You are on page 1of 14

UDK 929 Solovjov (497.5) Preglcdni clanak Primljeno 4/04.

Put i ostvarenja V. S. Solovjova
Prilog recepciji Solovjovljeva djela Nikica MlHAUEVIC' Saietak
Misao, djelo i iivot Vladimira S. Solovjova slabo su poznati u hrvatskoj kulturnoj javnosti. Povodom pojavljivanja hrvatskog prijevoda njegove knjige Povijest i buducnost teokracije autor clanka nastoji pokazati povijest recepcije Solovjovljevih radova u Hrvatskoj. S druge strane istice Solovjovljeve napore u teorijskom promisljanju i prakticnom djelovanju oko sjedinjenja Crkava. Tako se Solovjov pokazuje kao ekumenist prije ekumenizma. U tom je svjetlu nezaobilazna i njegova suradnja s dakovackim biskupom Josipom J Strossmayerom.

Uvod
U hrvatskoj javnosti, i onoj najstrucnijoj, djelo Vladimira S. Solovjova (Moskva, 1853. - Uzkoje kraj Moskve, 1900.) slabo je poznato. Ono malo tekstova koji su prevedeni na hrvatski jezik nikako ne mogu zadovoljiti znatizelju citatelja niti nasu obvezu prema vlastitom kulturnom i duhovnom razvitku. Solovjov, »mistik, pjesnik i publicist, zacetnik ruske religijske filozofije« - kako ga oznacuje Opci religijski leksikon (LZ »M. Krleza«, Zagreb 2002.) - ostavio je impozantno djelo u kojem dominiraju teme i dileme, ideje i teznje koje su i danas itekako aktualne, pa cak i vise od toga: sudbonosne trazeci jasne, nedvosmislene i nadasve zurne odgovore s obzirom na stanje u kojem se covjecanstvo nalazi. Zato je razumljivo sto je papa Ivan Pavao II. (Karol Wojtyla) enciklikom Vjera i razum (Fides et ratio"), koncem prosloga tisucljeca, medu novim misliocima s Istoka na prvo mjesto istaknuo upravo Solovjova (pored Florenskoga, Cadajeva i Losskyja), koji mogu ravnopravno stajati uz stare filozofe poput sv. Augustina iIi Tome Akvinskoga, kao i uz novije - J. H. N ewmana iii J. Maritaina, da istaknemo sarno neke. Smatramo nuznim govoriti 0 recepciji Solovjovljeva djela u hrvatskoj povijesti, kao i pridonositi njegovoj popularizaciji u nasoj zbilji zbog iznimna prinosa filo*
Nikica Mihaljevic, IVAN PAVAO knjizevnik i publicist, Zagreb. Zagreb 1999., str. 103.

II: Fides et ratio, Krscanska sadasnjost,

Obnovljeni iivot (59) 3 (2004) str. 375-387

375

zalazuci se za svoje ideje 0 sjedinjenju Crkava. za sada sarno cerno se ograniciti na sarno Solovjovljevo djelo i njegov put k nama. prati svojevrsni paradoks (sto za ovaj neobicni prostor i nije tako neuobicajeno). III. 1881. 354.zbog zalaganja za ukidanje smrtne kazne u Rusiji. Ivan Markovic 'Na obranu'. strana 321. Ivana Markovica nastala je u povodu toga clanka mala prepirka u istom casopisu: O. pod dobrohotnirn i istomisljenickim pokroviteljstvorn nadbiskupa Josipa Jurja Strossrnayera. S. njegova pristase dra. listopada. str. Dr. godine tiskao djelo na ruskorn jeziku »MCTOPIDI H 6Y)l.) . Ivana Markovica. godine u jednom drugom clanku navodi da je napisao tekst za Katolicki list u Zagrebu.N. 0 tome citamo sljedece: »Taj je clanak izasao godine 1886. 375-387 zofskoj. godine . 1887. Solovjova je tesko pogadala zabrana javnog djelovanja u njegovoj domovini Rusiji. Natpis je tomu clanku Solovjevovu u nasem listu fakticno ovakav: 'Jeli je istocna crkva pravoslavna?'. dio svoga plodotvornog rada Solovjov je obavio u Hrvatskoj. Ante Bauer preuzima urednistvo toga casopisa. Solovjeva Obnov. Dio toga gradiva te neka stajalista i poglede Solovjov je upotrijebio u svojirn knjigama Ruska ideja (Pariz 1888. Plodotvomi nastup Solovjovljevo djelo. uz nadbiskupovu potporu. te 'Slavenski apostoli Kiril i Metodije i istina pravoslavlja'. kad je u pitanju hrvatski kulturni prostor. na francuskorn). Povjesno-kriticna prouka O. Dakako.sve do pred samu smrt Solovjov vise nikad nije javno nastupio u Rusiji. prvo od naurnljenoga trodjelnog rada koji nije dovrsio prema prvotnoj zarnisli. Solovjeva su potakia na pisanje toga clanka dva hrvatska pisca svojim kritikama i djelima: 1. na francuskom) i Rusija i opca crkva (Pariz 1889. socijalnoj i ekumenskoj misli. a to je broj 41. principijelno i dosljedno propitivanje odnosa katolistva i pravoslavlja.Dakovo. U Zagrebu je. u Katolickom listu bas u broju. Franki: 'Dvije poslanice dvaju pravoslavnih episkopa u Dalmaciji'. A. 2. Franki. ocijenio A. na relaciji Zagreb . Mihaljevic: Put i ostvarenja V.. Izmedu Solovjeva. Tjeran cenzorskirn neumoljivim postupcima sve se vise okretao inozemstvu. od 14. pa i atentatorima na cara Aleksandra II. Solovjev: 'Kratak odgovor'. str. svi su ti radovi rnorali biti tiskani izvan Rusije zbog pritiska cenzure koja nije srnjela propustiti bilo kakvo zagovaranje sjedinjenja Crkava. Zato se s osobitim zarom posvetio pisanju. No tiskao je i pojedine clanke. Franki: '0 pravoslavju pravoslavne cr376 . Krajem 1885. Napisao dr. zivot (59) 3 (2004) str. 'Papino poglavarstvo u crkvi za prvih osam vijekova'. Poznato narn je da je utjecaj Solovjovljeva djela na neke hrvatske pisce i rnislioce postojao i tome bi trebalo posvetiti poseban studij. te pokusaje odvajanja ruskog pravoslavlja od ruskog nacionalizma. tiskajuci knjige u Hrvatskoj i Francuskoj. Frankija i o. Od ukianjanja s katedre petrogradskog sveucilista u ozujku 1881.. dr. Nairne. Nikodirn Milas. dr.YIl(HOCTb reoxpa-raa«. Vlad. 401. u kojem sadasnji biskup dr. (ubijen 1. No. teoloskoj. knjizevnoj.

da se s njim upozna. sa Solovjovljevim stavovima nisu suglasni ni neki domaci. No. narocito u emigraciji poslije boljsevicke revolucije 1917. str. protivnici Solovjovljevi. S. te su rijeci vrijedile sto i ispovijest vjere. 1885. godine u Zagreb k Rackom. 2 3 M. kao i neki drugi cinitelji. na dan bezgrjesnoga zaceca Blazene Djevice. 273. bilo je ovako datirano: 'U Moskvi. zarkoga zagovornika Slavena. Ostalo je u pismu bilo jos vrlo oprezno.Perspektive jedinstva sa slavenskim pravoslavnim crkvama. D'HERBIGNY. Prijateljevanje s biskupom Strossmayerom Odcitavajuci reflekse Solovjovljeva zivotnoga put a i stvaralackoga rada u Hrvatskoj. ali vazda iskrenim zanosom. CECATKA. Zagreb 1919. te da je tako izdao pravoslavlje i nadasve svoju domovinu Rusiju. Dalmatinski N. hrvatski autori.str.-1905.' Za onoga. Medu najstarijim interpretacijama toga odnosa je i ovaj: »Vec se je odavna Solovjev divio Strossmayeru i ne poznavajuci gao On je u njemu postovao vrijednu starinu katolickog episkopata. sto ce imati takoga vodu kao sto ste Vi'. Kakvoga su odjeka ostavili Solovjovljevi clanci tz Katolickog lista. i da im stece ljubav Rima. s njegovim drzanjem i stavovima nece bit zadovoljni slavofili u Rusiji. Mihaljevic: Put i ostvarenja V. Nairne. M.«2 Detalje ove polemicke rasp rave tek bi trebalo pomnije ispitati..zivot(59)3 (2004)str. 144-145. ali i idejama drugih filozofa i teologa). SolovJOY »upoznaje krug istomisljenika i u Katolickom listu otvoreno iznosi svoja stajalista 0 jedinstvu crkava. kako se pri tome odvise pokazuje katolikom. koje mu je tada pisao. Dakovo 2001. Ivan Markovic iz Sinja nastavio je tu pole- miku i u uvodu svoje knjige 'Cezarizam i bizantinstvo' (1891).str. preuzevsi njima mrski katolicizam. Na koncu godine 1885. 408. Sve ce to. ibidem. Pismo.) . Solovjeva franjevac o. 4 377 . D'HERBIGNY.str. god. svrha mu je bila oznacena jednostavnim rijecima: 'Moje se srce veseli. Da ih priblizi Rimu. pridonijeti da ovaj izvrstan nastup Solovjova u Hrvatskoj malo pomalo bude i presucen i zaboravljen vee vise od stotinu godina. Pisac je molio za sastanak u Hrvatskoj bilo u Zagrebu iIi u Dakovu. zamjerali su Solovjovu veze sa Strossmayerom i tvrdili da je potpao pod njegov utjecaj. J. Strossmayera (1815. kao i eventualnoga medusobnog utjecaja. Vladimir Solovjev. doktorskadisertacija. koji poznaje obicne predrasude pravoslavnih.Teologijau Dakovu. Okolnosti pod kojima su ova dvojica zagovornika slavenske uzajamnosti i sjedinjenja Crkava dosla u dodir i suradnju manje su vazne od dometa te suradnje. godine.«3 No. Takvim tvrdnjama zeljeli su obezvrijediti Solovjovljev filozofski rad sugerirajuci neoriginalnost i povodljivost za tudim idejama (Strossmayerovim.«4 Neki ruski intelektualci. 375-387 kve'. A. Videnje Crkve J. nezaobilazno je njegovo prijateljevanje i suradnja s dakovackim biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom. 69b. gorljivost se toga biskupa isticala katkada prevelikim. odluci Solovjev. dosavsi pocetkom srpnja 1886.Obnov. saznajemo kao usputnu konstataciju. kao sto se moze razabrati.

S. nairne. sto je izvojstio svome narodu mogucnost samostalnoga kulturnog i narodnog razvitka. PLATZ. 277-278.N. i sto su se neovisno razvijali.. Vatikanskim sabororn. U pitanju crkvenog jedinstva zastupao je smjernice i ideje. no bio je velik u tom. Solovjovljevo djelo nije mnogima bilo 5 6 7 F.eOvaj Grivcev stav u sustini su podrzavali objektivni analiticari do danas. Taj princip je bio valjan i dosao je u potpunosti do izrazaja tek s Papom Ivanom XXIII. 0 Strossmayeru pak ne tvrde ni najveci njegovi stovatelji. Solovjev i Strossmayer Crkava. zivot (59) 3 (2004) str. poslije vise od sto godina »primjecujemo jasno 0 kojim su temama raspravljali Solovjev i Strossmayer u dugim razgovorima i kakvu je mesijansku ulogu Solovjev namijenio svom ruskom narodu i Crkvi. da dokazuje ovisnost Solovjeva 0 Strossmayeru.«? Slucaj Miroslava Krleie Opadanje zanimanja zafilozofska i teoloska pitanja u europskim gradanskim drustvima. 378 . U svakom slucaju. sto su bile veoma rasirene medu Hrvatima. Dakle. 375-387 Vee je D'Herbigny jasno dao do znanja da takvog naopakog utjecaja nije moglo biti. da se odlikovao naucnom filozofskom i bogoslovskom originalnoscu. 3. da u stvari vjere ne postoje nepremostive razlike. Ope en ito se priznaje Solovjevu originalnost i genialnost. te guranje u zaborav i na marginu drustvenoga interesa svakog bogoslovlja i crkvene organizacije u socijalistickim drustvima . da je jedinstvo neusporedivo lakse izvesti s Rusima nego s Grcima. S.s? IIi. Slovencima i Cesima.. 21 (1986) br. da. str. partikularne crkve mogu i trebaju zadrzati svoju posebnost i imati odredenu samostojnost. To je jos jasnije ako usporedimo licnosti. oni se na koncu skladno i potpuno poklapaju . Crkva u svijetu. potreba da razmijene svoja videnja poglavito proizlazi iz uvjerenja koje dijeli i Strossmayer i Solovjev. slavenski krscani pravoslavne vjere ne snose prvotnu odgovornost za raskol medu crkvama. Zagreb 1925. ina koncu. pa imamo i najnovije ocitovanje po kojemu je Solovjov za susreta sa Strossmayerom uvidio »kako se njegove zamisli u svim bitnim vidovima podudaraju sa Strossmayerovim. Solovjeva Obnov. sto nam je vee zajednicko u vjeri i sakramentima. str. da u sklopu sveopce Crkve.. str. Stoga do sada nitko nije ni pomislio. i II. 323. i talente obaju velikih idealista. Vladimir Solovjev i biskup Strossmayer. kako kale jedan drugi nas suvremenik. znatno je utjecalo na to da je djelo Vladimira S. Mihaljevic: Put i ostvarenja V. GRIVEC. pa ih zajedno s njime razvija.do otvorene zabrane istih u totalitarnim komunistickim drustvima. da su se te ideje jos vecma prosirile i ojacale. No sto se od toga ostvarilo? Nistal Ipak je Solovjev ispravno uvidao da je prvenstveno vazno traziti one sto spaja. 0 sjedinjenju A. Solovjova potonulo u zaborav. unatoc tomu sto pogledi i putovi dvojice imaju izvorno daleka i razlicita ishodista. da su crkve odijeljene sarno de facto. ibidem. CECATKA. A dr. ali same ideje u bitnosti nijesu njegova originalna tvorba. a ne i de jure. On je pomogao. 6. Franc Grivec bio je jos odlucniji i jasniji tvrdeci »da Strossmayer nije bitno utjecao na Solovjeva. da latinizam steti i samoj katolickoj crkvi.

na Solovjova se gledalo s nepovjerenjem i omalovazavanjem. godine izdao isti nakladnik. ali je prema njemu imao odbojno-zajedljiv stay. 'Povijest i buducnost teokracije'. stoljeca. Zagreb 1972. a kao teozof i mistik preteca je ruskog dekadentnog simbolizma. Veliki hrvatski knjizevnik 20.«9 Na zalost. a prava religija . i zato je za Solovjova jedina poezija . tom VI. Odbijen od univerze. Hermesa Trismegistusa. poslije onog obecavajuceg nastupa u drugoj polovici 19. Idealist i mistik. godine ubrzano izdaje Leksikografski zavod Miroslav Krleia. zivot (59) 3 (2004) str. Preko svoga pokrovitelja Strossmayera uspostavio vezu s Vatikanom au Zagrebu izdao djelo: Povijest i buducnost teokracije. Vladimir Sergejevic (1853. Za Solovjova biti bez boga znaci biti samoubojica. Ilustrativan je slucaj Miroslava Krleze (1893. utemeljena shvacanja i pogledi. No. 379 . Jugoslavenski leksikografski zavod. Dunsa Scotusa. godine. otisnuta je puno blaza i objektivnija ocjena: »Solovjov. dakle u vrijeme njegove izrazite ideoloske iskljucivosti. U publicistickim clancima istupao ipak protiv carskog terora.). 68. ruski pjesnik. postaje kantovac. procitat cemo svakako zadovoljavajucu ocjenu Solovjova i njegova djela u Hrvatskoj enciklopediji koju od 1999.religija. str. svetoga Augustina. kao ni natraznjacima u krscanskim hijerarhijama Istoka i Zapada.-1981. Bio je borben. Zagreb 1966-69. 375-387 N. Na hrvatskom prostoru. Ni onima slijeva ili zdesna politickoga spektra. studira prirodne znanosti i filozofiju. enciklopedist i ideolog hrvatske ljevice nije zaobilazio Solovjovljeva djela. Da nasa nadanja nisu isprazna. str. vjerujemo ubrzo. filozof i publicist.). cvrsta vjera i postojan idealizam s kojima je pristupao filozofsko-teoloskim problemima. propovjednik teokracije i sjedinjenja crkava. poslije onemogucene profesorske karijere. Slavjanofil i protivnik bilo kakve revolucije. stoljeca. Evropa dallas. Solovjeva podobno.Njegova je lirika prethodila ruskom simbolizmu i utjecala na mladog Bloka.s'' Ova Krlezina ocjena 0 Solovjovu objavljena je prvi puta 1935. godine. I. pada pod utjecaj Swedenborga. 'zooloskog patriotizma' i antisemitizma. Ali sarno dva-tri desetljeca kasnije. hartmannovac.katolicizam. putuje u Dakovo biskupu Strossmayeru i u Zagrebu (na biskupov trosak) stampa prvi svezak svog osnovnog djela. nije moguce provjeriti sto bi 0 Solovjovu pisalo u Hrvatskoi enciklopediji Mate Ujevica jer je njezino izdavanje prekinuto 1945. Mihaljevic: Put i ostvarenja V. a u koju se bez Krlezina znanja i dopustenja nije moglo uvrstiti nikoga i nista. 309. Zora. tako se otkriva koliko su bilatocna i precizna njegova upozorenja. Enciklopedija Leksikografskog zavoda.-1900. 8 9 M. KRLEZA. kojega je 2002. schopenhauerovac. druguje sa slavenofilima.Obnov. u Enciklopediji Leksikografskoga zavoda. Kao svi vizionari koji su vidjeli daleko ispred svoga vremena i Solovjov dozivljava istu sudbinu: kako nadolaze sve nevoljnija vremena. bez nekog narocitog pjesnickog talenta. S. pokazuje i veoma povoljna jedinica 0 Solovjovu u Opcem religijskom leksikonu. Primjera radi navest cemo nekoliko njegovih recenica 0 Solovjovu: »Roden 1853.

dok su filozofsko-teoloski. 3. bilo na hrvatskom iIi kojem drugom jeziku. Solovjev . mogao se osloniti tek na prvi. Prijelomnim Cinom u korist stvarno meritorne analize i istin10 Primjerice u hrvatskim bibliotekama. iako se sluzio talijanskim ifrancuskim radovima i prijevodima koji su kompilacije iIi tek zbornici Solovjovljevih pojedinih manjih radova iIi dijelova vecih.slobodna teokracija. filozofima. posjeduje njegova sabrana djela.l'' Ozbiljniji napor objasnjenja Solovjovljevih pogleda na problematiku sjedinjenja Crkava poduzeo je J erko Barisic. To ce se ostvariti po opcoj Crkvi kojoj bi se pokorila i drzavna vlast . Solovjev Solovjev ekumenist ekumenist prije ekumenizma. bilo na ruskom. Crkva u sviietu 16 (1981) br. 70. bez obzira radilo se 0 vjernicima iIi nevjernicima.l! On nam je. 13 J. ni na ruskom. slobodno podredi Bogu. A buduci da je Bog slobodan duh i ljubav. zivot (59) 3 (2004) str. J. vise iIi nize obrazovanima. Raskol (izmedu Istoka i Zapada) protivan je bozansko-covjecanskoj ideji . Josipa Oslica Povoljne ocjene. 375-387 Uranjanje u Solovjovljeve dubine Autori koji su pisaIi 0 Solovjovu pretezito isticu njegovo zalaganje za sjedinjenje Crkava. To se moze objasniti i time sto su njegova djela bila uglavnom nedostupna hrvatskim citateljima. Solovjeva Obnov. kriticki osvrti i argumentirani ogledi 0 Solovjovu i njegovu djelu pridonose sve siroj rasprostranjenosti njegovih ideja i sve dubljoj ukorijenjenosti njegovih pogleda u nasern svjetonazorskom krugu. Bog se ujedinio s ljudstvom. BARISIC. 14 J. on nas i potice na daljnje istrazivanje: »Solovjeva su vodile k sjedinjenju Crkava dvije glavne ideje njegove vjerske filozofije.P Stoga osim sto ispravno zakljucuje 0 tom pitanju. sjedinjenja Crkava i teokracije. te 17 (1982) br. iako govori 0 Solovjovljevu poimanju protestantizma. Crkva u svijetu 16 (1981) br. str. BARISIC. BARISIC. 12 Primjerice. 242. zato se ljudstvo mora po opcoj Crkvi ujediniti s Bogom. 380 . 12 jasno pokazao izvore njegova ekumenizma koji je »srastao i usko povezan s njegovom filozofijom i teologijom bez kojih je uopce neshvatljive. Ali sve sto posjedujemo od toga grad iva na hrvatskome jeziku neusporedivo je malo spram opsega i dubine Solovjovljeva djela. Crkva U svijetu 17 (1982) br. Nairne. na ruskom).N. laicima iIi klericima.Crkvi. str. moralno-eticki iIi povijesno-kriticki pogledi koje je iznio ostajali manje poznati. 1. teolozima. ni prevedeno na koji drugi jezik. i 4. 3.e-" Prijelomni doprinos dr. Mihaljevic: Put i ostvarenja V. To su ideja bogocovjestva i ideja slobodne teokracije. Jordanovac 110. prije ekumenizma..ekumenist prije ekumenizma. znanstvenicima i inim strukovnjacima. ni na ruskom ni u prijevodu na koji drugi jeziklfNapornena urednistva: Isusovacka znanstvena knjiznica »Juraj Habdelic. uvodni dio djela Povijest i buducnost teokracije (Zagreb 1887. pa ni u Nacionalnoj i sveucilisnoj knjiznici. valja da covjek kao slobodno bice sebe i sve svoje djelovanje dragovoljno.u Zagrebu.J 11 Usp. nema sabranih Solovovljevih djela. S. To djelo nikad poslije nije vise bilo tiskano integralno. 1.

Sigurno je to djelo napisano u posve specificnim povijesnim uvjetima i na pozadini odredene kulture. No najznacajnije je djelo Opravdanje dobra (Onpaeoauue 006pa. 17 Ibidem. str. kao drugo. Zapadna Crkva podlegla je trirna kusnjama zla: primamljivosti vlasti. ali i dje10 Tri razgovora 0 ratu. Bez namjere kritickoga vrednovanja spisa dr. Zagreb 1994. U drugom. 1900. 17. 1894. na tragu nekih stranih autora. Iz toga razdoblja najznacajniji su Solovjovljevi radovi: Kritika apstraktnili nacela i Predavanja 0 Bogocovjestvu. dosegao je Solovjov takve razine da se s pravorn srnatra osnivacem ruske filozofije: »Cjelokupna nemarksisticka filozofija 20. opravdavanju i pokusaju ostvarivanja sjedinjenja Crkava. trudio se da prakticnim prijedlozima u tom djelu postigne poboljsanje socijalnih i politickih institucija. str. Povijest i buducnost teokracije iRusija i opca Crkva. Mihaljevic: Put i ostvarenja V.e-? Zbog kratkog zivotnog puta i izrazito nepovoljnih uvjeta za rad (pod stalnorn prismotrom ruske carske policije i pritiskom cenzure) Solovjov je uspio jedino u ovom potonjem radu naciniti posve dovrseno djelo (pa bi i njega itekako vrijedilo prevesti na hrvatski jezik). Hrvatsko filozofsko drustvo.). etike kod Vladimira Solovjeva. Iz toga razdoblja najznacajniji su radovi: Velika svada i krscanska politika. OSLIC. zivot (59) 3 (2004) str. Utemeljenje 16 Ibidem. do 1889. djelirna religiozno-filozofskirn.utemeljenje etike kod Vladimira Solovjeva dr. Oslic opisuje tri perioda u duhovnom i stvaralackom razvoju Solovjova. Oslic je 1983. Opci smisao umjetnosti. godine tim svojim radom potpuno otvorio perspektive izucavanju djela Vladimira Solovjova. 0 njemu dr. S. i kako je zapravo sarno pravoslavnoj Crkvi povjereno i sarno njoj pripada da nastavlja Kristovo djelo spasenja«16. napretku i svrsetku svjetske povijesti s dodatkom kratke pripovijesti o Antikristu. dr. stoljeca. obiljezava jos kritika zapadne Crkve te stay »kako se pravo svjetlo krscanske vjere moze naci i zateci sarno u grcko-pravcslavnoj Crkvi. Oslic kaze: »Solovjev je u tom filozofskom djelu pokusao ispuniti dvije zadace: ponajprije je htio pokazati da se svaki covjek moze odluciti za dobro iIi protiv dobra. Prije svega. do smrti.). katolicko-mesijanskom razdoblju (od 1882. 375-387 N. Solovjeva ske recepcije Solovjovljeve misli smatramo doktorsku disertaciju Josipa Oslica (Mihovljan 1953. pomaknuvsiglavno motriste s publicisticko-ideoloske na znanstveno-teorijsku razinu.) say je svoj napor Solovjov usmjerio obrazlaganju. Takva je Solovjovljeva kritika plodotvorno utjecala na Dostojevskog (Legenda 0 Velikom inkvizitoru). 19. No i u drugirn djelirna. a koje znace znatno prosirenje recepcijskoga obzora.-1897.15 Pod naslovom Filozofsko. Oslic istice. Oslica. ukazat cemo na nekoliko osnovnih karakteristika koje dr. Opravdanje dobra za nas je eticki i filozofski sistem u kojemu bi se dobro trebalo pokazati kao pravi cilj ljudskog zivota i djelovanja. 381 .Obnov. Iz toga razdoblja zanirnljivi su njegovi spisi s podrucja estetike: Ljepota u prirodi. Prvo razdoblje. pravoslavno-rnesijansko. ali cini se da jos ni danas nije izgubilo odsvoje vaznosti.). za istinu iIi protiv istine. U trecem pak razdoblju »rnesijansko shvacanje povijesti prornijenilo se u apokalipticno shvacanje« (od 1890. koja je veliki i duboki utjecaj 15 J. oholosti razuma i oholosti tijela.

D'HERBIGNY. 16b. Solovjev. Prvo je prevedena Rusija i opca Crkva. a priredivaci ne obavjestavaju citatelje zbog kojih razloga su ispustili taj dio teksta. Smionost parabola i neprestana nit simbolizma poznate su stvari istocnjacima. Sergeja Bulgakova. biblioteka Parsifal. str. izrazavanju i metodi. godine. Vee spominjani Franc Grivec. ali za nas stroziji ukus katkada malo neobicne..preveo prof. ibidem. D'Herbigny pise: »U tom vanrednom djelu drustveni ce misticizam trece knjige iznenaditi ponesto zapadne bogoslove.«18 Prijevodi na hrvatski jezik Solovjovljevih djela na hrvatskome jeziku ima malo.. V. Sarajevo 1922. Solovjeva Obnov. Trubeckoj (1862-1905) i brat J. preveo dr. ali ih je tesko izraziti francuskim jezikom. 375-387 ostavila i na Zapadu djelovanjem mislilaca kao Loskija.«20 Naslov te trece knjige glasi: Nacelo Trojstva i njegova drustvena primjena. koja ga je isprva ignorirala. zurbe te prerane smrti bio sprijecen do kraja urediti svoj tekst. govorio 0 Bogocovjecanstvu. Lopatin (1855-1920). 382 . S. i to posljednji koji govori 0 Antikristu. stoljeca. S. ovdje su dalje i dublje razvijene. sto je godine 1877. Vidi se da pisac nije imao ni vremena ni prilike za konacnu reviziju i metodicku redakciju smionih mistickih ideja. a i poneko objasnjenje za manje jasna mjesta. U trecem odsjeku govori veliki ruski mistik. Trubeckoj (1863-1920). Berdjajeva. ibidem. napretku i koncu svjetske povijesti s prilogom kratke povijesti 0 AntikJistu22.N.l? Nedostaje treca knjiga. Ljubljana 1988. koji je napisao predgovor hrvatskom izdanju Rusije i opce Crkve. str. zivi od poticaja i pobud a koje je dao Solovjev. isti mistik. GRIVEC. Rusija. a izgleda da je Solovjov zbog nepovoljnih prilika. Ivan Sturlan. Sasvim je ipak original an i Solovjevski opsiran uvod i citav treci odsjek knjige. Izdanje Kaptola vrhbosanskoga. Vjaceslava Ivanova i mnogih drugih. M. U tom odsjeku imade bogoslovskih pogrjesaka i nedostataka u stilu. Mihaljevic: Put i ostvarenja V. a podjednako tako i marksisticka ruska filozofija nakon 1917. SOLOVJOV. Osim toga i ovdje nije zatajen Orient.. zivot (59)3 (2004)str. Simona Franka. kaze na drugom mjestu: »Malo ima katolickih bogoslova. preveden je na hrvatski jezik i dio iz Solovjova spisa Tri razgovora 0 ratu. ali ne u cijelosti. 18. Mozda ce se iz nekoliko sljedecih opaski moci naslutiti donekle zadovoljavajuci odgovor. Vlado Nuic. Neke prispodobe i analogije mogu se mozda podnijeti u slavenskom rjecniku. str. koji bi se u ovom katolickom predmetu mogli mjeriti sa Solovjevom. Tako nedostaju neke biljeske koje se najavljuju. Kratka povijest o Antikristu. kojime se svaki mislilac ozbiljno mora pozabaviti . 172. F. . Mislioci koji su izravno bili pod utjecajem Solovjeva bili su prije svega: L. Ideje sto se pojavljuju u prvim Solovjevskim bogoslovskim raspravama. Ovaj 18 19 20 21 22 Ibidem. danas u njemu vidi jednog od najvecih ruskih mislilaca 19.«21 Osim prijevoda ponekog pisma po casoplsima.

str. Kako se (s)vladati? Povijest i buducnost teokraeije. nije dovrseno djelo.«23!? Osim prijevoda na hrvatski. S te strane Crkva .). SOLOVJOV. dolazi nam mnostvo poruka za koje jos mnogi nisu dorasli. a ako i jesu. zivot (59)3 (2004)str.57-61). ugodne Bogu po IsusuKristu. uvod u njegovu filozofiju morala. granit). 91.se predstavlja kao zdanje.24 Napokon su znatizeljnici i strukovnjaei dobili istinsku mogucnost za svestrano upoznavanje Solovjovljeve religiozne filozofije. Solovjovljevu boravku u Zagrebu i Dakovu. Crkve i buduce teokraeije. vapnenac. S. 1. te clankom Solovjov i Hrvati prof. No iz ovakvoga rada. Zagreb 2003. Izneseni su uglavnom nevazni detalji. No i na toj strani glavna su djela zaobidena i ostala su neprevedena. te kriticko-povijesni pogled na razvoj dogmatike. pojavio se hrvatski prijevod jednog od temeljnih Solovjovljevih djela Povijest i buducnost teokracije. oblik i naC11 kojem se ona gradi dolazi od Boga.« (1 Pt 2. hrvatskim su citateljima dostupni i prijevodi Solovjovljevih djela na srpski jezik (i ernogorsku inacicu). Akosu ljudi kamenje kojim se zida Crkva. jer oblik odreduje medusobno znacenje svih dijelova zdanja.5. 24 V. radi sto boljeg prijema i razumijevanja Solovjovljeva djela. kakav imamo danas. nisu jos svjesni da ih moraju proslijediti·drugima. Crkva treba stvamo postojati kao novi sve- ukupni oblik iivota. U zdanju je glavni po oblik. novi poredak i uredenje u koji se uvodi ljude. kojih je nesto vise i birani su s ideolosko-doktrinarnog stajalista. filozofiju religije. no to ne znaci da se dijelovi zdanja ne moraju medusobno veoma 23 Ibidem. navodimo duzi eitat iz Povijesti i buducnosti teokracije kako bismo Citateljima odskrinuli vrata: Dakle. Kamenje iz kojeg se ono slate moie biti potpuno jednako po svom materijalnom sastavu (na primjer. Povijest i buducnost teokracije. s ruskoga prevela Vanja Monti Graovac.). XIII/1941. izdane u Splitu 1979. U potonjem clanku se govori uglavnom 0 odnosu Solovjova i biskupa Strossmayera. Zato. govori i sljedeci odlomak: »Pod dvostrukim blagoslovom katolickih i pravoslavnih biskupa. 375-387 N. Sergija V. egzegetike i ostalih bogoslovnih struka na kojima pociva proucavanje povijesti i evolueije krscanskoga nauka. Solovjeva prijevod popracen je i nekim tekstovima koji bi trebali pojasniti i objasniti problematiku antikristovske teme (ulomak iz knjige Izrael i Antikrist Ivana Muzica. S. Prometej. proslov napisao i prijevod redigirao Nikica Mihaljevic. poslije sto i sesnaest godina od zagrebackoga prvotiska na ruskome. Stejna (preuzeto iz casopisa Duhovni iivot. a sva ljudska bica kao kamenje od kojega je ono sazdano: »Pa se kao iivo kamenje ugradujte u duhovni Dom 'za sveto svecenstvo da prinosite irtve duhovne. odrazivsi na svom lieu razdvojeno jedinstvo dviju erkava. otputuje na Zapad. 383 . a koliko je clanak neutemeljen. da bi se priblizio katolickom svijetu. Mihaljevic: Put i ostvarenja V. Vladimir Solovjov.kao sto je vee kazano. priredio.Obnov. Na koneu. Nasa je namjera bila upravo ta: u spoznatu istinu uputiti i druge. Iz djela Rusija i opca Crkva te Ruska ideja mozemo tek naslutiti sto bi ono djelo sve sadrzavalo da je bilo oblikovano po prvotnoj zamisli.

ako bi se volja Boija otkrivala uvijek u posebnim nadnaravnim znacima. potpuno se sjedini s Boianstvom. Jer prvi uvjet za covjeka da bi usao u kraljevstvo Boije jest bezgranicna poslusnost volji Boijoj. U zdanju Crkve opci graditeljski nacrt jest hijerarhijski poredak. Hijerarhijski poredak Crkve moie se predstaviti s dviju protivnilt tocaka gledanja: prebivanja i porijekla. Tako temeljni kamen ima dTUgOznacenje negoli kamenje zidova ili svodova. Unutarnje kraljevstvo Boije trail od nas onaj osjeca] usrdnosti u kojoj se potpuno predajemo volji Boijoj. Uporetku idealnoga predvidanja taj vrh je prvi. zivot (59) 3 (2004) str. svome subjektivnome shvacanju i osobnome misljenju. nego po svom poloiaju u opcem nacrtu cijeloga zdanja. U skladu s tim. U poretku porijekla (stvaranja i izrastanja Crkve u vremenu) temelj Cine apostoli i najvise starjesine. no u poretku stvamoga dostignuca on je. No samo vrsta neiskrenih i nepostojanili traii znakove. U takvu slucaju njegova poslusnost volji Boijoj ne bi se mogla pokazati na djelu. hijerarhijski poredak Crkve nije jednostavni odraz moralnoga poretka. Kako to postici? Kako znati da je u danom slucaju nesto ugodno volji Boijoj? Bez sumnje je Bogu moguce uvijek i u svemu razrijesiti nase iivotne dvojbe posredstvom nekili unutarnjili iii vanjskili znakova. neiskreno i necisto nastojanje i ne moie mu se udovoljiti. S. 375-387 razlikovati. Crkveni odnosi svjetovnjaka. Ako je taj osjecaj potpuno iskren. nego ima svoje posebno samostalno znacenje pri cemu stupanjhijerarhijske sluibe ne ovisi 0 stupnju osobne vtijednosti. Solovjeva Obnov. S druge strane. sav narod i svo krscansko covjecanstvo postane na djelu kraljevskim svecenstvom. svecenstva. u cijelom nasem prakticnom iivotu. nego samo njihovim mjestom u hijerarhijskom poretku Crkve: obicni svjetovnjak moie biti jednak po svojim osobnim vrijednostima visokom svecenistvu. covjek ne moie biti u svom prakticnome iivotu prepusten u potpunosti samome sebi. I to nije samo cinienica nego duboka moralna nuinost. tako da bi ljudi i narodi mogli prihvatiti na svoju savjest ispunjenje iii neispunjenje te vise volje i ne bi se mogli opravdavati neznanjem. S te strane i »svecrkvenost« nije prva osnova. tj. onda se on mora ostvarivati i u nasoj vanjskoj djelatnosti. I to ne zato sto takvih znakova opcenito ne bi bilo. Vrh toga zdanja bit ce dosegnut tek onda kada svi svjetovnjaci. I dok taj svrsetak nije postignut. iako se svi oni sastoje od toga istoga materijala. jer su oni prvi poloieni u temelje kuce Boije. nije dovoljna opcenita i neodredena usrdnost: ovdje ne moiemo samo svoje srce usmjeriti prema srcu Boijem. ta volja mora biti poznata za svaki pojedini slucaj osobnoga i drustvenoga iivota. no to mu ne daje nikakva hijerarhijska prava. a kraijevstvo Boije ne bi u njemu niti za njega stvarno i objektivno postojalo.N. kako osobnoga. naprotiv. lisen svakoga vodstva. Ne moie se udovoljiti vee i zbog toga jer bi. a vrh njegovo najvise starjesinstvo. Mihaljevic: Put i ostvarenja V. tako jos vise diustvenoga. poslusnost njojzi bila isuvise laka i nesvjesna te bi posten covjek bio iskljucivo pasivno orude u rukama visih sila. No u sloienim slucajevima svakodnevnoga iivota. a znaci im se ne ukazuju. nego i svoje odluke i postupke moramo usuglasiti s bezuvjetnom Boijom voljom. posljednji. starjesina ne odreduju se po njihovim vlastitim osobinama. nego samo posljednji konacni svrsetak gradnje krscanskoga zdanja. 384 . nego zato sto je iskati ih kao trajne putokaze u iivotu. Uporetku prebivanja temelj Crkve je narod. ne po sastavu.

a odricu nacelo poslusnosti. Zaboravljaju protivnici poslusnosti da ona u religiji nije potrebna kao apstraktni zakon. kao mrtvo 385 . knjigama. koji ce po svome primijeniti zakon ipo svome tumaciti knjigu. a sve znacenje knjiga u njihovu smislu. nego po poloiaju koji zausimaju u nekom posebnom bogoutvrdenom poretku. u stoljecima najvise nadahnute ljubavi i zanosa ljudi koji su odredili zakone u religiji i prepustili sve iskljucivo unutamjem djelovanju milosti bili osudeni od strane Crkve kao heretici. pa cak i onib koji idu u Crkvu. kojemu bi mogao predati svoju volju doista kao drugome. Pojedinac mora imati pred sobom drugo bice kojega bi stvarno slusao kao glasnika Boije volje neovisnoga 0 sebi. prije svega. na primjer. a ne tek kao odrazu svoga vlastitoga shvacanja. to bi znacilo narusavanje druge zapovijedi. Jer. ako volja Boija ne moie voditi covjeka putem neposrednih Otkrivenja i. Da bi se to izbjeglo. no bez te poslusnosti ili predavanja ne moie se dosegnuti savrsenstvo. a u onome kome bi bila dana takva moralna diktatura. ako je.. zivot (59) 3 (2004) str. Za covjeka koji bi predao svoju volju drugome zbog njegovih ljudskih osobina. To je prvo nacelo novoga covjecanstva ali ne u savrsenom poretku. u svijetu moraju postojati iivi i osobni nositelji boianske volje. Pritom se zaboravlja da religija zakone ne ukida. sve su odlike i zasluge ljudske toliko relativne i neodredene. na kojem se utvrduje i zbog kojega je cvrsto cijelo zdanje vjere i Crkve. ipak. zakonu. te mu suprotstavljaju nacelo slobodne ljubavi i milosti. covjek ne moie predati svoju volju drugome covjeku kao covjeku. toliko daleke od savrsenstva da bi obaziranje na njih. s jedne strane. nego u genetickom. Mihaljevic: Put i ostvarenja V. Zaboravlja se da su cak i u prvim stoljecima krscanstva. u svijetu moraju postojati takvi ljudi koji su nositelji rukovodece Boije volje ne po svojim ljudskim osobinama. Solovjeva Dakle. S. tko ce u pojedinom slucaju rjesavati pitanje 0 ispravnoj primjeni zakona. To je prvi uvjet za savrsenstvo ipocetak istinske vjere. neizbjeino bi uzgojila oholost i samoljublje. odreduje sama Crkva kao stvami oblik drustva. No veoma je ialosno i ono nerazumijevanje religioznin ljudi. pa rna kakve bile njegove odlike. Znacenje tog objektivnogposrednistva ili oslonca ne moie iskljucivo pripadati apstraktnim i bezlicnim predmetima. No.Obnov. 375-387 N. 0 pravome smislu knjige? Ako nema drugog posrednistva osim zakona i knjige. sva je prakticna moe zakona u njegovoj primjeni na pojedinacne slucajeve. potrebito da ona covjeka vodi. koji su neovisni 0 ljudskim osobinama kao sto su graditeljski oblik hrama i znacenje njegovih dijelova neovisni 0 materijalu od kojega je sagraden. nego ih samo ispunjava religijom milosti dok cijeli svijet ne pronikne do kraja svu punocu milosti. Poslusnost ili predavanje svoje volje jos nije mo. Dakle. nacin Otkrivenja volje Boije u svakodnevnom iivotu novoga covjecanstva ne smije biti samovoljan i nasilnicki. znaci da se sva moe i znacenje objektivnog posrednistva opet vraca k covjeku. Nije cudno sto neprijatelji vjere osobito ustaju protiv toga nacela. Jer. s druge strane. onda je jasno kako moramo prihvatiti neko objektivno (predmetno) posrednistvo ili oslonac za Otkrivenje volje Boije u ljudskomu prakticnom iivotu. nego strogo hijerarhijski. istodobno. Drugim rijecima. To nacelo poslusnosti bogoutvrdenom autoritetu. ralno savrsenstvo. temeljen na opcem priznanju jedinoga Bogom utvrdenoga poretka i na bezgranicnoj poslusnosti njegovim predstavnicima kao takvima. No. opravdavajuci njegovo odstranjivanje kao da je vjera izvan zakona. i prilagodivanje njima u Otkrivenju neogranicene i beskonacne volje Boije bilo ne samo pogresno nego i nemoralno.

a kakav vid poslusnosti u kome prevladava. djeca Boija neporocna posred poroda izopacena i lukava. a poniznima daruje milost. smrti na kriiu. to ovisi 0 stupnju njegove moraine izgradenosti. zato da biste pridobili za sebe neku moe dobra. oblicjem covjeku nalik. podloiite se starjesinama. Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. covjek nije prvi izvor iii samostalni pocetak nikakva dobra. 12-15). Solovjeva Obnov. Tako. ime nad svakim imenom. trajni lik Boiji. poslusan do smrti. ljubljeni moji. takoder je i poslusnost iz vjere i poslusnost iz ljubavi. govori on. od nas se traii prije svega ne 386 . koji u sebi utjelovljuje boianski poredak i oduhovljeni zakon. pa ne moie biti niti pocetkom Crkve. Odbacivanje s ljudske strane objektivnoga boianskog autoriteta iformalne poslusnosti kao nacela Crkve. za moje nenazocnosti. nije se kao plijena driao svoje jednakosti s Bogom. U svakom slucaju. onda suprotstavljanje poslusnosti i ljubavi jednostavno nema smisla. onda najprije cinite sve sto morate bez gundanja i sumnje i gradite svoje spasenje sa strahom i trepetom. mladici. neka dobrim djelima povjere duse svoje vjernom Stvotitelju!« (1 Pt 4. 375-387 slovo. 5-9. potrebno mu se najprije predati u poslusnosti. Sveti apostol zna da nije dovoljno poieljeti potpuno jedinstvo s Bogom da bi se ono postiglo. ako ielite postati neporocnom djecom Boijom. Jer. u onom poretku i nacrtu koji je Bogom utvrden: »Stoga« govori drugi apostol. zivot (59) 3 (2004) str. No ona se i ne bori protiv poslusnosti. Buduci je u Bogu sva pozitivna moe i lik svakoga dijela milosti.« (1 Pt 5. potrebno je da se prije toga pateci predate volji Boijoj u onom obliku kakav iz nje proizlazi. ako bi svatko gradio Crkvu a ne bi joj se podcinjavao. jer samo savrsena ljubav izgoni strah. pak. Sve cinue bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekomi i cisti. svi se jedni prema drugima pripasite poniznoscu jer Bog se oholima protivi. S. ako je poslusnost iz straha. Dakle. nego sam sebe 'oplijeni' uzevsi lik sluge. da biste postali djelatnim i samostalnim sudionikom boianskoga iivota. Da bi Crkva mogla biti stvarno osnovana i sazdana. njezini se clanovi moraju prije svega prema njoj odnositi pokorno kao sto se kamenje odnosi prema zdanju. pak. bez obzira na to sto govorili protivnici religiozne poslusnosti. 5-6). Uistinu. 19). ne samo kao ono za moje nazocnosti nego mnogo vise sada. samo kroz poslusnost jedno drugome u poretku uspostavljenoga i odozgor dobro odmjerenoga nacela: »Tako i vi. Jedinstvena Crkva ne bi mogla postojati. ako je suprotstavljanje zakonu i milosti neutemeljeno. »oni koji po volji Boijoj trpe. da se na ime Isusovo prigne svako koljeno. Mihaljevic: Put i ostvarenja V. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime. ponizi sam sebe. nego kao iivi autoritet. Ponizite se dakle pod snainom rukom Boijom da vas uzvisi u pravo vrijeme. Poslusnost Bogu na djelu moguca je. a to bi bilo cudovisno pretvaranje kraljevstva Boijeg u nekakvu ljudsku demokraciju. ako bi povezanost njezinin clanova ovisila u cijelosti i iskijucivo 0 njihovim unutam jim osobinama i imetku. poslusni kako uvijek bijaste. postavsi ljudima slican. Oni zaboravljaju da. Ako ielite ostati nepovrijedeni usred neposlusnih i izopacenih. znacilo bi prenijeti pozitivno nacelo Crkve i kraljevstva Boijega u samoga covjeka. sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! Da. Savrsena ljubav prije svega je smirena: ljubi bez ustezanja. Da bi se doista sjedinio s boianstvom u ljubavi.N.« (FiI2. pouzdano znamo da njihovo mudrovanje nije ono 0 kojemu smo slusali od apostola duhovne slobode: »Neka u vama bude isto misljenie kao i u Kristu Isusu: On. ne spori se s graditeljem i ne sudi 0 njegovim nacrtima.

on ce vas. D'HERBIGNY. 387 . postupat cemo i mi: »No ako drugi zlo rade. 10). Zato je vazno popularizirati svaki napor. Opravdanje dobra. 121. str. svaki govor istine. 389-394. 26 M. usavrsiti. and it is in this context that we must examine his contacts with the Bishop of Dakovo. works and life of Vladimir S. nego da predamo svoje duse kao iivo kamenje »vjernom Stvoritelju«: »A Bog svake milosti. radimo mi dobro!«26 THE ROAD TAKEN BY VLADIMIR S.25 Zakljucak U vremenu u kojem zivimo relativiziranje i voluntaristicko tumacenje zla poprimilo je vise nego zabrinjavajuce razmjere. S. J er kako je govorio i cinio Solovjov. ibidem. Solovjeva da gradimo Crkvu. koji vas pozva na vjecnu slavu u Kristu. Nego se preporuca z10 i hvali ga se! Zagovaratelje i promicatelje zla zaticemo i tamo gdje bismo se najmanje nadali. Vise se ne preporuca dobro a cini z10. utvrditi. str. njegovu etiku.Obnov. posto malo potrpite. svojevrsni vrhunac toboznjega razvoja i napretka zapadnoeuropske civilizacije zadnjih tristotinjak godina. ucvrstiti. Soloviev is thus portrayed as an ecumenist before ecumenism as such. S. ojacati. SOLOVIEV AND HIS ACHIEVEMENTS On the Reception of Soloviev's Works Nikica MIHAUEVIC Summary The thought. Povijest i buducnost teokracije. 375-387 N. Prompted by the recent publication of the Croatian translation of his book »History and the Future of Theocracy« the author of this essay endeavours to depict the manner in which Soloviev's works have been received in Croatia in chronological fashion. Nas je trud bio prozet tim nastojanjima prilikom pripremanja ponovnoga izlaska Povijesti i buducnosti teokracije na danje svjetlo.« (1 Pt 5. J ednako tako ce tim istim nastojanjima biti prozet i nas napor da hrvatskim cit ateljima priredimo i prevedemo Solovjovljevo jednako dragocjeno ali i potpuno dovrseno djelo. SOLOVJOV. Mihaljevic: Put i ostvarenja V. Also he points to Soloviev's efforts in theoretical analysis and his involvement in the restoration of unity of the Churches. Josip J. 25 V. kako je govorio jedan mudri zapadnjak. Strossmeyer. zivot (59) 3 (2004) str. svaku knjigu 0 dobrome. Soloviev are not well-known in Croatian cultural circles.