osobe

umanjenih
tjelesnih
sposobnosti i
Prof. dr. Emir Fejzić
Izdavač: EXPEDITIO, Centar za održivi prostorni razvoj, Kotor
Izdavač originalnog izdanja: Arhitektonski fakultet u Sarajevu
i Informativni centar za osobe sa invaliditetom “LOTOS”, Tuzla,
Sarajevo 2001.
Prilagođavanje teksta izdanju za Crnu Goru: Vesna Leković
Dizajn i priprema za štampu: EXPEDITIO
Štampa: Stylos, Podgorica
Tiraž: 1000
Kotor, 2007.
Donator: Skupština Republike Crne Gore
Zahvaljujemo se: Prof. dr. Emiru Fejziću
dipl. ing. arch, autoru prvog izdanja knjige,
na ustupljenom materijalu; Arhitektonskom
fakultetu iz Sarajeva i gospodinu Suadu
Zahiroviću iz Informativnog centra za osobe
sa invaliditetom “LOTOS” - Tuzla, izdavačima
knjige u Bosni i Hercegovini; Sonji Vasić iz
Handicap International za Crnu Goru, na pomoći
pri uspostavljanju kontakata i prilogu o stanju
u Crnoj Gori vezano za osobe sa invaliditetom;
Zoranu Rajkoviću iz Udrženja paraplegičara
Crne Gore iz Podgorice, na prilogu o stanju u
Crnoj Gori vezano za osobe sa invaliditetom;
Arhitektonskom fakultetu iz Podgorice na podršci
prilikom apliciranja za finansijska sredstva;
Skupštini Republike Crne Gore na finansijskoj
pomoći za pokrivanje troškova štampe knjige;
Dizajn i priprema za štampu ove knjige,
kao i prilagođavanje teksta izdanju za Crnu
Goru, volonterski je doprinos EXPEDITIO.
osobe
umanjenih
tjelesnih
sposobnosti i
Prof. dr. Emir Fejzić
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere 4
5 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Predgovor autora knjige
I DIO: OSOBE UMANJENIH
TJELESNIH SPOSOBNOSTI
1. Uvod
2. Ko su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
2.1. Bolesti specifične za stare osobe (gerijatrija)
2.1.1. Fizička oboljenja
Arterioskleroza
Arterijska hipertonija
Diabetes melitus
Cerebralna oboljenja
Morbus Parkinson
Osteoporoza
2.1.2. Psihička oboljenja
2.2. Funkcionalna oštećenja organizma
Oštećenja vida
Oštećenja sluha
Oštećenja organa za miris
2.3. Teška funkcionalna oštećenja organizma
2.3.1. Dismelija
2.3.2. Infantilna cerebralna pareza
Atetoidna cerebralna pareza
Ataksična cerebralna pareza
Spastična cerebralna pareza
Diplegija
Paraplegija
Triplegija
Tetraplegija
Hemiplegija
2.3.3. Multipla skleroza
2.3.4. Mišićna distrofija
2.3.5. Poliomelitis
2.3.6. Reuma
Artroza
Artritis
Reumatska groznica
Behtereva bolest
Reuma mekih tkiva
2.3.7. Spina bifida
2.3.8. Lomovi kičme sa oštećenjem kičmene moždine
Lom u predjelu vratnih pršljenova C1 - C3
Lom u predjelu vratnih pršljenova C4 - C5
Lom u predjelu vratnih pršljenova C6 - C7
Lom u predjelu vratnih pršljenova C8 - T1
Lom u predjelu leđnih pršljenova T2 - T5
Lom u predjelu leđnih pršljenova T6 - T10
Lom u predjelu leđnih pršljenova T11 - L3
Lom u predjelu leđnih pršljenova T4 - S2
3. Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
3.1. Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
u svijetu
3.2. Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
u Bosni i Hercegovini
Sadržaj
08
13
14
15
16
16
16
16
17
17
17
18
18
18
19
19
20
20
20
20
21
21
21
21
21
21
21
21
22
22
22
22
22
22
22
22
23
23
23
23
23
23
23
23
24
24
25
25
27
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere õ
3.3. DODATAK: Trenutna situacija u Crnoj Gori vezano
za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
4. Potreba uklanjanja arhitektonskih barijera za osobe
sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, posebno
nepokretne, analizirana sa moralno-pravnog stanovišta
5. Putevi prevazilaženja problema
6. Sa čime je potrebno upoznati arhitekte
II DIO: ARHITEKTONSKE BARIJERE
7. Arhitektonske barijere i parametri koji ih defišu
8. Ortopedska pomagala
8.1. Invalidska kolica
8.1.1. Dimenzije invalidskih kolica
8.1.2. Podjela invalidskih kolica
8.1.2.1. Podjela invalidskih kolica na
osnovu namjene
8.1.2.2. Podjela invalidskih kolica na osnovu
karaktera korisnika kojima su namijenjena
8.1.3. Specijalne izrade invalidskih kolica
8.2. Ostala ortopedska pomagala
9. Dohvat osoba koje sjede u invalidskim kolicima
10. Dimenzije prostora potrebnog za manipulisanje
standardnim invalidskim kolicima i drugim ortopedskim
pomagalima
10.1. Prostor potreban za izvođenje raznih vrsta okreta
standardnim invalidskim kolicima
10.1.1. Prostor potreban za okretanja
standardnih invalidskih kolica objema rukama
10.1.2. Prostor potreban za okretanja standardnih
invalidskih kolica jednom rukom
10.2. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje
standardnim invalidskim kolicima
10.2.1. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje
standardnim invalidskim kolicima u
horizontalnoj ravni
10.2.2. Kosine namijenjene kretanju nepokretnih
osoba u invalidskim kolicima u vertikalnom smislu
10.3. Prostor potreban za upotrebu
štaka, štapova i hodalica
11. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i osnovni
arhitektonski elementi
11.1. Vrata
11.2. Pragovi
11.3. Stepenice i stepeništa
11.4. Liftovi
12. Komunalna oprema
12.1. Trotoari i pješački prelazi
12.2. Vanjske kosine i stepeništa
13. Urbana oprema
14. Uključivanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti,
posebno nepokretnih osoba, u javni saobraćaj
14.1. Mogućnosti i načini pristupa vozilima javnog
saobraćaja osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti
14.2. Najpogodniji vid javnog saobraćaja za
osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
14.2.1. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
kao vozači
29
34
37
39
43
44
44
44
46
46
50
53
53
56
57
57
57
59
61
61
61
66
68
68
72
72
74
76
76
78
80
83
83
85
86
7 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
14.2.2. Obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti za vozače
14.2.3. Adaptacija putničkih automobila za upotrebu
od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
15. Mjesta za zaustavljanje i parkiranje putničkih automobila
kojima se prevoze osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
15.1. Zaustavljanje i parkiranje putničkih automobila,
čiji putnici su nepokretne osobe, na otvorenim površinama
15.1.1. Parkiranje putničkih automobila,
čiji putnici su nepokretne osobe, pod uglom od 0
0
15.1.2. Parkiranje putničkih automobila, čiji putnici
su nepokretne osobe, pod uglom od 30
0
, 45
0
, 60
0
i 90
0
15.2. Parkiranje putničkih automobila, čiji putnici
su nepokretne osobe, u javnim objektima
15.3. Garažiranje putničkih automobila, čiji putnici
su nepokretne osobe, u individualnim objektima
16. Označavanje arhitektonskih elemenata, elemenata
komunalne i urbane i druge opreme i objekata
prilagođenih osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti
17. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i stan
17.1. Prilaz
17.2. Ulazna vrata
17.3. Hodnik
17.4. Dnevni boravak
17.5. Kuhinja
17.5.1. Organizacija kuhinje
17.5.2. Kuhinjski elementi
17.6. Trpezarija
17.7. Sanitarne prostorije i sanitarije
17.7.1. Umivaonik
17.7.2. Tuš i kada
17.7.3. WC-šolja
17.8. Spavaća soba
17.9. Balkoni, lođe, terase
III DIO: DODATAK
18. Rezolucije i drugi dokumenti koji tretiraju prava
osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
18.1. Rezolucije Ujedinjenih nacija
• Rezolucija 3447 (XXX), 1975.
• 31/123. Međunarodna godina hendikepiranih
osoba, 1976.
• Međunarodna godina hendikepiranih osoba
Predloženi program budžeta za dvogodište 1980-1981
• 34/154. Međunarodna godina hendikepiranih osoba
• 35/133. Međunarodna godina hendikepiranih osoba
• UN Rezolucija 4/8 Ljudske odluke i Međunarodna
godina hendikepiranih osoba
• Međunarodna godina hendikepiranih osoba
18.2. Druge rezolucije
19. Normativi
20. Literatura
20.1. Literatura korištena prilikom pisanja knjige
20.2. Druga literatura koja tretira problematiku
osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
20.3. Izvor fotografija i crteža
87
87
90
92
93
94
95
98
100
102
103
103
104
104
105
106
107
110
111
112
114
116
118
119
123
123
123
125
126
127
129
132
132
136
137
139
139
142
144
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere 8
Predgovor autora knjige
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti dio su svake
društvene zajednice. Te činjenice postao sam svjestan 1983.
godine tokom postdiplomskog studija na Arhitektonskom
fakultetu u Ljubljani. Prof. dr Dušan Moškon u okviru predmeta
Humanizacija grajenega okolja skrenuo je tada moju pažnju
na hendikepirana lica i njihove probleme. Rezultat toga bio je
seminarski rad pod naslovom: “Osobe sa smanjenim tjelesnim
sposobnostima kao učesnici u stacionarnom saobraćaju”,
napisan 1985. g.
Tokom prikupljanja građe za taj rad uočio sam nekoliko
iznenađujućih činjenica:
- do momenta buđenja moga interesovanja za osobe sa
umanjenim tjelesnim sposobnostima (1984. g.) na ulicama
Sarajeva vidio sam nekolicinu invalida-amputiraca koji su
koristili štake, ali nikada niti jednog u invalidskim kolicima.
Stoga sam bio sklon misliti da njih u Sarajevu nema, što je,
naravno, bilo pogrešno i daleko od stvarnoga stanja;
- na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu o arhitektonskim
barijerama nije bilo govora niti na dodiplomskom niti na
postdiplomskom studiju;
- u to vrijeme ni u jednoj biblioteci u Gradu nije se mogao naći
niti jedan naslov koji bi sa arhitektonskog stanovišta tretirao
problematiku vezanu za život i rad hendikepiranih lica, a ta
situacija i danas je neizmjenjenom;
Strasbourg
9 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
- u Statističkom zavodu Bosne i Hercegovine nisu se mogli pronaći
bilo kakvi podaci o brojnosti ovih lica;
- nije postojala zakonska regulativa koja bi regulirala oblasti
liječenja, školovanja, rada, rekreiranja, integriranja u okruženje -
jednom rječju sveukupnog življenja ove društvene kategorije.
Pitanje koje mi se nakon ovih saznanja samo po sebi nametnulo
bilo je: Zašto je to tako? Potom: Da li sam bio u pravu kada sam
mislio da osobâ umanjenih tjelesnih sposobnosti vezanih za
invalidska kolica u Sarajevu nema?
Više je no očigledno da sam tada bio u krivu. A bio sam stoga, što
sam bio dio društvene zajednice koja o ovoj svojoj kategoriji nije
uopće vodila brigu niti su je se njeni problemi doticali.
Ono što sam kao pojedinac u cilju mijenjanja takvog stanja mogao
učiniti bilo je publicirati seminarski rad. To sam putem udruženjâ
koja okupljaju tjelesno hendikepirana lica i pokušao uraditi.
Pomanjkanje novca onemogućilo je u toj namjeri i njih i mene, a
od tadašnjih izdavača niko nije bio zainteresiran za objavljivanje
knjižice takvog sadržaja.
Netom završeni rat prouzročio je invaliditet ogromnog broja ljudi.
Time je natjerao pojedine državne organe na mijenjanje svog
stava spram ove problematike.
Nažalost, povećani stepen brige prema osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti još uvijek nije institucionaliziran. Na tom polju
ostaje mnogo toga da se uradi, a prije svega novom zakonskom
regulativom stvore pravne osnove njihove potpune društvene
jednakopravnosti.
Ova knjiga moj je moralni dug prema osobama umanjenih tjelesnih
sposobnosti, kao i prema svima nama koji idemo u godine u kojima
ćemo im se pridružiti. Nastajala je dugo i još uvijek je ne smatram
završenom. Veoma korisne sugestije u cilju njenog poboljšanja
i veliku pomoć u radu pružili su mi recenzenti Prof. dr Živojin
Vekić, dipl.ing.arch., redovni profesor Arhitektonskog fakulteta u
Sarajevu, Prof. dr Jelica Karlić-Kapetanović, dipl.akad.arh., redovna
profesorica Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i Doc. dr sci. med.
Ismet Gavrankapetanović, docent Medicinskog fakulteta u Sarajevu
i direktor Klinike za ortopediju Kliničkog centra Koševo u Sarajevu,
te im na ovom mjestu iskazujem svoju zahvalnost.
Knjiga pokušava razbiti neka uvriježena mišljenja i stereotipe o
hendikepiranim licima. Svojim sadržajem namijenjena je prije svega
projektantima i studentima arhitekture. U njoj će korisne podatke
i sugestije pronaći i mnogi drugi, koji se u određenim prilikama
mogu pojaviti u ulozi investitora. Zasigurno bi je, međutim, trebalo
da pročitaju i oni koji (ne)donošenjem zakona odlučuju o načinu
življenja osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Doc. dr Emir Fejzić, dipl.ing.arch.
Sarajevo, 2000.
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere 10
I DIO
OSOBE UMANJENIH
TJELESNIH SPOSOBNOSTI
12 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
18 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
1. Uvod
Temelji naše civilizacije počivaju na razmjeni ljudi, dobara i
informacija.
Onemogućiti nekome samostalno i slobodno kretanje i
komuniciranje znači isključiti ga iz svih društvenih tokova. Nije
potrebno elaborirati šta to u psihološkom i materijalnom pogledu
znači. Dovoljno je napomenuti da se kazne za najteža krivična
djela baziraju upravo na ograničavanju slobode kretanja i slobode
razmjene informacija.
Ako se izuzme kršenje zakona, onda drugi osnovni razlog
ograničenja potpunog konzumiranja elementarnih civilizacijskih
prava velikog broja ljudi leži u umanjenju njihovih tjelesnih
sposobnosti.
O kretanju i komuniciranju, kao i o drugim pitanjima koja se
tiču osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, u svijetu se mnogo
govorilo. Na tu temu održan je veliki broj kongresa i simpozijuma.
Prvi, u organizaciji Internacionalne federacije nepokretnih, civilnih
i invalida saobraćaja FIMITIC (Fédération Internationale Mutilés,
Invalides du Travail et Invalides Civils), održan je od 17. do
20. juna 1963. godine u Stresi.
1
Za njim su slijedili skupovi 1966.
godine u Visbadenu i 1969. godine u Dablinu. Drugi kongres,
koji je takođe organizovao FIMITIC, održan je od 12. do 17. maja
1969. godine u Kopenhagenu i Malmöu. Na njemu je zaključeno
da su arhitektonske barijere te koje ugrožavaju društvenu i radnu
rehabilitaciju teških invalida. I naša zemlja bila je domaćin jednog
takvog okupljanju, koje je 1971. godine održano u Sarajevu. Treći
kongres FIMITIC održan je od 14. do 17. juna 1972. godine u Oslu.
On se bavio pitanjem arhitektonskih barijera i to prije svega u javnim
zgradama, školama, sportskim objektima, javnom saobraćaju, itd.
Ovom problematikom svojevremeno se intenzivno bavila i
Skupština Evropske zajednice. Ona je osnovala stručnu komisiju,
koja je, kroz više zasjedanja u periodu od 15. februara 1974. do 30.
januara 1975. godine, detaljnije proanalizirala pitanja arhitektonskih
barijera.
Kao posebno značajnu, potrebno je istaći činjenicu da je
na međunarodnom skupu ICTA (International Society for
Rehabilitation of the Disabled, Committee on Technical Aids,
Housing and Transportation) usvojeno rješenje međunarodnog
znaka pristupnosti autora S. Kofoeda. Znak, čije su standardne
dimenzije 10/10 cm, signalizuje da je osobama sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima omogućen pristup u one objekte kojima
je obilježen, kao i da su ti objekti prilagođeni njihovoj upotrebi.
Da bi bio dobro vidljiv, znak pristupnosti radi se tako da je simbol
u odnosu na podlogu obojen kontrastno. Koriste se dvije varijante
znaka, prva, kod koje je bijeli simbol na plavoj podlozi, i druga, sa
crnim simbolom na bijeloj podlozi (slika br. 1.1).
Svakako da je potrebno naglasiti i to da su UN, na jednom od svojih
zasjedanja, proglasile 3. decembar danom invalida.
14 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
2. Ko su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Svjetska zdravstvena organizacija WHO (World Health
Organization) razlikuje pet vrsta zdravlja. To su:
- fizičko zdravlje
- psihičko zdravlje
- socijalno zdravlje
- funkcionalno zdravlje i
- ekonomsko zdravlje.
1
Poremećaj bilo koje od ovih kategorija zdravlja povlači za sobom
smetnje i u ostalim, što za posljedicu ima umanjenje tjelesnih
sposobnosti.
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti su one čiji organizam, zbog
određenih fizičkih, psihičkih ili funkcionalnih nedostataka, nije u
stanju da svoje zadatke obavlja optimalno. Neizbježno su sastavni
dio svake ljudske zajednice, i u svim zemljama svijeta čine, premda
se o njima u tom smislu može samo uslovno govoriti, veoma brojnu
društvenu kategoriju.
Da bi onima koji se bave problematikom hendikepiranih lica olakšala
rad, WHO je 1980. godine izradila sistem klasifikacije umanjenja
tjelesnih sposobnosti. U okviru njega, ustanovljena su četiri nivoa
i to:
- disease
- impairment
- disability i
- handicap
Slika br. 1.1. Međunarodni znak za pristupnost
____________________
1. Bauen für Behinderte – eine gesellschaftspolitische Aufgabe, Olten, Schweizerischer
Invalidenverband, 1979, str. 55.
15 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Disease je nivo kojim je označeno ustanovljavanje
(dijagnostikovanje) postojanja neke bolesti.
Impairmant opisuje stepen oštećenja pojedinih organa.
Disability je nivo definisan gubitkom potpunog i kvalitetnog
aktiviteta.
Handicap označava činjenicu da individua osnovnim premisama u
svome okruženju funkcioniše kao invalid.
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti opisane su sa tri posljednja
nivoa. Dijele se na onê sa privremeno i onê sa trajno umanjenim
tjelesnim sposobnostima.
U osobe privremeno umanjenih tjelesnih sposobnosti ubrajaju se
svi oni čije je umanjenje tjelesnih sposobnosti, bez obzira na uzrok,
privremenog karaktera. U njih spadaju trudnice od trećeg mjeseca
trudnoće pa dalje, majke sa djecom u kolicima i malom djecom,
veoma mala djeca, osobe čiji su gornji ili donji ili i gornji i donji
ekstremiteti, usljed raznih vrsta izčašenja i fizičkih povreda kostiju,
imobilisani (stavljeni u gipsanu ili neku drugu vrstu imobilizacije),
bolesnici u postoperativnom periodu i drugi.
U kategoriji osoba sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima
postoji veliki broj podkategorija. One su rezultat različitih uzroka
koji dovode do trajnog, odnosno doživotnog umanjenja tjelesnih
sposobnosti. U njih spadaju stare osobe (lica iznad 65 godina
starosti - ova granica je uslovne prirode), iznemogle osobe, lica
sa amputiranim ekstremitetima, osobe sa urođenim psihičkim i
fizičkim anomalijama, hemiplegičari, paraplegičari, uključujući i
tetraplegičare, distrofičari, invalidi rada raznih kategorija, osobe
sa mišićnim i živčano-mišićnim oboljenjima, osobe sa bolestima
lokomotornog aparata, slijepe i slabovideće osobe, gluve i nagluve
osobe, osobe koje pate od cerebralne paralize, epileptičari, srčani
bolesnici, astmatičari i drugi. U ovu grupu spadaju i ratni invalidi
raznih stepena invaliditeta.
2.1. Bolesti specifične za stare osobe (gerijatrija)
Smatra se da se osobe starije od 65 godina nalaze u svom trećem
životnom dobu. Grana medicine koja se bavi njihovim zdravljem,
odnosno preventivnim, kliničkim, rehabilitacijskim i socijalnim
aspektima bolesti od kojih pate, naziva se gerijatrija.
Ispitivanja u Njemačkoj pokazala su da oko 80% starih osoba u
treće životno doba ulaze zdrave. One žive i preko 80 godina, a
potom umiru nakon kratke bolesti, koja traje u prosjeku četiri do pet
mjeseci. Obično se radi o oboljenjima krvotoka, srca ili o pojavama
tumora na biološkoj granici života. Ova lica su čila i nemaju većih
poteškoća sa mobilitetom, osim u posljednjoj životnoj fazi.
Nasuprot njima je 20% starih osoba, čije je treće životno doba
opterećeno jednom ili više bolestî. Posebno negativne posljedice
na ova lica i njihov socijalni status ima više istovremeno
dijagnostikovanih oboljenja, čiji je broj u direktnoj proporciji sa
1õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
godinama života i načinom njegovanja. Kod starih osoba, smještenih
kod kuće, ustanovljeno je u prosjeku 3,5 bolesti po pacijentu, a
kod onih koji su hospitalizovani, taj broj se penje u prosjeku na čak
6. Više paralelnih oboljenja (tzv. multimorbiditet) gotovo redovno
za posljedicu ima i poteškoće sa mobilitetom, koje se kreću od
osrednjih, do potpune nemogućnosti kretanja, nemoći i zavisnosti
od pomoći trećih lica.
Značajno je napomenuti da kod starih ljudi mnoge bolesti pokazuju
sasvim drugačiju simptomatiku i tok nego kod mladih pacijenata.
Ova činjenica važna je kako sa stanovišta ljekara, tako i sa stanovišta
arhitekata. Da bi mogli razumjeti bolesnike u trećem životnom
dobu i da bi bili u stanju da shvate njihova tjelesna ograničenja
i mogućnosti, projektanti moraju posjedovati osnovna znanja o
gerijatrijskim bolestima i njihovim kliničkim slikama, kao i o uticaju
koji one imaju na mobilitet.
2.1.1. Fizička oboljenja
Arterioskleroza
Arterioskleroza nastaje usljed različitih uzroka, a rezultira
zadebljanjem i gubljenjem elastičnosti zidova arterijskih krvnih
sudova. Ona pogađa cijeli organizam i može biti uzrok srčanog
infarkta, apopleksije i skleroze arterija ekstremiteta. Faktori rizika
ove bolesti su visoke vrijednosti masnoće u krvi, povišeni arterijski
krvni pritisak (arterijska hipertonija), diabetes melitus i pretjerano
pušenje (permanentno trovanje organizma nikotinom). U odmakloj
fazi, arterioskleroza značajno otežava mobilitet.
Arterijska hipertonija (povišeni arterijski krvni pritisak)
Na osnovu normativa Svjetske zdravstvene organizacije (WHO),
arterijska hipertonija nastaje kada vrijednost sistolnog krvnog pritiska
dostigne ili premaši nivo od 160 mmHg, a dijastolnog nivo od 95 mmHg.
Liječnici razlikuju dvije vrste hipertonije. To su primarna ili esencijalna,
nastala sama po sebi, i sekundarna, koja se javlja kao posljedica nekih
drugih oboljenja. Najčešći uzroci nastanka ove bolesti su arterijska
stenoza bubrega, oboljenja bubrežnih kanala, feokromozitom –
adrenalinom uzrokovani tumor, hiperaldosteroidizmus – poremećaj
u proizvodnji bubrežnog hormona aldosterona, endokrina oboljenja
poput Morbus Cushing-a, i sl.
Diabetes mellitus
Šećerna bolest javlja se kod starijih pacijenata i posljedica je
različitih faktora, od kojih su najčešće zastupljeni pretjerana težina,
uz istovremeno smanjenje mišićne mase (debljanje), smanjenje
tolerancije šećera u krvi i izmijenjena osjetljivost na insulin.
Hronično povećanje koncentracije šećera u krvi izaziva promjene
koje pogađaju cijeli organizam. Napadnuti su srce, krvotok, bubrezi,
nervni sistem… U uznapredovaloj fazi, bolest rezultira poteškoćama u
hodanju, pojavom otvorenih rana na nogama koje naginju gangreni, a
sa amputiranjem kao završnim ishodom, anginom pectoris, slabošću
ili prekidima senzibilnosti, itd.
Kod osoba koje boluju od diabetes melitusa postoji latentna opasnost
od pada. Stoga im je neophodna pomoć u hodu u vidu štapova,
štaka, pa, u teškim slučajevima, i invalidskih kolica.
17 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Cerebralna oboljenja
Najvažnije i najčešće cerebro-vaskularno oboljenje je moždani
udar. Defiše se kao iznenadno oštećenje centralnog nervnog
sistema, uzrokovano različitim cerebrovaskularnim smetnjama.
Razlikuju se:
- progresivni moždani udar
- okončani moždani udar
- PRIND - Prolonged reversible ischemic neurologic deficit
(produženi reverzibilni neurološki hemijski manjak)
- TIA - Transitory ischemic attack (tranzitorni hemijski
napad).
Moždani udar nastaje usljed akutne zakrčenosti arterija
mozga (arteriosklerotično-trombotično zakrčenje, embolija) ili
unutarmoždanog krvarenja.
Posljedice moždanog udara su različite, a najčešće se manifestuju
kao oduzetost polovine tijela (hemiplegija), smetnje u govoru
(afazija), neosjetljivost jedne polovine tijela ili prekidi vida. U
velikom broju slučajeva bitno je narušen mobilitet bolesnika, pa
su za ispomoć u kretanju najčešće potrebna invalidska kolica.
Morbus Parkinson
Morbus Parkinson je bolest koja napada određene moždane
strukture (sivu moždanu masu – substantia nigru) i od njih
proizvedene neurotransmitere (u okviru njih dopamin, tj.
supstancu za prenos električnih signala kroz mozak) i degeneriše
ih. Za posljedicu ima promjene raznih motoričkih funkcija organizma,
kao i promjene u njegovom vegetativnom sistemu.
Bolest nastaje kao primarna ili kao sekundarna, a usljed nekih drugih
moždanih oboljenja. Manifestuje se u vidu ukrućenosti i usporenja
pokreta, smetnji u držanju, ograničenja sposobnosti pisanja i
hodanja, pretjeranog znojenja, naglog pada krvnog pritiska prilikom
ustajanja, depresije, itd. Mobilitet bolesnika potrebno je podupirati
ortopedskim pomagalima.
Osteoporoza
Osteoporozu karakteriše gubitak (smanjenje) koštane mase, što za
posljedicu ima povećanje opterećenosti skeleta i, kroz to, povećanje
broja fraktura.
Razlikuju se primarna i sekundarna osteoporoza. Primarna
osteoporoza ima takođe dva podtipa. Tip I je takozvana
postmenopauzalna osteoporoza. Pogađa žene i to u momentu
kada im nakon menopauze izostane proizvodnja estrogena. Tip II
je manje specifičan i poznat je pod nazivom senilna osteoporoza.
Uzrok mu je smanjenje proizvodnje D vitamina i, kroz to, smanjenje
apsorpcije kalcijuma u organizmu.
Sekundarna osteoporoza može nastati usljed niza razloga, kao
što su nepokretnost, dugo ležanje u krevetu, manjak kalcijuma
zbog nekontrolisane dijete ili gladovanja, alkoholizam, bubrežna
insuficijencija, pretjerana upotreba lijekova, Morbus Cushing,
hiperparatiroidizmus, diabetes, itd.
18 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Osnovna posljedica osteoporoze je veliki broj spontanih lomova
kostiju, od kojih su posebno opasni oni u predjelu kičme. Bolesnici
uz to pate od jakih bolova izazvanih pritiskom na nerve usljed
deformacije kičmenog stuba. Rezultat svega su učestale operacije,
imobilizacija ekstremiteta, ograničenje pojedinih pokreta, smanjenje
opšte mobilnosti, bespomoćnost, zavisnost od trećih lica, ali i
redovna upotreba različitih ortopedskih pomagala za kretanje.
2.1.2. Psihička oboljenja
Psihogerijatrija je dio psihijtarije koji se bavi psihološkim aspektima
starosti, s jedne, odnosno psihijatrijskim oboljenjima u starosti, s
druge strane.
Različite psihijatrijske smetnje u ponašanju najčešća su oboljenja
u trećem životnom dobu. U njih spadaju Demencovo oboljenje u
različitim formama, delirijum i depresija.
Problem sa kojim se liječnici često susreću je odvajanje
psihijatrijskih smetnji od internističkih oboljenja, koji se u svojoj
početnoj fazi mogu slično manifestovati. Teško je, naime, razlučiti
da li su određene smetnje uzrokovane stvarnom psihijatrijskom
bolešću ili su simptom internističkog ili neurološkog oboljenja, ili
pak sporednog djelovanja konzumiranja lijekova.
2.2. Funkcionalna oštećenja organizma
Funkcionalna oštećenja organizma mogu zahvatiti različite organe,
mogu to učiniti na različite načine i iz različitih uzroka. Najčešća
su:
Oštećenja vida
Oštećenja vida mogu se javiti kao urođena (npr. daltonizam) ili kao
vremenom stečena.
Potrebno je praviti razliku između slabovidećih (npr. u raznim fazama
bolesti Retinitis Pigmentosa – slika br. 2.1) i potpuno slijepih lica.
Slika br. 2.1. Različite faze bolesti Retinitis Pigmentosa.
19 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Kongres oftamologa SFR Jugoslavije dao je 1971. godine definiciju
sljepoće koja glasi: “Slijepim se smatra lice koje na boljem oku s
korekcijom ima oštrinu vida manju od 10% (0,10) i lice sa centralnim
vidom na boljem oku s korekcijom od 25% (0,25), ali vidno polje
suženo na 20 stepeni i manje”.
2
Slabovideća lica u prostoru se orijentišu ostatkom vida, sluhom i
opipom, a slijepa samo sluhom i opipom.
Prilikom projektovanja prostora ili predmeta namijenjenih osobama
sa oštećenjima vida, od velike važnosti je da se koriste kontrastne
boje, divergentno osvjetljenje i različito strukturirani materijali.
Potpuno slijepim osobama od velike pomoći su smisleno oblikovani
upotrebni predmeti (lomovi rukohvata na stepenicama, brajeva
azbuka na tasterima lifta, telefona, na pločicama na vratima, i sl.),
različito struktuiranje materijala, kao i davanje zvučnih signala u
pojedinim situacijama.
Oštećenja sluha
I oštećenja sluha mogu se javiti kao urođena ili kao vremenom
stečena.
Urođeno oštećenje sluha (potpuna gluvoća) za posljedicu ima
poteškoće u govoru, koje se naknadnim vježbama mogu značajno
umanjiti. S druge strane, lica sa urođenim oštećenjem sluha imaju
neobično dobro razvijen vid.
Uzroci stečenog oštećenja sluha mogu biti dugotrajna izloženost
intenzivnoj buci, razna oboljenja, udesi (padovi, saobraćajne
nesreće, i sl.) ili starost. Stečenu slabost sluha često prati slabljenje
vida, a ona može biti i uzrok preglasnog govora.
Potrebno je praviti razliku između nagluvih i potpuno gluvih lica.
Nagluva lica u prostoru se orijentišu vidom i ostatkom sluha, a gluva
samo vidom.
Da bi se kod nagluvih lica mogao optimalno iskoristiti ostatak
sluha, prostorije u kojima se ona kreću i borave moraju imati dobre
akustičke osobine. U tim prostorijama ne bi smjelo dolaziti do
pojava jeke ili eha, frekventni opseg trebalo bi da je iznad 500 Hz,
a nivo buke ispod 45 dB, i ne bi smjelo biti ometajućih (parazitskih)
zvukova. Zbog svega navedenog, trebalo bi ih dobro zvučno
izolovati u odnosu na vanjski prostor.
Prostorije u kojima borave gluva lica, zbog povećanja mogućnosti
čitanja sa usana, trebalo bi i dobro osvijetliti. Ovim licima su i razne
vrste svjetlosnih signala (npr. za zvono na vratima, za telefon, za
satni mehanizam na električnom šporetu, i sl.) od velike pomoći.
Oštećenje organa za miris
Stari ljudi mogu trpiti i od oštećenja organa za miris. Ova bolest
javlja se kao posljedica neurodegenerativnih promjena u organizmu,
npr. Alzheimerove bolesti, a manifestuje se promjenama nervnih
završetaka u bulbus olfactioriusu.
20 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Posljedica je neraspoznavanje mirisa, što može biti i opasno kada
su u pitanju ugljen-dioksid ili plin za kuvanje. Neraspoznavanje
mirisa može voditi slabljenju održavanja lične higijene.
2.3. Teška funkcionalna oštećenja organizma
Teška funkcionalna oštećenja ljudskog organizma mogu biti urođena
i stečena. Ova druga, ukoliko nisu posljedica akcidentnih situacija
(nesreće na poslu ili u saobraćaju, ranjavanja u ratu…) redovno su
povezana sa teškim oboljenjima koja pogađaju organizam. Bolesti
koje teško degenerišu tijelo su:
2.3.1. Dismelija
Dismelija je urođena degeneracija tijela. Manifestuje se potpunim
ili djelimičnim izostankom formiranja pojedinih ekstremiteta.
Posljedica je konzumiranja neodgovarajućih medikamenata u
periodu trudnoće.
Javlja se kao:
- amelija: ruke i noge su djelimično razvijene ili nedostaju u
potpunosti;
- ektomelija: nedostaju samo ruke ili samo noge. Češći je prvi
slučaj;
- fokomelija: šake ili/i stopala su vezani direktno za ramena,
odnosno kukove, a bez formiranja ruku, odnosno nogu.
Osobe pogođene dismelijom u stanju su da ostvare zadivljujuću
samostalnost kroz nevjerovatno vješto korištenje onih dijelova tijela
koji su im preostali. Česti su slučajevi vještog pisanja ili slikanja
ustima ili nogama. Poznati su i slučajevi domaćica koje su u
stanju da sve kućne poslove obavljaju nogama. One su, pri tom,
razvile pokretljivost nogu i nožnih prstiju do granica nezamislivih
normalnim ljudima. Ovakve osobe odbijaju upotrebu ortopedskih
pomagala, s obzirom da su bez njih okretniji i brži. Ipak, veliki broj
lica pogođenih različitim vrstama dismelije nisu u mogućnosti
da se o sebi brinu samostalno. Stoga su im neophodna različita
ortopedska pomagala, ali vrlo često nisu u stanju ni njih da koriste
bez pomoći trećih lica.
Ukoliko projektuju za osobu pogođenu dismelijom, arhitekti
se moraju upoznati sa njenim mogućnostima, da bi joj podesili
udaljenosti za dohvatanje i visine pojedinih arhitektonskih
elemenata i namještaja.
2.3.2. Infantilna cerebralna pareza
Infantilna cerebralna pareza zajednički je naziv za različita
oštećenja mozga nastala u fetalnom periodu, tokom porođaja
ili u ranoj mladosti bolesnika. Može biti uzrokovana virusnom
infekcijom majke u vrijeme trudnoće, nedostatkom kiseonika
(vazduha) tokom ili neposredno nakon porođaja ili infekcijom
mozga. Razlikuju se:
Atetoidna cerebralna pareza
Ogleda se u nekontrolisanim kretnjama, grimasama lica i
plaženjima jezika.
21 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Ataksična cerebralna pareza
Ogleda se u gubitku ravnoteže. Zbog sekundarnih posljedica
(nekontrolisanih padova) može biti vrlo opasna. Bolesnici zahtijevaju
nadzor i ispomoć trećih lica.
Spastična cerebralna pareza
Ogleda se u zategnutosti i očvršćavanju mišića. Često se noge u
koljenima ne mogu uopšte saviti. Mišići nogu mogu toliko očvrsnuti
(izgubiti elastičnost, ukočiti se) da oboljela osoba nije u stanju da
savije stopala u skočnim zglobovima, pa pod može dodirivati samo
vrhovima nožnih prstiju.
Budući da osobe oboljele od različitih vidova infantilne cerebralne
pareze imaju ograničenu pokretljivost ekstremiteta, koja se kreće u
dijapazonu od otežanog hvatanja do potpune oduzetosti, potrebno
je da arhitekti, projektujući za ove ljude, primjenjuju odgovarajuće
propise. Nijemci preporučuju kod lakših bolesnika primjenu normativa
DIN 18025 Teil 2, a kod težih normativa DIN 18025 Teil 1.
Diplegija
Diplegija je bolest kod koje dolazi do kočenja ekstremiteta, pri čemu
su ruke manje pogođene od nogu. Karakteristični su nagnutost
stopala i obim glave veći od 46 cm. Duhovne sposobnosti nisu ili su
vrlo malo umanjene.
Paraplegija
Pogađa isključivo noge i manifestuje se njihovom oduzetošću.
Pokretljivost gornjeg dijela tijela i ruku nije narušena.
Triplegija
Pogađa obje ruke i obje noge i manifestuje se kroz značajno
smanjenje njihove pokretljivosti. Umanjena je mogućnost
kontrole glave i gornjeg dijela tijela (torza).
Tetraplegija
Pogađa sve ekstremitete u približnoj mjeri i manifestuje se
njihovom teškom ukočenošću. Često su reducirane i duhovne
sposobnosti.
Hemiplegija
Pogađa lijevu ili desnu stranu tijela i manifestuje se njenom
oduzetošću.
2.3.3. Multipla skleroza

Uzroci multiple skleroze su upalni procesi na centralnom nervnom
sistemu: mozgu i kičmi. Bolest je hronična i ima progresivan
karakter. Često je praćena smetnjama vida, nesigurnošću u
hodu i hvatanju i pomanjkanju kontrole nad crijevima i plućima.
Ograničenja pokreta zavise od faze u kojoj se bolest nalazi, a
kreću se od problema sa hvatanjem, do potpune oduzetosti.
U prvoj fazi bolesti neophodna je ispomoć u hodu u vidu štapova
i štaka. U njenoj središnjoj fazi moguće je koristiti električna
invalidska kolica. U kasnom stadijumu, s obzirom na potpunu
nepokretnost, potrebno je koristiti obična invalidska kolica i
stalnu pomoć trećih lica.
22 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
2.3.4. Mišićna distrofija
Mišićna distrofija je genetičko degenerativno oboljenje mišićne
muskulature, koje rezultira njenim razaranjem. Bolest je hronična
i ima progresivan karakter. Napada djecu i odrasle, kod kojih ima
sporiji tok.
Posljedice bolesti su ograničenje mogućnosti hvatanja i ograničenje
mobilnosti, koje ide do potpune nepokretnosti. Bolesnicima su
potrebna različita invalidska pomagala, u posljednjem stadijumu
bolesti najbolje električna invalidska kolica.
2.3.5. Poliomelitis
Poliomelitis je virusno oboljenje koje napada i razara nervne ćelije
kičme. Posljedice trpe mišićne zone nogu, torza ili ramena, pri čemu
pojedine mišićne grupe mogu svoju funkciju i zadržati. Ogleda se u
poteškoćama u kretanju, koje mogu biti takvog nivoa da zahtijevaju
upotrebu električnih invalidskih kolica.
2.3.6. Reuma
Reuma je zajednički naziv za niz hroničnih upalnih oboljenja
određenih dijelova organizma. Razlikuju se:
Artroza
Artroza izaziva promjene na zglobovima. Nastaje usljed njihovog
pretjeranog opterećenja ili starosti. Ogleda se u oštećenju glatke
površine zgloba, koja postaje hrapava, uzrokuje povećano trenje i
prilikom kretanja izaziva bolove.
Artritis
Upala unutrašnje površine zgloba naziva se artritisom i vodi njenom
bolnom zadebljavanju i okoštavanju.
Reumatska groznica
Reumatska groznica je upala zglobova koja nastaje najčešće kod
djece i omladine kroz infekciju streptokokama. Napada i srce,
posebno srčane zaliske.
Behtereva bolest
Behtereva bolest je hronična upala pršljenova kičmenog stuba,
koja vodi gubitku elastičnosti kičmene moždine. Napada uglavnom
muškarce. U njenom posljednjem stadijumu, bolesnici se mogu
kretati još samo duboko previjeni u struku.
Reuma mekih tkiva
Upale i degenerativne promjene mišića nazivaju se reumom mekih
tkiva. Bolest je hronična i ima progresivan karakter.
Slike bolesti, u zavisnosti od toga koji dijelovi tijela su zahvaćeni,
mogu biti veoma različite. Posljedice se mogu grupisati na one
vezane za:
- sposobnost hvatanja rukama
- pokretljivost gornjeg dijela tijela i ruku
- mogućnost pokretanja nogu u zavisnosti od kičmene moždine.
28 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Kod ove bolesti, projektanti moraju imati u vidu njen
progresivni karakter i činjenicu da redovno vodi teškim
oštećenjima nogu, gornjeg dijela tijela, ruku i šaka, kao i da
će oboljeli na kraju morati koristiti invalidska kolica.
2.3.7. Spina bifida
Spina bifida je urođeno oboljenje kod koga je dio kičme
izvan funkcije, što dovodi do prekida provodljivosti nerava
kičmene moždine. Rezultira ograničenjima pokreta nogu
i ruku, ponekada u tolikoj mjeri da se mora predvidjeti
upotreba običnih ili čak i električnih invalidskih kolica.
2.3.8. Lomovi kičme sa oštećenjima
kičmene moždine
Lomovi kičme redovno izazivaju oštećenja kičmene moždine.
Zbog toga su izuzetno opasni i najčešće ostavljaju trajne
posljedice po mobilitet. Kakve posljedice će lom imati i koji
dio tijela će one zahvatiti zavisi od toga na kom dijelu kičme
je došlo do povrede i kakav joj je karakter. U tom smislu
razlikuju se:
Lom u predjelu vratnih pršljenova C1 – C3
Bolesnik je potpuno nepokretan. Disanje mu mora biti
podržavano aparatima za vještačko disanje. U svemu zavisi
od njege druguh lica. Njegov mobilitet može biti ostvaren
samo specijalnim električnim kolicima.
Lom u predjelu vratnih pršljenova C4 – C5
U većini slučajeva bolesnik je potpuno nepokretan. U pojedinim
slučajevima postoji djelimična mogućnost hvatanja šakama. U svemu
zavisi od njege drugih lica. Njegov mobilitet može biti ostvaren samo
specijalnim električnim kolicima.
Lom u predjelu vratnih pršljenova C6 – C7
Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Može doći i do ograničenja
u pokretima gornjeg dijela tijela i ruku. Oduzetost je srednjeg, do
teškog stepena. Pomoć u njezi je neophodna. Samostalno kretanje
može se ostvariti električnim invalidskim kolicima.
Lom u predjelu vratnih pršljenova C8 – T1
Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Mogućnost samostalnog
kretanja može biti ostvarena specijalnim aparatima na gornjim
dijelovima nogu i štakama. U pojedinim slučajevima može doći i do
ograničenja mogućnosti hvatanja šakama. Tada samostalno kretanje
mogu omogućiti jedino električna invalidska kolica.
Lom u predjelu leđnih pršljenova T2 – T5
Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Kako je mogućnost
hvatanja šakama u većini slučajeva zadržana, samostalno kretanje
mogu omogućiti invalidska kolica.
Lom u predjelu leđnih pršljenova T6 – T10
Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Mogućnost samostalnog
kretanja može biti ostvarena specijalnim aparatima na gornjim
dijelovima nogu ili aparatima za oslanjanje.
24 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Lom u predjelu leđnih pršljenova T11 – L3
Mogućnost samostalnog kretanja može biti ostvarena
specijalnim aparatima na gornjim dijelovima obje noge
i štakama, pri čemu se radi o hodu oslanjanjem na četiri
tačke.
Lom u predjelu leđnih pršljenova L4 – S2
Moguć je hod uz ispomoć.
Kao što se iz pregleda navedenih bolesti vidi, uzroci trajnog
umanjenja tjelesnih sposobnosti kod ljudi su mnogobrojni.
Čak i kada je riječ o samo jednom od tih uzroka, on može
biti posljedica različitih prethodnih zbivanja.
Za arhitekte, za razliku od liječnika, psihologa, sociologa i
ljudi drugih zanimanja koji učestvuju u rehabilitaciji osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti, nije bitno da li je umanjenje
tjelesne sposobnosti privremenog ili trajnog karaktera, niti šta
mu je uzrok. Za njih je od primarne važnosti stepen tjelesne
nesposobnosti takvih lica. U tom smislu, najzanimljivija im je
najugroženija kategorija, u koju spadaju osobe koje nisu u
stanju da se kreću bez raznih ortopedskih pomagala, u prvom
redu, bez invalidskih kolica. To je zato što, sa arhitektonskog
stanovišta posmatrano, riješiti probleme vezane za kretanje
i komuniciranje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti koje
koriste invalidska kolica, zapravo znači riješiti te probleme
za sve kategorije osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti,
osim za apsolutno nepokretne.
Iz gore navedenog razloga, ova knjiga će se najvećim dijelom
baviti upravo problemima osoba vezanih za invalidska kolica.
U onim slučajevima u kojima je to interesantno, biće pomenuti
i primjeri vezani za druge kategorije osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti, u prvom redu, za one koje koriste štake i slična
ortopedska pomagala.
____________________
1. Marx, Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für Senioren und behinderte Menschen,
Stuttgart/Zürich, Karl Krämer Verlag Stuttgart + Zürich, 1994, str. 12.
2. Lukić, mr Ana: Oštećenje vida kao barijera u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji u društvu,
u zborniku radova: Invalidi i društvo sa jugoslovenskog savjetovanja: Socijalni aspekti
rehabilitacije i integracije invalida u društvu, Beograd, Institut za socijalnu politiku, 1984,
str. 78.
25 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
3. Brojnost osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti
Zbog nepostojanja bilo kakve evidencije za najveći broj kategorija
hendikepiranih lica, ukupan broj osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti u Bosni i Hercegovini ne može se tačno odrediti.
Moguće je samo utvrditi brojnost pojedinih kategorija, kao što
su kategorije trudnica, majki sa malom djecom, male djece,
starih osoba i sličnih, za koje nadležni zavodi vrše prebrojavanja
u okviru opštih statističkih analiza društva, odnosno populacije.
Brojnost drugih kategorija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti,
neobuhvaćenih opštim statističkim posmatranjima, ostaje predmet
nagađanja i spekulacije. Ipak, da bi se za našu zemlju mogle izvršiti
bilo kakve analize, tamo gdje je to bilo potrebno, korišteni su
odgovarajući podaci za svijet.
Dobijeni broj, iako orijentacione prirode, je odgovarajući pokazatelj,
na osnovu koga se može utvrditi da li je sa ekonomskog stanovišta
opravdano ulaganje sredstava u odstranjivanje arhitektonskih
barijera za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti ili ne. Sa
moralnog i sociološkog aspekta posmatrano, ovo pitanje, na
gornji način intonirano, uopšte ne bi smjelo biti postavljano.
3.1. Brojnost osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti u svijetu
Smatra se, na osnovu istraživanja Ujedinjenih nacija i procjena
specijalizovanih agencija i međunarodnih organizacija, da je krajem
sedamdesetih godina u svijetu bilo oko 450 miliona ljudi sa trajno
umanjenim tjelesnim sposobnostima.
1
U tom momentu, to je iznosilo
oko 10% ukupnog broja svjetskog stanovništva. Iz istih izvora dolaze
i uvjeravanja da se ovaj procenat ne smanjuje. Naprotiv, tvrdi se da
se on povećava i to prvenstveno zahvaljujući napretku savremene
medicine, čiji su spektakularni rezultati omogućili da veliki broj
ljudi doživi duboku starost, i da takođe veliki broj preživi teška, do
prije koju deceniju najčešće smrtonosna tjelesna oštećenja, ali sa
smanjenom tjelesnom sposobnošću kao posljedicom.
Ako se broju osoba trajno umanjenih tjelesnih sposobnosti doda
i broj članova njihovih porodica, kao i broj onih koji su direktno
uključeni u pružanje pomoći ovim licima, tada se dolazi do brojke
od oko 1,2 milijarde ljudi koji su, što neposredno, što posredno
uključeni u ovaj problem, što je cijelih 25% svjetskog stanovništva.
Detaljnijom analizom broja osoba sa trajno umanjenim tjelesnim
sposobnostima dolazi se do sljedećih činjenica:
• od 450 miliona ljudi sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima,
u zemljama u razvoju žive četiri petine. Od njih manje od 1% prima
stručnu pomoć;
• gotovo jedna trećina od ukupnog broja osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti, tačnije njih 146 miliona, su djeca mlađa od
15 godina;
• broj slijepih i lica sa teškim oštećenjima vida u svijetu se procjenjuje
na oko 142 miliona;
• broj gluvih i nagluvih lica u svijetu se procjenjuje na oko 70
miliona;
2õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
• u svijetu se u toku jedne godine u saobraćajnim nesrećama teško
povrijedi oko 3 miliona lica, od kojih kod polovine ostanu trajne
posljedice, koje su kasnije uzrok nedovoljne tjelesne sposobnosti.
Smatra se da se ukupan broj ljudi sa trajnim tjelesnim oštećenjima,
koja su posljedica saobraćajnih nesreća, do danas u svijetu popeo
na oko 30 miliona;
• godišnje se u svijetu na radnom mjestu teško povrijedi oko 1,5
miliona ljudi, od kojih kasnije polovina ima umanjenu tjelesnu
sposobnost kao trajnu posljedicu. Procjenjuje se da je ukupan broj
invalida rada danas u svijetu dostigao cifru od oko 15 miliona;
• isto tako, u svijetu se godišnje u raznim nesrećama u vlastitim
domovima ozbiljnije povrijedi oko 20 miliona ljudi, od kojih 100
hiljada ostane sa trajnim posljedicama. Pretpostavlja se da ukupan
broj lica, kod kojih je umanjenje tjelesnih sposobnosti izazvano
povredama u vlastitim domovima, danas u svijetu iznosi oko 2
miliona;
• 1977. godine u svijetu je bilo 5,7% ili oko 275 miliona ljudi starijih
od 65 godina;
• u svijetu živi i 3 miliona ljudi koji su dio tjelesnih sposobnosti
izgubili u prirodnim katastrofama i na sportskom polju;
• koliki je broj onih koji su u ratu trajno izgubili dio svojih tjelesnih
sposobnosti nije moguće ni približno procijeniti.
Ove cifre i procenti nisu konačni, s obzirom da u njih nisu uvrštene
osobe čije je smanjenje tjelesnih sposobnosti privremenog
karaktera, a kojih je takođe veoma mnogo.
Sam pojam osobe privremeno umanjenih tjelesnih sposobnosti, kao
i posljedice koje iz tako formulisanog pojma proizilaze, zaslužuju
poseban osvrt. Zbog toga što se u njemu javlja pridjev privremeno,
osobama na koje se taj pojam odnosi, posvećuje se vrlo malo
pažnje, iako su njihovi problemi, u periodu dok traje njihova
privremena tjelesna umanjena sposobnost, identični problemima
koje imaju osobe trajno umanjenih tjelesnih sposobnosti. Zato je
o njima potrebno brinuti isto koliko i o ovim drugim. Privremeno
nemoćne osobe egzistiraju, dakle, sa medicinskog, psihološkog i
sociološkog stanovišta, dok sa arhitektonskog nema bitne razlike
između njih i trajno nemoćnih osoba. Stoga su putevi prevazilaženja
problema u vezi sa arhitektonskim barijerama za obje ove kategorije
ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti jednaki.
Broj lica sa privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima takođe
je veoma teško odrediti.
Ako se sprovede analiza slična onoj za lica sa trajno umanjenim
tjelesnim sposobnostima, može se doći do sljedećih činjenica:
• broj trudnica od trećeg mjeseca trudnoće pa dalje u svijetu je
krajem sedamdesetih godina u svakom momentu iznosio oko 70
miliona;
• broj žena sa malom djecom koja zahtijevaju nošenje ili voženje
u dječijim kolicima u svakom momentu u svijetu je bio i jeste bar
četvorostruko veći;
• broj veoma male djece, koja su zbog svog uzrasta nesigurna u
hodu ili imaju poteškoća prilikom penjanja ili silaženja niz stepenice,
krajem sedamdesetih godina u svijetu je iznosio oko 140 miliona;
27 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
• broj ljudi koji imaju privremeno umanjene tjelesne sposobnosti
zbog fizičkih oštećenja tijela teško je ustanoviti, ali iz podataka
koji su korišteni za osobe koje su iz istih razloga ostale sa trajnim
tjelesnim oštećenjima, vidljivo je da se u svijetu svake godine teško
povrijedi, a bez kasnijih posljedica po tjelesnu sposobnost, 1,5
miliona ljudi u saobraćajnim nesrećama, 750 hiljada ljudi na radnim
mjestima, oko 20 miliona ljudi u vlastitim domovima, i nepoznat,
ali sigurno veliki broj ljudi u prirodnim katastrofama, na sportskim
terenima i u ratovima;
• broj onih koji se na iste načine samo lakše povrijede, a čija je
tjelesna sposobnost do ozdravljenja, ali u bitno kraćem vremenskom
intervalu, takođe umanjena, sigurno je mnogostruko veći.
3.2. Brojnost osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini, situacija u vezi sa brojnošću osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti nije ništa bolja od one u svijetu. Naprotiv,
na osnovu mišljenja kompetentnih stručnjaka, koje se zasniva na
činjenicama da je medicinsko tretiranje i društvena rehabilitacija
ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti u našoj zemlji bitno ispod
svjetskih standarda, kao i da je tek završen jedan strahotan rat,
može se tvrditi da je ona znatno nepovoljnija.
Analizu dodatno otežava i činjenica da je broj stanovnika u našoj
zemlji u ovom momentu nepoznat. Ako se prihvati pretpostavka
da on trenutno (početkom 1998. godine) iznosi negdje oko 2,9
miliona
2
, i ako se i za našu zemlju naprave analize po onim tačkama
i načelima po kojima i za svijet kao cjelinu, može se doći do sljedećih
podataka:
• ukupan broj lica čija je tjelesnih sposobnost trajno umanjena, u
našoj zemlji nije ni približno poznat. Ako se kao mjerodavan prihvati
procenat od 10%, što je u našem slučaju optimističko gledanje na
problem, onda je krajem 1997. godine kod nas bilo oko 290 hiljada
takvih lica;
• koliki dio u tom broju, procentualno i u apsolutnom iznosu, čine
djeca mlađa od 15 godina ne može se čak ni pretpostaviti;
• broj slijepih lica i lica sa teškim oštećenjima vida u našoj zemlji
procjenjuje se na oko 29 hiljada;
• gluvih lica je u našoj zemlji između 6,5 i 8 hiljada, a smatra se da
nagluvih ima bar deset puta više;
• u Bosni i Hercegovini, 1978. godine, u saobraćajnim nesrećama
bilo je povrijeđeno oko 13,5 hiljada lica. Ako se, zbog nepostojanja
odgovarajućih podataka, za našu zemlju prihvati procenat koji
specijalizovane agencije i međunarodne organizacije navode u
istim slučajevima za svijet, onda proizilazi da od tog ukupnog broja,
oko 6 hiljada lica godišnje ostane sa posljedicama, koje su uzrok
kasnijeg umanjenja tjelesnih sposobnosti. Ukupan broj lica, koja
imaju umanjene tjelesne sposobnosti zbog učešća u saobraćajnim
nesrećama, takođe je nepoznat, a pogrešno bi ga bilo pretpostaviti
jednostavnim povlačenjem paralele sa odgovarajućim podatkom
za svijet, i to zato što tempo motorizacije u našoj zemlji nije bio kao
u razvijenim zemljama svijeta. Ipak, ako se na odgovarajući način
i taj faktor uzme u obzir, tada se ukupan broj takvih lica u Bosni i
Hercegivini može procijeniti na oko 48 do 50 hiljada;
28 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
• godine 1978, u SFR Jugoslaviji bilo je 265 hiljada povreda na
radu, od toga oko 55 hiljada u Bosni i Hercegovini. Koliko je od
tog broja bilo teških povreda nije poznato, ali praveći paralelu sa
istom vrstom podataka koji su poznati za svijet, moguće je izvršiti
procjenu za našu zemlju na oko 3 hiljade, od čega su polovina ili
1,5 hiljada povrede takve prirode da su kasnije bile uzrok trajnog
umanjenja tjelesnih sposobnosti;
• u Bosni i Hercegovini, takođe se ne vodi posebna evidencija
o tome koliko se lica tokom godine teško povrijedi u vlastitim
domovima. Ponovno povlačeći paralelu sa odgovarajućim svjetskim
podacima, može se reći da takvih slučajeva bude oko 21 hiljadu,
odnosno da trajne posljedice po tjelesnu sposobnost ostanu bar
kod 100 osoba. Ukupan broj ljudi koji su samo na ovaj način izgubili
potpunu tjelesnu sposobnost u našoj zemlji, kreće se oko 3000
hiljade, a pretpostavlja se da bi on mogao biti i desetostruko veći;
• godine 1977, u SFR Jugoslaviji bilo je 8,6% ili oko 1,07 miliona
ljudi starijih od 65 godina, od toga u Bosni i Hercegovini oko 200
hiljada.
Sličnom analizom za lica sa privremeno umanjenim tjelesnim
sposobnostima za našu zemlju mogu se dobiti sljedeći podaci:
• broj trudnica od trećeg mjeseca trudnoće, pa dalje, krajem
sedamdesetih godina u svakom momentu iznosio je između 39 i
41 hiljade;
• broj žena sa malom djecom koja zahtijevaju nošenje ili voženje
u dječijim kolicima, u istom periodu iznosio je u svakom momentu
između 155 i 165 hiljada;
• broj veoma male djece, koja su zbog svog uzrasta nesigurna u
hodu ili imaju poteškoća prilikom penjanja ili silaženja niz stepenice,
u svakom momentu krajem sedamdesetih godina u našoj zemlji
iznosio je oko 80 hiljada;
• broj ljudi koji privremeno umanjenje tjelesnih sposobnosti
imaju zbog fizičkih oštećenja tijela zadobijenih u saobraćajnim
nesrećama, na radnom mjestu i u vlastitim domovima nije poznat,
ali pretpostavlja se da bi mogao iznositi oko 29 do 31 hiljade.
Sa arhitektonskog stanovišta, najinteresantnija grupa osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti je ona čiji se pripadnici ne mogu
kretati bez pomoći invalidskih kolica. Neophodno je zaustaviti se
kod ove skupine, zbog toga što su njeni problemi mobiliteta najteže
rješivi, i što riješiti te probleme za nju, znači riješiti ih i za sve ostale
grupe lica umanjenih tjelesnih sposobnosti. U ovu grupu spadaju
određene grupe amputiranih lica, osobe sa određenim urođenim
fizičkim i psihičkim tjelesnim anomalijama, paraplegičari, uključujući
i tetraplegičare, distrofičari, osobe sa određenim mišićnim i živčano-
mišićnim oboljenjima, osobe sa bolestima lokomotornog aparata,
cerebralno paralizovani i drugi. Nažalost, ni za jednu od ovih
grupa ne postoje na nivou Bosne i Hercegovine egzaktni podaci o
brojnosti, tako da se ne može ustanoviti tačan broj oboljelih, ni po
pojedinačnim grupama, a ni ukupno.
Dakle, broj lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima i u svijetu
i u nas izuzetno je veliki. Ljudi sa trajno umanjenim tjelesnim
sposobnostima u svijetu, a i u našoj zemlji situacija je slična, ima
oko 10%. Licâ sa privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima
29 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
u svakom momentu ima oko 11%. Ako se osobama sa trajno i
privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima pribroje članovi
njihovih porodica, kao i oni koji o njima vode brigu ili sa njima
sarađuju, tada se procenat ljudi koji imaju bilo kakvu vezu sa
tjelesnom nesposobnošću penje na 25% za osobe sa trajnom i 26%
za osobe sa privremenom tjelesnom nesposobnošću, što ukupno
čini frapantnih 51% od ukupnog broja stanovništva.
3
Ovi procenti ubjedljivo govore u prilog tome da naše društvo mora
posvetiti mnogo više pažnje, nego što je to do sada činilo, osobama
umanjenih tjelesnih sposobnosti, kao i problemima sa kojima
se te osobe u svakodnevnom životu susreću, počev od ljudskih
predrasuda, pa do arhitektonskih barijera.
3.3. DODATAK: Trenutna situacija u Crnoj Gori
vezano za osobe sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima
U Crnoj Gori još uvijek ne postoji pravni sistem koji posebno
reguliše prava osoba sa invaliditetom - OSI. Takođe nije došlo do
implementacije pravnih standarda Evropske unije vezanih za ovu
problematiku u postojeće zakonodavstvo, tako da su osnovna
ljudska prava OSI ugrožena i krše se. Populacija OSI koja čini 10%
stanovništva ili preko 65 000 građana Crne Gore (prema podacima
Svjetske zdravstvene organizacije). Kao takva predstavlja krajnje
marginalizovanu grupu kojoj je potrebna posebna afirmativna
akcija da bi se njihov položaj poboljšao. Čak i zakonska rješenja
koja postoje već duži niz godina ne sprovode se u praksi. Takva
situacija je sa Zakonom o planiranju i uređenju prostora i Zakonom
o izgradnji objekata.
Zakon o planiranju i uređenju prostora je donijet 1995. godine
(„Sl. list RCG“ 16/95), a Zakon o izgradnji objekata 2000. godine
(„Sl. list RCG“ 55/00). Oba zakona jasno obavezuju investitore i
nadležno ministarstvo da prilaze objektima i same objekte moraju
prilagoditi standardima koji važe u EU. Nažalost, u praksi je sasvim
druga slika. Obaveze se ne poštuju i niko ne snosi odgovornost
i posljedice svojim nečinjenjem, iako su kaznene odredbe jasno
predviđene pomenutim zakonima. Trenutno stanje u Crnoj Gori,
kada su upitanju javni objekti, izuzetno je loše. Bukvalno, ne postoji
javna ustanova koja je u potpunosti prilagođna potrebama OSI, a
veoma mali broj je djelimično prilagođen potrebama OSI.
Tokom posljednjih deset godina, od osnivanja Udruženja
paraplegičara Crne Gore (UPCG), stanje se polako mijenja na
bolje. To je posebno vidljivo posljednje dvije do tri godine. Najviše
je urađeno na zakošivanju trotoara i prilaza i ulaza u školskim
ustanovama na teritoriji opština Podgorica, Tivat i Budva. Problem
neprilagođenosti fizičke sredine i javnih objekata je ključni
problem za OSI, jer im onemogućava kretanje, a samim tim i
njihovo uključenje u društvene tokove. Ovo se posebno ogleda na
nemogućnost školovanja, zapošljavanja, ostvarivanja zdravstvene
zaštite, zadovoljavanja svakodnevnih potreba i vođenja društvenog
života. Rješavanje ovog problema podrazumijeva stvaranje
osnove za rješavanje svih ostalih problema koji treba da dovedu
do popravljanja ukupnog položaja OSI u Crnoj Gori. Stoga je, u
80 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
cilju definisanja okvira za cjelovit pristup rješavanju pitanja položaja
OSI, neophodno mobilisati sve resurse u RCG, kao što je urađeno
u zemljama bivše Jugoslavije. Na taj način bi se omogućila puna
afirmacija ljudskih prava, poboljšao i unaprijedio položaj OSI u svim
segmentima života. Da bi se stekla osnova za rješavanje pomenutog
problema, neophodno je što prije uraditi nacionalnu strategiju za
popravljanje položaja OSI u Crnoj Gori koja bi omogućila donošenje
novih zakonskih propisa, i unaprijedila saradnju i koordinaciju među
resornim ministarstvima koja kreiraju politiku koja se tiče prava i
interesa i autentičnih organizacija OSI.
Pored strategije, hitno je potrebno donijeti sljedeće zakone: Zakon
o radnom osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom;
Zakon o socijalnoj zaštiti osoba sa invaliditetom; Zakon protiv
diskriminacije osoba sa invaliditetom, koji bi podrazumijevao
formiranje ombudsmana za zaštitu prava i interesa ove populacije;
Zakon o saobraćaju, po ugledu na EU, koji bi u potpunosti regulisao
problematiku vezanu za prevoz OSI; i još niz zakona vezanih za
zaštitu prava i interesa i popravljanje položaja OSI, takođe po
ugledu na EU čiji član Crna Gora želi da bude.
Zvanični podaci vezano za zapošljavanje OSI u Crnoj Gori
Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, trenutno se
nalazi 2.699 lica sa invaliditetom (invalidi rada II i III kategorije
invalidnosti - 2.158 i kategorisana omladina 541), što predstavlja
oko 2,5 % od ukupnog broja nezaposlenih sa evidencije Zavoda.
Ovo ni izbliza nije pravi broj OSI koji su radno sposobni i imaju želju
za zaposlenjem. Pravi podaci nam nijesu dostupni jer veliki broj
OSI koji su čekali posao na biroima i po dvadeset i više godina, to
svoje pravo nikad nisu ostvarili. Shodno tome, izgubili su povjerenje
u biroe za zapošljavanje i zbog toga se ne prijavljuju na njihovu
evidenciju. Sve pomenuto proističe iz nebrige nadležnih državnih
institucija da pruže svima jednake mogućnosti u sferi zapošljavanja
i ova populacija otpočne sa ostvarivanjem osnovnog ljudskog
prava, a to je pravo na rad i zapošljavanje.
Osim deklarativnog zalaganja nadležnih institucija, na ovom
polju je veoma malo urađeno. Tako da Nacrt zakona o radnom
osposobljavanju i zapošljavnju lica sa invaliditetom, koji već
tri godine čeka na skupštinsko usvajanje, do dana današnjeg
nije došao na red. Treba pomenuti da je taj Nacrt trebalo da ide
na Skupštinu u drugom kvartalu 2005. godine, pa je prolongiran
od strane Vlade za prvi kvartal 2006. Sada je u programu Vlade
za prvi kvartal 2007. godine. Kakvi su sada izgledi, pitanje je da li
će biti donijet do kraja godine. Ovaj zakon je od fundamentalnog
značaja za OSI i trebalo je, kao takav, prioritetno ići na Skupštinu,
jer bi trebalo da otpočne rješavanje i riješi problem za više od 10%
populacije, odnosno preko 65 000 građana Crne Gore. Sve ovo
govori o nepostojanju želje nadležnih državnih institucija da ispune
svoje obaveze prema OSI.
Što se tiče školovanja, stanje je kudikamo bolje, jer Ministarstvo
prosvjete i nauke ovom problemu posvećuje mnogo više pažnje.
Tako da je 2004. godine („Sl. list RCG“ 80/04) donijet Zakon o
školovanju djece sa posebnim potrebama, kojim je stvoren osnov
81 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
za školovanje djece i omladine sa invaliditetom. Iako polako,
na ovom polju se primjećuju promjene. Posebno je bitno istaći
dobru saradnju Ministarstva i UPCG. Ta saradnja je rezultirala
prilagođavanjem određenog broja objekata osnovnih, srednjih
i visokoškolskih ustanova. Ove aktivnosti uz snažnu medijsku
kampanju za podsticanje upisivanja pomenute populacije u redovne
škole dovelo je do povećanja upisa na svim nivoima. Bitno je istaći
da je ovaj trend u porastu svake godine. Takođe je bitno istaći da
Ministarstvo izgradnju svih novih školskih objekata prilagođava
važećim standardima u tijesnoj saradnji sa UPCG. Ova saradnja
bi mogla da posluži kao primjer svim ostalim ministarstvima i
republičkim i lokalnim državnim institucijama kako treba raditi na
ostvarivanju zajedničkih ciljeva i rješavanju problema.
Preuzete obaveze Vlade Republike Crne Gore vezano za
popravljanje položaja OSI
Crna Gora, kao dio bivše SRJ i RJ, potpisnik je velikog broja
međunarodnih konvencija i deklaracija posvećenih popravljanju
položaja i zaštiti prava i interesa OSI. Samo potpisivanje znači i
pruzimanje obaveze za sprovođenje tih obaveza u praksi. Nažalost,
najvažniji dio sprovođenja pomenutih obaveza u praksi se ne
sprovodi. Pomenućemo neka najvažnija međunarodna dokumenta
vezana za ovu problematiku.
• Međunarodna konvencija o pravima osoba sa invaliditetom
usvojena je od strane Generalne Skupštine UN u decembru 2006.
godine.
• „Politika u oblasti invalidnosti i proces pridruživanja Evropskoj
uniji u Jugoistočnoj Evropi“ koja je održana u martu 2005. godine u
Sarajevu, Bosna i Hercegovina Crna Gora je preuzela obavezu da
napravi i usvoji dokument „Nacionalna strategija za OSI“, do kraja
prvog kvartala 2007. godine.
• Savjet Evrope je članom 15 revidirane Evropske socijalne povelje,
koju je u proljeće 2005. godine potpisala i Srbija i Crna Gora,
predvidio da osobe sa invaliditetom imaju pravo na nezavisnost,
socijalnu integraciju i učešće u životu društvene zajednice.
• Strategija za smanjenje siromaštva u Crnoj Gori ukazuje na osobe
s invaliditetom kao jednu od najugroženih socijalnih grupa, izloženu
povećanom riziku od osiromašenja. Takođe treba naglasiti da su
u mnogim zvaničnim dokumentima OSI prepoznate kao kategorija
stanovništva koja se nalazi na donjoj ljestvici siromaštva i socijalne
isključenosti. Na to je jasno ukazano u Strategiji za smanjenje
siromaštva u RCG. (poglavlja 1.4 po tačkama 27, 28, 29 i 30) koja
predstavlja jednu od osnova za dalje rješavanje ovog kompleksnog,
multisektorskog problema.
Zoran Rajković
Udruženje paraplegičara Crne Gore
www.paramontcg.org
april, 2007.
82 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
“Fizička pristupačnost za sve je osnovno pravo i ako imamo
slučaj da fizičke barijere ometaju pristup i slobodno kretanje
osoba sa invaliditetom ili drugih osoba sa smanjenom
pokretljivošcu, to se mora smatrati diskriminacijom”
Richard Howitt, član Evropskog parlamenta, predsjednik Intergrupe
Evropskog parlamenta za pitanja invalidnosti, jun 2003.
Kretati se slobodno u okruženju ne znači samo uživanje
samostalnosti u odlukama kuda želiš da se krećeš, to znači pristup
uslugama, radnim mjestima i punom učešću u životu zajednice na
ravnopravnoj osnovi. Svijest o značaju pristupačnosti okruženja sa
stanovišta osoba sa invaliditetom očituje se u mjestu koje joj se
daje u ključnim svjetskim dokumentima kojima se uređuje oblast
prava osoba sa invaliditetom.
Pravilo 5 Standardnih pravila UN za izjednačavanje mogućnosti koje
se pružaju osobama sa invaliditetom (1993) kao i čl. 9 Međunarodne
konvencije o pravima osoba sa invaliditetom (2006), detaljno se
bave mjerama koje imaju za cilj da se identifikuju i uklone prepreke
i barijere pristupačnosti, posebno vezane za:

(a) Zgrade, puteve, prevoz i druge unutrašnje i spoljne objekte i
postrojenja, uključujući škole, stambene objekte, medicinska
zdanja i radna mjesta;
(b) Informacije, komunikacije i druge usluge, uključujući elektronske
usluge i službe i servise za slučaj vanrednih situacija.
Realizacija preporuka i obaveza iz ovih dokumenata približava
nas konceptu univerzalnog dizajna, tj. materijalnog okruženja
prilagođenog potrebama svih.
Osobe sa invaliditetom imaju posebne potrebe u odnosu na fizičko
okruženje, a slične imaju i neke druge kategorije stanovništva o
kojim se takođe rjeđe misli: trudnice, roditelji male djece, mala
djeca, starije i bolesne osobe.
Ako bismo željeli da spekulišemo o ukupnom broju stanovnika
koji stalno ili privremeno u jednom momentu života zahtijevaju
olakšice u savladavanju fizičkog okruženja ili uslove koji se u
anglosaksonskoj literaturi označavaju kao »lako okruženje«, došli
bismo do zapanjujućih postotaka.
U svjetskim razmjerama očekuje se da osoba sa nekom vrstom
invaliditeta u svakoj zajednici ima oko 10%, što na crnogorsku
populaciju iznosi oko 60.000 osoba. Godišnje se u Crnoj Gori rađa
oko 9.000 djece što znači da u svakom momentu ima oko 3.000
trudnica u podmakloj trudnoći i 20.000 djece starosti oko 2 godine.
Broj starih i iznemoglih lica se prema MONSTAT-ovim istraživanjima
iz 2005. godine procjenjuje na 16,67% ili oko 100.000 osoba starosti
od 60 i više godina. Ovim brojkama treba dodati i privremeno
oboljele i povrijeđene osobe.
Domaće stanovništvo je u ovim kalkulacijama sigurno najznačajniji
kvantitativni parametar potreba, ali ne treba zaboraviti ni aktuelne i
potencijalne turiste koji tranzitno ili ciljano posjećuju Crnu Goru.
88 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
U zaključku se može reći da najmanje četvrtina stanovništva
trajno ili privremeno zahtijeva olakšano kretanje i da
nepristupačnost fizičkog okruženja najdirektnije ometa
vitalne interese osoba sa težim motoričkim ili kombinovanim
smetnjama, kao i lica sa kojima one žive.
Ovaj kratki uvod nije imao ambiciju da brojevima brani ideju
inkluzivnog društva, jer ona po sebi podrazumijeva suptilnije kriterije
za opravdanost prilagođavanja većine manjini.
Želja je bila da se korsnicima priručnika, vladinim službenicima,
urbanistima, arhitektima i dizajnerima skrene pažnja na kategoriju
korisnika koje njihove odluke mogu staviti u poziciju diskriminacije
i negacije njihovih elementarnih ljudskih prava.
Osim moralne implikacije, u ovakvim slučajevima, sve će se
češće postavljati pitanje pravne zaštite korisnika jer se domaći
zakonodavni okvir ubrzano prilagođava pravnim okvirima okruženja
u sklopu evropskih integracija i zahtijeva koje EU stavlja pred zemlje
kandidate.
Sonja Vasić, lokalna službenica
Handicap Intrernational u Crnoj Gori
www. hi-see. org
april 2007.
Korištena literatura u prilogu Sonje Vasić:
1. Strategija razvoja i redukcija siromastva u Crnoj Gori, 2003.
2. Disability Monitor Initiative South East Europe, Free movement of people with disability in
South East Europe An Inacessible Right?, 2006.
3. Disability Monitor Inititiative, Izvan deinstitucionalizacije: nestabilna tranzicija ka sistemu
koji pruža mogućnosti u jugoistočnoj Evropi, 2004.
4. NVO izvještaj o stanju prava djece u Crnoj Gori, 2005.
5. Disability Monitor Initiative - Journal - Statistika u oblasti invalidnosti u
borbi protiv nevidljivosti, 2007.
__________________
1. Ivančević, R.: Koliko smo spremni da pomognemo?, u: Galaksija br. 122, Beograd, jun
1982, str. 62 i 63.
2. U dnevnom listu Oslobođenje od 09. 01. 1998. g. (Sarajevo, godina LV, br. 17819)
Sejad Lučkin je, apostrofirajući demografa Vladimira Žerjavića, na str. 2 naveo da u Bosni i
Hercegovini trenutno živi 1,27 miliona Bošnjaka, 1,268 milona Srba i oko 400 hiljada Hrvata.
Broj Roma, Jevreja i ostalih nije naveo. Tačan broj stanovnika Bosne i Hercegovine biće
ustanovljen redovnim popisom, koji će biti sproveden 2001. godine.
3. O broju osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u SAD vidi: Laurie, G.: Housing and Home
Services for the Disabled, New York, 1977, Part 16 - Statistics, Legislation, Standards, Codes
and Studies, str. 287 i 288.
84 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
4. Potreba uklanjanja arhitektonskih barijera za
osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti,
posebno nepokretne, analizirana sa
moralno-pravnog stanovišta
Najviše ugrožena grupa osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
je grupa nepokretnih lica, tj. onih koja su bez invalidskih kolica
imobilna. Problem koji leži u osnovi svih drugih njihovih problema
je kretanje, tačnije rečeno, nemogućnost kretanja i to ne vlastitim
nogama, sa čime su se oni pomirili, nego vlastitim invalidskim
kolicima, sa čime ne mogu i ne bi trebalo da se pomire niti oni,
niti društvo. Usljed toga što u našoj zemlji najčešće ne nailaze na
razumijevanje zajednice (koja je svoju nezainteresovanost za njih
do sada opravdavala ekonomskim razlozima), usljed toga što
arhitekti nisu dovoljno upoznati sa njihovim specifičnim načinom
življenja, ti ljudi nisu u mogućnosti čak i u novim, nenamjenski
projektovanim stanovima, bez obzira koliko oni bili luksuzni,
samostalno na invalidskim kolicima ići u WC ili samostalno
prelaziti iz jedne prostorije u drugu, nisu u stanju da izađu iz
stana ili kuće i uđu u njih, pređu ulicu, kreću se denivelisanim
površinama grada, nisu u stanju da koriste javne telefonske
govornice, poštanske sandučiće, nisu u stanju da uđu u škole i
uče, uđu u preduzeća i ustanove i rade, nisu u mogućnosti bez
nečije pomoći da uđu u pozorišta, kino-dvorane, umjetničke
galerije, bolnice, jednom riječju, sve javne objekte. Na taj način,
njima je onemogućeno samostalno i slobodno kretanje, a time i
komuniciranje, onemogućeni su im školovanje, rad, uživanje u
kulturnim manifestacijama, bavljenje sportom...
Sve navedeno posljedica je činjenice da se zdravi dio društva,
kao sposobniji, ponašao i ponaša egoistički, da je sve podredio i
podređuje svom trenutnom zdravom tjelesnom stanju. Pri tome
se zaboravljalo i zaboravlja da oni, koji su koliko juče bili zdravi i
potpuno mobilni, to već sjutra možda neće biti. Rezultat ovakvog
ponašanja i razmišljanja jeste taj da je nepokretnim licima,
licima koja se pri kretanju služe invalidskim kolicima, ali i drugim
kategorijama ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti, veoma
otežano, a češće potpuno onemogućeno korištenje materijalnih
i kulturnih dobara i doživljavanje umjetničkih djela, odnosno,
ravnopravno uključivanje u svakodnevni život i njegove tokove.
Time su ovi ljudi prisiljeni da žive anonimno, izolovano, životom
građana drugog reda, a izvan društva i svih društvenih zbivanja.
Opisano stanje je, kako sa pravnog, tako i sa ekonomskog,
moralnog i bilo kog drugog stanovišta, apsolutno neodrživo.
Sa pravnog ponajmanje i to zbog toga što Ustav Bosne i
Hercegovine svima, bez obzira na nacionalnost, rasu, pol, jezik,
vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje, socijalno porijeklo,
rođenje, obrazovanje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo
garantuje jednakost u obavezama i pravima.
1
U ovom slučaju
je, međutim, očigledno da su jednoj dosta brojnoj grupi ljudi, u
našoj zemlji, te obaveze i prava uistinu uskraćeni.
Pravima osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti bavila se
i Organizacija ujedinjenih nacija. Na njenim zasjedanjima,
donesen je niz rezolucija i deklaracija, koje ta prava definišu i
podržavaju.
85 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Najznačajnije među njima su:
• 2856 (XXVI): Deklaracija o pravima mentalno
retardiranih osoba, 20. decembar 1971;
• 3447 (XXX)
2
: Deklaracija o pravima hendikepiranih
osoba, 2433. plenarna sjednica, 9. decembar 1975;
• 31/123: Međunarodna godina hendikepiranih osoba,
102. plenarna sjednica, 16. decembar 1976, Generalna
skupština A/34/158/Ad 1, 21. novembar 1979;
• Dnevni red za trideset četvrto zasjedanje, tačke 79 i 98:
Međunarodna godina hendikepiranih osoba, predloženi
program budžeta za dvogodište 1980-1981, uvod, 1, 2, 36,
37, Generalna skupština A/RES/34/154, 30. januar 1980;
• Dnevni red za trideset četvrto zasjedanje, tačka 79: rezolucija
koju je usvojila Generalna skupština (na bazi izvještaja
Trećeg komiteta A34/782): 34/154: Međunarodna godina
hendikepiranih osoba, 105. plenarna sjednica, 17. decembar
1979, Generalna skupština A/RES/35/133, 27. januar 1981;
• Dnevni red za trideset peto zasjedanje, tačka 79: rezolucija
koju je usvojila Generalna skupština (na bazi izvještaja Trećeg
komiteta A46/638): 35/133: Međunarodna godina hendikepiranih
osoba, 92. plenarna sjednica, 11. decembar 1980;
• 4/8: Ljudska prava i međunarodna godina hendikepiranih
osoba, Komisija za ljudska prava, 6. Plenarna sjednica,
6. maj 1981, Generalna skupština A/36/37, 3. decembar
1981, Dnevni red za trideset šesto zasjedanje, tačka 30
Međunarodna godina hendikepiranih osoba.
Pitanja prava osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
razmatrale su i druge međunarodne organizacije, a prije
svih Svjetska zdravstvena organizacija WHO (World Health
Organization) i Međunarodna organizacija rada ILO
(International Labour Organization). Dokumenti koje su one
usvojile su:
WHO
Rezolucija WHA 29.68. - Prevencija hendikepiranosti i
rehabilitacija, Svjetska zdravstvena skupština, 20. maj 1976;
ILO
Preporuka 99 - Preporuke koje se tiču radne rehabilitacije
hendikepiranih, Generalna konferencija, Ženeva, 1955.
Međunarodna konferencija pod radnim naslovom Hendikepirani
u gradu, koju su organizovali Međunarodna federacija pješaka
IFP (International Federation of Pedestrians) i Generalni
komitet nacionalne asocijacije hendikepiranih u Švedskoj (HCK),
bavila se takođe pravima osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Na završnom zasjedanju, 7. maja 1980, usvojene su sljedeće
formulacije kao dio rezolucija konferencije:
(U zakonodavstvo pojedinih zemalja)
3
Mora biti uvedena
legislativa koja hendikepiranim osobama garantuje:
- pristup svim olakšicama koje im u društvu stoje na
raspolaganju;
8õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
- sistematsko uklanjanje fizičkih barijera u cilju obezbjeđivanja
odgovarajućeg uspjeha u izboru (mjesta i načina) stanovanja,
obrazovanja, zapošljavanja, rekreacije i saobraćaja;
- finansijsku podršku na međudržavnom, državnom, regionalnom i
lokalnom nivou, u cilju realiziranja ovih programa.
Prava osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, rezolucijama
Ujedinjenih nacija, Svjetske zdravstvene organizacije i sličnih
institucija, zaštićena su u najvećem stepenu i na najvišem mogućem
nivou. Moderna zakonodavstva u većini zemalja svijeta oslanjaju se
na njih i na sličan način tretiraju pomenutu problematiku. U SFR
Jugoslaviji, ona je bila obrađena samo djelimično. Definisanje
arhitektonskih barijera i način njihovog uklanjanja bili su uređeni
normativom JUS U.A9, koji u praksi, s obzirom da arhitektonski
projekti nisu revidirani sa njegovog stanovišta, gotovo da i nije
primjenjivan.
Normativ JUS U.A9. u Bosni i Hercegovini u potpunosti je preuzet
i preimenovan u normativ BAS U.A9. Nažalost, preuzet je i način
njegove primjene, koji u praksi nikoga i ni na šta ne obavezuje.
Ipak, tek završeni rat djelimično je probudio uspavanu društvenu
savjest. U posljednje vrijeme (1997 – 2000), primjetni su pokušaji
da se osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti riješe problemi
pristupnosti. U tom cilju, određeni broj prelazaka trotoara u
pješačke prelaze, na najprometnijim saobraćajnicama u Sarajevu i
Tuzli, prilagođen je licima sa invaliditetom. Isto tako su, uz određeni
broj objekata (apoteka “Sarajevo”, depadans hotela “Evropa”, dom
zdravlja “Omer Maslić, sve troje u Sarajevu, neke škole i fakulteti u
Tuzli…) izgrađene namjenske kosine. Jedan dio ovih arhitektonskih
elemenata, nažalost, podignut je na osnovu oštrijih parametara,
od onih koje osobe kojima su namijenjeni mogu samostalno da
koriste. Neki od njih, istina, starije izrade (dom zdravlja “Vrazova”,
dom zdravlja “Kumrovec”, vanjske kosine po mnogim novim
sarajevskim naseljima: Alipašino Polje, Ciglane, Marijin Dvor, …),
nisu samo nepogodni za samostalnu upotrebu, nego su opasni, pa
i pogibeljni, čak i pri upotrebi uz pomoć trećih lica.
Ova knjiga, materijom koju obrađuje, trebalo bi da pomogne
arhitektima da ne čine navedene greške, zatim da na pravi način
razumiju potrebe i mogućnosti osoba sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima, kao i da shvate njihovo pravo na ravnopravan
tretman u društvu. Rezultat toga treba da bude primjeren način
projektovanja, i to ne samo zbog zakonskih obaveza (koje je u
našim haotičnim uslovima moguće lako zaobići), nego i zbog
lične moralne odgovornosti prema osobama umanjenih tjelesnih
sposobnosti.
____________________
1. Ustav Republike Bosne i Hercegovine, član 66, objavljen u: Službeni list Republike Bosne
i Hercegovine, Sarajevo, 1993, r. 5.
2. Tekst ovog, kao i ostalih dolje navedenih dokumenata OUN, dat je u dijelu knjige
nazvanom DODATAK.
3. Radi lakšeg razumijevanja prevoda formulacija, tekst u zagradama dodao je autor
knjige.
87 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
5. Putevi prevazilaženja problema
Putevi prevazilaženja problemâ kretanja i komuniciranja, kao
najizrazitijih, i razrješavanje drugih poteškoćâ vezanih za nepokretne
osobe, dugotrajni su i kompleksni. Svode se na to da se grupi
nepokretnih osoba, kao i svim drugim grupama lica umanjenih
tjelesnih sposobnosti, omogući cjelovita psiho-fizička rehabilitacija.
Rehabilitacija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u svijetu se
donedavno vršila, a u Bosni i Hercegovini još uvijek se vrši, samo
sa medicinskog stanovišta, što je u osnovi pogrešno.
Savremena nauka dokazala je da, koliko god je za osobe umanjenih
tjelesnih sposobnosti važna rehabilitacija u medicinskom smislu,
isto toliko, ako ne i važnija, je njihova rehabilitacija u psihološkom
pogledu. Ta vrsta rehabilitacije znatno je složenija i kompleksnija
i nezaobilazno je interdisciplinarnog karaketra. U sebi sjedinjuje
psihologiju, sociologiju, pravo, ekonomiju, arhitekturu, tehniku,
umjetnost, kao i mnoge druge nauke i oblasti čovjekovog djelovanja.
Analogno ovome, svoj doprinos rehabilitaciji osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti treba da daju liječnici, psiholozi, sociolozi,
pravnici, ekonomisti, arhitekti, dizajneri, inženjeri, umjetnici i mnogi
drugi, a s ciljem da se te osobe uključe u društvo i sve njegove
tokove kao ravnopravne u svakom pogledu. U tom slučaju, proces
rehabilitacije ne bi bio samo medicinski tretman, koji se odvija u za
to specijalizovanim ustanovama, koje se, sa sociološkog stanovišta
posmatrano, bez obzira na nivo opremljenosti i luksuza mogu
smatrati samo svojevrsnim getima, već jedan od načina normalnog
življenja. Bio bi to proces u koji bi bile uključene sve strukture društva
i koji ne bi bio vremenski ograničen. Tako bi cijela zajednica bila
rehabilitacioni centar, a proces rehabilitacije postao bi integralni dio
društvene svakodnevice. Na tome se posebno insistira u zemljama,
koje su u brizi za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti odmakle
najdalje i u kojima je ovakav koncept dobrim dijelom već realizovan
(Švedska, Norveška, Njemačka, Francuska, itd.).
Interdisciplinarnim pristupom problematici rehabilitacije u Bosni i
Hercegovini postiglo bi se to da jaz između tjelesno nemoćnih i
zdravih osoba, koji je sada veoma veliki i od strane radnika koji
rade u rehabilitacionim centrima ocijenjen kao nedopustiv, kao
segregacija, bude manji, a postojale bi realne šanse da se u
doglednoj budućnosti u potpunosti i eliminiše. U tom smislu,
nakon rata, sve glasnije se čuju zahtjevi za potpunom društvenom
integracijom zdravih i ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti,
odnosno za ukidanjem specijalizovanih ustanova za rehabilitaciju,
obrazovanje i rad, koje su neka vrsta rezervata u koje zdravi
smještaju osobe umanjenih tjelesnih sposobosti, da im ne bi bili
na pogledu, a time i na savjesti. Čuju se zahtjevi za ostvarivanjem
onoga što je u svijetu već poodavno postala uobičajena praksa.
U ovom momentu, na polju integracije osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti u društvo u Bosni i Hercegovini, čine se početni koraci i
to, uglavnom, na ekonomskom planu, odnosno planu upošljavanja.
Na snazi je već nekoliko zakonskih normativa, koji prilikom prijema
radnika na određena radna mjesta obezbjeđuju prednost ovim
licima. Time se njima ne pruža samo ekonomska sigurnost, koja
88 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
je u ovom slučaju od sekundarnog značaja, nego i osjećaj da
su društveno korisni, da nisu balast zajednici. Zanimljivo je, i na
ovom mjestu svakako potrebno naglasiti činjenicu da društvo,
pri tom, ne trpi ni u kom, a najmanje u ekonomskom pogledu.
Odgovarajućim ispitivanjima ustanovljeno je da ljudi umanjenih
tjelesnih sposobnosti na poslu koji obavljaju, ostvaruju mnogo,
pa čak i do 10 puta (!) veću produktivnost od normalnih radnika,
koji poslove, na kojima tjelesno hendikepirani postižu nevjerovatno
velike učinke, zbog nezainteresiranosti i pomanjkanja potrebe za
dokazivanjem, smatraju dosadnim i zamornim.
Sličan napredak nastojao se svojevremeno ostvariti i na polju
obrazovanja. U SR Hrvatskoj je 1980. godine donesena zakonska
regulativa o integraciji djece sa psiho-fizičkim teškoćama u razvoju
u “obične škole”. U toj bivšoj republici SFR Jugoslavije radile su
i tri auto-škole čiji polaznici su ravnopravno bili i zdrave i osobe
umanjenih tjelesnih sposobnosti. To je, međutim, bilo sve. U ostalim
jugoslovenskim republikama, slični zakonski akti nisu donošeni, niti
se otišlo dalje od otvaranja specijalizovanih ustanova za rehabilitaciju
i obrazovanje pojedinih kategorija osoba sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima.
U arhitektonskom pogledu, koji je od najveće važnosti za
mogućnost cjelovite integracije tjelesno nemoćnih lica u društvo i
sve njegove tokove, u pogledu uklanjanja arhitektonskih barijera,
u SFR Jugoslaviji nije se mnogo učinilo. Arhitekti nisu bili dovoljno
upoznati sa problemom tjelesne nepokretljivosti, nisu u dovoljnoj
mjeri poznavali način življenja nepokretnih i slabo pokretnih ljudi.
Posljedica toga bila je ta da su se objekti, koje u potpunosti mogu
koristiti i tjelesno hendikepirani u SFR Jugoslaviji mogli nabrojati na
prste jedne ruke.
U ovom momentu, u Bosni i Hercegovini situacija nije ništa bolja.
S obzirom na veliki broj invalida tek završenog rata, ona je čak i
teža. Zahtijeva hitno reagovanje nadležnih državnih organa,
ali i odgovarajućih obrazovnih institucija. Zahtijeva inovaciju
svih zakonskih akata (u oblasti prava, medicine, arhitekture i
građevinarstva
1
, obrazovanja, zapošljavanja, rada, socijalnog
osiguranja, itd.), sa stanovišta uključivanja u njih brige o osobama
umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Primjer u tom smislu svakako treba da bude zakonska regulativa
razvijenih zemalja Zapada. A koliko se u njima o rehabilitaciji osoba
sa umanjenim tjelesnim sposobnostima uopšteno, a posebno
terapijom radom, vodi računa, najbolje govori činjenica da se za
pojedine kategorije invalida, kako bi oni mogli obavljati određene
poslove, konstruišu specijalno prilagođeni aparati i mašine (slika
br. 5.1).
2
Slika br. 5.1 - Pisaća mašina za
osobe čije su ruke nepokretne.
89 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
____________________
1. Zakonska regulativa koja tretira problematiku gradnje bez arhitektonskih barijera, iako
rudimentarna, u Bosni i Hercegovini postoji. Međutim, ona se, čak i takva nedovoljna, ne
poštuje i to, uglavnom, zbog toga što ne postoji institucija koja bi vršila revidiranje projekata
i sa tog stanovišta. Pomenuta regulativa objavljena je u:
- Službene novine grada Sarajeva, Sarajevo, 30. septembar 1987, br. 21, str. 673 i 674;
- Službeni list SFRJ 18/88, Beograd, 1988;
- JUS U.A9./1988, Beograd, 1988 – u Bosni i Hercegovini preuzet kao BAS U.A9.
- Grupa autora: Urbanističko-tehnički uvjeti za otklanjanje i sprječavanje
stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera za kretanje invalidnih lica, u: Službene novine
Kantona Sarajevo, Sarajevo, 11. april 2000, godina: V, br. 5, str. 217 do 233.
2. Pisaća mašina za invalide, u: Galaksija br. 46, Beograd, februar 1976, str. 63.
6. Sa čime je potrebno upoznati arhitekte
Da bi se opisano stanje izmijenilo, neophodno je upoznati arhitekte
sa pojmom umanjena tjelesna sposobnost, kao i sa time šta
u stvarnom životu to znači. Takođe je neophodno uputiti ih u
kategorizaciju osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, kao
i u to šta u arhitektonskom smislu svaka kategorija pojedinačno
zahtijeva. Ovo je moguće ostvariti pokretanjem jedne šire
društvene akcije ili, što je sasvim sigurno mnogo bolje, u okviru
redovne edukacije na odgovarajućoj visokoškolskoj ustanovi
(Arhitektonski fakultet). Potom je, definisanjem odgovarajuće
zakonske regulative, potrebno obezbijediti ugrađivanje stečenih
znanja u projekte, bilo da je riječ o projektima izgradnje novih ili
adaptacije postojećih objekata.
Najvjerovatnije je da će se u realizovanju ovih namjera javiti
određeni otpori, koji će svoje opravdanje tražiti u ekonomskoj
dimenziji problema. Da bi se eventualnim zagovornicima takvog
pristupa ukazalo na to u kojoj mjeri griješe, potrebno je ukazati
na rezultate istraživanja do kojih su došli u SAD, zemlji koja se
problematikom osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
vrlo intenzivno bavi još od sredine pedesetih godina. Na
osnovu proučavanja investiciono-projektne dokumentacije za tri
reprezentativna uzorka, a oni su bili kulturni centar, gradska kuća
i hotel, ustanovljeno je da bi dodatni troškovi, u slučaju ako bi oni
bili građeni bez arhitektonskih barijera, a u odnosu na uobičajeni
način gradnje, bili veći za manje od 0,1% od cjelokupne vrijednosti
investicije.
1

40 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Svakoj društvenoj zajednici, pa tako i našoj, isplativo je da dodatno
uloži ovako mali procenat (promil!) od ukupne investicione
vrijednosti neke (svake!) gradnje, da bi dobila objekte znatno
većeg kvalitativnog nivoa, objekte koje mogu koristiti svi članovi
te zajednice. A koliki pozitivni efekat ta mala dodatna ulaganja
imaju na moralnu i pravnu stranu problema nije uopšte potrebno
naglašavati.
____________________
1. Arsić, Petar: Arhitektonske barijere kao ometajući faktor u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji
invalida u društvo, u zborniku radova: Invalidi i društvo sa jugoslovenskog savjetovanja:
Socijalni aspekti rehabilitacije i integracije invalida u društvu, Beograd, Institut za socijalnu
politiku, 1984, str. 35.
Strasbourg
II DIO
ARHITEKTONSKE BARIJERE
42 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
48 II DIO - Arhitektonske barijere
7. Arhitektonske barijere i parametri
koji ih definišu
Od početaka naše civilizacije pa sve do sredine pedesetih godina
XX vijeka čovječanstvo je arhitektonske i komunalne objekte gradilo
isključivo za zdravi dio populacije. Osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti, a posebno nepokretne osobe bile su izopštene
iz društva, izolovane i satjerane u vlastite domove ili u centre za
rehabilitaciju kao svojevrsna geta. Od sredine pedesetih godina na
problem tjelesno nemoćnih počinje se gledati na drugi, humaniji
način, počinje se zagovarati princip njihove integracije u društvo
i sve društvene tokove, kao temeljni princip njihove rehabilitacije.
Oči se okreću ka arhitekturi i arhitektima, od kojih se očekuje
da uklanjanjem arhitektonskih barijera otvore puteve rješavanju
ovog problema i u drugim sferama života, počev od sociološke i
ekonomske, pa do psihološke, medicinske i drugih.
Dakle, osnovna prepreka koja stoji pred licima umanjenih tjelesnih
sposobnosti, na putu njihove integracije u svakodnevna životna
zbivanja, jesu arhitektonske barijere. U tom smislu, postavlja se
pitanje koja kategorija tjelesno nemoćnih osoba je ona referentna,
odnosno koji parametri su ti na osnovu kojih se odlučuje da li je
neki arhitektonski elemenat arhitektonska barijera ili ne.
Jasno je da su osobe koje su nepokretne bez invalidskih kolica
te koje čine, u svakom pogledu, najugroženiju kategoriju lica sa
umanjenim tjelesnim sposobnostima, na osnovu čijih mogućnosti,
odnosno nemogućnosti samostalnog (misli se bez pomoći trećih
lica) savlađivanja pojedinih arhitektonskih elemenata se odlučuje
da li su ti elementi arhitektonske barijere ili ne. Pri tom, kao osnovni
parametar pri odlučivanju, a kasnije i projektovanju, služe invalidska
kolica i mogućnost manipulisanja tim kolicima od strane samih
hendikepiranih lica.
44 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
8. Ortopedska pomagala
Ortopedska pomagala su naprave koje osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti pomažu u ostvarivanju samostalnog
mobiliteta.
To su i uređaji koji medicinskom osoblju i drugima olakšavaju
rad sa potpuno nepokretnim ili teško pokretnim licima.
Najstarije i najčešće korišteno ortopedsko pomagalo jeste
obični štap. Osim njega, u širokoj upotrebi su i razne vrste
štaka, proteza i invalidskih kolica. Znatno rjeđe koriste se
raznovrsni korzeti, prenosni oslonci i hodalice, kao i različita
ručna, hidraulična, električna i slična sjedala, dizalice, mali
kranovi, pokretne platforme, liftovi i slični uređaji.
Industrija ortopedskih pomagala danas je dostigla zavidan
nivo razvoja. U svijetu postoji niz proizvođača, čija djelatnost
je vezana za zadovoljavanje potreba osoba sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima. Među većim i poznatijim su
firme Meyra, Ortopedia, HEWI iz Njemačke, LEVO iz
Švajcarske...
8.1. Invalidska kolica
Invalidska kolica su ortopedsko pomagalo koje nepokretnim
osobama omogućava kretanje kako u horizontalnom, tako i,
uz poštovanje određenih pravila, u vertikalnom smislu.
Veliki i specijalizovani proizvođači izrađuju niz različitih vrsta,
tipova i podtipova invalidskih kolica, zavisno od ciljne grupe osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti kojoj su namijenjena i svrhe kojoj
služe.
8.1.1. Dimenzije invalidskih kolica
U najširoj upotrebi u SFR Jugoslaviji bila su standardna invalidska
kolica “Zavoda za rehabilitacijo invalidov” iz Ljubljane, a tako je u
Bosni i Hercegovini i danas.
1
Njihova fabrička oznaka bila je VI-14.
Standardna invalidska kolica, kao i svi ostali tipovi invalidskih
kolica, rade se u tri veličine: kao mala, srednja i velika. Naime,
odgovarajuća ergonomska istraživanja u svijetu pokazala su da u
svakoj populaciji ima određeni udio izrazito malih i izrazito velikih
jedinki.
2
Premda adekvatne analize za osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti nisu nigdje sprovedene, logično je pretpostaviti da
je navedeni udio za njih proporcionalan onom kod zdravog dijela
populacije. To znači da je i procenat standardnih invalidskih kolica,
kao i svih drugih tipova invalidskih kolica, izvedenih u maloj i velikoj
varijanti, jednak procentu u kojem se i drugi proizvodi namijenjeni
širokoj potrošnji rade kao izrazito mali ili izrazito veliki. Brojčano
iskazano, on u većini slučajeva iznosi (oko) 5%.
Pošto se standardna invalidska kolica, kako je već rečeno,
koriste najčešće, i kako je srednja veličina u njihovom ukupnom
broju zastupljena sa oko 90%, to su ovaj tip i veličina invalidskih
kolica referentni prilikom definisanja karakteristika arhitektonskih
45 II DIO - Arhitektonske barijere
elemenata koji dozvoljavaju njihovu upotrebu. Stoga ona moraju
biti predmet posebne analize.
Detaljni nacrti i dimenzije standardnih invalidskih kolica srednje
veličine (u ovom slučaju tipa VI-14, Zavoda za rehabilitacijo invalidov
iz Ljubljane) dati su na slici br. 8.1. Dužina ovih kolica iznosi 110 cm,
širina im je 66 cm, a visina 90 cm.
U sklopljenom stanju njihova širina smanjuje se na 31 cm. Rade se
od čeličnih poniklovanih cijevi. Težina im se kreće oko 23 kg.
Potrebno je naglasiti da se osnovne dimenzije i geometrija
standardskih invalidskih kolica, zavisno od proizvođača, mogu
neznatno razlikovati, što nema bitnog uticaja na njihove upotrebne
karakteristike. Takav slučaj, međutim, nije i sa materijalom od koga
se prave. Opisana standardna invalidska kolica, zbog svoje prevelike
težine, nisu pogodna za samostalnu upotrebu. Zato pojedini
proizvođači invalidska kolica rade i od aluminijumskih cijevi, u kom
slučaju im se težina smanjuje na oko 11 kg, ali im se, s druge strane,
cijena povećava između 5 i 6 puta u odnosu na čelična.
Kada u standardnim invalidskim kolicima sjedi nepokretna osoba,
dužina sa kojom se prilikom njihove upotrebe mora računati, zbog
stopala osobe, povećava se na oko 120 cm, a širina, zbog ruku,
na oko 90 cm. Tjeme glave prosječno razvijene osobe koja sjedi u
invalidskim kolicima nalazi se na visini od oko 135 cm, a kod izrazito
krupne, ono je na visini od oko 150 cm. Oči prve nalaze se na visini
od oko 125, a druge na visini od oko 140 cm.
Detaljni nacrti i dimenzije standardnih invalidskih kolica srednje
veličine, kada u njima sjedi prosječno razvijena osoba, dati su na
slici br. 8.2.
Slika br. 8.2. Dimenzije
standardnih invalidskih kolica
srednje veličine kada u njima
sjedi prosječno razvijena osoba.
4õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Ove dimenzije treba striktno poštovati i koristiti kao referentni
podatak, prilikom projektovanja pojedinih arhitektonskih elemenata
namijenjenih upotrebi od strane osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti.
8.1.2. Podjele invalidskih kolica
Invalidska kolica dijele se na osnovu više različitih kriterijuma.
Osnovni su:
− namjena kolica i
− stepen aktivnosti osobe koja ih koristi.
8.1.2.1. Podjela invalidskih kolica
na osnovu namjene
Osnovna i najstarija podjela invalidskih kolica
izvršena je na osnovu njihove namjene,
odnosno toga čemu služe: da li samostalnom
kretanju bilo odraslih osoba, bilo djece, da li
prevozu hendikepiranih od strane trećih lica,
upotrebi od strane osoba kod kojih su obje
(paraplegičari) ili samo jedna ruka u funkciji
(hemiplegičari), terenskoj vožnji, obavljanju
toaletnih potreba, itd.
Najveći proizvođač invalidskih kolica u SFR
Jugoslaviji bio je “Zavod za rehabilitacijo
invalidov” iz Ljubljane koji je proizvodio i
proizvodi, u zavisnosti od toga čemu su namijenjena, sljedeće
tipove invalidskih kolica:
– standardna invalidska kolica VI-14 (slika br. 8.3),
– terenska invalidska kolica VI-7 (slika br. 8.4),
– invalidska kolica sa jednoručnim pogonom i to: na desnoj
strani VI-16, na lijevoj strani VI-17 (slika br. 8.5),
– invalidska kolica sa produženim naslonom VI-19 (slika br.
8.6),
– dječija invalidska kolica VI-20 (slika br. 8.7),
– kolica za prevoz VI-22 (slika br. 8.8),
– toaletna kolica VI-23 (slika br. 8.9),
– invalidska kolica za dvojno amputirane osobe VI-24 i
– sportska invalidska kolica VI-26 (slika br. 8.10).
Slika br. 8.4. Invalidska kolica VI-7.
47 II DIO - Arhitektonske barijere
Slika br. 8.6. Invalidska kolica VI-19.
Slika br. 8.8. Invalidska kolica VI-22.
Slika br. 8.5. Invalidska kolica VI-17. Slika br. 8.7. Invalidska kolica VI-20.
Slika br. 8.9. Invalidska kolica VI-23. Slika br. 8.10. Invalidska kolica VI-26.
48 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
tip kod mm mm mm mm točkovi
VI-7 642 006 680 430 370 360 PP
VI-14
641 024
641 025
641 026
641 027
641 028
641 029
641 030
641 031
641 032
632
632
632
666
666
666
716
716
716
396
396
396
430
430
430
480
480
480
370
370
370
370
370
370
370
370
370
310
310
310
310
310
310
310
310
310
PP
PT
TT
PP
PT
TT
PP
PT
TT
VI-16
641 040
641 042
641 044
655
690
740
395
430
480
370
370
370
370
370
370
PT
PT
PT
VI-17
641 046
641 048
641 050
655
690
740
395
430
480
370
370
370
370
370
370
PT
PT
PT
VI-19
641 097
641 098
641 099
666
666
666
430
430
430
795
795
795
310
310
310
PT
PT
PT
VI-20 641 122
641 125
555
555
318
318
365
365
320
320
PP
TT
VI-22 641 090 652 430 370 300 PP
VI-23 644 003 532 430 340 - TT

Proizvodne dimenzije tipova invalidskih kolica date su u tabeli:
3
izrađuje „Zavod za rehabilitacijo invalidov” iz Ljubljane
49 II DIO - Arhitektonske barijere
VI-24
641 074
641 075
641 076
641 100
641 101
641 102
641 106
641 107
641 108
632
666
716
632
666
716
632
666
716
396
430
480
396
430
480
396
430
480
370
370
370
370
370
370
370
370
370
310
310
310
310
310
310
310
310
310
PP
PP
PP
PT
PT
PT
TT
TT
TT
VI-26
641 130
641 131
641 132
641 133
641 134
641 135
641 136
641 137
641 138
641 139
641 140
641 141
641 142
641 143
641 144
641 145
636
670
636
670
636
670
636
670
636
670
636
670
636
670
636
670
396
430
396
430
396
430
396
430
396
430
396
430
396
430
396
430
220
220
220
220
290
290
290
290
330
330
330
330
370
370
370
370
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
PP
PP
PT
PT
PP
PP
PT
PT
PP
PP
PT
PT
PP
PP
PT
PT
PP – pumpani točkovi
PT – prednji puni gumeni, zadnji pumpani točkovi
TT – puni gumeni točkovi
50 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
8.1.2.2. Podjela invalidskih kolica na osnovu
karaktera korisnika kojima su namijenjena
Osamdesetih godina XX vijeka ustanovljena je podjela osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti na pasivne i aktivne.
Pasivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti jesu one koje su
oboljele od bolesti koje slabe cijeli organizam. Stoga je njihova
snaga i sposobnost ruku oslabljena do te mjere, da invalidska kolica
mogu samostalno pokretati samo uz velike poteškoće ili to nisu u
stanju nikako činiti.
Aktivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti jesu one kod kojih
je oduzetost ili nedostatak donjih ekstremiteta najčešće posljedica
fizičkih nasrtaja na integritet organizma, odnosno saobraćajnih
nesreća ili ratnih ranjavanja. Snaga ruku takvih osoba u najvećem
broju slučajeva u potpunosti je sačuvana. Nerijetko su ruke, pošto
se njima nastoji kompenzovati nedostatak nogu, i dodatno razvijene.
Aktivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti vrlo često su uspješni
sportisti. U svijetu se za njih organizuju brojna takmičenja u različitim
sportovima, do nivoa olimpijskih igara i svjetskih prvenstava (tzv.
para-takmičenja: para-olimpijada, para-prvenstva, i sl.). Jedan od
takvih sportova je i sportski ples (slika br. 8.11).
Tokom osamdesetih godina XX vijeka došlo je i do podjele
invalidskih kolica u skladu sa osnovnim korisničkim grupama, na
ona za pasivne, odnosno ona za aktivne osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti.
Invalidska kolica namijenjena pasivnim osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti su već opisana standardna, kakva pod
oznakom VI-14 proizvodi npr. i “Zavod za rehabilitacijo invalidov” iz
Ljubljane. Rade se od čeličnih cijevi, pa im se težina kreće između
20 i 25 kg. Nisu pogodna za samostalno pokretanje, što se posebno
odnosi na aktivnosti na otvorenom, kada je u njihovom upravljanju
pomoć trećeg lica gotovo neophodna. Okvirna cijena kreće im se
na nivou od oko 700 DM.
Invalidska kolica namijenjena aktivnim osobama umanjenih tjelesnih
sposobnosti rade se od aluminijumskih legura i titanijuma. Na slici
br. 8.12. prikazana je njihova standardna varijanta. Teška su do
Slika br. 8.11. Takmičenje osoba vezanih za invalidska kolica u sportskom plesu.
51 II DIO - Arhitektonske barijere
11,5 kg, pa su veoma podesna za samostalno pokretanje.
4
Naročito
su pogodna za aktivnosti na otvorenom. Njihova cijena je, nažalost,
između 5 i 6 puta veća od cijene čeličnih standardnih invalidskih
kolica.
Za posebno aktivne osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima,
osobe koje se bave sportom, izrađuju se invalidska kolica specijalno
prilagođena aktivnostima za koja su predviđena. Tako se rade
invalidska kolica, čija je cijena, s obzirom na način i kvalitet izrade, kao
i na upotrijebljene materijale, izuzetno visoka, a koja su namijenjena
trkama (slika br. 8.13), plesu (slika br. 8.14), tenisu (slika br. 8.15), itd.
Slika br. 8.12. Standardna invalidska kolica namijenjena aktivnim
osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Slika br. 8.13. Invalidska kolica namijenjena trkama.
Slika br. 8.14. Invalidska kolica namijenjena plesu. Slika br. 8.15. Invalidska kolica namijenjena tenisu.
52 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti upotrebljavaju invalidska
kolica i u onim sportovima za koje bi se u prvi mah moglo pomisliti
da su nespojivi sa tim ortopedskim pomagalom, poput npr. stonog
tenisa ili mačevanja (slika br. 8.16).
Isto tako ih koriste i u raznim kolektivnim sportovima, poput
rukometa ili košarke (slika br. 8.17).
Potpuno je jasno da će invalidska kolica u okviru globalnog
tehnološkog razvoja biti i dalje usavršavana i to kako u pogledu
materijala, tako i u pogledu upotrebljivosti, ergonomije i dizajna.
Veoma interesantno viđenje invalidskih kolica dala je u svom
diplomskom radu 1992. godine njemačka studentkinja Elke Stimpfig
(slika br. 8.18).
5

Njena kolica nemaju središnje osovine pogonskih točkova (rješenje
koje je prvi na jednom motociklu primijenio švajcarski dizajner Luigi
Collani), što njihovom korisniku omogućava lagan pristup korpi
za teret smještenoj ispod sjedišta, dodatno im smanjuje težinu
Slika br. 8.16. Mačevanje u invalidskim kolicima.
Slika br. 8.17.
Košarkaška utkamica
timova čije su igračice
hendikepirane osobe.
Slika br. 8.18. Diplomski rad u vidu
dizajnerske studije invalidskih
kolica njemačke studentkinje Elke
Stimpfig, predstavljen 1992. g.
58 II DIO - Arhitektonske barijere
i pojednostavljuje čišćenje i održavanje. Jedini nedostatak, ali
ozbiljan, ogleda su u nemogućnosti njihovog sklapanja (op.a.).
8.1.3. Specijalne izrade invalidskih kolica
Proizvodnja specijalnih izrada invalidskih kolica vezana je za
pokušaje da se udovolji potrebama posebno teških kategorija
osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.
U SAD su radili na tome da se i apsolutno nepokretnim osobama,
osobama kod kojih su obje noge i obje ruke nepokretne (tzv.
tetraplegičarima) i kojih u toj zemlji ima oko 100 hiljada, omogući
samostalno korištenje invalidskih kolica. U tu svrhu, konstruisali
su električna invalidska kolica kojima se upravlja pokretima očiju,
a preko posebnog elektronskog sistema u vidu naočara (slika br.
8.19), sličnog onom za navođenje vatre (nišanjenje) u savremenim
lovačkim avionima.
6
8.2. Ostala ortopedska pomagala
Osim invalidskih kolica, osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti,
posebno one kategorije čija su tjelesna oštećenja manjeg intenziteta
i kod kojih se sačuvao veći dio motoričkih funkcija, koriste i druge
vrste ortopedskih pomagala. Tu se, prije svega, misli na štapove
i štake, ali i na razne vrste proteza, korzeta, hodalica sa i bez
točkova i sličnih konstrukcija koje potpomažu hodanje, odnosno
omogućavaju stabilnost kroz oslanjanje na tri, četiri ili više tačaka.
I ova ortopedska pomagala moraju biti ergonomski oblikovana i
izrađena od čvrstih i laganih materijala, pri čemu posebnu pažnju
treba posvetiti izradi detalja koji povećavaju sigurnost njihove
upotrebe.
Sve navedeno važi i za štap, kao najstarije poznato i najjednostavnije
pomagalo u hodu. Radi se najčešće od drveta, nešto rjeđe od
kombinacije aluminijumskih legura i plastike. Njegov vrh mora biti
obložen elastičnim gumenim čepom, koji onemogućava klizanje
ustranu pod opterećenjem. Dodatno, štap može biti izveden u
jednom komadu ili na sklapanje (slika br. 8.20).
Slično štapu, i štake se mogu raditi od drveta ili kombinacije laganog
metala i plastike. I kod njih je od izuzetne važnosti da na vrhovima
Slika br. 8.19. Invalidska kolica
za apsolutno nepokretna
lica (tetraplegičare).
54 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
imaju elastične gumene čepove. Poželjna osobina je da se mogu
podešavati po dužini i, na taj način, prilagođavati korisniku.
Osobe koje su ostale bez pojedinih ekstremiteta usljed nasrtaja
na njihov fizički integritet, bilo kroz saobraćajne nesreće, povrede
na radu ili ratna ranjavanja, a u potpunosti su zadržale preostalo
zdravlje, najčešće upotrebljavaju razne vrste proteza. One se uvijek
rade po pojedinačnoj naruđbi i uz maksimalno prilagođavanje
korisniku. Najčešće su u upotrebi proteze za noge (slika br. 8.21).
Osobe koje ih koriste, zbog svoje dobre tjelesne spreme, to često
čine tako umješno, da je veoma teško primijetiti njihov hendikep.
Stoga su u stanju da se, gotovo u potpunom kapacitetu, vrate
svakodnevnim aktivnostima. U kojoj mjeri je to moguće, najbolje
svjedoči podatak da dobro uvježban sportista-invalid (npr. sa
protezom noge), na stotinu metara postiže bolje vrijeme od osrednje
uvježbanog zdravog, a da i ne govorimo o onim neuvježbanim.
Jedna od ortopedskih pomagala u kretanju jesu i razne vrste
hodalica. Redovno se rade od izuzetno laganih i čvrstih materijala i
sa mogućnošću sklapanja i podešavanja korisniku. Dijele se u dvije
osnovne grupe. Prvu čine hodalice bez točkova, a drugu one sa
njima. Hodalice bez točkova najčešće imaju četiri oslonca obložena
elastičnim gumenim čepovima. Koriste ih lica koja su zadržala dio
mobiliteta, ali koja se samostalno veoma teško kreću. Hodalice sa
točkovima upotrebljavaju takođe osobe sa preostalim mobilitetom,
ali nešto malo pokretljivije i sigurnije u hodu od prethodno navedene
skupine. Ova vrsta hodalica obavezno je opremljena kočnicama
(vrlo važne prilikom kretanja nizbrdo), a uobičajeno i korpom za
namirnice i daskom za privremeno odlaganje sitnica (maramice,
čaše, i sl.) i oslanjanje (slika br. 8.22).
Osobe koje upotrebljavaju ortopedska pomagala prostor u kome se
kreću koriste na drugačiji način i u drugoj mjeri u odnosu na zdrave
Slika br. 8.20. Štap.
Slika br. 8.21. Proteza za nogu.
55 II DIO - Arhitektonske barijere
ljude. I faktor vrijeme one tretiraju potpuno drugačije. Te činjenice,
prilikom projektovanja sadržaja namijenjenih njima, neophodno je
u punoj mjeri uvažavati. S druge strane, u zajedničkom korištenju
pojedinih prostora ili predmeta, potrebno je biti strpljiv, tolerantan
i ne požurivati hendikepirana lica u realizaciji njihovih namjera.
Potrebno im je pomagati samo na njihov zahtjev ili kada je očigledno
da ponuđena pomoć neće biti odbijena.
____________________
1. U Bosni i Hercegovini invalidska kolica proizvodi firma “Neretva” iz Sarajeva.
2. Ne radi se o tome da u nekoj populaciji ima po 5%, odnosno manje ili više od ovog
procenta, izrazito malih i izrazito velikih osoba. Riječ je, zapravo, o tome da dizajneri
osmišljavaju svoje proizvode nastojeći da zadovolje što veći broj korisnika. Pri tom,
oni svjesno isključuju krajnje ekstreme populacije i za njih projektuju, ukoliko je to
potrebno i isplativo, posebno male i posebno velike modele određenog proizvoda,
čiju količinu određuju na osnovu takozvanog percentila.
Definiciju percentila moguće je pronaći u:
Panero, Julius; Zelnik, Martin: Antropološke mere i enterijer, Beograd, Građevinska
knjiga, 1987, str. 34.
3. Invalidski voziček, Ljubljana, Zavod za rehabilitacijo invalidov, 1983, str. 2 (prospekt
firme).
4. Der Avantgarde. Wegbereiter für mehr Mobilität, Duderstadt (Deutschland), Otto Bock
Reha, -, str. 5 (prospekt firme).
5. Stemshorn, Axel i dr: Barrierefrei Bauen für Behinderte und Betagte, Leinfelden-
Echterdingen (Deutschland), 3. Auflage, Verlagsanstalt Alexander Koch GmbH, 1995,
str. 73.
6. Elektronska kolica, u: Galaksija br. 1, Beograd, mart 1972, str. 54 i 55.
Slika br. 8.22. Hodalica sa točkovima.
5õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
9. Dohvat osoba koje sjede u invalidskim kolicima
Kretnje osoba u invalidskim kolicima, zbog sjedećeg položaja,
značajno su otežane, pa je dohvat koji one rukama mogu da ostvare
osjetno smanjen. I ovdje se moraju razlikovati onî koji imaju gornje
ekstremitete zdrave od onih kod kojih su ovi, i uopšte gornji dio
tijela, oboljeli.
Osim donjih, tetraplegičari imaju i gornje ekstremitete nepokretne,
pa se o njihovom dohvatu rukama ne može govoriti.
Kod osoba sa bolesnim gornjim ekstremitetima dohvat je već
zbog same bolesti umanjen, što je sjedenjem u invalidskim
kolicima dodatno potencirano. Govoriti o njihovom dohvatu teško
je i nesigurno, s obzirom da njega određuje vrsta i stepen svakog
oboljenja posebno.
Dohvat nepokretnih osoba, čiji su gornji dio tijela i ruke zdravi,
pravo ispred sebe, kružno ustranu, odozgo nadolje i oko sebe u
horizontalnoj ravni, prikazan je na slikama br. 9.1, 9.2 i 9.3.
Slika br. 9.1. Dohvat nepokretne
osobe potpuno zdravog gornjeg
dijela tijela, koja sjedi u invalidskim
kolicima, pravo ispred sebe.
Slika br. 9.3. Dohvat nepokretne
osobe potpuno zdravog gornjeg
dijela tijela u horizontalnoj ravni.
Slika br. 9.2. Dohvat nepokretne
osobe potpuno zdravog
gornjeg dijela tijela kružno
ustranu, odozgo nadolje.
57 II DIO - Arhitektonske barijere
10. Dimenzije prostora potrebnog za
manipulisanje standardnim invalidskim kolicima i
drugim ortopedskim pomagalima
Osim osnovnih dimenzija standardnih invalidskih kolica kada u
njima sjedi nepokretna osoba, neophodno je poznavati i dimenzije
prostora potrebnog za manipulisanje njima.
Pod manipulisanjem invalidskim kolicima podrazumijeva se
izvođenje raznih vrsta okreta u horizontalnoj ravni, i pravolinijska
vožnja u horizontalnom i vertikalnom smislu, odnosno vožnja po
kosini.
10.1. Prostor potreban za izvođenje raznih vrsta
okreta standardnim invalidskim kolicima
Invalidskim kolicima mogu se vršiti okreti za 90
0
, 180
0
i 360
0
.
Nepokretne osobe, pri manipulisanju invalidskim kolicima, najčešće
koriste okrete od 90
0
i 180
0
. Okret za

360
0
nije uobičajen i vrlo rijetko
se izvodi, ali ga je kao mogućeg potrebno analizirati.
Svi nabrojani okreti, u zavisnosti od toga o kojoj kategoriji nepokretnih
osoba koje ih izvode je riječ, mogu se raditi na dva načina.
Prvi način, služeći se u okretanju invalidskih kolica obadvijema
rukama i okrećući pogonske točkove u suprotnim smjerovima,
koriste nepokretne osobe koje imaju obje ruke zdrave. Okret koji se
radi na ovaj način zahtijeva manje prostora i lakši je za izvođenje.
Drugi način, služeći se u okretanju invalidskih kolica jednom
rukom i okrećući samo jedan pogonski točak u odgovarajućem
smjeru, dok je drugi istovremeno zakočen, koriste nepokretna
lica koja imaju zdravu samo jednu ruku (npr. hemiplegičari).
Okret napravljen na ovaj način zahtijeva više prostora i teži je
za izvođenje.
Za dimenzije prostora potrebnog za izvođenje svakog od
navedenih okreta u literaturi iz različitih zemalja daju se i različiti
podaci. Interesantno je uporediti podatke koje preporučuju
u Švajcarskoj, koji su u većini elemenata izuzetno povoljni za
nepokretne i teško pokretne osobe, podatke koje preporučuju
u Sloveniji, u kojoj se od zemalja formiranih na području bivše
SFR Jugoslavije u tom pogledu najviše učinilo, kao i podatke
iz nekih drugih zemalja koje u okviru svoje socijalne politike o
osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti vode odgovarajuću
društvenu brigu (SAD, Njemačka, Švedska, kao i druge zemlje
sa visokim životnim standardom).
10.1.1. Prostor potreban za okretanja
standardnih invalidskih kolica objema
rukama
Okret invalidskim kolicima objema rukama izvodi se tako da se
oba pogonska točka kolica pokreću istovremeno i podjednako
snažno u suprotnim smjerovima. To dovodi do rotiranja kolica
oko tačke (S) koja se nalazi na polovini ose koja povezuje
središta pogonskih točkova invalidskih kolica.
58 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
U Švajcarskoj smatraju da je za okret invalidskim kolicima od 90
0
,
izveden na opisani način, dovoljan prostor od 140 cm X 140 cm,
u Sloveniji misle da je neophodno 131 cm X 131 cm, a u literaturi
iz SAD-a data je grafička šema koja pokriva sve vrste okreta
invalidskim kolicima.
1
Prilikom analiziranja pomenutog okreta,
Amerikanci su kao neophodne precizirali dimenzije prostora od
minimalno 115,6 cm X 115,6 cm (?). Ako se određivanje dimenzija
prostora, neophodnog za izvođenje ovog okreta, vrši posmatranjem
invalidskih kolica u kojima sjedi nepokretna osoba, onda je vidljivo
da njegove potrebne dimenzije iznose minimalno 128 cm X 128
cm (slika br. 10.1). Ovo, međutim, samo u slučaju ako se okret
izvodi pod idealnim uslovima i na idealan način. Kako to najčešće
nije slučaj, poželjno je da se ove veličine povećaju do onih koje
preporučuju Švajcarci.
Za okret invalidskim kolicima od 180
0
, izveden objema rukama, u
Švajcarskoj zahtijevaju prostor od 140 cm X 180 cm. U Sloveniji,
za njega smatraju potrebnim 131 cm X 172 cm, a u SAD 115,6 cm
X 160 cm (?). Dimenzije prostora, na kome bi nepokretna osoba
u invalidskim kolicima uz određene poteškoće (idealni uslovi i
izuzetno precizno izvođenje manevra), mogla objema rukama da
izvede okret od 180
0
, trebalo bi da iznose minimalno 128 cm X 172
cm (slika br. 10.2). U svakodnevnim prilikama, poželjno je da ove
veličine budu za koji centimetar veće, da se, dakle, ponovno koristi
švajcarski normativ, kao onaj koji najbolje odslikava realno stanje.
Prostor na kome nepokretna osoba u invalidskim kolicima može
izvesti okret od 360
0
trebalo bi da je minimalno 172 cm X 172
cm velik (slika br. 10.3). U normalnim okolnostima, poželjno je
primjenjivati švajcarski normativ, kao onaj koji najbolje odslikava
potrebe realnog stanja.
Inače, za okret invalidskim kolicima od 360
0
, izveden objema
rukama, Švajcarci smatraju dovoljnim prostor od 180 cm X 180 cm.
U Sloveniji ocjenjuju da je za ovakav manevar potreban prostor
od 172 cm X 172 cm, a u SAD od minimalno 160 cm X 160 cm
2
,
odnosno 152,5 cm X 152,5 cm.
3
Za sve navedene okrete, koji se invalidskim kolicima izvode
dvoručno, i Nijemci posjeduju odgovarajuće preporuke,
obuhvaćene normativom DIN 18025 Teil 1. On ne precizira svaki
okret pojedinačno, ali za manipulisanje invalidskim kolicima
zahtijeva prostor minimalnih dimenzija od 150 cm X 150 cm.
4
Slika br. 10.1. Okret
invalidskim kolicima za 90
0
,
izveden objema rukama.
59 II DIO - Arhitektonske barijere
10.1.2. Prostor potreban za okretanja
standardnih invalidskih kolica jednom rukom
Okret invalidskim kolicima, za čije izvođenje se koristi samo jedna
ruka, vrši se na taj način da se jedan od dva pogonska točka (desni
ili lijevi) zakoči, a drugi pokreće u određenom smjeru (unaprijed
ili unazad). To izaziva rotiranje kolica oko tačke (S), koja se (u
ovom slučaju) nalazi na vertikalnoj osi koja prolazi kroz središte
pogonskog točka koji u tom momentu miruje.
U švajcarskoj literaturi, dostupnoj autoru, nisu dati podatci za okrete
invalidskim kolicima izvedene jednom rukom.
5
U literaturi iz SAD,
data je grafička šema, koja pokriva sve vrste okreta invalidskim
kolicima. Za okret od 90
0
, izveden jednom rukom, Amerikanci
zahtijevaju prostor od 137,1 cm X 137,1 cm (?), pri čemu ne navode
kakvim kolicima se on izvodi (običnim ili specijalno podešenim
za jednoručnu upotrebu). Za okret invalidskim kolicima od 90
0
,
izveden jednom rukom, u Sloveniji smatraju potrebnim prostor od
minimalno 171,5 cm X 171,5 cm.
6
Uz to, navode da se nepokretna
osoba pri tom mora služiti invalidskim kolicima VI-16 ili VI-17,
specijalno podešenim za jednoručnu upotrebu (?!). Međutim, u
ovom slučaju napravljena je greška. Naime, okret jednom rukom,
na način koji je opisan u uvodnom dijelu razmatranja problema
jednoručnog okretanja invalidskih kolica, vrši se standardnim
modelom VI-14. Okret jednom rukom, specijalnim jednoručnim
invalidskim kolicima VI-16 (dešnjaci) ili VI-17 (ljevaci), usljed posebne
konstrukcije sklopa pogonskih točkova ovih kolica, uz neznatno
veću površinu i uz određene preduslove (teoretski: idealni uslovi
Slika br. 10.2. Okret invalidskim
kolicima za 180
0
, izveden
objema rukama.
Slika br. 10.3. Okret
invalidskim kolicima za 360
0
,
izveden objema rukama.
õ0 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
i izuzetno precizno izvođenje manevra) ima iste karakteristike kao
okret izveden sa obje ruke standardnim invalidskim kolicima VI-14.
Izvođenje ovakvog okreta jednoručnim invalidskim kolicima vrlo
je komplikovano i zahtijeva odgovarajuću vještinu i uvježbanost.
Potrebno je napomenuti da je ovim kolicima moguće izvesti i
okret jednom rukom istovjetan okretu koji se izvodi jednom rukom
standardnim invalidskim kolicima VI-14, u kom slučaju je potreban
prostor jednakih dimenzija kao i za kolica VI-14.
Za jednoručni okret od 90
0
standardnim invalidskim kolicima,
veličina potrebnog prostora treba da iznosi 125 cm X 161 cm (slika
br. 10.4).
Kako se u literaturi iz Slovenije, gore pomenuta greška provlači
i za okrete od 180
0
i 360
0
, ovdje će biti navedeno samo to da je
za jednoručni okret od 180
0
, standardnim invalidskim kolicima,
potrebno 161 cm X 180 cm (slika br. 10.5), a za okret od 360
0

minimalno 190 cm X 190 cm (slika br. 10.6). Analogno primjerima
kod dvoručnih okreta invalidskim kolicima, i u ovim je poželjno
navedene minimalne mjere povećati za 5 do 8 cm.
Slika br. 10.4. Okret invalidskim kolicima za 90
0
, izveden jednom rukom Slika br. 10.5. Okret invalidskim kolicima za 180
0
, izveden jednom rukom
õ1 II DIO - Arhitektonske barijere
10.2. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje
standardnim invalidskim kolicima
Osim kružnog, invalidskim kolicima može se izvoditi i pravolinijsko
kretanje, i to kako po horizontalnoj ravni, odnosno u horizontalnom
smislu, tako i po kosoj ravni, odnosno u vertikalnom smislu.
Kod ove vrste kretanja, bilo da se ono izvodi u horizontalnom ili
vertikalnom smislu, odlučujući parametar je širina koju zauzimaju
invalidska kolica u kojima sjedi nepokretna osoba.
10.2.1. Prostor potreban za pravolinijsko
kretanje standardnim invalidskim kolicima
u horizontalnoj ravni
Ako određeni arhitektonski elemenat služi za prolaz samo jednoj
nepokretnoj osobi u invalidskim kolicima, tada je potrebno da
njegova svijetla širina bude minimalno 90 cm, odnosno, ukoliko
je riječ o zatvorenoj komunikaciji, 120 cm (slika br. 10.7).
Ukoliko se predviđa da neka komunikacija služi istovremenom
prolazu jednog zdravog i jednog nepokretnog lica u invalidskim
kolicima, tada ona mora biti minimalno široka 150 cm (slika br.
10.8).
Ako se, međutim, predviđa da komunikacija služi istovremenom
prolasku dviju osoba u invalidskim kolicima, ona u tom slučaju
mora imati minimalnu širinu od 180 cm (slika br. 10.9).
10.2.2. Kosine namijenjene kretanju
nepokretnih osoba u invalidskim kolicima
u vertikalnom smislu
Kada se govori o pravolinijskom kretanju nepokretnih osoba
u invalidskim kolicima u vertikalnom smislu, tj. o njihovom
kretanju po kosinama, tada je situacija nešto zamršenija.
Veliki broj zemalja daje veliki broj međusobno veoma različitih
normativa za maksimalnu dužinu i maksimalni uzdužni nagib
kosina.
õ2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
U Švajcarskoj smatraju da bi kosina smjela imati maksimalni uzdužni
nagib od 6%, uz maksimalnu dužinu između odmorišta (podesta)
od 4 metra. Ukoliko je kosina duža, nagib joj u određenoj mjeri mora
biti smanjen. U Njemačkoj, takođe, ne dozvoljavaju uzdužni nagin
kosina veći od 6%, ali im maksimalnu dužinu između odmorišta
ograničavaju na 6 metara. U SAD maksimalni nagib kosina određuju
odnosom 1:12 ili 8,33%, ali su mišljenja da bi cjelishodniji bio kod
odnosa 1:16 ili 6,25%. Maksimalnu dužinu kosina ograničavaju
na 30 fita (≈9 metara). U Sloveniji su dali različite normative za
vanjske i unutrašnje kosine. Misle da bi vanjske kosine smjele imati
maksimalni uzdužni nagib u odnosu 1:15 ili 6,67%, uz maksimalnu
dužinu od 7 do 9 metara između odmorišta, dok bi unutrašnje
kosine, po njima, imale optimalni nagib pri odnosu od 1:12 ili 8,33%,
a ne bi smjele preći nagib čiji je odnos 1:7 ili 14,28%, uz jednaku
maksimalnu dužinu kao i za vanjske kosine (slika br. 10.10).
Slika br. 10.7. Dimenzije potrebne za prolaz jedne osobe u invalidskim kolicima.
Slika br. 10.8. Širina komunikacije potrebna za istovremeni prolaz
jedne zdrave i jedne osobe u invalidskim kolicima
Slika br. 10.9. Širina komunikacije potrebna za istovremeni
prolaz dvije osobe u invalidskim kolicima
õ8 II DIO - Arhitektonske barijere
Kojem od nabrojenih normativa se prikloniti?
Ako bi se analiza vršila samo sa ekonomskog aspekta, tada bi
se utvrdilo da su slovenački normativi najbolji, tj. najekonomičniji.
Međutim, kada se zanemari ekonomska strana problema, na šta
društvena zajednica mora svjesno pristati, tada je potrebno izvršiti
analizu sa stanovišta sposobnosti nepokretnih osoba u invalidskim
kolicima da koriste kosine. Za njih su kraće i manje nagnute kosine
povoljnije, pa su u tom smislu švajcarski i njemački normativi
primjereniji od onih koje koriste u SAD i Sloveniji. Potrebno je znati
da kosinu, napravljenu na osnovu normativa od 8,33% nagiba
(1:12), na dužini od 7, a posebno na dužini od 9 metara između
odmorišta, nepokretni u invalidskim kolicima mogu veoma teško
samostalno koristiti, a i tada je neophodno da su mladi, zdravi
(misli se na nehendikepirani dio tijela) i fizički spremni. Kosinu
napravljenu na osnovu normativa od 14,28% (1:7), na dužini od 7
odnosno 9 metara oni, bez obzira na fizičku spremu, nisu u stanju
da samostalno koriste.
Gradnjom suviše dugih i strmih kosina dolazi se do situacije
da, premda se u odnosu prema nepokretnim licima pokazala
dobra volja, njima se uistinu nije i pomoglo. Na neadekvatan
način izgrađene kosine, podjednako kao i kada ih uopšte nema,
onemogućavaju osobama u invalidskim kolicima samostalno
kretanje. To za sobom povlači sve one posljedice o kojima je bilo
riječi prilikom razmatranja ovog problema sa moralno-pravnog i
sociološko-psihološkog stanovišta. Kosine čiji su nagibi veći i od
gore pomenutih, ne samo da su nepovoljne, nego su vrlo opasne,
pa i pogibeljne za korištenje, čak i uz pomoć trećih lica (slika br.
10.11).
Slika br. 10.10. Normativi za nagib kosina u različitim zemljama svijeta
õ4 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Dakle, kada su u pitanju nagib i dužina kosina, zbog svega
navedenog, trebalo bi se prikloniti švajcarskim i sličnim
normativima (prije svih njemačkim). Oni su vrlo povoljni i, ako
se dosljedno primijene, omogućavaju osobama u invalidskim
kolicima samostalno kretanje (slika br. 10.12).
Da bi penjanje i silaženje niz kosine bilo sigurnije, potrebno ih je
obostrano opremiti rukohvatima. Oni se, za djecu, postavljaju na
visini od 75 cm, a za odrasle, na visini od (oko) 100 cm. Ukoliko
se predvidi da se osobe u invalidskim kolicima, prilikom kretanja
po kosini istovremeno pomažu i desnim i lijevim rukohvatom,
tada razmak između njih ne bi smio biti veći od 100 cm (slika br.
10.13).
Oblik rukohvata mora biti takav da ga osobe sa umanjenim tjelesnim
spsobnostima mogu lagano obuhvatiti šakom (slika br. 10.14).
Rukohvati treba da budu prepušteni na horizontalne dijelove kosina
(odmorišta tj. podeste) za minimalno 30 cm. Ove prepuste trebala
raditi zato, da bi onima koji koriste kosinu, bio najavljen njen početak
i završetak. Naznačavanje početka i završetka kosine može se
izvršiti i posebnim detaljima na rukohvatima, poput malih izbočenja,
udubljenja, blago naglašenih prstenova i sličnog (slika br. 10.15).
Kosina, koju bi samostalno mogle koristiti osobe u invalidskim
kolicima, treba da posjeduje sljedeće karakteristike (slika br.
10.16):
Slika br. 10.11. Kosina čija upotreba je pogibeljno opasna Slika br. 10.12. Povoljno projektovana vanjska kosina
õ5 II DIO - Arhitektonske barijere
– maksimalni nagib 6%;
– minimalna dužina između odmorišta 4 m, ali ne preko 6 m;
– odmorište između dvije kosine, ukoliko se na njemu vrši okretanje
za 180
0
, ne kraće od 190 cm, niti uže od 200 cm;
– ukoliko se na odmorištu ne mijenja smjer, minimalno dugo 130 cm
i širine jednake širini kosine;
– rukohvate za odrasle i djecu, postavljene na odgovarajućoj visini
i širini.
Pored svega navedenog, posebnu pažnju kod izgradnje kosina
treba obratiti i na to:
– da rubovi kosine moraju biti izvedeni tako da sprečavaju skliznuće
točkova invalidskih kolica sa kosine, tj. da posjeduju rubni nadzidak
(vidi sliku br. 10.13),
– da površina kosine mora biti obrađena tako da nije klizava,
– da bi nailazak na kosinu, osim na rukohvatima, trebalo označiti
i drugačijim materijalom ili drugačijom površinskom obradom
osnovnog materijala od kog su izrađena odmorišta kosine.
Slika br. 10.13. Pravilan raspored rukohvata na kosinama.
Slika br. 10.14. Profili rukohvata pogodni za upotrebu od
strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Slika br. 10.15. Označavanje kraja
rukohvata na stepeništima i kosinama
Slika br. 10.16. Kosina sa optimalno podešenim parametrima i pravilno izvedenim rukohvatom.
õõ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Tokom eksploatacije kosine, potrebno je voditi računa o tome da
ona bude dovoljno osvijetljena, kao i o tome da u svim meteo-
uslovima bude održavana na primjeren način.
10.3. Prostor potreban za upotrebu štaka,
štapova i hodalica
Štake i štapovi najstarija su i, vjerovatno, najčešće upotrebljavana
ortopedska pomagala.
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti, koje se u hodu pomažu
štakama i štapovima, imaju specifičnu tehniku pomjeranja svojih
ortopedskih pomagala. Stoga im je, pri kretanju, potrebno više
mjesta nego zdravim ljudima, ali i manje nego onima koji koriste
invalidska kolica.
Uočljivo je da dok miruju, osobe koje koriste štake, zauzimaju
prostor čija je širina neznatno veća od one potrebne zdravim
ljudima, zauzimaju dakle prostor širine od (oko) 80 cm. Zbog
zabacivanja štaka ustranu, tokom njihovog prebacivanja iz zadnjeg
u prednji položaj, prilikom kretanja ovim licima je neophodna širina
od minimalno 100 cm.
Dok miruju, osobama koje koriste štap, potreban je prostor čija
minimalna širina iznosi 70 cm. Prilikom kretanja, ta vrijednost se,
usljed zabacivanja štapa, povećava na 75 cm.
Slika br. 10.17. Prostor potreban za kretanje osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti, koje se prilikom hoda ispomažu štakama, odnosno štapom.
õ7 II DIO - Arhitektonske barijere
Način hoda lica koja korste štake i štapove i prostor potreban za to
prikazani su na slici br. 10.17.
Prilikom projektovanja pojedinih arhitektonskih elemenata,
namijenjenih kategorijama osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
koje se u hodu ispomažu štakama ili štapom, potrebno je strogo
poštovati prethodno navedene dimenzije.
Tehnika kretanja uz pomoć hodalica je unekoliko drugačija. Ukoliko
je hodalica bez točkova, hendikepirano lice izbacuje je unaprijed, pa
joj se potom približava, i te dvije radnje uzastopno ponavlja. Ukoliko
hodalica ima točkove, osoba umanjenih sposobnosti je gura ispred
sebe i, oslanjajući se, ide za njom. U oba slučaja, širina trake za
kretanje neznatno je šira od one potrebne zdravim ljudima.
__________________
1. Panero, Julius i Zelnik, Martin: Antropološke mere i enterijer, Beograd, Građevinska
knjiga, 1987, str. 51.
2. Ibid.
3. 28 CFR Part 36 – Nondiscrimination on the Basis of Disability by Public Accommodations
and in Commercial Facilities; Final Rule – Appendix A to Part 36: Standards for
Accessible Design, Department of Justice – Office of the Attorney General, 26. jul
1991, str. 16.
4. Marx, Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für Senioren und behinderte Menschen,
Stuttgart/Zürich, Karl Krämer Verlag Stuttgart + Zürich, 1994, str. 176 do 181.
5. Bauen für Behinderte – eine gesellschaftspolitische Aufgabe, Olten, Schweizerischer
Invalidenverband, 1979.
6. Premagovanje arhitektonskih ovir za telesno prizadete osebe, Ljubljana, Zavod SR
Slovenije za rehabilitacijo invalidov i Urbanistični inštitut SR Slovenije, 1975.
Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 1. del,
Ljubljana, Urbanistični inštitut Slovenije, 1982.
Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 2. del,
Ljubljana, Urbanistični inštitut Slovenije, 1982.
Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 1.
aplikativni del, Ljubljana, VTOZD Arhitektura VDO FAGG, 1981.
Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 2.
aplikativni del, Ljubljana, VTOZD Arhitektura VDO FAGG, 1982.
õ8 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
11. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i
osnovni arhitektonski elementi
Arhitektonski elementi koje ljudi svakodnevno koriste, a koji zbog
svoje neprilagođenosti, osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti
zadaju najviše poteškoća, jesu vrata, pragovi, stepeništa i liftovi.
11.1. Vrata
Osobe u invalidskim kolicima sa problemom vrata susreću se na
mnogim mjestima.
O bilo kojim vratima da je riječ (jednokrilna, dvokrilna, posmična,
mimohodna, okretna, na sklapanje, itd.) i na bilo kojoj prostoriji da
se nalaze (od reprezentativne dvorane, do WC-a), njihova svijetla
širina, da bi se njima mogle koristiti osobe u invalidskim kolicima,
ne smije biti manja od 90 cm.
Ta vrata moraju, uz to, imati posebno oblikovane rukohvate, na
visini od 100 cm za odrasle, odnosno 75 cm za djecu, kao i donji
dio obložen limom do visine od 40 cm (slika br. 11.1)
Kako su osobama u invalidskim kolicima, prilaz vratima i vučenje ili
guranje njihovih krila, zbog gabarita samih kolica, veoma otežani,
to tlocrtnom dispozicioniranju ovog arhitektonskog elementa
treba posvetiti posebnu pažnju. Ukoliko se čak i dovoljno široka
vrata postave u uzak hodnik i otvaranje usmjeri ka hodniku, zbog
nemogućnosti povlačenja njihovih krila (označeno strelicom), ona
za lica u invalidskim kolicima ostaju neupotrebljiva, odnosno postaju
arhitektonska barijera (slika br. 11.2).
Osim širine, osnovni zahtjev, koji prilikom projektovanja vrata i
njihovog prostornog smještanja treba ispoštovati, prikazan je na
slici br. 11.3.
Naime, na onoj strani krila vrata na kojoj se nalazi kvaka, neophodno
je odmaknuti bočni zid od otvora vrata za minimalno 50 cm. To osobi
u invalidskim kolicima omogućava prilaz vratima, hvatanje kvake i
nesmetano povlačenje krila vrata pored kolica, a potom i prolazak
kroz vrata.
Da bi osoba u invalidskim kolicima mogla za sobom zatvoriti vrata,
na njima je neophodno montirati i jedan rukohvat, na suprotnoj strani
od one na koju se vrata otvaraju. Rukohvat hendikepiranim licima
Slika br. 11.1 - Vrata prilagođena upotrebi od strane osoba u invalidskim kolicima.
õ9 II DIO - Arhitektonske barijere
omogućava potpunu kontrolu vrata, a istovremeno pruža i koristan
dodatni oslonac (slika br. 11.4). Montira se, kako je već navedeno,
na visini od 100 cm za odrasle, odnosno 75 cm za djecu.
Način prilaska osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti u invalidskim
kolicima vratima standardne izrade, opremljenim dodatnim
rukohvatom, prolazak kroz njih i njihovo zatvaranje za sobom,
prikazani su na slikama br. 11.5. do 11.8.
S obzirom da su osobi u invalidskim kolicima prilaz vratima i
vučenje ili guranje krila vrata, zbog gabarita samih kolica, veoma
otežani, u posljednje vrijeme u svijetu su se počela raditi vrata
Slika br. 11.2. Vrata dovoljne širine, koja su zbog svoje dispozicije
licima u invalidskim kolicima postala arhitektonska barijera.
Slika br. 11.3. Vrata dovoljne širine, pravilno dispozicionirana.
Slika br. 11.4. Pravilno projektovana,
dispozicionirana i opremljena vrata.
Umjesto da postanu arhitektonska
barijera, ona osobama u invalidskim
kolicima pružaju dodatnu sigurnost.
70 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
posebne konstrukcije, sa specijalno izvedenim detaljima (šarkama,
vodilicama, utorima, i sl.). Njihovo se krilo, prilikom otvaranja,
zavisno od tipa konstrukcije, ili preklapa ili na pogodan način
klizi ustranu, zauzimajući na taj način osjetno manju površinu,
i omogućavajući osobi u invalidskim kolicima nesmetan prilaz i
manipulisanje vratima, bez velikog naginjanja iz kolica.
Način funkcioniranja preklopnih vrata prikazan je slikama br. 11.9 i
11.10.
1
Vrata drugačije konstrukcije, ali sličnog djelovanja, prikazana su na
slikama br. 11.11 i 11.12.
Najvažniji detalj na vratima svakako je kvaka. Da bi mogla svrhovito
da služi osobama sa različitim deformitetima ruku, njenom
oblikovanju treba posvetiti posebnu pažnju. Kvaka mora biti
ergonomski dizajnirana, da omogući lagano hvatanje iz različitih
prilaznih uglova. Ostvareni hvat mora biti siguran, što znači da se
ne smije dešavati da, prilikom pritiskanja kvake nadolje, ruka sklizne
sa nje. Sila potrebna za njeno aktiviranje ne smije biti prevelika. Uz
to je, zbog slabovidećih osoba, neophodno i da bude lako uočljiva.
Zato je, u odnosu na vrata, treba obojiti (označiti) kontrastnom
bojom. Nekoliko loše i nekoliko dobro oblikovanih kvaka prikazano
je na slikama br. 11.13 i 11.14.
Na kraju je potrebno napomenuti da se vrata danas opremaju
i posebnim uređajima za automatsko otvaranje. Njih aktiviraju
senzorski, ultrazvučni ili infracrveni davači signala, koji reaguju na
Slike br. 11.5. do 11.8. Način prolaska hendikepirane osobe u invalidskim
kolicima, kroz vrata standardne izrade, opremljena dodatnim rukohvatom.
71 II DIO - Arhitektonske barijere
svako približavanje vratima. Ovi uređaji omogućavaju osobama
umanjenih tjelesnih sposobnosti korištenje vrata bez ičije pomoći i
bilo kakvih poteškoća i naprezanja. Kako rade na pogon električne
energije i zahtijevaju permanentno održavanje, to se u Bosni i
Hercegovini koriste izuzuetno rijetko.
Slika br. 11.14 Kvake pogodne za korištenje od strane osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti: pogodnog oblika i kontrastno obojene u odnosu na krilo vrata. Slika br: 11.11 i br: 11.12 - Vrata koja se izmiču ustranu.
Slike br. 11.9 i 11.10. Preklapajuća vrata, za čije otvaranje je potrebna manja
površina nego za otvaranje klasičnih.
Slika br. 11.13. Loše i dobro oblikovane kvake.
72 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
11.2. Pragovi
Pragovi su često neprelazna prepreka za osobe u invalidskim
kolicima. Stoga njihovom lociranju i projektovanju treba posvetiti
posebnu pažnju.
Ako se, kod vrata podešenih za upotrebu od strane ovih lica,
pragovi rade kao klasični, ne bi smjeli da budu viši od 2 cm. Bolja
od klasičnog su rješenja sa specijalnom (zaobljenom) izradom
pragova i zaptivnim trakama, odnosno posebnim automatskim
brtvama na donjem dijelu vrata (slika br. 11.15).
U principu, pragove u bilo kom obliku, gdje god je to moguće,
treba izbjegavati i zamjenjivati automatskim brtvama. Na onim
prostorijama na kojima to nije moguće, kao što su hol, odnosno
vjetrobran sa ulaznim vratima, kupatilo i WC, WC i druge, potrebno
je postaviti jedan od prikazanih specijalnih pragova ili neki sličan.
Time se, osobama umanjenih sposobnosti, omogućava samostalno
korištenje i ovih prostorija.
11.3. Stepenice i stepeništa
Osobe u invalidskim kolicima, u načelu, ne mogu koristiti stepeništa.
Da bi im se, u slučajevima i na mjestima, na kojima iz raznih
razloga nije moguće instalirati klasičan lift povoljnih performansi,
to omogućilo, konstruisane su posebne, preklopne lift-platforme
manjih dimenzija, koje se kreću po šinama postavljenim umjesto
jednog rukohvata.
2
One su namijenjene za upotrebu u individualnim
spratnim kućama ili javnim zgradama u kojima promet osoba u
invalidskim kolicima nije velik, a omogućavaju im samostalan
odlazak s jedne na drugu etažu kuće u kojoj žive, odnosno objekta
u kom uče ili rade (slika br. 11.16).
Ako se izuzmu osobe vezane za invalidska kolica, stepeništa
upotrebljavaju sve ostale kategorije lica umanjenih tjelesnih
sposobnosti. Zbog toga je, prilikom projektovanja, potrebno
obratiti odgovarajuću pažnju na stepeništa, odnosno na njihovo
odgovarajuće dimenzioniranje, dizajniranje i opremanje.
Širina dvokrakog stepeništa morala bi iznositi minimalno 260 cm, tj.
svakog kraka pojedinačno 130 cm. Dužina podesta i međupodesta
ne bi trebalo da bude manja od 130 cm.
Same stepenike treba profilisati i proračunati tako da ne stvaraju
dodatne probleme teško pokretnim osobama. Dobro projektovani
stepenici ne treba da imaju zakošene obraze, niti bi na njima smjelo
biti ikakvih zubova. U protivnom, osobama sa povredama gležnjeva,
koljena, kukova, osobama sa, na razne načine, fiksiranim donjim
Slika br. 11.15. a) maksimalno dozvoljena visina praga;
b) i c) specijalno izvedeni pragovi, prilagođeni za lagano prelaženje invalidskim kolicima;
d) automatska brtva na donjem dijelu vrata i način njenog rada.
a) b) c) d)
78 II DIO - Arhitektonske barijere
ekstremitetima, protezama i štakama pričinjavaće, naročito prilikom
penjanja, mnogo poteškoća. Ako se stepenici, i pored svega, izvode
zakošenih obraza, tada vrh obraza ne bi smio prelaziti preko svog
podnožja za više od 2 cm.
Stepenice, takođe, ne bi smjele biti ni suviše strme. Dobro
proporcionisane, trebalo bi da imaju odnos visine i širine stepenika
od maksimalno 17/29 cm, a njihov optimalan nagib bio bi kod
odnosa 14/32 cm, pri čemu se radi o tzv. stepenicama blagog
nagiba (slika br. 11.17).
Na stepeništima bi trebalo koristiti rukohvate kakvi se upotrebljavaju
i na kosinama. Trebalo bi da su postavljeni obostrano i na visini od
90 cm od prednjeg gornjeg ruba stepenika, da su prepušteni na
podeste za minimalno 30 cm, i da posjeduju i nivo za djecu, niži od
osnovnog za 25 cm i nešto manjeg profila (Ø=3 cm, umjesto Ø=4
cm). Sve navedeno veoma je važno zbog slijepih i slabovidećih
osoba, kojima donji i gornji lomovi rukohvata, odnosno mala
izbočenja ili udubljenja na njima, blago naglašeni prstenovi i slični
detalji najavljuju početak ili završetak krakova stepeništa, kao i zbog
male djece kojoj rukohvati na uobičajenoj visini ne pružaju dovoljno
siguran oslonac (slika br. 11.18).
Zbog slabovidećih osoba bilo bi, takođe, dobro da su stepenice
obrađene različitim svjetlosnim tonom ili kontrastnom bojom, u
odnosu na okolne arhitektonske elemente (podest, hodnik, zidove,
i slično), i da je rub svakog stepenika naglašen bojom ili, još bolje,
drugačijim materijalom.
Slika br. 11.16. Lift-platforma.
Slika br. 11.17. Dobri i loši profili stepenica i odnos njihove širine
i visine koji bi trebalo poštovati ukoliko želimo postići da ih osobe
umanjenih tjelesnih sposobnosti mogu koristiti bez teškoća.
74 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Materijal od koga se stepenice izrađuju ne smije biti klizav, a prije i
poslije samih stepenica, zbog funkcije njihovog najavljivanja, trebalo
bi da ima drugačiju strukturu ili površinsku obradu. Rub stepenika
takođe je poželjno obraditi protivkliznim materijalom.
Zbog starih i iznemoglih lica, trudnica i drugih kategorija osoba
sa umanjenim tjelesnim sposobnostima bilo bi dobro, na svakom
podestu i međupodestu, predvidjeti po jedno preklopno sjedište,
namijenjeno njihovom odmoru. Ukoliko se, istovremeno, rade i lift-
platforme, njih treba postaviti uz unutrašnji rukohvat, tj. uz ogledalo
stepeništa, a i iz razloga, da se kroz sve etaže koje povezuju, rade u
jednom neprekinutom potezu (vrata na podestima!).
Stepenište koje zadovoljava navedene kriterijime prikazano je na
slici br. 11.19.
11.4. Liftovi
Sredstva vertikalnog mehanizovanog transporta, koja služe
prevozu ljudi, su pokretne stepenice (eskalatori) i liftovi. Zbog
svojih umanjenih tjelesnih sposobnosti, zbog određenih tehničko-
konstruktivnih osobina ortopedskih pomagala kojima se služe, kao
i zbog vlastite bezbjednosti, nepokretne i teško pokretne osobe, u
svrhu kretanja u vertikalnom smislu, koriste samo liftove.
Da bi osobe u invalidskim kolicima mogle ući u liftove i samostalno
ih koristiti, vanjska vrata lifta ne bi smjela biti uža od 90 cm, niti bi
unutrašnje tlocrtne mjere lifta smjele biti manje od 110 cm X 140 cm.
Slika br. 11.18. Povoljno oblikovane i proračunate stepenice sa pravilno izvedenim
podestima i rukohvatima.
Slika br. 11.19. Stepenište prilagođeno upotrebi od strane soba umanjenih
tjelesnih sposobnosti.
75 II DIO - Arhitektonske barijere
U ovom slučaju unutrašnja vrata lifta moraju raditi kao automatska
i ustranu posmična. Ukoliko se predviđa da osobe u invalidskim
kolicima u lift ulaze u pratnji ili zajedno sa trećim licima, tada lift
mora imati značajno veće dimenzije, a minimalno 110 cm X 170
cm.
Da bi se olakšala manipulacija invalidskim kolicima u liftu, bilo
bi poželjno da se na njegove zidove postave rukohvati na visini
od 100 cm. Takođe bi bilo dobro da se, za ostale kategorije lica
sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, u liftu postavi i jedno
preklopno sjedište.
Komandna tabla lifta treba da bude postavljena tako, da je njeno
najviše dugme maksimalno 120 cm udaljeno od poda lifta. Bilo bi
bolje da se ove table, umjesto vertikalnih, rade kao horizontalne. Radi
omogućavanja komotnog ulaska i izlaska iz lifta, ispred njegovih
vrata neophodno je obezbijediti slobodan prostor minimalne dubine
150 cm (slika br. 11.20).
Da bi osobe u invalidskim kolicima mogle bezbjedno koristiti lift,
osim navedenog, trebalo bi i:
– da lift bude opremljen automatskim posmičnim, vanjskim i
unutrašnjim vratima,
– da, ukoliko vanjska vrata nisu automatska, sila potrebna za njihovo
otvaranje ne prelazi veličinu od 24,5 N, da posjeduju zastakljene
površine, i da se ne otvaraju ka unutrašnjosti lifta,
– da se lift zaustavlja tačno u nivou odgovarajuće etaže, odnosno
da ta razlika, za liftove sa minimalnim dimenzijama kabine, ne bude
veća od ±0,5 cm, a za liftove sa većim kabinama od ±2,0 cm,
– da procjep između poda lifta i poda etaže ne bude veći od 1 cm,
kako ne bi dolazilo do zaglavljivanja (izuzetno opasnog!) prednjih
točkova invalidskih kolica u njemu,
– da se lift redovno i uredno održava.
__________________
1. Holztüren Küffner - Raumspartür, Rheinstetten, Küffner Aluzargen GmbH, 1996
(prospekt).
2. Mit Freude mobil, Augsburg, Kleindienst Rehatechnik GmbH, - (prospekt).
Slika br. 11.20.
Dimenzije lifta koje
omogućavaju njegovo
korištenje osobama u
invalidskim kolicima.
7õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
12. Komunalna oprema
Koliko su osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti, za
mogućnost potpuno samostalnog kretanja i korištenja javnih
i drugih objekata, bitni već analizirani elementi, isto toliko
su važni i elementi komunalne opreme. Oni, u zavisnosti od
izrade, omogućavaju ili sprječavaju ovim osobama pristup do
navedenih objekata, odnosno čine im grad prohodnim ili ne.
12.1. Trotoari i pješački prelazi
Elementi komunalne opreme koji, ako su loše riješeni, zadaju
najviše poteškoća licima koja se pri kretanju služe invalidskim
kolicima ili drugim ortopedskim pomagalima, su trotoari i
pješački prelazi, odnosno samo mjesto prelaska trotoara u
pješački prelaz i obratno, kao i kosine.
Trotoari u Bosni i Hercegovini već decenijama prave se na
isti način. Tradicionalno izvedeni, radili su se, i još uvijek se
rade, visoki oko 10 do 15 cm, a bez posebno izvedenih kosina
prilikom nastavljanja u pješački prelaz. Ni najmanje se, pri tom,
nije mislilo na osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
i njihovu mogućnost, odnosno nemogućnost da koriste
takve trotoare. To je onemogućavalo i onemogućava licima u
invalidskim kolicima, da ih na tim kritičnim mjestima samostalno
koriste, što opet znači, da je toj kategoriji osoba sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima onemogućeno slobodno kretanje
(slika br. 2.1).
Slika br. 12.1. Loše riješen spoj trotoara i pješačkog prelaza onemogućava
osobama u invalidskim kolicima samostalan prelazak ulice.
Slika br. 12.2. Loše izveden spoj trotoara i pješačkog prelaza
77 II DIO - Arhitektonske barijere
Loše riješen prelaz trotoara u pješački prelaz prikazan je na slici br.
12.2.
U Bosni i Hercegovini često se mogu vidjeti i trotoari koji su na
mjestu prelaska u pješački prelaz riješeni kao na slici br. 12.3. Šta se
takvim rješenjima željelo postići, ostaje nejasno, pošto ona, u smislu
upotrebljivosti od strane osoba u invalidskim kolicima, nisu ništa
povoljnija od tradicionalnog načina rješavanja ovog problema.
Pravilan način rješavanja trotoara na mjestu prelaska u pješački
prelaz prikazan je na slici br. 12.4. Ovakav način njegovog
rješavanja moguć je samo ukoliko je trotoar širi od 170 cm.
Ukoliko je trotoar uži od 170 cm, moguće ga je pravilno riješiti na
način prikazan na slici br. 12.5.
Kod oba ova rješenja, važno je napomenuti da prednja ivica
trotoara, preko koje se silazi na pješački prelaz, odnosno penje sa
pješačkog prelaza na trotoar, ne smije biti viša od 2 cm. Samo toliku
visinsku razliku u nivoima tla, lica u invalidskim kolicima u stanju su
da bez ičije pomoći, dakle potpuno samostalno, savladaju. Ako je
ta razlika u visinama veća, za njeno savlađivanje neophodna im je
pomoć trećih lica.
Nakon završetka rata, u većim gradovima Bosne i Hercegovine
počeli su se rekonstruisati prelazi trotoara u pješačke prelaze.
Nažalost, oni se rade kao isuviše kratki i strmi i nisu pogodni za
samostalno korištenje od strane lica u invalidskim kolicima.
Slika br. 12.3. Pogrešno izveden spoj trotoara i pješačkog prelaza.
Slika br. 12.4. Pravilno izveden spoj trotoara i pješačkog prelaza.
Slika br. 12.5. Moguća izrada spoja trotoara i pješačkog prelaza.
78 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Kako se najveći broj saobraćajnih nesreća u kojima stradaju pješaci
dešava upravo na pješačkim prelazima, to bi ove, u cilju povećanja
bezbjednosti, trebalo opremiti semaforima i natpisima na kolovozu,
kojima se od pješaka zahtijeva da prije stupanja na dio kolovoza
označen pješačkim prelazom, pogledaju u smjeru iz kog im dolaze
vozila. Semafore bi trebalo, zbog slijepih lica, koja pipkanjem
štapom nisu u stanju da osjetite razliku u visini trotoara i pješačkog
prelaza od 2 cm, opremiti i zvučnim signalom, koji bi ih upozoravao
da su u blizini pješačkog prelaza i davao im znak kada preko njega
mogu preći. Kako bi jedan tako opremljen pješački prelaz trebalo
da izgleda prikazano je na slici br. 12.6.
Izgradnja upravo ovakvih pješačkih prijelaza u Velikoj Britaniji je
uobičajena praksa (slika br. 12.7).
12.2. Vanjske kosine i stepeništa
U elemente komunalne opreme, osim trotoara i pješačkih prelaza,
spadaju i vanjske kosine i vanjska stepeništa.
Parametri vanjskih kosina trebalo bi da odgovaraju parametrima
unutrašnjih. Treba preferirati blaže i kraće kosine, tj. raditi ih po
švajcarskim i njima sličnim normativima (slika br. 12.8). Veliki broj
projektanata griješi praveći kosine uporedo sa stepenicama i na istoj
dužini koju one imaju (gornji primjer na slici br. 12.8). To rezultira
veoma strmim kosinama, koje osobe u invalidskim kosinama ne
mogu samostalno koristiti, a i upotreba uz pomoć trećih lica je
veoma otežana (slika br. 12.9). Korištenje takvih kosina može biti
opasno, a ako su duže i pogibeljno.
Slika br. 12.6. Pješački prelaz opremljen pravilno izvedenim kosinama, natpisima
upozorenja na kolovozu i semaforima sa zvučnom signalizacijom za slijepa lica.
Slika br. 12.7. Pješački
prelaz u Velikoj Britaniji. Slika br. 12.8. Loše i dobro projektovana vanjska kosina.
79 II DIO - Arhitektonske barijere
Stoga je dugačka vanjska stepeništa veoma teško pratiti kosinama.
Ukoliko su ona uobičajene širine, to je potpuno neizvodivo. U
takvim situacijama, potrebno je izmijeniti trasu staze za lica u
invalidskim kolicima i odvojiti je od trase stepenica. Ukoliko su
vanjske stepenice široke, tada je moguće primijeniti rješenje slično
onom upotrijebljenom u Vankuveru (Kanada) (slika br. 12.10).
Uz sve navedeno, neophodno je, na odgovarajući način, naglasiti
početak i završetak kosina. Naglašavanje se može izvesti bojom,
materijalom, strukturom materijala ili odgovarajućim oblikom
rukohvata, koje treba postaviti uz sve vanjske kosine. Materijali od
kojih se izrađuju kosine ne bi smjeli biti klizavi. Uz sve navedeno,
vanjske kosine treba da budu, u svim vremenskim uslovima, dobro
osvijetljene i dobro održavane.
Vanjska stepeništa treba raditi po istim normativima kao i unutrašnja.
Sve pojedinačne elemente, poput širine krakova, dužine podesta,
profilacije stepenika, odnosa visine i širine stepenika, položaja i
vrste rukohvata, trebalo bi izvoditi na isti način kao kod unutrašnjih
stepeništa. Za vanjska stepeništa, potrebno je dodati da, bez
obzira koliku visinsku razliku savlađuju, na njima treba postaviti,
na svakih 1,5 do 2 metra visinske razlike, odmorišta minimalne
dužine 1,30 m. U svrhu najave, na rukohvatima stepeništa treba
izvesti odgovarajuće lomove, a dio komunikacije, prije i poslije
stepeništa, obraditi bojom drugačijom od boje okolnih komunalnih
elemenata. Ako se za to ne koristi boja, na tim mjestima, za obradu
komunikacije trebalo bi upotrijebiti drugačiji materijal ili isti materijal
drugačije površinski obraditi. Uz sve navedeno, vanjska stepeništa
treba da budu, u svim vremenskim uslovima, dobro osvijetljena i
dobro održavana.
Slika br. 12.9. Kosina koja prati stepenice
Slika br. 12.10. Kosina integrisana u stepenice (Vankuver, Kanada).
80 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
13. Urbana oprema
Urbana oprema koju, ako im je to omogućeno, u velikoj
mjeri koriste osobe u invalidskim kolicima jesu telefonske
govornice, poštanski sandučići, automati za novac, dugmad na
semaforima čijim pritiskanjem se traži zeleno svjetlo za prelaz
preko saobraćajnice, razne vrste kioska za prodaju štampe,
hrane, suvenira, korpe za smeće, te razni drugi elementi, koje
upotrebljavaju rjeđe. Da bi ova lica mogla upotrebljavati svaki
od nabrojenih elemenata urbane opreme, ispred njih ne bi
trebalo da bude stepenica, denivelacija terena većih od 2 cm,
suviše strmih kosina ili kanalizacionih šahtova sa prevelikim
otvorima rešetki. Isto tako, osnovna podloga morala bi biti
glatka, odnosno ne bi smjela biti izvedena od grubih kamenih
ili betonskih kocki, kaldrme ili pak posuta šljunkom ili rizlom.
Osnovni uslov koji se mora poštovati prilikom postavljanja
poštanskih sandučića na zidove ili stubiće jeste da otvor za
ubacivanje pošiljki ne bi smio biti na udaljenosti od tla većoj
od 120 cm (slika br. 13.1). Ukoliko je taj otvor postavljen na
većoj visini od propisane, on je za najveći broj lica u invalidskim
kolicima nedohvatljiv. Pred poštanskim sandučićima ne bi
smjele postojati prepreke u vidu stepenica ili denivelacija
terena viših od 2 cm. Površina tla treba da bude horizontalna
i obrađena glatkim i tvrdim završnim materijalom – nikako
kaldrmom, granitnim kockama, bilo kakvom vrstom ploča sa
preširokim i predubokim fugama, šljunkom, rizlom, pjeskom ili
sličnim materijalima.
Potpuno isti zahtjevi postavljaju se i za mikrolociranje automata za
novac. Na slikama br. 13.2 i 13.3 prikazani su primjeri njihove dobre
i loše postavke.
Slika br. 13.1. Pavilno (lijevo) i previsoko (desno) postavljen poštanski sandučić.
Slika br. 13.2. Dobro postavljen automat za novac.
81 II DIO - Arhitektonske barijere
Javne telefonske govornice trebalo bi da su opremljene vratima
koja omogućavaju prolaz invalidskim kolicima, dakle vratima čija
je minimalna širina 90 cm i koja se otvaraju prema vani. Isto tolika
treba da bude minimalna širina same telefonske govornice, dok
njena dužina ne treba da bude manja od 130 cm. Pod govornice
treba da bude u nivou okolnog terena, sa minimalnim nagibom radi
onemogućavanja prodiranja vode u govornicu. Telefonski aparat
trebalo bi da bude pričvršćen tako da mu se slušalica nalazi na
maksimalnoj visini od 100 cm, a brojčanik i prorez za ubacivanje
novčića ili telefonskih kartica na maksimalnoj visini od 120 cm. Za
ostale kategorije osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
trebalo bi predvidjeti i preklopno sjedište na visini od 50 cm, kao
i priručnu policu na visini od 70 cm. Javnu telefonsku govornicu,
napravljenu po navedenim preporukama, trebalo bi obavezno
označiti i međunarodnim znakom pristupnosti, postavljenim tako
da bude lako uočljiv (slika br. 13.4).
Slika br. 13.3. Loše postavljen automat za novac. Jedan stepenik
visine cca. 10 cm onemogućava prilazak invalidskim kolicima.
Ako se ne poštuju navedene preporuke, onda osobe u invalidskim
kolicima ostaju ispred javnih telefonskih govornica.
Dugmad na semaforima i uopšte sva dugmad, tasteri i prekidači
koje bi trebalo da mogu dohvatiti osobe u invalidskim kolicima, ne
bi smjela biti postavljena na visini većoj od 120 cm.
Razne vrste šaltera, prodajnih mjesta u vidu šaltera i pultova
(pult za odlaganje kupljene robe prilikom plaćanja na kasi, pult u
Slika br. 13.4. Raspored pojedinih elemenata u javnoj telefonskoj govornici
prilagođen upotrebi od strane osoba sa umenjenim tjelesnim sposobnostima.
82 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Slika br. 13.7. Telefonska govornica koju mogu koristiti
kako zdrave, tako i osobe u invalidskim kolicima.
restoranima sa samoposlugom, recepcijski pult i slični) treba da
budu projektovani tako da im visina police za odlaganje predmeta
ili novca nije veća od 90 cm (slike br. 13.5 i 13.6). Slikovni primjer
je sa aerodroma Vancouver International Airport (YVR), na kome su
svi elementi komunalne, urbane i aerodromske opreme prilagođeni
kako zdravim, tako i osobama koje koriste invalidska kolica (slika
br. 13.7).
1
__________________
1. McCannell, Brad: Barrier-free approach - where political correctness meets economic
reality, u: Passenger Terminal World, Surrey, UK, Published by UK & International
Press, November ’98, str. 54 do 58.
Slika br. 13.5. Visina pultova prilagođena osobama u invalidskim kolicima.
Slika br. 13.6. Prodajni pult prilagođen osobama u invalidskim kolicima.
88 II DIO - Arhitektonske barijere
14. Uključivanje osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti, posebno nepokretnih osoba,
u javni saobraćaj
Do sada nabrojani elementi arhitektonske, komunalne i urbane
opreme jesu oni sa kojima se nepokretna lica susreću prilikom
svakodnevne upotrebe invalidskih kolica u vlastitom domu, u
javnim objektima i na putu između svog doma i javnih objekata u
neposrednom susjedstvu. Kako je za kretanje invalidskim kolicima
potrebno mnogo snage, za putovanja na srednjim i dugim relacijama
neophodna su im odgovarajuća prevozna sredstva.
14.1. Mogućnosti i načini pristupa vozilima
javnog saobraćaja osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti
U razvijenim zemljama svijeta sugrađane umanjenih tjelesnih
sposobnosti društvo tretira kao u svemu ravnopravne. Na sve
moguće načine nastoje da prevaziđu probleme ograničenja njihovog
mobiliteta, nastoji da ih učine u najvećoj mogućoj mjeri nezavisnim
od pomoći trećih lica i tako umanje psihičke posljedice koje trpe.
Jedno od veoma važnih pitanja, koje se u tom smislu postavlja,
vezano je za mogućnost korištenja sredstava javnog prevoza od
strane tjelesno hendikepiranih osoba.
1
Ovom problemu puna pažnja
posvećuje se već dvadesetak godina. Svojevremeno su u Njemačkoj
bila urađena istraživanja koja su dala određene rezultate.
2
Između
ostalog, utvrđeno je kakav bi bio idealan način pristupa invalidskim
kolicima vozilima javnog prevoza (slika br. 14.1).
Dato je i nekoliko konkretnih predloga u cilju rješavanja ovog
problema, koji su prikazani na slikama br. 14.2 do 14.4. Oni su išli
za tim da se osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti vezanim za
invalidska kolica, različitim tehnikama omogući potpuno samostalno
ulaženje u vozila javnog prevoza. Na slikama br. 14.2, 14.3 i 14.4-a
prikazana je tehnika spuštanja dijela ili cijelog vozila pneumatskim
putem na tlo.
Na slici br. 14.4-b prikazana je tehnika spuštanja na tlo samo
unutrašnjosti vozila, koja je izvedena u vidu velike kade, vezane za
šasiju hidrauličnim podizačima.
Na slici br. 14.4-c prikazana je podizna platforma, postavljena na
proizvoljnom mjestu na vozilu, dakle mimo vrata, dok su različiti
načini pristupa vozilu u području vrata prikazani na slikama br. 14.4-
Slika br. 14.1. Predlog optimalnog načina ulaska osoba u invalidskim
kolicima u sredstva javnog prevoza - u nivou i bez stepenika u vozilu.
84 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
d, 14.4-e i 14.4-f. Rješenja sa spuštanjem ili podizanjem dijela ili
cijelog vozila ili njegove unutrašnjosti vremenom su se pokazala
skupa i pretjerano specijalizovana. Prevagu na tržištu odnijela su
rješenja u vidu manjih vozila sa različitim podiznim platformama u
području vrata (slika br. 14.5), i niskopodnih prevoznih sredstava:
tramvaja, trolejbusa ili autobusa (slika br. 14.6).
Do agresije na Bosnu i Hercegovinu nijedno vozilo javnog saobraćaja
(nijedan autobus, trolejbus, tramvaj, voz ili neko vozilo druge vrste)
nije bilo prilagođeno za korištenje od strane nepokretnih ili drugih
kategorija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, nijedno vozilo
nije bilo niskopodne izrade, nijedno nije imalo ugrađene pomične
stepenice, platforme ili druge vrste mehaničkih dodataka pomoću
kojih bi nepokretna osoba u invalidskim kolicima mogla samostalno
ući u njega i koristiti ga.
Slika br. 14.3. Kombi autobus koji se, radi
olakšavanja ulaska osobama u invalidskim
kolicima, pneumatskim putem spušta u cjelini.
Slika br. 14.2. Kombi autobus kome
se, radi olakšavanja ulaska osobama
u invalidskim kolicima, pneumatskim
putem spušta zadnji dio.
85 II DIO - Arhitektonske barijere
Nakon rata, broj osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u Bosni
i Hercegovini enormno je povećan, pa je svjetska zajednica u
okviru svojih donacija poklonila sarajevskom preduzeću GRAS
jedanaest kombi autobusa
3
koji posjeduju pomičnu platformu za
podizanje invalidskih kolica sa nivoa terena i njihovo unošenje u
vozilo. Poklonjena vozila u početku su se upotrijebljavala veoma
restriktivno (na veoma malom broju linija i samo u tri kratka
intervala tokom dana), a danas nenamjenski (na redovnim linijama
i bez aktiviranja platformi u situacijama koje to zahtijevaju) i bez
posebnog plana korištenja, te osobe kojima su namijenjena od njih
imaju zanemarljivu korist.
14.2. Najpogodniji vid javnog
saobraćaja za osobe umanjenih
tjelesnih sposobnosti
Zbog apsolutno nedovoljnog broja vozila javnog prevoza
prilagođenih invalidima kao i zbog njihovog restriktivnog i
nenamjenskog korištenja, nepokretnim osobama u Sarajevu, a o
drugim mjestima u Bosni i Hercegovini da se i ne govori, kao jedino
sredstvo za savlađivanje ne samo srednjih i dugih, nego, u našim
uslovima neizgrađenih staza za invalidska kolica, i kratkih relacija,
ostaje jedino putnički automobil.
Slika br. 14.4. Različite tehnike koje bi trebalo da omoguće osobama
u invalidskim kolicima ulazak u vozila javnog prevoza
Slika br. 14.5. Kombi autobus sa platformom
za unos invalidskih kolica u vozilo.
8õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Od kolike je važnosti putnički automobil osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti najbolje govori podatak da se u nekim
zemljama visokog standarda on dodjeljuje nepokretnim osobama
kao ortopedsko pomagalo. Ovakva praksa odnedavno je uvedena
i u našoj zemlji, ali su njome obuhvaćeni samo teški ratni vojni
invalidi.
Korištenje putničkih automobila od strane nepokretnih osoba i,
uopšte osoba sa izraženijim umanjenjem tjelesnih sposobnosti,
povezano je u Bosni i Hercegovini sa nizom poteškoća, od
kojih je najizraženije predubjeđenje da lica umanjenih tjelesnih
sposobnosti ne mogu biti dobri vozači, zatim nepostojanje auto-
škola opremljenih odgovarajućim sredstvima za obuku takvih
lica, potreba adaptacije putničkih automobila u slučaju njihovog
korištenja od strane određenih kategorija osoba sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima, nepostojanje odgovarajućih, širih mjesta
za zaustavljanje i parkiranje na otvorenim površinama i u zatvorenim
objektima, uzurpiranje ovakvih mjesta, kada i postoje, od strane
zdravih vozača, nedostatak zakonske regulative koja bi ovu pojavu
sankcionisala i drugi.
14.2.1. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
kao vozači
Predubjeđenje da su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti loši
vozači u potpunosti je pogrešno. To se može tvrditi na osnovu
odgovarajućih saznanja iz različitih zemalja svijeta, u kojima je
već sabrano veoma mnogo iskustava o vozačkim mogućnostima
ovih lica, o mjerama sigurnosti koje se odnose na njihovo aktivno
uključivanje u saobraćaj, o njihovom osiguranju, zdravstvenim i
psihološkim standardima, školovanju, o adaptaciji motornih vozila,
donošenju propisa o prednosti u saobraćaju za lica sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima i drugom.
Podaci govore da 83% tjelesno nemoćnih osoba-vozača, u
poređenju sa zdravim, u pogledu saobraćanih nesreća, spadaju u
kategorije prosječnih ili boljih. U pogledu saobraćajnih prekršaja,
89% tjelesno nemoćnih osoba-vozača u kategoriji je prosječnih.
Izuzetno važan je i podatak da kod 96% tjelesno nemoćnih osoba-
vozača koji su bili učesnici saobraćajnih nesreća, umanjena tjelesna
sposobnost nije bila ni glavni, ni sporedni uzrok tih nesreća, kao
i podatak da su oni izuzetno rijetko bili ti koji su prouzrokovali
nesreće sa najtežim, smrtnim ishodom. Različita istraživanja
Slika br. 14.6 . Niskopodni autobus.
87 II DIO - Arhitektonske barijere
dokazala su, takođe, i to da su prolazne smetnje kod zdravih vozača,
kao što su razne vrste intoksikacija (alkoholom, lijekovima, drogom,
itd.), umor, glavobolja, emocionalni stresovi, u posljednje vrijeme
upotreba mobilnog telefona tokom vožnje i druge, bile procentualno
neuporedivo češći uzrok saobraćajnih nesreća, nego što su to bile
funkcionalne smetnje organizma kod tjelesno nemoćnih lica.
Iz svega ovoga, proizilazi da osobe sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima spadaju, najvećim dijelom, u prosječne i natprosječne
vozače. To je, prije svega, posljedica njihove povećane svijesti
o vlastitoj odgovornosti kao subjekata prilikom učestvovanja u
saobraćaju, i veoma razvijene spoznaje o mogućim posljedicama
saobraćajnih nesreća.
14.2.2. Obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti za vozače
Vjerovatno je da bi se najveći broj osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti uvrstio u apsolutno primjerne vozače, kada bi
za njihovo obrazovanje u tom pogledu postojale auto-škole
opremljene odgovarajućim adaptiranim sredstvima (simulatorima
vožnje i vozilima) za obuku. Auto-škola u kojima se mogu obučavati
i normalne i osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima i u
svijetu nema veliki broj. U tom vidu brige za tjelesno nemoćne
u SFR Jugoslaviji najviše se bilo uradilo u SR Hrvatskoj. U njoj
su 1981. godine radile čak tri takve auto-škole i to u Zagrebu,
Kraljevici i Donjoj Stubici. U Bosni i Hercegovini trenutno postoji
samo jedna auto-škola opremljena za obuku osoba sa umenjenim
tjelesnim sposobnostima, pa je očigledno da se ovom problemu
ne posvećuje dužna pažnja. Nerealno bi bilo očekivati, da se u
kratkom vremenskom periodu, po ovom pitanju dogodi veliki
kvalitativni skok. Sigurno je, međutim, da bi već jako veliki
napredak bio, ako bi po jedna takva auto-škola postojala osim u
Sarajevu, kao administrativnom i svakom drugom središtu naše
zemlje, i u ostalim većim gradskim centrima, poput Banja Luke,
Tuzle, Mostara, Zenice, Bihaća, Doboja, Goražda... Realizovanje
jedne ovakve inicijative, sa materijalne strane posmatrano, ne bi
trebalo da predstavlja pretjerano opterećenje društvenoj zajednici.
Realizator projekta mogao bi biti BiHAMK. Ovim bi nivo brige za
obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti za vozače
dostigao u Bosni i Hercegovini zavidan stepen.
14.2.3. Adaptacija putničkih automobila za
upotrebu od strane osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti
Na podjednako velike, a ponekad i veće poteškoće od onih prilikom
dobijanja vozačke dozvole, osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
nailaze u nabavci putničkih automobila i adaptiranju njihovih
komandi ličnim potrebama.
U SFR Jugoslaviji, prilagođavanje komandi putničkih automobila
upotrebi od strane raznih kategorija tjelesno nemoćnih lica vršilo
je jedno preduzeće iz Novog Sada, kao i pojedinci u Splitu,
Zagrebu i Ljubljani. Tadašnje jugoslovenske fabrike automobila
nisu pokazivale interesovanje za ovaj problem, a još manje su bile
88 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
spremne da proizvode vozilo pogodno upotrebi od strane osoba sa
umanjenim tjelesnim sposobnostima.
U ovom momentu, u Bosni i Hercegovini, situacija po ovom pitanju
unekoliko je bolja. Prilagođavanje komandi individualnim potrebama
različitih kategorija osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
vrši HAAG Mobility Center, koji djeluje u okviru grupacije ASA
Commerce iz Sarajeva. Između ostalog, vrši se zamjena običnih
kliznim vratima na putničkim automobilma, i ugradnja, zavisno od
vrste hendikepa, raznih vrsta ručnih komandi (slika br. 14.7).
Veoma je interesantno pogledati šta su po ovom pitanju preduzele
pojedine fabrike automobila u svijetu.
Fabrika automobila Ford uradila je sistem nazvan Preelancer, koji
omogućava direktnu upotrebu invalidskih kolica kao vozačkog
sjedišta (slika br. 14.8).
Fabrika automobila Volkswagen dodatnu opremu svojih vozila
upotpunila je prednjim sjedištima okretnim oko vertikalne
osovine, koja omogućavaju lakši ulazak i izlazak iz vozila (slika br.
14.9). Takva sjedišta, redovno se susreću i kao serijska oprema
jednovolumenskih automobila tzv. vanova (VW Sharan, Ford Galaxy,
Renault Scenic, itd.).
Fabrika automobila Toyota proizvodi vozilo Handycab, koje je,
specijalno za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima,
prerađena verzija kamiona Hi-ace. U to vozilo, ove osobe mogu ući
zajedno sa invalidskim kolicima. Fabrika Toyota proizvodi i putnički
automobil Friend-Matic, koji je, kao i Handycab, izrađen za lica koja
se ne mogu služiti nogama. Ova fabrika nije zaboravila ni osobe
koje nemaju ili nisu u stanju da se služe nijednom rukom, pa je
istraživala upravljačke sisteme pogodne za njih (slika br. 14.10).
Slika br. 14.7. Ručne komande za osobe kojima su noge van funkcije.
Slika br. 14.8. Sistem Preelancer fabrike automobila Ford omogućava
da se invalidska kolica koriste kao vozačko sjedište.
Slika br. 14.9. Volkswagenovo oko vertikalne osovine okretno prednje sjedište.
89 II DIO - Arhitektonske barijere
Slika br. 14.10. Upravljačke komande vozila Toyota koga bi mogle koristiti osobe koje
se ne mogu služiti nijednom rukom. Brojevima su označeni sljedeći uređaji: 1-električni
upravljač, 2-pedala za gas, 3-nožna kočnica, 4-upravljač papučica, 5-pedala za izbor
prenosnih odnosa, 6-dodatna kočnica, 7-automatski senzor za svjetlo, 8-zaključavanje
vrata (automatski povećavanjem brzine), 9 i 10-ručice za otvaranje vrata iznutra, 11-ručice
za podešavanje sjedišta, 12-ručice za podešavanje ogledala iznutra, 13-spoljna ručka za
otvaranje vrata nogom, 14-automatski sigurnosni pojas, 15-klima uređaj (automatski),
16-radio aparat, 17-parkirna kočnica, 18-dugme za uključivanje cjelokupnog sistema
upravljanja (upotrebljava se u zavisnosti od toga da li vozilo sa ovakvim komandama
vozi zdrava ili osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti), 19-dugme za parkiranje, 20-signal
opasnosti, 21-ablender, 22-dugme za otključavanje vrata, 23-dugme za obilaženje, 24-
sirena, 25-brisači, 26-perač vjetrobranskog stakla, 27-prednja svjetla, 28-starter, 29-dugme
za spuštanje prozora, 30-dugme za uključivanje sva četiri žmigavca odjednom, 31-dugmad
za uključivanje žmigavaca kada je potrebno označiti promjenu pravca kretanja vozila.
90 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Fabrika automobila “Volkswagen” komande za svoja vozila,
prilagođene upotrebi od strane osoba sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima, proizvodi serijski i prodaje kao dodatnu opremu.
Ovi primjeri svjedoče o tome koliko se volje, truda i novca u stranim
fabrikama automobila ulaže u nastojanje da se prevaziđu problemi
mobiliteta osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. Sigurno je da
bi u Bosni i Hercegovini svoj doprinos rješavanju ove problematike
mogle dati pojedine fabrike autodijelova, ali i mnoge zanatske
radionice.
__________________
1. Marx, Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für Senioren und behinderte Menschen,
Stuttgart+Zürich, Karl Krämer Verlag, 1994, str. 160 (citat): “Cirka 35% svih ograničenih
u mobilitetu sredstva javnog saobraćaja mogu koristiti samo uz pomoć drugih ili to ne
mogu nikako.”
2. Neue Techniken für behindertengerechte Fahrzeuge, u: Verkehr und Technik, 1979,
Heft 11, str. 501 i 502.
3. Jusufranić, Prof. dr Ibrahim, Prevoz putnika u gradovima, Sarajevo, Fakultet za
saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu, jun 1998, str. 263: autor navodi da
je prevoz invalidnih lica u Sarajevu zvanično uveden 24. 02. 1997. donacijom pet
minibusa od strane Evropske zajednice, i da se očekuje prispijeće šest sličnih vozila
15. Mjesta za zaustavljanje i parkiranje putničkih
automobila kojima se prevoze osobe umanjenih
tjelesnih sposobnosti
Veoma izražen problem na koji nailaze osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti, prilikom korištenja putničkih automobila, jeste
nedostatak odgovarajućih - širih mjesta za zaustavljanje i parkiranje
vozila koja ona koriste. Naime, teško pokretne ili nepokretne
osobe, bilo da su u ulozi vozača ili suvozača, ulaženje ili izlaženje
iz putničkog automobila obavljaju po određenoj proceduri, pri
čemu im je potrebno više mjesta nego zdravim ljudima i pri čemu
vrata vozila moraju otvoriti u potpunosti.
Teško pokretne osobe najprije izbacuju štake (ili drugo ortopedsko
pomagalo) izvan automobila, okreću se u sjedištu i potom lagano
napuštaju vozilo. Za tu operaciju potrebno im je dosta vremena
i oko 90 cm slobodnog prostora na onoj strani vozila na kojoj
izlaze.
Nepokretne osobe najprije uzimaju sklopljena invalidska kolica sa
zadnjeg sjedišta automobila i kroz širom otvorena vrata izbacuju
ih van vozila (slika br. 15.1). Potom ih raspakuju i dovode u
položaj koji je za svakog pojedinca, indivudualno posmatrano,
najpogodniji za prebacivanje sa sjedišta automobila na sjedište
invalidskih kolica i lagano se prebacuju. Na kraju zatvaraju vrata
automobila. Za ovakav postupak izlaženja, odnosno obratnim
redosljedom, za postupak ulaženja u automobil, nepokretnim
osobama, u zavisnosti od vrste i stepena njihovog invaliditeta,
91 II DIO - Arhitektonske barijere
potrebno je veoma mnogo vremena i minimalno 120 cm širok
pojas slobodnog prostora na onoj strani putničkog automobila na
kojoj izlaze.
Ovo, praktično, znači da mjesta za parkiranje, koja koriste putnički
automobili čiji su putnici teško pokretne ili nepokretne osobe, treba
da budu šira od uobičajenih. Za koliko šira, teško je tačno odrediti.
U raznim zemljama, na snazi su vrlo različiti normativi i to kako
za zaustavljanje i parkiranje na otvorenim površinama, tako i za
parkiranje u zatvorenim objektima, bilo da je riječ o javnim garažama,
objektima javnog karaktera ili indivudalnim i kolektivnim stambenim
zgradama. Nijemci smatraju da je u ovakvim slučajevima potreban
dodatni prostor minimalne širine od 100 cm, dok Francuzi misle
da je dovoljno i 80 cm. Projektanti bi, u svakom slučaju, morali biti
upoznati sa fizičkim mogućnostima prosječnih osoba koje koriste
invalidska kolica i, tamo gdje to nije neophodno, ne bi trebalo da
škrtare na ovim mjerama. Ovo posebno stoga što hendikepiranim
osobama u procesu izlaženja iz putničkog automobila, veoma često
pomažu treća lica, pa nedovoljno dimenzioniran prostor može biti
uzrok velikih poteškoća ili fizičkog oštećivanja susjednih parkiranih
automobila.
Isto tako neujednačeni su zahtjevi za brojem ovakvih mjesta. U
Francuskoj zahtjevaju da to bude minimalno 5% od ukupnog broja
mjesta za parkiranje, odnosno najmanje jedno mjesto.
1
U Njemačkoj
traže minimalno 3% ili, takođe, najmanje jedno mjesto.
2
Neke druge
zemlje zadovoljavaju se i sa 2% ovakvih mjesta. U Bosni i Hercegovini
u toku je proces donošenja propisa koji će regulisati ovu oblast.
Slika br. 15.1. Faze izlaska iz putničkog vozila
osobe koja koristi invalidska kolica.
92 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
15.1. Zaustavljanje i parkiranje putničkih
automobila, čiji putnici su nepokretne osobe,
na otvorenim površinama
U stranim, prije svega zapadnim zemljama, poštujući odgovarajuće
(domicilne) uslove (visina životnog standarda, veličina prosječnog
putničkog automobila, broj vozila po glavi stanovnika, klimat, itd.),
usvojili su normative za dimenzioniranje mjesta za zaustavljanje i
parkiranje putničkih automobila, čiji putnici su nepokretne osobe,
na otvorenim površinama. Ovi normativi, slično onima koji definišu
veličinu “običnog” mjesta za parkiranje putničkih automobila, od
zemlje do zemlje međusobno se razlikuju.
U Velikoj Britaniji, smatraju da je za mjesto za parkiranje putničkog
automobila, čiji vozač ili suvozač je hendikepirana osoba koja koristi
invalidska kolica, dovoljna površina od 3,05 m X 4,90 m. U Finskoj
smatraju neophodnim 3,30 m X 5,00 m, u Švajcarskoj 3,50 m X
5,00 m, u Njemačkoj 3,50 m X 5,50 m, dok u Švedskoj preporučuju
površinu od 3,80 m X 5,00 m (slika br. 15.2).
U Bosni i Hercegovini “prosječan” putnički automobil znatno je
manjih dimenzija nego u pomenutim razvijenim zapadnim zemljama,
pa je manje i mjesto za parkiranje u “normalnoj” izradi. Shodno
tome, i mjesto za parkiranje automobila sa nepokretnim putnicima,
moglo bi da bude manjih dimenzija nego u navedenim zemljama.
Koliko bi ono moglo biti veliko, moguće je ustanoviti analiziranjem
pojedinih slučajeva, koji se mogu pojaviti tokom korišćenja takvih
mjesta za parkiranje.
Slika br. 15.2. Poređenje normativa za površinu mjesta za parkiranje putničkog automobila
čiji putnici su teško pokretne ili nepokretne osobe u Velikoj Britaniji, Finskoj, Švajcarskoj,
Švedskoj i Njemačkoj. Da bi vizuelno poređenje bilo lakše, na svim navedenim mjestima
za parkiranje, na isti način smješten je isti putnički automobil (nos i lijeva strana vozila su u
svim primjerima na jednakim udaljenostima od krajeva površina za parkiranje)
98 II DIO - Arhitektonske barijere
15.1.1. Parkiranje putničkih automobila, čiji
putnici su nepokretne osobe, pod uglom od 0
0

(uzduž saobraćajnice)
Ukoliko je parkiranje automobila organizovano uzduž saobraćajnice,
dakle pod uglom od 0
0
, a nepokretna osoba je saputnik u svom
vozilu, mjesta namijenjena parkiranju putničkih automobila u kojima
su nepokretne osobe, ne moraju se raditi povećanih dimenzija.
To je zbog toga što nepokretna osoba iz vozila izlazi direktno na
trotoar, pa nije ugrožena od vozila koja prolaze pored (slika br.
15.3). Poteškoća koja se u ovom slučaju javlja jeste zahtjev za
izuzetno tačnim pozicioniranjem vozila uz sami rub saobraćajnice.
U suprotnom, zbog denivelisanog terena (povišenog nivoa trotoara
u odnosu na nivo saobraćajnice), nepokretna osoba nije u stanju da
samostalno izbaci invalidska kolica iz vozila i da se prebaci u njih.
Alternativa ovome jeste zaustavljanje automobila na udaljenosti
većoj od 1,00 m od trotora. To vozača izlaže velikoj opasnosti, s
obzirom da on otvara vrata i vozilo napušta izlazeći direktno na
aktivnu saobraćajnu traku.
Ukoliko je nepokretna osoba vozač, a riječ je o istom načinu
parkiranja, situacija je nešto komplikovanija. Zbog toga što
nepokretna osoba, u ovom slučaju, vozilo napušta sa strane na kojoj
se odvija intenzivan saobraćaj, za njen izlazak iz, odnosno ulazak u
vozilo potrebno je obezbijediti traku slobodnog prostora širine 1,20
m. U tom slučaju, saobraćajna traka za parkiranje treba da bude
minimalno široka 3,20 m, a samo mjesto za parkiranje dugačko
6,00 m. Njegovu dužinu, u ovom slučaju, definiše način parkiranja
vozila pod uglom od 0
0
, odnosno zahtjev da invalidi između njih,
mogu svojim kolicima proći i dospjeti do trotoara (slika br. 15.4). U
tu svrhu, potrebno je, na spoju dva susjedna mjesta za parkiranje,
predvidjeti kosinu za vezu saobraćajnice i trotoara (vidi sliku br.
12.4). Ona bi bila postavljena na svakom drugom spoju dva mjesta
za parkiranje, a naizmjenično sa časovnicima za naplatu parkiranja,
koji bi takođe opsluživali po dva susjedna mjesta za parkiranje.
Bilo bi veoma dobro kada bi se sva mjesta za parkiranje putničkih
automobila, izvedena po ovom sistemu (parkiranje pod uglom od
0
0
), bez obzira da li su namijenjena zaustavljanju ili parkiranju vozila
sa zdravim ili nepokretnim putnicima, uvijek radila u širini od 320
cm. To bi, sa stanovišta bezbjednosti, bilo veoma korisno za sva lica
koja izlaze na onoj strani vozila na kojoj se odvija saobraćaj.
Slika br. 15.3. Dimenzije mjesta za parkiranje, potrebne za izlazak
nepokretne osobe-suvozača iz vozila parkiranog pod uglom od 0
0
.
94 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
15.1.2. Parkiranje putničkih automobila, čiji
putnici su nepokretne osobe, pod uglom od
30
0
, 45
0
, 60
0
i 90
0
Ukoliko se vozila parkiraju paralelno jedno pored drugog (parkiranje
pod uglovima od 30
0
, 45
0
, 60
0
i 90
0
), svejedno je da li je nepokretna
osoba vozač ili suvozač. Za mjesto za parkiranje automobila sa
nepokretnim osobama kao putnicima, u ovim slučajevima, trebalo
bi ostaviti površinu širine 3,60 m i dužine od 4,80 m do 5,00 m
(zavisno od normativa dotične zemlje). Vozač bi na takvom mjestu
za parkiranje automobil trebalo da postavi tako (malo više udesno
ili malo više ulijevo) da traka slobodnog prostora širine 1,20 m
bude sa one strane vozila sa koje izlazi nepokretna osoba (slika br.
15.5). Ovakav način organizovanja površina za parkiranje putničkih
automobila, sa nepokretnim osobama kao putnicima, rezultira time da
na tri normalna dolaze dva šira mjesta za parkiranje, odnosno da je
koeficijent odnosa njihovih površina 1,5.
Raspored ovih mjesta, u cilju uštede na površini za parkiranje, može
biti organizovan i na taj način da se slobodne površine širine 1,20 m
dvaju susjednih mjesta za parkiranje poklapaju. U tom slučaju, vozila
se na mjesta za parkiranje, u zavisnosti na kom sjedištu u automobilu
se nalazi nepokretna osoba, postavljaju vožnjom unaprijed, odnosno
vožnjom unazad (slika br. 15.6).
Time, umjesto da se od 3 normalna dobiju 2 šira mjesta za parkiranje,
od 5 normalnih dobijaju se 4 šira mjesta za parkiranje. Pri tome je ušteda
u površini po jednom mjestu za parkiranje cijelih 20% (slika br. 15.7).
Slika br. 15.4. Dimenzije i osnovne karakteristike mjesta za parkiranje, potrebne za
izlazak nepokretne osobe-vozača iz vozila parkiranog pod uglom od 0
0
.
Slika br. 15.5. Dimenzije mjesta za parkiranje, potrebne za izlazak nepokretne
osobe-vozača ili suvozača iz vozila parkiranog pod uglom od 90
0
.
95 II DIO - Arhitektonske barijere
15.2. Parkiranje putničkih automobila,
čiji putnici su nepokretne osobe,
u javnim objektima
Mjesta za parkiranje putničkih automobila, koji prevoze nepokretne
osobe, treba da se predvide i u zatvorenim objektima za javno
parkiranje, odnosno javnim garažama, ali i svim drugim javnim
objektima koji posjeduju vlastite garažne kapacitete, poput robnih
kuća, raznih vrsta sportskih objekata, velikih upravno-poslovnih i
administrativnih zgrada, hotela, saobraćajnih objekata (aerodroma,
željezničkih stanica, luka…), itd. Broj ovakvih mjesta trebalo bi
da iznosi 3% od ukupnog broja mjesta za parkiranje u dotičnom
objektu, plus jedno.
3

Prilikom smještanja širih mjesta za parkiranje u navedene objekte,
uštede o kojima je bilo riječi u prethodnom poglavlju, od slučaja do
slučaja nije, odnosno jeste moguće postići. To je zbog toga što javne
garaže imaju konstruktivni sklop projektovan na osnovu rastera, koji
je dobijen umnožavanjem određenog broja širina normalnog mjesta
za parkiranje.
Kako se, kao osnova za određivanje veličine konstruktivnog rastera
javnih garaža, najčešće uzimaju 3 uobičajena mjesta za parkiranje,
to se od njih mogu napraviti samo 2 šira koja bi služila automobilima
sa nepokretnim putnicima (slika br. 15.8).
U ovom slučaju, mogućnost postizanja bilo kakve uštede na površini
za parkiranje ne postoji.
Slika br. 15.6. Ušteda na površini mjesta za parkiranje
vozila, čiji putnici su nepokretna lica.
Slika br. 15.7. Maksimalno moguća ušteda na površini mjesta
za parkiranje vozila, čiji putnici su nepokretne osobe.
9õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Ukoliko se, prilikom određivanja veličine konstruktivnog rastera
za javne garaže, uzmu 4 uobičajena mjesta za parkiranje, što je
u praksi, zbog dobijanja nešto većih raspona, a time i obilno
dimenzioniranih konstruktivnih elemenata, rjeđe, tada je moguće
na toj površini postaviti 3 mjesta za parkiranje uobičajene širine,
sa dvije površine širine 1,20 m između njih, a na način kako je to
prikazano na slici br. 15.9.
U ovom slučaju, ušteda površine po jednom mjestu za parkiranje
vozila, čiji putnici su hendikepirane osobe koje koriste invalidska
kolica, u odnosu na prethodni primjer, iznosi 12,5%.
Ako se za određivanje konstruktivnog rastera za javne garaže
kao osnova uzme 5 uobičajenih mjesta za parkiranje, što je u
praksi još rjeđe od prethodno navedenog slučaja ali se ipak
susreće, tada je moguće ostvariti uštedu površine od 20%.
To je moguće postići na taj način da se između dva krajnja
mjesta za parkiranje, na svakoj strani jednog konstruktivnog
polja, ostavi po jedna traka slobodnog prostora širine 1,20
m. Time se, umjesto 5 uobičajenih, dobijaju 4 šira mjesta za
parkiranje vozila sa hendikepiranim osobama kao putnicima i
2 trake slobodnog prostora za izlazak tih lica iz vozila (slika br.
15.10).
Slika br. 15.8. Raspored mjesta za parkiranje putničkih automobila sa
nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garaži, čiji je konstruktivni
raster dobijen na osnovu 3 širine uobičajenog mjesta za parkiranje.
Slika br. 15.9. Raspored mjesta za parkiranje putničkih automobila sa
nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garaži, čiji je konstruktivni
raster dobijen na osnovu 4 širine normalnog mjesta za parkiranje.
97 II DIO - Arhitektonske barijere
Na kraju, analiza o zaustavljanju i parkiranju u javnim garažama
i drugim javnim objektima vozila, čiji putnici su teško pokretne ili
nepokretne osobe, potrebno je kazati da bi mjesta za parkiranje
namijenjena njima trebalo, po mogućnosti, predvidjeti u prizemlju
objekata, a ako je ono u potpunosti iskorišteno za neke druge
vrste sadržaja (komercijalni, uslužni, zabavni, i sl.), tada bi ih
trebalo postaviti na prvu nadzemnu ili prvu podzemnu etažu. Veće
udaljavanje po vertikali od prizemlja, za ova mjesta za parkiranje
nije preporučljivo, jer se do njih, za osobe u invalidskim kolicima,
moraju izgraditi odgovarajući sistemi vertikalnog transporta
(najčešće liftovi, ali ponekada i kosine), koje oni inače koriste uz
velike poteškoće (zamor, veliki gubitak vremena, itd.).
Isto tako bi, u horizontalnom smislu posmatrano, ova mjesta za
parkiranje trebalo locirati neposredno uz vertikale, odnosno dužinu
veze između njih svesti na najmanju moguću mjeru.
Put do vertikale trebalo bi izvesti u jednom nivou, minimalne širine
90 cm i bez ikakvih prepreka, i jasno ga označiti na odgovarajući
način, odnosno, vizuelno u potpunosti odvojiti od ostalih površina
etaže kojima se kreću putnički automobili (slika br. 15.10).
Slika br. 15.10. Raspored mjesta za parkiranje putničkih automobila sa
nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garaži, čiji je konstruktivni raster
dobijen na osnovu 5 širina normalnog mjesta za parkiranje.
Slika br. 15.11. Staze za kretanje osoba u invalidskim kolicima kroz javnu garažu.
98 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Sama mjesta za parkiranje automobila čiji putnici su teško pokretne
ili nepokretne osobe trebalo bi, a iz razloga da ih ne bi koristili zdravi
vozači za svoja vozila, označiti znakom pristupnosti (slika br. 15.12).
Taj bi znak trebalo postaviti, takođe, uz javne otvorene površine za
parkiranje i na javne garaže u kojima se takva mjesta nalaze.

15.3. Garažiranje putničkih automobila,
čiji putnici su nepokretne osobe,
u individualnim objektima
Sa arhitektonskog stanovišta posmatrano, veoma je interesantno
i garažiranje putničkih automobila u pojedinačnim, individualnim
objektima, u slučaju kada vozač ili neko od članova njegove uže
porodice pripada kategoriji teško pokretnih ili nepokretnih osoba.
I u ovom slučaju, u raznim zemljama susreću se različiti normativi,
koji se međusobno razlikuju po dimenzijama objekta, odnosno
smještanju ulaznih vrata (slika br. 15.13).
U Finskoj smatraju da bi individualna garaža trebalo da ima
minimalne dimenzije 3,40 m X 5,00 m. U Švajcarskoj je to 3,50 m X
6,00 m. U Švedskoj širina garaže trebalo bi da je 3,60 m, dužina nije
precizirana, vrata bi trebalo da su minimalno široka 2,50 m, s tim
da su od jednog zida udaljena 0,30 m. U Njemačkoj širina garaže
limitirana je na minimalno 3,50 m, a širina ulaznih vrata garaže na
minimalno 3,00 m. U SAD i Kanadi, minimalna širina takve garaže
je 3,65 m, s tim što se u njoj predviđa i kosina za direktnu vezu sa
stambenim dijelom. Njena širina ne ulazi u osnovnu širinu garaže.
U SFR Jugoslaviji, ovim problemom najviše su se bavili u SR
Sloveniji. Tamo su, upoređujući strane normative, a uzimajući u
obzir dimenzije automobila koji se kod njih najčešće susreću, došli
do saznanja da bi njihovim uslovima primjerena garaža trebalo da
ima dimenzije od 3,30 m X 5,20 m.
Individualne garaže za putničke automobile, čiji vozač ili neko od
članova njegove uže porodice je teško pokretno ili nepokretno lice,
treba graditi što je moguće bliže stambenom objektu. Ako je riječ
o jednoporodičnoj zgradi, veza između garaže i kuće trebalo bi
da bude u istom nivou i natkrivena. Bolje rješenje je ako je garaža
naslonjena na kuću, pa je veza između njih direktna. Dobro je da
ta veza bude u jednom nivou. Ako to nije moguće ostvariti, tada
bi tu vezu trebalo riješiti kosinama, i to na način koji je već opisan.
Ukoliko je kuća spratni objekat, tada je najbolje da se ta veza izvede
pomoću lifta. On može biti sličan onom koji je prikazan na slici br.
11.16 i može povezivati, ne samo garažu i stambeni objekat, nego i
pojedine spratove unutar stambenog objekta.
Slika br. 15.12. Označavanje mjesta za parkiranje znakom pristupnosti.
99 II DIO - Arhitektonske barijere
Slika br. 15.13. Normativi za izgradnju individualne garaže za putnički automobil, čiji vlasnik ili neko iz uže porodice
vlasnika je nepokretno ili teško pokretno lice, u Finskoj, Švajcarskoj, Švedskoj, Sloveniji, Njemačkoj, SAD i Kanadi.
________________
1. Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction – Coneption et
réalisation: Aspaces urbains, bâtiments publics, habitations Équipements et
matériels adaptés, Paris, Le Moniteur, 1996, str. 86 i 88.
2. Ackerman, Bartz, Feller: Behindertengerechte Verkehrsanlagen
– Planungshandbuch für Architekten und Ingenieure, Düsseldorf, Werner
Verlag, 1997, str. 126 i 127.
3. Ibid.
100 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
16. Označavanje arhitektonskih elemenata,
elemenata komunalne i urbane i druge opreme i
objekata prilagođenih osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti
Sve arhitektonske elemente, elemente komunalne i urbane opreme,
kao i objekte koji su namjenski projektovani za upotrebu i od strane
osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, ili su za njihovu
upotrebu naknadnim intervencijama prilagođeni, trebalo bi označiti
međunarodnim znakom pristupnosti. Taj znak, neizostavno, bi
trebalo staviti i na odgovarajuće smjerokaze (slika br. 16.1) i
table za obavještavanje (slika br. 16.2). Smislenom upotrebom
međunarodnog znaka za pristupnost, bilo samostalno, bilo u sklopu
smjerokaza i tabli za obavještavanje, može se veoma mnogo pomoći
osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti u njihovom snalaženju
u pojedinim, pogotovo, nepoznatim sredinama. Nekoliko primjera
označavanja elemenata komunalne i urbane opreme, kao i objekata,
prikazano je na slikama br. 16.3 do 16.6.
Slika br. 16.1. Smjerokazi sa uključenim znakom pristupnosti.
Slika br. 16.2. Table za obavještavanje sa uključenim znakom pristupnosti. Slika br. 16.3. Označavanje lifta kojim se silazi u stanicu podzemne željeznice.
101 II DIO - Arhitektonske barijere
Slika br. 16.4. Označavanje javnog WC-a.
Slika br. 16.5. Označavanje dijela javne garaže u kojem su
smještena šira mjesta za parkiranje putničkih automobila,
rezervisana za osobe koje koriste invalidska kolica (Reno,
Nevada, SAD).
Slika br. 16.6 . Označavanje izletničke staze.
Znak pristupnosti, vremenom prihvaćen kao simbol koji uopšteno
označava umanjenu tjelesnu sposobnost, koristi se i u druge svrhe.
Njime se, na primjer, označavaju vozila koja koriste osobe umanjenih
tjelesnih sposobnosti. U nekim zemljama, kao npr. u Bosni i
Hercegovini ili Njemačkoj, to se čini samoljepljivim naljepnicama, a
u drugim, poput SAD, to se, radi izbjegavanja mogućih zloupotreba,
vrši direktnim unošenjem znaka u registarske pločice automobila
(slika br. 16.7).
Slika br. 16.7. Znak pristupnosti unesen na automobilsku
pločicu radi signalizacije okruženju da je vlasnik vozila osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti.
102 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
17. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
i stan
Vrata, kvake, pragovi, stepeništa, rukohvati, kosine, liftovi, pultovi,
telefonske govornice, poštanski sandučići, pješački prelazi,
mjesta za parkiranje putničkih automobila, itd. arhitektonski su
elementi sa kojima se osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
susreću svakodnevno i bilo gdje da krenu.
U njihovom najbližem okruženju, u kući ili stanu, postoji čitav
niz drugih utilitarnih elemenata, čija mogućnost korištenja zavisi
kako od osobine tih elemenata, tako i od karakteristika prostora
u koji su smješteni.
Kada se govori o stanu, kao jednoj prostorno-funkcionalnoj
cjelini, osnovni zahtjev koji se postavlja pred arhitekte, jeste
onaj za otvorenošću i fleksibilnošću njegove tlocrtne dispozicije.
Pod ovim se podrazumijeva preporuka za projektovanjem
modernih stambenih jedinica, sa funkcionalnim cjelinama koje se
međusobno pretapaju i nisu jedna od druge odvojene zidovima,
pregradama ili bilo kakvim drugim vrstama prostornih prepreka
(slika br. 17.1). Sasvim je logično da će osobama u invalidskim
kolicima biti lakše kretanje kroz stan ili kuću u kojima se nalazi
manji broj vrata, pragova, stepenica…
Analizu problema vezanih za kuću ili stan i njihove pojedine
prostorne cjeline najbolje je izvršiti slijedeći jednu logičnu liniju
približavanja kući ili stanu i kretanja kroz njih.
Slika br. 17.1. Dispozicija jednog dvosobnog stana sa dvije polusobe iz sarajevskog
elitnog naselja “Ciglane” (gore). Stan je u potpunosti neprimjeren životu osoba u
invalidskim kolicima. Isti stan prilagođen njihovim potrebama prikazan je na slici dolje.
108 II DIO - Arhitektonske barijere
17.1. Prilaz
Prilaz objektu (stambenoj zgradi ili individualnoj kući), u kome živi
osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti vezana za invalidska kolica,
poželjno je da bude horizontalan i bez nepotrebnih denivelacija.
Materijal od koga je izveden mora biti gladak i omogućavati lagano
kretanje kolica. Razne vrste kaldrme ili kamene rizle, kao i rešetkaste
šahte nisu pogodne za upotrebu na ovakvim mjestima.
Ukoliko je kota ulaska u objekat iznad nivoa okolnog terena, visinsku
razliku treba savladati kosinom propisanih parametara (maksimalni
uzdužni nagib 6%, najveća dužina između odmorišta do 6 m). Zbog
ostalih ukućana, poželjno je da se kombinuje sa odgovarajućim
stepeništem (slika br. 17.2).
Podest pred ulaznim vratima mora biti horizontalan i imati minimalne
dimenzije od 150 cm X 150 cm.
Slika br. 17.2. Denivelisani prilaz individualnoj kući ili stambenoj zgradi, prilagođen
osobama u invalidskim kolicima.
U višespratnim stambenim objektima, vertikalni saobraćaj mora biti
riješen liftom odgovarajućih dimenzija, kako je to već pojašnjeno
tekstom u poglavlju 11.4. i slikom br. 11.20. Ovo je od koristi
stanarima i u slučaju kada u zgradi ne stanuje hendikepirano lice.
Širina komunikacije od lifta do pojedinih stanova mora iznositi
minimalno 120 cm. Pred vratima (svakog pojedinog!) stana mora
biti predviđeno proširenje minimalnih dimenzija 150 cm X 150 cm.
17.2. Ulazna vrata
Ulazna vrata u kuću ili stan moraju imati širinu od minimalno 90
cm. Elementi vrata: krilo vrata, dovratak i kvaka poželjno je da
budu, zbog lakog uočavanja, u odnosu na okolne arhitektonske
elemente, kao i međusobno, kontrastno obojeni.
Zvono, kao i kvaka, mora biti izvedeno na visini od 85 cm od
nivoa poda i postavljeno neposredno uz vrata (slika br. 17.3).
Ime stanara i broj stana trebalo bi da budu ispisani na pločici
postavljenoj na visini od 150 cm od nivoa poda i na onoj
strani vrata na kojoj se nalazi i kvaka. Upotrijebljena slova
treba da budu štampana, jednostavnog i lako čitljivog fonta
(npr. Helvetica ili sličan) i dovoljno velika (minimalno 12 mm
visoka).
“Špijunsko oko”, zbog člana porodice koji koristi invalidska
kolica, mora biti na visini od maksimalno 120 cm.
104 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
17.3. Hodnik
Sa stanovišta hendikepiranih lica u invalidskim kolicima, hodnik
predstavlja jednu od kritičnih tačaka stana, čiji im nepovoljni
parametri mogu u potpunosti onemogućiti kretanje stanom.
U zoni ulaznih vrata, hodnik bi trebalo da ima minimalnu širinu od
150 cm i dužinu od bar 220 cm. U ostalim dijelovima, može biti
minimalno 120 cm širok, ali samo pod uslovom da se vrata prostorija
koje graniče sa njim ne otvaraju ka njemu.
17.4. Dnevni boravak
Dnevni boravak dio je stana u kome se provodi najveći dio
vremena. Da bi bio u skladu sa potrebama stanara, među kojima
je i tjelesno hendikepirano lice, trebalo bi da:
- funkcionalnost i fleksibilost prostora budu maksimalne
- opremljenost namještajem svrhovita
- površine za kretanje dovoljne.
Pod funkcionalnošću i fleksibilnošću prostora dnevnog
boravka podrazumijeva se zahtjev za osmišljavanjem tzv.
otvorenih tlocrtnih dispozicija, tj. takvih u kojima će se pojedine
funkcionalne cjeline (sjedenje, gledanje televizijskog programa,
čitanje, odmaranje…) preplitati i prelivati jedna u drugu i
međusobno neće biti odvojene zidovima ili bilo kojim drugim
arhitektonskim preprekama (pragovima, denivelacijama poda,
stepenicama, …). Otvorene tlocrtne dispozicije omogućavaju
integrisanje ne samo pojedinih dijelova dnevnog boravka, nego
i njegovo prostorno objedinjavanje, sa drugim dijelovima stana:
trpezarijom, kuhinjom i ulaznim holom, pri čemu su vrata, kao
vezujući elemenat, eliminisana.
Svrhovita opremljenost namještajem dnevnog boravka jeste
ona u kojoj nema mjesta nekorisnim elementima, odnosno
takvim koji su sami sebi svrha. Izbacivanje nepotrebnih “regala”,
sofa, fotelja, stolova, komoda i sličnog oslobađa površinu poda i
prepušta je funkciji kretanja.
Slika br. 17.3. Ulazna vrata u individualnu kuću ili stan, u kojem živi osoba koja
koristi invalidska kolica, sa pravilnim rasporedom svih pripadajućih elemenata.
105 II DIO - Arhitektonske barijere
Dovoljno velike površine za kretanje, elementarni su uslov
mogućnosti pristupa hendikepiranim osobama u invalidskim
kolicima svakom kutku dnevnog boravka. Nijemci su ih
svojevremeno normirali kroz DIN 18011, koji je predviđao minimalno
18 m
2
površine stana po jednom njegovom korisniku. Kasnije je
taj normativ dopunjen normativom DIN 18025 Teil 1. On dodatno
definiše minimalne dimenzije pojedinih dijelova stana, među njima i
dnevnog boravka (slika br. 17.4).
1
17.5. Kuhinja
Kuhinja je od izuzetne važnosti za osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti. Njen značaj proističe iz činjenice da se samostalno
pripremanje obroka od strane tjelesno hendikepiranih lica smatra
jednom vrstom njihove radne, ali i psihološke terapije.
Prilikom projektovanja, mora se praviti razlika između stambene i
radne kuhinje i, shodno tome, vršiti određivanje njihovih veličina i
definisanje osnovnih osobina.
Veličina stambene kuhinje, kao i dimenzije površina namijenjenih
kretanju osoba u invalidskim kolicima unutar nje, proizilaze iz
činjenice da ovaj tip kuhinje u sebi sadrži i funkciju objedovanja.
Ona je, stoga, intenzivnije integrisana u život porodice, pa je i
komunikacija njome naglašenija. Dimenzije stambene kuhinje
definišu se na način koji je, praktično, identičan onome koji određuje
gabarite dnevnog boravka.
Veličina radne kuhinje proizilazi iz veličine porodičnog domaćinstva.
Njena površina za tri do četiri osobe, normativom DIN 18022, bila je
u Njemačkoj određena na minimalno 5,70 m
2
. Normativ DIN 18025
Teil 1, kasnije je tu veličinu redefinisao zahtjevom da se unutar
kuhinje mora nalaziti slobodna površina dimenzija 150 cm X 150
cm, namijenjena manipulisanju invalidskim kolicima, pri čemu njen
oblik, tlocrtna dispozicija i organizacija nisu preddefinisani (slika br.
17.5).
Slika br. 17.4. Veličina dnevnog boravka u stanu za jednu do dvije (lijevo),
odnosno, u stanu za tri do četiri osobe (desno) i potrebne slobodne površine
koje omogućuju osobama u invalidskim kolicima slobodno kretanje.
10õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
17.5.1. Organizacija kuhinje
Od posebne važnosti za kuhinju jeste njena organizacija. Ona
mora biti logična i mora imati maksimalno racionalizovane hodne
linije.
Tehnološku organizaciju kuhinje najčešće određuje raspored tri
osnovna funkcionalna kuhinjska elementa: sudopere, glavne
radne ploče i električnog šporeta. U nekim slučajevima, njima
se priključuju i frižider i mašina za pranje posuđa, koja, posebno
sa stanovišta osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima,
predstavlja veoma koristan kuhinjski uređaj.
Najnepovoljnija konfiguracija radne kuhinje za lica u invalidskim
kolicima jeste ona, u kojoj su tri ili pet osnovnih elemenata postavljeni
u jednoj liniji, jedan pored drugog (slika br. 17.6). Razlog tome leži u
činjenici da se invalidska kolica ne mogu dilatirati bočno u odnosu
na pravac u kojem su usmjerena. Da bi hendikepirano lice prešlo
na rad sa jednog na drugi kuhinjski elemenat, potrebno je najprije
da svoja kolica zarotira za 90
0
, što čini jednom rukom, potom da ih
pomjeri unaprijed ili unazad za 70 – 80 cm, za šta su mu potrebne
obje ruke, i na kraju, da ih ponovno zaokrene za 90
0
u suprotnom
smjeru, služeći se jednom rukom. Središnja faza manipulisanja
kolicima, u kojoj se ona dvoručno voze po pravcu, isključuje
prenošenje bilo čega i, stoga, je kritična. Hendikepirano lice nije u
stanju da istovremeno upravlja kolicima i prenosi, sa jednog radnog
elementa na drugi, hranu u različitim fazama obrade, pribor za
kuvanje, vrelo posuđe ili bilo šta drugo.
Povoljnija od navedene jeste konfiguracija u kojoj su tri osnovna
funkcionalna kuhinjska elementa postavljena u dvije paralelne
radne linije (slika br. 17.7). U ovom slučaju, potrebno je obratiti
pažnju na to da elementi, čije radne operacije se obavljaju jedna
za drugom, budu postavljeni na suprotnim stranama jedan od
drugog. Na taj način, osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti može
promijeniti radne elemente, jednoručnim rotiranjem kolica za 180
0
,
uz istovremeno prenošenje slobodnom rukom, hrane u različitim
fazama obrade, pribora za kuvanje, posuđa ili bilo čega drugog.
Još povoljnije je rješenje u kome je kuhinja organizovana u obliku
slova U, a svaki od osnovnih funkcionalnih elemenata je postavljen
Slika br. 17.5. Radna kuhinja projektovana i organizovrana na osnovu
normativa DIN 18025 Teil 1.
107 II DIO - Arhitektonske barijere
na jednu od njenih strana (slika br. 17.8). U ovom slučaju, za
promjenu radnih elemenata dovoljno je jednoručno rotiranje kolica
za 90
0
.
U razvijenim zemljama Zapada, na tržištu se nude kuhinjski elementi
koje je moguće smjestiti u same uglove prostorije (slika br. 17.9).
Njihovom upotrebom, rotiranje kolica svodi se na ugao od samo
45
0
, što je sa stanovišta hendikepiranih lica veoma povoljno.
17.5.2. Kuhinjski elementi
Da bi hendikepirana lica u invalidskim kolicima mogla lakše
pristupati standardno izvedenim kuhinjskim elementima, ovi moraju
biti na odgovarajući način prilagođeni (slika br. 17.10). Gornja ploča
smije im biti maksimalno 80 cm udaljena od poda, a u donjem dijelu
za noge hendikepirane osobe mora biti predviđen slobodan prostor
u vidu udubljenja, visokog 30 i dubokog 15 cm.
Slika br. 17.6. Tri osnovna elementa radne
kuhinje postavljena u nizu uz jedan od
zidova i pristup njima.
Slika br. 17.7. Tri osnovna elementa radne
kuhinje postavljena u dva niza uz suprotne
zidove i pristup njima.
Slika br. 17.9. Radna kuhinja
organizovana upotrebom
ugaonih elemenata.
Slika br. 17.8. Tri osnovna elementa
radne kuhinje postavljena po šemi u
obliku slova U i pristup njima.
108 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Umjesto prilagođenih, bolje je koristiti posebno izrađene radne
ploče i kuhinjske elemente, čiji je donji dio u potpunosti slobodan
(slika br. 17.11).
Osim radnih ploča, na ovaj način moguće je uraditi i druge
elemente poput šporeta i sudopere (slika br. 17.12). Oni umnogome
olakšavaju pristup, kako sebi samima, tako i elementima uz koje se
nalaze, a koji se ne mogu izvesti u sličnom maniru (pećnica, frižider,
mašina za pranje suđa…).
Potrebno je naglasiti da se u posljednje vrijeme javlja tendencija
podizanja pećnice i frižidera na visinu nivoa radne ploče. To
omogućava njihovu upotrebu, bez opasnog naginjanja iz invalidskih
kolica prema dolje, što doprinosi opštem povećanju sigurnosti rada
u kuhinji, s jedne, odnosno povećanju udobnosti njenog korištenja,
s druge strane.
Osobama u invalidskim kolicima posebnu poteškoću pričinjava
upotreba gornjeg seta kuhinjskih elemenata. One nisu u stanju da
dohvate predmete sa polica koje su od poda udaljene više od 140
cm (vidi sliku br. 17.11).
Slika br. 17.10. Presjek poželjnog gabarita standardnih kuhinjskih elemenata.
Slika br. 17.11. Presjek gabarita posebno izrađenih kuhinjskih elemenata.
109 II DIO - Arhitektonske barijere
Navedena činjenica stavlja dizajnere kuhinja pred posebno složen
zadatak, s obzirom da im ostavlja nedovoljan opseg prostora za
smještanje gornjih kuhinjskih elemenata. Ovi su ili izvan dosega
hendikepiranih lica u invalidskim kolicima ili su, ukoliko se to
želi izbjeći, suviše blizu donjem redu elemenata, što pričinjava
poteškoće, i to ne male, zdravim članovima domaćinstva. Ovo za
posljedicu ima to da se hendikepiranim osobama ne dozvoljava
rad u kuhinji, ili, ako one na tome insistiraju, to čine uz izuzetne
teškoće. U cilju prevazilaženja ovog problema, u posljednje vrijeme
ponuđena su rješenja sa pomičnim gornjim, ali i donjim kuhinjskim
elementima. Oni se kreću duž vertikalnih vodilica, pričvršćenih na
zidu, i na taj način mijenjanju svoju udaljenost od poda, odnosno
donjeg ili gornjeg reda kuhinjskih elemenata, prilagođavajući se
osobama koje u tom momentu na njima rade. Njihovo pokretanje
vrši se električnim putem, a upravljanje daljinskim bežičnim
upravljačima (slike br. 17.13 i 17.14).
2
Slika br. 17.12 - Specijalna izrada šporeta i sudopere. Slika br. 17.13. Pokretanje gornjih kuhinjskih elemnata daljinskim upravljačem.
110 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
17.6. Trpezarija
Veličina trpezarije ili dijela dnevnog boravka namijenjenog funkciji
objedovanja zavisi, prije svega, od broja članova porodičnog
domaćinstva, a potom i od namještaja i potrebnih površina za
kretanje. Kako trpezariju definiše njemački normativ DIN 18025 Teil
1, pokazuje slika br. 17.15.
Slika br. 17.15. Trpezarija kakvu definiše njemački normativ DIN 18025 Teil 1.
Na gornjem dijelu crteža (a) prikazana je kao samostalna, a na donjem (b) kao
integrisana u dnevni boravak i kuhinju.
Slika br. 17.14. Kuhinja sa setom pomičnih gornjih i donjih elemenata.
111 II DIO - Arhitektonske barijere
17.7. Sanitarne prostorije i sanitarije
Sanitarne prostorije i sanitarni uređaji, sa stanovišta osoba sa
umanjenim tjelesnim sposobnostima, imaju posebnu važnost.
Održavanje lične higijene intimna je stvar svakog pojedinca i on
nastoji, dokle god je moguće, da to samostalno obavlja. Posljednja
aktivnost, koje se neko hendikepirano lice odriče nisu sitni kućni
poslovi ili spremanje hrane, nego upravo održavanje lične higijene.
Stoga se projektovanju sanitarnih prostorija i dizajniranju sanitarnih
uređaja mora posvetiti posebna pažnja.
Sanitarne prostorije u stanu moraju biti dispozicionirane tako
da im je pristup invalidskim kolicima lagan. Njihova vrata moraju
imati svijetlu širinu od minimalno 90 cm, moraju se otvarati prema
vani, a uz to, s obje strane, moraju imati obezbijeđen prostor za
manipulisanje, veličine 150 cm X 150 cm.
Na dimenzije sanitarnih prostorija utiče i zahtjev da pojedini sanitarni
uređaji, da bi im se moglo pristupiti invalidskim kolicima i koristiti ih,
moraju oko sebe imati manipulativne površine, čije veličine normativ
DIN 18025 Teil 1 definiše na sljedeći način:
- ispred umivaonika 150 cm X 150 cm
- ispred tuša 150 cm X 150 cm
- ispred kade 150 cm X dužina kade (min. 150 cm)
- ispred WC-a 150 cm X 150 cm
- s jedne bočne strane WC-a 95 cm
- od WC-a do bočnog zida 30 cm
- od prednje ivice WC-a do zida 70 cm
- s jedne bočne strane umivaonika 50 cm
Ove površine, u cilju racionalnog projektovanja sanitarnih prostorija,
mogu se međusobno preklapati (slika br. 17.16).
Inače, svi sanitarni uređaji moraju biti tako dizajnirani, dimenzionirani
i na takav način u prostoru postavljeni, da osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti omoguće upotrebu bez pomoći trećih lica,
odnosno, potpuno samostalno održavanje lične higijene.
Slika br. 17.16. Preklapanje površina potrebnih za pristup pojedinim
sanitarnim uređajma, npr. WC-šolji, tušu i kadi.
112 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
17.7.1. Umivaonik
Umivaonik je najčešće korišteni sanitarni uređaj. Zbog toga
se njegovoj postavci mora posvetiti posebna pažnja. Mora biti
ergonomski dizajniran i posjedovati odgovarajuće dimenzije. Gornja
površina mora mu biti horizontalna, a da bi mu se moglo pristupiti u
invalidskim kolicima, ispod njega mora biti slobodan prostor visine
65 do 70 cm. To znači, da bi trebalo izbjegavati stojeće modele, a
isto tako bi trebalo upotrebljavati sifone koji ne zauzimaju mnogo
mjesta.
Njemački normativ DIN 18022 zahtijevao je da umivaonik, pogodan
za upotrebu od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, bude
dugačak 60, a širok 55 cm, i da mu gornja ivica bude 82 cm udaljena od
poda. Noviji normativ DIN 18025 Teil 1, umjesto ovakvih, preporučuje
upotrebu umivaonika specijalne izrade, čije su dimenzije 75 cm X 60
cm. Oni se montiraju na vertikalne šine i posjeduju elastičnu vezu sa
sifonom, pa im je moguće podesiti visinu shodno potrebama svakog
pojedinog korisnika. Uz to se zahtijeva da im je prednja strana blago
povijena, što, i pored povećanih dimenzija umivaonika, omogućava
lak dohvat slavine (slika br. 17.17).
Slavina bi trebalo da bude jednoručna, sa ergonomski oblikovanom
ručicom, zaobljenih bridova i čoškova.
Oprema oko umivaonika, takođe, mora biti ergonomski oblikovana
i postavljena, tako da omogućava korištenje kako hendikepiranom
licu u invalidskim kolicima, tako i zdravim članovima domaćinstva. Slika br. 17.17 . Umivaonik prema normativu DIN 18025 teil 1.
118 II DIO - Arhitektonske barijere
Ogledalo uz umivaonik može biti izvedeno na dva načina.
Najprije, ono može biti pričvršćeno za zid na uobičajen način. Da bi, u
tom slučaju, udovoljilo kako hendikepiranim osobama u invalidskim
kolicima, čije oči se nalaze na visini od oko 125 cm, tako i zdravima,
čije su oči, kod onih viših, na visini od oko 170 cm, potrebno ga je
raditi povećanih dimenzija. Ono mora biti široko koliko i umivaonik
i dugačko (visoko) oko 100 cm. Mora biti postavljeno tako da
dodiruje gornji rub umivaonika. Slabost ove varijante je u tome što
stvari, koje se ostavljaju na umivaoniku, zaklanjaju ogledalo upravo
u onom njegovom dijelu koji je najpotrebniji licima u invalidskim
kolicima, i što se taj dio veoma brzo zaprlja.
Bolje od navedenog, jeste rješenje sa ogledalom koje ima
mogućnost zakretanja oko donjeg horizontalnog brida. Ogledalo je,
u ovom slučaju, pričvršćeno za zid na uobičajenoj visini, a promjena
njegovog nagiba vrši se ručicom postavljenom ispod. Ogledalni
set mogu činiti i jedna ili dvije svjetiljke, koje se zakreću zajedno
sa ogledalom i čine upotrebu ogledala udobnom svim njegovim
korisnicima.
Oslonci uz umivaonik moraju biti ergonomski dizajnirani, ne smiju
imati oštre bridove i uglove i, u odnosu na pozadinu, moraju biti
kontrastno obojeni. Njihova forma, raspored i visina pričvršćivanja
moraju biti detaljno prostudirani i prilagođeni tjelesnim
karakteristikama svakog pojedinog hendikepiranog korisnika.
Nekoliko varijanti smještanja oslonaca uz umivaonik dati su na slici
br. 17.18.
Ostala oprema uz umivaonik: držači posuda za četkice za zube, za
pastu za zube, za sapun, za pribor za brijanje, držači za peškire,
polica ispod ogledala (samo u drugoj varijanti), itd. moraju biti
ergonomski oblikovani i ne smiju imati oštre bridove, s obzirom da
osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti često ne mogu u potpunosti
kontrolisati svoje pokrete. Zbog slabovidećih, moraju, u odnosu na
pozadinu, biti kontrastno obojeni (slika br. 17.19).
Slika br. 17.18. Nekoliko načina smještanja oslonaca uz umivaonik.
Slika br. 17.19. Oprema uz umivaonik.
114 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Pravilno projektovan i dispozicioniran umivaonik opremljen svom
potrebnom opremom prikazan je na slici br. 17.20.
17.7.2. Tuš i kada
Tuš i kada služe održavanju higijene cijelog tijela. Zbog njihovih
globalnih karakteristika, određene kategorije osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti, bez obzira na sva pomagala, nisu u stanju da ih
upotrebljavaju bez pomoći trećih lica. Ipak, uz pridržavanje određenih
pravila prilikom njihovog projektovanja i opremanja, moguće je krug
onih koji se njima samostalno koriste osjetno proširiti.
U gornjem smislu, veoma značajna je mogućnost odabira upotrebe
tuša ili kade. To, zapravo, znači da porodice, koje u svom sastavu
imaju i hendikepirano lice u sanitarnim prostorijama treba da imaju
oba pomenuta sanitarna uređaja. Kadu bi prevashodno koristili
zdravi članovi porodičnog domaćinstva, a tuš hendikepirano lice,
premda takva podjela nije čvrsto fiksirana. Naime, kada se može
upotrebljavati i kao terapeutsko sredstvo (tople kupke, hidromasaža,
banjanje, itd.), što je za ove druge od izuzetnog značaja. S druge
strane, nema razloga da, ukoliko to žele, zdravi članovi domaćinstva
ne koriste tuš.
Kade, pogodne za upotrebu od strane raznih kategorija
hendikepiranih lica trebalo bi da budu minimalno dugačke 170 cm.
Svojoj ulozi mogu odgovoriti i u standardnoj izradi, ali svakako su
bolje kao anatomski oblikovane. Da bi se mogle lakše koristiti, treba
ih opremiti pomoćnim sjedištima i rukohvatima. Sjedište može biti
izvedeno kao preklopno, pričvršćeno na zid ili kao pomično, koje se
stavlja u kadu (slike br. 17.21 i 17.22). Slika br. 17.20. Pravilno projektovan i dispozicioniran
umivaonik opremljen svom potrebnom opremom.
Slika br. 17.21. Preklopno sjedište. Slika br. 17.22. Sjedište koje se oslanja na kadu.
115 II DIO - Arhitektonske barijere
Forma rukohvata, kao i raspored i visina njihovog pričvršćivanja,
moraju biti detaljno prostudirani i prilagođeni tjelesnim
karakteristikama svakog pojedinog hendikepiranog lica. Nekoliko
primjera mogućeg rasporeda rukohvata i sjedišta za kadu dati su
na slici br. 17.23.
Ulazak u kadu, nepokretnim osobama veoma je komplikovan i
težak, čak i uz pomoć trećih lica. U tu svrhu, rade se posebne vrste
priručnih dizalica i liftova, kojima se takva lica podižu iz invalidskih
kolica, prenose i smještaju na pomoćno sjedište u kadi ili se polažu
u nju (rjeđe). I u ovom slučaju, rukohvati su od velike važnosti.
Slavina u kadi obavezno treba da bude jednoručna i treba je smještati
u prvoj trećini kade, na visini od cca. 75 cm. Nepokretne osobe
morale bi je lagano dohvatiti, bilo iz kolica van kade, bilo dok leže
u njoj. Ručica za tuširanje mora biti pričvršćena za zidnu vodilicu i
mora biti jednostavna za rukovanje. Ukoliko je koriste osobe koje
imaju ograničenja u motorici ili spastične probleme, poželjno je da
bude koničnog oblika.
Ako nisu u mogućnosti da samostalno koriste kadu, hendikepirana
lica u invalidskim kolicima u stanju su da bez pomoći trećih lica
upotrebljavaju tuš. Da bi im to bilo omogućeno, ovaj sanitarni
uređaj mora biti specijalno izveden i opremljen. Najprije, ne
smije biti urađen u vidu klasične tuš-kade ili tuš-kabine. Umjesto
toga, on mora biti izveden 1 do 1,5 cm ispod nivoa ostatka poda
sanitarne prostorije, sa kojim mora biti povezan jednim redom, bilo
posebno dizajniranih, bilo standardnih, blago ukošenih keramičkih
pločica. Slivnik mu mora biti specijalno oblikovan, tako da spriječi
eventualno moguće zapinjanje ili upadanje i zaglavljivanje štapova,
štaka ili prednjih točkova kolica.
Slavina u tušu obavezno bi trebalo da bude jednoručna i trebalo bi
je smještati na visini od cca. 100 cm. Ručica za tuširanje mora biti
pričvršćena za zidnu vodilicu i jednostavna za rukovanje. Ukoliko
je koriste osobe koje imaju ograničenja u motorici ili spastične
probleme, poželjno je da je koničnog oblika. Uz sve navedeno,
tuš mora biti opremljen rukohvatima i sjedištem koje se vješa o
poseban držač na zidu, a koje je po potrebi moguće ukloniti (slika
br. 17.24). Raspored i visina montiranja rukohvata i sjedišta mora
biti prilagođena individulanoj tjelesnoj ergonomiji korisnika i mora
mu omogućiti udobnu i sigurnu upotrebu tuša. Nekoliko mogućih
varijanti rasporeda ovih pomagala dati su na slici br. 17.25.
3
Slika br. 17.23. Nekoliko mogućih načina smještanja oslonaca i pomoćnih sjedišta za kadu.
11õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
17.7.3. WC-šolja
WC-šolje namijenjene osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti
nemaju propisane dimenzije niti oblik. Njemački normativ DIN
18025 Teil 1, određuje im jedino visinu sjedišta na 48 cm, premda
se i ona mora prilagoditi tjelesnim karakteristikama svakog
pojedinog hendikepiranog korisnika. Ukoliko WC-šolju upotrebljava
nepokretno lice, poželjno je da, zbog mogućnosti boljeg pristupa
invalidskim kolicima, bude izrađena kao konzolna.
Prilikom prelaska iz invalidskih kolica na WC-šolju, osobe
umanjenih tjelesnih sposobnosti upotrebljavaju tri različite tehnike
(slika br. 17.26). To rade tako da WC-šolji prilaze:
- bočno,
- ukoso sprijeda i
- sprijeda.
Oprema oko WC-šolje (držač toaletnog papira, rukohvati...) mora
biti ergonomski oblikovana i postavljena tako da se može lako
dohvatiti, i da omogućava lako korištenje, kako hendikepiranom
licu u invalidskim kolicima, tako i zdravim članovima domaćinstva.
Kako bi trebalo da izgleda jedna povoljno projektovana,
pozicionirana i opremljena WC-šolja prikazano je na slici br. 17.27.
Nekoliko mogućih varijanti smještanja rukohvata uz WC-šolju, kao
i mikrolociranja toaletnog papira, što je sve od izuzetne važnosti
za njene hendikepirane korisnike, prikazano je na slici br. 17.28.
Iznad WC-šolje, slično kao i iznad tuša ili kade, mogu biti montirani
i razni tipovi specijalnih kliznih ručica, na horizontalnim šipkama, Slika br: 17.25. Nekoliko mogućih načina smještanja oslonaca i pomoćnih sjedišta uz tuš.
Slika br. 17.24. Tuš koji
mogu koristiti osobe u
invalidskim kolicima.
117 II DIO - Arhitektonske barijere
koje olakšavaju izvlačenje iz kolica i prebacivanje na sanitarni
uređaj.
Osim svega navedenog, poželjno je da je umivaonik postavljen
bočno u odnosu na WC-šolju i da je lako dohvatljiv. Razmak između
njih trebalo bi da minimalno iznosi 95 cm, što omogućava lak pristup
svakom od njih i ostavlja dovoljno prostora za eventualnu ispomoć
hendikepiranom korisniku od strane trećih lica.
Uz WC-šolju, opremljenu i montiranu na gore opisani način, svakako
bi trebalo postaviti i alarmno zvonce.
Slika br. 17.26. Načini prilaska hendikepiranog lica u invalidskim kolicima WC-šolji: a) - bočno, b) - ukoso sprijeda i c) - sprijeda.
Slika br. 17.27. Pravilno
projektovana, dispozicionirana
i opremljena WC-šolja.
118 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
17.8. Spavaća soba
Spavaća soba služi dnevnom i noćnom odmoru članova
domaćinstva, kao i smještanju njihove garderobe. Potrebno je da
bude tako projektovana i dimenzionirana da u potpunosti udovolji
ovim funkcijama. Ona mora posjedovati površine namijenjene
kretanju, s jedne, kao i prostore koji služe smještanju pojedinih
elemenata namještaja, s druge strane.
Površine namijenjene kretanju osoba sa umanjenim fizičim
sposobnostima u invalidskim kolicima, prema normativu DIN 18025
Teil 1, trebalo bi da su minimalno široke:
- sa one strane sa koje se ulazi u krevet 1,50 m
- sa druge strane kreveta 1,20 m
- ispred elemenata mobilijara 1,20 m
Nijemci smatraju da bi u spavaćoj sobi za jednu osobu trebalo
predvidjeti:
- krevet 2,05 m X 1,00 m
- ormar 1,20 m X 0,65 m
- dodatnu površinu 1,20 m X 0,65 m
Standardni ormari su za osobe u invalidskim kolicima i za lica sa
ograničenjima u dohvatu nepovoljni. Zbog toga je za njih potrebno
predvidjeti veći broj niskih ormara-komoda, čija najviša polica ne bi
smjela biti postavljena na visini većoj od 1,40 m. Njihova površina
treba da bude 2,40 m X 0,65 m.
Slika br. 17.28. Nekoliko mogućih načina smještanja oslonaca uz WC-šolju.
Slika br. 17.29. Spavaća soba namijenjena jednoj hendikepiranoj osobi u invalidskim
kolicima (lijevo), odnosno dvijema, od kojih se jedna služi invalidskim kolicima (desno).
119 II DIO - Arhitektonske barijere
U spavaću sobu za dvije osobe smatraju da je potrebno smjestiti:
- krevet 2,05 m X 2,00 m
- ormar 2,40 m X 0,65 m
- dodatnu površinu 1,20 m X 0,65 m
Za osobe u invalidskim kolicima ili za lica sa ograničenjima u kretanju
površina za ormare trebalo bi da iznosi 3,60 m X 0,65 m.
U okviru navedenih veličina moguće je osmisliti različite tlocrtne
varijante spavaćih soba. Jedan od mnogih primjera tlocrtne
dispozicije sobe namijenjene jednoj hendikepiranoj osobi u
invalidskim kolicima, odnosno dvijema, od kojih se jedna služi
invalidskim kolicima, dati su na slici br. 17.29. Pri tom je bitno da
površina spavaće sobe za jednu osobu bude minimalno 14 m
2
, i da
joj minimalna širina nije ispod 3,20 m. Minimalna površina spavaće
sobe za dvije osobe ne bi trebalo da je manja od 20 m
2
, odnosno
ona ne bi smjela biti uža od 3,60 m.
17.9. Balkoni, lođe, terase
Osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti balkoni, lođe i terase
vrlo često predstavljaju jedinu mogućnost samostalnog izlaska u
vanjski prostor i zadržavanja tamo u miru i tišini. Ta činjenica, ovim
dijelovima stana obezbjeđuje veliki terapeutsko-psihološki značaj.
Iako su u različitim zemljama svijeta na snazi različiti normativi,
oni pred arhitekte postavljaju prilično ujednačene zahtjeve kada
je u pitanju projektovanje ovog dijela stana ili kuće. Svi oni, kao
prioritetnu, ističu potrebu omogućavanja slobodnog vidika na dalju
i, posebno, bližu okolinu. U tom smislu, primjena različitih vrsta
visokih punih betonskih i drvenih ograda, velikih saksija i bazena
za cvijeće i sličnih vizuelnih prepreka neprimjerena je. Umjesto njih,
potrebno je praviti ograde koje dozvoljavaju vidik, a istovremeno su
i bezbjedne. Balkone, lođe i terase, iz prethodno navedenog, kao i iz
razloga sigurnosti osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima,
treba osloboditi od svega onoga što nije neophodno da se na njima
nalazi, uključujući obične i satelitske, televizijske i radio antene,
razne vrste kablova, štrikova za sušenje veša i sličnog.
Da bi ih mogle koristiti osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
vezane za invalidska kolica, balkoni, lođe i terase moraju, shodno
normativu DIN 18025 Teil 1, ispunjavati sljedeće uslove:
- minimalna dubina mora im biti 1,50 m. Pri dubini od 2,00 m
hendikepirano lice može površinu namijenjenu manipulisanju
invalidskim kolicima upotrebljavati ne ometajući druga lica
koja istovremeno koriste dotični sadržaj;
- minimalna površina trebalo bi da im je 4,5 m
2
, bolje 6 m
2
;
- vrata koja povezuju balkon, lođu ili terasu sa stanom ili
kućom moraju biti minimalno 90 cm široka i opremljena na
odgovarajući način;
- nivo poda balkona, lođe ili terase smije biti spušten maksimalno
2 cm u odnosu na pod stana ili kuće na koji se nadovezuje;
- prag vrata mora biti izveden na taj način da ne ometa kretanje
invalidskim kolicima i da obezbijedi vodonepropusnost ka
unutrašnjim prostorima stana, odnosno kuće;
120 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
- pod balkona, lođe ili terase smije, radi odvodnjavanja, biti
nagnut za maksimalno 2%;
- zidani, ili na drugi način izveden, parapet koji ometa vidik ne
smije biti viši od 60 cm. Konstrukcija ograde iznad te, a do
pune propisane visine, mora dozvoljavati pogled na okolinu.
Tlocrtne dispozicije balkona i lođe koje udovoljavaju minimalnim
zahtjevima, koje postavlja normativ DIN 18025 Teil 1, prikazane su
na slici br. 17.30.
___________________
1. Barrierefreies Wohnen, Planungsempfehlungen für Grundriß, Ausbau und Einrichtung,
Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996, str. 27.
2. Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction – Coneption et réalisation: Aspaces
urbains, bâtiments publics, habitations Équipements et matériels adaptés, Paris, Le Moniteur,
1996, str. 160 i 161.
3. Barrierefreies Wohnen, Planungsempfehlungen für Grundriß, Ausbau und Einrichtung,
Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996, str. 44.
Slika br. 17.30. Tlocrtne dispozicije balkona i lođe, usklađene sa normativom DIN 18025 Teil 1.
III DIO
DODATAK
122 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
128 III DIO - Dodatak
18. Rezolucije i drugi dokumenti koji tretiraju
prava osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
18.1. Rezolucije Organizacije ujedinjenih nacija
Rezolucija 3447 (XXX)
od 9. decembra 1975.
Generalna skupština,
uvažavajući svečanu obavezu, koju su dale zemlje članice pod
Ugovorom Ujedinjenih nacija, da u saradnji sa Organizacijom
preduzmu združene i odvojene akcije na promovisanju višeg
standarda življenja, pune zaposlenosti i uslova za ekonomski i
socijalni napredak i razvoj,
reafirmišući njihovo vjerovanje u ljudska prava i osnovne slobode u
temeljnim pitanjima mira, dostojanstva i vrijednosti ljudske ličnosti
i socijalne pravde, proklamovano u Ugovoru,
podsjećajući na principe Univerzalne deklaracije o ljudskim
pravima, Međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima, Deklaracije
o pravima djeteta i Deklaracije o pravima mentalno retardiranih
osoba, kao i na standarde za socijalni napredak, već usvojene
u ustavu, konvencijama, preporukama i rješenjima Međunarodne
organizacije rada, Organizacije ujedinjenih nacija za obrazovanje,
nauku i kulturu, Svjetske zdravstvene organizacije, Fonda
ujedinjenih nacija za djecu i drugih zainteresovanih organizacija,
podsjećajući takođe na Rezoluciju (LVIII) Ekonomskog i
socijalnog savjeta od 6. maja 1975. o prevenciji hendikepiranosti
i rehabilitaciji hendikepiranih osoba,
ističući da je Deklaracija o socijalnom napretku i razvoju
proklamovala potrebu zaštite prava i osiguranja dobrobiti
(blagostanja) i rehabilitacije fizički i mentalno ometenih,
imajući na umu da je potreba prevencije fizičke i mentalne
hendikepiranosti i pomoći hendikepiranim osobama da razviju
svoje sposobnosti je najraznolikije polje aktivnosti i promovisanja
njihove maksimalno moguće integracije u normalni život,
svjesne da izvjesne zemlje, na trenutnom nivou razvoja, mogu
posvetiti ovome samo ograničene napore,
proklamujući ovu Deklaraciju o pravima hendikepiranih osoba i
pozivajući na državne i međunarodne akcije da obezbijede to
što će biti ustanovljeno kao uobičajena osnova i okvir odnosa za
zaštitu ovih prava:
1. Pojam hendikepirana osoba označava osobu nesposobnu da,
zbog urođenog ili stečenog nedostatka u fizičkim ili mentalnim
sposobnostima, obezbijedi sebi, potpuno ili djelimično, potrebe
individualnog i/ili društvenog života.
2. Hendikepirane osobe će uživati sva prava istaknuta u ovoj
deklaraciji. Ta prava biće zagarantovana svim hendikepiranim
osobama bez bilo kakvog izuzetka i bez razlikovanja ili
diskriminacije na osnovu rase, boje kože, pola, jezika, religije,
124 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog
porijekla, države rođenja ili bilo koje druge situacije
primjenjive na hendikepiranu osobu ili njenu porodicu.
3. Hendikepirane osobe imaju neotuđivo pravo poštovanja
svog ljudskog dostojanstva. Hendikepirane osobe, bez
obzira na uzrok, prirodu i ozbiljnost njihovog hendikepa,
imaju ista osnovna prava kao i njihovi sugrađani istih godina,
što podrazumijeva prvo, i prije svega, pravo na uživanje
u prikladnom životu, normalnom i potpunom, u najvećoj
mogućoj mjeri.
4. Hendikepirane osobe imaju ista građanska i politička prava
kao i drugi ljudi; paragraf 7 Deklaracije o pravima mentalno
retardiranih osoba primjenjuje svako moguće ograničenje ili
zabranu ovih prava za mentalno hendikepirane osobe.
5. Hendikepirane osobe ovlaštene su da preduzmu mjere koje
će ih osposobiti da postanu samopouzdane, u najvećoj
mogućoj mjeri.
6. Hendikepirane osobe imaju pravo na medicinsko, psihološko
i funkcionalno liječenje, uključujući protetička i ortetička
sredstva, medicinsku i socijalnu rehabilitaciju, obrazovanje,
radni trening i rehabilitaciju, pomoć, savjetovanje, mjesne
usluge i druge usluge koje će do maksimuma omogućiti
razvoj njihovih sposobnosti i vještina i koje će ubrzati njihovu
socijalnu integraciju ili reintegraciju.
7. Hendikepirane osobe imaju pravo na ekonomsku i socijalnu sigurnost
i prikladan nivo življenja. One imaju pravo, u skladu sa svojim
sposobnostima, da obezbijede i zadrže zaposlenje ili angažman
u korisnom, produktivnom i plaćenom zanimanju i da se priključe
sindikatma.
8. Hendikepirane osobe ovlaštene su da se njihove specijalne potrebe
uzmu u razmatranje u svim fazama ekonomskog ili socijalnog
planiranja.
9. Hendikepirane osobe imaju pravo da žive sa svojim porodicama
ili hraniteljima i da učestvuju u socijalnim, kreativnim i rekreativnim
aktivnostima. Nijedna hendikepirana osoba, dok god je njeno boravište
obezbijeđeno, neće biti podvrgnuta postupku drugačijem od onog koji
zahtijeva njeno stanje ili poboljšanje koje ona može dobiti iz toga. Ako
je boravak hendikepirane osobe u specijalizovanoj ustanovi nužan,
okruženje i životne prilike u njoj biće približne onima iz normalnog
života osoba odgovarajuće starosti, u najvećoj mogućoj mjeri.
10. Hendikepirane osobe biće zaštićene od svake eksploatacije, svih
pravila i postupaka diskriminatornog, uvredljivog ili ponižavajućeg
karaktera.
11. Hendikepirane osobe moći će da koriste kvalifikovanu pravnu pomoć,
kada se ona pokaže neophodnom u zaštiti njihovih ličnosti i posjeda.
Ako je pravna procedura institucionalizovana protiv toga, primijenjena
legalna procedura će u potpunosti uzeti u obzir njihovo fizičko i
mentalno stanje.
125 III DIO - Dodatak
12. Organizacije hendikepiranih lica mogu biti korisno konsultovane u
svim stvarima koje se tiču prava hendikepiranih lica.
13. Hendikepirane osobe, njihove porodice i zajednice biće, putem svih
pogodnih sredstava, potpuno informisane o pravima sadržanim u
ovoj Deklaraciji.
31/123. Međunarodna godina
hendikepiranih osoba
Generalna skupština,
reafirmišući svoju duboko ukorijenjenu borbu za ljudska prava i
elementarne slobode, principe mira, dostojanstvo i vrijednost ljudskih
bića i promociju socijalne pravde, kako je proklamovano u Ugovoru
Ujedinjenih nacija,
podsjećajući na svoju Rezoluciju 2856 (XXVI) od 20. decembra 1971. o
proklamovanju Deklaracije o pravima mentalno retardiranih osoba,
podsjećajući na svoju Rezoluciju 3447 (XXX) od 9. decembra 1975. o
proklamovanju Deklaracije o pravima hendikepiranih osoba,
podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/82 od 13. decembra 1975. o
implementaciji Deklaracije o pravima hendikepiranih osoba
1. proglašava 1981. godinu Međunarodnom godinom hendikepiranih
osoba, sa temom puno učešće;
2. odlučuje da izabere tu godinu za realizaciju grupe namjera,
uključujući:
a) pomaganje hendikepiranim osobama u njihovom fizičkom
i psihološkom prilagođavanju društvu;
b) promovisanje svih državnih i međunarodnih napora u
obezbjeđivanju odgovarajuće pomoći, vježbi, brige i
vođenja hendikepiranim osobama, a u cilju stvaranja
raspoloživih mogućnosti za podesan posao i njihovu
punu integraciju u društvo;
c) ohrabrivanje studijskih i istraživačkih projekata smišljenih
da potpomognu praktično učešće hendikepiranih osoba
u svakodnevnom životu, na primjer kroz poboljšanje
njihovog pristupa javnim zgradama i transportnim
sistemima;
d) edukovanje i informisanje javnosti o pravima hendikepiranih
osoba da učestvuju i doprinose u različitim aspektima
ekonomskog, socijalnog i političkog života;
e) promovisanje efektivnih mjera za prevenciju
hendikepiranosti i za rehabilitaciju hendikepiranih
osoba;
3. poziva sve države-članice i zainteresovane organizacije da
poklone svoju pažnju ustanovljavanju mjera i programa za
12õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
implementaciju namjera Međunarodne godine hendikepiranih
osoba;
4. moli Generalnog sekretara da, u konsultacijama sa državama-
članicama, specijalizovanim agencijama i zainteresovanim
organizacijama, razradi i predloži Generalnoj skupštini za njeno
trideset drugo zasjedanje nacrt programa za Međunarodnu
godinu hendikepiranih osoba;
5. odlučuje da uključi u privremeni dnevni red trideset drugog
zasjedanja tačku pod nazivom Međunarodna godina
hendikepiranih osoba.
102. plenarno zasjedanje
16. decembar 1976.
Međunarodna godina hendikepiranih osoba
Predloženi program budžeta za dvogodište 1980 – 1981
Izvještaj Generalnog sekretara
Dodatak
I. Uvod
1. U paragrafu 13. svog izvještaja o Međunarodnoj godini
hendikepiranih lica (A/32/288), izloženog Generalnoj skupštini
na njenom trideset drugom zasjedanju, Generalni sekretar
podnio je privremeni nacrt proračuna troškova za dvogodište
1980 – 1981, a vezano za proslavu Godine. U paragrafu
8. pomenutog izvještaja o administrativnim i finansijskim
implikacijama na taj predmet (A/C.5/32/89), ukazano je da bi
proračun u kasnijoj fazi pripremnog procesa za Godinu trebalo
revidirati i da bi tačniji proračun troškova trebalo uključiti u
predloženi program budžeta za dvogodište 1980 – 1981 kao
nepovratnu tačku u odnosu na proslavu Godine.
Knjiga sa uputstvima o arhitektonskim barijerama
36. U paragrafu 74. ovog izvještaja, Savjetodavni komitet preporučio
je pripremu niza uputstava pokrivajući:
a) modifikovanje arhitektonskih i drugih od strane čovjeka
napravljenih barijera, o kojima bi brinuli sami ljudi, a bez razvojnih
programa zajednice i saradnje (pritiska) hendikepiranih osoba;
b) projekte modela organizacije stambenih i drugih fizičkih
olakšica za hendikepirane osobe;
c) sisteme i metode razvoja projekata pomoći za eliminisanje
postojećih barijera i izbjegavanje stvaranja novih;
d) kriterijume uvježbavanja državnog i lokalnog osoblja za
rehabilitaciju u smislu da mogu identifikovati arhitektonske
i druge od strane čovjeka napravljene barijere, koje bi
mogle biti eliminisane ili izmijenjene kao dio generalnog
programa zajednice za poboljšanje;
127 III DIO - Dodatak
e) razvoj niza indikatora za procjenu nivoa ili stepena
pristupnosti postojećih zgrada i olakšica namijenjenih
generalnoj upotrebi.
34/154. Međunarodna godina hendikepiranih osoba
Rezolucija koju je usvojila Generalna skupština
(na osnovu izvještaja (A/34/782) Trećeg komiteta)
Generalna skupština,
podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. decembra
1976. kojom proglašava godinu 1981. Međunarodnom godinom
hendikepiranih lica,
podsjećajući takođe na svoje Rezolucije 32/133 od 16. decembra
1977, kojom osniva Savjetodavni komitet za Međunarodnu
godinu hendikepiranih osoba, i 33/170 od 20. decembra 1978.
godine.
priznajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba
trebalo da promoviše realizaciju prava hendikepiranih osoba da
u punoj mjeri učestvuju u socijalnom životu i razvoju društva
u kome žive i uživanju životnih uslova jednakih onima drugih
građana, isto kao i podjednakom udjelu u poboljšanju životnih
uslova proizašlih iz socijalnog i društvenog razvoja,
priznajući takođe da bi Međunarodna godina hendikepiranih
osoba trebalo da poveća doprinos hendikepiranih osoba, čineći
ih punopravnim članovima društva,
prihvatajući da bi hendikepiranost trebalo posmatrati kao odnos
između individue i njenog okruženja,
uvjeravajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba
trebalo da rezultira društvenim odgovorom potpunije usmjerenom
prema posebnim poteškoćama koje hendikepirane osobe mogu
susresti u razvoju svojih ljudskih potencijala,
uvjeravajući takođe da bi, pošto je veliki broj hendikepiranih
lica žrtva rata i drugih formi nasilja, Međunarodna godina
hendikepiranih osoba mogla pogodno koristiti kao prilika za
isticanje potrebe nastavljanja i jačanja saradnje nacija u borbi za
svjetski mir,
ističući važnost korištenja aktivnosti Međunarodne godine
hendikepiranih osoba kroz dugoročne programe akcija,
uvažavajući da će Generalni sekretar za Međunarodnu godinu
hendikepiranih osoba imenovati Izvršnog sekretara,
uvažavajući takođe relevantne dijelove izvještaja o svjetskoj
socijalnoj situaciji za 1978,
prihvatajući zaključke izvještaja Savjetodavnog komiteta o
Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba, donesene na njegovoj
prvoj sjednici održanoj od 19. do 23. marta 1979:
128 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
1. odlučuje da proširi temu Međunarodne godine hendikepiranih
osoba na puno učešće i jednakost;
2. odobrava preporuke Savjetodavnog komiteta sa njegovog
prvog zasjedanja za Međunarodnu godinu hendikepiranih
osoba, uključene u izvještaj generalnog sekretara, i prihvata
ih kao Plan akcije za Međunarodnu godinu hendikepiranih
osoba;
3. ističe pragmatičnu orijentaciju aktivnosti Međunarodne godine
hendikepiranih osoba;
4. potvrđuje da je glavno žarište Međunarodne godine
hendikepiranih osoba na državnom nivou, sa pratećim
aktivnostima na regionalnom i međunarodnom nivou;
5. poziva države-članice da razmotre aktivnosti na državnom
nivou na liniji Plana akcije, a na način koji je u skladu sa
kulturom, običajima i tradicijom svake zemlje;
6. takođe poziva relevantne specijalizovane agencije i
zainteresovana tijela Ujedinjenih nacija da posvete posebu
pažnju implementaciji Plana Akcije;
7. potvrđuje nadalje da bi, u implementaciji Plana Akcije, posebnu
pažnju trebalo posvetiti hendikepiranosti u zemljama u razvoju,
a kroz bilateralno i multilateralno obezbjeđivanje tehničke
pomoći za prevenciju hendikepiranosti i za rehabilitaciju;
8. u tom smislu moli Generalnog sekretara da prioritetno
usaglasi organizovanje akciono usmjerenog međunarodnog
simpozijuma eksperata za tehničku ispomoć na polju
hendikepiranosti i tehničke saradnje sa zemljama u razvoju, a
kako je preporučeno od strane Savjetodavnog komiteta;
9. moli Generalnog sekretara da ispita mogućnosti nastavljanja
aktivnosti Međunarodnog instituta za rehabilitaciju
hendikepiranih osoba u zemljama u razvoju i u tom pogledu
podnese izvještaj Generalnoj skupštini na njenom trideset
petom zasjedanju;
10. poziva Šefa Savjetodavnog komiteta da učestvuje u
promovisanju održavanja Međunarodne godine hendikepiranih
osoba i moli Generalnog sekretara da obezbijedi sva sredstva
da mu u tom pogledu pomogne, uključujući povezujuću
funkciju sa glavnim Štabom;
11. moli Generalnog sekretara da sekretarijat Međunarodne godine
hendikepiranih osoba opremi svim neophodnim resursima
potrebnim za praćenje implementacije Plana Akcije, uključujući
aktivnosti informisanja javnosti;
12. moli Generalnog sekretara da sazove sastanak Savjetodavnog
komiteta u 1980. u cilju ispitivanja implementacije Plana Akcije
i započinjanja razmatranja dugoročnog programa akcije;
13. moli Generalnog sekretara da preduzme hitne korake ka
129 III DIO - Dodatak
potpunoj popularizaciji Međunarodne godine hendikepiranih
osoba, i, u vezi s tim, da izabere amblem Godine na kraju
1979;
14. moli specijalizovane agencije i druga zainteresovana tijela
Ujedinjenih nacija da pripreme konkretne i koordinirane planove
za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba, koji bi bili
predstavljeni Savjetodavnom komitetu na njegovom zasjedanju
u 1980;
15. poziva regionalne komisije Ujedinjenih nacija i druge regionalne
međuvladine organizacije da što prije formulišu svoje učešće u
Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba;
16. ističe važnost aktivnog učešća nevladinih organizacija, posebno
samih organizacija hendikepiranih osoba na državnom
i međudržavnom nivou, u podršci Međunarodnoj godini
hendikepiranih osoba;
17. pozdravlja dobrovoljno učešće u Međunarodnoj godini
hendikepiranih osoba već preduzeto od strane pojedinih vlada
i apeluje na daljem dobrovoljnom učešću u Godini;
18. poziva države-članice da podnesu nacionalne izvještaje
Generalnom sekretaru o svojoj implementaciji Plana
Akcije i, posebno da, na bazi vlastitih iskustava, razmotre
razradu dugoročnih nacionalnih programa akcije na polju
hendikepiranosti;
19. odlučuje da u privremeni dnevni red svog trideset petog
zasjedanja uključi tačku nazvanu Međunarodna godina
hendikepiranih osoba i moli Generalnog sekretara da izvijesti o
implementaciji postojećih rezolucija.
105. plenarno zasjedanje
17. decembar 1979.
35/133. Međunarodna godina
hendikepiranih osoba
Rezolucija koju je usvojila Generalna skupština
(na osnovu izvještaja (A/35/638) Trećeg komiteta)
Generalna skupština,
podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. decembra 1976,
kojom proglašava godinu 1981. Međunarodnom godinom
hendikepiranih lica,
podsjećajući takođe na svoju Rezoluciju 32/133 od 16. decembra
1977, kojom osniva Savjetodavni komitet za Međunarodnu godinu
hendikepiranih osoba, kao i rezolucije 33/170 od 20. decembra
1978. i 34/154 od 17. decembra 1979,
podsjećajući dalje na Rezoluciju 2 nazvanu Poboljšanje situacije
hendikepiranih žena svih godina, usvojenu od strane Svjetske
konferencije Ujedinjenih nacija Dekada žene: jednakost, razvoj i
mir,
180 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
priznajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba
trebalo da promoviše realizaciju prava hendikepiranih osoba da u
potpunosti učestvuju u društvenom životu i razvoju svoje zajednice
i da uživaju životne uslove jednake onima drugih građana, kao i da
podjednako dijele poboljšanja životnih uslova, nastala društvenim i
ekonomskih razvojem,
imajući na umu važnost saradnje na državnom, regionalnom i
međudržavnom nivou u programiranju prevencije hendikepiranosti
i rehabilitacije hendikepiranih osoba,
uvjeravajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba
trebalo da da podsticaj uspostavljanju svjetskog dugoročnog plana
akcije praćenja aktivnosti Godine,
priznajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo
da učestvuje u većem upoznavanju veličine i složenosti pada
fizičkih, senzornih i intelektualnih sposobnosti kroz, između ostalog,
efektivne javne aktivnosti informisanja,
cijeneći ponudu Vlade Argentine da tokom Međunarodne godine
hendikepiranih osoba kao domaćin sazove akciono orijentisan
međunarodni simpozijum eksperata tehničke ispomoći na polju
hendikepiranosti i tehničke saradnje sa zemljama u razvoju,
brinući o potrebi opremanja sekretarijata Međunarodne godine
hendikepiranih osoba resursima neophodnim za implementaciju
Plana Akcije Godine i svega pratećeg:
1. sa zadovoljstvom bilježi korake na implementaciji Plana Akcije
za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba, koje su već
preduzele države-članice, organi, organizacije i tijela sistema
Ujedinjenih nacija i nevladinih organizacija, i ohrabruje ih da
intenziviraju i koordiniraju svoje akcije tokom godine;
2. preporučuje, u njihovim naporima da promovišu puno učešće
hendikepiranih osoba u svim aspektima života, zemljama-
članicama i organima, organizacijama i tijelima sistema
Ujedinjenih nacija da posvete posebnu pažnju učešću samih
hendikepiranih osoba i njihovih organizacija u aktivnostima
preduzetim u vezi sa Međunarodnom godinom hendikepiranih
osoba i svega pratećeg;
3. poziva zemlje-članice koje to još nisu uradile da osnuju
nacionalne komitete ili odgovarajuća tijela za Međunarodnu
godinu hendikepiranih lica;
4. požuruje zemlje-članice da daju visok prioritet razvoju projekata
pomoći zemljama u razvoju na polju rehabilitacijskih usluga,
tehničke pomoći i uvježbavanju sopstvenog osoblja, uključujući
i same hendikepirane osobe;
5. pozdravlja dobrovoljni doprinos vlada Međunarodnoj godini
hendikepiranih osoba i apeluje na daljem dobrovoljnom
doprinosu Godini;
6. odlučuje da prihvati ponudu Vlade Argentine da, kao domaćin,
181 III DIO - Dodatak
sazove akciono orijentisan međunarodni simpozijum eksperata
tehničke ispomoći na polju hendikepiranosti i tehničke saradnje
sa zemljama u razvoju, koji će biti održan u skladu sa Planom
Akcije Međunarodne godine hendikepiranih osoba;
7. moli regionalne komisije da formulišu sopstvene programe
za implementaciju preporuka sadržanih u Planu Akcije
Međunarodne godine hendikepiranih osoba;
8. moli Generalnog sekretara da ispita pitanje pristupa zgradi
Ujedinjenih nacija, dokumentima i informacijama osobama sa
senzornim ograničenjima;
9. moli dalje Generalnog sekretara da pojača informacione
aktivnosti i da obezbijedi sekretarijat Međunarodne godine
hendikepiranih osoba svim potrebnim sredstvima i osobljem
neophodnim za realizovanje ovog posla;
10. pozdravlja već načinjeni napredak u pravljenju svjetskog
dugoročnog plana akcije i odobrava proceduru i dinamiku
za njegovo usvajanje predložene za Međunarodnu godinu
hendikepiranih osoba od strane Savjetodavnog komiteta na
njegovom drugom zasjedanju;
11. moli Generalnog sekretara da sazove zasjedanje Savjetodavnog
komiteta u 1981;
12. moli Savjetodavni komitet da ispita mogućnosti nastavljanja
aktivnosti Međunarodnog instituta za rehabilitaciju
hendikepiranih osoba u zemljama u razvoju u svjetlu iskustava
Međunarodne godine hendikepiranih osoba;
13. poziva sve predsjednike država ili vlada, predsjedavajućeg
trideset petog zasjedanja Generalne skupštine i Generalnog
sekretara da daju specijalne poruke na početku Međunarodne
godine hendikepiranih osoba;
14. odlučuje da u privremeni dnevni red trideset šestog zasjedanja
uključi tačku nazvanu Međunarodna godina hendikepiranih
osoba i, imajući u vidu njenu važnost, preporučuje da ta
tačka bude razmatrana na plenarnom zasjedanju Generalne
skupštine, u opserviranju Godine;
15. moli Generalnog sekretara da Generalnu skupštinu na njenom
trideset šestom zasjedanju izvijesti o implementaciji postojećih
rezolucija.
92. plenarno zasjedanje, 11. decembar 1980.
182 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
UN Rezolucija
4/8 Ljudske odluke i
Međunarodna godina hendikepiranih osoba
Komisija za Ljudsko okruženje
pozivajući se na Rezoluciju 31/123 Generalne skupštine kojom je
1981. proglašena Međunarodnom godinom hendikepiranih osoba,
pozivajući se dalje na Rezoluciju 3447 (XXX) Generalne skupštine
od 9. decembra 1975. o Deklaraciji o pravima hendikepiranih osoba,
priznajući legitimna prava hendikepiranih na puno učešće u razvoju
društva u kome žive,
priznajući dalje da je ometanje punog učešća hendikepiranih osoba
u ljudskom okruženju najočevidnije i najopipljivije,
afirmišući tehnički i ekonomski praktično kreiranje i prilagođavanje
ljudskog okruženja potrebama hendikepiranih osoba:
1. požuruje vlade da daju specijalnu važnost legitimnim potrebama
hendikepiranih u njihovim politikama i programima humanih
odluka;
2. dalje požuruje vlade i sistem Ujedinjenih nacija da podrži i
pomogne državna i međunarodna nastojanja da umanji ili
eliminiše barijere u ljudskom okruženju koje ometaju puno
učešće hendikepiranih u razvoju društva,
3. moli Izvršnog direktora Centra ujedinjenih nacija za ljudsko
okruženje (Habitat) da u radnim programima Centra dâ
pripadajuću važnost potrebama hendikepiranih osoba u
ljudskom okruženju.
6. plenarno zasjedanje
6. maj 1981.
u Manili
Međunarodna godina hendikepiranih osoba
Rezolucija usvojena od strane Generalne skupštine
(na osnovu izvještaja (A/36/37) Trećeg komiteta)
Generalna skupština,
podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. decembra 1976,
kojom proglašava godinu 1981. Međunarodnom godinom
hendikepiranih lica,
podsjećajući takođe na svoju Rezoluciju 32/133 od 16. decembra
1977, kojom osniva Savjetodavni komitet za Međunarodnu godinu
hendikepiranih osoba, kao i Rezolucije 33/170 od 20. decembra
1978. i 34/154 od 17. decembra 1979, u kojoj je, između ostalog,
odlučeno da se proširi tema Međunarodne godine hendikepiranih
osoba na Puno učestvovanje i jednakost, i 35/133 od 13. decembra
1980,
duboko zabrinuta da je procijenjeno da više od pet stotina miliona
188 III DIO - Dodatak
osoba pate od nekog oblika hendikepiranosti, od čega je ocijenjeno
da su četiri stotine miliona u zemljama u razvoju,
stalno ponavljajući kontinuiranu potrebu promovisanja realizacije
prava hendikepiranih osoba da u potpunosti učestvuju u društvenom
životu i razvoju svoje zajednice i uživaju životne uslove jednake
onima drugih građana, kao i da podjednako učestvuju u poboljšanju
životnih uslova koji rezultiraju iz društvenog i ekonomskog razvoja,
priznajući da održavanje Međunarodne godine hendikepiranih
osoba ima doprinos za postignuće ovih namjera,
priznajući takođe da su veliki broj hendikepiranih osoba žrtve rata i
drugih formi nasilja, kao i da Međunarodna godina hendikepiranih
osoba ima doprinos reafirmaciji potrebe nastavljanja i jačanja
saradnje između država za postizanje svjetskog mira,
vjerujući da su aktivnosti preduzete tokom proslave Međunarodne
godine hendikepiranih lica od strane međunarodne zajednice
načinile prvi bitan korak u pravcu realizacije namjera Godine,
uvjeravajući da bi pravovremenu i značajnu snagu, generisanu
aktivnostima Međunarodne godine hendikepiranih osoba, trebalo
podržati i ojačati odgovarajućom popratnom akcijom na svim
nivoima,
bilježeći napore zemalja-članica tokom Međunarodne
godine hendikepiranih osoba da poboljšaju uslove i dobrobit
hendikepiranih,
zražavajući svoje zadovoljstvo sazivanjem Svjetskog simpozijuma
eksperata tehničke saradnje sa zemljama u razvoju i tehničke
pomoći u prevenciji hendikepiranosti i rehabilitaciji, u Beču,
Austrija, od 12. do 23. oktobra 1981,
izražavajući takođe svoje zadovoljstvo sazivanjem Svjetske
konferencije o akcijama i strategiji za obrazovanje, prevenciju i
integrisanje, u Toremolinosu, Španija, od 2. do 7. novembra 1981,
organizovanoj tokom održavanja Godine od strane Organizacije
za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija,
bilježeći sa uvažavanjem napredak u razradi Svjetskog programa
akcije u vezi hendikepiranih osoba,
uvažavajući izvještaj 77/ Generalnog sekretara o implementaciji
Rezolucije 35/133,
uvažavajući takođe izvještaj 78/ sa trećeg zasjedanja
Savjetodavnog komiteta o Međunarodnoj godini hendikepiranih
osoba,
1. Izražava svoje zadovoljstvo svim zemljama-članicama koje
su razradile nacionalne politike i programe implementacije
namjera Međunarodne godine hendikepiranih osoba,
2. Bilježi aktivnosti preduzete od strane organizacija iz sistema
Ujedinjenih nacija i relevantnih nevladinih organizacija u
vršenju Međunarodne godine hendikepiranih osoba,
184 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
3. Požuruje zemlje-članice da preduzmu sve napore da učvrste
i izgrade dalje rezultate Međunarodne godine hendikepiranih
osoba, zato da bi obezbijedile prevenciju hendikepiranosti,
oporavak i potpunu integraciju i da bi u tom pogledu podržale,
gdje je pogodno, nacionalne komitete ili slična tijela osnovana
za Godinu;
4. Ponovno poziva zemlje-članice da Generalnom sekretaru
podnesu nacionalne izvještaje o implementaciji Plana akcije
za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba i pojedinačno,
da uvaže razradu, na bazi iskustava, nacionalnih dugoročnih
programa Akcije na polju hendikepiranosti,
5. Moli Generalnog sekretara da 1982. sazove sastanak
Savjetodavnog komiteta Međunarodne godine hendikepiranih
osoba da finalizuje plan Svjetskog programa Akcije u vezi
hendikepiranih osoba, a u svjetlu komentara zemalja-članica,
međunarodnih organizacija i relevantnih nevladinih organizacija,
imajući u vidu njegovo usvajanje od strane Generalne skupštine
na njenom trideset sedmom zasjedanju,
6. Moli Savjetodavni komitet da na svom četvrtom zasjedanju
razmotri preporučljivost proglašavanja perioda od 1983. do
1992. kao Dekade hendikepiranih osoba i da podnese svoje
gledište Generalnoj skupštini na njenom trideset sedmom
zasjedanju,
7. Moli Savjetodavni komitet da prouči mogućnost kreiranja
alternativne međunarodne lične karte za hendikepiranih lica u
svrhu olakšavanja međunarodnih putovanja ovim licima,
8. Požuruje Generalnog sekretara da preduzme neophodne
mjere u obezbjeđivanju uspješnog praćenja Međunarodne
godine hendikepiranih osoba, posebno finaliziranja Svjetskog
programa Akcije u vezi hendikepiranih osoba,
9. Takođe moli Generalnog sekretara, kao i rukovodstva
specijalizovanih agencija i drugih relevantnih organizacija iz
sistema Ujedinjenih nacija da obezbijede neophodnu saradnju
i koordinaciju svojih aktivnosti u odnosu na hendikepiranost,
10. Moli dalje regionalne komisije da daju visoki prioritet
formulisanju i implementaciji regionalnih programa u odnosu na
izjednačavanje mogućnosti za hendikepirane osobe, isto kao
i prevenciji i rehabilitaciji, i požuruje specijalizovane agencije
i relevantne organe sistema Ujedinjenih nacija da nastave sa
implementacijom ovakvih programa,
11. Poziva nevladine organizacije da nastave i prošire svoje
programe u odnosu na hendikepiranost da bi utvrdile zamah
dat Međunarodnom godinom hendikepiranih osoba,
12. Pozdravlja doprinose vlada i privatnih donatora Povjerilačkom
fondu Ujedinjenih nacija za Međunarodnu godinu hendikepiranih
osoba i apeluje za dalje dobrovoljne priloge koji bi potpomogli
Godinu,
185 III DIO - Dodatak
13. Podsjeća Generalnog sekretara da koristi određenu količinu
ovih dobrovoljnih priloga da u zemljama u razvoju podrži i ojača
aktivnosti u vezi Međunarodne godine hendikepiranih osoba,
uključujući jačanje organizacija hendikepiranih osoba,
14. Požuruje Generalnog sekretara, specijalizovane agencije i druga
tijela i organizacije Ujedinjenih nacija da poduzmu ili obnove
već preduzete mjere za poboljšanje mogućnosti zapošljavanja
hendikepiranih osoba unutar ovih tijela na svim nivoima i za
poboljšanje pristupačnosti svojim zgradama i svojim izvorima
informacija,
15. Poziva zemlje-članice da unaprijede blisku i efektivnu saradnju
između razvijenih i zemalja u razvoju kroz prenos tehnologije
i rezultata istraživanja i razmjene informacija na prevenciji
hendikepiranosti i rehabilitaciji hendikepiranih osoba,
16. Takođe podsjeća Generalnog sekretara i rukovodstva
specijalizovanih agencija da preduzmu sve neophodne mjere
da u zemljama u razvoju ojačaju i prošire aktivnosti na tehničkoj
kooperaciji u odnosu na hendikepiranost, posebno u oblastima
prevencije hendikepiranosti, rehabilitacije i integrisanja
hendikepiranih u njihova društva, sa posebnim naglaskom na
potrebi razvoja i jačanja kapaciteta i mogućnosti,
17. Naglašava važnost jačanja pratećih servisa za razmjenu
tehničkih informacija i prenos tehnologije, kao i drugih
aktivnosti za razvoj tehničke kooperacije na poljima prevencije,
rehabilitacije i izjednačavanja mogućnosti u zemljama u razvoju
i bilježi sa zahvalnošću ponudu Vlade Jugoslavije 79/ da dâ
doprinos u ovom pravcu,
18. Poziva, kao stvar prioriteta, zemlje-članice, organizacije i
tijela sistema Ujedinjenih nacija, isto kao i vladine i nevladine
organizacije i mas-medije da nastave sa poduzimanjem javnih
informacionih programa, uključujući nastavljanje sadašnjih
informativnih aktivnosti za nacionalne komitete Centra za
društveni razvoj i humanitarne poslove, imajući u vidu pravljenje
za sve sekcije populacije, pojačano opažajući izdavanje u
odnosu na hendikepirane,
19. Odlučuje da uključi u privremeni dnevni red svog trideset
sedmog zasjedanja tačku pod nazivom Svjetski program Akcije
u vezi hendikepiranih osoba i moli Generalnog sekretara da
na toj sjednici izvijesti Generalnu skupštinu o implementaciji
sadašnjih rezolucija.
18õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
18.2. Druge rezolucije
Međunarodna konferencija Hendikepirani u gradu, održana na
temu adaptacije fizičkog okruženja u svrhu potpunog učešća
hendikepiranih u njemu, sačinila je sljedeće formulacije kao dio
svojih rezolucija:
Zakonodavstvo mora biti uvedeno tako da garantuje:
a. pristup hendikepiranim osobama do svih događanja i
objekata koji su dostupni najširoj zajednici,
b. sistematično uklanjanje fizičkih barijera u cilju
obezbjeđivanja odgovarajuće pristupačnosti stanovanju,
obrazovanju, upošljavanju, rekreiranju i transportu,
c. finansijsku podršku na međunarodnom, državnom,
regionalnom i lokalnom nivou u svrhu obezbjeđivanja
dostupnosti ovih programa.
Konferenciju je organizovala Međunarodna federacija pješaka
(International Federation of Pedestrians - IFP), u saradnji sa
Swedish Trade Fair Foundation i Generalnim komitetom Nacionalne
asocijacije hendikepiranih u Švedskoj (HCK).
Rezolucija je od strane delegata bila usvojena na
Završnoj sjednici 7. maja 1980. godine.
187 III DIO - Dodatak
19. Normativi
Većina zemalja u svijetu definisala je normative kojima
uređuju problematiku vezanu za život i rad osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti. Spisak pojedinih među njima, kao
i popis njihovih normativa, dat je u tekstu koji slijedi:
Australija:
Code of Practice for Design, rules for access by the disabled
Australian Standard 1428.1 – 1988
Austrija:
Önorm B 1600
Bauliche Maßnahmen für körperbehinderte und alte
Menschen (8/83)
Österreichisches Normeninstitut (ÖN)
Wien, 1983
Belgija:
Recommendation de 1966 et 1969,
Projets de loi du mai 1972,
Recommendation du 19 juin 1973,
Règlement comunal du 21 juin 1973,
Avis relatif aux measures à prendre 17 juin 1973,
Extrait de L’Ar râté Royal du 27 juillet 1973
Danska:
Dansk Ingeniørforenings anvisuing for Planlaeguing og
indretning af udendørs amröder med.
Herblik pä handicappedes faerden Kopenhagen,
Januar 1983
EU:
ISO 6440, ISO 7176, ISO 7193, ISO/TR 9527, ISO 9999
International Organization for Standardization
Genève, 1994
Finska:
RT kortit: v 69-70 Eliminating the obstacles of the disabled
RT 096.0,
RT 196.1,
RT 096.2,
RT 096.80,
RT PRO 98,
Internal Regulation Concerning planning with
reqard to the physically handicapped
Francuska:
NF P 91-201, Construction handicapés physiques
L’Asociation Française de Normalisation
Juillet 1978
Holandija:
Central building regulations Geboden Toegang,
Ned. Ver voor Revalidatie, 1973, revised 1979
188 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Kanada:
National Building Code of Canada, Supplement no 5.
Building Standards for the Handicapped
1970
Novi Zeland:
New Zealand Standard NZS 4121
Code of Practice for Access by Handicapped Persons
Part 1: Public Buildings and Facilities
1971
Njemačka:
DIN 7926, DIN 13240, DIN 18022, DIN 18024,
DIN 18025, DIN 18034, DIN 32977, DIN 32981, DIN 33402
Deutsches Institut für Normung e.V. (DITR)
Berlin
SFR Jugoslavija:
Prostorne potrebe invalida u zgradama i okolini - JUS U.A9.
Službeni list SFRJ, br. 18/88
Beograd, 18. 06. 1988.
Sjedinjene Američke Države:
Uniform Federal Accessibility Standards
General Services Administration
Departement of Defense, Departement and Urban Development
US Postal Service
Washington, 1984
Španija:
Accecibilidad para personas con movilidad reducida
Institutso Nacional de Servicios Sociales 49/88
Ministerio de Trabago y Seguridad Social
Madrid, 1988
Švedska:
Byggnadsstadgan,
the Swedish Building Ordinance the
Swedish Building Code § 42 a.
SBN, handikappanpassning Commentaries to the Code
Švajcarska:
Schweizer Norm SN 521500
Behindertengerechtes Bauen
Zürich, 1988
Velika Britanija:
British Standard, Code of Practice, CP 96: Part 1, 1967
Access for the disabled to buildings
Part 1: General recommendations
Bosna i Hercegovina:
Službene novine Kantona Sarajevo: Urbanističko-
tehnički uvjeti za otklanjanje i sprječavanje stvaranja
arhitektonsko-urbanističkih barijera za kretanje
invalidnih lica, Sarajevo, 11. april 2000, godina:
V, br. 5, str. 217 do 233.
189 III DIO - Dodatak
20. Literatura
20.1. Literatura korištena prilikom pisanja knjige
Knjige:
1. Ackerman, Bartz, Feller: Behindertengerechte
Verkehrsanlagen - Planungshandbuch für Architekten
und Ingenieure, Düsseldorf, Werner Verlag, 1997.
2. Fejzić, Emir: Osobe sa smanjenim tjelesnim sposobnostima
kao učesnici u stacionarnom saobraćaju, Sarajevo,
seminarski rad na postdiplomskom studiju, 1985.
3. Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction - Coneption
et réalisation: Aspaces urbains, bâtiments publics, habitations
Équipements et matériels adaptés, Paris, Le Moniteur, 1996.
4. Grupa autora: Accassible Building Designs, New
York, Eastern Paralysed Assocciation, - .
5. Jusufranić, Prof.dr Ibrahim: Prevoz putnika u
gradovima, Sarajevo, Fakultet za saobraćaj i
komunikacije Univerziteta u Sarajevu, 1998.
6. Laurie, G.: Housing and Home Services for the
Disabled, Part 16 - Statistics, Legislation, Standards,
Codes and Studies, New York, 1977.
7. Marx, Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für
Senioren und behinderte Menschen, Stuttgart/Zürich,
Karl Krämer Verlag Stuttgart + Zürich, 1994.
8. Panero, Julius i Zelnik, Martin: Antropološke mere i
enterijer, Beograd, Građevinska knjiga, 1987.
9. Stemshorn, Axel i dr.: Barrierefrei Bauen für Behinderte
und Betagte, Leinfelden-Echterdingen (Deutschland), 3.
Auflage, Verlagsanstalt Alexander Koch GmbH, 1995.
10. Bauen für Behinderte - eine gesellschaftspolitische Aufgabe,
Olten, Schweizerischer Invalidenverband, 1979.
11. Premagovanje arhitektonskih ovir za telesno prizadete
osebe, Ljubljana, Zavod SR Slovenije za rehabilitacijo
invalidov i Urbanistični inštitut SR Slovenije, 1975.
12. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko
okolje - raziskovalna naloga 1. del, Ljubljana,
Urbanistični inštitut Slovenije, 1982.
13. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko
okolje - raziskovalna naloga 2. del, Ljubljana,
Urbanistični inštitut Slovenije, 1982.
14. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko
okolje - raziskovalna naloga 1. aplikativni del, Ljubljana,
140 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
VTOZD Arhitektura VDO FAGG, 1981.
15. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko
okolje - raziskovalna naloga 2. aplikativni del,
Ljubljana, VTOZD Arhitektura VDO FAGG, 1982.
Zakonska akta i normativi:
1. Službene novine grada Sarajeva, Sarajevo, 30.
septembar 1987, br. 21, str. 673 i 674.
2. JUS U.A9, Beograd, 1988.
3. Ustav Republike Bosne i Hercegovine, u: Službeni list
Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993, br. 5.
4. Grupa autora: Priručnik o tehničkim i obligacionim uvjetima
za projektiranje i izvođenje radova na izgradnji, rekonstrukciji,
sanaciji i adaptaciji građevina visokogradnje, Sarajevo,
Federalno ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša &
International Management Group, april/travanj 1998. godine.
5. Grupa autora: Urbanističko-tehnički uvjeti za otklanjanje i
sprječavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera za
kretanje invalidnih lica, u: Službene novine Kantona Sarajevo,
Sarajevo, 11. april 2000, godina: V, br. 5, str. 217 do 233.
6. Designing With Care - a Guide to Adaptation of the Built
Enviroment for Disabled Persons, - , United Nations, 1981.
7. Code of Practice for Design for Access and Use of Buildings
and Facilities by Disabled Persons - NZS 4121:1985,
Wellington, Standard Association of New Zealand, 1985.
8. 28 CFR Part 36 – Nondiscrimination on the Basis of
Disability by Public Accommodations and in Commercial
Facilities; Final Rule - Appendix A to Part 36: Standards
for Accessible Design, Department of Justice -
Office of the Attorney General, 26. jul 1991. g.
9. ISO/TR 9527: Building construction – Needs of disabled
people in buildings – Design quidelines, Genève,
International Organisation for Standardization, 1994.
Materijali sa savjetovanja i brošure:
1. Arsić, Petar: Arhitektonske barijere kao ometajući faktor
u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji invalida u društvo,
materijal: Invalidi i društvo sa jugoslovenskog savjetovanja
Socijalni aspekti rehabilitacije i integracije invalida u
društvu, Beograd, Institut za socijalnu politiku, 1984.
2. Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti
za osobe sa invaliditetom, Tuzla, Informativni centar
za osobe sa invaliditetom “Lotos” Tuzla, 1999.
141 III DIO - Dodatak
3. Gut Drauf - Eine Information der Bundesanstalt für Arbeit über
Behiderte im Beruf, Nürnberg, Bundesanstalt für Arbeit, 1996.
4. Barrierefreies Wohnen - Planungsempfehlungen
für Grundriß, Ausbau und Einrichtung, Arolsen,
HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996.
Članci:
1. Ivančević, R.: Koliko smo spremni da pomognemo?, u:
Galaksija br. 122, Beograd, jun 1982, str. 62 i 63.
2. McCannell, Brad: Barrier-free approach - where political
correctness meets economic reality, u: Passenger
Terminal World, Published by UK & International
Press, Surrey, UK, November ’98, str. 54 do 58.
3. -, -: Elektronska kolica, u: Galaksija br. 1,
Beograd, mart 1972, str. 54 i 55.
4. -, -: Pisaća mašina za invalide, u: Galaksija
br. 46, Beograd, februar 1976, str. 63.
5. -, -: Neue Techniken fur behindertengerechte Fahrzeuge,
u: Verkehr und Technik, 1979, Heft 11, str. 501 i 502.
Fabrički prospekti:
1. Mit Freude mobil, Augsburg, Kleindienst Rehatechnik
GmbH, prospekt za razne vrste liftova i lift-platformi.
2. Hoztüren Küffner - Raumspartür, Rheinstetten, Küffner
Aluzargen GmbH, 1996, prospekt za specijalnu izradu vrata.
3. Otto Bock Reha, Duderstadt (Deutschland),
1997, prospekt firme za:
− invalidska kolica tip: Start, Avantgarde,
Avantgarde Teen, Step, Switch, Grand Slam,
− modularni sistem: Dino 2,
− hodalice: proLife,
− protivdekubitusne jastuke: Cloud, Advantage, Z-Flo,
− sisteme za fiksiranje grudi i leđa.
4. Zavod za rehabilitacijo invalidov,
Ljubljana, 1983, prospekti firme za:
− invalidska kolica tip: VI-7, VI-14, VI-16, VI-
17, VI-19, VI-20, VI-22, VI-23 i VI-24.
142 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
20.2. Druga literatura koja tretira problematiku
osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
1. ACROD/ICTA, sub-commission Asia-Pacific
Region: Asia Pacific Disability Aids Handbook 1982,
Sydney, Australian Council for Rehabilitation of
Disabled International Commission on Technical
Aids, Buildings and Transportation, 1982.
2. American National Standards Institute Inc.: Specifications
for Making Buildings and Facilities Accessible and Usable
by Physically Handicapped People, New York, ANSI, 1980.
3. Architectural and Transportation Barriers Compliance
Board Part VI: Minimum Guidelines and Requirements for
Accessible Design, Final Rule, Federal Register, USA, 1981.
4. Beckman, Mats: Building for Everyone, Stockholm,
Ministry of Housing and Physical Planning, 1976.
5. Braf, P-G.: The Physical Enviroment and the Visually
Impaired (The Planning and adaptation of buildings
and other forms of physical enviroment for visually
impaired people), - , ICTA Information Centre, 1974.
6. Canada, Building Practice Note No 14, Johnson, B.M.:
Accessible Pedestrian System for Those with Physical
Disabilities, - , National Research Council of Canada, 1979.
7. Council of Europe: Adaptation of Housing and
Surrounding Areas to the Needs of Disabled Persons,
Strasbourg, Committee of Ministers, 1979.
8. Department of Veterans Benefits, Veterans Administration,
Washington, USA: Handbook for Design: Specially Adapted
Housing, Washington, Department of Veterans Benefits,
Veterans Administration, Washington, USA, 1978.
9. Goldsmith, Selwyn: Designing for the disabled, London,
RIBA Publication Limited, Third edition, 1976.
10. Helander E., Mendis P., Nelson G.: Training the
Disabled in the Community, Geneva, WHO, 1980.
11. International Organization for Standardization:
Needs of the Handicapped in Buildings, - , ISO’s
Technical Committee 59, Working Group 1, - .
12. ISO Guide: Functional Needs of Handicapped People
in Buildings - Design Guidelines / Information document
from ISO/TC 59WG 1 – Phisically Handicapped,
Stockholm, Byggstandardiseringen, 1979.
13. Jones, Michael A.: Accessibilty Standards Illustrated, Illinois,
USA, Donald S. Glickman – Capital Development Board, 1978.
14. Müller, Henrik and Rolén, Gösta: Airlines and Disabled
Travellers, Stockholm, ICTA Information Centre, 1977.
148 III DIO - Dodatak
15. National Swedish Building Research: Accessible Towns
- Workable Homes / Document D9: 1972, - , - , - .
16. Noble, C. Wycliffe: Housing & Transportation: Guidelines
for Improving Access for Disabled People, - , The Royal
Association for Disability and Rehabilitation (RADAR), - .
17. Norme SNV 521 500 1974: Measures to be Applied in
Buildings to Facilitate for Disabled Persons, - , - , 1974.
18. NVR - Nederlandse Vereniging voor Revalidatie: Architectural
Facilities for the Disabled, Bromma, ICTA, 1973.
19. Rehabilitation International in cooperation with the
United Nations: The Economics of Disability: International
Perspectives, New York, Rehabilitation International, 1981.
20. Rehabilitation International: International Statements on
Disability Policy, - , Rehabilitation International, 1981.
21. The National Swedish Board of Planning and
Building: Handicap Adaptation of Building,
Stockholm, Liber Förlag, 1981.
22. United Nations expert group meeting: Barrier Free Design,
- , Published by Rehabilitation International, 1975.
23. United States Architectural and Transportation
Barriers Compliance Board: A Guide Book to: The
Minimum Federal Guidelines and Requirements
for Accessible Design, - , - , 1981.
24. Accessibility of Buildings to Handicapped Persons – Guidelines
for Nordic Building Regulations, NKB publication No 19, - ,
The Nordic Committee on Building Regulations, 1974.
25. Architecture et accessibilite, documents
téchniques 1, - , Belgium Association National
pour le Logements des Handicapés, - .
26. Bibliography 1: Design for Physically
Handicapped People, London, ceh - Centre on
Environment for the Handicapped, 1980.
27. BS 5619 – Code of Practice for Design of
Housing for the Convenience of Disabled People,
- , British Standards Institution, 1978.
28. Building Standards for the Handicapped – Supplement No 5
to the National Building Code of Canada, Ottawa, National
Research Council of Canada - Ottawa, 1970, revised in 1980.
29. Bygningsreglement, - , Boligministeriet (Denmark), 1977.
30. Code of Practice for Access for the Disabled to Buildings
– BS 5810:1979, - , British Standards Institution, - .
144 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
31. Code of Practice for Design for Access and Use of Buildings
and Facilities by Disabled Persons - NZS 4121:1985,
Wellington, Standard Association of New Zealand, 1985.
32. Code of Practice for Design for Access by Handicaped
Persons, Part 1: Public Buildings and Facilities, Wellington,
Standard Association of New Zealand, 1971.
33. Design Rules for Access by Disabled – Australian Standard
1428-1977, - , Standards Association of Australia, 1979.
34. Geboden Toegang, - , Nederlandse Vereniging
voor Revalidatie, 1973, revised in 1979.
35. Guide pour éliminer les barrières et les obstacles
architecturaux, - , Association Suisse des Invalides, 1976.
36. Planering av utrymmen avsedda för allmänheten
med beaktande av utrymmenas / lämplighet för
rörelsehindrade – Finlands byggbestämmelsesamling,
- , Ministeriet för inrikesärendena, 1978.
37. Recent Trends in Legislation Concerning Rehabilitation
Service for Disabled Persons in Selected
Countries, New York, Department of Economic
and Social Affairs, United Nations, 1977.
20.3. Izvor fotografija i crteža
Slike br: 1.1, 8.1, 8.2, 9.1, 9.2, 9.3, 10.1, 10.2, 10.3, 10.4, 10.5,
10.6, 10.7, 10.8, 10.9, 10.10, 10.13, 10.14, 10.16, 10.17, 11.1,
11.2, 11.3, 11.5, 11.6, 11.7, 11.8, 11.9, 11.10, 11.11, 11.12,
11.13, 11.15, 11.17, 11.18, 11.19, 11.20, 12.2, 12.3, 12.4, 12.5,
12.6, 12.8, 13.1, 13.4, 13.5, 14.2, 14.3, 14.4, 15.2, 15.3, 15.4,
15.5, 15.6, 15.7, 15.8, 15.9, 15.10, 15.13, 16.1, 16.2, 17.1, 17.2,
17.3, 17.4, 17.5, 17.6, 17.7, 17.8, 17.9, 17.10, 17,11, 17.12,
17.15, 17.16, 17.17, 17.26, 17.29, 17.30 - crteži Fejzić Emir;
2.1, 10.11, 10.12 - fotografije Fejzić Emir;
14.10 - Revija AUTO, jugoslovenska revija za automobilizam;
17.14 - Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et
construction - Coneption et réalisation: Aspaces
urbains, bâtiments publics, habitations Équipements
et matériels adaptés, Paris, Le Moniteur, 1996;
17.18 - Fabrička brošura: Barrierefreies Wohnen
- Planungsempfehlungen für Grundriß, Ausbau und
Einrichtung, Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996;
5.1 - Galaksija br: 46, Beograd, februar 1976;
8.3, 8.4, 8.5, 8.6, 8.7, 8.8, 8.9, 8.10 - Prospekti “Zavoda
za rehabilitacijo invalidov”, Ljubljana, 1983;
8.11 - Tanz Spiegel, Ausgabe 5, Neu-Isenburg, Mai 1998;
8.12 - Prospekti firme “Otto Bock Orthopädischen
Industrie”, Duderstadt,1998;
8.13 - Gut Drauf - Eine Information der Bundesanstalt für
Arbeit über Behiderte im Beruf, Nürnberg, 1996;
8.14 - Tanz Spiegel, Ausgabe 8, Neu-Isenburg, August 1997;
145 III DIO - Dodatak
8.15 - Prospekti firme “Otto Bock Orthopädischen
Industrie”, Duderstadt, 1998;
8.16, 8.17 - Gut Drauf - Eine Information der Bundesanstalt
für Arbeit über Behiderte im Beruf, Nürnberg, 1996;
8.18 - Stemshorn, Axel i dr.: Barrierefrei Bauen für Behinderte
und Betagte, 3. Auflage, Verlagsanstalt Alexander Koch
GmbH, Leinfelden-Echterdingen (Deutschland), 1995;
8.19 - Galaksija br: 1, Beograd, mart 1972;
8.20 - Komercijalni katalog za prodaju kataloškim
putem firme “Quelle”, Njemačka, 1997;
8.21, 8.22- Prospekti firme “Otto Bock
Orthopädischen Industrie”, Duderstadt, 1998;
10.15, 11.4, 11.14 - Fabrička brošura: Barrierefreies
Wohnen - Planungsempfehlungen für Grundriß, Ausbau und
Einrichtung, Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996;
11.16 - Prospekt firme “Kleindienst
Rehatechnik GmbH”, Augsburg;
11.18 - Fabrička brošura: Barrierefreies Wohnen
- Planungsempfehlungen für Grundriß, Ausbau und
Einrichtung, Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996;
1.1 - Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction - Coneption
et réalisation: Aspaces urbains, bâtiments publics, habitations
Équipements et matériels adaptés, Paris, Le Moniteur, 1996;
12.7, 12.9, 12.10, 13.1, 13.2, 13.3 - Ackerman, Bartz, Feller:
Behindertengerechte Verkehrsanlagen - Planungshandbuch für
Architekten und Ingenieure, Düsseldorf, Werner Verlag, 1997;
13.6, 13.7 - McCannell, Brad: Barrier-free approach - where political
correctness meets economic reality, u: Passenger Terminal World,
Published by UK & International Press, Surrey, UK, November ’98;
14.1 - Agora - Low-Floor Bus, prospekt za niskopodne
autobuse fabrike Renault, Suresnes Cedex, 1998.
14.2, 14.3 - Ackerman, Bartz, Feller: Behindertengerechte
Verkehrsanlagen - Planungshandbuch für Architekten
und Ingenieure, Düsseldorf, Werner Verlag, 1997;
14.5 - Prospekt firme “HAAG Mobility
Center”, Vogošća kod Sarajeva, -;
14.6 - Agora - Low-Floor Bus, prospekt za niskopodne
autobuse fabrike Renault, Suresnes Cedex, 1998.
14.7 - Prospekt firme “HAAG Mobility
Center”, Vogošća kod Sarajeva, -;
14.8 - Revija AUTO, jugoslovenska revija za automobilizam;
14.9 - Prospekt firme “HAAG Mobility
Center”, Vogošća kod Sarajeva, -;
15.1, 15.11 - Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et
construction - Coneption et réalisation: Aspaces
urbains, bâtiments publics, habitations Équipements
et matériels adaptés, Paris, Le Moniteur, 1996;
15.12, 16.3, 16.4, 16.5, 16.6, 16.7 - Ackerman, Bartz, Feller:
Behindertengerechte Verkehrsanlagen - Planungshandbuch für
Architekten und Ingenieure, Düsseldorf, Werner Verlag, 1997;
17.13 - Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction - Coneption
et réalisation: Aspaces urbains, bâtiments publics, habitations
Équipements et matériels adaptés, Paris, Le Moniteur, 1996;
17.19, 17.20, 17.21, 17.22, 17.23, 17.24, 17.25, 17.27, 17.28 - Fabrička
brošura: Barrierefreies Wohnen - Planungsempfehlungen für Grundriß,
Ausbau und Einrichtung, Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996.
Napomena “Udruženja paraplegičara Crne Gore”:
Prema želji autora publikacije, zadržani su pojedini termini iz prvog izdanja publikacije izdatog u Bosni i
Hercegovini. U međuvremenu, u crnogorskom zakonodavstvu se priprema usvajanje novih termina, a neki
od njih su sljedeći:
za hendikepiranost, hendikep - umanjene fizičke/ senzorne/ intelektualne sposobnosti
za kombinaciju umanjenih mentalnih i fizičkih sposobnosti - umanjene psiho-fizičke sposobnosti
za fizičku i mentalnu hendikepiranost - umanjene psiho-fizičke sposobnosti
za mentalno hendikepirane osobe - osobe umanjenih intelektualnih sposobnosti
za fizički i mentalno ometene - osobe umanjene psiho-fizičke sposobnosti
za mentano retardirane osobe - osobe umanjenih intelektualnih sposobnosti

Izdavač: EXPEDITIO, Centar za održivi prostorni razvoj, Kotor Izdavač originalnog izdanja: Arhitektonski fakultet u Sarajevu i Informativni centar za osobe sa invaliditetom “LOTOS”, Tuzla, Sarajevo 2001. Prilagođavanje teksta izdanju za Crnu Goru: Vesna Leković Dizajn i priprema za štampu: EXPEDITIO Štampa: Stylos, Podgorica Tiraž: 1000 Kotor, 2007.

Zahvaljujemo se: Prof. dr. Emiru Fejziću dipl. ing. arch, autoru prvog izdanja knjige, na ustupljenom materijalu; Arhitektonskom fakultetu iz Sarajeva i gospodinu Suadu Zahiroviću iz Informativnog centra za osobe sa invaliditetom “LOTOS” - Tuzla, izdavačima knjige u Bosni i Hercegovini; Sonji Vasić iz Handicap International za Crnu Goru, na pomoći pri uspostavljanju kontakata i prilogu o stanju u Crnoj Gori vezano za osobe sa invaliditetom; Zoranu Rajkoviću iz Udrženja paraplegičara Crne Gore iz Podgorice, na prilogu o stanju u Crnoj Gori vezano za osobe sa invaliditetom; Arhitektonskom fakultetu iz Podgorice na podršci prilikom apliciranja za finansijska sredstva; Skupštini Republike Crne Gore na finansijskoj pomoći za pokrivanje troškova štampe knjige;

Donator: Skupština Republike Crne Gore

Dizajn i priprema za štampu ove knjige, kao i prilagođavanje teksta izdanju za Crnu Goru, volonterski je doprinos EXPEDITIO.

osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i

Prof. dr. Emir Fejzić

 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .

1.1.6.S2 3.2.C3 Lom u predjelu vratnih pršljenova C4 . Fizička oboljenja Arterioskleroza Arterijska hipertonija Diabetes melitus Cerebralna oboljenja Morbus Parkinson Osteoporoza 2. Dismelija 2. Reuma Artroza Artritis Reumatska groznica Behtereva bolest Reuma mekih tkiva 2. Teška funkcionalna oštećenja organizma 2.T5 Lom u predjelu leđnih pršljenova T6 .5.3.1.T1 Lom u predjelu leđnih pršljenova T2 .2.8. Bolesti specifične za stare osobe (gerijatrija) 2. Mišićna distrofija 2.T10 Lom u predjelu leđnih pršljenova T11 .3.3.1. Poliomelitis 2. Ko su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 2. Psihička oboljenja 2. Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima u Bosni i Hercegovini 21 21 21 21 21 22 22 22 22 22 22 22 22 23 23 23 23 23 23 23 23 24 24 25 25 27  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima u svijetu 3.C7 Lom u predjelu vratnih pršljenova C8 .2.3.C5 Lom u predjelu vratnih pršljenova C6 .L3 Lom u predjelu leđnih pršljenova T4 . Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima 3.3.3.7.1.4.3. Uvod 2. Infantilna cerebralna pareza Atetoidna cerebralna pareza Ataksična cerebralna pareza Spastična cerebralna pareza Diplegija 13 14 15 16 16 16 16 17 17 17 18 18 18 19 19 20 20 20 20 21 21 21 Paraplegija Triplegija Tetraplegija Hemiplegija 2.3. Multipla skleroza 2.3.1. Lomovi kičme sa oštećenjem kičmene moždine Lom u predjelu vratnih pršljenova C1 . Funkcionalna oštećenja organizma Oštećenja vida Oštećenja sluha Oštećenja organa za miris 2.Sadržaj Predgovor autora knjige 08 I DIO: OSOBE UMANJENIH TJELESNIH SPOSOBNOSTI 1.3.2. Spina bifida 2.

2. Najpogodniji vid javnog saobraćaja za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 14. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti kao vozači 59 61 61 61 66 68 68 72 72 74 76 76 78 80 83 83 85 86 .1.2.1.4. Prostor potreban za upotrebu štaka.3. Podjela invalidskih kolica na osnovu namjene 8. Arhitektonske barijere i parametri koji ih defišu 8.1. Uključivanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.2. Podjela invalidskih kolica na osnovu karaktera korisnika kojima su namijenjena 8. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i osnovni arhitektonski elementi 11. Vrata 11. posebno nepokretne.2.2. štapova i hodalica 11.1. Prostor potreban za okretanja standardnih invalidskih kolica jednom rukom 10.1. DODATAK: Trenutna situacija u Crnoj Gori vezano za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima 4. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje standardnim invalidskim kolicima u horizontalnoj ravni 10.1.1. Dimenzije invalidskih kolica 8. Dohvat osoba koje sjede u invalidskim kolicima 10. Invalidska kolica 8.2.3. Prostor potreban za okretanja standardnih invalidskih kolica objema rukama  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere 43 44 44 44 46 46 50 53 53 56 57 57 57 10.1. Trotoari i pješački prelazi 12. Urbana oprema 14. analizirana sa moralno-pravnog stanovišta 5.1.3. Prostor potreban za izvođenje raznih vrsta okreta standardnim invalidskim kolicima 10.2.1.2. Ostala ortopedska pomagala 9.3.1. Ortopedska pomagala 8. Pragovi 11. Dimenzije prostora potrebnog za manipulisanje standardnim invalidskim kolicima i drugim ortopedskim pomagalima 10.1. Mogućnosti i načini pristupa vozilima javnog saobraćaja osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti 14.1. Komunalna oprema 12. Sa čime je potrebno upoznati arhitekte 29 34 37 39 II DIO: ARHITEKTONSKE BARIJERE 7. Potreba uklanjanja arhitektonskih barijera za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. Kosine namijenjene kretanju nepokretnih osoba u invalidskim kolicima u vertikalnom smislu 10.2. Stepenice i stepeništa 11. Specijalne izrade invalidskih kolica 8.2.1. posebno nepokretnih osoba. Putevi prevazilaženja problema 6.1.2. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje standardnim invalidskim kolicima 10.1. u javni saobraćaj 14. Liftovi 12. Podjela invalidskih kolica 8.1.2.3.2. Vanjske kosine i stepeništa 13.2.

Organizacija kuhinje 107 17.2.3. Međunarodna godina hendikepiranih osoba • UN Rezolucija 4/8 Ljudske odluke i Međunarodna godina hendikepiranih osoba • Međunarodna godina hendikepiranih osoba 18. Zaustavljanje i parkiranje putničkih automobila. u individualnim objektima 16. Literatura 20.1.4.2. Tuš i kada 17. Hodnik 104 17. Izvor fotografija i crteža 123 123 123 125 126 127 129 132 132 136 137 139 139 142 144  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . na otvorenim površinama 92 15. Druga literatura koja tretira problematiku osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti 20.1. Prilaz 103 17.5. pod uglom od 00 15. u javnim objektima 15. Parkiranje putničkih automobila.2.1.2. Druge rezolucije 19.3.1. Sanitarne prostorije i sanitarije 17. Označavanje arhitektonskih elemenata. 1976.2. terase 111 112 114 116 118 119 III DIO: DODATAK 18.8. Adaptacija putničkih automobila za upotrebu 87 od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti 15. Normativi 20.1. 450. Rezolucije Ujedinjenih nacija • Rezolucija 3447 (XXX). Međunarodna godina hendikepiranih osoba.2. Literatura korištena prilikom pisanja knjige 20. Međunarodna godina hendikepiranih osoba • 35/133.7. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i stan 102 103 17. Ulazna vrata 104 17.7.1. 600 i 900 94 15. 93 čiji putnici su nepokretne osobe. • 31/123. Spavaća soba 17. Trpezarija 17.3. čiji putnici su nepokretne osobe. pod uglom od 300. Mjesta za zaustavljanje i parkiranje putničkih automobila kojima se prevoze osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 90 15. WC-šolja 17.2. čiji putnici 95 su nepokretne osobe. lođe. čiji putnici 98 su nepokretne osobe.6.7. Dnevni boravak 105 17. Umivaonik 17. 1975. Kuhinjski elementi 110 17.1.5. Kuhinja 106 17.1. Garažiranje putničkih automobila.3. čiji putnici su nepokretne osobe.5. Parkiranje putničkih automobila.14. Parkiranje putničkih automobila.2. Obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih 87 sposobnosti za vozače 14.2.7. • Međunarodna godina hendikepiranih osoba Predloženi program budžeta za dvogodište 1980-1981 • 34/154.2. Rezolucije i drugi dokumenti koji tretiraju prava osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti 18.9.3.1. elemenata komunalne i urbane i druge opreme i objekata prilagođenih osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti 100 17. Balkoni.

g.do momenta buđenja moga interesovanja za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima (1984. Rezultat toga bio je seminarski rad pod naslovom: “Osobe sa smanjenim tjelesnim sposobnostima kao učesnici u stacionarnom saobraćaju”.) na ulicama Sarajeva vidio sam nekolicinu invalida-amputiraca koji su koristili štake. .u to vrijeme ni u jednoj biblioteci u Gradu nije se mogao naći niti jedan naslov koji bi sa arhitektonskog stanovišta tretirao problematiku vezanu za život i rad hendikepiranih lica. napisan 1985. Te činjenice postao sam svjestan 1983. . Prof. što je. g. Tokom prikupljanja građe za taj rad uočio sam nekoliko iznenađujućih činjenica: .na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu o arhitektonskim barijerama nije bilo govora niti na dodiplomskom niti na postdiplomskom studiju. ali nikada niti jednog u invalidskim kolicima. Stoga sam bio sklon misliti da njih u Sarajevu nema. Strasbourg  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . bilo pogrešno i daleko od stvarnoga stanja. godine tokom postdiplomskog studija na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. naravno. dr Dušan Moškon u okviru predmeta Humanizacija grajenega okolja skrenuo je tada moju pažnju na hendikepirana lica i njihove probleme. a ta situacija i danas je neizmjenjenom.Predgovor autora knjige Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti dio su svake društvene zajednice.

. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere  .u Statističkom zavodu Bosne i Hercegovine nisu se mogli pronaći bilo kakvi podaci o brojnosti ovih lica. Nastajala je dugo i još uvijek je ne smatram završenom. školovanja. redovna profesorica Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i Doc. Nažalost..ing. Ova knjiga moj je moralni dug prema osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti. dipl. Prof. dipl. povećani stepen brige prema osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti još uvijek nije institucionaliziran. Pitanje koje mi se nakon ovih saznanja samo po sebi nametnulo bilo je: Zašto je to tako? Potom: Da li sam bio u pravu kada sam mislio da osobâ umanjenih tjelesnih sposobnosti vezanih za invalidska kolica u Sarajevu nema? Više je no očigledno da sam tada bio u krivu. rekreiranja. Ono što sam kao pojedinac u cilju mijenjanja takvog stanja mogao učiniti bilo je publicirati seminarski rad. kao i prema svima nama koji idemo u godine u kojima ćemo im se pridružiti. A bio sam stoga. Knjiga pokušava razbiti neka uvriježena mišljenja i stereotipe o hendikepiranim licima. te im na ovom mjestu iskazujem svoju zahvalnost. dr sci. docent Medicinskog fakulteta u Sarajevu i direktor Klinike za ortopediju Kliničkog centra Koševo u Sarajevu. dr Živojin Vekić. međutim. a prije svega novom zakonskom regulativom stvore pravne osnove njihove potpune društvene jednakopravnosti.arch. redovni profesor Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. a od tadašnjih izdavača niko nije bio zainteresiran za objavljivanje knjižice takvog sadržaja. Na tom polju ostaje mnogo toga da se uradi. Sarajevo. . dipl. To sam putem udruženjâ koja okupljaju tjelesno hendikepirana lica i pokušao uraditi. koji se u određenim prilikama mogu pojaviti u ulozi investitora. Zasigurno bi je. što sam bio dio društvene zajednice koja o ovoj svojoj kategoriji nije uopće vodila brigu niti su je se njeni problemi doticali.arh. Svojim sadržajem namijenjena je prije svega projektantima i studentima arhitekture.arch. U njoj će korisne podatke i sugestije pronaći i mnogi drugi. Time je natjerao pojedine državne organe na mijenjanje svog stava spram ove problematike. dr Jelica Karlić-Kapetanović. integriranja u okruženje jednom rječju sveukupnog življenja ove društvene kategorije. med.nije postojala zakonska regulativa koja bi regulirala oblasti liječenja.akad. dr Emir Fejzić. Veoma korisne sugestije u cilju njenog poboljšanja i veliku pomoć u radu pružili su mi recenzenti Prof. Netom završeni rat prouzročio je invaliditet ogromnog broja ljudi. rada..ing. Doc. 2000. trebalo da pročitaju i oni koji (ne)donošenjem zakona odlučuju o načinu življenja osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. Pomanjkanje novca onemogućilo je u toj namjeri i njih i mene. Ismet Gavrankapetanović.

10 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .

I DIO OSOBE UMANJENIH TJELESNIH SPOSOBNOSTI .

12 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .

potrebno je istaći činjenicu da je na međunarodnom skupu ICTA (International Society for Rehabilitation of the Disabled. godine u Stresi. i druga. održan je od 12. februara 1974. onda drugi osnovni razlog ograničenja potpunog konzumiranja elementarnih civilizacijskih prava velikog broja ljudi leži u umanjenju njihovih tjelesnih sposobnosti. signalizuje da je osobama sa umanjenim tjelesnim sposobnostima omogućen pristup u one objekte kojima je obilježen. dobara i informacija. Ona je osnovala stručnu komisiju. detaljnije proanalizirala pitanja arhitektonskih barijera. juna 1963. prva. Da bi bio dobro vidljiv. Kofoeda. godine u Oslu. kroz više zasjedanja u periodu od 15. Housing and Transportation) usvojeno rješenje međunarodnog znaka pristupnosti autora S. maja 1969. do 20. Koriste se dvije varijante znaka. Svakako da je potrebno naglasiti i to da su UN. Znak. do 17. čije su standardne dimenzije 10/10 cm. znak pristupnosti radi se tako da je simbol u odnosu na podlogu obojen kontrastno. Prvi. koji je takođe organizovao FIMITIC.1). Drugi kongres. juna 1972. I naša zemlja bila je domaćin jednog takvog okupljanju. do 17. javnom saobraćaju. Onemogućiti nekome samostalno i slobodno kretanje i komuniciranje znači isključiti ga iz svih društvenih tokova. školama. Ovom problematikom svojevremeno se intenzivno bavila i Skupština Evropske zajednice.1. održan je od 17. koja je.1 Za njim su slijedili skupovi 1966. Committee on Technical Aids. civilnih i invalida saobraćaja FIMITIC (Fédération Internationale Mutilés. O kretanju i komuniciranju. sportskim objektima. proglasile 3. Invalides du Travail et Invalides Civils). sa crnim simbolom na bijeloj podlozi (slika br. Na tu temu održan je veliki broj kongresa i simpozijuma. Dovoljno je napomenuti da se kazne za najteža krivična djela baziraju upravo na ograničavanju slobode kretanja i slobode razmjene informacija. Uvod Temelji naše civilizacije počivaju na razmjeni ljudi. godine u Dablinu. godine u Kopenhagenu i Malmöu. godine u Visbadenu i 1969. januara 1975. On se bavio pitanjem arhitektonskih barijera i to prije svega u javnim zgradama. Na njemu je zaključeno da su arhitektonske barijere te koje ugrožavaju društvenu i radnu rehabilitaciju teških invalida. u organizaciji Internacionalne federacije nepokretnih. do 30.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 13 . 1. godine održano u Sarajevu. na jednom od svojih zasjedanja. Kao posebno značajnu. koje je 1971. decembar danom invalida. godine. Nije potrebno elaborirati šta to u psihološkom i materijalnom pogledu znači. u svijetu se mnogo govorilo. itd. Ako se izuzme kršenje zakona. I DIO . kao i da su ti objekti prilagođeni njihovoj upotrebi. Treći kongres FIMITIC održan je od 14. kod koje je bijeli simbol na plavoj podlozi. kao i o drugim pitanjima koja se tiču osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.

ekonomsko zdravlje. 1979. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti su one čiji organizam. Da bi onima koji se bave problematikom hendikepiranih lica olakšala rad. 1. psihičkih ili funkcionalnih nedostataka. Schweizerischer Invalidenverband.handicap ____________________ 1.disability i . Olten.2. premda se o njima u tom smislu može samo uslovno govoriti.psihičko zdravlje . U okviru njega. veoma brojnu društvenu kategoriju. Neizbježno su sastavni dio svake ljudske zajednice.disease . Bauen für Behinderte – eine gesellschaftspolitische Aufgabe. To su: . Međunarodni znak za pristupnost Poremećaj bilo koje od ovih kategorija zdravlja povlači za sobom smetnje i u ostalim.impairment . zbog određenih fizičkih. 1 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .1. ustanovljena su četiri nivoa i to: .1 Health Slika br.socijalno zdravlje . str. nije u stanju da svoje zadatke obavlja optimalno. što za posljedicu ima umanjenje tjelesnih sposobnosti. 55. Ko su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti Svjetska zdravstvena organizacija WHO (World Organization) razlikuje pet vrsta zdravlja.fizičko zdravlje . godine izradila sistem klasifikacije umanjenja tjelesnih sposobnosti. WHO je 1980.funkcionalno zdravlje i . i u svim zemljama svijeta čine.

osobe sa bolestima lokomotornog aparata. čiji je broj u direktnoj proporciji sa I DIO . osobe sa mišićnim i živčano-mišićnim oboljenjima. 2. osim u posljednjoj životnoj fazi. One žive i preko 80 godina. naziva se gerijatrija. gluve i nagluve osobe. Obično se radi o oboljenjima krvotoka. veoma mala djeca. privremenog karaktera. bez obzira na uzrok. čije je treće životno doba opterećeno jednom ili više bolestî. epileptičari. osobe čiji su gornji ili donji ili i gornji i donji ekstremiteti. bolesnici u postoperativnom periodu i drugi. Grana medicine koja se bavi njihovim zdravljem. koja traje u prosjeku četiri do pet mjeseci. Ova lica su čila i nemaju većih poteškoća sa mobilitetom. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti opisane su sa tri posljednja nivoa. rehabilitacijskim i socijalnim aspektima bolesti od kojih pate. imobilisani (stavljeni u gipsanu ili neku drugu vrstu imobilizacije). odnosno preventivnim. Ispitivanja u Njemačkoj pokazala su da oko 80% starih osoba u treće životno doba ulaze zdrave. Handicap označava činjenicu da individua osnovnim premisama u svome okruženju funkcioniše kao invalid. kliničkim. slijepe i slabovideće osobe. Dijele se na onê sa privremeno i onê sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima. distrofičari. Posebno negativne posljedice na ova lica i njihov socijalni status ima više istovremeno dijagnostikovanih oboljenja. U ovu grupu spadaju i ratni invalidi raznih stepena invaliditeta. osobe koje pate od cerebralne paralize. uključujući i tetraplegičare. usljed raznih vrsta izčašenja i fizičkih povreda kostiju. srca ili o pojavama tumora na biološkoj granici života. hemiplegičari. iznemogle osobe. U njih spadaju trudnice od trećeg mjeseca trudnoće pa dalje. U osobe privremeno umanjenih tjelesnih sposobnosti ubrajaju se svi oni čije je umanjenje tjelesnih sposobnosti. One su rezultat različitih uzroka koji dovode do trajnog. Nasuprot njima je 20% starih osoba. Disability je nivo definisan gubitkom potpunog i kvalitetnog aktiviteta.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 1 . ustanovljavanje Impairmant opisuje stepen oštećenja pojedinih organa. U kategoriji osoba sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima postoji veliki broj podkategorija. paraplegičari. osobe sa urođenim psihičkim i fizičkim anomalijama.ova granica je uslovne prirode). srčani bolesnici. lica sa amputiranim ekstremitetima. U njih spadaju stare osobe (lica iznad 65 godina starosti . majke sa djecom u kolicima i malom djecom. a potom umiru nakon kratke bolesti.Disease je nivo kojim je označeno (dijagnostikovanje) postojanja neke bolesti.1. Bolesti specifične za stare osobe (gerijatrija) Smatra se da se osobe starije od 65 godina nalaze u svom trećem životnom dobu. invalidi rada raznih kategorija. odnosno doživotnog umanjenja tjelesnih sposobnosti. astmatičari i drugi.

smanjenje tolerancije šećera u krvi i izmijenjena osjetljivost na insulin. povišeni arterijski krvni pritisak (arterijska hipertonija). ustanovljeno je u prosjeku 3. Ona pogađa cijeli organizam i može biti uzrok srčanog infarkta. nastala sama po sebi. a kod onih koji su hospitalizovani. arterioskleroza značajno otežava mobilitet. bolest rezultira poteškoćama u hodanju. tako i sa stanovišta arhitekata. u teškim slučajevima. do potpune nemogućnosti kretanja. arterijska hipertonija nastaje kada vrijednost sistolnog krvnog pritiska dostigne ili premaši nivo od 160 mmHg. endokrina oboljenja poput Morbus Cushing-a. od kojih su najčešće zastupljeni pretjerana težina. kao i o uticaju koji one imaju na mobilitet. Kod starih osoba. itd. diabetes melitus i pretjerano pušenje (permanentno trovanje organizma nikotinom). 2. multimorbiditet) gotovo redovno za posljedicu ima i poteškoće sa mobilitetom. a dijastolnog nivo od 95 mmHg. Da bi mogli razumjeti bolesnike u trećem životnom dobu i da bi bili u stanju da shvate njihova tjelesna ograničenja i mogućnosti. Više paralelnih oboljenja (tzv. oboljenja bubrežnih kanala. i sl. Faktori rizika ove bolesti su visoke vrijednosti masnoće u krvi. koje se kreću od osrednjih. hiperaldosteroidizmus – poremećaj u proizvodnji bubrežnog hormona aldosterona. krvotok. a rezultira zadebljanjem i gubljenjem elastičnosti zidova arterijskih krvnih sudova. štaka. projektanti moraju posjedovati osnovna znanja o gerijatrijskim bolestima i njihovim kliničkim slikama. i invalidskih kolica. Diabetes mellitus Šećerna bolest javlja se kod starijih pacijenata i posljedica je različitih faktora. Fizička oboljenja Arterioskleroza Arterioskleroza nastaje usljed različitih uzroka. apopleksije i skleroze arterija ekstremiteta. Ova činjenica važna je kako sa stanovišta ljekara. Stoga im je neophodna pomoć u hodu u vidu štapova. Značajno je napomenuti da kod starih ljudi mnoge bolesti pokazuju sasvim drugačiju simptomatiku i tok nego kod mladih pacijenata. pa.godinama života i načinom njegovanja. smještenih kod kuće. Arterijska hipertonija (povišeni arterijski krvni pritisak) Na osnovu normativa Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Liječnici razlikuju dvije vrste hipertonije.1. Kod osoba koje boluju od diabetes melitusa postoji latentna opasnost od pada. slabošću ili prekidima senzibilnosti. Hronično povećanje koncentracije šećera u krvi izaziva promjene koje pogađaju cijeli organizam. taj broj se penje u prosjeku na čak 6. i sekundarna. U odmakloj fazi. nemoći i zavisnosti od pomoći trećih lica. anginom pectoris. uz istovremeno smanjenje mišićne mase (debljanje). Napadnuti su srce. 1 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .5 bolesti po pacijentu. a sa amputiranjem kao završnim ishodom. koja se javlja kao posljedica nekih drugih oboljenja. pojavom otvorenih rana na nogama koje naginju gangreni. nervni sistem… U uznapredovaloj fazi.1. To su primarna ili esencijalna. feokromozitom – adrenalinom uzrokovani tumor. Najčešći uzroci nastanka ove bolesti su arterijska stenoza bubrega. bubrezi.

Osteoporoza Osteoporozu karakteriše gubitak (smanjenje) koštane mase.Prolonged reversible ischemic neurologic deficit (produženi reverzibilni neurološki hemijski manjak) . smetnji u držanju. itd. povećanje broja fraktura. neosjetljivost jedne polovine tijela ili prekidi vida. smanjenje apsorpcije kalcijuma u organizmu. Uzrok mu je smanjenje proizvodnje D vitamina i. Tip I je takozvana postmenopauzalna osteoporoza. Primarna osteoporoza ima takođe dva podtipa. Razlikuju se primarna i sekundarna osteoporoza. hiperparatiroidizmus. kroz to.Transitory ischemic attack (tranzitorni hemijski napad). supstancu za prenos električnih signala kroz mozak) i degeneriše ih.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 1 . a najčešće se manifestuju kao oduzetost polovine tijela (hemiplegija). Tip II je manje specifičan i poznat je pod nazivom senilna osteoporoza. pretjerana upotreba lijekova. a usljed nekih drugih moždanih oboljenja. smetnje u govoru (afazija). diabetes. itd. kao i promjene u njegovom vegetativnom sistemu. I DIO .TIA . U velikom broju slučajeva bitno je narušen mobilitet bolesnika. depresije. Bolest nastaje kao primarna ili kao sekundarna. ograničenja sposobnosti pisanja i hodanja. bubrežna insuficijencija. alkoholizam. Posljedice moždanog udara su različite. Morbus Cushing.PRIND .okončani moždani udar . Sekundarna osteoporoza može nastati usljed niza razloga. Pogađa žene i to u momentu kada im nakon menopauze izostane proizvodnja estrogena. uzrokovano različitim cerebrovaskularnim smetnjama. pretjeranog znojenja. kroz to. Razlikuju se: . naglog pada krvnog pritiska prilikom ustajanja. Moždani udar nastaje usljed akutne zakrčenosti arterija mozga (arteriosklerotično-trombotično zakrčenje. kao što su nepokretnost. Manifestuje se u vidu ukrućenosti i usporenja pokreta. što za posljedicu ima povećanje opterećenosti skeleta i.Cerebralna oboljenja Najvažnije i najčešće cerebro-vaskularno oboljenje je moždani udar. Morbus Parkinson Morbus Parkinson je bolest koja napada određene moždane strukture (sivu moždanu masu – substantia nigru) i od njih proizvedene neurotransmitere (u okviru njih dopamin. Defiše se kao iznenadno oštećenje centralnog nervnog sistema. Mobilitet bolesnika potrebno je podupirati ortopedskim pomagalima. embolija) ili unutarmoždanog krvarenja. Za posljedicu ima promjene raznih motoričkih funkcija organizma. dugo ležanje u krevetu. pa su za ispomoć u kretanju najčešće potrebna invalidska kolica. tj. manjak kalcijuma zbog nekontrolisane dijete ili gladovanja.progresivni moždani udar .

2. Različite psihijatrijske smetnje u ponašanju najčešća su oboljenja u trećem životnom dobu. daltonizam) ili kao vremenom stečena. Potrebno je praviti razliku između slabovidećih (npr. s druge strane. Problem sa kojim se liječnici često susreću je odvajanje psihijatrijskih smetnji od internističkih oboljenja. 1 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . 2. Teško je. Psihička oboljenja Psihogerijatrija je dio psihijtarije koji se bavi psihološkim aspektima starosti. Rezultat svega su učestale operacije. Slika br.Osnovna posljedica osteoporoze je veliki broj spontanih lomova kostiju. u raznim fazama bolesti Retinitis Pigmentosa – slika br. odnosno psihijatrijskim oboljenjima u starosti. smanjenje opšte mobilnosti. ograničenje pojedinih pokreta. razlučiti da li su određene smetnje uzrokovane stvarnom psihijatrijskom bolešću ili su simptom internističkog ili neurološkog oboljenja. Bolesnici uz to pate od jakih bolova izazvanih pritiskom na nerve usljed deformacije kičmenog stuba.1) i potpuno slijepih lica.2. naime. imobilizacija ekstremiteta. ali i redovna upotreba različitih ortopedskih pomagala za kretanje. ili pak sporednog djelovanja konzumiranja lijekova.1. od kojih su posebno opasni oni u predjelu kičme. 2. Različite faze bolesti Retinitis Pigmentosa. zavisnost od trećih lica. 2. s jedne.1. mogu to učiniti na različite načine i iz različitih uzroka. koji se u svojoj početnoj fazi mogu slično manifestovati. bespomoćnost. delirijum i depresija. Funkcionalna oštećenja organizma Funkcionalna oštećenja organizma mogu zahvatiti različite organe. Najčešća su: Oštećenja vida Oštećenja vida mogu se javiti kao urođena (npr. U njih spadaju Demencovo oboljenje u različitim formama.2.

Potrebno je praviti razliku između nagluvih i potpuno gluvih lica. U tim prostorijama ne bi smjelo dolaziti do pojava jeke ili eha. Potpuno slijepim osobama od velike pomoći su smisleno oblikovani upotrebni predmeti (lomovi rukohvata na stepenicama.Kongres oftamologa SFR Jugoslavije dao je 1971. i sl. Uzroci stečenog oštećenja sluha mogu biti dugotrajna izloženost intenzivnoj buci. koje se naknadnim vježbama mogu značajno umanjiti.) ili starost. prostorije u kojima se ona kreću i borave moraju imati dobre akustičke osobine. saobraćajne nesreće.10) i lice sa centralnim vidom na boljem oku s korekcijom od 25% (0. trebalo bi ih dobro zvučno izolovati u odnosu na vanjski prostor. udesi (padovi. S druge strane. frekventni opseg trebalo bi da je iznad 500 Hz. sluhom i opipom. ali vidno polje suženo na 20 stepeni i manje”. telefona. Urođeno oštećenje sluha (potpuna gluvoća) za posljedicu ima poteškoće u govoru.). i sl. brajeva azbuka na tasterima lifta. a ona može biti i uzrok preglasnog govora. a slijepa samo sluhom i opipom. npr. Ovim licima su i razne vrste svjetlosnih signala (npr. za telefon. a gluva samo vidom.2 Slabovideća lica u prostoru se orijentišu ostatkom vida. od velike važnosti je da se koriste kontrastne boje. Oštećenje organa za miris Stari ljudi mogu trpiti i od oštećenja organa za miris. Prostorije u kojima borave gluva lica. Alzheimerove bolesti.) od velike pomoći. kao i davanje zvučnih signala u pojedinim situacijama. Zbog svega navedenog. za zvono na vratima. različito struktuiranje materijala. lica sa urođenim oštećenjem sluha imaju neobično dobro razvijen vid. i ne bi smjelo biti ometajućih (parazitskih) zvukova. divergentno osvjetljenje i različito strukturirani materijali.25). a manifestuje se promjenama nervnih završetaka u bulbus olfactioriusu. Nagluva lica u prostoru se orijentišu vidom i ostatkom sluha. i sl. Prilikom projektovanja prostora ili predmeta namijenjenih osobama sa oštećenjima vida. Oštećenja sluha I oštećenja sluha mogu se javiti kao urođena ili kao vremenom stečena. na pločicama na vratima.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 1 . razna oboljenja. godine definiciju sljepoće koja glasi: “Slijepim se smatra lice koje na boljem oku s korekcijom ima oštrinu vida manju od 10% (0. za satni mehanizam na električnom šporetu. Stečenu slabost sluha često prati slabljenje vida. a nivo buke ispod 45 dB. Ova bolest javlja se kao posljedica neurodegenerativnih promjena u organizmu. zbog povećanja mogućnosti čitanja sa usana. I DIO . trebalo bi i dobro osvijetliti. Da bi se kod nagluvih lica mogao optimalno iskoristiti ostatak sluha.

Neraspoznavanje mirisa može voditi slabljenju održavanja lične higijene. Teška funkcionalna oštećenja organizma Teška funkcionalna oštećenja ljudskog organizma mogu biti urođena i stečena. Dismelija Dismelija je urođena degeneracija tijela. Stoga su im neophodna različita ortopedska pomagala. arhitekti se moraju upoznati sa njenim mogućnostima. Posljedica je konzumiranja neodgovarajućih medikamenata u periodu trudnoće.amelija: ruke i noge su djelimično razvijene ili nedostaju u potpunosti. Bolesti koje teško degenerišu tijelo su: koji su im preostali. s obzirom da su bez njih okretniji i brži. a bez formiranja ruku. veliki broj lica pogođenih različitim vrstama dismelije nisu u mogućnosti da se o sebi brinu samostalno. Infantilna cerebralna pareza Infantilna cerebralna pareza zajednički je naziv za različita oštećenja mozga nastala u fetalnom periodu. Ovakve osobe odbijaju upotrebu ortopedskih pomagala. ranjavanja u ratu…) redovno su povezana sa teškim oboljenjima koja pogađaju organizam.2.3. da bi joj podesili udaljenosti za dohvatanje i visine pojedinih arhitektonskih elemenata i namještaja. pri tom. Poznati su i slučajevi domaćica koje su u stanju da sve kućne poslove obavljaju nogama. Češći je prvi slučaj. odnosno nogu. što može biti i opasno kada su u pitanju ugljen-dioksid ili plin za kuvanje. . Može biti uzrokovana virusnom infekcijom majke u vrijeme trudnoće.Posljedica je neraspoznavanje mirisa. Ukoliko projektuju za osobu pogođenu dismelijom. Česti su slučajevi vještog pisanja ili slikanja ustima ili nogama. grimasama lica i plaženjima jezika.3.fokomelija: šake ili/i stopala su vezani direktno za ramena. One su. razvile pokretljivost nogu i nožnih prstiju do granica nezamislivih normalnim ljudima.1. ali vrlo često nisu u stanju ni njih da koriste bez pomoći trećih lica. Razlikuju se: Atetoidna cerebralna pareza Ogleda se u nekontrolisanim kretnjama.ektomelija: nedostaju samo ruke ili samo noge. . Ova druga. odnosno kukove. Manifestuje se potpunim ili djelimičnim izostankom formiranja pojedinih ekstremiteta. 2. ukoliko nisu posljedica akcidentnih situacija (nesreće na poslu ili u saobraćaju. . Javlja se kao: . nedostatkom kiseonika (vazduha) tokom ili neposredno nakon porođaja ili infekcijom mozga. Ipak. 2. tokom porođaja ili u ranoj mladosti bolesnika. Osobe pogođene dismelijom u stanju su da ostvare zadivljujuću samostalnost kroz nevjerovatno vješto korištenje onih dijelova tijela 20 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere 2.3.

Hemiplegija Pogađa lijevu ili desnu stranu tijela i manifestuje se njenom oduzetošću.3. Nijemci preporučuju kod lakših bolesnika primjenu normativa DIN 18025 Teil 2. Pokretljivost gornjeg dijela tijela i ruku nije narušena. Mišići nogu mogu toliko očvrsnuti (izgubiti elastičnost. Triplegija Pogađa obje ruke i obje noge i manifestuje se kroz značajno smanjenje njihove pokretljivosti. Često se noge u koljenima ne mogu uopšte saviti. pa pod može dodirivati samo vrhovima nožnih prstiju. potrebno je da arhitekti. U kasnom stadijumu. Budući da osobe oboljele od različitih vidova infantilne cerebralne pareze imaju ograničenu pokretljivost ekstremiteta. Često je praćena smetnjama vida. primjenjuju odgovarajuće propise. Diplegija Diplegija je bolest kod koje dolazi do kočenja ekstremiteta. Bolest je hronična i ima progresivan karakter. U njenoj središnjoj fazi moguće je koristiti električna invalidska kolica.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 21 . s obzirom na potpunu nepokretnost. koja se kreće u dijapazonu od otežanog hvatanja do potpune oduzetosti. 2. pri čemu su ruke manje pogođene od nogu. U prvoj fazi bolesti neophodna je ispomoć u hodu u vidu štapova i štaka. Zbog sekundarnih posljedica (nekontrolisanih padova) može biti vrlo opasna. Često su reducirane i duhovne sposobnosti. a kreću se od problema sa hvatanjem. Karakteristični su nagnutost stopala i obim glave veći od 46 cm. ukočiti se) da oboljela osoba nije u stanju da savije stopala u skočnim zglobovima. nesigurnošću u hodu i hvatanju i pomanjkanju kontrole nad crijevima i plućima. Ograničenja pokreta zavise od faze u kojoj se bolest nalazi. Duhovne sposobnosti nisu ili su vrlo malo umanjene.3. Tetraplegija Pogađa sve ekstremitete u približnoj mjeri i manifestuje se njihovom teškom ukočenošću. potrebno je koristiti obična invalidska kolica i stalnu pomoć trećih lica. Umanjena je mogućnost kontrole glave i gornjeg dijela tijela (torza). a kod težih normativa DIN 18025 Teil 1. do potpune oduzetosti. Paraplegija Pogađa isključivo noge i manifestuje se njihovom oduzetošću.Ataksična cerebralna pareza Ogleda se u gubitku ravnoteže. projektujući za ove ljude. I DIO . Bolesnici zahtijevaju nadzor i ispomoć trećih lica. Spastična cerebralna pareza Ogleda se u zategnutosti i očvršćavanju mišića. Multipla skleroza Uzroci multiple skleroze su upalni procesi na centralnom nervnom sistemu: mozgu i kičmi.

Bolest je hronična i ima progresivan karakter. Ogleda se u poteškoćama u kretanju. Reuma mekih tkiva Upale i degenerativne promjene mišića nazivaju se reumom mekih tkiva. Napada uglavnom muškarce. Razlikuju se: Artroza Artroza izaziva promjene na zglobovima.2. koje mogu biti takvog nivoa da zahtijevaju upotrebu električnih invalidskih kolica.6. koja vodi gubitku elastičnosti kičmene moždine. Posljedice bolesti su ograničenje mogućnosti hvatanja i ograničenje mobilnosti.sposobnost hvatanja rukama . Nastaje usljed njihovog pretjeranog opterećenja ili starosti. 2. Slike bolesti. Reuma Reuma je zajednički naziv za niz hroničnih upalnih oboljenja određenih dijelova organizma. uzrokuje povećano trenje i prilikom kretanja izaziva bolove. Mišićna distrofija Mišićna distrofija je genetičko degenerativno oboljenje mišićne muskulature. Ogleda se u oštećenju glatke 22 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . posebno srčane zaliske. Napada djecu i odrasle. Poliomelitis Poliomelitis je virusno oboljenje koje napada i razara nervne ćelije kičme. koje ide do potpune nepokretnosti.mogućnost pokretanja nogu u zavisnosti od kičmene moždine. pri čemu pojedine mišićne grupe mogu svoju funkciju i zadržati.4. koje rezultira njenim razaranjem. U njenom posljednjem stadijumu. torza ili ramena. Reumatska groznica Reumatska groznica je upala zglobova koja nastaje najčešće kod djece i omladine kroz infekciju streptokokama. kod kojih ima sporiji tok. mogu biti veoma različite.5.3. Behtereva bolest Behtereva bolest je hronična upala pršljenova kičmenog stuba. površine zgloba. Posljedice trpe mišićne zone nogu. Bolesnicima su potrebna različita invalidska pomagala.3. 2. Bolest je hronična i ima progresivan karakter. bolesnici se mogu kretati još samo duboko previjeni u struku. u zavisnosti od toga koji dijelovi tijela su zahvaćeni.pokretljivost gornjeg dijela tijela i ruku . Posljedice se mogu grupisati na one vezane za: . Artritis Upala unutrašnje površine zgloba naziva se artritisom i vodi njenom bolnom zadebljavanju i okoštavanju.3. Napada i srce. koja postaje hrapava. u posljednjem stadijumu bolesti najbolje električna invalidska kolica.

Kod ove bolesti, projektanti moraju imati u vidu njen progresivni karakter i činjenicu da redovno vodi teškim oštećenjima nogu, gornjeg dijela tijela, ruku i šaka, kao i da će oboljeli na kraju morati koristiti invalidska kolica.

Lom u predjelu vratnih pršljenova C4 – C5 U većini slučajeva bolesnik je potpuno nepokretan. U pojedinim slučajevima postoji djelimična mogućnost hvatanja šakama. U svemu zavisi od njege drugih lica. Njegov mobilitet može biti ostvaren samo specijalnim električnim kolicima. Lom u predjelu vratnih pršljenova C6 – C7 Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Može doći i do ograničenja u pokretima gornjeg dijela tijela i ruku. Oduzetost je srednjeg, do teškog stepena. Pomoć u njezi je neophodna. Samostalno kretanje može se ostvariti električnim invalidskim kolicima. Lom u predjelu vratnih pršljenova C8 – T1 Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Mogućnost samostalnog kretanja može biti ostvarena specijalnim aparatima na gornjim dijelovima nogu i štakama. U pojedinim slučajevima može doći i do ograničenja mogućnosti hvatanja šakama. Tada samostalno kretanje mogu omogućiti jedino električna invalidska kolica. Lom u predjelu leđnih pršljenova T2 – T5 Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Kako je mogućnost hvatanja šakama u većini slučajeva zadržana, samostalno kretanje mogu omogućiti invalidska kolica. Lom u predjelu leđnih pršljenova T6 – T10 Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Mogućnost samostalnog kretanja može biti ostvarena specijalnim aparatima na gornjim dijelovima nogu ili aparatima za oslanjanje.
I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti

2.3.7. Spina bifida
Spina bifida je urođeno oboljenje kod koga je dio kičme izvan funkcije, što dovodi do prekida provodljivosti nerava kičmene moždine. Rezultira ograničenjima pokreta nogu i ruku, ponekada u tolikoj mjeri da se mora predvidjeti upotreba običnih ili čak i električnih invalidskih kolica.

2.3.8. Lomovi kičme sa oštećenjima kičmene moždine
Lomovi kičme redovno izazivaju oštećenja kičmene moždine. Zbog toga su izuzetno opasni i najčešće ostavljaju trajne posljedice po mobilitet. Kakve posljedice će lom imati i koji dio tijela će one zahvatiti zavisi od toga na kom dijelu kičme je došlo do povrede i kakav joj je karakter. U tom smislu razlikuju se: Lom u predjelu vratnih pršljenova C1 – C3 Bolesnik je potpuno nepokretan. Disanje mu mora biti podržavano aparatima za vještačko disanje. U svemu zavisi od njege druguh lica. Njegov mobilitet može biti ostvaren samo specijalnim električnim kolicima.

23

Lom u predjelu leđnih pršljenova T11 – L3 Mogućnost samostalnog kretanja može biti ostvarena specijalnim aparatima na gornjim dijelovima obje noge i štakama, pri čemu se radi o hodu oslanjanjem na četiri tačke. Lom u predjelu leđnih pršljenova L4 – S2 Moguć je hod uz ispomoć. Kao što se iz pregleda navedenih bolesti vidi, uzroci trajnog umanjenja tjelesnih sposobnosti kod ljudi su mnogobrojni. Čak i kada je riječ o samo jednom od tih uzroka, on može biti posljedica različitih prethodnih zbivanja. Za arhitekte, za razliku od liječnika, psihologa, sociologa i ljudi drugih zanimanja koji učestvuju u rehabilitaciji osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, nije bitno da li je umanjenje tjelesne sposobnosti privremenog ili trajnog karaktera, niti šta mu je uzrok. Za njih je od primarne važnosti stepen tjelesne nesposobnosti takvih lica. U tom smislu, najzanimljivija im je najugroženija kategorija, u koju spadaju osobe koje nisu u stanju da se kreću bez raznih ortopedskih pomagala, u prvom redu, bez invalidskih kolica. To je zato što, sa arhitektonskog stanovišta posmatrano, riješiti probleme vezane za kretanje i komuniciranje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti koje koriste invalidska kolica, zapravo znači riješiti te probleme za sve kategorije osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, osim za apsolutno nepokretne. 2
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere

Iz gore navedenog razloga, ova knjiga će se najvećim dijelom baviti upravo problemima osoba vezanih za invalidska kolica. U onim slučajevima u kojima je to interesantno, biće pomenuti i primjeri vezani za druge kategorije osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, u prvom redu, za one koje koriste štake i slična ortopedska pomagala. ____________________
1. Marx, Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für Senioren und behinderte Menschen, Stuttgart/Zürich, Karl Krämer Verlag Stuttgart + Zürich, 1994, str. 12. 2. Lukić, mr Ana: Oštećenje vida kao barijera u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji u društvu, u zborniku radova: Invalidi i društvo sa jugoslovenskog savjetovanja: Socijalni aspekti rehabilitacije i integracije invalida u društvu, Beograd, Institut za socijalnu politiku, 1984, str. 78.

3. Brojnost osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
Zbog nepostojanja bilo kakve evidencije za najveći broj kategorija hendikepiranih lica, ukupan broj osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u Bosni i Hercegovini ne može se tačno odrediti. Moguće je samo utvrditi brojnost pojedinih kategorija, kao što su kategorije trudnica, majki sa malom djecom, male djece, starih osoba i sličnih, za koje nadležni zavodi vrše prebrojavanja u okviru opštih statističkih analiza društva, odnosno populacije. Brojnost drugih kategorija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, neobuhvaćenih opštim statističkim posmatranjima, ostaje predmet nagađanja i spekulacije. Ipak, da bi se za našu zemlju mogle izvršiti bilo kakve analize, tamo gdje je to bilo potrebno, korišteni su odgovarajući podaci za svijet. Dobijeni broj, iako orijentacione prirode, je odgovarajući pokazatelj, na osnovu koga se može utvrditi da li je sa ekonomskog stanovišta opravdano ulaganje sredstava u odstranjivanje arhitektonskih barijera za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti ili ne. Sa moralnog i sociološkog aspekta posmatrano, ovo pitanje, na gornji način intonirano, uopšte ne bi smjelo biti postavljano.

sedamdesetih godina u svijetu bilo oko 450 miliona ljudi sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima.1 U tom momentu, to je iznosilo oko 10% ukupnog broja svjetskog stanovništva. Iz istih izvora dolaze i uvjeravanja da se ovaj procenat ne smanjuje. Naprotiv, tvrdi se da se on povećava i to prvenstveno zahvaljujući napretku savremene medicine, čiji su spektakularni rezultati omogućili da veliki broj ljudi doživi duboku starost, i da takođe veliki broj preživi teška, do prije koju deceniju najčešće smrtonosna tjelesna oštećenja, ali sa smanjenom tjelesnom sposobnošću kao posljedicom. Ako se broju osoba trajno umanjenih tjelesnih sposobnosti doda i broj članova njihovih porodica, kao i broj onih koji su direktno uključeni u pružanje pomoći ovim licima, tada se dolazi do brojke od oko 1,2 milijarde ljudi koji su, što neposredno, što posredno uključeni u ovaj problem, što je cijelih 25% svjetskog stanovništva. Detaljnijom analizom broja osoba sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima dolazi se do sljedećih činjenica: • od 450 miliona ljudi sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima, u zemljama u razvoju žive četiri petine. Od njih manje od 1% prima stručnu pomoć; • gotovo jedna trećina od ukupnog broja osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, tačnije njih 146 miliona, su djeca mlađa od 15 godina; • broj slijepih i lica sa teškim oštećenjima vida u svijetu se procjenjuje na oko 142 miliona; • broj gluvih i nagluvih lica u svijetu se procjenjuje na oko 70 miliona;
I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti

3.1. Brojnost osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u svijetu
Smatra se, na osnovu istraživanja Ujedinjenih nacija i procjena specijalizovanih agencija i međunarodnih organizacija, da je krajem

2

u svijetu se godišnje u raznim nesrećama u vlastitim domovima ozbiljnije povrijedi oko 20 miliona ljudi. koja su zbog svog uzrasta nesigurna u hodu ili imaju poteškoća prilikom penjanja ili silaženja niz stepenice. koja su posljedica saobraćajnih nesreća. Privremeno nemoćne osobe egzistiraju. Ako se sprovede analiza slična onoj za lica sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima. • koliki je broj onih koji su u ratu trajno izgubili dio svojih tjelesnih sposobnosti nije moguće ni približno procijeniti. Broj lica sa privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima takođe je veoma teško odrediti. do danas u svijetu popeo na oko 30 miliona. dakle. • godišnje se u svijetu na radnom mjestu teško povrijedi oko 1. • broj veoma male djece. kao 2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere i posljedice koje iz tako formulisanog pojma proizilaze. u periodu dok traje njihova privremena tjelesna umanjena sposobnost. . danas u svijetu iznosi oko 2 miliona. Zbog toga što se u njemu javlja pridjev privremeno. • broj žena sa malom djecom koja zahtijevaju nošenje ili voženje u dječijim kolicima u svakom momentu u svijetu je bio i jeste bar četvorostruko veći. može se doći do sljedećih činjenica: • broj trudnica od trećeg mjeseca trudnoće pa dalje u svijetu je krajem sedamdesetih godina u svakom momentu iznosio oko 70 miliona. • u svijetu živi i 3 miliona ljudi koji su dio tjelesnih sposobnosti izgubili u prirodnim katastrofama i na sportskom polju. Sam pojam osobe privremeno umanjenih tjelesnih sposobnosti. koje su kasnije uzrok nedovoljne tjelesne sposobnosti. od kojih 100 hiljada ostane sa trajnim posljedicama. Ove cifre i procenti nisu konačni. a kojih je takođe veoma mnogo. kod kojih je umanjenje tjelesnih sposobnosti izazvano povredama u vlastitim domovima. Procjenjuje se da je ukupan broj invalida rada danas u svijetu dostigao cifru od oko 15 miliona. od kojih kasnije polovina ima umanjenu tjelesnu sposobnost kao trajnu posljedicu. sa medicinskog. godine u svijetu je bilo 5. Smatra se da se ukupan broj ljudi sa trajnim tjelesnim oštećenjima. iako su njihovi problemi. zaslužuju poseban osvrt. osobama na koje se taj pojam odnosi. krajem sedamdesetih godina u svijetu je iznosio oko 140 miliona. Zato je o njima potrebno brinuti isto koliko i o ovim drugim. identični problemima koje imaju osobe trajno umanjenih tjelesnih sposobnosti. s obzirom da u njih nisu uvrštene osobe čije je smanjenje tjelesnih sposobnosti privremenog karaktera. • 1977. posvećuje se vrlo malo pažnje.• u svijetu se u toku jedne godine u saobraćajnim nesrećama teško povrijedi oko 3 miliona lica. Stoga su putevi prevazilaženja problema u vezi sa arhitektonskim barijerama za obje ove kategorije ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti jednaki. od kojih kod polovine ostanu trajne posljedice. Pretpostavlja se da ukupan broj lica. psihološkog i sociološkog stanovišta. • isto tako.5 miliona ljudi.7% ili oko 275 miliona ljudi starijih od 65 godina. dok sa arhitektonskog nema bitne razlike između njih i trajno nemoćnih osoba.

vidljivo je da se u svijetu svake godine teško povrijedi. i ako se i za našu zemlju naprave analize po onim tačkama 2 . i načelima po kojima i za svijet kao cjelinu. Ako se. a čija je tjelesna sposobnost do ozdravljenja. a pogrešno bi ga bilo pretpostaviti jednostavnim povlačenjem paralele sa odgovarajućim podatkom za svijet. takođe umanjena. godine kod nas bilo oko 290 hiljada takvih lica. ali iz podataka koji su korišteni za osobe koje su iz istih razloga ostale sa trajnim tjelesnim oštećenjima. onda je krajem 1997. • koliki dio u tom broju. na osnovu mišljenja kompetentnih stručnjaka. sigurno je mnogostruko veći. 1. za našu zemlju prihvati procenat koji specijalizovane agencije i međunarodne organizacije navode u istim slučajevima za svijet. zbog nepostojanja odgovarajućih podataka. Ako se kao mjerodavan prihvati procenat od 10%. oko 6 hiljada lica godišnje ostane sa posljedicama. 1978.5 miliona ljudi u saobraćajnim nesrećama.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 3. tada se ukupan broj takvih lica u Bosni i Hercegivini može procijeniti na oko 48 do 50 hiljada. godine. može se tvrditi da je ona znatno nepovoljnija.• broj ljudi koji imaju privremeno umanjene tjelesne sposobnosti zbog fizičkih oštećenja tijela teško je ustanoviti. i to zato što tempo motorizacije u našoj zemlji nije bio kao u razvijenim zemljama svijeta. koja imaju umanjene tjelesne sposobnosti zbog učešća u saobraćajnim nesrećama. kao i da je tek završen jedan strahotan rat. Ukupan broj lica. u saobraćajnim nesrećama bilo je povrijeđeno oko 13. u našoj zemlji nije ni približno poznat.5 i 8 hiljada. koje se zasniva na činjenicama da je medicinsko tretiranje i društvena rehabilitacija ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti u našoj zemlji bitno ispod svjetskih standarda. ako se na odgovarajući način i taj faktor uzme u obzir. • u Bosni i Hercegovini. • broj onih koji se na iste načine samo lakše povrijede. takođe je nepoznat. što je u našem slučaju optimističko gledanje na problem. oko 20 miliona ljudi u vlastitim domovima. koje su uzrok kasnijeg umanjenja tjelesnih sposobnosti. procentualno i u apsolutnom iznosu. ali u bitno kraćem vremenskom intervalu. ali sigurno veliki broj ljudi u prirodnim katastrofama. Brojnost osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u Bosni i Hercegovini U Bosni i Hercegovini. 750 hiljada ljudi na radnim mjestima. Ipak. godine) iznosi negdje oko 2. Ako se prihvati pretpostavka da on trenutno (početkom 1998. • gluvih lica je u našoj zemlji između 6.5 hiljada lica. situacija u vezi sa brojnošću osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti nije ništa bolja od one u svijetu. Analizu dodatno otežava i činjenica da je broj stanovnika u našoj zemlji u ovom momentu nepoznat.2. i nepoznat. a smatra se da nagluvih ima bar deset puta više.9 miliona2. Naprotiv. I DIO . • broj slijepih lica i lica sa teškim oštećenjima vida u našoj zemlji procjenjuje se na oko 29 hiljada. čine djeca mlađa od 15 godina ne može se čak ni pretpostaviti. može se doći do sljedećih podataka: • ukupan broj lica čija je tjelesnih sposobnost trajno umanjena. onda proizilazi da od tog ukupnog broja. na sportskim terenima i u ratovima. a bez kasnijih posljedica po tjelesnu sposobnost.

ni po pojedinačnim grupama. osobe sa određenim mišićnim i živčanomišićnim oboljenjima. ni za jednu od ovih grupa ne postoje na nivou Bosne i Hercegovine egzaktni podaci o brojnosti. zbog toga što su njeni problemi mobiliteta najteže rješivi. moguće je izvršiti procjenu za našu zemlju na oko 3 hiljade. u istom periodu iznosio je u svakom momentu između 155 i 165 hiljada. • godine 1977. ima oko 10%. tako da se ne može ustanoviti tačan broj oboljelih. znači riješiti ih i za sve ostale grupe lica umanjenih tjelesnih sposobnosti. osobe sa bolestima lokomotornog aparata. pa dalje. Koliko je od tog broja bilo teških povreda nije poznato. Ukupan broj ljudi koji su samo na ovaj način izgubili potpunu tjelesnu sposobnost u našoj zemlji. na radnom mjestu i u vlastitim domovima nije poznat. krajem sedamdesetih godina u svakom momentu iznosio je između 39 i 41 hiljade.07 miliona ljudi starijih od 65 godina. u svakom momentu krajem sedamdesetih godina u našoj zemlji iznosio je oko 80 hiljada. a i u našoj zemlji situacija je slična. • broj žena sa malom djecom koja zahtijevaju nošenje ili voženje u dječijim kolicima. kreće se oko 3000 hiljade. od čega su polovina ili 1. distrofičari. Ljudi sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima u svijetu. a ni ukupno. Neophodno je zaustaviti se kod ove skupine. osobe sa određenim urođenim fizičkim i psihičkim tjelesnim anomalijama. najinteresantnija grupa osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti je ona čiji se pripadnici ne mogu kretati bez pomoći invalidskih kolica. može se reći da takvih slučajeva bude oko 21 hiljadu. Sličnom analizom za lica sa privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima za našu zemlju mogu se dobiti sljedeći podaci: • broj trudnica od trećeg mjeseca trudnoće. cerebralno paralizovani i drugi. u SFR Jugoslaviji bilo je 265 hiljada povreda na radu. i što riješiti te probleme za nju. broj lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima i u svijetu i u nas izuzetno je veliki. Ponovno povlačeći paralelu sa odgovarajućim svjetskim podacima. od toga oko 55 hiljada u Bosni i Hercegovini. 2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere • broj veoma male djece. a pretpostavlja se da bi on mogao biti i desetostruko veći.5 hiljada povrede takve prirode da su kasnije bile uzrok trajnog umanjenja tjelesnih sposobnosti. U ovu grupu spadaju određene grupe amputiranih lica.6% ili oko 1. od toga u Bosni i Hercegovini oko 200 hiljada. paraplegičari. koja su zbog svog uzrasta nesigurna u hodu ili imaju poteškoća prilikom penjanja ili silaženja niz stepenice. takođe se ne vodi posebna evidencija o tome koliko se lica tokom godine teško povrijedi u vlastitim domovima. Licâ sa privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima . u SFR Jugoslaviji bilo je 8. • u Bosni i Hercegovini. Sa arhitektonskog stanovišta. Dakle. uključujući i tetraplegičare. Nažalost. ali pretpostavlja se da bi mogao iznositi oko 29 do 31 hiljade.• godine 1978. odnosno da trajne posljedice po tjelesnu sposobnost ostanu bar kod 100 osoba. • broj ljudi koji privremeno umanjenje tjelesnih sposobnosti imaju zbog fizičkih oštećenja tijela zadobijenih u saobraćajnim nesrećama. ali praveći paralelu sa istom vrstom podataka koji su poznati za svijet.

jer im onemogućava kretanje. ostvarivanja zdravstvene zaštite.3 Ovi procenti ubjedljivo govore u prilog tome da naše društvo mora posvetiti mnogo više pažnje. u I DIO . godine („Sl. stanje se polako mijenja na bolje. Takva 2 . Oba zakona jasno obavezuju investitore i nadležno ministarstvo da prilaze objektima i same objekte moraju prilagoditi standardima koji važe u EU. Zakon o planiranju i uređenju prostora je donijet 1995. kao i oni koji o njima vode brigu ili sa njima sarađuju. list RCG“ 55/00). Ovo se posebno ogleda na nemogućnost školovanja.u svakom momentu ima oko 11%. počev od ljudskih predrasuda.OSI. kao i problemima sa kojima se te osobe u svakodnevnom životu susreću. Takođe nije došlo do implementacije pravnih standarda Evropske unije vezanih za ovu problematiku u postojeće zakonodavstvo. a Zakon o izgradnji objekata 2000. što ukupno čini frapantnih 51% od ukupnog broja stanovništva. Problem neprilagođenosti fizičke sredine i javnih objekata je ključni problem za OSI. Najviše je urađeno na zakošivanju trotoara i prilaza i ulaza u školskim ustanovama na teritoriji opština Podgorica. Bukvalno. situacija je sa Zakonom o planiranju i uređenju prostora i Zakonom o izgradnji objekata. Ako se osobama sa trajno i privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima pribroje članovi njihovih porodica. Rješavanje ovog problema podrazumijeva stvaranje osnove za rješavanje svih ostalih problema koji treba da dovedu do popravljanja ukupnog položaja OSI u Crnoj Gori. Stoga je. godine („Sl. izuzetno je loše. pa do arhitektonskih barijera. od osnivanja Udruženja paraplegičara Crne Gore (UPCG). tako da su osnovna ljudska prava OSI ugrožena i krše se. To je posebno vidljivo posljednje dvije do tri godine. kada su upitanju javni objekti.3. zadovoljavanja svakodnevnih potreba i vođenja društvenog života. iako su kaznene odredbe jasno predviđene pomenutim zakonima. Tokom posljednjih deset godina. a samim tim i njihovo uključenje u društvene tokove. Kao takva predstavlja krajnje marginalizovanu grupu kojoj je potrebna posebna afirmativna akcija da bi se njihov položaj poboljšao. Populacija OSI koja čini 10% stanovništva ili preko 65 000 građana Crne Gore (prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije). Trenutno stanje u Crnoj Gori. Čak i zakonska rješenja koja postoje već duži niz godina ne sprovode se u praksi. list RCG“ 16/95). a veoma mali broj je djelimično prilagođen potrebama OSI. nego što je to do sada činilo. tada se procenat ljudi koji imaju bilo kakvu vezu sa tjelesnom nesposobnošću penje na 25% za osobe sa trajnom i 26% za osobe sa privremenom tjelesnom nesposobnošću. Nažalost. zapošljavanja. Obaveze se ne poštuju i niko ne snosi odgovornost i posljedice svojim nečinjenjem. u praksi je sasvim druga slika. ne postoji javna ustanova koja je u potpunosti prilagođna potrebama OSI. osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti. Tivat i Budva.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 3. DODATAK: Trenutna situacija u Crnoj Gori vezano za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima U Crnoj Gori još uvijek ne postoji pravni sistem koji posebno reguliše prava osoba sa invaliditetom .

cilju definisanja okvira za cjelovit pristup rješavanju pitanja položaja OSI. kao takav. po ugledu na EU. do dana današnjeg nije došao na red. Zvanični podaci vezano za zapošljavanje OSI u Crnoj Gori Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore. Zakon o saobraćaju. godine. hitno je potrebno donijeti sljedeće zakone: Zakon o radnom osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom. list RCG“ 80/04) donijet Zakon o školovanju djece sa posebnim potrebama. Tako da Nacrt zakona o radnom osposobljavanju i zapošljavnju lica sa invaliditetom. koji već tri godine čeka na skupštinsko usvajanje. Zakon o socijalnoj zaštiti osoba sa invaliditetom. Kakvi su sada izgledi. i unaprijedila saradnju i koordinaciju među resornim ministarstvima koja kreiraju politiku koja se tiče prava i interesa i autentičnih organizacija OSI. Što se tiče školovanja. Pravi podaci nam nijesu dostupni jer veliki broj OSI koji su čekali posao na biroima i po dvadeset i više godina. a to je pravo na rad i zapošljavanje. pa je prolongiran od strane Vlade za prvi kvartal 2006. prioritetno ići na Skupštinu. Sve pomenuto proističe iz nebrige nadležnih državnih institucija da pruže svima jednake mogućnosti u sferi zapošljavanja i ova populacija otpočne sa ostvarivanjem osnovnog ljudskog prava. Shodno tome. Da bi se stekla osnova za rješavanje pomenutog problema.2. Ovo ni izbliza nije pravi broj OSI koji su radno sposobni i imaju želju 30 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere za zaposlenjem. i još niz zakona vezanih za zaštitu prava i interesa i popravljanje položaja OSI. pitanje je da li će biti donijet do kraja godine. na ovom polju je veoma malo urađeno. Tako da je 2004. takođe po ugledu na EU čiji član Crna Gora želi da bude. Treba pomenuti da je taj Nacrt trebalo da ide na Skupštinu u drugom kvartalu 2005. neophodno je što prije uraditi nacionalnu strategiju za popravljanje položaja OSI u Crnoj Gori koja bi omogućila donošenje novih zakonskih propisa.5 % od ukupnog broja nezaposlenih sa evidencije Zavoda. kao što je urađeno u zemljama bivše Jugoslavije. Sve ovo govori o nepostojanju želje nadležnih državnih institucija da ispune svoje obaveze prema OSI. Pored strategije. odnosno preko 65 000 građana Crne Gore. Na taj način bi se omogućila puna afirmacija ljudskih prava.699 lica sa invaliditetom (invalidi rada II i III kategorije invalidnosti . koji bi u potpunosti regulisao problematiku vezanu za prevoz OSI. to svoje pravo nikad nisu ostvarili. godine („Sl. Ovaj zakon je od fundamentalnog značaja za OSI i trebalo je. Zakon protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom. jer bi trebalo da otpočne rješavanje i riješi problem za više od 10% populacije. izgubili su povjerenje u biroe za zapošljavanje i zbog toga se ne prijavljuju na njihovu evidenciju. poboljšao i unaprijedio položaj OSI u svim segmentima života. koji bi podrazumijevao formiranje ombudsmana za zaštitu prava i interesa ove populacije. neophodno mobilisati sve resurse u RCG. kojim je stvoren osnov . Osim deklarativnog zalaganja nadležnih institucija.158 i kategorisana omladina 541). Sada je u programu Vlade za prvi kvartal 2007. godine. stanje je kudikamo bolje. što predstavlja oko 2. trenutno se nalazi 2. jer Ministarstvo prosvjete i nauke ovom problemu posvećuje mnogo više pažnje.

29 i 30) koja predstavlja jednu od osnova za dalje rješavanje ovog kompleksnog. • Savjet Evrope je članom 15 revidirane Evropske socijalne povelje.za školovanje djece i omladine sa invaliditetom. koju je u proljeće 2005. izloženu povećanom riziku od osiromašenja. multisektorskog problema. kao dio bivše SRJ i RJ. I DIO . 2007. srednjih i visokoškolskih ustanova.4 po tačkama 27. Takođe je bitno istaći da Ministarstvo izgradnju svih novih školskih objekata prilagođava važećim standardima u tijesnoj saradnji sa UPCG. najvažniji dio sprovođenja pomenutih obaveza u praksi se ne sprovodi. godine. Bosna i Hercegovina Crna Gora je preuzela obavezu da napravi i usvoji dokument „Nacionalna strategija za OSI“. • „Politika u oblasti invalidnosti i proces pridruživanja Evropskoj uniji u Jugoistočnoj Evropi“ koja je održana u martu 2005. Pomenućemo neka najvažnija međunarodna dokumenta vezana za ovu problematiku. godine potpisala i Srbija i Crna Gora. Takođe treba naglasiti da su u mnogim zvaničnim dokumentima OSI prepoznate kao kategorija stanovništva koja se nalazi na donjoj ljestvici siromaštva i socijalne isključenosti.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 31 . predvidio da osobe sa invaliditetom imaju pravo na nezavisnost.org april. Ova saradnja bi mogla da posluži kao primjer svim ostalim ministarstvima i republičkim i lokalnim državnim institucijama kako treba raditi na ostvarivanju zajedničkih ciljeva i rješavanju problema. Na to je jasno ukazano u Strategiji za smanjenje siromaštva u RCG. Iako polako. 28. godine. potpisnik je velikog broja međunarodnih konvencija i deklaracija posvećenih popravljanju položaja i zaštiti prava i interesa OSI. socijalnu integraciju i učešće u životu društvene zajednice. (poglavlja 1. do kraja prvog kvartala 2007. Nažalost. Ove aktivnosti uz snažnu medijsku kampanju za podsticanje upisivanja pomenute populacije u redovne škole dovelo je do povećanja upisa na svim nivoima. godine u Sarajevu. na ovom polju se primjećuju promjene. Preuzete obaveze Vlade Republike Crne Gore vezano za popravljanje položaja OSI Crna Gora. Zoran Rajković Udruženje paraplegičara Crne Gore www. Samo potpisivanje znači i pruzimanje obaveze za sprovođenje tih obaveza u praksi. • Međunarodna konvencija o pravima osoba sa invaliditetom usvojena je od strane Generalne Skupštine UN u decembru 2006. Posebno je bitno istaći dobru saradnju Ministarstva i UPCG. • Strategija za smanjenje siromaštva u Crnoj Gori ukazuje na osobe s invaliditetom kao jednu od najugroženih socijalnih grupa. Ta saradnja je rezultirala prilagođavanjem određenog broja objekata osnovnih.paramontcg. Bitno je istaći da je ovaj trend u porastu svake godine.

godine procjenjuje na 16. U svjetskim razmjerama očekuje se da osoba sa nekom vrstom invaliditeta u svakoj zajednici ima oko 10%. puteve. a slične imaju i neke druge kategorije stanovništva o kojim se takođe rjeđe misli: trudnice. roditelji male djece.000 osoba. ali ne treba zaboraviti ni aktuelne i potencijalne turiste koji tranzitno ili ciljano posjećuju Crnu Goru. to se mora smatrati diskriminacijom” Richard Howitt. materijalnog okruženja prilagođenog potrebama svih. Kretati se slobodno u okruženju ne znači samo uživanje samostalnosti u odlukama kuda želiš da se krećeš. mala djeca. došli bismo do zapanjujućih postotaka. stambene objekte. medicinska zdanja i radna mjesta. što na crnogorsku populaciju iznosi oko 60.000 djece starosti oko 2 godine.000 trudnica u podmakloj trudnoći i 20.000 osoba starosti od 60 i više godina. Ovim brojkama treba dodati i privremeno oboljele i povrijeđene osobe. detaljno se bave mjerama koje imaju za cilj da se identifikuju i uklone prepreke i barijere pristupačnosti. tj. komunikacije i druge usluge. starije i bolesne osobe. uključujući elektronske usluge i službe i servise za slučaj vanrednih situacija. to znači pristup uslugama.67% ili oko 100. Broj starih i iznemoglih lica se prema MONSTAT-ovim istraživanjima iz 2005. radnim mjestima i punom učešću u životu zajednice na ravnopravnoj osnovi. posebno vezane za: (a) Zgrade. uključujući škole. 32 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Realizacija preporuka i obaveza iz ovih dokumenata približava nas konceptu univerzalnog dizajna. 9 Međunarodne konvencije o pravima osoba sa invaliditetom (2006). Svijest o značaju pristupačnosti okruženja sa stanovišta osoba sa invaliditetom očituje se u mjestu koje joj se daje u ključnim svjetskim dokumentima kojima se uređuje oblast prava osoba sa invaliditetom. .000 djece što znači da u svakom momentu ima oko 3.“Fizička pristupačnost za sve je osnovno pravo i ako imamo slučaj da fizičke barijere ometaju pristup i slobodno kretanje osoba sa invaliditetom ili drugih osoba sa smanjenom pokretljivošcu. Osobe sa invaliditetom imaju posebne potrebe u odnosu na fizičko okruženje. prevoz i druge unutrašnje i spoljne objekte i postrojenja. (b) Informacije. predsjednik Intergrupe Evropskog parlamenta za pitanja invalidnosti. Godišnje se u Crnoj Gori rađa oko 9. jun 2003. član Evropskog parlamenta. Ako bismo željeli da spekulišemo o ukupnom broju stanovnika koji stalno ili privremeno u jednom momentu života zahtijevaju olakšice u savladavanju fizičkog okruženja ili uslove koji se u anglosaksonskoj literaturi označavaju kao »lako okruženje«. Domaće stanovništvo je u ovim kalkulacijama sigurno najznačajniji kvantitativni parametar potreba. Pravilo 5 Standardnih pravila UN za izjednačavanje mogućnosti koje se pružaju osobama sa invaliditetom (1993) kao i čl.

2005. godine. 1998. koji će biti sproveden 2001. kao i lica sa kojima one žive. Legislation. Izvan deinstitucionalizacije: nestabilna tranzicija ka sistemu koji pruža mogućnosti u jugoistočnoj Evropi. Disability Monitor Initiative . 2. 2 naveo da u Bosni i Hercegovini trenutno živi 1. 01. Free movement of people with disability in South East Europe An Inacessible Right?. 2004. R. 1. 5. 287 i 288. __________________ 1. 2003.: Koliko smo spremni da pomognemo?. g. lokalna službenica Handicap Intrernational u Crnoj Gori www. New York. godina LV. Disability Monitor Inititiative. jer ona po sebi podrazumijeva suptilnije kriterije za opravdanost prilagođavanja većine manjini. Ivančević. 122. str. br. 62 i 63. jun 1982. Disability Monitor Initiative South East Europe. Želja je bila da se korsnicima priručnika. G. Strategija razvoja i redukcija siromastva u Crnoj Gori. Jevreja i ostalih nije naveo. 3. Codes and Studies. NVO izvještaj o stanju prava djece u Crnoj Gori. apostrofirajući demografa Vladimira Žerjavića.U zaključku se može reći da najmanje četvrtina stanovništva trajno ili privremeno zahtijeva olakšano kretanje i da nepristupačnost fizičkog okruženja najdirektnije ometa vitalne interese osoba sa težim motoričkim ili kombinovanim smetnjama. 4. U dnevnom listu Oslobođenje od 09. vladinim službenicima. Standards. Ovaj kratki uvod nije imao ambiciju da brojevima brani ideju inkluzivnog društva. Korištena literatura u prilogu Sonje Vasić: 1. str.268 milona Srba i oko 400 hiljada Hrvata. org april 2007. urbanistima.27 miliona Bošnjaka. 2007. 2006. Osim moralne implikacije. Beograd.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 33 . arhitektima i dizajnerima skrene pažnja na kategoriju korisnika koje njihove odluke mogu staviti u poziciju diskriminacije i negacije njihovih elementarnih ljudskih prava. sve će se češće postavljati pitanje pravne zaštite korisnika jer se domaći zakonodavni okvir ubrzano prilagođava pravnim okvirima okruženja u sklopu evropskih integracija i zahtijeva koje EU stavlja pred zemlje kandidate. u ovakvim slučajevima. 1977. Broj Roma. Tačan broj stanovnika Bosne i Hercegovine biće ustanovljen redovnim popisom.Statistika u oblasti invalidnosti u borbi protiv nevidljivosti. (Sarajevo. O broju osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u SAD vidi: Laurie. Sonja Vasić. hi-see.Statistics. Part 16 . I DIO .Journal . 3. 17819) Sejad Lučkin je. 2. u: Galaksija br. na str.: Housing and Home Services for the Disabled.

usljed toga što arhitekti nisu dovoljno upoznati sa njihovim specifičnim načinom življenja. apsolutno neodrživo.1 U ovom slučaju je. . da je sve podredio i podređuje svom trenutnom zdravom tjelesnom stanju. analizirana sa moralno-pravnog stanovišta Najviše ugrožena grupa osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti je grupa nepokretnih lica. Na njenim zasjedanjima. očigledno da su jednoj dosta brojnoj grupi ljudi. nisu u mogućnosti bez nečije pomoći da uđu u pozorišta. Problem koji leži u osnovi svih drugih njihovih problema je kretanje. koji su koliko juče bili zdravi i potpuno mobilni. međutim.4. kako sa pravnog. sve javne objekte. sa čime ne mogu i ne bi trebalo da se pomire niti oni. uživanje u kulturnim manifestacijama. veoma otežano. to već sjutra možda neće biti. moralnog i bilo kog drugog stanovišta. Pri tome se zaboravljalo i zaboravlja da oni. a češće potpuno onemogućeno korištenje materijalnih i kulturnih dobara i doživljavanje umjetničkih djela. političko ili drugo uvjerenje. obrazovanje. tako i sa ekonomskog. Usljed toga što u našoj zemlji najčešće ne nailaze na razumijevanje zajednice (koja je svoju nezainteresovanost za njih do sada opravdavala ekonomskim razlozima). a izvan društva i svih društvenih zbivanja. 3 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Sve navedeno posljedica je činjenice da se zdravi dio društva. ali i drugim kategorijama ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti. onemogućeni su im školovanje. jezik. njima je onemogućeno samostalno i slobodno kretanje. a time i komuniciranje. bavljenje sportom. kao sposobniji. rasu. bez obzira na nacionalnost. licima koja se pri kretanju služe invalidskim kolicima. rad. Rezultat ovakvog ponašanja i razmišljanja jeste taj da je nepokretnim licima. nego vlastitim invalidskim kolicima.. umjetničke galerije. uđu u preduzeća i ustanove i rade. nemogućnost kretanja i to ne vlastitim nogama. pređu ulicu. izolovano. kreću se denivelisanim površinama grada. Time su ovi ljudi prisiljeni da žive anonimno. ti ljudi nisu u mogućnosti čak i u novim. Sa pravnog ponajmanje i to zbog toga što Ustav Bosne i Hercegovine svima. nisu u stanju da izađu iz stana ili kuće i uđu u njih. te obaveze i prava uistinu uskraćeni. nenamjenski projektovanim stanovima. Opisano stanje je. pol. odnosno. kino-dvorane. socijalno porijeklo. u našoj zemlji. onih koja su bez invalidskih kolica imobilna. društveni položaj ili drugo lično svojstvo garantuje jednakost u obavezama i pravima. posebno nepokretne. vjeroispovijest. ravnopravno uključivanje u svakodnevni život i njegove tokove. nisu u stanju da uđu u škole i uče. bez obzira koliko oni bili luksuzni.. životom građana drugog reda. ponašao i ponaša egoistički. sa čime su se oni pomirili. Pravima osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti bavila se i Organizacija ujedinjenih nacija. rođenje. Na taj način. tačnije rečeno. donesen je niz rezolucija i deklaracija. tj. koje ta prava definišu i podržavaju. bolnice. niti društvo. samostalno na invalidskim kolicima ići u WC ili samostalno prelaziti iz jedne prostorije u drugu. jednom riječju. Potreba uklanjanja arhitektonskih barijera za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. nisu u stanju da koriste javne telefonske govornice. poštanske sandučiće.

36. • Dnevni red za trideset četvrto zasjedanje. 37. Svjetska zdravstvena skupština.68. tačka 30 Međunarodna godina hendikepiranih osoba. Komisija za ljudska prava. 20. maja 1980. 1. decembar 1971. • 3447 (XXX)2: Deklaracija o pravima hendikepiranih osoba. tačka 79: rezolucija koju je usvojila Generalna skupština (na bazi izvještaja Trećeg komiteta A34/782): 34/154: Međunarodna godina hendikepiranih osoba. decembar 1981. Generalna konferencija. 102. Generalna skupština A/34/158/Ad 1. Dokumenti koje su one usvojile su: WHO Rezolucija WHA 29. • Dnevni red za trideset četvrto zasjedanje. 6. koju su organizovali Međunarodna federacija pješaka IFP (International Federation of Pedestrians) i Generalni komitet nacionalne asocijacije hendikepiranih u Švedskoj (HCK).Prevencija hendikepiranosti i rehabilitacija. Pitanja prava osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima razmatrale su i druge međunarodne organizacije. 2. bavila se takođe pravima osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. 20. Međunarodna konferencija pod radnim naslovom Hendikepirani u gradu. uvod. 21. 9. maj 1981. plenarna sjednica. I DIO . januar 1980. . 27. decembar 1975. tačka 79: rezolucija koju je usvojila Generalna skupština (na bazi izvještaja Trećeg komiteta A46/638): 35/133: Međunarodna godina hendikepiranih osoba. Na završnom zasjedanju.pristup svim olakšicama koje im u društvu stoje na raspolaganju. ILO Preporuka 99 . decembar 1980. Ženeva. maj 1976. decembar 1979. 17. 30.Preporuke koje se tiču radne rehabilitacije hendikepiranih. • 31/123: Međunarodna godina hendikepiranih osoba. 3. 1955. 2433. 11. predloženi program budžeta za dvogodište 1980-1981. decembar 1976. tačke 79 i 98: Međunarodna godina hendikepiranih osoba. plenarna sjednica.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 3 . Plenarna sjednica. 105. 6. Dnevni red za trideset šesto zasjedanje. 16. Generalna skupština A/RES/34/154. • Dnevni red za trideset peto zasjedanje. plenarna sjednica. a prije svih Svjetska zdravstvena organizacija WHO (World Health Organization) i Međunarodna organizacija rada ILO (International Labour Organization). januar 1981. novembar 1979. Generalna skupština A/36/37.Najznačajnije među njima su: • 2856 (XXVI): Deklaracija o pravima mentalno retardiranih osoba. 7. usvojene su sljedeće formulacije kao dio rezolucija konferencije: (U zakonodavstvo pojedinih zemalja)3 Mora biti uvedena legislativa koja hendikepiranim osobama garantuje: . • 4/8: Ljudska prava i međunarodna godina hendikepiranih osoba. plenarna sjednica. 92. Generalna skupština A/RES/35/133.

zaštićena su u najvećem stepenu i na najvišem mogućem nivou. Ciglane. rekreacije i saobraćaja. objavljen u: Službeni list Republike Bosne i Hercegovine. starije izrade (dom zdravlja “Vrazova”. Isto tako su. U SFR Jugoslaviji. Tekst ovog. sve troje u Sarajevu. regionalnom i lokalnom nivou. u Bosni i Hercegovini u potpunosti je preuzet i preimenovan u normativ BAS U. materijom koju obrađuje. Ova knjiga. tek završeni rat djelimično je probudio uspavanu društvenu savjest. nego su opasni. kao i ostalih dolje navedenih dokumenata OUN. obrazovanja. i to ne samo zbog zakonskih obaveza (koje je u našim haotičnim uslovima moguće lako zaobići). Radi lakšeg razumijevanja prevoda formulacija. zapošljavanja. koji u praksi nikoga i ni na šta ne obavezuje. r. Nažalost. kao i da shvate njihovo pravo na ravnopravan tretman u društvu. nisu samo nepogodni za samostalnu upotrebu. depadans hotela “Evropa”. Marijin Dvor. ____________________ 1.A9. nego i zbog lične moralne odgovornosti prema osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti. 1993. određeni broj prelazaka trotoara u pješačke prelaze. podignut je na osnovu oštrijih parametara. koji u praksi. . nažalost. na najprometnijim saobraćajnicama u Sarajevu i Tuzli.A9. 3. neke škole i fakulteti u 3 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Tuzli…) izgrađene namjenske kosine. U tom cilju. 5. Sarajevo. dat je u dijelu knjige nazvanom DODATAK. državnom. ona je bila obrađena samo djelimično. 2.finansijsku podršku na međudržavnom.sistematsko uklanjanje fizičkih barijera u cilju obezbjeđivanja odgovarajućeg uspjeha u izboru (mjesta i načina) stanovanja. od onih koje osobe kojima su namijenjeni mogu samostalno da koriste. Jedan dio ovih arhitektonskih elemenata. Normativ JUS U. Definisanje arhitektonskih barijera i način njihovog uklanjanja bili su uređeni normativom JUS U. vanjske kosine po mnogim novim sarajevskim naseljima: Alipašino Polje. istina. Rezultat toga treba da bude primjeren način projektovanja. dom zdravlja “Omer Maslić. tekst u zagradama dodao je autor knjige. s obzirom da arhitektonski projekti nisu revidirani sa njegovog stanovišta. uz određeni broj objekata (apoteka “Sarajevo”. preuzet je i način njegove primjene. trebalo bi da pomogne arhitektima da ne čine navedene greške. član 66. Ipak. U posljednje vrijeme (1997 – 2000).. prilagođen je licima sa invaliditetom. Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Neki od njih. pa i pogibeljni. čak i pri upotrebi uz pomoć trećih lica. . primjetni su pokušaji da se osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti riješe problemi pristupnosti. rezolucijama Ujedinjenih nacija. …). Moderna zakonodavstva u većini zemalja svijeta oslanjaju se na njih i na sličan način tretiraju pomenutu problematiku. u cilju realiziranja ovih programa. Svjetske zdravstvene organizacije i sličnih institucija. Prava osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. gotovo da i nije primjenjivan. dom zdravlja “Kumrovec”.A9. zatim da na pravi način razumiju potrebe i mogućnosti osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima.

na ekonomskom planu. kao i mnoge druge nauke i oblasti čovjekovog djelovanja. uglavnom. U tom slučaju. Time se njima ne pruža samo ekonomska sigurnost. Tako bi cijela zajednica bila rehabilitacioni centar. koje su u brizi za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti odmakle najdalje i u kojima je ovakav koncept dobrim dijelom već realizovan (Švedska. kao najizrazitijih. a proces rehabilitacije postao bi integralni dio društvene svakodnevice. Čuju se zahtjevi za ostvarivanjem onoga što je u svijetu već poodavno postala uobičajena praksa. arhitekturu. itd. koje su neka vrsta rezervata u koje zdravi smještaju osobe umanjenih tjelesnih sposobosti. sa sociološkog stanovišta posmatrano. Na snazi je već nekoliko zakonskih normativa. Njemačka. koji prilikom prijema radnika na određena radna mjesta obezbjeđuju prednost ovim licima. psiholozi. ekonomiju. Francuska. Bio bi to proces u koji bi bile uključene sve strukture društva i koji ne bi bio vremenski ograničen. odnosno za ukidanjem specijalizovanih ustanova za rehabilitaciju. obrazovanje i rad. Interdisciplinarnim pristupom problematici rehabilitacije u Bosni i Hercegovini postiglo bi se to da jaz između tjelesno nemoćnih i zdravih osoba. a time i na savjesti. dugotrajni su i kompleksni. proces rehabilitacije ne bi bio samo medicinski tretman. i razrješavanje drugih poteškoćâ vezanih za nepokretne osobe. a u Bosni i Hercegovini još uvijek se vrši. inženjeri. Ta vrsta rehabilitacije znatno je složenija i kompleksnija i nezaobilazno je interdisciplinarnog karaketra. arhitekti. odnosno planu upošljavanja. Norveška. da im ne bi bili na pogledu. a postojale bi realne šanse da se u doglednoj budućnosti u potpunosti i eliminiše. umjetnici i mnogi drugi. svoj doprinos rehabilitaciji osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti treba da daju liječnici. omogući cjelovita psiho-fizička rehabilitacija. samo sa medicinskog stanovišta. pravnici. tehniku. Rehabilitacija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u svijetu se donedavno vršila. Savremena nauka dokazala je da. ako ne i važnija. ekonomisti. kao i svim drugim grupama lica umanjenih tjelesnih sposobnosti. Svode se na to da se grupi nepokretnih osoba. koja I DIO .Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 3 . isto toliko. već jedan od načina normalnog življenja. što je u osnovi pogrešno. bude manji. čine se početni koraci i to. U sebi sjedinjuje psihologiju.5. dizajneri. koliko god je za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti važna rehabilitacija u medicinskom smislu. bez obzira na nivo opremljenosti i luksuza mogu smatrati samo svojevrsnim getima. umjetnost. na polju integracije osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u društvo u Bosni i Hercegovini. sociologiju. sociolozi. sve glasnije se čuju zahtjevi za potpunom društvenom integracijom zdravih i ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti. je njihova rehabilitacija u psihološkom pogledu. nakon rata. koji je sada veoma veliki i od strane radnika koji rade u rehabilitacionim centrima ocijenjen kao nedopustiv.). a s ciljem da se te osobe uključe u društvo i sve njegove tokove kao ravnopravne u svakom pogledu. Analogno ovome. kao segregacija. koji se odvija u za to specijalizovanim ustanovama. Na tome se posebno insistira u zemljama. Putevi prevazilaženja problema Putevi prevazilaženja problemâ kretanja i komuniciranja. pravo. U tom smislu. U ovom momentu. koje se.

na kojima tjelesno hendikepirani postižu nevjerovatno velike učinke. 5. U ostalim jugoslovenskim republikama. slični zakonski akti nisu donošeni. najbolje govori činjenica da se za pojedine kategorije invalida. S obzirom na veliki broj invalida tek završenog rata. medicine. nisu u dovoljnoj mjeri poznavali način življenja nepokretnih i slabo pokretnih ljudi. 3 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Posljedica toga bila je ta da su se objekti.2 Slika br. Arhitekti nisu bili dovoljno upoznati sa problemom tjelesne nepokretljivosti. u Bosni i Hercegovini situacija nije ništa bolja. Zahtijeva inovaciju svih zakonskih akata (u oblasti prava. . ostvaruju mnogo. konstruišu specijalno prilagođeni aparati i mašine (slika br. 5. U SR Hrvatskoj je 1980. vodi računa. a posebno terapijom radom. koji poslove. i na ovom mjestu svakako potrebno naglasiti činjenicu da društvo. bilo sve. pri tom. da nisu balast zajednici. ona je čak i teža. arhitekture i građevinarstva1. koji je od najveće važnosti za mogućnost cjelovite integracije tjelesno nemoćnih lica u društvo i sve njegove tokove.1). koje u potpunosti mogu koristiti i tjelesno hendikepirani u SFR Jugoslaviji mogli nabrojati na prste jedne ruke. kako bi oni mogli obavljati određene poslove. U arhitektonskom pogledu.). u SFR Jugoslaviji nije se mnogo učinilo. zbog nezainteresiranosti i pomanjkanja potrebe za dokazivanjem. a najmanje u ekonomskom pogledu. godine donesena zakonska regulativa o integraciji djece sa psiho-fizičkim teškoćama u razvoju u “obične škole”. socijalnog osiguranja. Zahtijeva hitno reagovanje nadležnih državnih organa. u pogledu uklanjanja arhitektonskih barijera.je u ovom slučaju od sekundarnog značaja. zapošljavanja. Primjer u tom smislu svakako treba da bude zakonska regulativa razvijenih zemalja Zapada. U toj bivšoj republici SFR Jugoslavije radile su i tri auto-škole čiji polaznici su ravnopravno bili i zdrave i osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti.Pisaća mašina za osobe čije su ruke nepokretne. rada. međutim. obrazovanja. ali i odgovarajućih obrazovnih institucija. To je. smatraju dosadnim i zamornim. U ovom momentu. itd. sa stanovišta uključivanja u njih brige o osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti. A koliko se u njima o rehabilitaciji osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima uopšteno. ne trpi ni u kom. Odgovarajućim ispitivanjima ustanovljeno je da ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti na poslu koji obavljaju. niti se otišlo dalje od otvaranja specijalizovanih ustanova za rehabilitaciju i obrazovanje pojedinih kategorija osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. Zanimljivo je. Sličan napredak nastojao se svojevremeno ostvariti i na polju obrazovanja.1 . nego i osjećaj da su društveno korisni. pa čak i do 10 puta (!) veću produktivnost od normalnih radnika.

potrebno je ukazati na rezultate istraživanja do kojih su došli u SAD. Potom je. kao i u to šta u arhitektonskom smislu svaka kategorija pojedinačno zahtijeva. str. zbog toga što ne postoji institucija koja bi vršila revidiranje projekata i sa tog stanovišta. Beograd. . Najvjerovatnije je da će se u realizovanju ovih namjera javiti određeni otpori.1% od cjelokupne vrijednosti investicije. uglavnom. što je sasvim sigurno mnogo bolje. u slučaju ako bi oni bili građeni bez arhitektonskih barijera. str. Na osnovu proučavanja investiciono-projektne dokumentacije za tri reprezentativna uzorka. a oni su bili kulturni centar. Takođe je neophodno uputiti ih u kategorizaciju osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. potrebno obezbijediti ugrađivanje stečenih znanja u projekte. 30./1988. 673 i 674. bilo da je riječ o projektima izgradnje novih ili adaptacije postojećih objekata. septembar 1987. . 11.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 3 . br. Sa čime je potrebno upoznati arhitekte 1. . neophodno je upoznati arhitekte sa pojmom umanjena tjelesna sposobnost. 21. u: Galaksija br. Zakonska regulativa koja tretira problematiku gradnje bez arhitektonskih barijera. u Bosni i Hercegovini postoji. 2. 46. str. definisanjem odgovarajuće zakonske regulative.____________________ 6. gradska kuća i hotel. Međutim. u: Službene novine Kantona Sarajevo. 1988 – u Bosni i Hercegovini preuzet kao BAS U.Službene novine grada Sarajeva. Sarajevo. koji će svoje opravdanje tražiti u ekonomskoj dimenziji problema. a u odnosu na uobičajeni način gradnje. Pomenuta regulativa objavljena je u: .JUS U. ne poštuje i to. Sarajevo. Ovo je moguće ostvariti pokretanjem jedne šire društvene akcije ili. ona se.A9. Beograd.Službeni list SFRJ 18/88. 5. april 2000. kao i sa time šta u stvarnom životu to znači. u okviru redovne edukacije na odgovarajućoj visokoškolskoj ustanovi (Arhitektonski fakultet). Pisaća mašina za invalide. čak i takva nedovoljna. Beograd.Grupa autora: Urbanističko-tehnički uvjeti za otklanjanje i sprječavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera za kretanje invalidnih lica. 217 do 233. Da bi se eventualnim zagovornicima takvog pristupa ukazalo na to u kojoj mjeri griješe. 63. br.A9. zemlji koja se problematikom osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima vrlo intenzivno bavi još od sredine pedesetih godina. iako rudimentarna.1 I DIO . ustanovljeno je da bi dodatni troškovi. 1988. februar 1976. Da bi se opisano stanje izmijenilo. godina: V. bili veći za manje od 0.

1984. str. isplativo je da dodatno uloži ovako mali procenat (promil!) od ukupne investicione vrijednosti neke (svake!) gradnje.Svakoj društvenoj zajednici. Petar: Arhitektonske barijere kao ometajući faktor u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji invalida u društvo. objekte koje mogu koristiti svi članovi te zajednice. Beograd. u zborniku radova: Invalidi i društvo sa jugoslovenskog savjetovanja: Socijalni aspekti rehabilitacije i integracije invalida u društvu. Arsić. pa tako i našoj. 35. Institut za socijalnu politiku. Strasbourg 0 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . ____________________ 1. A koliki pozitivni efekat ta mala dodatna ulaganja imaju na moralnu i pravnu stranu problema nije uopšte potrebno naglašavati. da bi dobila objekte znatno većeg kvalitativnog nivoa.

II DIO ARHITEKTONSKE BARIJERE .

2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .

II DIO .Arhitektonske barijere 3 . a posebno nepokretne osobe bile su izopštene iz društva. kao temeljni princip njihove rehabilitacije. počinje se zagovarati princip njihove integracije u društvo i sve društvene tokove. odnosno nemogućnosti samostalnog (misli se bez pomoći trećih lica) savlađivanja pojedinih arhitektonskih elemenata se odlučuje da li su ti elementi arhitektonske barijere ili ne. a kasnije i projektovanju. izolovane i satjerane u vlastite domove ili u centre za rehabilitaciju kao svojevrsna geta. kao osnovni parametar pri odlučivanju. Arhitektonske barijere i parametri koji ih definišu Od početaka naše civilizacije pa sve do sredine pedesetih godina XX vijeka čovječanstvo je arhitektonske i komunalne objekte gradilo isključivo za zdravi dio populacije. Od sredine pedesetih godina na problem tjelesno nemoćnih počinje se gledati na drugi. osnovna prepreka koja stoji pred licima umanjenih tjelesnih sposobnosti. od kojih se očekuje da uklanjanjem arhitektonskih barijera otvore puteve rješavanju ovog problema i u drugim sferama života. Oči se okreću ka arhitekturi i arhitektima. postavlja se pitanje koja kategorija tjelesno nemoćnih osoba je ona referentna. odnosno koji parametri su ti na osnovu kojih se odlučuje da li je neki arhitektonski elemenat arhitektonska barijera ili ne. Dakle. počev od sociološke i ekonomske. najugroženiju kategoriju lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. služe invalidska kolica i mogućnost manipulisanja tim kolicima od strane samih hendikepiranih lica. medicinske i drugih. Pri tom.7. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. humaniji način. na putu njihove integracije u svakodnevna životna zbivanja. jesu arhitektonske barijere. U tom smislu. na osnovu čijih mogućnosti. pa do psihološke. Jasno je da su osobe koje su nepokretne bez invalidskih kolica te koje čine. u svakom pogledu.

on u većini slučajeva iznosi (oko) 5%. kao i svih drugih tipova invalidskih kolica. tipova i podtipova invalidskih kolica. LEVO iz Švajcarske. Dimenzije invalidskih kolica U najširoj upotrebi u SFR Jugoslaviji bila su standardna invalidska kolica “Zavoda za rehabilitacijo invalidov” iz Ljubljane. To znači da je i procenat standardnih invalidskih kolica. Ortopedska pomagala Ortopedska pomagala su naprave koje osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti pomažu u ostvarivanju samostalnog mobiliteta. izvedenih u maloj i velikoj varijanti. jednak procentu u kojem se i drugi proizvodi namijenjeni širokoj potrošnji rade kao izrazito mali ili izrazito veliki. Standardna invalidska kolica. Veliki i specijalizovani proizvođači izrađuju niz različitih vrsta. prenosni oslonci i hodalice. Među većim i poznatijim su firme Meyra. rade se u tri veličine: kao mala. to su ovaj tip i veličina invalidskih kolica referentni prilikom definisanja karakteristika arhitektonskih 8. koriste najčešće. kako je već rečeno. uz poštovanje određenih pravila. HEWI iz Njemačke.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . Najstarije i najčešće korišteno ortopedsko pomagalo jeste obični štap. Osim njega. tako i. Invalidska kolica Invalidska kolica su ortopedsko pomagalo koje nepokretnim osobama omogućava kretanje kako u horizontalnom. Znatno rjeđe koriste se raznovrsni korzeti. proteza i invalidskih kolica. mali kranovi. hidraulična. Brojčano iskazano. To su i uređaji koji medicinskom osoblju i drugima olakšavaju rad sa potpuno nepokretnim ili teško pokretnim licima. kao i svi ostali tipovi invalidskih kolica. u širokoj upotrebi su i razne vrste štaka.1 Njihova fabrička oznaka bila je VI-14.. kao i različita ručna. Pošto se standardna invalidska kolica.. Naime. dizalice.8. u vertikalnom smislu. Industrija ortopedskih pomagala danas je dostigla zavidan nivo razvoja. U svijetu postoji niz proizvođača. Ortopedia. a tako je u Bosni i Hercegovini i danas. električna i slična sjedala.1. srednja i velika. i kako je srednja veličina u njihovom ukupnom broju zastupljena sa oko 90%. liftovi i slični uređaji.2 Premda adekvatne analize za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti nisu nigdje sprovedene. odgovarajuća ergonomska istraživanja u svijetu pokazala su da u svakoj populaciji ima određeni udio izrazito malih i izrazito velikih jedinki. zavisno od ciljne grupe osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti kojoj su namijenjena i svrhe kojoj služe. čija djelatnost je vezana za zadovoljavanje potreba osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. 8.1.1. logično je pretpostaviti da je navedeni udio za njih proporcionalan onom kod zdravog dijela populacije. pokretne platforme.

a kod izrazito krupne. a druge na visini od oko 140 cm. mogu neznatno razlikovati. nisu pogodna za samostalnu upotrebu. Oči prve nalaze se na visini od oko 125. Potrebno je naglasiti da se osnovne dimenzije i geometrija standardskih invalidskih kolica. na oko 90 cm. ali im se. zbog stopala osobe. zbog ruku. Takav slučaj. U sklopljenom stanju njihova širina smanjuje se na 31 cm. s druge strane. povećava se na oko 120 cm. Detaljni nacrti i dimenzije standardnih invalidskih kolica srednje veličine (u ovom slučaju tipa VI-14. a visina 90 cm. II DIO .1. širina im je 66 cm. zbog svoje prevelike težine. kada u njima sjedi prosječno razvijena osoba.elemenata koji dozvoljavaju njihovu upotrebu. Težina im se kreće oko 23 kg. što nema bitnog uticaja na njihove upotrebne karakteristike. Zato pojedini proizvođači invalidska kolica rade i od aluminijumskih cijevi. Zavoda za rehabilitacijo invalidov iz Ljubljane) dati su na slici br. međutim. u kom slučaju im se težina smanjuje na oko 11 kg.2. 8. Dužina ovih kolica iznosi 110 cm. Kada u standardnim invalidskim kolicima sjedi nepokretna osoba. zavisno od proizvođača. ono je na visini od oko 150 cm. dužina sa kojom se prilikom njihove upotrebe mora računati.Arhitektonske barijere  . dati su na slici br. 8. Stoga ona moraju biti predmet posebne analize. Opisana standardna invalidska kolica. cijena povećava između 5 i 6 puta u odnosu na čelična. Tjeme glave prosječno razvijene osobe koja sjedi u invalidskim kolicima nalazi se na visini od oko 135 cm. a širina. 8. nije i sa materijalom od koga Slika br. Detaljni nacrti i dimenzije standardnih invalidskih kolica srednje veličine.2. Rade se od čeličnih poniklovanih cijevi. se prave. Dimenzije standardnih invalidskih kolica srednje veličine kada u njima sjedi prosječno razvijena osoba.

8. – invalidska kolica sa jednoručnim pogonom i to: na desnoj strani VI-16. 8. 8.Ove dimenzije treba striktno poštovati i koristiti kao referentni podatak. – terenska invalidska kolica VI-7 (slika br.10). 8. Podjela invalidskih kolica na osnovu namjene Osnovna i najstarija podjela invalidskih kolica izvršena je na osnovu njihove namjene.1.4). 8. 8. . itd. 8. odnosno toga čemu služe: da li samostalnom kretanju bilo odraslih osoba. – dječija invalidska kolica VI-20 (slika br.3).8).5). sljedeće tipove invalidskih kolica: – standardna invalidska kolica VI-14 (slika br. 8. – toaletna kolica VI-23 (slika br. 8.7).6). – invalidska kolica za dvojno amputirane osobe VI-24 i – sportska invalidska kolica VI-26 (slika br. na lijevoj strani VI-17 (slika br. 8. Osnovni su: − namjena kolica i − stepen aktivnosti osobe koja ih koristi.2. Podjele invalidskih kolica Invalidska kolica dijele se na osnovu više različitih kriterijuma. prilikom projektovanja pojedinih arhitektonskih elemenata namijenjenih upotrebi od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.1. 8. Invalidska kolica VI-7. – invalidska kolica sa produženim naslonom VI-19 (slika br. u zavisnosti od toga čemu su namijenjena. da li prevozu hendikepiranih od strane trećih lica.4. obavljanju toaletnih potreba.2. – kolica za prevoz VI-22 (slika br.9). terenskoj vožnji.1. Najveći proizvođač invalidskih kolica u SFR Jugoslaviji bio je “Zavod za rehabilitacijo invalidov” iz Ljubljane koji je proizvodio i  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere proizvodi. bilo djece. upotrebi od strane osoba kod kojih su obje (paraplegičari) ili samo jedna ruka u funkciji (hemiplegičari). Slika br.

Slika br. 8. Invalidska kolica VI-20. 8.6.8.Slika br.9. Invalidska kolica VI-22. 8. Slika br. Invalidska kolica VI-19.10. Slika br. II DIO . Slika br. Slika br.5. 8. Invalidska kolica VI-17.Arhitektonske barijere  . 8. 8. Invalidska kolica VI-26.7. Invalidska kolica VI-23.

Proizvodne dimenzije tipova invalidskih kolica date su u tabeli: 3 izrađuje „Zavod za rehabilitacijo invalidov” iz Ljubljane tip VI-7 kod 642 006 641 024 641 025 641 026 641 027 641 028 641 029 641 030 641 031 641 032 641 040 641 042 641 044 641 046 641 048 641 050 641 097 641 098 641 099 641 122 641 125 641 090 644 003 VI-14 VI-16 VI-17 VI-19 VI-20 VI-22 VI-23 mm 680 632 632 632 666 666 666 716 716 716 655 690 740 655 690 740 666 666 666 555 555 652 532 mm 430 396 396 396 430 430 430 480 480 480 395 430 480 395 430 480 430 430 430 318 318 430 430 mm 370 370 370 370 370 370 370 370 370 370 370 370 370 370 370 370 795 795 795 365 365 370 340 mm 360 310 310 310 310 310 310 310 310 310 370 370 370 370 370 370 310 310 310 320 320 300 - točkovi PP PP PT TT PP PT TT PP PT TT PT PT PT PT PT PT PT PT PT PP TT PP TT  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .

zadnji pumpani točkovi TT – puni gumeni točkovi II DIO .VI-24 VI-26 641 074 641 075 641 076 641 100 641 101 641 102 641 106 641 107 641 108 641 130 641 131 641 132 641 133 641 134 641 135 641 136 641 137 641 138 641 139 641 140 641 141 641 142 641 143 641 144 641 145 632 666 716 632 666 716 632 666 716 636 670 636 670 636 670 636 670 636 670 636 670 636 670 636 670 396 430 480 396 430 480 396 430 480 396 430 396 430 396 430 396 430 396 430 396 430 396 430 396 430 370 370 370 370 370 370 370 370 370 220 220 220 220 290 290 290 290 330 330 330 330 370 370 370 370 310 310 310 310 310 310 310 310 310 330 330 330 330 330 330 330 330 330 330 330 330 330 330 330 330 PP PP PP PT PT PT TT TT TT PP PP PT PT PP PP PT PT PP PP PT PT PP PP PT PT PP – pumpani točkovi PT – prednji puni gumeni.Arhitektonske barijere  .

Takmičenje osoba vezanih za invalidska kolica u sportskom plesu.11). Tokom osamdesetih godina XX vijeka došlo je i do podjele invalidskih kolica u skladu sa osnovnim korisničkim grupama. Nisu pogodna za samostalno pokretanje. U svijetu se za njih organizuju brojna takmičenja u različitim sportovima. . odnosno saobraćajnih nesreća ili ratnih ranjavanja.8.). 8. da invalidska kolica mogu samostalno pokretati samo uz velike poteškoće ili to nisu u stanju nikako činiti. Invalidska kolica namijenjena aktivnim osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti rade se od aluminijumskih legura i titanijuma. para-prvenstva.1. do nivoa olimpijskih igara i svjetskih prvenstava (tzv. i dodatno razvijene. Pasivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti jesu one koje su oboljele od bolesti koje slabe cijeli organizam.2.11. na ona za pasivne. Teška su do Slika br. pa im se težina kreće između 20 i 25 kg. Okvirna cijena kreće im se na nivou od oko 700 DM. Nerijetko su ruke.12. Podjela invalidskih kolica na osnovu karaktera korisnika kojima su namijenjena Osamdesetih godina XX vijeka ustanovljena je podjela osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti na pasivne i aktivne. 8. 0 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Invalidska kolica namijenjena pasivnim osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti su već opisana standardna.2. Jedan od takvih sportova je i sportski ples (slika br. Stoga je njihova snaga i sposobnost ruku oslabljena do te mjere. Na slici br. Snaga ruku takvih osoba u najvećem broju slučajeva u potpunosti je sačuvana. prikazana je njihova standardna varijanta. Aktivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti vrlo često su uspješni sportisti. Rade se od čeličnih cijevi. odnosno ona za aktivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. što se posebno odnosi na aktivnosti na otvorenom. i “Zavod za rehabilitacijo invalidov” iz Ljubljane. Aktivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti jesu one kod kojih je oduzetost ili nedostatak donjih ekstremiteta najčešće posljedica fizičkih nasrtaja na integritet organizma. para-takmičenja: para-olimpijada. kada je u njihovom upravljanju pomoć trećeg lica gotovo neophodna. i sl. 8. pošto se njima nastoji kompenzovati nedostatak nogu. kakva pod oznakom VI-14 proizvodi npr.

nažalost. Slika br. izrađuju se invalidska kolica specijalno prilagođena aktivnostima za koja su predviđena.15. Invalidska kolica namijenjena tenisu. plesu (slika br.13). 8. izuzetno visoka. Standardna invalidska kolica namijenjena aktivnim osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti. čija je cijena.14). itd. 8. II DIO . Tako se rade invalidska kolica. 8. tenisu (slika br. 8. Slika br. 8. Za posebno aktivne osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. 8. s obzirom na način i kvalitet izrade.12. 11.14. Invalidska kolica namijenjena trkama.13. kao i na upotrijebljene materijale.4 Naročito su pogodna za aktivnosti na otvorenom. između 5 i 6 puta veća od cijene čeličnih standardnih invalidskih kolica.Slika br.Arhitektonske barijere 1 .15). Invalidska kolica namijenjena plesu. osobe koje se bave sportom. a koja su namijenjena trkama (slika br.5 kg. Njihova cijena je. Slika br. pa su veoma podesna za samostalno pokretanje. 8.

ergonomije i dizajna.18. g. dodatno im smanjuje težinu 2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .5 Slika br. poput rukometa ili košarke (slika br. Slika br.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti upotrebljavaju invalidska kolica i u onim sportovima za koje bi se u prvi mah moglo pomisliti da su nespojivi sa tim ortopedskim pomagalom. Potpuno je jasno da će invalidska kolica u okviru globalnog tehnološkog razvoja biti i dalje usavršavana i to kako u pogledu materijala. 8. predstavljen 1992.16. poput npr. 8. tako i u pogledu upotrebljivosti.18).17). Veoma interesantno viđenje invalidskih kolica dala je u svom diplomskom radu 1992. što njihovom korisniku omogućava lagan pristup korpi za teret smještenoj ispod sjedišta. 8. godine njemačka studentkinja Elke Stimpfig (slika br.16). stonog tenisa ili mačevanja (slika br. Košarkaška utkamica timova čije su igračice hendikepirane osobe. Slika br. Isto tako ih koriste i u raznim kolektivnim sportovima. Njena kolica nemaju središnje osovine pogonskih točkova (rješenje koje je prvi na jednom motociklu primijenio švajcarski dizajner Luigi Collani). 8. 8. Diplomski rad u vidu dizajnerske studije invalidskih kolica njemačke studentkinje Elke Stimpfig.17. 8. Mačevanje u invalidskim kolicima.

I kod njih je od izuzetne važnosti da na vrhovima II DIO . Invalidska kolica za apsolutno nepokretna lica (tetraplegičare). misli na štapove i štake. U SAD su radili na tome da se i apsolutno nepokretnim osobama. pri čemu posebnu pažnju treba posvetiti izradi detalja koji povećavaju sigurnost njihove upotrebe.20). 8. Slično štapu.2.a. odnosno omogućavaju stabilnost kroz oslanjanje na tri. koriste i druge vrste ortopedskih pomagala. korzeta. osobama kod kojih su obje noge i obje ruke nepokretne (tzv. kao najstarije poznato i najjednostavnije pomagalo u hodu. Ostala ortopedska pomagala Osim invalidskih kolica. sličnog onom za navođenje vatre (nišanjenje) u savremenim lovačkim avionima. omogući samostalno korištenje invalidskih kolica.19.). osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. konstruisali su električna invalidska kolica kojima se upravlja pokretima očiju. U tu svrhu. I ova ortopedska pomagala moraju biti ergonomski oblikovana i izrađena od čvrstih i laganih materijala. i štake se mogu raditi od drveta ili kombinacije laganog metala i plastike. hodalica sa i bez točkova i sličnih konstrukcija koje potpomažu hodanje. Jedini nedostatak. 8.6 8. ali ozbiljan. 8. Specijalne izrade invalidskih kolica Proizvodnja specijalnih izrada invalidskih kolica vezana je za pokušaje da se udovolji potrebama posebno teških kategorija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. tetraplegičarima) i kojih u toj zemlji ima oko 100 hiljada. štap može biti izveden u jednom komadu ili na sklapanje (slika br. ogleda su u nemogućnosti njihovog sklapanja (op. nešto rjeđe od kombinacije aluminijumskih legura i plastike. prije svega. četiri ili više tačaka. ali i na razne vrste proteza. Dodatno. 8.1.3. posebno one kategorije čija su tjelesna oštećenja manjeg intenziteta i kod kojih se sačuvao veći dio motoričkih funkcija. a preko posebnog elektronskog sistema u vidu naočara (slika br. Sve navedeno važi i za štap.Arhitektonske barijere 3 . Njegov vrh mora biti obložen elastičnim gumenim čepom. Slika br. Radi se najčešće od drveta. koji onemogućava klizanje ustranu pod opterećenjem.i pojednostavljuje čišćenje i održavanje.19). Tu se.

8.zdravlje. Štap. U kojoj mjeri je to moguće. imaju elastične gumene čepove. bilo kroz saobraćajne nesreće. prilagođavati korisniku. da je veoma teško primijetiti njihov hendikep. 8. povrede na radu ili ratna ranjavanja. a u potpunosti su zadržale preostalo Slika br. vrate svakodnevnim aktivnostima. 8. Osobe koje upotrebljavaju ortopedska pomagala prostor u kome se kreću koriste na drugačiji način i u drugoj mjeri u odnosu na zdrave Slika br. Dijele se u dvije osnovne grupe. na stotinu metara postiže bolje vrijeme od osrednje uvježbanog zdravog. Hodalice sa točkovima upotrebljavaju takođe osobe sa preostalim mobilitetom.20. a da i ne govorimo o onim neuvježbanim. a uobičajeno i korpom za namirnice i daskom za privremeno odlaganje sitnica (maramice. Prvu čine hodalice bez točkova. zbog svoje dobre tjelesne spreme. čaše. to često čine tako umješno. Najčešće su u upotrebi proteze za noge (slika br. ali koja se samostalno veoma teško kreću. 8. najčešće upotrebljavaju razne vrste proteza.21. Koriste ih lica koja su zadržala dio mobiliteta. Ova vrsta hodalica obavezno je opremljena kočnicama (vrlo važne prilikom kretanja nizbrdo). gotovo u potpunom kapacitetu. Redovno se rade od izuzetno laganih i čvrstih materijala i sa mogućnošću sklapanja i podešavanja korisniku.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .21). Osobe koje ih koriste. na taj način. najbolje svjedoči podatak da dobro uvježban sportista-invalid (npr.22). i sl. ali nešto malo pokretljivije i sigurnije u hodu od prethodno navedene skupine.) i oslanjanje (slika br. sa protezom noge). Poželjna osobina je da se mogu podešavati po dužini i. Stoga su u stanju da se. Hodalice bez točkova najčešće imaju četiri oslonca obložena elastičnim gumenim čepovima. a drugu one sa njima. Jedna od ortopedskih pomagala u kretanju jesu i razne vrste hodalica. Proteza za nogu. One se uvijek rade po pojedinačnoj naruđbi i uz maksimalno prilagođavanje korisniku. Osobe koje su ostale bez pojedinih ekstremiteta usljed nasrtaja na njihov fizički integritet.

Definiciju percentila moguće je pronaći u: Panero. str. Građevinska knjiga. potrebno je biti strpljiv. Martin: Antropološke mere i enterijer. oni svjesno isključuju krajnje ekstreme populacije i za njih projektuju. posebno male i posebno velike modele određenog proizvoda. Elektronska kolica.22. U Bosni i Hercegovini invalidska kolica proizvodi firma “Neretva” iz Sarajeva. Slika br. 3. Verlagsanstalt Alexander Koch GmbH. Te činjenice. Auflage. 2. mart 1972. Ne radi se o tome da u nekoj populaciji ima po 5%. o tome da dizajneri osmišljavaju svoje proizvode nastojeći da zadovolje što veći broj korisnika. odnosno manje ili više od ovog procenta.Arhitektonske barijere  . Zelnik. prilikom projektovanja sadržaja namijenjenih njima. Riječ je. Pri tom. Otto Bock Reha. str. 5. čiju količinu određuju na osnovu takozvanog percentila. Ljubljana. 1983. u: Galaksija br. Stemshorn. 5 (prospekt firme). izrazito malih i izrazito velikih osoba. Zavod za rehabilitacijo invalidov. 54 i 55. Hodalica sa točkovima. tolerantan i ne požurivati hendikepirana lica u realizaciji njihovih namjera. Der Avantgarde. 1987. Beograd. -. str. u zajedničkom korištenju pojedinih prostora ili predmeta. str. 1. 8.____________________ ljude. II DIO . LeinfeldenEchterdingen (Deutschland). Invalidski voziček. S druge strane. I faktor vrijeme one tretiraju potpuno drugačije. Julius. 2 (prospekt firme). ukoliko je to potrebno i isplativo. 6. Axel i dr: Barrierefrei Bauen für Behinderte und Betagte. neophodno je u punoj mjeri uvažavati. 4. 1995. 34. 1. 3. Potrebno im je pomagati samo na njihov zahtjev ili kada je očigledno da ponuđena pomoć neće biti odbijena. Duderstadt (Deutschland). zapravo. str. 73. Beograd. Wegbereiter für mehr Mobilität.

koja sjedi u invalidskim kolicima. 9. 9. Slika br. Dohvat nepokretnih osoba. Osim donjih.2 i 9. Dohvat osoba koje sjede u invalidskim kolicima Kretnje osoba u invalidskim kolicima. Kod osoba sa bolesnim gornjim ekstremitetima dohvat je već zbog same bolesti umanjen. Slika br. oboljeli. 9. kružno ustranu. pa se o njihovom dohvatu rukama ne može govoriti.1. Slika br. odozgo nadolje i oko sebe u horizontalnoj ravni.3. s obzirom da njega određuje vrsta i stepen svakog oboljenja posebno. Govoriti o njihovom dohvatu teško je i nesigurno.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .2. pravo ispred sebe.9. Dohvat nepokretne osobe potpuno zdravog gornjeg dijela tijela. 9. čiji su gornji dio tijela i ruke zdravi. zbog sjedećeg položaja. značajno su otežane.3. 9.1. tetraplegičari imaju i gornje ekstremitete nepokretne. pravo ispred sebe. Dohvat nepokretne osobe potpuno zdravog gornjeg dijela tijela u horizontalnoj ravni. Dohvat nepokretne osobe potpuno zdravog gornjeg dijela tijela kružno ustranu. što je sjedenjem u invalidskim kolicima dodatno potencirano. prikazan je na slikama br. odozgo nadolje. I ovdje se moraju razlikovati onî koji imaju gornje ekstremitete zdrave od onih kod kojih su ovi. pa je dohvat koji one rukama mogu da ostvare osjetno smanjen. i uopšte gornji dio tijela.

koriste nepokretne osobe koje imaju obje ruke zdrave. Okret za 3600 nije uobičajen i vrlo rijetko se izvodi. koji su u većini elemenata izuzetno povoljni za nepokretne i teško pokretne osobe.1. Interesantno je uporediti podatke koje preporučuju u Švajcarskoj. 10. 10. Dimenzije prostora potrebnog za manipulisanje standardnim invalidskim kolicima i drugim ortopedskim pomagalima Osim osnovnih dimenzija standardnih invalidskih kolica kada u njima sjedi nepokretna osoba. hemiplegičari). Svi nabrojani okreti. odnosno vožnja po kosini. Okret koji se radi na ovaj način zahtijeva manje prostora i lakši je za izvođenje.10. Njemačka. Prvi način. pri manipulisanju invalidskim kolicima. služeći se u okretanju invalidskih kolica obadvijema rukama i okrećući pogonske točkove u suprotnim smjerovima.1. 1800 i 3600. Drugi način.1. kao i druge zemlje sa visokim životnim standardom). Nepokretne osobe. ali ga je kao mogućeg potrebno analizirati. mogu se raditi na dva načina. kao i podatke iz nekih drugih zemalja koje u okviru svoje socijalne politike o osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti vode odgovarajuću društvenu brigu (SAD. u zavisnosti od toga o kojoj kategoriji nepokretnih osoba koje ih izvode je riječ. dok je drugi istovremeno zakočen. najčešće koriste okrete od 900 i 1800. Prostor potreban za izvođenje raznih vrsta okreta standardnim invalidskim kolicima Invalidskim kolicima mogu se vršiti okreti za 900. Prostor potreban za okretanja standardnih invalidskih kolica objema rukama Okret invalidskim kolicima objema rukama izvodi se tako da se oba pogonska točka kolica pokreću istovremeno i podjednako snažno u suprotnim smjerovima. Švedska. II DIO . Pod manipulisanjem invalidskim kolicima podrazumijeva se izvođenje raznih vrsta okreta u horizontalnoj ravni. u kojoj se od zemalja formiranih na području bivše SFR Jugoslavije u tom pogledu najviše učinilo. To dovodi do rotiranja kolica oko tačke (S) koja se nalazi na polovini ose koja povezuje središta pogonskih točkova invalidskih kolica. Za dimenzije prostora potrebnog za izvođenje svakog od navedenih okreta u literaturi iz različitih zemalja daju se i različiti podaci.Arhitektonske barijere  . služeći se u okretanju invalidskih kolica jednom rukom i okrećući samo jedan pogonski točak u odgovarajućem smjeru. koriste nepokretna lica koja imaju zdravu samo jednu ruku (npr. Okret napravljen na ovaj način zahtijeva više prostora i teži je za izvođenje. podatke koje preporučuju u Sloveniji. i pravolinijska vožnja u horizontalnom i vertikalnom smislu. neophodno je poznavati i dimenzije prostora potrebnog za manipulisanje njima.

10. da se. izveden objema rukama. vrši posmatranjem invalidskih kolica u kojima sjedi nepokretna osoba. izveden na opisani način. izveden objema rukama. kao onaj koji najbolje odslikava realno stanje. Dimenzije prostora.3 Za sve navedene okrete. dovoljan prostor od 140 cm X 140 cm. U normalnim okolnostima. trebalo bi da iznose minimalno 128 cm X 172 cm (slika br. poželjno je da se ove veličine povećaju do onih koje preporučuju Švajcarci. U Sloveniji. a u literaturi iz SAD-a data je grafička šema koja pokriva sve vrste okreta invalidskim kolicima.2).1). Ovo. 10. a u SAD 115. Švajcarci smatraju dovoljnim prostor od 180 cm X 180 cm.1. onda je vidljivo da njegove potrebne dimenzije iznose minimalno 128 cm X 128 cm (slika br. Okret Prostor na kome nepokretna osoba u invalidskim kolicima može izvesti okret od 3600 trebalo bi da je minimalno 172 cm X 172  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere invalidskim kolicima za 900. na kome bi nepokretna osoba u invalidskim kolicima uz određene poteškoće (idealni uslovi i izuzetno precizno izvođenje manevra). Amerikanci su kao neophodne precizirali dimenzije prostora od minimalno 115.U Švajcarskoj smatraju da je za okret invalidskim kolicima od 900. dakle. . U Sloveniji ocjenjuju da je za ovakav manevar potreban prostor od 172 cm X 172 cm. obuhvaćene normativom DIN 18025 Teil 1.1 Prilikom analiziranja pomenutog okreta. 10.6 cm X 115. ponovno koristi švajcarski normativ. za njega smatraju potrebnim 131 cm X 172 cm. ali za manipulisanje invalidskim kolicima zahtijeva prostor minimalnih dimenzija od 150 cm X 150 cm.5 cm.5 cm X 152.6 cm X 160 cm (?). mogla objema rukama da izvede okret od 1800. Inače. On ne precizira svaki okret pojedinačno.3). a u SAD od minimalno 160 cm X 160 cm2. u Švajcarskoj zahtijevaju prostor od 140 cm X 180 cm. odnosno 152. U svakodnevnim prilikama. Kako to najčešće nije slučaj. 10. u Sloveniji misle da je neophodno 131 cm X 131 cm. međutim. neophodnog za izvođenje ovog okreta. izveden objema rukama. Ako se određivanje dimenzija prostora.6 cm (?). Za okret invalidskim kolicima od 1800. samo u slučaju ako se okret izvodi pod idealnim uslovima i na idealan način.4 Slika br. koji se invalidskim kolicima izvode dvoručno. cm velik (slika br. za okret invalidskim kolicima od 3600. poželjno je da ove veličine budu za koji centimetar veće. kao onaj koji najbolje odslikava potrebe realnog stanja. i Nijemci posjeduju odgovarajuće preporuke. poželjno je primjenjivati švajcarski normativ.

Naime. u Sloveniji smatraju potrebnim prostor od minimalno 171. izveden 0 objema rukama. dostupnoj autoru. To izaziva rotiranje kolica oko tačke (S). izveden jednom rukom. specijalnim jednoručnim invalidskim kolicima VI-16 (dešnjaci) ili VI-17 (ljevaci). u ovom slučaju napravljena je greška.3. Za okret od 900.2. data je grafička šema. Za okret invalidskim kolicima od 900. Međutim.2. 10. Okret invalidskim kolicima za 3600.1 cm X 137.1 cm (?). izveden objema rukama. Prostor potreban za okretanja standardnih invalidskih kolica jednom rukom Okret invalidskim kolicima. U švajcarskoj literaturi. vrši se standardnim modelom VI-14. Slika br. a drugi pokreće u određenom smjeru (unaprijed ili unazad). na način koji je opisan u uvodnom dijelu razmatranja problema jednoručnog okretanja invalidskih kolica. uz neznatno veću površinu i uz određene preduslove (teoretski: idealni uslovi II DIO .10. za čije izvođenje se koristi samo jedna ruka.1. koja pokriva sve vrste okreta invalidskim kolicima. izveden jednom rukom. 10. vrši se na taj način da se jedan od dva pogonska točka (desni ili lijevi) zakoči. Slika br. Okret jednom rukom. koja se (u ovom slučaju) nalazi na vertikalnoj osi koja prolazi kroz središte pogonskog točka koji u tom momentu miruje. nisu dati podatci za okrete invalidskim kolicima izvedene jednom rukom. specijalno podešenim za jednoručnu upotrebu (?!). Okret invalidskim kolicima za 180 . pri čemu ne navode kakvim kolicima se on izvodi (običnim ili specijalno podešenim za jednoručnu upotrebu). usljed posebne konstrukcije sklopa pogonskih točkova ovih kolica. navode da se nepokretna osoba pri tom mora služiti invalidskim kolicima VI-16 ili VI-17.5 cm X 171.5 cm.5 U literaturi iz SAD. Amerikanci zahtijevaju prostor od 137.Arhitektonske barijere  . okret jednom rukom.6 Uz to.

ovdje će biti navedeno samo to da je za jednoručni okret od 1800.6). 10. 10. Izvođenje ovakvog okreta jednoručnim invalidskim kolicima vrlo je komplikovano i zahtijeva odgovarajuću vještinu i uvježbanost. a za okret od 3600 minimalno 190 cm X 190 cm (slika br. gore pomenuta greška provlači i za okrete od 1800 i 3600. Okret invalidskim kolicima za 1800. izveden jednom rukom Slika br.5. i u ovim je poželjno navedene minimalne mjere povećati za 5 do 8 cm. Kako se u literaturi iz Slovenije. u kom slučaju je potreban prostor jednakih dimenzija kao i za kolica VI-14. Potrebno je napomenuti da je ovim kolicima moguće izvesti i okret jednom rukom istovjetan okretu koji se izvodi jednom rukom standardnim invalidskim kolicima VI-14. Analogno primjerima kod dvoručnih okreta invalidskim kolicima. Okret invalidskim kolicima za 900. 10.4). Slika br. potrebno 161 cm X 180 cm (slika br. veličina potrebnog prostora treba da iznosi 125 cm X 161 cm (slika br. izveden jednom rukom 0 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . 10. 10.i izuzetno precizno izvođenje manevra) ima iste karakteristike kao okret izveden sa obje ruke standardnim invalidskim kolicima VI-14.4.5). standardnim invalidskim kolicima. Za jednoručni okret od 900 standardnim invalidskim kolicima.

o njihovom kretanju po kosinama. tada ona mora biti minimalno široka 150 cm (slika br. 10. ukoliko je riječ o zatvorenoj komunikaciji. II DIO . Veliki broj zemalja daje veliki broj međusobno veoma različitih normativa za maksimalnu dužinu i maksimalni uzdužni nagib kosina. Kosine namijenjene kretanju nepokretnih osoba u invalidskim kolicima u vertikalnom smislu Kada se govori o pravolinijskom kretanju nepokretnih osoba u invalidskim kolicima u vertikalnom smislu. predviđa da komunikacija služi istovremenom prolasku dviju osoba u invalidskim kolicima. odnosno u horizontalnom smislu. 10. 120 cm (slika br. 10. Ukoliko se predviđa da neka komunikacija služi istovremenom prolazu jednog zdravog i jednog nepokretnog lica u invalidskim kolicima.8).2. tada je situacija nešto zamršenija.9).2. invalidskim kolicima može se izvoditi i pravolinijsko kretanje. i to kako po horizontalnoj ravni.7).10. 10. tj.2. Ako se. tada je potrebno da njegova svijetla širina bude minimalno 90 cm. 10. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje standardnim invalidskim kolicima u horizontalnoj ravni Ako određeni arhitektonski elemenat služi za prolaz samo jednoj nepokretnoj osobi u invalidskim kolicima. tako i po kosoj ravni. bilo da se ono izvodi u horizontalnom ili vertikalnom smislu. međutim. odnosno u vertikalnom smislu.Arhitektonske barijere 1 . odnosno. Kod ove vrste kretanja. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje standardnim invalidskim kolicima Osim kružnog. odlučujući parametar je širina koju zauzimaju invalidska kolica u kojima sjedi nepokretna osoba.1. ona u tom slučaju mora imati minimalnu širinu od 180 cm (slika br.2.

Ukoliko je kosina duža. Dimenzije potrebne za prolaz jedne osobe u invalidskim kolicima. U Njemačkoj. Slika br. 10. 10.8. a ne bi smjele preći nagib čiji je odnos 1:7 ili 14.9. ali im maksimalnu dužinu između odmorišta ograničavaju na 6 metara.7.U Švajcarskoj smatraju da bi kosina smjela imati maksimalni uzdužni nagib od 6%. U Sloveniji su dali različite normative za vanjske i unutrašnje kosine. ali su mišljenja da bi cjelishodniji bio kod odnosa 1:16 ili 6. takođe.33%. Širina komunikacije potrebna za istovremeni Slika br.33%. prolaz dvije osobe u invalidskim kolicima 2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . dok bi unutrašnje kosine. imale optimalni nagib pri odnosu od 1:12 ili 8. ne dozvoljavaju uzdužni nagin kosina veći od 6%. uz maksimalnu dužinu od 7 do 9 metara između odmorišta. Širina komunikacije potrebna za istovremeni prolaz jedne zdrave i jedne osobe u invalidskim kolicima Slika br. uz maksimalnu dužinu između odmorišta (podesta) od 4 metra. po njima. Misle da bi vanjske kosine smjele imati maksimalni uzdužni nagib u odnosu 1:15 ili 6. Maksimalnu dužinu kosina ograničavaju na 30 fita (≈9 metara).10).67%. 10. nagib joj u određenoj mjeri mora biti smanjen.25%. uz jednaku maksimalnu dužinu kao i za vanjske kosine (slika br. U SAD maksimalni nagib kosina određuju odnosom 1:12 ili 8. 10.28%.

Potrebno je znati da kosinu. Kosinu napravljenu na osnovu normativa od 14. a posebno na dužini od 9 metara između odmorišta. bez obzira na fizičku spremu. Normativi za nagib kosina u različitim zemljama svijeta Kojem od nabrojenih normativa se prikloniti? Ako bi se analiza vršila samo sa ekonomskog aspekta. nepokretni u invalidskim kolicima mogu veoma teško samostalno koristiti. premda se u odnosu prema nepokretnim licima pokazala dobra volja. a i tada je neophodno da su mladi. na šta društvena zajednica mora svjesno pristati.Arhitektonske barijere 3 . Kosine čiji su nagibi veći i od gore pomenutih. na dužini od 7 odnosno 9 metara oni. najekonomičniji. čak i uz pomoć trećih lica (slika br. 10. Gradnjom suviše dugih i strmih kosina dolazi se do situacije da. nego su vrlo opasne. onemogućavaju osobama u invalidskim kolicima samostalno kretanje. tj.11). pa i pogibeljne za korištenje. podjednako kao i kada ih uopšte nema.28% (1:7). napravljenu na osnovu normativa od 8. tada je potrebno izvršiti analizu sa stanovišta sposobnosti nepokretnih osoba u invalidskim kolicima da koriste kosine. tada bi se utvrdilo da su slovenački normativi najbolji. ne samo da su nepovoljne.10. To za sobom povlači sve one posljedice o kojima je bilo riječi prilikom razmatranja ovog problema sa moralno-pravnog i sociološko-psihološkog stanovišta. pa su u tom smislu švajcarski i njemački normativi primjereniji od onih koje koriste u SAD i Sloveniji. njima se uistinu nije i pomoglo. zdravi (misli se na nehendikepirani dio tijela) i fizički spremni. 10. kada se zanemari ekonomska strana problema. Na neadekvatan način izgrađene kosine. II DIO . Međutim.Slika br.33% nagiba (1:12). nisu u stanju da samostalno koriste. na dužini od 7. Za njih su kraće i manje nagnute kosine povoljnije.

Povoljno projektovana vanjska kosina Dakle. poput malih izbočenja. Da bi penjanje i silaženje niz kosine bilo sigurnije. a za odrasle. zbog svega navedenog.16):  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . potrebno ih je obostrano opremiti rukohvatima. Kosina čija upotreba je pogibeljno opasna Slika br. Oblik rukohvata mora biti takav da ga osobe sa umanjenim tjelesnim spsobnostima mogu lagano obuhvatiti šakom (slika br. 10. trebalo bi se prikloniti švajcarskim i sličnim normativima (prije svih njemačkim). na visini od (oko) 100 cm. podeste) za minimalno 30 cm. Rukohvati treba da budu prepušteni na horizontalne dijelove kosina (odmorišta tj. 10. omogućavaju osobama u invalidskim kolicima samostalno kretanje (slika br. tada razmak između njih ne bi smio biti veći od 100 cm (slika br. 10. treba da posjeduje sljedeće karakteristike (slika br. udubljenja.12. 10. da bi onima koji koriste kosinu.15). 10. Ukoliko se predvidi da se osobe u invalidskim kolicima. koju bi samostalno mogle koristiti osobe u invalidskim kolicima.13). bio najavljen njen početak i završetak. Oni se. 10. za djecu. postavljaju na visini od 75 cm.12). prilikom kretanja po kosini istovremeno pomažu i desnim i lijevim rukohvatom. ako se dosljedno primijene. blago naglašenih prstenova i sličnog (slika br.14). Ove prepuste trebala raditi zato. Naznačavanje početka i završetka kosine može se izvršiti i posebnim detaljima na rukohvatima.Slika br. kada su u pitanju nagib i dužina kosina. Oni su vrlo povoljni i.11. Kosina. 10.

posebnu pažnju kod izgradnje kosina treba obratiti i na to: – da rubovi kosine moraju biti izvedeni tako da sprečavaju skliznuće točkova invalidskih kolica sa kosine. ukoliko se na njemu vrši okretanje za 1800. – odmorište između dvije kosine. osim na rukohvatima. – ukoliko se na odmorištu ne mijenja smjer. 10. Profili rukohvata pogodni za upotrebu od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. 10. Slika br. trebalo označiti i drugačijim materijalom ili drugačijom površinskom obradom osnovnog materijala od kog su izrađena odmorišta kosine. postavljene na odgovarajućoj visini i širini. – da površina kosine mora biti obrađena tako da nije klizava. Slika br. 10. Slika br. Pravilan raspored rukohvata na kosinama. – minimalna dužina između odmorišta 4 m. Pored svega navedenog.13). – da bi nailazak na kosinu. 10.14. tj.Arhitektonske barijere  . Označavanje kraja rukohvata na stepeništima i kosinama II DIO . da posjeduju rubni nadzidak (vidi sliku br.13. Slika br. 10. – rukohvate za odrasle i djecu.16. niti uže od 200 cm.– maksimalni nagib 6%. ne kraće od 190 cm. Kosina sa optimalno podešenim parametrima i pravilno izvedenim rukohvatom.15. ali ne preko 6 m. minimalno dugo 130 cm i širine jednake širini kosine.

Zbog zabacivanja štaka ustranu. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. Slika br. prilikom kretanja ovim licima je neophodna širina od minimalno 100 cm. ali i manje nego onima koji koriste invalidska kolica. Prostor potreban za upotrebu štaka. Prilikom kretanja. odnosno štapom. Uočljivo je da dok miruju. Prostor potreban za kretanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. pri kretanju.17. potrebno je voditi računa o tome da ona bude dovoljno osvijetljena. Dok miruju.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . imaju specifičnu tehniku pomjeranja svojih ortopedskih pomagala. koje se prilikom hoda ispomažu štakama. tokom njihovog prebacivanja iz zadnjeg u prednji položaj.3. usljed zabacivanja štapa. osobe koje koriste štake. zauzimaju dakle prostor širine od (oko) 80 cm. koje se u hodu pomažu štakama i štapovima. najčešće upotrebljavana ortopedska pomagala. Stoga im je. potrebno više mjesta nego zdravim ljudima. ta vrijednost se. štapova i hodalica Štake i štapovi najstarija su i.Tokom eksploatacije kosine. 10. 10. povećava na 75 cm. osobama koje koriste štap. potreban je prostor čija minimalna širina iznosi 70 cm. zauzimaju prostor čija je širina neznatno veća od one potrebne zdravim ljudima. vjerovatno. kao i o tome da u svim meteouslovima bude održavana na primjeren način.

1982. Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für Senioren und behinderte Menschen.Arhitektonske barijere  . Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 1. 1. hendikepirano lice izbacuje je unaprijed. Ljubljana. 51. Final Rule – Appendix A to Part 36: Standards for Accessible Design. oslanjajući se. Urbanistični inštitut Slovenije. Ukoliko hodalica ima točkove. 6. 1987. širina trake za kretanje neznatno je šira od one potrebne zdravim ljudima. jul 1991. Ljubljana. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 1. Prilikom projektovanja pojedinih arhitektonskih elemenata.__________________ Način hoda lica koja korste štake i štapove i prostor potreban za to prikazani su na slici br. Marx. 2. 3. 4. 26. 1982. Ljubljana. Ibid. i te dvije radnje uzastopno ponavlja. 1982. ide za njom. namijenjenih kategorijama osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti koje se u hodu ispomažu štakama ili štapom. Olten. Urbanistični inštitut Slovenije. VTOZD Arhitektura VDO FAGG. Schweizerischer Invalidenverband. Građevinska knjiga. del. U oba slučaja. 10. str. 5. Beograd. 1994. Panero. 1981. 176 do 181. 1975. Martin: Antropološke mere i enterijer. Julius i Zelnik. aplikativni del. potrebno je strogo poštovati prethodno navedene dimenzije. Ljubljana. Karl Krämer Verlag Stuttgart + Zürich. Premagovanje arhitektonskih ovir za telesno prizadete osebe. Ukoliko je hodalica bez točkova. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 2. Tehnika kretanja uz pomoć hodalica je unekoliko drugačija. 1979. Stuttgart/Zürich. VTOZD Arhitektura VDO FAGG. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 2. Ljubljana. del.17. 16. II DIO . Zavod SR Slovenije za rehabilitacijo invalidov i Urbanistični inštitut SR Slovenije. pa joj se potom približava. 28 CFR Part 36 – Nondiscrimination on the Basis of Disability by Public Accommodations and in Commercial Facilities. osoba umanjenih sposobnosti je gura ispred sebe i. aplikativni del. Bauen für Behinderte – eine gesellschaftspolitische Aufgabe. str. Department of Justice – Office of the Attorney General. str.

da bi se njima mogle koristiti osobe u invalidskim kolicima. imati posebno oblikovane rukohvate. 11. na visini od 100 cm za odrasle. a potom i prolazak kroz vrata. Vrata Osobe u invalidskim kolicima sa problemom vrata susreću se na mnogim mjestima. posmična. pragovi. Ukoliko se čak i dovoljno široka vrata postave u uzak hodnik i otvaranje usmjeri ka hodniku. okretna. za lica u invalidskim kolicima ostaju neupotrebljiva. prilaz vratima i vučenje ili guranje njihovih krila. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i osnovni arhitektonski elementi Arhitektonski elementi koje ljudi svakodnevno koriste. neophodno je odmaknuti bočni zid od otvora vrata za minimalno 50 cm.3. odnosno postaju arhitektonska barijera (slika br. na njima je neophodno montirati i jedan rukohvat. na sklapanje. Rukohvat hendikepiranim licima . veoma otežani. 11. jesu vrata.1 . na suprotnoj strani od one na koju se vrata otvaraju. ne smije biti manja od 90 cm. do WC-a). koji prilikom projektovanja vrata i njihovog prostornog smještanja treba ispoštovati. dvokrilna. hvatanje kvake i nesmetano povlačenje krila vrata pored kolica. zbog gabarita samih kolica.Vrata prilagođena upotrebi od strane osoba u invalidskim kolicima. 11. ona  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. to tlocrtnom dispozicioniranju ovog arhitektonskog elementa treba posvetiti posebnu pažnju. osnovni zahtjev. O bilo kojim vratima da je riječ (jednokrilna. Osim širine. 11. odnosno 75 cm za djecu. Ta vrata moraju.11. Naime. 11. To osobi u invalidskim kolicima omogućava prilaz vratima.1. uz to. a koji zbog svoje neprilagođenosti.1) Kako su osobama u invalidskim kolicima. prikazan je na slici br. itd. mimohodna.) i na bilo kojoj prostoriji da se nalaze (od reprezentativne dvorane. njihova svijetla širina. Da bi osoba u invalidskim kolicima mogla za sobom zatvoriti vrata. zbog nemogućnosti povlačenja njihovih krila (označeno strelicom). na onoj strani krila vrata na kojoj se nalazi kvaka.2). osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti zadaju najviše poteškoća. stepeništa i liftovi. kao i donji dio obložen limom do visine od 40 cm (slika br.

8. Umjesto da postanu arhitektonska barijera.  . kako je već navedeno. Pravilno projektovana. ona osobama u invalidskim kolicima pružaju dodatnu sigurnost. prolazak kroz njih i njihovo zatvaranje za sobom. Montira se. 11. prikazani su na slikama br. 11. veoma otežani. Vrata dovoljne širine.4). pravilno dispozicionirana.4. 11. S obzirom da su osobi u invalidskim kolicima prilaz vratima i vučenje ili guranje krila vrata. koja su zbog svoje dispozicije licima u invalidskim kolicima postala arhitektonska barijera. Vrata dovoljne širine.Slika br.2. do 11. opremljenim dodatnim rukohvatom. odnosno 75 cm za djecu. Slika br.Arhitektonske barijere Slika br. zbog gabarita samih kolica. omogućava potpunu kontrolu vrata.3. 11. dispozicionirana i opremljena vrata.5. 11. u posljednje vrijeme u svijetu su se počela raditi vrata II DIO . a istovremeno pruža i koristan dodatni oslonac (slika br. na visini od 100 cm za odrasle. Način prilaska osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti u invalidskim kolicima vratima standardne izrade.

14. sa specijalno izvedenim detaljima (šarkama. koji reaguju na 0 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . i omogućavajući osobi u invalidskim kolicima nesmetan prilaz i manipulisanje vratima. zavisno od tipa konstrukcije. ali sličnog djelovanja.posebne konstrukcije. Sila potrebna za njeno aktiviranje ne smije biti prevelika. 11. i sl.9 i 11.10. opremljena dodatnim rukohvatom. da omogući lagano hvatanje iz različitih prilaznih uglova. Njihovo se krilo. treba obojiti (označiti) kontrastnom bojom. Ostvareni hvat mora biti siguran. Uz to je. 11. Slike br.12. kroz vrata standardne izrade. prilikom pritiskanja kvake nadolje. njenom oblikovanju treba posvetiti posebnu pažnju. prikazana su na slikama br.5. vodilicama. Kvaka mora biti ergonomski dizajnirana.). Nekoliko loše i nekoliko dobro oblikovanih kvaka prikazano je na slikama br. što znači da se ne smije dešavati da.8. Zato je. Najvažniji detalj na vratima svakako je kvaka. bez velikog naginjanja iz kolica. u odnosu na vrata. Način prolaska hendikepirane osobe u invalidskim kolicima. Da bi mogla svrhovito da služi osobama sa različitim deformitetima ruku. Na kraju je potrebno napomenuti da se vrata danas opremaju i posebnim uređajima za automatsko otvaranje. utorima. Način funkcioniranja preklopnih vrata prikazan je slikama br. 11. 11.11 i 11. zbog slabovidećih osoba. ruka sklizne sa nje. prilikom otvaranja. ultrazvučni ili infracrveni davači signala. neophodno i da bude lako uočljiva.1 Vrata drugačije konstrukcije. do 11.13 i 11. zauzimajući na taj način osjetno manju površinu. Njih aktiviraju senzorski. ili preklapa ili na pogodan način klizi ustranu.

Preklapajuća vrata.Arhitektonske barijere 1 .Vrata koja se izmiču ustranu.13.svako približavanje vratima. sposobnosti: pogodnog oblika i kontrastno obojene u odnosu na krilo vrata. Slike br.12 .11 i br: 11. Loše i dobro oblikovane kvake. II DIO .9 i 11. 11.14 Kvake pogodne za korištenje od strane osoba umanjenih tjelesnih Slika br: 11. to se u Bosni i Hercegovini koriste izuzuetno rijetko. 11. Slika br. Ovi uređaji omogućavaju osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti korištenje vrata bez ičije pomoći i bilo kakvih poteškoća i naprezanja.10. Slika br. Kako rade na pogon električne energije i zahtijevaju permanentno održavanje. za čije otvaranje je potrebna manja površina nego za otvaranje klasičnih. 11.

osobama sa povredama gležnjeva. tj. 11. Stepenice i stepeništa Osobe u invalidskim kolicima. fiksiranim donjim Slika br. osobama sa. kao što su hol. omogućava samostalno korištenje i ovih prostorija. 11. b) i c) specijalno izvedeni pragovi. Na onim prostorijama na kojima to nije moguće. U principu. prilagođeni za lagano prelaženje invalidskim kolicima.16). na kojima iz raznih razloga nije moguće instalirati klasičan lift povoljnih performansi. Pragovi Pragovi su često neprelazna prepreka za osobe u invalidskim kolicima. Dobro projektovani stepenici ne treba da imaju zakošene obraze. koje se kreću po šinama postavljenim umjesto jednog rukohvata. Stoga njihovom lociranju i projektovanju treba posvetiti posebnu pažnju. 11. ne bi smjeli da budu viši od 2 cm. Ako se. u slučajevima i na mjestima. treba izbjegavati i zamjenjivati automatskim brtvama. kupatilo i WC. Bolja od klasičnog su rješenja sa specijalnom (zaobljenom) izradom pragova i zaptivnim trakama. gdje god je to moguće. Same stepenike treba profilisati i proračunati tako da ne stvaraju dodatne probleme teško pokretnim osobama. svakog kraka pojedinačno 130 cm. koljena. pragove u bilo kom obliku. na razne načine. U protivnom. d) automatska brtva na donjem dijelu vrata i način njenog rada. WC i druge. konstruisane su posebne. pragovi rade kao klasični. Zbog toga je. odnosno na njihovo odgovarajuće dimenzioniranje. kukova.2 One su namijenjene za upotrebu u individualnim spratnim kućama ili javnim zgradama u kojima promet osoba u invalidskim kolicima nije velik. a) maksimalno dozvoljena visina praga. kod vrata podešenih za upotrebu od strane ovih lica.11.15. odnosno posebnim automatskim brtvama na donjem dijelu vrata (slika br. odnosno objekta u kom uče ili rade (slika br. niti bi na njima smjelo biti ikakvih zubova. potrebno obratiti odgovarajuću pažnju na stepeništa. ne mogu koristiti stepeništa.3.15). Ako se izuzmu osobe vezane za invalidska kolica. Dužina podesta i međupodesta ne bi trebalo da bude manja od 130 cm.2. odnosno vjetrobran sa ulaznim vratima. u načelu. dizajniranje i opremanje. potrebno je postaviti jedan od prikazanih specijalnih pragova ili neki sličan. stepeništa upotrebljavaju sve ostale kategorije lica umanjenih tjelesnih sposobnosti. 2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . a omogućavaju im samostalan odlazak s jedne na drugu etažu kuće u kojoj žive. preklopne lift-platforme manjih dimenzija. Da bi im se. osobama umanjenih sposobnosti. Time se. Širina dvokrakog stepeništa morala bi iznositi minimalno 260 cm. to omogućilo. prilikom projektovanja. a) b) c) d) 11.

hodnik. takođe. i da posjeduju i nivo za djecu. naročito prilikom penjanja. Slika br. da su prepušteni na podeste za minimalno 30 cm.Arhitektonske barijere Slika br. Lift-platforma. takođe. 11. 11. pri čemu se radi o tzv. Na stepeništima bi trebalo koristiti rukohvate kakvi se upotrebljavaju i na kosinama. Trebalo bi da su postavljeni obostrano i na visini od 90 cm od prednjeg gornjeg ruba stepenika. kojima donji i gornji lomovi rukohvata. umjesto Ø=4 cm). dobro da su stepenice obrađene različitim svjetlosnim tonom ili kontrastnom bojom. Dobro proporcionisane. i pored svega. protezama i štakama pričinjavaće.ekstremitetima. u odnosu na okolne arhitektonske elemente (podest. mnogo poteškoća.18). Sve navedeno veoma je važno zbog slijepih i slabovidećih osoba.16. ne bi smjele biti ni suviše strme. i da je rub svakog stepenika naglašen bojom ili.17). drugačijim materijalom. odnosno mala izbočenja ili udubljenja na njima. i slično). 3 . još bolje. 11. tada vrh obraza ne bi smio prelaziti preko svog podnožja za više od 2 cm. Zbog slabovidećih osoba bilo bi. blago naglašeni prstenovi i slični detalji najavljuju početak ili završetak krakova stepeništa. kao i zbog male djece kojoj rukohvati na uobičajenoj visini ne pružaju dovoljno siguran oslonac (slika br. Dobri i loši profili stepenica i odnos njihove širine i visine koji bi trebalo poštovati ukoliko želimo postići da ih osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti mogu koristiti bez teškoća. a njihov optimalan nagib bio bi kod odnosa 14/32 cm. 11. II DIO . trebalo bi da imaju odnos visine i širine stepenika od maksimalno 17/29 cm. zidove. Stepenice. niži od osnovnog za 25 cm i nešto manjeg profila (Ø=3 cm.17. stepenicama blagog nagiba (slika br. izvode zakošenih obraza. Ako se stepenici.

Ukoliko se.4. njih treba postaviti uz unutrašnji rukohvat. 11.19. 11. 11. koriste samo liftove. niti bi unutrašnje tlocrtne mjere lifta smjele biti manje od 110 cm X 140 cm. rade i liftplatforme. Zbog svojih umanjenih tjelesnih sposobnosti. na svakom podestu i međupodestu.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . predvidjeti po jedno preklopno sjedište. uz ogledalo stepeništa.19. Da bi osobe u invalidskim kolicima mogle ući u liftove i samostalno ih koristiti. koja služe prevozu ljudi. nepokretne i teško pokretne osobe. Liftovi Sredstva vertikalnog mehanizovanog transporta. trudnica i drugih kategorija osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima bilo bi dobro. Slika br. Slika br. Stepenište koje zadovoljava navedene kriterijime prikazano je na slici br. Stepenište prilagođeno upotrebi od strane soba umanjenih tjelesnih sposobnosti.Materijal od koga se stepenice izrađuju ne smije biti klizav. namijenjeno njihovom odmoru. a i iz razloga. zbog funkcije njihovog najavljivanja. trebalo bi da ima drugačiju strukturu ili površinsku obradu. Povoljno oblikovane i proračunate stepenice sa pravilno izvedenim podestima i rukohvatima. a prije i poslije samih stepenica. u svrhu kretanja u vertikalnom smislu. tj.18. vanjska vrata lifta ne bi smjela biti uža od 90 cm. Zbog starih i iznemoglih lica. 11. zbog određenih tehničkokonstruktivnih osobina ortopedskih pomagala kojima se služe. istovremeno. kao i zbog vlastite bezbjednosti. su pokretne stepenice (eskalatori) i liftovi. Rub stepenika takođe je poželjno obraditi protivkliznim materijalom. rade u jednom neprekinutom potezu (vrata na podestima!). da se kroz sve etaže koje povezuju.

11. za ostale kategorije lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. – da se lift redovno i uredno održava. ukoliko vanjska vrata nisu automatska. – da. da je njeno najviše dugme maksimalno 120 cm udaljeno od poda lifta. Augsburg. 2. __________________ Slika br. umjesto vertikalnih. Da bi se olakšala manipulacija invalidskim kolicima u liftu. osim navedenog. 1996 (prospekt). Rheinstetten. vanjskim i unutrašnjim vratima. Dimenzije lifta koje omogućavaju njegovo korištenje osobama u invalidskim kolicima. a minimalno 110 cm X 170 cm. odnosno da ta razlika. – da se lift zaustavlja tačno u nivou odgovarajuće etaže. Takođe bi bilo dobro da se. Mit Freude mobil. i da se ne otvaraju ka unutrašnjosti lifta. tada lift mora imati značajno veće dimenzije. bilo bi poželjno da se na njegove zidove postave rukohvati na visini od 100 cm.0 cm. da posjeduju zastakljene površine. II DIO . ne bude veća od ±0. kako ne bi dolazilo do zaglavljivanja (izuzetno opasnog!) prednjih točkova invalidskih kolica u njemu. Bilo bi bolje da se ove table. Radi omogućavanja komotnog ulaska i izlaska iz lifta.(prospekt).5 N. ispred njegovih vrata neophodno je obezbijediti slobodan prostor minimalne dubine 150 cm (slika br. sila potrebna za njihovo otvaranje ne prelazi veličinu od 24. Kleindienst Rehatechnik GmbH. a za liftove sa većim kabinama od ±2.5 cm. Ukoliko se predviđa da osobe u invalidskim kolicima u lift ulaze u pratnji ili zajedno sa trećim licima. rade kao horizontalne. u liftu postavi i jedno preklopno sjedište.Arhitektonske barijere  . trebalo bi i: – da lift bude opremljen automatskim posmičnim.Raumspartür.U ovom slučaju unutrašnja vrata lifta moraju raditi kao automatska i ustranu posmična. Küffner Aluzargen GmbH. za liftove sa minimalnim dimenzijama kabine. 1. Komandna tabla lifta treba da bude postavljena tako. – da procjep između poda lifta i poda etaže ne bude veći od 1 cm. Holztüren Küffner .20. . 11. Da bi osobe u invalidskim kolicima mogle bezbjedno koristiti lift.20).

Slika br.1. a bez posebno izvedenih kosina prilikom nastavljanja u pješački prelaz. i još uvijek se rade. Loše izveden spoj trotoara i pješačkog prelaza . pri tom. Oni. u zavisnosti od izrade. da ih na tim kritičnim mjestima samostalno koriste. su trotoari i pješački prelazi. zadaju najviše poteškoća licima koja se pri kretanju služe invalidskim kolicima ili drugim ortopedskim pomagalima. odnosno čine im grad prohodnim ili ne. Komunalna oprema Koliko su osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti. da je toj kategoriji osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima onemogućeno slobodno kretanje (slika br. nije mislilo na osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima i njihovu mogućnost.1. To je onemogućavalo i onemogućava licima u invalidskim kolicima. omogućavaju ili sprječavaju ovim osobama pristup do navedenih objekata. kao i kosine. ako su loše riješeni.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br.12. 12. isto toliko su važni i elementi komunalne opreme. odnosno nemogućnost da koriste takve trotoare. što opet znači.1). 12. bitni već analizirani elementi. Trotoari i pješački prelazi Elementi komunalne opreme koji.2. Ni najmanje se. Loše riješen spoj trotoara i pješačkog prelaza onemogućava osobama u invalidskim kolicima samostalan prelazak ulice. radili su se. Trotoari u Bosni i Hercegovini već decenijama prave se na isti način. za mogućnost potpuno samostalnog kretanja i korištenja javnih i drugih objekata. odnosno samo mjesto prelaska trotoara u pješački prelaz i obratno. Tradicionalno izvedeni. 12. 2. visoki oko 10 do 15 cm.

Slika br. moguće ga je pravilno riješiti na način prikazan na slici br. ne smije biti viša od 2 cm. 12. Slika br. Ukoliko je trotoar uži od 170 cm.3. u smislu upotrebljivosti od strane osoba u invalidskim kolicima. Pogrešno izveden spoj trotoara i pješačkog prelaza. Nažalost.5. nisu ništa povoljnija od tradicionalnog načina rješavanja ovog problema. savladaju. lica u invalidskim kolicima u stanju su da bez ičije pomoći.2.4. II DIO . Kod oba ova rješenja. pošto ona.3. Šta se takvim rješenjima željelo postići. 12. preko koje se silazi na pješački prelaz. oni se rade kao isuviše kratki i strmi i nisu pogodni za samostalno korištenje od strane lica u invalidskim kolicima. dakle potpuno samostalno. Nakon završetka rata. Pravilno izveden spoj trotoara i pješačkog prelaza. 12.Loše riješen prelaz trotoara u pješački prelaz prikazan je na slici br. 12. 12. važno je napomenuti da prednja ivica trotoara.4. 12. Pravilan način rješavanja trotoara na mjestu prelaska u pješački prelaz prikazan je na slici br. Ako je ta razlika u visinama veća.5.  . Samo toliku visinsku razliku u nivoima tla. Moguća izrada spoja trotoara i pješačkog prelaza. ostaje nejasno. u većim gradovima Bosne i Hercegovine počeli su se rekonstruisati prelazi trotoara u pješačke prelaze. Ovakav način njegovog rješavanja moguć je samo ukoliko je trotoar širi od 170 cm.Arhitektonske barijere Slika br. 12. U Bosni i Hercegovini često se mogu vidjeti i trotoari koji su na mjestu prelaska u pješački prelaz riješeni kao na slici br. za njeno savlađivanje neophodna im je pomoć trećih lica. odnosno penje sa pješačkog prelaza na trotoar.

8).6. tj. Parametri vanjskih kosina trebalo bi da odgovaraju parametrima unutrašnjih. koja pipkanjem štapom nisu u stanju da osjetite razliku u visini trotoara i pješačkog prelaza od 2 cm. raditi ih po švajcarskim i njima sličnim normativima (slika br. a ako su duže i pogibeljno.9). spadaju i vanjske kosine i vanjska stepeništa.7. Pješački prelaz opremljen pravilno izvedenim kosinama.2. Semafore bi trebalo. koji bi ih upozoravao da su u blizini pješačkog prelaza i davao im znak kada preko njega mogu preći. 12. osim trotoara i pješačkih prelaza. 12. Vanjske kosine i stepeništa U elemente komunalne opreme. Treba preferirati blaže i kraće kosine. koje osobe u invalidskim kosinama ne mogu samostalno koristiti.6. Pješački prelaz u Velikoj Britaniji. 12.8). Slika br. natpisima upozorenja na kolovozu i semaforima sa zvučnom signalizacijom za slijepa lica. opremiti i zvučnim signalom. 12. 12. To rezultira veoma strmim kosinama. Korištenje takvih kosina može biti opasno. 12.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . Slika br. pogledaju u smjeru iz kog im dolaze vozila. 12. Kako bi jedan tako opremljen pješački prelaz trebalo da izgleda prikazano je na slici br. kojima se od pješaka zahtijeva da prije stupanja na dio kolovoza označen pješačkim prelazom. Loše i dobro projektovana vanjska kosina.8. Slika br. a i upotreba uz pomoć trećih lica je veoma otežana (slika br.Kako se najveći broj saobraćajnih nesreća u kojima stradaju pješaci dešava upravo na pješačkim prelazima. 12. Veliki broj projektanata griješi praveći kosine uporedo sa stepenicama i na istoj dužini koju one imaju (gornji primjer na slici br. to bi ove.7). u cilju povećanja bezbjednosti. Izgradnja upravo ovakvih pješačkih prijelaza u Velikoj Britaniji je uobičajena praksa (slika br. zbog slijepih lica. 12. trebalo opremiti semaforima i natpisima na kolovozu.

dobro osvijetljene i dobro održavane. vanjske kosine treba da budu. Naglašavanje se može izvesti bojom. strukturom materijala ili odgovarajućim oblikom rukohvata. na odgovarajući način. obraditi bojom drugačijom od boje okolnih komunalnih elemenata. Za vanjska stepeništa. Kosina koja prati stepenice Slika br. a dio komunikacije. trebalo bi izvoditi na isti način kao kod unutrašnjih stepeništa. Slika br. neophodno je.5 do 2 metra visinske razlike.10). to je potpuno neizvodivo. položaja i vrste rukohvata. vanjska stepeništa treba da budu. Materijali od kojih se izrađuju kosine ne bi smjeli biti klizavi.9. odnosa visine i širine stepenika. Uz sve navedeno. Ako se za to ne koristi boja. na rukohvatima stepeništa treba izvesti odgovarajuće lomove. profilacije stepenika. Kanada). bez obzira koliku visinsku razliku savlađuju. Uz sve navedeno. u svim vremenskim uslovima. dobro osvijetljena i dobro održavana. Uz sve navedeno. Sve pojedinačne elemente. poput širine krakova. U svrhu najave. U takvim situacijama. potrebno je dodati da. na njima treba postaviti. na svakih 1. u svim vremenskim uslovima.Arhitektonske barijere  . materijalom. dužine podesta. za obradu komunikacije trebalo bi upotrijebiti drugačiji materijal ili isti materijal drugačije površinski obraditi. na tim mjestima. koje treba postaviti uz sve vanjske kosine. II DIO . prije i poslije stepeništa. 12. Kosina integrisana u stepenice (Vankuver.Stoga je dugačka vanjska stepeništa veoma teško pratiti kosinama. naglasiti početak i završetak kosina. Vanjska stepeništa treba raditi po istim normativima kao i unutrašnja. 12. 12. Ukoliko su vanjske stepenice široke. potrebno je izmijeniti trasu staze za lica u invalidskim kolicima i odvojiti je od trase stepenica. Ukoliko su ona uobičajene širine.30 m. tada je moguće primijeniti rješenje slično onom upotrijebljenom u Vankuveru (Kanada) (slika br. odmorišta minimalne dužine 1.10.

2 i 13. . ako im je to omogućeno.1. Pred poštanskim sandučićima ne bi smjele postojati prepreke u vidu stepenica ili denivelacija terena viših od 2 cm. Pavilno (lijevo) i previsoko (desno) postavljen poštanski sandučić. koje upotrebljavaju rjeđe. hrane. on je za najveći broj lica u invalidskim kolicima nedohvatljiv. Slika br. u velikoj mjeri koriste osobe u invalidskim kolicima jesu telefonske govornice. 13.3 prikazani su primjeri njihove dobre i loše postavke. ispred njih ne bi trebalo da bude stepenica. rizlom. osnovna podloga morala bi biti glatka. bilo kakvom vrstom ploča sa preširokim i predubokim fugama. Urbana oprema Urbana oprema koju. Isto tako. poštanski sandučići. Površina tla treba da bude horizontalna i obrađena glatkim i tvrdim završnim materijalom – nikako kaldrmom. Ukoliko je taj otvor postavljen na većoj visini od propisane. automati za novac.2. Na slikama br. razne vrste kioska za prodaju štampe. 13. kaldrme ili pak posuta šljunkom ili rizlom.1). korpe za smeće. dugmad na semaforima čijim pritiskanjem se traži zeleno svjetlo za prelaz preko saobraćajnice. pjeskom ili sličnim materijalima. Potpuno isti zahtjevi postavljaju se i za mikrolociranje automata za novac. 0 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br.13. denivelacija terena većih od 2 cm. šljunkom. granitnim kockama. odnosno ne bi smjela biti izvedena od grubih kamenih ili betonskih kocki. suvenira. Dobro postavljen automat za novac. Osnovni uslov koji se mora poštovati prilikom postavljanja poštanskih sandučića na zidove ili stubiće jeste da otvor za ubacivanje pošiljki ne bi smio biti na udaljenosti od tla većoj od 120 cm (slika br. suviše strmih kosina ili kanalizacionih šahtova sa prevelikim otvorima rešetki. Da bi ova lica mogla upotrebljavati svaki od nabrojenih elemenata urbane opreme. 13. 13. te razni drugi elementi.

kao i priručnu policu na visini od 70 cm. Raspored pojedinih elemenata u javnoj telefonskoj govornici prilagođen upotrebi od strane osoba sa umenjenim tjelesnim sposobnostima.3. 13. Razne vrste šaltera. Ako se ne poštuju navedene preporuke. Isto tolika treba da bude minimalna širina same telefonske govornice. pult u II DIO . 13. Telefonski aparat trebalo bi da bude pričvršćen tako da mu se slušalica nalazi na maksimalnoj visini od 100 cm. napravljenu po navedenim preporukama. Za ostale kategorije osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima trebalo bi predvidjeti i preklopno sjedište na visini od 50 cm. Javne telefonske govornice trebalo bi da su opremljene vratima koja omogućavaju prolaz invalidskim kolicima. 13.4). Dugmad na semaforima i uopšte sva dugmad. Jedan stepenik visine cca.Slika br. a brojčanik i prorez za ubacivanje novčića ili telefonskih kartica na maksimalnoj visini od 120 cm.4. tasteri i prekidači koje bi trebalo da mogu dohvatiti osobe u invalidskim kolicima. 10 cm onemogućava prilazak invalidskim kolicima.Arhitektonske barijere 1 . dok njena dužina ne treba da bude manja od 130 cm. prodajnih mjesta u vidu šaltera i pultova (pult za odlaganje kupljene robe prilikom plaćanja na kasi. sa minimalnim nagibom radi onemogućavanja prodiranja vode u govornicu. ne bi smjela biti postavljena na visini većoj od 120 cm. Loše postavljen automat za novac. Javnu telefonsku govornicu. Slika br. dakle vratima čija je minimalna širina 90 cm i koja se otvaraju prema vani. onda osobe u invalidskim kolicima ostaju ispred javnih telefonskih govornica. postavljenim tako da bude lako uočljiv (slika br. trebalo bi obavezno označiti i međunarodnim znakom pristupnosti. Pod govornice treba da bude u nivou okolnog terena.

tako i osobe u invalidskim kolicima. November ’98. 13. str. __________________ 1. Prodajni pult prilagođen osobama u invalidskim kolicima. UK. Press.7). u: Passenger Terminal World. kako zdrave. Published by UK & International Slika br. recepcijski pult i slični) treba da budu projektovani tako da im visina police za odlaganje predmeta ili novca nije veća od 90 cm (slike br. tako i osobama koje koriste invalidska kolica (slika br. 13. 54 do 58. Surrey.7. McCannell.5.6.restoranima sa samoposlugom. Brad: Barrier-free approach . Visina pultova prilagođena osobama u invalidskim kolicima. 13. urbane i aerodromske opreme prilagođeni kako zdravim. 2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .6).5 i 13. 13. 13. Telefonska govornica koju mogu koristiti Slika br. na kome su svi elementi komunalne.where political correctness meets economic reality. Slikovni primjer je sa aerodroma Vancouver International Airport (YVR).1 Slika br.

dakle mimo vrata. 14.4-a prikazana je tehnika spuštanja dijela ili cijelog vozila pneumatskim putem na tlo.1). Mogućnosti i načini pristupa vozilima javnog saobraćaja osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti U razvijenim zemljama svijeta sugrađane umanjenih tjelesnih sposobnosti društvo tretira kao u svemu ravnopravne. nastoji da ih učine u najvećoj mogućoj mjeri nezavisnim od pomoći trećih lica i tako umanje psihičke posljedice koje trpe. Na slici br.1 Ovom problemu puna pažnja posvećuje se već dvadesetak godina. Jedno od veoma važnih pitanja.3 i 14.1. Kako je za kretanje invalidskim kolicima potrebno mnogo snage.1.14.4. Svojevremeno su u Njemačkoj bila urađena istraživanja koja su dala određene rezultate.2 do 14. Na slici br. različitim tehnikama omogući potpuno samostalno ulaženje u vozila javnog prevoza. u javni saobraćaj Do sada nabrojani elementi arhitektonske. 14. 14.4-b prikazana je tehnika spuštanja na tlo samo unutrašnjosti vozila. 14.4II DIO . u javnim objektima i na putu između svog doma i javnih objekata u neposrednom susjedstvu. Predlog optimalnog načina ulaska osoba u invalidskim kolicima u sredstva javnog prevoza . Slika br. Na slikama br. 14. komunalne i urbane opreme jesu oni sa kojima se nepokretna lica susreću prilikom svakodnevne upotrebe invalidskih kolica u vlastitom domu. 14.Arhitektonske barijere 3 . postavljena na proizvoljnom mjestu na vozilu. Dato je i nekoliko konkretnih predloga u cilju rješavanja ovog problema.u nivou i bez stepenika u vozilu.2 Između ostalog. 14. koja je izvedena u vidu velike kade.4-c prikazana je podizna platforma. Oni su išli za tim da se osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti vezanim za invalidska kolica. 14. Na sve moguće načine nastoje da prevaziđu probleme ograničenja njihovog mobiliteta. Uključivanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. utvrđeno je kakav bi bio idealan način pristupa invalidskim kolicima vozilima javnog prevoza (slika br. posebno nepokretnih osoba. vezano je za mogućnost korištenja sredstava javnog prevoza od strane tjelesno hendikepiranih osoba.2. 14. dok su različiti načini pristupa vozilu u području vrata prikazani na slikama br. koje se u tom smislu postavlja. za putovanja na srednjim i dugim relacijama neophodna su im odgovarajuća prevozna sredstva. koji su prikazani na slikama br. vezane za šasiju hidrauličnim podizačima.

Slika br. 14. Rješenja sa spuštanjem ili podizanjem dijela ili cijelog vozila ili njegove unutrašnjosti vremenom su se pokazala skupa i pretjerano specijalizovana.4-f.d. pneumatskim putem spušta zadnji dio. 14. nijedno nije imalo ugrađene pomične stepenice. i niskopodnih prevoznih sredstava: tramvaja. voz ili neko vozilo druge vrste) nije bilo prilagođeno za korištenje od strane nepokretnih ili drugih kategorija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. 14. 14.6).2. Kombi autobus kome se.4-e i 14. tramvaj.3. nijedno vozilo nije bilo niskopodne izrade. Kombi autobus koji se. Slika br. Prevagu na tržištu odnijela su rješenja u vidu manjih vozila sa različitim podiznim platformama u području vrata (slika br. trolejbusa ili autobusa (slika br. 14. trolejbus. pneumatskim putem spušta u cjelini.5). platforme ili druge vrste mehaničkih dodataka pomoću kojih bi nepokretna osoba u invalidskim kolicima mogla samostalno ući u njega i koristiti ga. Do agresije na Bosnu i Hercegovinu nijedno vozilo javnog saobraćaja (nijedan autobus. radi olakšavanja ulaska osobama u invalidskim kolicima. radi olakšavanja ulaska osobama u invalidskim kolicima.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .

kao jedino sredstvo za savlađivanje ne samo srednjih i dugih. Nakon rata.Slika br. Najpogodniji vid javnog saobraćaja za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti Zbog apsolutno nedovoljnog broja vozila javnog prevoza prilagođenih invalidima kao i zbog njihovog restriktivnog i nenamjenskog korištenja. Kombi autobus sa platformom za unos invalidskih kolica u vozilo. nepokretnim osobama u Sarajevu.5. i kratkih relacija.2.Arhitektonske barijere  . 14. 14. a danas nenamjenski (na redovnim linijama i bez aktiviranja platformi u situacijama koje to zahtijevaju) i bez posebnog plana korištenja. nego. Različite tehnike koje bi trebalo da omoguće osobama u invalidskim kolicima ulazak u vozila javnog prevoza Slika br. a o drugim mjestima u Bosni i Hercegovini da se i ne govori. II DIO .4. pa je svjetska zajednica u okviru svojih donacija poklonila sarajevskom preduzeću GRAS jedanaest kombi autobusa3 koji posjeduju pomičnu platformu za podizanje invalidskih kolica sa nivoa terena i njihovo unošenje u vozilo. Poklonjena vozila u početku su se upotrijebljavala veoma restriktivno (na veoma malom broju linija i samo u tri kratka intervala tokom dana). ostaje jedino putnički automobil. broj osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u Bosni i Hercegovini enormno je povećan. u našim uslovima neizgrađenih staza za invalidska kolica. te osobe kojima su namijenjena od njih imaju zanemarljivu korist. 14.

uzurpiranje ovakvih mjesta. 14. zdravstvenim i psihološkim standardima. smrtnim ishodom. Niskopodni autobus.2. Izuzetno važan je i podatak da kod 96% tjelesno nemoćnih osobavozača koji su bili učesnici saobraćajnih nesreća. nedostatak zakonske regulative koja bi ovu pojavu sankcionisala i drugi. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti kao vozači Predubjeđenje da su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti loši vozači u potpunosti je pogrešno. umanjena tjelesna sposobnost nije bila ni glavni. donošenju propisa o prednosti u saobraćaju za lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima i drugom. od strane zdravih vozača. spadaju u kategorije prosječnih ili boljih. o njihovom osiguranju. školovanju. Različita istraživanja Slika br. u poređenju sa zdravim. o adaptaciji motornih vozila. Od kolike je važnosti putnički automobil osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti najbolje govori podatak da se u nekim zemljama visokog standarda on dodjeljuje nepokretnim osobama kao ortopedsko pomagalo. o mjerama sigurnosti koje se odnose na njihovo aktivno uključivanje u saobraćaj. potreba adaptacije putničkih automobila u slučaju njihovog korištenja od strane određenih kategorija osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. 14. kao i podatak da su oni izuzetno rijetko bili ti koji su prouzrokovali nesreće sa najtežim.6 .1.za zaustavljanje i parkiranje na otvorenim površinama i u zatvorenim objektima. To se može tvrditi na osnovu odgovarajućih saznanja iz različitih zemalja svijeta. Korištenje putničkih automobila od strane nepokretnih osoba i. povezano je u Bosni i Hercegovini sa nizom poteškoća. Podaci govore da 83% tjelesno nemoćnih osoba-vozača. U pogledu saobraćajnih prekršaja. ni sporedni uzrok tih nesreća. nepostojanje odgovarajućih. zatim nepostojanje autoškola opremljenih odgovarajućim sredstvima za obuku takvih lica. Ovakva praksa odnedavno je uvedena i u našoj zemlji. u pogledu saobraćanih nesreća. u kojima je već sabrano veoma mnogo iskustava o vozačkim mogućnostima ovih lica. uopšte osoba sa izraženijim umanjenjem tjelesnih sposobnosti. ali su njome obuhvaćeni samo teški ratni vojni invalidi. širih mjesta  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . kada i postoje. 89% tjelesno nemoćnih osoba-vozača u kategoriji je prosječnih. od kojih je najizraženije predubjeđenje da lica umanjenih tjelesnih sposobnosti ne mogu biti dobri vozači.

dokazala su, takođe, i to da su prolazne smetnje kod zdravih vozača, kao što su razne vrste intoksikacija (alkoholom, lijekovima, drogom, itd.), umor, glavobolja, emocionalni stresovi, u posljednje vrijeme upotreba mobilnog telefona tokom vožnje i druge, bile procentualno neuporedivo češći uzrok saobraćajnih nesreća, nego što su to bile funkcionalne smetnje organizma kod tjelesno nemoćnih lica. Iz svega ovoga, proizilazi da osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima spadaju, najvećim dijelom, u prosječne i natprosječne vozače. To je, prije svega, posljedica njihove povećane svijesti o vlastitoj odgovornosti kao subjekata prilikom učestvovanja u saobraćaju, i veoma razvijene spoznaje o mogućim posljedicama saobraćajnih nesreća.

tjelesnim sposobnostima, pa je očigledno da se ovom problemu ne posvećuje dužna pažnja. Nerealno bi bilo očekivati, da se u kratkom vremenskom periodu, po ovom pitanju dogodi veliki kvalitativni skok. Sigurno je, međutim, da bi već jako veliki napredak bio, ako bi po jedna takva auto-škola postojala osim u Sarajevu, kao administrativnom i svakom drugom središtu naše zemlje, i u ostalim većim gradskim centrima, poput Banja Luke, Tuzle, Mostara, Zenice, Bihaća, Doboja, Goražda... Realizovanje jedne ovakve inicijative, sa materijalne strane posmatrano, ne bi trebalo da predstavlja pretjerano opterećenje društvenoj zajednici. Realizator projekta mogao bi biti BiHAMK. Ovim bi nivo brige za obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti za vozače dostigao u Bosni i Hercegovini zavidan stepen.

14.2.2. Obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti za vozače
Vjerovatno je da bi se najveći broj osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti uvrstio u apsolutno primjerne vozače, kada bi za njihovo obrazovanje u tom pogledu postojale auto-škole opremljene odgovarajućim adaptiranim sredstvima (simulatorima vožnje i vozilima) za obuku. Auto-škola u kojima se mogu obučavati i normalne i osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima i u svijetu nema veliki broj. U tom vidu brige za tjelesno nemoćne u SFR Jugoslaviji najviše se bilo uradilo u SR Hrvatskoj. U njoj su 1981. godine radile čak tri takve auto-škole i to u Zagrebu, Kraljevici i Donjoj Stubici. U Bosni i Hercegovini trenutno postoji samo jedna auto-škola opremljena za obuku osoba sa umenjenim

14.2.3. Adaptacija putničkih automobila za upotrebu od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
Na podjednako velike, a ponekad i veće poteškoće od onih prilikom dobijanja vozačke dozvole, osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti nailaze u nabavci putničkih automobila i adaptiranju njihovih komandi ličnim potrebama. U SFR Jugoslaviji, prilagođavanje komandi putničkih automobila upotrebi od strane raznih kategorija tjelesno nemoćnih lica vršilo je jedno preduzeće iz Novog Sada, kao i pojedinci u Splitu, Zagrebu i Ljubljani. Tadašnje jugoslovenske fabrike automobila nisu pokazivale interesovanje za ovaj problem, a još manje su bile
II DIO - Arhitektonske barijere 

spremne da proizvode vozilo pogodno upotrebi od strane osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. U ovom momentu, u Bosni i Hercegovini, situacija po ovom pitanju unekoliko je bolja. Prilagođavanje komandi individualnim potrebama različitih kategorija osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima vrši HAAG Mobility Center, koji djeluje u okviru grupacije ASA Commerce iz Sarajeva. Između ostalog, vrši se zamjena običnih kliznim vratima na putničkim automobilma, i ugradnja, zavisno od vrste hendikepa, raznih vrsta ručnih komandi (slika br. 14.7).
Slika br. 14.8. Sistem Preelancer fabrike automobila Ford omogućava

Veoma je interesantno pogledati šta su po ovom pitanju preduzele pojedine fabrike automobila u svijetu. Fabrika automobila Ford uradila je sistem nazvan Preelancer, koji omogućava direktnu upotrebu invalidskih kolica kao vozačkog sjedišta (slika br. 14.8).

da se invalidska kolica koriste kao vozačko sjedište. Slika br. 14.9. Volkswagenovo oko vertikalne osovine okretno prednje sjedište.

Fabrika automobila Volkswagen dodatnu opremu svojih vozila upotpunila je prednjim sjedištima okretnim oko vertikalne osovine, koja omogućavaju lakši ulazak i izlazak iz vozila (slika br. 14.9). Takva sjedišta, redovno se susreću i kao serijska oprema jednovolumenskih automobila tzv. vanova (VW Sharan, Ford Galaxy, Renault Scenic, itd.). Fabrika automobila Toyota proizvodi vozilo Handycab, koje je, specijalno za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, prerađena verzija kamiona Hi-ace. U to vozilo, ove osobe mogu ući zajedno sa invalidskim kolicima. Fabrika Toyota proizvodi i putnički automobil Friend-Matic, koji je, kao i Handycab, izrađen za lica koja se ne mogu služiti nogama. Ova fabrika nije zaboravila ni osobe koje nemaju ili nisu u stanju da se služe nijednom rukom, pa je istraživala upravljačke sisteme pogodne za njih (slika br. 14.10).

Slika br. 14.7. Ručne komande za osobe kojima su noge van funkcije. 

Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere

Slika br. 14.10. Upravljačke komande vozila Toyota koga bi mogle koristiti osobe koje se ne mogu služiti nijednom rukom. Brojevima su označeni sljedeći uređaji: 1-električni upravljač, 2-pedala za gas, 3-nožna kočnica, 4-upravljač papučica, 5-pedala za izbor prenosnih odnosa, 6-dodatna kočnica, 7-automatski senzor za svjetlo, 8-zaključavanje vrata (automatski povećavanjem brzine), 9 i 10-ručice za otvaranje vrata iznutra, 11-ručice za podešavanje sjedišta, 12-ručice za podešavanje ogledala iznutra, 13-spoljna ručka za otvaranje vrata nogom, 14-automatski sigurnosni pojas, 15-klima uređaj (automatski), 16-radio aparat, 17-parkirna kočnica, 18-dugme za uključivanje cjelokupnog sistema upravljanja (upotrebljava se u zavisnosti od toga da li vozilo sa ovakvim komandama vozi zdrava ili osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti), 19-dugme za parkiranje, 20-signal opasnosti, 21-ablender, 22-dugme za otključavanje vrata, 23-dugme za obilaženje, 24sirena, 25-brisači, 26-perač vjetrobranskog stakla, 27-prednja svjetla, 28-starter, 29-dugme za spuštanje prozora, 30-dugme za uključivanje sva četiri žmigavca odjednom, 31-dugmad za uključivanje žmigavaca kada je potrebno označiti promjenu pravca kretanja vozila.

II DIO - Arhitektonske barijere 

1994. Za ovakav postupak izlaženja. prilikom korištenja putničkih automobila. jun 1998. Mjesta za zaustavljanje i parkiranje putničkih automobila kojima se prevoze osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti Veoma izražen problem na koji nailaze osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. 02. Stuttgart+Zürich. prilagođene upotrebi od strane osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. teško pokretne ili nepokretne osobe.1). Neue Techniken für behindertengerechte Fahrzeuge. Potom ih raspakuju i dovode u položaj koji je za svakog pojedinca. odnosno obratnim redosljedom. i da se očekuje prispijeće šest sličnih vozila 0 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . Sarajevo. pri čemu im je potrebno više mjesta nego zdravim ljudima i pri čemu vrata vozila moraju otvoriti u potpunosti. indivudualno posmatrano. Za tu operaciju potrebno im je dosta vremena i oko 90 cm slobodnog prostora na onoj strani vozila na kojoj izlaze. str.širih mjesta za zaustavljanje i parkiranje vozila koja ona koriste. Naime. ulaženje ili izlaženje iz putničkog automobila obavljaju po određenoj proceduri. dr Ibrahim. Na kraju zatvaraju vrata automobila. 15. ali i mnoge zanatske radionice. str. Teško pokretne osobe najprije izbacuju štake (ili drugo ortopedsko pomagalo) izvan automobila. jeste nedostatak odgovarajućih . 1997. Marx. 263: autor navodi da je prevoz invalidnih lica u Sarajevu zvanično uveden 24. u zavisnosti od vrste i stepena njihovog invaliditeta. Jusufranić. u: Verkehr und Technik. Heft 11. Nepokretne osobe najprije uzimaju sklopljena invalidska kolica sa zadnjeg sjedišta automobila i kroz širom otvorena vrata izbacuju ih van vozila (slika br. proizvodi serijski i prodaje kao dodatnu opremu. Ovi primjeri svjedoče o tome koliko se volje.Fabrika automobila “Volkswagen” komande za svoja vozila. za postupak ulaženja u automobil. __________________ 1. 1979. okreću se u sjedištu i potom lagano napuštaju vozilo. 501 i 502. truda i novca u stranim fabrikama automobila ulaže u nastojanje da se prevaziđu problemi mobiliteta osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. Fakultet za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu. nepokretnim osobama. 3. donacijom pet minibusa od strane Evropske zajednice. 15. Prevoz putnika u gradovima. najpogodniji za prebacivanje sa sjedišta automobila na sjedište invalidskih kolica i lagano se prebacuju. 160 (citat): “Cirka 35% svih ograničenih u mobilitetu sredstva javnog saobraćaja mogu koristiti samo uz pomoć drugih ili to ne mogu nikako. bilo da su u ulozi vozača ili suvozača. Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für Senioren und behinderte Menschen. Karl Krämer Verlag. Sigurno je da bi u Bosni i Hercegovini svoj doprinos rješavanju ove problematike mogle dati pojedine fabrike autodijelova. Prof. str.” 2.

znači da mjesta za parkiranje. na snazi su vrlo različiti normativi i to kako za zaustavljanje i parkiranje na otvorenim površinama. koja koriste putnički automobili čiji su putnici teško pokretne ili nepokretne osobe. bilo da je riječ o javnim garažama. takođe. tamo gdje to nije neophodno. morali biti upoznati sa fizičkim mogućnostima prosječnih osoba koje koriste invalidska kolica i. teško je tačno odrediti. U Bosni i Hercegovini u toku je proces donošenja propisa koji će regulisati ovu oblast. Nijemci smatraju da je u ovakvim slučajevima potreban dodatni prostor minimalne širine od 100 cm. odnosno najmanje jedno mjesto. 15.Slika br. u svakom slučaju. potrebno je veoma mnogo vremena i minimalno 120 cm širok pojas slobodnog prostora na onoj strani putničkog automobila na kojoj izlaze.1. U raznim zemljama. II DIO .Arhitektonske barijere 1 . Faze izlaska iz putničkog vozila osobe koja koristi invalidska kolica. veoma često pomažu treća lica. pa nedovoljno dimenzioniran prostor može biti uzrok velikih poteškoća ili fizičkog oštećivanja susjednih parkiranih automobila. praktično. Za koliko šira. Isto tako neujednačeni su zahtjevi za brojem ovakvih mjesta. ne bi trebalo da škrtare na ovim mjerama.2 Neke druge zemlje zadovoljavaju se i sa 2% ovakvih mjesta. Ovo posebno stoga što hendikepiranim osobama u procesu izlaženja iz putničkog automobila.1 U Njemačkoj traže minimalno 3% ili. objektima javnog karaktera ili indivudalnim i kolektivnim stambenim zgradama. dok Francuzi misle da je dovoljno i 80 cm. U Francuskoj zahtjevaju da to bude minimalno 5% od ukupnog broja mjesta za parkiranje. Projektanti bi. treba da budu šira od uobičajenih. najmanje jedno mjesto. tako i za parkiranje u zatvorenim objektima. Ovo.

2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. čiji putnici su nepokretne osobe. dovoljna površina od 3. Švedskoj i Njemačkoj. 15. na otvorenim površinama U stranim.1. klimat.05 m X 4. Shodno tome. moglo bi da bude manjih dimenzija nego u navedenim zemljama. Ovi normativi. pa je manje i mjesto za parkiranje u “normalnoj” izradi. Poređenje normativa za površinu mjesta za parkiranje putničkog automobila čiji putnici su teško pokretne ili nepokretne osobe u Velikoj Britaniji. u Njemačkoj 3. Zaustavljanje i parkiranje putničkih automobila. smatraju da je za mjesto za parkiranje putničkog automobila.50 m X 5.00 m (slika br. moguće je ustanoviti analiziranjem pojedinih slučajeva. usvojili su normative za dimenzioniranje mjesta za zaustavljanje i parkiranje putničkih automobila. na isti način smješten je isti putnički automobil (nos i lijeva strana vozila su u svim primjerima na jednakim udaljenostima od krajeva površina za parkiranje) . broj vozila po glavi stanovnika. i mjesto za parkiranje automobila sa nepokretnim putnicima. U Finskoj smatraju neophodnim 3. od zemlje do zemlje međusobno se razlikuju. dok u Švedskoj preporučuju površinu od 3.00 m.50 m. U Bosni i Hercegovini “prosječan” putnički automobil znatno je manjih dimenzija nego u pomenutim razvijenim zapadnim zemljama. Koliko bi ono moglo biti veliko. veličina prosječnog putničkog automobila.90 m. 15. koji se mogu pojaviti tokom korišćenja takvih mjesta za parkiranje. itd. na otvorenim površinama.80 m X 5. čiji vozač ili suvozač je hendikepirana osoba koja koristi invalidska kolica.). prije svega zapadnim zemljama.2). poštujući odgovarajuće (domicilne) uslove (visina životnog standarda.00 m. Finskoj. Da bi vizuelno poređenje bilo lakše.50 m X 5.2.30 m X 5. u Švajcarskoj 3. čiji putnici su nepokretne osobe. U Velikoj Britaniji. slično onima koji definišu veličinu “običnog” mjesta za parkiranje putničkih automobila. Švajcarskoj. na svim navedenim mjestima za parkiranje.15.

zbog denivelisanog terena (povišenog nivoa trotoara u odnosu na nivo saobraćajnice). II DIO . a nepokretna osoba je saputnik u svom vozilu. na spoju dva susjedna mjesta za parkiranje. sa stanovišta bezbjednosti. Ona bi bila postavljena na svakom drugom spoju dva mjesta za parkiranje. Poteškoća koja se u ovom slučaju javlja jeste zahtjev za izuzetno tačnim pozicioniranjem vozila uz sami rub saobraćajnice. u ovom slučaju. u ovom slučaju. U tom slučaju. pa nije ugrožena od vozila koja prolaze pored (slika br. mjesta namijenjena parkiranju putničkih automobila u kojima su nepokretne osobe. To je zbog toga što nepokretna osoba iz vozila izlazi direktno na trotoar. koji bi takođe opsluživali po dva susjedna mjesta za parkiranje. a riječ je o istom načinu parkiranja.4). 15. bilo veoma korisno za sva lica koja izlaze na onoj strani vozila na kojoj se odvija saobraćaj.00 m od trotora.1. predvidjeti kosinu za vezu saobraćajnice i trotoara (vidi sliku br. potrebne za izlazak nepokretne osobe-suvozača iz vozila parkiranog pod uglom od 00. Dimenzije mjesta za parkiranje. 15.20 m. To vozača izlaže velikoj opasnosti. odnosno ulazak u vozilo potrebno je obezbijediti traku slobodnog prostora širine 1.1. Slika br. Bilo bi veoma dobro kada bi se sva mjesta za parkiranje putničkih automobila. za njen izlazak iz.3). uvijek radila u širini od 320 cm. Parkiranje putničkih automobila. Zbog toga što nepokretna osoba. odnosno zahtjev da invalidi između njih. nepokretna osoba nije u stanju da samostalno izbaci invalidska kolica iz vozila i da se prebaci u njih. mogu svojim kolicima proći i dospjeti do trotoara (slika br. definiše način parkiranja vozila pod uglom od 00. U tu svrhu. a samo mjesto za parkiranje dugačko 6.15. situacija je nešto komplikovanija. vozilo napušta sa strane na kojoj se odvija intenzivan saobraćaj. Ukoliko je nepokretna osoba vozač.00 m.Arhitektonske barijere 3 . potrebno je. To bi. 12. 15. ne moraju se raditi povećanih dimenzija. bez obzira da li su namijenjena zaustavljanju ili parkiranju vozila sa zdravim ili nepokretnim putnicima. a naizmjenično sa časovnicima za naplatu parkiranja. saobraćajna traka za parkiranje treba da bude minimalno široka 3. izvedena po ovom sistemu (parkiranje pod uglom od 00).4).20 m. Alternativa ovome jeste zaustavljanje automobila na udaljenosti većoj od 1. U suprotnom. dakle pod uglom od 00. Njegovu dužinu. s obzirom da on otvara vrata i vozilo napušta izlazeći direktno na aktivnu saobraćajnu traku. čiji putnici su nepokretne osobe.3. pod uglom od 00 (uzduž saobraćajnice) Ukoliko je parkiranje automobila organizovano uzduž saobraćajnice.

Parkiranje putničkih automobila. 15. čiji putnici su nepokretne osobe. sa nepokretnim osobama kao putnicima.Slika br.20 m bude sa one strane vozila sa koje izlazi nepokretna osoba (slika br. Za mjesto za parkiranje automobila sa nepokretnim osobama kao putnicima. . Time. Pri tome je ušteda u površini po jednom mjestu za parkiranje cijelih 20% (slika br. može biti organizovan i na taj način da se slobodne površine širine 1. Dimenzije mjesta za parkiranje. 0 Slika br. u ovim slučajevima. rezultira time da na tri normalna dolaze dva šira mjesta za parkiranje.60 m i dužine od 4. 600 i 900 Ukoliko se vozila parkiraju paralelno jedno pored drugog (parkiranje pod uglovima od 300. pod uglom od 300.5.1. 15. u zavisnosti na kom sjedištu u automobilu se nalazi nepokretna osoba.6).7).5. trebalo bi ostaviti površinu širine 3.20 m dvaju susjednih mjesta za parkiranje poklapaju. vozila se na mjesta za parkiranje. odnosno da je koeficijent odnosa njihovih površina 1.5). odnosno vožnjom unazad (slika br. 15. 15. od 5 normalnih dobijaju se 4 šira mjesta za parkiranje.00 m (zavisno od normativa dotične zemlje). Dimenzije i osnovne karakteristike mjesta za parkiranje.4. U tom slučaju. potrebne za izlazak nepokretne osobe-vozača iz vozila parkiranog pod uglom od 0 . 15. svejedno je da li je nepokretna osoba vozač ili suvozač. u cilju uštede na površini za parkiranje. umjesto da se od 3 normalna dobiju 2 šira mjesta za parkiranje. Raspored ovih mjesta. 450. 15. 600 i 900). postavljaju vožnjom unaprijed. potrebne za izlazak nepokretne osobe-vozača ili suvozača iz vozila parkiranog pod uglom od 900.80 m do 5.2. Ovakav način organizovanja površina za parkiranje putničkih  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere automobila. Vozač bi na takvom mjestu za parkiranje automobil trebalo da postavi tako (malo više udesno ili malo više ulijevo) da traka slobodnog prostora širine 1. 450.

od slučaja do slučaja nije. najčešće uzimaju 3 uobičajena mjesta za parkiranje. saobraćajnih objekata (aerodroma. II DIO . koji prevoze nepokretne osobe.7. 15. u javnim objektima Mjesta za parkiranje putničkih automobila. raznih vrsta sportskih objekata. čiji putnici su nepokretne osobe. itd. koji je dobijen umnožavanjem određenog broja širina normalnog mjesta za parkiranje. hotela. plus jedno. željezničkih stanica. treba da se predvide i u zatvorenim objektima za javno parkiranje.Arhitektonske barijere  .3 Prilikom smještanja širih mjesta za parkiranje u navedene objekte. To je zbog toga što javne garaže imaju konstruktivni sklop projektovan na osnovu rastera. luka…). Kako se. Ušteda na površini mjesta za parkiranje vozila.15.6. 15. Slika br. Slika br. U ovom slučaju. Broj ovakvih mjesta trebalo bi da iznosi 3% od ukupnog broja mjesta za parkiranje u dotičnom objektu. Parkiranje putničkih automobila.8). čiji putnici su nepokretna lica. ali i svim drugim javnim objektima koji posjeduju vlastite garažne kapacitete. čiji putnici su nepokretne osobe.2. velikih upravno-poslovnih i administrativnih zgrada. mogućnost postizanja bilo kakve uštede na površini za parkiranje ne postoji. poput robnih kuća. Maksimalno moguća ušteda na površini mjesta za parkiranje vozila. kao osnova za određivanje veličine konstruktivnog rastera javnih garaža. uštede o kojima je bilo riječi u prethodnom poglavlju. odnosno jeste moguće postići. to se od njih mogu napraviti samo 2 šira koja bi služila automobilima sa nepokretnim putnicima (slika br. 15. odnosno javnim garažama.

čiji putnici su hendikepirane osobe koje koriste invalidska kolica. 15. ušteda površine po jednom mjestu za parkiranje vozila. Slika br. iznosi 12. čiji je konstruktivni raster dobijen na osnovu 4 širine normalnog mjesta za parkiranje. Ukoliko se. u odnosu na prethodni primjer. umjesto 5 uobičajenih. što je u praksi. na svakoj strani jednog konstruktivnog polja. tada je moguće na toj površini postaviti 3 mjesta za parkiranje uobičajene širine.9. dobijaju 4 šira mjesta za parkiranje vozila sa hendikepiranim osobama kao putnicima i 2 trake slobodnog prostora za izlazak tih lica iz vozila (slika br. rjeđe. Time se.8.10). 15. što je u praksi još rjeđe od prethodno navedenog slučaja ali se ipak susreće. sa dvije površine širine 1. U ovom slučaju. prilikom određivanja veličine konstruktivnog rastera za javne garaže.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Ako se za određivanje konstruktivnog rastera za javne garaže kao osnova uzme 5 uobičajenih mjesta za parkiranje.5%.20 m.20 m između njih.9.Slika br. čiji je konstruktivni raster dobijen na osnovu 3 širine uobičajenog mjesta za parkiranje. a na način kako je to prikazano na slici br. 15. ostavi po jedna traka slobodnog prostora širine 1. tada je moguće ostvariti uštedu površine od 20%. a time i obilno dimenzioniranih konstruktivnih elemenata. 15. Raspored mjesta za parkiranje putničkih automobila sa nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garaži. uzmu 4 uobičajena mjesta za parkiranje. . Raspored mjesta za parkiranje putničkih automobila sa nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garaži. To je moguće postići na taj način da se između dva krajnja mjesta za parkiranje. zbog dobijanja nešto većih raspona.

11. 15.Arhitektonske barijere  . veliki gubitak vremena. i sl. po mogućnosti. a ako je ono u potpunosti iskorišteno za neke druge vrste sadržaja (komercijalni. u horizontalnom smislu posmatrano. analiza o zaustavljanju i parkiranju u javnim garažama i drugim javnim objektima vozila. uslužni. Put do vertikale trebalo bi izvesti u jednom nivou. potrebno je kazati da bi mjesta za parkiranje namijenjena njima trebalo. vizuelno u potpunosti odvojiti od ostalih površina etaže kojima se kreću putnički automobili (slika br. moraju izgraditi odgovarajući sistemi vertikalnog transporta (najčešće liftovi. jer se do njih.10). ova mjesta za parkiranje trebalo locirati neposredno uz vertikale. za osobe u invalidskim kolicima.Isto tako bi. II DIO . za ova mjesta za parkiranje nije preporučljivo.). Slika br. Na kraju. odnosno. čiji putnici su teško pokretne ili nepokretne osobe.10. Staze za kretanje osoba u invalidskim kolicima kroz javnu garažu. Slika br. Veće udaljavanje po vertikali od prizemlja. čiji je konstruktivni raster dobijen na osnovu 5 širina normalnog mjesta za parkiranje. ali ponekada i kosine).). i jasno ga označiti na odgovarajući način. 15. minimalne širine 90 cm i bez ikakvih prepreka. 15. tada bi ih trebalo postaviti na prvu nadzemnu ili prvu podzemnu etažu. odnosno dužinu veze između njih svesti na najmanju moguću mjeru. zabavni. predvidjeti u prizemlju objekata. itd. koje oni inače koriste uz velike poteškoće (zamor. Raspored mjesta za parkiranje putničkih automobila sa nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garaži.

I u ovom slučaju. vrata bi trebalo da su minimalno široka 2. minimalna širina takve garaže je 3. takođe. U Švedskoj širina garaže trebalo bi da je 3. dužina nije precizirana. .12).60 m.65 m. 15.30 m.16 i može povezivati. uz javne otvorene površine za parkiranje i na javne garaže u kojima se takva mjesta nalaze.50 m. Ukoliko je kuća spratni objekat. i to na način koji je već opisan. Bolje rješenje je ako je garaža naslonjena na kuću. veoma je interesantno i garažiranje putničkih automobila u pojedinačnim.12. u individualnim objektima Sa arhitektonskog stanovišta posmatrano. tada je najbolje da se ta veza izvede pomoću lifta.00 m. pa je veza između njih direktna. ne samo garažu i stambeni objekat. Slika br. Taj bi znak trebalo postaviti. čiji putnici su nepokretne osobe. tada bi tu vezu trebalo riješiti kosinama. u slučaju kada vozač ili neko od članova njegove uže porodice pripada kategoriji teško pokretnih ili nepokretnih osoba. U Švajcarskoj je to 3. odnosno smještanju ulaznih vrata (slika br. U Njemačkoj širina garaže limitirana je na minimalno 3.40 m X 5.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Individualne garaže za putničke automobile. Dobro je da ta veza bude u jednom nivou. Ako je riječ o jednoporodičnoj zgradi. došli do saznanja da bi njihovim uslovima primjerena garaža trebalo da ima dimenzije od 3. 15. s tim što se u njoj predviđa i kosina za direktnu vezu sa stambenim dijelom. čiji vozač ili neko od članova njegove uže porodice je teško pokretno ili nepokretno lice.13). a širina ulaznih vrata garaže na minimalno 3. U Finskoj smatraju da bi individualna garaža trebalo da ima minimalne dimenzije 3. Garažiranje putničkih automobila. 15. U SFR Jugoslaviji. treba graditi što je moguće bliže stambenom objektu.20 m. individualnim objektima. 15. u raznim zemljama susreću se različiti normativi. U SAD i Kanadi. veza između garaže i kuće trebalo bi da bude u istom nivou i natkrivena. upoređujući strane normative.3.50 m. s tim da su od jednog zida udaljena 0. Označavanje mjesta za parkiranje znakom pristupnosti.00 m. koji se međusobno razlikuju po dimenzijama objekta. a iz razloga da ih ne bi koristili zdravi vozači za svoja vozila.00 m.30 m X 5. označiti znakom pristupnosti (slika br.Sama mjesta za parkiranje automobila čiji putnici su teško pokretne ili nepokretne osobe trebalo bi. nego i pojedine spratove unutar stambenog objekta. Ako to nije moguće ostvariti. Tamo su. On može biti sličan onom koji je prikazan na slici br. a uzimajući u obzir dimenzije automobila koji se kod njih najčešće susreću. 11. ovim problemom najviše su se bavili u SR Sloveniji. Njena širina ne ulazi u osnovnu širinu garaže.50 m X 6.

Bartz. Ackerman. Sloveniji.13. Paris. Švedskoj. Düsseldorf. 126 i 127. Le Moniteur. Normativi za izgradnju individualne garaže za putnički automobil. 2. str. 1996. Ibid. Feller: Behindertengerechte Verkehrsanlagen – Planungshandbuch für Architekten und Ingenieure. 1997. bâtiments publics. 86 i 88. SAD i Kanadi. str. Grosbois. habitations Équipements et matériels adaptés. Švajcarskoj. Louis-Pierre: Handicap et construction – Coneption et réalisation: Aspaces urbains. 3. Njemačkoj.Arhitektonske barijere  . Slika br. 15. II DIO .________________ 1. Werner Verlag. u Finskoj. čiji vlasnik ili neko iz uže porodice vlasnika je nepokretno ili teško pokretno lice.

1. 100 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . 16. može se veoma mnogo pomoći osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti u njihovom snalaženju u pojedinim. 16. bilo u sklopu smjerokaza i tabli za obavještavanje. 16. Slika br. elemente komunalne i urbane opreme. Nekoliko primjera označavanja elemenata komunalne i urbane opreme. prikazano je na slikama br. 16. trebalo bi označiti međunarodnim znakom pristupnosti.3 do 16.16. bilo samostalno. Table za obavještavanje sa uključenim znakom pristupnosti.6. 16.2). Smislenom upotrebom međunarodnog znaka za pristupnost.1) i table za obavještavanje (slika br. Slika br. 16.2.3. nepoznatim sredinama. pogotovo. bi trebalo staviti i na odgovarajuće smjerokaze (slika br. Taj znak. kao i objekte koji su namjenski projektovani za upotrebu i od strane osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. neizostavno. kao i objekata. elemenata komunalne i urbane i druge opreme i objekata prilagođenih osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti Sve arhitektonske elemente. Smjerokazi sa uključenim znakom pristupnosti. Označavanje arhitektonskih elemenata. Označavanje lifta kojim se silazi u stanicu podzemne željeznice. ili su za njihovu upotrebu naknadnim intervencijama prilagođeni. Slika br.

Slika br.6 . to se čini samoljepljivim naljepnicama. 16. Označavanje javnog WC-a. u Bosni i Hercegovini ili Njemačkoj. kao npr. to se. Slika br. Njime se. Označavanje izletničke staze.4. radi izbjegavanja mogućih zloupotreba. Označavanje dijela javne garaže u kojem su smještena šira mjesta za parkiranje putničkih automobila. Znak pristupnosti unesen na automobilsku pločicu radi signalizacije okruženju da je vlasnik vozila osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. a u drugim. označavaju vozila koja koriste osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti.Znak pristupnosti. vremenom prihvaćen kao simbol koji uopšteno označava umanjenu tjelesnu sposobnost. U nekim zemljama. rezervisana za osobe koje koriste invalidska kolica (Reno. na primjer. Slika br. SAD). 16. Slika br.7. 16. 16. Nevada. 16. II DIO .Arhitektonske barijere 101 . koristi se i u druge svrhe.7). poput SAD.5. vrši direktnim unošenjem znaka u registarske pločice automobila (slika br.

kosine. osnovni zahtjev koji se postavlja pred arhitekte. arhitektonski su elementi sa kojima se osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti susreću svakodnevno i bilo gdje da krenu. rukohvati. mjesta za parkiranje putničkih automobila.17. 17. pješački prelazi. U njihovom najbližem okruženju. jeste onaj za otvorenošću i fleksibilnošću njegove tlocrtne dispozicije. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i stan Vrata. Pod ovim se podrazumijeva preporuka za projektovanjem modernih stambenih jedinica. kao jednoj prostorno-funkcionalnoj cjelini. . pregradama ili bilo kakvim drugim vrstama prostornih prepreka (slika br. liftovi. 17.1). Isti stan prilagođen njihovim potrebama prikazan je na slici dolje. telefonske govornice.1. Kada se govori o stanu. Dispozicija jednog dvosobnog stana sa dvije polusobe iz sarajevskog elitnog naselja “Ciglane” (gore). stepeništa. u kući ili stanu. tako i od karakteristika prostora u koji su smješteni. stepenica… Analizu problema vezanih za kuću ili stan i njihove pojedine prostorne cjeline najbolje je izvršiti slijedeći jednu logičnu liniju približavanja kući ili stanu i kretanja kroz njih. itd. postoji čitav niz drugih utilitarnih elemenata. pultovi. poštanski sandučići. Stan je u potpunosti neprimjeren životu osoba u invalidskim kolicima. čija mogućnost korištenja zavisi kako od osobine tih elemenata. pragovi. pragova. Sasvim je logično da će osobama u invalidskim kolicima biti lakše kretanje kroz stan ili kuću u kojima se nalazi manji broj vrata. sa funkcionalnim cjelinama koje se međusobno pretapaju i nisu jedna od druge odvojene zidovima. 102 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. kvake.

17.Arhitektonske barijere Slika br. Ovo je od koristi stanarima i u slučaju kada u zgradi ne stanuje hendikepirano lice. poželjno je da se kombinuje sa odgovarajućim stepeništem (slika br. Širina komunikacije od lifta do pojedinih stanova mora iznositi minimalno 120 cm. Materijal od koga je izveden mora biti gladak i omogućavati lagano kretanje kolica. jednostavnog i lako čitljivog fonta (npr. Denivelisani prilaz individualnoj kući ili stambenoj zgradi. “Špijunsko oko”.2. kao i međusobno. vertikalni saobraćaj mora biti riješen liftom odgovarajućih dimenzija.17. kako je to već pojašnjeno tekstom u poglavlju 11. najveća dužina između odmorišta do 6 m). visinsku razliku treba savladati kosinom propisanih parametara (maksimalni uzdužni nagib 6%. kao i rešetkaste šahte nisu pogodne za upotrebu na ovakvim mjestima. zbog lakog uočavanja. u kome živi osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti vezana za invalidska kolica. Podest pred ulaznim vratima mora biti horizontalan i imati minimalne dimenzije od 150 cm X 150 cm. zbog člana porodice koji koristi invalidska kolica. i slikom br. kontrastno obojeni. prilagođen osobama u invalidskim kolicima. 11. Elementi vrata: krilo vrata.20. Upotrijebljena slova treba da budu štampana.1. Helvetica ili sličan) i dovoljno velika (minimalno 12 mm visoka). dovratak i kvaka poželjno je da budu.3). Ime stanara i broj stana trebalo bi da budu ispisani na pločici postavljenoj na visini od 150 cm od nivoa poda i na onoj strani vrata na kojoj se nalazi i kvaka. kao i kvaka. Zvono. 103 . Ulazna vrata Ulazna vrata u kuću ili stan moraju imati širinu od minimalno 90 cm. mora biti izvedeno na visini od 85 cm od nivoa poda i postavljeno neposredno uz vrata (slika br. Zbog ostalih ukućana. U višespratnim stambenim objektima.2). 17. II DIO . Ukoliko je kota ulaska u objekat iznad nivoa okolnog terena.4. Pred vratima (svakog pojedinog!) stana mora biti predviđeno proširenje minimalnih dimenzija 150 cm X 150 cm. 17. Razne vrste kaldrme ili kamene rizle. 17.2. poželjno je da bude horizontalan i bez nepotrebnih denivelacija. mora biti na visini od maksimalno 120 cm. Prilaz Prilaz objektu (stambenoj zgradi ili individualnoj kući). u odnosu na okolne arhitektonske elemente.

kao vezujući elemenat.3. sa drugim dijelovima stana: trpezarijom. fotelja. U zoni ulaznih vrata. čitanje. Svrhovita opremljenost namještajem dnevnog boravka jeste ona u kojoj nema mjesta nekorisnim elementima. otvorenih tlocrtnih dispozicija. stolova. nego i njegovo prostorno objedinjavanje.površine za kretanje dovoljne. 17. odmaranje…) preplitati i prelivati jedna u drugu i međusobno neće biti odvojene zidovima ili bilo kojim drugim arhitektonskim preprekama (pragovima. Da bi bio u skladu sa potrebama stanara. među kojima je i tjelesno hendikepirano lice.3. kuhinjom i ulaznim holom. Izbacivanje nepotrebnih “regala”. ali samo pod uslovom da se vrata prostorija koje graniče sa njim ne otvaraju ka njemu. hodnik predstavlja jednu od kritičnih tačaka stana. U ostalim dijelovima. 17. sofa. eliminisana. hodnik bi trebalo da ima minimalnu širinu od 150 cm i dužinu od bar 220 cm. trebalo bi da: . Ulazna vrata u individualnu kuću ili stan.opremljenost namještajem svrhovita . sa pravilnim rasporedom svih pripadajućih elemenata. Otvorene tlocrtne dispozicije omogućavaju integrisanje ne samo pojedinih dijelova dnevnog boravka. pri čemu su vrata. gledanje televizijskog programa.17. Dnevni boravak Dnevni boravak dio je stana u kome se provodi najveći dio vremena. …). komoda i sličnog oslobađa površinu poda i prepušta je funkciji kretanja. 10 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . čiji im nepovoljni parametri mogu u potpunosti onemogućiti kretanje stanom. tj. u kojem živi osoba koja koristi invalidska kolica. denivelacijama poda. Hodnik Sa stanovišta hendikepiranih lica u invalidskim kolicima.4. Pod funkcionalnošću i fleksibilnošću prostora dnevnog boravka podrazumijeva se zahtjev za osmišljavanjem tzv.funkcionalnost i fleksibilost prostora budu maksimalne . takvih u kojima će se pojedine funkcionalne cjeline (sjedenje. Slika br. stepenicama. odnosno takvim koji su sami sebi svrha. može biti minimalno 120 cm širok.

Dovoljno velike površine za kretanje. Veličina dnevnog boravka u stanu za jednu do dvije (lijevo). Njen značaj proističe iz činjenice da se samostalno pripremanje obroka od strane tjelesno hendikepiranih lica smatra jednom vrstom njihove radne. pa je i komunikacija njome naglašenija.1 17. Kuhinja Kuhinja je od izuzetne važnosti za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. 17. ali i psihološke terapije.4). Veličina stambene kuhinje. intenzivnije integrisana u život porodice. Njena površina za tri do četiri osobe.4. Prilikom projektovanja.Arhitektonske barijere 10 . Ona je. Normativ DIN 18025 Teil 1. 17. Kasnije je taj normativ dopunjen normativom DIN 18025 Teil 1. kao i dimenzije površina namijenjenih kretanju osoba u invalidskim kolicima unutar nje. 17. tlocrtna dispozicija i organizacija nisu preddefinisani (slika br. bila je u Njemačkoj određena na minimalno 5. II DIO . među njima i dnevnog boravka (slika br. pri čemu njen oblik. proizilaze iz činjenice da ovaj tip kuhinje u sebi sadrži i funkciju objedovanja. Nijemci su ih svojevremeno normirali kroz DIN 18011. praktično. Slika br. odnosno. koji je predviđao minimalno 18 m2 površine stana po jednom njegovom korisniku.5). identičan onome koji određuje gabarite dnevnog boravka. u stanu za tri do četiri osobe (desno) i potrebne slobodne površine koje omogućuju osobama u invalidskim kolicima slobodno kretanje. shodno tome.70 m2. Veličina radne kuhinje proizilazi iz veličine porodičnog domaćinstva. normativom DIN 18022. vršiti određivanje njihovih veličina i definisanje osnovnih osobina. elementarni su uslov mogućnosti pristupa hendikepiranim osobama u invalidskim kolicima svakom kutku dnevnog boravka. Dimenzije stambene kuhinje definišu se na način koji je. mora se praviti razlika između stambene i radne kuhinje i. stoga. kasnije je tu veličinu redefinisao zahtjevom da se unutar kuhinje mora nalaziti slobodna površina dimenzija 150 cm X 150 cm.5. namijenjena manipulisanju invalidskim kolicima. On dodatno definiše minimalne dimenzije pojedinih dijelova stana.

u kojoj su tri ili pet osnovnih elemenata postavljeni u jednoj liniji.6). Ona mora biti logična i mora imati maksimalno racionalizovane hodne linije. glavne radne ploče i električnog šporeta. isključuje prenošenje bilo čega i.1. 17. da ih ponovno zaokrene za 900 u suprotnom smjeru. jedan pored drugog (slika br. osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti može promijeniti radne elemente. U nekim slučajevima. hranu u različitim fazama obrade. stoga. je kritična. Povoljnija od navedene jeste konfiguracija u kojoj su tri osnovna funkcionalna kuhinjska elementa postavljena u dvije paralelne radne linije (slika br. uz istovremeno prenošenje slobodnom rukom.5. Organizacija kuhinje Od posebne važnosti za kuhinju jeste njena organizacija. potrebno je najprije da svoja kolica zarotira za 900.7). Tehnološku organizaciju kuhinje najčešće određuje raspored tri osnovna funkcionalna kuhinjska elementa: sudopere. posebno sa stanovišta osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. potrebno je obratiti pažnju na to da elementi. njima se priključuju i frižider i mašina za pranje posuđa. Radna kuhinja projektovana i organizovrana na osnovu normativa DIN 18025 Teil 1.Slika br. 17. za šta su mu potrebne obje ruke. pribor za kuvanje. Da bi hendikepirano lice prešlo na rad sa jednog na drugi kuhinjski elemenat. 17. Najnepovoljnija konfiguracija radne kuhinje za lica u invalidskim kolicima jeste ona. služeći se jednom rukom. Razlog tome leži u činjenici da se invalidska kolica ne mogu dilatirati bočno u odnosu na pravac u kojem su usmjerena. vrelo posuđe ili bilo šta drugo. što čini jednom rukom. i na kraju.5. a svaki od osnovnih funkcionalnih elemenata je postavljen 17. hrane u različitim fazama obrade. Središnja faza manipulisanja kolicima. Na taj način. budu postavljeni na suprotnim stranama jedan od drugog. potom da ih pomjeri unaprijed ili unazad za 70 – 80 cm. sa jednog radnog elementa na drugi. pribora za kuvanje. U ovom slučaju. jednoručnim rotiranjem kolica za 1800. u kojoj se ona dvoručno voze po pravcu. čije radne operacije se obavljaju jedna za drugom. koja. 10 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . Hendikepirano lice nije u stanju da istovremeno upravlja kolicima i prenosi. Još povoljnije je rješenje u kome je kuhinja organizovana u obliku slova U. posuđa ili bilo čega drugog. predstavlja veoma koristan kuhinjski uređaj.

U ovom slučaju.na jednu od njenih strana (slika br.5. Tri osnovna elementa radne kuhinje postavljena po šemi u obliku slova U i pristup njima.8).10). za promjenu radnih elemenata dovoljno je jednoručno rotiranje kolica za 900. što je sa stanovišta hendikepiranih lica veoma povoljno. Njihovom upotrebom.9). ovi moraju biti na odgovarajući način prilagođeni (slika br.2.7. 17. 10 .9.Arhitektonske barijere Slika br. 17. Tri osnovna elementa radne kuhinje postavljena u dva niza uz suprotne zidove i pristup njima. Tri osnovna elementa radne kuhinje postavljena u nizu uz jedan od zidova i pristup njima. II DIO . U razvijenim zemljama Zapada. 17.8. Kuhinjski elementi Da bi hendikepirana lica u invalidskim kolicima mogla lakše pristupati standardno izvedenim kuhinjskim elementima.6. Slika br. rotiranje kolica svodi se na ugao od samo 450. 17. 17. Slika br. na tržištu se nude kuhinjski elementi koje je moguće smjestiti u same uglove prostorije (slika br. Slika br. 17. Gornja ploča smije im biti maksimalno 80 cm udaljena od poda. a u donjem dijelu za noge hendikepirane osobe mora biti predviđen slobodan prostor u vidu udubljenja. visokog 30 i dubokog 15 cm. 17. 17. Radna kuhinja organizovana upotrebom ugaonih elemenata.

Slika br. 17.11. s druge strane. s jedne.omogućava njihovu upotrebu. Osim radnih ploča. frižider. Presjek poželjnog gabarita standardnih kuhinjskih elemenata.11). 17. kako sebi samima. 17. 17. One nisu u stanju da dohvate predmete sa polica koje su od poda udaljene više od 140 cm (vidi sliku br. tako i elementima uz koje se nalaze. Potrebno je naglasiti da se u posljednje vrijeme javlja tendencija podizanja pećnice i frižidera na visinu nivoa radne ploče. bolje je koristiti posebno izrađene radne ploče i kuhinjske elemente.12). Presjek gabarita posebno izrađenih kuhinjskih elemenata. Osobama u invalidskim kolicima posebnu poteškoću pričinjava upotreba gornjeg seta kuhinjskih elemenata. Oni umnogome olakšavaju pristup. mašina za pranje suđa…).10. 17. što doprinosi opštem povećanju sigurnosti rada u kuhinji. bez opasnog naginjanja iz invalidskih kolica prema dolje. čiji je donji dio u potpunosti slobodan (slika br. . odnosno povećanju udobnosti njenog korištenja.11). Umjesto prilagođenih. na ovaj način moguće je uraditi i druge elemente poput šporeta i sudopere (slika br. a koji se ne mogu izvesti u sličnom maniru (pećnica. To 10 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br.

ukoliko se to želi izbjeći. II DIO . Oni se kreću duž vertikalnih vodilica. u posljednje vrijeme ponuđena su rješenja sa pomičnim gornjim. 17. Njihovo pokretanje vrši se električnim putem. U cilju prevazilaženja ovog problema. zdravim članovima domaćinstva. pričvršćenih na zidu. prilagođavajući se osobama koje u tom momentu na njima rade. ili. što pričinjava poteškoće.14). i to ne male.13 i 17. ali i donjim kuhinjskim elementima. ako one na tome insistiraju. Slika br.2 Slika br. Ovo za posljedicu ima to da se hendikepiranim osobama ne dozvoljava rad u kuhinji. Pokretanje gornjih kuhinjskih elemnata daljinskim upravljačem. i na taj način mijenjanju svoju udaljenost od poda. to čine uz izuzetne teškoće. 17. Ovi su ili izvan dosega hendikepiranih lica u invalidskim kolicima ili su.Specijalna izrada šporeta i sudopere.Arhitektonske barijere 10 . suviše blizu donjem redu elemenata.12 . odnosno donjeg ili gornjeg reda kuhinjskih elemenata. 17.13.Navedena činjenica stavlja dizajnere kuhinja pred posebno složen zadatak. s obzirom da im ostavlja nedovoljan opseg prostora za smještanje gornjih kuhinjskih elemenata. a upravljanje daljinskim bežičnim upravljačima (slike br.

17. a na donjem (b) kao integrisana u dnevni boravak i kuhinju. 17. Kako trpezariju definiše njemački normativ DIN 18025 Teil 1.6. .15. Na gornjem dijelu crteža (a) prikazana je kao samostalna. Trpezarija Veličina trpezarije ili dijela dnevnog boravka namijenjenog funkciji objedovanja zavisi.14.Slika br. 17. a potom i od namještaja i potrebnih površina za kretanje.15. od broja članova porodičnog domaćinstva. Kuhinja sa setom pomičnih gornjih i donjih elemenata. 110 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. 17. Trpezarija kakvu definiše njemački normativ DIN 18025 Teil 1. prije svega. pokazuje slika br.

17. moraju imati obezbijeđen prostor za manipulisanje. čije veličine normativ DIN 18025 Teil 1 definiše na sljedeći način: .Arhitektonske barijere 111 . Preklapanje površina potrebnih za pristup pojedinim sanitarnim uređajma. Slika br. koje se neko hendikepirano lice odriče nisu sitni kućni poslovi ili spremanje hrane. Njihova vrata moraju imati svijetlu širinu od minimalno 90 cm. tušu i kadi. moraju oko sebe imati manipulativne površine. Na dimenzije sanitarnih prostorija utiče i zahtjev da pojedini sanitarni uređaji. potpuno samostalno održavanje lične higijene. da osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti omoguće upotrebu bez pomoći trećih lica. 150 cm) 150 cm X 150 cm WC-a 95 cm 30 cm . imaju posebnu važnost. s obje strane. veličine 150 cm X 150 cm. svi sanitarni uređaji moraju biti tako dizajnirani.ispred kade . Stoga se projektovanju sanitarnih prostorija i dizajniranju sanitarnih uređaja mora posvetiti posebna pažnja. Sanitarne prostorije u stanu moraju biti dispozicionirane tako da im je pristup invalidskim kolicima lagan.s jedne bočne strane . da to samostalno obavlja. da bi im se moglo pristupiti invalidskim kolicima i koristiti ih. nego upravo održavanje lične higijene. WC-šolji.7.s jedne bočne strane umivaonika 70 cm 50 cm Ove površine.ispred umivaonika .od prednje ivice WC-a do zida .ispred tuša . dokle god je moguće. dimenzionirani i na takav način u prostoru postavljeni. odnosno. Inače. II DIO . 17. 17. Sanitarne prostorije i sanitarije Sanitarne prostorije i sanitarni uređaji. sa stanovišta osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima.16. mogu se međusobno preklapati (slika br.od WC-a do bočnog zida 150 cm X 150 cm 150 cm X 150 cm 150 cm X dužina kade (min. u cilju racionalnog projektovanja sanitarnih prostorija.ispred WC-a . moraju se otvarati prema vani. Održavanje lične higijene intimna je stvar svakog pojedinca i on nastoji.16). Posljednja aktivnost. a uz to. npr.

tako i zdravim članovima domaćinstva. a širok 55 cm. zaobljenih bridova i čoškova. omogućava lak dohvat slavine (slika br. umjesto ovakvih. Mora biti ergonomski dizajniran i posjedovati odgovarajuće dimenzije. što. Noviji normativ DIN 18025 Teil 1. a da bi mu se moglo pristupiti u invalidskim kolicima.7. Uz to se zahtijeva da im je prednja strana blago povijena. sa ergonomski oblikovanom ručicom.17). Njemački normativ DIN 18022 zahtijevao je da umivaonik. Umivaonik prema normativu DIN 18025 teil 1. pogodan za upotrebu od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. . Umivaonik Umivaonik je najčešće korišteni sanitarni uređaj. preporučuje upotrebu umivaonika specijalne izrade. takođe.1.17 . Zbog toga se njegovoj postavci mora posvetiti posebna pažnja. da bi trebalo izbjegavati stojeće modele. Oni se montiraju na vertikalne šine i posjeduju elastičnu vezu sa sifonom. ispod njega mora biti slobodan prostor visine 65 do 70 cm. tako da omogućava korištenje kako hendikepiranom licu u invalidskim kolicima. 17. i da mu gornja ivica bude 82 cm udaljena od poda. pa im je moguće podesiti visinu shodno potrebama svakog pojedinog korisnika. bude dugačak 60. a isto tako bi trebalo upotrebljavati sifone koji ne zauzimaju mnogo mjesta. i pored povećanih dimenzija umivaonika. 17. mora biti ergonomski oblikovana i postavljena. čije su dimenzije 75 cm X 60 cm. 112 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. Oprema oko umivaonika. Slavina bi trebalo da bude jednoručna. To znači.17. Gornja površina mora mu biti horizontalna.

Ono mora biti široko koliko i umivaonik i dugačko (visoko) oko 100 cm. moraju biti ergonomski oblikovani i ne smiju imati oštre bridove. Slika br. Bolje od navedenog. u odnosu na pozadinu. 17. a promjena njegovog nagiba vrši se ručicom postavljenom ispod. Slika br. pričvršćeno za zid na uobičajenoj visini. polica ispod ogledala (samo u drugoj varijanti). za pastu za zube. 17. u ovom slučaju. Da bi. itd. koje se ostavljaju na umivaoniku. Oprema uz umivaonik. Mora biti postavljeno tako da dodiruje gornji rub umivaonika.19.Arhitektonske barijere 113 . Najprije.Ogledalo uz umivaonik može biti izvedeno na dva načina.18. za sapun. Njihova forma. tako i zdravima. na visini od oko 170 cm. i što se taj dio veoma brzo zaprlja. 17. biti kontrastno obojeni (slika br. Oslonci uz umivaonik moraju biti ergonomski dizajnirani. udovoljilo kako hendikepiranim osobama u invalidskim kolicima. za pribor za brijanje. Zbog slabovidećih. zaklanjaju ogledalo upravo u onom njegovom dijelu koji je najpotrebniji licima u invalidskim kolicima. 17. Nekoliko varijanti smještanja oslonaca uz umivaonik dati su na slici br. jeste rješenje sa ogledalom koje ima mogućnost zakretanja oko donjeg horizontalnog brida. ono može biti pričvršćeno za zid na uobičajen način. Slabost ove varijante je u tome što stvari. Ogledalo je. potrebno ga je raditi povećanih dimenzija. čije su oči. raspored i visina pričvršćivanja moraju biti detaljno prostudirani i prilagođeni tjelesnim karakteristikama svakog pojedinog hendikepiranog korisnika. koje se zakreću zajedno sa ogledalom i čine upotrebu ogledala udobnom svim njegovim korisnicima.19). II DIO . ne smiju imati oštre bridove i uglove i. kod onih viših. držači za peškire.18. u odnosu na pozadinu. čije oči se nalaze na visini od oko 125 cm. u tom slučaju. s obzirom da osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti često ne mogu u potpunosti kontrolisati svoje pokrete. Ostala oprema uz umivaonik: držači posuda za četkice za zube. Nekoliko načina smještanja oslonaca uz umivaonik. moraju. moraju biti kontrastno obojeni. Ogledalni set mogu činiti i jedna ili dvije svjetiljke.

Kadu bi prevashodno koristili zdravi članovi porodičnog domaćinstva. U gornjem smislu. Naime. itd. Tuš i kada Tuš i kada služe održavanju higijene cijelog tijela. nisu u stanju da ih upotrebljavaju bez pomoći trećih lica. Slika br. Pravilno projektovan i dispozicioniran umivaonik opremljen svom potrebnom opremom.22). Zbog njihovih globalnih karakteristika. Preklopno sjedište. kada se može upotrebljavati i kao terapeutsko sredstvo (tople kupke. veoma značajna je mogućnost odabira upotrebe tuša ili kade. ali svakako su bolje kao anatomski oblikovane. premda takva podjela nije čvrsto fiksirana. 17.20. zdravi članovi domaćinstva ne koriste tuš. 17. 17. moguće je krug onih koji se njima samostalno koriste osjetno proširiti. zapravo. banjanje. određene kategorije osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. bez obzira na sva pomagala. 11 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. Da bi se mogle lakše koristiti. pričvršćeno na zid ili kao pomično. .20.22. Kade. hidromasaža. Sjedište koje se oslanja na kadu. Svojoj ulozi mogu odgovoriti i u standardnoj izradi. uz pridržavanje određenih pravila prilikom njihovog projektovanja i opremanja. pogodne za upotrebu od strane raznih kategorija hendikepiranih lica trebalo bi da budu minimalno dugačke 170 cm.7. a tuš hendikepirano lice. što je za ove druge od izuzetnog značaja. To. ukoliko to žele. treba ih opremiti pomoćnim sjedištima i rukohvatima. 17. nema razloga da. 17. znači da porodice.21.). Sjedište može biti izvedeno kao preklopno. Ipak.21 i 17. S druge strane.Pravilno projektovan i dispozicioniran umivaonik opremljen svom potrebnom opremom prikazan je na slici br. koje se stavlja u kadu (slike br. 17. koje u svom sastavu imaju i hendikepirano lice u sanitarnim prostorijama treba da imaju oba pomenuta sanitarna uređaja.2. Slika br.

17. Slivnik mu mora biti specijalno oblikovan. Slavina u tušu obavezno bi trebalo da bude jednoručna i trebalo bi je smještati na visini od cca. 100 cm. ovaj sanitarni uređaj mora biti specijalno izveden i opremljen.23. ne smije biti urađen u vidu klasične tuš-kade ili tuš-kabine. sa kojim mora biti povezan jednim redom. Ulazak u kadu. Da bi im to bilo omogućeno. Nekoliko primjera mogućeg rasporeda rukohvata i sjedišta za kadu dati su na slici br. hendikepirana lica u invalidskim kolicima u stanju su da bez pomoći trećih lica upotrebljavaju tuš. U tu svrhu. moraju biti detaljno prostudirani i prilagođeni tjelesnim karakteristikama svakog pojedinog hendikepiranog lica. bilo iz kolica van kade.5 cm ispod nivoa ostatka poda sanitarne prostorije. bilo standardnih.3 II DIO . Ukoliko je koriste osobe koje imaju ograničenja u motorici ili spastične probleme. Slavina u kadi obavezno treba da bude jednoručna i treba je smještati u prvoj trećini kade. I u ovom slučaju. Nekoliko mogućih načina smještanja oslonaca i pomoćnih sjedišta za kadu. Ručica za tuširanje mora biti pričvršćena za zidnu vodilicu i jednostavna za rukovanje. štaka ili prednjih točkova kolica. 75 cm.Arhitektonske barijere Slika br. nepokretnim osobama veoma je komplikovan i težak. Raspored i visina montiranja rukohvata i sjedišta mora biti prilagođena individulanoj tjelesnoj ergonomiji korisnika i mora mu omogućiti udobnu i sigurnu upotrebu tuša. rukohvati su od velike važnosti. Najprije. tako da spriječi eventualno moguće zapinjanje ili upadanje i zaglavljivanje štapova. Ručica za tuširanje mora biti pričvršćena za zidnu vodilicu i mora biti jednostavna za rukovanje. Ukoliko je koriste osobe koje imaju ograničenja u motorici ili spastične probleme. poželjno je da bude koničnog oblika. prenose i smještaju na pomoćno sjedište u kadi ili se polažu u nju (rjeđe). bilo posebno dizajniranih.24). poželjno je da je koničnog oblika. rade se posebne vrste priručnih dizalica i liftova.25. kao i raspored i visina njihovog pričvršćivanja. Umjesto toga. 17. on mora biti izveden 1 do 1. a koje je po potrebi moguće ukloniti (slika br. čak i uz pomoć trećih lica. Nekoliko mogućih varijanti rasporeda ovih pomagala dati su na slici br. 17.Forma rukohvata. Ako nisu u mogućnosti da samostalno koriste kadu. na visini od cca. kojima se takva lica podižu iz invalidskih kolica. Nepokretne osobe morale bi je lagano dohvatiti. 17. tuš mora biti opremljen rukohvatima i sjedištem koje se vješa o poseban držač na zidu. bilo dok leže u njoj. blago ukošenih keramičkih pločica. 11 . Uz sve navedeno.23.

kao i mikrolociranja toaletnog papira.7. zbog mogućnosti boljeg pristupa invalidskim kolicima. Iznad WC-šolje. i da omogućava lako korištenje. 17. Kako bi trebalo da izgleda jedna povoljno projektovana. mogu biti montirani i razni tipovi specijalnih kliznih ručica.ukoso sprijeda i . Nekoliko mogućih varijanti smještanja rukohvata uz WC-šolju. Njemački normativ DIN 18025 Teil 1. Nekoliko mogućih načina smještanja oslonaca i pomoćnih sjedišta uz tuš. Oprema oko WC-šolje (držač toaletnog papira. određuje im jedino visinu sjedišta na 48 cm. pozicionirana i opremljena WC-šolja prikazano je na slici br.26). 17. kako hendikepiranom licu u invalidskim kolicima. slično kao i iznad tuša ili kade.. To rade tako da WC-šolji prilaze: . Tuš koji mogu koristiti osobe u invalidskim kolicima. što je sve od izuzetne važnosti za njene hendikepirane korisnike. rukohvati.sprijeda.17. premda se i ona mora prilagoditi tjelesnim karakteristikama svakog pojedinog hendikepiranog korisnika. Prilikom prelaska iz invalidskih kolica na WC-šolju.) mora biti ergonomski oblikovana i postavljena tako da se može lako dohvatiti. 17. osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti upotrebljavaju tri različite tehnike (slika br. 17.27. na horizontalnim šipkama.28..24. 11 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . Slika br.3. Slika br: 17. . bude izrađena kao konzolna. tako i zdravim članovima domaćinstva. prikazano je na slici br. Ukoliko WC-šolju upotrebljava nepokretno lice.25. WC-šolja WC-šolje namijenjene osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti nemaju propisane dimenzije niti oblik.bočno. poželjno je da.

Pravilno Uz WC-šolju.sprijeda. 17.Arhitektonske barijere 11 . što omogućava lak pristup svakom od njih i ostavlja dovoljno prostora za eventualnu ispomoć hendikepiranom korisniku od strane trećih lica. Slika br.koje olakšavaju izvlačenje iz kolica i prebacivanje na sanitarni uređaj. opremljenu i montiranu na gore opisani način. Načini prilaska hendikepiranog lica u invalidskim kolicima WC-šolji: a) . 17. Osim svega navedenog.26.27.bočno.ukoso sprijeda i c) . projektovana. II DIO . b) . poželjno je da je umivaonik postavljen bočno u odnosu na WC-šolju i da je lako dohvatljiv. svakako bi trebalo postaviti i alarmno zvonce. Razmak između njih trebalo bi da minimalno iznosi 95 cm. Slika br. dispozicionirana i opremljena WC-šolja.

Njihova površina treba da bude 2. Zbog toga je za njih potrebno predvidjeti veći broj niskih ormara-komoda.ispred elemenata mobilijara 1.50 m .40 m. s druge strane.00 m . s jedne.krevet 2. trebalo bi da su minimalno široke: .05 m X 1. od kojih se jedna služi invalidskim kolicima (desno). Slika br. Spavaća soba Spavaća soba služi dnevnom i noćnom odmoru članova domaćinstva.20 m 11 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br.sa one strane sa koje se ulazi u krevet 1.Nijemci smatraju da bi u spavaćoj sobi za jednu osobu trebalo predvidjeti: . kao i prostore koji služe smještanju pojedinih elemenata namještaja. 17.65 m. .65 m Standardni ormari su za osobe u invalidskim kolicima i za lica sa ograničenjima u dohvatu nepovoljni.20 m X 0.8. čija najviša polica ne bi smjela biti postavljena na visini većoj od 1.ormar 1.dodatnu površinu 1.20 m X 0. kao i smještanju njihove garderobe.28. 17. Potrebno je da bude tako projektovana i dimenzionirana da u potpunosti udovolji ovim funkcijama.20 m . Nekoliko mogućih načina smještanja oslonaca uz WC-šolju.40 m X 0. Spavaća soba namijenjena jednoj hendikepiranoj osobi u invalidskim kolicima (lijevo). Površine namijenjene kretanju osoba sa umanjenim fizičim sposobnostima u invalidskim kolicima.sa druge strane kreveta 1. 17. prema normativu DIN 18025 Teil 1.29. odnosno dvijema. Ona mora posjedovati površine namijenjene kretanju.65 m .

U spavaću sobu za dvije osobe smatraju da je potrebno smjestiti: - krevet 2,05 m X 2,00 m - ormar 2,40 m X 0,65 m - dodatnu površinu 1,20 m X 0,65 m Za osobe u invalidskim kolicima ili za lica sa ograničenjima u kretanju površina za ormare trebalo bi da iznosi 3,60 m X 0,65 m. U okviru navedenih veličina moguće je osmisliti različite tlocrtne varijante spavaćih soba. Jedan od mnogih primjera tlocrtne dispozicije sobe namijenjene jednoj hendikepiranoj osobi u invalidskim kolicima, odnosno dvijema, od kojih se jedna služi invalidskim kolicima, dati su na slici br. 17.29. Pri tom je bitno da površina spavaće sobe za jednu osobu bude minimalno 14 m2, i da joj minimalna širina nije ispod 3,20 m. Minimalna površina spavaće sobe za dvije osobe ne bi trebalo da je manja od 20 m2, odnosno ona ne bi smjela biti uža od 3,60 m.

prioritetnu, ističu potrebu omogućavanja slobodnog vidika na dalju i, posebno, bližu okolinu. U tom smislu, primjena različitih vrsta visokih punih betonskih i drvenih ograda, velikih saksija i bazena za cvijeće i sličnih vizuelnih prepreka neprimjerena je. Umjesto njih, potrebno je praviti ograde koje dozvoljavaju vidik, a istovremeno su i bezbjedne. Balkone, lođe i terase, iz prethodno navedenog, kao i iz razloga sigurnosti osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, treba osloboditi od svega onoga što nije neophodno da se na njima nalazi, uključujući obične i satelitske, televizijske i radio antene, razne vrste kablova, štrikova za sušenje veša i sličnog. Da bi ih mogle koristiti osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti vezane za invalidska kolica, balkoni, lođe i terase moraju, shodno normativu DIN 18025 Teil 1, ispunjavati sljedeće uslove: minimalna dubina mora im biti 1,50 m. Pri dubini od 2,00 m hendikepirano lice može površinu namijenjenu manipulisanju invalidskim kolicima upotrebljavati ne ometajući druga lica koja istovremeno koriste dotični sadržaj; minimalna površina trebalo bi da im je 4,5 m2, bolje 6 m2; vrata koja povezuju balkon, lođu ili terasu sa stanom ili kućom moraju biti minimalno 90 cm široka i opremljena na odgovarajući način; nivo poda balkona, lođe ili terase smije biti spušten maksimalno 2 cm u odnosu na pod stana ili kuće na koji se nadovezuje; prag vrata mora biti izveden na taj način da ne ometa kretanje invalidskim kolicima i da obezbijedi vodonepropusnost ka unutrašnjim prostorima stana, odnosno kuće;
II DIO - Arhitektonske barijere

17.9. Balkoni, lođe, terase
Osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti balkoni, lođe i terase vrlo često predstavljaju jedinu mogućnost samostalnog izlaska u vanjski prostor i zadržavanja tamo u miru i tišini. Ta činjenica, ovim dijelovima stana obezbjeđuje veliki terapeutsko-psihološki značaj. Iako su u različitim zemljama svijeta na snazi različiti normativi, oni pred arhitekte postavljaju prilično ujednačene zahtjeve kada je u pitanju projektovanje ovog dijela stana ili kuće. Svi oni, kao -

-

11

___________________ pod balkona, lođe ili terase smije, radi odvodnjavanja, biti nagnut za maksimalno 2%; zidani, ili na drugi način izveden, parapet koji ometa vidik ne smije biti viši od 60 cm. Konstrukcija ograde iznad te, a do pune propisane visine, mora dozvoljavati pogled na okolinu.
1. Barrierefreies Wohnen, Planungsempfehlungen für Grundriß, Ausbau und Einrichtung,

Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996, str. 27. 2. Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction – Coneption et réalisation: Aspaces

urbains, bâtiments publics, habitations Équipements et matériels adaptés, Paris, Le Moniteur, 1996, str. 160 i 161.

Tlocrtne dispozicije balkona i lođe koje udovoljavaju minimalnim zahtjevima, koje postavlja normativ DIN 18025 Teil 1, prikazane su na slici br. 17.30.

3.

Barrierefreies Wohnen, Planungsempfehlungen für Grundriß, Ausbau und Einrichtung,

Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996, str. 44.

Slika br. 17.30. Tlocrtne dispozicije balkona i lođe, usklađene sa normativom DIN 18025 Teil 1.

120

Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere

III DIO
DODATAK

122 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .

Ta prava biće zagarantovana svim hendikepiranim osobama bez bilo kakvog izuzetka i bez razlikovanja ili diskriminacije na osnovu rase. da u saradnji sa Organizacijom preduzmu združene i odvojene akcije na promovisanju višeg standarda življenja. Međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima. 123 . Deklaracije o pravima djeteta i Deklaracije o pravima mentalno retardiranih osoba. pola. uvažavajući svečanu obavezu. ističući da je Deklaracija o socijalnom napretku i razvoju proklamovala potrebu zaštite prava i osiguranja dobrobiti (blagostanja) i rehabilitacije fizički i mentalno ometenih. pune zaposlenosti i uslova za ekonomski i socijalni napredak i razvoj. Rezolucije i drugi dokumenti koji tretiraju prava osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti 18. potrebe individualnog i/ili društvenog života. zbog urođenog ili stečenog nedostatka u fizičkim ili mentalnim sposobnostima.Dodatak 2. Hendikepirane osobe će uživati sva prava istaknuta u ovoj deklaraciji. mogu posvetiti ovome samo ograničene napore. obezbijedi sebi. decembra 1975. Fonda ujedinjenih nacija za djecu i drugih zainteresovanih organizacija. svjesne da izvjesne zemlje. Svjetske zdravstvene organizacije. dostojanstva i vrijednosti ljudske ličnosti i socijalne pravde. maja 1975. o prevenciji hendikepiranosti i rehabilitaciji hendikepiranih osoba. podsjećajući takođe na Rezoluciju (LVIII) Ekonomskog i socijalnog savjeta od 6. Rezolucije Organizacije ujedinjenih nacija Rezolucija 3447 (XXX) od 9. III DIO . boje kože. koju su dale zemlje članice pod Ugovorom Ujedinjenih nacija. već usvojene u ustavu. Pojam hendikepirana osoba označava osobu nesposobnu da. podsjećajući na principe Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. nauku i kulturu. reafirmišući njihovo vjerovanje u ljudska prava i osnovne slobode u temeljnim pitanjima mira.18. jezika.1. Generalna skupština. imajući na umu da je potreba prevencije fizičke i mentalne hendikepiranosti i pomoći hendikepiranim osobama da razviju svoje sposobnosti je najraznolikije polje aktivnosti i promovisanja njihove maksimalno moguće integracije u normalni život. na trenutnom nivou razvoja. potpuno ili djelimično. Organizacije ujedinjenih nacija za obrazovanje. religije. kao i na standarde za socijalni napredak. preporukama i rješenjima Međunarodne organizacije rada. proklamovano u Ugovoru. proklamujući ovu Deklaraciju o pravima hendikepiranih osoba i pozivajući na državne i međunarodne akcije da obezbijede to što će biti ustanovljeno kao uobičajena osnova i okvir odnosa za zaštitu ovih prava: 1. konvencijama.

Hendikepirane osobe moći će da koriste kvalifikovanu pravnu pomoć. u najvećoj mogućoj mjeri. 11. prirodu i ozbiljnost njihovog hendikepa. Hendikepirane osobe imaju ista građanska i politička prava kao i drugi ljudi. 3. kada se ona pokaže neophodnom u zaštiti njihovih ličnosti i posjeda. neće biti podvrgnuta postupku drugačijem od onog koji zahtijeva njeno stanje ili poboljšanje koje ona može dobiti iz toga. Hendikepirane osobe. Hendikepirane osobe imaju pravo na ekonomsku i socijalnu sigurnost i prikladan nivo življenja. obrazovanje. Hendikepirane osobe imaju neotuđivo pravo poštovanja svog ljudskog dostojanstva. One imaju pravo. produktivnom i plaćenom zanimanju i da se priključe sindikatma. 10. Hendikepirane osobe imaju pravo da žive sa svojim porodicama ili hraniteljima i da učestvuju u socijalnim. Hendikepirane osobe ovlaštene su da se njihove specijalne potrebe uzmu u razmatranje u svim fazama ekonomskog ili socijalnog planiranja. 4. u skladu sa svojim sposobnostima. pomoć. države rođenja ili bilo koje druge situacije primjenjive na hendikepiranu osobu ili njenu porodicu. uključujući protetička i ortetička sredstva. okruženje i životne prilike u njoj biće približne onima iz normalnog života osoba odgovarajuće starosti. 8. 9. Hendikepirane osobe biće zaštićene od svake eksploatacije. Hendikepirane osobe imaju pravo na medicinsko. Ako je pravna procedura institucionalizovana protiv toga. imaju ista osnovna prava kao i njihovi sugrađani istih godina. i prije svega.političkog ili drugog mišljenja. savjetovanje. u najvećoj mogućoj mjeri. da obezbijede i zadrže zaposlenje ili angažman u korisnom. bez obzira na uzrok. paragraf 7 Deklaracije o pravima mentalno retardiranih osoba primjenjuje svako moguće ograničenje ili zabranu ovih prava za mentalno hendikepirane osobe. 5. dok god je njeno boravište obezbijeđeno. normalnom i potpunom. svih pravila i postupaka diskriminatornog. medicinsku i socijalnu rehabilitaciju. uvredljivog ili ponižavajućeg karaktera. kreativnim i rekreativnim aktivnostima. 12 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . radni trening i rehabilitaciju. primijenjena legalna procedura će u potpunosti uzeti u obzir njihovo fizičko i mentalno stanje. 7. Hendikepirane osobe ovlaštene su da preduzmu mjere koje će ih osposobiti da postanu samopouzdane. što podrazumijeva prvo. u najvećoj mogućoj mjeri. pravo na uživanje u prikladnom životu. psihološko i funkcionalno liječenje. mjesne usluge i druge usluge koje će do maksimuma omogućiti razvoj njihovih sposobnosti i vještina i koje će ubrzati njihovu socijalnu integraciju ili reintegraciju. nacionalnog ili socijalnog porijekla. 6. Nijedna hendikepirana osoba. Ako je boravak hendikepirane osobe u specijalizovanoj ustanovi nužan.

decembra 1975. principe mira. poziva sve države-članice i zainteresovane organizacije da poklone svoju pažnju ustanovljavanju mjera i programa za III DIO . 13. decembra 1971. dostojanstvo i vrijednost ljudskih bića i promociju socijalne pravde. njihove porodice i zajednice biće. podsjećajući na svoju Rezoluciju 3447 (XXX) od 9. vježbi. d) edukovanje i informisanje javnosti o pravima hendikepiranih osoba da učestvuju i doprinose u različitim aspektima ekonomskog. potpuno informisane o pravima sadržanim u ovoj Deklaraciji. putem svih pogodnih sredstava. godinu Međunarodnom godinom hendikepiranih osoba.12. kako je proklamovano u Ugovoru Ujedinjenih nacija. Međunarodna godina hendikepiranih osoba Generalna skupština. Organizacije hendikepiranih lica mogu biti korisno konsultovane u svim stvarima koje se tiču prava hendikepiranih lica. 3. o implementaciji Deklaracije o pravima hendikepiranih osoba 1. na primjer kroz poboljšanje njihovog pristupa javnim zgradama i transportnim sistemima. proglašava 1981. o proklamovanju Deklaracije o pravima hendikepiranih osoba. podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/82 od 13. podsjećajući na svoju Rezoluciju 2856 (XXVI) od 20. decembra 1975. 31/123. socijalnog i političkog života. 2. sa temom puno učešće. a u cilju stvaranja raspoloživih mogućnosti za podesan posao i njihovu punu integraciju u društvo. e) promovisanje efektivnih mjera za prevenciju hendikepiranosti i za rehabilitaciju hendikepiranih osoba. reafirmišući svoju duboko ukorijenjenu borbu za ljudska prava i elementarne slobode. o proklamovanju Deklaracije o pravima mentalno retardiranih osoba.Dodatak 12 . c) ohrabrivanje studijskih i istraživačkih projekata smišljenih da potpomognu praktično učešće hendikepiranih osoba u svakodnevnom životu. odlučuje da izabere tu godinu za realizaciju grupe namjera. uključujući: a) pomaganje hendikepiranim osobama u njihovom fizičkom i psihološkom prilagođavanju društvu. b) promovisanje svih državnih i međunarodnih napora u obezbjeđivanju odgovarajuće pomoći. Hendikepirane osobe. brige i vođenja hendikepiranim osobama.

Generalni sekretar podnio je privremeni nacrt proračuna troškova za dvogodište d) kriterijume uvježbavanja državnog i lokalnog osoblja za rehabilitaciju u smislu da mogu identifikovati arhitektonske i druge od strane čovjeka napravljene barijere. specijalizovanim agencijama i zainteresovanim organizacijama. u konsultacijama sa državamačlanicama. Knjiga sa uputstvima o arhitektonskim barijerama 5. a bez razvojnih programa zajednice i saradnje (pritiska) hendikepiranih osoba. pomenutog izvještaja o administrativnim i finansijskim implikacijama na taj predmet (A/C. Savjetodavni komitet preporučio je pripremu niza uputstava pokrivajući: a) modifikovanje arhitektonskih i drugih od strane čovjeka napravljenih barijera. o kojima bi brinuli sami ljudi. 12 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .5/32/89). plenarno zasjedanje 16. razradi i predloži Generalnoj skupštini za njeno trideset drugo zasjedanje nacrt programa za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. c) sisteme i metode razvoja projekata pomoći za eliminisanje postojećih barijera i izbjegavanje stvaranja novih. a vezano za proslavu Godine. odlučuje da uključi u privremeni dnevni red trideset drugog zasjedanja tačku pod nazivom Međunarodna godina hendikepiranih osoba. svog izvještaja o Međunarodnoj godini hendikepiranih lica (A/32/288). 1980 – 1981. U paragrafu 74. koje bi mogle biti eliminisane ili izmijenjene kao dio generalnog programa zajednice za poboljšanje. izloženog Generalnoj skupštini na njenom trideset drugom zasjedanju. 4. 102. moli Generalnog sekretara da. decembar 1976. b) projekte modela organizacije stambenih i drugih fizičkih olakšica za hendikepirane osobe.implementaciju namjera Međunarodne godine hendikepiranih osoba. Uvod 1. ukazano je da bi proračun u kasnijoj fazi pripremnog procesa za Godinu trebalo revidirati i da bi tačniji proračun troškova trebalo uključiti u predloženi program budžeta za dvogodište 1980 – 1981 kao nepovratnu tačku u odnosu na proslavu Godine. U paragrafu 8. U paragrafu 13. 36. ovog izvještaja. Međunarodna godina hendikepiranih osoba Predloženi program budžeta za dvogodište 1980 – 1981 Izvještaj Generalnog sekretara Dodatak I.

decembra 1978. prihvatajući zaključke izvještaja Savjetodavnog komiteta o Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba. Međunarodna godina hendikepiranih osoba Rezolucija koju je usvojila Generalna skupština (na osnovu izvještaja (A/34/782) Trećeg komiteta) Generalna skupština. decembra 1977. podsjećajući takođe na svoje Rezolucije 32/133 od 16. ističući važnost korištenja aktivnosti Međunarodne hendikepiranih osoba kroz dugoročne programe akcija. pošto je veliki broj hendikepiranih lica žrtva rata i drugih formi nasilja. uvjeravajući takođe da bi. prihvatajući da bi hendikepiranost trebalo posmatrati kao odnos između individue i njenog okruženja. Međunarodnom godinom hendikepiranih lica. kojom proglašava godinu 1981.e) razvoj niza indikatora za procjenu nivoa ili stepena pristupnosti postojećih zgrada i olakšica namijenjenih generalnoj upotrebi. priznajući takođe da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo da poveća doprinos hendikepiranih osoba. ih punopravnim članovima društva. do 23. podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. i 33/170 od 20. kojom osniva Savjetodavni komitet za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. isto kao i podjednakom udjelu u poboljšanju životnih uslova proizašlih iz socijalnog i društvenog razvoja. uvjeravajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo da rezultira društvenim odgovorom potpunije usmjerenom prema posebnim poteškoćama koje hendikepirane osobe mogu susresti u razvoju svojih ljudskih potencijala.Dodatak 12 . godine 34/154. priznajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo da promoviše realizaciju prava hendikepiranih osoba da u punoj mjeri učestvuju u socijalnom životu i razvoju društva u kome žive i uživanju životnih uslova jednakih onima drugih građana. decembra 1976. čineći uvažavajući da će Generalni sekretar za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba imenovati Izvršnog sekretara. donesene na njegovoj prvoj sjednici održanoj od 19. Međunarodna godina hendikepiranih osoba mogla pogodno koristiti kao prilika za isticanje potrebe nastavljanja i jačanja saradnje nacija u borbi za svjetski mir. godine. uvažavajući takođe relevantne dijelove izvještaja o svjetskoj socijalnoj situaciji za 1978. marta 1979: III DIO .

i prihvata ih kao Plan akcije za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. odlučuje da proširi temu Međunarodne godine hendikepiranih osoba na puno učešće i jednakost. moli Generalnog sekretara da preduzme hitne korake ka 6. poziva države-članice da razmotre aktivnosti na državnom nivou na liniji Plana akcije. odobrava preporuke Savjetodavnog komiteta sa njegovog prvog zasjedanja za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. 5. poziva Šefa Savjetodavnog komiteta da učestvuje u promovisanju održavanja Međunarodne godine hendikepiranih osoba i moli Generalnog sekretara da obezbijedi sva sredstva da mu u tom pogledu pomogne. 12 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . 10. potvrđuje da je glavno žarište Međunarodne godine hendikepiranih osoba na državnom nivou. moli Generalnog sekretara da sazove sastanak Savjetodavnog komiteta u 1980. 12. 4. običajima i tradicijom svake zemlje. ističe pragmatičnu orijentaciju aktivnosti Međunarodne godine hendikepiranih osoba. u tom smislu moli Generalnog sekretara da prioritetno usaglasi organizovanje akciono usmjerenog međunarodnog simpozijuma eksperata za tehničku ispomoć na polju hendikepiranosti i tehničke saradnje sa zemljama u razvoju. u implementaciji Plana Akcije. 2. a kroz bilateralno i multilateralno obezbjeđivanje tehničke pomoći za prevenciju hendikepiranosti i za rehabilitaciju. uključujući aktivnosti informisanja javnosti. moli Generalnog sekretara da ispita mogućnosti nastavljanja aktivnosti Međunarodnog instituta za rehabilitaciju hendikepiranih osoba u zemljama u razvoju i u tom pogledu podnese izvještaj Generalnoj skupštini na njenom trideset petom zasjedanju. posebnu pažnju trebalo posvetiti hendikepiranosti u zemljama u razvoju. 11. 13. moli Generalnog sekretara da sekretarijat Međunarodne godine hendikepiranih osoba opremi svim neophodnim resursima potrebnim za praćenje implementacije Plana Akcije. a kako je preporučeno od strane Savjetodavnog komiteta. sa pratećim aktivnostima na regionalnom i međunarodnom nivou. u cilju ispitivanja implementacije Plana Akcije i započinjanja razmatranja dugoročnog programa akcije. 3. uključene u izvještaj generalnog sekretara. 9. takođe poziva relevantne specijalizovane agencije i zainteresovana tijela Ujedinjenih nacija da posvete posebu pažnju implementaciji Plana Akcije. potvrđuje nadalje da bi.1. 7. 8. uključujući povezujuću funkciju sa glavnim Štabom. a na način koji je u skladu sa kulturom.

u vezi s tim. 18. koji bi bili predstavljeni Savjetodavnom komitetu na njegovom zasjedanju u 1980. razmotre razradu dugoročnih nacionalnih programa akcije na polju hendikepiranosti. 15. i. Međunarodnom godinom hendikepiranih lica. poziva države-članice da podnesu nacionalne izvještaje Generalnom sekretaru o svojoj implementaciji Plana Akcije i. kao i rezolucije 33/170 od 20. razvoj i mir. na bazi vlastitih iskustava. posebno samih organizacija hendikepiranih osoba na državnom i međudržavnom nivou. odlučuje da u privremeni dnevni red svog trideset petog zasjedanja uključi tačku nazvanu Međunarodna godina hendikepiranih osoba i moli Generalnog sekretara da izvijesti o implementaciji postojećih rezolucija. decembra 1979. decembra 1978. decembra 1976. poziva regionalne komisije Ujedinjenih nacija i druge regionalne međuvladine organizacije da što prije formulišu svoje učešće u Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba. i 34/154 od 17. III DIO . 17. decembar 1979. da izabere amblem Godine na kraju 1979. 14. ističe važnost aktivnog učešća nevladinih organizacija. podsjećajući takođe na svoju Rezoluciju 32/133 od 16. kojom osniva Savjetodavni komitet za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. Međunarodna godina hendikepiranih osoba Rezolucija koju je usvojila Generalna skupština (na osnovu izvještaja (A/35/638) Trećeg komiteta) Generalna skupština. usvojenu od strane Svjetske konferencije Ujedinjenih nacija Dekada žene: jednakost. decembra 1977. posebno da.Dodatak 12 . 105. 16. 35/133. podsjećajući dalje na Rezoluciju 2 nazvanu Poboljšanje situacije hendikepiranih žena svih godina. 19. podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. kojom proglašava godinu 1981. moli specijalizovane agencije i druga zainteresovana tijela Ujedinjenih nacija da pripreme konkretne i koordinirane planove za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. u podršci Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba.potpunoj popularizaciji Međunarodne godine hendikepiranih osoba. pozdravlja dobrovoljno učešće u Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba već preduzeto od strane pojedinih vlada i apeluje na daljem dobrovoljnom učešću u Godini. plenarno zasjedanje 17.

kao domaćin. preporučuje. 1. uvjeravajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo da da podsticaj uspostavljanju svjetskog dugoročnog plana akcije praćenja aktivnosti Godine. priznajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo da učestvuje u većem upoznavanju veličine i složenosti pada fizičkih. 3. tehničke pomoći i uvježbavanju sopstvenog osoblja. koje su već preduzele države-članice. u njihovim naporima da promovišu puno učešće hendikepiranih osoba u svim aspektima života. 5. efektivne javne aktivnosti informisanja. 2. . požuruje zemlje-članice da daju visok prioritet razvoju projekata pomoći zemljama u razvoju na polju rehabilitacijskih usluga. pozdravlja dobrovoljni doprinos vlada Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba i apeluje na daljem dobrovoljnom doprinosu Godini. senzornih i intelektualnih sposobnosti kroz. poziva zemlje-članice koje to još nisu uradile da osnuju nacionalne komitete ili odgovarajuća tijela za Međunarodnu godinu hendikepiranih lica. cijeneći ponudu Vlade Argentine da tokom Međunarodne godine hendikepiranih osoba kao domaćin sazove akciono orijentisan međunarodni simpozijum eksperata tehničke ispomoći na polju hendikepiranosti i tehničke saradnje sa zemljama u razvoju.priznajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo da promoviše realizaciju prava hendikepiranih osoba da u potpunosti učestvuju u društvenom životu i razvoju svoje zajednice i da uživaju životne uslove jednake onima drugih građana. odlučuje da prihvati ponudu Vlade Argentine da. i ohrabruje ih da intenziviraju i koordiniraju svoje akcije tokom godine. organi. 6. sa zadovoljstvom bilježi korake na implementaciji Plana Akcije za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. brinući o potrebi opremanja sekretarijata Međunarodne godine hendikepiranih osoba resursima neophodnim za implementaciju Plana Akcije Godine i svega pratećeg: 130 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere 4. imajući na umu važnost saradnje na državnom. uključujući i same hendikepirane osobe. između ostalog. nastala društvenim i ekonomskih razvojem. regionalnom i međudržavnom nivou u programiranju prevencije hendikepiranosti i rehabilitacije hendikepiranih osoba. kao i da podjednako dijele poboljšanja životnih uslova. zemljamačlanicama i organima. organizacije i tijela sistema Ujedinjenih nacija i nevladinih organizacija. organizacijama i tijelima sistema Ujedinjenih nacija da posvete posebnu pažnju učešću samih hendikepiranih osoba i njihovih organizacija u aktivnostima preduzetim u vezi sa Međunarodnom godinom hendikepiranih osoba i svega pratećeg.

9. 11. moli dalje Generalnog sekretara da pojača informacione aktivnosti i da obezbijedi sekretarijat Međunarodne godine hendikepiranih osoba svim potrebnim sredstvima i osobljem neophodnim za realizovanje ovog posla. 12. moli regionalne komisije da formulišu sopstvene programe za implementaciju preporuka sadržanih u Planu Akcije Međunarodne godine hendikepiranih osoba. poziva sve predsjednike država ili vlada.sazove akciono orijentisan međunarodni simpozijum eksperata tehničke ispomoći na polju hendikepiranosti i tehničke saradnje sa zemljama u razvoju. u opserviranju Godine. moli Generalnog sekretara da ispita pitanje pristupa zgradi Ujedinjenih nacija. 92. 10. moli Generalnog sekretara da Generalnu skupštinu na njenom trideset šestom zasjedanju izvijesti o implementaciji postojećih rezolucija. moli Savjetodavni komitet da ispita mogućnosti nastavljanja III DIO . imajući u vidu njenu važnost. dokumentima i informacijama osobama sa senzornim ograničenjima. decembar 1980. 15. pozdravlja već načinjeni napredak u pravljenju svjetskog dugoročnog plana akcije i odobrava proceduru i dinamiku za njegovo usvajanje predložene za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba od strane Savjetodavnog komiteta na njegovom drugom zasjedanju. aktivnosti Međunarodnog instituta za rehabilitaciju hendikepiranih osoba u zemljama u razvoju u svjetlu iskustava Međunarodne godine hendikepiranih osoba. 8. 11.Dodatak 131 . koji će biti održan u skladu sa Planom Akcije Međunarodne godine hendikepiranih osoba. 7. moli Generalnog sekretara da sazove zasjedanje Savjetodavnog komiteta u 1981. 14. plenarno zasjedanje. odlučuje da u privremeni dnevni red trideset šestog zasjedanja uključi tačku nazvanu Međunarodna godina hendikepiranih osoba i. 13. predsjedavajućeg trideset petog zasjedanja Generalne skupštine i Generalnog sekretara da daju specijalne poruke na početku Međunarodne godine hendikepiranih osoba. preporučuje da ta tačka bude razmatrana na plenarnom zasjedanju Generalne skupštine.

3. decembra 1978.UN Rezolucija 4/8 Ljudske odluke i Međunarodna godina hendikepiranih osoba Komisija za Ljudsko okruženje pozivajući se na Rezoluciju 31/123 Generalne skupštine kojom je 1981. kojom proglašava godinu 1981. između ostalog. decembra 1975. decembra 1980. u kojoj je. požuruje vlade da daju specijalnu važnost legitimnim potrebama hendikepiranih u njihovim politikama i programima humanih odluka. afirmišući tehnički i ekonomski praktično kreiranje i prilagođavanje ljudskog okruženja potrebama hendikepiranih osoba: 1. podsjećajući takođe na svoju Rezoluciju 32/133 od 16. proglašena Međunarodnom godinom hendikepiranih osoba. podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. dalje požuruje vlade i sistem Ujedinjenih nacija da podrži i pomogne državna i međunarodna nastojanja da umanji ili eliminiše barijere u ljudskom okruženju koje ometaju puno učešće hendikepiranih u razvoju društva. u Manili Međunarodna godina hendikepiranih osoba Rezolucija usvojena od strane Generalne skupštine (na osnovu izvještaja (A/36/37) Trećeg komiteta) Generalna skupština. 6. decembra 1977. priznajući legitimna prava hendikepiranih na puno učešće u razvoju društva u kome žive. o Deklaraciji o pravima hendikepiranih osoba. Međunarodnom godinom hendikepiranih lica. kao i Rezolucije 33/170 od 20. i 34/154 od 17. i 35/133 od 13. moli Izvršnog direktora Centra ujedinjenih nacija za ljudsko okruženje (Habitat) da u radnim programima Centra dâ pripadajuću važnost potrebama hendikepiranih osoba u ljudskom okruženju. odlučeno da se proširi tema Međunarodne godine hendikepiranih osoba na Puno učestvovanje i jednakost. pozivajući se dalje na Rezoluciju 3447 (XXX) Generalne skupštine od 9. kojom osniva Savjetodavni komitet za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. plenarno zasjedanje 6. 132 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . decembra 1979. decembra 1976. duboko zabrinuta da je procijenjeno da više od pet stotina miliona 2. maj 1981. priznajući dalje da je ometanje punog učešća hendikepiranih osoba u ljudskom okruženju najočevidnije i najopipljivije.

Austrija. uvjeravajući da bi pravovremenu i značajnu snagu. do 23.Dodatak 2. Izražava svoje zadovoljstvo svim zemljama-članicama koje su razradile nacionalne politike i programe implementacije namjera Međunarodne godine hendikepiranih osoba.osoba pate od nekog oblika hendikepiranosti. Bilježi aktivnosti preduzete od strane organizacija iz sistema Ujedinjenih nacija i relevantnih nevladinih organizacija u vršenju Međunarodne godine hendikepiranih osoba. priznajući da održavanje Međunarodne godine hendikepiranih osoba ima doprinos za postignuće ovih namjera. nauku i kulturu Ujedinjenih nacija. u Toremolinosu. izražavajući takođe svoje zadovoljstvo sazivanjem Svjetske konferencije o akcijama i strategiji za obrazovanje. prevenciju i integrisanje. zražavajući svoje zadovoljstvo sazivanjem Svjetskog simpozijuma eksperata tehničke saradnje sa zemljama u razvoju i tehničke pomoći u prevenciji hendikepiranosti i rehabilitaciji. novembra 1981. do 7. oktobra 1981. od čega je ocijenjeno da su četiri stotine miliona u zemljama u razvoju. vjerujući da su aktivnosti preduzete tokom proslave Međunarodne godine hendikepiranih lica od strane međunarodne zajednice načinile prvi bitan korak u pravcu realizacije namjera Godine. bilježeći napore zemalja-članica tokom Međunarodne godine hendikepiranih osoba da poboljšaju uslove i dobrobit hendikepiranih. uvažavajući izvještaj 77/ Generalnog sekretara o implementaciji Rezolucije 35/133. organizovanoj tokom održavanja Godine od strane Organizacije za obrazovanje. generisanu aktivnostima Međunarodne godine hendikepiranih osoba. Španija. bilježeći sa uvažavanjem napredak u razradi Svjetskog programa akcije u vezi hendikepiranih osoba. od 2. kao i da Međunarodna godina hendikepiranih osoba ima doprinos reafirmaciji potrebe nastavljanja i jačanja saradnje između država za postizanje svjetskog mira. III DIO . uvažavajući takođe izvještaj 78/ sa trećeg zasjedanja Savjetodavnog komiteta o Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba. 1. u Beču. stalno ponavljajući kontinuiranu potrebu promovisanja realizacije prava hendikepiranih osoba da u potpunosti učestvuju u društvenom životu i razvoju svoje zajednice i uživaju životne uslove jednake onima drugih građana. trebalo podržati i ojačati odgovarajućom popratnom akcijom na svim nivoima. kao i da podjednako učestvuju u poboljšanju životnih uslova koji rezultiraju iz društvenog i ekonomskog razvoja. 133 . od 12. priznajući takođe da su veliki broj hendikepiranih osoba žrtve rata i drugih formi nasilja.

Takođe moli Generalnog sekretara. 11. nacionalnih dugoročnih programa Akcije na polju hendikepiranosti. da uvaže razradu. 12. Moli Savjetodavni komitet da prouči mogućnost kreiranja alternativne međunarodne lične karte za hendikepiranih lica u svrhu olakšavanja međunarodnih putovanja ovim licima. oporavak i potpunu integraciju i da bi u tom pogledu podržale. 10. Požuruje Generalnog sekretara da preduzme neophodne mjere u obezbjeđivanju uspješnog praćenja Međunarodne godine hendikepiranih osoba. Moli Generalnog sekretara da 1982. 7. međunarodnih organizacija i relevantnih nevladinih organizacija. sazove sastanak Savjetodavnog komiteta Međunarodne godine hendikepiranih osoba da finalizuje plan Svjetskog programa Akcije u vezi hendikepiranih osoba. a u svjetlu komentara zemalja-članica. i požuruje specijalizovane agencije i relevantne organe sistema Ujedinjenih nacija da nastave sa implementacijom ovakvih programa. do 1992. 9. kao i rukovodstva specijalizovanih agencija i drugih relevantnih organizacija iz sistema Ujedinjenih nacija da obezbijede neophodnu saradnju i koordinaciju svojih aktivnosti u odnosu na hendikepiranost. Požuruje zemlje-članice da preduzmu sve napore da učvrste i izgrade dalje rezultate Međunarodne godine hendikepiranih osoba. Moli dalje regionalne komisije da daju visoki prioritet formulisanju i implementaciji regionalnih programa u odnosu na izjednačavanje mogućnosti za hendikepirane osobe. posebno finaliziranja Svjetskog programa Akcije u vezi hendikepiranih osoba.3. gdje je pogodno. Ponovno poziva zemlje-članice da Generalnom sekretaru podnesu nacionalne izvještaje o implementaciji Plana akcije za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba i pojedinačno. na bazi iskustava. isto kao i prevenciji i rehabilitaciji. 6. 8. 13 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . nacionalne komitete ili slična tijela osnovana za Godinu. imajući u vidu njegovo usvajanje od strane Generalne skupštine na njenom trideset sedmom zasjedanju. zato da bi obezbijedile prevenciju hendikepiranosti. Poziva nevladine organizacije da nastave i prošire svoje programe u odnosu na hendikepiranost da bi utvrdile zamah dat Međunarodnom godinom hendikepiranih osoba. 4. 5. Pozdravlja doprinose vlada i privatnih donatora Povjerilačkom fondu Ujedinjenih nacija za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba i apeluje za dalje dobrovoljne priloge koji bi potpomogli Godinu. kao Dekade hendikepiranih osoba i da podnese svoje gledište Generalnoj skupštini na njenom trideset sedmom zasjedanju. Moli Savjetodavni komitet da na svom četvrtom zasjedanju razmotri preporučljivost proglašavanja perioda od 1983.

rehabilitacije i integrisanja hendikepiranih u njihova društva. III DIO . 18. Naglašava važnost jačanja pratećih servisa za razmjenu tehničkih informacija i prenos tehnologije. posebno u oblastima prevencije hendikepiranosti. organizacije i tijela sistema Ujedinjenih nacija. specijalizovane agencije i druga tijela i organizacije Ujedinjenih nacija da poduzmu ili obnove već preduzete mjere za poboljšanje mogućnosti zapošljavanja hendikepiranih osoba unutar ovih tijela na svim nivoima i za poboljšanje pristupačnosti svojim zgradama i svojim izvorima informacija. Poziva. Odlučuje da uključi u privremeni dnevni red svog trideset sedmog zasjedanja tačku pod nazivom Svjetski program Akcije u vezi hendikepiranih osoba i moli Generalnog sekretara da na toj sjednici izvijesti Generalnu skupštinu o implementaciji sadašnjih rezolucija. 16. Takođe podsjeća Generalnog sekretara i rukovodstva specijalizovanih agencija da preduzmu sve neophodne mjere da u zemljama u razvoju ojačaju i prošire aktivnosti na tehničkoj kooperaciji u odnosu na hendikepiranost. uključujući nastavljanje sadašnjih informativnih aktivnosti za nacionalne komitete Centra za društveni razvoj i humanitarne poslove. zemlje-članice. 15. Požuruje Generalnog sekretara. rehabilitacije i izjednačavanja mogućnosti u zemljama u razvoju i bilježi sa zahvalnošću ponudu Vlade Jugoslavije 79/ da dâ doprinos u ovom pravcu. pojačano opažajući izdavanje u odnosu na hendikepirane. 17.Dodatak 13 . uključujući jačanje organizacija hendikepiranih osoba. sa posebnim naglaskom na potrebi razvoja i jačanja kapaciteta i mogućnosti. isto kao i vladine i nevladine organizacije i mas-medije da nastave sa poduzimanjem javnih informacionih programa. 14. Poziva zemlje-članice da unaprijede blisku i efektivnu saradnju između razvijenih i zemalja u razvoju kroz prenos tehnologije i rezultata istraživanja i razmjene informacija na prevenciji hendikepiranosti i rehabilitaciji hendikepiranih osoba. kao stvar prioriteta.13. kao i drugih aktivnosti za razvoj tehničke kooperacije na poljima prevencije. 19. imajući u vidu pravljenje za sve sekcije populacije. Podsjeća Generalnog sekretara da koristi određenu količinu ovih dobrovoljnih priloga da u zemljama u razvoju podrži i ojača aktivnosti u vezi Međunarodne godine hendikepiranih osoba.

13 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . sačinila je sljedeće formulacije kao dio svojih rezolucija: Zakonodavstvo mora biti uvedeno tako da garantuje: a. regionalnom i lokalnom nivou u svrhu obezbjeđivanja dostupnosti ovih programa. c. Rezolucija je od strane delegata bila usvojena na Završnoj sjednici 7. maja 1980. finansijsku podršku na međunarodnom. rekreiranju i transportu.18. sistematično uklanjanje fizičkih barijera u cilju obezbjeđivanja odgovarajuće pristupačnosti stanovanju.2. pristup hendikepiranim osobama do svih događanja i objekata koji su dostupni najširoj zajednici. održana na temu adaptacije fizičkog okruženja u svrhu potpunog učešća hendikepiranih u njemu.IFP). obrazovanju. godine. državnom. Druge rezolucije Međunarodna konferencija Hendikepirani u gradu. Konferenciju je organizovala Međunarodna federacija pješaka (International Federation of Pedestrians . u saradnji sa Swedish Trade Fair Foundation i Generalnim komitetom Nacionalne asocijacije hendikepiranih u Švedskoj (HCK). upošljavanju. b.

19.1 – 1988 Austrija: Önorm B 1600 Bauliche Maßnahmen für körperbehinderte und alte Menschen (8/83) Österreichisches Normeninstitut (ÖN) Wien. Spisak pojedinih među njima. Avis relatif aux measures à prendre 17 juin 1973. RT PRO 98. revised 1979 III DIO . 1973.2. Extrait de L’Ar râté Royal du 27 juillet 1973 Danska: Dansk Ingeniørforenings anvisuing for Planlaeguing og indretning af udendørs amröder med. ISO 7193. dat je u tekstu koji slijedi: Australija: Code of Practice for Design. Ver voor Revalidatie. 1994 Finska: RT kortit: v 69-70 Eliminating the obstacles of the disabled RT 096.Dodatak 13 . ISO 9999 International Organization for Standardization Genève. 1983 Belgija: Recommendation de 1966 et 1969. Construction handicapés physiques L’Asociation Française de Normalisation Juillet 1978 Holandija: Central building regulations Geboden Toegang. Internal Regulation Concerning planning with reqard to the physically handicapped Francuska: NF P 91-201. ISO/TR 9527. rules for access by the disabled Australian Standard 1428. Normativi Većina zemalja u svijetu definisala je normative kojima uređuju problematiku vezanu za život i rad osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. Ned. Herblik pä handicappedes faerden Kopenhagen. Recommendation du 19 juin 1973. Règlement comunal du 21 juin 1973. ISO 7176. kao i popis njihovih normativa. RT 096.1. Januar 1983 EU: ISO 6440. RT 196.80. Projets de loi du mai 1972. RT 096.0.

SBN. april 2000. 1967 Access for the disabled to buildings Part 1: General recommendations Bosna i Hercegovina: Službene novine Kantona Sarajevo: Urbanističkotehnički uvjeti za otklanjanje i sprječavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera za kretanje invalidnih lica. DIN 13240. DIN 33402 Deutsches Institut für Normung e. (DITR) Berlin SFR Jugoslavija: Prostorne potrebe invalida u zgradama i okolini . 11. br. DIN 32977. br.JUS U. Building Standards for the Handicapped 1970 Novi Zeland: New Zealand Standard NZS 4121 Code of Practice for Access by Handicapped Persons Part 1: Public Buildings and Facilities 1971 Njemačka: DIN 7926. DIN 18024. Supplement no 5. DIN 18022. 06. godina: V. Službeni list SFRJ. Code of Practice. 18. 1984 13 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Španija: Accecibilidad para personas con movilidad reducida Institutso Nacional de Servicios Sociales 49/88 Ministerio de Trabago y Seguridad Social Madrid. DIN 18034. the Swedish Building Ordinance the Swedish Building Code § 42 a. DIN 32981. DIN 18025.V.Kanada: National Building Code of Canada. 1988. CP 96: Part 1. 5. 18/88 Beograd. Sjedinjene Američke Države: Uniform Federal Accessibility Standards General Services Administration Departement of Defense. 1988 Velika Britanija: British Standard.A9. handikappanpassning Commentaries to the Code Švajcarska: Schweizer Norm SN 521500 Behindertengerechtes Bauen Zürich. 217 do 233. 1988 Švedska: Byggnadsstadgan. str. Departement and Urban Development US Postal Service Washington. . Sarajevo.

4. Literatura 20. aplikativni del. 14. del. Emir: Osobe sa smanjenim tjelesnim sposobnostima kao učesnici u stacionarnom saobraćaju. Urbanistični inštitut Slovenije. Laurie.: Barrierefrei Bauen für Behinderte und Betagte. 1995. Ljubljana. Bauen für Behinderte .Coneption et réalisation: Aspaces urbains. Verlagsanstalt Alexander Koch GmbH. . Feller: Behindertengerechte Verkehrsanlagen . 1982. 1982. 1997.Statistics. 3. 1979. Louis-Pierre: Handicap et construction . Codes and Studies.dr Ibrahim: Prevoz putnika u gradovima. 6. Ljubljana. Sarajevo.raziskovalna naloga 1. 1987. Legislation. 1975. Axel i dr. Fejzić.. Beograd. Građevinska knjiga. Ljubljana.raziskovalna naloga 1.1. Prof. 7. Panero. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje . Eastern Paralysed Assocciation. 8. 12. Bartz. Marx. New York. Julius i Zelnik. Auflage. G. Werner Verlag. Leinfelden-Echterdingen (Deutschland). Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje . Grupa autora: Accassible Building Designs. 13 . habitations Équipements et matériels adaptés. 1994. 1996. 5. Paris.raziskovalna naloga 2.eine gesellschaftspolitische Aufgabe. Ackerman. Karl Krämer Verlag Stuttgart + Zürich. del. Fakultet za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu. New York. Standards. Stuttgart/Zürich.20.Dodatak 3. seminarski rad na postdiplomskom studiju.Planungshandbuch für Architekten und Ingenieure. Schweizerischer Invalidenverband. Stemshorn. Le Moniteur. 1985. III DIO . bâtiments publics. 1998. Part 16 . 13. Urbanistični inštitut Slovenije.: Housing and Home Services for the Disabled. Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für Senioren und behinderte Menschen. Ljubljana. Olten. 11. Düsseldorf. Zavod SR Slovenije za rehabilitacijo invalidov i Urbanistični inštitut SR Slovenije. 2. Grosbois. Sarajevo. Premagovanje arhitektonskih ovir za telesno prizadete osebe. 9. Jusufranić. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje . 1977. Literatura korištena prilikom pisanja knjige Knjige: 1. 10. Martin: Antropološke mere i enterijer.

a Guide to Adaptation of the Built Enviroment for Disabled Persons. materijal: Invalidi i društvo sa jugoslovenskog savjetovanja Socijalni aspekti rehabilitacije i integracije invalida u društvu. Zakonska akta i normativi: 6. Final Rule .. 21. septembar 1987. Grupa autora: Urbanističko-tehnički uvjeti za otklanjanje i sprječavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera za kretanje invalidnih lica. Department of Justice Office of the Attorney General. Ljubljana. 1982. . 1. u: Službene novine Kantona Sarajevo. Federalno ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša & International Management Group. Beograd. u: Službeni list Republike Bosne i Hercegovine. JUS U. sanaciji i adaptaciji građevina visokogradnje. Tuzla. 15. Sarajevo. 9. 1981. Institut za socijalnu politiku.raziskovalna naloga 2. Sarajevo. april 2000. Beograd. 1999. rekonstrukciji. 2. 8. 1981. Informativni centar za osobe sa invaliditetom “Lotos” Tuzla. Wellington. Petar: Arhitektonske barijere kao ometajući faktor u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji invalida u društvo. Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom. str. 1988. 10 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .VTOZD Arhitektura VDO FAGG.Appendix A to Part 36: Standards for Accessible Design. United Nations. 5. Službene novine grada Sarajeva. Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Materijali sa savjetovanja i brošure: 1. Code of Practice for Design for Access and Use of Buildings and Facilities by Disabled Persons . Arsić. april/travanj 1998. 30.NZS 4121:1985. Genève. 1984. VTOZD Arhitektura VDO FAGG. Sarajevo. godine. br. 28 CFR Part 36 – Nondiscrimination on the Basis of Disability by Public Accommodations and in Commercial Facilities. 11. 3. aplikativni del. 1993. 2. Grupa autora: Priručnik o tehničkim i obligacionim uvjetima za projektiranje i izvođenje radova na izgradnji. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje . 26. 1985. 673 i 674. International Organisation for Standardization. 5. 4. godina: V. 217 do 233. Standard Association of New Zealand. jul 1991. g. 7. ISO/TR 9527: Building construction – Needs of disabled people in buildings – Design quidelines. 5.A9. str. 1994. br. Designing With Care . br. Sarajevo.

Bundesanstalt für Arbeit. str. Arolsen. McCannell. 46. Beograd. VI-22. u: Galaksija br. VI-14. u: Verkehr und Technik.Dodatak 11 .3.Eine Information der Bundesanstalt für Arbeit über Behiderte im Beruf.Raumspartür. November ’98. VI-16. str. 54 do 58. Beograd. u: Passenger Terminal World. prospekti firme za: − invalidska kolica tip: VI-7. 2. Advantage. − sisteme za fiksiranje grudi i leđa. Barrierefreies Wohnen . Hoztüren Küffner . -: Neue Techniken fur behindertengerechte Fahrzeuge. Mit Freude mobil. 1. 4. prospekt firme za: − invalidska kolica tip: Start. R. Avantgarde Teen. Switch. prospekt za razne vrste liftova i lift-platformi.: Koliko smo spremni da pomognemo?. VI17. Duderstadt (Deutschland). 1996. Ljubljana. u: Galaksija br. Z-Flo. Ausbau und Einrichtung. − protivdekubitusne jastuke: Cloud. − hodalice: proLife. 54 i 55. Grand Slam. Otto Bock Reha. HEWI Heinrich Wilke GmbH. 122. str. -: Pisaća mašina za invalide. 4. Nürnberg. -. Članci: 3. 1996. -: Elektronska kolica. Avantgarde. 62 i 63. jun 1982. VI-19. 4.Planungsempfehlungen für Grundriß. Beograd. 501 i 502. -. III DIO . UK. Step. 63. Augsburg. VI-23 i VI-24. str. Zavod za rehabilitacijo invalidov. 2. 1979. 5. str. -. 1983. Rheinstetten. mart 1972. Heft 11. Fabrički prospekti: 1. 1. Brad: Barrier-free approach . Surrey. VI-20. 1996. 3. Kleindienst Rehatechnik GmbH. februar 1976.where political correctness meets economic reality. Gut Drauf . − modularni sistem: Dino 2. prospekt za specijalnu izradu vrata. 1997. Ivančević. Küffner Aluzargen GmbH. Published by UK & International Press. u: Galaksija br.

2. . 13. Glickman – Capital Development Board.. 7. 3. Michael A. Druga literatura koja tretira problematiku osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti 1. Veterans Administration. Beckman. Disabled in the Community. USA. Veterans Administration.. Sydney. Illinois. International Organization for Standardization: Needs of the Handicapped in Buildings. Strasbourg.: The Physical Enviroment and the Visually Impaired (The Planning and adaptation of buildings and other forms of physical enviroment for visually impaired people). Stockholm. Department of Veterans Benefits. ISO’s Technical Committee 59. 1980.Design Guidelines / Information document from ISO/TC 59WG 1 – Phisically Handicapped. ACROD/ICTA. Stockholm. Johnson. Stockholm. USA. USA. Committee of Ministers. 11. B. American National Standards Institute Inc. WHO. . 1979. 1976. Mats: Building for Everyone.: Specifications for Making Buildings and Facilities Accessible and Usable by Physically Handicapped People. Geneva. Washington.2. Helander E. USA: Handbook for Design: Specially Adapted Housing. ICTA Information Centre. Müller. P-G..: Accessible Pedestrian System for Those with Physical Disabilities. ISO Guide: Functional Needs of Handicapped People in Buildings . Mendis P Nelson G. Council of Europe: Adaptation of Housing and Surrounding Areas to the Needs of Disabled Persons. ICTA Information Centre. 1978. 1982. Working Group 1. 5. Washington. 8.. 1981. RIBA Publication Limited. Henrik and Rolén. 12 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .: Training the . Washington. Third edition. Architectural and Transportation Barriers Compliance Board Part VI: Minimum Guidelines and Requirements for Accessible Design.. Final Rule. Selwyn: Designing for the disabled. Ministry of Housing and Physical Planning. 1979.. 1977. Building Practice Note No 14.20. . Federal Register. Byggstandardiseringen. Department of Veterans Benefits. Jones. 1974. 14. . 6. ANSI. 12. Braf. Australian Council for Rehabilitation of Disabled International Commission on Technical Aids. 1980. Gösta: Airlines and Disabled Travellers.M. 9. 4. National Research Council of Canada. 1978. London. sub-commission Asia-Pacific Region: Asia Pacific Disability Aids Handbook 1982.: Accessibilty Standards Illustrated. 1976. Donald S. Canada. 10. Buildings and Transportation. Goldsmith. New York. 1979.

Norme SNV 521 500 1974: Measures to be Applied in Buildings to Facilitate for Disabled Persons. Bibliography 1: Design for Physically Handicapped People. . 1977.. 21. Rehabilitation International. 1981...Workable Homes / Document D9: 1972. Stockholm. 1981. 23. 19. . Building Standards for the Handicapped – Supplement No 5 to the National Building Code of Canada. The Royal Association for Disability and Rehabilitation (RADAR). . London. NVR . III DIO . Rehabilitation International: International Statements on Disability Policy. ICTA. documents téchniques 1.. . 1973.. 1981. 1981.. NKB publication No 19. ceh ..Ottawa. 28. 1978. The National Swedish Board of Planning and Building: Handicap Adaptation of Building. 1970. Liber Förlag. 1980.. British Standards Institution. New York. . Noble. United States Architectural and Transportation Barriers Compliance Board: A Guide Book to: The Minimum Federal Guidelines and Requirements for Accessible Design. 26. 20. United Nations expert group meeting: Barrier Free Design.. . 29. 30. Boligministeriet (Denmark). .. 1974. . . BS 5619 – Code of Practice for Design of Housing for the Convenience of Disabled People. 22. 1974. Published by Rehabilitation International.. 25. .. 27.Nederlandse Vereniging voor Revalidatie: Architectural Facilities for the Disabled.. Code of Practice for Access for the Disabled to Buildings – BS 5810:1979.. Rehabilitation International in cooperation with the United Nations: The Economics of Disability: International Perspectives.. Ottawa. Accessibility of Buildings to Handicapped Persons – Guidelines for Nordic Building Regulations.. Rehabilitation International. Belgium Association National pour le Logements des Handicapés. C. .. Bygningsreglement. The Nordic Committee on Building Regulations.Centre on Environment for the Handicapped. 18. . . 1975..Dodatak 13 . National Research Council of Canada . Wycliffe: Housing & Transportation: Guidelines for Improving Access for Disabled People. 24. British Standards Institution.15. 17. . National Swedish Building Research: Accessible Towns . 16. Architecture et accessibilite. . . . Bromma. . revised in 1980.

8.17. 12. 17.12 .NZS 4121:1985. 17. 10.14 .1998.1. 15.6. 1996.13. 36. 1976. 11. 11. Code of Practice for Design for Access by Handicaped Persons.2.10. Part 1: Public Buildings and Facilities.29. 11.1. August 1997. Ministeriet för inrikesärendena. New York. 11. 11.5. 8. 8. 8. Duderstadt..8. 1979.Prospekti “Zavoda za rehabilitacijo invalidov”. 15. Ljubljana. 11.10 .8.18. 17. 1985.Prospekti firme “Otto Bock Orthopädischen Industrie”. 2.13.2.Eine Information der Bundesanstalt für Arbeit über Behiderte im Beruf.31. revised in 1979.2. 8. Design Rules for Access by Disabled – Australian Standard 1428-1977..6. 11.2. 9. 11. 14.3.9. 10. Arolsen.3.11 . 17.10 .16.8. 12. 10.6. 17. HEWI Heinrich Wilke GmbH. 12.Revija AUTO. 17. 11. 11.3.3. 12. 17.1 . Izvor fotografija i crteža Slike br: 1. 1977.7. Wellington.4. 10.3. habitations Équipements et matériels adaptés..Gut Drauf .30 .4. Neu-Isenburg. Louis-Pierre: Handicap et construction . Ausgabe 5.2.14.fotografije Fejzić Emir.1. Planering av utrymmen avsedda för allmänheten med beaktande av utrymmenas / lämplighet för rörelsehindrade – Finlands byggbestämmelsesamling.9.1. Paris. 10.10. Guide pour éliminer les barrières et les obstacles architecturaux.4. 15. 17.5. Ausgabe 8. 14.7.11. 15.1. 8.8.5. 10.1.19.4.9. 17.9. 10. 12. Geboden Toegang.12 . Association Suisse des Invalides.10. 8.14 . Ausbau und Einrichtung. . 8. 10. 11.17. 11. Wellington.11. United Nations. 5. 10.3.4.2.8. Mai 1998.3. 17.2.4.crteži Fejzić Emir. 8. 11. 15. 14. 12. 13. bâtiments publics.5.15. Standards Association of Australia. 17.Fabrička brošura: Barrierefreies Wohnen . Beograd. 17.26.5.6. 20. 1971.2.Planungsempfehlungen für Grundriß.Coneption et réalisation: Aspaces urbains. 1 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . 9. 11. 13. jugoslovenska revija za automobilizam. 15. 14. Code of Practice for Design for Access and Use of Buildings and Facilities by Disabled Persons . . Nederlandse Vereniging voor Revalidatie. 11.15. 15. 8. 8.7.7. 15.10.11. 32.6.3.1. . 13. 17. 10. 1978. 17.16. 10.Tanz Spiegel. 34.6.12.5.Galaksija br: 46. Recent Trends in Legislation Concerning Rehabilitation Service for Disabled Persons in Selected Countries. 11. 17. 11.1.5. 10. 10. 9. 16.12. februar 1976. 35. . 17. 15. 37. 1996.8. Le Moniteur.20.18 .13 .3. Neu-Isenburg.17. 10. 8.4. 1983. 10.13. 8. 17. 17.1.. 16. 1973. 17. Standard Association of New Zealand. 8.9.Tanz Spiegel. 17. 15.2. Department of Economic and Social Affairs. 33. 1996. Standard Association of New Zealand.7. 10. Nürnberg.Grosbois.

Vogošća kod Sarajeva.Low-Floor Bus. Feller: Behindertengerechte Verkehrsanlagen . Auflage. 16.4. 1996. 14. Paris.Planungsempfehlungen für Grundriß. 16. 14.10.Dodatak 1 .3.4.9. 17. 17. Suresnes Cedex. prospekt za niskopodne autobuse fabrike Renault.1.2. 14.14 . 15.28 .Low-Floor Bus.Planungsempfehlungen für Grundriß.Gut Drauf . Le Moniteur. prospekt za niskopodne autobuse fabrike Renault. 13. bâtiments publics.1 .Prospekt firme “HAAG Mobility Center”. bâtiments publics. -. 8. 16. 14. Njemačka.Coneption et réalisation: Aspaces urbains.15 . 17.16 .Eine Information der Bundesanstalt für Arbeit über Behiderte im Beruf. 12. 13.5 . 1996. 1997. Vogošća kod Sarajeva. Bartz. Suresnes Cedex.Fabrička brošura: Barrierefreies Wohnen . Le Moniteur.Stemshorn. November ’98. -. Paris. Arolsen. Leinfelden-Echterdingen (Deutschland). Brad: Barrier-free approach .where political correctness meets economic reality.1 . Ausbau und Einrichtung. 12.Fabrička brošura: Barrierefreies Wohnen . Düsseldorf. HEWI Heinrich Wilke GmbH.24. 17. Louis-Pierre: Handicap et construction . III DIO . Le Moniteur. Vogošća kod Sarajeva.27. Werner Verlag. 14. Werner Verlag.Prospekt firme “HAAG Mobility Center”.Agora .13 . jugoslovenska revija za automobilizam.Revija AUTO. Düsseldorf.Prospekti firme “Otto Bock Orthopädischen Industrie”. HEWI Heinrich Wilke GmbH. 1998.16. habitations Équipements et matériels adaptés.Prospekt firme “HAAG Mobility Center”. Paris.18 . 14. 1995. 8.6. 3.2.Planungshandbuch für Architekten und Ingenieure. 8.Prospekt firme “Kleindienst Rehatechnik GmbH”.20 . Augsburg.22. Louis-Pierre: Handicap et construction .7 .Galaksija br: 1. 1998. -. Werner Verlag. 11. Duderstadt. Nürnberg. Feller: Behindertengerechte Verkehrsanlagen .: Barrierefrei Bauen für Behinderte und Betagte.Ackerman. 12. u: Passenger Terminal World. 17. Verlagsanstalt Alexander Koch GmbH.3 .6.Grosbois. 17.17 . 11. 8. 16. Bartz.19 .20. HEWI Heinrich Wilke GmbH. 1996.22.23. UK. Ausbau und Einrichtung.25.11 .Ackerman. Arolsen. 1996.9 . 1998.Coneption et réalisation: Aspaces urbains.McCannell.Agora . 17. mart 1972. Axel i dr.Grosbois.Planungsempfehlungen für Grundriß. 1996.Prospekti firme “Otto Bock Orthopädischen Industrie”. 15.Planungshandbuch für Architekten und Ingenieure. Published by UK & International Press.7 . 17. Bartz.8 . habitations Équipements et matériels adaptés.Planungshandbuch für Architekten und Ingenieure.6 . 13. 11.8. 17. habitations Équipements et matériels adaptés. 14.Grosbois. Ausbau und Einrichtung. 1. 13. 1997. Louis-Pierre: Handicap et construction . Beograd. 16. bâtiments publics. 1997.Komercijalni katalog za prodaju kataloškim putem firme “Quelle”. 17. 13. 8. 8. 15.3 . Arolsen.1. 14.Fabrička brošura: Barrierefreies Wohnen .21. 10.Ackerman.15. Düsseldorf.Coneption et réalisation: Aspaces urbains. 1997.18 .5. Surrey.7 .21. Duderstadt. 1996.12. 11. 1998. 1996. 8.19.7. Feller: Behindertengerechte Verkehrsanlagen .

.

u crnogorskom zakonodavstvu se priprema usvajanje novih termina. hendikep .umanjene psiho-fizičke sposobnosti za fizičku i mentalnu hendikepiranost .umanjene psiho-fizičke sposobnosti za mentalno hendikepirane osobe . U međuvremenu.umanjene fizičke/ senzorne/ intelektualne sposobnosti za kombinaciju umanjenih mentalnih i fizičkih sposobnosti .Napomena “Udruženja paraplegičara Crne Gore”: Prema želji autora publikacije.osobe umanjenih intelektualnih sposobnosti za fizički i mentalno ometene .osobe umanjenih intelektualnih sposobnosti . zadržani su pojedini termini iz prvog izdanja publikacije izdatog u Bosni i Hercegovini.osobe umanjene psiho-fizičke sposobnosti za mentano retardirane osobe . a neki od njih su sljedeći: za hendikepiranost.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful