Rasel Beril

OIVLJAVANJE IZGUBLJENOG ARA Ponovno stvaranje pokreta za osnivanje crkava

Naslov originala: Russell Burrill Rekindling a Lost Passion Recreating a Church Planting Movement

Sadraj

O autoru..............................................................................3 Predgovor ...........................................................................4 1. enja za izgubljenima .................................................. 6 2. Crkve motivisane misijom ........................................... 28 3. Ponovno raanje pokreta za osnivanje crkava: rani adventizam ............................................................ 43 4. Elen G. Vajt i osnivanje crkava ................................... 73 5. Zato osnivati crkvu danas ? ........................................ 83 6. Ko bi trebao osnivati crkvu? ........................................97 7. Naini osnivanja novih crkava................................... 114 8. Koju vrstu crkve ja trebam osnovati? ........................ 126 9. Poetak: prenatalna faza............................................. 146 10. Duhovna pokretaka sila.......................................... 159 11. Prva godina nove crkve............................................169 12. Plan za uenitvo......................................................181 13. Jedinstvene nove crkve ............................................ 188 14. Finansiranje nove kongregacije ............................... 194 15. Stvaranje zdravih crkava..........................................202 16. Ponovno stvaranje pokreta za osnivanje crkava ...... 209 17. Epilog .......................................................................222

O autoru

Doktor Rasel Beril je direktor Instituta za evangelizam Sjevernoamerike divizije u Berien Springsu, drava Miigen. On je radio, ne samo kao pastor i evanelista u mnogim dijelovima Sjedinjenih Drava, ve je traen i kao govornik i trener. Osim odravanja seminara o biblijskim proroanstvima hiljadama ljudi irom Sjedinjenih Drava i Kanade i u prekomorskim zemljama, Rasel je u prvim redovima u pogledu ponovnog isticanja vanosti malih grupa, crkvene slube zasnovane na duhovnim darovima, evangelizmu vjernika i osnivanja crkava. Kao i njegova prethodna knjiga, i ova istrauje revolucionarne ideje o "ponovnom stvaranju" crkve prema modelima i praksi Novog zavjeta i prvih adventista.

Predgovor

Zahvalan sam zbog strasti za evangelizmom i osnivanjem crkava koju je Bog stavio u srce Rasela Berila. Knjiga koju drite u svojim rukama je prva adventistika knjiga modernog vremena koja nudi detaljnu strategiju o tome "kako" osnovati crkvu. Rasel ne samo da nudi mapu o tome kako osnovati jednu hriansku adventistiku crkvu, ve i o tome kako da ta nova crkva ostane fokusirana na osnivanje jo vie crkava. Njegova strategija ne obuhvata osnivanje crkava samo u svrhu ponovne distribucije svetaca, ve se posebno fokusira na zavravanje etve! Zapazite da osnivanje crkava nije bio nov koncept za ranu crkvu. Pavle, veliki misionar, bio je osniva crkava. Njegova misionarska putovanja bila su prave avanture osnivanja crkava. Ali osnivanje hrianskih zajednica zapoelo je ak i prije Pavla. Nakon kamenovanja Stefana, hriani su se razbjeali da bi izbjegli progon u Jerusalimu, ali krajnji razultat su bile nove zajednice irom Judeje i Samarije. Djela 8:4 kratko iznosi ta se desilo: "A oni to se bijahu rasijali [vjernici koji su bjeali iz Jerusalima] prolaahu propovijedajui Rije." Osnivanje crkava je ponovo postalo vana inicijativa irom Sjeverne Amerike. Nai pioniri bili su osnivai crkava. Prvi adventistiki pastori bi osnovali crkvu, obuili voe meu vjernicima da odravaju rad crkve, a zatim se selili da osnivaju druge nove crkve. Negdje usput, mi u Sjevernoj Americi izgubili smo viziju o osnivanju crkava. Postali smo zadovoljni time da odravamo svjetlost da sija u postojeim crkvama, a prestali smo paliti svjetla na novim brdima. Ali nedavan dokaz pokazuje da se okreemo (na drugu stranu) od divizije koja gubi crkve ka diviziji koja osniva deset crkava svakog mjeseca! Ovo je ogromna promjena Bogom inspirisana i od Boga blagoslovljena promjena. To je promjena
4

za kojom sam ja lino eznuo, za koju sam se molio i podsticao voe, pastore i vjernike da rade na njoj. To je promjena koja nas vraa naim korjenima denominacije koja osniva crkve. ta je pomoglo da se pokrene ova promjena? Mnogo toga ima veze sa Sjemenima, konferencijom za osnivanje crkava koju je Institut za evangelizam Sjevernoamerike divizije odrao na univezitetu Endrus u ljeto 1996. (to se sada odrava na godinjem nivou). Na izbor je bio da zamolimo eksperta za osnivanje crkava iz druge denominacije da nam objasni osnivanje crkava. Nismo imali nikoga ko je bio spreman da obui ljude koji su prisustvovali Sjemenima 1996. U budunosti, sve sastanke Sjemen mogu voditi adventisti adventisti koji poznaju osnivanje crkava, koji su radili osnivanje crkava, koji koji su prouavali osnivanje crkava i koji to mogu objasniti u kontekstu adventizma. Ponosan sam na ljude u Sjevernoj Americi koji nose jevanelje svima na toj teritoriji. Voeni Svetim Duhom i pokazujui ivu povezanost sa Hristom, oni dolaze do sve vie ljudi pomou biblijskih istina o Bogu koji voli i o Njegovoj crkvi posljednjeg vremena. Niu nove crkve, ispunjavajui Isusove rijei upuene Njegovim prvim uenicima: Tim e se otac moj proslaviti, da mnogi rod rodite; i biete moji uenici (Jovan 15:8). Moja je molitva da se, itanjem ove knjige, u vaem srcu raspali ar za misijom koju je Bog dao svakom lanu Njegove crkve da svijet dvadeset prvog vijeka okrene naopake za Njega. Alfred C. Meklure, predsjednik Sjevernoamerika divizija, Hianska adventistika crkva

1 enja za izgubljenima

elim da upoznate dvije osobe. Prva je Seli koja ne ide u crkvu. Seli je tipina etrdesetogodinjakinja. Udata je drugi put i ima troje djece, dvoje iz prvog braka i jedno sa njenim sadanjim muem. Njen mu prodaje polovne automobile, a Seli radi kao direktor jedne od lokalnih banaka. Briga za troje djece, odravanje doma i rad na njihovim radnih mjesta ostavljaju Sally i njenog mua iscrpljenima na poetku vikenda. Ni Seli ni njen mu nisu odlazili u crkvu kada su bili mladi, ali kasnije su poeli da trae stabilnost i smisao u svojim ivotima. Poto su izloeni nekim filozofijama Novog doba, eksperimentiu sa meditacijom. Oni eznu za duhovnom silom u svojim ivotima, ali do sada nita nije zadovoljilo enju njihove due. Poto odlazak u crkvu nije bio dio onog emu su naueni, nisu ak ni razmiljali o traenju smisla preko crkve. Nisu negativni prema hrianstvu; u stvari, oni imaju pozitivno miljenje o hrianskoj vjeri. Posmatrali su hriane koji rade sa njima, ali su vidjeli malo razlike u ivotima ovih kolega, osim injenice da idu u crkvu svake sedmice. Seli i njen mu trae neto dublje od onog to vide u ivotima svojih hrianskih prijatelja; zato su iskljuili crkvu kao izvor duhovnog ivota. Druga osoba je Piter koji ide u crkvu. Piter posjeuje Crkvu zajednice svake sedmice. On uiva u sedminom bogosluenju i aktivnostima zajednice koje nudi ta crkva. Drago mu je to je dio crkve koja zaista pokuava da utie na drutvo oko njega. On zna da crkva ui osnovnom moralu i srean je to njegova djeca mogu lako primiti ova moralna uenja. Kada ga pitamo o njegovim vjerovanjima, Piter nam kae da misli da sve dok ivi moralnim ivotom, on i njegova porodica e ii na nebo. Kada ga pitamo o Sotoni, Piter kae da on vjeruje
6

da je Sotona samo naziv za zlo, ali ne i stvarno bie. Kada ga pitamo o Deset zapovijesti, Piter nam kae da on misli da su one dobre, ali se ne moe sjetiti vie od dvije ili tri. Jedna koje se, ipak, sjea je o tome da Bog pomae onima koji pomau sami sebi. 1 Kada ga pitamo da li potuje Deset zapovijesti, Peter odgovara da to zavisi od situacije. Ipak, duboko u sebi Piter osjea da neto nedostaje. On eli da ima vie mira u svom ivotu, ali onda izbaci te sumnje iz svoje glave, zadovoljavajui se milju da on bar ide u crkvu svake sedmice. Za koje ljude Bog poziva adventiste sedmog dana da dou do njih: Seli koje ne idu u crkvu ili Pitere koji idu? Odgovor je oboje. Bog nam je povjerio svoju poruku da bismo skinuli okove i sa Seli i sa Pitera ovoga svijeta. Ono to mnogi jo nisu shvatili je koliko se drastino promijenila duhovna klima Sjeverne Amerike tokom zadnjih nekoliko godina. Sekularizam je mrtav. Mi sada ivimo u postsekularistikom vremenu; to nije hriansko vrijeme, ve posthriansko vrijeme. Ljudi su duhovni, ali ne oduevljava ih hrianska duhovnost, kao to su jasno pokazali oni koji tvrde da su hriani. Svjetovni ljudi 80-ih i sa poetka 90-ih su sada uhvaeni u filozofije Novog doba i istonjaki religiozni misticizam. Oni nisu nereligiozni oni samo nisu zainteresovani za hrianstvo. Dord Barna izjavljuje da je razlog zbog kojeg je hrianstvo tako neprivlano ovim ljudima taj to oni jo nisu vidjeli da hrianstvo ini bilo kakvu promjenu u ljudskim ivotima. Oni vide hriane drugaijima samo u injenici to idu u crkvu jednom sedmino; inae, oni imaju iste probleme kao i nehriani. Nema, onda, nikakve prednosti u tome da se postane hrianin. Zato, oni trae da ispune svoje duhovne enje na nekom drugom mjestu. Ne samo da se promijenila atmosfera meu onima koji ne idu u crkvu, nego se promijenio i status onih koji idu. Samo zato to ljudi posjeuju najvidljiviji dogaaj mjesne crkve sedmino bogosluenje oni nisu obavezno i hriani. Barna ukazuje da
1

Izjava koja se prije moe pripisati Benu Franklinu nego Svetom pismu. 7

oni, sa aspekta vjere, mogu biti nezainteresovani, kao u sluaju Pitera koji ide u crkvu. Da li je svako ko ide u crkvu kao Piter koji ide u crkvu? Oigledno ne. Mnogi su iskreni i biblijski hriani. Meutim, Barna izvjetava da se samo 10% Amerikanaca mogu smatrati onim to on zove biblijskim hrianima. To bi znailo da punih 90% Amerikanaca nisu biblijski hriani. Kakva etva treba da se poanje u Americi! Samo dvije ili tri druge zemlje u svijetu imaju vie nebiblijskih hriana. Amerika je jedno od najveih misionskih polja na planeti, a broj ljudi do kojih se jo nije dolo raste. Barnino istraivanje podijelilo je Amerikance u sedam razliitih vjerskih grupa: 1. Biblijsko hrianstvo. To su ljudi koji u potpunosti prihvataju autoritet Biblije, u pogledu spasenja imaju puno povjerenje u Hrista, ukljueni su u evangeliziranje, aktivni su uesnici u ivotu njihove crkve, neprestano trae intenzivniji duhovni rast i vjeruju u moralne principe. Oni ine samo 10% amerikog stanovnitva. 2. Uobiajeno hrianstvo. Ovi ljudi u pogledu spasenja imaju puno povjerenje u Hrista, ukljueni su u ivot svoje crkve i cijene Bibliju. Meutim, oni su religiju uinili privatnom stvari, rijetko dijele svoju vjeru sa drugima i njihova vjera samo neodreeno utie na njihove ivote. Za njih, moralnost je relativna. Oni broje 25% stanovnitva Sjedinjenih Drava. 3. Kulturalno hrianstvo. Ova velika grupa ljudi su, u osnovi, univerzalisti i vjeruju u teologiju baziranu na djelima. Oni su samo imenom samo imenom dio crkve, posjeuju je samo jednom ili dva puta godinje ili koriste crkvu samo za krtenje i sahranu. Oni su hriani samo imenom i naslijeem. Za njih, moralnost je relativna. Oni obuhvataju 28% stanovnitva. 4. Sljedbenici Novog doba. Za njih, vjera je potpuno lina stvar. Istina je relativna, a ne apsolutna. Moete nai istinu u svim religijama. U stvari, oni su izvukli svoje religiozne principe iz raznih vjerskih tradicija. Oni ne priznaju nikakvu centralizovanu vjersku vlast. Boanstvo kojem oni slue je
8

pomijeano sa unutranjom linou i vie su fokusirani na religioznu svjesnost nego na religiozna djela. Oni sainjavaju 19% amerikog stanovnitva. 5. Jevreji. Ovaj narod slijedi tradicionalnu jevrejsku vjeru i ini samo 1% stanovnitva Sjedinjenih Drava. 6. Ateisti/agnostici. Ove osobe su nesvjesne u pogledu vjere, poriui ili sumnjajui u postojanje Boga. One ne trae iskustvo sa Bogom i ostatak su sekularistike vjere. Oni sainjavaju samo 9% Amerikanaca. 7. Ostali. Ovo su sljedbenici mjeavine vjerskih grupa ili visoko individualistikog pogleda na duhovnost. Meu grupama koje se ovdje nalaze mogu biti islam, mormonizam, budizam i hinduizam. Oni ine ostalih 8% stanovnitva. 2 Kako adventistima ide u pribliavanju ovim grupama? Nedavno istraivanje je pokazalo da adventisti sedmog dana ostvaruju dobre rezultate u pribliavanju Seli koje ne idu u crkvu nego skoro bilo koja druga denominacija. Jedina hrianska grupa koja to radi bolje je nedenominacionalna skupina crkava. Ipak, adventisti rade skoro isto tako dobro kao i oni. 3 Adventistika evaneoska vrlina bila je u dolaenju do ljudi koji ne idu u crkvu radije nego do ljudi koji idu. Regelovo istraivanje, zapravo, pokazuje da adventisti rade ispod prosjeni posao u pribliavanju ljudima koji posjeuju crkve i ubjeivanju da promijene denominaciju. 4 Ovo zadnje istraivanje, u stvari, pokazuje veliku promjenu u religioznoj slici Amerike. Ni u jednom dijelu amerike istorije nije bilo ovakvog nedostatka biblijskog hrianstva. Punih 90% Amerikanaca nije obraeno, ak ni po standardima koji nisu adventistiki. Ipak, uprkos velikom nedostatku biblijskog hrianstva u Americi, postoji duboka duhovna enja. 74% odraslih Amerikanaca kae da bi bilo veoma poeljno imati
2

George Barna, The Index of Leading Spiritual Indicators (Dallas: Word, 1996.), 124-128. 3 Mike Regele, Death of the Church (Grand Rapids: Zondervan, 1995.) 162. 4 Isto, 158. 9

blizak odnos sa Bogom. 68% tvrdi da su u nekim trenucima svog ivota osjetili da su bili u Bojem prisustvu. 5 Ljudi danas ne odbacuju vjeru oni ude za vjerom. Oni iskreno ele iskustvo sa Bogom. Oni ele ispruiti ruku i dodirnuti Ga i znati da je On stvaran. Ovo ih ini veoma nezatienima od prevara koje stavljaju osjeanja iznad Boje Rijei. Mi im moramo ponuditi pravu stvar Rije Boju koja vodi ka dinaminom iskustvu sa Isusom. Bog je stvorio Hriansku adventistiku crkvu za vrijeme kao to je ovo. Mi smo od Boga pozvani da idemo naprijed i prisvojimo ovu veliku etvu za Boga. Ova misija adventistike crkve postaje jasna samo kada otkrijemo Boju udnju za izgubljenim ljudima. Ta udnja se u potpunosti otkriva i u Starom i u Novom zavjetu. Boja udnja Velika Boja udnja za izgubljenima se jasno vidi u padu ovjeanstva. Boje savreno stvorenje je zgrijeilo. 1. Mojsijeva 3:1-6 pria tunu priu o padu naih prvih roditelja. Meutim, u svom palom stanju, Adam i Eva nisu zapoeli svoju potragu za Bogom. Zapravo, dogodilo se suprotno sakrili su se od Boga. Pokrili su se smokvinim liem i sakrili u bunje da pobjegnu od Njega. Ovo je prirodno stanje ljudske rase sakrivanje od Bojeg prisustva. ovjeanstvo, po prirodi, ne trai Boga; umjesto toga, ono nastoji da pobjegne od Njega. U tamu, koju je ovjeanstvo stvorilo sebi, uao je Bog. On je preduzeo prvi korak da otkupi ovjeanstvo. On nije ekao da Adam i Eva otkriju svoju potrebu za Njim On je doao njima u njihovom stanju sakrivenosti. Bog ide u potragu za ovjeanstvom. Kada je uao u vrt, bukvalno je povikao: Adame, Evo, gdje ste? 6
5 6

Barna, Index of Leading, 5. 1. Mojsijeva 3:9

10

Ovo je slika Boga koju ne smijemo nikada zaboraviti. On je Bog koji trai, Bog koji ezne da obnovi prekinute odnose, Bog koji ne eka da se mi vratimo nego dolazi traei nas, Bog koji pokree potragu. Izraz Gdje ste? je u osnovi svega u Svetom pismu. Ostatak Biblije, jednostavno, otkriva priu o Bojoj nepopustljivoj potrazi za ovim ovjeanstvom koje ivi u pobuni protiv Njega. Mojsije nije otiao u Egipat da izbavi svoj narod. Prvo je Bog pozvao Mojsija da bude izbavitelj. Bog nije postavljao nikakve zahtjeve Izraelu dok ih nije izbavio iskljuivo svojom milou. 7 Pronaao ih je u grijehu i izbavio, ne zbog bilo ega to su oni uradili, nego iskljuivo zbog svoje velike ljubavi prema njima. Najdramatiniji primjer Boje potrage za izgubljenima u Starom zavjetu je iva drama o Danilu i Navuhodonosoru. Boji pokuaj da se priblii ovom neprosvijeenom kralju vidi se kroz san o liku od metala u 2. poglavlju, u pojavi Sina ovjejega u uarenoj pei u 3. poglavlju i u konanoj viziji i stvarnosti Navuhodonosorovog ludila, to je na kraju rezultiralo Navuhodonosorovim pronalaenjem Boga. Boja dalja potraga za izgubljenima otkrivena je kroz Njegovu upornost da potakne proroka Jonu da krene na prvo putovanje podmornicom. Ovo se dogodilo jer je Bog silno eznuo da vidi izgubljeni narod Ninevije kako stiu vjeru u Njega. Kao rezultat Joninog propovijedanja, itav grad je doao do saznanja o Bogu. Ovo pokazuje da Bog, u svom nastojanju da doe do izgubljenih, moe upotrijebiti ak i proroka koji Mu se odupire. Boja nezasita elja da spasi igubljene ljude se konano otkriva kroz Isusov prvi dolazak. Zato je On doao? Da nae i spasi izgubljene. 8 Hristovo utjelovljenje i smrt na krstu otkrivaju veliko Boje srce koje je u potrazi i Njegovu silnu enju za izgubljenim ljudima koji treba da se pronau i steknu vjeru.
7 8

2. Mojsijeva 19:4 Luka 19:10 11

Isusova velika udnja za izgubljenima se vidi u mnogim izjavama koje je On rekao o njima: Ja nisam doao da zovem pravednike, nego grenike na pokajanje; Ne trebaju zdravi ljekara, nego bolesni i prie o izgubljenoj ovci, izgubljenom noviu i izgubljenom sinu. 9 Sve ovo otkriva da je Boja osnovna svrha slanja Isusa bila da pronae izgubljene ljude i da im vjeru. Isus je neprestano uznemiravao crkvene ljude zbog Njegove udnje da se priblii izgubljenim ljudima. Bio je poznat kao prijatelj poreznika i grenika. Ljudi koji su ili u crkvu bili su uznemireni zbog Njega, jer je On bio tako oduevljen u pogledu dolaenja do izgubljenih i drutveno odbaenih. Kada izgubljeni postanu naeni, to izaziva najvee iskazivanje radosti. itavo nebo eksplodira u burnom slavljenju. Cjelokupna Biblija govori o Bogu koji nalazi izgubljene ljude Bogu koji ne eka da izgubljeni dou Njemu, nego koji neprestano traga za njima. Posluajte radost koja se doivljava kada se izgubljeni pronau: Kaem vam da e tako biti vea radost na nebu za jednog grenika koji se kaje, nego za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje. Tako, kaem vam, biva radost pred anelima Bojima za jednoga grenika koji se kaje. Vratie se, pak, sedamdesetorica s radou, govorei: Gospode, i avoli nam se pokoravaju u ime tvoje! I bi velika radost u gradu onome. A uenici punjahu se radou i Duhom Svetim. ... kazujui obraanje neznaboaca i injahu veliku radost svojoj brai. Jer ta je naa nada ili radost ili vijenac slave? Ne nalazite li se i vi pred Gospodom naim Isusom Hristom o njegovom dolasku?
9

Matej 9:13; Marko 2:17; Luka 15

12

...koji, mjesto odreene sebi radosti, pretrpi krst, ne marei za sramotu, i sjede sa desne strane prijestola Bojega. 10 Nije ni udo to cijelo nebo eksplodira radou kada god izgubljeni ljudi dou Bogu! Ovaj dogaaj uzbuuje itavo nebo ne mogu drugaije! To je, jednostavno, dio njihove prirode. Oni postaju uzbueni i oduevljeni izgubljenim ljudima koji dou Bogu! To je razlog to vidimo radost na nebu i radost u crkvi na zemlji kada se pronau izgubljeni. ta ovo otkriva o Bogu? Da su Mu izgubljeni ljudi vani i da je za nebo njihovo pronalaenje vrhunski prioritet. Bog ne moe drugaije; On uporno trai, bez obzira ta su ljudi uradili. Niko ne moe pobjei toliko daleko da ga Bog ne moe nai. Bez obzira gdje ljudi pobjegli, Bog ih slijedi. On ne ostavlja izgubljene u zamci izgubljenosti, On dolazi da ih trai. Isusovo veliko saosjeanje za izgubljene ljude Ga je uzbuivalo do suza tokom itave Njegove slube. Vapaj mnotva izgubljenih uznemiravao Ga je da je osjeao veliko saaljenje: A gledajui ljude, saali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira. I iziavi, Isus vidje mnogi narod i saali mu se za njih i iscijeli bolesnike njihove. 11 Svaki put kada Sveto pismo kae da je Isus osjeao saaljenje, uvijek je u pitanju prizor izgubljenih ljudi. Ipak, nije samo stanje izgubljenosti ljudi bilo ono to je ticalo Isusovo srce, ve i injenica da ih Boji pastiri nisu pronalazili. Hrist je bio ganut do suza potrebama izgubljenih ljudi i neuspijevanjem Njegovog naroda da osjeti Njegovu udnju za njima. Njegov narod se igrao crkve dok su izgubljeni bili rasuti i sami. ini se da je ono to uznemirava Isusa u samoj dubini Njegovog bia prizor izgubljenih ljudi koji ele da budu pronaeni i propust Bojeg naroda da, zapravo, dosegne do ljudi i ispuni tu veliku prazninu u srcima izgubljenih. Nita na ovom svijetu Isusa ne
10 11

Luka 15:7, 10; 10:17; Djela 8:8; 13:52; 15:3; 1. Sol. 2:19; Jev. 12:2 Matej 9:36; 14:14 13

gane vie od Sally koje ne idu u crkvu i Petera koji idu. Zapazite Njegov odgovor u Mateju 9:37, 38: etve je mnogo, a poslenika malo. Molite se, dakle, gospodaru etve da izvede poslenike na etvu svoju. Vapaj Gospodara etve je da izgubljeni ljudi budu ponjeveni. Oni trae po zabranjenim poljima i piju sa zagaenih potoka. Oni oajniki trebaju neuljepanu, nezamuenu, istu Rije ivoga Boga. Misija crkve Ako je osobina da trai izgubljene neodvojiva od Boje prirode, ako je ovo traenje u samoj sri onoga ta Bog jeste, onda emo mi, koje je Bog otkupio, imati uea u toj Njegovoj prirodi koja trai. Isto kao to Bog ne moe drugaije nego da neprestano trai izgubljeno ovjeanstvo, tako e i oni, u kojima se oponaa Boji karakter, neprestano biti ukljueni u traenje izgubljenih. Ovo e biti samo srce misije crkve, jer se cjelokupna Boja potraga mora izvriti kroz ljude. Potraga za izgubljenima i nihovo otkupljenje od strane Boga za hriane nije pravo izbora; to je sam centar onoga ta znai biti hrianin. Ne biti ukljuen u Boju potragu, u osnovi, znai ne biti udruen sa Bogom, jer udnja Boga koji trai je da izgubljeni ljudi budu naeni. Nakon to me je otkupio, Boje srce koje trai sada gori duboko unutar mog sopstvenog srca. Kao ni Bog, ni ja ne mogu drugaije; ja moram biti ukljuen u pronalaenje izgubljenih. Kada se ovo desi, ono to slama Boje srce slomie i moje. Prizor izgubljenih e uznemiriti i mene, kao to uznemirava Boga. Mi ovdje ne govorimo o milionima bezimenih ljudi koji ne poznaju biblijsko hrianstvo. Mi govorimo o Meri, Sju, Donu, Deremi, Dejvu i Elejn o ljudima koje vi poznajete; o ljudima koje viate svaki dan. Oni sjede odmah pored vas u kancelariji, sa njima dijelite plodove iz vae bate preko ograde iza kue,
14

oeete se o njih dok hodate ulicama vae zajednice. Za Boga, ovo nisu bezimeni ljudi. Da li vas prizor ovih ljudi gane do suza, kao to je ganuo Isusa? Da li vapaj etve dopire do vaih uiju? Ovi ljudi, kao ovce bez pastira, su izgubljeni, lutaju, trae ne znajui ta. Mi jo nismo zavrili svoj posao postoji velika etva za koju nas Bog poziva da doemo do nje. Ljudi nisu samo izgubljeni; oni, takoe, trae i smisao u ivotu. Dobra vijest je da oni ele da budu naeni. Zbog toga mnogi od njih trae filozofije Nju Ejda. Zato je Dodir anela jedna od najpopularnijih TV emisija na kraju dvadesetog vijeka? Zato NBC u elitnom terminu emituje programe kao to je Zapanjujua proroanstva, koji govori o proroanstvima medija i filozofa Nju Ejda, kao to je Nostradamus? Zato je trilogija Rat zvijezda jo uvijek tako popularna? Sve ovo otkriva veliku enju ovjeanstva za duhovnim stvarima. Ljudi trae istinske proroke, ali piju iz zagaenih izvora. Njima je potrebna proroka poruka adventizma. Ovo nije vrijeme da odbacimo svoj proroki pristup ovo je vrijeme da ta proroanstva objavimo sa obnovljenom krjepou. Mnotvo je spremno da se doe do njega i ako sa njima ne podijelimo jevanelje Hristovo, neko ili neto drugo e popuniti tu prazninu. Gladni ljudi e jesti bilo ta. Stanje Sjeverne Amerike danas je takvo da postoji mnogo gladnih ljudi koji jedu zabranjene plodove, jer smo mi propustili da sa njima podijelimo dragocjene plodove jevanelja Isusa Hrista. Ovi ljudi su kao stari Izrael, koji vie ka Bogu da ih izbavi. Taj vapaj robova u drevnom Egiptu pokrenuo je Boga da poalje Mojsija da ih izbavi. 12 Ovi stari Izraelci nisu vapili za Mojsijem. Oni nisu znali za ime vape; oni su samo eljeli izbavljenje. Tako je i sa savremenim izgubljenim ljudima; oni viu ka Bogu, kojeg ne poznaju. Oni ne znaju ta im je potrebno; oni samo znaju da im je potrebno neto.

12

2. Mojsijeva 3:7 15

Bog uje vapaje ovog mnotva. On je izjavio da je etva zrela i obilna. 13 Da li mi ujemo taj vapaj? Jesmo li vidjeli tu obilnu etvu koju je Bog pripremio? Ova udnja za izgubljenima mora nas snano obuzeti, kao to je obuzela Boje srce. Ona nas mora zgrabiti takvom silinom da nita nema vei prioritet u naim crkvama od spasavanja izgubljenih. To je prioritet neba i svaka crkva sa svojim prioritetima koji imaju drugaiji redosljed nije po Bojoj volji. Zato, crkva je pozvana da se pridrui Bogu u njegovoj slubi traenja. Ipak, crkva ne treba da se ukljui u traenje zbog svoje vlastite potrebe budet e imati koristi ako je vie ljudi u crkvi, osjeaemo se ugodnije ako su klupe popunjene ili zbog toga to bi bilo lijepo da imamo veu crkvu. Svi ovi razlozi su sebini i Bog ne moe blagosloviti nau potragu iz sebinih razloga. Ponekad izgleda da adventisti ele traiti zato da bi posao mogao biti uraen i da bismo mi mogli ii kui. I to je sebino. Nas nije briga za izgubljene; nas je samo briga za nae spasenje. Nije ni udo to Bog ima velikih problema sa naom sebinou! Naa potraga mora biti motivisana Bojom ljubavlju u naim srcima, jer mi, kao i Bog, ne moemo drugaije. Mi tako eznemo da vidimo kako se izgubljeni vraaju Bogu da smo voljni napraviti sve neophodne promjene u svojim pojedinanim ivotima i u naoj crkvi da bismo doli do izgubljenih ljudi i doveli ih Hristu. Mi traimo jer je Boja osobina da trai, a crkva treba da bude odraz Boje prirode. Mi traimo jer se Boja vatrena ljubav prema izgubljenim ljudima raa u nama, Njegovoj djeci. Tako smo i mi, kao Isus, pokrenuti velikim saosjeanjem da posegnemo i naemo Boje izgubljene ljude. Razlog postojanja Hrianske adventistike crkve Bog je izabrao svoj drevni narod, Izraelci, da budu Njegovi tragai za neznabocima. Oni su izabrani, ne samo zato to su bili bolji od svih ostalih, ve zato to ih Bog izabrao da Mu se
13

Matej 9:37

16

pridrue u Njegovoj slubi traenja. Oni su izabrani radi naroda koji nije poznavao Boga. Meutim, Izrael je postao samozadovoljan i osjeao je da su bolji nego svi drugi, kao da su oni sami otkrili Boga a ne da je Bog otkrio sebe njima. Kada je Izrael dosegao ovaj nivo, otili su u ropstvo i konano izgubili svoje iskljuivo pravo da budu nositelji Boje misije svijetu. Iako su bili odbaeni kao narod, jo uvijek su bili izabrani kao pojedinci. Isto tako, Bog je podigao Hriansku adventistiku crkvu i izabrao je da bude Njegov narod ostatka u ovim zavrnim danima zemaljske istorije. Zato je Bog pozvao ovu crkvu da bude ostatak? Zato to su njeni vjernici vaniji Bogu od bilo koga drugog? Ne! Hrianska adventistika crkva je stvorena da objavi poruku ostatka, tako da svijet moe dobiti spasavajue saznanje o Hristu i Njegovoj istini o zadnjim satima planete Zemlje. Ako adventisti prestanu da budu blisko ukljueni u Boju slubu traenja, oni su, kao i stari Izrael, u poloaju da budu odbaeni od Boga, ne kao pojedinci, nego kao crkva. Zamislite firmu Mekdonald koja dri otvorenom i finansira prodavnicu koja je prodala samo jedan hamburger u zadnjih deset godina! Nemogue! Naravno, Mekdonald zna da on postoji da bi prodavao hamburgere. Ako jedna prodavnica ne uspije da proda dovoljno, ona gubi privilegiju prodaje Mekdonaldovih hamburgera i ona odlazi drugom vlasniku. Adventistika crkva postoji radi stvaranja uenika za Isusa. Ako propustimo da to uradimo, onda, kao to je sluaj i sa neproduktivnim Mekdonaldom, izgubiemo pravo da to radimo i ono e biti dano drugom. Adventisti ne vjeruju u bezuslovno proroanstvo. Ako sumnjate u istinitost ove ilustracije, ponovo proitajte Matej 21:33-46. Ako propustimo da potraimo izgubljene, Bog e podii druge da ih pronau, ali mi emo izgubiti privilegiju da budemo ukljueni u tu slubu traenja. Kada crkva prestane da bude evangelistika agencija ukljuena u misiju Boga koji trai, ta
17

crkva prestaje da bude prava crkva, jer je misija u srcu Boga koji trai. Svaka crkva oznaena kao Hrianska adventistika koja aktivno ne dosee i ne zadobija etvu za Boga nije prava Hrianska adventistika crkva, bez obzira ta taj znak kae. Vrijeme je da se pravo na ime da drugome! Koja je razlika izmeu movare i rijeke? Movara skuplja vodu, ali rijeka ima mjesto za isticanje. Svaka crkva koja se ne pribliava ljudima postala je movara! Godinama je crkva eljela da za sebe ima Boga koji trai, ali Boji plan je da crkva bude Boji narod zbog raznih naroda, onih koji ne poznaju Boga. Ako crkva postoji u svrhu dolaenja do ljudi za Boga, onda crkvene zgrade i imovina ne postoje da slue vjernicima te crkve, nego da pomognu vjernicima da budu dio Bojeg srca koje je u potrazi. Iz tog razloga, trebamo da se zapitamo ta bi naa bogosluenja znaila nekom posjetiocu. Ovo nije poziv na smanjenje standarda, nego na promiljenu strategiju, napravljenu da se doe do izgubljenih. Crkve pogodne za posjetioce oblikuju svoje slube da dou do ljudi tamo gdje oni jesu, radije nego da oekuju od izgubljenih da dou tamo gdje su sveci. Zbog toga je Isus dao svojoj crkvu nalog da ide radije nego da, jednostavno, poziva ljude da dou. Crkva je organizacija koja ne postoji da slui svojim trenutnim vjernicima ona postoji radi onih koji ne poznaju Boga. Osnovni primjer ovog konkretizovanog pristupa slubi bio je sam Isus. On nije sjeo na prijesto od slonovae u svemiru i zamolio nas da doemo Njemu. On je napustio prijesto i rodio se u tali, gdje je prvi miris koji je uao u njegove nozdrve bio miris ubreta. Zato je to uradio? Zato to je elio da postane jedan od nas da bi doao do nas tamo gdje smo bili. Na taj nain Isus je pokazao ono emu je pouavao. Sprovodei taj Veliki nalog, Njegovi sljedbenici su trebali utjeloviti jevanelje u svakoj kulturi i svakoj grupi ljudi. Nejevrejski narodi nisu trebali postati Jevreji da bi postali hriani. Hrianstvo je stvoreno kao
18

kulturoloki pogodno za svaku grupu do koje je dolo. Ovo stoji u sri Pavlove otre izjave o konkretizovanoj slubi: Jer premda sam slobodan od svih, svima sebe uinih robom, da ih vie pridobijem. Jevrejima sam bio kao Jevrejin, da Jevreje pridobijem; onima koji su pod zakonom bio sam kao pod zakonom, da pridobijem one koji su pod zakonom; onima koji su bez zakona bio sam kao bez zakona, premda nisam Bogu bez zakona, nego sam u zakonu Hristovom, da pridobijem one koji su bez zakona. Slabima sam bio kao slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da kakogod spasem koga. A ovo inim za jevanelje, da bih imao njegov udjel u njemu. 14 U principu, Pavle nije ugrozio jednu jedinu jotu, ali je neprestano prilagoavao svoju metodologiju da doe do ljudi tamo gdje su oni bili. Dananje crkve koje slijede konkretizovan pristup slubi neprestano e mijenjati svoje metodologije da zadovolje promjenjive potrebe ljudi. Ipak, bie nefleksibilne kada budu u pitanju osnovne poruke Hrista i adventizma. Do ljudi se mora doi tamo gdje se oni nalaze, ali se do njih mora doi sa pravom stvari: nepomuenim adventizmom. Ovo nije poziv da se ugrozi naa vjera, nego molba da se upotrijebe i otkriju nove metode da se doe do novih grupa ljudi. Posluajte ta je Ellen White rekla o inovaciji: Metode i sredstva pomou kojih dolazimo do ljudi nisu uvijek isti.... Morate koristiti razum i razboritost... Da bi se spasili razliiti ljudi, treba koristiti razliite metode.... Razliite metode rada su zaista od sutinske vanosti. Moraju se predstaviti nove metode. Kako se ulazi iz jednog polja u drugo, iz novih okolnosti e proizai nove metode i novi planovi. Novi radnici, koji se predaju radu, e imati nove
14

1. Kor. 9:19-23 19

zamisli. Dok trae Boga da im pomogne, On e komunicirati sa njima. Oni e dobiti planove koje je smislio sam Bog. Crkvena organizacija... ne treba propisati precizan nain na koji bismo trebali raditi.... Ne smiju postojati pisana pravila; na posao je progresivan i mora se ostaviti prostor za usavravanje medota. Neke metode, koritene u radu, razlikovae se od metoda koritenih u prolosti, ali neka niko zbog ovoga ne zablokira put kritikovanjem. Ne smije postojati nikakvo neprijatno kritikovanje, nikakvo unitavanje tueg rada. 15 Jedan od najteih zadataka za crkve je da odre ravnoteu izmeu svijeta i crkve. Tokom itave svoje istorije crkva je neprestano naginjala jednoj ili drugoj krajnosti. Ili postane mona tvrava i zatvori vrata svijetu vani, ili postane toliko slina svijetu da ostane malo razlike. Boja crkva mora izbjegavati obje krajnosti. Ona ne smije postati tako izolovana od svijeta da vie nema odnosa sa ljudima u svijetu. U tom sluaju, njeni lanovi postaju tako dobro prilagoeni crkvenom svijetu da vie ne znaju kako da pecaju. Istovremeno, crkva ne smije postati potroaka crkva, gdje se trudimo da budemo toliko slini svijetu da izgubljeni ne mogu vidjeti crkvu kao mjesto koje moe promijeniti njihove ivote. Crkva poziva ljude da izau iz svijeta i dovodi ih Isusu, koji ih otkupljuje. Oni se tada vraaju u svijet da ga dosegnu i preobraze ga. Sotona bi radije da crkva zastupa one dvije krajnosti nego biblijski stav preobraenih ljudi koji djeluju na svijet za Hrista, a ipak, ovakvo djelovanje hriana je ono to svijet tako oajniki treba u ovom izopaenom vremenu. Boja etva je spremna
Ellen G White, Gospel Workers (Washington. D.C.: Review and Herald, 1945.), 468.; isto, Evangelism 20
15

Svijet danas hitno treba hriane, kao preobraavajue posrednike, da uu u svijet i zadobiju ga za Hrista. Matej 9:38 kae da je etva spremna da se sakupi. Mi nismo spremali etvu, ali Hrist jeste, jer je On Gospodar etve. Molite se, dakle, gospodaru etve da izvede radnike na svoju etvu. (arni) Mi smo samo Boji alat da se doe do ljudi i zadobije ova velika etva za Njega. Mi ne moramo izai van i pripremati ovu etvu Isusova poruka je da je etva zrela. Bog je uradio svoj posao. etva je pripremljena. Sve to je potrebno su radnici da odu i ponju. Poto je to Boja etva i On ju je pripremio, moramo Bogu dati svu slavu za tu etvu. Ne moemo je mi traiti za sebe. Ipak, Bog ima problem sa ovom etvom. Iako je spremna i pripremljena, Bogu su potrebni eteoci, jer On ne anje. To je na dio. On nas alje naprijed da je spremimo na zalihe. Zato Isusovo srce vapi za vie etelaca na poljima. Kada ujemo viku izgubljenih kao to ga Bog uje, tada e vika spasenih biti ona iz Mateja 9:38: Molite se, dakle, gospodaru etve da izvede radnike na svoju etvu. (arni) Velika potreba dananje crkve je za poveanim brojem etelaca. Vjerni hriani treba da preklinju Gospodara etve da upotrijebi vie ljudi da odu na polja i sakupljaju etvu koju je Bog pripremio. Dok se hriani mole, Bog e rei: Idite. Odmah nakon poziva na molitvu za vie radnika, Isus je poslao dvanaestoricu da propovijedaju dobru vijest. 16 U Lukinom prikazivanju vapaja za vie radnika, Isus alje sedamdesetoricu. Oigledno, molitva za eteocima je lina molitva koja kao rezultat ima odlazak te osobe na etelako polje. Obilnost etve i izazov Velikog naloga da se stvore uenici meu svim grupama ljudi upuuje poziv za dvije vrste etelaca. Prvi su pojedinci koji e pronai svoje prijatelje i poznanike i upoznati ih sa Isusom, a drugi su pojedinci koje je Bog pozvao da idu i osnivaju nove crkve da bi doli do Boje etve.
16

Matej 10 21

Ovo je knjiga o osnivanju crkava. Ona e vam dati praktine injenice o osnivanju crkve. Ali osnivanje crkve nije samo strategija i planovi to je sakupljanje etve. Nove crkve ne smiju biti osnovane samo radi ponovne raspodjele svetaca. Nove crkve zahtijeva Gospodar etve da bi izgubljeni mogli biti pronaeni. Postojee crkve, jednostavno, ne mogu pokupiti etvu koju Bog eli da poalje. Nove crkve su potrebne da dou do novih grupa ljudi i tako proire carstvo Boje jo vie. Ni sve metodologije svijeta nee nam pomoi da osnujemo uspjenu crkvu dok ne osjetimo nunost koju Bog osjea u pogledu spasavanja izgubljenih. Ovom milju trebamo biti toliko opsjednuti da ne moemo spavati nou zbog mnogih ljudi koji se trebaju pronai. Kada nas obuzme Boja udnja za izgubljenima, neemo moi voziti ulicama naih velikih gradova i posmatrati ogromnu masu ovjeanstva a da ne budemo ganuti do suza zbog njihovog spasenja. Previe malih crkava Ako pokrenemo mnogo novih crkava, rezultat e biti mnotvo malih crkava, a nama nije potrebno mnogo malih crkava, rekao je neko. Trend u okviru pokreta za osnivanje crkava i ak u nekim dijelovima adventizma, na kraju dvadesetog vijeka, bio je da se pokuaju osnovati mega crkve sa hiljadama posjetilaca. Mnogi su smatrali da je ovo ideal. Mo, presti i osjeaj uspjeha, koji su stvoreni u takvim crkvama, zaveli su neke. Drugi su bili ispravnije motivisani da anju veliku etvu za Boga. Meutim, pokret mega crkava nije bio previe uspjean meu adventistima. Mi smo osnovali malo ovakvih crkava, osim u institucionalnim okvirima. Ovo je stvorilo frustraciju i nemir. U nekim sluajevima postojalo je miljenje da, kada bismo, na nivou lokalne crkve, imali finansijsku mo koju imaju druge lokalne crkve, i mi bismo to mogli uraditi. Da li su velike crkve odgovor na sabiranje etve?
22

Nedavno istraivanje Christiana Schwarza, njemakog misiologa, otkrilo je da su velike crkve, zapravo, trei najnegativniji faktor u pogledu rasta. 17 Uspjene mega crkve, otkrio je on, su izuzetak, a ne pravilo. To je razlog zbog ega se svi hvale njima one su odstupanje, a ne normalna pojava. Schwartz je otkrio da su male crkve, u stvari, 1600% efikasnije u sabiranju etve od mega crkava.18 Dord Barna, pratilac glavnih trendova za crkvu, predvia da e decentralizacija u irim svjetskim krugovima uticati na crkvu u dvadeset prvom vijeku poveavanjem broja malih crkava, ponovnim definisanjem uloge pastora i veom integracijom vjernika u svetenstvo. 19 Prouavajui ovu optu tendenciju, Barna iznosi miljenje da e crkva srednje veliine, zapravo, moda biti istisnuta. Ona nije dovoljno mala za lini odnos, ni dovoljno velika za spektar potrebnih mogunosti. 20 Zato e male crkve moda biti u modi, dok ulazimo u dvadeset prvi vijek. Rezultat ispunjavanja Bojeg prioriteta S obzirom na poziv Gospodara za vie etelaca i prioritet sabiranja velike etve koju je Gospod pripremio, crkva mora odgovoriti. Postojee crkve trebaju odrediti prioritete u pogledu vremena, talenata i novca za sabiranje Boje etve i poeti da razmilja o grupama ljudi na svojoj teritoriji do kojih nisu doli, za koje e biti potrebno osnivanje nove crkve. Pastori trebaju biti slobodni da evangeliziraju i osnivaju crkve i prestati stajati

Christian Schwartz, Natural Church Development (Carol Stream, Ill.: Church Smart, 1996.), 46. Schwarzovo istraivanje, objavljeno u Natural Church Development, bie detaljno proueno u kasnijem poglavlju. 18 Isto, 48. 19 Barna Report, Jan-Feb. 1998., 1. 20 Isto, 4. 23

17

crkvama iznad glava 21 . Crkve trebaju nauiti kako da se brinu o sebi i postanu manje zavisne od pastora.22 Ogromna vojska vjernika u adventistikoj crkvi treba biti opremljena da oni postanu eteoci Boje etve. Adventistika crkva ponovo mora postati pokret vjernika u kojem su vjernici osposobljeni da dou do izgubljenih, da se brinu za crkvu, osnivaju nove crkve i budu ukljueni u donoenje odluka na svim nivoima crkvene uprave. Sve oblasti slube moraju se u potpunosti dati laicima propovijedanje, pouavanje, evangelizam, crkvene uprave, odbori itd. Crkva mora prestati da vjernicima nudi samo dio kolaa njima se mora ponuditi itav kola. Vjernici laici nisu dio crkve; oni jesu crkva. Rije laici potie od grke rijei laos, to znai narod. Laici su, dakle, narod Boji i to znai svi mi, svetenstvo i vjernici zajedno, bez ikakvih razdvajanja, tako da opet moemo postati potpuno ujedinjen narod Boji radi narod koji ne poznaju Boga. Zbog ega ovaj prodoran poziv trube na osnivanje crkve koja je motivisana misijom i vjernicima? Zbog toga to je veoma kasno. Isus uskoro treba doi. etva je prezrela. Proces sakupljanja etve je ogroman. Zato je vrijeme da nae sitne razlike ostavimo po strani i koncentriemo se radije na ono to nas ujedinjuje nego na ono to nas razdvaja. Tada emo u potpunosti biti ujedinjeni u Hristovoj udnji za izgubljenim ovjeanstvom. Prije nekoliko godina asopis Adventist Review je objavio srceparajuu priu koja veoma dobro ilustruje ta ovo poglavlje eli da prenese: 23 Starac se probudio i bacio pogled na sat. ok se pojavio na njegovom starakom licu kada je shvatio da je predugo spavao. Plima e nadoi, a
21 22

Ellen G. White, Evangelism, 381., 382. Na opirniju diskusiju o ovim mogunostima naii emo kasnije u ovoj knjizi. 23 Judy Burton, Review and Herald, 7. jul 1977. 24

troje njegove najmlae djece jo uvijek je bilo vani i sakupljalo koljke na ostrvu. Izletio je kroz vrata i potrao ka plai, posrui preko nazubljenog, otrog kamenja. Moja djeca, moja djeca! povikao je. Neka neko pomogne mojoj djeci! Mogao je da vidi malo ostrvo i nadolazeu vodu izmeu ostrva i obale. Nejasno je mogao da raspozna obrise tri mala tijela naspram grubih stijena. Moja djeca e se utopiti. O, Boe, moje bebe e umrijeti. Neka mi neko pomogne! Nivo vode se podizao. Bilo je to samo pitanje vremena. Sve vie i vie. Nedaleko niz plau ugledao je grupu izletnika. Oni e pomoi. Koljena su mu skoro sudarala dok je trao. Pribliavajui se toj grupi, ugledao je svoje starije sinove. Sjedi, Oe, i pridrui nam se u obroku. Evo ti stolica. Upravo smo poeljeli da si ovdje sa nama. eljeli smo da ti kaemo koliko te volimo. Bolje da se malo odmori, Oe. U tvojim godinama ne bi trebao tako trati. U emu je problem? Ostrvo maleni su tamo. Umrijee! Jaki jecaji potresali su mu tijelo. Oe, smiri se! Siguran sam da nije toliko loe. Pogledaj, stijene su iznad vode. Don je nespretno dotakao starevu sijedu glavu, a zatim podigao oevo lice ka svome. Smiri se. Mi smo ovdje s tobom i mnogo te volimo. Ali vi ne shvatate. Plima nadolazi. O, moje bebe! Molim vas, oh, molim vas, pomozite mi. Nema urbe, Oe. Nemoj dozvoliti sebi da se toliko uzbuuje. To nije dobro za tvoje srce. Mi bismo umrli kada bi se tebi neto dogodilo. Pogledaj. Eno Doa i Dejva i njihovog novog
25

amca za spasavanje. Oni su sposobniji da pomognu od nas. Iscrpljeni otac se okrenuo i povikao u vjetar. Do i Dejv, njegovi drugi sinovi, uli su i doli do obale. Spasite djecu! Ostrvo e uskoro biti prekriveno! Izgledalo je da su razumjeli i snane ruke su povukle u amac ovog ovjeka koji je plakao. Jaki motor se iznenada upalio i krenuli su ka moru. U daljini je mogao vidjeti tri siine figure kako su epale najvie stijene, dok su talasi pljuskali oko njihovih nogu. Pourite, molim vas, pourite, zavapio je. Da, Oe, shvatamo. Ovo je amac za spasavanje i zaista je velianstven. Donijeli smo ga danas samo da bismo ti ga pokazali. Pogledaj tapacirana sjedita, klimatizirana kabina, stereo muzika prava maina. Ovo e biti dobro za odnos sa javnou, Oe. Kada ljudi vide ovo, znae da je sjajno biti tvoj sin. Dejv je stavio svoju miiavu ruku oko ramena koja su se tresla. Do je pogledao, stojei iza kontrolne table, i pokuao da umiri patnju svog oca. Razvedri se, Oe. Vidi ta ova ljepotica moe. Nasmijeio se, pritisnuo gas do kraja i okrenuo volan. amac se okrenuo u gracioznom luku i pojurio ka talasima. Idete u pogrenom pravcu. Plima nadolazi. Spasite mi djecu! Da, Oe, shvatamo. Zar ti nismo rekli? Ovo je amac za spasavanje. Ii emo za minut. Ali prvo pogledaj ovo. amac je poskakivao naprijed i nazad kroz talase, dok je njegov snani motor vukao naprijed
26

zapanjujuom snagom i brzinom. Do je izvodio okrete sa lakoom i preciznou. Ne, ne! Molim vas, oh, molim vas! Oev glas pun tjeskobe prodirao je kroz vjetar. Pogledaj ovo, Oe. Sada je jedva mogao vidjeti svoje maliane. Prestravljen, zamiljao je njihov uas i bol. Iz vode su sada virili samo vrhovi stijena. Dok je gledao, nemoan da se okrene, drage, slatke glave, jedna po jedna, skliznule su u talase i nestale. Mrtvi su! Nepodnoljiv bol zaparao mu je tijelo i on je pao niice na pod. A onda zabrinute i njene ruke su njeno zaljuljale njegovo krhko tijelo. Oe, mi te volimo molim te, Oe... Nije bilo nikakvog odgovora ili bilo kakvog znaka da je uo. Oe, nismo znali da ti je toliko bilo stalo. Volimo te, Oe, zar ne shvata? Da to nisi bio ti... Nije bilo odgovora. Samo vjetar i talasi i tiina. To je Boja udnja. Ljudima je potreban Bog. Hoe li ti uiniti ono to treba da zadovolji Boju enju za izgubljenima i stvarno stvori promjenu koja je potrebna da se zadovolji Boja enja?

27

2 Crkve motivisane misijom

Probudite se i iznenada ustanovite da ste pomou takozvane vremenske maine vraeni u prvi vijek. Iz te vremenske maine pojavili ste se u vremenu negdje oko 50. godine n. e. Vaa lokacija je Antiohija. Poeli ste raspitivati, elei da naete Isusovu crkvu tamo u Antiohiji. Konano ste otkrili, na vae zaprepatenje, da nema centralne crkvene zgrade umjesto toga, hriani se sakupljaju po raznim domovima. U subotu ujutro dolazite u vrijeme subotnje kole, ali otkrivate da, zapravo, nema subotnje kole (ona nije izmiljena do devetnaestog vijeka). Jedva ekate propovijed, pitajui se koji od velikih apostola e iznijeti dananju poruku. Meutim, uskoro otkrivate da nee biti propovijedi. Rijetko da uopte i budu. Ono to se deava je fascinantno: vjernici jedni sa drugima dijele ono to se deava u njihovim ivotima i priaju o ljudima sa kojima su priali o Hristu tokom te sedmice. Neko se prisjea da su Pavle i Sila bili tamo prije nekoliko sedmica i koliko su svi bili uzbueni zbog mnogih crkava koje su ovi ljudi osnovali na svojim misionarskim putovanjima. Poto su Pavla i Silu istjerali iz Antiohije, vjernike posebno interesuje da ponovo uju ega se svako od njih prisjea iz Pavlovog i Silinog izvjetaja. Dok razni ljudi priaju o svojim iskustvima, ostali se prisjeaju Isusovih izjava koje odraavaju ono to se dogaa u njihovim ivotima i oni te izjave dijele jedni sa drugima. Jutro brzo prolazi, jer vjernici upravo ove crkve planiraju da bude osnovano jo crkava u Antiohiji i okolini. Uzbueni su zbog mogunosti neprestanog irenja Isusovog kraljevstva kroz te nove crkve koje e osnovati. Vae vrijeme koje provodite zajedno prekida se zbog zajednikog ruka, dok vjernici oko stola dijele svoj hljeb sa vama. Oni planiraju da ostatak
28

popodneva provedu priajui Isusove izjave nekim neznabocima koji su danas doli po prvi put. estoka mata, kaete vi. Ne ba, jer ovo gore moe dobro opisati ivot u crkvi Novog zavjeta. Sveto pismo objanjava da su rani hriani bili posveeni apostolskim uenjima, zajednitvu, lomljenju hljeba i molitvama. 24 Vi kaete da ivot u ovoj crkvi izgleda toliko drugaiji od dananje crkve. Na poetku treeg milenijuma, ljudi koji dolaze u crkvu su pasivni, dok su u prvom vijeku ljudi u crkvama bili aktivni. ta je uzrok te razlike? Odgovor je crkva motivisana misijom. Prva crkva bila je pokrenuta potrebom da ispuni Isusovu zapovijest zabiljeenu u Velikom nalogu u Mateju 28:18-20. Isus je osnovao crkvu u svrhu stvaranja uenik unutar svih ljudskih grupacija. Prva crkva je to tumaila da oni moraju svuda osnovati crkve. Tako su vrijeme, talenti i novac crkve biti pretoeni u osnivanje novih crkava. Rano hrianstvo je uistinu bilo pokret za osnivanje crkava. Moda je najbolja ilustracija strategije osnivanja crkava u Novom zavjetu prikazana kroz ivot apostola Pavla. Dok se o velikim poduhvatima ostalih apostola malo zna, doktor Luka je paljivo zabiljeio Pavlov plan i rezultate tog plana, dajui nam tako najdetaljniju strategiju za osnivanje crkava u vremenu Novog zavjeta. Moe se samo pretpostaviti da su i mnogi drugi radili na sline naine, jer je hrianstvo brzo postalo ukorijenjeno u rimskom svijetu. Da bi se to dogodilo, trebao je postojati jak pokret za osnivanje crkava tokom itave prve stotine godina hrianstva. U Novom zavjetu ne postoji nikakav nagovjetaj da su u crkvama bili rasporeeni plaeni pastori. Oni koji su bili plaeni za svoj posao u crkvi uglavnom su bili osnivai crkava koji su posvetili svo vrijeme propovijedanju Isusovog jevanelja ljudima do kojih se jo nije dolo. Nakon svog obraenja, ljudi su pouavani da se brinu o sebi bez prisustva svetenog lica. Zatim je osniva crkve iao dalje da osnuje jo jednu crkvu.
24

Djela 2:42 29

Povremeno, osniva bi se vratio ili bi pisao crkvi da bi vidio kako napreduju duhovno i brojano. Kada je svaka nova crkva priznata, od nje se oekivalo se da propovijeda jevanelje u okolnom podruju i tamo osniva nove crkve. Takav je bio ivot u ovoj crkvi motivisanoj misijom u prvom vijeku. Da li se ovakav model pokretne slube jo uvijek moe primijeniti i danas? Da li bi Pavlova strategija osnivanja crkava funkcionisala u ovim vremenima? Oigledno, na svijet se mnogo razlikuje od Pavlovog, a ipak je u odreenim stvarima izuzetno slian. Pavle je bio u stanju da po itavom rimskom svijetu komunicira na jednom jeziku. U tom svijetu, ljudi iz razliitih kultura bili su u velikoj mjeri izmijeani. Drutvo je bilo upropateno. Moral je bio slab. A jedna grupa ljudi, Jevreji, ratrkana irom rimskog svijeta, bila je prijemiva za Pavlovu poruku. Ovo ne znai da bismo mi trebali slijepo slijediti Pavlov model, ali bismo ga trebali prouiti da vidimo da li bismo mogli graditi na principima tog modela. Dejvid Heselgrejv u okviru Pavlove strategije predlae deset koraka u pribliavanju rimskom svijetu. 25 Ispod je navedena adaptacija tih deset koraka: 1. Crkva je ovlastila misionare da osnivaju crkve. 26 Pojedinci nisu sami odlazili da osnivaju crkve. Oni su bili poslani. Osnivanje crkava se ne radi nezavisno; oni koji osnivaju crkve su pozvani da rade u saglasnosti sa postojeom crkvom. Zbog toga to nisu svi vjernici mogli ii, poslali su Pavla, ovlaujui ga da ide u njihovo ime. Tako je Pavle predstavljao antiohijsku crkvu i njegova sluba bila je produetak njihove. Bog nikoga ne poziva da radi nezavisno od tijela. Bog vodi pokret i imperativ je da mi svi zajedno radimo, potujui i cijenei rad onog drugog. Naa voljnost da idemo bilo gdje je duboko lina stvar izmeu nas i naeg Gospodara. Ali da
David Hesselgrave, Planting Churches Cross Culturally (Grand Rapids: Baker, 1980.) 26 Djela 13:1-4; 15:39, 40 30
25

bi bilo gdje postalo odreeno negdje, i nae domae crkve i stariji misionari moraju imati svoju rije o tome. 27 Prvo, Bog govori osobi koju eli da poalje; zatim govori dotinoj crkvi da bi poziv te osobe bio legalizovan. U naem amerikom individualizmu, mi volimo da mislimo da se moemo seliti samostalno, nezavisni od vijea ire crkve, ali raditi tako je u suprotnosti sa temeljima zajednice na kojima se zasniva ivot u Novom Zavjetu. U adventistikom kontekstu, osniva crkava ne ide da osnuje crkvu, a da prije toga ne konsultuje najbliu lokalnu crkvu i lokalnu oblast. Ponekada moe postojati otpor od strane jednog ili oba ova entiteta, ali mudrost stalno i iznova dokazuje vrijednost sljedeih biblijskih ablona rada u skladu sa postojeom crkvom. 2. Osnivai crkava su kontaktirali sa onima za koje su se nadali da e doi do njih. 28 Pavle je bio apostol za neznaboce; ipak, novi posao je uvijek poinjao sa Jevrejima. Zato? Jer su, ratrkane irom rimskog svijeta, postojale jevrejske sinagoge, sa ljudima koji su bar vjerovali u jednog Boga. Oni su po vjerovanju bili najblii hrianstvu i zato e biti najprijemiviji ljudi na tom podruju. Pavle je znao da mu je potrebna grupa lokalnih ljudi da bi oformio jezgro novog hrianskog drutva prije nego to pone raditi za veu zajednicu. Shvatajui da je Hristova poruka upuena svakome, Pavle je izabrao da prvo radi sa onima koji su trebali prevazii najmanje kulturoloke razlike. Ovaj plan bi savremenim osnivaima crkava predloio da, prije nego to zaponu crkvu, otkriju koji su to najprijemiviji ljudi u toj novoj zajednici. Osnivanje crkava sa odreenom ciljnom grupom ljudi nije samo drutvena potreba u dvadeset prvom vijeku, nego ima jake biblijske korjene u Pavlovoj strategiji osnivanja crkava. Mnogo je tee osnivati
27

Michael C. Griffiths, You and God's Work Overseas (Chicago: InterVarsity Press, 1967.), 21. 28 Djela 13:14-16; 14:1 31

crkve sa razliitim kulturama. U jezgru novih crkava trebali bi biti ljudi koji su iz ciljne grupe, tako da kulturni jaz izmeu vjernika i onih do kojih treba doi nije iri nego to je potrebno. 3. Osniva crkava mora, zatim, traiti nain da prenese jevanelje prijemivim ljudima. 29 Pavle nije gubio vrijeme. On je odmah upotrijebio strategiju propovijedanja da bi podijelio dobru vijest o Isusu sa svojim potencijalnim sluaocima. Iako je sigurno bilo mnogo linog rada na Pavlu i njegovom drutvu, ipak je njihova sluba imala jak temelj u propovijedanju. Zapravo, u vremenu Novog zavjeta najvie se propovijedalo potencijalnim novim obraenicima ka Hristu, radije nego postojeim hrianima. Ono to je zanimljivo, ovaj koncept je koristio Don Vesli, koji je osnovao Metodistiku crkvu. On bi dolazio do novih ljudi pomou propovijedanja na terenu, a zatim bi ih organizovao u razrede radi njihovog razvoja i jaanja. Uspjeh u raznim Net programima emitovanim preko satelita krajem 90-ih pokazuje da je propovijedanje jo uvijek efektno sredstvo u dolaenju do novih ljudi za Hrista. 4. Pavle nije samo iznosio jevanelje; njegovi sluaoci su bili obraeni ka Hristu. 30 Pavle ih je pozivao na odluku i nastavljao da ih pouava poruci jevanelja. Pavle je slijedio uputstvo koju je Isus dao u Velikom nalogu. Vidio je da su ovi ljudi bili obraeni ka Hristu, a zatim ih je pouio razumijevanju osnova hrianske vjere. Isus je izjavio da oni moraju nauiti sve to je On zapovijedio. Pavle je posluao. Primjenjujui ovaj princip na dananju crkvu, osniva crkava mora biti siguran da su ljudi zaista prihvatili Hrista kao svoga Spasitelja i Gospoda. Nakon to je to uradio, osniva mora pruiti tom narodu potpune pouke o osnovama hrianstva i dati im potpuno razumijevanje dvadeset sedam osnovnih vjerovanja Hrianske adventistike crkve. Ako ta crkva treba da bude adventistika, prvi vjernici moraju jasno da shvate, vjeruju i praktikuju biblijski adventizam. Kada se novi obraenici jednom
29 30

Djela 13:16-41 Djela 13:48; 16:14, 15

32

uvrste uvjeri, oni se ue da ponu raditi sa svojim porodicama i prijateljima (oikos) i da nastoje da ih dovedu Hristu. Tako je rasla Pavlova crkva i to je nain na koji e nove crkve danas rasti. 5. Novi vjernici su, zatim, organizovani u crkvu. Poto je novozavjetna crkva bila zajednica, a novozavjetno hrianstvo ne zamilja izdvojene hriane nezavisne od tijela, Pavle je odmah sakupio nove vjernike u svojstvu lokalne crkve. 31 Prvobitna crkva je, vjerovatno, bila veoma mala moda samo aka vjernika koji su se sastajali u jednom domu u gradu. Ipak, to je bila autentina crkva koja se trebala umnoavati i rasti. Svrha crkvene zajednice je da novim vjernicima prui identitet, gdje oni mogu dobiti duhovnu njegu kroz djela jedne grupe vjernika. 6. Novi vjernici su, zatim, utemeljeni u novoj vjeri. 32 Novi vjernici e ubrzo umrijeti ako se vrsto ne ukorijene u vjeri, kako u pogledu doktrine, tako i u pogledu meusobnih odnosa. Prvi adventisti ne bi organizovali crkvu, ak i da su vjernici vjerovali u doktrinu, sve dok ne bi pokazali da se mogu slagati u meusobnim odnosima. 33 U potpunosti osnovati novozavjetnu crkvu znailo je potvrditi to novo tijelo kao misionarsku organizaciju i crkvu motivisanu misijom. Osnivai crkava koji slijede Pavlovu strategiju nee ostaviti crkvu dok se u potpunosti ne obavi umnoavanje u DNK nove crkve. Umnoavanje je dvostruko: novi obraenici zadobijaju nove obraenike i prave se planovi da nova crkva pokrene drugu novu crkvu. Da bi se ovo dogodilo, osniva mora provesti due vrijeme obuavajui nove obraenike za ivot u misionarskoj organizaciji. 7. Voe u novim crkvama bile su odvojene i posveene. 34 Ono to je zapanjujue je da su voe u novim crkvama izabrane
Vidi autorovo djelo The Revolutionized Church of the 21st Century (Fallbrook, CA: Hart Research, 1997.) 32 Djela 14:21, 22; 15:14 33 Loughborough, The Church: Its Organization, 126. 34 Djela 14:23 33
31

veoma brzo. Voe nisu dovedene izvana i postavljene nad novom crkvom, ve su stvorene iz nedavno sakupljene etve. Ovo je veoma vaan korak. Biranje pogrenog voe usmjerie crkvu na pogrean smijer. Zbog toga u ovom procesu treba biti mnogo molitve. Ako ova crkva treba da bude misionarska organizacija, moraju biti izabrane voe koje su posveeni misionskom nainu razmiljanja. Davanje vostva osobi koja nikada nije zadobila neku duu za Isusa rezultirae osnivanjem crkve koja nije misionarska. Zato bi osniva trebao prosmatrati nove obraenike da vidi koji od njih ve od poetka dolaze do novih ljudi i zadobijaju ih, i koji, takoe, imaju i sposobnosti voe. U svom modelu, Pavle izabira ili odreuje ko su voe. Iako e crkve, na kraju, izabrati svoje vostvo, u poetku one moda ne razumiju kriterije odabiranja. Kao rezultat, nove crkve su sklone da postave pogrene ljude na poziciju voe. U novoj crkvi je najbolje da se vostvo odredi, kao to je Pavle uradio, tako da se stvori jedna misionarska organizacija. Pravilnik adventistike crkve to dozvoljava. Voe zajednica (novoosnovane crkve) odreuje oblast, radije nego to se izglasavaju, kao to se radi u ve postojeim crkvama. Oigledno, oblast odreuje vou u konsultaciji sa osnivaem crkve, koji najbolje razumije ko su ljudi koji su misionarski nastrojeni. Jednako vano danas je da oni koji su izabrani kao voe budu doktrinarno utemeljeni, pouljivi i lojalni vostvu nad njima. 8. Crkva konano dosee taku na kojoj se vostvo u potpunosti prebacuje na nove voe, i osniva crkve odlazi, povjeravajui Bogu novu crkvu i njene vjernike. 35 Pavlov model ne zamilja osnivaa koji neogranieno ostaje u novoj crkvi. Novozavjetna crkva funkcionisala je na temelju Velikog naloga, koji je tvrdio da od ljudi treba nainiti uenike. Kada su jednom postali uenici, oni vie nisu trebali da ive u zavisnosti od propovjednika. Sluajui Hrista, Pavle je od svojih obraenika
35

Djela 14:23; 16:40

34

nainio uenike i tada je mogao krenuti dalje u osnivanje druge crkve. Primjenjujui ovaj princip na dananju crkvu, bie potrebno nauiti crkve da se brinu o sebi. Poto se svi pasusi Novog zavjeta koji govore o brizi odnose na sve lanove, koji trebaju da se meusobno brinu jedni o drugima, ovaj koncept treba biti obavezan za sve misijom motivisane, novozavjetne crkve koje se zasnivaju na zajednici. Takoe, bie potrebno da novu crkvu nauimo kako da se brine o svojim bogosluenjima u odsustvu svetenstva ili, ako je svetenstvo prisutno, kako da ne zavisi od njega. 9. Kada je Pavle napustio to podruje, nastavio je da odrava odnos sa crkvama koje je osnovao. 36 Pavle nije zanemario nove crkve. On je imao povjerenja u vostvo koje je odredio, ali je povremeno komunicirao sa crkvom preko pisama ili linih posjeta. esto su se pojavljivali veliki problemi, kao to je bilo u Korintu, i bilo je potrebno da Pavle d savjet koji e pomoi novoj crkvi da rijei svoje probleme. Osnivai crkava e obino biti zauvijek povezani sa crkvama koje osnuju, tako da osniva moe dati savjet ak i nakon odlaska zbog druge crkve. Ovaj dio Pavlove strategije je teak za nas danas, jer je naa uobiajena procedura da se nad novom crkvom postavi pastor, a njen osniva treba da ostane van nje. Meutim, ovaj korak u Pavlovoj strategiji je sutinski kada osnivamo crkve nezavisne od pastora ili crkve bez pastora. Pojavie se problemi koji e zahtijevati posebnu panju. Osniva crkve e biti idealna osoba koja treba da ponovo doe u posjetu i pomogne crkvi u toj potekoi. U naem modernom vremenu masovne komunikacije, osnivaa od crkve moe dijeliti samo jedno elektronsko pismo. 10. Nove crkve su postale dio sestrinstva crkava i slale su predstavnike u razliita crkvena vijea. 37 Iako ne postoji slubeni dokaz da su nove crkve u Novom zavjetu primljene u sestrinstvo crkava, postoji dokaz da su crkve bile meusobno
36 37

Djela 15:36; 18:23 Djela 14:26, 27; 15:1-4 35

povezane. Ovo se vidi u injenici da su novoosnovane crkve slale predstavnike u jerusalimsko vijee i da je Pavle izvjetavao crkve koje su ga poslale. Ovo jasno otkriva meusobnu zavisnost svake crkve od ostalih hrianskih crkava. U radu crkve danas, nove crkve ne trebaju biti ostavljene same sebi. Isto kao to hriani ive u meusobnoj zavisnosti, tako i svaka crkva ivi u meusobnoj zaisnosti od svake druge crkve. Mi moemo biti zasebne zajednice, ali smo jedno tijelo u Hristu. Isto kao to se od svih prvih crkava oekivalo da prihvate i slijede preporuke jerusalimskog vijea, tako i crkva danas ima usvojeno da sve crkve potuju odluke koje su donijeli predstavnici svih crkava. Zbog toga odluke na zasijedanjima Generalne konferencije imaju toliku teinu u Hrianskoj adventistikoj crkvi. One nemaju biblijski autoritet, ali nose najvii crkveni autoritet meu nama. Ovakav autoritet je u skladu sa vremenom Novog zavjeta. Kongregacionalizam je potpuno stran osnovama zajednice novozavjetne crkve. Prva crkva je bila crkva meusobne povezanosti. Analiziranje sluaja 38 Gore pomenutih deset taaka odraava Pavlovu cjelokupnu strategiju osnivanja crkava. 16. poglavlje Djela daje nam detaljniji izvjetaj o tome kako je Pavle na svojstven nain osnova u crkvu u Filipi. Stihovi 1-5 pokazuju da je u to vrijeme Pavle izabrao mladog Timotija kao lana njegovog tima za osnivanje crkava. Pavle je i uvrivao ranije osnovane crkve i odlazio u Filipu da osnuje novu. Pavle je, vjerovatno, namjerno izabrao Timotija, jer je on bio domai stanovnik tog podruja i zbog toga kulturoloki blizak ljudima do kojih su pokuavali da dou. Timotije je proao obrezanje, ak iako nije morao, jer je Pavlo strategija obuhvatala
Neke od odeja u ovom dijelu su adaptirane iz djela Charlesa Chaneya, Church Planting at the End of the Twentieth Century (Wheaton, Il: Tyndale, 1991.) 36
38

poetak rada sa jevrejskim narodom koji bi se mogao uvrijediti zbog prisustva neobrezane osobe meu njima. Slijedei Pavlov primjer, dananji timovi za osnivanje crkava trebali bi biti sastavljeni od ljudi koji su kulturoloki slini ciljnoj grupi ljudi. Ako su sposobnost, karakter i duhovnost dvojice voa jednaki, ali je jedan kulturoloki blii ciljnoj grupi, uvijek se treba izabrati onaj koji je kulturoloki najblii. Veina osnivanja crkava u Novom zavjetu uraena je u timovima, zbog shvatanja crkve kao zajednice. U Novom zavjetu nije bilo individualistikog osnivanja crkava. Vrijednost tima za osnivanje crkava je u tome to postoji vea ansa da jedna osoba u timu bude kulturoloki relevantna. Ne samo da je Pavle pokuavao da bude kulturoloki relevantan, ve je bio i povezan sa Duhom. Jednom prilikom, kada je planirao da ide u jednom smjeru, Duh ga je poslao na drugo mjesto. 39 Ono to je bilo zapanjujue jeste da je Pavle bio toliko u skladu sa Duhom da je bio voljan da promijeni svoje planove da bi iao gdje god ga je Duh vodio. Dananji osnivai crkava trebaju biti u skladu sa Duhom. Oni trebaju provesti znaajno vrijeme sa Bogom u molitvi i prouavanju Biblije tako da uju glas Duha koji im govori. A zatim moraju posluati taj glas. Tajna uspjeha u osnivanju crkava je pronai mjesto gdje Duh ve djeluje, a zatim ga slijediti. Trebamo nauiti da jaemo na talasu Bojeg Duha. Jedna od stvari koje osnivai crkava naue veoma brzo jeste da stvari ne idu uvijek onako kako su zamislili. Iako trebamo dobro planirati, moramo biti voljni da mijenjamo nae planove kako nas Duh usmjerava. Osnivanje crkava nikada ne ide tano onako kako smo mislili da e ii. Duh je vodio Pavla i njegov tim za osnivanje crkava u Filipu, novi grad nepoznat Pavlu i njegovom timu. 40 Ono to je interesantno je da Pavle se nije odmah bacio na propovijedanje. Prolo je nekoliko dana prije nego to je ostvario prvi kontakt.
39 40

Djela 16:6-10 Djela 16:11, 12 37

Ne kae se da je to uradio u meuvremenu. Moda se samo odmarao, ali vjerovatnije je da je upoznavao grad da bi mogao shvatiti kako da doe do ljudi. On je, oigledno, saznao da je postojalo mjesto bogosluenja pored rijeke, gdje su se neke ene sakupljale svake subote. Zbog toga je to bilo dobro mjesto za poetak. Slijedei ovaj primjer, dananji osniva crkava e saznati to je vie mogue o mjestu gdje e biti osnovana crkva. Imamo sofisticirane mehanizme za sakupljanje podataka koji nam omoguavaju da analiziramo i detaljno ispitamo neki grad prije nego to uemo u njega. 41 Dananji osniva e takoe, pokuati, kao i Pavle, da pone sa onima koji su mu kulturoloki najblii. Kada je Pavle propovijedao pored rijeke, Lidija je odgovorila na poruku spasenja i Pavle je odmah nastavio do kraja, radei za nju i njen dom. 42 Ubrzo su svi oni bili krteni i roena je jo nerazvijena crkva. Lidija je tako brzo odgovorila da se moe samo zakljuiti da su ona i njen dom prolazili kroz duboku duhovnu glad i traili istinu. Dananji osniva crkava trebae da se koncentrie na one u kojima je Duh ve probudio duhovnu glad. Pavle je zadobio, ne samo Lidiju, ve itavu oikos (domainstvo). 43 Zajedno sa svakim novim obraenikom, osnivai crkava e trebati da rade na obraenju mre ljudi koje poznaju. Prva crkva je rasla naglo, jer se irila kroz prirodne mree ljudi povezanih sa novim obraenicima. Svaka osoba koja dolazi Hristu ima mnogo prijatelja, rodbine i poznanika koji bi se mogli lako povesti ka Gospodu i ka crkvi, ako slijedimo Pavlov primjer. im je Lidija bila obraena, pozvala je Pavla i tim da borave u njenom domu. 44 Pavle i tim su prihvatili ponueno gostoprimstvo. Nisu se plaili da private darove novoobraenika.
41 42

Izvori za sakupljanje podataka bie razmotreni u kasnijem poglavlju. Djela 16:13-15 43 Djela 16:15 44 Isto 38

Sredstva za nove crkve se nalaze u etvi. Nove crkve ne treba dugo podupirati novcem, jer to stvara ovisnost. Crkve veoma brzo trebaju nauiti da se brinu o sebi finansijski. Crkve koje se neprestano finansijski podupiru su slabe. Mi u adventizmu trebamo da pronaemo nain da izbjegnemo neprekidno finansijsko sponzorisanje crkve, ak i za plaanje pastora. To se dozvoljava kada nova crkva tek poinje, ali ubrzo finansijska pomo treba da prestane; nova crkva mora postati finansijski nezavisna i poeti da doprinosi formiranju drugih novih crkava. Osnivanje crkava ne treba da bude pitanje trokova. Ono to postaje kada insistiramo na finansiranju plata za pastore i graenja zgrade. Sredstva se nalaze u etvi. Crkva koja neprestano dolazi do ljudi e nai u etvi sva sredstva koja su joj potrebna, a da ne ovisi stalno o drugim crkvama u pogledu njihove podrke. Prvi obraenik u Evropi bila je ena. Ne potcjenjujte vrijednost ena u osnivanju crkava. Mnoge nove crkve su izgraene na temelju odnos, a ene se, obino, bolje prilagoavaju u izgradnji odnos nego mukarci. Zato su one ekstremno vane za uspjeh osnivanja crkava u poetnim fazama. Djela 16:16 pokazuju da su se Pavle i njegov tim neprekidno sastajali na mjestu za molitvu. Molitva je bila vitalni dio Pavlovog programa osnivanja crkava. A i obraenici su znali o vremenu za molitvu. Kljuni sastojak za uspjeno osnivanje crkava je molitva. Istraivanja uspjenih osnivaa pokazuju da oni smatraju da je osnovni sastojak u osnivanju crkava molitveni ivot. Osnivanje crkava je duhovna borba. Osnivai crkava se sa avolom bore kao niko drugi, jer oni vre invaziju na sotoninu teritoriju. On ne odustaje bez bitke. Stihovi u Djelima 16-18 otkrivaju demonsku aktivnost ija je svrha bila stvaranje negativne slike o Pavlu i njegov tim u javnosti. Osnivai crkava ne bi trebali biti iznenaeni kada neprijatelj napadne. Stihovi 1925 pokazuju da je tim dobro podnio protivljenje. ak i nepravedno optueni, nisu se alili. Otili su u zatvor radujui se.
39

Osnivai crkava mogu oekivati protivljenje, ali nain na koji oni podnesu to protivljenje moe u mnogome odrediti njihov uspjeh ili neuspjeh kao osniva. Osnivai crkava trebaju biti dovoljno veliki da prepoznaju da Bog vodi uprkos protivljenju. Lako je postati plaljivac, ali znak zrelosti je sposobnost da se muke i iskuenja prihvate sa radou. Osnivaima crkava potrebna je zrela vjera. U sred nedae, osnivai crkava mogu oekivati da Bog intervenie zbog svoje slave. 45 Tokom snanog zemljotresa, Bog je bio u stanju da probudi u tamniaru osjeaj potrebe. Kao rezultat, on je doslovno zavikao Bogu da mu pomogne. Bog je uo i tamniar je pronaao Hristov mir. Izgleda da Bog ini vea uda da bi doao do pagana od onih to ini za ljude koji su ve Njegovi sljedbenici. Ovaj tamniar je postao prvi Evropljanin obraen sa paganizma. Poto izgleda da se uda u Bibliji dogaaju uglavnom kada se poinje novi posao, osnivai crkava trebaju oekivati Boja uda koja e im pomoi u osnivanju novih crkava. To ne znai da bi osnivai crkava trebali pokuavati da naprave udo, ali ne bi trebali biti iznenaeni kada Bog uini uda da povea svoje kraljevstvo. Tamniar ne samo da je bio zainteresovan, ve je, u stvari, predao svoj ivot Hristu, zajedno sa sa itavom svojom oikos. 46 Tamniar nije liio na kandidata za crkvu. Rimski vojnici nisu bili poznati po svojoj religioznoj posveenosti. Pavle je imao svaki razlog da mrzi tamniara. Konano, on je zatvorio Pavla, stavio ga u okove i vjerovatno mu zagoravao ivot. Pavlova ljudska priroda bi vjerovatno rekla: Bolje da ga nema. Meutim, Pavle je ak i u tamniaru vidio potencijalnog obraenika. Osnivaima crkava su potrebne oi kraljevstva. Svakoga koga upoznaju trebaju vidjeti kao potencijalnog kandidata za novu crkvu i za kraljevstvo Boje. Najvei protivnici osnivanju
45 46

Djela 16:25-30 Djela 16:31-34

40

crkve mogu u velikoj mjeri biti neki od prvih lanova, kao u Filipi. Jedan pastor se jednom javio na oglas za polovan friider. On je mogao provesti svoje vrijeme raspravljajui sa prodavcem o vrlinama i manama friidera, ali poto je imao oi kraljevstva, pastor je vidio prodavca kao potencijalnog kandidata za kraljevstvo Boje. Kao rezultat, on ne samo da je kupio friider, ve je zakazao i prouavanje Biblije. Nekoliko mjeseci kasnije krstio je tog ovjeka i njegovu porodicu. Osnivai crkava trebaju da na svakom mjestu vide obraenike. Zamislite sate koje je Pavle proveo toga dana. Od momenta hapenja do momenta kada je protjeran iz grada on je bio budan i radio je. To je bilo skoro punih etrdeset sati ispunjenih stresom, napetou, euforijom i oajem. Osnivai crkava mogu oekivati da provedu duge dane sa mnogo stresa i mnotvom radosti i razoarenja. Osnivanje crkava zahtijeva teak rad, duge sate, poremeen raspored i veliki rizik. Ali je vrijedno svega toga radi kraljevstva Bojeg. Konano, i Isus je imao teak rad, duge sate i veliki rizik da spasi nas. Zar ne bi osnivai crkava trebali biti voljni da rade to isto? Zapanjujua istina je - da bi osnovao crkvu u Filipi, Pavle je, zapravo, dozvolio sebi da bude zatvoren i muen. Mogao se izvui iz nevolje samo da je na poetku traio svoja prava. Umjesto toga, ekao je da se tamniar obrati prije nego to je obavijestio vlasti da je on rimski graanin. 47 Da je na poetku traio svoja prava, tamniar ne bi bio zadobijen za Hrista. Naravno, Pavle to nije znao ranije. Ali ponekad za osnivaa crkava moe najbolje biti da ne trai svoja prava suvie brzo. Kada je neko nepravedno osuen, to budi simpatije meu onima koji osnivaa zamiljaju voljnim da pati zbog nepravde radi Hrista. Na kraju, dobitak se vidi kada mnogo ljudi doe Hristu, jer osniva nije suvie brzo traio svoja prava. Danas se moe oekivati protivljenje od strane dravnih vlasti, koje ne ele da se izbjegne plaanje poreza na vrijednu imovinu, ili od
47

Djela 16:35-39 41

strane drugih crkava, koje ne ele da se takmie sa novom crkvom. Postoji vrijeme kada se trebaju traiti svoja prava, ali moda je najbolje da se neko vrijeme saeka dok proe odreena situacija. Bog moe iskoristiti protivljenje da novi ljudi steknu vjeru, upravo kao to je to uinio sa tamniarem. Pavle imao privilegiju da dugo ostane u Filipi, morao je odmah da ide. Ali je prvo sakupio malu crkvu i ohrabrio ih. 48 Zatim je otiao i povjerio im jevanelje i crkva u Filipi je rasla. Pavle je dobro postavio temelje i, kao to smo ranije spomenuli, imao je povjerenja u vostvo koje je osnovao da bi nastavilo posao koji je on zapoeo. On nije izabrao vostvo izvan novoosnovane crkve. On je zapoeo jadnu zaista domau crkvu. Crkva koja, u pogledu radnika, mora zavisti od stranaca, koja mora pozivati dodatne misionare da proire rad... nije domaa crkva. To je biljnka iz staklenika koja mora imati vjetaku atmosferu i dobijati posebnu njegu da se odri ivom.... Naravno da ta slaba stvar, koju smo proizveli, nije ono na ta je Isus mislio kada je rekao: Sagradiu crkvu i paklena vrata nee je nadvladati. 49 Pavle je bio glavni osniva crkava u doba Novog zavjeta. Prouavajui njegovu strategiju, otkrili smo mnoge principe koji su primjenjivi na dananje osnivanje crkava. U kasnijim poglavljima pokuaemo da ove principe stavimo u funkciju stvaranja strategije osnivanja crkve u dananje vrijeme. Nae prouavanje u ovom poglavlju je otkrilo da je osnivanje crkava bilo u srcu i sreditu novozavjetnog hrianstva. U stvari, prva crkva je bila pokret za osnivanje crkava. Cijela crkva je bila organizovana da omogui osnivanje crkava kao svoju primarnu funkciju. To je zbog toga to je novozavjetna crkva bila crkva Velikog naloga. Isus im je rekao da to rade i oni su, jednostavno, posluali i radili tako. Zato i mi ne radimo isto?
Djela 16:40 Melvin L. Hodges, The Indigenous church (Sringfiled, Mo.: Gospel Publishing House, 1952.), 17., 18.
49 48

42

3 Ponovno raanje pokreta za osnivanje crkava: rani adventizam

Moda je to bio vedar, sunani dan te jeseni u Novoj Engleskoj, sa raznobojnim liem koje je svjetlucalo pod sjajnim zracima sunca tog oktobarskog dana, kada su vjernici u dolazak zapoeli ono za ta su vjerovali da je bio njihov zadnji dan na Zemlji. Ali dan koji je poeo sa tako divnim oekivanjem pretvorio se u jedno gorko razoarenje, kada su se ovi prvi vjernici morali suoiti sa sivom hladnoom jo jedne otre zime u Novoj Engleskoj. Hrist nije doao i oni su morali da pretrpe svijet koji im se ismijavao. Nakon velikog razoarenja, veina milerita se prikljuila mladoj Hrianskoj crkvi adventa, koja je brojala nekih pedeset hiljada u vrijeme svog organizovanja 1849. 50 Meutim, jo jedna grupa je odbila da vjeruje da su Milerovi datumi bili pogreni ili da je ovaj metod raunanja vremena proroanstva u Danilu 8:14 bio pogrean. Ovi prvi vjernici proveli su godine izmeu 1844. i 1850. na raznim biblijskim sastancima, naporno pokuavajui da smisle sistem jasne biblijske istine. Za razliku od onih pedeset hiljada koji su postali adventisti prvog dana, ova, gotovo, neprimjetna grupa je 1849. brojala manje od tri stotine, najmanja od svih grupa koje su proizale iz Mileritskog pokreta. To je grupa koja je, na kraju, postala Hrianska adventistika crkva. Kada su otkrili jasnu liniju biblijske istine, vjernici su konano poeli da shvataju da se ova velika poruka biblijske istine mora podijeliti sa svijetom. Od ovog skromnog poetka poeli su da sa drugima dijele srce svoje poruke. Hrist u nebeskoj
To je bilo ono to rana adventistika literatura naziva adventistima prvog dana. 43
50

svetinji i Hrist u suboti. Danas njihovi nasljednici broje vie od deset miliona. Kako se to dogodilo? Iskljuivo zbog toga to su prvi adventistiki pioniri shvatili da njihova crkva treba da bude crkva motivisana misijom. Samo na ovaj nain e zadobiti svijet za slavne istine koje su oni otkrili u Bojoj Rijei. Kao rezultat, itava njihova organizacija je bila osmiljena da pomogne crkvi u misiji. Sve to je crkva radila bilo je centrirano oko ispunjenja misije za koju su smatrali da ih je Bog pozvao da je ispune. Kako je crkva starila, sticala je sklonost da iz vida gubi viziju koja ju je pokretala u njenim prvim danima. Druge stvari zauzele su mjesto onima koje trebaju biti glavni prioriteti crkve. Ove stvari su dobre i mnogo puta one su sredstvo za ispunjavanje misije crkve, ali one ponekad slue same sebi, imajui kao krajnji rezultat to da se crkva vie ne bavi prioritetima u svojoj misiji. Crkve prolaze kroz ivotni ciklus, slino kao ljudi. Crkva, na primjer, ima normalan ivotni ciklus od ezdeset do sedamdeset godina, iako neke, kao i ljudi, postaju stogodinjaci. Veina crkava, u stvari, prestaje da raste prije nego to napune petnaest godina, dre taj nivo dvadeset do trideset godina, a onda ulaze u period sporog pada. Nakon to na odreenom nivou provede nekoliko godina, crkva je, zapravo, u silasku u svom ivotnom ciklusu. Prva faza ovog silaska je nostalgija, kada crkva poinje da se sjea svoje prolosti. Tokom ove faze pojedinci e se prisjetiti dobrih starih dana kada je pastor Dons bio tu. Od nostalgije, crkva kree ka periodu preispitivanja, kada se ljudi poinju pitati zato stvari nisu onakve kakve su ranije bile. Sa tog mjesta crkva se kree ka polarizaciji, gdje se stvaraju zaraene strane, i konano, crkva unitava samu sebe, kada nastupa smrt. Zastraujua misao je da adventistika crkva u Sjevernoj Americi ima sve vie osobina silaska u ivotnom ciklusu. Ali adventistika crkva ne smije unititi sebe. Bog za ovu crkvu ima vie planove nego to je to. Dr Robert D. Dejl, u svojoj knjizi Ponovo sanjati, ukazuje na to da se crkva u silasku, u svom
44

ivotnom ciklusu, mora vratiti nazad i ponovo stvoriti svoje snove. 51 Ponovno stvaranje snova je jedini izlaz iz samounitenja koje e uslijediti ako nastavimo da silazimo u toku svog ivotnog ciklusa, kao denominacija. Dr Robert Logan, savjetnik za osnivanje crkava, koji je govorio na prve dvije sjednice konferencije o osnivanju crkava pod imenom Sjemena, pojasnio je adventistima da rjeenje za na problem lei u naoj istoriji. On je rekao skuptini da mi trebamo da se vratimo naim korjenima i otkrijemo ta nas je to u poetku uinilo monim Bojim pokretom. U istoriji naih prvih dana nai emo rjeenje za apatini ivot veine adventistikih crkava na poetku dvadeset prvog vijeka. U ovom poglavlju elimo da ponovo prouimo one prve adventiste koji su otkrili istinu o svetinji i suboti i otkrijemo kako su oni organizovali svoju crkvu za izvravanje misije koju im je Bog dao. Na osnovu tog shvatanja, biemo u stanju da formuliemo plan koji e nas osposobiti da ponovo razvijemo crkvu motivisanu misijom. Organizacija prvih adventista Organizacija je bila neto ega se plaila veina prvih adventista. Nakon to su izbaeni iz svojih crkava, veina njih se protivila da se odmah organizuju u crkvu. Meutim, pod vostvom Dejmsa i Elen Vajt i zbog potrebe da crkva ima svoju imovinu, nerado su se organizovali 1863. Radei tako, pokuali su da slijede savjet Novog zavjeta i da stvore crkvu koja je organizovana na radikalno drugaiji nain nego ostale denominacije. Njihov nain je bio da to bude crkva motivisana misijom. Zato je struktura trebala da podupire misiju. Organizacija nije trebala da kontrolie (to je bilo ono ega su se plaili). Organizacija je trebala da olaka ostvarenje misije. Misija je bila
51

Dale, To Dream Again, 16-18. 45

primarna. Vrijeme, talenat i novac bili su tu samo da pomognu da napreduje misija crkve. D. N. Louborou, istoriar u ranom adventizmu, navodi dokument za koji on tvrdi da je bio koriten za organizovanje Generalne konferencije. 52 U tom dokumentu prve adventistike voe su eljele da stvore misionsku organizaciju. Oni tvrde da Sveto pismo priznaje samo dvije vrste crkvenih slubenika: one koje je Bog pozvao apostoli i evangelisti, i one koje je crkva odredila starjeine, akoni i pastori. Prve dvije slube oni su smatrali svetenikim slubama; za zadnje tri tvrdili su da su lokalne i vjernike slube. 53 Crkve su slale svoj desetak oblastima da potpomognu svetenstvo koje je podizalo nove crkve, a ne da potpomognu lokalne pastore. Po njima, lokalnim crkvama nije trebao pastor. Umjesto toga, sav desetak je mogao biti na raspolaganju za pomaganje pokreta za osnivanje crkava, kako su oni sebe vidjeli. Nijedna crkva nije burno zahtijevala svoj dio desetka. Poto su svi vjernici stalno razmiljali o misiji, bili su voljni da se brinu za sebe da bi vie ljudi moglo uti poruku. Evangelizam i osnivanje crkava bili su glavni prioritet rane adventistike crkve. Sistem koji smo mi naslijedili, koji obuhvata i davanje desetka oblasti, potie iz vremena kada je taj sistem potpomagao pokret za osnivanje crkava. Danas desetak potpomae lokalne pastore koji se brinu za lokalne crkve, neto to bi bilo anatema za ove prve adventistike pionire sa njihovim shvatanjem misije crkve. Ovaj misionski mentalitet nije nigdje oigledniji kao u ulogi datoj svetenstvu tokom prvih ezdeset godina adventistike istorije. ak je i zapoljavanje prvog svetenstva u mladoj adventistikoj crkvi proizilo iz potrebe za misijom radije nego iz potrebe za brigom o crkvi. Louborou ponovo opisuje razlog potrebe za propovjednicima: U ljeto 1854. adventisti sedmog dana su prvi poeli da koriste velike atore u kojima su se
52 53

Loughborough, The Church: Its Organization, 127. Isto

46

trebali odravati sastanci. Bila je rijetka stvar onih dana vidjeti da se atori koriste u ovakvu svrhu; zato su gomile ljudi dolazile na sastanake u atoru. Ovo poveano interesovanje za poruku stvorilo je potrebu za propovjednicima, koji bi mogli posvetiti cijelo svoje vrijeme evaneoskom radu. Oni ovo ne bi mogli raditi bez nekih novanih sredstava uz svoj vlastiti rad. 54 Tako je, tokom prvih pedeset do ezdeset godina svoje istorije, adventistika crkva postojala bez nastanjenih pastora u crkvama. ak je i najvea denominacijska crkva, u Batl Kriku, funkcionisala bez plaenog pastora. Dejms Vajt jeste sluio kao pastor nekoliko godina, ali je, istovremeno, bio i predsjednik Generalne konferencije, glavni za izdavatvo i zaduen za zdravstvo. Njegov pastorski rad bio je njegov doprinos lokalnoj ckrvi gdje je pripadao. Drugim rijeima, on je sluio kao lokalni starjeina zaduen za brigu o crkvi. Rezultat ovog posveenja misiji je oigledan u fantastinom rastu adventizma u devetnaestom vijeku. Poto je ovo bila glavna aktivnost veine adventistikih pastora, crkve su se osnivale u zapanjujuem broju. Na primjer, 70-ih godina devetnaestog vijeka se svake godine na svaka dva rukopoloena svetenika osnivala nova crkva. Ovo je ostalo na istom nivou tokom svih deset godina te dekade. 80-ih godina devetnaestog vijeka vijeka nova crkva se osnivala na svakih pet ili est rukopoloenih svetenika, a 90-ih je svake godine bila osnivana jedna nova crkva na svaka etiri rukopoloena svetenika. Danas, u prvoj polovici 90-tih godina dvadesetog vijeka, treba vie od sto dvadeset pastora da svake godine osnuju novu crkvu u Sjevernoj Americi. Da savremeni adventistiki pastori osnivaju crkve u istom broju kao njihovi preci, Sjeverna Amerika bi danas osnivala 1.822 crkve godinje brzinom kao 70-ih godina devetnaestog
54

Isto, 103. 47

vijeka; ili 629 crkava godinje brzinom kao 80-ih godina devetnaestog vijeka; ili 768 crkava godinje brzinom kao 90-ih godina devetnaestog vijeka. Umjesto toga, u prvoj polovini 90-ih godina dvadesetog vijeka, sjevernoameriki adventisti imaju samo 25-30 novih crkava. Meutim, od poetka konferencije pod nazivom Sjemena broj se poveava na oko 12,5 crkava mjeseno ili 150 godinje, dok se pribliavamo kraju ove dekade. 55 Razlika izmeu tog i sadanjeg vremena je organizacija misije i pokret za osnivanje crkava. Sreom, sjevernoamerika crkva poinje ponovo da biva pokretom za osnivanje crkava, ali pred nama je, jo uvijek, dug put. Bez svetenika naseljenih u jednom mjestu, a sa putujuim pastorima koji su neprekidno osnivali nove crkve, prvi adventisti su veinu svojih resursa namijenili za dosezanje do etve. Oni su bili misionska organizacija, a misionske organizacije su uvijek ukljuene u misiju. Oni nisu poznavali nijedan drugi nain da osnuju crkvu. Kao rezultat toga, kroz cijeli devetnaesti vijek adventizam nije imao naseljene pastore, ve se fokusirao samo na osnivanje novih crkava. Pioniri su tvrdili da je to bio razlog njihovog naglog rasta tokom tog vremena: ADVENTISTI SEDMOG DANA Neke injenice i karakteristike prikupljene od propovjednik Stara Kako su narasli za etrdeset godina i ta vjeruju Kojim sredstvima prenosite svoje djelovanje tako brzo? Pa, kao prvo, odgovorio je starjeina, mi nemamo naseljene pastore. Nae crkve uimo da se brinu o sebi, dok skoro svi nai pastori rade kao evanelisti na novim poljima. Zimi idu po crkvama, dvoranama ili kolama i ohrabruju vjernike. Ljeti koristimo atore, podiui ih u
Ove cifre se zasnivaju na istraivanjima oblasti zbog pripreme za Sjeme u julu 1998. 48
55

gradovima i selima, gdje uimo ljude ovim doktrinama. 56 Baptisti sedmog dana su se sloili da je ovaj pokretni model osnivanja crkava bio razlog zbog ega je rast adventista premaio njihov rast na kraju tog vijeka. Svi svetenici Hrianske adventistike crkve su misionari a ne naseljeni pastori i zauzeti su propovijedanjem, pouavanjem i organizovanjem crkva irom svijeta. 57 Prvi adventisti su zaista sebe smatrali crkvom u misiji. Ono to je za crkvu konstantno bilo vano bili su evangelizam i osnivanje crkava. Svake godine svetenstvo iz dravne oblasti bi se sakupilo da ispita pozive za poetak novog rada. Nakon toga, svetenici bi se povukli u sobu da se mole, pozivajui Boga da vodi njihove odluke po pitanju toga gdje trebaju ii da osnivaju crkve te godine. Nakon to bi zavrili molitvu, vratili bi se u prostoriju i objavili u koje mjesto smatraju da ih Bog poziva. Nova crkva bi, neminovno, bila roena sljedee godine na toj lokaciji. A. G. Danijels je jo uvijek, ak i 1912., upozoravao crkvu da, ako odustane od ovog modela slube, crkva e umrijeti. Mi nismo naselili nae svetenike po crkvama kao pastore u nekoj veoj mjeri. U nekim veim crkvama izabrali smo pastore, ali, po pravilu, ostali smo u pripravnosti za slubu na polju, evaneoski rad, a naa braa i sestre su pripravni da vode svoje crkvene slube i da dalje nastavljaju svoj crkveni rad bez naseljenih pastora. A ja se nadam da ovo nikada nee prestati da bude pravilo slube u ovoj denominaciji; jer kada prestanemo
56

Razgovor sa G. B. Starom, objavljen u Vabau, Indijana, Plain Dealer, 1. oktobra, 1886., 5. 57 Seventh-day Baptist Sabbath Recorder, 28. decembra 1908. objavljeno u Review and Herald od 14. januara 1909. 49

raditi na tome da idemo naprijed i ponemo da naseljavamo nae crkve, da ostajemo sa njima i da umjesto njih mislimo i molimo se i radimo ono to treba da se uradi, tada e nae crkve poeti da slabe i da gube svoj ivot i duh i postae paralizovane i fosilizovane, a na posao e biti zaustavljen. 58 Oigledno, ovaj misionski nain razmiljanja nije bio samo prolazni hir. To nije bila samo organizaciona struktura podignuta zbog toga to su crkve bile male i malobrojne, ve je to bila struktura stvorena da slui crkvi u misiji, crkvi koja je sebe gledala, prije svega, kao pokret za osnivanje crkava. Elen Vajt je, takoe, dala svoje glasno odobravanje ovom modelu slube. U stvari, njen uticaj je bio toliko jak u tom pravcu da, dok je god ona bila iva, a A. G. Danijels predsjednik Generalne konferencije, ovaj model uloge pastora je ostao nedirnut. Meutim, do 1920. Danijelsov mandat je bio zavren, a glas Elen Vajt se nije uo. Protest protiv odustajanja od ovog modela slube je izgubio svoja dva glavna pobornika. Tokom prvih dvadeset godina dvadesetog vijeka, vapili su da imaju pastore zaduene za crkve, ali Elen Vajt i Danijels su odluno bili protiv toga. Nakon njihove smrti nita ije moglo zaustaviti bujicu. Pastori su brzo rasporeeni po crkvama irom Sjeverne Amerike. Rezultat toga je bio nagli pad u osnivanju crkava i usporavanje evaneoskog napretka crkve. Elen Vajt i naseljeni pastori Sa vapajem vjernika za pastorima, koji je odjekivao irom Sjeverne Amerike, Elen Vajt nije mogla utjeti. Ona je jasno prihvatila pokretni model i nagovarala je crkvu da ne odustane od njega. Elen Vajt je u potpunosti shvatila da adventistika crkva treba biti pokret za osnivanje crkava:
58

A. G. Daniells, Ministerial Institute Address, Los Angeles, California, mart 1912.

50

Kada se crkve osnuju, pred njih treba izloiti da ak i meu njima treba izabrati ljude da nose istinu drugima i stvaraju nove crkve; zato svi oni trebaju raditi i do krajnjih granica njegovati talente koje im je Bog dao i vjebati svoje umove da se ukljue u slubu svome Gospodaru. 59 Ne oslanjajte se na pastore po pitanju toga da rade sav posao u vaoj crkvi i okolini. Pastori moraju traiti izgubljene ovce, a vi im morate pomoi; i dok su pastori pozvani da rade u drugim dijelovima vinograda, Boji narod mora imati svjetlost u sebi, govorei jedni drugima kroz psalme i himne i duhovne pjesme, pjevajui sa milou u svojim srcima i stvarajui melodiju za Gospoda. Iako trebate veoma potovati pastore zbog njihovog rada, ne smijete se uzdati u njih kao u svoje spasitelje, ve izgraujte sebe u najsvetijoj vjeri. Kada se okupite u Bojem domu, priajte svoja iskustva i postajaete jai. Dok govorite na sastanku, stiete obrazovanje koje e vas osposobiti da radite za druge. 60 Stav Elen Vajt je jasan. Svetenici su osnivai crkava, koji trae izgubljene ovce dok ostavljaju stado sigurnim u toru da se brine samo o sebi. Elen Vajt nije mogla ni zamisliti potrebu da se pastor brine o crkvi. Uraditi tako, znailo je priznati da crkva nije u potpunosti uradila svoj posao stvaranja uenika od novoobraenika. Prema njoj, svaka crkva koja mora da zavisi od propovjednika nije jo u potpunosti obraena. S druge strane, rana adventistika zajednica brinula se o sebi kao to su radili njeni prethodnici u prvom vijeku, vodei svoja bogosluenja bez pomoi svetenika. Umjesto propovijedi, oni su dijelili svoja

Ellen G. White, Christian Service (Takoma Park, Washington, DC: General Conference of Seventh-Day Adventists, 1947.) 61. 60 Ellen G. White, Review and Herald, 7. maj 1889. 51

59

iskustva. Prianje o neijem hrianskom ivotu ima dublji uticaj na hrianski rast nego to propovijed ikada moe imati. U navedenom citatu ukazano je na jo jedan faktor. Prianje o svojim iskustvima svake sedmice u crkvi pripremalo je vjernike da priaju o svojim iskustvima kao svjedoci van crkve. Poto je sedmino bogosluenje za veinu adventista na poetku dvadesetog vijeka jedna od pasivnih stvari u crkvi, ne treba da iznenauje to to je veina adventista pasivna u svom svjedoenju van crkve. U stvari, ovaj propust da se prianje o neijoj vjeri uini redovnim dijelom bogosluenja moe biti jedan od glavnih razloga opteg manjka svjedoenja kod veine adventista u Sjevernoj Americi. 61 To je razlog zato je Elen Vajt govorila da adventisti ne trebaju oekivati propovijed svake sedmice: esto mi je pokazivano da treba biti manje propovijedi pastor, koji su, uglavnom, djelovali kao pastori lokalnih crkava, i da se trebaju uloiti vei lini napori. Ne treba navoditi na narod da misli da trebaju sluati propovijed svake subote. Mnogi koji esto sluaju propovijedi, ak iako se istina jasno propovijeda, naue vrlo malo. esto bi bilo mnogo korisnije da su subotnji sastanci nalik na prouavanje Biblije po razredima. 62 Kako su, tokom prve dvije dekade dvadesetog vijeka, sve vie bili traeni pastori naseljeni u jednom mjestu, Elen Vajt je sve vie podravala oblik osnivanja crkava koji je vodio adventistiku crkvu tokom vie od pedeset godina: Ne treba traiti da imamo naseljene pastore po naim crkvama, ve neka ivotodavna sila istine pokrene pojedinane vjernike da djeluju, vodei ih da sa zainteresovanou rade na obavljanju
Za diskusiju o bogosluenju prvih adventista, vidjeti autorovu knjigu The Revolutionized Church of the 21st Century (Fallbrook, Calif.: Hart Research Center, 1997.). 62 Ellen G. White, Loma Linda Messages, 179., 180. 52
61

efikasnog misionarskog rada u svakom mjestu. Kao ruka Boja, crkva treba da se obrazuje i obui da obavlja efektnu slubu. Njeni vjernici trebaju biti Boji predani hrianski radnici. 63 Nije mogla vie pojednostaviti svoj stav od ovoga. Ne samo da adventistika crkva ne treba da ima naseljene pastore, ve ne treba ak ni da se postavlja pitanje potranje za njima. Elen Vajt je jasno shvatila da je organizacija koju su oni stvorili trebala biti fokusirana na misiju i ona nije namjeravala da ne radi nita kada je misija unitena. Adventistika crkva nije stvorena da imitira druge protestantske denominacije; ona je bila jedinstvena. Ona je trebala zauvijek da bude crkva u misiji, aljui svijetu poruku o zadnjem upozorenju. Ona je trebala da neprestano dolazi do ljudi, dodajui nove teritorije dok ne proguta itav svijet. Zato je adventistika crkva trebala da bude organizovana drugaije od ostalih denominacija. Ona je trebala biti organizovana da podupire pokret za osnivanje crkava i trebala je biti misionska organizacija, a ne organizacija koja je dadilja postojeim adventistima, koji bi trebali imati duhovnu zrelost da bi samostalno postojali bez naseljenog pastora zaduenog za njih. Bog trai pastore i uitelje i evaneliste. Njegove sluge trebaju objavljivati vijest jevanelja od vrata do vrata. Poznavanje trenutne istine ne slui da one koji su je prihvatili vodi da se nasele i koloniziraju; ona slui da ih vodi u nova mjesta. 64 Neki mogu smatrati da je naa denominacija sazrela od ovih prvih dana, da su, zbog toga to danas imamo velike crkve, potrebni pastori zadueni za njih; nae vrijeme je drugaije. Meutim, postojale su velike crkve na poetku adventizma, kao to je Batl Krik, i ta crkva crkva je dobila neke od najeih

Ellen G. White, The Work in Greater New York, Atlantic Union Gleaner, 8. januar 1902. 64 Ellen G. White, Review and Herald, 27. oktobar 1910. 53

63

osuda iz pera Elen Vajt zbog svoje ovisnosti o radnicima koji su ivjeli u Batl Kriku, umjesto da bude iva. Meutim, razlog to je Elen Vajt insistirala na ovom modelu uloge pastora je dvostruki. Ve smo zapazili njen logiki princip osnivanja crkava i njenu posveenost misiji adventistike crkve. Ona je imala vrsto miljenje da su crkve sa pastorima slabe i beivotne i da bi crkve bile duhovno zdravije da nemaju naseljenog pastora. Ona se plaila da e naseljeni pastori stvoriti slabe hriane. Zaboravljajui da se snaga za odupiranje zlu najbolje dobija agresivnom slubom, oni su poeli misliti da nemaju posla tako vanog kao to je zatita crkve u Jerusalimu od napada neprijatelja. Umjesto da obrazuju novoobraenike da nose jevanelje onima koji ga nisu uli, oni su bili u opasnosti da krenu pravcem koji e sve voditi u tom pravcu da budu zadovoljni onim to je uraeno. Da bi rasuo svoje predstavnike po stranim zemljama, gdje mogu raditi za druge, Bog je dozvolio da na njih doe progonstvo. Odvedeni iz Jerusalima, vjernici su ili svugdje, propovijedajui rije. Oni koji e ii da osvajaju moraju izai iz sebe i jedina stvar koja e uraditi ovaj veliki posao je da postanu jako zainteresovani za spasenje drugih. 65 Iz njenog pera se jasno vidi da kada crkve rade na etvi, one duhovno rastu, ali kada se crkve fokusiraju na svoje line potrebe i probleme, one slabe i propadaju. Ovu optu filosofiju Elen Vajt je objasnila na sljedei nain: Bog svojim propovjednicima nije dao posao dovoenja crkve u red. Oigledno, im se ovaj posao uradi, mora se uraditi ponovo. Vjernici o
Ellen G. White, Acts of the Apostles (Mountain View, Calif.: Pacific Press, 1911.), 105.; isto, Fundamentals of Christian Education, 267. 54
65

kojima se ovako brinu i trude postaju religiozni slabii. Da je devet desetina truda, koji se uloen za one koji poznaju istinu, uloeno u one koji nikada nisu uli istinu, koliko bi vei bio napredak! Ponekad propovjednici ovo previe rade; oni ele da uzmu kompletan posao u svoje ruke. To ih iscrpljuje i spreava da rastu; oni, ipak, nastavljaju da to vrsto dre. Izgleda da misle da samo oni trebaju raditi u Bojem djelu, dok lanovi crkve stoje nepokretni. Ovo uopte nije Boja zapovijest. Najvea pomo koja se moe dati naem narodu je nauiti ih da rade za Boga i da zavise od njega, a ne od propovjednika. Sve dok lanovi crkve ne ine nikakav napor da drugima prue pomo koja je njima dana, rezultat e biti velika duhovna iznemoglost. 66 Po miljenju Elen Vajt, zavisnost od pastora stvara slabe crkve i nezrele lanove crkava. Ovakvo miljenje o zavisnosti od pastora odralo se neko vrijeme nakon to je crkva odbacila svoje shvatanje da je uloga pastora da se fokusira na misiju. H. M. S. Riards stariji, podsjeajui na ovo ranije vrijeme, izjavio je da kada je on poinjao rad u crkvenoj slubi, na crkve koje su trebale pastora gledalo se kao na propadajue crkve. Da li propadajue crkve trebaju pastora? Kako to udno zvui u naim uima danas, kada smo postali toliko naviknuti da u mnogim naim crkvama imamo pastore koji rade sve. Kada su pastori unajmljivani da se brinu o crkvi, i duhovnost i evangelizam su opadali, a osnivanje crkava je zauzimalo zadnje mjesto. Imati pastore zaduene za crkve ne funkcionie u Hrianskoj adventistikoj crkvi. Ovaj model uloge pastora treba
Ellen G. White, Testimonies, vol. 7, 18.; isto, Evangelism, 113.; isto, Testimonies, vol. 7, 19; isto, 18., 19. 55
66

biti zapisan u knjigu istorije kao neuspjean poduhvat. Trebamo pronai novu paradigmu. U stvari, imati pastora kao pastira nad stadom je model slube koji je star hiljadu esto godina. Sjeme za ovo je posijano tokom drugog vijeka, a u potpunosti je primijenjeno u etvrtom. Nakon Konstantinovog obraenja, itavo Rimsko carstvo je postalo hriansko. Vie nije postojala potreba za obraenjem svetenstva i vjernika, jer su svi u carstvu bili hriani. Evangelizam je postao dunost profesionalnih vojnika, koji su odlazili u daleke zemlje i osvajali nova podruja za carstvo, inei tako ove zemlje hrianskim. Posao svetenika je promijenjen u brigu o postojeim vjernicima, koji su sada bili grupisani u parohije. Nestalo je misionsko shvatanje crkve. Rezultat je bio Srednji vijek. 67 Meutim, danas vie ne ivimo u Srednjem vijeku, gdje je itav svijet hrianski. Mi ivimo u svijetu koji oajniki treba obraenje. Ako ni zbog ega drugog, trebamo se vratiti misionskom shvatanju crkve i odbaciti ono to je postalo katoliki model uloge svetenstva u Srednjem vijeku. Ponovo, briga Elen Vajt bila je u pogledu toga da crkva od ljudi naini prave uenike. Ona je smatrala da je potreba da se pastor brine o zajednici dokaz da ljudi nisu postali uenici i da, zato, crkva treba da se ponovo obrati. Crkve umiru i ele da im pastor propovijeda. Njih bi trebalo nauiti da donose desetak pred Gospoda, da bi ih On mogao osnaiti i blagosloviti: trebalo bi ih organizovati da rade da bi dah Boji mogao ui u njih. Trebalo bi ih nauiti da, ako ne mogu biti samostalni, bez

Vidjeti Loren B. Mead, The Once and Future Church (New York: The Alban Institute, 1994.) radi diskusije o istorijskom razvoju modela u Srednjem vijeku. Takoe vidjeti djelo ovog autora: An Understanding of Clergy Role Based on Biblical and Adventist Historical Roots (Berrien Springs, Mich.: NADEI, 1994.) 56

67

propovjednika, moraju se ponovo obratiti i krstiti. Oni trebaju ponovo da se rode. 68 Elen Vajt nije mogla biti jasnija. Ovo nije bio prolazni hir. Sam ivot crkve bio je u pitanju. Crkve koje nisu mogle postojati bez pastora propadale su sa njima je trebalo raditi kao sa novoobraenima i poduavati ih radi samostalnosti da bi mogle stajati na svojim nogama bez pastora. Naseljeni pastori poetkom dvadesetog vijeka Iako je Elen Vajt jasno preporuivala da je Boji prvobitni plan za adventistiku crkvu bio da ne bude naseljenih pastora, crkva je poela da naseljava pastore u vee crkve tokom prvih dvadeset godina dvadesetog vijeka. Ona je nastavljala da ukazuje na ideal, ali je i predlagala da bi pastori, kada se nasele po crkvama, trebali evangelizirati i obuavati, ali ne raditi posao koji bi vjernici trebali raditi. Mnogo njenih savjeta koji su se odnosili na pastora kao onog koji obuava poticali su iz ovog perioda. Ali, istovremeno, ona je vrsto zagovarala stav da svrha pastora nije da nadgledaju crkve koje poznaju istinu, ve da trae izgubljenu ovcu. Neki pastori su reagovali protiv snanog poziva Elen Vajt izjavljujui da, iako su smjeteni po crkvama, oni ih ne nadgledaju. Jedan koji je svoju reakciju pokazao na sjednici Generalne konferencije 1901. bio je D. O. Korlis, pastor crkve u San Francisku: ovjek moe nadgledati i, jednostavno, propovijedati crkvi sve dok ona u potpunosti zavisi od njegovog propovijedanja; ali naa crkva to ne radi. Naa crkva je u poslu. Mi pokuavamo svakog vjernika crkve pokrenuti na rad. Ali pastor, dok razgovara sa raznim lanovima crkve, eli da napravi razliku izmeu njih, kako bi znao

68

Ellen G. White, Evangelism, 381. 57

za ta je ta osoba sposobna. Vjerujemo da ovo moemo uraditi. 69 Zatim je opisivao ta radi njegova crkva. Oni su odravali bogosluenja prve i tree subote svakog mjeseca u Simenovom domu. Uz to, imali su posjete zatvoru tree nedjelje svakog mjeseca. Razgovor o zdravlju vodio se svakog etvrtka navee. Vjernici su dolazili u kontakt sa siromanima u tom gradu, govorei im o zdravom nainu ivota i dijelei im hranu i odjeu. Povremeno su mogli da priaju sa njima o Isusu. Grupe vjernika su posjeivale bolesne i stare. Vjernici su svakog mjeseca prodavali preko dvjesto pedeset komada magazina Znaci i ak su obavljali misiju za Japance i Kineze u gradu. Odmah se moe vidjeti da crkva nije zavisila od pastora. Svi ovi odbori daju izvjetaje na redovnim sedminim sastancima radnika. Ja nemam mnogo ta da radim u ovim planovima rada, osim da se dogovaram sa onima koji su ukljueni u njihovo ostvarivanje. Ovo se ini zaista neophodnim tamo gdje ima mnogo ljudi ukljuenih u posao, da bi se sauvao sklad i jedinstvo plana. 70 Zatim je izvjestio o tome da svakog mjeseca imaju krtenja, ali da nije on zasluan za to, jer sve to je on uradio bilo je olakavanje rada vjernicima. Oni su uradili sav posao. Mora se priznati da ovo nije stajanje nad glavom vjernicima. Ipak, ovo je za Elen Vajt druga stvar po redu koju bi izabrala, a ne ideal. Ali ak i ovo ima neodreenu slinost sa dananjom crkvom. ta trebamo uraditi? Moemo li napraviti kopiju adventistikog modela osnivanja crkava iz devetnaestog vijeka na poetku dvadeset prvog vijeka? Oigledno ne. Uraditi to bila bi jedna tuna greka. Vremena su
69 70

GC Bulletin, 21. april 1901., posebno izdanje br. 16, 27. GC Bulletin, 21. april 1901.

58

drugaija. Meutim, moramo biti voljni da izvuemo principe iz modela rane adventistike crkve i potruditi se da primijenimo te principe na nain na koji vodimo crkvu danas. Koji su to principi? Osnovni princip je imati misionski fokusiranu organizaciju. Kakva god da je struktura lokalne crkve, ona mora biti fokusirana na misiju. Drugo, crkve ne smiju zavisiti od pastora. Briga o postojeoj zajednici ne treba zaokupiti vei dio pastorovog vremena. Tree, ljudi moraju postati uenici i biti obueni da bi mogli biti samostalni. To je, jednostavno, pitanje zdravlja crkve. Crkve koje ovise od toga da pastor radi sav njihov posao umjesto njih nisu zdrave. Svaki model osnivanja crkava treba da je utemeljen na ovim principima. Ovaj autor predlae etiri mogua modela koja mogu biti u skladu sa gore navedenim principima. To ne znai da postoje samo etiri naina da se to uradi. Mogui su i drugi modeli, ali etiri koja su ispod objanjena mogu posluiti za poetak Prvi model: tradicionalna crkva Mnogi izjavljuju da je tradicionalna crkva zastarjela, ali ona se pokazala kao prilino elastina i vjerovatno e postojati jo neko vrijeme. Pod tradicionalnom crkvom podrazumijeva se crkva kojom upravlja pastor koji je tu naseljen. Meutim, iako e osnovni oblik ostati netaknut, na ovom modelu e biti potrebno uraditi neke vee izmjene da bi uspjeno ispunio Hristovu misiju u dvadeset prvom vijeku. Najvea izmjena e biti potrebna u ulozi pastora. Tradicionalno, veina adventistikih crkava vidi svog pastora kao glavnog staratelja crkve. Umjesto toga, uloga se treba izmijeniti tako da pastorov glavni fokus bude na obuavanju svetaca za slubu. Umjesto da obavlja slubu, pastorova glavna uloga e biti da pomae vjernicima u slubi. Ovo bi bilo u skladu
59

sa opisom posla u Efescima 4:11, 12. 71 U ovom kontekstu, funkcija pastora bila bi veoma slina onoj kao kod adventistikog pastora D. O. Korlisa iz San Franciska na poetku dvadesetog vijeka. Radije nego da stoji nad glavom crkvama, pastor bi olakavao i koordinirao slubu vjernika u crkvi. Ovaj model je potreban zbog oekivanja nekih ljudi da crkva treba imati pastora. Mnoge crkve u adventizmu ne mogu postojati bez ovog modela crkve. ak i kada crkve vide vrijednost paradigme ranog adventizma, teko im je da se promijene. Ove promjene im omoguavaju da budu u skladu sa principima koje objavljuju Sveto pismo i Elen Vajt. Zbog irih oekivanja svijeta, adventizam e trebati nastaviti da funkcionie sa ove dvije vrste crkava da bi privukao ljude koji imaju ova oekivanja. Mnoge nove crkve e, takoe, trebati da se osnuju po ovom modelu. Tokom druge polovine dvadesetog vijeka, meu mnogima je bio popularan model osnivanja crkava koji je osjetljiv na tragaoce za istinom. Takav tip crkve bio bi jedan primjer crkve osnovane po ovom modelu. Svaka zajednica koja smatra da pastor ima visoku poziciju, kao to je afro-amerika zajednica, trebae nastaviti osnivanje crkava po ovom modelu da bi dosegla svoje ciljne grupe. Postojee crkve trebae biti poduene, a zatim e trebati prei na ovo novo shvatanje uloge pastora. Ni na jednom drugom podruju to nee biti tee kao na podruju pastoralne brige. Veina kongregacija se navikla da se o njima brine pastor. Za neke moe biti teko da se o njima brinu vjernici. Mudar pastor koji eli da pree na ovaj model polako e pomijerati crkvu kao ovom cilju. Radije nego da prestane sa brigom, pastor e inteligentno raditi tako to e govoriti vjernicima o poveanju brige i brizi vjernika koja je od pomoi, dok e, istovremeno,
Za diskusiju o ovoj ulozi koja je navedena u Efescima 4, vidjeti autorovu knjigu Revolution in the Church (Fallbrook, Calif.: Hart Research Center, 1993.). Glavna poglavlja su ona o ulozi vjernika i o radu pastora. 60
71

nastaviti redovnu pastoralnu brigu. Kako se crkva navikava na ovaj novi nivo bolje brige, pastor moe polako oslobodi tekog tereta pastoralne prige i osloboditi svoje vrijeme za evangelizam. ak e i novoosnovanim crkvama biti potrebna obuka na ovom podruju, prije nego to ova praksa u potpunosti zaivi u novoj crkvi. Jedan od naina da se povea briga vjernika jednih o drugima je da se potakne pomo vjernika dobrovoljaca koji e jednom mjeseno doi u crkvu i pozvati druge vjernike da vide kako su duhovno. Svaki uoeni potencijalni problemi mogu se prebaciti na pastora ili starjeine da preduzmu dalje korake. Ako jednom mjeseno crkva pozove sve vjernike samo da se raspita o njihovom duhovnom zdravlju, to e vjernicima pruiti daleko veu brigu nego to oekuju u okviru trenutnog programa i smanjiti kritikovanje crkve radi nepruanja jednake pastoralne brige. Ovaj model e funkcionisati, prije svega, u crkvama koje imaju oko sto pedeset ili vie posjetilaca. Mnoge ovakve crkve trebae mnotvo radnika da bi funkcionisale adekvatno, ak i po modelu nezavisnosti. Jedan od trenutnih problema adventizma je nesposobnost da se obezbijedi adekvatan personal za veoma velike crkve, posebno u velikim gradovima. Meutim, ovakav personal mora se unajmiti da obuava, radije nego da obavlja slubu. Crkve sa manje od sto pedeset posjetilaca, osim ako su novoosnovane i tek rastu, obino nee biti zdrave ako su oblikovane po ovom modelu, ve e, uglavnom, postati veoma zavisne od propovjednika. Finansijska pitanja e, takoe, odigrati ulogu u pogledu nemogunosti da se obezbijedi plata za pastora za crkve sa manje od sto pedeset posjetilaca. Ipak, finansije ne smiju da budu odluujui faktor. Naa motivacija mora da bude zdravlje crkve. Da bi ovaj model funkcionisao, crkva mora, prije svega, da stvori misionski nain razmiljanja u postojeoj zajednici ili novoosnovanoj crkvi. Ljudi nisu eljni da dobiju obuku. Ako pastor, jednostavno, objavi da e se odrati obuka, pojavie se
61

malo ljudi za to, a veina njih e biti pogreni ljudi. Umjesto toga, crkva mora, prije svega, da u crkvi stvori misionski nain razmiljanja. Kada se jednom uspostavi svjesnost o Velikom nalogu, ljudi e eznuti za obukom u elji da pomognu misiju. Ljudi nisu ba nestrpljivi da dobiju obuku samo radi same obuke; oni zaista ele da budu obueni kada vide kako e obuka osposobiti crkvu da izvri svoju misiju. Tako misionski nain razmiljanja vodi crkvu ka obuci i rezultatima i u pogledu duhovnog i u pogledu brojanog rasta crkve. Meutim, misionski nain razmiljanja se ne razvija preko noi ili samo propovijedanjem nekoliko propovijedi o misiji. U crkvi redovno trebaju biti propovijedi, seminari, prioriteti u budetu, prioriteti na sastancima odbora, oblikovanje itd. Kada ljudi vide da je misija prioritet za pastora i za vostvo koje sainjavaju vjernici, oni e postati crkva sa misionskim nainom razmiljanja. Upravo u takvoj atmosferi e obuka biti ohrabrujua i ljudi e dobrovoljno postati dio nje i postaviti kao prioritet svoje vrijeme za obuku i stvarnu slubu. Jo neto o obuci. Veina crkava koja nastoji da obuava troi suvie mnogo vremena na teoriju. U jednom kratkom vremenskom periodu pruite ljudima osnovne principe koji su im potrebni, zatim ih odmah postavite u kontekst slube. Oni e znati sve to trebaju da znaju, ali e tada shvatiti koja prava pitanja da postave na iduem asu obuke. Mnoge obuke su tako temeljite da ljudi, zapravo, postaju obeshrabreni u pokuajima slube, ali ako mogu prvo biti postavljeni u slubu, nauie mnogo bre i mnogo vie njih e biti potpuno obuenih za Boga. Drugi model: mala seoska crkva U adventistikoj crkvi, jedan od najveih izazova osnivanju crkava i evangelizmu je mnotvo malih seoskih crkava koje se bore samo da preive na poetku dvadeset prvog vijeka. Mnoge od njih su veoma male i godinama su u opadanju. U nekima od njih svake subote se nalazi manje od pet vjernika. Veina ih je
62

grupisana na podruju sa tri ili etiri druge male crkve. Nekoliko ovakvih podruja zajedno bi imalo manje od stotinu vjernika. Ipak, pastor sa punim radnim vremenom slui u sve etiri crkve. Ovakve vrste crkava zaista zavise od toga da pastor radi sve. U nekim podrujima od pastora se oekuje da propovijeda u svakoj crkvi najmanje dva puta mjeseno, a u nekim sluajevima i svake subote. ta vie, od pastora se oekuje da ima sedmini molitveni sastanak u svakoj crkvi, mjeseni sastanak odbora itd. Putovanje od jedne do druge crkve sa voenjem svih ovih aktivnosti ostavlja pastoru malo vremena da evangelizira i da radi ono to treba da prouzrokuje rast te male crkve. Zbog toga veina malih crkava ili stagnira ili opada. Takoe, u mnogim sluajevima crkve kontroliu ena ili mukarac koji vode glavnu rije. Pastor mora da radi sa njima da bi bilo ta ostvario, ali mnogo puta oni su u suprotnosti sa pastorom. Ovakva podruja rijetko obezbjeuju desetak dovoljan da pokrije trokove oblasti za platu pastora tog podruja. Kao rezultat, veinu ovih podruja sponzoriu vee crkve, to spreava oblast da im obezbijedi adekvatno finasijsko pokrie za pastora. To je, takoe, i jedan od razloga zato je oblastima tako teko obezbijediti nove budete za osnivanje crkava u glavnim centrima populacije. Zbog velikog troka plaanja personala za ove male crkve, malo je raspoloivih sredstava. ta se moe uiniti? Moda neke od ovih malih crkava treba zatvoriti, ali to nije uvijek lako ili praktino. Moramo pronai nain da se brinemo za ove male grupe bez tolikog troenja ogranienih sredstava crkve. Takoe, trebamo pronai nain da im obezbijedimo potrebnu panju da bi rasli bez zavisnosti od plaenog personala. Mala crkva je veoma dragocjeno sredstvo. Dord Barna ukazuje na to da e male crkve biti odrive u dvadeset prvom vijeku jer je Generacija X veoma orijentisana ka odnosima i eli male crkve gdje odnosi mogu biti njegovani. Mnogo malih crkava moe omoguiti crkvi da bolje slui ovoj generaciji koja
63

dolazi. Zato, ne smijemo izgubiti male crkve, ve moramo nauiti kako ih uiniti efektnijima i bez nepotrebnih trokova. Jedno od moguih rjeenja je iskoristiti aranman pastora koji zemlje treeg svijeta smatraju vrlo efektnim. Prema ovom modelu, stvorili bismo velika podruja sa petnaest do dvadeset crkava, kojima bi upravljao pastor tog podruja. Prema ovom aranmanu, pastor bi sluio vie kao predsjednik mini oblasti. On bi olakavao slubu svim malim crkvama na tom podruju, ali ne bi bio glavni izvritelj slube u svakoj crkvi, kao to je prema trenutnom aranmanu. Ova veliina podruja bi, zapravo, bila laka za pastora nego tri ili etiri crkve. U manjem podruju vjernici jo uvijek oekuju od pastora da radi sve, ali u veem podruju svako zna da bi bilo nemogue da pastor radi sve. Zato bi vjernici trebali preuzeti vie odgovornosti. U okviru ovog aranmana, oblast bi, pod upravom pastora tog podruja, trebala odrediti glavnog akona ili pastora laika u svakoj od tih crkava. Prema idealu, ovo bi bilo neplaeno radno mjesto, ali neke oblasti bi moda vie voljele da daju malu platu pastoru laiku da bi mu pomogle oko trokova putovanja. Bilo bi nuno da se ovaj pastor laik ili glavni akon odredi, radije nego da se izabere, kao to je normalno, zbog potrebe da oblast smatra tu osobu odgovornom i da bude u stanju da ih smijeni ako prestanu biti lojalni crkvi. Jedan od strahova vjernik vo je da e oblast izgubiti kontrolu i da e voa odvesti crkvu u pogrenom smjeru ili je moda ak povesti u smjeru otpadnike grupe. To su stvarne bojazni koje treba rijeiti. Odreivanje, radije nego izglasavanje, moe biti jedan nain da se problem djelimino rijei. Pastor podruja trebao bi biti u redovnom kontaktu sa ovim pastorima laicima ili starjeinama. Idealno bi bilo da se oni sastaju sa pastorima jednom mjeseno, moda nedjeljom. Tri ili etiri pastora laika/starjeine iz crkava koje su u neposrednoj blizini mogu zajedno doi radi instrukcija, obuavanja i vjebi. Ovo e omoguiti voi tog podruja da zna ta se deava u svakoj crkvi, da prui savjet gdje je potrebno i da prui bilo koju
64

potrebnu obuku. On e, takoe, trebati biti u svakodnevnom kontaktu sa ovim pastorima laicima putem elektronske pote i telefona. Crkve e od toga imati koristi, jer e im pastor laik ili starjeina pruiti vie panje nego to bi je mogle primiti od pastora podruja sa etiri crkve. Oblasti koje su pokuale sa ovakvim pristupom postavljanja pastora laika nad crkvom izvjetavaju da crkve, zapravo, napreduju u ovakvom okruenju. Neke koje su imale manje od pet lanova narasle su do dvadeset ili vie lanova, dok su u starom aranmanu godinama opadale. Ovako, od ovog aranmana crkva moe imati koristi. Ko moe biti pastor ovakvog podruja? Vjerovatno, najbolji pastori u oblasti! Pastori koji otkrivaju potencijal za voenje napredovali bi u ovakvom aranmanu. Oni bi djelovali kao predsjednici mini oblasti i nauili bi vjetine potrebne da se pomogne razvoj vostva. Pastor bi povremeno propovijedao u crkvama, ali bi, uglavnom, pastor laik imao propovijed, ako mu je nivo te sposobnosti dovoljan za to. Ako ne, crkva moe svake subote preuzeti propovijed sa Adventistike komunikacijske mree ili imati staromodni sastanak sa prianjem iskustava u skladu sa savjetom Elen Vajt da vjernici ne oekuju propovijed svake subote. 72 U ovakvom podruju pastor bi, osim redovnog obuavanja ljudi i savjetovanja sa njima, bio angaovan u osnivanju crkava. U okviru ovog modela, u ovom podruju bi se mogle neprestano osnivati nove crkve, omoguavajui da se uveliko povea broj crkava bez poveavanja plate za pastore. Na tom podruju, pastor bi povremeno vodio evangelizacije ili seminare o proroanstvima. Naravno, i vjernici bi to radili. Novac, uteen kombinovanjem podruja, mogao bi se iskoristiti na nekoliko naina. Kao prvo, oblast bi mogla obezbijediti platu za pastora, koja je potrebna velikim crkvama da adekvatno evangeliziraju na svojoj teritoriji. Meutim, bie
72

Adventist Communication Network (ACN) obezbjeuje svake sedmice propovijed preko satelita. 65

potrebno da oblasti budu paljive da dodijele ove dodatne budete, zasnovane na evangelistikim aktivnostima crkve, a ne samo na trenutnom broju vjernika. Drugo, mogao bi se obezbijediti budet za osnivanje crkava na podrujima velikih gradova, gdje su adventizmu oajniki potrebne stotine crkava. Pastori koji osnivaju crkve mogu se poslati u ova podruja da osnuju mnogo malih crkava. Tree, uteeni novac bi se mogao upotrijebiti da se stvore timovi za osnivanje crkava, radije nego za pojedinane pastore. Ovo bi dovelo crkvu u sklad sa Isusovim savjetom da rade dva po dva. Sve ovo postaje mogue kada se oslobode sredstva iz prevelikih pastorskih plata koje trenutno postoje u malim crkvama. Ovaj dio se fokusira na male seoske crkve i predlae neke alternative. Meutim, mnoge male crkve su smjetene i u urbanim podrujima, od kojih mnoge stagniraju ili opadaju tokom vie godina. Nema dovoljno ljudi (sto pedeset) da bi opravdali prisustvo pastora. Moda se sa tim postupa na isti nain kao i sa seoskom malom crkvom. Sve male gradske crkve u nekom podruju mogu se smjestiti u jedno veliko podruje, ili se dva podruja velikih gradova mogu kombinovati da ine jedno veliko podruje. Pastor tog velikog podruja bi sluio na potpuno isti nain kao pastor velikog podruja sa malim seoskim crkvama. Glavna razlika bi bila lokacija crkava. Poto se sluba u gradu razlikuje od slube na selu, bilo bi pametno da ova dva tipa velikih podruja budu odvojena i da se izaberu pastori na osnovu njihove sposobnosti da rade najbolje to mogu u urbanom okruenju ili u seoskom ambijentu. Kao i kod nihovih kolega na selu, posao pastora u gradu bio bi da savjetuje, obuava, evangelizira i osniva crkve u velegradskom podruju. Mogu postojati i druga rjeenja za problem male crkve, ali ovo bi pokrenulo diskusiju. Ako e adventistika crkva ponovo postati pokret za osnivanje crkava, ona ne moe priutiti da tako mnogo svojih sredstava vee za male crkve. Ona mora pronai nain da se brine o ovim crkvama bez troenja tolikih sredstava i otkriti naine da mala crkva raste i bude ivlja i zdravija.
66

Prijedlozi navedeni ovdje slue da pomognu da se potie ovaj napredak vraanjem malih crkava paradigmi ranog adventizma to je mogue prije. Crkve se ne mogu prisiliti da prihvate ovaj model ili e ga zamrziti. Bie im potrebno obrazovanje u pogledu savjet Elen Vajt, po pitanju rada pastora i potrebe za nezavisnou. Kada se jednom edukuju, bie im potrebna vjeba da se osposobe da funkcioniu u toj novoj paradigmi. Samo tada ih moemo premjestiti u podruja velikih crkava o kojima smo ovdje ranije govorili. Kada se u ovim crkvama razvije misionski nain razmiljanja, mnoge od njih e traiti da se prui staranje u skladu sa savjetom Elen Vajt. Drugim rijeima, ovaj pokret mora da nastane od ljudi koji su ukljueni u to, a ne da ga, pomou zakona, stvori pastor ili oblast. Oblast i drugi nivoi mogu dati podruku za crkve koje prelaze u ovu novu paradigmu; oni ih mogu poduavati, ali moraju paziti da ne donose zakone za njih. Trei model: elijska crkva Trei model crkve koji se moe uklopiti u paradigmu zvanu nezavisnost od pastora je elijska crkva. Ova nova vrsta crkve je jo uvijek u probnom periodu i samo e vrijeme rei da li e zaista postati odriv model crkve za adventiste sedmog dana. Ipak, barem u teoriji, ovaj model crkve sadri veliko obeanje za slubu nezavisno od pastora. elijska crkva je organizovana oko malih grupa. Ona je drugaija od crkve koja ima male grupe samo kao jedan od mnogih programa u crkvi. U elijskoj crkvi ne postoje drugi programi; sva sluba proizilazi iz elija. U tradicionalnoj crkvi osoba moe biti lan crkve a ne biti dio male grupe; u elijskoj crkvi, uestvovanje u eliji je vanije nego zajedniko bogosluenje, a osoba ne moe biti lan crkve ako ne uestvuje u jednoj od elija.

67

Centar cjelokupne organizacije crkve je u eliji. 73 elijska crkva nema sve slubenike koje ima tradicionalne crkve starjeine, akoni, voe za linu slubu itd. U elijskoj crkvi, voe grupe njeguju sve vrste slubi, koje proizilaze iz elija. Subotom razliite grupe u crkvi sakupljaju se radi zajednikog bogosluenja, ali to je sekundarno u odnosu na stvarni ivotu crkve, koji se ogleda u eliji. elijske crkve ulau ogromnu energiju u stvaranje zajednice. Zbog toga pastoralna briga funkcionie u elijama, poto se lanovi elije brinu jedni o drugima. elije rade i evangelizam; one neprestano trae ljude, dovode ih do toga da vjeruju i brinu se o njima unutar sigurne elijske sredine. Kao rezultat, u elijskoj crkvi se neprestano stvaraju nove elije; idealno je da svaka elija potie raanje nove elije svake godine. Kao rezultat, ova vrsta crkve, kada se jednom uspostavi, moe ostvariti ekponencijalan rast, jer crkva neprestano umnoava sebe. elijske crkve mogu rasti bilo gdje, ali svoj najvei potencijal mogu ostvariti u urbanim podrujima. Jedna od potekoa osnivanja crkava u urbanim podrujima lei u injenici da je veoma teko nai objekat i da je veoma skup da se kupi. Poto elijske crkve gledaju na vlasnitvo nad imovinom kao na neto sekundarno i poto se oni, uglavnom, sastaju u kuama vjernika, kao to su radili prvi hriani, kupovina objekta nije neophodna. Oni mogu iznajmiti objekat za subotnje bogosluenje grupe, ali uopteno, oni smatraju da je ulaganje vie miliona dolara u zgradu koja e se koristiti samo jednom sedmino nepotrebno. elijskim crkvama je zaista potreban naseljeni pastor, ali se na pastora gleda kao na mentora/trenera itave grupe. Glavni posao pastora je da vjeba voe grupe, obuava grupe, njeguje osnivanje novih elija i evangelizira. Ova uloga je u skladu sa principima o kojima je govorila Elen Vajt. Ovdje pastor djeluje
73

elija se odnosi na grupu koja nema vie od petnaest ljudi koji se redovno sastaju.

68

na slian nain kao pastor podruja sa dvadeset crkava, osim to je njegovih dvadeset elija (crkava) locirano na istom podruju. Pastor troi malo vremena na pastoralnu brigu, jer se vjernici unutar elija brinu jedni o drugima. On je ukljuen samo u teke sluajeve. Postoji nekoliko prednosti ovog modela slube. Prvo, on omoguava pastoru da upravlja velikim grupama na podruju velikog grada. Drugo, on obezbjeuje najbolju moguu pastoralnu brigu. Tree, on omoguuje pastoru da se zaista fokusira na osnivanje crkava (zapoinjanje novih elija), jer svaka zapoeta nova grupa je, u sutini, nova crkva. etvrto, on oslobaa energije crkve za izvravanje misije crkve. A konano, crkva je sagraena na savjetima Biblije i Elen Vajt o nezavisnosti. Poto je ovo tako drugaija vrsta crkve, bilo bi najbolje zapoeti ovakve crkve ni iz ega, radije nego pokuati prei iz postojee crkve u ovaj model. Postojea crkva najbolje ostvaruje prelazi u Prvi model. Osnivajui elijsku crkvu, ljudi trebaju u potpunosti utonuti u filozofiju i praksu elijske crkve. Oni trebaju itati literaturu u irokom opsegu i posjeivati treninge o osnivanju elijskih crkava; inae, mogu zapoeti crkve sa dodacima malih grupa, koji nisu prave elijske crkve. Jedna od kljunih karakteristika ovakvih vrsta crkava je razvijanje staze snanog uenitva za nove lanove elija. U ovom modelu je nuno da fokus elije bude na uenitvu. Ako oni koji zapoinju elijsku crkvu u potpunosti ne razumiju stazu uenitva, stvorie neto to oni mogu nazvati elijskim crkvama, ali to su, u stvarnosti, samo tradicionalne crkve sa malim grupama kao dodatkom. Bie potrebno da oblasti budu strpljive sa ovom crkvom koja se razvija. Uopteno, ona pokazuje veoma spor rast u prve tri godine, jer je fokusirana na razvijanje svog temelja zajednice. Meutim, nakon tri godine ove crkve, bukvalno, eksplodiraju, pod uslovom da su razvile stazu snanog uenitva koja je gore pomenuta. Takoe, bie potrebno da oblasti budu strpljive sa
69

ovim crkvama dok one razvijaju nove oblike organizacije. Na primjer, one nemaju tradicionalne slubenike. Ako oblast insistira da se elijska crkva prilagodi i izabere tradicionalne slubenike, oni e je unititi. Ako se planira da elijski pokret raste, bie potrebno da uprava dozvoli nove oblike i nove nazive za slube koje mogu funkcionisati malo drugaije a ipak biti potpuno adventistike. etvrti model: crkva kojom upravljaju vjernici etvrti model crkve koja ne zavisi od pastora je crkva kojom u potpunosti upravljaju vjernici, bez pastora. Ove crkve ak nisu dio podruja sa vie crkava. Njima se moe upravljati kao tradicionalnom crkvom ili ak elijskom crkvom. Osnovna razlika je u tome da nema pastora! U tom smislu, ova crkva funkcionie kao veina adventistikih crkava devetnaestog vijeka. One se brinu o sebi bez pastora i odravaju svoj duhovni ivot i redovna bogosluenja bez prisustva pastora. Jedan od najboljih primjera ove vrste crkve je crkva za koju su Rod i Dona Vili pomogli da se osmisli na podruju Peorije, drava Ilinois. Rod je zubar sa punim radnim vremenom koji je osnovao crkvu u svojoj zubarskoj ordinaciji. Na kraju je crkva prerasla zubarsku ordinaciju i Bog ih je vodio do kupovine prekrasne kole u kojoj su trebali odravati svoja bogosluenja. Hrianska adventistika crkva Rilend Brid je u potpunosti adventistika. Ona funkcionie kao tradicionalna crkva samo u smislu da ima razne programe i slube koje proizilaze iz crkve. Zbog toga je ona po svojoj organizaciji tradicionalna, a ne elijska. Meutim, nije tradicionalna u smislu da su svi vjernici ukljueni u slubu. Crkva nije pod kontrolom bilo kojeg pojedinca; to je crkva u sigurnim rukama vjernik. Ta crkva nikada nije imala pastora i ne eli da ga ima. Ona vraa svoj desetak Oblasti Ilinois, kao i svaka druga crkva u toj Oblasti. Prole godine (1998.) desetak je dostigao sumu od oko 85.000
70

dolara. Prosjena posjeenost je izmeu osamdeset pet i sto ljudi svake subote. Ovaj model u adventistikoj crkvi ima nevjerovatan potencijal za osnivanje crkava. Ipak, on najvie plai upravu oblasti, i to sa dobrim razlogom. Ako bi pastor pokuao da vodi crkvu ka otpadnikom pokretu ili bi bio kriv zbog jeresi, oblast bi mogla otpustiti pastora i sauvati crkvu. Meutim, u crkvi kojom upravljaju vjernici, za koju je zaduena neplaena osoba, oblast nema nikakvih sredstava. Ipak, ovaj model je uveliko funkcionisao na poetku adventizma. Ponekad je imao i probleme. Mnogo puta smo itali o Dejmsu i Elen Vajt ili drugim voama koje su posjeivale crkve u pokuaju da izglade nastale probleme, posebno fanatizam. Ipak, ak iako su postojali problemi u tom modelu, Elen Vajt i ostali su nastavljali da ga zastupaju. Izgleda da nisu smatrali da su ti problemi bili nesavladivi. U ovaj bi se model trebalo upustiti samo sa vjernicima koji su vrsto odani crkvi i koji e raditi u velikom skladu sa upravom lokalne oblasti. Ako se uspostavi dogovor i uprava crkve ostane u bliskoj vezi sa ovakvim crkvama, kao rezultat toga, mogu biti osnovane mnoge uspjene crkve i mnogi ljudi mogu biti zadobijeni za Boje carstvo. Rezime U ovom poglavlju smo istraili osnivanje crkava na poetku adventizma i otkrili da je model, koji je tada zastupan, oigledno bio model nezavisnosti od pastora. Prvi adventisti su ovaj model praktikovali u toj mjeri da su zastupali stav da nad njihovim crkvama ne budu postavljeni naseljeni pastori. Umjesto toga, crkve su se brinule same za sebe i odravale svoja redovna bogosluenja bez pomoi pastora, tako da su pastori bili slobodni da evangeliziraju i osnivaju crkve. ta vie, kada se adventizam poeo udaljavati od ovog modela tokom prvih dvadeset godina dvadesetog vijeka, samo su najvee crkve imale svoje pastore i
71

ovim pastorima je reeno da ne stoje nad glavom crkvi, ve da budu treneri i oni koji obuavaju. Na ulasku u dvadeset prvi vijek, predlaemo etiri modela nezavisnosti koji bi bili moderna adaptacija princip ranog adventizma. Ovi modeli su: (1) tradicionalna crkva sa pastorom kojeg smatraju, prije svega, trenerom, radije nego glavnog staretelja; (2) podruje sa malim crkvama sa pastorima laicima/starjeinama nad lokalnom crkvom i pastorom nad petnaest do dvadeset ovakvih crkava; (3) elijska crkva, gdje je crkva organizovana oko grupa i gdje pastor, uglavnom, radi na razvoju novih grupa i obuava postojee grupe, dok, istovremeno, svake subote propovijeda svim grupama; i (4) crkva vjernik, koja nema pastora, ve njome upravljaju vjernici u bliskom dogovoru sa lokalnom oblasti i koja je apsolutno lojalna crkvi po doktrini i upravi lokalne oblasti. Svi ovi modeli mogu pomoi da Hrianska adventistika crkva u Sjevernoj Americi pone da se fokusira na osnivane crkava kao na glavnu aktivnost. Oni, takoe, mogu pomoi da crkva oslobodi svoja sredstva da budu vie fokusirana na etvu. Adventistika eshatologija je uvijek predviala vrijeme kada e se desiti progon i kada e vjernici morati funkcionisati bez pomoi svetenika. Ovi modeli ne samo da e pomoi da crkva sada raste, ve e pomoi vjernicima da se pripreme za posljednje vrijeme nevolje, kada e crkva morati sama da funkcionie. Poto je ovaj nain osnivanja crkve toliko ukorijenjen u adventistikojistoriji i eshatologiji, neophodno je da adventizam dananjice pokua da oivi ovaj model crkava nezavisnih od pastora tako to e osnivati mnoge nove crkve prema ovom modelu.

72

4 Elen Vajt i osnivanje crkava

U prethodnom poglavlju smo istraili osnivanje crkava na poetku adventizma i otkrili da je to bila osnovni misionski cilj crkve. Adventizam je bio, prije svega, pokret za osnivanje crkava. Elen Vajt je bila vitalni dio te strategije. Ona je osnivanje crkava shvatala kao osnovnu ulogu pastora. Takoe, ona je iznijela i ostale posebne primjedbe u vezi sa osnivanjem crkava. U sljedeem poglavlju emo razmotriti te primjedbe. Njena najuoptenija izjava o osnivanju crkava je ova: "Na svakog koji vjeruje Bog je stavio teret osnivanja crkava."74 Osnivanje crkava nije izbor za bilo kojeg adventistu. Iako nee svako postati osniva crkava, svaki vjernik bi trebao poduprijeti nastojanje da se crkve osnivaju i ponijeti teret radi ostvarenja osnivanja. Svi nai vjernici bi trebali postati puni ara u pogledu osnivanja crkava. Kada je dr Robert Logan, savjetnik za osnivanje crkava u Konzervativnoj baptistikoj crkvi, govorio na prvom sastanku Sjemen 1996., otvorio je svoj govor pitanjem koliko njih su vjernici. Kada su svi podigli ruke, on nam je, zatim, citirao gore navedenu izjavu Elen Vajt. Ponekad je potreban neko izvan nae crkve da nam citira Elen Vajt da bismo sasluali izvanredan savjet koji je ona dala crkvi. Tokom cijele svoje slube, Elen Vajt je savjetovala crkvu da razradi strategiju osnivanja crkava koja e dovesti adventizam u svaki grad i selo. Posluajte njen esto ponavljani savjet: Moraju se osnovati nove crkve, organizovati nove zajednice. Do sada su predstavnici trebali

Ellen G. White, Medical Ministry (Mountain View, Ca: Pacific Press, 1963.), 315. 73

74

biti u svakom gradu i u udaljenim dijelovima zemlje. U svim zemjama i gradovima treba se propovijedati jevanelje. Potrebno je da se organizuju crkve i da se naprave planovi za posao koji treba da rade vjernici novoorganizovanih crkava. Treba da se posjeuju mjesta, jedno za drugim, i treba da se podiu crkve, jedna za drugom. 75 Elen Vajt je neprestano isticala potrebu za veim i neprestanim osnivanjem crkava. Njena ideja je bila da adventizam obavije svijet, sa crkvama osnovanim u svim dijelovima planete. U sred gore navedene izjave postoji jedna interesantna stvar. Ne samo da su se crkve trebale osnivati, ve, im se one osnuju, lanovi tih novih crkava trebali su poeti raditi. Tu opet imamo apsolutnu potvrdu Elen Vajt da nove lanove odmah treba poeti obrazovati, obuavati za slubu, a zatim zaposliti. U adventistikoj crkvi nisu smjeli postojati besposliari; svi vjernici trebali su biti radnici. Finansije su uvijek glavna briga kada se postavi pitanje osnivanja crkava. I to sa pravom. Mi moramo osnivati crkve, ali mi moramo, takoe, biti finansijski stabilni. Rana adventistika crkva se suoavala sa istim ovim poblemima. S vremena na vrijeme morali su postojati oni koji su predlagali da se crkve ne osnivaju tako naglo, ve da se, umjesto toga, provodi vrijeme sa osnovanim crkvama. Izgleda da se na ovu situaciju odnosi odgovor Elen Vajt kritiarima osnivanja crkava, koji koriste finansije kao opravdanje da se ne osniva vie crkava: Uspostavljanje crkava, podizanje zgrada za sastanke i kolskih zgrada se irilo od grada do grada, a desetak se poveavao da se pobolja posao. Nove crkve nisu osnivane samo u jednom
Ellen G. White, Testimonies, vol. 6, 24.; Evangelism, 19.; Testimonies, vol. 7, 132., 133. 74
75

mjestu, ve u mnogim mjestima i Gospod je radio da povea svoje snage. Ne inimo posao podizanja spomenika Bogu u mnogim mjestima tekim i napornim zbog toga to su potrebna sredstva zadrana. 76 Oigledno, u njeno doba bilo je onih koji su oteavali posao osnivanja crkava zadravajui jedan dio novca koji je trebao ii za osnivanje crkava i koristei ga za druge stvari. Ovakvi pokuaji da se omete pokret za osnivanje crkava naili su na otar prekor Gospodnjeg proroka. Apsolutno nita nije smjelo omesti crkvu da osnivanje crkava uini glavnim prioritetom crkve. Zato je ona uvjerila brau da ako nastave osnivati crkve, stvorie se novi desetak koji e pomoi djelo koje se razvijalo. Prema Elen Vajt, novac nikada nije bio problem; to je uvijek bilo pitanje prioriteta. Osnivanje crkava je trebalo biti najvei prioritet za crkvu motivisanu misijom. Vizija Elen Vajt o osnivanju crkava bila je iroka. Nijedno mjesto nije bilo suvie veliko ili suvie malo da se u njemu napravi adventistika crkva. Neke od ovih izjava su vizije onoga ta joj je Bog pokazao da e se desiti kada Boji narod poslua Njega i osnivanje crkava postavi kao glavni prioritet: Ljudi koji nose Njegov znak trebaju osnovati crkve i ustanove kao uspomenu na Njega. Boji radnici trebaju zasaditi standarde istine u svakom mjestu do kojeg mogu doi. Spomenici na Njega trebaju se podii u Americi i u stranim zemljama. Vidjela sam mlazove svjetlosti koji su sijali iz gradova i sela i sa zemljinih visina i nizina. Posluali su Boju rije i kao rezultat, postojali su spomenici za Njega u svakom gradu i selu. Njegova istina je propovijedana irom svijeta. U svakom gradu gdje se propovijedala istina, trebaju se podii crkve. U nekim velikim
76

Ellen G. White, Gospel Workers, 435., Testimonies, vol. 9, 132, 133. 75

gradovima moraju postojati crkve u razliitim dijelovima grada. 77 Elen Vajt je u viziji vidjela da e adventistika crkva biti vjerna; ona e krenuti irom svijeta i osnovati crkve svuda. Ona identifikuje ove crkve kao uspomene na Boga, a zatim izjavljuje da su, kao rezultat poslunosti Bojoj rijei da se osnivaju crkve, adventistike crkve osnovane u svakom gradu i selu na planeti. Ovakva izjava je zapanjujua, jer ne kae "svakom gradu" ve "svakom gradu i selu". I ovo nije savjet - ovo je vizija onoga to je ona vidjela da se deava kao rezultat adventistike poslunosti Bogu u pogledu osnivanja crkava. Osnovati adventistiku crkvu u svakom gradu i selu na planeti je nemogue sa naim trenutnim metodama. Nikada ne bismo mogli priutiti da u svakom selu imamo crkvu sa crkvenom zgradom i plaenim pastorom. Oigledno, Elen Vajt ne govori o tradicionalnom osnivanju crkava; ona predlae osnivanje crkava u paradigmi ranog adventizma. Samo ako se vratimo ovoj paradigmi, ispunjenje vizije postaje zaista mogue. Meutim, trenutna najvea potreba za osnivanjem crkava je na podrujima velikih gradova u Sjevernoj Americi. Adventizam u ovim vanim krugovima stanovnitva u velikoj mjeri nije dovoljno zastupljen. To je plodno tlo za hitno i veliko osnivanje crkava. U posljednjoj gore navedenoj izjavi Elen Vajt pojanjava potrebu za osnivanjem mnotva novih crkava u ovim vanim urbanim podrujima Sjeverne Amerike i svijeta. Tokom zadnjih petnaest godina svog ivota, Elen Vajt je neprestano pozivala crkvu na agresivan plan evangeliziranja gradova. Ona je shvatala da je adventizam uglavnom bio ruralni pokret tokom cijelog devetnaestog vijeka. Kako su se ljudi selili prema zapadu, on se poveavao. Ali 1900. Sjeverna Amerika je zapoela naseljavanje gradova, koje se nastavilo tokom itavog vijeka. Sa prorokim uvidom, Elen Vajt je pozivala crkvu da
Ellen G. White, Testimonies, vol. 7, 105; Selected Messages, vol. 1 (Washington, D.C.: Review and Herald, 1958.), 112; Testimonies, vol. 9, 28., 29; Medical Ministry, 309. 76
77

krene kuda se kreu ljudi i da pone agresivno osnivati crkve u gradovima iji se broj stanovnika naglo poveavao. Trebalo joj je vie od deset godina da zadobije panju brae. Njena posljednja enja za adventistiku crkvu bila je evangeliziranje gradova. Advetnizam je opet propustio da obrati panju na njenu poruku i zato, na poetku dvadeset prvog vijeka, adventistika crkva nastavlja da bude, prije svega, seoska crkva, posebno meu vjernicima engleskog porijekla. Zapravo, kada bi se iz gradova eliminisale sve grupe stanovnitva koje nisu tog porijekla, prisutnost adventista u veini gradova ne bi ni postojala. Ipak, u veini velikih gradova, veinsko stanovnitvo je engleskog porijekla. Tu postoji hitna potreba za agresivnim osnivanjem crkava. Elen Vajt je 1910. konano zadobila panju A. G. Danijelsa, kada je on odluio da je posjeti u Kaliforniji. Elen Vajt ga je ve neko vrijeme nagovarala da pomogne evangeliziranje gradova, ali on je propustio da tome da potrebnu panju. Kada je Danijels otiao u Elmshejvn/Elmejvn da vidi ovu proroicu, ona je odbila da se vidi sa njim sve dok on ne pone da slijedi savjet koji mu je ve dat. Danijels je izjavio da je to bilo najponiavajue iskustvo u njegovom ivotu, ali je to zadobilo njegovu panju i on se vratio i preusmjerio crkvu ka evangeliziranju gradova. Meutim, mnogo teritorije je izgubljeno tokom tih deset godina koliko je trebalo da se zadobije njegova panja, a prolo je jo est godina prije nego to je plan mogao zaista biti pokrenut. Rezultat je bio da adventisti zaista nikada nisu uli u gradove. Iako nam model nezavisnosti od pastora sa petnaest ili dvadeset crkava na velikim podrujima omoguava da osnivamo crkve u svim malim mjestima, on, takoe, oslobaa sredstva da se plate osnivai crkava da idu u nae gradove i osnivaju mnotvo crkava u ovim velikim, zapostavljenim urbanim centrima. Da li su ljudi u gradovima vaniji od ljudi u seoskim podrujima? Naravno da ne. Stvar je u tome da u urbanim podrujima, jednostavno, postoji vie ljudi. Zbog toga ima smisla
77

investirati ograniena sredstva crkve tamo gdje se moe doi do najveeg broja ljudi. Postojalo je nekoliko razloga zbog ega je Elen Vajt smatrala da osnivanje crkava treba biti jedan od glavnih prioriteta adventistike crkve. Prvo, ono e donijeti duhovnu obnovu vjernicima velikih crkava. Kada bi velike crkve, jednostavno, osnovale crkvu, one bi imale mnogo bolje duhovno zdravlje. Boji plan za velike grupe ljudi nije bio da se okupe na jednom mjestu a zatim propuste da dou do ljudi i osnuju nove crkve. Ovaj propust da se slui e rezultirati slabim crkvama sa bolesnim lanovima: Mnogi lanovi velikih crkava ne rade, uglavnom, nita. Mogli bi obaviti dobar posao kada bi se, umjesto da se zbijaju u masu, rasuli po mjestima u koja jo nije ula istina. Drvee koje je zasaeno suvie gusto ne napreduje. Njih batovan presauje da bi imali mjesta da rastu i da ne bi postalo nerazvijeno i bolesno. Isto pravilo bi i te kako vailo za nae velike crkve. Mnogi vjernici duhovno umiru zbog toga to nisu uradili upravo to. Oni postaju bolesni i nesposobni. 78 Drugo, osnivanje crkve kao prioritet za adventizam donijelo bi duhovnu obnovu. Ova potreba je jasno spomenuta u gore navedenom citatu. Osnivanje novih crkava e obnoviti bolesne crkve koje umiru. Nita se ne smatra boljim nainom da se unese ivot u crkve kao to je raanje nove bebe-crkve. Kao to se stariji ljudi razvesele prisustvom bebe, tako je i sa starijim crkvama. Tree, osnivanje crkava moguava crkvi da do svake mogue due doe sa porukom o spasenju. Ako je do svakog trebalo doi sa porukama trojice anela, onda su crkve trebale da se osnuju svuda. Ova vanost misije moe se nai u svim neprestanim molbama Elen Vajt za agresivnim osnivanjem crkava.
78

Ellen G. White, Testimonies, vol. 8, 244.

78

etvrto, Elen Vajt je eljela da pastori osnivaju crkve, jer bi to uinilo da cijene due. Kada bi vidjeli ta sve treba da se doe do neke due, bili bi paljiviji u tome ta rade duama prilikom slube u postojeim crkvama. Zapanjujua stvar je da je Elen Vajt ovo izjavila kada crkva nije imala naseljene pastore. esto su crkve u potrazi za pastorima koji bi radili meu njima i bile bi naprednije kada im ovi pastori ne bi stajali na putu i kada bi im dali priliku da rade.... Kada bi napustili crkve, otili u nova polja i radili na osnivanju crkava, shvatili bi svoje sposobnosti i koliko kota da se due upoznaju sa istinom. 79 Peto, osnivanje crkava razvija misionarski duh i iskorjenjuje sebinost. Elen Vajt smatra grenim i sebinim ako crkve pokuavaju da velike zajednice dre na okupu umjesto da neprestano osnivaju nove crkve. Ako Boji narod treba predstavljati Njega pred svijetom, a sebinost je korijen grijeha, tada sebinost treba biti iskorijenjena iz crkve. Elen Vajt je smatrala da je osnivanje crkava jedan nain koji pomae da crkva odstrani sebinost iz svog zajednikog ivota: Sjeme istine treba sijati u neobraenim centrima.... To e razviti misionarski duh za rad na novim lokacijama. Sebinost u smislu dranja velikih zajednica na okupu nije Boji plan. Uite u svako mogue novo mjesto i ponite rad obrazovanja u sredinama koje nisu ule istinu. 80 esto, osnivanje crkava je jasan Hristov misionski nalog. To e omoguiti crkvi da dosegne itav svijet pomou poruke o Bojoj ljubavi. Jedini nain da se crkva neprestano iri u nova podruja je da se ukljui u agresivno osnivanje crkava. Ovaj evaneoski misionarski rad treba da bude neprestano dolaenje do ljudi i osvajanje novih podruja, uveavajui obraene dijelove
79 80

Ellen G. White, Testimonies, vol. 2, 340. Ellen G. White, Evangelism, 47. 79

vinograda. Taj krug treba da se iri dok ne obuhvati svijet. Od mjesta do mjesta, od grada do grada, od zemlje do zemlje, poruka upozorenja treba da se propovijeda, ne vanjskim razmetanjem, ve u sili Duha, preko ljudi vjere. 81 U ovom kratkom razmatranju stava Elen Vajt o osnivanju crkava, ne smijemo zanemariti najveu brigu koja odraava poruku prethodnog poglavlja. Pastori su, jednostavno, provodili previe vremena brinui se za postojee zajdnice kada ih je Bog pozivao da idu u zanemarena podruja Bojeg vinograda i rode obilne plodove za Boju etvu. Bojem velikom vinogradu potrebno je od ljudi ono to jo nije dobio ozbiljan, uporan rad za due. Pastori postaju slabi i nemoni, a zbog njihove trome slube i crkve postaju slabe. Pastori u naim oblastima imaju veoma malo da pokau u obraenju dua, to se tie rezultata njihovog rada. Ove stvari liavaju Boga slave koja Mu pripada. Istina se ne nosi u neplodna mjesta na zemlji. Bog trai radnike koji e imati rezultate. Svijet treba upozoriti. Zato propovjednici, koji bi trebali ozbiljno raditi u posebnoj slubi da otvore nova polja i podignu nove crkve, stoje nad glavom crkvama koje su ve primile veliku svjetlost i mnoge prednosti koje ne cijene? 82 Najvei razlog nae duhovne malaksalosti kao naroda jeste nedostatak prave vjere u Duhovne Darove. Ako svi oni prime ovu vrstu svjedoanstva u potpunoj vjeri, oni e od njih odvojiti stvari koje nezadovoljavaju Boga i svuda e stajati u jedinstvu i snazi. I tri etvrtine pastorskog rada, koji se sada troi da se pomogne
81 82

Isto, 19. Ellen G. White, Manuscript Releases, vol. 13, 208.

80

crkvama, tada e se sauvati za rad podizanja crkava na novim poljima. 83 Elen Vajt je vrlo jasna. Osnivanje crkava je gorua potreba adventistike crkve. Crkva mora razviti naviku razmiljanja o etvi, kada nas potrebe izgubljenih promu velikim arom da ih pronaemo. To je ono to je stvorilo ovu duboku enju za osnivanjem crkava u srcu Elen Vajt. Ljudi u slubi, u skladu sa svojim duhovnim darovima, stvaraju osloboenost od zavisnosti od pastora u postojeim crkvama. Rezultat je taj da su pastori slobodni da podiu nove crkve. ak je i A. G. Danijels shvatio viziju Elen Vajt o osnivanju crkava: "Mislim da e za svakog predsjednika oblasti biti dobro da povremeno izae iz kancelarije i provede jednu godinu osnivajui crkve." 84 Ovakve misli se ine udnim dananjoj crkvi, ali to su bile normalne misli u crkvi koja je bila pokret za osnivanje crkava. Elen Vajt je, takoe, bila zainteresovana za to da se povea broj osnivaa crkava. Radije nego da se isti ljudi koriste za svaku novu crkvu, ona je smatrala da nove crkve trebaju obezbijediti nove ljude za proces osnivanja crkava. Na taj nain bi se osnivanje crkave deavalo prirodno i spontano. Kada se osnuju crkve, pred njih treba iznijeti da ak i izmeu njih treba izabrati ljude da nose istinu drugima i podiu nove crkve, zato svi trebaju raditi i do maksimuma razvijati talente koje im je Bog dao i vjebati svoje umove da se ukljue u slubu njihovog Gospodara. 85 Ovo kratko razmatranje shvatanja Elen Vajt o osnivanju crkava otkriva da je ona smatrala da je to osnovna funkcija adventistike crkve. Sve ostale crkvene aktivnosti trebale su zauzeti zadnja mjesta radi njene inicijative agresivnog osnivanja
Ellen G. White, Review and Herald, 14. januar 1868. Arthur White, Ellen G. White Biography, vol. 6 (Washington DC: Review and Herald, 1984.), 451. 85 Ellen G. White, Christian Service, 61.
84 83

81

crkava. Predmet njene brige bila je etva i dolaenje do etve. Zato, poto je adventistika crkva bila crkva u misiji, osnivanje crkava mora zauzeti najvei dio sredstava crkve. Vrijeme, talenti i novac crkve trebaju se potroiti na etvu, ako je ta crkva planirana da bude crkva Velikog naloga. Elen Vajt je bila zainteresovana i za druge aspekte adventizma, ali je osnivanje crkava, tokom skoro devedeset godina njenog ivota, bila njena strast koja se nije stiavala. Ako je od Boga poslani prorok imao takvu strast za osnivanjem crkava, kako se dananja crkva usuuje da ima manje udnje za osnivanjem crkava da bi se dosegla velika etva koju Bog ezne da poanje?

82

5 Zato osnivati crkvu danas?

Osnivanje crkava je bilo osnovna aktivnost najranijih hriana, kao i adventistike zajednice koja je tek nastajala. Da li je danas to jo uvijek alternativa za efektno evangeliziranje izgubljenih zajednica? U ovom poglavlju elimo da razmotrimo razloge za osnivanje crkava na poetku dvadeset prvog vijeka. Guru za osnivanje crkava, Piter Vagner, je izjavio: "Jedina najefektnija metodologija evangeliziranja pod nebom je osnivanje novih crkava." 86 Ovaj strunjak za osnivanje crkava priznaje da je prioritet osnivanja crkava Elen Vajt jo uvijek najefektine sredstvo evangeliziranja danas. Zapravo, svaka rastua denominacija ima efektnu strategiju osnivanja crkava. Svaka denominacija koja obavjetava o poveanju broja vjernika obavjetava i o poveanju broja crkava. Svaka denominacija koja obavjetava o poveanju ukupnog broja crkava obavjetava o poveanju broja vjernika. Svaka denominacija koja obavjetava o smanjenju broja vjernika obavjetava i o smanjenju broja crkava. Svaka denominacija koja obavjetava o smanjenju broja crkava obavjetava o smanjenju broja vjernika. Prvi korak u razvoju strategije rasta crkve neke denominacije treba da bude organizovanje novih crkava. 87

C. Peter Wagner, Church Planting for a Greater Harvest (Ventura, CA.: Regal Books, 1990.), 11. 87 Lyle Schaller, "Commentary: What Are the Alternatives?", Understanding Church Growth and Decline, Dear R. Hoge i David A. Roosen, urednici (New York: Pilgrim, 1979.), 351., 352. 83

86

Savjet Elen Vajt crkvi star preko stotinu godina jo uvijek je izuzetno primjenjiv na dananju situaciju. Osnivanje crkava je neophodan sastojak svake denominacije koja je ozbiljna po pitanju ispunjenja naloga jevanelja. Zanimljivo je da je istraivanje adventistikih oblasti od strane autora ove knjige zabiljeilo da, generalno, one oblasti koje su osnovale vie crkava tokom tridesetogodinjeg perioda doivljavaju znaajno vii rast nego one oblasti koje nisu osnovale mnogo crkava. Iako postoji mnogo faktora koji vae u svim formulama za rast, ini se da je osnivanje crkava onaj neophodni sastojak. Postoji nekoliko razloga zato bi se danas trebale osnivati crkve. Prvi je jaka biblijska podrka i podrka Elen Vajt u pogledu osnivanja crkava. I novozavjetna crkva i rana adventistika crkva su rasle zbog toga to su osnivanje crkava postavile kao prioritet. Smo osnivanje bi nas trebalo motivisati da osnivanje crkava postavimo kao prioritet. Drugo, osnivanje crkava je najefikasnija metoda evangelizma, kao to je primijetio Piter Vagner. Novac uloen u osnivanje crkava e kao rezultat imati veu etvu nego novac uloen u bilo koju drugu metodu evangeliziranja. Nove crkve, zapravo, privlae vie ljudi nego zrele crkve. Ustvari, to postaje starija, crkva postaje i manje efikasna u dosezanju etve. Jedna studija je otkrila da manjim crkvama treba samo est vjernika da krste jednog obraenika, dok starijim crkvama treba dvadeset pet vjernika da krste jednog obraenika. 88 Istraivanje u adventistikoj crkvi potvruje Vagnerove zakljuke: Crkve, u kojima se veina vjernika nalazi tu dvadeset ili vie godina, ne rastu. Crkve koje rastu imaju vei dio svojih lanova sastavljen od nedavnih obraenika. Novi obraenici su najbolji potencijalni zadobijai dua, jer oni jo uvijek imaju mnogo kontakata sa ljudima van crkve. I esto e novoobraenik u svojoj prvoj
88

C. Peter Wagner, GreaterHarvest, 33.

84

ljubavi biti aktivniji u kazivanju svom prijatelju ta je Gospod uradio za njega. 89 Tree, osnivanje crkava e stimulisati rast u starijoj crkvi. Crkva koja stagnira ili se ak smanjuje moe, zapravo, biti stimulisana da se ponovo vrati u ivotni ciklus osnivanjem nove crkve. Mnogo puta starije crkve postaju samozadovoljne, posebno ako su prilino pune. Osnivanje nove crkve sa nekim od lanova koji odlazi stvara prazninu u postojeoj crkvi to ih, opet, stimulie na akciju. Status quo vie nije odriv. Kao rezultat, matina crkva se vraa u ivotni ciklus. Ovo se posebno moe vidjeti u urbanim podrujima, gdje su postojale samo jedna ili dvije adventistike crkve. Ove crkve su pretpostavile da e se svako ko je adventista prikljuiti njihovoj crkvi, poto ne postoje druge opcije. Meutim, osnujte novu crkvu u tom podruju i odjednom za ljude postoje opcije. Da bi se mogle takmiiti sa drugima, stare crkve trebaju dotjerati svoj program za i izbjegavati samodopadljivost. Ovo moda nije najbolji razlog za osnivanje, ali je jedna od posljedica osnivanja crkve na podruju gdje ve postoji crkva. etvrto, novim crkvama su potrebne nove voe, i za matinu crkvu i za novu crkvu. Potreba za to veim brojem ljudi ukljuenih u vostvo znai da e vei broj vjernika postati aktivan u crkvi. Rezultat veeg procenta laika ukljuenih u slubu je zdravija crkva. Mnogo puta e osnivanje nove crkve privui neke od najboljih ljudi u matinoj crkvi. Osnivanje crkava je najnoviji trend u slubi i nova crkva privlai ljude koji ele da budu na mjestu akcije. Odjednom, matina crkva shvata da gubi svoje najbolje vostvo. Ostale potencijalne voe, koje nisu potpuno iskoritene zbog dominacije ovih voa, sada u matinoj crkvi izbijaju na povrinu i zamjenjuju ih. Dostupnija liderska mjesta znae da e vie ljudi postati ukljueno u crkvi, a krajnji rezultat je duhovni rast i za prvobitnu crkvu i za novoosnovanu crkvu.
89

Roger Dudley, Ministry, jul 1981., 6. 85

Mnogo puta su ljudi u postojeim crkvama neaktivni, jednostavno, zato to je u crkvi na raspolaganju more talenata. Ponekad neki od njih ak prestaju redovno dolaziti u crkvu. U jednoj novoj crkvi koju nam je Bog pomogao podii, jedna ena je dola iz podruja gdje postoji adventistika crkva. Otkrio sam da je ona bila neaktivan lan te crkve, dolazei samo jednom u tri mjeseca. Prikljuivi se novoj crkvi, poela je dolaziti svake subote, ukljuila se u ivot crkve, izabrana je na jedno lidersko mjesto, postala je zadobija dua i konano, vidjela krtenje svojih sina i mua. Sve ovo se, vjerovatno, ne bi desilo bez nove crkve koja joj je pruila mjesto gdje e biti ukljuena. Peti razlog osnivanja crkava danas je sebian, ali takoe i veoma realan. U pitanju je opstanak denominacije. Treba samo upitati koliko crkava jo postoji koje su postojale prije sto godina da se sazna da bi, da nisu osnivane nove crkve, sada postojalo veoma malo adventista. Kao to je neko primijetio, samo nas jedna generacija dijeli od izumiranja hrianstva. Ovaj razlog emo istraiti kasnije u ovom poglavlju, kada budemo razmatrali ivotni ciklus crkava. esto, osnivanje novih crkava nam omoguava da doemo do sadanje generacije. Ovo je danas vaniji razlog nego to je bio u prethodnim generacijama. Pojava Bejbi Bum generacije i Generacije X rezultiralo je znaajnijim generacijskim razlikama nego ranije. Svaka crkva koja ignorie ove razlike nee dosegnuti veliki broj ljudi ove generacije. Crkve imaju sklonost da poprime osobine generacije koja ih je formirala. Na primjer, crkva nastala tridesetih godina, tokom velike depresije koja je epala Sjevernu Ameriku, poprimila je osobine te generacije. Te osobine obuhvataju, izmeu ostalog, tedljivost i odbijanje da se bilo ta kupi na kredit. Kao suprotnost tome, sadanja generacija ne vidi nita loe u tome da ue u dug da bi bez odlaganja nabavila ono to joj treba. Bez osuivanja bilo koje generacije, crkve koje imaju osobinu tedljivosti i bez ikakvih su dugova imaju potekoe u pogledu
86

onih koji vjeruju da je stvaran dug jedan nain da se bre pobolja posao crkve. Kako vrijeme prolazi, oni koji su se prikljuili crkvi koja je osnovana tridesetih godina su, obino, oni koji imaju veoma slino miljenje kao prvobitni osnivai. Zato, iako je veina osnivaa otila ili umrla, crkva jo uvijek nosi ove osnovne odlike koje su zastupali osnivai. Problem sa ovom crkvom je u tome to sve manje ljudi ima ove odlike, tako da se i manje ljudi prikljuuje ovoj crkvi i konano, veina ovakvih crkava umire. Nova crkva e preuzeti osobine sadanje gerenacije. Iako i ona moe postati zastarjela za trideset godina, ona je jedina nada u dosezanje novih generacija. Vidite, treba shvatiti da e sve crkve pozivati neke ljude iz svake generacije, ali ako crkva eli dosegnuti znaajan broj iz sadanje generacije, apsolutno je neophodno danas osnivati crkvu ija je ciljna grupa naroito sadanja generacija. Kao to jedna reklama za automobil kae: Ovo nije automobil vaeg oca. Sedmo, nove crkve dozvoljavaju da ta denominacija dosegne raznolikiju grupu ljudi. Vie crkava daje ljudima vie izbora. Dananji adventisti e proi pored tri ili etiri crkve da bi stigli do one za koju su vezani. Dani crkve u susjedstvu su proli, posebno u velikim gradovima. Danas ljudi biraju crkvu, ne prema geografskoj osnovi, ve prema tome koliko ona ima veze sa njima. razliite crkve imaju razliite karakteristike. Adventistike crkve nisu identine. Na jednom irem podruju velegrada moete nai jednu adventistiku crkvu koja ima slubu, uglavnom, za porodicu, jednu koja se brine za samce, jednu koja prua dom razvedenim ljudima i jednu koja se fokusira na mlae ljude. ak i u okviru adventistikog teolokog spektra, neke crkve se brinu za konzervativniji nain adventistikog ivota, neke su vie na sredini puta, a ostale sebe smatraju progresivnim. Sve mogu da budu odrive adventistike crkve, ali imati tako mnogo izbora omoguuje da crkva doe do vie ljudi. Jo jedna prednost mnotva crkava je to to one nude mjesto gdje ljudi, koji se ne slau sa neim u jednoj crkvi, mogu
87

nai zajednicu u kojoj jo uvijek mogu biti adventisti. Kada postoji samo jedan izbor, mnogi ovi ljudi e otii, ali mnotvo crkava obezbjeuje veu ansu da ovi ljudi otkriju crkvu u koju se mogu uklopiti. Osmo, vie crkava na jednom podruju pomae da zajednica bude svjesnija prisustva adventista. Adventistika crkva u jednom gradu od 300.000 ljudi se, ak i ako je to velika crkva, jedva primjeuje, ali deset adventistikih crkava u tom istom gradu e biti vidljivije, ak i ako su pojedinane crkve manje. to se ee pojavljuje naziv adventista sedmog dana, ljudi postaju svjesniji crkve. Kao rezultat, vie ljudi se zadobija za Hrista i za crkvu. Dvije crkve e, jednostavno, zadobiti vie ljudi za Hrista nego jedna. U dvije crkve izvren je jedan eksperiment. U jednoj crkvi je svaka grupa od dvanaest ili vie ljudi podijeljena na dvije grupe, dok je u drugoj crkvi svaka grupa od manje od dvanaest lanova spojena sa drugom grupom. Nakon est mjeseci, grupe koje su se spojile smanjile su svoju veliinu na prvobitnu veliinu jedne od spojenih grupa, dok su u crkvi koja je podijelila grupe sve grupe narasle na veliinu prvobitne grupe. Spajanje crkava rezultira gubitkom vjernika, ali osnivanje novih crkava kao rezultat ima poveanu posjeenost crkve. Deveto, mobilnost dananjeg drutva zahtijeva da se nove crkve neprestano osnivaju na podrujima gdje se ljudi kreu. Moda su neki dijelovi grada prije deset godina bili rijetko naseljeni, ali sada su zajednice koje naglo rastu. Ono to je prije deset godina bila njiva sa penicom danas je za adventistiku crkvu podruje na koje treba prodrijeti i na koje se mora infiltrirati jevanelje. Mjesta na kojima se istina nikada nije objavljivala su najbolja mjesta za rad. Istina treba zadobiti volju onih koji je nikada nisu uli. 90 Nijedna denominacija nije uspjela da odri brzinu sa ubrzanim poveavanjem stanovnitva Sjeverne Amerike. 1900.
90

Ellen G. White, Pismo 106, 1903.

88

postojalo je 27 crkava na svakih 10.000 Amerikanaca. Do 1985. bilo je samo 12 crkava na svakih 10.000 Amerikanaca. Danas u Americi postoji oko 350.000 crkava svih denominacija, a 4.700 njih su adventistike. Na osnovu stope opadanja broja crkava naspram stanovnitva, Vin Arn, savjetnik za rast crkve, primijetio je da moemo udvostruiti broj crkava u Americi i da to jo uvijek ne bude dovoljno. Deseto, nove crkve treba organizovati da se doe do mnotva etnikih grupa koje postoje u Sjevernoj Americi. Glavni razlog adventistikog rasta u zadnjih deset godina je taj da adventisti ozbiljno grade crkve u etnikim grupama. Kao rezultat, prodiranje adventista u veinu velikih etnikih grupa je bolje nego to bi se oekivalo od neke denominacije nae veliine. Ne smijemo propustiti da nastavimo osnivati crkve u svim ovim etnikim grupama, jer su one budunost. Ustvari, pretpostavlja se da e do 2050. godine etnike grupe u Sjedinjenim Dravama premaiti tradicionalne stanovnike engleskog porijekla. Vjerovatno e, u okviru prve dekade dvadeset prvog vijeka, vie od 50% adventistikih vjernika u Sjevernoj Americi biti iz etnikih grupa. Dosezanje ovih etnikih grupa e zahtijevati da neprestano osnivamo etnike crkve prve generacije. Kada ljudi tek imigriraju, oni su najotvoreniji za jevanelje i za adventizam. Zato ne smijemo zanemariti neprestano osnivanje etnikih crkava, jer e starije etnike crkve uskoro prestati dosezati stanovnitvo koje dolazi. Primjedbe na osnivanje crkava Uprkos svim zapovjestima da se osnivaju crkve, mnogi jo uvijek upuuju primjedbe protiv dananjeg osnivanja crkava. Dok su neke od ovih primjedbi samo izgovori, ostale su stvarne i mi trebamo pokuati da se probijemo kroz njih. U ovom dijelu elimo nakratko pogledati neke od glavnih primjedbi upuenih osnivaju crkava.
89

1. To e tetiti matinoj crkvi. Ako osnivamo novu crkvu, izgubiemo neke od naih glavnih pomagaa, smanjie se nae finansije i neemo imati dovoljno preostalih ljudi da rade u crkvi. Ovo je, vjerovatno, jedan od najee koritenih izgovora za neosnivanje crkava. Meutim, ne postoji vjerodostojan dokaz da osnivanje crkava teti matinoj crkvi kada se uradi kako treba. Svi dokazi govore da ono, zapravo, ima pozitivan efekat na matinu crkvu. Istina je da matina crkva obino doivljava smanjenu posjeenost i smanjenu finansijsku pomo tokom est mjeseci u vrijeme osnivanja crkve. Nakon toga, matina crkva obino doivljava i poveanje posjeenosti i poveanje finansija. Izgleda da Bog blagoslovljava osnivanje crkava, tako da je osnivanje nove crkve rijetko rjeenje za problem prenatrpanosti. Vie prostora rezultira poveanjem posjeenosti i crkva je i dalje prenatrpana. Ali, pored toga, postoji i kerka-crkva, tako da se etva uveliko poveala. Postoji nekoliko situacija kada osnivanje crkve teti matinoj crkvi. Obino se, u ovakvim situacijama, matina crkva protivila novoj crkvi, ali je ona, ipak, osnovana. Bogu je teko blagosloviti crkvu sa slabim stavom. Ponekad je matina crkva oteena jer je iz nje uzeto mnogo ljudi za novu crkvu. Nova crkva nikada ne treba uzeti vie od 15% onih koji dolaze u postojeu crkvu ili e lako tetiti matinoj crkvi. Takoe, matinoj crkvi je potrebno neko vrijeme da se oporavi izmeu osnivanja. Naglo osnivati previe crkava moe tetiti matinoj crkvi. Zapamtite, crkvi je potrebno najmanje est mjeseci da se oporavi, a zatim nekoliko mjeseci da bude sposobna da ponovo stekne neka sredstva prije nego to pone sljedee osnivanje. Ipak, istovremeno, crkva nee eljeti da eka suvie dugo izmeu osnivanja dvije crkve ili e ponovo ostati bez blagoslova. 2. Osnivanje nove crkve je suvie skupo. Tradicionalna metoda osnivanja crkava jeste skupa, ali i takva, to je najskuplje efektno sredstvo evangelizma u pogledu potronje novca. Javna predavanja u Sjevernoamerikoj diviziji kotaju u prosjeku
90

izmeu 1.000 i 2.000 dolara po obraeniku, dok osnivanje nove crkve kota samo 60 dolara za svaku osobu. Nije namjera da se ovim negiraju javna predavanja. Mnoga osnivanja crkava poinju evangelizacijama i to je veoma efektan nain osnivanja nove zajednice. Stvar je u tome da osnivanje crkava vie nije skuplje, a moe biti ak jeftinije nego tradicionalnije evaneoske metodologije. Trokovi osnivanja crkava mnogo variraju izmeu denominacija. Prezbiterijanci, na primjer, otkrivaju da ih to kota 500.000 dolara za svaku novu crkvu. U poetne trokove su ukljueni izgradnja i pastorova plata za prvu godinu. Sa druge strane, zajednica Boja kau da ih to kota samo 2.500 dolara za svaku novu crkvu. Novi pastor, jednostavno, dobije posao u toj zajednici i oni iznajme crkvu. Kao rezultat toga, zajednica Boja osnivaju mnogo vie crkava nego prezbiterijanci. Adventisti moraju nauiti da jeftino osnivaju crkve. Najbolje nove crkve su one koje ne primaju donacije suvie dugo. Neprestano davanje donacije crkvi u toku dueg perioda razvija mentalitet socijalnog osiguranja u umu nove crkve, sa ovisnou o oblasti ili matinoj crkvi, to nije zdravo. Zapamtite, sredstva se nalaze u etvi. Ne smijemo se plaiti da nove obraenike uimo upravljanju i davanju desetka. im ljudi ponu doprinositi crkvi i preuzimati vlasnitvo nad njom, osjetie da je to njihova crkva. U prvih nekoliko godina najbolje je ako nova crkva uloi sva svoja sredstva u ljude, radije nego u cigle i malter. Nove crkve ne bi trebalo graditi suvie brzo. Zapravo, veina crkava stagnira nakon gradnje, jer sada sav njihov novac i vrijeme odlaze na odravanje zgrade i plaanje hipoteke, dok su ranije odlazili na etvu i dosezanje ljudi. Zgrada moe biti potrebna u odreeno vrijeme, ali veina novih crkava gradi suvie brzo. 3. Osnivanje crkve bi znailo gubitak druenja sa mnogim braom i sestrama. Naravno, ovo je istina. Mnogi ljudi sa kojima smo se zbliili u hrianskoj zajednici mogu otii i prikljuiti se novoj crkvi i mi emo izgubiti njihovo drutvo u
91

matinoj crkvi. Ipak, to je jedna od cijena koje plaamo radi irenja Bojeg carstva. Isti ljudi koji se ale na gubitak ljudi u novoj crkvi nikada se ne ale kada ovi isti ljudi odu radi poslovnog premjetaja. Zato moemo prihvatiti njihov odlazak iz linih razloga, a ne moemo unaprijediti djelo Boje? Jedna od najteih stvari koje hriani trebaju prihvatiti je prioritet Isusa. Sa Isusom, Boja ljubav za izgubljene je vii prioritet od brige za one koji su ve hriani (pria o izgubljenoj ovci). Ovo, oigledno, ne znai da briga o postojeim hrianima treba imati mali prioritet, ali crkva mora zapamtiti da je dolaenje do izgubljenih prvi prioritet. Ne moe se dozvoliti da ita zauzme mjesto misije kao osnovne funkcije crkve. Crkve trebaju poeti posmatrati osnivanje novih crkava ne kao neto takmiarsko ve kao pohvalno. Dvije crkve e, jednostavno, doi do vie etve nego jedna crkva. Nema takmienja za etvu jedino takmienje je za postojee svece. To je razlog zbog kojeg trebamo osnivati crkve motivisane etvom, a ne osnivati crkve iskljuivo radi ponovne raspodjele svetaca. Oigledno, motivacija za osnivanje crkava mora biti etva i zbog toga takmienje ne postoji. 4. Mi ve imamo previe crkava; mi, jednostavno, trebamo popuniti one koje ve imamo. Ako je tako, zato Isus nije doao? Osoba treba imati ogranien um da bi pomislila da imamo dovoljno crkava za etvu koju nam Bog eli dati. Ako se trebaju popuniti postojee crkve, zato se to ne dogaa? injenica da crkva ve godinama stagnira ili opada je dovoljan dokaz da crkva nikada nee dosegnuti etvu. It will take in replacement members, ali to je postalo neefektno u dosezanju velike etve. Tragedija je u tome to su nae postojee crkve odbojne mnogim izgubljenim ljudima. One ne rade pogrene stvari. One rade mnoge dobre stvari za ljude do kojih dolaze, ali raznolikost etve je danas tako velika da trebaju biti osnovane mnoge razliite vrste crkava da bi se dolo do razliite etve. Moemo se nadati da e mnoge postojee crkve doivjeti potpuni preokret,
92

ali tuna stvarnost sa kojom se naa denominacija mora suoiti je da se mnoge od ovih crkava nikada nee promijeniti. Ako smo ozbiljni po pitanju dolaenja do etve u tom podruju, bie potrebno da osnujemo novu crkvu koja e dosegnuti tu grupu ljudi. Kao to je Piter Vagner izjavio: "Lake je roditi bebe, nego vaskrsnuti mrtve. I zabavnije je." 91 Adventisti su dobro zastupljeni u mnogim seoskim podrujima. Ipak, adventistike crkve su veoma nezastupljene u veim velegradskim podrujima Sjeverne Amerike. Ono ega se uprava plai u pogledu osnivanja crkava jeste da e rezultat toga biti mnotvo malih seoskih crkava i da e pokuaj da se obezbijede pastori za sve njih kasnije nainiti nedostatak ljudi u tom sistemu. Meutim, to se ne mora desiti ako se koristi model prvih adventista, model nezavisnosti od pastora. Najvea potreba za osnivanjem adventistikih crkava je u gradovima. Crkva treba rijeiti problem obezbjeenja pastor za ove male seoske crkve, na koje se troe sredstva, tako da se oslobodi novac za ulaske u gradove i dosezanje masa. Adventizam, jednostavno, nema dovoljno crkava u glavnim urbanim centrima. Ovo mora postati cilj ozbiljnog osnivanja crkava. ivotni ciklus crkava Veina crkava prolazi kroz ivotni ciklus dug sedamdeset do osamdeset godina. Tokom tog vremena crkva prolazi kroz faze roenja, rasta, stagnacije, opadanja i smrti. ivotni ciklus crkve je veoma slian ivotnom ciklusu veine ljudi. Robert Dejl je primijetio da crkve prolaze kroz sljedee faze toka njihovog ivotnog ciklusa: san, vjerovanja, ciljevi, struktura, sluba, nostalgija, pitanja, razdvajanje, raspad. 92

Izjava koju je Piter Vagner dao tokom seminara o osnivanju crkava, kojem je autor prisustvovao. 92 Za razmatranje ove linije ivotnog ciklusa vidjeti To Dream Again, Robert Dale. 93

91

U Dejlovoj analizi postoje etiri uzlazne faze i etiri silazne faze ivotnog ciklusa, sa slubom na vrhuncu ili vrhu ciklusa. Crkva poinje snom onih koji sainjavaju crkvu. Oni imaju zajedniku viziju da stvore crkvu koju Bog moe upotrijebiti. Kako vrijeme prolazi, oni poinju da definiu svoja uvjerenja u pogledu toga ta osjeaju prema svojoj crkvi i ta vjeruju da Bog poziva tu crkvu da uradi. Kada definie svoj san i vjerovanja, crkva, zatim, stvara ciljeve koji e pomoi da se ostvari njen san i vjerovanja. Ipak, da bi se ostvarili ovi ciljevi, crkvi je potrebna struktura. Zato se stvara struktura da bi se podrali ciljevi. Struktura nije pilot koji vodi crkvu - san vodi crkvu, a struktura je podreena snu. Rezultat je obavljanje slube i izvrenje mnogih divnih djela za Boga. Meutim, na silaznoj strani ciklusa poinje da se deava obrnuti proces. Kada se razvije stagnacija, mnogi u crkvi poinju da gledaju unazad na stare dane, dok se uvlai nostalgija. Primjedbe kao to je "Sjeate se kad je pastor Dons bio ovdje?" izgleda da se sve vie uju. Kako se nostalgija nastavlja, prelazi u preispitivanje, kada ljudi poinju da se pitaju ta je polo kako ne treba. Zato crkva vie nije tako efektna kao ranije? Izraavaju se razliita miljenja, od kojih mnoga nemaju veze sa stvarnou. Kao rezultat pitanja, crkva konano prelazi u razdvajanje. lanovi se dijele u zaraene strane i poinju se svaati jedni sa drugima, svako okrivljujui neto drugo zbog toga to je krenulo kako ne treba. Energija crkve sada se usmjerava u meusobne borbe, radije nego u stvarne borbe za due. Na kraju, crkva se raspada i umire. To je prirodan ivotni ciklus crkava. Oigledno, nijedna crkva ne eli da se to desi, ali ovo je put kojim se ee ide. Kada se crkva nae na silaznoj strani svog ivotnog ciklusa, postoje neke stvari koje moe uraditi. Veina crkava se u ovoj fazi pone igrati sa strukturom svoje crkve, mislei da e to rijeiti problem. Ustvari, struktura je razvijena da podri san, ali crkva je izgubila sliku sna. Zato, svaka crkva na silaznoj strani svog ivotnog ciklusa se mora vratiti i ponovo stvoriti san, ponovo
94

savladavajui uzlaznu stranu ivotnog ciklusa i ponovno stvarajui strukturu jedino u skladu sa novim snom koji sanja. Stvarnost je da e 90% svih crkava stagnirati do svog petnaestog roendana. Mnoge e stagnirati mnogo ranije. Neke crkve mogu stagnirati trideset, etrdeset ili pedeset godina, u zavisnosti od svoje lokacije i slube, ali neizbjeno e prei u fazu opadanja. Sve crkve vole da misle da su one izuzetak, ali ivotni ciklus je teko prekinuti i rijetkost je pronai izuzetak u pravilu ivotnog ciklusa. Zato razmatrati ivotni ciklus u poglavlju o potrebi da se osnivaju nove crkve? Iz ovog razloga: ako 90% crkava stagnira do svog petnaestog roendana, a 90% crkava u Sjevernoamerikoj diviziji je staro preko petnaest godina, onda 80-90% svih crkava u Sjevernoj Americi stagnira ili opada. To objanjava zbog ega je tako teko da doe do velikog rasta u Sjevernoj Americi. Rast se, uglavnom, dogaa u novoosnovanim crkvama, koje ine samo 10-20% vjernika. Poveanje broja novih crkava bi, zato, uveliko ubrzalo rast Sjevernoamerike divizije. Propust da se krene u misiju osnivanja crkava znai nastavak stagniranja za Sjevernu Ameriku i konano opadanje. U pitanju je budunost adventistike crkve u Sjevernoj Americi. Kako nae crkve stare, one e postajati sve manje uinkovite u dolaenju do etve. Konaan kraj je opadanje, osim ako naa denominacija bude agresivno osnivala nove crkve. Pogledajte starije crkve. One mogu odravati evangelizacije jednu za drugom, ali posjeenost ostaje ista. One ne gube nove lanove; novi lanovi, jednostavno, zamjenjuju one koji su izgubljeni zbog osipanja. Podruja velikih gradova, koja se u evangeliziranju svoje zajednice oslanjaju samo na svoje postojee vjernike, obino e imati istu posjeenost nakon deset godina, ali ako dodaju jednu crkvu, otkrie da je posjeenost na tom podruju porasla zbog broja ljudi koji se sastaju u toj novoj crkvi.
95

Ispitivanje ivotnog ciklusa prua dokaz da crkva treba postati ozbiljna u pogledu osnivanja crkava. Crkve u Sjevernoamerikoj diviziji koje stare e nastaviti da postaj usve manje uinkovite kako ulazimo u dvadeset prvi vijek. To nee biti namjerno - to je neizbjena posljedica starenja. Ostarjela prva crkva, koja je nekada bila najbolja u toj oblasti, sada postaje opadajua crkva i vie se na nju ne gleda kao na jedno od idealnih mjesta za adventistikog pastora. Njeni dani su proli. Ako se ne podignu nove crkve da zamijene velike adventistike crkve sedamdesetih godina, adventizam e umrijeti. Ovo se ne smije dogoditi. Osnivanje crkava je sutinsko za preivljavanje adventizma u zemlji svog nastanka.

96

6 Ko bi trebao osnivati crkvu?

Elen vajt je jasno rekla adventistima sedmog dana da je na sve koji vjeruju, Bog stavio teret osnivanja crkava. 93 Meutim, ona nije izjavila da bi svi koji vjeruju trebali osnivati crkve. Iako svako treba nositi teret osnivanja novih crkava, osnivanje crkva trebaju raditi samo oni koje je Bog posebno obdario u ovu svrhu. U zadnjem poglavlju smo razmatrali ivotni ciklus crkava. Kada posmatramo nijanse razliitih faza, tu postoje, u osnovi, samo etiri faze ivotnog cilusa svih organizacija. Prva faza je poetak. Tokom ovog perioda, dogaaju se poeci. Crkva se raa, okupljaju se prvi ljudi, DNK prve crkve se stavlja u inkubaciju. Druga faza, proirenje, izgrauje se na osnovi koju je stvorila prva faza. Kao rezultat toga, crkva raste i brojano i duhovno. Grade se zgrade i razvija se organizaciona struktura radi ostvarenja ciljeva slube nove grupe. U treoj fazi, crkva ulazi u stagnaciju. Odravaju se bogosluenja, ali crkva prestaje da raste. To je sada zrela crkva. Konano, dogaa se etvrta faza i crkva ulazi u period opadanja. Uspjeh se vie ne moe odravati, pojavljuju se gubici i crkva prestaje biti uinkovita u slubi. Iako je ovo istina za crkve, to je, takoe, dizajn svih organizacija. ak e i preduzea, mjesta, gradovi itd. proi ovaj ivotni ciklus. Meutim, preduzee je svjesno da je za svaku fazu ivotnog ciklusa potrebna drugaija vrsta voe. Darovi i talenti osobe koja je izabrana da osnuje preduzee su drugaiji od kvaliteta potrebnih za fazu opadanja u preduzeu. U stvari, preduzee e promijeniti voe kako organizacija bude ulazila u novu fazu, jer stari voa vie nee biti uinkovit u novom
93

Ellen G. White, Medical Ministry, 315. 97

okruenju. Zato, energian voa, koji je osnovao preduzee, zamijenjen je voom koji ima sposobnost da ga proiri to je mogue vie. Kada je to obavljeno, izabran je trei voa da preduzee vodi do njegovog maksimalnog potencijala. Konano, kada se profit vie ne moe odravati na optimalnom nivou, dolazi etvrti voa koji ima sposobnost da koliko god je mogue dopuni profit preduzea u fazi opadanja. A kada profit vie nije mogu, preduzee se zatvara. Moda crkva moe uiti od preduzea. Umjesto da se pretpostavi da su sve voe iste, bilo bi korisnije pokuati uklopiti odgovarajueg vou sa periodom ivotnog ciklusa kroz koji crkva trenutno prolazi. Na taj nain pastor, koji ima Boji dar da odrava postojeu crkvu, ne bi bio stavljen u situaciju da osniva crkvu. Isto tako, pastori, koji su od Boga nadareni za osnivanje crkava, bie nesretni pokuavajui odravati psotojeu organizaciju. Literatura o osnivanju crkava identifikuje etiri vrste crkvenih voa. Svaka vrsta odgovara jednoj fazi ivotnog ciklusa. Prva vrsta crkvenog voe identifikovan je kao pokreta. Ovaj nadareni voa je sposoban povesti crkvu od niega i uspjeti doi do njenog najosnovnijeg sastojka: ljudi. Zapravo, ovakve voe su obino sposobne da da podignu crkvu do stotinu lanova, a zatim, ako nastave voditi crkvu, ona se obino suoava sa brzim padom. Pokretaki voa ima mnogo uspona i padova i moe se lako obeshrabriti. Pokretake voe bi se, vjerovatno, trebale zamijeniti kada dostignu vrhunac, prije nego to crkva pone ii ka dole. Ove voe mogu nastaviti osnivati jo novih crkava. Pokretaki voa je dobar na krae vrijeme, ali nije za dui rad. U stvari, veina oblasnih predsjednika se teko snalazi sa ovom vrstom voe. Ne znaju ta da rade sa njima, jer neprestano idu na nove lokacije, rijetko ostajui due od dvije godine na jednom mjestu u postojeem pastoralnom sistemu. Veina evanelista sa punim radnim vremenom su pokretai. Zbog toga su oni tako efikasni
98

kao evanelisti, a mnogo puta tako neefikasni kao naseljeni pastori. Njihovi darovi ih ine preduzetnima. Pokretaki voa stvara izvrsnog osnivaa crkava. Zapravo, evanelisti koji se umore od selenja svakih est godina radi nove akcije i koji bi eljeli da se nasele za stalno mogu se zamijeniti u osnivanju crkava. Umjesto toga, veina njih se, dok podii djecu, naseli u svom okrugu. Ovo iskustvo je esto frustrirajui, ne samo za njih ve i za oblast. Koliko je bolje ukljuiti ih u osnivanje crkava, gdje mogu provesti jednu ili dvije godine podiui crkvu, a zatim prei na novu crkvu. To e evanelisti dati stabilnost, a takoe, poboljati svjedoenje crkve. Druga vrsta crkvenog voe je organizator. Ova osoba je sposobna da nastavi tamo gdje pokreta stane. Voe pomau ljudima da pronau svoje mjesto u crkvi tako da sve moe tei glatko. Dok pokreta nema sposobnost organizovanja, organizator je na vrhuncu snage. Ljudi se organizuju, otkrivaju se duhovni darovi i ljudi se rasporeuju u slubu. Stvari zaista poinju da se deavaju i crkva ulazi u fazu izvanrednog rasta pod vostvom ove osobe. Ova vrsta voe moda nisu sposobni da osnuju crkvu ni iz ega, ali on ili ona ima sposobnost da organizuje tu poetnu grupu tako da zaista doe do rasta. Kada je sve konano organizovano i tee glatko, organizator se dosauje i spreman je da krene u dublji izazov. Za uspjeno osnivanje crkava potrebne su sposobnosti obojice, i pokretaa i organizatora. Ako je osniva crkve pokreta, ali nema sposobnost organizovanja, bie potrebno nainiti zamjenu u okviru prve dvije godine od roenja crkve. Meutim, neke osobe su izuzetno nadarene od Boga da budu i pokretai i organzatori. Ove osobe ine dobre pastore osnivae novih crkava, jer mogu podii crkvu, pokrenuti je, a takoe i pomoi da se proiri. Ovakva nadarenost je danas pomalo rijetka. Moda e, dok crkva nastavlja da se kree u smjeru da bude pokret za osnivanje crkava, Bog dati crkvi vie osoba nadarenih da budu pokretaiorganizatori.
99

Jo jedna mogunost u osnivanju crkava jeste da se osnuje tim. (Zapamtite, Isus je izjavio da trebaju ii dvoje po dvoje.) U ovakvom timu za osnivanje crkava jedna osoba moe biti pokreta, a druga organizator. Ovo e im omoguiti da svojom nadarenou pomau jedna drugoj i da obje ostanu pri crkvi mnogo due. Pavle je, vjerovatno, bio pokretai organizator i Bog ga je izuzetno upotrijebio da osnuje mnogo uspjenih crkava. Trea vrsta voe je upravnik. Ovo je voa koji je nadaren da odrava status quo (kada je to dobro). Ova osoba pokuava da ne zabrlja ono to je stvoreno i da odri dobro funkcionisanje crkve. To su ljudi koji viestruko planiraju, koji znaju da upravljaju onim to ve ide dobro. Veina pastora su obuavani da budu upravnici pastori nad postojeim crkvama. To nisu loe voe crkvama je potrebno mnogo takvih da odre postojee crkve ivima ali ove voe rijetko ine dobre osnivae crkava. etvrta vrsta voe je nazvan razvijaem. Specijalnost ovih osoba je pokuavanje da promijene crkvu koja opada. U odreenom smislu, oni su slini pokretaima i njihove karakteristike su pomalo sline, ali njihov glavni fokus je na potojeim crkvama, radije nego na osnivanju novih. Postoje dvije kategorije razvijaa. Prvi su obnavljai, koji su sposobni da podignu crkvu kada ona ide nizbrdo i da ponovo stvore crkvu koja je iva, zdrava i koja se umnoava. Drugi su terminatori, koje je Bog nadario da postojeu crkvu dovedu do kraja. Neke crkve su zavrile svoj ivotni ciklus i trebaju da se dostojanstveno sahrane. One mogu da slave ono to je Bog uradio kroz njih, ali shvataju da je dolo vrijeme da se baklja preda novoj generaciji crkava. Mnoge crkve nastavljaju, znajui da je smrt neminovna. Mnoge su prikljuene na sistem odravanja ivota koji ih sprjeava da pristojno umru. One vegetiraju, ali nastavljaju da odravaju formu. Moda je Bog nadario neke voe da uspjeno okonaju ivot neega to je bilo velika crkva, ali iji je ivotni ciklus sada zavren.
100

Oni koji biraju ljude za osnivanje crkava trebaju paljivo pricijeniti liderske osobine osobe da bi bilo sigurno da je izabrana prava vrsta voe. Pokretai i organizatori ine najbolje osnivae crkava. Prije odabira neke osobe za osnivaa crkava, mora se obaviti obaviti procjena njihovih liderskih kvaliteta. Veina greaka u osnivanju crkava javlja se zbog pogrenog izbora voe. Nita nije vanije od izbora prave osobe za osnivanje crkava. Osobine osnivaa crkava Prije nekoliko godina jedna mala grupa adventista, zainteresovana za osnivanje crkava, sastala se sa savjetnikom. Ovaj strunjak je zapoeo vodei nas kroz proces odluivanja kako bi jedna dobro osnovana Hrianska adventistika crkva trebala da izgleda. Na kraju smo doli do ove definicije: Dobro osnovana Hrianska adventistika crkva pokazuje: jaku, strasnu viziju za dosezanjem izgubljenih, kao i bezuslovnu ljubav i prihvatanje za ljude svuda. Organizuje se tako da svaki vjernik prima panju i raste svaki vjernik ima slobodu da slui i njena srestva su fokusirana na zadobijanje izgubljenih. Stvara javne slube u kojima su oni koji trae istinu privueni Hristu u kojima se vjernici obnavljaju ivim oboavanjem Hrista u kojima se vjernici, dok rastu u Hristu, potiu da vrjednuju nae adventistiko naslijee i teologiju.

101

Kada je doao do ove definicije, savjetnik je poveo nau grupu u pravcu odluivanja koje osobine e biti potrebne idealnom osnivau crkava da bi osnovao ovu vrstu crkve. Grupa se sloila oko pet profesionalnih sposobnosti i pet linih sposobnosti koje e obavezno biti potrebne za osnivaa crkava. Prva od pet profesionalnih sposobnosti jeste da bude vizionar. Osniva crkve mora biti sposoban da ima viziju onoga na ta je Bog pozvao novu crkvu da uradi i mora biti sposoban da je prenese velikom broju ljudi. Druga profesionalna sposobnost je vostvo. Primivi viziju Bojeg vostva, osniva crkava mora, takoe, biti voa ljudi. Voa je definisan kao onaj koji ima sljedbenike. Voe mogu biti dobre ili loe, ali niko ne moe biti voa bez sljedbenika. Trea osobina koja je potrebna jeste evangelizam. Nije dovoljno biti sposoban potaknuti grupu ljudi i odueviti ih osnivanjem crkve. Osniva crkava, takoe, mora biti i evanelista. Da je naa elja bila da, jednostavno, osnivamo crkve distribucijom svetaca, tada bi ova osobina bila nepotrebna, ali poto fokus naeg osnivanja crkava treba da bude na etvi, osniva crkava mora biti onaj koji zadobija due. Ako osniva crkava ne zadobija due, onda to nee ni njegovo stado. Niko ko ne zadobija due bi nikada trebao biti pozvan da osniva crkve. elju da se zadobiju due nikada ne bi trebalo pomijeati sa sposobnou da se to ini. Dokaz o toj sposobnosti treba traiti prije nego to iko dobije podrku crkve za osnivanje crkava. Osnivai crkava koji ne zadobijaju due e stvarati osobe nalik sebi. etvrta osobina je komunikacija. Poto veoma veliki dio slube zavisi upravo od sposobnosti komuniciranja, od vitalne je vanosti da osniva crkava bude dobar komunikator. To je osobina koja se lako moe ispitati, tako da e oni koji procjenjuju znati da li je osoba, koja se razmatra za osnivanje crkava, pokazala osobinu da dobro komunicira, i kroz propovijedanje i kroz pouavanje, i u unutranjoj komunikaciji sa ostalim vjernicima i osobljem.
102

Peta osobina je znanje o osnivanju crkava. Potrebno je znati odreene osnovne informacije prije nego se zapone proces osnivanja crkava. Ovo znanje se moe stei itanjem obimne literature, pohaanjem teorijskih asova o osnivanju crkava ili pohaanjem nekih od seminara o tome. Poznavanje modernih istraivanja o osnivanju crkava e omoguiti osobi da izbjegne mnoge zamke o kojima bi osniva, u drugom sluaju, morao uiti kroz tekoe i greke. Uz ove profesionalne sposobnosti, naa grupa je identifikovala i pet linih sposobnosti koje bi trebao posjedovati idealan adventistiki osniva crkava. Prva je uspostavljanje odnosa. Iako su vjetine uspostavljanja odnosa vane za svaku vrstu slube, one su posebno vane za osnivanje crkava. U nekoj crkvi koja ve postoji, pastor ve ima porodicu koja ga eka da se vrati. Meutim, u novoj crkvi, niko ga ne eka. Ako ljudi ne vole osnivaa, oni se nee zadrati tu. Sposobnost uspostavljanja odnosa je potrebna da okupi prvu grupu adventista koji e oformiti jezgro, a takoe je potrebna da da se pone dolaziti do ljudi u toj zajednici i ostvarivati prijateljstvo sa njima. Druga lina sposobnost, karakter, je apsolutno sutinska. Osniva crkava ne mora biti svetac, ali ne smije imati upadljive karakterne mane. Ako postoje mane moralne ili finansijske prirode u karakteru, veoma brzo e se pokazati pod pritiskom osnivanja crkava. Ispitivanje reputacije karaktera predloenog osnivaa crkava je sutinska stvar prije nego to se izvre ulaganja. Trea potrebna lina sposobnost je solidarnost sa porodicom. Pritisak osnivanja crkava moe lako slomiti svaki brani odnos koji nema dobar temelj. Mnogim osnivaima crkava porodica se raspala, jer ovaj problem nije uoen prije nego to su poeli osnivati crkvu. Osnivanje crkava je usamljeniki poziv, posebno za branog druga. Zbog toga je sistem podrke za osnivae crkava od tolike sutinske vanosti. Niko ko nema brak vrst kao stijena ne bi trebao poeti sa osnivanjem crkava.
103

etvrta potrebna lina sposobnost je emocionalna stabilnost. Poto se osnivai crkava esto suoavaju sa samoom, oni ija osjeanja nisu stabilna mogu lako postati obeshrabreni. Postoje mnogi usponi u osnivanju crkava, ali izmeu ovih uspona postoji mnogo padova. Ako neko ne moe izdrati padove, on ili ona nee nikada doivjeti uspone. Osnivai crkava ne bi trebali mnogo ovisiti o drugima ili manipulisati drugima kako bi ostvarili svoje ciljeve. Zadnja lina sposobnost je molitva i duhovnost. Ovo nije ostavljeno kao zadnje zato to je najmanje vano, ve zato to je najvanije. Istraivanja meu osnivaima crkava neprestano otkrivaju da je molitva najbitniji faktor u ivotu osnivaa crkava. U sljedeem poglavlju emo razmotriti vanost molitve, ali sada ne elimo istai zajedniku molitvu u crkvi, ve lini molitveni ivot osnivaa. Duhovni osnivai koji se mole napravie duhovne crkve koje se mole. Uz ove veoma sutinske osobine, postoji nekoliko drugih osobina koje se trebaju vidjeti u ivotu osnivaa crkava. Osniva treba da bude samopokreta. Niko nee svakog dana provjeravati osnivaa da vidi da li je posao uraen. Ljudi kojima je potreban neko da ih redovno dri odgovornima ne bi trebali postajati osnivai crkava. Dalje, osniva crkava treba biti prilagodljiv i fleksibilan. Neko moe pristupiti osnivanju crkava sa dobro osmiljenim planom, ali koji u stvarnosti ne fukncionie dobro. Dobri osnivai crkava e to brzo prepoznati i neprestano e mijenjati planove i naine rada dok se drue sa ljudima do kojih ele doi. Iz tog razloga, mlai ljudi su, obino, bolji osnivai od starijih ljudi, poto su po prirodi fleksibilniji. to osoba postaje starija, postaje sve nefleksibilnija. Naravno, uvijek postoje izuzeci. Osniva crkava mora imati dobro samopotovanje. Osoba koja nema osjeaj line vrijednosti vjerovatno nee postati dobar osniva crkava. Kada ljudi sa niskim stepenom samopotovanja pokuaju sa osnivanjem crkve koje ne uspijeva, rezultat e biti jo vee sniavanje njihovog stepena samopotovanja. Osniva
104

crkava treba da uvjeri da Bog moe uraditi neto velianstveno i veliko kroz ljude koji se okupljaju da osnuju novu crkvu. Osniva crkava je klju za stvaranje vjere u grupi koja osniva novu crkvu. Zadnja osobina je odanost crkvi. Ako je crkva, koja se treba osnovati, Hrianska adventistika crkva, onda osniva mora biti vrsto odan crkvi koja ga podrava. Ta lojalnost se mora vidjeti kroz elju da osnuje crkvu je vjerna vjerovanjima i doktrinama Hrianske adventistike crkve. Adventisti vjeruju da ih je Bog stvorio i povjerio im posebnu poruku istine za posljednje trenutke svijeta. Do mnotva se mora doi pomou prave istine, a ne izmijenjenom verzijom te poruke. U okviru adventizma uvijek su postojale velike razlike u perifernim stvarima, ali je, istovremeno, uvijek postojala duboka odanost stubovima crkve. Osnivai se mogu razlikovati u metodologiji, ali ne smiju imati nesigurnosti kada su u pitanju stubovi adventistike vjere. Prilikom procjene osnivaa crkve, jedno podruje se nikada ne smije previdjeti ili e uskoro doi do propasti nove crkve. Istoriju nae crkve su uprljali "veliki" propovjednici koji su mislili da mogu osnivati velike crkve kada napuste adventistiki tor. Uz odanost uenjima crkve mora ii istinska saradnja osnivaa crkve sa lokalnom oblau na ijoj teritoriji se osniva crkva. U adventizmu se ne osnivaju nezavisne crkve - sve crkve su dio sestrinstva crkava u odreenoj oblasti. Zato, neko ne moe, jednostavno, osnovati crkvu bez konsultacije sa lokalnom oblau. Pojedinci, za koje se zna da rade nezavisno od oblasti, trebaju se paljivo provjeriti prije nego to im se pomogne u njihovim nastojanjima da osnuju crkvu. Procjena Sve u ovom poglavlju do sada je napisano da bi se dala jedna veoma vana izjava: svaka osoba koju, kao osnivaa crkava, treba podrati mora, prije svega, da se procijeni. Procjena treba
105

biti potpuna, posebno evaluacija osobina koje je potrebno da ima osniva crkava, kao to je navedeno u ovom poglavlju. U adventistikoj crkvi je ve osmiljen proces procjene za osnivanje crkava. Oblasti mogu poslati pojedince u centre za procjenu radi evaluacije. etvorodnevni proces procjene je, moda, najbolji pokazatelj da li osoba treba pristupiti osnivanju crkava. Centar za procjenu ima dvije svrhe. Prvo, slui za pojedince koji se pitaju da li ih je Bog nadario za osnivanje crkava. Oni ele da ih neko procijeni radi tog poziva. Prolaze kroz proces procjene da bi za sebe otkrili da li su pozvani da osnivaju crkve. Drugo, proces procjene omoguava oblasti da otkrije da li neki pojedinac treba osnivati crkve, prije nego to ta oblast uloi hiljade dolara u projekat osnivanja crkava za ovu osobu. Slanje pojedinaca, i vjernik i pastor, na procjenu je, vjerovatno, najbolji pokazatelj uspjeha u buduem osnivanju crkava. Zapoljavanje osoba koje je preporuio centar za procjenu e za rezultat imati uspjenije osnivanje crkava. Proces procjene nije stopostotna garancija, ali uspjeno osnivanje crkava se javlja u veim procentima kada se slijede preporuke centra za procjenu. ta se deava tokom procesa procjene? Prvo, osoba podnosi molbu za pristup procjeni. Zatim slijedi telefonski razgovor. Ako je prvi razgovor zadovoljavajui, toj osobi se alje nekoliko formulara i test linosti koje treba da popuni, a potrebne su preporuke koje se evaluiraju. Zatim osoba dolazi na procjenu. Ako se tokom prvog ispitivanja otkriju problemi, osoba nee biti pozvana na procjenu. Stvarni proces procjene zahtijeva etiri dana intenzivne aktivnosti. Tu je prisutna grupa evaluatora, obino po jedan za svaki par koji se procjenjuje. Evaluatori posmatraju kandidate u stvarnoj ulozi u slubi meu njima samima, kao to je propovijedanje, voenje grupnih zadataka, uestvovanje u grupi, kao i evangelizam. Sa svakim parom lino se obavi razgovor. Svake veeri evaluatori se sastaju na nekoliko sati iznosei ta su
106

zapazili i traei optu saglasnost za svaki par pojedinano. Konano, zadnjeg dana, evaluatori e postii konanu optu saglasnost po pitanju evaluacije potencijala svakog kandidata za osnivanje crkava i saoptie svoju preporuku kandidatu i oblasti koja ga sponzorie. Proces procjene nije lak zadatak, ni za one koji se procjenjuju ni za one koji procjenjuju, ali to je najbolji pokazatelj budueg djelovanja neke osobe u slubi osnivanja crkava. To e otkriti da li osoba ima ili nema neophodne profesionalne i line sposobnosti koje su potrebne da bude uspjena u osnivanju crkava. Procjene za osnivanje crkava odravaju se nekoliko puta godinje. Molba za pristup mora se poslati nekoliko mjeseci prije procjene, zbog svih priprema koje se trebaju uraditi. Informacije o sljedeoj procjeni i podnoenju molbe mogu se nai na NADEI web stranici: www.nadei.org. Jednostavno, pogledajte u odjeljku "church planting" pod stavkom "assessment". Ako web stranica nije dostupna, nazovite NADEI na broj (616) 471-9220 da dobijete informacije. Gdje pronalazimo osnivae crkava? Kada se ispitaju kvaliteti koje je potrebno da ima osniva crkava, odmah se javlja zabrinutost po pitanju toga gdje e crkva pronai ove ljude.To nisu kvaliteti koji se mogu nai u veini svetenika koji su danas zaposleni. Meutim, ljudi ulaze u slubu baziranoj na tome ta oni zamiljaju da je sluba. Poto kod nas trenutno postoji potranja za pastorima fokusiranim na odravanje, oni koji su nadareni u tom podruju skloniji su da budu oni koji odluuju da uu u propovjedniku slubu. S druge strane, ako crkva pone koristiti preduzimljive tipove ljudi, propovjednika sluba e privui ove agresivnije ljude. Ovi veoma energini ljudi, nadareni sposobnostima potrebnim za osnivanje crkava, trenutno nemaju odgovarajuu poziciju u
107

tradicionalnom sistemu. Zbog toga se mnogi od njih odluuju za neki drugi poziv. Ako adventizam treba da bude pokret za osnivanje crkava, onda crkva mora poeti da privlai znaajan broj kvalifikovanih osnivaa crkava. Postoji iskuenje da se ovi osnivai trae meu trenutnim svetenicima. Oni se tu nee pronai u broju dovoljnom da bi se stvorio veliki broj novih crkava koje su potrebne. Gdje, onda, da crkve pronau ove osnivae crkava? Isus nam je rekao ta da radimo kada shvatimo veliinu etve. Matej 9:38 kae da se trebamo moliti Gospodaru etve da poalje ove radnike. To zvui tako jednostavno da mali broj ljudi to shvata ozbiljno, ali ovo je Isusov nalog u pogledu etve. Meutim, molim vas da zapazite da ovakve molitve rijetko odlaze gore Bogu sve dok crkva zaista ne pone da sagledava ogromnu etvu koju je Bog pripremio. 94 Ako nam je Bog zapovjedio da idemo i osnivamo crkve, On e obezbijediti potrebne radnike za izvrenje Njegove zapovjesti. Zapamtite da su ovakve crkve osnovane radi sakupljanja etve, a ne radi novog rasporeivanja svetaca. Vrsta voa za koje se trebamo moliti su one koje e osnivati crkve s obzirom na ogromnu etvu koju je Bog pripremio. Elen Vajt je, takoe, ukazala na izvor osnivaa crkava: Kada se crkve osnuju, pred njih treba izloiti da ak i meu njima treba izabrati ljude da nose istinu drugima i stvaraju nove crkve. 95 Velika veina onih koji e osnovati stotine novih adventistikih crkava nisu ak ni adventisti danas. Oni su na polju za etvu i ekaju kada e biti sakupljeni. Interesantno je da Elen Vajt ukazuje da e novoobraenici biti dobri osnivai crkava. To je, vjerovatno, zbog toga to je njihov evaneoski ar mnogo vei. Bie im potrebna vjeba i moda e biti potrebno da se smjeste u tim sa nekim iskusnim adventistom, ali Boji savjet je da se oni upotrijebe. etva e dati jo etelaca.
94 95

Vidi prvo poglavlje. Ellen G. White, Christian Service, 61.

108

Pokret za osnivanje crkava zahtjeva da adventistika crkva neprestano ulae u obuku novih voa. Mudri pastori i evanelisti e odmah uoiti potencijalne voe u svom sakupljanju etve. Obuku za voenje treba poeti odmah, ne kao formalnu vjebu iz teorije, ve kao vjebu "na zadatku". Ljudi ve trebaju da pokau svoje liderske sposobnosti prije nego to se poalju na teoloki fakultet. Teoloki fakultet bi trebao obuavati samo one koji su ve pokazali da su reproduktivne voe. Apostol Pavle je razjasnio ovo: I to si uo od mene pred mnogim svjedocima, ono predaj vjernim ljudima, koji e biti vrijedni i druge nauiti. 96 Apostol Pavle objavljuje da je vanije zadobiti onog koji zadobija due nego duu. Ako crkva treba da postane sistem za reprodukciju, ona mora razviti voe koje e stvarati nove voe. Zato, svaka osoba zadobijena za Hrista mora, zauzvrat, doi do nekoga drugog, koji e doi do druge osobe itd. Isto tako, osobina pravog biblijskog voe je da voa obuava vou, koji e obuavati vou itd. Samo tada sjevernoamerika crkva moe osnovati znaajan broj novih crkava i imati adekvatno vodstvo za izvrenje tog zadatka. Idealno bi bilo da se ljudi koji nisu reproduktivne voe nikada ne pozivaju u redove svetenika. To znai da se poziv ne protee na ljude koji do tada nisu proizveli jo jednog vou ili zadobili drugu duu za Hrista. Ponekad je teko ovo uraditi kada je osoba na teolokom fakultetu; zato bi pojedinci trebali pokazati reprodukciju prije nego to krenu na teoloki fakultet. Ako se slijedi ovaj primjer, to e privui novu vrstu pastora, a to je, takoe, i prvi korak u stvaranju voe koji potreban za sistem reprodukcije. Bob Logan, zapaeni autoritet po pitanju osnivanja crkava, predlae nekoliko mjesta na kojima se mogu potraiti kandidati za osnivanje crkava. 97 Prvo, on predlae da se potrae pastori koji su neslavno proli u svojim prvim okruzima, ali ako nisu
2. Timotiju 2:2 Autor je uo ove primjedbe na asu sa dr Robertom Loganom na teolokom fakultetu Fuler.
97 96

109

uspjeli zbog toga to su bili pokretake voe i to su bili frustrirani zbog sporosti crkve fokusirane na odravanje, oni bi bili dobri kandidati za osnivanje crkava. Pokretaki voa je izuzetno isfrustriran u tipinom prvom okrugu. Uprava, obino, pokuava da nastani ove ljude i da ih transformie u voe koje mogu biti zadovoljne statusom quo. Bilo bi mnogo produktivnije rasporediti ovakve pastore na osnivanje crkava, gdje e im njihove pokretake osobine i darovi omoguiti da vrhunski funkcioniu. Umjesto toga, i uprava i pokretaki pastori izgaraju i, obostranim dogovorom, ove osobe ispadaju iz slube. Logan je, kao drugi izvor osnivaa crkava, predloio studente teolokog fakulteta koji imaju slab izvjetaj o prisustvu na asovima. Ovo zahtijeva kratko objanjenje. Ono to je Logan imao na umu su studenti koji su proputali asove jer su bili suvie zauzeti slubom. Ukljuenost u slubu za njih je bila vei prioritet nego teoretski uspjesi. Ovakvi studenti su frustracija za teoloki fakultet i potrebna im je disciplina koju taj fakultet prua, ali oblasti bi bile veoma zadovoljne ako bi ovakve studente rasporedile na osnivanje crkava. Logan, za izvor osnivaa crkava, dalje predlae vjernike velikih crkava koji prave probleme i postavljaju mnogo pitanja. Ovi ljudi su, takoe, velika frustracija trenutnom vodstvu crkve. Neki ljudi su zaista oni koji prave probleme i oni definitivno ne bi trebali biti osnivai crkava. Meutim, postoje ljudi sa odlinim liderskim sposobnostima koji nisu imali priliku da ih pokau u prisustvu mnogih drugih odlinih voa u velikoj crkvi. Oni su, vjerovatno, preduzimljivi i trebaju da rade u neem novom. Mnogo puta crkva gubi ovakve ljude, jer njihovi darovi za zapoinjanje neeg novog prolaze nezapaeno i nisu obuavani za slubu. Umjesto toga, njih gledaju kao one koji prave probleme i svako sa olakanjem odahne kada oni, konano, odu. Obuka za osnivanje crkava

110

Pogledali smo izvore potencijalnih osnivaa crkava. U ovom zadnjem dijelu poglavlja brzo emo istraiti program obuke za osnivae crkava, koji slijedi kada se oni izaberu. Ono to se ovdje nudi je nadahnjujue i ne iscrpljuje. U stvari, isti proces obuke se ne moe koristiti za sve potencijalne osnivae crkava. Ono to naglaavamo ovdje je da oni, jednostavno, moraju dobiti neku vrstu pripreme za svoj posao osnivaa crkava. Prvi korak, oigledno, u pruanju obuke za potencijalnog osnivaa crkava, bio bi da se kandidat poalje u centar za procjenu radi evaluacije od strane nezavisnih posmatraa. Oni e preporuiti tu osobu za osnivanje crkava ili e je preporuiti sa ogranienjem. Mnoga od ovih ogranienja imaju veze sa obukom koja je jo uvijek potrebna. Ako osoba ima diplomu srednje kole, u tom sluaju je mogu poslati na teoloki fakultet. Trenutno, adventistiki teoloki fakultet je fokusiran na misiju i stvara crkvene voe koji su zainteresovani za etvu. Ponekad se ova nova vrsta voe isfrustrira u kontekstu trenutne slube, a bolje bi funkcionisala u osnivanju crkava. U prolosti, mnogi upravnici su teoloki fakultet posmatrali kao mjesto gdje kandidati za slubu gube svoj ar za evangelizmom. To vie nije sluaj. Danas, teoloki fakultet usauju misiju i evangelizam u samu psihu studenta. Moda e biti potrebno da teoloki fakultet povea svoje isticanje osnivanja crkava time to e stvoriti sistem osnivanja crkava. Teoloki fakultet e zadovoljiti potrebe polja, ako polje jasno pokae da e ono zaposliti ljude kao to su osnivai crkava. Trenutno, od svakog ko se koluje za zvanje doktora teologije trai se da pohaa seminare o osnivanju crkava i mnogi studenti teologije posjeuju godinja zasjedanja Sjemen. Meutim, za osnivanje crkava potrebno je vie od teoretske obuke. Nakon diplomiranja na teolokom fakultetu, studenti moraju biti rasporeeni pod nadzor pastor koji e dalje razvijati njihove sposobnosti osnivanja crkava. Mnogo evaneoskog ara se gubi kada mladi poetnici odu sa teolokog fakulteta i ponu stairati kod pastora koji ne uspije da adekvatno razvije njihove
111

sposobnosti. Ova evaneoska gorljivost se jo vie smanjuje kada se mladi pastori rasporede na podruje gdje se nita ne deava ili se nije deavalo i gdje niko ne oekuje da se ita desi. Konaan rezultat je da, ta god ti mladi pastori pokuavaju, to ne uspijeva i oni zakljuuju da sve ono to su nauili na teolokom fakultetu ne funkcionie u stvarnom svijetu. Ovakva iskustva utiu na profesionalni ivot mnogih pastora, tako da ak i kada dou na podruje gdje se neto treba deavati, to se ne deava, jer po njihovom nainu razmiljanja nita ne funkcionie. Umjesto toga, dajte novim pastorima priliku da osnivaju crkve, gdje e pomo dobiti kroz redovnu obuku od strane iskusnih osnivaa crkava. Neka ovi novi pastori ue dok rade, ne sami, ve pod starateljstvom iskusnih osnivaa. Zapravo, ovakav model bi bio i poboljan da su neke obuke mladih pastora na teolokom fakultetu bile obavljene u kontekstu stvarne slune. Trenutno, teoloki fakultet prouava naine da nastavni plan za zvanje doktora teologije prenese na teren. Obuka, o kojoj se ovdje govori, se odnosi, prvenstveno, na pastore koji e osnivati crkve, ali ta je sa obukom vjernika koji su osnivai crkava?Ako adventistika crkva treba biti pokret vjernika, ona mora i da uspjeno obui i mobilizira ogromnu armiju vjernika koji osnivaju crkve. I oni moraju biti procijenjeni. Meutim, oni nee moi dobiti istu obimnu obuku koja se daje svetenicima. ta se moe uiniti? Kada se osnivai crkava meu vjernicima identifikuju i procijene, trebao bi im se odrediti materijal za itanje na temu osnivanja crkava. Trebali bi se upisati na program obuke za osnivanje crkava, koji organizuje svaka oblast ili unija. Ovaj program obuke trebao bi obuhvatati kratke kurseve iz adventistikog vjerovanja, crkvenog pravilnika, istorije, metodologije evangelizma i osnivanja crkava. Na ovim kursevima bi mogli predavati pastori i administratori motivisani misijom ili bi, moda, oblast mogla razviti priznati program koji bi bio ponuen u razliitim dijelovima polja a koji bi pruio djelimino obrazovanje kao na teolokom fakultetu ovim
112

potencijalnim laikim pastorima. Kurs teolokog fakulteta o osnivanju crkava je trenutno dostupan preko dopisnog obrazovanja. Laiki pastori e trebati i obuku i neprestano nadgledanje i trening kada uu u proces osnivanja crkava. To nije stvar da li im se vjeruje ili ne vjeruje; radije, to je stvar pruanja neophodne podrke da bi bilo sigurno da su ovi laiki osnivai uspjeni i da osnivaju zaista odline adventistike crkve. Poto je ovo podruje koje jo nije istraeno u adventizmu, bie potrebno neprestano poduavanje kako bi se doznalo kako je najbolje postupati. Ono to se ovdje nudi je samo prijedlog odakle poeti razgovor i razvijanje potrebne obuke. Ako je adventistika crkva ozbiljna po pitanju postajanja reproduktivnog pokreta, ona mora obratiti ozbiljnu panju ovom procesu obuke. Ono to je vano nije ta je uraeno tokom obuke, ve da je neto uraeno da se adekvatno obui jedna cijela nova generacija potencijalnih osnivaa crkava.

113

7 Naini osnivanja novih crkava

U ovom poglavlju elimo da istraimo te nove naine preko kojih se mogu formirati nove crkve, kao i neke od raznih modela koji se danas razvijaju. Prije poetka osnivanja, treba odrediti kako osnivati crkvu, kao i vrstu crkve koja e biti osnovana. Odvajanje Veina adventistikih crkava je zamiljena kao odvajanje. U tom modelu jezgro se formira u matinoj crkvi prije nego to ode i postane nova crkva. Ovaj model je efikasan za distribuciju svetaca, ali moda nije najefikasniji model za osnivanje crkve iz etve. U ovom modelu skoro 100% nove crkve je sastavljeno od ve postojee crkve. Problemi sa ovim modelom su trostruki. Prvo, nova crkva je, obino, klon postojee crkve i ne poveava raznovrsnost crkava koja je potrebna za dosezanje raznolike etve. Drugo, ovaj model plai postojeu crkvu, jer odvlai veoma mnogo lanova. Tree, mnogo puta ovaj model ne uspijeva da znaajno utie na zajednicu, jer je, uglavnom, sastavljen od lanova matine crkve. Ipak, ovaj model nije lo. Nova crkva jeste osnovana i, iako moda nee dosegnuti znaajan broj ljudi u etvi, nova crkva e, vjerovatno, dosegnuti vei broj ljudi nego to bi to uradila sama stara. Poto je primjeeno da je ovo jedini model za veinu adventistikih crkava, neophodno je da otkrijemo druge naine koji bi bili efikasni za osnivanje crkava fokusiranih na etvu. Kolonizacija
114

Drugi predlog za osnivanje novih crkava nazvan je "kolonizacija". U ovom modelu, nekoliko porodica se preseljava na podruje na koje se jo nije ulo radi osnivanja nove crkve. Ovaj model se nairoko koristio na poetku adventizma i jedan je od modela koje je Elen Vajt neprestano zastupala. Ona je savjetovala mnoge prve adventiste da se ne naseljavaju u Batl Kriku, ve da se presele na podruje gdje nije bilo adventista i da osnuju crkvu. Ovaj model trai rtvu u pogledu porodica koje se sele na novu lokaciju i trebaju nai novi posao i dom. Ipak, prioritet napretka carstva motivie ove osobe da naine potrebnu rtvu da bi se mogla osnovati nova crkva. Za mnoge ljude, ovaj model doarava ideju preseljenja ljudi u neki mali grad gdje nema adventista, jer veina velikih gradova ima adventistiku crkvu. Ovaj model ne obuhvata nuno ovakvo preselenje. Daleko vanije od postavljanja adventistikih crkava u malim, neobraenim gradovima je evangeliziranje velikih gradova Sjeverne Amerike. Iako ne treba zapostavljati evangeliziranje ruralnog dijela Amerike, adventizam mora ponovo zauzeti gradove za Hrista. Ovaj model ne zamilja ljude kako se sele u veliki grad, gdje se treba osnovati nova crkva. U nekim sluajevima, moda ve ima adventistikih crkava u okolini, ali novoosnovane crkve e se fokusirati na dosezanje ljudi koje postojee crkve nisu pokrenule. Da bi se izbjegla samoa, idealno je da nekoliko porodica zajedno uu u projekat kolonizacije. Ove porodice bi stvorile dobro jezgro za poetak nove crkve. Meutim, ova nova crkva ne treba da bude sastavljena samo iz jezgra koje se preselilo na novo podruje; oni moraju doi do ljudi i osnovati novu crkvu od etve. Sluajno roditeljstvo Trei model sa osnivanje nove crkve se zove sluajno roditeljstvo. Nova crkva nije bila planirana, ali se dogodila. Moda je bio rascjep u crkvi ili druga kriza koja je
115

prouzrokovala formiranje nove crkve. Oigledno, ovo nije najbolji nain osnivanja nove crkve. Ipak, Bog je uvijek bio sposoban da upotrijebi ak i rascjep crkve za svoju slavu, osnivajui novu crkvu iz potencijalno loe situacije. U stvari, mnogi rascjepi crkve se javljaju zbog toga to je matina crkva previe trudna i odbija da se porodi. Ovaj nain osnivanja crkve je veoma izazovan. Zbog toga to nije stvorena da doe do etve, ovoj crkvi je lako se fokusira na samu sebe. Sila ujedinjenja postala je zajedniki neprijatelj, matina crkva. Jednom kada se problem rairi, vjernici mogu poeti da se bore jedni protiv drugih. Zato je za ovu novu crkvu neophodno da se od poetka fokusira na etvu. To moe biti teko, ali to je jedini nain da ova crkva postane zdrava. Mnoge adventistike crkve su se formirale pomou metode sluajnog roditeljstva. Meutim, koliko je bolje osnovati crkvu prije nego to beba raspori matericu. U drugim modelima, novoosnovane crkve e prouzrokovati manje trauma, i za matinu crkvu i za novu bebu. Ne plaite se da pustite bebu iz materice. Partnerstvo Jo jedan model koji se dobro uklapa u adventizam je model partnerstva. U ovoj sitaciji, dvije ili tri crkve se udruuju da osnuju novu crkvu. Radije nego da se odvaja od postojee crkve, ovaj model zamilja da ljudi iz nekoliko crkava, udruujui se, formiraju jezgro nove crkve. Ovo omoguuje malim crkvama da osnuju crkvu bez desetkovana svojih redova. Jo jedna prednost je ta da je manja vjerovatnoa da nova crkva bude kopija matine crkve, poto vie od jedne matine crkve prilae DNK. Namjera osnivanja crkve nije da klonira postojeu crkvu, ve da osnuje neto sasvim novo. Ovaj model ima potencijal da dozvoli da se to dogodi. Gore navedeni modeli su primarni modeli po kojima matine crkve osnivaju potpuno autonomne crkve. Postoje naini na koje
116

matina crkva moe osnovati novu crkvu bez obaveznog odvajanja od mamine suknje. Ovi modeli zamiljaju osnivanje poluautonomnih crkava. Razbacani sateliti Prvi model poluautonomne crkve nazvan je razbacani sateliti. To je model koji adventisti rijetko koriste, a ipak ima izuzetan potencijal. Posebno je koristan za crkve koje se plae osnivanja iz straha da e izgubiti suvie lanova. U ovo jverziji, matina crkva osniva nekoliko ogranaka u razliitim dijelovima grada. Ovi ogranci su jo uvijek dijelovi matine crkve samo se sastaju na razliitim lokacijama. Na primjer, Hrianska adventitika crkva Metropoliten je prvobitno osnovana 50-tih godina. Bila je veoma uspjena, sa velikim brojem vjernika tokom svih godina. Kako su se ljudi selili u predgraa, crkva je pomalo razmiljala o ideji da se preseli u predgraa, ali to bi otuilo mnoge od trenutnih vjernika. Umjesto toga, crkva je odluila da osnuje ogranak u sjevernim predgraima. Vjernici u tom ogranku bi jo uvijek bili lanovi crkve Metropoliten, ali bi se sastajali u sjevernom dijelu. Konano, Hrianska adventitika crkva Metropoliten je po gradu rasporedila etiri ove satelitske crkve. Rezultat je bio da je crkva Metropoliten nastavila ubrzano rasti. Ovaj model je slian univerzitetu sa nekoliko kampusa. To je jedna crkva sa jednim patoralnim osobljem; oni se, jednostavno, sastaju na razliitim lokacijama. To ima nekoliko prednosti za adventiste. To je slino kao u naem sluaju sa podrujima, osim to na podruju postoje odvojene, nezavisne crkve u kojima slui isto pastoralno osoblje. Model razbacanih satelita ima prednost da veoma velika crkva nudi ljudima viestruki izbor, jo uvijek odravajui bliskost male crkve. Prednost je u tome to je, doslovno, i velika i mala u isto vrijeme. Crkve koje se plae osnivanja trebaju ozbiljno razmisliti o ovom modelu. Na ovaj nain one nee izgubiti nijednog lana,
117

ali e biti sposobne da proire Boje carstvo. Crkva funkcionie sa jednim budetom, ali ima posebno namijenjena sredstva za svoje satelite. Pastoralno osoblje moe sluiti itavoj crkvi, ali je najbolje ako je neko dodijeljen satelitskoj crkvi. Prema ovom modelu, crkvena zgrada vie nee biti prepreka rastu crkve, jer crkva moe osnivati nove satelite kada joj zatreba prostor. Iako je, prema ovom modelu, zamiljeno da nova crkva ostane dio matine crkve, treba shvatiti da, kako vrijeme prolazi, satelitska crkva moe poeljeti da postane autonomna. Zdrava matina crkva e blagonaklono prihvatiti nezavisni status nove zajednice. Ova metoda je manje traumatina za matinu crkvu nego gubitak ljudi u novoj, nezavisnoj crkvi. Ona dozvoljava sporiji proces prelaska u sluaju da nova crkva konano postaje autonomna. Okupljeni sateliti Jedna varijanta modela razbacanih satelita je "okupljeni sateliti. Radije nego da se osnivaju nove crkve na razliitim lokacijama, ovaj model predvia osnivanje novih crkava u postojeoj crkvenoj zgradi. Mogu postojati dvije ili tri razliite grupe koje se sastaju u jednoj crkvenoj zgradi u isto vrijeme. Ovaj model se uveliko koristi u adventizmu, posebno za zapoinjanje rada sa novim etnikim grupama. Jedan primjer ovoga je crkva gdje sam nedavno odrao evangelizaciju, tokom koje smo krstili jedan par panskog porijekla u maloj crkvi gdje se govori engleski jezik. Ova crkva, razmiljajui unaprijed, odluila je svake sedmice odravati odvojene slube za novu pansku grupu. Za nekoliko sedmica, prisutnost u panskoj grupi narasla je na vie od trideset ljudi. Sada se dvije crkve sastaju u istoj zgradi svake subote i svi oni su dio jedne crkve. Za odreeno vrijeme etnika crkva moe prerasti trenutni objekat i poeljeti da se odvoje na novu lokaciju, ali ovaj model prua jedno lijepo mjesto za inkubaciju nove crkve bez mnogo
118

trokova. Jedna varijanta ovog modela bila bi da dvije zajednice postanu nezavisne, ali da nastave dijeliti zgradu. Potrebno je napraviti dobar finansijski ugovor izmeu ove dvije grupe da se izbjegnu nesporazumi, ali nezavisnost bi mogla biti prvi korak ka odvajanju. Viestruka bogosluenja Dodatni model matinoj crkvi za osnivanje nove crkve je dodavanje jo jednog bogosluenja u subotu ujutro. Ovo je varijanta gore pomenutog modela i jedna sa velikim potencijalom u adventizmu. Neki mogu misliti da osnivanje novog bogosluenja nije osnivanje crkava, ali crkve, koje odravaju viestruka bogosluenja, e posvjedoiti da svako bogosluenje privlai razliitu grupu ljudi, a pojedinci su, obino, vjerni jednom bogosluenju i rijetko prelaze sa jednog na drugo bogosluenje. Na ovaj nain, zaista, imati dvije ili tri slube je isto kao imati dvije ili tri razliite crkve. Finansijski, to ima puno vie smisla, posebno kada su u pitanju dananji visoki trokovi nekretnina i trokovi izgradnje. Viestruka upotreba skupe imovine je vrlo mudar potez, kada je u pitanju upravljanje. Adventistike crkve koje uspjeno odravaju dva bogosluenja obino spremaju svako bogosluenje za razliitu grupu. Ponuda viestrukih opcija privlai vie ljudi nego to bi crkva mogla da privue jednim velikim bogosluenjem. Veina crkava jedino razmilja o dva bogosluenja zbog prepunjenosti. To je moglo biti istina u prolim generacijama, ali danas se drugo bogosluenje nudi, ne radi prepunjenosti, ve da se privuku razliite vrste ljudi u crkvu. Jedne subote sam posjetio crkvu koja odrava tri bogosluenja. Ova crkva ima oko 700 vjernika i posjeenost od oko 500 ljudi, a raspolae zgradom koja ima mjesta samo za 200. Rano bogosluenje je bilo veoma tradicionalno. Drugo bogosluenje je nazvano "porodino" i to je bila blaga mjeavina savremenog i tradicionalnog bogosluenja. Istovremeno kada se
119

u crkvi odravalo drugo bogosluenje, jo jedno bogosluenje, potpuno savremeno, odravalo se u susjednoj sali. Ova crkva je, kroz stil bogosluenja, nastojala da odgovori na potrebe mnogih razliitih ljudi. Sva bogosluenja su bila vjerna adventistikim principima, ali su nudila razliite pristupe sluenju Bogu. Interesantno je da prisutni na savremenom bogosluenju nisu svi bili mladi ili odrasli mladi. Bile su prisutne mnoge "sijede glave", koje su uivale u savremenom pristupu sluenju Bogu. Zapravo, na sve tri slube postojala je dobra starosna mjeavina, iako je savremena sluba imala najveu koncentraciju mlaih ljudi. Iako bi, u optem smislu, bilo tano da mlai ljudi vie vole savremen pristup sluenju Bogu, bila bi greka pretpostaviti da svi mladi ljudi vie vole savremeni stil. Mnogi od njih, zapravo, vie vole tradicionalni, a mnogi stariji ljudi vie vole savremeni stil. Planirajui razliite tipove bogosluenja, shvatite da e svako bogosluenje posjetiti mjeavina starosnih dobi, ali e, takoe, privui odreenu generaciju u veoj koncentraciji. U gore pomenutoj crkvi prvo bogosluenje je privuklo, uglavnom, Graditelje ili Seniore; porodino bogosluenje generaciju Bejbi Bum; a savremeno bogosluenje Generaciju X. U koje vrijeme treba poeti drugo bogosluenje? U raznim oblastima ono je drugaije, ali veina, koja uspjeno vodi viestruke slube, ne poinje prvu slubu suvie rano. ini se da je optimalno vrijeme za poetak prvog bogosluenja negdje oko 8:45 do 9:00 sati, sa drugom slubom koja poinje oko 11:15 do 11:30. Subotnja kola je obino izmeu te dvije slube. Godinama ranije veina crkava je smatrala da ne mogu odravati bogosluenje poslije dvanaest. Taj tabu je sada prekren zbog crkava koje imaju drugo bogosluenje i prelaze podne, a neka se zavravaju ak u 13:00 sati. Ovo odgovara mlaim ljudima koji vole da spavaju u subotu ujutro ili koji imaju malu djecu koju je teko spremiti na vrijeme za subotnju kolu u 9:30. Malo adventistikih crkava je pokualo sa treim bogosluenjem. One koji jesu, obino ga odravaju na drugom
120

mjestu, kao to je uradila gore pomenuta crkva. Meutim, ako je dostupan adekvatan prostor subotnje kole, crkva moe imati dvije subotnje kole i tri slube, osim ako je crkva potrebna za subotnju kolu. Problem sa ovim je adekvatno osoblje za tri slube i dvije subotnje kole. Meutim, ukljuivanje vie ljudi bi poboljalo zdravlje crkve. Jedan od problema sa velikim crkvama je da one ne pruaju dovoljno mjesta da se ljudi ukljue. Voenje viestrukih slubi bi povealo priliku za tim. Jo jedna mogunost u vezi sa treim bogosluenjem je da se odrava bogosluenje u petak vee ili subotu predvee. Neke adventistike crkve su uspjele sa slubama u subotu predvee, posebno ih prilagoavajui onima koji trae istinu ili novim ljudima. Nema nieg posebno svetog u vremenu od 11:00 do 12:00 u subotu ujutro. Drugi dijelovi subote se mogu iskoristiti jednako dobro za odravanje bogosluenja i svako bogosluenje e uspostaviti komunikaciju sa drugaijom grupom ljudi. Postoji vie opcija koje su dostupne crkvama koje ele poveati Boje carstvo osnivanjem nove crkve. Dok se vaa crkva moli za osnivanje nove crkve, razmislite o jednoj od ovih opcija i pokuajte da osnujete crkvu. Dodatna bogosluenja se, moda, nee nai u statistikim izvjetajima kao novoosnovane crkve, ali bez obzira na to, ona jesu nove crkve koje e doi do vee etve za Hrista. Modeli osnivanja crkava koja ne ukljuuju matinu crkvu Dok su svi gore navedeni modeli ukljuivali matinu crkvu u proces osnivanja, sljedei modeli zamiljaju osnivanje crkava bez ukljuivanja matine crkve. Ovim se ne kae da su ovi modeli bolji oni, jednostavno, pruaju dodatne opcije za osnivanje crkava.

121

Pokretaki osniva crkava O ovoj vrsti osnivaa crkava govorilo se u prethodnom poglavlju. To je osoba kojoj je specijalnost osnivanje crkava. Ova osoba ima sve osobine pokretaa, ali se posebno posvetila osnivanju crkava, radije nego javnom evangeliziranju u toku punog radnog vremena. Ovakva osoba moe biti od koristi mnogim oblastima koje ele da vide mnotvo osnovanih crkava. Ova osoba se moe zaposliti da se preseli na neko podruje na samo jednu ili dvije godine, osnuje crkvu, preda je nekome drugome, a zatim ode na drugo mjesto da osniva drugu novu crkvu. Uspjeni ljudi bi tako mogli postati veoma vjeti u osnivanju crkava. Oni bi, doslovno, posvetili vei dio svog profesionalnog ivota osnivanju crkava. Takoe, imali bi stabilnost, jer bi najmanje jednu godinu proveli na svakoj lokaciji. U velikim gradovima, bilo bi mogue da provedu profesionalni ivot samo osnivajui crkve u jednom velikom gradu, bez potrebe da se preseljavaju. U veini sjevernoamerikih velikih gradova postoji takva potreba. Pastor osniva Pastor osniva je osoba koju je oblast zaposlila da osnuje crkvu, a zatim bude pastor te nove crkve. Osobe, kojima je ovo zadatak, trebaju imati osobine i pokretaa i organizatora, ako ele da budu uspjene u osnivanju nove crkve i pastoralnoj brizi za nju. Ove osobe mogu raditi sa postojeim crkvama, ali nisu zavisne od njih. Oni su zaposleni u posebnu svrhu osnivanja nove crkve. Zapravo, postojee crkve mogu zaboraviti na potrebu nove crkve da doe do etve, ali oblast, koja osjea tu potrebu, pokree osnivanje crkve, ak i kada postojee crkve nisu oduevljene tom avanturom. Osobu koja je nedavno diplomirala na teolokom fakultetu zamolili su da slui kao pastor osniva nove crkve u velikom gradu. Postojee crkve nisu vidjele nikakvu potrebu za novom
122

crkvom i ponudile su malu pomo novoj grupi. Poto je oblast poslala tamo novog pastora, on je zapoeo rad samo sa svojom porodicom. Polako, posjeujui postojee crkve, zadobio je povjerenje i grupu ljudi za pomo. Za manje od godine imao je ezdeset ljudi koji su dolazili crkvu svake sedmice, od kojih je veina iz etve. Timovi za osnivanje crkava Ovaj model osnivanja crkava je jedna verzija prethodna dva modela. Glavna razlika je u tome to, umjesto jednog osnivaa crkava ili pastora osnivaa, oblast zapoljava tim od dvoje ili troje ljudi da osnuje novu crkvu. Ovo je veoma poeljan nain da se osnuje crkva, ali se veoma malo koristi meu adventistima, zbog visokih trokova za nekoliko plata koje, u poetku, nemaju dovoljno pokrie iz sredstava za desetak. Ovo je u potpunosti avantura u pogledu vjere. Prednosti ovog modela su oigledne. lanovi tima mogu pomoi jedni drugima, to e rijeiti problem usamljenosti koju veina osnivaa crkava osjea. Vie voa pruaju raznolike kvalitete. Zato bi tim trebao biti sastavljen iz osoba koje bi nadopunjuju jedna drugu svojim kvalitetima. Idealno bi bilo da jedna bude pokreta, a druga organizator, a ako postoji trea, ta osoba bi mogla biti upravnik. Timski pristup je skuplji, ali ga je Isus zastupao, a prva crkva praktikovala. Ako bi oblasti mogle izvriti neka prestrojavanja pomenuta u treem poglavlju ovog djela, utedilo bi se dovoljno novca da se poslua Isusov savjet i dozvoli timovima da rade zajedno na osnivanju novih crkava. Ova metoda osnivanja crkava bi se, prije svega, trebala upotrijebiti kada oblast eli osnovati veliku novu crkvu. Za osnivanje malih crkava, to ne bi bilo finansijski izvodljivo.

123

Nezavisni osniva crkava Ovaj model se razlikuje od ostalih, prije svega, zbog injenice da oblast nije zaposlila osnivaa, ve on radi u bliskom dogovoru sa njima. Osniva je, vjerovatno, vjernik. Nije za oekivati da ovu osobu oblast ikada zaposli. Ovaj model koriste, prije svega, oni koji ele osnovati crkve bez plaenog pastora. Ove crkve e poslati svoje desetke lokalnoj oblasti, ali ne oekuju od oblasti da im da pastora, jer su oni sposobni da se brinu za sebe. Ovaj model bi liio na poetak adventizma i bio bi, uglavnom, koriten u osnivanju malih crkava, iako i neke vee crkve mogu koristiti ovaj model. Takoe, u nekom buduem vremenu, crkva, koju je osnovao nezavisni osniva crkava, mogla bi, konano, biti dodijeljena pastoru kojeg je oblast zaposlila. Ovo je jo jedan model sa izuzetnim potencijalom za adventiste. Najvea mana za oblast bi bila manja kontrola nad osnivaem, jer mu se ne daje plata. Meutim, oblast bi mogla odrediti vou koji bi bio odgovoran preko redovne komunikacije sa lokalnom oblau. Ove osobe bi trebale proi proces procjene prije nego im oblast da svoj blagoslov u osnivanju crkve. Elen Vajt daje svoju podrku osnivanju crkava od strane vjernika u sljedeim izjavama: Blizu nas su gradovi i mjesta u koje se nije uloio nikakav trud za spasavanje dua. Zato se porodice, koje znaju trenutnu istinu, ne bi preselile u ove gradove i sela, da tamo postave Hristove standarde, radei... na Boji nain, da donesu svjetlo pred one koji ne znaju za njega?... Postojae vjernici koji e odlaziti u gradove i mjesta i u krajeve koji nam, oigledno, uz put, da bi mogli uiniti da svjetlo, koje im je Bog dao, sija i ostalima. 98
98

Ellen G. White, Christian Service, 80., 81.

124

Braa koja ele promijeniti svoju lokaciju... trebaju se preseliti u gradove i sela gdje ima malo ili nimalo svjeta i gdje drugima mogu biti od stvarne koristi i blagoslova uz pomo svog rada i iskustva. 99 Osniva crkava sa dvije profesije Prema ovom modelu, osobi se nudi mala plata da se preseli na neko podruje i osnuje crkvu. Ostatak novca za ivot zarauje radei svjetovni posao ili akviziterstvo. Kako crkva raste i desetak se poveava, oblast poveava njegovu platu dok ne doe na puni iznos. Meutim, neke crkve nikada nee dostii tu taku i ta osoba e do kraja biti pastor sa dvije profesije. U tome nema nikakvog problema i adventistika organizacija treba da bude dovoljno velika da izae u susret nekolicini honorarnih pastora. Postoje neki biblijski primjeri za ovaj model. ini se da je apostol Pavle funkcionisao prema ovom podelu kada je osnivao veinu novozavjetnih crkava tokom niza godina svoje slube. Mnoge crkve se nikada nee osnovati ako se ne pokua sa ovakvim pristupom. Manje oblasti su to ve pokuale sa dobrim uspjehom. One nikada nisu mogle priutiti da zaposle osobu sa punim radnim vremenom da osniva crkvu, ali pristup sa djeliminom platom im je omoguio da uspjeno osnuju nekoliko crkava bez poveavanja sredstava.

99

Ellen G. White, Gospel Workers, 52. 125

8 Koju vrstu crkve ja trebam osnovati?

Kada su adventistiki pioniri krenuli u svoju misiju osnivanja crkava, osnivali su crkve svuda. O tome kakvu vrstu crkve bi trebali osnovati malo su razmiljali. U to vrijeme nije bilo razliitih vrsta crkava. Crkva je bila crkva. Stanovnitvo je, uglavnom, bilo homogeno i jedna veliina odgovarala je svima. Meutim, adventistiki svijet dvadeset prvog vijeka je neizmjerno drugaiji od jednostavnog seoskog ivota Amerike sredinom devetnaestog vijeka. Vremena su se promijenila i te kako su se promijenila. Kada su pioniri zapoeli svoj ogromni zadatak noenja vijesti trojice anela svijetu, jedva su ili pjeke i na konju. Meutim, svijet se, u njihovo vrijeme, promijenio iz jednostavnog poljoprivrednog drutva u drutvo teke industrije. Elen Vajt je ila u korak s vremenom i pomogla da se adventizam promijeni iz jedne religije sa Eastern/srednjeg zapada Amerike u svjetski pokret. Adventistika crkva se, sa razvojem amerikog zapada, preselila na zapad. Meutim poetkom dvadesetog vijeka, ova ruralna migracija se poela mijenjati. Poinjala je urbanizacija, kako su se ljudi poeli seliti iz malih seoskih mjesta u velike gradove. Kada je Elen Vajt vidjela ovu pojavu, poela je poticati crkvu da postane ozbiljna po pitanju evangeliziranja grada. U stvari, posljednjih petnaest godina svog ivota provela je pokuavajui da uini da adventistika crkva promijeni svoj fokus i metode da doe do nove Amerike koja se raala. Adventizam nikada nije uspio da postigne taj cilj, iako je to bilo zapoeto pod vostvom A. G. Danijelsa u toku deset godina dvadesetog vijeka.
126

Doba industrijalizacije, u koje je Elen Vajt pokuavala da odvede adventistiku crkvu prije sto godina, nestalo je sredinom vijeka. Dolazilo je novo doba. Inudtrijalizovani svijet se brzo raspao kada su Amerika i svijet uli u doba kompjutera. U stvari, u posljednjoj polovini dvadesetog vijeka dolo je do neke ogromne promjene koje su se ikada desile u tako kratkom vremenskom periodu planete Zemlje. Veina ljudi danas radi u informacionim sistemima, radije nego u industrijskim. Mi ivimo, ne samo u dobu informacija, ve i u globalnom drutvu. Gomile ljudi danas ive u zavisnosti jednih od drugih. Pad cijena dionica u Aziji drugom polovinom devedesetih uticao je na itav svijet. Ovo je zaista drugaije vrijeme. Jedna od najznaajnijih promjena koja se desila u ivotima ljudi danas je ogroman broj izbora sa kojima su svakodnevno suoeni. Prije pedesetih godina, ljudi su imali malo izbora, ali danas su opcije bezbrojne. Samo pogledajte nepregledne izbore sa kojima se ljudi suoavaju u samoposluzi birajui itarice, gazirana pia, etkice za zube ili dezodorans, na primjer. Izbor je postao kljuni faktor za dananje drutvo. Meutim, veina dananjih crkava funkcionie kao da ivi u vremenu prije pedesetih godina. One nude ljudima samo jedan izbor. Tako se moda moglo raditi pedesetih godina devetnaestog vijeka, ali je neefikasno u dvadeset prvom vijeku. Kako to utie na osnivanje crkava? Pioniri su mogli osnovati jednu vrstu crkve koja bi zadovoljila svakoga. Ali mnotvo izbora koji su dostupni dananjem svijetu zahtijeva da adventistika crkva ponudi mnotvo izbora ili stilova crkava. Ako crkva eli da bude efikasan predstavnik Boga u ovim zadnjim danima zemaljske istorije, mora ui u dvadeset prvi vijek sa izborom u pogledu stila crkve. Kada je Elen Vajt vidjela da se deavaju promjene na poetku dvadesetog vijeka, poticala je crkvu da promijeni svoje metodologije da bi dola do nove populacije koja je dolazila. Da je danas iva, isto tako bi poticala crkvu da se pomakne do novih
127

granica da bi dola do ljudi tamo gdje se oni nalaze. To je bio njen stil. To je adventistiko nasljedstvo. Biti zaglavljen u pedesetim godinama dvadesetog vijeka po pitanju metodologije i crkvenog stila znai biti neposluan naslijeu koje nam je dala adventistika crkva pod nadahnutim vostvom Elen Vajt. Usuujemo se da u tom pogledu ne budemo vjerni. U ovom poglavlju elimo da ispitamo razliite vrste crkava koje se danas mogu osnovati. Ali ovo istraivanje nee iscrpiti mogunosti. Dok vrijeme na Zemlji polako tee, nastavie se stvarati nove vrste crkava da bi se zadovoljile promjenjive potrebe stanovnitva. Ovo kratko istraivanje razliitih stilova crkava pomoi e osnivaima da odlue koju vrstu crkve ih Bog poziva da osnuju. Tradicionalna crkva Ponimo najpoznatijim modelom. To je model u kojem pastor nadgleda svakodnevno funkcionisanje crkve. Ova crkva moe imati pastora u potpunosti za sebe ili ga moe dijeliti sa nekoliko crkava. (U prethodnom poglavlju obradili smo pastorovu ulogu, tako da u ovom poglavlju to nee biti klju za razumijevanje kako se osniva crkva. Pastorova uloga, opisana ranije, se moe koristiti u svakom modelu crkve.) Kljuna komponenta tradicionalne crkve je ta to je ona organizovana oko program. Ljudi dolaze subotom ujutro i mogu ili ne moraju biti ukljueni u ostale aktivnosti koje sponzirie lokalna crkva. Crkva, obino, posjeduje ili iznajmljuje zgradu i veina aktivnosti se deava u njoj. Neki su predviali smrt tradicionalne crkve u novom vijeku, ali ona e biti daleko od mrtve. Meutim, ona je moda malo drugaija i trebaju joj neke promjene da je uine primjerenijom. Potreba za tradicionalnim crkvama izvire iz velikog potencijala ljudske etve koja se njegovala u crkvi, ali koja je otila iz crkve. Kada odlue da se vrate, mnogi od njih e traiti tradicionalnu crkvu, jer je to crkva njihovog djetinjstva. Moda e ih odbiti
128

savremenija bogosluenja, koja se mogu nai u novijim crkvama. Zato e tradicionalne crkve biti potrebne da dosegnu ove mlae generacije koje se vraaju, kao i starije generacije kojima je blii tradicionalni stil. U tradicionalnoj crkvi stil slavljenja je, obino, formalniji i manje uesniki nego na savremenim bogosluenjima. Ljudi pjevaju uzviene himne vjere. Meutim, tradicionalno ne znai dosadno. Da bi pozvale ljude, tradicionalne crkve moraju savreno voditi svoja bogosluenja. Tradicionalna bogosluenja mogu inspirisati one koji dolaze i zadovoljiti stvarnu potrebu u njihovim ivotima. Crkve sa osjeajem za tragaoca Jedan od novijih oblika crkava koji se danas razvio je crkva sa osjeajem za tragaoca. "Tragalac" je definisan kao onaj koji trai Boga i crkvu. Tragalac pokuava ili da doe Hristu prvi put ili da Mu se vrati nakon to je ve ranije imao iskustvo sa Bogom. Crkva sa osjeajem za tragaoca pokuava da ima osjeaj za potrebe ovog tragaoca. Ova vrsta crkve potie svoje vjernike da redovno dovode svoje prijatelje i susjede u crkvu. Sluba slavljenja predstavlja glavna vrata crkve, tako da se ne deava nita to bi moglo zbuniti gosta. Posjetioci koji ele biti anonimni slobodni su doi i otii, a da ih niko ne uznemirava zbog imena i adrese. Bogosluenje ne sadri nita to bi moglo biti uvredljivo za gosta. Propovjednik priprema propovijed mislei o gostu. Znaci za toalete i razrede su jasno oznaeni, a korisni redari omoguavaju posjetiocima da brzo pronau ono to trae. Bogosluenje u toj crkvi nije prilagoeno za posjetioce, ali jeste osjetljiva za goste, tako da nita ne povrijedi ljude koji dolaze po prvi put. U ovoj crkvi uitelji subotnje kole su paljivi u pogledu koritenja Duha prorotva. To nije zbog toga to oni manje vrednuju Elen Vajt i njene spise, ve zato to je ona
129

nepoznata posjetiocima i oni ne ele da njene poruke budu kamen spoticanja. Crkva sa osjeajem za tragaoca je most izmeu tradicionalne crkve i crkve motivisane tragaocem, koju emo sljedeu istraiti. Crkva sa osjeajem za tragaoca veoma slina tradicionalnoj crkvi, osim to je izuzetno osjetljiva na potrebe dtragalaca koji se zadese u crkvi. Muzika u ovoj vrsti crkve je mjeavina tradicionalnih himni i savremene muzike. Crkva motivisana tragaocem Trea vrsta crkve koju istraujemo je crkva motivisana tragaocem. Ova crkva je radikalno drugaija od prethodne dvije. Ona je potpuno motivisana potrebama tragaoca. Zapravo, itavo bogosluenje je prilagoeno da odgovori potrebama tragaoca. Dok crkva sa osjeajem za tragaocem pokuava da zadovolji potrebe vjernika i da bude osjetljiva za tragaoca, crkva motivisana tragaocem se bez ustruavanja fokusira na potrebe tragaoca. U crkvi motivisanoj tragaocem, itavo bogosluenje, od muzike do propovijedi, je prilagoena tragaocima tamo gdje se nalaze. Muzika je veoma savremena, s namjerom da se iskoristi forma koja je poznata ljudima koji ne idu u crkvu. Na drami je, obino, glavni naglasak u ovoj vrsti crkve. Pokuavajui da doe do ljudi na nain kako je Isus dolazio, priajui prie o ivotu, crkva motivisana tragaocem koristi dramu kao oblik umjetnosti radi prenoenja istine vizuelnoj generaciji. Tim za slavljenje, obino, izvodi i muziku i dramu. Nema niega tradicionalnog u redoslijedu bogosluenja u ovoj vrsti crkve; zapravo, redoslijed se moe mijenjati iz sedmice u sedmicu. Neki ispravno primjeuju da je glavna razlika u ove prve tri crkve u formi bogosluenja. Crkva motivisana tragaocem je savremena u svim dijelovima svog bogosluenja. Ono je osmiljeno da posebno uputi poziv vizuelnoj generaciji. Zato se
130

nastoji da ak i propovijed bude dobro ilustrovana pomou kompjuterske grafike. (Treba spomenuti da e tradicionalne i crkva sa osjeajem za tragaoca ponekad upotrijebiti neke od ovih formi. Razika je u tome to, u sluaju crkve motivisane tragaocem, ove forme nju definiu. Ljudi dolaze sa oekivanjem da to vide svake sedmice, a ne samo tokom neke posebne subote.) Ljudi redovno dovode svoje prijatelje i susjede u crkve motivisane tragaocem. Nije iznenaujue vidjeti da su na bogosluenje doli mnogi koji jo nisu adventisti. Mnoge bive adventiste privlai ovaj novi oblik bogosluenja. Posjetioci crkve motivisane tragaocem ne sjede samo i uivaju u slubi - oni aktivno uestvuju. Mnogo puta e pljesnuti rukama ili ih ak podii pred Gospodom. Njihovo bogosluenje utie na njihovo itavo bie, ne samo na razum. Propovijed u ovakvoj crkvi je, obino, o osnovnim uenjima hrianstva. Propovjednik se, tokom bogosluenja, namjerno dri dalje od dubokih tema Rijei Boje. One se, obino, pretrauju u neko drugo vrijeme. U stvari, veina crkava motivisanih tragaocem ima "bogosluenje za vjernika", koje je vie prilagoeno da ispuni potrebe vjernik. Kada tragaoci dolaze, oni znaju da je ovo bogosluenje zamiljeno za vjernike i rijetko se desi da gost koji je prvi put tu posjeuje slubu za vjernika. Ova fokusiranost na tragaoca u pogledu bogosluenja predstavlja opasnost koju bi adventisti trebali izbjegavati ako ele biti uspjeni u ovom modelu. Kada se svake subote ujutro na bogosluenju iznosi propovjed prilagoena tragaocu, postoji stvarna zabrinutost da se mnogo ljudi nee pomai dalje od osnovnih uenja hrianstva. Ljudima je teko dolaziti redovno na vie od jednog bogosluenja sedmino. Poto je jutarnje subotnje ogosluenje prvi izbor veine ljudi, postoji stvarna opasnost da bi se mnogi lanovi ovakve vrste crkve mogli zaustaviti na osnovnim uenjima hrianstva i da nikada u svom hrianskom ivotu nee doivjeti zrelost. Ovo je glavni problem koji se mora rijeiti ako ove crkve ele ostati vjerne
131

adventistikoj poruci. Iako je adventizam dovoljno veliki da primi razliite vrste bogosluenja, ne moemo tolerisati da crkve ne uspije pomoi svojim vjernicima da postanu zreli. Jedan od naina kako se u crkvama motivisanim tragaocem moe izbjei ovaj problem jeste da postoji bogosluenje za tragaoce u neko drugo vrijeme osim subote ujutro. Neka subotom ujutro bude bogosluenje za vjernike, a neka subotom navee, moda, bude bogosluenje za tragaoce. Crkve koje nisu adventistike koriste nedjelju ujutro za bogosluenje za tragaoce. Adventistike crkve imaju tendenciju da kopiraju modele koji nisu adventistiki i da prenose svoja bogosluenja za tragaoce sa nedjelje na subotu ujutro. Iako bogosluenja nedjeljom ujutro funkcioniu dobro za crkve koje nisu adventistike, poto je to vrijeme u koje veina ljudi koji ne idu u crkvu razmiljaju o odlasku u crkvu, za adventiste nema nikakvu prednost odravati bogosluenje za tragaoce u subotu ujutro. Subota vee postaje vrijeme kada ljudi odlaze u crkvu. Mnoge crkve koje svetkuju nedjelju sada vre bogosluenja subotom navee. Ovo bi adventistikim crkvama motivisanim tragaocima bilo lako uraditi. Meutim, neke adventistike crkve moda ele da razmisle ak i o nedjelji ujutro kao o terminu za bogosluenja za tragaoce. Ovo, na prvi pogled, zvui jeretiki, ali to je metoda koju su koristili mnogi prvi adventisti. Odravanje bogosluenja nedjeljom ujutro ne negira svetkovanje subote, osim ako osoba zanemaruje subotnje bogosluenje. Odravanje bogosluenja nedjeljom da bi se privukli posjetioci nije nita drugaije od odravanja evangelizacije nedjeljom navee, kao to su adventisti do sada radili. Jedina razlika je to je to jutarnje bogosluenje umjesto veernje. Poto nedjelja vee vie nije nije glavno vrijeme za crkvu, subota navee ili nedjelja ujutro moe dobro posluiti za ovo bogosluenje za tragaoce. Ovo koritenje nedjelje za misionski posao je, sigurno, u skladu sa savjetom koji je Bog dao svojoj crkvi. Zapazite dokaze i od strane Elen Vajt i iz adventistike istorije. Kada je Edson Vajt poinjao rad meu afroamerikancima na jugu Amerike, on
132

je poeo svoju aktivnost meu njima odravajui nedjeljnu kolu. Poto su, u to vrijeme, nedjeljne kole bile glavno sredstvo za ulazak u crkvu, za ove prve adventiste je bilo prirodno iskoristiti nedjeljnu kolu da se zapone novo djelo. Elen Vajt hvali ovaj Edsonov poduhvat: Kada su Edsonova pisma prikazala rad koji obavlja na jugu pomou svog broda koji slui kao mjesto za sastajanje, kada je ispriao o okupljanju djece u nedjeljoj koli, o pozivima da odri predavanja koje je primio, o duama koje su bile zainteresovane za ove sastanke... 100 Kada su adventisti zapoeli rad na velikom australijskom kontinentu, Elen Vajt je odigrala glavnu ulogu u utemeljenju tog rada u skladu sa boanskim modelom onako kako je ona razumjela. U biografiji njegove bake, Artur Vajt govori kako su prvi adventisti u Australiji prvo odravali nedjeljna bogosluenja da bi doli do onih koji svetkuju nedjelju. Kasnije, kako su ljudi poeli razumijevati subotu, preli su na subotnje bogosluenje. Ovo nije naredba da se nedjeljno bogosluenje mora iskoristiti kao sredstvo za privlaenje ljudi. Meutim, jasno je da prvi adventisti nisu smatrali da je odravanje bogosluenja nedjeljom suprotno njihovim vrstim uvjerenjima o suboti. Mnogi stariji studenti, pod vostvom brata i sestre Robinson, ostvaruju svoje misionske interese u svojoj okolini. U Avabi se odravaju sastanci djece i nedjeljna kola, a u Dora Kriku subotnja bogosluenja i subotnja kola. 101 Ova praksa je u skladu sa svime to je Elen Vajt savjetovala u pogledu toga kako Boji narod treba iskoristiti nedjelju, posebno kada subota postane probni kamen. Ako se ona moe iskoristiti za misionski posao, ta spreava crkvu da je iskoristi za dananje ciljeve misionstva?
100 101

Ellen G. White, Manuscript Releases, vol. 3, 264. Arthur White, E. G. White Biography, vol. 4, 446. 133

Dajte Bogu nedjelju kao dan za misionski posao. Povedite studente da odravaju sastanke na raznim mjestima i da obavljaju medicinski misionski rad. Oni e zatei ljude kod kue i imae izvrsnu priliku da prezentuju istinu. Ovaj nain da se provede nedjelja je uvijek prihvatljiv za Boga. 102 Oni [Dejms i Elen Vajt] su oekivali da e njihov rad u Osvegu biti, prije svega, za crkvu, ali po svom dolasku saznali su da gradom krue leci koji reklamiraju predavanja subotom i nedjeljom. 103 Elen Vajt je zabiljeila da je hiljadu petsto ljudi dolo na njene sastanke nedjeljom, ujutro i navee. 104 Neka profesori u naim kolama posvete nedjelju misionskom radu. Reeno mi je da e oni, na taj nain, moi da osujete namjere neprijatelja. Neka profesori povedu studente sa sobom da odravaju sastanke za one koji ne poznaju istinu. Tako e obaviti vie nego to bi uradili na bilo koji drugi nain. 105 ini se da je koritenje nedjelje za odravanje evangelizacija, ak i nedjeljom ujutro, bila redovna praksa i Elen Vajt i ostalih prvih adventista. Oni nisu vidjeli nita u koritenju nedjelje na ovaj nain to bi nakodilo suboti. Savremeno bogosluenje za tragaoce nedjeljom ujutro bi, zbog toga, bilo isto kao nae adventistiko nasljee koritenja nedjelje da se za Hrista doe do ljudi i njihovog postepenog voenja ka svetkovanju subote.

102

Ellen G. White, General Conference Bulletin, 4-14-03, The Southern Work, pr. 6. 103 Arthur White, E. G. White Biography, vol. 1., 289. 104 Ellen G. White, pismo br. 31, 1876., citirano u E. G. White Biography, vol. 3, 39. 105 Ellen G. White, Christian Service, 164. 134

elijska crkva Jedna od novijih vrsta crkava koja se razvijala zadnjih godina je elijska crkva. Ona, zapravo, i nije nova, jer ima veliku slinost crkvi iz prvog vijeka. Oigledno, ona je organizovana drugaije nego crkva iz prvog vijeka, ali je veoma slina njoj u principu, jer vue dubok korijen u pogledu odnosa. elijska crkva je izgraena oko odnos. I dok tri modela, o kojima smo prethodno govorili, mogu koristiti male grupe, elijska crkva ne moe postojati odvojeno od grupne strukture. U stvari, itava organizacija i djelovanje ove vrste crkve su sagraeni oko grupa. Ona ne obavlja mnotvo programa, kao tradicionalna crkva ili ak kao crkve fokusirane na tragaoce. Ona ne pokuava da privue ljude kroz svoje bogosluenje, iako se i to moe dogoditi. Ona se fokusira na dosezanje ljudi kroz grupnu strukturu. U elijskoj crkvi, osoba mora pripadati nekoj grupi da bi bila lan crkve. Mnoge nove osobe se prilagoavaju grupi prije nego to postanu lanovi crkve. Grupe se sastaju svake sedmice po kuama i prostorijama zajednice, kao i subotom. elijska crkva ne treba da posjeduje zgradu radi bogosluenja, iako moe iznajmiti objekat gdje se mogu sastajati sve grupe radi sedminog ili mjesenog bogosluenja. Nije vaan objekat ljudi su vani. Zato je struktura crkve zasnovana na odnosima meu ljudima. U elijskoj crkvi, ako se grupe ne sastaju subotom, sastae se, obino, kao elija na subotnjem bogosluenju. Da li e se na bogosluenju okupiti vie grupa zavisi od izbora. O vrsti muzike ne postavlja se pitanje, iako e mnoge elijske crkve koristiti muziku slinu kao u crkvama sa osjeajem za tragaoca. Meutim, u ovoj crkvi vie su u pitanju ljudi, nego vrsta muzike. U elijskoj crkvi, u okviru grupe postoji staranje. Pastor nadgleda grupe, ali ne vri staranje. Odravanje grupa malim (manje od dvanaest ljudi) omoguava stvaranje dubokih meuljudskih veza u grupama. Te grupe su sigurna sklonita;
135

ljudima je prijatno da dovedu svoje prijatelje. Slube se, takoe, razvijaju na osnovu dovoena lanova grupe u kontakt sa vanjskom zajednicom. Svaka elija, obino, finansira odreenu slubu. elije su veoma misionski orijentisane to nisu zatvorene zajednice. U svim pravim elijskim crkvama postoji staza uenitva. Ovaj sistem je osmiljen da pomogne novom vjerniku da stekne vjeru u Hrista, da shvati i prihvati osnovne adventistike poruke, da razvije jak molitveni ivot i prouavanje Biblije, da razvije potencijal za voenje u svakoj osobi, kao i da obui vjernika za slubu, ukljuujui i to kako da doe do svojih susjeda i prijatelja za Hrista. Upravo ovaj vrst plan uenitva je ono to ini srce i centar elijske crkve. elijska crkva nema redovne slubenike kao ostale crkve. Struktura je potpuno drugaija. U stvari, elijska paradgma je toliko drugaija da je mnogima teko shvatiti ovaj novi nain funkcionisanja crkve. Prije nego to krenu na put za osnivanje crkve, osnivai crkava e trebati proi znaajnu obuku u pogledu ove paradigme. 106 Poelo je osnivanje nekoliko adventistikih elijskih crkava. Ove eksperimentalne crkve nam omoguavaju da znamo ta funkcionie, a ta ne. Poto je ovaj elijski model jo uvijek u fazi zaea, jo uvijek se mora paljivo uiti. Potrebno je da oni koji su ukljueni u osnivanje elijske crkve redovnu komuniciraju jedni sa drugima radi pomaganja u procesu uenja. Poto je ovo neuobiajena vrsta crkve, najtee bi bilo prei sa postojee crkve u ovaj model. Najbolje je osnovati elijsku crkvu kroz osnivanje nove crkve. Najvea opasnost sa kojom se suoavaju osnivai elijskih crkava je da propuste shvatiti u potpunosti ta je potrebno da se od ove crkve napravi dinamina
Obuka za elijske crkve je dostupna preko Instituta za evangelizam Sjevernoamerike divizije u Berien Springsu, Miigen. italac, takoe, moe posjetiti web stranicu www.nadei.org. Poetna obuka je dostupna na godinjoj Konferenciji za osnivanje crkava pod nazivom Seeds. Osnovna knjiga o elijskoj crkvi je Bekamova knjiga The Second Reformation. 136
106

stvarnost u pogledu zadovoljavanja ljudskih potreba. Neki su osnovali crkve sa malim grupama i nazvali ih elijskim crkvama. Meutim, imati male grupe ne ini crkvu elijskom crkvom, posebno ako ne postoji staza uenitva. elijska crkva je potpuno drugaija. Model elijske crkve ima izuzetan potencijal u adventizmu. Poto je veina prvih adventistikih crkava bila slina ovom modelu, nae porijeklo nam omoguava da prihvatimo ovaj koncept lake nego druge denominacije. Ali mi ovakvu vrstu crkve nismo stvarali preko sto godina, tako da e ponovno stvaranje ii sporo. Ipak, ovo je odriva alternativa za osnivae crkava. elijska crkva nije za svakoga i nee se obraati svakome. Ali su nam potrebni ovi razliiti modeli da bi se do veeg broja ljudi dolo sa spasavajuim jevaneljem Isusa Hrista i vijestima trojice anela. etiri modela Ova etiri modela crkve pruaju osnivau crkava najmanje etiri izbora. Ovo ne znai da postoje samo etiri izbora - ostali modeli se mogu razviti tokom vremena. U tom smislu, etiri adventistike crkve osnovane na razdaljini od oko kilometar i po mogu privui etiri razliite vrste ljudi, posebno ako je svaka drugaiji model. Zapamtite, i u okviru svakog modela postoje varijante. Nijedna vrsta crkve nije superiornija nad drugima. Lako je dati prioritet raznim vrstama crkava i rei da je jedna bolja od ostalih. Meutim, kriterij koji je vaan jeste kakav je odnos tog modela prema zajednici u kojoj se osniva. Sve vrste mogu efikasno doi do ljudi u etvi i dovesti ih Isusu. Jedna od prvih odluka koje osnivai crkava trebaju donijeti jeste u vezi sa vrstom crkve za koju ih Bog poziva da je osnuju. Kada se jezgro konano sloi o vrsti nove crkve koja se treba osnovati, mogu poeti sa pripremom za stvaranje nove crkve.
137

Muzika Poto se vei dio razlike izmeu vrsta crkava, posebno u prva tri modela, odnosi na muziku, bilo bi dobro da se prvo prodiskutuje o muzici. Meutim, to stvara opasnost od otuenja nekih na obje strane tog muzikog pitanja. Na primjer, bie onih koji misle da sam ja otiao suvie daleko podravajui odreene muzike stilove u crkvi. Sa druge strane, ja mogu djelovati odbojno na neke koji misle da nisam otiao dovoljno daleko. Svrha ove knjige je da istrai osnivanje crkava, a ne muzikih stilova. Ipak, ne mogu se ignorisati varijante u muzikim stilovima koje su danas na raspolaganju za osnivanje crkava. Danas nita nee bre podijeliti neku adventistiku crkvu kao diskusija o muzikim stilovima. U stvari, ova podjela nije ograniena na adventistike krugove, ve utie na veinu dananjih denominacija. Zbog duboke podjele prouzrokovane uvoenjem novih muzikih stilova, najbolje je ne pokuavati promijeniti muzike stilove u ve postojeoj crkvi. Ako se moe osigurati saglasnost unutar jezgra koje sainjava novu crkvu, onda je mogue osnovati novu crkvu sa drugaijim muzikim stilom. Uvoenje novih muzikih stilova i novih instrumenata susretalo se sa protivljenjem tokom itavog postojanja crkve. Da samo znamo muziki stil prvih hriana i da moemo to kopirati, bili bismo sigurni! Sreom, ne znamo ta su pjevali i kako su to pjevali. Da smo to otkrili i pokuali to oponaati, to bi bila velika greka. Muzika je izraz kulture. Razne kulture pokazuju muzike stilove i ukuse koji odraavaju njihovo vrijeme. Insistirati na tome da je samo jedan muziki stil - moj - ispravan znai poricati razlike koje postoje izmeu svih grupa ljudi. Evropska religiozna kultura duguje svoje naslijee Srednjem vijeku. Tada je crkva bila mjesto za odavanje potovanja Bogu. Velianstvo Boga stvarao je osjeaj strahopotovanja, kao to pokazuju mone katedrale koje su napravili. Veina himni koje su se razvile tokom tog doba odraavaju velianstvo koje je bilo
138

inspiracija za to doba. Meutim, Boje velianstvo je samo jedan aspekt Boga. Biblijski Bog nije samo sjedio na svom tronu od slonovae i izazivao strahopotovanje - On je siao i ivio meu nama. Kada je poeo period Reformacije, njihove himne su odraavale ljudsku stranu Boga, Hrista koji je ivio meu nama i umro za nas. Konaan kraj ovog fokusa bio je razvoj evaneoskih pjesama krajem devetnaestog i poetkom dvadesetog vijeka. Ove pjesme su izraavale iskustvo ljudske rase u svojoj borbi sa problemom grijeha. Poto su se bavile iskustvom ovjeanstva, ove evaneoske pjesme su, obino, pisane prema svjetovnom muzikom stilu tog vremena. Zbog toga su one sluile potrebama ljudi muzikim jezikom koji su oni mogli razumjeti. Savremena muzika, izgraena na obilnom muzikom naslijeu prolosti, pokuava da izmijea dvije vrste religiozne muzike. Ona koristi melodije i muziki stil dananjice i u njih stavlja rijei koje su vie okrenute Bogu nego to su bile himne iz doba evaneoske muzike. Savremenija muzika, na primjer, koristi psalme kao osnovu za pjesmu ili ak koristi doslovan tekst iz Biblije zajedno sa melodijom napisanom u savremenom stilu. "Savremena" ne znai rok muzika - mnogo savremene muzike je napisano u stilovima koji nisu rok, za koji se mnoge crkve plae da e biti donesen u njih. Da li je jedna vrsta muzike superiornija nad drugom? Ne. Sve to zavisi od neijeg kulturolokog izraavanja. Neki su motivisani klasinom muzikom, dok su drugi jednako motivisani savremenijom muzikom. Jedan muziki izraz nije vii od drugog. Svi imaju odgovarajuu upotrebu u oboavanju Boga. Koji stil trebate izabrati za vau crkvu? To sve zavisi od toga koga vas Bog poziva da dosegnete. Nisam govorio o rok muzici, niti hou. Pokuavam da ukratko postavim neke principe o muzikom stilu. Svaka crkva e trebati odluiti koji stil njima najbolje odgovara. Istovremeno, mi koji izaberemo drugaije stilove ne trebamo osuivati one koji su izabrali stil drugaiji od onog u kojem mi uivamo. Na
139

primjer, za one koji koriste savremenu muziku u svom bogosluenju je istinsko iskuenje kazniti one koji koriste tradicionalni stil. Ovakvo kritikovanje drugih u adventistikoj porodici je gore od koritenja bilo koje muzike forme koju su mogli izabrati. Muziki stil nije jedno od dvadeset sedam vjerovanja Hrianske adventistike crkve i nikada se ne treba tretirati na taj nain. Ovo ne znai da je svaka muzika odgovarajua za crkvu. Crkve trebaju paljivo ispitati muziku koju koriste i provjeriti da li ona uzdie Boga, ali, istovremeno, trebamo se uvati kritikovanja. ta je sa upotrebom muzikih instrumenata u okviru bogosluenja? Svaki instrument, koji se trenutno koristi u crkvi, ukljuujui i orgulje, pretrpio je otru kritiku kada se pojavio u crkvi. Naa generacija je prihvatila orgulje i klavir kao prihvatljive instrumente za slavljenje Boga. Zadnjih godina smo se borili sa prihvatanjem gitare na bogosluenju. Instrument koji je, trenutno, predmet velike debate je bubanj. Vjerovatno e doi vrijeme kada e bubnjevi biti tako iroko prihvaeni da emo se poslije pitati kako se iko mogao protiviti njihovoj upotrebi, ali do tada e drugi instrument biti pod znakom pitanja. Pitanje upotrebe instrumenata je vie u vezi sa nainom na koji se oni sviraju nego u vezi sa vrstom instrumenta. Na primjer, svaka akademska grupa koja svira u nekoj adventistikoj crkvi na bogosluenju donosi bubanj, bez prisustva ikakvog kriticizma, i tako ini vie godina. Ipak, donijeti bubanj odvojeno od grupe izaziva dizanje kose na glavi. Nema niega grenog u pogledu bubnja. Psalam 150 jasno pokazuje da se svi intrumenti mogu koristiti za slavljenje Boga. Biblija ne zabranjuje nijedan instrument. Meutim, moe se staviti primjedba na nain kako se svira neki instrument. Danas, mnoge crkve zabranjuju orgulje kao predmet izbora. Sve manje crkava koristi orgulje, zamjenjujui ih modernim sintisajzerom. Razlog je jednostavan moderna gerenacija ne cijeni orgulje. Bez obzira koliko lijepo nam orgulje mogu zvuati, injenica je da dananji ljudi vie vole ostale
140

instrumente. Sedamdesetih godina prolog vijeka u Sjedinjenim Dravama prodato je skoro pola miliona kunih orgulja, ali do devedesetih godina ova cifra je pala na 14.000, a polovinu njih je prodala jedna prodavnica na Floridi. to su ljudi stariji, ve je vjerovatnoa da e uivati u muzici orgulja. Ako se crkva fokusira na to da doe do starije generacije (a neke crkve bi trebale), onda bi bila greka ne iskoristiti divan zvuk orgulja. Ali ako je fokus crkve na tome da doe do mlaih ljudi, tada crkva mora izabrati neki moderan instrument koji govori jezikom koji e ta ciljna grupa razumjeti. Elen Vajt ima mnogo toga da kae o muzici i instrumentima. Zapazimo neke njene savjete o ovoj najteoj tematici: Oni koji ine da muzika bude dio boanskog oboavanja trebaju odabrati himne sa muzikom koja odgovara prilici, ne muziku sa sprovoda, ve vesele, ali sveane melodije. Doao je as za radosne, vesele pjesme hvale Bogu i Njegovom dragom Sinu. Pjevati ne bi trebalo samo nekoliko osoba. Sve prisutne treba ohrabriti da se pridrue pjevanju. Postoji vrijeme kada pjevanje jedne osobe ili nekoliko osoba ujedinjenih u pjesmi sadri posebnu poruku. Ali rijetko samo nekoliko osoba treba da pjeva. Neka se upotrijebi talenat za pjevanje. Upotreba muzikih instrumenata uopte ne zasluuje prijekor. Oni su u stara vremena koriteni za religiozne slube. Oni koji su uestvovali slavili su Boga sa harfom i cimbalom, a muzika treba imati svoje mjesto u naim bogosluenjima. Ona e izazvati vei interes. Drago mi je to ujem muzike instrumente koje imate ovdje. Bog eli da ih imamo. Jo jedna stvar koja zasluuje nau panju, i na sastancima u kampovima i drugdje, jeste
141

pjevanje.... Organizujte grupu najboljih pjevaa, iji glasovi mogu voditi crkvu, i neka se svi koji ele udrue sa njima... Oni bi trebali posvetiti jedno vrijeme vjebanju da bi mogli ovaj talenat upotrijebiti na slavu Boga. Neka se odabere odreen broj ljudi, na sastancima koji se odravaju, da uestvuju u pjevanju. I neka pjevanje bude praeno paljivim sviranjem na muzikim instrumentima. Ne trebamo se protiviti koritenju instrumenata u naem radu. Ovaj dio bogosluenja treba paljivo voditi; jer to je hvaljenje Boga kroz pjesmu. Ne treba uvijek da pjeva samo nekoliko osoba. Neka se cijela crkva pridrui to ee. 107 Ove izjave otkrivaju da je Elen Vajt imala vrsto miljenje o muzici u crkvi. Zapravo, ona je postavila nekoliko principa u gore pomenutim pasusima. Muzika koja se koristi treba biti radosna i vesela; crkva u njoj treba u potpunosti uestvovati. Muziki instrumenti trebaju se upotrebljavati za upotpunjavanje muzikog dijela bogosluenja. Ona je ukazivala na to da se treba upotrebljavati vie instrumenata. Dalje, ona je ukazivala na to da dio bogosluenja sa pjesmama ne treba voditi jedna osoba ve grupa najboljih pjevaa upotpunjenih muzikom. Elen Vajt je bila protiv formalnosti u bogosluenju. Ona se nije protivila organizovanom bogosluenju, ve formalnosti koja je suvoparna i beivotna. Za Elen Vajt, bogosluenje je bilo ivo iskustvo koje je jasno pokazivalo da je Hrist vana osoba u ivotima ljudi: Ne moe se pretjerati prilikom opisivanja zla formalnog bogosluenja, ali nema tih rijei kojima

107

Ellen G. White, The Voice in Speech and Song, 434.; isto, Spirit of Prophecy, vol. 1, 28.; isto, Counsels on Health, 481.; isto, Evangelism, 500.; isto, 503.; isto, Voice in Speach, 434.; isto, Gospel Workers, 357., 358. 142

se moe na pravi nain predstaviti duboki blagoslov pravog bogosluenja. 108 Bog je nezadovoljan vaim beivotnim ponaanjem u Njegovoj kui, vaim uspavanim, nezainteresovanim nainima voenja religiozne slube. Trebate imati na umu da vi dolazite na boansku slubu da se susretnete sa Bogom, da budete osvjeeni, utjeeni, blagoslovljeni, a ne da obavite dunost koja vam je nametnuta. 109 Adventistika bogosluenja trebaju biti ispunjena ivotom i energijom. Ona ne trebaju biti ukalupljena suvoparnim formalizmom. Vrijeme bogosluenja treba biti vrijeme veselja. "Obradovah se kad mi rekoe: hajdemo u dom Gospodnji." 110 Koji god stil bogosluenja da se izabere, on mora imali ivot i initi da ljudi budu sreni. Istinski vjernici ne mogu doi u prisustvo Boga a da ne budu beskrajno sreni. Drugi elementi koji se danas uvode u adventistika bogosluenja, kao to je aplaudiranje i podizanje ruku, takoe su prouzrokovali odreenu zabrinutost. Istina je da se ovi elementi javljaju na pentekostalnom bogosluenju. Ali samo zato to pentekostalci koriste odreene elemente u bogosluenju ne znai obavezno da je pogreno koristiti ih. Na primjer, pentekostalci koriste Bibliju na bogosluenju. Da li bismo, onda, trebali zakljuiti da je pogreno koristiti Bibliju na bogosluenju? Neki su primijetili da je aplaudiranje u crkvi upueno izvoau, ali da je "amen" upueno Bogu. Meutim, mogu se zapaziti glasniji "ameni" kada je neije izvoenje dobro. Aplaudiranje ili izgovaranje rijei "amen" su kulturalni naini izraavanja radosti. Oboje imaju biblijsko porijeklo. Svi narodi, zapljeite rukama, pokliknite Bogu glasom radosnim. 111

108 109

Ellen G. White, Gospel Workers, 357. Ellen G. White, Review and Herald, 14. april 1885. 110 Psalam 122:1 111 Psalam 47:1 143

Biblija ne navodi posebno samo jednu vrstu odgovora. Ona odobrava oba. Dananji problem u veini crkava sa vjernicima engleskog porijekla je da se ne ini ni jedno ni drugo. Ljudi samo sjede bez reakcije. Ovakva akcija mora da je Bogu daleko odvratnija od aplaudiranja ili "amen" kao odgovora. U spisima Elen Vajt postoji nekoliko primjedaba o aplauzu - sve su pozitivne. Nakon govora pred 15.000 ljudi na sastanku u kampu Grovlend, dala je sljedei izvjetaj: "Nekoliko puta su me prekidali aplaudiranjem i lupanjem nogama. Nikada nisam imala oigledniju pobjedu." 112 Elen Vajt je, oigledno, uivala kada su ljudi aplaudirali u znak odgovora na njenu poruku i pojavu. I ovo se deavalo na sastanku na adventistikom kampu. Podizanje ruku na bogosluenju nije moderna pojava. To je postojalo i u biblijska vremena, kao i poetkom adventizma i to se ponovo javlja danas. Postoji devet biblijskih navoda o dizanju ruku i svi su pozitivni: uj molitveni glas moj kad vapim k tebi, kad diem ruke svoje k svetoj crkvi tvojoj. Tako bih te blagosiljao za ivota svoga i u ime tvoje podigao bih ruke svoje. Ruke svoje pruam k zapovijestima tvojim koje ljubim i razmiljam o naredbama tvojim. Podignite ruke svoje k svetinji i blagosiljajte Gospoda. Nek izae molitva moja kao kd pred lice tvoje, dizanje ruku mojih kao prinos veernji. Ustani, vii obno; u poetku strae prolijevaj srce svoje kao vodu pred Gospodom, podii njemu ruke svoje za duu djece svoje koja obamiru od gladi na uglovima svojih ulica. Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima.
112

Ellen G. White, citirao Arthur White, E. G. White Biography, vol. 3, 46.

144

I Jezdra blagoslovi Gospoda Boga velikoga, a sav narod odgovori: amin, amin, podigavi ruke svoje, pa se savie i poklonie se Gospodu licem do zemlje. Hou, dakle, da molitve ine ljudi na svakome mjestu, podiui svete ruke bez gnjeva i premiljanja. 113 Biblijski dokazi o podizanju ruku na bogosluenju su mnogobrojni. Elen Vajt, takoe, pozitivno govori o tome da su Solomun i Hrist dizali ruke ka Bogu kada su se molili. Dalje, ona govori da i ona tako radi i ak zakljuuje da bi bila zadovoljna kada bi svaki Hristov ambasador radio tako ukazujui ljudima na Hrista. 114 Ne moe se postavljati nikakvo pitanje da li je podizanje ruku biblijska praksa sa irokom podrkom u Svetom pismu i u spisima Elen Vajt. Zabraniti ljudima da podiu ruke na bogosluenju bi znailo zauzeti stav protiv Biblije. To ne smijemo raditi. Zabraniti ono to je Bog zapovjedio je krajnje opasno. Nadam se da e ovo kratko razmatranje izraavanja slavljenja Boga i muzikih stilova omoguiti itaocu da shvati da postoje razni ukusi koje treba zadovoljiti na bogosluenju. Jedna veliina vie ne odgovara svakome. Moramo dozvoliti irok izraz hvale Boga na naim bogosluenjima. Iako nekim crkvama nee odgovarati neke od ovih formi, one ne smiju da kritikuju one koji smatraju ove forme znaajnima za njihovo religiozno izraavanje. Zapamtite, u veini sluajeva kritikovanje je gore nego predmet kritike.

Psalam 28:2; 63:4; 119:48; 134:2; 141:2; Pla 2:19; 3:41; Nemija 8:6; 1. Timotiju 2:8 114 Ellen G. White, Life Scetches of Ellen G. White (Mountain View, Calif.: Pacific Press, 1915.), 223.; isto, Signs of the Times, 18. avgust 1890. 145

113

9 Poetak: prenatalna faza

Znai, spremni ste da ponete osnivati crkvu! Osjeate da vas je Bog pozvao na ovaj vaan, uzbuujui zadatak, odluili ste koju vrstu crkve vas Bog poziva da osnujete (8. poglavlje) i sada znate ta ete raditi u vezi sa osnivanjem crkve (7. poglavlje). Sada je vrijeme da se pone sa procesom osnivanja crkve. Ono to e se dogaati sljedeih nekoliko mjeseci odredie uspjeh ili neuspjeh nove crkve. U stvari, jo uvijek ste est ili sedam mjeseci daleko od prvog bogosluenja u novoj crkvi. Bilo bi lako preskoiti prenatalnu fazu (period prije prvog bogosluenja) i doi do onog to se smatra najvanijim - poetak nove crkve. Meutim, iskustvo je dokazalo da prenatalna faza odreuje uspjeh ili neuspjeh osnivanja crkve. Ova faza se ne moe ignorisati ili prebrzo proi. Lokacija Gdje ete osnovati novu crkvu? Moda nemate nikakvog izbora u tom pogledu - lokalna oblast vas je moda pozvala da osnujete novu crkvu na specifinom mjestu. U tom sluaju, va jedini udio moe biti da izaberete dio grada u kojem e biti nova crkva. Ako vam nije reeno gdje da osnivate crkvu, onda se morate poeti arko moliti da vas Bog vodi u izboru mjesta. To nije samo forma - mora se traiti boansko vostvo u ovoj veoma vanoj odluci. Koje su dobre lokacije za novu crkvu? Prije svega, podruja koja brzo rastu uvijek su dobra mjesta za osnivanje nove crkve. Istraivanje je otkrilo da su ljudi, koji su se nedavno doselili u neko podruje, otvoreniji i prijemiviji za promjenu religije (iz
146

nijedne religije u crkvu, iz crkve ni u jednu religiju ili iz jedne denominacije u drugu). Zato bi zajednice koje doivljavaju veliki priliv ljudi bile obeavajue za osnivanje nove crkve. Meutim, kada su ljudi u potrazi za crkvom, oni obino ele da izgrade nove odnose. Sa ovim na umu, osniva crkava e voditi dogaaje koji e omoguiti ljudima da zaponu izgradnju odnosa u vezi sa osnivanjem nove crkve. Jo jedna oblast gdje osnivanje crkava moe biti uspjeno su veoma prijemive zajednice. Mjesta gdje ljudi odgovaraju na jevanelje ukazuju na zemljite na kojem Sveti Duh trenutno priprema etvu. Mi trebamo raditi tamo gdje Bog radi. Pogledajte druge crkve u predloenom podruju. Da li one rastu? Obino, ako se na tom podruju ire konzervativne crkve, to je mjesto gdje e i adventistike crkve cjetati. To ne znai da bi osnivai trebali ignorisati podruja koja nisu prijemiva. Ali znai da ova neprijemiva podruja ne bi trebala biti glavne mete za trenutno osnivanje crkava. Moda ova mjesta trebaju saekati dok Bog ne doe na to podruje da tu pripremi etvu. Samo mnogo vremena u molitvi moe omoguiti osnivau crkava da otkrije gdje Bog radi. Uspjeh dolazi kada se osniva popne na talas Bojeg Duha. Kako Bog priprema tlo, osniva dolazi da sije sjeme, uzgaja, a zatim anje etvu. Tree podruje za osnivanje crkava je u gusto naseljenim zajednicama. U velikim gradskim podrujima, milioni ljudi ive u neposrednoj blizini. Kada pogledamo velike gradove, otkrivamo mnoga podruja gdje nema adventista. Ova odsutnost moe biti na geografskoj lokaciji ili u grupama ljudi. Svaki veliki grad u Sjevernoj Americi moe lako udvostruiti broj crkava, a da to podruje ne bude pretrpano crkvama. Prvo, odluite se u pogledu geografske zastupljenosti. Uzmite mapu tog podruja, zabodite iodu gdje se trenutno nalaze adventistike crkve. Zatim pogledajte mapu. U koja podruja niste zaboli iodu? Pogledajte stanovnitvo svakog podruja, a zatim se raspitajte da li jedna adventistika crkva moe adekvatno odgovoriti potrebama svih ljudi na tom
147

podruju. Drugo, napravite listu svih grupa na tom gradskom podruju: etnikih, kulturalnih i generacijskih. Stavite znak pored svake grupe u kojoj su prisutni adventisti. Tree, provjerite da li je crkva koja slui odreenoj grupi smjetena tamo gdje ta grupa prebiva. Ako nije, moda e biti potrebno da nova crkva bude u drugom podruju velegrada. Ova tri jednostavna koraka ne obuhvataju mnogo posla, ali e brzo otkriti da adventistike crkve nisu obradile veinu velikih gradova. I ova tri koraka nisu iscrpljujua. Moe se uraditi mnogo detaljnije prouavanje da bi se paljivo ispitala mjesta gdje se trebaju osnovati nove crkve. Adventistiki nain razmiljanja treba da dobije novi oblik: Dvije crkve se vie nadopunjavaju nego to su rivali. Dvi crkve slue ljudima koji imaju dva razliita naina razmiljanja, dvije razliite kulturoloke sklonosti. One e privui skoro dva puta vie ljudi od jedne. 115 U svakom gradu gdje se propovijeda istina trebaju se osnovati crkve. U nekim velikim gradovima trebaju postojati crkve u razliitim dijelovima grada. 116 Radi razumijevanja mjesta gdje vas Bog poziva da osnivate crkvu, mudar osniva e provesti neko vrijeme istraujui demografske podatke tog podruja. Ovo je istina, ak i ako je oblast ve odluila gdje e biti nova crkva. Veoma je vano jasno razumjeti vrste ljudi koje stanuju na ciljnom podruju. Ove informacije e omoguiti osnivau crkava da zna kako treba prii toj zajednici. Ovo je nekoliko izvora dobrog demografskog materijala. Najlaki i najjeftiniji izvor je lokalna biblioteka, gdje moete istraiti informacije o posljednjem popisu stanovnitva. Ove informacije e se trebati objasniti. Ako osniva crkava nema iskustva u istraivanju demografskih podataka, bie vano
115 116

M. Wendell Belew, Church Growth: America, vol. 2, br. 5, 7. Ellen G. White, Medical Ministry, 309.

148

upotrijebiti agenciju koja e istraiti i objasniti podatke tog podruja za vas. Troak za ovu uslugu je, obino, mali, ali se, generalno, isplati. Jedan od najboljih adventistikih izvora demografskih podataka je Institut za hriansku slubu na univerzitetu Endrus. Oni su u stanju da procijene podatke i saopte osnivau koji bi pristup bio najbolji za poetak adventistikog djela u toj odreenoj zoni. Trei izvor informacija, koji bi se trebao konsultovati, ak i ako se koriste ostale dvije metode, je lokalna privredna komora. Oni vam mogu rei za koji dio grada se oekuje razvoj u sljedeih nekoliko godina i mogu vam dati mnogo informacija na lokalnom nivou koje bi vam, inae, bile nedostupne. Informacije iz privredne komore su, obino, besplatne. Privlaenje jezgra Sa ve odreenom lokacijom i osnovnim shvatanjem demografskih podataka za dotino podruje, osniva crkava poinje da privlai jezgro ljudi koji e raditi sa njim tokom sljedeih nekoliko mjeseci u pripremi za osnivanje nove crkve. Postoje razni naini da se ovi ljudi privuku. Ako e se jezgro formirati iz postojee adventistike crkve, koja planira da bude majka nove crkve, onda se vei dio jezgra moe formirati u matinoj crkvi. Ovo bi bilo formiranje crkve metodom odvajanja, o kojoj smo govorili u sedmom poglavlju. Opasnost ovoga je u tome to je nova crkva sklona da bude klon matine crkve, poto mnogi u jezgru dolaze iz jedne crkve. Ako je to ono to se eli, onda se moe nastaviti dalje. Jedno upozorenje dok okupljate jezgro: ne uzimajte toliko mnogo ljudi iz matine crkve da ona bude oteena. Cifra koja se dokazala pouzdanom je 15% ili manje od onih koji trenutno dolaze u crkvu. Drugim rijeima, ako matinu crkvu posjeuje 100 ljudi, vi ne trebate koristiti vie od 15 ljudi iz te crkve. Svoje jezgro moete poveati privlaei ljude iz nekoliko oblinjih adventistikih crkava.
149

Obino, kada se osnuje nova crkva, u matinoj crkvi postoji neznatan pad u posjeenosti i finansijama tokom, otprilike, est mjeseci. Zatim se crkva, obino, oporavi i penje se iznad take gdje se nalazila prije osnivanja, i u pogledu posjeenosti i u pogledu finansija. Meutim, ako osniva uzme vie od 15% ljudi iz matine crkve, period oporavka e biti dui, a neke crkve se moda nikada nee oporaviti. Ovo e stvoriti negativnu reakciju u pogledu osnivanja crkava i na kraju e otetiti i matinu crkvu i sve nove crkve. Ako je vizija da nova crkva ima sasvim drugaiju paradigmu, onda je vano da jezgro ne sadri veliki broj ljudi iz ostalih adventistikih crkava. U ovom sluaju je najbolje poeti sa malim jezgrom ljudi koji usvajaju novu paradigmu crkve. Zapravo, ulazak u jezgro bi trebao biti zasnovan na potpunoj saglasnosti sa vizijom i planom za novu crkvu. Ako se ljudi, koji ne prihvataju viziju, prikljue jezgru, oni e na kraju ubiti tu viziju. U elji da dobije podrku donatora, osniva ponekad ugrozi viziju. Ovo je, obino, kobna greka koja spreava da nova crkva doe do etve koju je Bog planirao za nju. Odakle, zato, osniva sakuplja ljude za jezgro? Iz etve! Ustvari, u crkvama motivisanim misijom oni koji u poetku dolaze se, obino, sastoje od najmanje 50% onih koji su nedavno ili jo nisu sakupljeni iz etve. Ovo novoj crkvi daje jak nagon za zadobijanjem dua. Kada je jezgro nove crkve skoro potpuno sastavljeno od onih koji su ve lanovi crkve, crkva rijetko razvije perspektivu fokusiranu na etvu; umjesto toga, njen glavni fokus postaje sluba svecima. Crkve fokusirane na etvu su sastavljene od etve. Vano je da jezgro sadri neke adventistike vjernike koji su predani novoj crkvi, ali to je vee jezgro napabireno sa polja rada, vea je vjerovatnoa da e ova nova adventistika crkva nastaviti da anje due za carstvo Boje. Jedan izvor lanova za novu crkvu orijentisanu ka etvi jesu bivi adventisti ili adventisti koji trenutno ne dolaze u mjesnu crkvu. Zamolite oblinje adventistike crkve da vam daju imena i
150

adrese lanova koji trenutno ne dolaze. Posjetite ih i pokuajte da ih zainteresujete za osnivanje nove crkve. Mnogi od njih mogu biti posveeni adventisti koji ne pripadaju postojeim crkvama na tom podruju, ali koji mogu biti voljni da se ukljue u novu crkvu. Pri odabiru ovih ljudi morate biti oprezni. Provjerite da li su to ljudi koji prave probleme i da li su posveeni misiji nove crkve. Nije neophodno imati sve lanove jezgra prije nego to se ponete sastajati. to prije ponite sastanke jezgra i obraivanje pitanja kojima ete se baviti u toku pripreme za osnivanje crkve. Dok se drugi prikljuuju grupi, oni se mogu naknadno obavijestiti o pitanjima koja su ve obraena. U stvari, trebali bi se prikljuiti samo oni adventisti koji se mogu sloiti sa onim to je ve odlueno. Novi obraenici lako mogu nauiti filozofiju jezgra. Koliko treba biti jezgro prije nego to odrite prvo bogosluenje? To zavisi od toga koliku crkvu elite. Ako je va plan da osnujete malu crkvu koja treba ostati mala (manje od 200 posjetilaca na bogosluenju), moete poeti bilo kada nakon to je jezgro obradilo sva pitanja o kojima e biti rijei kasnije u ovom poglavlju. Meutim, ako elite da osnujete crkvu koja e narasti na vie od 200 ljudi prisutnih na bogosluenju, ne biste trebali odrati prvo bogosluenje dok ne budete mogli oekivati najmanje 50 do 100 prisutnih u subotu ujutro. Veliina jezgra na prvom bogosluenju je vana. Velike crkve trebaju da ponu sa velikim. to je nii socijalno-ekonomski status planiranog cilja, jezgro je blie cifri od 50 ljudi. Meutim, ako osnivate crkvu na podruju sa visokim socijalno-ekonomskim statusom, vano je biti to blii cifri od 100 ljudi za prvo bogosluenje. Okupljajui jezgro, osniva crkava je ve trebao odluiti o ciljnoj grupi za novu crkvu. Oni koji su odabrani za jezgro moraju shvatiti da e ova crkva biti fokusirana na dosezanje ove posebne ciljne grupe. U ovom novom vijeku crkve ne mogu vie pokuavati da dou do svakoga; one moraju odabrati ciljne grupe. Odabirajui ljude za jezgro, neophodno je da nekoliko
151

lanova ciljne grupe bude prisutno u jezgru. Na primjer, ako e fokus crkve biti poslovni mlai ljudi, u jezgru treba biti nekoliko poslovni mlaih ljudi. Ostali mogu biti ukljueni u jezgro, ali ako veina jezgra nije sastavljena od ljudi iz ciljne grupe, ono nee imati uspjeha u dolaenju do njih. Stvaranje zajednice u jezgru injenica da su se ljudi okupili da osnuju crkvu i da su se sloili po pitanju njene osnovne misije ne znai da e se automatski slagati jedni sa drugima. Razliite linosti e se sukobiti i neki ljudi se moda nee uklopiti u novu crkvu. Neophodno je da osniva marljivo radi na izgradnji stvarnog osjeaja zajednice meu lanovima jezgra. Ako ovo nije uraeno u prenatalnoj fazi, to se sigurno nee desiti kada se crkva konano osnuje. Neki osnivai pretpostavljaju da e se zajednica stvoriti na kraju i tako poinju da osnivaju crkvu sa grupom ljudi koji ne ive u biblijskoj zajednici. To je tuna greka. Jedan od prvih koraka je pomoi ovim ljudima u jezgru da naue voljeti jedni druge. Dok je ljubav uroena onome ko je doao Hristu, pokazivanje te ljubavi je nauena aktivnost. Seminari kao to su Uiti voljeti iz Concerned Communications odline su kao pomo grupi da zapone proces uenja izraavanja Hristove ljubavi meu njima i prema zajednici kojoj e kasnije sluiti. Ako ljubav nije formirana tokom ove faze izgradnje jezgra, vjerovatnoa da nova crkva bude vjerska zajednica koja voli je veoma smanjena. Drugo podruje na koje se osnivai crkava trebaju fokusirati sa jezgrom jeste molitva. Ta grupa treba da naui da se moli zajedno i da provodi odreeni dio svog vremena zajedno u molitvi za sebe, za etvu i za osnivanje nove crkve. Nove crkve se moraju uronjavati u molitvu. Kasnije emo posvetiti itavo poglavlje ovoj vanoj temi. Trea oblast na koju se treba fokusirati je vjera. Osnivai crkava moraju pomoi jezgru da vidi ta Bog moe uraditi. Oni
152

moraju shvatiti Boju viziju za etvu. Prianje iskustva o Bojem vostvu u trenutku kada jezgro poinje da prodire u zajednicu pomoi e da se izgradi ova pokretaka sila. Oni moraju da jasno vide da Bog radi kroz njih da bi doao do etve i moraju imati vjeru da e Bog biti u stanju uraditi velike stvari kroz ovo osnivanje nove crkve. Pokretaka sila vjere e uvrstiti grupu za ispunjenje njihove misije u sili Bojoj. etvrto podruje fokusiranja je svrha. Iako je postojao poetni sporazum o svrsi nove crkve prije nego to su se ljudi prikljuili jezgru, sada je vrijeme da se ta svrha snano uvrsti. Ne smije biti nikakvih pitanja meu onima koji su oformili jezgro oko toga da li ih je Bog pozvao zajedno u svrhu osnivanja crkve. I treba postojati osnovni sporazum o tome kako e izgledati nova crkva kada se osnuje. Vei dio ove svrhe e se otkriti dok grupa pokuava da otkrije svoje osnovne vrijednosti, o kojima emo govoriti u sljedeem dijelu. Peto podruje fokusiranja za osnivaa crkava je sporazum o filosofiji slube. U ranijim poglavljima smo razmotrili pitanje stvaranja crkava nezavisnih od pastora koje omoguavaju slubu vjernika. Prije nego to se crkva otvori, mora se ispitati ovaj koncept i postii sporazum. Ako je oekivanje jezgra da pastor bude duebrinik umjesto trener, ova crkva e ponjeti veoma malo etve i ona e, uglavnom, privui ve postojee adventistike vjernike iz drugih crkava koji ele slubu upravljanja. Mnogo je lake osnovati crkvu na temelju laike slube nego na prelazu iz postojee crkve zavisne od pastora u crkvu kojom upravljaju vjernici. Tokom vremena kada se jezgro sastaje, za grupu bilo bi dobro da odvoji neko vrijeme za itanje i prouavanje trilogije ovog autora o laikoj slubi: Revolucija u crkvi, Radikalni uenici za revolucionarne crkve i Revolucionirana crkva 21. vijeka. 117 Grupa ne treba samo da proita ove knjige, ve da odvoji vrijeme da prodiskutuje o svakom poglavlju i da se zapita
117

Ove knjige su dostupne preko vaeg lokalnog centra za adventistiku literaturu. 153

kako se ovi principi mogu utjeloviti u novoj crkvi koju oni osnivaju. Svrha razmatranja pet gore navedenih taaka nije samo da se stvori jedinstvo unutar jezgra, ve i da pomogne ljudima u jezgru da razmisle o nainima na koje bi mogli utjeloviti svaku od ovih pokretakih sila u novu crkvu. Svrha nije samo da se ujedini jezgro, ve da im se pomogne da formuliu planove pomou kojih e svako ko se prikljui crkvi postati potpuno predan na isti taj nain. Zato, prvo, osnivai moraju raditi da stvore jedinstvo unutar grupe. Kada je to ostvareno, mogu krenuti u ugraivanje te ideje u tkivo nove crkve. Osnovne vrijednosti Osnovne vrijednosti se odnose na definiue vrijednosti koje e obiljeavati novu crkvu. Saglasnost o osnovnim vrijednostima je apsolutno sutinska za novu crkvu. Veina konflikata u crkvi javlja se zbog osnovnih vrijednosti. To nije isto to i doktrina. Namjerno nismo govorili o doktrinama nove crkve zato to se pretpostavlja da e svaka nova adventistika crkva biti u potpunoj saglasnosti sa dvadeset sedam osnovnih vjerovanja adventistike crkve. Zato bi iko elio osnivati adventistiku crkvu ako ne vjeruje u osnovne doktrine te crkve? Autor ovo izjavljuje u aljivom tonu, jer je ovo u nekim podrujima postalo problem. Meutim, radi ciljeva ove knjige, pretpostaviemo da je prisutna saglasnost sa doktrinom. Jo jedna pretpostavka u ovoj knjizi je da e nove crkve podrati organizacionu strukturu adventistike crkve. Plan da se ukupan desetak vrati oblasti trenutno nije se prihvaen u adventizmu. Ovo nije doktrina, ali jasno je da je to osnovna vrijednost adventistike crkve. Oni koji osnivaju adventistike crkve moraju, zato, biti u skladu sa tim osnovnim organizacionim planom; inae, ne bi trebali pokuavati da osnuju adventistiku crkvu. U adventizmu ima mnogo mjesta za razlike u pogledu toga kako ljudi prave crkvu, ali ima malo mjesta za
154

one koji ne podravaju osnovnu strukturu koja adventistiku crkvu ini jakim svjetskim pokretom. Ovo bi obuhvatalo spremnost da se primi savjet i vostvo lokalne oblasti koja je opunomoila osnivaa crkava. Meutim, u ljudskom umu osnovne vrijednosti su veoma sline doktrinama. Zapravo, mnogi su uzdigli osnovne vrijednosti do nivoa doktrine, stvarajui ogromne tekoe ljudima ije su osnovne vrijednosti drugaije. Izuzetno je vano da jezgro raspravi o svojim osnovnim vrijednostima i da se usaglasi po tom pitanju. Bilo bi dobro da jezgro napie listu onih osnovnih vrijednosti, tako da svi, posebno adventisti u fazi prelaska, mogu da ih vide i jasno razumiju da je saglasnost sa njima sutinska za prikljuivanje novoj crkvi. Razliite crkve e imati razliite osnovne vrijednosti. Ne postoje univerzalne osnovne vrijednosti koje bi mogle usvojiti sve adventistike crkve. Naravno, bilo bi pametno da adventistika crkva, kao cjelina, usvoji neke najosnovnije vrijednosti za itavu denominaciju, kao to je raspodjela desetka. Meutim, ovo bi trebalo biti samo najosnovnije i tada bi crkvama trebalo dozvoliti da ih dalje razvijaju, pod uslovom da se slau sa dvadeset sedam osnovnih vjerovanja i osnovnim vrijednostima denominacije. U ovom dijelu elimo se fokusirati na osnovne vrijednosti lokalne crkve, a one e biti drugaije u svakoj crkvi. Dozvolite mi da predloim neke oblasti za diskusiju u okviru jezgra u pogledu osnovnih vrijednosti, imajui na umu da razliite crkve mogu na razliite naine prii svakoj od njih, ali da jezgro mora odluiti o njima u toku prenatalne faze. Najosnovnija vrijednost je udnja da se doe do izgubljenih ljudi. Neko bi oekivao da svaka crkva usvoji ovu vrijednost. Ali stvarnost pokazuje da u veini crkava ovo nije njihova vrijednost koja ih karakterie. Ova vrijednost ne govori, jednostavno, da u okviru crkve postoje neka sredstva za dolaenje do izgubljenih ljudi ona ini samu sr crkve. Ona, na nedvosmislen nain, izjavljuje da je dolaenje do izgubljenih ljudi centralni fokus ove
155

crkve. Samo kada postoji ogromno saosjeanje da bi se dolo do izgubljenih ljudi, nova crkva e biti fokusirana na etvu. Velika potreba u okviru osnivanja adventistikih crkava je da ova osnovna vrijednost zauzme centralno mjesto. Ovo bi znailo da bi sve to bi crkva radila bilo procjenjivano na osnovu toga koliko dobro ona dolazi do etve. Ova crkva ne postoji da bi se fokusirala na spasene, ve na veliku etvu koju je Bog poziva da pokupi. Planovi, programi i aktivnosti crkve sa ovom osnovnom vrijednosti su uvijek fokusirani na etvu radije nego na vjernike. Druga osnovna vrijednost o kojoj e jezgro trebati iroko prodiskutovati je stil koji je kulturoloki relevantan. Kada je jezgro odluilo o ciljnoj grupi nove crkve, neophodno je da crkva upotrijebi stil koji je za njih kulturoloki relevantan. Potrebe ciljnih grupa koje ne idu u crkvu odreuju nae programe, njihove frustracije odreuju nau strategiju, njihova kultura odreuje na stil i njihovo stanovnitvo odreuje nae ciljeve. Ako se fokusiramo na izgubljene, na stil mora biti u skladu sa nainom razmiljanja izgubljenih. To ne znai praviti kompromis sa porukom da bi se dolo do izgubljenih, ve znai da je ona zapakova u jezik vae ciljne grupe. Neuspjeti prenijeti poruku u kulturoloki relevantnom stilu je kao osnivati crkvu koja govori kineski u Denveru, drava Kolorado i insistirati da svako u Denveru ko eli postati adventista naui kineski. To izgleda smijeno, ali mi radimo upravo to kada propustimo da upotrijebimo kulturoloki relevantan stil. Zapamtite da je i muzika jezik. Za gore pomenutu osnovnu vrijednost potrebna je mnogo ozbiljnija diskusija. Ako u prenatalnoj fazi nema saglasnosti po pitanju ovoga, neprestano e postojati skrivena tendencija koja e, na kraju, unititi novu crkvu. Jezgro treba provesti to je mogue vie vremena na ovoj osnovnoj vrijednosti dok se ne postigne jednoglasna odluka. Ako se bilo ko u jezgru ne slae sa tim, crkva nee uspjeti. Svaki adventista koji se kasnije prikljui toj grupi se, takoe, mora saglasiti sa ovom osnovnom vrijednosti. Oni koji dou iz etve e, oigledno, biti saglasni sa
156

ovom osnovnim vrijednosti, inae ih crkva ne bi privukla. Meutim, ova osnovna vrijednost treba jasno prenijeti novoobraenima. Ona se nikada ne smije pretpostavljati. Trea osnovna vrijednost je svjesnost o Velikom nalogu. Potrebno je da on bude uroen crkvi od samog poetka. Kada osnovna vrijednost o Velikom nalogu osvoji crkvu, ona e vidjeti potencijalnu etvu. etvrta osnovna vrijednost, o kojoj e se trebati mnogo diskutovati, je filosofija razvoja laika. To znai da se crkva fokusira na voe u razvoju i doputa im da slue. Da bi se osposobili novi ljudi, bie potreban sloen program obuke. Vjernicima nije samo potrebna obuka, ve moraju dobiti slobodu da slue. Jedan od najteih zadataka za veinu crkava je dopustiti ljudima pravu slubu. Veina crkava je tako struktuirana da ne dozvoljava slubi da se odvija. Crkvena struktura e od samog poetka trebati da bude efikasno oblikovana, tako da veina njenih ljudi bude slobodna da se ukljui u slubu, umjesto da bude vezana u odborima. To, takoe, znai da crkveni odbori trebaju gledati na svoju funkciju kao na davanje dozvole za odvijanje slube, radije nego kao na spreavanje poetka slube. Ugraivanje posljednje osnovne vrijednosti u crkvu u toku prenatalne faze je od ivotne vanosti. Ako reprodukcija nije ugraena u DNK crkve od samog poetka, ona se, vjerovatno, nee redovno deavati. U stvari, neki predlau da bi nova crkva trebala osnovati drugu crkvu u roku od 36-48 mjeseci svog postojanja, inae ovaj koncept nikada nee biti usaen u njen DNK. Velika bojazan novih crkava je da e suvie brzo izgubiti izvore sredstva. Meutim, crkva se neprestano mora podsjeati da su izvori uvijek u etvi. Kada pronau ljude u etvi, mogu ih pustiti nazad u etvu da pokupe jo jednu etvu. Jednostavno, kada crkva prihvati injenicu da je ona reproduktivna organizacija, ne postoji granica njenog irenja. Za ostale osnovne vrijednosti bie potrebna diskusija. Svaka crkva e trebati da radi na njima. Meutim, gore pomenute osnovne vrijednosti mogu biti prvi korak u razvoju nekih
157

najvanijih vrijednosti unutar jezgra. Ako ove osnovne vrijednosti trebaju biti dio genetskog koda crkve, moraju biti ugraene u toku prenatalne faze. Kada se rijee pitanja iznesena u ovom poglavlju i kada je jezgro dovoljno veliko da odri prvo bogosluenje, nova crkva je spremna da pone. 11. poglavlje e istraiti prvu godinu ivota nove crkve, ali prvo emo istraiti ulogu molitve kao sredstva za zapoinjanje sakupljanja etve.

158

10 Duhovna pokretaka sila u osnivanju crkava

Osnivanje crkava je duhovna bitka. Oni koji se ukljue u nju su na prvim linijama slube, a zbog toga i predmet sotoninih posebnih napada. Osnivai crkava se, vie nego skoro svi drugi hrianski radnici, suoavaju sa napadom neprijatelja. Osnivai crkava oduzimaju sotoni njegovu teritoriju i on nee odustati bez borbe. To je razlog to e veina osnivaa crkava rei da je molitva najosnovnija potreba osnivaa crkava. Oni koji rade na prvim linijama slube brzo osjete svoju potrebu zavisnosti od Boga. Pavle, taj agresivni osniva crkava, je razumio ovu bitku. U njegovom umu nije bilo nikakve sumnje da je ukljuen u duhovni rat: Obucite se u sve oruje Boje, da biste se mogli odrati protiv lukavstva avolskoga. Jer na rat nije s krvlju i s tijelom, nego s poglavarima i vlastima, i s upraviteljima tame ovoga svijeta, s duhovima pakosti ispod neba. Toga radi uzmite sve oruje Boje da biste se mogli braniti u zli dan i svrivi sve odrati se. 118 Vjerovatno ne postoji nijedna crkvena aktivnost koja razbjenjuje avola vie nego osnivanje crkava. Zbog toga je toliko presudno da osnivai crkava provode znaajan dio vremena u molitvi i da se za njih uputi mnogo molitava podrke kada zapoinju osnivanje crkava. Sotona ne preputa svoju teritoriju bez borbe. Naa sila nije u tehnici ili metodologiji; naa snaga je u naoj zavisnosti od Boga.

118

Efescima 6:11-13 159

Molitveni partneri Kada osnivai crkava poinju, jedan od njihovih prvih koraka treba biti da obezbijede nekoliko osoba koje e biti njihovi lini posrednici u molitvi. To ne trebaju biti ljudi koji se samo povremeno mole za osnivae crkava, ve koji e se upustiti u totalno molitveno bdijenje za njih. Svaki osniva crkava treba imati najmanje dvije ili tri osobe koje su se obavezale da e biti molitveni partneri. Ovi molitveni partneri bi trebali imati dar posrednike molitve i pristati da provedu odreeni dio vremena svaki dan molei se za osnivaa crkava. Biti molitveni partner osnivaa crkava je dvosmjerna ulica. Da bi se molitveni partneri efikasno molili, osnivai crkava ih moraju redovno obavjetavati o tome ta se deava sa osnivanju crkve. The intercessors trebaju biti sposobni da se mole za specifine stvari. Ponekad osnivai crkava, jednostavno, zamole nekoga da se moli, ali propusti da odrava komunikaciju sa njima. To nee biti dovoljno za duhovnu bitku koja se vodi. Zato, od najvee je vanosti biti u kontaktu najmanje jednom sedmino, a u sluaju kriza i ee. Posrednik u molitvi ne mora biti dio jezgra ili ak ivjeti blizu nove crkve. Savremena komunikacija znai da se posrednici u molitvi, gdje god da su, mogu moliti za osnivaa crkava. Trebaju postojati najmanje tri molitvena posrednika za svakog osnivaa crkava u timu. Bar jedan treba biti dio jezgra. Uz linog intercessor, osnivaima crkava je potrebno da se to vie osoba, ukljuujui i itavo jezgro, mole redovno za novu crkvu. Meutim, njihova posrednika molitva nee biti tako intenzivna kao kod linih posrednika. Sve aktivnosti procesa osnivanja crkava moraju se uroniti u molitvu. Sila molitve Nikada ne podcjenjujte silu molitve. Ovo je tajna uspjenog osnivanja crkava. Metodologija je vana - treba preduzeti prave
160

korake u procesu osnivanja crkve - ali ako oni koji su ukljueni u proces osnivanja crkve ne urone u molitvu, nee se dogoditi nita znaajno. Zbog toga je ekstremno vano da lanovi jezgra svake sedmice izdvoje znaajno vrijeme da se mole zajedno. Dok odluuje o svojim osnovnim vrijednostima, jezgro e mnogo puta u svojim diskusijama zai u slijepu ulicu. Bie mnogo neslaganja dok trae sklad Svetoga Duha. U tim momentima, lanovi jezgra moraju se spustiti na koljena, kao to su radili prvi pioniri adventizma u slinoj situaciji zbog doktrine, i zamoliti Boga da ih vodi do pravih osnovnih vrijednosti. Svaka odluka jezgra mora se bathe u molitvi. Rezultat zajednike molitve e biti duh oivljavanja koji osvaja grupu. Upravo kao to je prva crkva dovoena u sklad dok su provodili znaajno vrijeme molei se zajedno, tako e i ljudi u jezgro biti privueni jedni drugima dok se mole za svoje probleme. Bob Logan ovako definie oivljavanje: Oivljavanje je izlivanje Svetog Duha u velikoj sili na takav nain da su ljudi svjesni Boje svetosti i ljubavi na nain koji nikada ranije nisu doivjeli, rezultirajui neustraivim svjedoenjem i slubom u svrhu irenja carstva Bojeg. Oivljavanje nisu samo topla, nejasna osjeanja. Istinsko oivljavanje se uvijek javlja u ljudima koji su zadobijeni za Hrista. Ako oivljavanje samo dri crkvu u crkvi, to nije istinsko djelo Duha. Pravo oivljavanje alje crkvu van klupa na ulice. Javlja se vea zainteresovanost za Boju svetost, tako da je Boji standard uzdignut, ali uz to vee slavljenje Boga prisutna je i gorua udnja za izgubljenima koja se sada razvija kao odgovor na oivljavajuu vatru Svetog Duha koja pokree crkvu. Oivljavajua vatra e spustiti crkvu na koljena: Dolo je vrijeme da se izvri potpuna reformacija. Kada reformacija pone, duh molitve e nadahnuti svakog vjernika i istjerae duh nesloge i svae iz crkve. 119
119

Ellen G. White, Testimonies, vol. 8, 251. 161

Meutim, za ovu vrstu molitvenog probuenja u grupi vjernika nije potrebna velika grupa ljudi. Kada crkve oive, to je zato to je neka osoba traila blagoslov Boji. Vidjela sam da jedan svetac, ako je pravi, moe pokrenuti Boju ruku.120 Molitva donosi probuenje, probuenje donosi vie od molitve. Osnivai crkava moraju agresivno napredovati pri osnivanju novih crkava, ali moraju napredovati na svojim koljenima. Crkva na koljenima je crkva na pragu primanja sile. ta e se desiti unutar jezgra kada provodi znaajno vrijeme u molitvi za duh probuenja? Posluajte Elen Vajt dok opisuje ta se deava kada se Duh Sveti spusti na grupu vjernika: Krtenje Svetim Duhom na dan Pedesetnice e voditi do oivljenja prave religije i do mnogih velikih djela. Nebeski umovi e doi meu nas i ljudi e govoriti pokrenuti Svetim Duhom Bojim. Kada bi Bog djelovao na ljude, kao to je nekada i nakon dana Pedesetnice, mnogi koji tvrde da vjeruju u istinu bi znali tako malo o djelovanju Svetog Duha da bi uzvikivali: uvajte se fanatizma! Za one koji su ispunjeni Duhom rekli bi: Ovi ljudi su opijeni novim vinom.... veliki grijeh onih koji javno izjavljuju da su hriani je u tome to ne otvaraju srce da prime Svetoga Duha. Kada due eznu za Hristom i pokuavaju da postanu jedno sa Njim, tada oni koji su zadovoljni oblikom pobonosti uzvikuju: Budite oprezni, ne idite u krajnosti! Kada nebeski aneli budu doli meu nas i budu djelovali preko ljudskih predstavnika, doi e do pravih, trajnih obraenja, upravo kao to su bila obraenja nakon dana Pedesetnice. Brao, budite oprezni da vas ne zahvati ljudsko uzbuenje, mi ne trebamo biti meu onima koji postavljaju pitanja i gaje sumnje u pogledu djelovanja Duha Bojeg; jer e biti
120

Ellen G. White, Christian Service, 121.; isto, Early Writings, 120.

162

onih koji e sumnjati i kritikovati kada Duh Boji obuzme ljude i ene, jer njihova vlastita srca nisu dotaknuta, ve su hladna i nedodirljiva. 121 Kada Sveti Duh djeluje kroz ljudskog predstavnika, On ne pita na koji nain e djelovati. On esto djeluje na neoekivane naine. 122 Osnivai crkava se ne smiju plaiti kada se Duh Sveti sputa na njih. Mogu se, zaista, desiti "udne stvari", u njihove umove doi e neoekivane ideje, te ideje e u njih utisnuti Sveti Duh. Rezultat e biti takav da e mnoge dragocjene due upoznati Hrista. Kada se jezgro pone moliti zajedno, stvorie se zajednitvo i u njihovim srcima e se razviti velika odgovornost za izgubljene. Kako se nastave moliti, njihove molitve e se usmjeriti sa harmonije unutar jezgra ka izubljenima van jezgra. lanovi jezgra trebaju biti u stanju identifikovati nekoliko osoba koje su potencijalni kandidati za novu crkvu. Ovi ljudi sada poinju da budu objekat njihovih molitava. Pored svega ostalog, a posebno na svakom sastanku jezgra, ova imena se iznose pred Gospoda, molei Svetog Duha da otvori njihova srca za jevanelje, dok lanovi jezgra pokuavaju da dou do njih. Isus nas je zamolio da se silno molimo za izgubljene ljude. Ne trebamo se moliti da doemo do izgubljenih "ako je to u skladu sa Bojom voljom". Bog nam je ve rekao da je Njegova volja da se izgubljeni nau. Moemo se moliti sa potpunom sigurnou da e Bog govoriti ovim ljudima i, ako se ne budu tvrdoglavo opirali podsticaju Svetog Duha, prepustie se Bojoj privlanoj sili. Jezgro treba izabrati Matej 18:19 kao jedan od njihovih tekstova sa obeanjima i iznijeti ga pred Gospodom za svaku osobu na njihovoj molitvenoj listi: Opet vam zaista kaem: ako se dvojica na zemlji sloe u svakoj stvari koju zamole, dae im Otac moj koji je na nebesima. 123
121 122

Ellen G. White, 1888 Materials, 1250., 1251. Isto, 1540. 123 Matej 18:19 (arni) 163

Mi ovdje govorimo o moljenju sa jakom vjerom, traei Boje obeanje da uradi ono to traimo u pogledu spasenja onih koje nismo prepoznali kao mogue kandidate za carstvo Boje. Elen Vajt govori o slinom incidentu koji se desio u prvim danima Mileritskog pokreta: Dogovorila sam sastanke sa mojim mladim prijateljima, od kojih su neki bili znatno stariji od mene, neki su bili u braku. Neki od njih su bili tati i lakomisleni; moje iskustvo im je zvualo kao prazna pria i nisu obraali panju na moje usrdne molbe. Ali odluila sam da moj trud nikada ne prestane dok se ove drage due, za koje sam bila veoma zainteresovana, ne prepuste Bogu. Nekoliko cijelih noi sam provela u iskrenoj molitvi za one koje sam traila i okupila zbog rada i molitve sa njima. Neki od njih su se sastali sa nama iz znatielje da uju ta imam da kaem; neki su smatrali da sam van sebe zbog toga to sam tako uporna u svojim nastojanjima, posebno kada nisu pokazali nikakvu zainteresovanost sa svoje strane. Ali nastavila sam da savjetujem svakoga ko je dolazio na nae male sastanke i da se molim za svakoga pojedinano, dok se svi nisu predali Isusu, priznajui zasluge Njegove opratajue ljubavi. Svi su se obratili Bogu. 124 To je bio poetak adventizma. Zapazite kako su ljudi zadobijeni: molitvom i jedino molitvom. Elen Vajt je, doslovno, svojom molitvom ljude dovodila Isusu. Zapazite da ovo nije bila obina molitva, ve predana i ponizna molitva Bogu iz srca za spasenje odreenih dua. Uprvo ovakav intenzitet treba obuzeti jezgro pri planiranju nove crkve. Neka ih obuzme odgovornost za due dok, doslovno, vode ljude u carstvo Boje. Ne samo da je Elen Vajt praktivala ovu vrstu arke molitve u svom vlastitom
124

Ellen G. White, Life Sketches, 41., 42.

164

duhovnom ivotu, ve je i zastupala stav da crkva razvije ovu istu vrstu vrste ozbiljnosti za izubljene due: Due treba traiti, za njih se moliti i raditi. Trebaju su uputiti najpredanije molbe. Trebaju se uputiti arke molitve. Nae monotone molbe bez duha trebaju se promijeniti u molbe sa vrstom predanou. Boja rije kae: "" 125 Zato vjernici ne osjeaju dublje, predanije interesovanje za one koji nisu u Hristu? Zato se ne sastanu dvoje ili troje zajedno i ne zamole Boga za spasenje nekoga posebnog, a onda za jo nekoga? 126 Neka se radnici vrsto dre Bojih obeanja koja kau: "Ti si obeao: 'Trai i dae ti se.' Ova dua se mora obratiti Isusu Hristu." Budite uporni u molitvi za due za koje radite; iznesite ih crkvi kao objekat njene ponizne molitve. To e biti upravo ono to crkvi treba, da poziv za njihove umove da se okrenu od njihovih malih sitnih potekoa i osjete veliki teret, lino interesovanje za duu koja je pred unitenjem. Izaberite jo jednu, a zatim jo jednu duu, svakodnevno traei vostvo od Boga, polaui sve pred Njega u ozbiljnoj molitvi i radei u boanskoj mudrosti. Dok ovo radite, vidjeete da e Bog dati Svetog Duha da ubijedi i silu istine da obrati duu. 127 Ne postoji nikakvo pogreno tumaenje savjeta Elen Vajt. Do ljudi se dolazi molitvom i crkve se osnivaju intenzivnom, predanom molitvom. Ova vrsta molitve treba da zaokupi znaajan dio vremena kada se jezgro, u molitvi, pone fokusirati na izgubljene. Meutim, sama molitva nije dovoljna. Oni koji se mole moraju ustati sa svojih koljena i kontaktirati sa
125 126

Ellen G. White, Testimonies, vol. 7, 12. Isto, 21. 127 Ellen G. White, Medical Ministry, 244., 245. 165

izgubljenima. Postoji pria o jednoj grupi vjernika koji su se molili za gradonaelnika. Nakon nekog vremena provedenog u molitvi, jedan od onih koji su bili na koljenima je iznenada ustao i predloio da jedno od njih treba kontaktirati sa gradonaelnikom i pozvati ga da doe Hristu. Iz molitvi jezgra mora proizai akcija. Molitva za zajednicu Tokom faze izgradnje jezgra, njegovi lanovi e trebati da ponu dolaziti u dodir sa zajednicom. Ali ovaj kontakt mora biti uronjen u molitvu. Rad od vrata do vrata je danas postao veoma teak. Veina ljudi je odbojna prema religioznim ljudima koji im dolaze na vrata da "prodaju" svoju religiju. Molitvena strategija jo uvijek moe rad od vrata do vrata uiniti efikasnim u dvadeset prvom vijeku. Osniva crkava treba podijeliti podruje osnivanja crkve na blokove. Svaki lan jezgra bi, zatim, trebao izabrati jedan ili dva bloka kao svoje podruje za koje se posebno moli. Nakon toga, lan jezgra odlazi na to podruje i hoda tom ulicom, molei se za svaki dom. Ovaj put nema kontakta na vratima. Osobe se tiho mole za svaki dom dok hodaju tim blokom. Ali potrebe e postati oigledne kada osoba bude posmatrala tu zajednicu. Na primjer, igrake u dvoritu pokazae da je tu mlada porodica sa djecom; rampa za invalide moe ukazati na osobu sa invalidskom stolicom. Ovo e omoguiti osobi da njihove molitve uini jo znaajnijima. Nakon nekoliko sedmica molitve uz etnju, osoba je sada spremna za drugu fazu programa molitve za zajednicu. Ovoga puta, umjesto da samo eta blokovima i moli se, osoba treba pokucati na vrata. Posjetilac kae susjedu da je on iz nove adventistike crkve u blizini koja poinje sa radom. Oni bi eljeli da se bolje upoznaju sa svojim novim susjedima tako to e se moliti za njih. Zatim pita da li imaju neke posebne elje u
166

pogledu molitve. Veina posjetilaca e dobiti pozitivan odgovor na ovakav pristup i mnogi ljudi e rei svoje molitvene potrebe. Lijepa stvar u pogledu ovog pristupa je da posjetioci ne pokuavaju zadobiti ljude da se prikljue njihovoj crkvi ili ih mole za novac. Oni su, jednostavno, tu da se mole za te ljude. Ljudi zaista cijene ovaj pristup. Ako su neki lanovi jezgra neodluni da pokucaju na vrata, mogu da ostave visei marker na vratima koji kae da se oni mole za ljude i trae njihove molitvene zahtjeve, a zatim ih mogu pokupiti kasnije.128 Ovim pristupom se ne dobije odgovor sa svih vrata na koja se pokucalo, ali on omoguava stidljivim lanovima jezgra da budu ukljueni u projekat. Nakon to je dobio molitvene zahtjeve, posjetilac se treba posveeno moliti za njih, ne samo u privatnosti, nego i na sastancima jezgra. Nakon nekoliko sedmica molitve, posjetilac treba ponovo otii do tog doma, rei toj osobi da se oni mole za njih i njihove zahtjeve i pitati kakva je situacija. Otkrie da se mnogo odgovora na molitvu ve pojavilo. Tada posjetilac moe ili ponuditi da se nastavi moliti za njih ili pitati postoje li drugi zahtjevi za koje se mogu moliti. Ako je odgovor potvrdan, posjetilac ak moe predloiti da se upravo na vratima moli za potrebe tog doma. Posjetilac treba posjetiti svaki dom svakih nekoliko sedmica, ponavljajui gore navedeni scenario. Bie potrebno est do osam posjeta da se izgradi dovoljno povjerenja za prelazak na sljedei nivo. Nakon izgraivanja povjerenja tokom est do osam sedmica molitve za ljude, stanar e odmah prepoznavati posjetioca i nasmijeie se i brzo e rei svoje molitvene potrebe prije nego to posjetilac ak pita. Do tada, stanar e, vjerovatno, pozvati posjetioca unutra i razgovor e tei ka temama koje ne govore o molitvenim zahtjevima, iako molitveni zahtjevi trebaju uvijek ostati na elu. Razgovori o drugim stvarima omoguavaju
128

Prvobitna ideja za ovu molitvenu strategiju se pojavila tokom itanja knjige Eda Silvosa That None Should Perish (Ventura, Calif.: Regal, 1994.) 167

posjetiocu da zapone razvijanje prijateljstva i odnosa sa stanarom tog doma. Kada se izgradi odnos, posjetilac moe spomenuti da u susjedstvu postoji grupa ljudi koja se redovno sastaje da se mole jedni za druge. Ako je pogodan momenat, posjetilac moe uputiti poziv toj osobi da se pridrui ovoj molitvenoj grupi. Ta grupa e se, vjerovatno, sastojati od nekih lanova jezgra i nekih susjeda za koje su se molili. Posjetilac treba da pojasni da se grupa sastaje u okolini gdje ivi osoba koja je pozvana. Grupa treba biti fokusirana na molitvu. Moda je prouavanje Biblije na temu molitve ili prouavanje knjige o molitvi efikasnije, ali to treba da bude molitvena grupa. Mnogi ljudi koji su odgovorili na molitvu u etnji e se, na kraju, pridruiti politvenoj grupi. Kako se sastaju sa grupom iz sedmice u sedmicu, stvorie se dublje veze i mnogi prisutni e poeti da posjeuju prouavanja Biblije. Oni e biti kljune osobe koje e se pozvati na prvo bogosluenje u novoj crkvi. Ovo poglavlje se fokusira na molitvu u kontekstu osnivanja nove crkve. Mnogo tih savjeta bi odgovaralo ve postojeoj crkvi, ali je neophodno za novu crkvu. Molitvena strategija, predloena u ovom poglavlju, je stvorena da pomogne crkvi da razvije "misionske oi" ak i prije nego to se crkva osnuje. Molitva nije neto to se radi samo u granicama crkve; molitva mora biti aktivnost crkve dok ona komunicira sa okolnom zajednicom. Tajna uspjeha u osnivanju crkava se estoko okree oko sposobnosti osnivaa crkava da pomogne jezgru da se ponu moliti jedni za druge, za ljude koje znaju i za ljude u toj zajednici koje ne poznaju. Bog e to blagosloviti opipljivim rezultatima kada ovi ljudi, koji su bili objekti molitve, dou u zajednicu koja slavi Boga. Osnivai crkava moraju osigurati da njihova nova crkva bude crkva koja se moli tako to e molitvena strategija postati dio nje od samog poetka, ak tokom prenatalne faze.

168

11 Prva godina nove crkve

Prenatalni period je zavren. Vrijeme je da se rodi nova beba. Vae jezgro je obradilo sva pitanja o kojima se govorilo u 9. poglavlju, oni su se intenzivno molili za novu crkvu i vi smatrate da bi grupa trebala da broji izmeu 100 i 200 ljudi na vaem prvom bogosluenju. Spremni ste da ponete. Ali nemojte odravati prvo bogosluenje dok ne budete spremni za ovaj korak. Kada odrite prvo bogosluenje, oekivanja onih koji su tu ukljueni su mnogo vea. Ako se crkva ne ujedini, kako se oekuje u ovom trenutku, moe biti veoma teko promijeniti stvari. Meutim, ne ekajte suvie dugo da ponete ili e vae jezgro biti sklono da postane obeshrabreno. Poveati jezgro na 50-100 ljudi Obradili ste teme sa jezgrom, ali jo uvijek trebate poveati grupu na 50-100 ljudi. Vi ne elite da u grupi bude previe adventistima koji nisu zainteresovani za fokus nove crkve. Kako vae malo jezgro moe narasti na broj od 50-100 ljudi, koji je potreban da se osnuje velika crkva? U adventizmu, to se najbolje radi pomou malih grupa. Jedna od knjiga koju su mnogi u jezgru moda ve proitali, ili je grupa zajedniki prouavala, jeste autorova knjiga Revolutionized Church of the 21st Century. U toj knjizi istraili smo ideju o biblijskoj zajednici i koritenju malih grupa da postojei adventisti ovrsnu i dou do novih ljudi. Prilikom osnivanja elijske crkve, ovaj pristup je apsolutno od vitalnog znaaja, ali i oni koji osnivaju druge crkve e, takoe, zakljuiti da su male grupe odlilan nain da se povea jezgro.
169

Osnujte male grupe sa lanovima vaeg jezgra. Vae jezgro moda ve funkcionie kao mala grupa, ali, prije svega, vano je obuiti voe grupa. Mnogi materijali za obuku u vezi sa malim grupama su dostupni. Ako vam je potrebna pomo iz ovog podruja, kontaktirajte sa NADEI. Radi ilustracije, pretpostavimo da vae jezgro sada broji dvadeset do dvadeset pet odraslih. Sa ovom grupom ste postavili osnovne vrijednosti i spremni ste da proirite vae jezgro kada budete spremni za prvo bogosluenje. Sa dvadeset do dvadeset pet odraslih i pretpostavkom da je vae jezgro potpuno posveeno ovom pristupu, trebali biste obuiti voe za tri ili etiri grupe. Svaka grupa e trebati vou, pomonog vou i domaina. Zatim, lanovi jezgra biraju jednu od tri grupe kojoj e se prikljuiti, to bi trebalo rasporediti sedam ili osam ljudi u svaku grupu, ukljuujui i voe. Svaka osoba u grupi, zatim, radi na tome da dovede prijatelje, susjede i ostale zainteresovane na sastanke grupe, tako da se grupa poinje iriti na dvanaest do petnaest osoba. Kada grupa dostigne broj od dvanaest do petnaest posjetilaca, oni bi trebali planirati da poveaju broj tako to e osnovati novu grupu. Pomoni voa sada postaje voa. Istovremeno, za obuku se biraju dvojica novih pomonih voa: jedan za postojeu grupu i jedan za novu grupu. Grupa nikada ne bi trebala poeti bez voe i pomonog voe. Nastavite proirivati grupe dok u njima ne bude pedeset do sto prisutnih osoba. Moda nee svi oni postati dio nove crkve, ali mnogi od njih hoe. Ako imate pedeset do sto ljudi u grupama, imate odlinu priliku da imate potreban broj ljudi za vae prvo bogosluenje. Ovo je jednostavan nain da polako proirite jezgro bez brige o tome da budete crkva i bez noenja cjelokupnog dodatnog prtljaga koji se zahtijeva, pokuavajui da napravite crkveno bogosluenje. Vana stvar po pitanju ovoga je sigurnost da je dolo do adekvatnog razvoja voa. Male grupe se mogu multiplicirati samo kada postoje obuavane voe. Osniva crkava e, zato,
170

provesti znaajno vrijeme obuavajui lanove jezgra da slue kao voe grupa i provjeravajui da li su grupe u neprestanom kontaktu sa onima koji nisu lanovi i da li ih pozivaju u grupu, multiplicirajui, zatim, grupu sa novim vostvom to prije. ak i ako nova crkva nije elijska crkva, ovo umoavanje grupa se mora nastaviti, posebno tokom itave prve godine. To e biti jedno od najboljih sredstava da se crkva neprestano iri tokom ovih kljunih prvih mjeseci. Ako evangelizam nije ukorijenjen i utemeljen u crkvi tokom ove prve godine, nova crkva vjerovatno nikada nee biti ona koja zadobija due. Poto se osnivanje crkava fokusira na izgubljene, od vitalnog je znaaja da evangelizam od poetka bude utjelovljen u grupama, inae e to biti grupe za odravanje crkve i spreavae crkvu da raste umjesto da pospjeuje rast. Evangelizam tokom prve godine Za vrijeme kada osniva crkava izgrauje jezgro i tokom itave prve godine, veoma je vano fokusirati se na vrst plan evangelizma. Ovo e pomoi ne samo u izgradnji jezgra, ve i u irenju jezgra tokom kljune prve godine postojanja. Ponekad je jezgro toliko nepoznato zajednici gdje se treba osnovati crkva da ima malo kontakata u toj zajednici, ako ih uopte ima. U tom sluaju, osniva e trebati pomoi ljudima u izgradnji kontakata. Jedan od naina da se to uradi je uz pomo slubi fokusiranih na potrebe ljudi. Ove slube omoguavaju lanovima jezgra da dou do ljudi i ponu ostvarivati kontakte u zajednici, a one, takoe, stvaraju dobru volju i dobru reputaciju nove crkve koja se planira. Ako e svaka mala grupa sponzorisati slubu fokusiranu na potrebe ljudi, onda u gore navedenom scenariju mogu biti tri slube koje poinju tokom faze izgradnje jezgra. Ovo bi trebalo donijeti crkvi mnogo znaajnih kontakata, to bi, konano, donijelo nove lanove grupama, kao i crkvi.
171

Odgovaranje na potrebe ljudi je program, plan ili sluba koja se fokusira na stvaranje kontakta sa ljudima u ciljnoj zajednici do kojih se jo nije dolo. Plan bi se trebao fokusirati na odgovaranje na potrebe ljudi u ciljnoj grupi. Na primjer, ako je ciljna grupa Generacija X, sluba koja se fokusira na izgradnju odnosa bila bi odgovarajua za njih, jer je poznato da ljudi Generacije X eznu za dubokim odnosima. Ako ciljna grupa obuhvata ljude koji su proli kroz razvod, seminar o oporavku nakon razvoda i grupa koja poslije toga slijedi mogu biti dobro izabrana sluba. Vae jezgro treba sadravati ljude koji imaju sline potrebe kao ciljna grupa, ako namjeravate biti uspjeni u premoavanju jaza da biste doli do njih. Voenje ovakvih programa nije ogranieno samo na odravanje seminara o odreenoj temi. Seminar je vaan, ali nakon seminara treba uslijediti dugotrajna grupa podrke. Izgradie se odnosi koji e omoguiti lanovima da ovim ljudima otkriju Isusa u odgovarajue vrijeme. Na primjer, pretpostavimo da jedna mala grupa u jezgru odlui da se fokusira na razvedene osobe. Odri se seminar o oporavku nakon razvoda. Seminari se ne odravaju samo za ljude iz zajednice koji dolaze, ve se lanovi male grupe mijeaju sa njima kao sa punopravnim uesnicima. Tokom seminara stvorie se znaajni odnosi. Na kraju seminara, uesnici su pozvani na tekuu grupu za oporavak nakon razvoda koja e se sastajati jednom sedmino i mnogi uesnici e se, zbog odnosa koji su stvoreni, rado prikljuiti grupi koja je u toku. Sastanak te grupe moe biti redovan sastanak male grupe, ali je sada fokusiran na oporavak poslije razvoda sa hrianskim akcentom. Ovaj hrianski akcenat se jasno prenosi ljudima prije nego to se prikljue grupi. Kako ljudi dolaze i sluaju hrianske odgovore na problem razvoda, njihova radoznalost e biti potaknuta. Postavljae se pitanja, poee biblijska prouavanja i mnogi e biti voeni ka Isusu. Tokom ovog vremena mogu se koristiti neki tradicionalniji pristupi evangeliziranju, kao to su biblijska prouavanja koja zapoinju pozivnim pismom. Fokus jezgra treba biti na
172

evangelizmu, posebno tokom itave prve godine. U toku iduih nekoliko mjeseci stvorie se poznanstva i vodie se rauna o zainteresovanima. Meutim, nije dovoljno samo voditi rauna o zainteresovanima - mora se zapoeti jasan plan za etvu zainteresovanih. Adventizam zahtijeva malo drugaiji pristup od onog to ostale evaneoske crkve rade da bi osnovale crkvu i ponjele zainteresovane. Dok e druge crkve, kada dou do te take, jednostavno, pozvati ljude u crkvu i raditi na asimilaciji, adventistika crkva treba saoptiti poruku prije nego to ljudi mogu postati njeni lanovi. Ovo se nikada ne moe zanemariti. Ljudi se, jednostavno, ne pojavljuju subotom ujutro kao rezultat koritenja gore navedenih metoda. Iako ovaj pristup moe funkcionisati za ljude koji imaju adventistiko porijeklo, on nee uspjeti sa ljudima ije religiozno porijeklo ne obuhvata subotnje bogosluenje. Zato, da bi se za novu adventistiku crkvu ponjeli zainteresovani u koje je uloen trud, mora se zapoeti konaan plan njihove etve. Tradicionalna adventistika metoda etve je javna evangelizacija. Tragedija je u tome to se mnoge crkve oslanjaju na to da e predavanje zavriti sijanje, njegovanje i etvu, umjesto da se ispravno koristi samo kao alat za etvu. Kao odgovor za ovu pogrenu upotrebu, neki su pokuali da potpuno izbace javne evangelizacije i da koriste metodologije koje su vie uobiajene u tradicionalnim evaneoskim crkvama. Meutim, kao to je primjeeno, u veini sluajeva to nije funkcionisalo za adventiste. Umjesto toga, adventistike crkve trebaju uraditi sve to je predloeno i dodati etvu kao dio procesa. Evangelizam je proces, a etva je dio tog procesa. Ako etva nije ukljuena, bie malo uspjeha. Javna evangelizacija, kao dio procesa etve, moe imati razliite oblike. Neke crkve e poeljeti da pokrenu veliku evangelizaciju, druge mogu izabrati da odre seminar o prorotvu, a neke mogu organizovati as koji ui o poruci i poziva ljude da postanu dio crkve, kao rezultat toga. Javna
173

evangelizacija, bilo kako da je organizovana, bila je i nastavie da bude sredstvo za osnivanje nove crkve. Prvo bogosluenje Prvi korak u planiranju prvog bogosluenja je pronalaenje lokacije. Adventisti koji se sastaju subotom imaju daleko vie izbora nego veina crkava koja svetkuje nedjelju. Mnoge crkve drugih denominacija su voljne da iznajme svoje objekte adventistima. Meutim, ovo vai i za drugu stranu - i adventisti bi trebali biti voljni da iznajme svoje objekte drugim grupama. Ovo je, jednostavno, obina hrianska utivost. Ako jezgro odlui da ele zapoeti bogosluenja u crkvenoj zgradi, trebali bi izabrati objekat prilagoen stilu bogosluenja koji e nova crkva eljeti da ima. Na primjer, ako je nova crkva izabrala da ima neformalnu slubu u kojoj e uestvovati mnogi ljudi iz crkve, ne bi bilo prikladno da se iznajmi episkopalna ili luteranska crkva, koja je napravljena za veoma liturgijsko bogosluenje. Isto tako, ako vaa nova crkva planira da ima bogosluenje koje je vie liturgijsko, ne biste eljeli iznajmiti crkvu u pentekostalnom stilu. Izaberite zgradu koja najpriblinija stilu bogosluenja koji vaa nova crkva eli da organizuje. Jo jedan faktor u izboru zgrade je veliina sale. Nemojte izabrati veliku salu u kojoj e se crkva osjeati izgubljenom. Pokuajte nai crkvu sa kapacitetom sjedita koji e vaa grupa prve subote ispuniti bar do pola. Isto tako, nemojte izabrati salu sa toliko malim kapacitetom sjedita da e ga crkva prerasti veoma brzo. Posjeenost prve subote e, vjerovatno, biti vea nego inae - do dva puta vie ljudi nego na redovnim sastancima - jednostavno, zbog te novine. Zbog toga je vano imati pedest do sto ljudi u jezgru prije nego to se odri prvo bogosluenje. I ljudi koji ostanu, a nisu bili dio jezgra, poveavaju taj broj. Meutim, neke adventistike crkve koje su namjerno fokusirane na etvu ne dozvoljavaju adventistima da joj se prikljue dok ne
174

prou kroz razred za usmjeravanje i sloe se sa usmjerenjem te crkve. U zavisnosti od situacije, moda je nabolje da se prvo bogosluenje ne odri u crkvi. Crkve koje privlae mlae, vie vizuelne generacije otkrivaju da imaju bolji odziv kada izaberu dvoranu kao mjesto za prvo bogosluenje. Ako je to smijer koji osniva crkava eli slijediti, dvorana mjesne kole moe biti mogue mjesto za bogosluenje. Oni, obino, imaju uionice koje bi posluile za subotnju kolu. Ostale mogunosti bi bile pozorita ili javne dvorane. U odabiru lokacije, raspitajte se za reputaciju dvorane ili crkve, prilikom razmatranja ideje o njenom iznajmljivanju. Reputacija e uticati na to kako e ljudi posmatrati vau crkvu. U toku godine postoje periodi kada je lake osnivati crkvu. Na primjer, mnoge crkve koje svetkuju nedjelju nastoje da njihova nova crkva pone sa radom oko Boia ili Vaskrsa, kada vie ljudi razmilja o odlasku u crkvu. Meutim, to ne funkcionie nuno i kod adventistikih crkava. Jedan dobar period za poetak je jesen, kada su djeca na poetku nove kolske godine, posebno ako ste fokusirani na porodice sa mlaom djecom. Jedan nain koji je pomogao mnogim adventistikim crkvama da ponu sa dobrom posjeenou je poeti sa slubama tokom seminara o prorotvu ili javne evangelizacije. Nakon to se objasni subota, prisutni se pozovu na crkveno bogosluenje sljedee subote kao redovan dio serije predavanja. Ovo postaje prva subota za novu crkvu. Ovaj plan je, zapravo, najuspjeniji nain poetka rada adventistike crkve. Prema ovom scenariju, prvih nekoliko sedmica su potpuno evaneoske, to pomae da se uspostavi evaneoski ton za ivot crkve. Kada god se poinje sa prvim bogosluenjem, ono treba biti paljivo isplanirano i dobro uraeno. To treba biti uzbudljivo bogosluenje koje se fokusira na posjetioce koji e biti prisutni. Veina prisutnih koji prvi put dolaze svoju odluku da dou ponovo zasnovae na onome to su doivjeli na tom prvom
175

bogosluenju. Zato, vjebajte bogosluenja prije tog vremena. Iznajmite neki objekat na sedmicu ili dvije prije prvog bogosluenja. Tokom tih sedmica, ljudi iz jezgra bi tu trebali imati bogosluenja, tako da se naviknu na objekat i bogosluenje. Za uitelje djeje subotnje kole bie od koristi da se naviknu na svoje prostorije i neku djecu koja e tada dolaziti. Tako se svi mogu fokusirati na posjetioce tokom prvog bogosluenja, itavo bogosluenje e tei glatko, a posjetioci e vidjeti dobro uvjebano bogosluenje. Dok je tokom prve sedmice fokus na posjetiocima, to ne znai da bi oni trebali biti izdvajani pojedinano. Ne traite od posjetilaca da stanu i predstave se. To je vrlo neugodno za veinu posjetilaca koji ne idu u crkvu i sprijeie mnoge od njih da ponovo dou. Svaki lan treba dati sve od sebe da se gosti osjeaju dobrodolima, a crkva e trebati pronai neupadljiv nain kako da gosti dobiju vie informacija o crkvi i ostave svoje ime i adresu za budui kontakt. Recepcija u holu bi mogla posluiti za to. Kada se dobiju imena i adrese, sa posjetiocima bi se trebalo kontaktirati u roku od etrdeset osam sati. Najbolje je ako to uini vjernik i vjerovatno je bolje da telefonira nego da ode u linu posjetu. Svrha ove posjete je dati posjetiocima doznanja da crkva cijeni njihovu posjetu, raspitati se da li imaju bilo kakva pitanja u pogledu crkve i ohrabriti ih da ponovo dou. Kada posjetioci dou drugi put, treba planirati kunu posjetu, moda zapoeti i prouavanje Biblije ili se osobe mogu pozvati da uestvuju u jednoj od crkvenih grupa. Pobrinite se da se o posjetiocima vodi rauna i da se ne dozvoli da "iskliznu kroz pukotinu". Odravanje rasta crkve Zbog jake koncentracije na evangelizam tokom prenatalne faze, jezgro moe smatrati da je ono zavrilo svoj osnovni evaneoski cilj i da se sada mora koncentrisati na izgradnju
176

crkve pomou ljudi koje je ve sakupilo. To je daleko od istine! Ako nova crkva treba da bude fokusirana na etvu, onda evangelizam mora biti utkan u svaku ilicu crkve u toku prve godine. Crkva mora nastaviti umnoavanje malih grupa pomou projekata usmjerenih ka potrebama i planirati jo jedno sakupljanje etve. Poto nova crkva jo uvijek nema objekat u koji e ulagati, crkva moe investirati u neto daleko dragocjenije od cigle i maltera: u ljude! Da bi nova crkva nastavila rasti, u prvoj godini treba preduzeti nekoliko vanih koraka. Provjerite da li se male grupe nastavljaju iriti i rasti. Ako crkva treba imati vie od dvjesto posjetilaca, neprestano irenje grupe je, vjerovatno, najvaniji korak. Grupa nikada ne treba poeti bez voe i pomonog voe i cilja da se grupa umnoi u roku od est mjeseci do godine dana. Ako e ovo postati realnost, crkva e trebati znatno investira u obuku novih voa za sve grupe. Neprestan rast crkve tokom prve godine i dalje bie uslovljen brojem pomonih voa koje crkva moe adekvatno obuiti. Obuka za voe ne smije biti ograniena na adventiste koji su bili dio jezgra. Meu novoobraenima se trebaju uoiti ljudi sa liderskim sposobnostima i obuiti se da budu voe malih grupa. Samo tako e se nastaviti ciklus rasta. Od sutinske vanosti je i da osniva osnuje novu grupu prema modelu vostva koji je poznat kao trener. Ako osniva osniva crkvu kao pastir ili svetenik i nova crkva odmah razvije ovisnost o pastoru, bie skoro nemogue prebaciti crkvu iz toga modela u model trenera. Zato, nova crkva se mora osnovati prema modelu vostva koji osniva eli i dalje vidjeti u njoj. ak i ako je nova crkva laika crkva, veoma je lako razviti zavisnost od pastora. U tom sluaju odgovorni vjernik, jednostavno, preuzima ulogu pastora, a ljudi zavise od odgovornog vjernika na isti nain kako bi zavisili od pastora. To nije crkva zavisna od pastora, ve crkva zavisna od pastora laika. U pravoj laikoj crkvi vostvo je podijeljeno na vie osoba i u potpunosti se koristi model trenera.
177

Trea vana oblast razvoja crkve u prvoj godini je mobilizacija vjernika za slubu im se prikljue novoj crkvi. U stvari, u nekim novim adventistikim crkvama je ukljuenost u slubu uslov za krtenje. To stvara mnogo vii nivo posveenosti u crkvi i moda je vrijeme da se podignu standardi lanstva u adventistikoj crkvi da bi se ukljuenost u slubu prihvatila kao oekivana norma lanstva crkve. Crkve koje nove ljude postavljaju u slubu e trebati redovno odravati seminare o duhovnim darovima i pokrenu Odbor za laiku slubu da ljude rasporedi u slubu u skladu sa njihovim duhovnim darovima. Zapravo, jedno od pitanja sa kojima e se nova crkva morati boriti da li da pokrenu tradicionalni proces Odbora za naimenovanje ili da pone osnivati crkvu prema modelu laike slube tako to e ljude rasporediti u slubu u skladu sa njihovom nadarenou, radije nego nominujui svakoga za slubenike. 129 Bolje je osnovati crkvu na ovaj nain nego osnivati na tradicionalan nain, a zatim pokuavati prebaciti je u proces laike slube. Imati Odbor za laiku slubu ne znai da nee postojati Odbor za naimenovanje. Neki su pokuali da odu u krajnost i potpuno eliminiu Odbor za naimenovanje. Ako se to uradi, niko se nee moi smatrati odgovornim. Naa molba je da se ne nominuju vjernici za slubu, ve e biti potrebno izabrati crkvene slubenike koji e snositi odgovornost. Svaka crkva e trebati odluiti koje slube e se popunjavati glasanjem. Crkveni odbor bi bio minimum. Trenutni problem je stvoren pokuajem da se izglasaju sve pozicije, ak i pozicija organiste. Svedite glasanje na minimum, a zatim rasporedite sve ostale u slubu. Minimalan cilj bi bio da se najmanje 60% posjetilaca ukljui u neku vrstu slube. Imajte na umu e jedno od glavnih podruja slube biti voe malih grupa i ljudi ukljueni u slubu za prepoznavanje potreba.
129

Za detaljnu diskusiju o Odboru za laiku slubu vidjeti autorovu knjigu Revolution in the Church (Fallbrook, Calif.: Hart Reseaarch Center, 1993.), 9. poglavlje. 178

Kupovina imovine Glavna greka koju prave mnoge nove crkve je to pokuavaju kupiti imovinu tokom prve godine postojanja. Nemojte podlei tom iskuenju. Saekajte najmanje pet godina. im crkva investira u imovinu, mijenja se kompletan pravac crkve. Ona, obino, prestaje da se fokusira na traenje ljudi i umjesto toga postaje obuzeta zgradama i sakupljanjem novca. Sredstva, koja su prethodno usmjerena ka zadobijanju izgubljenih, preusmjerena su na cigle i malter. Kada se to dogodi, veina crkava prestaje rasti i gubi svoju efikasnost posrednika za irenje carstva Bojeg. Moda e doi vrijeme kada e crkva trebati imati svoj vlastiti objekar, mada su mnoge crkve otkrile da mogu nastaviti rasti i iriti se tokom vie godina bez vlastitog objekta. U stvari, uvijek se mogu iznajmiti neke crkve. Trajanje crkve bez svoje zgrade zavisi od dostupnosti i privlanosti lokalnih objekata. Takoe, to crkva due eka na izgradnju, vea je njena vizija. Ako kupi imovinu suvie brzo, sklona je da kupi suvie malu imovinu. Kada crkva, konano, odlui da eli svoj vlastiti objekat, koju veliinu imovine da kupi? To sve zavisi o viziji crkve u pogledu svoje optimalne veliine. Praktino iskustvo kae da je to, otprilike, pola hektara zemlje na svakih stotinu posjetilaca, sa minimunom od jednog i po hektara. Ova formula je vana radi obezbjeenja dovoljnog parking mjesta za crkvu. Zato, ako crkva oekuje da jednog dana ima posjeenost od petsto ljudi, trebala bi kupiti najmanje dva i po hektara. Meutim, ako na tom mjestu projektuju i kolu, mora se kupiti vei broj jutara koji je u skladu sa oekivanom veliinom projektovane kole. Meutim, u gradskom podruju, kupovina tolike zemlje bi bila nedozvoljena. Zato, trebaju se traiti druge opcije, naroito u pogledu mjesta za parkiranje. Ako je ta povrina nedostupna ili skupa, postoje alternative. Jedna od njih bi bilo planirati dvije slube radije nego jednu. Na
179

taj nain crkva moe proi sa manje zemlje, a jo uvijek rasti do planiranih pet stotina posjetilaca. Jo jedna stvar koja bi utedjela prostor je otkriti prosjean broj ljudi koji dolaze u svakom automobilu. Danas u veinu crkava dolazi dvoje ljudi po vozilu, ali strunjaci su predvidili da e se broj osoba po automobilu smanjiti, poveavajui tako potrebu za mjestom za parkiranje. Problemi sa izgradnjom mogu zaokupiti ogromne koliine vremena i energije. Oni se u ovom poglavlju spominju ne zato to privlae panju u toku prve godine, ve, jednostavno, kao upozorenje da ne budete zaokupljeni izgradnjom tokom ovog vremena. Molimo vas da se koncentriete na izgradnju zajednice, a ne da brinete o gradnji. Prva godina ivota crkve moe se pokazati kao jedno od najuzbudljivijih i najblagoslovenijih vremena, i u ivotu pojedinca i u zajednikom ivotu ljudi i crkve. Uzbuenje zbog stvaranja neega novog, zbog toga to vidite ljude kako stiu vjeru u Hrista i ohrabrenje zbog toga to vidite kako Boja crkva raste odravae duhovnu vatru u srcima onih koji imaju divnu priliku da budu dio nove crkve.

180

12 Plan uenitva

Crkva je poela sa radom. Imate odlian odziv na vae prvo bogosluenje. Uzbueni ste to vidite kako se isti posjetioci vraaju iz sedmice u sedmicu. Zainteresovani sa vae evangelizacije postaju redovni posjetioci. Primjeuje se promjena stila ivota meu onima koji su tek stekli vjeru. Planira se krtenje i nekoliko dragocjenih ljudi e slijediti svog Gospoda u vodeni grob. Ovakav odziv stvara izvor radosti u vaim srcima, kada vidite ove ljude kako stiu vjeru u Hrista. Njihovo krtenje oekujete sa radou, ali istovremeno ste pomalo ispunjeni zebnjom. ta sljedee da uinite da biste bili sigurni da e ovi ljudi postati potpuno posveeni sljedbenici Isusa Hrista? Veina crkava za svoje novoobraenike rijetko planira ita nakon krtenja. Meutim, imati strategiju uenitva je apsolutno neophodno, ako crkva eli imati dugoronu zrelost svojih vjernika. Strategija uenitva je odreen plan za koji se od svih novih ljudi, kada postanu lanovi crkve, trai da budu dio njega. Ako o ova strategija nije obraivana tokom prenatalne faze vae organizacije, onda to svakako mora biti uraeno u toku prve godine. U stvari, bilo bi dobro da cijelo vae jezgro proe kroz plan uenitva. To bi trebalo garantovati da e uenitvo imati prioritet u novoj crkvi. Onome koji nikada nije bio uenik teko je stvarati uenike. Osniva crkava moda mora biti prva osoba koja stvara uenike, ali kako on prolazi kroz taj proces, drugi se trebaju obuavati stvaraju uenike. Naredba velikog naloga je da se stvore uenici, a ne samo vjernici crkve. Zato bi fokus vae evaneoske strategije trebao biti na krajnjem cilju stvaranja uenika i odgovornih lanova
181

crkve, radije nego na brojanom cilju krtavanja, ak iako je krtenje veoma vaan dio procesa uenitva. Radi potpunijeg razmatranja toga ta znai biti uenik, itaocu se preporuuje autorova knjiga Radical Disciples for Revolutionary Churches. Crkvama su potrebne dvostruka strategija za uenitvo prije krtenja prvog obraenika. Prva je opti plan seminara i slinih aktivnosti koje e obraenicima omoguiti da dobiju pomo u njihovim poetnim nastojanjima u pogledu uenitva. Drugo, oni koji su ve adventisti su lino i pojedinano ukljueni u pomaganje novoobraenima da razviju plodan ivot poslunosti Hristu. etiri dijela opteg plana Rik Voren, u svojoj knjizi Purpose Driven Church 130 , istie etiri nivoa u planu uenitva. On uporeuje ovaj plan sa igralitem za bejzbol. Svaki nivo uenitva je povezan sa jednom od baza. Cilj koji on predlae je da svaki novi lan crkve napravi krug idui do sve etiri baze i postigne uspjeh i niko nikada nee ostati na bazi. Njegova analogija je izvanredna i plan se ve moe primijeniti na adventistiki milje. Da bi osoba dola do prve baze, crkva se fokusira na obavljanje onih stvari koje e donijeti dovesti neku osobu u lanstvo Hrianske adventistike crkve. To ukljuuje sigurnost da su ljudi prihvatili Isusa Hrista kao svoga Spasitelja, da Mu potpuno vjeruju u pogledu spasenja i da su sigurni da ih Bog u potpunosti prihvata. Takoe, oni su ve trebali poeti dozvoljavati Hristu da bude Gospodar njihovog vremena, novca i tijela. Na ovom nivou, osoba bi trebala imati osnovno poznavanje dvadeset sedam osnovnih vjerovanja crkve i biti krtena i prihvaena u lanstvo crkve. Adventisti, prema tradiciji, rade dobar posao na prvoj bazi. Znamo kako doi do ljudi i nauiti ih osnovnim istinama. Mi to,
130

Rick Warren, The Purpose Driven Church: Growth Without Compromising Your Message and Mission (Grand Rapids: Zondervan, 1995.) 182

obino, radimo kroz prouavanja Biblije, seminara o Otkrivenju, seminara o proroanstvima i evangelizacija. Ovo je neophodno, jer ako ljudi ne postanu lanovi, vjerovatno nee postati uenici. Meutim, prva baza je samo to - prvi korak. Po tradiciji, imamo dobro razvijenu prvu bazu sa veoma malo koritenja ostalih baza. Ali moramo paziti da prilikom naih pokuaja da razvijemo ostale baze ne zanemarimo prvu bazu. Druga baza je pokuaj razvijanja duhovnih disciplina, kao to je molitva, lino prouavanje Biblije i iskren odnos sa Isusom. Tokom godina kada se adventizam razvijao, veina ljudi koji su se prikljuili adventistikoj crkvi dola je iz jakih hrianskih porodica koje su pripadale drugim denominacijama. Zato nai pioniri nisu osjeali potrebu da ih poduavaju osnovnim elementima hrianstva. Ali u drugoj polovini dvadesetog vijeka, a pogotovo u dvadeset prvom vijeku, nao obraenici dolaze vie iz nehrianskih porodica nego iz drugih denominacija. Zato vie ne moemo vie pretpostavljati da ljudi shvataju kako da razviju duhovni ivot kada postanu adventisti. ak i oni koji dolaze iz drugih denominacija esto nikada nisu razvili duhovni ivot. Zapamtite, Dord Barna je ukazao da je samo 10% stanovnitva Sjedinjenih Drava biblijski hriani. 131 Upravo je duhovni ivot podruje gdje je veina slaba. Pamtna crkva koja stvara uenike e stvoriti mnotvo prilika da novi ljudi razviju duhovne discipline. Seminari koji naglaavaju svakodnevno hodanje sa Isusom, informacije o tome kako da poetnici prouavaju Bibliju, kao i o tome kako imati dinamian molitveni ivot, mogu pruiti informacije koje novi ljudi oajniki trebaju dok poinju svoju etnju sa Isusom. 132

131

George Barna, The Index of leading Spiritual Indicators (Dallas: Word, 1996.), 124-128. 132 Odlino sredstvo za voenje ovakvog seminara je knjiga More and Still More Doa Engelkemiera, koja se moe nabaviti preko vaeg centra za adventistiku literaturu. Ova praktina knjiga je pripremljena za NET '98 da pomogne razvoj duhovnog ivota. 183

Trea baza nastoji da pomogne ljudima da otkriju svoje duhovne darove i nau mjesto u slubi u tijelu Hristovom u skladu sa svojom nadarenou. Ukljuenost u slubu je jedna od odlika Isusovog uenika. Svetenstvo svih vjernika zahtjeva da svaki hrianin otkrije svoje mjesto u slubi u tijelu Hristovom. Ne postoji takvo neto kao to je neaktivan hrianin koji samo sjedi u klupi. Hristov radikalan poziv ujedinjuje sve vjernike u stvarnoj slubi za Gospodara. Razvoj ove baze se deava kada crkva novim vjernicima ponudi seminare koji se fokusiraju na otkrivanje darova i raspored u slubu. 133 Meutim, vaniji od otkrivanja dara je raspored osobe u slubu u skladu sa tim darom. Mnoge crkve su odrale odline seminare o otkrivanju duhovnih darova, ali su propustile da nakon toga obave pojedinane razgovore da bi ljudima olakale pronalaenje njihovog mjesta u slubi u skladu sa njihovom nadarenou. Poto su duhovni darovi jedna od dvadeset sedam osnovnih doktrina adventistike crkve, iznenaujue je to smo tako zatajili u razvijanju ove baze. U svojoj knjizi Revolution in the Church 134 sam pruio mnogo informacija o ovome. Prouavanje ove knjige moe biti pogodno za crkve koje trebaju vostvo po pitanju razvoja modela laike slube koji je zasnovan na duhovnim darovima. Zavrna baza je usmjerena na pomaganje novim hrianima da razviju misionski fokus u svom hrianskom ivotu. Uenitvo nije zavreno dok osoba ne postane onaj koji stvara uenike. U stvari, prve dvije godine koje osoba provede u crkvi su najefikasnije vrijeme za dolaenje do prijatelja i rodbine za Hrista. Nakon toga, ini se da se veina njenih bliskih odnosa fokusira na ljude i crkve i tako ona postaje manje efikasna u dolaenju do izgubljenih. Zato bi za crkvu bilo vano da smisli plan kako da novi ljudi ponu raditi sa svojim prijateljima i rodbinom ubrzo nakon svog obraenja.
133

Jedan od najboljih izvora za otkrivanje duhovnih darova i raspored u slubi je Connections, dostupan preko: (800) 328-0525. 134 Russell Burrill, Revolution in the Church 184

Ova baza se moe razviti pomou seminara za prijateljski evangelizam i koritenja novih ljudi za budue evaneoske akcije. Pot su oni tek nedavno postali dio crkve, oni bolje shvataju ta novim ljudima treba kada uu u crkveni ivot. Ponovno sluanje poruke istine im, takoe, pomae da ponovo utvrde svoju vjeru. Mnogo puta novi ljudi "pokvarili" svoje prijatelje evangelizmom, kazujui im pogrene stvari suvie brzo. Zato je neophodno da im crkva da dobra uputstva o evangelizmu to prije nakon njihovog obraenja. Kojim redoslijedom bi nova osoba trebala proi kroz baze? Ljudi prvi trebaju doi do prve baze, naravno. Ali ostale baze se mogu razvijati bilo kojim redoslijedom, u zavisnosti od potreba osobe koja je nedavno prihvatila vjeru. Neki se mogu odmah pripremati da razviju etvrtu bazu i rade sa svojim prijateljima, dok je kod drugih hitnija potreba za razvojem duhovnog ivota. Pametna crkva e to vie prilagoditi proces svakom pojedinano. Vana stvar koju treba zapamtiti je da novi ljudi, ili prije ili za vrijeme svog krtenja, pristanu da se ukljue u plan uenitva, tako da znaju da se to oekuje od njih. Ako se ukljue u taj proces, vjera e postajati zrelija kako se budu kretali kroz baze. Lini plan Iako je veoma vano da crkve razviju opti plan, koji smo spomenuli, on nije dovoljan kao ukupan plan uenitva. Bilo bi korisno da novi vjernici imaju linog mentora koji je odgovoran za njihovo uenitvo. Ovaj mentor bi obezbijedio da novi hriani prou programe duhovnog razvoja koje crkva nudi i pruao bi redovno vostvo kroz primjenu nauenih principa u linom ivotu. Na primjer, crkva moe organizovati seminar o prouavanju Biblije, ali dok novi adventisti poinju primjenjivati ono to su nauili, mogu se pojaviti pitanja o tome da li je njihova metoda prouavanja Biblije ispravna ili ne. Mentor bi bio na
185

raspolaganju da prui potrebnu pomo, dok ljudi budu razvijali svoj vlastiti program prouavanja. Mentori ne bi samo govorili ljudima ta da rade, ve bi bili obueni da postavljaju prava pitanja kako bi omoguili novim ljudima da razviju svoj vlastiti program prouavanja. Cilj mentora bi bio da pomogne novim hrianima da se u potpunosti razviju u svom duhovnom ivotu sve do take kada oni postaju mentori. Ovo uenitvo jedan-na-jedan je teko, jer veina ljudi nikada nije imala mentora u razvijanju svog duhovnog ivota. Oni se osjeaju udno zbog toga to pomau drugima da ucrtaju kurs koji oni sami nisu zauzeli. U tome lei stvarna opasnost za mentore, jer mogu otkriti da je njihovom vlastitom ivotu potreban duhovni razvoj. Sposobnost da priznaju da nisu potpuno duhovno razvijeni, a jo uvijek da imaju prostor da rastu je sutinska osobina za sve mentore. Jedan od ciljeva uenitva je pomoi pojedincima da dou do mjesta gdje su sposobni da ive u meusobnoj odgovornosti prema ostalim hrianima. To ne znai da ljudi stalno gledaju da li e neko napraviti greku da bi to mogli saoptiti. Odgovornost znai smatrati jedni druge odgovornima za vlastita djela bez saoptavanja drugim osobama. Meusobna odgovornost, uglavnom, ne postoji u veini crkava, ali je sutinski element uenitva. Jedan od najboljih naina razvijanja meusobne odgovornosti je uestvovanje u malim grupama. Ovo je bila tajna uspjeha ranog adventizma sa njihovim "drutvenim sastancima", gdje su osobe bile odgovorne za svoj ivot u Hristu. 135 Kako se hriani budu redovno sastajali u malim grupama gdje mogu podijeliti svoj ivot u Hristu, meusobna odgovornost e se razvijati skoro automatski. Jedan od ciljeva crkve koja stvara uenike je ohrabriti sve nove ljude da se pridrue nekoj maloj grupi to prije nakon kretenja, ako ve nisu dio takve grupe. Poto je hrianstvo
135

Za drutvene sastanke u rnaom adventizmu vidjeti autorovu knjigu Revolutionized Church og the 21st Century. 186

vjera zasnovana na zajednici, a ne "individualna" religija, ukljuenost u ovakvu grupu bi se trebala smatrati skoro obaveznom za ozbiljnog hrianina. Skoro je nemogue razviti duhovni ivot bez uea u nekoj vrsti male grupe. Uenitvo Svrha ovog kratkog poglavlja nije da u potpunosti istrai program uenitva za novu crkvu. To moe zauzeti itavu knjigu. 136 Umjesto toga, ovo poglavlje nastoji upozoriti osnivaa crkava na potrebu za razvojem takve strategije tokom prenatalne faze ili prve godine postojanja. Ne dozvolite da vrijeme prolazi a da niste postavili plan uenitva u novoj crkvi. To je jedno podruje za koje se lako pretpostavi da se deava automatski, ali se ne deava. Ono se mora planirati. Kao rezultat postavljanja strategije stvaranja uenika vaoj novoj crkvi, i postojei vjernici i novi vjernici e postajati zreliji u vjeri. Vidljivi rezultati ukljuivanja vaih vjernika u uenitvo su brojni. Ljudi su uzbueni zbog svoje vjere. Oni ljudima pokazuju ljubav i prihvatanje. Slubu obavljaju lanovi svetenstva svih vjernika. U ivotima Bojih sljedbenika Bog se vidi kao vrhunski prioritet. Ljudi ne samo da daju svoj desetak, ve oduevljeno daju sredstva da pomognu djelo Boje. Redovno se deava da ljudi stiu novi ivot u Hristu, a svoju ivu vjeru dijele sa vjernicima. Bogosluenje je uzbudljivo vrijeme, ne zbog forme, ve kao rezultat zarazne vjere onih koji slave Boga. Ako je ovo ono to elite za vau novu crkvu, onda svim sredstvima razvijajte strategiju stvaranja uenika za nju. Zatim razmislite kako se svaki aspekt ivota vae crkve fokusira na stvaranje uenika. Ono to je opisano u prethodnom pasusu ne treba da bude va nedostian san, ve iva stvarnost crkve koja se fokusira na stvaranje uenika.
136

Za one koji ele dalje itati o razvijanju strategije uenitva, autor preporuuje knjigu Obri Malfur Strategy 2000: Churches Making Disciples for the Next Millennium (Grand Rapids: Kregel Resources, 1996.) 187

13 Jedinstvene nove crkve

Neki osnivai crkava osnivaju crkve ija je struktura toliko radikalno drugaija od tradicionalih crkava da osnivanje ovakvih crkava zahtijeva posebnu panju. Neki najnoviji trendovi crkve, kao to su crkve podreene tragaocima za istinom, ne mijenjaju radikalno strukturu postojee crkve. U ovom poglavlju elimo da kratko razmotrimo tri jedinstvene nove crkve koje utiu na strukturu lokalne crkve na posebne naine. Ove nove crkve su: crkve nezavisne od pastora, crkve kojima upravljaju vjernici i elijske crkve. Crkve nezavisne od pastora Ova vrsta crkve ima pastora, ali je osmiljenja na takav nain da ne zavisi pretjerano od njega. Oigledno je da je pastor trener/obuavatelj/evangelizator, ali pastor ne slui kao pastir stada. Ve smo napomenuli da veinu novih crkava treba zapoeti u ovom stilu. Ono to slijedi su neke sugestije da biste bili sigurni da ova vrsta nove crkve puta korijen. Prvo, ne zapoinjite novu crkvu dok lanovi jezgra nisu u potpunosti prihvatili ideju o nezavisnosti od pastora. Oekivanja o ulozi pastora jasno naznaite u izjavi o misiji, sa kojom je saglasno itavo jezgro. Ovaj model vostva ponite da praktikujete ak i tokom faze izgradnje jezgra. Ako su se lanovi jezgra navikli na slubu koja se izvodi prema tradicionalnom modelu pastira, oni e to oekivati i u novoj crkvi. Nikada se ne moe pretjerati sa naglaavanjem da se crkva treba osnovati prema novom modelu slube. Drugo, provedite neko vrijeme razgovarajui sa jezgrom o rasporedu lanova u slubi i o tome da li e to biti uslov za
188

lanstvo u crkvi. Da li e postojati drugaiji standard lanstva za one koji dolaze iz Hrianske adventistike crkve od onog za novoobraene? Kojih standarda lanstva ete se vi pridravati, pored saglasnosti sa dvadeset sedam osnovnih vjerovanja? Koliko strogo e se vaa grupa pridravati ovih dodatnih zahtijeva? Kako e se vriti raspored u slubu? Kako ete prepoznati duhovne darove ljudi? Nakon prepoznavanja, kako ete se snai sa rasporeivanjem ljudi u slubu u skladu sa njihovom nadarenou? Tokom faze izgradnje jezgra vano je u potpunosti razmotriti i stvoriti plan o ukljuivanju novih ljudi prije odravanja prvog bogosluenja nove crkve. Druga podruja za diskusiju obuhvataju vrijeme koje ljudi provode u odreenoj slubii iz toga ako smatraju da su stavljeni na pogreno mjesto? Kako se mogu ukloniti sa tog mjesta ako vi mislite da su stavljeni na pogreno mjesto? Postavite jasne smjernice prije nego to osnujete crkvu. U konvencionalnoj crkvi o ovome se brine odbor za naimenovanje a godinjem nivou. U crkvi nezavisnoj od pastora, gdje ljudi imaju trajnije slube, rjeenja za probleme trebaju se donijeti prije nego to se kriza pojavi. Zato, napiite i sprovedite jasan plan djelovanja da ga svako razumije od poetka. Tree, u fazi izgradnje jezgra trebate razmotriti poziciju odbora za naimenovanje. Iako takvi odbori ne moraju igrati veliku ulogu u ovoj vrsti crkve, neke forme ovog odbora trebaju postojati. Na prijedlog je da se odbor za naimenovanje ogranii na one koje smatrate odgovornima za crkvu, vjerovatno, crkveni odbor. Bila bi to tuna greka potpuno eliminisati odbor za naimenovanje. Posljedica ovoga bi bila da bi mo bila ograniena na veoma malu grupu ljudi koja bi mogla kontrolisati itavu crkvu i vjerovatno odvesti crkvu u pogrenom pravcu. Vi moete odluiti da pojednostavite va crkveni odbor, ali proverite da li su tu svi kljuni vjernici koje cijela crkva bira svake godine. Odbor za slubu vjernika rasporeuje vjernike u
189

slubu u skladu sa njihovom nadarenou, ali odbor za naimenovanje mora izabrati koji e ljudi biti slubenici crkve. U pogledu ovoga, bilo bi dobro da jasno i redovno obavjetavate vjernike o vaoj promjeni strukture. Prei na strukturu crkve sa pastorima laicima znai osnovati crkvu koja je drugaija od onoga to kae crkveni pravilnik. Zato je neophodno da crkvu obajetavate o vaoj promjeni u strukturi. Veina oblasti je spremna da radi sa pastorima koji pokuavaju sa novim paradigmama, ali vole da su obavijeteni. etvrto podruje koje treba razmotriti kada se osniva ova vrsta crkve je briga o vjernicima. U crkvi nezavisnoj od pastora pastor nije glavni staratelj. Zato, brigu o vjernicima treba organizovati na drugi nain. Pastor moe uestovati u tome, ali ne moe biti glavni staratelj. Neke crkve organizuju svoju crkvu oko malih grupa koje brinu o vjernicima. Ovo odgovara mnogim ljudima, ali u veini crkava mnogo ljudi se ne pridrui grupama i tako se moe zaboraviti na njih. Tokom faze izgradnje jezgra, potrudite se da razmotrite ovu itavu temu o pastoralnoj brizi i napiete plan za brigu o svim vjernicima u novoj crkvi. Crkve kojima upravljaju vjernici Mnogo toga to je reeno o crkvama nezavisnim od pastora vai i za crkve kojima upravljaju vjernici. Meutim, ova crkva ima i neke jedinstvene osobine koje zahtjevaju panju. Bez plaenog pastora, jo je vanije da ovom novom crkvom upravljaju dobri vjernici dobrovoljci. Prva stvar je sastati se sa slubenicima oblasti i provjeriti da li se slau sa vama po pitanju osnivanja ove vrste crkve. Nemojte se iznenaditi ako vam postave mnogo specifinih pitanja. I trebaju da ih postave, jer vi osnivate crkvu za koju nije zaduena osoba zaposlena u toj oblasti. Ta crkva e nositi naziv "Hrianska adventistika crkva" i oblast ima odgovornost da osigura da ta crkva adekvatno predstavlja adventistiku vjeru.
190

Oblast e eljeti da posebno razumije zato vi elite osnovati ovakvu vrstu crkve, kakvi su vai planovi za rukovanje desetkom i ostalim oblasnim sredstvima, vau teologiju i shvatanje adventistikih vjerovanja i ko e iz oblasti biti odgovorna osoba. Moda e eljeti da sauvaju pravo na odreivanje osobe koja e biti odgovorna za crkvu. Oekujte neka veoma odreena pitanja iz svake od ovih oblasti. Hajde da sada pretpostavimo da je oblast dala svoj pristanak za osnivanje vae crkve kojom upravljaju vjernici. Tokom faze izgradnje jezgra, bie potrebno da osmislite organizacionu strukturu na kojoj e vaa crkva funkcionisati. Bez pastora ili zaposlene osobe, vi ete trebati odluiti o podjeli posla. Ne pretpostavljajte da je, koga god oblast poalje, pravi voa i nemojte postati "ovisni" o ovoj osobi kao voi. Da bi ovakva crkva napredovala, vostvo se mora podijeliti na nekoliko osoba u oblasti. U stvari, crkva e trebati funkcionisati pod upravom starjeinskog odbora, radije nego jedne osobe. Ostali faktori koje treba razmotriti obuhvataju kako e se voditi briga o vjernicima bez plaenog voe, kako e se raditi evangelizam itd. Posluajte savjet dat za crkve nezavisne od pastora iz prethodnog dijela. Ako su vas odredili kao vou, trebaete davati izvjetaj nekome iz uprave oblasti. (Meutim, ak iako vas oblast moe odrediti za vou, vostvo se dijeli na vie osoba.) Veoma je vano da uvijek postoji komunikacija sa upravom oblasti tako da neprestano znaju ta se deava. Ova otvorenost e vam omoguiti da dobijete mnogo odlinih savjeta dok pokuavate da osnujete adventistiku crkvu kojom upravljaju vjernici na vrstom temelju. elijske crkve Najradikalnija promjena u osnivanju crkava deava se kada se odlui osnivati elijska crkva. Ova vrsta crkve je veoma drugaija od postojee strukture, na koju je naviknuta veina
191

adventista; zato, potrebna je posebna obuka da bi se shvatila dinamika stvaranja ovog jedinstvenog stila crkve. Prvo, osoba mora intenzivno itati i proi kroz adekvatnu obuku prije nego to se krene sa osnivanjem elijske crkve.Ova metoda voenja crkve je toliko drugaija da se uobiajena procedura organizovanja crkve tu ne uklapa. Na primjer, elijska crkva nema tradicionalne slubenike kao to je starjeina, akon, voa za linu slubu itd. Struktura jeste i mora biti potpuno drugaija kada se osniva ovakva crkva. Drugo, shvatite razliku izmeu elijske crkve i crkve sa malim grupama. Mnogi koji su pokuali osnovati elijsku crkvu su, zapravo, osnovali crkvu sa malim grupama. To su dvije potpuno razliite vrste crkava. U elijskoj crkvi crkva je u potpunosti organizovana oko malih grupa. Ljudi se ak ne mogu prikljuiti crkvi ako ne pripadaju nekoj grupi. U crkvi sa malim grupama lanstvo u grupi se posmatra kao poeljno ali neobavezno. U elijskoj crkvi crkva je potpuno u eliji i nisu potrebni sastanci svih grupa zajedno da to bude crkva. elija nije dio crkve; ona jeste crkva. Postoje dva naina kako su organizovane elijske crkve. Jedan je zasnovan na "modelu Jotora" iz Starog zavjeta. Prema ovom modelu, svaka mala grupa ima vou i pomonog vou. Na svakih pet grupa postoji voa laik, na svakih dvadeset pet grupa postoji zonski pastor, a nad itavom crkvom je glavni pastor. Veliina crkve odreuje da li je glavnom pastoru potreban zonski pastor. Ovaj model naginje ka paljivom pastoralnom nadgledanju, ali funkcionie izuzetno dobro u pogledu razvoja elijskih crkava. Drugi model elijske crkve je u fazi razvoja, ali obeava pristup gdje je manja zavisnost od pastora. Nazvan je struktura G-12 i djelimino je zasnovan na Isusovom modelu uenitva. Kao to je Isus izabrao dvanaest ljudi za uenike koji e stvarati uenike od drugih, tako i G-12 stvara grupe od dvanaest ljudi. Od prve elije od dvanaest ljudi su u potpunosti stvoreni uenici, a onda svako od njih postaje voa elije i formira grupu od
192

dvanaest ljudi koje e nainiti uenicima. Tako se jedna elija odmah umnoi u dvanaest elija. Svaki voa elije ostaje u svojoj prvobitnoj eliji, ali istovremeno postaje voa jo jedne grupe od dvanaest ljudi. Kada od nove grupe u potpunosti postanu uenici, i oni formiraju svoju grupu od dvanaest ljudi. Ovaj model sadri izvanredan potencijal za masovnu evaneosku eksploziju. To od svake osobe trai da svake sedmice bude u dvije elije, u jednoj kao lan, a u drugoj kao voa. Time se pretpostavlja da je svaka osoba potencijalni voa i potrebno je da postane uenik da bi od drugih stvarao uenike. elijska crkva, posebno u strukturi G-12, je izgraena oko uenitva. U stvari, plan uenitva je znak raspoznavanja elijske crkve. Crkve sa malim grupama, obino, nemaju tako detaljan plan uenitva. Koritenje pristupa elijske crkve, posebno strukture G-12, kao rezultat ima eksplozivan evangelizam, kao i to da svaki lan u potpunosti postaje uenik i rasporeen je na mjesto voe male grupe. Zbog elijske organizacije ove vrste crkve, uobiajena uprava crkve ne postoji. Crkva ne vodi tradicionalne programe, ak ni tradicionalne subotnje kole. Veina njenih aktivnosti i misionski rad proizilaze iz elije radije nego iz cijele crkve. Ovo moe biti veoma zbunjujue upravi oblasti koja eli da ima komunikaciju sa raznim voama programa. U elijskoj crkvi ne postoje voe programa. Za voenje elijske crkve u oblasti bie potrebno dugo i esto komuniciranje sa upravom oblasti radi razraivanja detalja. Ovaj kratak pregled elijske organizacije bi trebao biti dovoljan da ubijedi svakoga ko eli osnovati elijsku crkvu da potrai potrebnu pomo da bi bio siguran da je ona osnovana na ispravan nain. U stvari, nijedna oblast ne bi trebala nikome dozvoliti da osniva elijsku crkvu ko nije proao priznatu obuku za elijsku crkvu. Ali, istovremeno, elijske crkve bi mogle biti izvor izuzetnog novog rasta adventizma, ako se dozvoli da se stvore neki novi vinski mjehovi za bezvremene istine Boje rijei.
193

14 Finansiranje nove crkve

Svo ovo osnivanje crkava zvui fascinirajue, ako kako emo platiti za sve ove nove crkve? To pitanje uju mnogi koji zagovaraju osnivanje novih crkava. Slika koja bi se mogla doarati kota hiljade dolara. Razlog tog velikog troka je vjerovanje da osnivanje crkava zahtijeva novog pastora koji e sluiti crkvi koja nee proizvesti dovoljan desetak za pastorovu platu i da e novoosnovana crkva trebati izgraditi novu zgradu da smjesti vjernike. Mi pokuavamo da slomimo ove argumente kroz itavu ovu knjigu napominjui da nova crkva ne treba zahtijevati plaenog pastora. Osnivanje crkava nezavisnih od pastora i crkava kojima upravljaju vjernici eliminie potrebu za zapoljavanjem toliko svetenika. Mada, mnogim novim crkvama e biti potreban pastor. Takoe smo upozorili da se ne krene sa izgradnjom suvie brzo. Iako je troak iznajmljivanja jedan faktor, ne bi se trebalo graditi nekoliko godina i zato se troak izgradnje ne bi trebao smatrati trokom osnivanja crkve. Kada razmiljamo o finansijskim izvorima, skloni smo da razmiljamo samo o postojeim izvorima, a oni uvijek na kraju budu nedovoljni. Umjesto toga, shvatite da se novac za pastorovu platu i novu zgradu trebaju nai u etvi koja e se sakupiti. Pogreno je misliti da nove crkve treba neprestano sponzorisati. To stvara zavisnost koja nije zdrava za tu crkvu. Nova crkva treba treba da se kvalifikuje za sredstva za izgradnju kao i svaka druga crkva u toj oblasti, ali joj ne trebaju nikakva posebna sredstva za izgradnju. Ljudi u novoj crkv, koji su zadobijeni za Hrista, mogu obezbijediti potrebna sredstva za izgradnju.
194

Osnivanje crkava ne zahtijeva sakupljanje velikih dodatnih prihoda; ona ih moe stvoriti iz svojih vlastitih izvora iz etve koja je sakupljena. Moe biti potrebno poetno ulaganje da bi se stvari u novoj crkvi pokrenule, ali to ulaganje e, obino, biti vraeno sa kamatom u veoma kratkom vemenskom periodu. Denominacije koje troe velike svote novca na osnivanje crkava ne osnivaju mnogo crkava, dok denominacije koje troe minimum novca na osnivanje crkava osnivaju stotine novih crkava. Adventisti trebaju nauiti kako osnivati crkve baz velikih trokova. Oni koji skupo osnivaju crkve, obino troe velika sredstva na izgradnju i trokove za platu. Ali nijedna od ovih stvari ne treba da potroi finansije denominacije. Fundiranje pastorskih plata Ovo je, moda, najvee finansijsko pitanje u pogledu osnivanja nove crkve. Postoji nekoliko rjeenja za problem novca kada su u pitanju pastorske plate na nove crkve. Prvo, osnivanje crkve kojom upravljaju vjernici eliminie potrebu da se obezbijedi pastorska plata, a dodatna korist je to se sredstva za desetak, namijenjena oblasti, obezbjeuju sa malo ili nimalo trokova. Pametne oblasti nee koristiti ta dodatna sredstva za redovne trokove denominacije, ve e ta sredstva vratiti nazad u osnivanje crkava, bilo da se radi o osnivanju novih crkava kojima upravljaju vjernici ili o pastorskim platama za nove crkve. Kada se zaposle pastori da osnuju crkvu, idealno bi bilo poslati ih u timovima od dvoje ili vie. Svaku veu crkvu, koja se osniva, najbolje bi bilo osnovati pomou tima, radije nego pomou individualnih radnika. Meutim, timovi su skupi. Mnogim oblastima je teko pronai sredstva za jednog pastora za osnivanje crkve na tom podruju. Pronai novac za dvojicu ini se nemoguim. Ali Isus je nam je dao nalog da idemo dvoje po dvoje. Ne moemo a da ne posluamo Njegov savjet. Ako oblast
195

pokua da pronae novac kao dodatak postojeim projektima, to se, vjerovatno, nikada nee dogoditi. Umjesto toga, bie potrebno da oblast nae nain kako da oslobodi novac za projekat osnivanja crkve. To je stvar prioriteta. Ako je osnivanje crkava prioritet za oblast, onda e osnivanje crkava dobiti prioritet u pogledu finansiranja. U 3. poglavlju smo razmotrili osnivanje crkava na poetku adventizma i predloili savremeno rjeenje u skladu sa naim duhovnim naslijeem. To rjeenje iziskiva stvaranje petnaest ili dvadeset crkava na nekom podruju, na elu kojih se nalazi predsjednik "mini" oblasti koji bi trenirao, obuavao i poduavao voe laike u svakoj crkvi. Novac koji se utedi ovim spajanjem crkava bio bi ponovo uloen u osnivanje crkava, posebno u velikim gradskim centrima. Ovakav pristup bi omoguio oblasti da koristi timski pristup u osnivanju crkava, u skladu sa Isusovim savjetom. Ostala rjeenja bi se mogla primijeniti da se obezbijedi pomo pastoru u osnivanju crkava. Jedno od njih je pastor sa dva zanimanja. Osobe dobijaju mjesenu stipendiju za osnivanje crkve, ali od njih se oekuje da honorarno rade jo jedan posao. U prolosti, neki su predavali u koli ili kolportirali dok su osnivali crkvu, ali pastori sa dva posla ne bi trebali biti ogranieni na ova polja. U nekim situacijama crkva moda nikada nee narasti dovoljno velika da pokrije troak za svog pastora sa punim radnim vremenom, a u tom sluaju bi osniva crkve sa dva zanimanja stalno radio na taj nain. Ili bi crkva mogla postati dio podruja sa vie crkava. Jo jedna varijanta ovog modela sa dva zanimanja je zaposlenje osnivaa na bazi stipendije, sa time da e se stipendija nastaviti poveavati kako se bude stvarao novi desetak. Stipendija bi bila zasnovana na 30% godinjeg desetka (ili bilo koji procenat desetka koji lokalna oblast koristi za pastorske plate). Na primjer, oblast je saglasna da podri osnivaa crkava u toku prve dvije godine sa 1.000 dolara mjeseno bez ostalih beneficija. Nakon druge godine, osniva bi primio 30% novog
196

desetka koji je primljen. Predlaemo novi desetak, tako da osniva ne bude u iskuenju da, jednostavno, angauje mnogo ljudi iz postojeih crkava i stvori laan utisak rasta. Novi desetak je iz etve - novi obraenici ili adventisti koji su se vratili. Prema ovom modelu, obalst ne gubi nita, ali dobija osnivanjem crkve. Predlaemo da podrka od strane oblasti traje dvije godine, jer e se prva godina provesti u stvaranju jezgra i polaganju temelja za novu crkvu. Zato, tokom prve godine bilo bi samo nekoliko mjeseci tokom kojih bi nova crkva radila i ne bi bilo dovoljno vremena da se stvori desetak za platu, kao to je ve predloeno. Pretpostavimo da je tokom druge godine nova crkva imala 50.000 dolara novog desetka. To nije nerealno za crkvu fokusiranu na etvu. Lokalna oblast izdvaja 30% desetka za pastorske plate. U treoj godini bi plata radnika bila zasnovana na 15.000 dolara, sa poveanjem od 3.000 dolara godinje. Svake godine stipendija bi se poveavala dok osniva ne bi dostigao punu platu. Ova metoda bi omoguila oblasti da sponzorie osnivanje mnogih crkava veoma malim ulaganjem. Neke od ovih crkava nee uspjeti. Ako se nakon dvije godine ne ostvari dovoljan prihod od desetka da se povea stipendija, a crkva ne bude rasla, bie potrebno upotrijebiti ostale alternative. Nova crkva se moe zatvoriti, a novi vjernici mogu biti zamoljeni da preu u ostale crkve na tom podruju. Ako ne postoje druge oblinje crkve, od nove grupe se moe napraviti dio veeg podruja, gdje bi se ona, praktino, brinula o samoj sebi. Ovo treba jasno naznaiti na poetku, prije nego to se osnuje nova crkva, da ne bi bilo nesporazuma na kraju prve dvije godine. U ovom dijelu smo razmotrili naine fundiranja pastorskih plata u okviru osnivanja crkava. Izdvojili smo ovaj dio o finansiranju, jer je to najvea prepreka za osnivanje crkava u veini ljudskih umova. To zaista jeste najvei troak. Meutim, kao to smo predloili, mogu postojati novi i kreativni naini da
197

se obezbijede sredstva za pastorsku platu, bez koritenja novih sredstava. Moda sada trebamo biti iskreni. U ovoj knjizi smo govorili o prioritetu etve, velikoj potrebi osnivanja crkava u velikim urbanim centrima. Niko nee porei da ovo treba biti prioritet Crkve. Nae adventistiko naslijee govori da smo se rodili i razvijali kao pokret za osnivanje crkava. Ali veinu svog vremena provodimo pokuavajui da pronaemo nain da to uradimo a da nas nita ne kota. Moda trebamo poeti sa tog nivoa, ali krenuti dublje. Ako je osnivanje crkava zbog dolaenja do izgubljenih prioritet adventizma, onda moramo paljivo pogledati kako troimo Boji desetak u odnosu na potrebe etve. I ne samo desetak, ve i nae novane priloge. Ako zaista vjerujemo da je ovo vrijeme kraja, onda se trebamo poeti ponaati kao da je zadnje vrijeme tako to emo poredati prioritete Crkve da odraavaju Boji prioritet etve. Moda ne moemo vie priutiti da potroimo 95% svog novca na nas a samo 5% na etvu Boju. To moe znaiti da postoje odreene usluge koje Crkva trenutno prua a koje se vie ne mogu pruati u svjetlu Boje arke elje da doe do izgubljenih. Ili emo, moda, trebati otkriti nain da ove stvari uradimo na takav nain da one nee potroiti mnogo crkvenih sredstava. Vrijeme je da svoj novac stavimo tamo gdje su nam usta. Trebamo prestati priati o svom vjerovanju u osnivanje crkava kao prioritetu i poeti pokazivati da to jeste prioritet ulaui potrebna sredstva u osnivanje stotina novih crkava. Ovo nije apel za skupo osnivanje crkava. Kao to je ve naznaeno, to bi bilo tetno za osnivanje crkava. to vie sponzoriemo novu crkvu, ona postaje sve ovisnija i, konano, sve manje produktivna. Ali moraju postojati osnovna sredstva da bi se poelo. Jedna od najmanjih unija u Sjevernoj Americi je odluila da osnivanje crkava postavi kao istinski prioritet. Prodali su svoje unijske kancelarije i sagradili manje. Od prihoda prodaje su izdvojili 800.000 dolara za osnivanje crkava. Ne mogu ili ne
198

trebaju sve kancelarije biti prodate, ali sve unije i oblasti mogu pronai potreban novac ako to postave kao prioritet. Ostala sredstva U adventizmu, budeti plata za pastore i evangelizma su bili i ostali odgovornost lokalnih oblasti. Tako treba i nastaviti. Meutim, bie potrebna ostala sredstva da bi se uspjeno osnovala nova crkva. Ovo bi obuhvatalo sredstva za redovno funkcionisanje nove crkve, kao to su iznajmljeni objekti, projekti usmjereni na potrebe, namirnice itd. Odakle dolazi novac za ove trokove? Od ljudi ukljuenih u osnivanje crkve. Oblast treba da ima malo ili nimalo uea u bilo kojem troku osnivanja crkava pored tradicionalnog troka za pastorsku platu i evangelizaciju. Inae bi prekomjerno sponzorisali novu crkvu i stvorili slabu crkvu. To znai da se novi vjernici od samog poetka trebaju uiti upravljanju. Mnogi osnivai crkava su nemarni po tom pitanju. Propustili su da poduavaju o biblijskom upravljanju i rezultat je da su crkve postale suvie ovisne o novanoj pomoi i na taj nain postale slabe. To je rezultat neposlunosti osnivaa biblijskom nalogu da slijede Isusov primjer i ue ljude o vanosti novca za Boje carstvo. Kada se o biblijskom upravljanju poduava i kada se ono praktikuje u novim crkvama, nee postojati manjak novca za potrebne trokove na lokalnom nivou. Kada novi vjernici ue o desetku, oni e poeti vraati desetak, to e obezbijediti potrebna sredstva za pastorske plate. ak i prije poetka rada nove crkve, lanovi jezgra se trebaju uiti upravljanju i praktikovati ga, tako da se obezbijede sredstva za mnoge poetne trokove sa kojima se u poetku suoava nova crkva. U adventistikoj crkvi novac je rijetko problem. Ako smo zaista posveeni projektu, pronai emo potreban novac. To je stvar prioriteta. Ovim se ne porie da postoje finansijski izazovi u vezi sa osnivanjem crkava oni postoje. Ali kroz lino rtvovanje i posveenost, ovi izazovi se mogu uspjeno rijeiti.
199

Organizovanje nove crkve Hrianske adventistike crkve nisu udruene institucije. Pravni poslovi lokalne crkve se rjeavaju preko lokalne oblasti. Zato osniva crkava ne spaja novoosnovane crkve, ve radi preko lokalne oblasti. Ukratko, ovo je procedura koja se treba slijediti. 1. Prije osnivanja nove crkve, osniva radi u skladu sa lokalnom oblau tako da oblast prije toga odobri osnivanje nove grupe. Nije potrebna nikakva druga akcija dok crkva ne odri svoje prvo javno bogosluenje. 2. Kada je crkva spremna da se otvori za javnost, treba kontaktirati oblast da otkrije koju organizacionu strukturu crkva treba primijeniti dok ulazi u javnu fazu. Postoje dvije mogunosti: da bude organizovana kao grupa vjernika ili kao potpuno razvijena crkva. Veina oblasti vie voli da novu grupu organizuje kao grupu vjernika. Nakon to su vjernici i desetak dostigli odreen nivo, a crkva dokazala da je odriv entitet, oblast je organizuje kao crkvu. Meutim, ako je poetna grupa veoma aktivna, neke oblasti e prei preko organizacione faze preduzea i odmah prei na organizaciju crkve. Zbog toga bi osniva trebao uspostaviti kontakt sa oblasti da bi otkrio koja procedura slijedi kada su spremni za svoj prvi korak u organizaciji. Razlika imeu crkve i organizovane grupe vjernika je to crkva moe izabrati svoje slubenike, dok slubenike u grupi vjernika bira oblast. U crkvi, o lanstvu odluuje lokalna crkva, ali u toku faze organizovane grupe vjernika o lanstvu odluuje oblast i oblasni odbor je odgovoran za sva pitanja u vezi sa lanstvom, kao to je premjetaj ili disciplina. Nakon to je crkva neko vrijeme postojala kao organizovana grupa vjernika i stabilizovala lanstvo i desetak, osniva bi trebao kontaktirati sa oblau radi savjeta o tome kada da se organizuje kao slubena crkva.
200

I jedna i druga organizacija su, obino, priznate javnom ceremonijom na kojoj su prisutni oblasni slubenici. Osniva se treba konsultovati sa oblau u vezi sa pravljenjem planova za ovo bogosluenje. Kada se zavri organizaciono bogosluenje, crkva se smatra organizovanom. Meutim, na sljedeem oblasnom konstitutivnom sastanku potrebno je slubeno izglasati da je crkva primljena u sestrinstvo crkava. Za vie informacija o organizovanju grupe vjernika ili crkve, proitajte crkveni pravilnik i propovjedniki pravilnik. Za lokalnu crkvu je vano da izvri ove organizacione planove, jer nema pravni status za izdavanje priznanica za poreske olakice ili ostalih pravnih dokumenata osim preko svoje organizacije u lokalnoj oblasti. Rad sa slubenicima lokalne oblasti je od vitalne vanosti za osnivaa u ovoj fazi i veina oblasnih slubenika e veoma rado pomoi da organizacija nove crkve bude to laka.

201

15 Stvaranje zdravih crkava

Ako ste dovde proitali, vjerovatno ste uzbueni zbog osnivanja crkava i elite da budete ukljueni u to, ili kao uesnik ili kao donatorska crkva. Meutim, ova knjiga nije samo o osnivanju crkava ona je i o planiranju zdravih crkava. Neki su toliko nestrpljivi da osnivaju crkve da im ne uspijeva osnivanje ispravnih, zdravih adventistikih crkava. To nije namjera ove knjige. Kada smo poeli ovu avanturu, nastojali smo pojasniti da je na fokus na dolaenju do etve uz pomo specijalne adventistike poruke. Ako elimo da se to desi, moramo osnivati zdrave crkve koje su vjerne uenjima adventizma. Ne smijemo ugroziti nau poruku da bismo doli do ljudi sa jevaneljem, ak iako moramo prilagoditi tu poruku za svaku ciljnu grupu. Oni moraju dobiti neokaljan, neiskvaren adventizam. Smatramo da je Bog osnovao ovu crkvu da bi dao jedinstvenu poruku trojice anela kao zadnju poruku upozorenja planeti Zemlji. Zato svaka adventistika crkva mora istai ove jedinstvene i posebne poruke koje su odravale ovu crkvu tokom zadnjih sto pedeset godina. Fokus te poruke je u porukama trojice anela iz Otkrivenja 14:6-12. Neshvatljivo je da bi iko osnovao adventistiku crkvu koja se ne slae sa ovim porukama i da ih ne bi jasno prenio na hristocentrian evaneoski nain. U adventizmu ima prostora za mnogo raznolikosti. Ali postoje odreena podruja o koja se ne mogu mijenjati. Ove granine oznake adventizma je jasno definisala Elen Vajt: 1844. godina je bila period velikih dogaaja, prikazujui pred naim zapanjenim oima ienje svetinje na nebu i odluivanje o Bojem narodu na zemlji, kao i poruke prvog i drugog anela, i
202

poruku treeg anela, koji iri zastavu na kojoj pie Zapovijesti Boje i vjera Isusova. Jedan od graninika ispod ove zastave je hram Boji, koga vidi Njegov istinoljubivi narod na nebu, i koveg sa zakonom Bojim. Svjetlo o suboti, o etvrtoj zapovijesti, bacilo je svoje snane zrake na stazu prekritelja Bojeg zakona. Stanje ovjeka poslije smrti je stari graninik. Od starih graninika, nita mi vie ne pada na pamet. Sva ova vika o promjenama starih graninika je bez razloga. 137 U ovom pasusu je oslikano pet graninika: 1. Poruka o svetinji 2. Poruke trojice anela 3. Zakon Boji 4. Subota kao sedmi dan 5. Stanje ovjeka poslije smrti Ovih pet graninika se ne mogu pomjeriti. Svaka crkva koja se ne slae sa ovim temeljom, jedinstvenim odrednicama adventizma, ne moe s pravom tvrditi da je adventistika crkva. Elen Vajt je bila, takoe, jasna po pitanju toga da se ovom spisku nita ne moe dodati. Ovo su sutinski graninici adventistike crkve. Dananji adventizam, takoe, ima dvadeset sedam osnovnih vjerovanja crkve. Mnoga od njih su proirena verzija pet graninika, plus deklaracija o osnovama hrianstva. Elen Vajt nije definisala sutinu hrianske vjere ve sutinu adventistikog izraavanja hrianstva. Naa odanost stubovima hrianstva je jasno izreena u tih dvadeset sedam vjerovanja. Zato se crkva, koja tvrdi da je adventistika, mora sloiti sa nepromjenjivim stubovima i dvadeset sedam osnovnih vjerovanja koji sadre nae shvatanje adventizma i hrianstva. Neshvatljivo je da bi crkva eljela biti adventistika ako se ne slae sa ovim osnovnim nivoom, ali oigledno, neki ele
Ellen G. White, Counsels to Writers and Editors (Hagerstown: Review and Herald, 1946.), 30., 31. 203
137

skraeni adventizam. Osnivanje crkava nije skraeni adventizam, ve adventizam koji je beskompromisno posveen istinitoj i potpunoj poruci koju mu je Bog povjerio. Svakoj crkvi koja se ne slae sa ovim takama treba uskratiti privilegiju organizovanja kao adventistike crkve. Osim saglasnosti sa ovim osnovnim doktrinama, sve adventistike crkve trebaju podravati crkvenu strukturu i biti finansijski odane toj strukturi. Adventizam na sebe gleda kao na svjetski pokret u skladu sa Otkrivenjem 14:6. On ne moe podrati kongregacionistiki pristup slubi i jo uvijek ostati vaan svjetski pokret kojeg je Bog odredio da to bude. To ne znai da se struktura ne moe poboljati, ali poboljanje treba traiti unutar strukture. Svaka crkva organizovana kao adventistika zajednica mora pokazati vjernost u pogledu ovoga. Izvan ovh osnovnih podruja saglasnosti, bie i mora biti mnogo raznolikosti u adventizmu. Veina argumenata meu adventistima se obino fokusiraju na podruja koja ne potpadaju pod stubove, dvadeset sedam vjerovanja ili strukturu. Ovi argumenti se javljaju zbog toga to ljudi ele da pomjere periferno podruje na sutinsko podruje vjerovanja. Adventizam mora biti vrst u ova tri podruja, ali istovremeno biti otvoren da razvija nove izraze vjere na poljima koja ne ine sutinu. Svaka crkva koja nije u skladu sa ova tri podruja nije zdrava adventistika crkva. Definisanje zdravih crkava Iako ova tri podruja ine sr crkve da bi ona bila zdrava, postoji mnogo vie od toga. U ovom poglavlju emo razmotriti kako e izgledati zdrava crkva. Dok to inimo, pretpostaviemo da su prisutne tri gore navedene komponente; zato ih neemo vie pominjati.

204

Jedno od najvanijih istraivanja uraenih za hriansku crkvu na kraju dvadeset prvog vijeka je rad Kristijana varca. 138 U svom istraivanju varc je ispitao preko hiljadu crkava na svakom kontinentu na planeti Zemlji. Kroz ovo prouavanje otkrio je da su zdrave crkve crkve koje rastu i da crkve najbolje rastu kada ne rade na rastu. Umjesto toga, one se koncentriu na to da budu zdrave, jer je to prirodno za rast zdravih stvari. On definie prirodan rast crkve ovako: "Oslobaanje automatizma rasta, pomou kojeg sam Bog poveava svoju crkvu." 139 Kada se razmisli o tome, sva priroda raste na ovaj nain. Cvijee, ptice, ak i ljudi ne rastu radei na svom rastu - oni rastu "sami od sebe". Nije ni udo to je Isus izjavio: Tako je carstvo Boje kao ovjek kad baci sjeme u zemlju i spava i ustaje nou i danju i sjeme nie i raste da ne zna on. Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, potom klas, pa onda ispuni penicu u klasu. A kad sazri rod, odmah polje srp, jer nasta etva. 140 Pogledajte ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu. Ali ja vam kaem da se ni Solomun u svojoj slavi ne obue kao jedan od njih. 141 varc iznosi ubjedljiv argument da je najbolji nain da crkva raste da raste u Isusovom stilu: "sama od sebe". Ne koncentriite se na rast, ve radite na onim dokazanim podrujima crkvenog ivota koja stvaraju zdrave crkve. Kako se crkve koncentriu na ugraivanje ovih kvalitetnih osobina u crkve koje su osnovane, rast e automatski odvijati. varc prepoznaje osam kvalitetnih osobina koje se nalaze u zdravim crkvama. Svaka od njih ima dubok biblijski korijen. On je otkrio da kada crkva dostigne

138

Christian Swartz, Natural Chuch Development (Chicago: Church Smart, 1996.) 139 Isto, 3. 140 Marko 4:26-29 141 Matej 6:28, 29 205

odreen nivo svake od ovih osam osobina, to je, bez izuzetka, crkva koja raste. 142 Osam kvalitetnih osobina Svaka od osam varcovih kvalitetnih osobina sastoji se od imenice sa opisnim pridjevom. Klju nije u imenici, ve u pridjevu. Ovih osam osobina je nabrojano ispod sa kratkim opisom: 143 1. Osposobljavajue voe. Pastori rastuih crkava nisu diktatori ve ljudi koji iskreno nastoje pomoi ostalima da dostignu svoj potencijal za Hrista. Stil vostva ove vrste pastora osposobljava ljude u njihovim slubama. 2. Sluba orijentisana ka darovima. Rastue, zdrave crkve pomau svojim vjernicima da otkriju svoje darove i pronau mjesto u slubi u skladu sa svojom nadarenou. Tako se struktura crkve izgrauje oko duhovnih darova radije nego slubenika koji su na vlasti. 3. Vatrena duhovnost. Duhovnost je iva i zdrava meu lanovima zdravih crkava. Meutim, nije stvar samo u tome da se lanovi mole i prouavaju Bibliju, ve da su vatreni u pogledu tog iskustva. Duhovni ivot ove vrste crkve je jak. 4. Funkcionalne strukture. Strukture (odbori, organizacije, planovi itd) lokalne crkve, zapravo, podupiru njenu misiju. Drugim rijeima, zdrave crkve ne vode program samo zato to su to uvijek radile. One neprestano rade procjene da bi bile sigurne da rade ono za ta je crkva stvorena da radi. 5. Nadahnjujue bogosluenje. Zbog vatrene duhovnosti u crkvi, iskustvo vjernika sa bogosluenja odie autentinou. Za ovu osobinu ne mora se navesti nijedna vrsta bogosluenja. I savremena i tradicionalna bogosluenja su prola test. Kljuni element je to je to nadahnjujue bogosluenje, bez obzira na stil.
142 143

Schwartz, 40 Radi potpunijeg razumijevanja ovih osam osobina, vidjeti Schwarz, strane 22-37. 206

6. Cjelovite male grupe. Zdrave crkve pruaju okruenje gdje vjernici mogu podijeliti sa drugima svoj ivot u Hristu. Ove cjelovite male grupe pruaju temelj za razvoj svrsishodnih odnosa u okviru Hristovog tijela. Zdrave crkve vide male grupe kao neophodnost radije nego mogunost izbora. 7. Evangelizam fokusiran na potrebe. Zdrave crkve shvataju da iako su svi hriani svjedoci, Bog je odreenim pojedincima na jedinstven nain dao dar evangeliziranja. Rastue, zdrave crkve prepoznaju ove ljude, jednako pomaui svim hrianima da se fokusiraju na svjedoenje ljudima sa kojima su povezani. 8. Odnosi ljubavi. Najprioritetniji posao rastuih, zdravih crkava je pomaganje ljudima da razviju odnose ljubavi u okviru crkve. U ovim vrstama crkve razvijen je osnovni nivo povjerenja, gdje ljudi vie ne kritikuju mnogo jedni druge. Rezultat toga je oslobaanje sree i radosti u crkvi. varc predlae da crkva treba otkriti koliko dobro joj ide u pogledu svake od ovih osam kvalitetnih osobina. Nakon procjene svakog podruja, on preporuuje da crkva krene sa radom na svom "minimalnom faktoru", identifikovanim kao osobina sa najmanjim rezultatom. On predlae da, u svrhu poetka rasta, crkva mora raditi na minimalnom faktoru. Oni koji ele potpunije razumjeti ove koncepte trebaju proitati varcovo istraivanje u knjigama Natural Church Development i The Implementation Guide to Natural Church Development. Osnivanje zdravih crkava Poto je ovo istraivanje pokazalo da ovih osam kvalitetnih odlika moraju postojati u crkvi ako eli da bude zdrava i rastua, bilo bi pametno da osnivai crkava provjere da li je svaki od ovih osam elemenata ugraen u novu crkvu koja se razvija. Ne samo da je ovih osam odlika utemeljeno na istraivanju, ve imaju i svoju biblijsku osnovu. Na primjer, sluba zasnovana na
207

darovima ima jasnu osnovu u Efescima 4:7-16. Drugim rijeima, moderno istraivanje dokazuje ono to Novi zavjet preporuuje kao idealnu slubu za hriane. Drugi primjer bili bi odnosi ljubavi. Isus je izjavio da e svako znati da su hriani Njegovi uenici ako vole jedni druge. 144 Ovaj jak biblijski korjen moe se dokazati za veinu od osam kvalitetnih osobina. Dok se crkva osniva, bilo bi korisno obraditi knjigu The Implementation Guide to Natural Church Development radi sigurnosti da je svaki od ovih principa utjelovljen u ivotu nove crkve. Na taj nain e jezgro brzo saznati koji je minimalan faktor u njihovoj grupi da bi mogli poeti sa radom na toj oblasti prije nego to se crkva osnuje. Idealno bi bilo da crkva ima svih osam kvalitetnih osobina kada se osnuje. Radije nego da radi na rastu, ovaj proces sadri sliku crkve koja se koncentrie na stvaranje kvaliteta za koji i Biblija i istraivanje ukazuju da je potrebno da bude u crkvi. Kada crkva ima kvalitet, rast e se automatski pojaviti. Stvaranje kvalitetnih crkava oslobaa Boiju silu za rast crkve, a ne fokusiranje na ljudske napore. Ovo poglavlje nastoji pruiti kratak pregled koncepata opisanih u Natural Church Development. Na fokus sada nije da predstavi taj koncept u cjelovitosti, jer je to adekvatno uraeno u varcovim djelima. Umjesto toga, na cilj je upoznati osnivaa crkava sa ovim veoma vanim istraivanjem i napomenuti da e pametni osnivai imati koristi od ovog materijala, prouiti ga i poeti ga primjenjivati u novoj crkvi koju osnivaju. Pametni osnivai crkava e osnivati zdrave adventistike crkve koje nisu samo vjerne doktrini, ve su zdrave u pogledu kvaliteta koje smo ovdje razmotrili.

144

Jovan 13:15

208

16 Ponovno stvaranje pokreta za osnivanje crkava

Adventizam sedmog dana roen je i razvijen kao pokret za osnivanje crkava. Iako crkva u Sjevernoj Americi ne moe vie tvrditi da je osnivanje crkava njena vrslina, osnivanje adventistikih crkava cvjeta u veem dijelu svijeta. Ipak, potreba za osnivanem crkava jo uvijek postoji u Sjevernoj Americi. U stvari, Sjeverna Amerika je danas jedno od najveih misionskih polja na planeti Zemlji. Da bi se dolo do konane etve, to je Bog planirao kada je osnovao adventistiku crkvu, trebae se osnovati mnogo vie crkava. Sjevernoameriki adventizam je ponovo trebati postati pokret za osnivanje crkava. ta e biti potrebno da se adventizam u Sjevernoj Americi vrati na pokret za osnivanje crkava? U ovom poglavlju elimo da istraimo neophodne elemente. 145 Takoe emo istraiti naine na koje ovi elementi mogu postati vitalni dio adventizma u Sjevernoj Americi. ta je to samoobnavljajui sistem? Samoobnavljajui sistemi stvaraju sami sebe. Kako je varc ukazao u svom istraivanju, crkve trebaju nauiti da prirodno rastu. On, takoe, ukazuje na to da crkve trebaju poeti razmiljati na drugaiji nain, koristei ono to on naziva biotike principe. On iznosi est ovakvih principa, od kojih je jedan umnoavanje. 146 Princip umnoavanja odnosi se na sve oblasti crkvenog ivota: kao to pravi plod jabukovog
145

Autor eli da se zahvali na uticaju dr Roberta E. Logana koji ga je inspirisao na razmiljanje o mnogim idejama predloenim u ovom poglavlju. 146 Schwarz, Natural Church Development, 62., 63.; 68., 69. 209

drveta nije jabuka ve jo jedno drvo, pravi plod male grupe nije novi hrianin, ve jo jedna grupa; pravi plod crkve nije nova grupa, ve nova crkva; pravi plod voe nije sljedbenik, ve novi voa; pravi plod evaneliste nije obraenik, ve novi evanelisti. Uvijek kada se ovaj princip shvati i primijeni, rezultati su dramatini. 147 Samoobnavljajui sistem je onaj ija se reprodukcija ugrauje u svaki nivo. Kao rezultat toga, etva se neprestano poveava kroz umnoavanje svih nivoa: pojedinanih uenika, voa elija, pastora, osnivaa crkava, evanelista i voa. Samoobnavljajui sistem uvijek radi na udvostruavanju. Samoobnavljajui sistem osnivanja crkava ne radi samo na osnivanju crkava, ve na reprodukciji u okviru itavog sistema. Na primjer, ako se koncentriemo samo na reprodukciju crkava, a ne na reprodukciju itavog sistema, nee postojati voe za nove crkve. Meutim, sa druge strane, ako se na nivou itavog sistema stalno reprodukuju voe, uvijek e postojati novo vostvo za nove crkve. To je ono to se, zapravo, misli pod ponovnim stvaranjem reproduktivnog pokreta za osnivanje crkava onog koji neprestano hrani sam sobom. U pravom samoobnavljajuem sistemu, niko ko ne pokazuje sposobnost reprodukcije se ne stavlja na poloaj voe. To je jedna osobina koja se mora pokazati prje nego to se osoba odredi da bude na poloaju voe. Drugim rijeima, ne dajte osobi poloaj voe male grupe ako prije toga nije zadobio bar jednu osobu za Hrista. Isto tako, osobi koja nikada nije umnoila malu grupu ne dajte poziciju voe nad nekoliko malih grupa. Slino tome, osobu koja nikada nije bila voa nad grupama koje se umnoavaju ne pozivajte da bude pastor. itav sistem mora podravati reprodukciju. Ovaj scenario bi velikom broju trenutnih voa oduzeo posao. Meutim, nijedan sistem se ne mijenja preko noi. Trenutne voe e se trebati obuiti u pogledu nove paradigme koja istie
147

Isto, 68.

210

reprodukciju. Meutim, taj proces moe poeti zapoljavanjem novih voa. Razgovor, koji je dio procesa zapoljavanja, e trebati otkriti liderske osobine na podruju reprodukcije. ak i novi hriani se mogu ispitati u toj oblasti, jer oni ne trebaju nuno biti iskusni u zadobijanju dua. U njihovom svjetovnom ivotu pokazivala bi se njihova sposobnost voenja potrebna u ovoj oblasti reprodukcije. Za stvaranje samoobnavljajueg sistema, svaki aspekt crkvenog ivota mora se pomno ispitati da bi se otkrilo kako da se iz njega obezbijedi reprodukcija. Kako je neko primijetio: Nama nije potrebno samo zlatno jaje; nama je potreban guska koja nosi zlatna jaja. Ta guska je samoobnavljajui sistem. Ali mnogi pastori imaju tendenciju da o sebi misle kao o onima koji su pozvani ili da osnivaju crkve ili da uvrste postojee crkve. Ovo nije situacija ili/ili. U samoobnavljajuem sistemu, treba uraditi i jedno i drugo. Drugim rijeima, crkve se osnauju da bi mogle vriti reprodukciju, jer samo zdrave, rastue crkve mogu ispuniti osnovni Boji nalog da budemo plodni i da se mnoimo. Dr Robert E. Logan napominje da postoji est komponenata samoobnavljajueg sistema: 1. Plan da se pokrene regionalna strateka intervencija za osnivanje crkava. 2. Plan da se iz etve uzmu radnici i voe za etvu. 3. Plan da se umnoe elijske grupe. 4. Plan da se novano podre osnivai crkava i nove crkve kako bi mogle da rastu. 5. Plan da se crkvama pomogne da osnivaju crkve da bi same crkve postanu samoobnavljajui sistemi. 6. Plan da se preusmjere postojee crkve da bi nastavile ciklus reprodukcije. 148

148

Ove predloge je Logan dao na asu o osnivanju crkava na teolokom fakultetu Fuler. 211

Kako stvoriti samoobnavljajui sistem u adventizmu Gledajui ovih est taaka, veina nas se moe iskreno sloiti da bi bilo lijepo kada bi one postojale u Hrianskoj adventistikoj crkvi. Ali u stvarnosti veina nas smatra da bi bilo izuzetno teko ostvariti to u adventizmu. To je realnost u kojoj se nalazimo. Adventizam u Sjevernoj Americi na poetku milenijuma ima samo neznatnu slinost sa velikim dizajnom samoobnavljajueg sistema kojeg Logan propagira. Ali u dubini, svako od nas eli da se on nekako ostavari. Dobra vijest je ta to nije nemogue da Hrianska adventistika crkva postane samoobnavljajui sistem! To moe zahtijevati mnogo rada i potekoa, ali ako istrajemo, to se moe desiti. Bog je sa adventistikom crkvom i Njegova velika elja je da je vidi uspjenom u misiji na koju ju je pozvao. Zato, iako iz ljudske perspektive izgleda nemogue, iz boanske perspektive se moe dosegnuti. Logan nas savjetuje odakle poeti. Na kraju zasijedanja Sjemena 1997., Logan je zapazio da kada denominacija otkrije da vie nije efikasna u sakupljanju etve kao nekada, odgovor za ponovno sticanje te efikasnosti lei u njenoj istoriji. Ako e denominacija paljivo ispitati ta je radila u svojim prvim danima koji su je uinili tako monim Bojim sredstvom, obino e otkriti ta treba da radi da bi ponovo postala moan kanal za izlivanje Bojeg Duha. Odgovor lei u naoj istoriji. U prvom dijelu ove knjige istraili smo poetak adventistike istorije. Tu smo otkrili iv pokret, kojeg je Bog vodio, kojem je bila vana etva. Prioritet crkve je bio doi do etve i sva njena sredstva bila su namijenjena za to. Tako smo otkrili da su pastori, uglavnom, bili osnivai crkava i evanelisti radije nego staratelji. Moda e ovo ponovno otkrie o ulozi pastora pomoi dananjoj crkvi da se ponovo sjeti svojih prioriteta iz prvih dana. Ne, mi ne moemo kopirati devetnesti vijek u dvadeset prvi, ali moemo uiti iz njega i primijeniti principe na dananju
212

crkvu. Kada su uli da autor govori o stvaranju podruja sa petnaest malih crkava da bi pastori bili slobodni za osnivanje crkava, posebno u urbanim podrujima, neki su primijetili da crkve, jednostavno, nee prihvatiti tu ideju. Neki su to ak nazvali ludom idejom. Oni su moda u pravu, ako mislimo samo na dananju crkvu. Veina dananjih crkava je egocentrina i ele svoj dio kolaa. U toj vrsti pokreta, stvaranje podruja sa petnaest crkava jeste nemogue. Meutim, ako crkve shvate istoriju ranog adventizma i savjet Elen Vajt i pastorskim stajanjem iznad glave crkavama i ako jasno shvate da oni slue pod obiljejem Onoga koji im je naloio da dou do etve, oni e uraditi ta god je potrebno da posluaju Gospodara kojeg vole. Drugim rijeima, u crkvama moramo stvoriti misionski mentalitet da promjena u okrugu sa petnaest crkava ne bude donesena zakonom, ve da je same crkve trae, jer je vide kao djelo poslunosti njihovom vaskrslom Gospodu. Autor je primijetio da kada su crkve poduene i kada se u njima uspostavi misionski mentalitet, one male crkve su voljne da budu dio nove paradigme, ukljuujui i podruje sa petnaest crkava, da bi dole do etve. Ova promjena stava se stvara zbog toga to crkve sada imaju novi prioritet: sakupljanje etve. Zato, prvi korak u kretanju sjevernoamerikog adventizma ka samoobnavljajuem sistemu je stvaranje misionskog mentaliteta u crkvama Sjeverne Amerike. Oigledno, ovo se nee desiti preko noi i nee biti sveobuhvatno i masovno. Svaki pokret poinje pomalo i iri se. Tako je i sa pokretom za stvaranje samoobnavljajueg sistema. Na poetku novog vijeka, Hrianska adventistika crkva u Sjevernoj Americi stoji na pragu novog poetka: obrazovanje pastora, crkava i oblasti u pogledu osnivanja crkava i samoobnavljajueg sistema. U stvari, ideja o osnivanju crkava je prihvaena veoma dobro i osnovano je mnogo novih crkava. Ali to je samo poetak. Mnogi koji su prihvatili osnivanje crkava
213

nisu jo sagledali neophodnost stvaranja samoobnavljajueg sistema. O tome se radi u pogledu obrazovne faze. Koje se metode mogu koristiti za obrazovanje o paradigmi reprodukcije? Sjednice Sjemena pomau da se stvori ova vizija. Uz to, organizuju se sastanci pastora i kongresi vjernika, na kojima se ljudi edukuju po pitanju ovih novih koncepata. Teoloki fakultet i obrazovni sistem, uprava i odjeljenja oblasti, svima je potrebno obrazovanje po pitanju nove paradigme. Dio obrazovnog procesa obuhvata lanke u asopisima koje izdaje dotina denominacija, knjige kao to je ova, obavjetenja i mnotvo drugih mehanizama za stvaranje misionskog mentaliteta i samoobnavljajueg sistema u Hrianskog adventistikoj crkvi u Sjevernoj Americi. Iako obrazovni proces duboko zadire u pomaganju crkvi da postane samoobnavljajui sistem, neophodno je mnogo vie od obrazovanja. Bie potrebne odreene strukturalne promjene da se pomogne stvaranje novog misionskog mentaliteta. To je mjesto gdje se javljaju tekoe, ali samo zato to pokuavamo prei u drugu fazu prije nego to smo zavrili prvu. Kada se stvori misionski mentalitet, do strukturalne promjene e doi mnogo lake. To ne znai da nee biti traumatino, ali to e biti mnogo lake obaviti sa misionskim mentalitetom. Sistem osnivanja crkava umnoavanjem Logan je naveo nekoliko strukturalnih elemenata koji se trebaju ugraditi u sistem reprodukcije. 149 Prvi je ono to on zove Inkubatori za nove crkve. Ova organizacija se pojavila tokom prve godine postojanja crkve. Njena funkcija je da vodi osnivae crkava, njihove brane drugove i kljune voe kroz proces osnivanja zdrave nove crkve. Potreban je trener da redovno radi sa ovim osnivaima crkava. Trener e, takoe, pomoi crkvi da otkrije sredstva potrebna za poetak. U Inkubatoru za nove crkve voe se sastaju svakog mjeseca da ue jedni od drugih i
149

Ovi prijedlozi su dati na ve pomenutom asu.

214

od trenera. U vremenu izmeu mjesenih sastanaka trener lino posjeuje svakog osnivaa, dajui mu podrku najmanje dva puta mjeseno. Najusamljeniji radnik u denominaciji je osniva crkava. Jedina osoba usamljenija od osnivaa je njegov brani drug. Jedini personal potreban za Inkubator za nove crkve je trener. U prvim fazama, ova osoba e biti zaposlena na nivou unije. Zatim e raditi sa Inkubatorom za nove crkve u svakoj oblasti te unije (pretpostavimo maksimum od pet oblasti). Svi osnivai crkava u oblasti koji poinju bie zajedno u Inkubatoru za nove crkve. Kako se u uniji bude poveavalo osnivanje crkava, moda e biti potrebno zaposliti vie od jednog trenera ili postaviti poziciju trenera na oblasni nivo. Dok ovo piem, dvije unije su zajedno zaposlile jednu osobu za ovu vrstu odgovornosti. Najvee pitanje je plaanje trenera. Meutim, kako nove crkve i stvaranje samoobnavljajueg sistema postaju prioriteti u crkvi i u oblasti, sredstva e prestati biti glavni problem. Uradiemo ono to smo postavili kao prioritet. Druga struktura koja e biti potrebna kako se osnivanje crkava bude razvijalo u oblasti je ono to Logan naziva "Mree novih crkava". To je grupisanje crkava koje postoje jednu do tri godine. Time se zajedno grupiu ove nove crkve da bi se pruila pomo za njihova pitanja i potrebe. Problemi crkve stare jedne do tri godine su drugaiji od problema crkve koja tek poinje. Umnoavanje mora biti utkano u crkvu tokom ovog perioda ili ona nee postati dio sistema multiplikacije. Treneri moraju biti dobro obrazovani da pomognu ovim crkvama da se sistem multiplikacije stavi u njihov "DNK". Svaka crkva u sistemu multiplikacije treba osnivati svoj uprvu crkvu u okviru od tri do pet godina starosti. Mree novih crkava omoguuju da to postane stvarnost. Koliko esto bi se trebale sastajati Mree novih crkava? To e varirati, u zavisnosti od potreba, ali bi minimum trebao biti jednom u tri mjeseca radi sastanka voa. Izmeu tih sastanaka trener bi trebao kontaktirati sa osnivaem najmanje jednom
215

mjeseno. U naem savremenom dobu masovne komunikacije sve ovo ne mora biti kroz lini kontakt, ve preko elektronske pote, faksa i telekomunikacije. Trea struktura koju je Logan predloio je struktura mree matinih crkava. Ova mrea vodi pastore kroz proces njegovanja posveenosti crkvi i praktikovanja efikasne strategije koja za rezultat ima pokretanje nove crkve. Drugim rijeima, ova struktura pomae da se postojea crkva reprodukuje. Da bi se u oblasti formirala ova mrea, ujedinjuju se dvije ili tri crkve koje planiraju osnivanje nove crkve. One osnivaju tri zasebne crkve u isto vrijeme, ali se povezuju zajedno da bi rjeavale zajednike probleme u okviru crkava koje sponzoriu novu crkvu. To slui da pomogne crkvama da budu predane osnivanju crkava radije nego da se samo nadaju da e jednog dana osnovati crkvu. U ovoj strukturi, trener radi sa sve tri matine crkve, vodei ih kroz fazu izgradnje jezgra do roenja nove crkve. Nakon ove faze, nova crkva e se prikljuiti mrei Inkubator za novu crkvu, a trener e ostati sa mreom matinih crkava da im pomogne u prevazilaenju problema koji se javljaju nakon osnivanja crkve. etvrta struktura, koju Logan pominje kao Sistem farme voa, je, takoe, potrebna: nain da se mobiliziraju i podignu nove voe iz etve koje e postati budui osnivai crkava. Gdje se mogu pronai ovakve voe? U cijelom sistemu. Treneri mogu posmatrati voe koje se nalaze u svim novim crkvama. To su primarni kandidati za osnivae crkava. Teoloki fakultet i ostale obrazovne institucije mogu igrati glavnu ulogu u pozivanju mladih voa da postanu osnivai crkava. Meutim, to nije samo promjena trenutnog broja studenata teologije u osnivae crkava; neophodno je poslati jednu itavu novu vrstu voe na teoloki fakultet, onog za kojeg su na terenu otkrili da ima liderske sposobnosti potrebne za nove crkve. Treneri e biti oni koji e, prije svih, moi preporuiti voe za nove crkve. Proces procjene e, takoe, pomoi da se identifikuju oni kojima je Bog dao ulogu osnivaa crkava.
216

Sve ovo se moe uraditi sa samo jednom poetnom platom na nivou unije. Ovo zapoljavanje trenera koji mogu ostvariti svaku od etiri gore pomenute mree je druga po redu najvea strateka potreba. To prati obrazovni proces za samoobnavljajui sistem u okviru adventizma u Sjevernoj Americi. Izbor osoblja koje e sluiti kao treneri je od vitalne vanosti. Samo oni koji su jasno shvatili samoobnavljajui sistem mogu biti zaposleni na tom poloaju, inae se nee dogoditi mnogo toga. Sa pravom osobom na trenerskoj poziciji u oblasti, sa uspostavljenjem svake od mrea u oblasti i sa novcem osloboenim da se zaposli vie osnivaa crkava, razumljivo je da oblast moe udvostruiti broj svojih crkava svake tri do pet godina. I svaka od ovih novih crkava nastala bi iz etve, stvarajui tako ogroman rast u sjevernoamerikom adventizmu. Ako su osnivanje crkava i samoobnavljajui sistem prioritet adventistike crkve u Sjevernoj Americi, onda dodatak jedne plate da se to uradi ne bi trebao biti prepreka. Novac za osnivanje crkava ne smije se koristiti za drugi sloj uprave, ve se treba koristiti iskljuivo za osnivae crkava. Moramo uloiti ova minimalna sredstva u obuku osnivaa crkava, ako smo ozbiljni po pitanju ponovnog stvaranja pokreta za osnivanje crkava. Trenutno, najvea prepreka osnivanju crkava nisu finansije, ve pronalaenje pravih ljudi koji bi posluili kao treneri. Nema mnogo ljudi koji shvataju kako ostvariti samoobnavljajui sistem. Mi ih moramo pronai. Oni su ti koji vre reprodukciju. Od osobe koja ve nije vrila reprodukciju ne moe se traiti da bude trener. Ovi ljudi se mogu brzo edukovati kao treneri za osnivanje crkava. Postoji mnogo materijala dostupnog za obavljanje ovog treninga. 150 Dobri treneri su spretni ljudi koji postavljaju mnogo pitanja i odbijaju da daju mnogo odgovora. Umjesto toga, oni pomau da
150

Jedan od najboljih materijala je djelo Stiva Ogna i Tomasa Nebela, Empowering Leaders Through Couching: A Self-Study Resource Kit for Those Who Mentor Volunteer Leaders, Pastors, and Church Planters (Church Smart Resources). 217

crkva ili osniva crkava uspjeno doe do ispravnih rjeenja za njih. Dobar trener e smatrati osnivaa i crkvu odgovornima, pozitivno ih ojaati i jasno vidjeti potencijal u ljudima koji se obuavaju. Logan navodi pojedinane korake procesa za trenere: 1. Sluajte paljivo. 2. Brinite se lino. 3. Potvrdite napredak. 4. Fokusirajte planove. 5. Obuavajte ljude vjetinama slube. 6. Upuujte konkretne primjedbe. Sie Stvaranje samoobnavljajueg sistema poinje procesom obrazovanja, obrazujui i vjernike i svetenike. Oni moraju razviti misionski mentalitet i nauiti kako da stvore samoobnavljajui sistem da bi doli do etve za Hrista. Kada se obavi ova edukacija, treneri se trebaju zaposliti na unijskom nivou, a kasnije na oblasnom nivou. Ovi treneri e raditi na razvoju etiri mree: Inkubator za nove crkve, Mrea novih crkava, Mrea matinih crkava i Sistem farme voa. Kada se stvori ova osnovna struktura, osnivanje crkava e se poeti poveavati irom adventizma. Meutim, ovdje postoji vie od same strukture, jer, kao to je reeno, temelj svega toga je sila Svetog Duha, izlivena na crkvu koja je dovoljno ozbiljna po pitanju etve da promijeni svoju strukturu i tako omogui sakupljanje posljednje etve na Zemlji. Hajde da ponemo sada!

218

17 Epilog

Boja arka elja za izgubljenima je ono to nas je pokrenulo na ovo putovanje. Isusova arka elja za sakupljanjem etve nam mora pomoi da zavrimo nae putovanje. Osnivanje crkava nije jo jedna hir koji e proi, jer je ukorijenjen i utemeljen u Bojoj enji. Adventisti su uvijek vjerovali da e se Boje djelo zavriti u sjaju slave zadobijanja dua. Meutim, mogue je da se ova slava pojavi bez ozbiljnog osnivanja crkava. Zato, osnivanje crkava je u srcu Bojeg plana za sakupljanje konane etve. Biti neposluan ovome znai biti kriv za zanemarivanje nae dunosti. Vidjeli smo da je adventizam poeo kao pokret za osnivanje crkava. U veem dijelu svijeta nastavio je to i biti. Crkva je najvie u zapadnom svijetu zanemarila ulogu pastora u osnivanju crkava i zamijenila je ulogom pastira/staratelja koja je dominirala adventistikom slubom tokom veeg dijela dvadeset prvog vijeka. Dolo je vrijeme da se Hrianska adventistika crkva u Sjevernoj Americi vrati svojim korjenima, sa svojim pastorima ponovo vrsto postavljenima u ulogu osnivaa crkava/evaneliste. Suvie je kasno za odlaganje ovog pokreta. Ova knjiga nije samo poziv da se osnivaju crkve. To je prodoran glas, koji poziva crkvu da ponovo postane pokret za osnivanje crkava. Zbog toga je toliko sutinski vano, kao to smo govorili u prethodnom poglavlju, da se crkva pone kretati u tom novom smjeru. Mi moramo osnivati crkve koje e, zauzvrat, osnivati crkve. Boja etva je veoma velika a Njegovih radnika je malo, ali Njegova sila je toliko mona da ne moemo neuspjeti. U svjetlu etve i kao odgovor na Boju arku elju za izgubljenima, vrijeme je da se osnivanje crkava postavi kao
219

glavni prioritet sjevernoamerikog adventizma. Ono mora biti na vrhu dnevnog reda Sjevernoamerike divizije, svake unije, svake oblasti i svake mjesne crkve. Potreba za osnivanjem crkava mora pulsirati u svakom dahu koji uzmemo. Vika etve poziva crkvu da zavri zadatak koji joj je dao njen Gospodar. Ne smije biti opravdanja dok gledamo izgubljenost ovjeanstva, posebno u naim velikim gradovima. Vie nije sigurno "igrati se" crkve ili emo biti krivi to smo gubili vrijeme dok se odvijala drama. Moramo izai iz sigurnosti naih tapaciranih klupa u opasne ulice naih zajednica, traei izgubljene i dovodei ih Isusu. Neka nam Bog pomogne da osnujemo ove crkve prije nego to bude suvie kasno. Neka umnoavanje crkava postane naa strast koja e nas potpuno obuzeti, dok Bog enja za izgubljenima ponovo tee naim venama. Sada je vrijeme da se pokupi etva. Idite! Osnujte crkvu!

220