You are on page 1of 12

Medij. istra. (god. 10, br. 1) 2004. (37-53) PREGLEDNI RAD UDK: 061.68:008 004.738.5 347.

78 Primljeno: svibanj, 2004.

Digitalna kulturna dobra u informacijskom drutvu izmeu javne domene i privatnog vlasnitva Aleksandra Uzelac Aleksandra Uzelac, Institut za meunarodne odnose, e-mail: sandra@irmo.hr.

SAETAK Rad analizira kako kontekst koji uvodi digitalizacija i mrena struktura mijenja rad kulturnog sektora koji se mora prilagoditi novim ciljevima, te naine distribucije i uporabe kulturnih dobara u mrenom okruenju. Prije novih informacijskih tehnologija i Interneta autorska su prava imala jasniji doseg, no u novoj situaciji koju definira otvorenost informacija na Internetu odnosi se mijenjaju. Virtualizacija informacija kod koje nije potrebno imati razliite fizike kopije nego korisnik ima pristup odreenom resursu na svoj zahtjev i moe mu pristupati istodobno kada i drugi korisnici, promijenila je situaciju. Promijenjeni kontekst utjee i na neka naela koja osiguravaju ravnoteu izmeu autora i korisnika, poput potene uporabe i prve prodaje, to moe imati dalekosene posljedice na mogunost izbora graana. Autorica upozorava da su nas mree i digitalne tehnologije suoile s novim mogunostima i izazovima. Trend komodifikacije kulture pretvara velik dio nae kulturne batine u robu, a mree i digitalne tehnologije, osim to mogu omoguiti laku komunikaciju i suradnju, s druge strane mogu uvesti sustav jaih kontrola nad distribucijom informacija i digitalnih kulturnih dobara. Izbori koje u razliitim zakonima i politikama napravimo odredit e arhitekturu Interneta, to e imati posljedice i na kulturna dobra u digitalnom okruenju, na naine proizvodnje, distribuciju i potronju kulturnih dobara, kao i na graanska prava openito, te posebice na slobodu govora, stvaralaku slobodu i mogunost izbora graana. Kljune rijei: kulturna dobra, digitalne tehnologije, autorska prava, javna domena, civilno drutvo

Aleksandra Uzelac, Institut za meunarodne odnose, e-mail: sandra@irmo.hr

Digitalna kulturna dobra u informacijskom drutvu

Medijska istraivanja (god. 10, br. 1) 2004. (37-53)

Uvod Brzi razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) i posebice Interneta utjee na nain rada u kulturnom sektoru, kao i na distribuciju i 'potronju' kulturnih dobara, ili drugim rijeima digitalizacija i primjena informacijsko komunikacijskih tehnologija stvara novi kontekst u kojemu kulturne ustanove djeluju, a koji ne odreuju samo primjena konkretnih softverskih rjeenja, nego i sama priroda virtualnih dobara te postojea legislativa i posebice autorska prava koja se u virtualnom okruenju susreu s novim pitanjima na koja treba na pravi nain odgovoriti. Novi oblici organizacije informacija i znanja, te komunikacije, nastali kombinacijom i spajanjem sustava komunikacija, emitiranja, izdavatva i raunalne industrije, posljedica su trenda tehnoloke konvergencije. Nove informacijske tehnologije omoguile su nove naine primjene i komunikacije informacija, a digitalizacija je omoguila lako i brzo spremanje, reprodukciju, distribuciju i koritenje razliitih vrsta informacija. Dananje drutvo karakterizira brojnost i utjecaj razliitih medija. Sadraj novog medija je uvijek prijanji medij. Svaki novi medij pokuava korisnike uvjeriti da im omoguuje direktnije iskustvo stvarnosti od onoga prijanjeg. Kako kae Arjen Mulder fotografija je u redu, ali film je 'pomina slika', film je u redu, ali televizija prenosi dogaaje uivo, TV je u redu, ali Web je interaktivan, itd. (Mulder, 1999). Svaki novi medij eli se prikazati kao transparentniji od prijanjega, tj. kao nevidljiv (nezamjetljiv) za razliku od drugih medija koji to nisu, tj. ija tehnoloka ogranienja odreuju sliku realnosti tj. iskustvo korisnika. to je novo u nekom novom mediju moemo razumjeti tek ako poznajemo prijanje medije. Vidljiv je trend da se svi dosadanji mediji konvertiraju u digitalnu domenu. Analogni mediji i dalje postoje, ali digitalizaciji nita ne promie. Mulder zato raunalo smatra meta-medijem tj. zbirkom koja u sebi sadrava sve druge zbirke, jer se digitalni univerzum sastoji od nula i jedinica to omoguuje da bilo to moe biti prikazano zajedno na istom raunalu. Ogranienja ipak postoje, kao primjerice nekompatibilnost izmeu razliitih hardverskih platformi i sl. Ne postoji stvaran razlog za tu vrstu ogranienja, nego su ona nastala kao posljedica ekonomskih razgranienja izmeu razliitih kompanija koje su one na taj nain materijalizirale tj. ostvarile. Digitalizacija i virtualizacija Digitalizacija, tj. prevoenje kontinuiranih ili analognih podataka u njihovu numeriku reprezentaciju, prevodi sve te oblike u elektroniku formu tj. virtualnu sferu ili moemo rei da digitalizacija stvara i ini ono to se u literaturi naziva novi medij (new media). Lev Manovich daje analizu osnovnih naela novog medija i kae da su osnovne karakteristike novog medija njegovarika reprezentacija , (tj. digitalni kod) to prevodi stvarni predmet (koji je po prirodi analogan) u diskretni oblik to omoguuje algoritmiku manipulaciju prikaza predmeta. Druga osobina novog medija koju navodi jest modularnost tj. objekt moe initi drugi sloeniji objekt, no i dalje zadrava svoj zasebni identitet. Te dvije osobine omoguuju automatizaciju mnogih operacija nad novim medijem, takoer iz prva dva naela proizlazi jo jedna osobina novih medija tj. njihova varijabilnost tj. postojanje mnogobrojnih verzija istog objekta. Peta osobina novog medija je transkodiranje objekta tj. njegovo prevoenje u druge fizike formate (Manovich, 2001). Sve to mijenja osobine predmeta iz realne sfere i mijenja nae iskustvo o njima.
Aleksandra Uzelac, Institut za meunarodne odnose, e-mail: sandra@irmo.hr 2

Digitalna kulturna dobra u informacijskom drutvu

Medijska istraivanja (god. 10, br. 1) 2004. (37-53)

Analogni i digitalni zapis odnosi se na metodu zapisa i prijenosa informacija. Radio, TV, film, fotografija, itd., mogu biti analogni i digitalni. Sve vrste informacije ili poruke mogu se digitalizirati, ako ih je mogue opisati i izmjeriti. Primjeri za digitalizaciju ukljuuju razliite oblike dokumenata kao to su: tekstualni dokument gdje se svako slovo prevodi u brojani niz, slika koja se moe razlomiti na toke (pixels) te svaka toka moe biti opisana s dva broja koji odreuju njezine koordinate i tri broja koji opisuju intenzitet boja tj. svjetla, zvuni zapis moe biti razlomljen na sekvencije koje se brojano kodiraju ili pak definiran opisujui strukturu zvune (kao i grafike) poruke. Nadalje, svi tako dobiveni brojani zapisi mogu se prevesti u binarni oblik to omoguuje njihovo spremanje u raunalne sustave. Digitalna informacija moe se jednostavno slati ili kopirati, a da se pritom ne gubi na kvaliteti 'kopije', to uglavnom nije sluaj s analogno kodiranim informacijama. Analogna informacija prikazana je kao kontinuirani niz nekih vrijednosti, dok digitalna ima samo dvije diskretne vrijednosti, to omoguuje rekonstruiranje cjelovitosti informacije primjenom tehnika za kontrolu integriteta poruke tj. kontrolnih elemenata koji uklanjaju mogue pogreke tj. buku u kanalu. Osim toga, s informacijom u binarnom kodu mogu se raditi logike i aritmetike operacije, moe je se mijenjati koristei automatske operacije i prikazati u razliitim oblicima. Ukratko digitalizacija omoguuje uinkovito procesiranje informacija koje ne bi bilo mogue obraditi na druge naine. Digitalnu informaciju mogue je ne samo procesirati, nego i generirati novu informaciju koristei odreeni algoritam kao to to rade primjerice glazbeni sintesajzeri, pa time i proces stvaranja prestaje biti vezan iskljuivo za ovjeka to pak otvara neka nova pitanja. Pierre Lvy postavlja si pitanje dovodi li digitalizacija do dematerijalizacije informacije i uzima za primjer fotografiju (koja se dobiva optikim zapisom neke slike u njegovu primjeru rascvjetale trenje i primjenom odreenog kemijskog procesa) i njezinu digitalnu verziju, dobivenu koritenjem 'scannera' koji ju pretvara u brojani niz zapisan na raunalu. U neku bi se ruku moglo rei da ja digitalna fotografija dematerijalizirana, jer spomenuti brojani niz vrlo precizno opisuje sliku na fotografiji. No, sam opis ne moe postojati izvan nekog fizikog medija, on zauzima odreeni prostor na raunalu, a takav se kodirani zapis onda moe prikazati na razliite naine i na razliitim medijima kao primjerice ispis na ekranu ili na papiru ili pak kao neki drugi proces. Digitalna fotografija nije dematerijalizirana, nego zauzima manje mjesta od fotografije na papiru, moe je se lake modificirati i Lvy smatra da ona nije dematerijalizirana ve virtualna 1 (Lvy, 2002: 35). Polazei od nekog odreenog podatka, opisa ili modela raunalni program moe 'izraunati' tj. proizvesti neodreeni broj razliitih verzija, ovisno o zahtjevima korisnika pa tako raunalo, prema Lvyju, nije samo sredstvo za 'proizvodnju' tekstova, slika ili zvuka, nego sredstvo za virtualizaciju informacija. Iako joj moda ne moemo odrediti tone prostorne i vremenske koordinate virtualna je informacija ipak stvarna, ona postoji, a njezine se razliite aktualizacije mogu u velikoj mjeri razlikovati. Virtualnost je, kako kae Lvy, beskonaan izvor aktualizacija. Za informaciju na Internetu moemo rei da je virtualna, jer dodue postoji fiziki negdje na mrei ali je virtualno prisutna na svim vorovima u mrei gdje je zatraena. Osim toga, za digitalnu bi se informaciju (u binarnom obliku) moglo rei da je virtualna i zbog injenice da moemo pristupati samo njezinu prikazu tj. aktualizaciji, dok nam strojno zapisan oblik nije dostupan, a takoer i mnoge informacije kojima pristupamo posredstvom Interneta esto i ne postoje dostupne u obliku u kojemu su nama dostupne, nego se te informacije izraunavaju ili sintetiziraju u trenutku zahtjeva korisnika, ovisno koje je parametre zadao. Tako raunalo primjerice sintetizira sliku u razliitim virtualnim igrama na temelju zadanih podataka (konstantne vrijednosti) i varijabilnih podataka koji ovise o igraevim ranijim potezima (akcijama), tj. o 'stanju' u kojemu se igra nalazi. Virtualna je igra skup digitalnih kodova koji stvaraju potencijalne slike ije aktualizacije ovise o
Aleksandra Uzelac, Institut za meunarodne odnose, e-mail: sandra@irmo.hr 3

Digitalna kulturna dobra u informacijskom drutvu

Medijska istraivanja (god. 10, br. 1) 2004. (37-53)

prijanjim izborima tj. stanju. Takav dijalektiki potencijal, temeljen na izraunavanju i prikazu konteksta karakterizira veinu dokumenata i informacija u digitalnom obliku. Razvoj interaktivnih digitalnih mrea omoguio je i druge drutvene oblike virtualizacije, pa tako Internet potie uspostavu komunikacijskih veza koje su neovisne o fizikoj, zemljopisnoj lokaciji i vremenskoj istodobnosti. Iako je ve telefon uveo interaktivnu telekomunikaciju, a sustav pote mogunost reciprone, asinkrone, udaljene komunikacije, ipak je tek specifinost Interneta i ICTa omoguila ljudima suradnju neovisnu o prostorno-vremenskim ogranienjima to je dovelo do, kako kae Lvy, virtualizacije organizacija, ili koristei se Castellsovim terminom do umreenog poduzea, koje su sve manje ovisne o specifinim lokacijama, radnom vremenu i sl. Lvy smatra da razvoj Interneta prati i openita virtualizacija drutva i ekonomije. Medij Interneta, kojemu on pripisuje osobinu kolektivne inteligencije, omoguuje sinergiju aktivnosti njegovih sudionika tj. korisnika, u kojemu se ljudske aktivnosti sve vie ire u virtualnu sferu. Digitalnim informacijama (na raunalu, na Internetu ili na CD-ROM-u) korisnik pristupa navigirajui kroz informacije dok ne doe do onoga to ga zanima. Hipermedija je uobiajena forma strukturiranja informacija koje mogu sadravati tekst, sliku, zvuk, animaciju i sl., tj. hipermedija moe sadravati razliite oblike prikaza znanja u razliitim perceptivnim modalitetima (vizualni, zvuni, i sl.) koji pak mogu ukljuivati razliite tipove prikaza pr. tekst ili slika u vizualnom modalitetu, a govor ili glazba u zvunom. To se obino naziva multimedijskim dokumentom ili multimedijskom porukom. Hipermedija/ hipertekst je zapravo mreno strukturirani tekst koji se sastoji od vorova (koji mogu biti bilo to paragraf, stranica, slika, muzika sekvenca, itd.) i veza izmeu njih koje omoguuju korisniku da izabere razliite smjerove kretanja kroz takav dinamiki dokument. Moemo ga opisati kao dokument koji u sebi ve sadrava pomone indekse koji nas upuuju na detaljnije informacije o odreenom pojmu koje se ne moraju nalaziti na istom mjestu, nego mogu biti bilo gdje na mrei. Lvy interpretira dananju tendenciju prema organizaciji teksta u formi hiperteksta kao tendenciju spajanja funkcija itanja i pisanja. Iz perspektive itatelja dinamiki hipertekst omoguuje mu strukturiranje konkretnog dokumenta izborom navigacijskih putova koje bira itatelj, tj. nije ga zadao onaj tko je dokument napisao. Na neki nain itatelj svojim izborima 'pie' konkretni dokument, a osim to bira koje e linkove slijediti ima mogunost i stvarati nove veze ili vorove. Iz perspektive autora, koji esto nije individualna osoba, nego tim, velike koliine informacija strukturirane u formi hiperteksta dolaze iz razliitih izvora (iji su autori razliiti). Odabir i dodavanje novih informacija takoer se moe promatrati kao jedno od moguih 'itanja'. Autor se u stvaranju hiperteksta koristi raspoloivim hardverom, softverom i dostupnim on-line dokumentima/informacijama, pa je hipertekst zapravo aktualizacija odabira nekih od dostupnih elemenata (zato e esto mogunosti ovisiti i o dostupnom hardveru ili softveru). Pisanje i itanje hiperteksta ne moe se uvijek jasno razluiti jer osoba koja strukturira hipertekst ve se slui dostupnim izvorima koje je prije toga trebalo istraiti tj. proitati, dok itatelj aktualizira samo odreene dostupne informacije, a istodobno je u mogunosti dodati neto novo tj. on je potencijalni autor/pisac (Lvy, 2001:39). Novi oblici digitalnih informacija iako su u svojem konceptu neovisni o medijima na kojima su implementirani (tj. mogue ih je preseliti ili kopirati na druge medije kao i prikazati u razliitim oblicima) ipak su odreeni mogunostima medija na koji se naslanjaju. Internet prua korisnicima mogunost komunikacije, pohrane i strukturiranja velike koliine informacija razliitih vrsta, to stvara slojeve kolektivnog pamenja pohranjenih na Internetu. Hipermedija, simulacije, virtualni svjetovi i ostale vrste softvera poput baza podataka, primjeri su virtualnih
Aleksandra Uzelac, Institut za meunarodne odnose, e-mail: sandra@irmo.hr 4

Digitalna kulturna dobra u informacijskom drutvu

Medijska istraivanja (god. 10, br. 1) 2004. (37-53)

informacija i struktura. Virtualna sfera mogla bi se opisati kao svijet mogunosti koje se izvode iz digitalnog modela i uputa korisnika (Lvy, 2001: 57). Raunala i raunalne mree tako slue kao infrastruktura za virtualni svijet informacija, a to se vie poveava njihov kapacitet proporcionalno raste i broj i vrste virtualnih struktura. Kulturni sektor u mrenom okruenju Iz opisa osobina novog medija tj. digitalnih informacija moemo razumjeti to je sve mogue uiniti s njima, no konkretna situacija ovisi i o uvrijeenim nainima rada, zacrtanim ciljevima, dostupnim resursima i potrebnim znanjima, kao i o legislativnom okviru koji odreuje to je dopustivo. Pojam informacijskog drutva, ili drutva znanja kako ga jo nazivaju, sugerira nam univerzalan i slobodan pristup informacijskom uslugama (tj. znanju) i to svih graana/korisnika i mogunost njihova aktivnog sudjelovanja u razmjeni znanja. No, u stvarnosti postoje mnogobrojne podjele infrastrukturne, financijske, obrazovne, zemljopisne na one graane kojima je omoguen pristup on-line informacijskim resursima i na one kojima je pristup onemoguen ili otean. Postojei informacijski jaz pokuava se premostiti raznim politikama i strategijama na razliitim razinama od dravne i meudravne razine do razliitih strunoinstitucionalnih razina na kojima se pokuavaju rijeiti mnoga specifina pitanja odreenih sektora. Znanje i pristup informacijama osnova su na kojoj se temelji informacijsko drutvo, a ciljeve kulturnog sektora u informacijskom drutvu mogli bismo opisati kao pomak od jednostavnog pristupa informacijama ka olakanoj interakciji sa znanjem. Pojmovi kulture, komunikacije i tehnologije meusobno su povezani, a kulturne se vrijednosti drutva odraavaju i u virtualnoj sferi. Pristup Internetu za korisnika znai pristup razliitom sadraju na jednostavan nain i uglavnom bez trokova. 'Infotainment', kovanica nastala spajanjem rijei 'information' i 'entertainment', aktivnost je kojom se iz dana u dan bavi sve vie ljudi, a oznauje sve vei interes korisnika za informacijama koji zadovoljavaju u svoje slobodno vrijeme na Internetu. Glazba, slike, video zapisi, tekstualni dokumenti i ostali oblici digitalnih kulturnih dobara, tj. dokumentirane kulturne batine dostupni su posredstvom mree. Kulturni sektor ne moe ignorirati trendove digitalizacije postojeeg sadraja kao ni novonastale sadraje koji su ve u svojem nastanku digitalni. Od kulturnih se ustanova oekuje da se prilagode novim uvjetima i oekivanjima korisnika i pokuaju reorganizirati na naelima Castellsova 'umreenog poduzea'. Sve ee kulturne institucije postaju neka vrsta hibridnih institucija koje upravljaju ili razvijaju i analogne i digitalne resurse. Najdragocjenija 'imovina' kulturnih ustanova je upravo sadraj, tj. ne samo fiziki artefakti ili dokumenti, nego i nova znanja povezana s njima. Zato je logino da kulturne institucije pokuaju iskoristiti prednosti ICTa, kako bi svoj sadraj to efikasnije ponudili korisnicima. Primjena ICT-a, i posebice multimedijskih servisa, omoguuje kulturnim ustanovama da korisnicima ponude nove komunikacijske oblike pristupa sadraju poput primjerice mogunosti interaktivnog multimedijskog pristupa koji korisniku potencijalno omoguuje 'upravljanje' s virtualnim objektom kao i sudjelovanje u interesnim zajednicama na odreenu temu ili kontekstualno povezivanje s drugim elementima u sustavu. Posebno vana osobina novih medija je mogunost viestruke iskoristivosti odreenog virtualnog elementa, no da bi to bilo mogue potrebno je dosljedno razvijati i koristiti se standardima to predstavlja dodatan posao kulturnim institucijama kao i sasvim nova znanja koja moraju svladavati u radu. Nova situacija koju odreuje upravo virtualnost informacija jest neodvojivost sadraja od tehnoloke osnove na koju se on naslanja. Naime, iako je mogue lako seliti sadraj preko mree, digitalni proizvodi i
Aleksandra Uzelac, Institut za meunarodne odnose, e-mail: sandra@irmo.hr 5

Digitalna kulturna dobra u informacijskom drutvu

Medijska istraivanja (god. 10, br. 1) 2004. (37-53)

njihove mogunosti ovise o njihovoj konkretnoj organizacijskoj/tehnolokoj podlozi i mogunostima koje ona ima, jer tek njihovom kombinacijom dobivamo 'informacijske proizvode'. Tu vie nemamo jednostavnu situaciju u kojoj su sadraj i medij zapisa jednostavno razluivi, jer izmeu raunalnog medija (CD zapis, zapis na raunalu ili mrei) uvijek postoji i softverski sloj koji je zapravo organizacijska podloga 'korisnikom sadraju', a koji je ve sam po sebi sloena struktura zapisa i nad kojim mogu postojati autorska prava. Tako se primjerice baze podataka dizajniraju, tj. strukturiraju sluei se odreenim softverom, a u koje se konano unose podaci koji predstavljaju krajnji 'sadraj'. No, digitalna kulturna dobra treba proslijediti zainteresiranim korisnicima. To to je neka informacija dostupna na mrei ne znai da e ju korisnik jednostavno pronai. Kulturne ustanove trae strategije za efikasno komuniciranje s korisnicima, dok korisnici pokuavaju filtrirati informacije u potrazi za relevantnim informacijama. On-line trailice, e-bilteni, specijalizirani portali i virtualne mree, itd. svi oni predstavljaju mehanizme zahvaljujui kojima korisnici dolaze do informacija. S obzirom na ve sofisticiranu razinu razvoja tehnologije mogue je personalizirati informacijske servise za odreene korisnike ili za odreene profile korisnika prema njihovim interesima. Mehanizmi selekcije vrlo su vani zbog velike koliine informacija dostupnih na mrei, no ako su ve ugraeni u trailice mogue je da su za korisnika netransparentni, tj. da ih on nije svjestan, to filtriranje od strane korisnika moe pretvoriti u cenzuru od strane posrednika. Virtualno okruenje omoguuje kulturnim ustanovama da svoje poslovanje organiziraju na novim osnovama. Korisnici su razliiti od znanstvenih i kulturnih djelatnika koji trebaju profesionalne servise kako bi mogli obaviti svoj posao, preko razliitih poslovnih partnera do ire publike koja takoer nije homogena kategorija. Novi odnosi to ih omoguuje mreno okruenje omoguuju da se informacija ponudi na zahtjev i vrlo ciljano. Situacija u kojoj danas, u veini sluajeva, informacija fiziki nastaje tek kad se postavi upit (generirajui se iz baza podataka) omoguuje da se korisniku ponudi vrlo precizno definirana informacija koja se odnosi direktno na njegovo pitanje. Novi odnosi omoguuju i da korisnik priloi informaciju u informacijski sustav pa ti odnosi postaju dvosmjerni i dinamini i u informacijskim aspektima, a ne samo u komunikacijskim. Iako je kulturni sektor podruje koje ne moemo smatrati pokretaem tehnolokog razvoja, ono informacijskim tehnologijama postavlja izazove, jer sadraj koji obrauje kulturni sektor ne moemo opisati kao zbir jednostavnih podataka, nego se tu radi o sloenijim strukturama u kojima se pokuava zabiljeiti znanje. Kultura i posebice kulturna batina obrauju znanje u promjenjivom drutvenom kontekstu. Kako bi to znanje obradile kulturne su ustanove razvile mnoge klasifikacijske sustave i kataloge koji, iako su infrastrukturna podrka radu kulturnog sektora, istodobno predstavljaju i organizacijsku osnovu cjelokupnog sektora tj. mogli bismo rei da su oni sami svojevrsna tehnologija znanja, no koja se esto temelji na neadekvatnim informacijskim alatima. Novi problem koji se postavlja kulturnim ustanovama, a posebice knjinicama i arhivima, koji uvaju i omoguuju dostup zabiljeenoj batini i znanju jest, kako sauvati dostup postojeim online dokumentima. Sve vea i pritom stalno promjenjiva koliina on-line sadraja predstavlja problem odabira kriterija kako izabrati ono to je relevantno za arhiviranje ali i odabira efikasnog modela pristupa i pretraivanja spomenutih elektronikih zbirki. Slobodan pristup digitalnim arhivima dokumenata na mrei dugorono je vaan element ouvanja javne domene. Kako je kulturna batina bogat resurs artefakata i ideja koje smo naslijedili iz prolosti i
Aleksandra Uzelac, Institut za meunarodne odnose, e-mail: sandra@irmo.hr 6

Digitalna kulturna dobra u informacijskom drutvu

Medijska istraivanja (god. 10, br. 1) 2004. (37-53)

predstavlja nae zajedniko nasljedstvo koje je povjereno na uvanje institucijama u kulturnom sektoru, trebalo bi se osigurati da korisnici ne budu onemogueni u pristupu tom sustavu pohranjenog znanja. Kulturna dobra, komodifikacija kulture i autorska prava U promiljanju o informacijskom drutvu i odrivom kulturnom razvoju te o meuodnosu kulture i informacijsko komunikacijskih tehnologija valja imati na umu ciljeve koji se ele ostvariti. Brzi ritam promjena u drutvu, to ga je nametnulo globalizacijsko okruenje u kojemu je ciklus tehnolokih inovacija ubrzan, rezultira kontinuiranim promjenama u drutvu u kojem mnoge uvrijeene kulturne forme tj. oblici kulturne komunikacije ubrzano nestaju. Kulturni sektor svoju ulogu vidi dvostruko kao uvar znanja zabiljeenih u kulturnoj batini te kao njihov komunikator prema javnosti i kao kreativni prostor gdje se kreativnim promiljanjem i umjetnikim izraajima propituju uvrijeene drutvene i kulturne forme i naini izraavanja. U irem razvojnom kontekstu kultura, ili preciznije kulturni identitet i kulturna batina, prepoznati su kao vaan imbenik razvoja jer predstavljaju konstantu u promjeni, tj. sintetizirano znanje ili pamenje drutva, kao i kreativni element i novo gledite na stvari. Kultura, odrivost, kulturna raznolikost, demokracija i ljudska prava, odnos prema okoliu sve to predstavlja mnotvo vrijednosnih odreenja koja utjeu na razvojne smjerove u drutvu pa se te vrijednosti ele osigurati i u informacijskom drutvu dijelom u politikom djelovanju, a dijelom u civilnim akcijama. Kulturni sektor openito, a posebice knjinice, arhivi i muzeji, nalaze se u situaciji osiguravanja dostupa do dokumenata i informacija i time irenja znanja iz podruja javne domene zainteresiranim korisnicima, no u novom okruenju Interneta treba raunati s novim oblicima komunikacije i izvorima informacija kao i s novim korisnicima i njihovim novim potrebama koje utjeu na nain rada kulturnog sektora. Ouvanje javne domene u kojoj graani imaju slobodan pristup informacijama i dobrima koji spadaju u nju, bitna je elimo li izgraditi slobodno i demokratsko informacijsko drutvo. O legislativi koja regulira autorska prava na Internetu uvelike ovisi hoe li se ostvariti potencijal to ga ima primjena ICT-a u gradnji drutva znanja ili e se jae istaknuti podjela na one koji informacijske usluge mogu platiti i na one koji si to ne mogu priutiti. Ustanove u podruju kulturne batine, poput knjinica, arhiva i muzeja, i usluge to ih one pruaju korisnicima, odreene su novim kontekstom u kojemu djeluju. Njihova je svrha kulturnu batinu uvati i komunicirati korisnicima. S druge strane, sektor kulturnih industrija svoje poslovanje temelji na kreativnosti te im je vrlo vano zatititi autorska prava i osigurati da su autori adekvatno nagraeni za svoj rad. Snanom zatitom autorskih prava kulturne industrije i posebice velike medijske kue koriste se u zatiti svojih poslovnih interesa i pri poveanju dobiti. Kulturni sektor, posredstvom razliitih meunarodnih mrea i foruma, izraava zabrinutost zbog moguih posljedica to takva situacija moe imati na kulturnu raznolikost i na mogunost izbora graana. Shalini Venturelli istie da bez bogate i konstantno sve ire javne domene postojee znanje nee dovoditi do novog znanja te e se tako smanjiti drutveno sudjelovanje u produkciji i distribuciji ideja i time usporiti ritam inovacija u gospodarstvu i drutvu (Venturelli, http://www.culturalpolicy.org/pdf/venturelli.pdf). O tom se problemu raspravlja na meunarodnoj razini, no prihvatljivo rjeenje jo se nije pronalo jer logika civilnog drutva i poslovnog sektora polazi od razliitih premisa. Potencijali Interneta nisu ogranieni njegovom mrenom logikom, nego ogranienja nameu postojea infrastruktura, financijska ogranienja, postojea legislativa, ali i interesi komercijalnih
Aleksandra Uzelac, Institut za meunarodne odnose, e-mail: sandra@irmo.hr 7

Digitalna kulturna dobra u informacijskom drutvu

Medijska istraivanja (god. 10, br. 1) 2004. (37-53)

poduzea. Don Foresta razlikuje izmeu pojmova 'cyberprostora' i 'informacijskog autoputa'. Dok 'cyberprostor' opisuje kao kozmopolitski univerzum, mit i viziju virtualnog, pojam 'informacijskog autoputa' opisuje kao industrijski projekt i moan instrument u unapreenju marketinga audio-vizualnih proizvoda i usluga (Foresta, Mergier, Serexhe, 1995: 4 ). Drugim rijeima koristei se istom infrastrukturom Internet se moe razviti u smjeru komercijalnih usluga ili slobodne razmjene informacija izmeu graana. O ravnotei izmeu profitnih informacijskih usluga i inicijativa na Internetu i informacijskih usluga u podruju javne domene, koje osiguravaju da se svi graani mogu koristiti postojeim informacijama i znanjima, ovisi u kakvom emo informacijskom drutvu ivjeti. Poetak razvoja Interneta obiljeen je slobodnom razmjenom informacija, no Stadler i Hirsh smatraju da je duh suradnje i slobodne razmjene informacija koji je obiljeio poetak razvoja Interneta suoen s izazovima zbog komodifikacije tj. sve prisutnijih struktura kontrole vlasnitva nad elementima digitalnih dobara koji su uvrijeeni u kulturnim industrijama (Stadler, Hirsh, 2002). Bogatstvo javnog sadraja pridonosi razvoju kreativnosti te su se stvaraoci oduvijek koristili postojeim materijalom u stvaranju novoga. To nam pokazuje da je kulturna batina vaan resurs za razvoj kreativnosti u informacijskom drutvu. Legislativa koja regulira autorska prava pretvara vei dio nae kulturne batine u robu, to ima vane implikacije za stvaraoce kao i za civilno drutvo openito. Svrha autorskih i srodnih prava je dovesti u ravnoteu interese stvaralaca tj. autora i korisnika materijala na koje se autorska prava odnose. Za razliku od situacije prije pojave novih informacijskih tehnologija i Interneta kada su autorska prava imala jasniji doseg, u novoj situaciji koju definira i otvorenost informacija na Internetu odnosi se mijenjaju. Virtualizacija informacija gdje nije potrebno imati razliite fizike kopije, nego korisnik ima pristup odreenom resursu na svoj zahtjev i moe mu pristupati istodobno kada i drugi korisnici, promijenila je situaciju. Harald von Hielmcrone opisuje nastalu razliku na sljedei nain: u industrijskom drutvu glavni proizvodi su dobra tj. fiziki predmeti kojima se trguje. Tako primjerice jednom prodana knjiga postaje vlasnitvo kupca, a djelo postaje javna domena. Kako knjinice u veini zemalja imaju obvezu prikupljati kopiju svakoga publiciranog primjerka (legal deposit) time se osigurava ouvanje djela za budunost. To se odraava i u zakonima o autorskom pravu prema kojima autor ima pravo odluiti hoe li njegovo djelo biti objavljeno, no nakon publiciranja nema prava nadzirati distribuciju djela. U informacijskom pak drutvu glavna dobra su informacije tj. nematerijalna djela (kulturna dobra u digitalnom obliku). Djelo u digitalnoj formi nije fiksirano za odreeni medij i moe se seliti po mrei bez posebnog napora ili povezanih trokova te se mogu napraviti mnogobrojne kopije. Veza s fizikim medijem postala je nevana. Umjesto publiciranja u knjizi djelo moe biti dostupno u elektronikoj formi na web stranicama ili u bazi podataka. Ako se u bilo kojem asu autor predomisli, on svoje djelo moe povui s Interneta bez ostavljanja traga 2. Ta se razlika odraava i u regulativi autorskih prava. Von Hielmcrone navodi da se u WIPO Copyright Treaty-u autorska prava zadravaju nad djelom i nakon publiciranja, to znai da svaki puta kad korisnik eli pristupiti djelu u elektronikoj formi zapravo treba autorovo doputenje (Von Hielmcrone, 2001). Takva situacija zapravo ilustrira promjene u regulativi autorskih prava u digitalnom okruenju, a iz toga proizlaze pitanja poput toga hoe li korisnici imati slobodu pristupa informacijama u digitalnom okruenju i hoe li knjinice i arhivi imati pravo pohranjivati digitalne publikacije i digitalna djela kulturne batine. O istom trendu, i njegovu utjecaju na slobodu govora, govori Howard Besser te istie da su pravni mehanizmi koji omoguuju pristup, reinterpretaciju i rekontekstualizaciju postojeih djela zatieni principima poput robustne javne domene (robust public domain), vremenskog ogranienja na monopol autorskih prava (time limits for copyright monopoly), potene uporabe (fair use) i prve prodaje (first sale) (Besser, 2002). Potena uporaba i prva prodaja smatraju se
Aleksandra Uzelac, Institut za meunarodne odnose, e-mail: sandra@irmo.hr 8

Digitalna kulturna dobra u informacijskom drutvu

Medijska istraivanja (god. 10, br. 1) 2004. (37-53)

najvanijim naelima 3. No, s brzim razvojem Interneta u devedesetim godinama dvadesetog stoljea mijenjala se i pratea legislativa i Besser smatra da te promjene utjeu na ova etiri principa i da imaju vane implikacije na budunost informacijskog drutva, jer bi se zbog ukidanja nekih od spomenutih naela moglo dogoditi da stvaraocima bude onemogueno slobodno koritenje ve postojeeg materijala, poput rekontekstualizacije nekih dijelova, kritike ili ak takvih ekstrema kada korisnicima ne bi bilo doputeno pjevati pjesme koje su zatiene autorskim pravom 4. Borba za bogatu javnu domenu nema za cilj postizanje situacije u kojoj bi kulturna dobra bila dostupna korisnicima besplatno. Vlasnici autorskih prava nad velikim brojem kulturnih dobara esto nisu individualni autori ve korporacije kojima digitalna tehnologija moe omoguiti veu kontrolu nad tritem kulturnim dobrima. Ono to se pokuava postii jest sprijeiti pretjerano irenje aurorskih prava kako bi se izbjegla situacija u kojoj zakoni koji tite autorska prava ne bi naruili ravnoteu izmeu prava autora i korisnika i postali tek sredstvo kroz koje se izvlai maksimum profita, bez osiguranja ire drutvene koristi. Sve spomenuto utjee na poloaj graana u virtualnoj sferi i odreuje hoe li oni biti aktivni sudionici u razmjeni informacija ili tek korisnici/potroai ponuenih virtualnih usluga. Druga bitna promjena, takoer povezana sa sustavom autorskih prava, jest proces kontinuiranog kolektivnog stvaralatva. S obzirom na to da veina autora ve naslanja svoje proizvode na druge postojee proizvode/informacije koje 'ugrauje' u dijelove novog proizvoda/informacije, nije lako odrediti tko sve ima 'copyright' na takve sloene strukture koje se pojavljuju na Internetu. Pokuaj prema drugaijem sustavu suradnikog otvorenog 'copyrighta' je 'Open Source' pokret u stvaranju besplatnog softvera. Open Source pokret i virtualne kulturne mree Open Source (koji jo nazivaju i copyleft) poiva na naelima otvorenosti i suradnje, softverski je kod dostupan svima i moe se dalje modificirati, a jedina obveza svih koji se njime koriste jest da sva unapreenja koja su sami napravili stave ponovo na Internet da budu dostupna drugima. Otvorenost, tj. transparentnost koda utjecala je na brzi razvoj Internet servisa u njegovom poetku. Otvorenost arhitekture Interneta i njegov kontinuirani razvoj u kojemu su korisnici bili istodobno i 'inenjeri' i pridonosili njegovu daljnjem razvoju, bile su glavne snage razvoja. Osim toga trokovi prikljuivanja na Internet nisu bili veliki, a softver je bio dostupan i esto besplatan. Situacija u kojoj su korisnici istodobno i glavni protagonisti razvoja tehnologije skrauje proces izmeu faza razvoja, ispitivanja, uporabe i daljnje modifikacije sustava, to je i jedan od razloga brzog razvoja Interneta i to ne samo u smislu irenja vorova mree, nego i razliitih servisa koji se kontinuirano razvijaju. Prema Castellsu, preduvjeti za takav razvoj Interneta su otvorena, decentralizirana, interaktivna mrena arhitektura, zatim mreni protokoli koji takoer moraju biti otvoreni i mogu se jednostavno modificirati, te institucije/strukture upravljanja i razvoja Interneta koje moraju biti u skladu s principima otvorenosti i suradnje kako ga ne bi koile (Castells, 2002: 28-29). Kieran Healy istie da ne smijemo podcijeniti vanost 'Open Source' softvera za kulturna dobra na mrei. Na isto praktinoj razini, besplatan softver omoguuje umjetnicima koritenje novih tehnologija u svojim djelima bez dodatnih trokova. Healy istie da prava vrijednost 'Open Source' softvera nije u tome to je on besplatan, nego u sinergiji koja nastaje zbog injenice da je 'slobodan' za daljne izmjene tj. i drugi se korisnici mogu sluiti postojeim kodom u gradnji novog koda (Healy, 2002). Stadler i Hirsh objanjavaju nam motivaciju za suradnju u 'Open Source' projektima na sljedei nain: 'ak i najvei inovatori stoje na ramenima divova. Sva nova
Aleksandra Uzelac, Institut za meunarodne odnose, e-mail: sandra@irmo.hr 9

Digitalna kulturna dobra u informacijskom drutvu

Medijska istraivanja (god. 10, br. 1) 2004. (37-53)

djela temelje se na ranijim djelima i inspiriraju ona budua. Mogunost slobodne uporabe i izmjene tih ranijih djela poveava mogunosti za buduu kreativnost.' (Stadler, Hirsh, 2002). 'Open Source' suprotnost je poslovnom modelu koji poiva na konkurentnosti i tajnosti podataka. S obzirom na to da je kulturni sektor organiziran jednim dijelom na suradnikim naelima, a jednim dijelom na konkurentnosti, modus suradnje mogao bi se nai u primjeni oba modela u razliitim segmentima rada. Na slinim naelima funkcioniraju i mnogobrojne kulturne mree u svijetu. Kulturne su mree organizacijska forma kroz koju neovisni kulturni djelatnici, udruge i ustanove u podruju kulture pokuavaju utjecati na postojeu kulturnu politiku. One su prepoznale injenicu da slobodna razmjena informacija nije prijetnja njihovu radu, niti se suradnja i razmjena informacija zasniva na altruizmu. Mree su pronale motivaciju u injenici da u sloenim suradnikim procesima nije lako razlikovati izmeu 'sirovine' koja ulazi u kreativni proces i proizvoda koji je nastao u tom procesu, pa dokle god imaju iste ciljeve razmjena znanja pridonosi radu svih lanova u postizanju tih zajedniih ciljeva. Prema stajalitu Castellsa, ini se da mreni principi uspjeno funkcioniraju u poslovnom sektoru te se mogu prepoznati u umreenom poduzeu. No, mrea moe biti efikasan model i sredstvo za kontrolu ili za slobodnu suradnju. Kulturni bi sektor trebao pokuati iskoristiti mrene principe kako bi sauvao mnogobrojne male kulturne ustnove koje rade na ouvanju javne domene i iji rad pridonosi ouvanju sve ugroenije kulturne raznolikosti. Prema podacima Digicult Reporta, 95% ustanova u podruju kulturne batine u EU male su ustanove (muzeji, knjinice, arhivi) koji raspolau s minimalnim ljudskim, financijskim i tehnikim resursima, a i u Hrvatskoj je stanje slino. One u posjedu imaju velik dio nae kulturne batine (posebice na lokalnoj i regionalnoj razini). Male se ustanove teko mogu natjecati s primjerice velikim medijskim kuama i participirati u virtualnim projektima. Kulturne mree, i njihove virtualne inaice, koje se temelje na suradnji mogu dovesti do bolje iskoritenosti postojeih resursa i olakati prijenos znanja meu kulturnim djelatnicima te pridonijeti boljoj 'vidljivosti' njihovih aktivnosti meu njihovim korisnicima, a mogu sluiti kao organizacijska podloga provedbi projekata u domeni digitalne kulture ako identificiraju tipove korisnika i njihove konkretne potrebe. Iako mreni principi mogu pridonijeti rjeavanju nekih organizacijskih problema, to je samo jedan vaan aspekt u gradnji informacijskog drutva. elimo li izgraditi slobodno i demokratsko informacijsko drutvo moramo osigurati da se sauvaju kulturne slobode, tj. da one ne budu ograniene zbog nedostatka izbora ili nemogunosti slobodnog uvida ili raspolaganja naom zajednikom batinom. Zbog toga je vrlo vano osigurati da legislativa koja titi autorska prava ima na umu ravnoteu izmeu stvaralaca i korisnika kako bi se osigurala kreativnost u drutvu. Zakljuak Mree i novi mediji mijenjaju kontekst rada kulturnog sektora, a virtualnost unosi nove probleme u organizaciji znanja. Mrena struktura Interneta i digitalizacija promijenila je nain proizvodnje, distribucije i uporabe kulturnih dobara. Tehnike mogunosti Interneta omoguile su lako seljenje digitalnih kulturnih dobara po mrei, to nije uvijek u skladu s uvrijeenom poslovnom ili legislativnom praksom. Kako Internet za korisnika znai ponajprije pristup sadraju, kulturna dobra na mrei postaju zanimljiva i vana u novim odnosima u informacijskom drutvu. Lak dostup kulturnim dobarima na Internetu za korisnike je vrlo privlaan, pa s obzirom na nove mogunosti koje se pruaju u Internetskom okruenju pitanje je hoe li se promijeniti nain na koji se korisnicima omoguuje dostup do glazbe, filmova ili literature te nain rada umjetnika i kulturnih industrija u novom okruenju. Na Internetu su-egzistiraju razliite vrste informacija
Aleksandra Uzelac, Institut za meunarodne odnose, e-mail: sandra@irmo.hr 10

Digitalna kulturna dobra u informacijskom drutvu

Medijska istraivanja (god. 10, br. 1) 2004. (37-53)

(tekst, slika, video i audio zapis, multimedija), a velika koliina sadraja postavlja problem kako efikasno pronai traenu informaciju, jednako kao i kako osigurati arhiviranje i dostup on-line sadraju, s obzirom na njegovu dinamiku strukturu i promjenjivost sadraja. Ta i druga pitanja povezana su i s pravom na slobodu informiranja, stvaralakom slobodom, slobodom govora i s drugim politikim pitanjima. Mree i digitalne tehnologije suoile su nas s novim mogunostima i izazovima. Izbori koje u razliitim zakonima i politikama napravimo odredit e arhitekturu Interneta to e imati posljedice i na kulturna dobra u digitalnom oktuenju, na naine proizvodnje, distribucije i potronje kulturnih dobara, kao i na graanska prava openito, a posebice na slobodu govora i mogunost izbora graana. Mrena struktura moe omoguiti efikasniju kontrolu nad distribucijom digitalnih dobara ili pak moe biti komunikacijsko sredstvo za razmjenu znanja i slobodnu suradnju. Infrastruktura podrava obje opcije, a o naim izborima ovisi koja e se opcija ostvariti. BILJEKE: 1 Lvy za pojam virtualno kae da se koristi u barem 3 razliita znaenja tehniko znaenje koje se koristi u podruju ICT-a, filozofsko znaenje te rijei, te njegovo danas uvrijeeno znaenje. U ICT-u pojam virtualno oznaava mogunost sintetiziranja informacije na temelju postojeih digitalnih podataka i korisnikovih zadanih kriterija. U filozofskom smislu taj bi pojam znaio neto to postoji potencijalno, a nije se jo realiziralo, tj. aktualiziralo (primjer kojim to eli objasniti je rije u jeziku koja postoji kao apstraktan pojam tj. ona je virtualna dok se ne aktualizira svojom konkretnom upotrebom u govoru ili pismu), a u danas uvrijeenoj uporabi tog pojma virtualno bi bilo neto suprotno od realnog. 2 Ovu situaciju ne mijenja niti injenica to na mrei postojee informacije preuzimaju i drugi. Najee se linkom upuuje na udaljeni izvor i praksa nam pokazuje da esto stariji linkovi ne vode nikamo jer konkretna stranica ili informacijski resurs poput primjerice baze podataka vie ne postoje. 3 Potena uporaba (f air use) ograniava monopol vlasnika autorskih prava i omoguuje korisnicima koritenje autorskim djelom u nekim ogranienim situacijama poput koritenja grae u nastavi i uenju kao i za kritiku, satiru i sl. Prva prodaja (first sale) ograniava prava vlasnika autorskih prava nakon to je djelo prvi put prodano, te omoguuje korisnicima da djelo dalje prodaju, ili posude, to omoguuje knjinicama javnu posudbu, ili knjiarama prodaju rabljenih knjiga. 4 Besser navodi primjere iz sudske prakse u SAD-u, izmeu ostalih i primjer u kojem je Ameriko udruenje skladatelja, autora i izdavaa (ASCAP) pokualo naplatiti autorska prava izviakim kampovima zbog pjevanja pjesama oko logorske vatre. Nakon otre medijske reakcije ASCAP je povukao tubu. LITERATURA: Besser, H. (2002) Commodification of Culture Harms Creators, The Network Society of Control , (Conference reader World-Info-Con 2002, December 2002), str. 96-116.

Aleksandra Uzelac, Institut za meunarodne odnose, e-mail: sandra@irmo.hr

11

Digitalna kulturna dobra u informacijskom drutvu

Medijska istraivanja (god. 10, br. 1) 2004. (37-53)

Castells, M. (1996) The Information Age: Economy Society and Culture. Vol. 1 The Rise of the Network Society . Cambridge: Blackwell. Castells, M. (2001) The Internet Galaxy: Reflections on the Internet, Business, and Society . Oxford University Press. Foresta, D. i Mergier, A. i Serexhe, B. (1995) The new space of communication, the interface with culture and artistic activities: A study for the Council of Europe. Healy, K. (2002) Digital Technology and Cultural Goods, The Journal of Political Philosophy, 10(4): 478-500. Lvy, P. (2001) Cyberculture. University of Minnesota Press. Manovich, L. (2001) The Language of New Media . MIT Press. Mulder, A. (1999) Trancemedia: From Simulation to Emulation, Mediamatic Magazine 9(4)/10(1):93-100. Stadler, F. i Hirsh, J. (2002) Open Source Intelligence The Network Society of Control , (Conference reader World-Info-Con 2002, December 2002), str. 66-79. Mulrenin, A. ( ur .) (2002) The DigiCult Report: Technological landscapes for tomorrow cultural economy: Unlocking the value of cultural heritage . Luxembourg: European Commission. Venturelli, S. From the Information Economy to the Creative Economy: Moving Culture to the Center of International Public Policy, Cultural Comment Series , (http://www.culturalpolicy.org/pdf/venturelli.pdf). Von Hielmcrone, H. (2001) Copyright in the European Union The Efforts of the European Union to Harmonise Copyright, CULT2001, (conference proceedings, Copenhagen 3-5 October 2001 http://130.226.231.106/).

Aleksandra Uzelac, Institut za meunarodne odnose, e-mail: sandra@irmo.hr

12