montaže i odstupanje od pravilnog položaja osi. pa se javlja opasnost od progiba vratila. a bočna linija im može biti ravna.1. Kinematske površine su im stošci na kojima se vrši valjanje bez klizanja. Često se učvršćuju i konzolno.3 Konični zupčanici (stožnici) Najčešće se koriste za prijenos snage i gibanja pod pravim kutem. i .88 11. δ1 i δ2 su kutevi izvodnica diobenih stožaca i najčešće je δ1 + δ2 = Σ = 90o u tom slučaju 1 je: tan δ1 = i tanδ2 = i gdje je i prijenosni omjer. Zbog složene geometrije dosta su osjetljivi na točnost izrade.

Zahtjeva precizno izradu. jer je istovremeno u zahvatu veći broj zubi. kada je kolo pogonsko. ali u tom slučaju znatno lošiji stupanj djelovanja η ≤ 50% . P1 do 1000 kW. jer kod pužnih prijenosa nema valjanja zuba po zubu. Zbog niske iskoristivosti razvija se toplina koju treba odvesti prisilnim hlađenjem (ventilator). ali može biti i pod kutem različitim od 90o. nego samo klizanja zuba po zubu. Mogući su samokočivi prijenosi.89 11. n1 do 40000 min-1.4 Pužni prijenosnici Pužni prijenosnici se sastoje od puža (pužnog vijka) (1) i pužnog kola (2) čije se osi mimoilaze. Nedostaci: Stupanj djelovanja manji od stupnja djelovanja prijenosnika s cilindričnim i koničnim zupčanicima. fine i glatke površine – brušenje. obično pod kutem od 90o. Visoka opteretivost. Tihi rad prijenosnika. Prednosti pužnih prijenosnika: Vrlo veliki prijenosni omjeri (do i ≤ 100 ). . Puž može biti smješten iznad ili ispod pužnog kola. koje može biti horizontalno ili vertikalno. Manji su i lakši od prijenosnika s cilindričnim i koničnim zupčanicima.1.

Tarnim prijenosnicima se može postići kontinuirana promjena prijenosnog omjera. Prednosti tarnih prijenosa: Jednostavna i relativno jeftina izvedba Tih i miran rad Zaštita od preopterećenja mogućnost kontinuirane promjene prijenosnog omjera Nedostaci: Velike sile koje opterećuju ležajeve i vratila Proklizavanje i puzanje Rade na principu trenja. Prijenosno omjer je i = r2 r1 . Konstrukcijske izvedbe varijatora: . Tako se silom trenja Ftr = Fo = µFN prenosi okretni moment T1. Tarni prijenosnici s kontinuiranom promjenom prijenosnog omjera nazivaju se varijatori. pa se javlja problem jakog zagrijavanja i trošenja tarnih površina.2 Tarni prijenosnici Tarni prijenosnik se sastoji od dvije tarenice (cilindričnog.90 11. odnosno njima je moguće za konstantnu brzinu vrtnje pogonskog stroja radni stroj opskrbljivati različitim brzinama vrtnje. koničnog ili globoidnog oblika) koje prenose gibanje samo trenjem dodirnih površina. Princip rada je sljedeći: pogonska tarenica (1) tlači silom FN gonjenu tarenicu (2).

Rezultanta svih sila trenja je ∑ µFn = Ftr = Fo . pa se javlja i sila trenja µFn.91 11. Rezultantu ovih sila prihvaćaju ležajevi. Ravnoteža prijenosa Fo Prijenosni omjer d1 d −G 2 = 0 2 2 Ravnoteža pogonske remenice d d d Fo 1 + S2 1 − S1 1 = 0 ⇒ Fo = S1 − S2 2 2 2 Odnos sila u remenu u vučnom i slobodnom ogranku poznat je kao Eytelweinova jednadžba: S1 = S2eµα s n1 d 2 + 2 d 2 i= = ≈ n2 d + s d 1 1 2 . a remen na remenicu djeluje tlačnim silama Fn.3 Remenski prijenosnici Prednosti remenskih prijenosnika: Mogućnost prijenosa gibanja pri većem osnom razmaku vratila Miran i tih rad zahvaljujući elastičnosti remena Relativno niska cijena i jednostavna izrada Proklizavanje kao zaštita Nedostaci: Produljenje remena tijekom rada Promjena prijenosnog omjera u dosta uskim granicama (problem obuhvatnog kuta) Dosta velike sile na vratilu i ležajevima Problem centriranja ravnih remena na remenici Proklizavanje kao nedostatak Princip rada remenskog prijenosa i sile Remenski prijenos radi na principu trenja. Remenica (1) je pogonska i opterećena je silama S1 i S2 (S1 > S2).

Manjih je dimenzija Može raditi s manjim obuhvatnim kutom Može se postaviti više remena na istu remenicu. S1 = Fo µα eµα − 1 e −1 Osim opterećenja zbog prikazanih sila. te vlastitom težinom ili oprugama zateže remen pa na taj način povećava obuhvatni kut kod obaju remenica. remen je opterećen i naprezanjem zbog djelovanja centrifugalnih sila i naprezanjem zbog savijanja. U slučaju kada je manji osni razmak. Materijal od kojeg se izrađuju remeni je guma protkana tekstilnim vlaknima. klinasto remenje pri istoj radijalnoj sili (koja opterećuje ležajeve) ima gotovo tri puta veću sposobnost prijenosa momenta. tada remenski prijenos zbog premalog obuhvata remenica ne bi zadovoljio. . Klinasti remen Prednosti: Zbog svog oblika. a veći prijenosni omjer. Zatezna remenica se uvijek postavlja na slobodni ogranak remena. upotrebljava se remenski prijenos pomoću zatezne remenice.92 gdje je: e – baza prirodnog logaritma µ – faktor trenja α – obuhvatni kut (u lučnoj mjeri) Uvrštavanjem u prethodne izraze: Fo = S 2eµα − S 2 = S 2 ( eµα − 1) ⇒ ⇒ S2 = Fo eµα .

93

Izrađuje se kao beskonačno remenje u standardnim veličinama, pa je potrebno voditi računa o standardnom osnom razmaku i veličini remenica. Zbog navedenih karakteristika, klinasto remenje prevladava u strojogradnji.
11.4 Lančani prijenosnici

Kod lančanih prijenosnika snaga i gibanje se prenose pomoću veze oblikom.

Prednosti: Manjim obuhvatnim kutom i manjim razmakom osi mogu mogu prenositi znatno veće sile nego remenski prijenosnici U pravilu im nije potrebno predzatezanje pa manje opterećuju vratila Nedostaci: Ne rade elastično Nužno je bolje održavanje, moraju se podmazivati, a često ih treba zaštititi od utjecaja prašine. Znatno su skuplji od remenskih prijenosnika. Prijenosni omjer n z i = 1 = 2 , općenito se uzima i ≤ 7 n2 z 1

94

SADRŽAJ
1. 2. Pojam i podjela elemenata strojeva.....................................................................................1 Čvrstoća elemenata strojeva ................................................................................................2 2.1 Naprezanje ....................................................................................................................3 2.2 Ekvivalentno naprezanje.............................................................................................3 2.3 Mjerodavne karakteristike čvrstoće ...........................................................................4 2.3.1 Čvrstoća u slučaju statičkih naprezanja ................................................................4 2.3.2 Čvrstoća u slučaju promjenjivih naprezanja ........................................................5 2.3.2.1 Smithov dijagram............................................................................................6 2.3.2.2 Dinamička čvrstoća strojnog dijela..............................................................8 Zavareni spojevi ..................................................................................................................10 3.1 Postupci zavarivanja ..................................................................................................10 3.2 Zavarljivost materijala ...............................................................................................10 3.3 Vrste zavarenih spojeva i zavara ..............................................................................11 3.4 Oblikovanje zavarenih spojeva ................................................................................13 3.5 Proračun zavarenih spojeva......................................................................................14 3.5.1 Sučeoni zavari ........................................................................................................15 3.5.2 Kutni zavari ............................................................................................................15 3.5.3 Mjerodavna (nosiva) površina zavara .................................................................16 3.6 Dozvoljena naprezanja zavarenih spojeva..............................................................18 3.6.1 Statički opterećeni zavari ......................................................................................18 3.6.2 Dinamički opterećeni zavari ................................................................................18 Vijčani spojevi......................................................................................................................20 4.1 Teoretski profil navoja ..............................................................................................20 4.2 Standardni oblici navoja za vijke..............................................................................21 4.3 Oblikovanje vijčanog spoja.......................................................................................21 4.4 Moment ključa, moment vijka, moment podloge .................................................22 4.4.1 Moment vijka .........................................................................................................22 4.5 Proračun vijčanih spojeva .........................................................................................24 4.5.1 Vijci opterećeni na vlak bez prednapona ...........................................................24 4.5.2 Vijci koji se pritežu pod opterećenjem...............................................................24 4.5.3 Vijci ugrađeni s prednaponom ............................................................................25 4.5.4 Poprečno opterećeni vijci.....................................................................................26 4.5.5 Vijci (vretena) za prijenos gibanja .......................................................................27 Zatici i svornjaci ..................................................................................................................29 5.1 Zatici ............................................................................................................................29 5.2 Svornjaci (osovinice)..................................................................................................30 veze s glavinama ..................................................................................................................32 6.1 Klinovi i pera ..............................................................................................................32 6.1.1 Klinovi ....................................................................................................................32 6.1.2 Pera..........................................................................................................................32 6.2 Žlijebljeni spojevi .......................................................................................................33 6.3 Stezni spojevi ..............................................................................................................34 6.3.1 Nerastavljivi stezni spojevi...................................................................................34 6.4 Rastavljivi stezni spojevi ...........................................................................................36 6.4.1 Rastavljivi stezni spoj s koničnim dosjedom .....................................................36 6.4.2 Rastavljivi stezni spoj sa steznim prstenovima..................................................37 Opruge..................................................................................................................................39 7.1 Fleksijske (savojne) opruge.......................................................................................40 7.1.1 Jednolisna opruga (jednostavna lisnata opruga)................................................40

3.

4.

5. 6.

7.

95 7.1.2 Složena lisnata opruga (gibnjevi).........................................................................40 7.1.3 Tanjuraste opruge..................................................................................................41 7.1.4 Spiralne opruge ......................................................................................................42 7.1.5 Zavojne opruge......................................................................................................42 7.2 Torzijske (uvojne) opruge.........................................................................................42 7.2.1 Ravni torzijski štap ................................................................................................42 7.2.2 Zavojne torzione opruge......................................................................................43 7.2.2.1 Tlačne zavojne opruge okruglog presjeka žice.........................................43 7.2.2.2 Vlačne zavojne opruge okruglog presjeka žice ........................................44 7.3 Tlačno-vlačne opruge ................................................................................................45 7.4 Gumene opruge .........................................................................................................45 8. Osovine i vratila ..................................................................................................................46 8.1 Proračun i dimenzioniranje osovina i vratila..........................................................46 8.1.1 Proračun osovina...................................................................................................46 8.1.2 Dimenzioniranje osovina .....................................................................................47 8.1.3 Proračun vratila......................................................................................................47 8.1.4 Kontrolni proračun čvrstoće osovina i vratila...................................................48 8.2 Deformacije osovina i vratila....................................................................................48 8.3 Kritična brzina vrtnje ................................................................................................48 8.3.1 Fleksijska kritična brzina vrtnje ...........................................................................48 8.3.2 Torzijska kritična brzina vrtnje............................................................................49 9. Ležajevi .................................................................................................................................50 9.1 Klizni ležajevi..............................................................................................................51 9.1.1 Trenje, podmazivanje i maziva ............................................................................51 9.1.2 Hidrodinamička teorija podmazivanja................................................................54 9.1.3 Radijalni klizni ležaj...............................................................................................55 9.1.4 Ležajni materijali....................................................................................................55 9.1.5 Proračun radijalnih kliznih ležajeva ....................................................................56 9.1.6 Aksijalni (uporni) ležaj ..........................................................................................57 9.1.6.1 Hidrodinamički ležaj ....................................................................................57 9.1.6.2 Hidrostatski ležaj ..........................................................................................59 9.2 Valjni (kotrljajući) ležajevi.........................................................................................59 9.2.1 Proračun ležaja.......................................................................................................60 9.2.2 Označavanje valjnih ležajeva ...............................................................................61 10. Spojke...............................................................................................................................63 10.1 Neelastične spojke .....................................................................................................64 10.1.1 Čvrste spojke .....................................................................................................64 10.1.1.1 Čahurasta spojka ......................................................................................64 10.1.1.2 Školjkasta (oklopna) spojka ....................................................................64 10.1.1.3 Kolutna (tanjurasta) spojka ....................................................................64 10.1.2 Kompenzacijske (pomične) spojke ................................................................65 10.1.2.1 Spojke za kompenzaciju uzdužnih pomaka .........................................65 10.1.2.2 Spojke za kompenzaciju poprečnih pomaka........................................65 10.1.2.3 Spojke za kompenzaciju kutnih pomaka ..............................................66 10.1.2.4 Spojke za kompenzaciju poprečnih i kutnih pomaka.........................68 10.2 Elastične spojke..........................................................................................................68 10.2.1 Akumulacijske elastične spojke.......................................................................69 10.2.1.1 Spojka s čeličnim opružnim trakama (Malmedie-Bibby spojka).......69 10.2.1.2 Spojka sa zavojnim oprugama (Cardeflex spojka) ..............................69 10.2.2 Prigušne elastične spojke .................................................................................70 10.2.2.1 Spojka s gumenim ulošcima (Wülfel-Elco spojka)..............................70

.................................72 11...........4 Pužni prijenosnici........1...........3....1............................................2 Tarni prijenosnici ....................7 Sile na čelnicima s ravnim zubima.................................................87 Rupičenje bokova zubi ................85 11...........................................................................90 11..96 10.............2 Višelamelna pločasta tarna spojka s mehaničkim uključivanjem ........................1.........75 11......................2 Čelnici s kosim zubima .......................8 Nosivost (opteretivost) zupčanika.............6 Prekrivanje profila.................................................................91 11.............................3......................................................1.....................................................................1..........1..............1.....3 Tarne spojke .......................1...............................87 11......................................................1................71 10......2......................................................................................................................1.........................76 11.....................2 Izrada cilindričnih zupčanika ..3 Pomak profila ..............2..........2 Konične tarne spojke..............................................1......89 11....................72 10....................................1..................3...............87 Lom zuba u korijenu uslijed zamora materijala.............1 Zupčani prijenosnici ..........................................4 Lančani prijenosnici.................70 10.............3 Remenski prijenosnici ................................................................................................ Mehanički prijenosnici ........................................1..........1........................................................1..........................82 11..........................................93 .........................................3..80 11............76 11.71 10...1 Pločaste tarne spojke ...88 11.........1 Jednolamelna pločasta tarna spojka s mehaničkim uključivanjem............1...........................................1 Cilindrični zupčanici (čelnici) s ravnim zubima......1 Glavno pravilo zupčanja ................87 11...1........1...83 11.............................74 11................3 Konični zupčanici (stožnici)....................................................................................83 11..5 Sparivanje zupčanika .........................................71 10.........4 Kut zahvata..1....................2 Spojka s gumenim obručem (Periflex spojka) .....86 11..............................1.............................................1...................1................................

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful