NASLJEDNO PRAVO

Skripta

NAČELA NASLJEDNOG PRAVA Načelo nasljeđivanja usred smrti (mortis causa) – Institut nasljeđivanja može se primijeniti tek kada dođe do smrti nekog fizičkog lica. Ovaj trenutak se naziva delacija i označava moment prelaska prava i obaveza sa umrlogna njegove nasljednike. Naslijeđuju se samo fizička lica, a imovina pravnih lica ne može biti predmet nasljeđivanja jer pravna lica prestaju postojati na način određen posebnim zakonom (likvidacija, stečaj). Nasljednik se za života ostavioca ne može odreći nasljedstva ili zahtijevati nešto od ostavioca na ime naslijeđa. Samo izuzetno je predviđeno odstupanje od ovog načela (npr.ugovor o doživotnom izdržavanju). Načelo obvezne neposredne univerzalne sukcesije – Nasljeđivanje kao pravni institut podrazumijeva prelaženje imovine ostavioca na njegove nasljednike. Pri tome nasljeđivanje predstavlja univerzalnu sukcesiju tj.prelaženje zaostavštine na nasljednike u cjelosti, zbog čega je nasljednik univerzalni sukcesor čitave imovine koja čini ostavštinu. Nasljednici preuzimaju sva prava, potraživanja i obaveze ostavitelja, a ne samo neku stvar ili neko pravo iz zaostavštine. Zaostavština se sa umrlog neposredno prenosi na nasljednika ili nasljednike, bez posredovanja i u svom obimu prava i obaveza koje je imao umrli u momentu smrti. Nasljednici ne mogu da vrše izbor između prava i obaveza koja im odgovaraju i onih koja im ne odgovaraju. Ukoliko se iz zaostavštine stiču samo pojedina prava i stvari (u slučaju legata) tada takvo sticanje nije neposredno već se radi o posrednom sticanju u kome takav sticalac svoje pravo ostvaruje posredno od nasljednika. U ovakvom slučaju riječ je o singularnoj sukcesiji. Univerzalni sukcesor stupa u sva prava i obaveze ostavitelja koji su egzistirali u času njegove smrti i zbog toga sukcesor preuzima svu aktivu i pasivu zaostavštine, dok sinularni sukcesor preuzima samo određenu korist i zbog toga je sukcesor samo u aktivi zaostavštine pa je zahtjev singularnog sukcesora obligacionopravnog karaktera. Načelo ograničenog broja pravnih osnova pozivanja na naslijeđe – U našem pravu postoje samo dva osnova pozivanja na naslijeđe : testament kao osnov za testamentalno nasljeđivanje i zakon kao osnov za zakonsko (intestatsko) nasljeđivanje. Testament je jači pravni osnov što zanči da će u slučaju postojanja valjanog testamenta zaostavština pripasti onim nasljednicima koji su nasljedno pravo stekli na osnovu testamenta. U našem pravu je, takođe, moguće da ostavilac dio zaostavštine raspodjeli testamentom, a da se na onaj dio zaostavštine koji nije raspoređen testamentom primjene pravila zakonskog nasljeđivanja. Ugovori o nasljeđivanju su nedozvoljeni i bili bi apsolutno ništavi (npr. bili bi ištavi ugovori o nasljeđivanju kojima neko trećem livu ostavlju svu svoju zaostavštinu ili njen dio). Ipak to ne znači da neko lice za života ne može na osnovu ugovora valjano raspolagati svojom imovinom. U Zakonu o nasljeđivanju postoje dva ugovora: ugovor o doživotnom izdržavanju i ugovor o stupanju i raspodjeli imovine za života. Ali ova dva ugovora nisu nasljednopravne već obligacione prirode. Istovjetan ili sličan uticaj na nasljeđivanje može imati i niz drugih obligacionih ugovora (prodaja, darovanje), ali se svi ovi ugovori smatraju obligacionopravnim, a ne nasljednim ugovorima. Načelo ravnopravnosti – Pod ovim načelom podrazumijeva se ravnopravnost polova, ravnopravnost bračne i vanbračne djece, kao i ravnopravnost domaćih i stranih državljana u nasljeđivanju. Građani su, pod istim uvjetima, ravnopravni u nasljeđivanju bez obzira ko je
2

ostavitelj, kakvog je zanimanja, starosti, pola i bez obzira na društveni i socijalni položaj. Posebno je pravilima nasljednog prava osigurana puna ravnopravnost muških i ženskih osoba u nasljeđivanju. Isto tako vanbračno srodstvo izjednačeno je u pogledu nasljeđivanja sa bračnim, a srodtvo potpunog usvojenja sa srodstvom po krvi. Pri tome se ističe da u slučaju potpunog usvojenja prestaju međusobna nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka sa njegovim srodnicima po krvi. Kod zasnivanja nepotpunog usvojenja moguć je sporazum da su nasljedna prava usvojenika prema usvojitelju ograničena ili potpuno isključena. Načelo ipso iure sticanja – Momentom smrti ostavioca zaostavština po sili zakona prelazi na njegove zakonske ili tetamentarne nasljednike. Sticenje zaostavšine od strane nasljednika nastupa u momentu smrti ostavitelja ipso iure, na osnovu samog zakona i bez ikakvog posebnog akta sticanja. Nasljednici ne moraju ni Znati da su postali nasljednici, jet zaostavština na njih prelazi i prije davanja nasljedničke izjave. Zaostavština momentom smrti ostavioca prelazi na nasljednike samim djelovanjem nasljednopravnih normi, a da li će nasljednici prihvatiti svojstvo nasljednika rješava se u ostavinskom postupku. Međutim, nasljednici nisu postali nasljednici od dana parvosnažnosti rješenja donijetog u ostavinskom postupku, već su to postali u trenutku smrti ostavioca. Od smrti ostavioca u pogledu prava i obaveza iz zaostavštine nasljednici se nalaze u odnosu zajedničara, a od dana pravosnažnosti rješenja donijetog u ostavniskom postpuku njihov odnos se pretvara u suvlasničku zajednicu. Načelo dobrovoljnog sticanja – Nikome se ne može nametnuti svojstvo nasljednika i niko nije obavezan da bude nasllednik nekog lica ako to ne želi, a što se izražava načelom dobrovoljnosti sticanja zaostavštine. Nasljednik momentom smrti ostavioca ipso iure postaje nasljednik, ali u istom trenutku taj nasljednik stiče pravo na odricanje od tog nasljedstva. Ukoliko se nasljednik odrekne nasljednog prava smatraće se da i nije nikada bio nasljednik. Jedini subjekt na čijoj strani ne postoji dobrovoljnost i koji se ne može odreći zaostavštine je država, jer u onim situacijama gdje nema drugih nasljednika zaostavština pripada državi. Načelo kaduciteta – Kaducitet ili ožasnost znači da ostavitelj nema nasljednike u nekom konkretnom slučaju ili kad se ne zna ima li nasljednika, a u propisanom roku ne javi se niko ko polaže pravo na nasljedstvo, sud će oglasom i na drugi prikladan način pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu. Ako se nakon 6 mjeseci ne javi nijedan nasljednik, utvrdit će se da je zaostavština prešla u vlasništvo opštine (grada) ali se time nasljednik koji bi se javio kasnije ne lišava nasljednog prava. Nekretnine predaju se opštini odnosno gradu na čijem području se nalaze, a pokretnine opštini odnosno gradu na čijem području je ostavitelj imao prebivalište u vrijeme smrti. Opština nije nasljednik, već novi vlasnik koji je vlasništvo stekao temeljem zakona i utvrđene činjenice u ostavinskom postupku da je zaostavština u konkretnom slučaju ostala bez nasljednika. Načelo slobode testamentalnog raspolaganja uz moguća ograničenja testamentalnih raspolaganja – U nasljednopravnim odnosima ovo načelo se izražava u pravu nekog fizičkog lica da slobodno uredi svoje imovinkse odnose za slučaj smrti, te da preduzima i zaključuje i druge pravne poslove. Ovo pravo se manifestuje kao sloboda sačinjavanja testamenta i testamentalnog raspolaganja cjelokupnom imovinom, uz opšte ograničenje koje vrijedi za sve pravne poslove da takvo raspolaganje ne može biti suprotno ustavnim načelima, imperativnim
3

propisima i moralu društva. Prema našem Zakonu o nasljeđivanju zavještalac može testamentom raspolagati svojom imovinom na način i u granicama koji su određeni u zakonu, a nužni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne može raspolagati i koji se naziva nužni dio. Može se zaključiti da u našem pravu postoji sloboda testamentalnog raspolaganja koja je u formalnom smislu neograničena, ali i da ta sloboda može biti u faktičkom smislu ponekad ograničena zbog uvažavanja interesa određenog kruga srodnika ili supružnika u čiju korist je predviđeno postojanje prava na nužni nasljedni dio. PRETPOSTAVKE ZA NASLJEĐIVANJE Da bi u nekom konkretnom slučaju moglo doći do nasljeđivanja potrebno je da se ispune sljedeće pretpostavke: 1. smrt ostavitelja; 2. postojanje nasljednika; 3. postojanje zasotavštine;
4. postojanje osnova pozivanja na nasljeđe;

5. prijem i odricanje od nasljeđa. Smrt ostavitelja – Smrt ostavioca je prirodni događaj koji ima kao posljedicu prestanak pravnog subjektiviteta ostavitelja i prelazak njegove imovine na njegove nasljednike. Veoma je bitno utvrditi tačan dan i čas smrti nekog lica jer od te činjenice zavisi ko će biti nasljednici, šta će ući u sastav zaostavštine. Evidencija smrti nekog lica vodi se u javnom interesu od strane državnih upravnih organa u matičnim knjigama, a smrt nekog lica se dokazuje izvodom iz matične knjige umrlih. U nekim slučajevima poznato je da je neka osoba umrla, ali njena smrt nije evidentirana u matičnim knjigama umrlih. U takvim slučajevima moguće je pokrenuti vanparnični postupak dokazivanja smrti. Za proglašenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti nadležan je sud na čijem području je ta osoba imala posljednje prebivalište, a ako nije imala prebivalište, sud na čijem području je ta osoba imala posljednje boravište. Osobe koje su u tom postupku postale naljednci imaju isti položaj kao i oni nasljednici koji su kao takvi postali u situacijama kada je umrla osoba nakon smrti upisana u matičnu knjigu umrlih. U našem nasljednom pravu ne postoji institut ležeće zaostavštine. To je zaostavština u međuvremenu između ostaviteljeve smrti i preuzimanja nasljedstva po nasljednicima. Postojanje nasljednika – Nasljednik može biti samo osoba koja je u životu u trenutku otvaranja nasljeđa. Postoje izuzeci od ovog pravila, jer dijete veće začeto u trenutku otvaranja nasljeđa smatra se kao da je rođeno, ako se rodi živo. Nerođeno začeto dijete može biti nasljednik u trenutku smrti ostavitelja, ali pod uvjetima da je dijete začeto do trenutka smrti ostavitelja i da se rodi živo. Ako se „nasciturus“ rodi mrtav, uzima se da nije bio ni začet. Ako se začetak rodi živ postaje nasljednik od momenta ostaviteljeve smrti, a ne od momenta svog rođenja. Pravilo da se začetak smatra nasljednikom veži podjednako i za zakonsko i za testamentalno nasljeđivanje. U svim drugim slučajevima nasljednici mogu biti samo osobe koje su nadživjele ostavitelja. Ako je neka od osoba kao nasljednik nadživjela ostavitelja, pa
4

nakon tog taj nasljednik umre dolazi do transmisije nasljedstav sa umrlog delata na njegove nasljednike. Postoje situacije kada nije dovoljno da osobe pozvane na nasljeđe dožive ostaviteljevu smrt da bi postale nasljednicima. Naime, u slučaju testamentovanog nasljeđivanja moguće je da nasljednik bude određen pod suspenzvinim uvjetom ili rokom. Da bi postala nasljednikom takva osoba mora pored doživljavanja ostaviteljeve smrti doživjeti ispunjenje suspenzivnog uvjeta, odnosno roka. Odsutne i nestale osobe, kao nasljednici, se smatraju da su žive, a radi zaštite njihovih prava postavlja im se privremeni staratelj, koji se stara o njihovim pravima u odnosu na zaostavštinu. Ako se pojavi odsutna ili nestala osoba ona će preuzeti zaostavštinu. koja .Pravne osobe mogu biti nasljednici po osnovu testamentovanog nasljeđivanja, a da bi pravna osoba mogla biti nasljednik potrebno je da egzistira u trenutku otvaranja nasljeđa. Od pravila da sve fizičke osobe imaju sposobnost za nasljeđivanje postoje dva izuzetka: nesposobnost za nasljeđivanje i nedostojnost za nasljeđivanje. Nesposobnost za nasljeđivanje je nemogućnost pojedinih kategorija da postanu nasljednici zbog određenih okolnosti. Naše pravo ne pozanje ovu pravnu ustanovu, izuzev slučaja da se stranim osobama priznaje pravo nasljeđivanja u Federaciji uz uvjet da i naši državljani imaju pravo nasljedstva u državi stranca. Nedostojnost za nasljeđivanje je nemogućnost određene osobe da postane nasljednik konkretnog ostavitelja zbog razloga subjektivne prirode. Radi se o svojevrsnoj sankciji prema određenoj osobi kao mogućem nasljedniku zbog određenog ponašanja takve osobe prema ostavitelju ili njemu bliskoj osobi. Postojanje zaostavštine – Zaostavština se najčešće definiše kao skup imovinskih prava i imovinskih obaveza koje je ostavitelj imao u trenutku smrti. Zaostavština nastaje u trenutku u kojem je fizičkoj osobi prestao pravni subjektivitet, dakle u trenutku njene smrti. Za svog života niko nema ostavštinu, ona u to vrijeme još ne postoji. Vrlo često se pojam zaostavštine pogrešno poistovjećuje sa imovinom ostavioca. Ovakvo određenje je apsolutno pogrešno jer u zaostavštinu u pravilu ne ulaze neimovinska prava umrlog, a ne ulaze niti sva imovinska prava i obaveze nekog liaca (npr.strogo lična prava). Sastav zaostavštine – U trenutku smrti ostavioca na njegove nasljednike prelaze različita prava i obaveze. U pravilu na nasljednike prelaze subjektivna imovinska prava ostavioca koja su ostaviocu pripadala u momentu njegove smrti. Među subjektivnim imovinskim pravima koja ulaze u sastav zaostavštine su: stvarna prava (pravo vlaništva, zaloga i sl.), oblgaciona prava(iz ugovora o kreditu, zakupu, prodaji i sl.), prava intelektualnog vlasništva (autorska prava i prava industrijskog prava vlasništva). Lična prava su vezana za ličnost ostavioca i ona su nenasljediva. To su takva prava i obaveze koji se odnose na određnu osobu, pa se smrću te osobe gase (npr.pravo na sudsku zaštitu). Postoji i kategorija lično-imovinskog prava i obaveza, a to su ona prava koja su imovinksog karaktera ali su strogo vezana za određenu osobu, pa se gase smrću takve osobe i ne tretiraju se kao zaostavština ostavitelja (npr.lične služnosti). Zaostavštinom se ne smatra obaveza ugovora o punomoćstvu, zakonska obaveza izdržavanja i sl. U pravnom smislu cjelokupnost zaostavštine je moguće definisati kao skup različitih subjektivnih prava i obaveza. U ekonomskom smislu zaostavština se može posmatrati kao bruto zaostavština, kao vrijednosno iskazani zbir svih prava i obaveza koja su podobna da budu naslijeđena, a koja su pripadali ostaviocu i koja se sastoji iz aktive (zbir svih
5

Lica koja su stekla 6 . ako je testament ništav. ako osoba određena za nasljednika ne postoji u trenutku delacije. zaradom ili na drugi način pomagali ostavitelju u privređivanju imaju pravo zahtijevati da im se iz zaostavštine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine. Isto tako moguće je izdvajanje predmeta domaćinstva. Do zakonskog nasljeđivanja će doći ako nema testamenta. U pogledu međusobnog odnosa osnova na nasljeđe ječi osnov je testament. Pored toga propisano je da su ništavi i : ugovor o nasljedstvu kojim neko raspolaže tuđim nasljedstvom. Razlika izemđu kative i pasive čini čistu neto zaostavštinu. koje bi mu pripalo tek nakon smrti pretka. te da sporazum važi i za potomke onog ko se odrekao od nasljeđa. posteljina). Prijem i odricanje od nasljeđa – Pravna teorija poznaje tri sistema sticanja nasljednog prava: po sili zakona. U našem nasljednom pravu to su zakon i testament. Tako izdvojeni dio ne spada u zaostavštinu. Predmet zaostavštine .su stvari i prava koji su ostavitelju pripadali u momentu njegove smrti. Nadživjelom supružniku i potomcima ostavitelja koji su s njim živjeli u istom domaćinstvu pripadaju predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba. Ovaj izuzetak važi samo za odricanja od nasljedstva koje još nije otvoreno. ako vrijednost neto zaostavštine nije dovoljna za namirenje nužnih nasljednika. Ugovor o nasljeđivanju ako osnov pozivanja na nasljedstvo kod nas nije usvojen. ako se testamentarni nasljednik odrekao nasljeđa i ako je testamentarni naljednik nedostojan. Postojanje osnova nasljeđivanja – Da bi neka osoba postala nasljednik mora postojati pravni osnov pozivanja na nasljeđe. Zaostavštinu ne čine predmeti domaćinstva manje vrijednosti (namještaj. uključujući i njegova potraživanja i obaveze. Tako izdvojeni dio ne spada u zaostavštinu. Od pravila da su ugovori o nasljeđivanju ništavi postoji izuzetak da se potomak u sporazumu sa svojim pretkom odrekne svog budućeg nasljedstva.Pravilo je da se zakosnkom nasljedniku uračunava u nasljedni dio sve što je na poklon dobio od ostavitelja. ugovor o nasljedstvu kojim se raspolaže sa nasljedstvom neke treće osobe koja je još u životu i ugovor o legatu ili nekoj drugoj koristi kojoj se saugovarač nada iz još neotvorenog nasljedstva. Od bruto i neto zasotavštine treba razlikovati obračunsku vrijednost zaostavštine. odnosno notara i da sudija prilikom ovjere popise pročita sporazum i upozori pretka i potomka na posljedice sporazuma. voljom nasljednika i kombinacijom elemenata prva dva sistema. pod pretpostavkom da je vrijednost aktive veća od pasive. Dok testament kao osnov pozivanja na nasljeđe dolazi u obzir isključena je primjena zakona kao osnova za pozivanje na nasljeđe. ako sporazumom o doricanju nije drugačije određeno. Sticanje nasljednog prava po sili zakona važilo je sve do rimskog prava. Potomci i usvojenici iz nepotpunog usvojenja koji su sa ostaviteljem živjeli u zajednici i svojim radom. Za punovažnost ovakvog sporazuma potrebno je da bude sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od suda. Obračunska vrijednost zaostavštine se radi izračunavanja veličine dijelova nužnih nasljednika dobija na način da se neto vrijednost zaostavštine dodaju vrijednosti svih poklona koje je učinio ostavitelj za vrijeme svog života uz mogućnost da dođe do vraćanja poklona. ako testamentom nije određen univerzalni već samo singularni sukcesor.subjektivnih prava u zasotavštini) i pasive (zbir svih obaveza). osim ako je ostavitelj u vrijeme davanja poklona ili u testamentu izjavio da se poklon ne uračunava u nasljedni dio.

Nasljednička izjava koja bi sadržavala mane volje bila bi manjkava. Odricanje izvršeno bez ograničenja važi i za potomke onoga ko se odrekao nasljeđa. Nasljednička izjava je neopoziva. nasljednik mora precizno navesti kojeg nasljeđivanja se odriče-zakosnkog. nasljednik koji je ostavinskom sudu dao izjavu o prihvatanju nasljeđa i opština kojoj pripada zaostavština bez nasljednika. smrti ostavitelja. Odricanja važi i za potomke onoga koji se odrekao od nasljeđa ako nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime. 7 . Izjavu o odricanju može dati kako nasljednik tako i svaka druga osoba koja stiče neka prava od ostavitelja. a lice koje je po sili zakona postalo nasljednik može izjaviti volju kojom se odriče tog nasljedstva (prihvaćeno u skoro svim modernim građanskim zakonicima). Da bi nasljednikova izjava bila određena. Pravilo o neopozivosti nasljedničke izjave narušeno je odredbom prema kojoj ako se nakon davanja izajve o odricanju od nasljeđa pojavi imovina za koju se u vrijeme davanja izjave nije znalo da pripada zaostavštini. Sticanje nasljednog prava kombinacijom elemenata prva dva načina. Ako se nasljeđa odrekao zakonski nasljednik samo u svoje ime za njega važi fikcija da je umro prije ostavitelja. njegov dio zaostavštine pripašće zakonskim nasljednicima. Sticanje nasljednog prava prlazi kroz dvije faze: prva nastupa smrću ostavitelja. Dio zaostavštine koji bi pripao njemu nasljeđivaće se po principu predstavljanja.objektivne pretpostavke za nasljeđivanje postaju nasljednici ostavioca u trenutku njegove smrti. Ako se nasljeđa odrekao testamentarni nasljednik. Odricanje od nasljeđa je izjava volje nasljednika koju on daje nakon smrti ostavitelja. Nije moguće odricanje od nasljeđa koje se očekuje i takvo odricanje nema nikakvog pravnog dejstva. Zahtje za pobijanje može podnijeti samo nasljednikov povjerilac. Nasljeđa se ne mogu odreći: nasljednik koji je raspolagao cijelom zaostavštinom ili njenim dijelom. s ciljem da ne naslijedi dio ili cijelu zaostavštinu tog ostavitelja. bez obzira na svoju volju. kao i u Austrijskom građanskom zakoniku). Nasljednik se može odreći nasljeđa tek poslike delacije. testamentarnog ili nasljeđa po oba ta osnova. Da bi izjava bila pravno valjana njen sadržaj mora biti moguć. Mora se dati u određenoj formi i biti ovjerena od nadležnog organa i predata sudu ili može biti data na zapisnik kod ostavinskog suda ili drugog osnovnog suda. Odricanje od nasljeđa ne može biti djelimično. pored ispunjenja objektivnih pretpostavki potrebna je i izjava volje nasljednika da prihvata nasljedstvo. pravo davanja izjave prelazi na njegove nasljednike. Pored zahtijeva za poništenje može se podnijeti i zahtjev za pobijanje nasljedničke izjave. Tu se nije moglo ni postaviti pitanje prijema ili odbijanja nasljeđa. a takvu izjavu nije dao. Ostavitelj to može spriječiti ako u testamentu odredi zamjenika testamentarnom nasljedniku. dozvoljen i određen. Ukuliko bi nasljednik umro prije isteka roka za davanje izjeve o odricanju od nasljeđa (prije završetka rasprave o zaostavštini). Sticanje nasljendog prava voljom nasljednika – kod ovog načina. a druga nastaje davanjem izjave nasljednika da prihvata nasljedstvo (važilo u rimskom pravu. Nasljednik može tražiti poništenje izjave ako je ona izazvana prinudom ili prijetnjom ili je data uslijed prevare ili u zabludi.nasljedno pravo se stiče po samom zakonu u trenutku ostaviteljeve smrti.

Nadživjeli supružnik nasljeđuje ostavitelja sa potomcima ostavitelja u prvom nasljednom redu. Pod zakonksim nasljeđivanjem se podrazumijeva prelazak ostaviteljeve imovine na njegove nasljednike na osnovu zakona kao temelja pozivanja na nasljeđe. Za pravo nasljeđivanja je. mogućnosti povećanja nasljednog dijela djece. Ovo je tzv. • bračna veza sa ostaviteljem. kao i srodstvo iz potpunog usvojenja sa srodstvom po krvi. takođe. kao i u svim drugim slučajevima kada testament nije osnov za prelazak zaostavštine sa ostavioca na njegove nasljednike. U pogledu krvnog srodstva razlikuje se bračno od vanbračnog srodstva. Naš Zakon o nasljeđivanju poznaje tri nasljedna reda. supružnik nasljeđuje po pravilima koja važe za drugi nasljedni red. 8 . ZAKONSKO NASLJEĐIVANJE NA OSNOVU ČINJENICA SRODSTVA ILI BRAKA U našem nasljednom pravu kao relevantne činjenice za nasljeđivanje po osnovu zakona dolaze u obzir: • krvno srodstvo ostavitelja sa osobama koje dolaze u krug određenih nasljednika. Pored činjenice srodstva i činjenica bračne veze između ostavitelja i druge osobe je osnova određivanja prava na nasljeđe. Vanbračno srodstvo izjednačeno je sa bračnim. kada testamentom nije obuhvaćena cjelokupna zaostavština. kada testamentalni nasljednik ne može ili neće da se primi nasljeđa. Ostaviteljevi krvni srodnici koji koji su po svom zajedničkom pretku bliži ostavitelju isključuju iz nasljedstva sve one srodnike koji su preko zajedničkog pretka njemu dalji. U našem nasljednom pravu prihvaćen je stav ograničenosti obima srodstva tako da u obzir kao nasljednici mogu biti pozvani samo neki srodnici ostavitelja. a ako ostavitelj nije ostavio potomke. bez značaja da li je očinstvo djeteta prizanto ili je očinstvo utvrđeno pravomoćnom presudom. donesenom u parničnom postupku. irelevantno da li je srodstvo nastupilo u trenutku rođenja ili naknadnim pozakonjenjem. Bračno i vanbračno srodstvo u pogledu nasljeđivanja su izjednačeni. bračna veza ostavitelja sa nekom osobom i odnos usvajanja sa ostaviteljem. • odnos usvojenja sa ostaviteljem.NASLJEĐIVANJE NA OSNOVU ZAKONA Naljeđivanje na osnovu zakona će se ostvariti u svim slučajevima kada ostavilac nije sačinio testament. supružnika i roditelja. ali sadrži i posebna pravila za nasljeđivanje po osnovu nepotpunog usvojenja. Zakonske nasljedne redove određuju činjenice krvnog srodstva ostavitelja i osoba koje dolaze u obzir da ga naslijede.koordinirajući sistem odnosa između srodnika ostavitelja i njegova supružnika. Srodstvo može biti krvno i građansko (srodtsvo po usvojenju). Radi se o sistemu stepena srodstva po kome se na nasljeđe pozivaju oni srodnici koji su bližeg stepena srodstva sa ostaviteljem dok se srodnici daljeg stepena srodstva isključuju iz nasljeđa. ako i posebna pravila o nasljeđivanju autorskog prava.

NAČELO ISKLJUČIVOSTI (HIJERARHIJE) Ovo načelo znači isključenje mogućnosti nasljeđivanja osobe nekog daljeg nasljednog reda sa nasljednicima bližeg nasljednog reda. ako nema roditelja ostavitelja (ili njihovih potomaka) ili ako su živi a ne žele da se prime nasljeđa ili ne mogu biti nasljednici. Pravo predstavljanja se dozvoljava neograničeno u okviru prvog i drugog nasljednog reda. nasljeđujući cijelu zaostavštinu. supružnik isključuje ostale srodnike ostavitelja. stupaju u nasljedna prava tog pretka. Supružnik nema pravo da naslijedi umrlog supružnika i ako je brak sa ostvaiteljem proglašen za nepostojeći ili kao brak bude poništen poslije smrti ostavitelja iz uzroka za čije je 9 . koji neće ili ne može postati nasljednik u konkretnom slučaju. Odnosi se na srodnike ostavitelja a ne i na njegovog supružnika kao zakonskog nasljednika. Pod djecom se. predstavljajući svog pretka (koji je umro prije ostavitelja). Pravo priraštaja nastupa po samom zakonu tako da nasljednik u čiju korist je ovo pravo ustanovljeno ne treba da se izjašnjava da li prima dio koji mu pripada po osnovu priraštaja. PRAVO PREDSTAVLJANJA (REPREZENTACIJE) Ovo pravo sastoji se u tome da dalji srodnici ostavitelja. Pod potomcima ostavitelja se smatraju njegova djeca i njihovi potomci (unuci. Pravo predstavljanja dolazi u obzir kada je određena osoba umrla prije ostavitelja. nedostojan ili isključen iz nasljeđa. Djecom se smatraju bračna i vanbračna. Svrha prava priraštaja je u težnji jednake podjele zaostavštine između pojedinih grupa ostaviteljevih srodnika u slučaju kada neki nasljednik neće ili ne može naslijediti. izuzev ako nasljednik izjavi da se nasljedstva odriče u svoje ime. Pravo priraštaja se primjenjuje teka kada se ne može primjeniti pravo predstavljanja. u korist ostalih srodnika istog stepena. U slučaju odricanja od nasljedstva pravilo je da se odnosi i na potomke nasljednika koji se odrekao nasljedstva. a poslije smrti ostavitelja se utvrdi da je tužba bila osnovana. Osim toga ovo pravo se primjenjuje i u slučajevima kada je određeni nasljednik nesposoban. supružnik konkuriše na nasljedstvo sa roditeljima ostavitelja. Nadživjeli supružnik nema pravo da naslijedi umrlog supružnika ako je ostavitelj bio podnio tužbu za razvod ili poništenje braka. takođe. smatraju usvojenici iz potpunog kao i nepotpunog usvojenja. ali su njihovi roditelji naknadno zaključili brak). odnosno njihovim potomcima. a ako nema nijednog potomka ostavitelja. a u trećem nasljednom redu se ograničava samo na djecu umrlih djedova i nena. konkurišući na nasljedstvo tako da ostvare dio nasljedstva koji je pripadao njihovom pretku da je bio živ u času ostaviteljeve smrti. Pravo nasljeđivanja između supružnika prestaje razvodom braka ili poništenjem braka. Supružnik konkuriše na nasljeđe sa potomcima ostavitelja u okviru prvog nasljednog reda. PRAVO PRIRAŠTAJA Sadržinu ovog prava čini priraštanje nasljednog dijela određenog nasljednika. PRVI ZAKONSKI NASLJEDNI RED Zaostavštinu umrlog nasljeđuju njegovi potomci i njegov supružnik i to na jednake dijelove. praunuci). Međutim. kao i pozakonjena djeca (rođena van braka.

drugu polovinu nasljeđuje supružnik. U takvom slučaju supružnik čini samostalnu liniju a djeca ostavitelja. onda polovinu zaostavštine nasljeđuje nadživjeli roditelj. U slučaju da postoje samo potomci ostavitelja bez konkurencije supružnika cijelu zaostavštinu dijele potomci po linijama to jest na onoliko dijelova koliko je ostalo ostaviteljeve djece. Ako je ostao samo jedan roditelj jer su prije ostaviteljeve umrli supružnik ostavitelja i drugi roditelj koji je ostavio potomke. DRUGI ZAKONSKI NASLJEDNI RED Drugi nasljedni red je koljeno ostaviteljevih roditelja i njihovih potomaka. a drugu polovinu nasljeđuju potomci umrlog roditelja. ni supružnik na nasljedstvo se pozivaju u okviru drugog nasljednog reda roditelji ostavitelja. zaostavština se raspoređuje tako da polovina zaostavštine pripada supružniku. Nadživjelom supružniku takođe ne pripada pravo da naslijedi umrlog supružnika ako je nedostojan za nasljeđivanje. roditelji nasljeđuju zaostavštinu u cijelosti na jednake dijelove. Ako su umrla oba roditelja ostavitelja i iza sebe ostavili potomke i pored njih ostavitelja je nadživio njegov supružnik. odnosno njihovim potomcima). 10 . Konkurišu li na nasljedstvo potomci ostavitelja i supružnik ostavitelja. odnosno njihovi potomci. U slučaju da neko od djece ostavitelja nije nadživjelo ostavitelja. već prelazi u drugi nasljedni red i konkuriše na nasljedstvo sa roditeljima ostavitelja. a druga polovina pripada potomcima umrlih roditelja (braći i sestrama ostavitelja. da neće ili ne može biti nasljednik dolazi do primjene pravo predstavljanja. a potomcima umrlog roditelja (svi zajedno) dio od ¼. U slučaju da su ostavitelja nadživjeli jedan roditelj i supružnik. U slučaju da ostavitelja nisu nadživjeli ni potomci. on po principu isključivosti ne nasljeđuje cijelu zaostavštinu. Postoji li samo jedan roditelj i supružnik. Ako iza ostavitelja ostanu živi njegovi roditelji i njegov supružnik. zaostavština se raspoređuje na jednake dijelove. onda jednu polovinu zaostavštine nasljeđuju roditelji na jednake dijelove (po ¼). a sa njima nasljeđuje i supružnik ostavitelja ako je ostao jedini nasljednik u prvom nasljednom redu. Postoji li samo preživjeli roditelji ostavitelja bez konkurencije njegova supružnika. ili eventualno pravo priraštaja. a supružniku druga polovina. supružniku dio od ½. a ranije umrli drgi roditelj ostavio je potomke.postojanje nadživjeli supružnik znao u vrijeme zaključenje braka. supružnici i potomci umrlog roditelja i to tako da roditelju pripada nasljednički dio od ¼. dakle ako drugi roditelj nije ostavio potomke. na nasljedstvo konkurišu preživjeli roditelj. kao i slučaju ako je zajednica života sa ostaviteljem bila trajno prestala krivicom nadživjelog supružnika ili u sporazumu sa ostaviteljem. uz primjenu prava predstavljanja u neograničenom obimu. cjelokupnu zaostavštinu nasljeđuje nadživjeli roditelj ostavitelja. Za slučaj da umrli roditelj nije ostavio potomke. odnosno njihovim potomcima. svako za sebe posebne linije. zaostavština se raspoređuje tako da naživjelom roditelju pripada polovina zaostavštine. Ako se kao nasljednik u prvom nasljednom redu pojavi samo supružnik ostavitelja.

Uvjet postojanja nasljednih prava po osnovu usvojenja je da egzistira punovažan akt (rješenje starateljskog organa) o usvojenju. a drugu polovinu djed i nena sa majčine strane. koja postaje dražavno vlasništvo (načelo kaduciteta). a nisu ostavili nijedno dijete. POVEĆANJE NASLJEDNOG DIJELA DJECE 11 . ni roditelje. ne može doći do nasljeđivanja. postoje četiri nasljednika: djed i nena po ocu i djed i nena po majci. Postoji li samo jedan djed ili jedna nena iz jedne loze. cjelokupnu zaostavštinu nasljeđuje supružnik ostavitelja. njima pripada na jednake dijelove majčin dio. jedino usvojenik zadržava prava i dužnosti prema svojim roditeljima. Svaki od njih nasljeđuje po ¼ zaostavštine. radi se o zaostavštini bez nasljednika. Ako su umrli i djed i nena iz druge loze bez djece. njihove dijelove nasljeđuju djed i nena iz druge loze (ili njihova djeca). TREĆI ZAKONSKI NASLJEDNI RED Zaostavštinu umrlog koji nije ostavio ni potomke. ujaci. niti su oni ostavili nekog potomka. pravi i dužnosti kao između roditelja i djece. očev dio. PRAVO NASLJEĐIVANJA PO OSNOVU NEPOTPUNOG USVOJENJA Nepotpunim usvojenjem zasnivaju se odnosi. a drugi je umro ostavivši djecu. Ako nasljeđuju braća i sestre samo po majci. njima pripada na jednake dijelove očev dio zaostavštine. tetke ostavitelja) a ne i njihove potomke. U ovom nasljednom redu pravo predstavljanja je ograničeno samo na njihovu djecu (stričevi. ni supružnika nasljeđuju njegovi djedovi i nene. prilikom zaključenja nepotpunog usvojenja moguć je sporazum da se usvojenikova prava isključe ili ograniče. Međutim. Rođena braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove sa braćom i sestrama po ocu. Bitno je da akt o usvojenju postoji u trenutku smrrti ostavitelja i da je punovažan. Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci imaju prema usvojitelji ista naljedna prava kao i usvojiteljeva djeca i drugi potomci.Postoji li samo supružnik ostavitelja. te ako u toj varijanti postoje djed i nena druge loze. Ako je zahtjev za raskid nepotpunog usvojenja podnesen za života usvojitelja i usvojenika. Kada nasljeđuju ostaviočeva braća i sestre samo po ocu. a kod nepotpunog usvojenja da ta prava aktom o usvajanju nisu isključena. a druga polovina pripada djedu odnosno neni iz druge loze. U slučaju da postoji jedan djed i jedna nena iste loze. a preostali dio od ¼ umrlog djeda ili nene nasljeđuju djeca umrlog djeda. Jednu polovinu nasljeđuju djed i nena sa očeve strane. nadživjeli dobijaju po 1/4 (ukupno ¾). a drugi je umro bez djece. bez roditelja ostavitelja i bez njihovih potomaka. nasljedni dio umrlog djeda ili nene po pravu priraštaja pripada nadživjelom djedu ili neni iste loze. a poslije smrti podnosioca zahtjeva se utvrdi da je zahtjev bio osnovan. majčin dio. odnosno nene. Ako postoje svi djedovi i sve nene. a sa braćom i sestrama po majci. Taj nadživjeli djed ili nena nasljeđuje ½ zaostavštine. Za slučaj da nema ni jednog djeda niti nena iz obje loze.

Pri tome sud uzima u obzir sve okolnosti. a povećanje se odnosi samo na prvostepene potomke ostavitelja. ne uzimajući u obzir eventualnu pomoć od srodnika ili prava da zahtijeva zakonsko izdržavanje. Ako je vrijednost zaostavštine tako mala da bi njenom podjelom supružnik zapao u oskudicu.). Autorska imovinska prava sadrže ovlaštenje autora na iskorištavanje. a ne i na potomke djece. a naročito imovinske prilike djece i supružnika. ostavinski sud će odlučiti o tome u kom obimu će povećati nasljedni dio one djece kojima pripada ovo pravo. reprodukovanje. izvođenje. Ako nisu sporne činjenice. Povećanje nasljednog dijela može se dosuditi samo na teret nasljednog dijela nekog od sunasljednika. prikazivanje. Ako su oba roditelja u životu. a može odlučiti i da roditelji naslijede cijelu zaostavštinu. Povećanje nasljednog dijela može se odrediti u koist oba roditelja ili samo u korist jednog od njih. Uvjet za povećanje nasljednog dijela djece je da oni nemaju nužnih sredstava za život. odnosno druge imovine može podmiriti osnovne životne potrebe. Ako je jedan od roditelja ostavitelja umro prije ostavitelja. O zahtjevu za povećanje nasljednog dijela djece odlučuje ostavinski sud. Supružnik ostavitelja nije ovlašten da traži povećanje nasljednog dijela protiv testamentarnog nasljednika. ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom roditelji zapali u oskudicu. Uvjet da ovako odluči ostavinski sud je da supružnik nema nužnih sredstava za život. vrijednost zaostavštine i sl. sud može na njihov zahtjev odlučiti da naslijede i jedan dio zaostavšine koji bi po zakonu trebalo da naslijedi supružnik. a ako se povodom takvog zahtjeva pojave sporne činjenice ostavinski sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputite učesnike ostavinskog postupka na parnicu. ako roditelji nemaju nužnih sredstava za život. na zahtjev supružnika. 12 . NASLJEĐIVANJE AUTORSKIH IMOVINSKIH PRAVA Sadržinu autorskog prava čine autorska imovinska i moralna prava. POVEĆANJE NASLJEDNOG DIJELA RODITELJA Kada su roditelji ostavioca pozavni na nasljeđe sa supružnikom ostavitelja. sud može odlučiti da cijelu zaostavštinu naslijedi supružnik. pravilo je da se po većanje nasljednog dijela vrši u korist oba roditelja. pod pretpostavkom da između roditelja kao supružnika postoji zajednica života. njihovu sposobnost za privređivanje. Pored toga moguće je povećanje nasljednog dijela jednog djeteta ili više njih u odnosu na preostalu djecu ostavitelja.Do povećanja nasljednog dijela djece ostavitelja može doći smanjenjem nasljednog dijela supružnika. POVEĆANJE NASLJEDNOG DIJELA SUPRUŽNIKA Kada je supružnik pozvan na nasljeđe sa nasljednicima prvod ili drugod nasljednog reda su može. Bez značaja je da li su djeca bračna ili vanbračna. knjige. brošure i sl. Odluka suda o uvećanju nasljednog dijela supružnika ostavitelja zavisi od ocjene da li vlastitim radom ili iz nasljeđene. prenošenje i prevođenje djela (članci. umnožavanje. Autorska moralna prava sadrže ovlaštenje autora da bude priznat i označen kao stvaralac kao i da se usprotivi svakoj upotrebi djela koja vrijeđa njegovu čast i ugled. nadživjeli roditelj može zahtijevati povećanje nasljednog dijela i to kako u odnosu prema supružniku ostavitelja tako prema nasljednicima umrlog roditelja ostavitelja. odlučiti da naslijedi dio od dijela zaostavštine koji po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici.

Nužni nasljednik je univerzalni sukcesor i njegov pravni položaj u nasljeđivanju je isti kao i kod zakonskog ili testamentarnog nasljeđivanja. To znači da je njegovo pravo na nužni nasljedni dio zakonsko pravo. može imati pravo na nužni dio. bez obzira što su iza ranije umrlog drugog roditelja ostali potomci. legat. i ne smiju imati nužnih sredstava za život (ostaviteljevi roditelji. roditelji ostavitelja i njegova braća i sestre. Nužni nasljednici imaju pravo na nužni dio zaostavštine koji je zakonom određen tako da nužno nasljeđivanje predstavlja izuzetak od načela o slobodi ostavitelja da po svojoj volji raspolaže svojom imovinom za slučaj svoje smrti. Sva lica koja dolaze u obzir da budu nužni nasljednici mogu se svrstati u dvije grupe: apsolutni – nasljeđuju bez ikakvih dodatnih uvjeta. i ostali preci). njegov supružnik i njegovi roditelji i to po nasljednim redovima. Ako iza ostavitelja nisu ostala djeca (ili neće ili ne mogu da budu nasljednici) supružnik ostavitelja nasljeđuje sam roditeljima ostavitelima po pravilima koja važe za drugi nasljedni red. nasljeđuje jedan roditelj. njegovi usvojenici iz potpunog usvojenja i njegov supružnik. Drugi nužni nasljedni red čine ostali potomci umrlog (njegovi unuci. ostaviteljevi potomci i ostaviteljevi posvojenici). usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci. odnosno polovina od dijela koji bi po zakonu pripao konkretnom nasljedniku. NUŽNI NASLJEDNICI Nužno nasljedno pravo je skup pravnih pravila kojima se određuje krug osoba kojima je oporučitelj dužan ostaviti određeni dio svoje imovine. Ne primjenjuje se pravilo o pravu predstavljanja u slučaju da je dijete ostavitelja umrlo prije ostavitelja.Zakon o nasljeđivanju određuje da autorska imovinska prava umrlog nasljeđuju njegova djeca. a roditelj ili samo jedan od njih će naslijediti zaostavštinu za slučaj da supružnik nije nadživio roditelja. Švajcarska). ako se rodi živo. Pravni poslovi kojim se ograničva sloboda ostavitelja da neograničeno raspolaže svojom imovinom su : testament. Prvi nužni nasljedni red djeca umrlog. ugovor o poklonu i ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života. koju čije autorska imovinska prava. uz samo jednu prepostavku da u konkretnom slučaju ispunjavaju sve pretpostavke da bi mogli biti zakonski nasljednici (ostaviteljevi barčni partner. Relativni nužni nasljednici nasljeđuju ako se kumulativno ispune dav dodatna uvjeta: moraju biti trajno nesposobni za rad. potomci usvojenika iz potpunog usvojenja. a drugu polovinu supružnik. Postoje dva osnovna shvatanja o pravnoj prirodi prava na nužni dio : nužni nasljedni dio je jedan oblik nasljednog prava (prihvaćeno kod nas i uvećini država svijeta) i pravo na nužni dio obvezno je pravo (Njemačka. praunuci). Za ostavrivanje prava na nužni nasljedni dio kao i kod svih drugih nasljednika važe pravila o davanju izjave o primanju ili odricanju prava na nužni dio. Oni imaju pravo na polovicu zakoskog dijela. posvojitelji. Nužni nasljednici imaju pravo na dio 13 . Moguća je situacija da polovinu zaostavštine. Oni imaju pravo na trećinu zakonskog dijela. Zaostavštinu će u cjelini nasljediti supružnik ako roditelji nisu nadživjeli ostavitelja. Dijete začeto u momentu delacije.

. a po zahtjevu nekog od nužnih nasljednika.zajednički život potomaka (usvojenika) sa ostaviteljem. kao i poklona koje je ostavitelj u posljednjoj godini svog života učinio drugim licima koja nisu zakosnki nasljednici. zaradom ili na drugi način. kao i sva njegova potraživanja. Radi se o imovini koja se izdvaja u korist potomaka i usvojenika koji su privređivali sa ostaviteljem i o imovini koju čine predmeti domaćinstva. SMANJENJE RASPOLAGANJA TESTAMENTOM I VRAĆANJE POKLONA ZBOG POVREDE NUŽNOG DIJELA U faktičkom smislu ostavitelj ipak može u testamentu ili poklonom raspolagati svojom imovinom po svojoj volji iili želji. sudionici će se uputiti na pokretanje parničnog postupka. IZRAČUNAVANJE NUŽNOG I RASPOLOŽIVOG DIJELA Prlikom izračunavanja nužnog i raspoloživog dijela potrebno je utvrditi vrijednost zaostavštine. IMOVINA KOJA SE IZDVAJA IZ ZAOSTAVŠTINE Određena imovina ne spada u zaostavštinu i ne uzima se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela. dok za izdvajanje predmeta domaćinstva (namještaj. Ostatkom zaostavštine može zavještalac raspolagato po svojoj volji (njegov raspoloživi dio). . Ali ako bi ukupna vrijednost raspolaganja testamentom i poklonom premašila raspoloživi dio došlo bi do povrede prava na nužni dio. Da bi potomak. utvrđuje se vrijednost zaostavštine 14 . odnosno usvojenik ostvario pravo na izdvajanje iz zaostavštine. osim manjih uobičajenih poklona. pa i poklona učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljeđa. Za ovo izdvajanje iz zaostavštine poterbno je: .pomaganje u privređivanju ostavitelju radom. -dobijenom ostatku dodaje se vrijednost svih poklona koje je ostavitelj učinio ma na koji način nekom zakonskom nasljedniku. kao i onih poklona za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio. a niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio. iznos troškova popisa i procijene zaostavštine i iznos dugova ostavitelja. O zahtjevu sud će odlučiti u ostavinskom postupku ako među sudionicima ostavinskog postupka nema spora o činjenicama od kojih ovisi pravo na izdvajanje.te da je na osnovu ove dvije činjenice povećana vrijednost ostaviočeve imovine. -od utrvđene vrijednosti dobara koja je ostavilac imao u trenutku smrti odbijaju se troškovi njegova pokopa. Ovakav zahtjev potreban je samo za izdvajanje u korist potomaka koji su privređivali sa ostaviteljemm. Vrijednost zaostavštine utvrđuje se na sljedeći način: -prvo se popisuju i procjenjuju sva dobra koja je ostavitelj imao u trenutku smrti. računajuć tu i sve ono čime je raspolagao testamentom. a izdvajaju se u korist nadživjelog supružnika i potomaka ostavitelja ako su živjeli sa ostaviteljem u istom domaćinstvu. a ako su te činjenice sporne.zaostavštine (nužni dio) kojim ostavilac ne može raspolagati. potrebno je da podnese zahtjev ostavinskom sudu. U takvom slučaju. posteljina) u korist potomaka i supružnika ostavitelja takav zahtjev nije potreban (ali ga mogu potomci i supružnik ostavitelja podnijeti ostavinskom sudu).

Osnov za isključenje iz nasljeđa postoji i ako je nužni nasljednik bio saučesnik u izvršenju krivičnog djela. Radi se o kr.. • ako je nužni nasljednik sa umišljajem učinio teže krivično djelo prema ostavitelju ili ostaviteljevu supružniku. pravilo je da se vraćanje vrši počev od posljednjeg poklona i ide dalje obrnuto redu kojima su pokloni učinjeni.djela ne može biti osnov isključenja iz nasljeđa. Da bi ostvario pravo na nužni dio nasljednik mora. 15 . Smanjenje raspolaganja testamentom može se tražiti u roku od 3 mjeseca od proglašenja testamenta. a vraćanje poklona u roku od 3 godine od smrti ostavitelja. Nehatno izvršenje kr. Zakonska obaveza može da proizilazi iz porodičnopravnih odnosa i treba da je teže prirode. ako se utvrdi povreda nužnog dijela. pa i protiv imovine. dolazi do toga da se raspolaganja testamentom smanjuju. postaviti zahtjev za nužni dio. a pokloni se vraćaju koliko je potrebno da bi se namirio nužni dio. a osnovi za takvo isključenje su sljedeći: • ako se povredom zakoske ili moralne obaveze nužni nasljednik teže ogriješio prema ostavitelju. tada se zbog izostanka izvršavanja tih obaveza ne može smatrati da su se nasljednici teže ogriješili prema ostavitelju. zahtijeva se da se radi o težem krivičnom djelu koje je učinjeno sa umišljajem. na njihov obim i bez obzira da li se nalaze u jednom ili više testamenata. odnosno utvrđivanje vrijednosti svih poklona. a ako su pokloni učinjeni istovremeno vraćaju se srazmjerno. Moralna obaveza se najčešće sastoji u pomaganju i poštivanju ostavitelja. djetetu ili roditelju. To izračunavanje podrazumijeva i procjenu dobara kojim je ostavitelj raspolagao u testamentu. U odnosu na vraćanje poklona zbog povrede nužnog dijela. nezavisnosti i njene odbrambene snage. • ako se unužni nasljednik odao neradu i nepoštenom životu (kumulativno).djelima upravljenim protiv ličnosti ili ličnih dobara. djetetu ili roditeljima ostavitelja. bez obzira na njihovu prirodu. odnosno zahtjev za smanjenje raspolaganja testamentom i vraćanje poklona uvijek zavisi od volje zainteresovanih nužnih nasljednika ISKLJUČENJE NUŽNIH NASLJEDNIKA IZ NASLJEĐA Svrha isključenja je sankcija prema nužnom nasljedniku. npr. Da bi se nužni nasljednik isključio iz nužnog dijela zbog učinjenog krivičnog djela prema ostavitelju. ako iz testamenta ne proizilazi šta drugo. Ako je ostavitelj onemogućavao svom supružniku i djetetu izvršavanje njihove zakonske i moralne obaveze prema njemu. njegovom supružniku. Testamentarna raspolaganja se smanjuju u istoj razmjeri. Tek nakon toga. • ako je nužni nasljednik učinio krivično djelo upravljeno na podrivanje vlasti.u slučaju propuštanja ukazivanja nužne pomoći.

U takvom slučaju mora se izričito navesti da se za preostali dio nužni nasljednik isključuje iz prava na nužni dio. troši na kockanje. nemoralnom životu. kockanju. Daljnji uvjet za lišenje prava na nužni dio je da nužni nasljednik koji se lišava tog prava ima potomke koji su maloljetni ili punoljetni a nesposobni za privređivanje. U slučaju djelimičnog lišenja prava na nužni dio važi pravilo da ostavitelj mora izričito navesti obim nužnog dijela za koji lišava nužnog nasljednika iz prava na nužni dio. Isključenje može biti djelimično i potpuno. Rasipništvo je stanje u kome nužni nasljednik neracionalno smanjuje svoju imovinu tako što je otuđuje u bescijenje. Osnov za isključenje iz prava na nužni dio mora postojati u vrijeme sastavljanja testamenta. Da bi se neki potomak ostavitelja lišio prava na nužni dio uvjet je da je taj potomak prezadužen ili da je rasipnik. Prezadužen je onaj nužni nasljednik ako iznos njegovih dugova u znatnom obimu premašuje vrijednost njegove aktive. uživanju opojnih sredstava i sl. Poklon se ne uračunava ako je ostavitelj izjavio u vrijeme poklona ili kasnije u testamentu da se poklon neće uračunati u nasljedni dio. Izjava o isključenju mora biti data u formi testamenta i to bez obzira na formu testamenta. ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostavitelja. Posljedica isključenja ja da nužni nasljednik gubi nasljedna prav u obimu u kome je isključen. potrebna je i izjava da nužni dio pripada potomcima te osobe. Djelimično isključenje postoji onda kada ostavitelj u testamentu odredi nužnom nasljedniku manji dio od onoga koji mu po zakonu pripada. Lišenje prava na nužni dio može se odnositi samo na potomke ostavitelja kao njegove nužne nasljednike. Ako je potomak koji ima pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik. vođenje raskalašnog života. a ako je djelimično isključen pripada mu nužni dio koji nije zahvaćen isključenjem. Ne uračunavaju se plodovi i druge koristi koje je nasljednik imao od poklonjene stvari do smrti ostavitelji. Uračunava se zakonskom nasljedniku i 16 . Ako je potpuno isključen iz nasljeđa.Pod neradom i nepoštenim životom kao posebnim osnovom za isključenje nužnog nasljednika iz nasljeđa podrazumijeva se odavanje pijanstvu. URAČUNAVANJE POKLONA I LEGATA U NASLJEDNI DIO Svakom zakonskom nasljedniku uračunava se u nasljedni dio sve što je na ma koji način dobio na poklon od ostavitelja. LIŠENJE NUŽNOG DIJELA U KORIST POTOMAKA Lišenje nužnog dijela ima za cilj zaštitu potomaka osobe koja se lišava nužnog dijela. ne pripada mu ništa iz zaostavštine. zavještalac ga može lišiti u cjelini ili djelimično njegovog nužnog dijela u korist njegovih maloljetnih potomaka ili punoljetnih potomaka koji su nesposobni za privređivanje. Važno je istaknuti da je ovaj uvjet ispunjen ako takve osobe postoje u trenutku otvaranja nasljeđa. U testamentu koji sadrži izjavu da se određena osoba lišava prava na nužni dio.

osim ako iz testamenta proizilazi daje ostavitelj htio da nasljednik dobije legat pored svog dijela. isključenja iz nasljeđa ili lišenja nužnog dijela. ta osoba zadržava poklon. odnosno legatar odluči da se obračunava vrijednost poklona (legata) oni ništa materijalno ne vraćaju u ostavinsku masu. Kao jednostrani pravni posao testament ima sljedeće karakteristike: 1. već samo po zahtjevu sunasljednika. isključenog ili lišenog nužnog dijela) ne uračunava se u nasljedni dio ono što je poklonoprimac primio.legat. To pravo nemaju legatari i povjerioci ostavitelja. Ako pak takva osoba kao poklonoprimac nije postala nasljednik zbog smrti ili odricanja od nasljeđa. 2. 17 . a osobi koja je postala nasljednik (umjesto nedostonog. a pored toga sa ostalim nasljednicima učestvuju u diobi onog što je ostala zasotavština. Ako je učinjen poklon osobi koja ne može biti nasljednik zbog nedostojnosti za nasljeđivanje. a osoba koja je vratila poklon učestvuje u diobi zaostavštine sa ostalim nasljednicima srazmjerno nasljedničkim dijelovima. Pravo zahtijevati uračunavanje poklona i legata. Ako je polonoprimac odlučio da stavr primljenu na poklon vrati u zaostavštinu. ali se uračunava u nasljedni dio osobi koja je umjesto poklonoprimca postala nasljednik. pripada samo sunasljedniku. time poklon ostake bez pravnog učinka. Ako se poklonoprimac. Sve ovo pod pretpostavkom da nije povređen nužni dio. poklonoprimci (legatar) zadržavaju primljeni poklon (legat) i ne vrši se obračunavanje njihove vrijednosti. već ostalim nasljednicima isplaćuju odgovarajuću vrijednost prije nego što se pristupi diobi ostatka zaostavštine. Postupak se ne sprovodi po službenoj dužnosti. odnosno legatara. testament je pravni posao za slučaj smrti i s tim u vezi treba da ispunjava sve uvjete punovažnog pravnog posla. U varijanti da ne dolazi do uračunavanja u nasljedni dio jer je to ostavitelj odredio. Način uračunavanja u nasljedni dio poklona ili legata zavisi od volje poklonoprimca. Osim toga ne uračunava se ono što je potrošeno na izdržavanje nasljednika i na njegovo obavezno školovanje. UVJETI ZA PUNOVAŽNOST TESTAMENTA Testament je jednostrano i opozivo očitovanje posljednje volje kojom testator (oporučitelj) u propisanoj formi raspoređuje svoju imovinu za slučaj svoje smrti. testament je jednostrani pravni posao i za njegovu punovažnost nije potrebno da neko drugi izrazi saglasnost volje. vrijednost zaostavštine i sl. a u odnosu na dalje školovanje sud će na zahtjev tog nasljednika odlučiti da li će mu priznati i te troškove uzimajući u obzir visinu troškova. niti su poklonoprimac (legatar) dužni da bilo što po tom osnovu isplaćuju ostalim nasljednicima. takođe zadržava poklon.

pa je nepunovažna svaka odredba u testamentu kojom se testator unaprijed odriče prava opozivanja testamenta. OBLICI TESTAMENTA 18 . diplomatskog predstavnika. nije imao 16 godina. testament je opozivo izražavanje volje tako da tu volju testator može opozvati kad god to želi. U slučaju spora o postojanju. a uz to i javni i privatni testament. usljed prevare ili u zabludi. tj. U nedostatku bilo kojeg od ovih uvjeta testament je ništav. Ako su samo neke odredbe testamenta unesene u testament pod prijetnjom ili prinudom. a vanredni samo u posebnim. Ništav je svaki testament ako je testator bio nesposoban za rasuđivanje.3. testament je isključivo lični akt i ne može se sačiniti putem zastupnika. vojnog starješine). Redovni su oni koji se mogu sačiniti u svakoj prilici. Sposobnost za sačinjavanje testamenta mora postojati u vrijeme sastavljanje testamenta. 5. a ne prije ili poslije toga. odnosno nepostojanju sposobnosti za pravljenje testamenta teret dokazivanja je na onom ko tvrdi da ne postoji ta sposobnost. Poništenje testamenta može tražiti samo osoba koja ima pravni interes i to u roku od jedne godine od kada je saznala za postojanje uzroka ništavnosti. Javni su oni testamenti pri čijem sačinjavanju se zahtijeva učešće određenog državnog organa (suda. izuzetnim prilikama koje zakon izričito navodi i važe samo za ograničeni vremenski period. Rok od jedne godine ne može početi da teče prije proglašenje testamenta. Osnovne pretpostavke za punovažnost testamenta:  sposobnost određene osobe da valjano iskaže svoju posljednju volju. U vezi punovažnosti testamenta sudska praksa zauzela je pravno stanovište da nagovaranje testatora da sačini testament ne dovodi u pitanje punovažnost testamenta. a nadalje za deset godina od proglašenja testamenta. dok kod privatnih testamenata to učešće nije potrebno.da zna šta radi i kakve su pravne posljedice njegovih postupaka. testament je strogo formalni akt jer mora biti sastavljen u jednom od oblika predviđenih zakonom.  testament treba da sadrži pravu volju takve osobe. Sposobnost za rasuđivanje označava takvo duševno stanje testatora pri kome je sposoban da shvati značaj svojih postupaka. a niti ga može sačiniti poslovno nesposobna osoba. nepunovažne su samo te odredbe. Sposobnost za valjano sastavljanje testamenta ima svaka osoba koja je sposobna za rasuđivanje i koja ima navršenih 16 godina života. U pogledu forme postoje redovni i vanredni.  testament treba da je sastavljen u zakonom propisanoj formi. 4. bio natjeran prijetnjom ili prinudom da ga sačini ili se odlučio da ga sačini usljed toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi.

ne svojeručno ne proizvodi pravni učinak jer takav forama nije dovoljno pouzdana. a potrebno je prisustvo najmanje dva svjedoka. već druga osoba ne čine testament u cjelini nepunovažnim. Pri tome se ne traži da svjedoci znaju sadržinu teksta testamenta. testatorov usvojitelj. staviti i neki nadimak ili opštepoznati pseudonim. Apsolutno nije značajno ni na kom jeziku je testament napisan. Može se. Obično se stavlja puno ime i prezime. Uvjet punovažnosti je da je tekst testamenta svojeručno potpisao testator Potpis ostavitelja na testamentu pred svjedocima mora uslijediti na već gotovm pismenom sastavu. Bez značaja je na kojoj materiji je testament napisan i pomoću kojeg sredstva je napisan. za punovažnost ovog testamenta potrebno je da se testamentarni svjedoci potpišu na samom testamentu. testatorovi srodnici u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključeno. svjedoci mogu biti samo punoljetne osobe koje nisu lišene poslovne sposobnosti i koje znaju čitati i pisati. umjesto oznake imena i prezimena. Pri sačinjavanju pismenog testamenta pred svjedocima. ali korisno je da datum bude naznačen. Svojeručni testament koji je sastavljen nekim mehaničkim sredstvom. Svjedoci će se potpisati na samom testamentu. Eventaulni dijelovi testamenta koje on nije napisao. Uvjet punovažnost ovog testementa je da ga svojeručno napiše testator. Pismeni testament pred svjedocima – Testator koji zna da čita i piše može sačiniti testament na taj način što će ispravu koju mu je neko drugi sastavio svojeručno potpisati u prisustvu dva svjedoka. Prilikom stavljanja potpisa testator treba da izjavi pred testamentarnim svjedocima da je ono što je potpisao njegov testament. njegovi preci. a predaja takvog testamenta sudu na čuvanje ne dovodi do njegove punovažnosti. Ovaj testament testator može čuvati kod sebe ili ga deponovati kod suda. Nije valjan pismeni testament pred svjedocima kada su ga svjedoci potpisali nakon smrti ostavitelja. odnosno dati na čuvanje bilo kojoj drugoj osobi. ali i drukčije potpisivanje testatora ne bi testament činilo nepunovažnim. Za punovažnost ovog testamenta nije nužno da ga jeu njemu naznačen datum kada je sačinjen. već samo dijelove testamenta napisane po drugoj osobi. Ništav je testament pred 19 . Ako je testament pisan na više listova. supružnici svih prednjih osoba i supružnik testatora.Testament je punovažan ako ga je testator napisao svojom rukom i ako ga je potpisao. Ovaj testament najčešće sastavljaju advokati ili druge stručne osobe po kazivanju testatora. Pored uvjeta da ovakav testament testator treba da napiše svojom rukom zahtijeva se i da ga je testator potpisao. Bio bi punovažan kao pismeni testament pred svjedocima i ako bi testament na pisaćoj mašini napisao izjavu volje i svojeručno je potpisao pred svjedocima.Svojeručni testament . Takav testament ne može sastaviti jedino osoba koja ne zna da piše. potrebno je da svjedoci potpišu svaki list. njegovi usvojenici i njihovi potomci. izjavljujući pred njima da je to njegov testament. Ne mogu biti testamentarni svjedoci potomci testatora. a ne prije nego što je sastav sačinjen. Isto tako označavanje mjesta u kome je testament sačinjen nije uvjet punovažnosti testamenta. a uvjet je da testator zna da čita i piše. Po pravilu treba da je potpis punim imenom i prezimenom. Nadalje.

sudija će na testamentu potvrditi da je testator u njegovom prisustvu pročitao i potpisao testament. ali i van zgrade suda u opravdanim slučajevima. Na testament stavljaju potpise i svjedoci. što se odnosi i na utvrđivanje godina života i sposobnosti za rasuđivanje. Pri sastavljanju sudskog testamenta svjedoci ne mogu biti potomci testatora. a zatim će i sudija potpisati testament. Prije sastavljanja testamenta sudija treba da objasni testatoru propise koji ograničavaju u raspolaganju (nužni dio) ali i na mogućnosti isključenja iz nužnog dijela nužnih nasljednika. te eventualnih svjedoka i tumača. U slčaju da nema takve isprave. Testator može svoj testament predati na čuvanje svakom opštinskom sudu. srodnici ostavitelja u pobočnoj liniji do trećeg stepena. braći i sestrama i supružnicima tih osoba. Prisustvo svjedoka je potrebno i ako testator ne poznaje jezik koji je u službenoj upotrebi u sudu. U slučaju da testator nije u stanju da pročita testament koji mu je sačinio sudija (testator je nepismen. O prijemu na čuvanje ove isprave sačinjava se zapisnik. a u drugom se traži prisustvo dva svjedoka. supružnici svih ovih osoba i supružnik testatora. Nakon toga sudija treba da utvrdi sposobnost osobe za punovažno sačinjavanje testamenta. Sudski testament može biti sačinjen u zgradi suda. Svjedoci trebaju biti punoljetne osobe koje su poslovno sposobne. njegovi usvojenici i njihovi potomci. potomcima. kao i u slučaju da je testator gluhonijem ili slijep. niti ako je sudija supružnik tih srodnika kao i u slučaju ako je sudija supružnik testatora. Uvjeti forme ovog testamenta zavisni su od toga da li testator zna da čita ili piše ili nije ustanju da pročita testament. Uz to je potrebno i učešće tumača. slabo pismen ili slijep) . a sudija potvrđuje da su prednje radnje učinjene i takođe stavlja svoj potpis. ako i precima. Ako testator zna da čita i piše sudija će testament dati testatoru da ga pročita i potpiše. pismene i koje pozanju službeni jezik koji je u upotrebi u sudu. Ne može se sačiniti testament po kazivanju testatora u svojstvu sudije osobe koja je sa testatorom u prednjim srodničkim odnosima. ovaj će ga pročitati u prisustvu dva svjedoka. Ništave su odredbe sudskog testamenta kojim se nešto ostavlja sudiji koji je sastavio testament.Sudski testament je redovni javni testament sastavljen po želji testatora pred sudom. identitet će se utvrditi izjavom dva svjedoka. ako su bili prisutni. Ako sudija poznaje testatora po imeu i prezimenu to će se konstatirati u zapisniku. Kada ovaj to učini.svjedocima ako zavještalac nije poznavao pismo na kome je testament napisan (npr. U prvom slučaju nije potrebno prisustvo testamentarnih svjedoka. njegovi preci zaključno sa djedom i nenom i njihovim potomcima. svjedocima testamenta. O sastavljanju testamenta kao isprave sačinjava se poseban zapisnik u koji se unose podaci o utvrđivanju identiteta testatora. Prije sačinjavanja testamenta sudija je dužan utvrditi identitet testatora. Mjesno je nadležan svaki stvarno nadležni sud. Sudski testament .pisan latinicom . označiti datum i staviti pečat suda. Nakon prijema testamenta na čuvanje. Testator će staviti na testament otisak prsta. sud će 20 . a testator poznaje samo ćirilicu). Ako ne poznaje testatora njegov identitet će se utvrditi javnom ispravom sa fotografijom.

Testament na brodu – Na bosanskohercegovačkom brodu testament može sačiniti zapovjednik broda. Bez značaja je da li se naši državljani nalaze stalno ili privremeno u inostranstvu ili su na proputovanju. svjedocima. upozorio ostavitelja na nedostatke u obliku testamenta ne čini ovakvu ispravu punovažnim testamentom. Važenje ovog testamenta je vremenski ograničeno. Ako se identitet utvđuje svjedocima onda identitet svjedoka mora biti utvrđen na nesporan način. njegov vojnički testament prestaje važiti 30 dana računajući od dana demobilizacije. Naime. Mogu ga sačiniti sve osobe koje su na brodu (putnici i osoblje broda). prilikom prijave ove isprave na čuvanje. koji vrši konzularne poslove. Radi se o vanrednom javnom testamentu. fotografijom i sl). Ako je testemnt vraćen punomoćniku. Radi se o redovnom javnom testamentu koji mogu koristiti državljani BiH u vrijeme dok se nalaze u inostranstvu. Testament će se vratiti testatoru ili njegovom punomoćniku kad god to zatraži. kao i starješina nižeg ranga odvojene jedinice.Usmeni testament je vanredni testament kojim testator izjavljuje posljednju volju usmeno pred dva svjedoka ako usljed izuzetnih prilika nije u mogućnosti da sačini pismeni testament. o predaji na čuvanje testamenta će se obavijestiti taj drugi sud. a spreman je za plovidbu tj.Vojnički testament je oblik vanrednog javnog testamenta koji se može sačiniti za vrijeme mobilizacije ili rata u formi predviđenoj za sudski testament. Može se sačiniti kada je brod u plovidbi. Sastavljanje testamenta vrši se po pravilima koja važe za sudski testament. Opštim rokom je predviđeno da vojnički testament prestaje da važi po isteku 60 dana nakon okončanja rata. po odredbama koje važe za sudski testament. O sastavljanju ovog testamenta obavještava se sud koji će biti nadležan za raspravljanje zaostavštine nakon smrti testatora. punomoć se prilaže zapisniku i zadržava u spisu. O vraćanju testamenta sastavlja se poseban zapisnik. Ako testator ima prebivalište na području drugog suda. Sastavljač testamenta je zapovjednik broda. njen vojnički testament prestaje važiti po isteku 30 dana. računajući od njegove demobilizacije. Testament sačinjava komandir čete ili koji drugi starješina njegovog ili višeg ranga. Identitet testatora se može utvrditi posošem ali i drugim sredstvima identifikacije (CIPS ispravom. Testament se sastavlja po pravilima koja važe za sudski testament. a ako je neka osoba zadržana na vojnoj dužnosti poslije okončanja rata. Važenje ovog testamenta je ograničeno do isteka 30 dana nakon povratka testatora u BiH. Izuzetne prilike mogu biti objekivnog karaktera kao što su rat. Diplomatsko-konzularni testament – Državljaninu BiH koji se nalazi u inostranstvu može konzularni ili diplomatski predstavnik Bosne i Hercegovine. ako je neka osoba demobilisana oriej završetka rata. u stranoj luci ili u našoj luci.od trenutka kada počne da prima putnike ili ukrcava robu. Pored tog opšteg roka postoji i subjektivni rok od 30 dana. Zakon dozvoljava da testament sačini i druga osoba u prisutnosti ovih starješina. Vojnički testament .testatoru izdati potvrdu o prijemu testamenta. sačiniti testament. Usmeni testament. 21 . Ovaj testament sačinjava se osobama koje su u vrijeme mobilizacije ili rata na vojnoj dužnosti. Okolnost da sudija nije.

To znači da u Federaciji BiH ovaj testament može sačiniti naš državljanin. njegovi preci zaključno sa djedom i nenom i njihovi potomci prvog stepena. stranac i osoba bez državljanstva. brodolom. pad aviona i sl. U slučaju da testator nije u stanju da se potpiše to će se konstatirati u testamentu. usmeni testament je punovažan. Ništave su udredbe testamenta kojima se nešto ostavlja svjedocima pri njegovom sačinjavanju. Međunarodni testament . Međunarodni testament mora biti napravljen u pismenom obliku. Ako testator ostane u životu po isteku 30 dsns od prestanka izuzetnih prilika.Ovaj testament može sačiniti svaka osoba bez obzira na mjesto gdje je sačinjen. Prema tome testatoru može napisati testament druga osoba. Ovaj testament mogu sačiniti samo osobe koje su pismene. Ako je prije ovjere potpisao testament potrebno je da se pred nadležnim organom i svjedocima izjasni da je na testamentu njegov potpis. srodnici ostavitelja u pobočnoj liniji do trećeg stepena. supružnicima svjedoka. O tome se kod suda sastavlja zapisnik u kome se evidentira šta su svjedoci iskazali o sadržini usmene izjave volje testatora. Svjedoci ne mogu biti potomci testatora. ili subjektivnog karaktera kao što si iznenadna teška bolest. imovinu gdje se nalazi. ali ne moraju znati čitati i pisati. a ako ima više listova. a može biti napisan na bilo kome jeziku. Važenje ovog testamenta je ograničeno jer prestaje da važi po isteku 30 dana od prestanka izuzetnih prilika u kojima je sačinjen. precima i potomcima svjedoka. izjava volje testatora u usmenoj formi punovažna je ako je takva izjava data pred najmanje dva svjedoka. Ovaj testament može biti napisan pisaćom mašinom ili na neki drugi način. srodnicima svjedoka upobočnoj liniji do četvrtog stepena srodstva i supružnicima scih ovih osoba. svaki list mora da potpiše testator. Za punovažnost ovog testamenta traži se da ga je sačinila jedna osoba. prebivalište ili boravište testatora. Pri sačinjavanju usmenog testamenta svjedoci mogu biti samo one osobe koje mogu biti svjedoci pri sačinjavanju sudskog testamenta.poplava. testator ne mora svojeručno napisati testament. Potpis testatora se stavlja na kraju testamenta. Naši državljani mogu sačiniti ovaj testament u drugoj dražavi koja je ratifikovala Konvenciju o jednoobraznom zakonu. požar. supružnici ovih osoba i supružnik testatora. Svjedoci pred kojima je testator usmeno izjavio svoju posljednju volju dužni su da bez odlaganja napisu sadržinu izjave testatora i da je što prije predaju sudu ili umjesto toga da je usmeno ponove u sudu. kada i na kom mjestu je takva izjava data i u čemu su se sastojale izuzetne prilike u kojime je izjava data. Testator može testament potpisati prije ovjere ili prilikom same ovjere. pa i organ koji ovjerava testament ili svjedok testamenta. U slučaju postojanja izuzetnih prilika zbog kojih testator nije bio u mogućnosti da sačini testament. njegovi usvojenici i njihovi potomci. državljanjstvo. Nadležan za ovjeru 22 . teško tjelesno povređivanje i sl. rukom ili na neki drugi način. Testament treba biti potpisan od dva svjedoka i ovjeren od nadležnog organa.

prije svega sudija treba da utvrdi identitet testatora.međunarodnog testamenta je sudija opštinskog suda. kao i ništavost odredbi usmenog testamenta kojim se nešto ostavlja svjedocima usmenog tetamenta. a drugi primjerak se predaje testatoru. njegovi usvojenici i njihovi potomci. ali da je uništen. a ako je sastavljena smatra se dovoljnim dokazom punovažnosti testamenta. Zakonom o nasljeđivanju propisano je da je punovažan onaj testament koji je sačinjen u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđen zakonom. kao i da je bio sačinjen u obliku propisanom zakonom. a ako je to učinio ranije. njegovi srodnici u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključeno. Potvrda nije bitan uvjet postojanja testamenta i njegove punovažnosti. Testator može dati izjavu o čuvanju testamenta. odnosno dijela na koji se te osobe pozivaju. njihovim supružnicima. Nakon toga testator treba da u prisutnosti svjedoka i sudije preda testament sudiji i da izjavi da testament sadrži njegovu izjavu volje i da mu je poznata sadržina te izjave. izjavljuje da je na testamentu njegov potpis. Iza toga svjedoci i sudije u prisutnosti testatora potpisuju se na testamentu. Testament može biti uništen slučajem ili radnjom neke druge osobe. Nepunovažan testament ne može biti osnov pozivanja nasljeđa. a u inostranstvu naš dipolomatskokonzularni predstavnik. njegovi preci i usvojitelji. 23 . Taj datum je bitan element međ. Notar će testament sačiniti u skladu sa odredbama ovog zakona koji se odnosi na sudski testament. potomcima. supružnici svih ovih osoba i supružnik testatora. ako Zakonom o notarima nije drugačije regulisano. razlozi zbog kojih se može tražiti poništenje testamenta. te da dokažu sadržinu testamenta.testamenta mogu biti punoljetne osobe koje nisu lišene poslovne sposobnosti i koje razumiju jezika na kome je testator izjavio da je pismeno njegov testament i da mu je poznata sadržina testamenta.U Zakonu o notarima RS predviđeno je da testament može zavještaocu sačiniti notar. Notarski testament. NEPUNOVAŽNOST TESTAMENTA I DOKAZIVANJE SAKRIVENOG I IZGUBLJENOG TESTAMENTA UNIŠTENOG. Takva izjava zabilježit će se u potvrdi koja se posebno sastavlja uz ovaj testament. precima. Zakonom su propisani uvjeti za punovažnost testamenta. izgubljen ili zaturen.testamenta. Testator nije dužan da svjedoke i sudije upozna sa sadržinom testamenta. Takav testament ima pravno dejstvo ako zainteresirane osobe dokažu da je testament postojao. Do toga može doći poslije smrti testatora ili prije njegove smrti bez njegova znanja. Što se tiče postupka sastavljanja međ. Svjedoci pri sačinjavanju međ. izgublje. Obavezno je da sudijja nakon prethodnih radnji stavi datum kada je on potpisao testament. Potvrdu izdaje sudija. ništavost odredbi testamenta kojima je nešto ostavljeno sudiji i svjedocima testamenta.testamenta jer se smatra da je sačinjen tog dana. Poslije toga testator potpisuje testament. Ne mogu biti svjedoci potomci testatora. sakriven ili zaturen.

zatraže da ostavinski sud nakon njihova saslušanja i izvođenja potrebnih dokaza izvrši proglašenje testamenta. oprost nedostojnosti za nasljeđivanje. ako se rodi živo. odnosno određen stvari ili prava. • da je čitava zaostavština određena nasljednicima na nejednake dijelove. određene testamentarnom nasljedniku koji neće ili ne može biti nasljednik. U slučaju određivanja više nasljednika moguće je da neki od njih neće ili ne može biti nasljednik. U slučaju da je testator odredio više testamentarnih nasljednika moguće su ove situacije: • da je čitava zaostavština određena svim imenovanim nasljednicima na jednake dijelove. Testamentarni nasljednik može biti svaka fizička i pravna osoba. a može odrediti da im pripadnu određene stvari ili prava iz zaostavštine.U pravilu se ovako dokazivanje vrši podnošenjem tužbe za utvrđenje u parničnom postupku. 5. 6. obliku u kome je sastavljen. odnosno svim testamentarnim nasljednicima. određivanje nasljednika i nasljednih dijelova. Testamentarni nasljednik može biti začeto dijete. ono što je testamentom određeno pripada zakonskim nasljednicima. 4. ostavljanje legata. pripadaju zakonskim nasljednicima. alikvotni dio. Ako je pismeni testament nestao ili je uništen neovisno od volje ostavitelja i ako među zainteresiranim osobama nema spora o postojanju testamenta. isključenje nasljednika iz nasljedstva i lišenje nužnog dijela. 3. Pri tome testaor može odrediti nasljednicima alikvotne dijelove. Ako se takva namjera testatora ne može utvrditi. Testamentranim nasljednicima miogu biti određena izvjesna ograničenja i to: 24 . Testator može testamentom odrediti jednog ili više nasljednika i da je nasljednik ona osoba za koju je testator odredio da naslijedi cjelokupnu imovinu ili dio imovine. postavljanje izvršioca testamenta. • da je dio zaostavštine ostavljen nasljednicima na jednake dijelove i da je drugi dio zaostavštine ostvaljen nasljednicima na nejednake dijelove. izuzevši one koji su nedostojni za nasljeđivanje. pa je potrebno iz namjere testatora utvrditi da li će to pripasti jednom ili nekim drugim. ostale odredbe. 2. SADRŽINA TESTAMENTA Testament može sadržavati: 1. Testator može odrediti da se cijela ili dio zaostavštine upotrijebi za neke korisne svrhe. U slučaju da univerzalni sukcesor neće ili ne može postati nasljednik. načinu nestanka ili uništenja i sadržini testamenta.

stanje je već odlučeno i nema neizvjesnosti jer je postavljeni uvjet ispunjen. Zakonom o nasljeđivanju je propisano da testator ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku. c) da supstitut ispunjava uvjete koji se inače traže za svakog nasljednika. Pretpostavke za prostu supstituciju: a) da institut (prvoimeni nasljednik) nije postao nasljednik. c) postavljenja nasljednika pod rokom. odnosno doživio je čas delacvije ali je prije realizacije supstitucije umro.da je umro prije ostavitelja. d) postavljanje nasljednika pod nalogom. ili je postao nedostojan za nasljeđivanje. tj. tj. U slučaju da supstitut ne može ili neće da se prihvati supstitucije. ili se odrekao nasljeđa. POSTAVLJANJE NASLJEDNIKA POD UVJETOM Klauzula o uvjetu u testamentu je ograničenje kojim se određivanje nasljednika čini zavisnim od nastupanja odnosno nenastupanja nekog neizvjesnog događaja ili okolnosti.stanje neizvjesnosti jer se ne zna da li će se uvjet ispuniti. b) da je supstitut (drugoimeni nasljednik) i životu u času delacije (ostaviteljeve smrti). a nakon njegove smrti ili kojeg drugog određenog događaja da nasljednik bude druga određena osoba (fideikomisar).fideikomisarna supstitucija pod kojom podrazumijevamo klauzulu kojom testator određuje da njegov nasljednik prvenstveno bude neka određena osoba (fiducijar). njegovo pravo na nasljedstvo prelazi na njegove nasljednike. Nasljednik može biti postavljen pod suspenzivnim afirmativnim ili negativnim uvjetom. Radi se o prostoj (vulgarnoj) supstituciji pod kojom razumijevamo klauzulu unesenu u testament. 25 . b) Conditio existit. kojom testator određuje da u slučajevima naprijed navedenim njegov nasljednik postaje druga osoba a ne neko od zakonskih nasljednika testatora.a) određivanje obične supstitucije. tj. Pored ove proste supstitucije postoji i tzv. ODREĐIVANJE PROSTE (VULGARNE) SUPSTITUCIJE Testator može odrediti u testamentu osobu kojoj će pripasti nasljedstvo ako određeni nasljednik umre prije testatora. U vezi toga mogu postojati ove situacije: a) Conditio pendent. Testator može u testamentu predvidjeti više osoba koje bi sukcesivno trebale da zamijene instituta ako on ne bi postao nasljednik. Nasljedstvo pripada i drži ga u posjedu u testamentu određena neka druga osoba ili zakosnki nasljednici. ili se odrekne nasljeđa. ili bude nedostojan za nasljeđivanje. b) postavljanje nasljednika pod uvjetom.

U slučaju postavljanja nasljednika pod rezolutivnim uvjetom dovoljno je da takav nasljednik doživi delaciju. a da mu to svojstvo prestaje nakon isteka određenog vremena (rezolutivni rok). ali mu u takvom stanju neizvjesnosti pripada pravo na posjed zaostavštine (bez ovlaštenja raspolaganja). odnosno zakonski naljednici dužni su mu predati u posjed zaostavštinu. Ako umre prije ispunjenja uvjeta. U pogledu uvjeta važe opšta pravila građanskog prava. Nakon toga nasljednik postaje supstitut. posebno na 26 . odnosno da nasljednik postaje u času delacije. Ako je nasljednik određen uz rezolutivni (raskidni) afirmativni ili negativni uvjet moguća su ova stanja: a) Conditio pendent. tj. c) Conditio deficit. time da od trenutka delacije do isteka roka nema ovlaštenja da posjeduje zaostavštinu. Obaveza kod naloga mora biti moguća.c) Conditio deficit. tj. odnosno zakonski nasljednici. POSTAVLJANJE NASLJEDNIKA POD NALOGOM (TERETOM) Nalog je teret koji testator određuje testamentarnom nasljedniku ili legataru. odnosno prava legatara.stanje kada definitivno uvjet nije ispunjen. a to znači da je suspenzivni (odložni) onaj uvjet kada je neka osoba određena za nasljednika time da će to svojstvo steći samo ako nastupi neka okolnost (pozitivni suspenzivni uvjet) ili ne nastupi neka okolnost (negativni suspenzivni uvjet). pa je bez značaja što nije eventualno doživio nastupanje ili nenastupanje neke okolnosti određene kao raskidni uvjet. smatra se da nije testamentarni nasljednik. dok je rezolutivni (raskidni) uvjet kada je neka osoba postavljena za nasljednika time da će prestati biti nasljednik ako nastupi neka okolnost (pozitivni rezolutivni uvjet) ili kao ne nastupi neka okolnost (negativni rezolutivni uvjet). tj. POSTAVLJANJE NASLJEDNIKA POD ROKOM U nasljednom pravu rok znači da nasljednik može biti određen tako da nasljednik postaje nakon proteka određenog vremena (suspenzivni rok). b) Conditio existit. tj.stanje u kome je neizvjesnost prestala.stanje u kome je odlučeno definitivno. Ako je nasljednik određen pod suspenzivnim uvjetom potrebno je da nasljednik doživi čas delacije i da doživi trenutak ispunjenja određenog uvjeta. onda zaostavština pripada zakonskim nasljednicima. dozvoljena i moralna. stanje neizvjesnosti. a u suprotnom će se smatrati da obaveza ne postoji. ali samo do vremena isteka roka. Po proteku oka testamentarni nasljednik postaje punovažni nasljednik. Uvjetovani nasljednik smatra se nasljednikom u očekivanju. Teret ne utiče na nasljedna prava nasljednika. U drugom slučaju nasljednik postaje u trenutku delacije i odmah stupa u posjed zaostavštine. a ročno postavljeni nasljednik dužan im je predati u posjed zaostavštinu. Punovažan nasljednik postaje osoba određena u testamentu ili zakonski nasljednici. U prvom slučaju imamo nasljednika u očekivanju. Nasljednik postaje u testamentu predviđeni supstitut. a ako nije određen.

ODREĐIVANJE NASLJEDNIKA I TUMAČENJE TESTAMENTA Nasljednici. Legatar koji je ujedno i nasljednik naziva se prelegat. osim ako se iz testamenta može zaključiti da je testator htio da ove osobe za izvršenje legata odgovaraju na drugi način. I sam legatar može biti opterećen da iz legata nekome drugom ustupi dio legata. Legat može biti određen i u korist testamentarnog nasljednika. Isto tako ni legatar ako mu je naložena isplata dijela legata ili ispunjenje nekog tereta. primijenit će se supsidijarno pravilo o raspoređivanju zaostavštine na osnovu odredbi o zakonskom nasljeđivanju. Testament mora sadržavati podatak o imenu nasljednika. Zahtjev za ispunjenje naloga prelazi i na nasljednika nalogom opterćene osobe. ili da nekog oslobodi određenog duga. zakonski ili testamentarni. Legat može biti bilo kakva imovinska vrijednost. To može biti nasljednik. 27 . Odredbe testementa treba tumačiti prema pravoj namjeri testatora. odnosno učini bilo kakvu korist. ali treba da sadrži takav podatak da se takav osoba može identifikovati. Ako je izvršenje legata naloženo nekolicini osoba svaka od njih odgovara srazmjerno dijelu zaostavštine koji dobija. nije dužan ispuniti takve obaveze u dijelu kojim one premašuju vrijednost legata. Ovakav legat se zove sublegat. ili da mu isplate sumu novca. LEGAT Legat je odredba posljednje volje kojom testator ostavlja nekoj osobi (legataru) određenu imovinsku vrijednost iz čiste zaostavštine. da se uzrdži od nečega ili da nešto trpi. b) naložiti nasljedniku ili kojoj drugoj osobi. legatari i drugi korisnici testamenta su dovoljno određeni ako testament sadrži podatke na osnovu kojih se može utvrditi ko su oni. Testator može postupiti tako da: a) u testamentu odrediti da jedna ili više stvari ili neko pravo pripadne određenoj osobi. legatara i drugih korisnika. a osoba koja je legatom opterećena naziva se onerat. Nasljednik nije dužan da izvrši u cjelini legta čija vrijednost premašuje vriijednost onog dijela nasljedne imovine kojome je testator mogao slobodno raspolagati. izuzev ako je testator naredio da legatar odgovara za sve ili pojedine njegove dugove ili dio duga. Legatar koji iz čiste zaostavštine dobije određenu korist ne odgovara za dugove tesatora. da iz onog što im je ostavljeno imaju obavezu da nekome ustupe pdređenu stvar. kojoj nešto ostavlja. U slučaju sumnje odredbe testamenta treba tumačiti tako da se primijeni ono što je povoljnije za zakonskog nasljednika ili za osobu kojoj je testamentom naložena neka obaveza. Obavezu da izvrši legat može imati svaka osoba koja iz zaostavštine dobija kakvu imovinsku korist. ili da ga izdržava. Na osnovu testamenta legatar ima pravo tražiti izvršenje legata od osobe kome je testamentom naloženo da legat izvrši.sticaneje prava vlasništva na imovini koju čini zaostavština i raspolaganje tom imovinom. Osoba u čiju korist je ostavljen legat naziva se legatar ili honorat. Osobe koje si zainteresirane za ispunjenje neloga mogu sudskim putem tražiti izvršenje naloga. U slučaju nemogućnosti utvrđenja volje testatora.

Kada je testator ostavio legat svome povjeriocu. a njenu visinu određuje sud. Pravo na ispunjenje legata nastaje u trenutku smrti testatora. Važenje legata prestaje ako legatar umre prije testatora ili se odrekne legata.U slučaju da osoba kojoj je naloženo izvršenje legata umre prije testatora ili se dorekne nasljeđa. Opoziv testamenta može učiniti testator ako u trenutku opoziva ima testament factio activa (sposobnost pravljenja testamenta). a legatar treba doživjeti smrt ostavitelja i biti dostojan. pa rok zastarjelosti može početi teći najranije od smrti testatora. Sud može po prijedlogu zainteresiranih osoba ili po službenoj dužnosti opozvati izvršioca testamenta. U pogledu načina opozivanja testamenta. OPOZIVANJE TESTAMENTA Testator može sve do svoje smrti opozvati u cjelini ili djelimično testament. c) raspolaganjem tesatora određenom stvari koju je testator ranije zavještao nekoj osobi. I sam izvršilac testamenta može zahtijevati da bude razriješen ove dužnosti. izuzev ako iz testamenta ne proizilazi da je namjera testatora bila drukčija. b) uništenjem pismenog novog testamenta. i uopšte da se stara da testament bude izvršen onako kako je testator htio. važenje legata prestaje. da se stara o isplati dugova i legata. 28 . da njome upravlja. IZVRŠIOCI TESTAMENTA Testator može testamentom odrediti jednu ili više osoba za izvršioce testamenta. ako njegovo angažovanje nije u skladu sa voljom testatora ili sa zakonom. To isto i ako je testator otuđio ili potrošio predmet legata. Osoba koja sačinjava legat mora imati testamentarnu sposobnost. Posebno će sud opozvati izvršioca testamenta ako muje oduzeta poslovna sposobnost ili zbog bolesti i drugih raloga nije u mogućnosti da obavlja tu dužnost. Legat mora biti određen u ormi testamenta. ovaj ima pravo da pored izvršenja legata traži i ispunjenje svoga potraživanja. Nagrada se isplaćuje na teret raspoloživog dijela zasotavštine. Izvršilac testamenta može biti svaka poslovno sposobna osoba. ili je nedostojan. kao i nagradu za svoj trud. Ako je predmet legata individualno određena stvar koja je presatala postojati za života testatora ili slučajno propadne poslije njegove smrti. Ako testator nije šta drugo htio. Pravo na izvršenje legata zastarjeva za godinu dana od dana kad je legatar saznao za svoje pravo i bio ovlašten da traži izvršenje legata. ili je nedostojna da naslijedi legatar ima pravo da traži izvršenje od osoba kojima pripada zaostavština. dužnost je izvršioca testamenta da se stara o čuvanju zaostavštine. Izvršilac testamenta ima pravo na naknadu troškova koje je imao u vršenju povjerene mu dužnosti. to može biti učinjeno: a) sačinjavanjem novog testamenta.

Ako su samo djelimično izmijenjene odredbe iz ranijeg testamenta.-U slučaju zavještanja testamenta sačinjavanjem novog testamenta. SPORAZUM O USTUPANJU I RASPODJELI IMOVINE ZA ŽIVOTA Predak može pravnim poslom među živima ustupiti i razdijeliti imovinu svojoj djeci i drugim svojim potomcima. preostale odredbe ranijeg testamenta ostaju na snazi.osim ako se dokaže da testator nije htio da raniji testament ponovo dobija pravnu snagu. Ovo je moguće ako je testator sačuvao raniji testament. Sve dok takva osoba ne postane nasljednik. Ako je testator uništio kasniji testament. uništen slučajno.Uništenje pismenog punovažnog testamenta može biti učinjeno tako da se raniji testament pocijepa. U takvim slučajevima osnov za nasljeđivanje su odredbe ranijeg i novog testamenta. Nasljedstvo se može steći samo po osnovu pravia o zakonskom i testamentarnom nasljeđivanju. potrebno je da je novi testament kasniji u odnosu na raniji. Isto tako ništav je ugovor koji ima za predmet tuđe nasljedstvo. raniji testament ponovo postaje punovažan. Radi se o obligacionopravnom ugovoru čija je svrha prenošenje prava vlasništva na određenim dobrima sa ustupioca na njegovu djecu i druge potomke. tj. da se stavi na testamentu da više ne važi ili na bilo koji drugi način. U našem pravu nije dopušten ni ugovor kojim neko određuje nasljedstvo kojem se nada. Testament uništen od druge osobe bez volje testatora. . isključuje se mogućnost da raspolaže nasljedstvom koje očekuje.Svako kasnije raspolaganje testatora određenom stvari koju je bio nekome zavještao ima za posljedicu opozivanje zavještanja te stvari. 29 . NASLJEDNOPRAVNI UGOVORI Zakon o nasljeđivanju izričito zabranjuje zaključivanje ugovora o nasljeđivanju i o budućem nasljedstvu ili legatu. izgubljen. Raspolaganje koje je testator učinio nakon sastavljanja testamenta treba da se sastoji u prenosu prava vlasništva na stvari koju je prethodno testator zavještao sastavljanjem testamenta. Bez značaja je da li je raspolaganje teretnim ili besteretnim pravnim poslom. Ovakav sporazum o ustupanju i raspodjeli punovažan je ako su se sa tim saglasili djeca i drugi potomci ustupioca (pretka) koji bi po zakonu bili pozvani da naslijede njegovu zaostavštinu. Od ovih pravila Zakon o nasljeđivanju predvidio je izuzetak da potomak može sa svojim pretkom zaključiti pismeni sporazum da se potomak odriče nasljedstva koje bi mu pripalo poslije smrti pretka. . Ugovorom kojim neko svoju zaostavštinu ili njen dio ostavlja drugom ugovoraču da je ovaj naslijedi je ništavan.nasljedstvo za koje se jedan od ugovorača nada da će mu pripasti od strane osobe koja je u vrijeme zaključenja ugovora u životu. da se precrta. sakriven ili zaturen proizvodi pravno dejstvo ako nakon smrti testatora zainteresirane osobe dokažu da je postojao ako punovažna izjava posljednje volje testatora. Ništav je ugovor i o legatu ili kojoj drugoj koristi kojoj se jedan ugovorač nada iz tuđe zaostavštine. da je novi testament punovažan i da je u novom testamentu testator izrazio volju da u cjelini ili djelimično ukida odredbe ranijeg testamenta. To znači da se sticanje nasljedstva ne može ugovoriti između ugovorača.

Potomci ustupioca ne odgovaraju za dugove ustupioca. Isto tako ustupilac ima pravo opoziva ustupanja i raspodjele ako potomak nije izvršio nalog određen sporazumom o ustupanju i raspodjeli. te usvojena djeca iz potpunog usvojenja. ako je ovaj pokazao grubu nezahvalnost prema ustupiocu. Sporazum može obuhvatiti i supružnika ustupioca. Sporazum se može zaključiti samo između pretka i njegove djece i drugih potomaka. Ista pravila važe ako se ustupiocu poslije zaključenja sporazuma rodi dijete ili se pojavi nasljednik koji je bio proglašen za umrlog. U slučaju zaključivanja punovažnog sporazuma o ustupanju i raspodjeli imovina navedena u sporazumu nakon smrti pretka ne nčini njegovu zaostavštinu.žPotomci se ovim sporazumom odriču od bilo kakvih nasljednih prava prema imovini koja je predmet sporazuma i to bez obzira koliki obim te imovine je svaki od potomaka dobio tim sporazumom. To znači da svakom potomku ostali potomci odgovaraju. Potomak koji je usljed opoziva sporazuma o ustupanju i raspodjeli morao ustupiocu vratiti ono što je priomio prilikom ustupanja i raspodjele može tražiti nužni dio poslije smrti ustupioca ako nije isključen iz nasljeđa. Sporazum o ustupanju i raspodjeli ima elemente ugovora o poklonu. doživotnu rentu u naturi ili novcu ili doživotno izdržavanje ili kakvu drugu naknadu. dakle onih koji bi u tom trenutku bili nasljednici prvog nasljednog reda. tj. oduzela stvar ili inače smanjila njegovo pravo. Djeca ustupioca su ne samo ona koja su bračna nego i vanbračna. Predmet ustupanja i raspodjele može biti samo imovina ustupioca koja mu pripada u vrijeme zaključivanja sporazuma.da mu potomak vrati ono što je primio ustupanjem i raspodjelom. U slučaju spora sud može odlučiti da ustupilac ima pravo na vraćanje date imovine ili samo pravo da traži prinudno izvršenje tereta. ne postoji punovažan sporazum o ustupanju i raspodjeli. ako šta drugo nije ugovoreno prilikom ustupanja i raspodjele. U takvom slučaju supružnik ima pravo na nužni dio. Prilikom ustupanja i raspodjele ustupilac može za sebe ili svog supružnika ili za koju drugu osobu ugovoriti pravo plodouživanja na svim ili nekim ustupljenim stvarima. Ako se sa ustupanjem i raspodjelom nije saglasio neki od potomaka. ako bi mu neka treća osoba. ako njemu ili kome drugom ne daje izdržavanje ili ne isplati dugove ustupioca (čija isplata mu je naložena ustupanjem i raspodjelom). Prilikom ovjere sudija je dužan pročitati sporazum i upozoriti ugovarače na posljedice sporazuma. Sporazum je punovažan samo ako su se sa njima saglasila sva djeca i drugi potomci ustupioca. ali je sporazum punovažan i kada njime nije obuhvaćen supružnik ustupioca. cjelokupna ili samo jedan njen dio. takav pravni posao nije bez ikakvog pravnog dejstva jer zakon određuje da se ustupljena imovina smatra poklonima i sa tom imovinom se postupa kao sa poklonima učinjenim nasljednicima. 30 . Između potomaka poslije ustupanja i raspodjele nastaje obaveza jemstva u odnosu na ustupljenu imovinu. Zakonom je predviđeno pravo ustupioca opozivanja ustupanja i raspodjele. pozivajući se na neko pravo prije ustupanja. Međutim. Sporazum mora biti sačinjen u pismenom obliku i ovjeren od sudije.

ugovor se raskida i oni nemaju pravo na naknadu za ranije dato izdržavanje. a ako je davalac izdržavanja ujedno i nasljednik primaoca primaoca izdržavanja u zaostavštini koju čini druga imovina. a njihovi su odnosi toliko poremećeni da je zajenički život posato nepodnošljiv. Ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti zaključen između bilo kojih osoba. Davalac izdržavanja ne odgovara za dugove primaoca izdržavanja. Kada umre davalac izdržavanja situacija je složenija.UGOVOR O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU Ugovor o doživotnom izdržavanju je dvostrani pravni posao kojim se jedan ugovorač – davalac izdržavanja obavezuje da će doživotno izdržavati drugog ugovorača – primaoca izdržavanja ili neku treću osobu. 2. Ako potomci i supružnik davaoca izdržavanja ne pristanu da preuzmu obavezu davaoca izdržavanja iz ugovora o doživotnom izdržavanju. tom nasljedniku se ne uračunava u nasljedni dio ono što je primio po osnovu ugovora o izdržavanju. njegova imovina obuhvaćena ugovorom. izuzev ako nisu u stanju da preuzmu obaveze iz ugovora o doživotnom izdržavanju. Ako su nasljednici davaoca izdržavanja njegovi potomci ili njegov supružnik. Naime. U slučaju ugovora svaka ugovorna strana zadržava pravo od druge strane traži nakandu po pravilima obligacionog prava. Kada umre primalac izdržavanj. raskidanje ugovora ako jedan od ugovarača ne izvršava obaveze iz ugovora. jedna ili druga ugovorna strana mogu tražiti da usd iznova uredi njihove odnose ili da ugovor raskine. sporazumom ugovarača time da takva mogućnost postoji i nako što je počelo njegovo izvršenje. raskidanje ugovora kada ugovarači žive zajedno. Ako su se poslije zaključenja ugovora prilike toliko promijenile da je njihovo ispunjenje postalo znatno otežano. a ovaj drugi ugovarač izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan dio pod suspenzivnim rokom da se predaja imovine izvrši nakon smrti promaoca izdržavanja. ne uzima se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela. imovina koja je obuhvaćena ugovorom izdvaja se iz zaostavštine. već je to obliacionopravni ugovor o otuđenju imovine uz naknadu. iako je ovakav ugovor obligacionopravnog karaktera. 3. bez obzira da li su ili nisu srodnici. Ne traži se pristanak priomaoca izdržavanja. ali se može ugovoriti da će davalac izdržavanja odgovarati određenim povjeriocima primaoca izdržavanja. Ugovor o doživotnom izdržavanju se može raskinuti i to: 1. on ima i nasljednopravni posredni učinak. OTVARANJE NASLJEĐA 31 . ako oni na to pristanu. Za ugovor o doživotnom izdržavanju bitno je da to nije ugovor o nasljeđivanju. Međutim. Ovaj ugovor mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije. prelazi u vlasništvo davaoca izdržavanja. obaveze davaoca izdržavanja prelaze na te njegove nasljednike.

državljanstvo i sl. mjesec i godina smrti nestale osobe. Zastarjelost prava zahtijevati zaostavštinu za zakonskog nasljednika (10 godina). Za nasljeđivanje je značajan momenat smrti neke osobe. Kada se osoba proglašena za umrlu javi sudu i predloži da se rješenje kojim je proglašena umrlom stavi van snage. ako se rodi živo.Smrt i proglašenje osobe umrlom – Svaka fizička osoba može biti ostavitelj bez obzira na pol. uzrast. Ako je vođen postupak radi dokazivanja smrti kao dan smrti uzeće se onaj dan koji je utvđen u takvom rješenju. a na osnovu testamenta mogu naslijediti i pravne osobe ukuliko posebnim propisima nije drukčije određeno. Ne mogu se nasljeđivati lična prava i obaveze. Istotako prema trenutku otvaranja nasljeđa određuju se nasljednici. Prijedlog za proglašenje nestale osobe umrlom može podnijeti svaka fizička i pravna osoba koja ima pravni interes. a ako nije imala prebivalište. označit će se dan. Nasljeđivati se mogu imovinska prava i imovinske obaveze. Pravomoćno rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom dostavlja se opštinskoj službi nadležnoj za poslove vođenja matičnih knjiga. odnosno prema nesavjesnom držaocu (20 godina) računa se od smrti ostavitelja. Kao dan otvaranja nasljeđa za osobu koja je proglašena umrlom smatra se dan kada je rješenje o proglašenju te osobe umrlom postalo pravomoćno. Smrću neke osobe otvara se njegovo nasljeđe. Isto dejstvo ima i proglašenje osobe umrlom. ako u takvom rješenju nije utvrđen određeni dan smrti. jer se materijalno-pravna dejstva nasljeđivanja vežu prema tom trenutku (delacija). nacionalnu i religijsku pripadnost. Ako je ostavinski postupak pravosnažno završen. Ako to nije utvrđeno. uključujući njegova potraživanja i obaveze. Ta sposobnost biti ostavitelj nastaje rođenjem. Prije svega prema momentu smrti neke osobe utvrđuje se predmet zaostavštine. sud će bez provođenja bilo kakvog postupka to rješenje staviti van snage. Nasljeđivati se mogu stvari i prava i to cjelokupna aktiva i pasiva ostavitelja. Činjenica smrti neke osobe dokazuje se izvodom iz matične knjige umrluh. Od smrti ostavitelja računa se rok zastarjelosti (3 godine) za podnošenje zahtijeva za vraćanje poklona zbog povrede nužnog dijela. kao dan smrti će se označiti prvi dan poslije isteka naprijed navedenih rokova. zakonski ili testamentarni. 32 . Sposobnost za nasljeđivanje – Prema Zakonu o nasljeđivanju nasljednik može biti samo osoba koja je u životu u trenutku otvaranja nasljeđa. dijete već začeto u trenutku nasljeđa smatra se kao rođeno. U rješenju kojim se nestala osoba proglašava umrlom. Za proglašenje nestale osobe umrlom nadležan je sud na čijem području je ta osoba imala posljednje prebivalište.a pojavi se lice koje je proglašeno umrlim. sud na čijem je imala posljednje boravište. nasljednici utvđeni u rješenju o nasljeđivanju dužni su predati imovinu označenu u rješenju o nasljeđivanju. Takođe se prema trenutku otvaranja nasljeđa određuje sposobnost biti nasljednik ili legatar.

Ako je nasljednik lišio života ostavitelja u nužnoj odbrani ili u krajnjoj nuždi neće biti nedostojan jer nije kr. ili ga je spriječio da to učini. iako to ne odgovara pravoj volji ostavitelja. neće biti nedostojan ko prema ostavitelju učini drugo kr. kao i onaj koji nije htio ukazati ostavitelju nužnu pomoć. Dejstvo tih mana može biti da ostavitelj opozove testament.djelo. U takvom slučaju. Ko je prinudom ili prijetnjom natjerao ili prevarom naveo ostavitelja da sačini ili opozove testament ili neku odredbu testamenta.djela ubistva.djelo. Ako se povodom oglasa niko ne javi ko polaže pravo na nasljeđe po isteku od jedne godine od objavljivanja oglasa. Važno je istaknuti da prednje pravilo ne važi samo za začeto dijete ostavitelja. ili izbjegao vojnu obavezu ili vršio neprijateljsku djelatnost protiv BiH. Dejstvo prinude. Ako nasljednik sudjeluje sa drugim osobama u radnji izvršenja kr. 5. Ko se teže ogriješio o obavezu izdržavanja prema ostavitelju prema kome je imao zakonsku obavezu izdržavanja. pa se do smrti ostavitelja ne vrati u zemlju. sud će oglasom pozvati osobe koje polažu pravo na nasljeđe da se prijave sudu u roku od jedne godine od dana objavljivanja oglasa u „Službenim novinama Federacije BiH“.djela ubistva. podstrekava sa umišljajem na izvršenje tog kr. kao i onaj ko je falsifikovao testament ostavitelja. Ako se ne zna da li ima nasljednika. odnosno legatare. prijetnje ili prevare treba da na ostaviteljevu utiču da on sačinio testament suprotno svojoj volji ili da ga ne sačini.djela ili sa umišljajem pomogne u izvršenju kr. Ko je s umišljajem lišio ili pokušao da liši života ostavitelja. Ako se začeto dijete rodi živo nakon smrti ostavitelja. već i za začeto dijete drugih srodnika ostavitelja. 33 . sud će donijeti rješenje da se zaostavština preda nadležnoj opštini. Iako je to bila njegova volja. Građanin koji je pobjegao iz zemlje da bi izbjegao osudu za teže kr. već drugim osobama. smatra se da je postalo nasljednik u trenutku ostaviteljeve smrti. Ko je uništio ili sakrio testament ostavitelja u namjeri da spriječi ostvarenje posljednje volje ostavitelja. Da bi fizička osoba mogla biti nasljednik određenog ostavitelja potrebno je da je naživjela tog ostavitelja. Takođe. 3. kao i kada je boravište nekog nasljednika nepoznato sud će postaviti privremenog staratelja. Neće biti nedostojan onaj koji izvrši ubistvo iz nehata ili ubistvo na mah. Moguće je da se utvrdi da odsutni nasljednik nije bio u životu u trenutku smrti ostavitelja i da nasljedna prava iza ostavitelja ne pripadaju toj osobi. 4. NEDOSTOJNOST ZA NASLJEĐIVANJE Nedostojan je za nasljeđivanje: 1.djelo ono djelo koje je učinjeno u takvim stanjima.U trenutku delacije prava i obaveze koji su pripadali ostavitelju prelaze na nasljednike. 2.

budući da zaostavština umrle osobe prelazi po sili zakona na njegove nasljednike u trenutku njegove smrti. Ako se odreknu od nasljeđa svi nasljednici koji u trenutku smrti ostavitelja pripadaju najbližem nasljednom redu. pravo davanja nasljedničke izjave prelazi na njegove nasljednike. odnosno odriče nasljeđa. ali takav oproštaj ostavitelj ne može dati ako je nasljednik nedostojan zbog toga što je pobjegao u inostranstvo da bi izbjegao osudu za teže kr. U slučaju da se odrekao nasljeđa u ime sebe i svojih potomaka. 34 . Osoba pozvana na nasljeđe postaje nasljednik u trenutku ostaviteljeve smrti i to bez ikakve izjave ili radnje. Međutim. ako se do smrti ostavitelja ne vrati u zemlju. nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnog i oni nasljeđuju kao i da je nedostojni umro prije ostavitelja. u takvom slučaju dolazi do priraštaja u korist zakonskih nasljednika ostavitelja. na nasljeđe se pozivaju nasljednici sljedećeg nasljednog reda. Nasljednička izjava se može dati od vremena otvaranja nasljeđa do okončanja ostavinskog postupka. Izjava o prihvatanju nasljeđa smatra se pozitivnom nasljedničkom izjavom. onaj ko je pozvan na nasljeđe ne mora ostati nasljednik jer se nasljeđa može odreći. Pravno dejstvo nasljedničke izjave o odricanju od nasljeđa samo u svoje ime je da se smatra da takva osoba nije nikada bila nasljednik.Nedostojnost za nasljeđivanje se odnosi na zakonske i testamentarne nasljednike. Nedostojnost prestaje oproštajem ostavitelja. njegov zakonski zastupnik ili punomoćnik. Negativna nasljednička izjava važi i za potomke nasljednika koji se odrekao od nasljeđa ako nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime. a izjava o odricanju od nasljeđa smatra se negativnom nasljedničkom izjavom. Međutim. Potpis nasljednika na punomoći mora biti ovjeren te sadržavati ovlaštenje da se nasljednik prihvata. ili izbjeagao vojnu obavezu ili je vršio neprijateljsku djelatnost. ako iz testamenta ne proizilazi druga namjera ostavitelja. njegov nasljedni dio po pravu priraštaja pripada ostalim nasljednicima istog nasljednog reda. U slučaju da je nasljednik umro prije okončanja ostavinskog postupka. Što se tiče dijela testamentarnog nasljednika koji se odrekao nasljeđa koje mu pripada po testamentu. Oproštaj od nedostojnosti ostavitelj mora dati izričito i to u formi propisanoj za testament.djelo. Naše nasljedno pravo ne poznaje institut ležeće zaostavštine. Za odricanje od nasljeđa koje važi i za potomke. Dio zakonskog nasljednika koji se odrekao nasljeđa samo u svoje ime po pravu predstavljanja pripada njegovim potomcima. STICANJE ZAOSTAVŠTINE. Nasljednička izjava je izjašnjenje nasljednika da li se prihvata ili se odriče nasljeđa. nije potrebno odobrenje organa starateljstva. ako su oni punoljetni. ODRICANJE OD NASLJEĐA I ZASTARJELOST PRAVA TRAŽITI PREDAJU ZAOSTAVŠTINE Zaostavština umrle osobe prelazi po sili zakona na njegove nasljednike u trenutku njegove smrti. Nasljedničku izjavu može dati nasljednik. a nije se dorekao nasljeđa.

ako 35 . odgovara za dugove ostavitelja jer se smatra da se primio nasljeđa i ustupio nasljedni dio sunasljedniku. a onaj koji trži predaju zaostavštine je osoba koja smatra da je njegovo nasljedno pravo jače. Za punovažnost ovakvog sporazuma bez uticaja je da li je odricanje učinjeno uz naknadu ili bez naknade. pa povjerioci ostavitelja mogu tražiti odvajanje zaostavštine od imovine nasljednika. Ovdje se radi o nasljednopravnom institutu separatio bonorum koji ima za cilj da zaštiti povjerioce ostavitelja u odnosu na njihova potraživanja. Ako nasljednik izjavi da se odriče nasljedstva u korist određenog nasljednika. dok pravo tražiti predaju zaostavštine prema nesavjesnom držaocu zastarjeva za dvadeset godina. Ako se nasljednik odrekao nasljeđa u korist sunasljednika. to se ne smatra odricanjem od nasljeđa već kao izjava o ustupanju svog nasljednog dijela u korist sunasljednika. Izjava o primanju ili odricanju od nasljeđa ne može se opozvati. Ako dođe do odvajanja. Odvojenoj imovini sud može postaviti staratelja koji treba da preduzima mjere radi zaštite stvari koje čine zaostavštinu. Izuzetno. bez obzira da li je izvršena dioba nasljedstva. U tom slučaju nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima zaostavštine niti se njegovi (nasljednikovi) povjerioci mogu iz njih naplatiti.Odricanje od nasljeđa ne može biti djelimično ni pod uvjetom da mu sunasljednici isplate određenu sumu novca. Ovakav sporazum ne isključuje pravo pretka da nakon toga sačini testament o odredi da potomak koji se odrekao nasljeđa primi nešto iz zaostavštine. a za testamentarnog nasljednika od proglašenja testamenta. Povodom nasljeđivanja dolazi do spajanja imovine koju čini zaostavština i sopstvene imovine nasljednika. Među nasljednicima dugovi se dijele srazmjerno njihovim nasljednim dijelovima. ako testamentom nije drukčije odrđeno. Vjerovnici ostavitelja mogu zahtijevati u toku od 3 mjeseca od otvaranja nasljeđa da se zaostavština odvoji od imovine nasljednika. Nasljednik koji se odrekao nasljeđa ne odgovara za dugove ostavitelja. Kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za dugove ostavitelja i to svaki do vrijednosti svog nasljednog dijela. Držaocem stvari smatra se osoba koja drži zaostavštinu po osnovu nasljeđa. ODGOVORNOST NASLJEDNIKA ZA DUGOVE OSTAVITELJA Nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti nasljeđene imovine. Legatar ne odgovara za dugove ostavitelja. Potomak koji se na ovakav način odrekao od nasljeđa ne može da primi bilo šta iz zaostavštine nakon smrti pretka. a najdalje za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostavitelja. Ovakav sporazum mora biti sastavljen u pismenom obliku i da ga ovjeri sudija. zakon dozvoljava potomku da u sporazumu sa pretkom odrekne se od nasljeđa koje bi mu pripalo poslije smrti pretka. time da se ti povjerioci mogu naplatiti samo iz imovine koja čini zaostavštinu. dok se ne naplate povjerioci ostavitelja koji su tražili otvaranje. nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima koje čine zaostavštinu. Pravo nasljednika da traži predaju zaostavštine zastarjeva prema savjesmo držaocu za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari iz zaostavštine.

a koji je sa ostaviteljem živio u istom domaćinstvu. sud će na zahtjev jednog od nasljednika postaviti upravitelja nasljedstvom. Pravilima o nasljedničkoj zajednici onomogućeno je da u tu zajednicu ulaze treće osobe. obaveže da te stvari vrati. Nasljednik može prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili prije diobe prenijeti svoj nasljedni dio samo na sunasljednika. Ako isplata ne bi bila izvršena u roku. Isto tako ništava je odredba u testamentu kojom testator zabranjuje ili ograničava diobu imovinom kojom je raspolagao u testamentu. dužnost je izvršioca testamenta da pored ostalog upravlja nasljedstvom. PRAVO NASLJEDNIKA KOJI JE ŽIVIO ILI PRIVREĐIVAO U ZAJEDNICI SA OSTAVITELJEM I DIOBA PREDMETA DOMAĆINSTVA Odredbama Zakona o nasljeđivanju regulisana su pravila po kojima nasljednik koji je živio ili privređivao u zajednici sa ostaviteljem. kome su ostavljene stvari. može tražiti. Ako testator nije šta drugo odredio. ostali nasljednici imaju zakonsko založno pravo na dijelu zaostavštine nasljednika koji je dužan izvršiti isplatu. U slučaju da testamentom nije određen izvršilac testamenta ili u slučaju zakonskog nasljeđivanja. da mu se iz zaostavštine ostave pojedine stvari ili grupne stvari. ostali nasljednici imaju pravu da podnošenjem tužbe traže da se nasljednik kome su ostavljene stvari. može tražiti da mu se ostave predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba nasljednika. testator može odrediti izvršioca testamenta. nego samopravo prema sunasljedniku da mu ovaj nakon izvršene diobe preda svoj dio.ostavitelj u testamentu nije ustanovo takvu odgovornost legatara. obaveže na isplatu novčane naknade. Ako ipak jedan od sunasljednika ustupi svoj trećoj osobi. Vrijednost tih predmeta uračunaće se tom nasljedniku u njegov nasljedni dio. Ništav je ugovor koji ima klauzulu da se nasljednik odriče prava da traži diobu. Ako vrijednost tih stvari premašuje vrijednost njegovog nasljednog dijela. kada to iziskuje opravdana potreba. Ugovor o prenosu nasljednog dijela mora biti sudski ovjeren. Ova odgovornost može postojati do visine vrijednosti legata. Umjesto toga nasljednici mogu tražiti da se nasljednik. ta osoba time ne ulazi u nasljedničku zajednicu niti stiče time neko pravo u nasljedničkoj zajednici. Dioba može biti sporazumna ili putem suda. Nasljednik ostavitelja koji nije njegov potomak ni njegov supružnik. U slučaju testamentarnog nasljeđivanja. Do diobe nasljednici upravljaju i raspolažu nasljedstavom zajednički uz primjenu odredbi koje se odnose na upravljanje stvari u suvlasništvu. a da on drugim nasljednicima isplati novčanu naknadu vrijednosti tih stvari. a nasljednici se ne sporazume o upravljanju nasljedstvom. Imovinska zajednica koju je zakon predvidio među sunasljednicima mnogo je čvršća i složenija od suvlasničke zajednice po opštim pravilima stvarnog prava. obavezan je taj nasljednik da 36 . Do isplate. DIOBA NASLJEDSTVA Svaki nasljednik može tražiti diobu nasljedstva i to pravo ne može zastarjeti.

tri godine po dospjelosti obaveze. d) Nadležnost duda za raspravljanje zaostavštine. sastavljanje zapisnika i bilješki. OPŠTA PRAVILA POSTUPKA RASPRAVLJANJA ZAOSTAVŠTINEU postupku raspravljanja zaostavštine sud utvdđuje: a) Ko su sudionici (učesnici) postupka za raspravljanje zaostavštine. Obaveza jemstva za potraživanja traje tri godine po završenoj diobi. 37 . legatar ili druga osoba koja ostvaruje neko pravo iz zaostavštine. a nasljednik nije zano za postojanje tog prava treće osobe. Izdvojeni predmeti ne uzimaju se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela. c) Pokretanje postupka za raspravljanja zaostavštine. sastav suda. OBAVEZA ZAŠTITE MEĐU NASLJEDNICIMA POSLIJE DIOBE Svakom nasljedniku ostali nasljednici odgovaraju u slučaju da nakon diobe treća osoba oduzme stvar ili umanji pravo vlasništva na stvari. Najčešći učesnik ostavinskog postupka je nasljednik. koji može biti zakonski ili testamentarni. koja je prilikom diobe pripadala nekom nasljedniku. a ako dospijevaju nakon diobe. Ova pravila garantuju jednakost među nasljednicima. kao i jemstvo za potraživanja ostavitelja koja su diobom ustupljena nekom nasljedniku. Legatar je osoba kojoj testator ostavlja neku imoinsku vrijesnost tako se u pravilu radi o singularnom sukcesoru. Radi se o zakonskom jemstvu ostalih nasljednika zbog pravnih nedostataka. U svim slučajevima jemstva ostali nasljednici jemče i duguju naknadu srazmjerno svom nasljednom dijelu.ostalim nasljednicima isplati novčanu naknadu koja premašuje vrijednost nasljednog dijela. b) Koja je svrha provođenja postupka za raspravljanje zaostavštine. Do tog oduzimanja stvari odnosno umanjenja prava vlasništva može doći ako treća osoba ima neko pravo zasnovano prije diobe. UČESNICI POSTUPKA ZA RASPRAVLJANJE ZAOSTAVŠTINE Učesnikomk u postupku raspravljanja zaostavštine smatra se nasljednik.

Ako ostavitelj u vrijeme svoje smrti nije imao prebivalište. O radnjama preduzetim u ostavinskom postupku sastavlja se zapisnik dok se o manje važnim izjavama učesnika psotupka i o obavještenjima koje sud prikuplja može. SASTAVLJANJE ZAPISNIKA Postupak za raspravljanje zaostavštine sud pokreće po službenoj dužnosti čim sazna da je neka osoba umrla ili da je proglašena umrlom. Ti zakoni određuju da su u prvom stepenu u ovakvim predmetima nadležni opštinski sudovi. naziva se postupak za raspravljanje zaostavštine ili ostavinski postupak. novac ili neko pravo. sačiniti samo zabilježba u spisu. Legat mora biti sačinjen u formi predviđenoj za testament.POKRETANJE POSTUPKA ZA RASPRAVLJANJE ZAOSTAVŠTINE. Jednom pokrenuti ostavinski postupak ima za posljedicu da ga sud provodi po službenoj dužnosti. a odricanje od nasljeđa u korist sunasljednika smatra se primanjem nasljeđa uz istovremeno ustupanje nasljednog dijela u korist sunasljednika. povodom smrti neke osobe. Ako su među učesnicima postupka sporne relevantne činjenice sud će ih uputiti na parnicu. NADLEŽNOST SUDA ZA RASPRAVLJANJA ZAOSTAVŠTINE Kantonalnim zakonima o sudovima određena je stvarna nadležnost sudova za postupnje u predmetima za raspravljenje u predmetima za raspravljanje zaostavštine. a pravila tog postupka čine formalno-procesno nasljedno pravo. odnosno drugi ovlašteni djelatnik koji je sastavio zapisnik. ako su prisustvovali radnji u postupku i zapisničar. U ostavinskom postupku preduzimaju se razne radnje. Izjava o odricanju od nasljeđa ne može se opozvati. Zakon o vanparničnom postupku posebno propisuje isključivu nadležnost suda u FBiH: 38 . odnosno drugi djelatnik suda kazuje glasno zapisničaru šta se unosi u zapisnik. odnosni zakosnki nasljednici. a niko od osoba pozvanih na nasljeđe ne traži da se raspravi zaostavština. SASTAV SUDA. U takvom slučaju sud će rješenjem konstatovati da se zaostavština neće raspravljati. Zapisnik se sastavlja tako da sudija. nastojeći da prava učesnika postupka budu utvrđena i osigurana. te da stave primjedbe na sadržinu zapisnika. srazmjerno nasljedničim dijelovima. Izuzetak je kada ostavitelj nije ostavio bilo kakvu imovinu ili je ostavio samo pokretnu imovinu.Imovinsku vrijednost može činiti jedna ili više stvari. koje su od značaja za raspravljanje zaostavštine. Sudija sa zapisničarom preduzima radnje izvođenja dokaza i uzimanja izjave o odricanju od nasljeđa. Ako je u testamentu propušteno da se odredi izvršilac testamenta. umjesto zapisnika. obavezu izvršenja imaju testamentarni. mjesno nadležan je osatvinski sud na području koga je u vrijeme smrti imao boravište. Učesnici posptupka imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se zapisnik pročita. Osima nasljednika i legatara učesnik ostavinskog postupka može biti svaka osoba kojoj je testamentom određena neka korist. Sud je dužan da postupak provede do kraja i da donese rješenje o nasljeđivanju. Zapisnik potpisuju učesnici postupka. SVRHA PROVOĐENJA POSTUPKA ZA RASPRAVLJANJE ZAOSTAVŠTINE Skup svih tih radnji koje je ovlašten i dužan sud provesti u konkretnom slučaju. Ostavinski postupak je vanparnični postupak što znači da se zasniva na nespornosti činjenica.

ako sastavlja smrtovnicu. pri čemu je bez značaja gdje se nalazi ta imovina. Isto tako u smrtovnicu se unose podaci o prebivalištu. U takvom slučaju služba će se dostaviti ostavinskom sudu izvod iz matične knjige umrlih i eventualne podatke koji mogu poslužiti sudu za sastavljanje smrtovnice. zatim imena roditelja. Ako su 39 . kod koje je izvršen upis smrti neke osobe. ako je bila u braku. Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka od srodnika umrlog ili drugih osoba koji mogu dati odgovarajuće podatke. a za umrlu žensku osobu. dužan je bez obzira da li je ta osoba iza sebe ostavila neku imovinu. a njegovu zaostavštinu čini pokretna imovina. datum rođenja i državljanstvo. služba za vođenje matičnih knjiga u nekim slučajevima neće moći sastaviti ni nepotpunu smrtovnicu. Da bi se u ovome postavio red i da bi se sudu pružila mogućnost da bude na siguran način. Ako služba za vođenje matičnih knjiga nije u mogućnosti pribaviti sve podatke sudu će se dostaviti smrtovnica sa podacima za koje je saznala. U smrtovnicu se unose osobni podaci o umrlom i to: ime i prezime. uredno i brzo obaviješten o smrti neke osobe. podatke za smrtovnicu može pribaviti i dolaskom u stan ili poslovni prostor koji su pripadali umrlom. - - PRETHODNE RADNJE U OSTAVINSKOM POSTUPKU Sastavljanje smrtovnice – Čim sud sazna za smrt neke osobe. navodećin razloge zbog kojih se nije mogla sastaviti potpuna smrtovnica. Ukoliko je neka osoba umrla van područja opštine u kojoj je imala prebivalište ili boravište. zakonom je određeno da je služba nadležna za vođenje matičnih knjiga umrlih. dužna u roku od 15 dana po izvršenom upisu dostaviti smrtovnicu za umrloga. pokrenuti ostavinski postupak. odnosno da je neka osoba proglašena umrlom. Ako je ostavitelj u vrijeme smrti bio državljanin BiH i u to vrijeme imao prebivalište u Federaciji. a njegovu zaostavštinu čini nepokretna imovina koja se nalazi u inostranstvu.- Kada je ostavitelj u času smrti bio državljanin BiH i u to vrijeme imao prebivalište u Federaciji. Zatim se unose podaci o danu. odnosno boravištu umrlog. mjesecu i godini smrti. Kada je ostavitelj u času smrti bio državljanin BiH i u to vrijeme imao prebivalište u Federaciji. nadležan za raspravljanje zaostavštine je sud u Federaciji pod uvjetom da zakonom države u kojoj se nalazi ta nekretnina nije određen organ te države. Osim prednjih osobnih podataka u smrtovnicu se unose podaci o nadživjelom supružniku. kao i mjestu smrti. unosi se i rođeno prezime. Matičar. Smrtovnica je javna isprava koja sadrži izvještaj o smrti neke osobe i svim podacima koji mogu biti od značaja za postupanje suda prilikom raspravljanja zaostavštine. a njegovu zaostvštinu čini pokretna imovina koja se nalazi na teritoriji BIH.

Zatim se unose podaci o imovini umrlog i približna vrijednost nepokretne i pokretne imovine. takva radnja korisna za njihova prava. U slučaju da je ostavitelj ostavio testament. Ako je ostavinskom sudu dostavljena nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz matične knjige umrlih. odluke kojom je dokazana smrt neke osobe i na osnovu druge isprave kojom je konstatovana smrt neke osobe. Ostavinski sud može sastaviti smrtovnicu ne samo na osnovu izvoda iz matične knjige umrlih i na osnovu odluke kojom je neka nestala osoba proglašena umrlom. To će biti kada se ne zna da li ima nasljednika ili kada je poznato da ima nasljednika. pa se popis i procjena vrši kao mjera zaštite ineteresa ovakvih osoba. Ako je prije ostavitelja umro njegov supružnik ili koje njegovo dijete. Kada povjerioci zahtijevaju popis i procjenu. Po mogućnosti u smrtovnici treba uvesti još i mjesto gdje se nalazi imovina koju je umrli ostavio. Kada popis i procjenu zahtijevaju osobe koje su zajednički privređivale sa ostaviteljem. 40 . Ostavinski sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje kako će sastaviti smrtovnicu. S obzirom na razloge zbog kojih se vrši popis i procjena preduzima se: - Kada nasljednci nisu u stanju da se staraju o svojim interesima. ako smatraju da je radi zaštite njihovih potraživanja. U smrtovnicu će se posebno označiti da li se očekuje rođenje djeteta umrlog i da li njegova djeca ili supružnik imaju postavljenog staratelja. Oni to mogu tražiti. U slučaju da bi mogli biti pozvani na nasljeđe drugi srodnici umrlog u smrtovnicu se unose osobni podaci o tim srodnicima. njenu aktivu i pasivu. te vrijednost zaostavštine. ili koja druga osoba koja bi mogla biti pozvana na nasljeđe. kod druge osobe. Takav zahtjev mogu postaviti prilikom sastavljanja smrtovnice ili kasnije i to iz bilo kog razloga za koji budu smatrali da su popis i procjena potrebni. u smrtovnici će se označiti datum i mjesto njihove smrti. Popis i procjena imovine ostavitelja –Ova radnja se preduzima da bi se kostatovalo šta čini predmet zaostavštine. Imovinu čine stvari i imovinska prava. koje su imali prema ostavitelju. Kada se zaostavština treba predati opštini ili drugoj osobi. - - - Popis obuhvata cjelokupnu nepokretnu i pokretnu imovinu umrle osobe u vrijeme njeove smrti. sud će nepotpunu smrtovnicu upotpuniti. Popis se odnosi i na imovinu koja se na dan smrti. a nepoznato je njihovo boravište. odnosno još uvijek nalazi. ugovor o doživotnom izdržavanju ili sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine za života potrebno je to evidentirati u smrtovnici i gdje se te isprave nalaze.iza umrlog ostala djeca u odgovarajuću rubriku se unose osobni podaci o toj djeci. a i u vrijeme popisa nalazila. sa unošenjem podataka u zapisnik o toj osobi i osnovu po kojoj ova osoba drži u posjedu stvari. Kada nasljednici i legatari zahtijevaju da se izvrši popis i procjena radi zaštite njihovih interesa.

ostavinski sud prekida postupak i učesnike upućuje na parnicu. za čije držanje je potrebna dozvola nadležnog organa. Ako zaostavštinu čine gotov novac. Popis i procjena imovine vrši se po procjeni suda. umjetničkog i drugog posebnog javnog značaja. Popis i procjenu vrši nadležna opštinska služba. koja vrši popis za njih sazna. legatara i drugih zainteresiranih osoba. ili su poznati ali su odsutni. broju. rodu. ili ako nije poznato da li ima nasljednika. predaće se na čuvanje sudu na čijem području se nalazi zaostavština. koje mogu biti i nasljednici. Prilikom predaje zaostavštine će se sastaviti zapisnik u kome će se konstatovati koja imovina je predata privremenom staratelju. O postavljanju privremenog staratelja sud donosi rješenje u kome se određuju ovlaštenja staratelja. mjeri i težini ili pojedinačno. posebno poreze i doprinose koje do kraja života nije izmirio. Ako se utvrdi da nijedan od prisutnih nasljednika nije sposoban da upravlja zaostavštinom. odrediti mjere za osiguranje zaostavštine kada su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta. nadležna opštinska služba predat će u hitnim slučajevima cijelu ili dio zaostavštine na čuvanje pouzdanoj osobi i o tome odmah obavijestiti sud na čijem se područja ta imovina nalazi. ako se radi o zemljištima unose se podaci o kulturi zemljišta i zemljišno-knjižnim podacima. odnosno djelatnik suda koga odredi sudija.Popis će obuhvatiti potraživanja i dugove ostavitelja. ako službena osoba. Za popis i procjenu nadležna je služba za upravu prema mjestu gdje se nalazi imovina ostavitelja koje je predmet popisa i procjene. Zapisnik o popisu i procjenu potpisuje službena osoba. Prilikom popisa potrebno je prisustvo dvije punoljetne poslovno sposobne osobe. Opštinska služba će odrediti kakve mjere je privremeni staratelj dužan preduzeti radi očuvanja zaostavštine. papiri od vrijednosti. Kada se u zaostavštini pronađu predmeti za čije držanje. ako je sudjelovao popisu i procjeni. a nema zakonskog zastupnika koji bi u ime nasljednika upravljao zaostavštinom. Nekretnine se popisuju pojedinačno sa naznakom mjesta gdje se nalaze. U slučaju eventualne nesaglasnosti tih osoba o tome koja imovina čini zaostavštinu. dragocjenosti. čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi sa njima će se postupati po tim propisima. a bez odluke suda povodom sastavljanja smrtovnice. Mjere za osiguranje zaostavštine – Nasljednici se trebaju starati o zaostavštini od vremema delacije. štedne knjižice ili druge važen isprave. dva svjedoka i vještak. U situaciji ako se ne vrši popis i procjena. preduzimajući odgovarajuće mjere za njeno očuvanje. ako to traži bilo koji nasljedik ili legatar. sud će imovinu koja čini zaostavštinu utvrditi saglasnim izjavama nasljednika. Ovo pravilo se odnosi na stvari u ograničenom promtu. Isto se odnosi na pokretne i nepokretne stvari koje su od istorijskog. ili kada druge okolnosti nalažu naročitu opreznost. ako su poznati. Ostavinski sud može u toku cijelog postupka raspravljanja zaostavštine. 41 . U takvim slučajevima sud postavlja privremenog staratelja. Pokretne stvari se popisuju po vrsti. odnosno legatari u konkretnoj zaostavštini. ako se radio o objektu unose se podaci o vrsti objekta i pobliže opisuje.

3. zapisničar i svjedoci.PROGLAŠENJE TESTAMENTA O postojanju testamenta sud saznaje dobijanjem obaviještenja od bilo koje osobe. ko je testament predao sudu ili sastavljaču smrtovnice. 2. a na proglašeni testament će se staviti zabilješka da je testament proglašen. koji su svjedoci prisustvovali otvaranju i proglašenju testamenta. Ovu radnju sud će preduzeti ako ima dokaz da je određena osoba umrla. precrtano mora se to u zapisniku navesti. pored opštih podataka. U slučaju da je testament predat na čuvanje sudu. c) Proglašenje uništenog ili nestalog testamenta. Za punovažnost proglašenja testamenta potrebno je prisustvo dvije punoljeten osobe koje su poslovno sposobne. b) Proglašenje usmenog testamenta. Sastavljač smrtovnice dužan je utvrditi da li je umrli ostavio pismeni testament i ako je sastavljen. koje datume imaju i gdje su nađeni. sa oznakom datuma o proglašenju. Ako je prilikom otvaranja testamenta primjećeno da je pečat povrijeđen ili da je u testamentu nešto brisano. Proglašenje testamenta preduzima ostavinski sud ili drugi sud. da li je testament predat otvoren ili zatvoren i kakvim je pečatom bio zapečaćen. Zapisnik potpisuje sudija. Prema tome proglašenje testamenta vrši onaj sud kod koga se nalazi testament na čuvanju. o postojanju testamenta ostavinski sud će biti obaviješten od svog organa koji je primio na čuvanje testamenta. PROGLAŠENJE PISMENOG TESTAMENTA Proglašenje pismenog testamenta sastoji se u otvaranju i čitanju testamenta. treba da sadrži sljedeće: 1. Po prijemu testamenta sud pristupa njegovom proglašenju. Prilikom proglašenja testamenta sud se ne upušta u ocjenu njegove punovažnosti. gdje se nalazi. 4. To će se utvrditi na osnovu smrtovnice. bez obzira da li je taj sud nadležan za raspravljanje zaostavštine. odnosno da je proglašena umlom. odnosno kome je predat. Ova radnja je samo obaviještenje da je nakon smrti ostavitelja nađen njegov testament. Zapisnik o proglašenju testamenta. pri čemu se vodi računa da se ne povrijedi pečat na omotu testamenta. Osim toga sudu može biti predat testament od bilo koje osobe kod koje se nalazio. koliko je testamenata nađeno. odnosno da li je ostavitelj usmeno izjavio svoju volju te da li postoji isprava o tome. odnosno na bilo koji način. Postoje 3 slučaja proglašenja testamenta: a) Proglašnje pismenog testamenta. PROGLAŠENJE USMENOG TESTAMENTA 42 .

Isto tako ako među zainteresiranim osobama ima onih koji nisu u stanju da se sami staraju o svojim poslovima. ostavinski. dužni su bez odlaganja da stave napismeno izjavu ostavitelja i da je što prije predaju sudu ili da je usmeno ponove ponove pred sudom. a sud koji je proglasio testament zadržaće njihov prijepis. Sud će se oglasiti nenadležnim za raspravljanje zaostavštine i kada utvrdi da je nadležan inostrani organ. ispravu o usmenom testamentu i zapisnik o saslušanju svjedoka usmenog testamenta. gdje i u kojim prilikama je ostavitelj izajvio posljednju volju i njenu sadržina. dostavi ostavinskom sudu. učesnici postupka mogu tražiti da se svjedoci usmenog testamenta saslušaju pod zakletvom. Radi osiguranja ostaviteljeve posljednje volje. Ako su svjedoci usmenog testamenta udovoljili svojoj dužnosti pa su dali pismenu izjavu o onom što je ostavitelj usmeno izjavio kao posljednju svoju volju sud kome je takva izjava svjedoka predata proglasiće te izjave na način predviđen za proglašenje pismenog testamenta.ako zaostavštinu čine nekretnine u inostranstvu. Radi veće sigurnosti u pogledu istinitosti iskaza svjedoka. PROGLAŠENJE UNIŠTENOG ILI NESTALOG TESTAMENTA Ako između zainteresiranih osoba koje polažu pravo na nasljedstvo na osnovu testamenta nema spora o ranijem postojanju testamenta. Svaki od svjedoka će se posebno saslušati i tom prilikom treba da iskažu ne samo o sadržini volje ostavitelja nego i o tome kada. zajedno sa izvornim testamentom. Sud koji je proglasio testament. POSTUPAK OSTAVINSKOG SUDA PO PRIJEMU SMRTOVNICE Po prijemu smrtovnice sud će ipsitati da li je nadležan. odnosno drugi sud kome se svjedoci obrate saslušaće ih o sadržini testamenta. pa ako ustanovi da nije nadležan. a sud pazi na nadležnost ne samo prilikom prijema smrtovnice nego u toku cijelog ostavinskog postupka. sporazum važi uz saglasnost nadležnog organa starateljstva. Ovo iz razloga da se izbjegnu mogućnosti da te isprave budu izgubljene ili uništene. predviđena su pravila da se za punovažnost sporazuma zainteresiranih osoba o ranijem postojanju testamenta traži saglasnost pravobranilaštva.Svjedoci usmenog testamenta pred kojima je ostavitelj izjavio svoju posljednju volju. iznoseći kada. o sadržini testamenta i načinu uništenja ili nestanka. Ako svjedoci usmenog testamenta nisu takvu ispravu sastavili. Ništave su odredbe usmneog testamenta kojim se nešto ostavlja svjedocima i njihovim srodnicima. Ipak zbog mogućnosti da na ovaj način budu vršene zloupotrebe. ukoliko nije istovremeno i ostavinski sud. Učesnici ostavinskog postupka ne mogu ugovarati stvarnu ili mjesnu nadležnost ostavinskog suda. gdje i u kojim prilikama je ostavitelj izajvio svoju volju. obliku u kome je sastavljen. obavezan je da zapisnik o proglašenju testamenta. ostavinski sud će saslušati sve zainteresirane osobe i po njihovim prijedlozima provesti dokaze i zapisnik o proglašenju testamenta. nalaže se ostavinskom sudu da sa posebnom pažnjom odvojeno čuva original pismenog testamenta. dostaviće spise predmeta nadležnom sudu. npr. a propisima te države je 43 .

Izvršilac testamenta ima pravo na naknadu troškova nastalih preduzimanjem radnji u svojstvu izvršioca testamenta. o pravima nerođenog djeteta staraće se jedan od njegovih roditelja. sud će zatražiti tu ispravu o usmenom testamentu. Ako iz podataka u smrtovnici proizilazi da je ostavitelj sačinio testament. Sud će po službenoj dužnosti raspravljati zaostavštinu u slučaju da se naknadno pronađe imovina ostavitelja koju čine nekretnine. Rješenje da se neće raspravljati zaostavštine dostavlja se osobama koje su u smrtovnici navedene kao srodnici umrlog. Sud ga može opozvati ako njegov rad nije u skladu sa voljom ostavitelja ili sa zakonom. Prema pravilima nasljednog prava ostavitelj može testamentom odrediti jednu ili više osoba za izvršioce testamenta. sud će u pozivu navesti da postoji testament i da ga je potrebno sudu dostaviti. U slučaju da je prilikom sastavljanja smrtovnice predat testament. a ako se pronađe pokretna imovina. U slučaju da sud ima saznanja da je ostavitelj sačinio usmeni testament i da o tome postoji pismena isprava. Dijete začeto u trenutku otvaranja nasljeđa smatra se kao da je rođeno ako se rodi živo. Ako organ starateljstva drukčije ne odredi. Nakon što sud proglasi testament i utvrdi da je ostavitelj odredio izvršioca testamenta. raspravljat će se samo na zahtjev zainteresiranih osoba. Izvršilac testamenta dužan je da položi račun o svome radu. a nemaju roditelja. ODREĐIVANJE ROČIŠTA Nasljednicima i eventualno drugim osobama sud će dostaviti poziv za ročište. Ukoliko sud na osnovu podataka iz smrtovnice ili na drugi način sazna da se očekuje rođenje djeteta koje bi imalo pravo na nasljeđe. Ako je doneseno rješenje da se ne raspravlja zaostavština. Ako ostavitelj nije šta drugo odredio. dužnost je izvršioca testamenta da se stara o čuvanju zaostavštine. zainteresirane osobe će se u pozivu obavijestiti da se testament nalazi kod suda. Dostavljenje poziva vrši se shodnom primjenom pravila parničnog postupka o ličnij dostavi. sud je dužan pribaviti izjašnjenje osoba pozvanih na nasljeđe o tome da li traže raspravljanje. Nasljednik može biti samo osoba koja je u životu u trenutku otvaranja nasljeđa. Ako zaostavštinu čini samo pokretna imovina. sud će povodom raspravljanja zaostavštine pozvati izvršioca testamenta da se u određenom roku izjasni da li se prima te dužnosti. 44 .određeno da je u takvom slučaju isključivo nadležan sud te države. dužan je da o tome obavijesti nadležni organa starateljstva da mu postavi posebnog staratelja. da njome upravlja i sl. osobe pozvane na nasljeđe mogu zahtijevati provođenje ostavinskog postupka u slučju da je iza umrlog ostala imovina koju čini njegova zaostavština. Rješenje će se dostaviti organu starateljstav ako među srodnicima umrlog ima osoba koje nisu sposobne da se staraju o svojim poslovima.

OBJAVLJIVANJE OGLASA Ukoliko se ne zna da li umrli ima nasljednika. nasljednopravni zahtjev ostvaruje se u parnici. Ako se po isteku oglasnog roka ne prijavi nijedan nasljednik zaostavština postaje državno vlasništvo i predaje se nasležnoj opštini. Oglas će se objaviti i kada je sud postavio privremenog staratelja zaostavštine zbog toga što je boravište nasljednika nepoznato. Izjavu o primanju nasljeđa ili odricanju od nasljeđa. nasljednik ili njegov zastupnik (punomoćnik) moraju potpisati. Pozivanje oglasom im karakter obavještavanja osoba koje se pozivaju da se prijave sudu radi učešća u ostavinskom postupku. zaostavština će se raspraviti na osnovu njihovih izjava. a ako se ne jave. Osim toga utvrđivaće se koje osobe imaju pravo nasljeđa i po kom osnovu. Ako je umrli ostavio testament. Najčešće se nasljednička izjava daje pred ostavinskim sudom 45 . Odgovarajuće izjave učesnici postupka mogu davati bez prisustva drugih učesnika postupka i nije potrebno da se uvijek daje prilika da se o tim izjavama izjasne i drugi učesnici postupka. DAVANJE NASLJEDNIČKE IZJAVE Na ročištu određenom radi raspravljanja zaostavštine sud će raspraviti sva pitanja koja se odnose na zaostavštinu i prava osoba po osnovama zaostavštine. RASPRAVLJANJE NA ROČIŠTU.U pozivu će se nasljednici upozoriti da mogu do okončanja ostavinskog postupka dati izjavu da se primaju ili odriču nasljeđa. sud će na ročište pozvati osobe koje bi po zakonu mogle polagati pravo na nasljeđe. a ako ne daju nasljedničku izjavu. odnosno zakonskog zastupnika ili zbog toga što se nasljednik nalazi u inostranstvu. O ovim i drugim pitanjima sud će raspravljati tako što će se nasljednici i drugi učesnici postupka izjašnajvati usmeno na ročištu ali se ne isključuje da se učesnici izjašanjavaju u podnescima. Ako je testator odredio izvršioca testamenta. Ovo se odnosi na zakonske nužne nasljednike kojima pripada nužni dio. Ukoliko se nasljednik. sud će odlučiti o njihovom pravu prema podacima koijim raspolaže. Ako bi se nakon toga pojavio jedan ili više nasljednika. da li je ostavljen legat i sl. na zakazano ročište će se pozvati i ta osoba kao učesnik postupka. To prije svega znači utvrđivanje imovine koju čini zaostavština. njegov punomoćnik ili zastupnik jave sudu u oglasnom roku. sud će oglasom pozvati osobe koje polažu pravo na nasljeđe da se prijave sudu u roku od jedne godine od dana objavljivanja oglasa u Službenim novinama Federacije BiH. Ovo znači da će se nasljedniku uručiti zaostavština ako ne bude dao negativnu nasljedničku izjavu. Nasljednik bi mogao ostvariti pravo na naknadu štete ako je privremeni staratelj nesavjesno vršio dužnost i zbog toga odsutni nasljednik pretrpio štetu. a nasljednik nema punomoćnika. a u slučaju postojanja testamenta utvrdiće se da li postoje nužni nasljednici. sud će zaostavštinu raspraviti na osnovu izjave privremenog staratelja i podataka kojima sud raspolaže.

prijetenje. dolazi do priraštaja. ako je data pod djelovanjem prinude. Izjava o primanju ili odricanju od nasljeđa ne može se opozvati. Pozitivna nasljednička izjava može biti izričita ili prešutna. ako iz testamenta ne proizilazi drukčija volja ostavitelja. da li su neke stvari u domaćinstvu služile za zadovoljavanje njihovih potreba. odricanje važi i za njegove potomke. koji nema takvu sposobnost nasljedničku izjavu daje zakonski zastupnik.na ročištu povodom raspravljanja zaostavštine. ako oni traže 46 . Nasljedni dio testamentarnog nasljednika koji se odrekao nasljeđa pripada zakonskim nasljednicima. PREKID OSTAVINSKOG POSTUPKA Prekid postupka raspravljanja zaostavštine i upućivanje na parnicu ili postupak pred organom uprave u slučaju spornih činjenica –Zakonom o parničnom postupku navedeni su neki od slučajeva kada su sporne činjenice od koji ovisi neko pravo učesnika ostavinskog postupka i to: 1) činjenice od kojih ovisi pravo na nasljeđe. Izričita je ona izjava kada se nasljednik izjasni da se prima nasljeđa. te da ako tako ne izjavi. Povodom raspravljanja zaostavštine od volje nasljednika zavisi da li će ostati nasljednik ili će to odbiti davanjem negativne nasljedničke izjave. 3) činjenice od kojih zavisi veličina nasljednog dijela. U odnosu na maloljetne potomke potrebna je saglasnost organa starateljstva. da nužni nasljednici drugog nužnog nasljednog reda imaju nužnih sredstava za život. a naročito punovažnost i sadržina testamenta ili odnos nasljednika i ostavitelja na temalju koga se po zakonu nasljeđuje (ovo bi mogli biti slučajevi da se osporava punovažnost akta o usvojenju. ali se može ponošenjem tužbe pokrenuti parnični postupak kojim će se tražiti da sud poništi nasljedničku izjavu. 2) činjenice od koji zavisi osnovanost zahtjeva supružnika i potomaka ostavitelja da im se iz zaostavštine izdvoje predmeti domaćinstva (među učesnicima postupka raspravljanja zaostavštine može biti sporno da li su supružnik i potomci ostavitelja živjeli s njim u istom domaćinstvu. kao i pred diplomatsko-konzularnim predstavnikom naše zemlje u inostranstvu. vrijednost tih stvari i drugo). Nasljedni dio zakonskog nasljednika koji se odrekao nasljeđa samo u svoje ime pripada njegovim nasljednicima. prevare ili u zabludi. a prešutna je ona kada je nasljednik raspolagao zaostavštinom. da je testament falsifikovan i drugi razlozi). ako se zakonski nasljednik odrekao nasljeđa i za potomke. a naročito uračunavanje u nasljedni dio (do spora među učesnicima ostavinskog postupka može doći i u vezi činjenice da li roditelji ostavitelja imaju nužnih sredstava za život. U odnosu na negativnu nasljedničku izjavu potrebno je upozorenje da se nasljednik može odreći nasljedstva samo u svoje ime. Nasljedničku izjavu može dati nasljednik koji ima poslovnu sposobnost. ali se može dati i pred drugim opštinskim sudom. U ime nasljdnika.

ostavinski sud je dužan na parnicu uputiti učesnika postupka koji tvrdi da postoji osnov za isključenje. da i nakon okončanja ostavinskog postupka pokrenu parnicu i to ne samo u slučaju kada nakon prekida postupka nisu pokrenuli parnicu nego i slučaju ako učesnik ostavinskog postupka nije upućen na parnicu. koji su s njim živjeli u zajednici da im se iz zaostavštine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine. odnosno zahtjevu organu uprave i po isteku roka. Donoseći odluku o upućivanju na parnicu. Rok se računa od pravomoćnog okončanja rješenja o prekidu ostavinskog postupka i traje do pravomoćnog okončanja parničnog. Mogu se. sud će učesnike uputiti na parnicu ili na postupak pred organom uprave. neće doći 47 . Paralelno teku ostavinski postupak i parnični postupak. Prilikom odlučivanja o tome ostavinski sud određuje stranačko svojstvo tog sudionika kao tužitelja u parničnom postupku. Prekid postupka raspravljanja zaostavštine i upućivanje na parnicu ili postupak pred organom uprave ako se nasljednici spore o tome šta čini zaostavštinu. to ne sprječava učesnike postupka koji nisu pokrenuli parnicu. Do prekida ostavinskog postupka. 4) činjenice od kojih zavisi osnovanost isključenja nužnih nasljednika ili osnovanost razloga za nedostojnost za nasljeđivanje (među učesnicima ostavinskog postupka mogu biti sporne i činjenice koje se odnose na zaključak da li je neki nasljednik nedostojan da naslijedi). takođe. odnosno upravnog postupka. Međutim. a drugog učesnika kao tuženog. ostavinski sud će pokrenuti postupak raspravljanja zaostavštine i odrediti rok u kome treba pokrenuti parnični postupak. ali neće prekidati ostavinski postupak. Donošenje rješenja o upućivanju na parnicu. Pravilo je se povodom spora o pravu na legat ne prekida ostavinski postupak. Ako tužba ne bude podnesena sud će nastaviti raspravljanje zaostavštine bez obzira na zahtjev zbog koga su učesnici upućeni na parnicu. odnosno o izdvajanju dijela zaostavštine. iako je učesnik upućen na parnicu. Legatar ili druga osoba koji smatraju da im pripada neko pravo iz zaostavštine mogu to pravo ostvariti i nakon okončanja ostavinskog postupka. U slučaju spora o činjenicama koje se odnose na isključenje iz nasljeđa nužnog nasljednika.Nasljednici se mogu sporiti o činjenicama ili o primjeni prava o tome da li neka imovina ulazi u zaostavštinu. odnosno postupak pred organom uprave i prekidu ostavinskog postupka – Ostavinski sud ocjenjuje čije pravo smatra manje vjerovatnim i tog učesnika ostavinskog postupka upućuje na parnicu. sporiti o činjenicama ili o primjeni prava povodom zahtjeva potomaka ili usvojenika. pa je moguće podnošenje tužbe sudu. Rok nije prekluzivan već sudski.povećanje svog nasljednog dijela kada konkurišu na nasljeđe sa supružnikom ostavitelja). 5) činjenice o tome da li se neka osoba odrekla od nasljeđa Upućivanje učesnika postupka da pokrenu parnicu ili postupak pred organom uprave bez prekida postupka raspravljanja zaostavštine – Ako među učesnicima ostavinskog postupka postoji spor o pravu na legat ili o drugom pravu iz zaostavštine.

U Zakonu o vanparničnom postupku je određeno da rješenje o nasljeđivanju treba da sadrži označenje nekretnina sa podacima iz zemljišne knjige i označenje okretnih stvari sa pozivom na popis.ako postoji spor o pravu na legat ili od drugom pravu iz zaostavštine. Pokretne stvari će se označiti kao zaostavština i izreci rješenja o nasljeđivanju i kada nisu popisane. dopuštena i potpuna. Takođe. Rješenje o nasljeđivanju mora da sadrži se samo uvod i izreku. U obrazloženju rješenja o nasljeđivanju navest će se razlozi iz kojih će biti vidljivo na koji način je sud utvrdio šta čini zaostavštinu. SADRŽINA RJEŠENJA O NASLJEĐIVANJU Rješenje o nasljeđivanju se donosi nakon što je raspravljena zaostavština. boravišta umrlog kao i datum njegove smrti i datum donošenja rješenja o nasljeđivanju. u izreci rješenja se navode podaci nasljednika o odnos prema ostavitelju. u izreku rješenja o nasljeđivanju unijet će se podaci o sadržini legata i osobi legatara. Pravo nasljednika može biti ograničeno pravom plodouživanja u korist neke osobe. a da poslije isteka određenog roka prestane biti nasljednik. Zaostavštinu može činiti i pravo korištenja na gradskom građevinskom zemljištu. Žalbu mora potpisati žalitelj. U praksi je uobičajeno da se u uvodu rješenja navodi mjesto prebivališta. legatari i drugi korisnici. U uvodu rješenja o nasljeđivanju se označava naziv suda. odnosno zastupnik ili punomoćnik. da li nasljeđuje kao zakonski ili testamentarni nasljednik. već i obrazloženje. ostavitelj može odrediti da neka osoba bude nasljednik. zanimanje. Stoga u izreku rješenja o nasljeđivanju treba unijeti podatke o pravu polodouživanja i titularu tog prava. ako zakonom nije drukčije određeno. Ako je ostavitelj odredio legat. odnosno na temelju kakvih izjava. zastupnika ili punomoćnika. ime i prezime umrlog i njegovog roditelja. Prvostepeni sud je dužan ispitati da li je žalba blagovremena. 4 Nepotpuna je žalba u kojoj nije nevedeno rješenje koje se pobija i kada nije potpisana od žalitelja. a za umrle ženske osobe i djevojačko prezime. ako ima više nasljednika dio u kome učestvuju u nasljeđu. već je ostavinski sud na osnovu saglasnih izjava zainteresiranih osoba utvrdio koje pokretne stvari čine zaostavštinu. ŽALBA PROTIV RJEŠENJA O NASLJEĐIVANJU I DRUGIH RJEŠENJA Protiv rješenja o nasljeđivanju i drugih rješenja donesenih u ostavinskom postupku dozvoljena je žalba. datum rođenja i državljstvo umrlog. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana računajući od dana dostavljanja rješenja. Nadalje. koje osobe su nasljednici. dokaza i rezultata postupka su utvrđena prava sudionika postupka. U takvom slučaju raspravljat će se zaostavština bez obzira na trajanje parnice. U izreci se navodi koja imovina čini zaostavštinu umrlog. 48 .

koja je po samom zakonu postala državno vlasništvo. RJEŠENJE O PREDAJI ZAOSTAVŠTINE OPŠTINI. osoba koja se odrekla od prava na žalbu ili osoba koja je bila izjavila žalbu. U Zakonu o vanparničnom postupku nije određeno do kog vremena poslije isteka zakonskog roka za izjavljivanje žalbe može učesnik postupka izjaviti žalbu o kojoj drugostepeni sud moež meritorno odlučiti. ostavinski sud će narediti da se na osnovu rješenja o nasljeđivanju izvrši upis prava vlasništva i drugih stvarnih prava u zemljišne i druge javne knjige. RADNJE OSTAVINSKOG SUDA RASPRAVLJANJA ZAOSTAVŠTINE NAKON OKONČANJA POSTUPKA S obzirom da se ostavinski postupak provodi po službenoj dužnosti. Nedozvoljena je i ona žalba koju je izjavila osoba koja nema pravnog interesa. računajući od predaje zaostavštine opštini. Da bi takvo rješenje sud donio potrebno je da legatar podnese prijedlog i da sa tim prijedlogom budu upoznati nasljednici. zaostavština postaje državno vlasništvo. Ako se u roku od 10 godina. koji treba da se izjasne da ne osporavaju legat. računajući tromjesečni rok od isteka 15 dana u kome je učesnik mogao izjaviti žalbu. U takvom slučaju ne donosi se rješenje o nasljeđivanju već rješenje da se zaostavština. Opština ne može odbiti prijem zaostavštine.Nedozvoljena je žalba ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena da izjavi žalbu. a nakon toga iznova izjavi žalbu. sud će po prijedlogu zainteresiranih osoba odrediti privremen mjere za osiguranje odnosnog dijela zaostavštine po pravilima izvršnog postpuka. pojavi nasljednik. odnosno dio koji mu pripada. mora biti obrazloženo jer je i protiv takvog rješenja dozvoljena žalba. U odnosu na pokretne stvari koje čine zaostavštinu. ostavinski sud će odrediti da se predaju nasljenicima. a to znači da odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti zaostavštine. Prvostepeni sud može dozvoljenu žalbu uvažiti tako da pobijano rješenje preinači ili ga stavi van snage ako nađe da je žalba osnovana. npr. Rješenje o legatu. a to nije u suprotnosti sa pravima drugih osoba zasnovanim tim rješenjima. nezavisno do rješenja o nasljeđivanju. Ako bi se vrijeđala prava drugih učesnika. predaje nadležnoj opštini.POSEBNO RJEŠENJE O LEGATU Ostavinski sud može da donese posebno rješenje o legatu. Autor smatra da je to vrijeme do isteka 3 mjeseca. Drugostepeni sud će meritorno odlučiti o takvoj žalbi ako se time ne vrijeđaju prava drugih osoba zasnovanih na prvostepenom rješenju. osim uvoda i izreke. Prvostepeni sud neće odbaciti neblagovremenu žalbu. ima pravo zahtijevati da mu se ustupi zaostavština. ostavinski sud ima obavezu da preduzme određene radnje na provođenju rješenja o nasljeđivanju.Ako se u ostavinskom postupku utvrdi da ostavitelj nema nasljednika ili se ne zna da li ima nasljednika (a u određenom roku niko se ne javi ko polaže pravo na nasljeđe). Nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. odnsono prije njegovog donošenja. Položaj opštine je takav da se smatra nasljednikom. U slučaju da zaostavštinu čine nekretnine. POSLJEDICE PRAVOMOĆNOSTI RJEŠENJA O NASLJEĐIVANJU I LEGATU 49 . drugostepeni sud će žalbu odbaciti kao neblagovremenu.zabrana otuđenja i opterećenja stvari.. koja se zasnivaju na pobijanom rješenju. legatarima i drugim osobama navedenim u rješenju o nasljeđivanju.

sud neće ponovo raspravljati zaostavštinu. U slučaju da se povodom nanadno pronađene imovine pojavi spor između zainteresiranih osoba da li ta imovina sačinjava zaostavštinu. Ako zaostavština nije raspravljena zbog toga što ostavitelj nije ostavio nikakvu imovinu ili je ostavio samo pokretnu imovinu. Rješenje kojim je raspodijeljena naknadno pronađena imovina. pa se naknadno pronađe pokretna imovina. Nasljednik koji je učestvovao u ostavinskom postupku. sud će dostaviti i osobama koje su se odrekle nasljeđa u naknadno pronađenoj imovini. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ne sprječava učesnike ostavinskog postupka da u parnici ističu zahtjev koji ne proizilazi iz nasljednopravnog odnosa da se izdvoji dio pojedine stvari ili prava iz raspravljene zaostavštine. Ovako će sud postupiti bez obzira da li je to raniji ili kasniji testament u odnosu na onaj po osnovu 50 . Ako ranije nije raspravljena zaostavština sud će po službenoj dužnosti raspraviti zaostavštinu u slučaju da se pronađena imovina sastoji iz nekretnina. ovaj testament će biti proglašen u sudu kojem je predat. već će dopunskim rješenjem tu imovinu raspodijeliti na nasljednike navedene u rješenju o nasljeđivanje. dopunsko rješenje će se odnositi na naknadno pronađenu imovinu. u parnici zahtijevati utvrđenje nužnog dijela. ne može nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Potomak koji je učestvovao u ostavinskom postupka može istaknuti zahtjev za izdvajanje dijela iz zaostavštine koji odgovara njegovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine i u posebnoj parnici nakon pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka. parnicom ostvariti svoje pravo na nužni dio jer se takav zahtjev može ostvariti u ostavinskom postupku.Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili legatu veže učesnike koji su učestvovali u ostavinskom postupku. sud će raspraviti zaostavštinu samo na zahtjev zainteresiranih osoba. Stranka koja je sudjelovala u ostavinskom postupku ne može nakon što je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno. POSTUPANJE KADA SE NAKNADNO PRONAĐE IMOVINA Ako se po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada zaostavštini. Ako ranije nije raspravljena zaostavština koju čini nepokretna i pokretna imovina ili samo nepokretna. a nije zahtijeveo nužni dio redukcijom poklona. POSTUPANJE KADA SE NAKNADNO PRONAĐE TESTAMENT U slučaju da se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe testament i bude predat ostavinskom ili drugom sudu. ostavinski sud će te osobe uputiti na parnicu. Prije raspravljanje naknadno pronađene imovine sud će pozvati nasljednike koji su se odrekli nasljeđa da se u određenom roku izjasne da li ostaju kod odricanja ili ili traže da im se prizna pravo na nasljeđa na naknadno pronađenoj imovini. a ni jedna od osoba pozvanih na nasljeđe nije tražila raspravljanja zaostavštine. Po okončanju postupka sud će donijeti rješenje o nasljeđivanju.

POSTUPANJE KADA SE NAKNADNO POJAVI OSOBA KOJA POLAŽE PRAVA NA ZAOSTAVŠTINU U takvim slučajevima osoba koja nije učestvovala u postupku raspravljanja zaostavštine. izuzev ako je zaostavšina male vrijednosti. Prema tome. a polaže pravo na zaostavštinu kao nasljednik.djela davanja lažnog iskaza. povodom proglašenja naknadno pronađenog testament. Eventualno podneseni prijedlog za ponavljanje ostavinskog postupka sud će odbaciti kao nedozvoljen. moguće je da se sazna da je svjedok usmenog testamenta oglašen krivim zbog kr. krivična djela ali najčešći razlog za ponavljanje postpka je iznošenje novih činjenica ili predlaganje novih dokaza. a nadležan za raspravljanje zaostavštine je inostrani sud. Naglašava se da ostavinski sud zainteresirane osobe. već učesnici postupka mogu svoja prava ostaviriti u parničnom poostupku. da je nasljednik uništio testament itd. Prema pravilima parničnog postupka razlozi za ponavljanje postupka su: određene apsolutne bitne povrede postupka. Povodom pravomoćno okončanog ostavinskog postupka. već će ostavinski sud dati upozorenje zainteresiranoj osobi da može pokrenuti parnični postupak. može nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili rješenja o legatu podnijeti tužbu sa tužbenim zahtjevom kojim će tražiti utvrđenje prava na nasljeđe u zaostavštini. uz upozorenje da ako tako ne postupe da će se 51 . da je ostavitelj sačinio testament pod dejstvom prinude. neće se ponoviti ostavinski postupak. POSTUPAK KADA JE ZA RASPRAVLJANJE ZAOSTAVŠTINE NADLEŽAN INOSTRANI SUD Zakonom o parničnom postupku predviđena je procedura našeg suda sa zaostavštinom stranog državljanina koji je umro na području FBiH i iza sebe ostavio zaostavštinu na području Federacije koju čini pokretna imovina. Oglasom će se pozvati nasljednici. sud u Federaciji će objaviti oglas. odnosno inostrani organ. POSTUPANJE KADA POSTOJE UVJETI ZA PONAVLJANJE POSTUPKA Nakon što je pravomoćno okončan postupak raspravljanja zaostavštine moguća je situacija da se steknu uvjeti za ponavljanje postupka. ne upućuje u parnicu. legatari ili povjerioci da prijave svoje zahtijeve prema zaostavštini. već ih samo upozorava na mogućnost da svoja prava na osnovu tog testamenta mogu ostvariti u parničnom postupku. ako postoje uvjeti za ponavljanje ostavinskog postupka po pravilima parničnog postupka.koga je sud raspravio zaostavštinu ili je zaostavština raspravljena po pravilima o zakonskom nasljeđivanju. ni u ovom slučaju neće se ponovo raspravljati zaostavština. Radi osiguranja takvih zahtjeva prema zaostavštini. U takvim slučajevima. U takvom slučaju sud u Federaciji nakon prijema smrtovnice preduzima mjere radi osiguranja zaostavštine stranog državljanina.

sve do vremena dok to potraživanje ne bude izmireno ili osigurano. Ako se izjasne da ne osporavaju nadležnost našeg suda ili se ništa ne izjasne u roku od 6 mjeseci. a teče od dana objavljivanja u „Službenim novinama FBiH“. Ako se ne izda oglas zbog male vrijednosti.zaostavština predati nadležnom organu strane države ili osobi koju taj organ ovlasti za prijem imovine koja čini zaostavštinu. naš sud će raspraviti zaostavštinu. naš sud će ih pozvati da se izjasne da li osporavaju nadležnost našeg suda. moguće je da ostavinski postupak provede naš sud ako to predlože svi nasljednici koji se nalaze u Federaciji. Oglasni rok ne može biti kraći od 30 dana ni duži od 6 mjeseci. Ako koji povjerilac prijavi svoje potraživanje. U slučaju da koji od nasljednika ili legatara prijavi neki svoj zahtjev prema zaostavštini. sud će takođe zadržati zaostavštinu ili njen dio potreban za pokriće tog potraživanja. uz dostavu primjerka oglasa diplomatskim ili kozularnim predstavniku odnosne države u BiH. dok će ostatak predati organu strane države. Postoji izuzetak od pravila da u ovakvom slučaju zaostavštinu raspravi inostrani organ. a po potrebi i na drugi pogodan način. zaostavština će se predati nadležnom organu strane države. računajući od prijema poziva. Naime. sud će zadržati zaostavštinu ili njen dio koji je potreban za pokriće tog zahtjeva. Ako boravište nasljednika u inostranstvu nije poznato. 52 . U slučaju da pored tih nasljednika ima drugih nasljednika i legatara koji se nalaze u inostranstvu. pozivanje će se izvršiti oglasom koji će se objaviti u „Službenim novinama FBiH“ i na oglasnoj tabli suda.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful