SADRŽAJ

1. SAŽETAK...........................................................................................................3 2. UVOD.................................................................................................................5 3. GLAVNI DIO.......................................................................................................7 3.1 3.2 3.3

Vrste nasilja u obitelji...............................................................................7 Uzroci nasilja u obitelji.............................................................................9 Žrtve obiteljskog nasilja...........................................................................9

3.3.1 Problem nasilja nad ženama.............................................................9 3.3.2 Nasilje nad djecom..........................................................................11

2.3.3 Zlostavljanje starijih osoba..............................................................12
3.4 3.5 3.6 3.7

Znakovi i posljedice nasilja....................................................................12 Obiteljsko nasilje- relevantni zakoni......................................................13 Uloga policije u suzbijanju nasilja u obitelji...........................................15 Analiza slučaja......................................................................................17

4. ZAKLJUČAK....................................................................................................18 5. LITERATURA...................................................................................................20

1

1. SAŽETAK

Nesumnjivo je da sva živa bića imaju pravo biti zaštićena od svakog oblika nasilja. U borbi protiv nasilja uspjehu može značajno pridonijeti ako se od početka, od vrtićke dobi pa do kraja školovanja, pozornost posveti postavljanju jasnih pravila i poučavanju odgovornosti prema sebi i drugima, njegući jasnu komunikaciju i toleranciju. Zahvaljujući angažmanu nekolicine stručnjaka, javna svijest o problemu zlostavljanja posljednjih godina je sve veća, a javnost je sve senzibilizaranija, što je dovelo do znatno većeg broja otkrivenih slučajeva. Nažalost, povećan broj otkrivenih slučaja ne slijedi i broj odgovarajućih obrazovnih stručnjaka koji bi se trebali baviti zaštitom žrtava i prevencijom zlostavljanja. Obitelj je najznačajniji segment društva u odgoju djece. Tradicionalna trogeneracijska zajednica se raspada, žene se zapošljavaju i slabe patrijarhalni utjecaji, a ratna i poratna zbivanja i našem društvu opterećuju i narušavaju obiteljske zajednice. Neizvjesna ekonomska i nesigurna socijalna situacija dovodi do pojačane napetosti i uzorokuje porast sociopatoloških pojava u obitelji. Zato ne treba čuditi što se sve više susrećemo s vijestima o počinjenim zlostavljanjima u obitelji. Osnovna škola je jedina institucija koja se sustavno bavi cjelokupnom populacijom djece te preuzima veliku odgovornost u zbrinjavanju i zaštiti djece žrtava nasilja u obitelji. Nasilje se može dogoditi svakome bez obzira na dob, spol, status, obrazovanje, rasu, nacionalnost, spolnu orijentaciju ili materijalnu situaciju. Nasilje u obitelji određujemo kao skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad drugim osobama upotrebom sile, zastrašivanjem i manipuliranjem. Takvo određenje nasilja može se primijeniti na najčešće oblike nasilja u obiteljitjelesno, emocionalno, seksualno, materijalno ili radno iskorištavanje. U Hrvatskoj se svakih 15 minuta fizički zlostavlja jedna žena. Podaci su djelomično točni i zapravo umanjeni jer većina nasilja ostaje neregistrirana, a nasilnici su osobe svih profesija i socijalnih struktura. Iz tih razloga žene se samoorganiziraju i otvaraju skloništa za

2

žene žrtve nasilja u obitelji. Zlostavljanje ima obilježje traumatskog događaja s mogućim kroničnim ili odgođenim posttraumatskim stresnim reakcijama. pa i ukupno društvo i država. nažalost. Svatko od nas osobno. no nasilje nad ženama nije samo ubojstvo ili silovanje . no. lokalne zajednice. zna da je zaštićeno i da postoje institucije koje će osigurati zaštitu njihovih prava. mora učiniti sve da se zlostavljanje djece svede na minimalne razmjere i da svako dijete diljem Hrvatske. većina takvih zločina ostaje unutar četiri zida . a počinitelj je bio suprug. Upravo o ovim najtežim slučajevima obiteljskog nasilja najviše se i govori. bez obzira na svoju dob. 3 . partner ili bliski rođak.nasilje je i jedna masnica ili uvreda.za njih znaju samo zlostavljač i njegova žrtva. nevladine udruge. Ove je godine u Hrvatskoj ubijeno čak 16 žena. Crne statistike pune su slučajeva koji su prijavljeni policiji.

UVOD Obitelj kao zajednica u kojoj se odvija primarna socijalizacija. U mnogim slučajevima to. religijskom. pa i običajnim determinantama. Za to je zaslužan cijeli socijalno-društveni sklop koji ne motivira 4 . izložene su raznim oblicima fizičkog. Obiteljski zakon propisuje kako su bračni partneri ravnopravni u svojem odnosu i kako se njihov odnos temelji na međusobnoj vjernosti. te se u svakodnevnici razvijaju i „novi“ oblici zapuštanja i zanemarivanja. a koliko je ono učestalo u nekoj određenoj sredini. Smisao obitelji je.stoljeća moderna kaznena zakonodavstva proširuju kriminalnu zonu u cilju zaštite djece i maloljetnika i uvode nova kaznena djela kojima se djeca štite od nasilja. Nasilje nad ženama kao izraz povijesno nejednake raspodjele moći između muškaraca i žena te povijesne neravnopravnosti spolova. a provodile su se i mnoge međunarodne aktivnosti za suzbijanje toga problema. dob i status. a ne socijalni i društveni problem. ovisi o različitim društveno-ekonomskim. može se dogoditi u bilo kojoj instituciji ili ustanovi. bez obzira na nacionalnu. Korijeni nasilja nad ženama leže duboko u strukturi društva. psihološkog i ekonomskog zlostavljanja. seksualnog. rasnu i vjersku pripadnost. i nije baš tako. psihološkim. među ostalim. Zlostavljana djeca i zlostavljene žene su odgovornost svih nas. Problem nasilja nad ženama postalo je samo nasilje. djetetu bi morala biti i mjesto materijalne sigurnosti i emocionalne topline. poštovanju i pomaganju. Ali unatoč zakonima te znanstvenim i stručnim pokušajima prevencije maltretiranja djece. Uzrok tome su najčešće narušeni odnosi među roditeljima koji neposredno utječu na odnos roditelj-dijete. Nasilje u obitelji je složen pojam koji prije svega pogađa svakog člana u obitelji koji je izložen bilo kojem obliku nasilja. prisutno je u svim razvojnim fazama društva. skrbi te osiguranje dobrobiti za sve članove obitelji. bez obzira na njen društveni status. ono i nadalje postoji. Žene i djevojčice diljem svijeta. Tek tijekom 20. Radi zaštite djece i osiguravanja njihova cjelokupnoga razvoja donesene su brojne deklaracije i zakoni. nažalost.2. Nasilje predstavlja širok raspon ugrožavajućih ponašanja koja za cilj imaju kontrolu drugih članova obitelji i zadovoljavanje svojih potreba. pružanje sigurnosti. kulturu. a nasilje predstavlja najčešći oblik kršenja ljudskih prava u Europi. Nasilje se može dogoditi u svakoj obitelji.

što se očituje u navici fizičkog kažnjavanja djece. 5 .da se govori o nasilju nad ženama. Treba imati na umu da ne postoji jednostavno rješenje za sve situacije nasilja u obitelji. a posebice nasilje nad djecom. odlučni poboljšati zakonsku regulativu. predstavlja jedan od najčešćih oblika kršenja temeljnih dječjih prava. Legitimiran je sustav zlostavljanja koji je već ušao u sve pore našeg društva. Različite su okolnosti koje će utjecati na rješavanje problema nasilja u obitelji: individualna obilježja žrtve nasilja i njezina socijalna podrška utjecat će na donošenje osobne odluke. Naša je ustavna. Nasilje nad djecom postalo je naš ozbiljni društveni problem i u svakom pojedinačnom slučaju ono. bez obzira na to o kojoj vrsti nasilja je riječ i bez obzira na to gdje se ono događa. Vlada RH najstrože osuđuje bilo kakve oblike nasilja. Nasilje nad ženama je i danas najrašireniji oblik kršenja ljudskih prava jer se događa iza očiju javnosti i jer se usprkos zakonima i danas uglavnom podrazumijeva da je ono „privatna stvar”. žrtvama nasilja. Zbog ekonomske ovisnosti. straha i prijetnje potrebno je za ženu koja je žrtva nasilja vraćanje osjećaja sigurnosti i materijalna pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba. uz nesaglediva psihička i tjelesna oštećenja i posljedice koje ostaju djetetu za cijeli život. Ljubav i nasilje idu ruku pod ruku još od djetinjstva. Promovirano je kao jedan tip legitimnog ponašanja. odlučni u kažnjavanju počinitelja. međunarodnopravna i moralna obveza zaštiti djecu. Čvrsto smo opredijeljeni pomoći djeci.

Ono obuhvaća verbalno. kao što su isključivanje. niti o njemu postoje kriminalistički podaci. Kod seksualno zlostavljenog djeteta uočavaju se ponašanja kod kojih je nužna stručna pomoć. Najčešći je oblik zlostavljanja. zastrašivanje. a prisila se odnosi kako na fizičku tako i na psihičku. liječnika ali i drugih kompetentnih stručnjaka. agresivni govor tijela i spolno uznemiravanje. Ne ostavlja jasne i okom vidljive tragove. socijalno ili tjelesno uznemiravanje jedne osobe od strane druge. spolnom i emocionalnom zlostavljanju. Spolno zlostavljanje odnosi se na situacije kad odrasla osoba prisiljava dijete da sudjeluje u nekoj aktivnosti kako bi zadovoljila vlastite seksualne želje. 6 . izoliranje.3. odbacivanje. postoji povećanje broja otkrivenih slučajeva spolnog zlostavljanja djece. Žrtva se osjeća nemoćnom i ima osjećaj da je zlostavljena. pretjerana briga i zaštita odraslih. pogrešno socijaliziranje te uskraćivanje emocionalnog odnosa. ono uključuje svaku seksualnu aktivnost odrasle ili barem pet godina starije osobe s djetetom. Presudno pitanje je stupanj tjelesne. Predstavlja destruktivno ponašanje odraslih spram djeteta. Strah ili opasnost od budućih napada još više pogoršavaju utjecaj nasilništva na žrtvu. Djevojčice su češće žrtve od dječaka. tjelesno i/ili antisocijalno ponašanje i postupke. počevši od škole. manipuliranje djetetovim osjećajima. GLAVNI DIO 2. Emocionalno zlostavljanje je kroničan stav ili postupanje roditelja ili skrbnika koje ometa razvoj djetetove pozitivne slike o sebi odnosno samopoštovanje i socijalne kompetencije djeteta. zanemarivanju i izloženosti nasilju između roditelja. psihičko kažnjavanje. ponižavanje. Ugrožavanje psihofizičkog razvoja djece u obitelji razlikuje se u tjelesnom. Ono uključuje emocionalne patnje.1 VRSTE NASILJA U OBITELJI Nasilništvo obuhvaća psihološko. teroriziranje. ogovaranje. psihološke ili druge štete koju trpi žrtva. od početka 90-ih do danas. emocionalno. U RH.

socioemocionalnog razvoja. Tjelesno zlostavljanje djece može imati različite kratkoročne i dugoročne posljedice koje se očituju u području neurološkog i intelektualnog razvoja. Prekid međugeneracijskog prijenosa zlostavljanja olakšava socijalna podrška koju osoba zlostavlja u djetinjstvu dobiva u odrasloj dobi. bacanje. šamaranje. Najčešći oblik tjelesnog zlostavljanja djece je prekoračivanje granice tjelesnog kažnjavanja u odgojne svrhe. opekline. odjećom. češće i surovitije kažnjavaju svoju djecu. sigurnim smještajem i šire. griženje. za zdravstvenom njegom. a ne svih žrtava zlostavljanja. namjerne tjelesne povrede. prisiljavanje na ekonomsku ovisnost. odnosno nesposobnost uključivanja u pozitivnu emocionalnu interakciju s djetetom. Međugeneracijski prijenos zlostavljanja djece u obitelji jest pojava da osobe koje su u djetinjstvu doživjele zlostavljanje u obitelji u odrasloj dobi zlostavljaju vlastitu djecu. Prekidu međugeneracijskog kruga zlostavljanja pridonijet će visoka inteligencija. sigurnost i ohrabrenje. uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva. Obrazovno ili razvojno zanemarivanje odnosi se na neosiguravanje iskustava odnosno intelektualnih i obrazovnih mogućnosti neophodnih za razvoj djeteta. Roditelji koji su u izrazito netrpeljivim odnosima i koji se tjelesno obračunavaju. protjerivanje iz doma i neodgovarajući nadzor nad djetetom. školskog uspjeha i životnih očekivanja. Manifestira se na mnogo načina: guranje. Pojava prisutna kod nekih. Ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana odnosno onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem. posebni talenti i odbacivanje stavova i vrijednosti vlastitih roditelja. nogama ili predmetima. Tjelesno zlostavljanje definira se kao nanošenje neslučajne tj. 7 .Zanemarivanje djeteta odnosi se na kronično propuštanje roditelja da zadovolji djetetove potrebe. Tjelesno zanemarivanje su manjkavosti i/ili propusti u zadovoljavanju osnovnih potreba za hranom. čupanje. napuštanje. onemogućavanje zapošljavanja ili rada. udaranje šakama. socijalnih odnosa i ponašanja te mentalnog zdravlja u cjelini. grebanje. Emocionalno zanemarivanje uključuje propust da se djetetu osigura podrška.

1 PROBLEM NASILJA NAD ŽENAMA Kao što navodi opsežna UNICEF-ova analiza (1994. Osigurati prave informacije o tome što je istina. a što nije je važan dio javnog djelovanja u borbi protiv nasilja u obitelji. nastaje specifičan oblik uvjerenja-mit. djeca sa kronično iritabilnom temperamentom. siromaštva. Ono nije nova pojava. porasta alkoholizma i drugih ovisnosti. Rizični faktori za zlostavljanje kod roditelja su: mlađa dob roditelja. Mitovi o uzrocima obiteljskog nasilja na koje nailazimo gotovo svugdje. seksualno 8 do 12 godina. nezaposlenosti te socijalne izolacije. Porast nasilja u obitelji povezan je s porastom nasilja u društvu. To je 8 . žena i starijih osoba u posljednja četiri desetljeća srušeni su brojni stereotipi o idealnoj obitelji. izrazito zahtjevna djeca kao i djeca sa poremećajima u razvoju. 2. te pravima djece. Kad ljudi ne raspolažu pravim činjenicama o nekoj pojavi. Razvojem svijesti o ljudskim pravima. Najkritičnija dob za fizičko zlostavljanje je između 4 do 8 godina. S obzirom na specifičnu poratnu situaciju u Hrvatskoj prisutni su i mnogi dodatni faktori rizika za zlostavljanje poput: velikog broja oboljelih o PTSP-a.3 ŽRTVE OBITELJSKOG NASILJA Svim oblicima nasilja najčešće su izloženi u obitelji djeca. uključujući i RH. okrnjenih obitelji. samohrani roditelji. nizak obrazovni nivo i mentalne bolesti. emocionalno 6 do 8 godina. Temelje se na uvjerenju da se „takve“ stvari događaju „drugima“.) položaja žena u zemljama u tranziciji. Činjenice pobijaju mitove. nacija i vjera. Svi ovi faktori mogu utjecati na smanjenu sposobnost uspješnog roditeljstva i povećavaju vjerojatnost zlostavljanja djeteta. 2.3. O nasilju u obitelji postoji brojni mitovi. Nasilje u obitelji uvijek pretpostavlja zloupotrebu moći u odnosima koji se temelje na nejednakosti. bez obzira na različitost kultura. žena i starije osobe. vjerojatno postoji još od pamtivijeka.2 UZROCI NASILJA U OBITELJI Rizični faktori za zlostavljanje kod djece su: mlađa dob. ADHD djeca. No tek je nedavno prepoznato kao društveni problem.2. nasilje nad ženama često prolazi nezamijećeno i nedokumentirano iako postoje brojne naznake da je u porastu.

Najmanje svaka druga žena poznaje u svojoj bližoj okolini jedan slučaj tjelesnog nasilja u vezama. onda su žrtve onog psihičkog. Muškarci koji jednom izvrše nasilje nad ženama najčešće tako i nastavljaju. Svjetske statistike o obiteljskom nasilju. impresionirane su isprikama i načinom žaljenja zbog nasilja. vrijeđanja. Iako napuštanjem nasilnog supruga nasilje ne prestaje odmah. Sve se češće govori da je nasilje u obitelji jedan od glavnih problema javnog zdravstva. Kad se radi o nasilju u obitelji u žarištu zanimanja stručnjaka je nasilje nad djecom. Ona je ovisna o muškim članova obitelji. Kako pokazuju ispitivanja. Žene iz brojnih razloga žele sačuvati zajednicu i spremne su povjerovati nasilniku. omalovažavanja su svakodnevna pojava u obiteljima u kojima ima nasilja i djeca to svakodnevno vide. Osnovni razlog muškog nasilja nad ženama je u pratrijarhalnosti društva u kojem vlada model neravnopravne raspodjele među spolovima. to je njezin način rješavanja problema. čak i kada ga nisu direktno pretrpjela. Prema procjenama brojnih organizacija koje se bave ovim problemom. Prema UNIFEM-a obiteljsko nasilje se događa u jednoj od tri obitelji. zloupotreba alkohola i droga. značajan broj ubijenih žena (45%) ubili su njihovi partneri. Naglašeno je da su gospodarske i političke promjene donijele niz 9 . mjesto žene u društvu je i danas – kuća. Mnoge žene umanjuju nasilje koje su preživjele. rođenjem prvog djeteta ili tek nakon nekoliko godina zajedničkog života. najmanje je svaka peta žena koja živi u vezi preživjela tjelesno nasilje barem jednom. One vjeruju muškarcu kada kaže da mu je žao i da će se promijeniti. prikupljene na temelju velikog broja istraživanja pokazuju da: svakih 15 minuta je jedna žena izložena tjelesnom zlostavljanju od strane muškarca. 72% žena odgovara da to traje više godina te je ono svakodnevno.intiman problem u koji se ne intervenira ako žena intervenciju ne traži. I ako nisu žrtve fizičkog. potiskuju negativna iskustva i žive od sjećanja na „dobra vremena“. na pitanje koliko dugo traje nasilje. optuživanja. kao i pušenje. nakon udaje. a na svijetu nema područja u kojem nema obiteljskog nasilja. preko 80% nasilja nad ženana vrše njihovi partneri. Karakteristično je za Hrvatsku da sustavnih praćenja položaja žene u društvu i obitelji nema. „Svađe. Dodatni problem je u tome što više od 90 posto žrtava ima i djecu pa su djeca sekundarne žrtve nasilja u obitelji. istraživanja su pokazala da se odlaskom žena ipak uspijeva spasiti. Žene razvijaju različite mehanizme obrane i svakodnevnog preživljavanja. a naročito o bračnom ili izvanbračnom partneru. AIDS. Nasilje i zlostavljanje može započeti razvojem neke veze.

Još se mnogo toga mora promijeniti u stavovima šireg okruženja i boljem povezivanju različitih sustava da bi zlostavljana žena dobila odgovarajuću pomoć. no valja spomenuti i nasilje žene nad muškarcem. Kad želi poduzeti 10 . 2. preljub. U okviru projekta „Stop nasilju protiv žena“ Centar za žene žrtve nasilja provelo je istraživanje gdje su dobiveni slijedeći rezultati: 86% ispitanika odobrava iznošenje u javnost problema nasilja nad ženom i smatra da žene nisu dovoljno zaštićene od nasilja. No. Najčešći razlozi zbog kojih muškarci ne prijavljuju nasilje svojih partnerica jesu ovi: misle da je to sramota. Djeca koja su bila izložena bilo kojoj vrsti nasilja u obitelji neposredno uključene žrtve koje kopiraju ponašanje kojima su i sami bili izloženi. tjelesno ili psihološko zlostavljanje. brojna su djeca spremna stručnjacima iznijeti svoja iskustva. majčinih partnera ili očevih partnerica i drugih osoba). da su sami krivi što su to partnerici dopustili ili su sami uistinu uzrokovali (isprovocirali) nasilje. maltretiranje kućnih ljubamaca i sli. Tada su ga na prvom skupu feministkinja Latinske Amerike u Bogoti sudionice proglasile u znak sjećanja na ubijene sestre Mirabal. Odlukom Ujedinjenih naroda od 17. Tek 1979. 26% ispitanika smatra da postoje situacije u kojima je opravdano da partner udati ženu.negativnih promjena za žene. žene su svjesnije problema nasilja i pokazuju manje tolerancije na nasilje od muškaraca. No zanimljivo je da se o ovom problemu u svijetu počelo nedavno razmišljati. značajan broj ispitanika vjeruju u mitove o nasilju. godine usvojena je Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena. Najčešći oblici su: bračno silovanje. Često se smatra kako djeca žrtve obiteljskog nasilja ne žele govoriti o svojim problemima. Uzrok nasilja žene nad muškarcem može se pripisati dugotrajnom iskorištavanju žene u obitelji. po svemu sudeći rat je utjecao na porast nasilja u obitelji.2 NASILJE NAD DJECOM Studije pokazuju da djeca koja nisu bila neposredno izložena tjelesnim napadima (očeva. koja u najvećem broju slučajeva odgovaraju stvarnom stanju. Činjenice pokazuju da je česta pojava nasilja muškarca nad ženom. prosinca 1999.3. smatrali „pasivnim žrtvama“. za razliku od njihovih majki. posebno u društvenoj i ekonomskoj sferi. maltretiranje djece ili nemoćnih članova obitelji. Iako žene danas imaju više mogućnosti i spremnije su tražiti pomoć zbog nasilja. ali i drugim mogućim uzrocima. godine obilježava se Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama.

Sadašnji sustav više pozornosti posvećuje nasilju nad djecom i ženama. 2. 2. povećan je i broj zlostavljanih starijih osoba. odnosno ona to zbog osjećaja stida i straha negiraju. kad je nasilna osoba član obitelji. trbuhu. Ovaj oblik zlostavljačkog odnosa manifestira se kao nemar ili fizičko. socijalno izoliranija u odnosima s vršnjacima. vidjivi tragovi gušenja na vratu. Žrtvi nasilja vrlo je teško i ponižavajuće u takvim situacijama tražiti pomoć. podljevi. Djeca izložena maltretiranju možda ponekad i ostavljaju dojam da o svome problemu ne žele govoriti. unutarnje povrede. opekline različitog stupnja. dok su zlostavljana agresivnija.3. ona s pravom od učitelja. pedagoga. Utječe na djetetovo tjelesno zdravlje. intelektualni i emocionalni razvoj. ali i izvan nje. Na to uostalom imaju i Ustavno pravo i pravo zajamčeno međunarodnim deklaracijama. Centar je dužan odmah po primitku takve obavijesti ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu djetetovih prava. a posebno o svim oblicima tjelesnog. psihičko ili financijsko zlostavljanje. 11 . Zlostavljanje djece u bilo kojem obliku djeluje na sve aspekte djetetova razvoja.odgovarajuće mjere zaštite zlostavljenog djeteta liječnik najčešće ostaje bez potpore i suradnje roditelja. očekuju zaštitu i pomoć. psihičko funkcioniranje te na razvoj socijalnih vještina i sposobnosti. grudima. Zlostavljanje starijih često je rezultat stresa i frustracija onih koji se brinu o njima.4 ZNAKOVI I POSLJEDICE NASILJA Posljedice izloženosti nasilju su brojne i bitno utječu na mentalno zdravlje onih koji su mu neposredno izloženi. da je to njihova stvar. Znakovi zlostavljanja žena: ozljede na licu. ozljede na genitalnom području. povrede bubnjića. Kako pokazuju rezultati ispitivanja. Socijalni znakovi zlostavljanja: povlačenje od okoline. duševnog ili spolnog nasilja. Zbog produljenja životne dobi povećao se i broj starijih osoba. zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta. zanemarivanja ili nemarnog postupanja. međutim. Gotovo trećina onih koji zlostavljaju starije osobe su njihova djeca ili supružnici. Prema Obiteljskom zakonu svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava. prsnom košu. ogrebotine po tijelu. Zapuštena su djeca u ponašanju pasivnija. izbijeni zubi. Istraživanja provedena kod nas upućuju na porast problema maltretiranja djece.3 ZLOSTAVLJANJE STARIJIH OSOBA O zanemarivanju i zlostavljanju starijih osoba nema mnogo podataka u svijetu pa ni u Hrvatskoj iako ono nedvojbeno postoji. psihologa i drugih stručnjaka u školi.

posttraumatski stresni poremećaj – PTSP. Ostali znakovi koji mogu upućivati na zlostavljanje: napetost. nemir. seksualne teškoće. potpuna poslušnost. niska tolerancija na frustraciju ili beskonačna strpljivost. bijeg u ranu trudnoću. primjenom 12 . bježanje od kuće. sklonost nezgodama. dezorijentiranost. poteškoće u odnosima s vršnjacima. Brojna istraživanja i kliničko iskustvo pokazuju da zlostavljanje ima brojne negativne posljedice na razvoj djeteta. anksioznost. učestali sukobi s braćom/sestrama i vršnjacima u razredu. 2. a s druge teškoće u koncentraciji. rastresenost. srama i krivnje. napadi panike. poremećaji spavanja. samozanemarivanje i gubitak samopouzdanja. s jedne strane odlično školsko postignuće. perfekcionizam i pretjeranu odgovornost. kriminalna djela poput prodaje droge ili krađe. nespretno ponašanje. agresivno maltretiranje druge djece. neprijateljstvo neposredni način odgoja i otuđenost među članovima okruženja u kojemu se zbiva tjelesno ili/i emocionalno zlostavljanje. slabo praćenje školske nastave. nisko samopoštovanje. ispadi bijesa. Mogu očitovati krajnosti u ponašanju. zlouporaba alkohola i droga. poremećaji prehrane. te vrste i svrha prekršajnopravnih sankcija za počinjenje nasilja u obitelji. pesimizam u pogledu zadovoljavanja temeljnih potreba za sigurnošću. ljubavi i pripadanjem. Neke studije navode da čak 80% psihijatrijskih bolesnika ima povijest zlostavljanja i sličnih traumatskih iskustava iz djetinjstva.nedostatak socijalne mreže. smanjeno suosjećanje sa žrtvama. Zlostavljana djeca odrastaju u obiteljima u kojima su sukobi. ponašanja kojima traži odobravanje. osjećaj straha. osjećaj slabosti. povučenost. Dugoročne posljedice nasilja su brojne.5 OBITELJSKO NASILJE. Svrha je ovoga Zakona prevencija. pasivnost. poteškoće u kognitivnom i obrazovnom funkcioniranju. depresivnost. strah od odlaska u školu Znakovi i posljedice kod adolescenata: bijeg u drogu ili alkohol. osobe koje se smatraju članovima obitelji u smislu ovoga Zakona. Znakovi koji ukazuju na izloženost nasilju kod djece mogu očitovati neka od slijedećih ponašanja ovisno o stupnju i učestalosti zlostavljanja: trajne pritužbe na tjelesne boli. problemi s koncentracijom. agresivnost prema sebi i drugima. suicidne misli i pokušaji.RELEVANTNI ZAKONI Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje što je nasilje u obitelji. sankcioniranje i suzbijanje svih vrsta nasilja u obitelji.

Hrvatska kao potpisnica Konvencije o pravima djeteta. kazna zatvora. djelatnici socijalne skrbi. Svrha propisivanja. Jednakost u socijalnim pravima treba slijediti jednakost u temeljnim pravima svakog djeteta na zaštitu od svih oblika fizičkog ili psihičkog nasilja. Snalaženje u problemu nasilja olakšat će vam Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji koji je donijelo Ministarstvo obitelji. zaduženo je za stručne poslove u vezi pripreme. I u sustavu socijalne skrbi je došlo do znatnog povećanja djece korisnika usluga zbog zlostavljanja i zanemarivanja. U Hrvatskoj su postignuta značajna zakonska unapređenja a povećana je i senzibilizacija stručnjaka za taj problem. tijelo je uz koje se djelotvorno naslanja i Vijeće za djecu. Državni zavod za zaštitu obitelji. u djelovanju na zaštiti prava djece intenzivno surađuje s brojnim međunarodnom organizacijama. psiholozi. Iz osnovnih odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji osobito se naglašava obveza prijavljivanja nasilja u obitelji te da su zdravstveni djelatnici. zlostavljanja ili izrabljivanja. socijalni pedagozi i djelatnici odgojno-obrazovnih ustanova dužni prijaviti policiji ili nadležnom općinskom državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svoje dužnosti. te ublažavanje posljedica već počinjenog nasilja pružanjem zaštite i pomoći žrtvi nasilja. kao i od uporabe sredstava ovisnosti. ali i s interesom za usmjerenu skrb o djeci i u Hrvatskoj. socijalni radnici. zanemarivanja.odgovarajućih mjera prema počinitelju. novčana kazna i druge prekršajnopravne sankcije propisane Prekršajnim zakonom. broj otkrivenih i prijavljenih kaznenih djela zlostavljanja i zapuštanja maloljetnika porastao je više od 8 puta. Prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji su zaštitne mjere.g. a kojim je regulirana suradnja i propisano djelovanje nadležnih tijela. do 2002. U svim postupcima vezanim za nasilje u obitelji prema ovom Zakonu primjenjuju se odredbe Prekršajnog zakona. izricanja i primjene prekršajnopravnih sankcija je osobita zaštita obitelji i članova obitelji ugroženih i izloženih nasilju. poštivanje pravnog sustava te sprječavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja. Osobe koje ne postupaju u skladu sa zadanim obvezama čine prekršaj. Zakona o kaznenom postupku i Zakona o sudovima za mladež. Posljednjih nekoliko godina nasilje u obitelji privlači sve veču pozornost stručnjaka i javnosti. majčinstva i mladeži po definiranom djelokrugu svoga rada. U razdoblju od 1992. ako ovim Zakonom nije drugačije propisano. branitelja i međugeneracijske solidarnosti. koordiniranja i izrade 13 .

14 . To se očituje u: razvoju programa za žene žrtve nasilja. zanemarivanja ili nehajnog postupanja. U posljednjih nekoliko godina međunarodne organizacije kao UN. obiteljsko pravo sustavom mjera intervencije nadležnih tijela utječe na konfliktnu situaciju. dok o djetetu skrbi roditelj. povreda ili zlouporaba. U hrvatskom pravnom poretku ima elemenata za pružanje pomoći žrtvama nasilja. zlostavljanja ili izrabljivanja. zakonski skrbnik ili neka druga odgovorna osoba kojoj je dijete prepušteno“ (članka 19). Kao potpisnica Konvencije o pravima djeteta Hrvatska ima obvezu poduzeti „sve potrebne zakonodavne. Hrabri telefon i Potpora su organizacije koje su uz pokroviteljstvo Ministarstva rada i socijalne skrbi. razvoju zakonske regulative i inkriminiranju nasilnog ponašanja u obitelji kao kaznenog ili prekršajnog djela. Funkcija je obiteljskog prava da pravnim propisima uređuje odnose između članova obitelji. Izvješće koje je RH izradila za Odbor UN za prava djeteta o primjeni Konvencije sadrži ocjenu da broj slučajeva zlostavljanja djece i žena raste. no njihovu vrijednost teško ocijeniti ako ne postoji sustavno prikupljanje podataka o učestalosti i rezultatima primjene novih propisa. u što je uključena i spolna zlouporaba. ali ne postoji cjelovit i učinkovit sustav kratkoročne i dugoročne zaštite ugrožeih. odnosno općenito nasilja u obitelji. Neke su mjere nove u hrvatskom pravnom sustavu. Kad su obiteljski odnosi poremećeni.strategija za zaštitu djece i mladih u svim područjima društvenog života. ali i nedovoljnu suradnju među sustavima koji trebaju promicati kvalitetniju skrb za žrtve izložene nasilju. razvoju edukativnih programa za senzibilizaciju stručnjaka za rad u području nasilja nad ženom te izradu nacionalnih strateških dokumenata koji su temelj brobe protiv nasilja u obitelji. jasno pokazali ogromno zanimanje stručne javnosti za probleme nasilja u obitelji. odnosno koje propisuju mjere zaštite. UNICEF i Vijeće Europe su razvile strateške dokumente čiji je cilj sprječavanje i zaustavljanja nasilja muškarca u obitelji. Nasilje u obitelji prepoznato je kao globalni problem koji bitno narušava ljudska temeljna prava članova obitelji. socijalne i obrazovne mjere zaštite od svih oblika tjelesnog ili duševnog nasilja. upravne. Usmjerenje prema zaštiti djece i prava poteklo je iz Konvencije o pravima djeteta koje je RH strankom od 1991. Obiteljski zakon ima nekoliko odredbi koje se odnose na nasilje u obitelji.godine.

Velik broj slučajeva ostaje neregistriran jer se žrtve plaše prijaviti. Policajci su obično prvi koji reagiraju na kriznu situaciju u 15 . suzbijanju zlouporabe opojnih droga i drugih ovisnosti. odnosno žrtve iz obitelji. Čak 43% žena je istaklo barem jednu vrstu problema koji je nastao kao rezultat interveniranja policije. S druge strane. te istodobno i u funkciji provedbe proaktivne strategije prevencije: ubojstava. još smo suočeni s nedostatkom informacija o tome kako bi policija trebala obnašati važnu funkciju kao što je zaštita djece od zlostavljanja i zapuštanja u obitelji. prihvati žrtvino odbijanje pomoći. odabere odgovarajuću strategiju komunikacije. odnosno raditi na suzbijanju nasilja u obitelji u funkciji zaštite opstojnosti i zdravlja obitelji i sprječavanja međugeneracijskog prijenosa nasilja u obitelji. te izravno pridonijeti postizanju ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj. udaljavanja djece i maloljetnika iz roditeljskog doma. priskrbi medicinsku pomoć. poduzme sve što je u tako kratkom vremenu moguće da stekne povjerenje žrtve. Cijena propuštanja prijavljivanja je ogromna: izlaže se djecu teškom tjelesnom ozljeđivanju pa čak i smrti. a da to nisu doista i učinile. jačanju kaznenopravne zaštite djece i maloljetnika. fizičkog i psihičkog zlostavljanja. obavi razgovor sa svim nazočnim osobama. Na žalost. čiji je cilj održavanje reda i mira. Riječ je o mješavini te dvije vrste poslova. odnosno rješavanje sukoba.6 ULOGA POLICIJE U SUZBIJANJU NASILJA U OBITELJI Cilj protokola postupanja policije je zaštititi žrtvu od nasilja u obitelji. Od policijskog djelatnika koji dolazi na intervenciju u slučajevima nasilja u obitelji očekuje se da: prekine nasilje. Vezano uz nasilje nad ženama i djecom u obitelji u policiji postoji dilema je li to uopće pravo područje policijskog posla ili je to domena socijalnih radnika. samoubojstava. Policijski službenici su oni koji prvi u ime društva reagiraju na probleme koji se pojavlju u zajednici. spolnih delikata. U situacijama nasilja u obitelji prave se treba koristiti kao potencijal. nanošenja teških tjelesnih ozljeda. suprug ih je mučio još više nakon toga. upozori počinitelja na protupravnost njegovog ponašanja. kao i raditi na suzbijanju maloljetničke delinkvencije. preuzme kontrolu nad nasilnikom. ispostavi red i mir. Rezultati istraživanja pokazuju da čak 66% žrtava je izjavilo da je bilo još puno situacija kada su mogle i zapravo trebale zvati policiju.2. veliki broj kaznenih prijava biva odbačen nakon provedene istrage uslijed nedostatka dokaza. Policija ima ulogu čuvara ulaznih vrata u kaznenopravni sustav. točno zabilježi što se dogodilo.

2.TO TI NAPRAVI 16 .obitelji. O svom postupanju policija dostavlja izvješće nadležnom centru za socijalnu skrb kako bi se provele mjere obiteljsko-pravne zaštite.7 ANALIZA SLUČAJA.

međutim. Nasilje u obitelji postoji u mnogo oblika. sigurnost. upravo statistike govore da je posljednjih godina sve više prijavljenih slučajeva obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama. žalosna istina za zastrašujuće veliki broj osoba je činjenica da upravo dom i obitelj predstavljaju mjesto opasnog i ponižavajućeg življenja. a to se može jedino ako se u njemu govori otvoreno imajući stalno na umu najbolji interes ljudi. Osvješćivanjem svojih prava zlostavljane će žene ranije prijaviti nasilnika te napraviti sve da sebe i svoju djecu zaštite od batina i ponižavanja. privatnog i javnog. Zatvaranjem očiju pred problemom ili uvjerenje da se zlostavljanje događa u nekom drugom društvu. koja ne mobilizira na angažman i konkretnu alkciju. Žene koje prijave bilo koji oblik nasilja najčešće nailaze na potpuno nerazumijevanje službenika. drugom socijalnom krugu ili nekom drugom susjedstvu samo nas udaljava od činjenice da ono postoji. policiju se čeka mjesecima. Žrtva je također privedena. prisiljene su davati dijete na kontakt s ocem. ZAKLJUČAK Obiteljsko gnijezdo ispunjeno ljubavlju i pažnjom zasigurno će uroditi zdravim pojedincem. Nasilje u obitelji sadržaj je koji svakako ostavlja težak trag na sve koji o njemu govore. djelatnici ga se boje.4. Veliki problem je što su žrtva i nasilnik tretirani isto od strane državnih službenika. jednaku zaštitu pred zakonom. od tjelesnog. mentalnog. Govoriti o nasilju nad djecom koja svoje djetinjstvo proživljavaju u 17 . ekonomskog. verbalno. slobodu. koje odrasli ili djeca koriste protiv svojih intimnih partnera. Djecu treba podučiti da svatko ima svoj prava i da im nitko ne smije oduzeti da se osjećaju sigurnom. a štedeći sebe od neugodnih sadržaja pogodujemo stvaranju privida „ružičaste“ situacije. voljenom i vrijednom. jednakost. slobodu od svih oblika diskriminacije. seksualnog. prema nasilniku se odnosi s poštovanjem. Žrtva nasilja i nasilnik su tretirani potpuno isto. a od strane suda jednako je kažnjena za obiteljsko nasilje kao i nasilnik. najviši dostupan standard zaštite fizičkog i mentalnog zdravlja. prisiljene su na mirenje s nasilnikom. Problem nasilja treba učiniti vidljivim. Svaki čovjek ima pravo na život.

Hrvatski podaci o nasilju nad ženama još su uvijek poražavajući. pokazivanje ljubavi. pravednost i poštenje prema članovima obitelji. Naime. Žalosna je činjenica to da se uz nasilje nad ženama još uvijek vežu brojni mitovi. a njih 30 posto i fizičko.uvjetima potpuno stranim njihovoj bezazlenoj prirodi i u okruženju razarajućem za integritet i mir njihova duha ne može ostaviti ravnodušnim nijednoga čovjeka. međusobna zainteresiranost. tjelesna i emocionalna sigurnost u obitelji. ravnopravnosti svih članova obitelji. realna očekivanja. Osobito je narušeno samopoštovanje i samopouzdanje. Kako bi obitelj bila humana i sigurna sredina potrebno je: međusobna podrška i povjerenje. Posljedica izloženosti nasilju su mnogostruke kako za tjelesno zdravlje žrtve tako i za njezino mentalno zdravlje. tolerancija. pozitivna interakcija. više od 50 posto žena svakodnevno trpi psihičko zlostavljanje. 18 . emocionalno topli odnosi. a time i vjera da postoje i jake strane u svakoj osobi koje joj mogu pomoći u nošenju i rješavanju problema.

god.1-2. Jastrebarsko. Zagreb. Naklada Slap 19 . Pavleković. M. Ajduković. Zagreb. Buljan. Marko M. materinstva i mladeži. (2006).1-2. Nasilje nad ženom u obitelji. G. (2001). V. str 1-378. Uloga policije u suzbijanju zlostavljanja i zapuštanja djece: što je jasno. (2001). K. Dijete i društvo-časopis za promicanje prava djeteta. Dijete i društvo-časopis za promicanje prava djeteta. Fenomen maltretiranja djece-prepoznavanje i oblici pomoći obitelji i školi. Društvo za psihološku pomoć. Bilić. Vlada Republike Hrvatske. Dijete i društvočasopis za promicanje prava djeteta. Usluge 6.Flander. Zagreb. Pećnik. branitelja i međugeneracijske solidarnosti .Nasilje nad djecom u obitelji (zbornik radova-preporuke stručnjaka Vladi RH za unapređenje prevencije i neposrednog rada s djecom zlostavljanom u obitelji).. Psihosocijalne intervencije s počiniteljima nasilja u obitelji. Dijete i društvo-časopis za promicanje prava djeteta. (2001). Zagreb. Zlostavljana i zanemarena djeca-obiteljsko ozračje i društvena zaštita. 11. 3. br. Ajduković. M. 8. (2004).1. Zagreb.3 br. Killen. Utjecaj zlostavljanja i zanemarivanja u obitelji na psihosocijalni razvoj djece. g. D. Državni zavod za zaštitu obitelji.3 br. Međugeneracijski prijenos zlostavljanja djece.(2004).3 br. za razdoblje od 2008. God. Zlostavljanje i zanemarivanje djece. A. 7. I. Zloković J. (2001). Cajner-Mraović. Emocionalno zlostavljanje djece. do 2010. Sinapsa 9. Zagreb: MUP RH.11. (2001). 2008.(2000). 4. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu.1-2. G. Ministarstvo obitelji. 12. Ajduković. M. (2003). God. God. God. Kocijan-Hercigonja. Naklada Ljevak 5. Društvo za psihološku pomoć 2.1-2.(2003). Dulčić.5. Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji. Zagreb. gdje su dileme i kako ih možemo riješiti. Izdani-zlostavljana djeca su odgovornost svih nas. LITERATURA 1. N..3 br. 10.

Žđero.mup. 14.aspx 20 .hr/1127.Zagreb 16.104/search?q=cache:Vas4uQzFfGoJ:www.http://64.uredravnopravnost.3 br.http://www.233.http://www.2003.183. (2001). V. Psihološko zlostavljanje djece u obitelji.1-2.hr/z/81/ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Dijete i društvo-časopis za promicanje prava djeteta. God.NN br 116.hr/dokumenti/Protokolopostupanjuuslucajunasiljauobitelji 15.zakon.13.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful