1

Ante Tomić: KLASA OPTIMIST
Split happens
"Zašto ne preseliš ovdje?", pitaju me moji zagrebački prijatelji. Za njih imam dva odgovora. "Zato jer mi ne odgovara grad gdje na ulicama samo kolporteri viču", kažem ja ponekad, a drugi ću put opet reći: "Zato jer u Splitu nema onih moje dobi koji hodaju u odijelima." Moji zagrebački prijatelji na prvo se nasmiju, a drugo ih malo začudi. Kako to mislim da u Splitu nema ljudi u odijelima? Lijepo, nema ih. Da ja sutra iza em iz kuće s kravatom, čitav grad bi za mnom vikao: "Alo, kravata!" Zagrepčani zapanjeno podignu obrve, a ja pojasnim kako se u Splitu, kao posljednji, bijedni ostatak nekada slavne crvene tradicije, njeguje pučki prezir prema otmjenosti, barem onoj muškoj, i kako mi dolje ne znamo i ne želimo znati za dress code. U Splitu, govorim ja ne bez ponosa u zagrebačkim pivnicama, nema biznis klase. Mi letimo ekonomskom. Ako uopće letimo. Temeljna je zapravo razlika da Split još nije upoznao kapitalizam. Grad sasvim upropaštene privrede, koji se očajno koprca u tranzicijskom siromaštvu, još uvijek živi po nekim starim, lijenim socijalističkim navikama. Nekoliko solventnih poduzeća, koja su čudom uspjela preživjeti strahote devedesetih, su premalena da promijene socijalnu sliku te su vrijednosti bitno drukčije nego u glavnom gradu. Konobar u kafiću, recimo, ovdje bi još mogao proći kao uspješan tridesetogodišnjak. Ako nemate ozbiljnijih ambicija, vjerujte, ovo je pravo mjesto za vas. Neće vas frustrirati kada mladi menadžer u Guccijevom odijelu i s laptopom preko ramena protrči pored vas, jer takvi u Splitu ne postoje. Ako se netko takvim predstavi, nemojte se odmah prepasti, velika je vjerojatnost da laže, da je redikul i da je u boršu za kompjutor stavio stari telefonski imenik. Kako bi on mogao biti menadžer? Koja ga je, od one tri i po normalne firme u gradu, uopće zaposlila? Predstavi li ti se netko kao poslovni čovjek u Splitu, opravdana je bojazan da je tip eventualno pročitao "Kako uspjeti u životu", i to samo prva tri poglavlja. Sjedne li do vas u lokalu, nemojte ni trenutka dvojiti tko će platiti ceh. Vi. Provincijalac poput mene stoga se uvijek nemalo iznenadi Zagrebom, svim onim brižljivo dizajniranim narodom u Bogovićevoj, koji zadovoljno čavrlja o after work partyjima, brain stormingu, team buildingu, public relationu, o brandovima, eventima... Zadivljeno ih slušam i svaki put naučim neku novu riječ. "Ja ću to hendlati", reče mi netko prošli tjedan. Ja poslušno kimnem. Znam, naravno, što znači hendlati. Bože, pa nisam seljak. Hendlati dolazi od heklati, samo što to nije kad heklaš s običnim bijelim koncem, nego... Dobro, uhvatili ste me, ne znam što znači hendlati. Ali, inače sve razumijem. Sve japijevske fazone imam u malom prstu. Ako mi netko kaže da je menadžer korporativnih komunikacija, nemam problema s tim. Znam, menadžer korporativnih komunikacija je ono što su prije zvali referent za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu. Tako se ja učim korporacijskom kapitalizmu kada do em u Zagreb. A nije lako, znate. Jedne sezone tako skontam se da svi jedu meksičku spizu i na tečnom španjolskom s laganim guadalajarskim akcentom naručuju u restoranima. Drugi put, me utim, kada do em i poletno trljajući ruke pitam: "Oćemo u Meksikanaca?", svi me u društvu prijekorno pogledaju i odmah znaju da je došao buzdovan iz Splita. Jer, Bogu hvala, ide se u sushi bar. Ekipa potkovano nabraja japanska jela, kao da su jučer bombardirali Pearl Harbour. Ili, muzika. Nikako da se uštekam koji je etno u Zagrebu trenutno fora. Vidio sam fazu s Buena Vista Social Gubom, i kada je sve što diše pod Sljemenom cvililo od ugode slušajući Nusret Fatah Ali Khana, i kada su se onesvještavali na koncertima Cesarije Evore, i kada su plakali od fada, i kada su zveckali narukvicama na ciganske trubače...

2 Prestao sam pratiti kada sam shvatio da je s tako brzom izmjenom glazbenih trendova upravo fizički nemoguće neku pjesmu poslušati više nego jednom. Eto, zato živim u Splitu. Moj grad ima, čini mi se, malo postojaniju osobnost. Ili, ako vam se tako više svi a, personalitv. Nakon dva dana u izmaštanom Manhattanu Bogovićeve ulice, u socijalnom autizmu gdje su temeljni pojmovi "in" i "out", volim se vratiti u ovaj postsocija-listički očaj koji ne zna što mu budućnost donosi. Ako mu je budućnost korporacijski kapitalizam, ja bih, naiskrenije, volio da ona nikada ne do e. Koliko god to nastrano zvučalo, makar i da ostanemo siromašni, ne bih se bunio. Sjedio bih zauvijek pred kafićem, plaćao bezbrojne ture menadžerima s telefonskim imenicima u torbama od kompjutora i slušao njihove jadne laži, zato jer mi se nekako čini da je isto bilo malo bolje kada su bili Boro i Ramiz nego kad su došli Dolce i Gabbana.

Mučni sat
Putujete li avionom iz Splita u Zagreb, neizbježno ćete letjeti s nekim koga znate s televizije. "Gledaj, Tomac", šapuće u redu pred aerodromskom kontrolom narod nadvirujući se kako časni zastupnik prazni džepove od metalnih predmeta - ključeva, sitnog novca, mobitela, grickalice, pljoskice... "Još nešto?", pita policijski službenik nervozno. Zdravko Tomac nevoljko vadi magnum ispod pazuha, zbrojovku iz stražnjeg džepa i lovački nož iz lijeve sokne. "Uuuuu!", uzdahnu zadivljeno gra ani. No, sada već počne meškoljenje, namigivanje i pokazivanje obrvama na Ivicu uzela, skockanog u nešto tako blještavo da aerodromsko osoblje mora staviti naočale za varenje da bi ga uopće mogli pogledati. Ili se, razgrćući preplašenu masu, pojavi stasita pjevačica Colonije, ili neki perspektivni stoper u trenirci, ili neurotična dramska prvakinja, ili menadžer s poštovanja vrijednom kolekcijom optužnica za korupciju, pronevjeru i nesavjesno poslovanje, čije su ime tisuće očajnika pronosili na transparentima ispred policijskih patrola... Na ete li se dakle u avionu na jednoj od dvije ozbiljne naše domaće zračne linije, lijepo si možete predstaviti u kako maloj zemlji živite. Sruši li se, ne dao bog, neki, bilo koji avion izme u Splita i Zagreba, u televizijskom Dnevniku te večeri najmanje četvero njih dobit će trideset sekundi nekrologa. Usporedbe radi, medu tisućama koje je al-Qa'ida spržila u napadu na Twin Towerse, nije bio nitko doista poznat, nego su sve neki statisti izginuli. Ovdje, eksplodira li jedan sasvim mali Airbus Croatia Airlinesa na letu izme u naša dva najveća grada, istog časa se, s matematičkom vjerojatnošću, možemo pozdraviti s nekolicinom čije ste ime makar jednom upisali u posebno označena polja skandinavke, s dva ministra, po prilici, dva nogometaša, s jednom pjevačicom, jednim kazališnim redateljem, jednim televizijskim reporterom, jednim nadbiskupom i prvom pratiljom Miss turizma. Eto, to vam je slava u Republici Hrvatskoj. Malo jadno, nije li? No, što ćemo, to je prokletstvo malih sredina. Kada živite u selu, svi vas znaju, a četiri i pol milijuna doista nije puno veće od sela, i kada si netko uvrti u glavu da je popularan u nas, to uvijek djeluje nekako jadno i seljački. Pogledajte, uostalom, tekst ove pozivnice koju mi je jučer pokazao jedan prijatelj. "Pozivamo Vas na gala promociju uzbudljive potrage za novim - svjetskim licem Guess satova", stoji u vrhu papira. Dolje, sitnijim slovima se nabraja: "na promociji očekujemo više od 400 uzvanika, medu kojima su Ivana Banfić, Niko Kranjčar, Husein Hasanefendić Hus, Mihael Mikić, Ljupka Gojić, Branka Slavica, Nensi Brlek, Martina Pongrac..." i tako dalje, tridesetak imena je organizator naveo, glazbenika i glazbenica, nogometaša, manekenki, glumaca ili naprosto slavnih opće prakse, kao što su na primjer Vlatka Pokos i Maro Srezović. Što da vam kažem, sve najbolje kćeri i sinovi ovog naroda, creme de la creme ove zemlje.

3 "Tko nije na listi, neka se zamisli što je u životu napravio", reče moj prijatelj poraženo, jer njega nema. Baš kao ni mene, kad smo kod toga. "Uzbudljiva potraga za novim - svjetskim licem Guess satova" prošla je tako bez naše dvije beznačajnosti. Mogli smo doduše ispred Aquariusa, gdje se u četvrtak navečer sve ovo doga alo, onesvijestiti Iris Androšević i Renea Bitorajca, odvući ih u grmlje pa upasti s njihovim pozivnicama i umiješati se u masu što se oko švedskog stola otimala za pršut i francusku, kulen, losos i pohane škampe. Mogli smo u svojoj najboljoj odjeći u vitkim čašama mućkati neko strašno bijelo vino koje je organizator kupio u rinfuzi. Mogli smo s Helgom Vlahović čavrljati o biljkama lončanicama ili brojati kalorije s Ljupkom Gojić. Mogli smo se medu popularnima i mi barem malčice popularno osjećati. Prešlo bi to valjda nekako s Ivane Kindl i Lane Klingor i na nas dvojicu. Ali, eto, nismo otišli. Bilo nas je malo sram. Jer, znate, taj Guess, to vam je, ako ne znate, marka američke konfekcije, osrednja casual odjeća, nije za podcijeniti, ali nije baš ni za pasti na guzicu. Takvi su im i po prilici satovi. Solidne, zgodne, ali zapravo ne osobito maštovito dizajnirane čuke od sto dolara otprilike. I sami takvo nešto nosite na zapešću. Teško je zamisliti da bi tu išta moglo biti uzbudljivo i pustolovno kako stoji na pozivnici. Osim valjda našim celebritiesima. Oni su tu stajali ozareni, zahvalni mami, tati, dragom Bogu i američkom proizvo aču konfekcije. Sretni što uopće postoje u prostornom i vremenskom kontinuitetu u kojemu pouzdano otkucavaju Guess satovi, nazdravljali su ispred fotoreporterskih objektiva. Njih trideset slavnih u masi od tristo sedamdeset anonimnih okretalo se zadovoljno ispod sponzorskog logotipa sve gledajući hoće li im netko prići, upitati ih autogram, čestitati im za sve što su učinili za hrvatski narod. A čitav taj cirkus je samo zbog nekakvih čuka od sto dolara. Što to nije jeftino, očajno i seljački, točno da se posramiš zbog njih, kada su oni sami tako blesavi pa su to zaboravili.

Desant na kolijevku
Televizijski snimatelj mi se zakleo u autentičnost te priče. Početkom devedesetih je kao slobodnjak za lijep novac radio za nekakve Meksikance što su došli praviti reportaže o ratu u bivšoj Jugoslaviji. Najlakše zara ene pare tom našem čovjeku bile su malo prije ponoći na Silvestrovo 1993-e, kada su se popeli na vrh jednog splitskog nebodera, upalili reflektore, novinar stavio modru pancirku i u kameru se, dok je noćno nebo iza njega sijevalo od plotuna, dramatičnim glasom javio izravno iz okupiranog Sarajeva. Devet godina kasnije mi smo dobili neke petarde iz Hercegovine. Strašno su jeftine bile, ali bez ikakve deklaracije na kutiji. Malo duže, debele kao prst, zelene s crvenim vrškom, fosforni vrh kresneš na kutiju šibica. Vjerujem da se radi o eksplozivu koji je ostao kada su razoružali Hrvatsko vijeće obrane. Da nije bilo Daytonskog sporazuma, to bi valjda završilo na Bugojnu. Jednu petardu smo bacili na balkon. Bljesnulo i puklo je kao da je grom pogodio kuću. Kada se dim razišao, svi smo bili pokriveni crnim humusom iz lonaca za cvijeće, meni je krvarilo iz desnog uha, a žena je šokirana hodala uokolo i ponavljala: "Nije mi ništa! Nije mi ništa!...". Više nijednu nismo bacili. Kutiju smo ostavili na vrhu ormara, gdje je djeca ne mogu dohvatiti. Ako trebate negdje minirati liticu, spremate se rušiti zid prema špajzi ili naprosto okupljate zločinačku organizaciju, slobodno nam se javite. S kutijom tih petardi mogao bi se, mislim, uništiti čitav konkurentski narkolanac od Teherana do Graza, a dajemo jamstvo i za slučajeve etničkih čišćenja i terorističkih napada na aerodrome. Kako se to našlo na blagajni trgovačkog centra u Sovićima, ne znam, ali sa zebnjom iščitavam crne kronike očekujući znatan porast stope krvnih delikata u Mostarskoneretvanskom kantonu. Premda, za pravo reći, da imam želju, ovih bih dana, s

a i Bogorodica je. češke zbrojevke umjesto kuharica. po nekakvom običajnom pravu i tradiciji. Nemojte izlaziti na prozor više nego je nužno. Čim nekako iza nekadašnjeg Dana Republike čujete da je prasnula prva petarda.4 beznačajnom vjerojatnošću da će me uhvatiti. ali neukošću ili nesmotrenošću kasnijih prepisivača. Kao što ga. Spustite šampanjske čaše. kaže Matejevo evan elje. A nama zapravo trebaju sajmovi oružja: jeftine izraelske strojnice prije nego Coelho. razloga puno čekati. to vam može spasiti glavu. Djedu Božićnjaku. pripada koncesija na blagdansko darivanje najmla ih -malome Isusu. a dobro da je i toliko. Tko bi. pognuti pretrčite tih nekoliko metara. gotovo da nema županijskog središta bez toga. Baltazar magnum. Ako ostajete u stanu. i sam mogao počiniti umorstvo do dva. Kako bilo. samo jedan mjesec traje. Vjerujte u Djeda Mraza! To je sezonska ludost koja počne početkom prosinca i završi s istekom godine. Nemate. I ništa od toga naposljetku vam opet ne garantira da ćete preživjeti. jer će državno odvjetništvo imati dosta ozbiljan problem dokazati kako vaš čin nije bio nehotična posljedica blagdanskog veselja. svetoj Luciji. ilegalnog useljenika što. kako Hrvati tradicionalno proslavljaju ro enje Spasitelja. Protivnika u crvenoj dolami i kapici prokazuju kao stranca. na vijest o ro enju ispalio nekoliko kratkih rafala.selotejpom izlijepite sva stakla da vas krhotine ne poubijaju. čak i ako vas uspiju identificirati. uistinu. Glavni crkveni argument u ovoj je raspravi da Djed Mraz ne pripada našoj kulturi te kaptolski ideolozi nastupaju gotovo kao nekakvi inspektori rada. Trebate li na zahod. a s njima i nebrojeni naraštaji kasnijih teologa. u ite i razgledajte bez obveze. Djedu Mrazu ili svetom Nikoli? U javnom natječaju za četvorni metar parketa pod božičnom jelkom najnesmiljenija je ipak konkurencija dvojice potonjih: za sveca bučno navijaju iz crkvenih krugova. Isus je dohvatio trideset i treću. ali je neizostavna od početka devedesetih. znate da je samo pitanje trenutka kada će u nekim novinama ili na radiju krenuti polemika o tomu kome doista. Me utim. uostalom. pršut i francusku. naime. mogli su ga još u kolijevci ubiti. jer narod svoju sreću svake godine izražava sve krupnijim kalibrom. Jedno vrijeme se naga alo da su imali svijetleće metke. dok iza skandinavskog bradonje stoje me unarodne kapitalističke korporacije i navika iz socijalističkih vremena. Mi zapravo nemamo baš nikakva razloga pjevati "Tihu noć". prostrite sve na podu kao na izletu. plaho bacila nekoliko dinamitskih štapina u sijeno. neki metak bio vaš? Ili. Sveto pismo je prilično krivotvoreno. što suprotnu stranu ponekad dovodi do izljeva potpuno nerazumnog bijesa. čučnite. Malom Kralju Melkior je donio kratku sačmaricu. Sveti Josip je. u novu 2004. Gašpar ručni protutenkovski projektil. no to je naposljetku sasvim odbačeno. U prosincu je prošlih godina došla navika da se ograniziraju sajmovi knjiga. evan elisti Luka i Ivan. hicima u nebesa svake godine iznova ubijaju ovdje u nas. svi se slažu. To oružje. Malo prije ponoći preporučujemo vam da odete u podrum. mogao otkriti da je u baražnoj vatri iz mnogih cijevi. Blagdansko je vrijeme neobično prikladno za takve stvari. Ure ujete li kuću ovih dana. imate zrele izglede da se izvučete s ubojstvom iz nehata i kojom godinom uvjetno. za Boga miloga. Djed Mraz stoga je uvjerljivo premoćan. jednu stvar svakako morate napraviti . razilaze se u stavovima jesu li pastiri bili naoružani kalašnjikovima rumunjske ili korejske proizvodnje. ustrijelivši pritom dvije ovce i lakše ranivši jedno magare. američke jurišne puške na blagdanskom popustu od dvadeset posto. Kako je počelo. dakle. više nego išta pripada naravi Božića. bez vize i prijave boravka u . u ite bez svojih dušmana. Betlehemska zvijezda u stvarnosti je bila žuta signalna raketa. Ne znam jesu li vam poznati ti podaci.

naravno. ima razloga biti uvrije ena zlostavljanjem nekadašnjih komunističkih vlasti. on uostalom i ne postoji.. ne nose duge crne kožne kapute i lugere na opasaču i nikoga neće isprebijati zato što vjeruje u Djeda Mraza. kažu. ali neka mu bude.5 RH. da se previše uzrujavam oko nečega što je djetinjarija. Kada neki naš biskup kaže da Djed Mraz ne postoji. izmislili smo ih s nekim davno zaboravljenim povodom da razvedrimo djecu. prestaneš vjerovati u te priče. oni pripadaju dječjoj mašti. rekli smo. Djed Mraz. ali zapravo vrlo slično komesarski doživljavaju tu stvar. stvar mi se čini pogubnijom. to što govorimo otišlo je daleko preko ruba pameti. Nekome će se možda učiniti da koristim teške riječi za jednu zapravo perolaku temu.bolje da su vam kći ili sin razmaženi nego da izrastu u isključivu i zapjenjenu budalu. Kada odrasteš. kako se čini. to je upravo nevi eno diktatorski. znaš šta ću ja biti kad odrastem". Djed Mraz kao i sveti Nikola. naravno. nekakvim tonom kao da je Djed Mraz zapravo stari udbaš koji je izbijao bubrege kada bi nekoga uhvatio da pjeva Vilu Velebita.. reče mi tako neki dan jedan bogobojazni Hrvat. dosta koštati. nego je komunistička utvara. Osim. osim toga ćete i razmaziti dijete. ali je tako i kada biskup kaže da je Djed Mraz komunistička izmišljotina. Dajte da pokušamo trijezno promisliti o tome. Uistinu. moj dragoviću. a kada se nečja zadrtost počne baviti dječjom maštom. koja se ukorijenila u posljednjih pedeset godina. zbog čega je Skandinavac izašao na vrlo loš glas medu vjerničkim pukom. nema što raditi u nas. u osnovi jednaka. ne postoje. kaže moj šestogodišnji sin. Nije lijepo čuti. kupite i zamotajte svome djetetu nekakvu sitnicu. Popovi. posve je svejedno.. Vjerujte u Djeda Mraza. ne može se ta nepravda sada ispraviti. što to znači? Znači li to možda da biskup misli kako sveti Nikola postoji? Njihovim preuzvišenostima netko bi napokon morao javiti da je taj Nikola već stanovito. jer je riječ o ljudima podjednako lišenim imaginacije. Ali. ali znate što . a kada je o dvije izmišljotine riječ. što nije sasvim istinito. kada čak i izmišljeno biće. Kako uopće polemizirati kada predmet polemike ne postoji? Djed Mraz kao i sveti Nikola naprosto su fik-cionalna bića. to kako neki naši svećenici govore o svetom Nikoli i Djedu Mrazu. Crkva. stvarno. postane politički ili vjerski poćudna ili nepoćudna. "Šta?" . ali baš zato što je djetinjarija. uzimaju sebi pravo odlučivati u što klinci trebaju vjerovati. na crno daruje našu djecu pa pozivaju sve policijske ophodnje da zaustave njegov jelenski šesteropreg i žurno ga isključe iz prometa. baš kao i onog miša što pod jastukom tobože klincima ostavlja novac za mliječne zube. ako ne upišeš teologiju. A meni se momentalno smu-čilo od te slijepe i priproste mržnje koja ne pošteduje ni nešto tako bezazleno kao što je dječja fantazija. ali strasnije zvuči. dakako. Dalaj-galama "Tata. Ljudi. Optužuju ga da je komunist. Što nije točno. kada Crkva uime te tradicije pokušava istisnuti jednu drugu. Ta će vas ekumenska gesta. prošla ona vremena kad je Djed Mraz donosio darove". Vi mu slobodno možete reći da je sveti Nikola jednako tako katolička izmišljotina. i u malog Isusa. Treba se vratiti običaj da se o svetom Nikoli daruju djeca. uistinu je uzaludno se prepirati koja je stvarnija. ima puno pravo inzistirati na oživljavanju svojih tradicija koje su desetljećima bile potiskivane ili čak otvoreno zabranjivane. kada nekakvi komiteti ili biskupske konferencije. "Davno su. a da se ne učini nova. Čak i za Djeda Božićnjaka. riječ je u bitnome o jednakom nasilju nad našom memorijom. Baš kao i u svetog Nikolu. utvara iza koje si se sakrio da bi djetetu kupio igračku. makar pojma nemamo otkud se sad još i taj stvorio. zapravo ne zvuči ništa pametnije ni odraslije nego kada moj šestogodišnji sin pita je li Spiderman jači od ninja kornjače. i u svetu Luču. Trebate u svemu baš slušati svoje župnike.. Ako je Djed Mraz uistinu plod komunističke nepravde nad tradicijom štovanja svetog Nikole. zapravo čak i dosta dugo vrijeme mrtav.

još se ni sada. da se odmah ogradim. najbliže što bih mogao je da ga dam u specijalnu policiju. Tako bi. idemo mi arbajtovat. blagost i dobrota spustile su se na naša sela i gradove. ali samo do trenutka dok nismo nabavili oružje.. sam Dalaj-lama mi je dao puno razloga da tako mislim. odbacili janjetinu i navalili na sojine odreske. a kućanice su se isplakale kako nisu valjda još od "Titanica". svojim je jednostavnim porukama očarala televizijske reportere više nego Ćiro Blažević. Gdje god bi prošao. sjećate se. Istog časa. mislim se ja. Kada god mu . potrošači. samo da ovi nisu pobjegli u Srbiju. dva dana kasnije nije prestao cerekati. mirotvorca i mudraca. Ajde. po prilici. da nije lijepo izlijevati motorno ulje u okolišu ni u kinima lijepiti šmrklje ispod sjedalica. No. gra ani i porezni obveznici. baš mi je drago da se odlučio. kako čujem. ja ne vjerujem tom lami. čini mi se. Stvari uvijek mogu biti i ovakve i onakve.. Svi skupa shvatili smo da možemo biti bolji roditelji i supružnici. vrlo paranoičan dojam. Njegova Svetost Dalaj-lama. ne mogu si pomoći. Veselo se kikoćući i namigujući ispod cvikera. A ono što mi se čini još jezivijim. klijenti. vozači i pješaci. Tonći Šitin. nebeskog Bude s tisuću ruku. posjet Dalaj-lame valjda i ne možete drukčije doživjeti nego kao isprazan. vegeterijanci me zbunjuju. bilo i u Tibetu. da se razumijemo.. braća i sestre. Premda baš i ne vidim velike šanse da bih ga mogao školovati za jedi viteza. a sariji i mirisni štapići čak su mi i izrazito odbojni.. Gandhi nam je prestao biti svijetli uzor.. onda je njegovo zagovaranje nenasilja uistinu vrlo sumnjive vjerodostojnosti. čini mi se. Da je čitava ova zemlja lagano pobenavila. Izme u obrva prolaznika su se otvarale i snagom milijuna sunaca žarile treće oči. te su se čak i kamiondžije i kondukteri.. dobro. On zapravo ne zna što bi s pobačajem ili eutanazijom. susjedi. No. Iskreno. gra anskog imena Tenzin Gvatso.. ozareno šapne moje malo sunce. ali mene sada proganja jedan. uostalom. ponešto je ušićarila i izvanpansionska ponuda. Okej. Rječnikom turističkih pregalaca. To mi se nekako.6 "Jedi". ovaj put. a da i ne spominjemo zahvalna srca i radosni spokoj mnoštva koje je na svakom koraku pratilo toga plemenitog redovnika. simbola milosr a i zauzetosti za dobrobit čovječanstva. samo za primjer. ja nisam tip koji se pali na istočnjačke trice. Po strani od toga. pohodio je našu zemlju. jest da je pobenavila sa zapravo vrlo bezveznim povodom. Sve ovo što je dalje napisano. pokajali. Njegova Svetost nikada nije ni dala nikakav stvarno odlučan odgovor na ona stvarno goruća moralna pitanja suvremenog svijeta. ako znate da je on izbjegao iz Tibeta tek nakon propasti oružanog ustanka protiv kineske okupacije. pacijenti. U zemlji gdje bi se svi poubijali da je rat potrajao još šest mjeseci i gdje ni poslije opetovanih poziva još sve duge i kratke cijevi nisu predane MUP-u. čvrsto sam uvjeren u to. lica su se kočila u sretnom osmijehu. kao što. Da su lame imale dovoljno kalašnjikova.. ne isključuje to da je kineska okupacija Tibeta jedna užasna svinjarija i da je od Mesića bilo uistinu kukavno da nije primio čovjeka. najednom svi palamude o nenasilju i razoružanju i razmišljaju kako bi se svakako izljubili sa svojim neprijateljima. Recimo. Tenzin Gvatso bi u svetim knjigama već našao nekakav mudri citat koji odobrava njihovu upotrebu. čini kao ono kada su se u nas na početku rata palile svijeće na prozorima i zagovarao nenaoružani otpor. intelektualno posve neuzbudljiv doga aj. kada smo prošvercali pušaka u dovoljnom broju. reinkarnacija mi je uvjerljiva koliko i gospodarski program Ivice Račana. reinkarnacija Avalokitešvare. Kada ste takvog mišljenja. a nuklearne pokuse u Indiji skanjuje se osuditi već stoga jer mu je Indija pružila azil. Može vam ovo zazvučati čudno. ostvario je nekoliko noćenja. priznajem.

Tako da mi je malo kao i neugodno govoriti koliko sam se blesavo osjetio u ponedjeljak ujutro kada sam u novinama našao da će iz budžeta Ministarstva posvjete u iduće tri godine malenih. užasno banalnih istina kao iz onih plitkih priručnika iz popularne psihologije. koncentracije i disanja. više nekako za Riplevja. Lijepo. nego je. Oko moje kućice sjeverac ne zavija. zar ne? S osobitim bismo veseljem sada izdeklamirali i nešto o Slavku Liniću. Dajte.. mislim. Linić je. na žalost. no takvoga nečega. nema u pjesničkim antologijama. pa se s Dalaj-lamom drže za ruke i utječu da mu veliki Buda podari snage da izdrži. Strugar i društvance. za direktora i čitav Nadzorni odbor riječkog Brodogradilišta Viktor Lenac. Uistinu. može biti da je dobar čovjek i smjeran redovnik. vjerojatno je naša najskuplja proračunska stavka u posljednje četiri godine. Dakle. nasilnicima će se i poboljšati zdravlje te će imati veću sposobnost učenja i pamćenja. Jaka stvar! Dalaj-lama je za mir u svijetu. A ne mogu u tome naći ni istinski emocionalni angažman.. ako vam je možda promakla ta vijest. to što Dalaj-lama govori. Pokraj Slavka Linića ništa u ovoj zemlji nije zapravo skupo. čak ni puno imućnije i prosperitetnije države ne bi si priuštile da im takva osiona neznalica kakva je Slavko Linić. Tako .7 postave neko malo golicavije pitanje. Slavko Linić. Kurdistan ili naprosto male dioničare Koteksa. kada sve zbrojimo. Već se ona pod užasnim teretom povija: Pod dugom od petnaest tisuća i dvjesto sestercija. sve bilo poznato još u antičkom Rimu. za inženjere. Uistinu. takav bezobrazni ekonomski diletant. Osim toga. baš po mjeri Richarda Gerea i Stevena Segala. bojimo se. ali ni po čemu što smo čuli u onih nekoliko dana nemamo razloga vjerovati da se veliki Avalokitešvara inkarnirao u nekom stvarno bistrom obličju. Više mi je to šminkerski. eda bi oni potisnuli nasilne porive prema učenicima. on odgovara prijaznim smijehom i s nekoliko jednostavnih. stvarno. Lijepo bi se. posvećujemo im jedan maleni epigramčić Gaja Valerija Katula. Niti se oko nje južnjak ovija. Tako da čitavu ovu pomamu za tim čovjekom ja doista ne mogu objasniti nego kao zastrašujuću intelektualnu površnost onih koji svoju filozofsku znatiželju i inače utažuju Coelhom. Pa što onda? I Fani Čapalija je za mir u svijetu. nemojte me zezati! Neka cvjeta tisuću lotosa Za sve varioce. cjevare i montere. nije ništa što ne možete naučiti već ako redovito gledate "Pokemone". odjednom su se našli silno ganuti kineskom okupacijom Tibeta. zapravo sasvim neznatnih 150 tisuća kuna biti potrošeno za organizaciju tečajeva joge. vjerovali ili ne. bude potpredsjednik Vlade. Dalaj-lama misli da treba čuvati prirodu. evo malo klasične književnosti. I to me stvarno živcira. majstore i Milicu iz računovodstva. a što se Nadi Šurjak i Bozi Skoki s HTV-a čini upravo kvintesencijom mudrosti. po svemu se čini da je riječ o uistinu dragoj osobi. Tek da bi znali da u onomu što se njima doga a nema ničega novog. Ne bih htio griješiti dušu. slagalo da ga stave na istoj stranici s pričom kako je Kaligula konja imenovao senatorom. Niti oko nje proljetni lahor ćarlija. honorirat će majstore joge koji će nastavno osoblje učiti tehnikama opuštanja. dapače. pa nitko ne pravi veliku misu od toga. Ljudi koji su do sada bili savršeno ravnodušni za Srebrenicu. Mislim.

sasvim razumljiv ljudski poriv da majmuna uhvati za glavu i s njome uhvati bjesomučno mlatiti o školsku ploču. te spokojnim glasom reče: "Ivice. Dapače. oronuli nastavnik fizike ne vadi kriomice bocu šibenske travarice iz kartonskog registratora u napuštenoj školskoj arhivi u ćošku. goni ga se prekršajno ili čak kazneno. . Sidarthe Gautame hrvatskog školstva potom. pa sklopljenih očiju zaneseno mrmlja: "Om!. plingL. ne puši se. Om!". uskrati mu se stanovit dio plaće. Stvar zatim ide dalje. kaže Ivica spremno. najiskrenije. Tako relaksirani. Situacija je. sve je to iščezlo. dobro.. Nastavno osoblje vidljivo kopni. Brate. molim te. I nema nijedan da je živčan. Poneki već sjede za katedrom samo s komadom tkanine oko bokova. nek' je maskenbal. na primjer. držeći palac i kažiprst kao da će posoliti juhu.. Hrvatski fond za zdravstveno osiguranje ne bi zainteresiranima pokrivao sve troškove promjene spola. nauči tu stvar do iduće inkarnacije.. samo primjera radi. Prirodan. ili da ga opali nogom u guzicu da kroz prozor odleti s drugoga kata. zašto je to. nikakav nam trošak uistinu nije prevelik. tko s čizmicama iza vrata. u najkraćemu. da mu se mlade krvi napije. pling! . a razuman će se čovjek. Om!... to i nije bio osobit napor. zapitati zašto bi... Veliki odmor. Ali.na sitaru prebire nekakav tradicionalni himalajski napjev. na što mu se u plamenim cvjetovima rastvore čakre uz kralježnicu. ako već imamo para za Linića. pobogu. jasno. oči su im upale. U sladunjavom mirisu indijskih štapića nastavnički zbor udobno se zavalio. koliki je pravi kut?" "Oko dva metra".8 vele u novinama.... doista ne postoji ozbiljan razlog zašto. a nitko ne pije kavu. Tako da ne mogu stvarno reći da me nerviraju prosvjetni tečajevi joge. Poneki su toliko lagašni da bi mogli ležati na ležaju od čavala. nitko se ne sva a zbog rasporeda ili pokvarenog grafoskopa. A napredni tečaj joge za hrvatske prosvjetne radnike je kada ih navikneš da žive samo sa šakom riže dnevno. kako smo rekli. dok mlada nastavnica glazbenog odgoja . Mozak im je potpuno ispražnjen. Astralna im aura svijetli lijepim zelenkastim svjetlom.. odlaze u razrede i ništa ih ne može izbaciti iz njihova blaženog mira." Potpuna je nirvana u čitavoj školi.. doduše. Prosvjetni jogin tek dvaput duboko udahne puneći želudac kisikom. Ako imamo Slavka Linića za potpredsjednika Vlade. problem Ministarstva prosvjete? Po svemu. tko s čelom na stomaku. nastavnici jogini samo lagano otvore svoje treće oko i nema toga mangupa kojega neće uhvatiti kako prepisuje. takvi bi slučajevi trebali biti u nadležnosti policije i sudstva Republike Hrvatske. Nastavnici transcendiraju. Om!. prekriženih nogu. me u prosvjetnim radnicima cvijeta tisuću lotusa. gotovo lebdeći iznad linoleuma na hodnicima. A kada je kontrolni. malo me i zabavlja zamišljati zbornice iduće jeseni.pling!. "Ivice. Mnogima. A nastavnik na ovo samo lagano trepne. Tada nastupa napredni tečaj joge za hrvatske prosvjetne radnike. kad je bal. s rukama na koljenima. državna briga bila preodgajati neke učiteljske sadiste koji šamaraju djecu? Zašto se takvom nekakvom mamlazu naprosto ne izrekne nekakva disciplinska mjera. modre kute gotovo vise na mršavim tijelima naših jogina. tako jasno da u mračnim zimskim popodnevima gotovo i ne treba paliti žarulje.

priznajmo. dugi ili kratki.. pazite. divljački napad na vlastito dostojanstvo i osobni integritet.. "gospo a kapučino bez šećera". toliko ih je da bi sada valjda već trebalo osnivati klubove kolekcionara. Ugostiteljski personal vjerojatno više i ne pamti naša imena. s pjenom ili sa šlagom.. bez kofeina... "Hvala ti. ja nisam baš najsigurniji da u svijetu u kojemu postoji tristo vrsta vrećica za usisivače uopće treba imati djecu. u Europi se prodaje više od tristo vrsta vrećica za usisavače. treći makjato s više mlijeka. mene. postalo je gotovo sastavnicom gra anskog identiteta. da stvar bude zabavnija. jedan je tražio da mu kava bude do donjeg ruba natpisa Lavazza otisnutog na unutrašnjoj stijenci šalice. no s druge strane iznimno je neukusno kada vi očekujete .. da mu pokažem na ono što mi je donio i vrisnem: "Čovječe. rijetko se vida da je netko uložio toliko pameti.. Držite li i vi to barem malo bolesnim? Tih je vrećica više nego hrvatskih pravaških stranaka. bez šećera. "nosati dupla kratka s malo mlijeka" ili "krava sa šlagom". četvrti pita onu. puno radije vratio s velikom sjekirom. Moj prijatelj Nikola. Gorenju i što ja znam gdje sve ne uspjelo nešto s tako skromnim brojem osobina napraviti u toliko kombinacija da je praktično posve isključeno da biste mogli otići kod susjeda posuditi vrećicu za usisivač? Uistinu. srce vam zaigra. peti bi kratku s malo šlaga. No. Ali. koliko ja to mogu vidjeti.. a poneke od nas.... možda i razmijeniti s nama nekoliko uljudnih fraza. da prije emo sada na našu današnju temu. pazi. Doživjeli su to kao nečuven. molim te. krasno je zadovoljstvo kada u kafiću znaju kakva je vaša kava.. dok je drugome zahtjev bio da površina kave točno pokriva gornji rub slova. Kako je inženjerima u Electroluxu. rekli biste mu svečanim glasom i poljubili ga u oba obraza. jedna se od druge. Ako ovo možda i jest ponešto ekstreman primjer. njih su se dvojica gotovo rasplakali. Jedna stvar mene ovdje posebno zanima. a ti gledaš konobara kako blijedi i grize donju usnicu. koji su. nijedan neće naručiti istu kavu. Poželim ga tada zovnuti preko cijelog kafića. čini se da je neminovnost da svijet biva sve raznolikijim. bez mlijeka. kazao da više nemaju šalice s logotipom Lavazze. sa šećerom. umjesto s kavama. tomu odolio. no za njih smo samo "gospodin kratka". što je radio kao konobar sve dok su mu nisu sasvim stradali živci. činjenica je doista da je kava postala nešto jako osobno. konkretno. osjećate se priznatim kao čovjek i kao gra anin. bijelim ili sme im. Nade li se u lokalu za stolom petero ljudi. ali vama godi.. a možda čak i muzej vrećica za usisavače. Izabrati način na koji će ti u kafiću pripremiti espresso. I to nam se zapravo svi a. je li vam ja možda izgledam kao netko tko pije ovakvo nešto?! Molim! Zar vi mislite da sam to JA?!?!" Zbog ovakvih stvari najsigurnije je odlaziti na jedno mjesto i zahvalno kimnuti kada konobar sam kaže ono što ste vi upravo zinuli da kažete. hladnog mlijeka. Drago nam je kada se poštuje naš mali kaveni hir. stari!". može razlikovati tek po volumenu i promjeru otvora na njoj... naglašava. s umjetnim sladilom. Kada je Nikola jednom. osjećate se gotovo voljenim. iz čiste ljudske zloće. jer to istodobno doživljavamo kao poštovanje naše osobe i našeg prava na izbor. To je mali ugostiteljski trik. misleći kako bi se. Vrećica za usisivač razmjerno je jednostavan predmet.9 Krava sa šlagom Pročitao sam to nedavno u jednim novinama. dolazili skupa. imao je za goste dvojicu potpunih idiota. umalo da bi otišli do konobara i zagrlili ga. radnih sati i gableca u nešto što je upravo čudovišno imbecilno. pozdravit će nas kada u emo. možda bi se i Greenpeace trebao zauzeti kako se inače Greenpeace zauzima za spas izumirućih vrsta. s toplim ili hladnim mlijekom. Ako se neka vrsta slabije prodaje. ispunja istinskom tjeskobom kada do em u novi kafić i vidim da mi je konobar zeznuo kavu. Sasvim iskreno. pozvati da ponovno do e do mog stola. a tko bi od nas. a drugi kapučino bez kakao-mrvica na pjeni.. Jedan bi izvolio duplu običnu s dva Natreena.

Mene izlu uju pivske reklame. na primjer. skroz kratku. znate takve tipove. barem meni. na što ja obično u em u kafić. ako je u smjeni. Meni. ali ovaj put me je iskreno prepalo što je u glavama tih aktivistica. Nije mi baš najjasnije ovo pitanje. da muškarac izme u piva i društva prekrasne žene bira pivo. Jedan zatvori oči i baci pivski čep u vodu iza le a. Feminizam mi je inače dobar. Velike pive i mali narodi Opisujući tikvice u svom vrtu jedan mi seljak. posebno priznanje za osobnost na sajmu u Londonu. Čovjek začu eno podigne obrve. istina je. lično i personalno. "Hoćete u veliku ili u malu šalicu?". Momak ode s njom. me utim. sram ga bilo. Dok se nisu javile organizacije za ženska prava i ravnopravnost spolova. to su oni što ulazeći u kafić kažu: "Daj mi onu moju kavu". Vidjeli ste potom svakako i onu reklamu s trojicom na zidiću fontane. zakoljem krhotinom neke boce. da oprostite. Stvarno. Zato ja uvijek volim zamoliti. Lijepo je da vas priznaju. što oni nakon toga žmireći požele? Još po jedno pivo! Prijatelj im je upravo odšetao grleći Playboyevu duplericu od svibnja. na tome da je u ovom kafiću način na koji on konzumira espresso nešto tako općepoznato i konstantno kao Lu-dolfov broj pi. bezobrazni konobar ništa ne pita. . a ova dvojica mulaca što su ostala na fontani. čak i ako znam da je nepotrebno: "Duplu. gdje se. Fuj! Zbog ljudi što u kafiću kažu "Daj mi onu moju". recimo. Jedan jedini tjelesni otvor u kojem ja zamišljam suhu svinjetinu u najlonskom omotu su. dugo je gledao i nisam mogao sebi pomoći. iskrena je šteta da u zakonodavstvu više nema smrtne kazne. ali nemojte. To je kobasica. moje mišljenje nekako mimoilazi s feministkinjama. a neke od njih tako su odvratne da ja ponekad zbilja opsujem ispred televizora. a konj je. savršeno sam ravnodušan i na tikvice i na krastavce. zna ići kojekakvim putevima i stranputicama. tada obično pita da kakva je to dupla kratka. molećivo je pogledala tipa. a njega. A ima i takvih. Nova reklama za Gavrilovićevu salamu dosta je dobar primjer toga. Tako je. a pred njim se stvori božanstvena gospo ica. Treći. jednom reče: "Narasle. zašto bi se morao ispričavati zbog dimenzije tikvica? To je samo povrće. Jennifer Aniston. a budale su naručile još po tri deci nekakve mlake industrijske mokraće koja se u maloprodaji nudi za manje od četiri kune. baš ništa lascivno neće pasti na pamet kada netko spomene bilo kakav duguljasti plod. najprije nepristojno. zgrabim stolicu i porazbijam staklariju. U tome se. zapanjujućom učestalošću ponavlja isti tupavi obrazac.10 da bi konobar to trebao znati. uzeo Heineken. ja nisam imao pojma da je u njoj išta razvratno. ali svejedno te iznenadi kada vidiš što sve neki nalaze erotičnim. Žene koje poznajem. Ljudska pohota. u prosjeku. Počnem čupati kosu svaki put kada vidim tu ludost. savršeno će prirodno oguliti bananu i bez imalo je srama i osjećaja krivnje pojesti. sebično zagrli karton Heine-kena i okrene leda Jennifer Aniston. "Dvije kratke u jednoj šalici". cura kakvu. zaboga. primijetio sam. a potom i jadno i iskompleksirano čuti nekoga tko inzistira na svojoj ugostiteljskoj slavi." Ako je gluplji konobar. usta. sretneš jednom u dva stoljeća. pojasnim. ovakve!" "A zašto 'da oprostite'?". osim toga. da oprostite. šireći ruke. Bezobrazni konobar mi samo kimne da je razumio i donese kapučino s puno pjene. pitam ga. kristalni pokal na republičkoj smotri. konobar picajzla. zlatna medalja na županijskom natjecanju. Dečko. pita. sa sasvim malo mlijeka. zaboga. Gdje su našli toga retardiranog? To bi ubre trebalo uhapsiti čim iza e iz supermarketa. sami tražiti da vam to pokazuju. Premda uistinu ima puno reklama koje ponižavaju ženu. Zaustavio sam se za svaki slučaj još jednom ispod jumbo plakata s manekenkom i salamom. zaboga.

premda je zapravo htio napraviti Faks helizim. me utim. Sjetit ćete se. Ali. Sve vas televizijske reklame pokušavaju to uvjeriti: Galileo Galilei umro je s imenom Ariela na usnama. tamo slijeva stavljena je naša tegobna prošlost. moron. njišući par prelijepih sisa. Imam strpljenja i sućuti za njihov mjehur. ističe superiornost svojega proizvoda tome bezimenom "običnom deterdžentu" iz neprivlačno dizajnirane kutije. ali svaki put kada bih to vidio. kako se lijepo vidi na mikroskopskoj snimci tkanja. jetru i rožnicu i lijepo se ubije. snažno sam poželio ošamariti mamlaza. Pivo ne pijem. gdje vas pivovare pokušavaju uvjeriti da je njihov proizvod bolji od seksa. a što je sada srećom prevladano . "Obični deterdžent" univerzalni je antijunak svih reklama za deterdžent. Ta mala fiziološka žrtva čini mi se vrijednom njihovog zadovoljstva. blistavi trijumf zapadne civilizacije. kada bi ijedan od njih napravio išta nalik onome u tri gore opisana primjera. razgovor sa župnikom. svaki je dan makar jedna na televiziji. No. On se drzne odriješiti joj naramenice haljine i mi pred malim ekranima. s razumijevanjem ću klimnuti svakih petnaestak minuta kada kažu "pričekaj. ta nakaza. molim te. Zvučat će vam možda pretjerano. Kristofor Kolumbo nabasao je na Rubel misleći da je Indija.besprijekorno bijela majica oprana tim i tim superdeterdžentom. a Robert Oppenheimer je napravio atomsku bombu. Da biste shvatili kakva je pobjeda posrijedi. što gospodin napravi dok mlada dlanovima panično hvata grudi? Ta ljudska bijeda. ostvarenje našega vjekovnog sna. Ono. Bolje hladno Ožujsko nego topla snajka. prije nekoliko godina bila je reklama gdje se muškarac vrti oko djevojke koja pleše s pivom u ruci. još nisam sreo muškarca koji bi bio takav. za apsolutno sve nove deterdžente. jedna od temeljnih marketinških strategija pivske industrije jest da je ljepše lokati nego biti sa ženom. socijalnog radnika.11 Mujo i Haso u čitavoj povijesti viceva o njima nisu napravili ništa ni približno tako imbecilno. Nosi mi se bila boja Na televizijskoj slici uzdužno podijeljenoj napola zdesna je ono dobro. Brad Pitt je glupi luzer. s druge strane televizijske slike. naravno. Oženio se s Jennifer Aniston umjesto da cuga Hei-neken. Neki su mi od njih i dragi prijatelji. Pogledate li pozornije. ali recimo da poštujem ljude koji piju. zločinac i narkoman zadovoljno uzme pivo iz njezine ruke. srce. sekundu" i izgube se u pravcu zahoda. koji u usporedbi s Arielom ili Faksom stoji kao debeli Chico pokraj mišićavog Zagora. ako dopustite. Bogu hvala. što mi se čini dosta pouzdanim je da pederi drmaju u pivovarama. Slobodan Milošević me valjda nije mogao iznervirati kao taj glumac što u reklami umjesto ženskih sisa hvata pivsku čašu. Može biti. Takvi u stvarnosti zapravo i ne postoje. skačemo na noge od oduševljenja. nisam siguran. kao pomalo tupi . jer bi inače od bijesa već razbio televizor. pravedno i istinito. ja bih mu preporučio psihijatra. No. savjetovao mu da se sam javi policiji ili da naprosto donira bubrege. jer takva beštija upravo i ne zaslužuje živjeti. koji. Priča se da homoseksualci vladaju modnom industrijom. u kotrljanju bubnja vešmašine ovdje se sažima veličanstveni hod ljudske povijesti. ono mizerno što je čovjek nekada bio. tu stvar bih. nešto zbog čega se stoljećima ginulo u rovovima . Kome treba ševa dok je Karlovačkog u frižideru. Svaka reklama. Napokon dolazi meni najužasniji ovakav slučaj. uzeo s rezervom.siva i skvrčena majica oprana običnim deterdžentom. nikada ne može do kraja izvući nečistoću iz vlakana. reklame idu. U čistoj bijeloj majici na desnoj strani ekrana sadržana je upravo sva čovjekova bit. Prestao se prikazivati i dobro je da je tako.

12 Desmond uz pronicavog Ripa Kirbvja ili doktor Watson uz Sherlocka Holmesa, ukratko, kao moguće čak i drag, ali potpuno beskoristan bezveznjak, što je tu samo da se uza nj ljepše istaknu vrline glavnog frajera. No... sada dolazi ono najljepše u svemu... mi zapravo ne znamo koji je taj bezveznjak. Jer, ako se listom svi deterdženti proglašavaju boljim od njega, tada nam ne preostaje nijedan, ili barem mi ne znamo ni za jednoga koji bi bio običan. Razumijete, ako su svi deterdženti super, kao što reklame, svaka za sebe, tvrde, gdje je onda taj koji ništa ne valja? "Obični deterdžent" iz reklama odjednom se pojavljuje zagonetan kao sveti gral ili izgubljena druga knjiga Aristotelove "Poetike", kao kentaur, jednorog ili troglavi pas, kao jedna posve mitska pojava u potrošačkoj kulturi. Svi govore o njemu, a nitko za njega ne zna ni kako se zove, ni tko mu je proizvo ač, ni gdje ga ima za kupiti ni koliko košta. Pokušajte uostalom zamisliti ovakav prizor... "Dobar dan." "Dobar dan, izvolite." "Ja bih kupio vrećicu običnog deterdženta?" "Kojega deterdženta?" "Onoga običnog. Sigurno znate o kojemu se radi, na televiziji stalno govore o njemu." "Samo recite, kako se zove?" "Ma, nikako se ne zove, to je samo 'obični deterdžent', klinac od ovce, uglavnom beskoristan protiv tvrdokornih mrlja i posve neupotrebljiv kada se radi o tkaninama osjetljivim na pranje na visokim temperaturama... Zapravo, kada malo bolje promislim, to vjerojatno baš i nije deterdžent, ali ne znam kako bih ga drukčije nazvao." "Je li vi to mene zajebavate?", kaže trgovac sumnjičavo. "Ne, ne, kada vam kažem, bilo je na televiziji." "Milice", obrati se trgovac svojoj pomoćnici, "imamo li mi običnog deterdženta?" "Kojega deterdženta?", upita Milica... Vidite, stvar naprosto ne hoda, jer govorimo o nečemu čega nema. Proizvo ači sredstava za pranje rublja, zajedno s televizijom, nas su prevarili. Najprije su nam dali za neprijatelja nešto što ne postoji, a onda izmislili vlastitu pobjedu nad tim neprijateljem. Mi kupujemo Ariel, Faks, Rubel, Avu ili neki drugi, posve je svejedno koji deterdžent, dijelom vjerojatno i zbog reklame, koja je tek manipulacija, lukava medijska opsjena o proizvodu koji se potvrdio u posve imaginarnom nadmetanju s nepostojećom konkurencijom. Zvuči vam šašavo sve ovo? Pa jest dok se radi o deterdžentima, no valja imati na pameti da su i neki ratovi počeli na jednako klimavim premisama. Neki bi mudrijaš negdje izmislio nekakvog neprijatelja, a četiri godine godine kasnije bismo brojali nekoliko stotina tisuća mrtvih. Mislite da pretjerujem? Ama, jok. Vidite, i kod ratova i kod deterdženata radi se zapravo o istoj stvari - čišćenju.

Zodijački mrak
Godišnji horoskop za 2003., koji je kao specijalni dodatak u koloru izašao u jednim našim dnevnim novinama, savjetuje Lavovima: "Ne upuštajte se ni u kakve sumnjive, kriminalne ili, pak, vrlo obećavajuće poslove." Eto ti ga, vraže! Da sam ja, slučajno, ro en u astrološkom znaku Lava i da sam u idućoj godini namislio počiniti kakav sumnjiv ili kriminalni biznis, grabežno umorstvo, prevaru sa svetim relikvijama, šverc kontingenta kineskih gra ana preko graničnog prijelaza Vinjani Donji ili, na primjer, oružanu pljačku mjenjačnice Dugi pogled, ova bi me stvar svakako pokolebala. S tim se stvarima nije za šaliti. Al Capone u svemu se savjetovao sa svojim astrologom, a kad ga samo jednom nije

13 poslušao, opće je poznato, isti ga je dan uhapsilo. Pa i Lee Harvevju Oswaldu, ubojici Johna Kennedvja, u horoskopu je za onaj dan jasno stajalo da "ako je moguće, izbjegava odlaske u Dallas", samo što je to pisalo u Austin Dailvju, a Lee Harvev je bio pretplatnik San Antonio Tribunea. A sada ozbiljno. Ako ta stvar uopće može biti ozbiljna, zašto bi u novinama koje nisu bilten za štićenike nekog kaznenog zavoda, nego tobože ozbiljan obiteljski list, horoskop trebao upozoravati čitatelje da se klone kriminala? Zašto bi prosječnoj Hrvatici i prosječnom Hrvatu, koji su u policijskim evidencijama zavedeni samo s lakšim prometnim prekršajima i eventualnim prijavama susjeda zbog preglasne muzike, trebao astrološki savjet da ostanu pošteni? Mislim, zar nije poštenje nešto što se podrazumijeva? I što im uopće znači kada kažu bi se Lavovi trebali kloniti sumnjivih i kriminalnih poslova? Je li to hoće reći da, recimo, Rakovi i Vage ne moraju imati takvih ograda, a da Vodenjacima ili Strijelcima, dapače, zvijezde najtoplije preporučaju da u 2003., bez ikakvog gra anskog zazora ili bojazni od Kaznenog zakona RH, sasvim slobodno muljaju i pljačkaju. Kako zgodno! Ona glasovita sentenca Immanuela Kanta u čovjeku se dijeli nadvoje: moralni zakon u njemu vuče ga na jednu stranu, zvjezdano nebo nad njim na drugu. Kao svršeni profesor sociologije... s prilično neslavnim prosjekom ocjena, ali ipak profesor... napravio sam mali socijalni pokus. Istrgnuo sam stranicu s gornjim citatom iz novina i krenuo ga pokazivati poznanicima. Stao bih pokraj njih prstom im pokazujući na mjesto u podnaslovu gdje je ta stvar izvučena velikim slovima, iščekujući da se počnu smijati, dok mi je i samome već krajičak usana titrao od osmijeha. Reakcija je, me utim, u natpolovičnom broju slučajeva po prilici bila zbunjeno podizanje obrva i "Da? I?" Narod uglavnom uopće nije kontao na što ih upozoravam. Nakon četvrtog "Da? I?" prestao sam se smješkati, shvaćajući koliko su ljudi oguglali na svinjarije da u onome što su pročitali nisu primijetili ništa neuobičajeno ili čak duhovito. Kao svršeni profesor sociologije imao sam istraživanje s bizarnim povodom na malom i sasvim nereprezentativnom uzorku, ali zapravo vrlo obećavajuću početnu hipotezu za magisterij koji nikada neću napisati, o tome kako Hrvati, ta drevna civilizacija i jedan od najstarijih europskih naroda, imaju zapravo neobično visok prag tolerancije kada govorimo o "sumnjivim i kriminalnim poslovima", te nalaze uistinu vrlo umjesnim da bi medu astrološkim savjetima mogla biti i upozorenja ove vrste. Dobro, naravno, ono o Lavovima u novinskom horoskopu napisala je koza sa srednjom ugostiteljskom i vikend tečajem iz astrologije, a u tiskaru pustio nekakav blentov od urednika koji vjerojatno ne vlada sa sva tri stupnja komparacije pridjeva, ali nije li ta rečenica, u svoj svojoj imbecilnosti, prekrasna ilustracija ovog našeg bolesnog mentaliteta koji naročito cijeni propalice, a okretnost u vrdanju i varanju smatra vrlo poželjnom gra anskom vrlinom. "Čovjek se snašao", kaže naš narod. "Mangup jedan", govore zadovoljno vrteći glavama kada netko izbije mirovinu u trideset sedmoj, digne kuću na općinskom zemljištu ili za tisuću maraka negdje kupi diplomu veterinarskog tehničara. Taj jadni šljam, a pritom mislim na znatan dio populacije ove zemlje, k tomu stanuje u ružnim ilegalnim kućama koje nemaju ni gra evinskih ni lokacijskih dozvola, vozi aute kupljene na ilegalne invalidske povlastice, puši ilegalne cigarete iz Hercegovine, ilegalno je na birou rada, ilegalno je u penziji, ilegalno je valjda i u vrtiću. Čitav svoj život taj narod provodi u odmetništvu. On je divlja hajdučija u dubokom, iskonskom nepovjerenju prema svakom poretku, organskoj odbojnosti prema zakonima, koja uistinu ne nalazi ništa patološko u kriminalu. Patološki je kada se muški drže za ruke i kada djeca puno čitaju, ali kada netko nešto ukrade ili prevari, Bože dragi... Tako da naposljetku počinjem smatrati vrlo zgodnim ono upozorenje Lavovima kojima u 2003. nije za preporučiti kriminalne i

14 sumnjive rabote. Upozorenje, naravno, ostaje glupo do neba, ali ako već ljude ne možeš razumom privesti redu, možda pomogne nerazumni strah od zvjezdanih konstelacija, Merkura u trećoj kućici i šta ti ja znam... Samo, jednom kada pripitomimo Lavove, što ćemo s preostalih jedanaest znakova? Meni, recimo, jedan Škorpion s Vagom u podznaku stalno parkira pred dvorišnim ulazom. Recite, što da radim s mrcinom?

Gebis eliminator
Bilo je to prije nekoliko godina. Jedna moja prijateljica tek se bila honorarno zaposlila u jednom ženskom magazinu, kojemu ću ovom prilikom izostaviti ime. Uglavnom, prvi novinarski zadatak djevojci je bio da sastavi recept za tjednu dijetu, kako već svaki ženski časopis koji drži do sebe u svakom broju mora imati recept za dijetu, psihotest i horoskop. Za pisanje nijednog od to troje, naravno, ne treba apsolutno nikakva kvalifikacija, ali moja prijateljica to nije znala. Došla mi je gotovo u suzama moleći da joj pomognem, a ja sam joj u pola sata sastavio jedan pravi bombončić od dijete, nešto doista za Godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva. Izgubio sam originalni tekst, pa sada rekonstruiram po sjećanju. 1. dan - ujutro popijte šalicu slabog, nezašećerenog čaja - za objed kratko ližite nesoljen kuhani krumpir - uvečer, ako baš osjetite glad, molite se Djevici da vam da snage da izdržite. 2. dan - ujutro popijte šalicu slabog, nezašećerenog čaja - za objed kratko ližite... Da ne duljim, šest dana ponavlja se potpuno jednak tretman, s tim da mi se sedmi dan više nije dalo pisati pa sam samo kratko stavio da se ne smije jesti ništa. Dao sam to. prijateljici, a ona me cmoknula u obraz i otrčala urednici. Evo što je urednica rekla: "Hm, vrlo smiono! Osmi dan ukućani neće imati osobito težak posao iznoseći jelov sanduk s našom čitateljicom." To me je na neko vrijeme uvjerilo da dijete možda baš i nisu moj novinarski forte, ali, da vam pravo kažem, ne znam u čemu sam pogriješio. Dosad sam vidio jedno sedamsto pedeset tisuća novinskih dijeta, od čega je tek manji dio djelovao razumnije od one moje. Recimo, jedna od posljednjih koju sam vidio... ponovno ću prešutjeti o kojim se novinama radi... izme u ostalog kaže: "Post treba početi u točno odre eni sat, odnosno u vrijeme Mjesečeve mijene, kada se mijenja i magnetsko lunarno polje na Zemlji". Tko je ovo pisao? Čarobnjak Merlin? Baba Poludnica? Kakve veze ima probava s Mjesecom? Pretilost je sve veći problem razvijenog svijeta, baš kao što je glad problem one njegove nesretnije polovice. To su valjda spojene posude, što god se nekom jadniku u Nigeriji otopi s rebara, na mističan se način nakupi oko bokova vaše supruge. Dok ona biva sve deblja, njezinog Doriana Graya iz Obale Slonovače već pomalo izdaju mršave nožice, i sve dok nam se ne objasni taj tajanstveni mehanizam, valja nam s jedne strane slati brodove s hranom u Afriku, a s druge trpjeti teror nadrinutricionista iz domaće štampe. Žalosno je to vidjeti. Žene, dok su mlade, razmjenjuju recepte za papicu, no ako su uhvatile četrdesetu, već počnu razmjenjivati recepte kojim bi poništile poguban učinak iste one papice od prije nekoliko godina. Ima, doduše, i drugih načina osim dijete. Jedni su, primjerice, oni čudesni praškovi koji se piju, od slučaja do slučaja, dvaput ili triput, iznimno, ako je prodavač vrlo pohlepan

iscrpljeni od proljeva kojega ste. na drugom zgrabilo s obje ruke. prevarili ste se. Prodavači tih čudesa.. baš svaki od vas može imati. E. Na kraju. Uvijek se pitam čime su ih to strašnim proizvo ači Ultraslima ucijenili da tako bezočno lažu narod. No. vidite. I tada je zbilja smršavila. razmutite prašak u vodi. gledajući "Dobro jutro. Oziris ili tako nekako. koji su osvajačima Zapada bočice s prljavom vodom ponekad prodavale kao ljekariju protiv hemoroida. Zvalo se. do potpunog psihičkog iscrpljenja gledateljstva. nego ga. ispred televizora u dnevnoj sobi ili s knjigom u postelji. Slavodobitnik Alke Gledali ste Jacksonove filmove ili možda čitali Tolkienovu sagu o prstenu koji onome tko ga nosi daje moć vladanja svijetom. Navodno su jednak takav nosili faraoni i visoko . i pumpala bez osobita uspjeha. ispunjavate narudžbenicu za jednu od onih čudovišnih naprava za istezanje.. navodno. neodoljivo me podsjećaju na one propalice u kariranim sakoima iz kaubojskih filmova. možete bez straha od debljanja jesti svinjske nožice. jer se zubni tehničar baš nije žurio popraviti štetu. koja se silno obogatila na tome. poskočio i izbio joj tri zuba u donjoj i četiri u gornjoj čeljusti. sjetit ćete se. fasovali od Ultraslima. mučeći se s dikcijom obavještavaju javnost da su "redovitom konzumacijom". savjetuje nas gospoda Ljubica Popara iz Čačvine. ispred komode na kojoj je porculanski labud u prirodnoj veličini. pa pumpaj. Bojim se nekako da je malošto tu znanstveno utemeljeno. ili 209 kuna za muški model. niste mislili kako bi ta priča mogla biti istinita. pa sada stenjete i pušete u dnevnoj sobi. Na malim lokalnim televizijama bjesomučno. osnovano sumnjate. Posebno ne s prste-novima. pouzećem je kupila nešto takvo od neke vucibatine iz Novog Sada. ništa vas ne može spasiti od vašeg jadnog života. Zavela vas je eventualno na sekundu slatka sanjarija kako bi krasno bilo imati prsten koji bi otplatio vaš stambeni kredit. malo zatim pogledali ste okrutnu realnost oko sebe i otrijeznili se. lampi ni čilima. još u Jugoslaviji. Hrvatska". nije na analizu dao te praškove. Nema dakle čudesnih predmeta. kada vam ni petsto sedamdeseta dijeta ne pomogne. "Ultraslima u šest tjedana izgubili sedamnaest kilograma". naime. U knjižnici ili videoteci našli ste ih na polici s fantastikom. burazeru! Tako je ona sirota pumpala.. nije nužno imati dlakava stopala i zašiljene uši hobita. s izuzetkom nekih deterdženata za čišćenje tvrdokornih mrlja.15 pa mu je namjera da što brže smažete staro i naručite novo pakiranje. ali s vremenom je i u njemu nestalo magije. sjedeći u otrcanoj fotelji s miljeom na rukohvatu. a kasnije. a živo me zanima što bi se našlo u njima. Jednom davno vjerovali ste u onaj vjenčani. po pristupačnoj cijeni od 199 kuna ako ste žena. popijete i poslije. sve dok joj jednom nije onaj donji dio kliznuo ispod nogu. sada izmišljam. Jedna moja debela susjeda jednom davno. vrte se reklame za te preparate. Od svoje šeste godine uspješno razlikujete bajku od realnosti. Za metar čelične opruge upakirane u kartonsku kutiju s dopadljivim imenom i slikom manekenke u trikou dali ste pola plaće. neko egipatsko ime su mu nadjenuli. stočića. Prsten postoji i zbog njega čak ne morate ići u izmaštano Me uzemlje i ratovati s čudovišnim bićima. dolje pod prozorom parkirao srebrni Mercedes S klase. Kako bilo. "stomak eliminator". i pumpala. Razuman ste čovjek i shvaćate da su zakoni fizike po kojima je ure en naš svijet dosta rigidni i da. Neka firma prodaje ga pouzećem. a ponekad kao sredstvo za čišćenje mrlja. gdje nekakvi luzeri u ispranim trenirkama.. tu nema puno mjesta čarolijama. na jednom bi se kraju pritisnulo pod stopala. što ja znam. čak i četiri ili pet puta na dan. Nikada nitko. ovčje salo i obojene kovine. a Miomira Žužula pretvorio u hrčka.

MILICA G.. pa ako vam prsten Oziris u tom vremenu ne promijeni život. Na svojoj staroj nozi nosio sam cipelu broj 42. Osim toga. dobro posluje.. ali su. I to još nije sve. kunući mi se u njegova čudesna svojstva. bijelom magijom i susjedom Zvonimirom. Otkrilo se naime da sam ja. oni garantiraju povrat novca. Ali. Zato sam. sasvim dobra noga. A nevjerojatno je. koju ćete vjerojatno naći i u ovom primjerku novina. No. Uz reklamu. složit ćemo se. osvojio sam Wimbledon. Njihova fantastična iskustva po prilici idu ovako.. bioenergijom. jer su se toliki dosad osvjedočili u njegove čudesne moći. i sam naručio jedan prsten Oziris i od jučer ga nosim. BOZO R. koji je zbog nestručnog rukovanja ručnom bombom u JNA ostao bez noge. sunce je zasjalo i u mom životu. Tako mi je lakše. Dan kad sam na ruku stavio prsten Oziris ima sasvim osobito mjesto u mom životu. listopada 1999. dakle. kada sam se vratio u domovinu. jasno. Prsten Oziris darovao mi je mladi brat. Nekog vraga u svemu tome valjda ipak ima. čisto da ne kvarim prosjek. Pepeljuga je naturalistička drama. Nikad neću moći dovoljno zahvaliti prstenu Oziris. pa kazalištem. već do Božića narasla mi je nova. Godinama sam se kao nekvalificirani radnik mučio na poslu pomoćnog skladištara u Podravki. velika je prodaja.. Zatim sam se neko vrijeme bavio izdavaštvom. Moj muž i ja dugo nismo mogli imati djece. Bit će svakako da i sami nose faraonski nakit. Premda smo svašta pokušavali. morao bih se suočiti s tim da je čovječanstvo većim dijelom imbecilno. 44 godine. Školovao sam se u Austriji. napisao Yesterday od Beatlesa i to mi je. Bilo je to 12. Na dan kada sam ga stavio na ruku. već 13. donijelo nešto preko četiri milijarde dolara od tantijema. sve bez osobita uspjeha. ja sam ipak odlučio u sve vjerovati. Jedna je beba Kinez.. 62 godine. Dan kasnije vidio sam da nešto tamo dolje bubri i tuče pod kožom. Ljudima je upala sjekira u med. Nikada ga neću skinuti. Tako nekako idu ispovijesti osoba što su za tričavih dvjestotinjak kuna naručile malenu pozlaćenu alkicu i s njom gane novu. Čitava ta priča s čudesnim prstenom. prilično je nevjerojatna. s umjetnom oplodnjom. Mnoštvo gra ana Hrvatske moralo je kupiti prsten Oziris da bi firma koja ga prodaje sebi mogla priuštiti tolike oglase. Više se ne sjećam tko mi je preporučio prsten Oziris. Sad baš čekam da nazovu i kažu da sam dobio Nobelovu nagradu za alkemiju..16 svećenstvo u starom Egiptu. U me uvremenu sam prošao četiri stupnja. ljepšu i sretniju budućnost. KRUNO J. listopada ujutro osjetio sam neobično peckanje u onom mom patrljku. na jesen ću polagati za instruktora. Onda mi je svekrva darovala prsten Oziris i ja sam u manje od mjesec dana rodila krupne i zdrave šestorke. Danas sam predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Prije toga bio sam jadni invalid. kad se odbije porez. je poštanska narudžbenica koja vam nudi da ga pokušate nositi mjesec i pol. IVO S. . Da ne vjerujem da prsten može promijeniti život. Ako nešto takvo doista postoji. Sve to dugujem prstenu Oziris. Još malo će biti dvije godine kako ga nosim. da vam taj prsten neće donijeti ljubav. a ne John Lennon i Paul McCartney. a onda sam na nagovor prijatelja počeo nositi prsten Oziris i moj život se gotovo preko noći promijenio. Oscara za specijalne efekte i Pulitzerovu nagradu kao takvu. Prsten Oziris učinio me je najsretnijim čovjekom u Koprivničko-križevačkoj županiji. 51 godina. 38 godina. a nova je čitavih 46. Nisam mu isprva vjerovao.. svi ismijavali moj doktorat. Već prvi radni dan nove godine upisao sam se u plesnu školu. Da skratim. jer su reklame gotovo zagušile naše novine. zdravlje i pare. Tu se.

a ovi ovdje i bez Cehova mogu biti sasvim pristojna djeca. Čak i ako su i obijesni . barem sve dok oni ne požele nešto u vezi Gotovine. vrednijim od njih zato što sam čitao. Baš kao ovi nogometaši. Utoliko mi se svi a da netko. Sve drugo mi je okej. da razmišljajući o njima ne upadnem u zamku intelektualne oholosti. I tako. samo zgodan alibi za nešto što je daleko neiskorjenjivije i fundamentalnije od nezaposlenosti.17 Što je muškarac bez štucni Subota je ujutro. jedan od njih. ne dotiču. Gledam. za neke što Cehova imaju u malome prstu. pretjerujem. Znam da će ovo zvučati strahovito zatucano. Meni nitko nikada nije rekao kako mi je sjajno bilo ono proigravanje protiv Čakovca. kako se igraju ključevima ili traže svoja imena u Sportskim novostima. ali uistinu teško da bi nas dvojicu itko zamijenio. tako er. Da nisu u dresovima i da je hotel malo manje otmjen. Jako su mladi. kako kroz džepove trenirki češkaju jaja. u jednome času zaprepastim sam sebe otkrićem kako mi se zapravo svi aju ti nogometaši. to sam čuo. najiskrenije. Mercedes bih volio imati. kao ova djeca u trenirkama. u to dokono subotnje jutro. Najozbiljnije vam to govorim! Evo i zašto. Jednostavno. . ali ja ne mislim da je to zbog toga. Osim toga. jer sam nisam izabrao to mjesto. kao što mnoge smeta. Trudim se. mislim da bi ljudi. Dapače. sjedeći tu u tome hotelskom lobiju i gledajući tu mulariju koju su ovdje zatočili da bi ih natjerali da misle na utakmicu. možda mi je malo i drago zbog nje. sreća ovih klinaca u plavim trenirkama. ali zbog toga me ipak ne smeta. tu mladost u plavim trenirkama i mislim da ni oni meni ne bi trebali ništa zavidjeti. čini mi se. Eto. jer to ne može napraviti bolju osobu od tebe. sasvim slučajno.. ja znam da su pravi gadovi. ja stvarno ne želim ni njihove pare.. gdje je upravo sasvim prirodno da u svojoj tridesetoj živiš od roditeljskog džeparca.Ante Tomić. sjedim u lobiju hotela Opera. palamudeći kako se još traže ili kako su baš na životnom raskrižju.mnogi što traže posao stvarno mole Boga da ga ne nadu. već u šesnaestoj ima jasnu predstavu što želi od vlastitog života. Gledam ih bez zavisti. Ne znam. "u karanteni". a ne na manekenke. Cehova. i gledam igrače Dinama koji su tu. u iznenadnom napadu posve neobjašnjive filantropije. Mi živimo u zemlji u kojoj se vrlo kasno sazrijeva. koja budala ne bi. pomislio bih da se radi o maturalcu. u devetnaestoj moraš biti obijestan. ili gotovo nigdje. Ne znam kako je s vama. barem ako mene pitate. zove se kao i ja . trebali biti jasniji i odrješitiji u izboru svoje sudbine. Nezaposlenost je. barem u nas. recimo. pretpostavljam. ali ne mogu u tome sebi pomoći . ni njihove lijepe djevojke. mi smo naprosto ljudi koji bi od zlatne ribice vjerojatno poželjeli tri sasvim različite stvari i ja to poštujem. izvalili u kožne naslonjače. ni Mercedese. dakle. Ako već nisam sasvim ravnodušan na tu sreću. na primjer.neka su. Ne smatram se. Kvragu. premda smo dva svijeta koja se nigdje. Gledam ih kako su se ponešto prekomotno. nešto što je naprosto greška u mentalitetu. Neki će za to optužiti nezaposlenost. Dobro. ali meni je već muka od neodgovornih četrdesetpetogodišnjaka što od roditelja penzionera žicaju za cigarete i kavu. Skladno koegzistiramo u ovome hotelskom lobiju. premda su se još prije dva desetljeća morali naći i odabrati. a čisto sumnjam i da je njemu netko kazao kako mu se svidio "Muškarac bez brkova".

posve pogrešnoj stavci ugovora. taj naoko ni po čemu osobit dečko okretan je centarfor koji nam je darovao jedan od rijetkih časova radosti u tugaljivoj epizodi koja se zove nastup hrvatske reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu i dobrim dijelom baš zbog toga sada je. A talentirani je junior izbezumljen jer. a u ovoj specijalnoj situaciji gotovo katatoničan. . ali obvezujuću sintetičku majicu nekakvog Lazija ili Zaragoze. Ivicu Olića mogli bismo i sasvim lijepo zamisliti kako u bijeloj vezenoj košulji i sa šokačkim šeširićem mangupski zabačenim na zatiljak naceren cupka i ijuju-če na pozornici akovačkih vezova. Pa ipak. Tako izgledaju vodoinstalaterski pomoćnici ili portiri. nešto što jednostavno morate cijeniti. malome u džep od košulje trpa marke. koliko god smo mi dva svijeta koja se nigdje. S njegovim okruglim licem. mislim da su taj užas i spremnost na suočenje s njim. Pokušajte sebi predstaviti to popodne kada je nekakav pokvareni menadžer došao njihovim roditeljima s prijedlogom da takoreći posini njihova malog. Uz viski iz regala. Bolje od Cedevite. ili će neki bekovski mazgov naletjeti na tebe i nepopravljivo potrgati ti ligamente koljena. da nitko zapravo ne zna koliko vrijedi talent tog sportaša. U to se ponovno pojavljuju mama i tata. da će ga voditi u Amsterdam da ševi crnkinje. što vi znate o tome. talentirani junior i njegov tata. Udruga malih dioničara Ivice Olića Djeluje jednostavno. umišljam sebi da mogu i vidjeti nekakav grč toga užasa na njihovim licima. a tata. od toga da će on odjenuti časnu. uvijek možeš naletjeti na nekoga trenera koji te neobjašnjivo mrzi. u dnevnoj sobi. čitava nacija sa zebnjom iščekuje da će biti spašena hrvatska izvozna bilanca. Mama plače. namiguje mu i šapće. najbolje što možemo ponuditi u inozemstvu. ima razuman prijedlog da ga ustupi nekom velikom klubu za svotu koju ćemo morati označiti nepoznanicom x. Tata je oprezan jer misli da će ga tip prevariti. ma koliko moćnog nogometnog kluba. medu nama rečeno. od sebe pomalo tup. ali drek. Njegov menadžer. on još ni s bjelkinjama nije došao ispod pojasa. Svotom koju smo označili s x u civiliziranom se svijetu trguje s naftnim poljima i taktičkim nuklearnim oružjem. ili ga makar oni što misle da znaju i pozvani su da sude o tome znatno precjenjuju.18 Vi ćete sada reći kako je njihov izbor bio lak. Bajadere i Sumameda. Kao što će ga vjerojatno i prevariti. to se shvaća povodom da se prisutni iskreno i od srca nasmiju kako već odavno nisu. Menadžer mulja i laže. Ili će te klub dati na posudbu negdje u neku Babinu Gredu i zauvijek zakopati u blatu nekog provincijskog stadiona koji je u drugoj polovici radnog vremena pašnjak. čini se. potpuno oduzete sposobnosti rasu ivanja. sjede oko staklenog stolića menadžer. sitnim okicama i nakostriješenim čuperkom na čelu. ona je tu kao krava kojoj odvode sasvim mlado tele. kod nekoga tko ima devetnaest ili dvadeset. kada se mama i tata povuku na vijećanje. Sjedeći u lobiju hotela Opera i gledajući tu djecu. a kada je netko spomene u direkciji nekog. a mama iz kuhinje sve osluškuje. U tako nježnoj dobi počinje jedna karijera koja može završiti petogodišnjim ugovorom u Barceloni. recimo. ali i ne mora. ili gotovo nigdje ne dotiču. iz jednostavna razloga što na novinskom prostoru koji nam je povjeren ne bi doteklo za tu količinu nula. me utim. Jer. gotovo priprosto. I koliko god me nogomet ne zanima. Nevolja je. inzistira na nekoj. Olićev "osjećaj za gol" najsolidniji je domaći proizvod. naravno. po prilici da njegov sin na svakoj utakmici mora imati čiste štucne. Broj nesretnih ishoda ovdje je mnogostruko veći od broja sretnih.

. uostalom. ne bih ni znao da još ima života. dakako. .. Znam da se većina vas ne bi složila sa mnom. nejasni su k tomu i interesi predsjednika bivšeg Olićeva kluba. kao nečijeg sina. svakako ste se susretali s tom glupom. pa i uvredljiva. ali je svejedno prekršena ista stavka iz UN-ove Povelje o ljudskim pravima . Meni se sasvim vjerojatnim čini da bi se kroz tjedan ili dva. izvjesno je tek da se Olića samog u tome ništa gotovo i ne pita. koje se kupuje i prodaje. ali po svemu što se da pročitati u novinama. Razumije se. a da uistinu nije sasvim jasno ni čije je to što smo prodali. ugostitelja i vele-trgovca ribom kojeg se svojedobno sumnjičilo za reket. meni se čini kako se s Ivicom Olićem u malome ponavlja groteska o hrvatskoj privredi u devedesetima.ona.19 Ako i baš ništa ne znate o tom svijetu. seljačkom razmetljivošću. s takvim menadžerima. kojeg smo u me uvremenu pomalo i zaboravili kao osobu. Gdje će se sve to završiti.. gospodar. Ivica Olić izlazi na potpuno pust stadion okupan milijunima kilovata. S Ivicom Olićem po novinama se tako razvlači vlasnički triler vrlo nalik slučajevima Name ili Slobodne Dalmacije. Mi bismo tu nešto prodali. s transparentima na Markovu trgu. da čovjek nije roba. on će za pristojan ugovor dopustiti da se s njim odnose kako god hoće. ali stvarno ne znamo koliko to vrijedi. kakav mir! Pola sata nakon utakmice s Ekvadorom sjedim u kafiću sasvim sam. pa se ne zna posjeduje li njegov menadžer stvarno njegov ugovor ili je možda u pedeset postotnom vlasništvu jednog nogometnog suca. Oko tog Olića doga a se jedna strašna priča o ljudskoj gramzivosti. čak i novine se koriste tim rječnikom. premda uistinu pojma nemaju o čemu govore. možda i više nego što ste htjeli. ali on je sasvim nesabran pa gotovo i ne gleda. ta stvar ne vrijedi ljudskog dostojanstva. a treći bezvoljno mete opuške. tko ga stvarno može zastupati a tko je samo pikzibner. pa da mu napokon kažu što se od njega očekuje u idućoj nogometnoj sezoni. Da nije njih.. da nogometaši zara uju. naravno.. naime. a u sve se hoće umiješati i jedan diler oružja. ustvrdio bih da u bitnome zapravo nema nekakve velike razlike izme u "prodaje nogometaša" i toga da mafijaši u istočnoj Europi i medu sobom trguju moldavskim i ukrajinskim djevojkama. i to više nego dobro.. pa oderemo onako odoka potpuno nesuvislu cijenu. ispravan i čovječan kraj ove priče. nego živčano čeka da zazvoni mobitel.. Djeluju sigurno i suvereno kada pričaju o milijunima. Takvo što. no ono što bi bio dobar. Netko takav možda je uništio poduzeće u kojemu ste radili. Upoznali ste se predobro.. dosad neutvr en broj njih očekuje stanovit postotak od njegova transfera u veliki inozemni klub. Koliko god je nekome možda takva usporedba pretjerana.. mogla pojaviti udruga malih dioničara Ivice Olića." Iz poraza u blagostanje Isuse. ali sve da dobijem trostruko od onoga što će on dobiti. Oliću ne treba govoriti. samo nečije vlasništvo. muža i odnedavno oca.. da bismo na kraju nabrzinu uzeli nekakav sitniš. U svemu tome Ivica Olić. i da ih njihovi menadžeri ipak ne šamaraju. pazite sada ovaj kadar. ono kako bi to izgledalo u američkim filmovima je. On je. Naprosto. gospodar. Oko mene dva konobara slažu stolice što su u vrijeme prijenosa polukružno stajale oko televizora. stane nasred terena i prodere se: "Ja sem svoga tela gospodar!". ne zna se. Zamišljam ga kako sjedi na trosjedu u dnevnoj sobi dok se na televizijskom ekranu ispred njega vrti neki film s Jeanom Claudom Van Dammom. i dosad dopuštao. ja ne bih želio biti na njegovu mjestu.. a jeka s tribina mu odgovori: "gospodar. nakon što se otkrije da je istinski vlasnik Ivice Olića zapravo stanovita off shore kompanija s Djevičanskih otoka.. gospodar. Volio bih da griješim. kao što je. stoji po strani. i nije sasvim izvjesno tko je u pravu a tko ne.

ali u neko doba stvarno si imao dojam da su svi skupa povjerovali da je japansko prvenstvo naš novi rat. još uvijek bolji od bezumlja koje je nama vladalo posljednjih tjedana. u jednom strašno važnom političkom. Ta nogometna stvar je. na neki način. Naprosto. a posebno žene. nogomet će napokon pripasti pravoj nogometnoj publici.. Sve to do sada uistinu. tako smo govorili u ono vrijeme za onu nevoljnu mladost što je u tenisicama i s crnim vrpcama oko glave odlazila u rat. A to nije bilo i nije moglo biti. počinuti od one silne tenzije da svi moramo kao jedan stajati pod barjakom za "naše momke" u štucnama. ne mogu reći da mi je posve krivo što je naša mlada država na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Japanu izgubila presudnu utakmicu za prolazak u drugi krug natjecanja. Utakmice će gledati još samo oni koji stvarno vole utakmice. što nitko ne puca. ne može biti toliko važan. nemojmo se zezati. Dobro.20 Sve je tiho i nepokretno.. pokrenula je slavlje kakvo se ne pamti od osloba anja Knina. "naši dečki". Osim toga. . a ne da njime crtaju kockice po čelu. nogomet. damama će biti vraćeno pravo da ruž za usne koriste kao ruž za usne. Neka kaže tko što hoće. Kako je do toga došlo. dobili smo natrag naše živote. generalno uzevši. ma koliko iznošeni. priznat ću. bilo je samo stoga jer smo se zavaravali kako su narodi u ratu. a bankovne službenice više neće u dresovima dočekivati stranke. drago mi je da nas je Ekvador nakantao samo da se ta nesretna starica izbavi iz ropskog poniženja da je ljudi gledaju u majici od Prosinečkog. S istom onom mješavinom nježnosti i straha s kojom su žene onda izgovarale "naši dečki". ofucani i bijedni. to je. već bila otišla jako predaleko. kada bolje pogledaš. još gore. Da se ubiješ. makar se meni tako čini. svinjarija koja je puno.. pravo Svjetsko nogometno prvenstvo. svoje uvodno slovo počinje spominjanjem naše čudesne pobjede nad Italijom. Ako smo i izgubili nogometni obraz. To što se nekima od nas možda činilo suprotno. na grad se spustila prava mediteranska sies-ta. čak ni svjetski. i inače skloni samozavaravanju.. baš kao što se nismo nagledali ni pravoga nogometa. ne bih znao objasniti. pravo da vam kažem. drugim riječima. Slušam prije neku večer neku voditeljicu na televiziji kako za reprezentativce kaže "naši dečki" i to me vrati u vrijeme od prije desetak godina.. paše da je tako. puno preko granice onoga što je nekakvo normalno ljudsko ponašanje. što oko mene ne pršte razbijeni izlozi. ako sudac Lozina u procesu osumnjičenima za ratne zločine u Lori. nikakvo polufinale ili finale.. ako smo bili došli do toga da voditelj televizijskih Vijesti u dresu reprezentacije s navijačkim šalom oko vrata čita vijest o mrtvima na Bliskom istoku ili. nisu mogli ovi "naši dečki" i oni "naši dečki" prije deset godina biti isto. Ako ni zbog čega drugog. a rekli smo već da se sve to bilo izmetnu-lo u pravi rat. negdje skriveno mi je isto malo žao Jozića i igrača. Danijela Trbović Vlajki više se neće morati glupirati vičući "Vau-vau-vau-vau!". Jutro prije utakmice s Ekvadorom na splitskom Pazaru vidio sam debelu zdepastu babu gdje prodaje krumpir i zelje u nogometnom dresu s natpisom "Prosinečki" na le ima. poraz od Ekvadora rastjerao je tu psihozu i vratio nas spokoju civilnog življenja. Ne mogu reći da mi je posve krivo što sada ne čujem rikanje automobilskih sirena manijaka koji ushićeno jure kroz crveno. koliko god smo izgubili toliko smo i dobili ovim porazom. I zato mi se čini da je ipak dobro da je sada sve završilo. Sve će. ne urla i ne polijeva me pivom. nije imalo baš previše veze s nogometom. a ne onoj moronskoj gomili manekenki iz "Nogometne televizije" koja plješće samo kada u studiju zasvijetli natpis "Aplauz". Sjećate se toga izraza. I baš mi.. Nad ishodom utakmice s Italijom strepilo se možda tek nešto malo manje nego što se prije deset godina strepilo nad sudbinom Vukovara. ali ako mene pitate. a pobjeda. civilizacijskom ispitu ove države. veselilo bi me da su prošli. koji su.. za nas će početi tek našim ispadanjem s njega. pravosudnom i. mala posrana pobjeda u skupini. sada se govorilo o Bokšićevim preponama.

u jednoj beskrajno otužnoj hotelskoj sali za ručavanje. priznajmo sami sebi. Za Jozića i igrače to je. Parlov je drukčiji. koje smo proveli s njim. bila je to jedna vrlo kukavna pobjeda koju imamo zahvaliti samo neobjašnjivim časovima slaboumnosti danskog suca. Nešto što ću uvijek pamtiti. izme u zalogaja ombola i ovčjeg sira. nije velika šteta što nas više neće biti tamo na Dalekom istoku. ali zna što je u pjesmama vrijednost. ne da se pravi važan pred nama. Nekadašnje sportske legende. izbaci ponekad neku budalu koja prekardaši i ne žali se. veliki gubitak. no on bi radije.. Belmondo veličanstveni Harmonikaš je ozarena lica razvlačio svoju dugmetaru. pa čak i otpjevao Preradovićevu "Zmiju". no pravo veselje došlo je tek kada se medu nama ukazala još uvijek čvrsta pojava nekadašnjeg svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji. tih nekoliko večeri u Puli.". diže čaše prema svjetlu pa huče u njih i briše svoj dah na staklu. Vodi jedan malo zapušteni pulski bife. a da je nacionalizam . Svi bi s njim pričali o boksu. a stari je boksač stiskao oči i mrštio obrve ispresjecane sitnim ožiljcima od davnih tučnjava. Nekakvo okupljanje pisaca je bilo. sa zlatnom narukvicom i pečatnjakom na malom prstu djelovao je pomalo kao Belmondo u nekom starom filmu. neki su nas već vidjeli i u finalu. Budimo razumni. a u jednom času. Ja se u tu stvar možda i ne razumijem najbolje. ovo će sada zvučati šašavo. najozbiljnije. neka ljubi tko god koga hoće." E. prevoditelja i kritičara potrpalo se u autobus da obi e Istru i preko čaša malvazije.. jasno. naš svakodnevni život i naše psihičko zdravlje sada su svakako u plusu. nešto što ću. zabacivao glavu i pjevao. kaže. to je nešto što pamtiš za cijeli život.. koju je sam uglazbio na neku melodiju pa je.. U toj rečenici.. bilo je kada nas je taj stari boksač pogledao i rekao: "Pa ne mogu ja biti nacionalist. na behar na voće. prozaika. a onda nas u jednom času sve upitno pogleda. "Snijeg pao na behar na voće. ali mi i naše obitelji. držao sam da mi je dana velika milost što sjedim pokraj Mate Parlova. sitno pijuckajući gemišt i prisjećajući se nekih starih sevdaha. za sebe pjeva kada je sam u autu. strukiranom kožnom kaputu s krznom na reverima. ali. ja sam bio prvak svijeta". kako je i inače jedan neobično bistar kit. On je bio šampion. iskreno sam protrnuo zbog jedne njegove rečenice. kada za to do e vrijeme. pričao o poeziji. jedini general kojega on priznaje. u tih jedanaest riječi koje je Parlov izrekao. od utakmice s Ekvadorom gledao sam svega skupa najviše dvadeset minuta. Ima ponešto staromodan ukus. ekskurzija za čudake koji se bave literaturom.21 Poslije pobjede s Italijom nevi eno smo digli glavu. Mnogo puta u tih nekoliko večeri osjećao sam se silno polaskanim što sam tu.. znaju biti čangrizavi i sebeljubivi starci koji nikada nisu prestali živjeti u vremenu svoje slave i posljednjih trideset ili četrdeset godina ne rade ništa drugo nego cvile kako su ih svi zaboravili.. stajala je jedna divna mudrost koja nam je stalno nekako izmicala posljednjih desetak godina. osvjedočio sam se. ispričati svome sinu. nego kao neki jednostavan i samorazumljiv sud. a šampionski je i ostario. U sitne ure naizust nam je deklamirao Ujevića i Matoša. Petar Prerado-vić je. da je stvarno velikim ljudima čitav svijet zavičaj. kao da se čudi što mi ne pjevamo i mi se sramežljivo uputimo za njim: "Neka ljubi tko god koga hoće. toči pelinkovce i kave. nas pedesetak pjesnika. ponavlja on lijepim baritonom načetim duhanom. U njegovu izlizanom. onako. ali nogomet to doista nije bio. naime.. ali ono što sam tamo vidio uistinu je imalo jako malo sličnosti s balunom. doista bez ikakve potrebe za isticanjem. To. A da samo čujete kako pjeva Mate Parlov. Možda je izdaleka podsjećalo na ispašu goveda. I bilo nam je lijepo. ljudi. čavrlja o Brodskom i Carveru.

u nekom intervjuu rekao da mu je netko. ali svakako mora biti da je noćas počeo rat. istina je. kulturnije i čestitije nego drugdje. kojima se. to da su Hrvati sve ih je skupa ispovjedilo i pričestilo. netko došao i rekao: "Mate. izmišljaju da ih drugi ugrožavaju i laprdaju kako je u nas sve ljepše. Sjetit ćete se možda one smiješne zgode kada je Franjo Tu man. Da je kao pisac. ustvrdio kako bi on. Krumpirova pobjeda "To su krumpiri?" Seljanka kimne. frustriranih tipova koji bi prostor u kojem žive smanjili do mjere vlastite neznatnosti. Pisci nisu ni pisali ni objavljivali zato što su bili Hrvati. jer te emisije. nemam puno problema s tim. pokušavam zamisliti kako bi to bilo da je njemu onda. gledam nedjeljnim jutrima. razbio bi mu pičku i pošao dalje." Što bi Mate Parlov učinio? Nije teško pogoditi. zar to nije da čeljade podivlja? Padaju mi na pamet glupave poljoprivredne emisije koje povremeno. nepovjerljivo gledajući krumpir kao da je mango. Gledajući Matu Parlova kako žmireći pjeva "Ne klepeći nanulama". O nesretnim penzionerima koji bojažljivo obilaze štandove.. osjećaju se nesigurno i manje vrijedno u tu im jezicima i navikama. "Kad ogulim koru. Ne. ispod je krumpir. u . Mislim. Tako naprosto funkcionira mozak tih nacionalista. još nerazbuden. obično malo tresu mikrofoni.. Skamenjen u fotelji dekoncentrirano zurim u mucavog voditelja kako pred rešetkom od letvica s plastičnom puzavicom. Skroman kakav je već bio.10 kn.. Premda to neće priznati. u svim segmentima toga obrta. svakako odavna bio okićen Nobelovom nagradom za književnost samo da nije Hrvat. da i ne govorim. samo malo. njemu je bilo dosta kazati kako je sva njegova književna nesreća to da je krive nacionalnosti i to mu je bilo dosta. da su njegove knjige loše napisane.. u nenarodnom režimu. gledajući me sada i malo neprijateljski. najavljuje priloge reportera. a onda su utjehu našli u nacionalizmu i svima se živima uvrije eno unose u facu i govore kako je svemu krivo to da su oni Hrvati. "Ovaj ću uzeti". Ali. ne razumijevajući što je toliko ispitujem. je. govoreći o svojim knjigama. scenografijom koja se da vidjeti još samo u prljavijim restauracijama.. i sve tako u tom stilu. ništa drugo? Nema nikakvih iznena enja?" Baba se ukipi s rukama u krilu. plitke i dosadne. ti ne možeš biti svjetski prvak u poluteškoj kategoriji zato jer si Hrvat." Baba na splitskom Pazaru spusti obrve i uvrije eno naškrubi usne. Nešto tako neza-htjevno za gledati fino je odabrano za nedjeljno jutro.22 većim dijelom samo uskogrudna tlapnja nekih polutalenata i poluinteligenata. Jednostavno. Po našim jadnim palankama naći ćete bezbroj luzera koji su bili prelijeni. Ozbiljno se naljutila. svaki je ljudski peh našao opravdanje i oprost u nacionalizmu. jer mi se nekako čini da je pravo ljutnje ovdje isključivo moje. Uzmem jedan krupniji plod i dodam ga seljanki. Tu man je ozbiljno povjerovao toj bezočnoj laski. Takvima trebaju granice jer ih široki svijet plaši. ne sjećamo se nažalost tko. Franjo Tu man bio upravo jeziv. Inače ne znam kako bih objasnio taj idiotski fakat da je kilogram krumpira. hrvatski centarfori nisu davali golove jer su morali dodavati loptu igračima srpske nacionalnosti. Pokojnom predsjedniku ni na sekundu nije palo na pamet da Švedska kraljevska akademija nikad nije ozbiljno razmatrala njegov slučaj zato što je on netalentiran. "ali mi je prevelik. pa mi ga prerežite popola. hrvatski magistri zbog istog razloga po dvadeset godina nisu mogli doktorirati. pa se zatvaraju. Jutro je. valjda od rakije. slušaj. da još jednom za svaki slučaj pogledam. s druge strane piramide sivih prašnjavih gomolja iznad koje je na pravokutnom kartonu kvrgavo napisano . deset kuna.. nekih nedovršenih. to jest Tu man. preglupi ili naprosto prepijani da bilo što naprave od svojih života. Zapanjeno gledam cijenu. tek da bi sakrili da se boje ma i nosom prismrditi preko granice. kažem. "To nisu tartufi?" Žena odmahne glavom da nisu. nisam poslušao vijesti na radiju. još nisam otvorio novine.

prvi koji će ustati protiv tržišta. jedne nedjelje objesiti u štaglju ili s krikom baciti pod kombajn. Kada vidim da za kilo tog ploda neki od njih traže deset kuna. da bi s prvim kišama iznijeli svoje proizvode na štandove i sve nas skupa prevarili. kako su Židovi cmizdrili za Zionom. U kasno proljeće užasnuto smo gledali sparušena krumpirišta i kržljavo žito. u zamazanom maskirnom prsluku preko šarenog pulovera. ako upitate bilo kojeg agrarnog analitičara u maskirnom prsluku preko šarenog pulovera. Može vam se učiniti čudnim što se žestim zbog toga. Ako siromašnima uskratite veselje u zdjeli pomfrita. ne zaboravimo. nemam baš ni trun milosti prema njima. ili je b) rodilo kao mutavo. suncokreta ili nasada šećerne repe pa udre u kuknjavu. poljoprivredne reportaže imaju samo dva motiva. U redu. da slijepo patriotski i bez ikakve računice. Europska unija. ista ona koja je proljetos budalasto štitila domaće proizvo ače. u gumenim čizmama iskorači iz kukuruza. znam. Čak i da sam ih dvije kune po kilu platio. ja bih negdje kupio krumpira dvostruko više nego što Hrvatskoj treba i u bescjenje ih pustio na domaće tržište. dao bi krumpire za dvadeset lipa. suza suzu goni. prirodno je da stvar poskupljuje. sažalijevajući nevoljne poljoprivrednike protiv kojih se naposljetku i nebo urotilo. ili makar nedostupnija.23 osnovi. Tako će ti poljoprivrednici cviljeti čitavo proljeće i ljeto. tržište formira cijenu prema zakonu ponude i potražnje. me utim. ozonske rupe i nuklearni pokusi nisu sasvim upropastili njive i nasade. Plače seljak. s izuzetkom kruha. Da se svi oni seljački mudrijaši koji su ga mislili prodavati za deset kuna lijepo požderu od muke. s neizbježnim refrenom gdje se osu uje uvoz hrane. Socijalna država. poticajima i otkupom zaštiti domaće proizvo ače. mogu svi skupa lijepo propasti. Krumpir po deset kuna nesumnjivo je stvarniji i veći problem od svega što ćete čuti u predizbornoj kampanji. Ovisno o sezoni. Zvuči možda okrutno. ako je nečega nestašica. . što je važnije u našoj prehrani. No. što ste im uopće ostavili?! Gotovina i Haag. jedna elementarna namirnica. je dim stanovitog organa prema očaju tog seljaka zato što te godine ili a) ništa nije rodilo. ništa nije vrijedno uzrujavanja kao to da je dijelu stanovništva postala nedostupna. sada bi morala zaštititi domaće potrošače i da se mene pita. vidio sam odrasle ljude gdje plaču zbog krepanih krava i mogu lako pojmiti koliko je teško tom narodu. Oni koji su do prije koji mjesec plakali kako su gola sirotinja i vapili da im se iz proračuna nadoknadi šteta od suše. Danas. gospodarski pojas. Ono u Bibliji što ste možda čitali. Neki gazda. dogodine. Iz čiste pakosti. uvijek drve o istome. sram me je zbog svake sekunde sućuti koju sam u proljeće osjetio prema seljacima. Odrastao sam na selu. Dapače. ali to da su mudrijaši iskoristili nestašicu krumpira da bi mu nabili cijenu kao tropskom voću. Zadaća je države. suša. nego je sve lijepo niknulo. barem meni. ali su otkupne cijene nikakve. i samo gledaš kako će se koji od njih. onda je cijena takva da ne možeš pokriti ni gorivo za traktore. Nema uistinu ništa. I tako iz godine u godinu seljaci cvile o jednom ili drugom. Ako već poplava. rijetke bolesti. podlost je koja ne zaslužuje da bi prema njoj išta ljudsko osjetio. Ove godine je tako bila suša. ne mareći za jeftiniju i možda kvalitetniju hranu iz uvoza. jer se radi o nečemu što je naša temeljna hrana. dok gledam pravokutni karton nad piramidom gomolja na Pazaru. tuča. ali ta stvar je. njihova retorika izrazito je socijalna. ti seljaci su. biljni nametnici. možda najozbiljniji problem s kojim se ova zemlja u ovome času suočava. ako mene pitate. sada nas bez pardona deru. na užas svih nas pred malim ekranima.

. o tomu kako je lov iskonski dio čovjekove prirode. I to bi učinjeno. Čovječe. s opremom od tri ili pet tisuća maraka. ja bih ili razoružao lovce. Ne znam kako je s vama. pa izvoli medu uloviti samo s kamenom sjekirom. dvojice tih lovaca. Pa ćeš vidjeti što je atavizam. da sam vlast. u sasvim neravnopravnom dvoboju. nego samo zato jer ga to zabavlja.. Lovce bih pak slao na psihijatrijsko liječenje. s veprom od dvjesto pedeset kila. tko će koga. laserski ciljnik doma. rvuči se sa životinjom po mokrom šušnju. ubije jelena koji nema nego svoje četiri noge. beno jedna! . Fuj! Takva mi je gnjusoba eventualno prispodobiva samo s novim albumom grupe Colonia. to da bi se naš doživotni predsjednik. Recite što hoćete. a Stojan samo zinuo i ukipio se pa i ne osjeća kako mu se nešto toplo slijeva niz bedra i tiho puni gumene čizme. Uistinu. istoga bih ga časa zabranio. Pokušajmo zamisliti susret. kao što je to činjenica da nekakvi trbonje s fazanovim perima na šeširićima i pljoskicom viljamovke u džepu rekreativno pucaju na jelene.doduše. upravo je ono što bi im i ja .. Lov mi je sramotan i. Ostavi ti. Ma.volio napraviti.i seljacima vratio njihove patrone. ali mene upravo neizrecivo veseli kada u novinama. čini mi se u Bosni. za priliku. maršal. No. Ili kada netko u lovu padne i opali mu puška. to da netko. a da nije protuzakonito. On mi je posebno nejasan. pročitam da je negdje u lovu netko kolegu lovca slučajno nabio sačmom. ne iz nužde. Makar je vjerojatnije da ćeš vidjeti svoga boga.24 Mladunče samohrane košute Priča je istinita. strašno naljutio na Rankovića . za nevolju. kada bolje promislim. pa što ti treba da loviš muflone?! Lovi tajnice. ni sa Colonijom. što bi ispalo da drug Tito nije bio bistar. Stvarno. srameći se da pogledaju jedan drugoga. kao budale. Poželio drug Tito jednom negdje. to je. koje je osobno šef uprave državne bezbjednosti razoružao. veprove. ispotiha da Tito ne čuje. Nesretnici se na jelene. dere se jedan panično. a znamo da je drug Tito bio nečuveno bistar. kažu. rekao bih mu da ga vidim. nimalo se nije svidjelo Rankoviću. bez ikakva pretjerivanja. medede i drugi šumski živalj uputiše s praznim puškama. ne znam da postoji ništa tako odvratno. To mi isto nije mrsko pročitati.. s nekim seljacima poći u lov. zapovjedi da se seljacima oduzme municija. Zapravo. naravno. I tko zna što bi od toga ispalo da Brozu nije u neko doba sinulo kako je dosta čudno da nitko oko njega ne gruva. s ustima cijevi sretno okrenutima baš u pravcu njegova trbuha. nekakvo naše pećinsko naslijede koje probija na površinu i štatijaznam.a može biti. ali taj Aca Ranković nije baš bio tako crn kao što se govori. majci. No. ili bih životinjama podijelio puške. budalaština bez ikakve osnove. tko zna. Jer. kume moj. Ivicu Todorića prvoga. "Stojane. i da je drug Marko baš tu pao u nemilost . ravno mi je tomu da netko u mraku sačeka i prebije invalida. Pa da vidimo. Onaj užas koji ih je obuzeo pred razgoropaćenom životinjom dvostruko težom od njih. udri ga kundakom!". pa on. dragi čitatelji. Lovci inače vole palamuditi o nekakvim atavističkim nagonima.. trostruki narodni heroj i jedan od šefova pokreta nesvrstanih mogao naći u šumi okružen gomilom naoružanih muškaraca. zbog sasvim drugog motiva .. u crnoj kronici. i da nije skontao da tipovi oko njega šetaju s praznim puškama. to što je on napravio lovcima. pa su mu rekli što je posrijedi i on se. Jer.

da on sam u toj stvari ništa nije kriv. "Pa reci mi. ostavljaju im sijeno i zob zimi kada sve pokrije snijeg i nema ničega osim smrznutih lišajeva.. Lovreć. . pokraj krava koje začu eno podižu glave i gledaju nas. Nesumnjivo je. mesingana pločica i na njoj: "Zabranjeno je razgovarati s vozačem". pa i sada se još gdješto da vidjeti u starim rasklimanim autobusima. od usta sebi odvajam da mi ona ima što jesti. iznad šoferskog mjesta. pa isto ne mislim da mi to daje pravo da je tresnem čekićem po oklopu. inače podstanarka u jednosobnom brlogu bez grijanja. shvatio sam. Pustimo načas Rojsa i po imo na jednu sentimentalnu ekskurziju s nekim od tih strašnih vozila. je li tako?" "Sina". "jesi li eventualno ovih dana planirao pucati u maloga?" Frajer se tako naljutio da ostatak večeri nije htio progovoriti sa mnom. tu negdje. Cista Provo. kao. Kako oni shvate da je neka životinja višak? Računaju valjda da jedna nezaposlena samohrana košuta.25 Prije neku večer o ovome sam ozbiljno razgovarao s nekim ljudima i uglavnom smo se složili oko odurnosti lova i lovaca." "Slušaj". Problem s Ljubom Ćesićem Rojsom zapravo je u tome. bogati". recimo. Dosta mi je zagonetna perverzija novinara koji ustrajno guraju diktafone pod nos tom nesretniku. ta lovačka logika mi se čini uvjerljivom koliko i ono da je jedan što je ubio oca i mater od suda zatražio da mu kao olakšavajuću okolnost priznaju to da je ostao siroče. u izrazito teškoj materijalnoj situaciji. pokraj napola izguljene naljepnice "I love Ljubuški" i zastavice nekog seoskog kluba na retrovizoru. svako toliko neko sitno dijete negdje otraga povrati. ipak oni hrane životinje. Sjećate se kako je nekada stajala. "Daj kesu". kako to lovci znaju što je to biološka ravnoteža?! Mislim. višak životinja. čuj. "ti ono imaš kćer. "Ali.. Kotači propadaju u rupe s blatnjavom vodom. doma imam malu kornjaču. a nekmoli da bi mogli kontrolirati i onu biološku.. ispravi me on. Posrijedi je groteskno licemjerje tipova koji tobožnjom skrbi da životinje ne poubija glad zapravo tek prikrivaju fakat da će ih nešto kasnije poubijati oni sami. a onda i saborskim zastupnikom. nije u mogućnosti odgojiti dva laneta. ja kada ih vidim onako nalivene rakijom. Ili onaj argument da se lovci. krupnim sisavcem koji je neumjesnom šalom Providnosti od vozača autobusa prvo načinjen generalom. čisto da mladunče ne bi palo na teret šire društvene zajednice?! Zbilja. Ako mene pitate. Studenci. me utim. Sentimentalna ekskurzija Baš sam pročitao vrlo glup intervju s Ljubom Ćesićem Rojsom. rekao je on neoprezno. tako da mi je ostalo nejasno što je zapravo mislio s tim argumentom da lovci hrane životinje. prekinuo sam ga. viče izbezumljena mater. kako oni to shvaćaju. upitao sam čovjeka. tek se jedan smjerno osmjelio primijetiti. da bi negdje iznad njega trebao stajati natpis: "Zabranjeno je razgovarati s vozačem". "I hraniš ga?" "A hvala Bogu da ga hranim". pa joj oni onda jedno smaknu i požderu. autobus se ljulja. Drmusamo se lošim asfaltom kroz krševitu krajinu. meni se čini da oni imaju problema i s vlastitom.. Ja. brinu za biološku ravnotežu ubijajući nekakav.

pa neka ona. Neka napirlitana glupača. redovito bi negdje otraga zakreštala zbog dima. kao i razgovor s vozačem. o poljodjelstvu i lovu na veprove. U ovo vrijeme hidrauličnih. kad god joj je drago. o vojsci. Napokon. a muškarac bi ga krotio raširenih ruku kao da hvata tele što mu je uteklo. Čitav autobus napeto iščekuje ishod njegove agonije s probavom. zabranjeno.. mogu li zapalit?" A gospodar života i smrti na redovnoj liniji Split -Imotski u retrovizoru pogleda koji je to što pita pa lijevom malo povuče prozor i kratko reče. šoferi autobusa su bili impresivni. mekanih volana kojima bi mogli vladati i učenici nižih razreda osmoljetke. koliki je bio hod tog upravljača. Vozač. naravno... Sjetit ćete se možda tih bakelitnih bijelih volana. vozač se prvi oglasi. On će se velikodušno zaustaviti premda nije stanica. Povlačio je muški na jednu pa na drugu stranu. bilo je.. na što svi povla ujući kininu. kondukter do njega i putnici u prva dva reda siceva. čime ga to 'raniš?". doduše.. ruku na srce. "Daj kesu!". kada postane savim jasno da će dijete ipak preživjeti. slobodno nastavi na svježem zraku. Razgovor se nastavlja. ako joj smeta duhan. Jer. "E. "A krvi ti.. "Može.. Dosta bi bilo da šofer čuje kako netko slamčicom srče "dvojni ce" i odmah gnjevnim pogledom u retrovizor strijelja koji je to bezobraznik. znate. čitavim putem u autobusu se muha nije čula. "Velika tragedija". psuju nekoga koji se zadužio i pobjegao ili žale zbog drugog koji se mlad utopio. Nekako je samorazumljivo da je šofer u ovoj situaciji vrhovni autoritet. cijela zemaljska kugla bi se zavrtjela oko svoje osi. ali hajdučka tradicija živahno se opirala propisima.26 Crna najlonska vrećica solidarno putuje od ruke do ruke niz uzak hodnik. jer bilo je. viče ponovno ona žena. tu mudruju o komparativnim prednostima njemačke automobilske industrije.. kaže šofer bez truna ali baš ikakve emocije u glasu. u doba o kojemu govorimo. Tada bi svi morali mučati. o otkupnoj cijeni grož a... upita vozač zlovoljno. Dok mu žena dlanom pridržava oznojeno čelo." Generacije muškića iz tog kraja ušle su u svijet odraslih u času kada bi ih vozač pustio da u autobusu zapale cigaretu. o suši ili gramzivosti djevojaka na frankfurtskom Banhofu.. nešto kao VIP loži autobusa za prijatelje i pouzdanike prijevozničkog osoblja.. pješke. Autobus bi se tresao. ta se stvar ne čini osobito dojmljivom. može izaći. u tom autobusu ponekad kao da si u pušnicu ušao. "Majstore. ali harambaša za upravljačem uljudno bi joj odgovorio da ona. o čemu smo ono govorili?" Nakon kraće pauze ponovno oživljava rad debatnog kluba u prvom dijelu kola. Putnici slušaju kako mali bljuje. o nogometu i djevojačkoj kreposti. Jedino ako bi majstor bio mamuran. Iz VIP lože sada se čuje tiho smijuljenje. O svemu si s tim vozačima mogao razgovarati i ništa to nije utjecalo na njegovu radnu koncentraciju. svaki je u promjeru kao krošnja stoljetnog hrasta bio. dječak je na samom rubu da svoju nejaku dušu ispusti u crni najlon. . a onda na nekoliko trenutaka sve utihne. ali onda si morao biti veliki frajer da bi upitao. veliki muškarci za širokim kotačem volana. Pušenje.

vozač bi ugasio motor i otvorio vrata. taj u svakom smislu beznačajni primjerak ljudskog bića. Ujutro. valjda od tuge. prije četiri godine kada je Tomislav ing. "Izlazite vanka. šutke piljeći preda se. Sjedili smo otvorenih usta piljeći uvis. ostavim mu jaknu u ormariću pa čučnem. ali nitko nije izlazio. probija koliko se meni svi a biti tata mom dječaku. kada dovedem dijete u vrtić. Tomislav Merčep će ono. Sjetit ćete se. dok smo se mi otraga nasla ivali koreografiranim nasiljem u slow motionu. A toga ima upravo nesnosno puno i smatra se sasvim prirodnim. Konkretno. a on sam ipak nije mogao gledati i cestu i Jeana Claudea Van Dammea. ne mogu napraviti puno štete. Merčep na predsjedničkim izborima polučio gotovo infitezimalni postotak glasova stanovništva ove zemlje. došao je video. smatra li se Toni Kukoč možda . ali ta pojava da netko o sebi govori u poštovanom trećem licu gdješto zna poprimiti upravo groteskne razmjere samodopadnosti. Skanjujem se malo pisati o tome. S malim ekranima iznad siceva više nitko nije imao potrebu razgovarati s vozačem. rekao bi tada vozač bijesno i ugasio nam video. Ovo je. u svakoj se njegovoj ubogoj. odakle li već. jasno. valjda nijednom nije rekao "ja". nakašljao se u modri rupčić i važnim glasom neizostavno počinjao sa: Tomislav Merčep će ovo. Umišljeni očevi. uočio bih tek da je u svim tim sporovima Tomislav Merčep zaradio baš svaku lipu. posve bezazlen slučaj. kada u opisanom slučaju ja kažem "Daj da te tata poljubi?". ne bismo do kraja odgledali film. Njegovo je vrijeme prošlo. ako se baš ne zovu Marinko Lučić. Ja. Neki put. Merčepa stvorio na vlastitu priliku. zašto sam poljubio svog jedinca. mater vam nabijem". do kada Toni Kukoč još namjerava igrati. Tomislav Merčep to nikada ne bi potpisao. doduše. taj svakako ne može biti sasvim prisebna osoba. Šoferi su.. jer se čini kao da osoba nije jedinstveno i nedjeljivo "ja". ako već ne i sramotno neciviliziranoj rečenici čulo da je dragi Bog baš Tomislava ing. recimo. Prije nekoliko sam tjedana.. u kampanji kada je govorio o sebi. Autobus bi došao na imotski kolodvor. jer je poznata neugodna navika tog patuljastog siledžije da tuži novinare i na ime duševnih boli izbija goleme svote od novinskih nakladnika.. a on bi popravio sintetičku kravatu. gdje je novinar umalo sva pitanja košarkašu formulirao u trećem licu: što Toni Kukoč misli o reprezentaciji. nego je tu u vama i s vama nekakav zagonetni "on"..27 Stvar se radikalno promijenila kada je u autobuse došao video. uhvatim ga za ramena i kažem: "Daj da te tata poljubi". kao Gospu da smo vidjeli. hidraulički volani i dobri amortizeri pa su i djeca sve manje bljuvala. otišli u generale i narodne poslanike. ali ona je prva u svojem korijenu zapravo pomalo šizofrena. nego zašto sam mu svoju namjeru da to učinim obznanio u trećem licu jednine? Zašto nisam jednostavno rekao: "Daj da te poljubim"? Vi možda ne vidite osobitu razliku u ove dvije izjave. Usamljen je sjedio sasvim naprijed. A ima puno samodopadnosti u toj šizofreniji kada o sebi počnete govoriti kao o "njemu". primjerice. u jednom sportskom tjedniku našao intervju s Tonijem Kukočem. Nije se više pušilo u kolima. Zašto sam to napravio? Ne. dakle on Sam sebe ponekad ulovim u tome. Pa kada mi netko kaže da je svaki tehnološki napredak nužno dobar. Novinari bi ga nešto upitali.. to iz moga podsvjesnog. naravno. nesvjesnog. Gramatički oblik nepogrešivo otkriva koliko sam samozaljubljen u ulozi oca. očarani vještinom flamanskog majstora šore i šege. sve psihijatrijske dijagnoze koje su u sudski spis priložili njegovi odvjetnici potresno su autentične.. jer kada netko za sebe tako sustavno govori "on". plitkoj. U tim autobusima ne znam ni sam koliko sam puta gledao oba dijela "Krvavog sporta". skinem mu cipelice i nazujem papuče.

28 već pomalo potrošenim... Čitavo mu se vrijeme, ako je suditi po onome što je izašlo u novinama, obraćao kao da je onaj što je sjedio s druge strane stola samo nekakav glasnogovornik Tonija Kukoča, a ne Kukoč himself. Košarkaški mu je gastarbajter k tomu... kako je on i inače jedan pristojan i skroman dečko... ustrajno odgovarao u prvom licu, ponavljao je neumorno ja, ja, ja, ja, gotovo ga očajno, činilo se, upozoravajući: "Ej, čovječe, ali ja sam tu", no ovaj se mudrijaš nije dao smesti. Sportski novinari gdješto znaju biti strašno neuki. Što zapravo i ne čudi, kada vidiš kakva im je klijentela. Miroslav Blažević, recimo, vrlo često govori o stanovitom Ćiri. Davoru Šu-keru katkad je drago prisjetiti se blistave internacionalne karijere Davora Šukera. Kao da ih je dvojica. Gotovo da bi pomislio da je Davor Šuker kadar sam sebi nabaciti u šesnaesterac. Kada god čujete nekoga da o sebi govori u trećem licu i "ja" zamjenjuje vlastitim imenom i prezimenom, možete biti načisto da je nesretnik sebi svašta umislio, ako već nije i ozbiljno pošandrcao od manije veličine. Na čudnovat način, on se u sebi odvojio od svoje javne osobe, jer misli kako je njezin javni značaj toliki da više naprosto nekako ne pripada njegovom smrtnom tijelu. Primjera radi, kada Miroslav Blažević govori o Ćiri, on svoju trenersku ličnost nije rascijepio da bi uzimao duple premije, i za Blaževića i za Čiru... makar ni to, ruku na srce, ne bi bilo daleko od istine... ne, on nam zapravo prije hoće neskromno kazati da i kada Miroslav Blažević jednog dana, ne dao Bog, umre, Ćiro će ostati s nama, u našim srcima i u historiji. Slava ga je učinila ponešto šizofreničnim, tek što ozbiljni, pravi šizofrenici imaju maniju veličine umišljajući da su slavni vojskovo e, evan elisti ili pape, a u ovom, blagom i društveno prihvatljivom obliku ovog poremećaja, ličnost se podijelila unutar jednog gra anskog identiteta. Sve je, što bismo rekli, ostalo u familiji. Spomenuo sam slavu, makar ona nipošto nije presudna u ovakvim slučajevima. Dapače, vrlo često bude da je tip bezvezni Iks Ipsilon, a da to vlastito Iks Ipsilon izgovara s takvom samodopadnošću kao da je iza matematičkih nepoznanica glavom George Bush. Pijanci, primijetili ste, neobično vole samozaljubljeno izgovarati vlastito ime i prezime. Što zapravo i ne mora biti tako loše. Dapače, to što je u osnovi privatna trauma, u konačnici bi moglo biti i društveno korisno. Mi smo mali narod. A zamislite kako bi lijepo bilo da svaki od nas počne o sebi govoriti kao o veleuvaženom "njemu". Bogu hvala, bilo bi nas devet milijuna. Ako ne i koji milijun više.

Obrana dekoltea
Bude tako neka stvar koja ti se učini da je po svemu dobra i ispravna i da se za nju vrijedi zauzeti, a onda u neko doba shvatiš da te živcira. Ne govorimo, ako ste možda na to pomislili, o Draženu Budiši, nego o pridjevu "urbano". Ispočetka, tamo devedesetih, u onome sveopćem poseljačenju Hrvatske, kada je rahmetli Tu man, kao ordinarna generalska neznalica, zaneseno govorio o "čudu hrvatske naive" i gurao nam pod nos dirljivo nevjesta ulja na staklu zemljoradnika iz Podravine kao jedinu autentičnu hrvatsku likovnu umjetnost, i kada je režim divinizirao tamburicu kao jedino naše sto posto domaće glazbalo pred kojim se sva druga glazbala imaju postideno sakriti u mišju rupu, bilo je sasvim prirodno dreknuti da oskudno obrazovan diktator i njegovi glupi pripuzi nemaju pojma, da mi nismo nekakvo urodeničko pleme iz centralne Afrike, nego naša kultura stoji uz bok drugim kulturama, pa da i mi znamo što je violina, gipsani odljev i apstraktni ekspresionizam. U to vrijeme, dakle, pridjev "urbano" bio je dobar, ispravan i za njega se vrijedilo boriti. Pro e, me utim, neko vrijeme i režim se promijeni, a onda shvatiš da je preko noći nekako došlo da istim tim pridjevom Vlatka Pokos brani dekolte iz kojega su joj umalo

29 ispale sise, baš kao i Indira Vladić iz grupe Colonia, koja svoju rijetko slaboumnu glazbu smatra "urbanom" i samim tim, jasno, vrednijom od druge glazbe. Na posljetku, svi oko tebe, valjda čak i nogometaši, počnu ponavljati ono "urbano" kao kakvu mantru, kao nešto apsolutno sjajno, bolje od seksa i jače od kokaina i ti skontaš da ti to ide na jetru, kako te i inače izlu uju ideološke laži koje svaka bena prihvati jer joj je malo komplicirano i naporno ozbiljno promišljati stvarnost. Ono "urbano" je postalo jedna takva ideološka laž. Najprije stoga, naravno, što je u ovoj zemlji gradsko stanovništvo u velikoj većini tek u drugoj generaciji doista takvo, obično su to potomci onih što ih je socijalizam s prvim petoljetkama nabio u gradove, te je tu stvar, fućkaj ga, zapravo nemoguće sasvim odijeliti. Potom, čak i kada bismo doista stavili na stranu onaj uistinu gradski segment populacije, koji je takav od stoljeća sedmog ili tek nešto kasnije, tko vam je kazao da bi čak i u toj maloj društvenoj skupini sve bilo lijepo, dobro, pametno i čestito, u jednu riječ - urbano?! Ruralno je u našem općeprihvaćenom doživljaju svijeta postalo sinonim netrpeljivog i neciviliziranog, rat su, kažu mudrijaši, počeli seljaci, oni su bombardirali gradove zato jer ih mrze i tomu slično. Sve to danas pričaju čak i oni za koje znate da su '92. ili '93. govorili da Srbe i Muslimane valja poubijati. I čovjek uistinu poželi staviti se u zaštitu tih ubogih seljaka, koji, vjerujte, čak i vrlo često znaju biti vrlo pristojna čeljad što je nekada lijepo živjela sa svojim susjedima druge vjere, kumila se s njima i čestitala im slave i Bajrame. Postotak ubradi me u njima sasvim vjerojatno nije ništa veći nego me u stanovnicima, na primjer, Vlaške ulice, a malogra anski fašizam ni po čemu ne smatram civiliziranijim od priprostog seljačkog šovinizma nekoga iz Muca, dapače, onaj prvi mi je zbog nečega, valjda stoga jer je posrijedi malo obrazovaniji svijet, malo i gadljiviji... Zamišljeno sam išao ulicom kontajući sve ovo u glavi kad sam se odjednom zatekao na Pjaci, gdje je trajao predizborni skup Siniše Vuce. Na pozornici se u taj čas u razglas od nekoliko tisuća vata producirao stanoviti guslar iz Cetinske krajine. Sasvim iskreno, to me je ipak malo pokolebalo u mojim stavovima.

Tijesna koža
Neki muževi tuku svoje žene. Brak je u tom smislu vrlo zahvalan. Vratiš se s posla živčan, no tu je uvijek netko tko će ti, ovisno o tjelesnoj spremnosti, sparirati rundu ili dvije i, ako baš nisi oženjen za bacačicu kladiva, sva je prilika da ćeš se lijepo provesti. Dum! Dum! Pljas! Tres! Odvališ majci svoje djece dva krošea i već se bolje osjećaš. Ona ostane jecajući, sklupčana na pločicama, a ti je prekoračiš i odeš do frižidera po pivicu. Mrzla žuja uvijek fino legne u ovakvim situacijama. A ne dao bog da glupača nije ostavila pivo da se ohladi. Uuuuu! Za takvu stvar momentalno se ponovno razgoropadiš i onda ide rad nogu. Dum! Dum! Dum! Tako se to radi u boljim familijama u nas. Saznalo se tako prije neki dan da je jedan vi eni zagrebački advokat mlatnuo svoju gospo u, pa je čak i policija intervenirala u slučaju. Nasilnik, upitan kasnije za izjavu za novine, bio je, me utim, vrlo suzdržan u prepričavanju ove zgode. Vrijedi čuti što je čovjek rekao. "U jednom trenutku, pod povišenom tenzijom i gestikulacijom", kaže dakle taj ugledni član odvjetničke komore, "slučajno sam je udario odozdo prema gore, tako da se koža na nosu rastvorila, možda milimetar, dva". Ne znam za vas, dragi čitatelji, ali ja mislim da je ovo najduhovitiji opis šamara koji sam u životu čuo. Tip bi vjerojatno i Ratka Mladića slično branio. "Gospodin Mladić je pod povišenom tenzijom i gestikulacijom, vodoravno, slijeva nadesno, potegao protuavionskim mitraljezom, tako da je nešto Muslimana ostalo ležati na proplancima, možda tisuću, dvije." Uvjerljivo zvuči, jel'da?

30 No, to još nije sve. "Ne mogu reći da se radi o klasičnom obiteljskom nasilju, već o incidentu izme u mene i supruge s kojom sam u postupku razvoda", kaže u nastavku svoje izjave advokat ozbiljno, ne objašnjavajući podrobnije što to kod njega nije "klasično". Što je to drukčije, osobeno u njegovu slučaju? Dogodilo se a) nasilje u b) obitelji. Imamo dakle obiteljsko nasilje, klasično ili moderno, kratko ili dugo, ravno ili sa šiškama, sasvim je svejedno, i to se ne da spasiti nikakvom muljažom poput "incidenta izme u njega i njegove žene". Lijep broj godina sam u braku i znam što je incident sa ženom, obično bude oko prljavih čarapa nasred sobe, otvorene tube zubne paste i slično, dogode se nekad i dvaput ili triput tjedno medu nama povišene tenzije i žustrije gestikulacije, ali nikad dosad nismo jedno drugome ni pokušali otvoriti kožu na nosu. Ta stvar je s druge strane jedne prilično jasne granice izme u normalnog i bolesnog odnosa izme u dvoje ljudi. Jedino doista dobro u onome što je advokat ispričao je da su u postupku razvoda. Mimo toga žena, saznajemo, neće "povlačiti druge poteze protiv njega". Premda bih joj ja savjetovao. Kada je on već nju potegao odozdo prema gore, mogla je i ona njega odozgo prema dolje. No, nevolja je da su žene slabije i sitnije i te im stvari nije pametno savjetovati. U tome da su žene tjelesno nejakije zapravo je sav smisao muške vlasti nad ovim planetom. Rodna neravnopravnost svoj temelj ima samo u mišićima muškaraca. Pokret za emancipaciju žena tako je i počeo tek s industrijskom revolucijom. Tek kada su im parni strojevi donekle izjednačili šanse s muškarcima, žene su se osmjelile zatražiti svoja prava. S razvojem tehnologije sve su glasnije. Industrijski napredak, koji im sve uspješnije nadomješta fizički manjak i čini dostupnim poslove što su nekada bili isključivo muški, svaki dan sve više emancipira žene. Tek što se u kuhinjama i dnevnim sobama, eto, muškarci još povremeno sjete da im je priroda dala mogućnost da odvale šljagu svojim suprugama i cijela se stvar ponovno vrati nekoliko stoljeća unatrag. Kod obiteljskog nasilja vrlo često se kao osobit kuriozum ističe da zlostavljači nisu samo nekvalificirani tipovi, zidari, kamiondžije, skladištari i slična bagaža, nego da ih ima i s fakultetom, me u odvjetnicima, liječnicima i sveučilišnim profesorima. Nikako ne kontam zašto se ta stvar drži neobičnom. Ja, dapače, mislim kako je dosta očekivano da akademska čeljad mlati gospo e. Jer, pogledajte, posrijedi su pametni ljudi, završili su fakultete i naravno da će, ako već biraju koga bi zviznuli šakom, procijeniti svoje mogućnosti i razumno odabrati nekog sitnijeg. Bagra što od sedam do tri vozi viljuškar ili tuče ruzinu u škveru ne misli o tim stvarima. Takvi se blesani, ne gledajući tko je pred njima, bezumno zalete u tučnjavu, pa što bude. Ali, gospon doktor, molit ću lijepo, ne. On do e kući i pričeka dok žena pegla. Nije glup da se opeče na glačalo. Tek kad ona završi posao, on uskače u ring i spremno vitla šakama. Osim toga, još jedna stvar o kojoj nismo razmišljali, intelektualci su sušičavi tipovi, nema prave snage u njima. Pola su se života, snivajući o magisterijima i doktoratima, grbili po vlažnim čitaonicama i kada hoće ispuniti svoju potpuno normalnu, priro enu mužjačku potrebu da nekome raskrvare arkadu, mogućnosti su im dosta skučene. Mogu, doduše, lemati djecu, ali je nevolja da djeca rastu i znaju biti zlopamtila koja na pragu punoljetnosti neke davne aperkate vraćaju s kamatama. Ostaje, dakle, tko? Žena. Gospoda doktorica sutradan ujutro odlazi u mesnicu s tamnim naočalama kao Sofia Loren, a mesar si misli kako je to tak' Bože dragi, gospon doktor ima jedan stresan posel pa je normalno da tu i tamo izgubi živce...

. pa ste izašli u diskoteku i. Na ulici se bez ikakvog straha možete mimoići s Jadrankom Kosor i Marijom Babić-Petričević. Slavko Sakoman morat će nas sve skupa skidati s HDZ-a. dobar stuff. zamišljam kako se dogovaraju čečenski politički vo e. naime. A možda se organiziraju i u udrugu udovaca palih hraniteljica. Ovako ih pošalju da se raskomadaju u moskovskoj podzemnoj željeznici. u haljinama neobično širokog kroja. uistinu.preljubnice i nerotkinje. Dok Amerikanci ulažu milijarde u . u Moskvi. Ljerki Mintas-Hodak prilazi se bez ovlaštenog policijskog pirotehničara. eno je pukla na stadionu!" I nije tim muškarcima. mi živimo u zemlji gdje simpatizerke opozicije ne preferiraju takve odjevne detalje. a vi ste već izbezumljeni od požude. Uočite taj neobičan slučaj i ne možete mu se pravo načuditi u sićušnom djeliću vremena. pravo za reći. Rašide. oralno. prolomi se strahovita eksplozija i djevojka se doslovce rasprsne pred vama. Primijetili ste možda da u samoubilačkim napadima u Moskvi dosada nije sudjelovao nijedan čečenski terorist. što bi se reklo.. Da je mir. treći . ionako ti je ni za šta". Tren kasnije. Potom vam ona otpuhne poljubac s vrhova prstiju. Ne. Nakon što im supruga položi svoj mladi život na oltar domovine. nosila oko pasa. Politika se. po kojim kriterijima. muškarac. a vama srce zalupa. Što opet možda i nije najgore što bi nam se moglo dogoditi. oduševljeno izjavljuje kako Ivo Sanader u njemu "budi neku kemiju". preznojavajući se od užasa. objašnjavajući zašto će sudjelovati u predizbornoj kampanji Hrvatske demokratske zajednice. birali? Mogao bih nekako i zamisliti: prvi ešalon . danas postoji samo u primitivnim društvima kao što je čečensko. Bogu hvala. da bi natovario ženu eksplozivom i potjerao je s električnim upaljačem u znojnom dlanu medu neprijatelje. a kada je mješavina. sasvim malo prije nego i vas lijepo ne raskomada onaj eksploziv koji je zgodna crnomanjasta Čečenka. "Nemoj. turskih i afganistanskih. katkad očituje i na puno ružnije načine. Kada takav jedan me unarodni autoritet i pasionirani pronalazač stalno novih i novih kemija kaže da je Ivo Sanader dobra supstanca. me utim. "Mašala. loše. Uvažene zastupnice u nas nemaju osobit poriv da umru za ideale. Dinu Dvorniku. taj ima golemo iskustvo s njima. intravenozno ili na neki treći način upoznao ih je svakakvih. I to je nešto što uistinu zaslužuje ime "pametna bomba". Živo sam znatiželjan tko je birao te nesretnice i kako su ih. dok čekate u redu pred ulazom. Takvo što. Onda ona uoči da je gledate pa vam se prijazno nasmiješi i namigne. čovjek nikada nije prodao lošu kemiju. oni uzmu penziju i stan i dobiju povlasticu na uvoz auta. dovikuju se oni s brijega na brijeg. otkrit će se u kasnijem policijskom izvještaju.one što čitaju. Jedna za drugom silaze sa svojih planina sa štapinima oko rebara. a kamoli da bi sa sobom u smrt povele i nekoliko tuceta nedužnih prolaznika. drugi ešalon besramnice koje su odrezale kosu. do sada su se listom samo Čečenke ubijale. on zna kada je čista. Pomislite kako bi to bilo da živite. na primjer. "Ahmede. gdje ti je žena?". oni bi slali žene u dućan po pivo. četvrti . Alaha ti. onda možete biti mirni . peti one koje iz četvrtog pokušaja nisu rodile sina.31 Seks bomba Dino Dvornik. U čemu je fora.kurve u hlačama. A to valja respektirati. isključivo mlade žene nosile su nekakav dinamit pod jaknom i aktivirale ga u času kada su se našle u nekakvoj ljudskoj masi. od američkih i engleskih do kolumbijskih. tj. zašto samo žene? Jesu li Čečeni kukavice ili naprosto kontaju da je muški život predragocjen za tako nešto? Ili je i jedno i drugo.to je to. bolje pošalji ženu. kibicirate neku zgodnu crnomanjastu. marokanskih.

a Koordinacija udruga proizašlih iz Domovinskog rata nakon toga se oglasila priopćenjem gdje stoji da oni. na kraju nepogrešivo nalazeći svoj cilj. koje su još uvijek daleko najjeftinije sredstvo za čišćenje kade. U prirodi ih ima koliko voliš. jer samo majmunu može pasti na pamet ono što su oni napisali u priopćenju. samo za primjer. možda. A pritom su sasvim besplatni. citiramo prema novinskom izvještaju. ruku na srce. Još jedan takav rijedak slučaj poštivanja osobe jedne žene dogodio se prije nekoliko dana u Sinju. Pa. te se s emancipacijom zemlje dogodi i rodna emancipacija? Hm. popraviti položaj žena u ovoj zemlji? Hoće li biti prepoznat njihov veliki doprinos. četiri i pol puta za ovcom i čitavih dva i pol do tri milijarde puta za pčelinjom maticom.. gdje je lokalna aktivistkinja HNS-a prosvjedovala zbog toga što je Mirko Čondić Vesnu Pusić nazvao kurvom. sve dok neka sudbena instanca ne donese pravorijek da je Vesna Pusić vi ena kako maše torbicom u Jurišićevoj. koja čini onu finu razdjelnicu izme u civiliziranog društva i barbarskog plemena. i bez suda sasvim jasno da su posrijedi sve sami majmuni. čečenski projektili s navo enjem danima putuju drndavim autobusima. Važna je. Za ovu priliku sasvim je nevažno da nema ama baš nikakvih dokaza da je Vesna Pusić takvo što činila. da im je spreman oprostiti i to da one. misle da se Vesna Pusić ne može nazivati kurvom. kako ljuto nariče: Ostaje li Čečenija bez majki?! Koordinirani ženoljupci Naši desničari vole žene. Baš kao i Ivan Aralica. bez da ih se nadzire u stanju su rukovati jednostavnijim kućanskim ure ajima. Jer. Pitanje koje nam se ovdje nameće jest. molit ću lijepo. a dupini ipak ne. ni ja sada ne bih smio napisati kako mislim da u Koordinaciji udruga proizašlih iz Domovinskog rata sjede sve sami majmuni sve dok se putem suda ne dokaže da u Koordinaciji sjede sve sami majmuni. žene se može naučiti mnogim korisnim vještinama: one kuhaju.32 konstrukciju projektila koje će nadzirati s displeja u Washingtonu. a koji im svejedno naposljetku uzaludno padnu na nekakvu iračku pustopoljinu. Kada se sve to sabere. makar je nama svima. samo potpuni idiot mogao bi kazati da časni zastupnik Anto Kovačević ne voli žene. a pokazale su se i kao dosta pouzdana zamjena za daljinski upravljač kada u ovome riknu baterije. hoće li to na kraju krajeva. na prikolicama kamiona. nije isključeno. a sličnoga je mišljenja i don Anto Baković koji tako voli žene. I naš nacionalni klasik nemilo će se naljutiti ako ga nazovete ženomrscem. Dokazano je k tomu. do sedam puta zaostaju za mačkom. demokratska procedura.. te je stoga ona za njih za sada nevina".. Samo što se nekako bojimo da baš kada se emancipiraju. bez obzira na sve.. dok se to ne dokaže putem suda. I cijene ih. peru i peglaju. tada će ih nekako i nestati i već vidimo nekog njihovog demografskog zlogukog proroka. Što to nije prekrasno?! Poštovanoj Koordinaciji svatko je nevin dok se ne dokaže suprotno. nekog njihovog don Antu Bakovića.. da su žene pametnije od dupina. "nisu upoznati s tim problemom. vlakovima. Tako da. ali da. ne sjećamo se više koji je znanstveni časopis o tome pisao. Već prema tomu se čak i Vesnu Pusić odbija nazivati kurvom. kada je o reprodukciji vrste riječ. .. osim ako se za dokaz ne prihvati nekakav mućak što se izlegao u gnjiloj slami kojim je napunjena Čondićeva tikva. kada Čečenija jednom stekne nezavisnost. jer je i njemu sasvim bjelodana superiornost žena. jer da žene peru sude.

. konkretno Vesni Pusić i Ingrid Antičević. čak i žive sa ženama. Takva je to golema čežnja u ovome ubogom penzioneru. Radi li se u ovome slučaju o mitomaniji. osjećam samo najdublju ljudsku i kršćansku sućut. me utim. Sada se. košmarnog i bijedno napisanog romana. jest to da njezin autor. Ali. sasvim iskreno i bez ikakva prenemaganja. Aralici bi netko zamjerio i to da svoje političke protivnike hoće diskvalificirati njihovim (navodnim) seksualnim navikama. do Vukojevića. nakon čitanja "Ambre". Ono što "Ambri" daje notu jedne nimalo bezazlene mahnitosti. Merčepa. ma koliko to nevjerojatno zvučalo. Pa da on s nekakvom spretnom mulatkinjom tamo ovaploti sve ono što je u "Ambri" samo imaginirao. ne bismo se usudili spekulirati. do prava da bez pratnje koračaju ulicom i da u ugostiteljskim objektima samostalno naručuju piće. I ne samo zato jer bi Aralica sa svojom saborskom mirovinom Amsterdam mogao i sam sebi priuštiti. koju bi netko mogao osjetiti prema piscu "Ambre". Sve to još nekako može proći. ta stvar pokazala potpuno besmislenom. neskriveno uživa u opisima sisa.33 Kako bilo. Svakako. Ivkošića i Čondića. ta te samilost brzo napusti. Svaka ljudska sućut. Nakon posljednjeg romana toga čovjeka. demenciji ili je posrijedi poremećaj neke žlijezde. . Araličina nerazumna mržnja prema Stjepanu Mesiću čak i sporedna. Za te sirotice ja. ali ni to nije znak nenormalnog. I pritom je. sposobni dogurati i do male mature. Primitivnom čovjeku naprosto valja oprostiti što moral i ćudore e smatra istovjetnim te pridjev čestito koristi u tradicionalnijem. držim. kakvim se naš klasik iz Promine voli smatrati. generalno uzevši. bedara i (ponovno.nekima će se to jamačno učiniti duhovitim. to još uvijek njegove autore ne kvalificira za ludnicu. što ih je u romanu . Literarno silovanje Neki od nas odvažili su se primijetiti kako Ivan Aralica zbog svojih protumuslimanskih pamfleta u vrijeme hrvatsko-bošnjačkog rata zavre uje niskokomforni smještaj u Haagu. svaka žena u našoj mladoj državi može ostvariti svoje Ustavom zajamčeno pravo na madrac. Aralice i don Ante Bakovića.. navodnih) snošaja naših narodnih zastupnica. nema puno veze s normalnošću autora: znamo za puno pornografskih romana i premda nismo našli da je ijedan od njih stvarno dobar. da neki od njih. ponešto proširenom značenju. "Ambra" je dijelom pornografski roman. da ti ga skoro do e milo. čiji su najuspješniji primjerci.. To. Puno je strasnija njegova mržnja prema ženama. lijepo je isto da je jedna žena zaštićena od ružnih objeda i što. ali ipak.. obično su sramežljiva i suzdržana gospoda koja zaobilaze anatomske i fizološke potankosti. da umalo poželiš da mu Društvo književnika iz svojega (valjda postoji takvo nešto) fonda solidarnosti uplati sedmodnevni aranžman u Amsterdamu ili Bangkoku. ozbiljno dvojimo da je takvo što mogao napisati netko posve ubrojiv. doduše. Od Kovačevića. kako je naslovljen taj ingeniozni uradak. krivo zaključujući da je netko pokvaren već zbog svoje razvratnosti. Takva je silna udivljenost naših čestitih katoličkih muževa drugim spolom. Eventualno bi mu okrpili nekakvu obaveznu mjeru liječenja. makar nastupa kao čedan katolički moralist. naime. naime. malobrojni. guzica. svekolika naša desnica uzvisuje ženu kao neobično inteligentnog sisavca. dakako. Autor "Ambre" tako sladostrasno opisuje noge Ingrid Antičević. Aralica ne. on tako slini zbog tih butina. Dobri konzervativni pisci. posve je isključena zbog zla i mržnje što isijavaju iz tog glupog. sasvim je bjelodano da on tamo ne bi bio osu en. naravno.

" A ja . To da pisac istodobno i uzdiše za tim nogama i smatra ih gadljivim. voljeli. a ja joj odvalim šamar. gdje bih liječio šamarima. sa suzama u očima. A on ih mrzi jer ih se boji. luster se zaljuljao. činio bih to iskreno i od srca. kaže on zahvalno. A i oni bi mene. samo zato jer volim ljude. I to nije. posebno kada vidite da se u našim bolnicama počelo umirati i od anestezije. Ingrid Antičević . ja mu odvalim šamar. kako je jedan moj dragi kolega kazao. recimo.ili. kako vam se svi a moj naum? Mislite da pretjerujem. To da je netko svoj život i zdravlje dao u ruke nekome indijskom pastoru. To je naprosto bolesno.. koja se ševi samo u mraku i o tome ne voli kasnije pričati. ono što je Ivan Aralica u "Ambri" učinio Hildegardi Zavrtnik . ispunjava me tako golemim zaprepaštenjem da samo šutim. Zašto ne. Makar imaju dobre noge. One u minicama pak neizostavno su drolje. Prvu mrzi zbog njezine pameti. otkriva nam onu nakaznost psihe kakva se obično susreće kod silovatelja. u neko doba čak bi i ministri i saborski zastupnici dolazili da ih šamaram.. Do e mi. pitam. inače normalni i razumni. Do e tip kojemu otpada kosa. "Ko rukom odneseno". mislim se.. Uskoro bih izašao na dobar glas. ali silovanje.eksplicitno se pozabavivši njezinim tobožnjim spolnim avanturama.. Bogom nadahnutih prstiju. Vraga. samo nedostatak dobrog odgoja. pa otvoriti ordinaciju alternativne medicine. ali ja nakon Aralice ne bih ni kvaku na vratima primio u ruku. nikada ne možeš dovoljno precijeniti. zove se silovanje. ali me isto malo osupne svaki put kada čujem da je netko negdje otišao nekakvom iscjelitelju. Najozbiljnije vam govorim. žena s migrenom. ali oni su tako ozbiljni i uvjereni u iscijeliteljski dar toga indijskog šarlatana. Literarno. "Doktore".. noćno mokrenje u djece. Ne bih čak ni naplaćivao svoje usluge.. da meni naskoro padne na pamet da bih i ja vjerojatno bio sasvim uspješan iscjelitelj. Uistinu. dokazano je.. čak visokoobrazovani pripovijedaju kako je pastor došao medu njih i kao nekakva blaga svjetlost da se spustila s visina. dok neki.. da se ne zezamo. opekotine.. drugu zbog njezinih otkrivenih bedara.34 premda ja to smatram potpuno imbecilnim — nazvao Esmom Frčko i Hildegarda Zavrtnik.pljus! "Je li sad u redu?". uistinu. Ne. a neke se žene počele tresti. ja mu odvalim šamar. potrebno je samo da je čovjek dovoljno beskrupulozan. lomove kostiju.. Njih bih s osobitim veseljem liječio. Sjedim i gledam ih sumnjičavo. pa i iz susjedne BiH. . Dobra mu je žena tek ona što je smjerna i podložna muškarcu. Do e jedan s hemoroidima. što je svježi slučaj iz Splita. "rame mi nešto trne. I stvarno bih uživao u tom poslu. epilepsiju. koji liječi samo dodirom svojih čudotvornih. Hulje na platnu Teško je imati vjere u zdravstvo. iz čitave države bi me pohodili. Onda. bolne menstruacije. ljudsku naivnost. doduše. Kažite što hoćete. ja samo odvaljujem šljage. dolazi tako jedan. vjerujem. I sve tako liječim: upale sinusa. loveći trenutak kada će netko nekome namignuti i zacerekati se. I tako nešto kontam u sebi kako bih mogao dati otkaz u Jutarnjem listu.

Taj me je hohštapler baš na sve navikao. Taj budalaš u naše je dnevne sobe uspio plasirati po prilici dvanaest milijuna Berberovih konja.. ako mene pitate. makar se meni tako čini.. to još nije bilo najgore. ali ja sam uistinu bio ozbiljno nespokojan množinom tih idiota. treba barem oduzeti djecu i dati je nekim pametnijim ljudima na posvajanje. početna cijena sedamsto maraka. Mislim. Ja ne pamtim da me je ijedan horor ikada tako uplašio kao te aukcije. činilo se. bio. jedno sam popodne uključio radioprijamnik. uspjeh glazbenog talenta Tončija Huljića i Dražena Budišu kao takvog. Radio Kaštela je. Nudio je nekakvog Botterija. pomislio sam.35 U tom smislu vrlo je ilustrativan i slučaj Zorana Krivica. daj zajebi. i ponudio osam-sto. čak i ne osobito slatkorječivo. Ustanak sivih čaplji Kada je ono prije jedanaest godina. bili spremni ginuti.. Gledao sam kako se za golem novac kupuje ordinarno likovno smeće i stvarno sam bio iskreno užasnut da je medu tim ljudima možda i netko tko će mi sutra doći popravljati elektroinstalacije. kada su pokraj cijevi kalašnjikova pošle tužne kolone prognanika. tisuću maraka. čini mi se. Onda se javio nekakav mamlaz.. granate zarovale po šljivicima i iz kukuruzišta izvirili tenkovi. grafika. nego su mu je samo opisali preko radija. Ne znam kako je s vama. ja ipak nisam bio spreman. Botticellijevu Veneru koja otvara i zatvara oči i govori "Mama!". šeststo pedeset milijardi Lackovićevih potočnica. pet tisuća maraka. a neki čak i pištolj. ne baš inteligentnog varalice. ne znam kako bih to uopće nazvao. sjećate se onih njegovih televizijskih aukcija? Izuzmemo li ratne strahote. prodavao slike i preko radija.. A ja sam istoga časa poželio emigrirati. da je netko od njih možda i liječnik ili nastavnik. Sasvim slučajno. malo mi je skoro i žao što sada jede i spava na račun Ministarstva pravosu a SR Jugoslavije. stariji će se sjetiti toga. Generalićevih kokošiju za osamnaest do dvadeset peradarskih farmi. to je. a koji je tek od prije neki dan u pržunu. I. I da sam nakon toga čuo kako je Zoran Krivić negdje nekome prodao Michelangelovu skulpturu Ferrarija ili. četristo pedeset tisuća Trebotićevih crkvica i duplo toliko čempresa pokraj njih.. taj je prodao jedrilica u sutonu da ih valjda na čitavom Pacifiku ne bi toliko skupio.. počeo rat.. jedno kratko vrijeme svi su. ali za takvo što kao što je radijska aukcija slika. ja ne znam da je išta bilo tako porazna slika našega mentaliteta kao oni nesretnici što su se preko telefona jagmili oko majmunarija koje je Krivić. Krivić je ljude otkrio kao tako kolosalne imbecile. Taj Krivić je. kada su prvi leševi stigli u otvorenim kamionskim prikolicama.. aktova koliko u svim kuplerajima odavde do Kijeva ne bi našao. tisuću i petsto maraka. Ma. ja se ne bih začudio. i to u Srbiji. Dokazano je da ljudsku naivnost uistinu nikada ne možeš dovoljno precijeniti. Nekome tko je u stanju dati osamsto maraka za sliku koju čak nije ni vidio. koji je godinama narodu ovdje uvaljivao najbezočnije krivotvorine pod umjetnička djela. kada me je spopalo njegovo meketanje. a jadna je raja svejednako zvala i nudila petsto maraka. s mobitela u vožnji je čak zvao. Čak i nekakav miroljubiv . cvijeća više nego ga je bilo na sprovodu Kim II Sunga. ne znam je li znate.. Baš svi... da znate. nudio na OTV-u. jednoga uistinu ubogog i. No. da je to u meni stvarno ubilo svaku vjeru u sretnu budućnost čovječanstva.. vozačku dozvolu. to je. pedeset puta sedamdeset centimetara. što ja znam. šezdesetak hektara Vežinih maslinika. priznajem. Sjećate se što je sve taj Krivić činio ljudima.. da svi oni odreda imaju glasačko pravo.

A onda. Ili. na svetu hrvatsku pozornicu. duge ili kratke. oni neće glumiti s njima. Junaci Domovinskog rata. deviznu su ušte evinu davali za nekakve cijevi. "umjetničku satniju". no nekolicina glumaca u tamošnjem kafiću na vrijeme se trgnula. jer o njima se ovdje radi. koji su branili svoj položaj u kazališnom lokalu do posljednje kapi vlahovca. Kazališna sezona 2002. uvijek poslije treće travarice. U nekoliko navrata posljednjih godina osobno sam se osvjedočio da nekim glumcima nedostaje tri do pet režnjeva sive kore velikog mozga. vojnim komisijama muljali o vodi u koljenu i alergiji na pelud ili naprosto pobjegli u inozemstvo. sveučilišni nastavnici. koliko je njih ispod turobne gra anske obrazine našlo Jamesa Bonda. počnemo pomalo kao normalno živjeti./03. po Zakonu o visokom školstvu poništavanjem diplome. u koje bi se uvuklo nekih trideset do pedeset flautista. povikali bi mi prestrašeno. ne daju Crnogorcima. u emo u novi milenij. mogao si sat naviti po njemu. odakle bi se još samo povremeno začulo kako netko viče da će za sat vremena biti u vojnom transportu za istočnu Slavoniju. i laštili ih zamišljajući kako bi bilo lijepo klepnuti nekog Srbina. pjevali. dva bi ih krupnija četnika sve skupa razjurila. no to je više bilo onako. pro e devedeset peta. majku ti Božju. počela je tako s dva divljačka. izgladnjelih i skorbutnih od bijednih i neredovitih honorara. Jedan moj profesor. ne može!" Samo preko njih mrtvih. I pro e tako devedeset druga. Ako je koji od njih i otišao. vidio sam slučajeve da talent. tih je dana u fakultetskoj kantini. za primjer. podignula glave s mramornog šanka. ne moram to ni spominjati. ako mene pitate. barem. dogovori se da njihove crnogorske kolege uzvratno gostuju u uprizorenju Čehovljeva "Ivanova" u Gavelli. mlatnula otvorenim dlanom i dreknula: "E. osma i deveta. sonetista i glumaca. Naravno. recitirali i crtali. po Zakonu o radu trebala sankcionirati otkazom. "Mirko. pa bi se oni kao postrojavali i stupali glavnim ulicama. čak i zamjetan. no kada se vidjelo da druga strana bez ozbiljnijih posljedica preživljava vezani stih. svi oni slabići i papučari koje se jednom zvalo "poštenom inteligencijom". kao stari Sven Lasta koji je sa snajperom kisnuo na Baniji. Uzmemo li. a po onome . Bilo je više načina da izbjegneš obavezu prema Lijepoj našoj. liječnici. cvijet hrvatskog glumišta razočarano se povukao u kazališne birtije. Našle bi se nekakve rashodovane uniforme i opasači. ne traži veliku pamet. a Mirko. Nakon uspješnog gostovanja hrvatskih glumaca u Podgorici. svirali. zbilja doživjeli rat. inače doktor filozofije. naučio sam da izvanredne dramske role ponekad ostvaruju ljudi s intelektom sive čaplje ili ježa. čitavih sedam godina nakon završetka rata. nevi ena je svinjarija koja bi se. pro e dvijetisućita. mater im srbočetničku. malo su prvih mjeseci deklamirali Matoša i Preradovića. pa ne znam što bih rekao. a jedan je od možda najlukavijih bilo ukipat se u nekakvu. šovinistička skandala. rijetki su uistinu medu njima što su.36 svijet. brzo se vratio neugodno iznena en činjenicom da se tamo puca. nanoseći neprijatelju strahovite gubitke u ljudstvu i vojnoj tehnici. karikaturista. izvukao magnum iz borše. odlikovani Redom Danice s likom Marjana Badela. samo se cerio i kao Sledge Hammer mazno prislanjao obraz uz kuburu. Ako se to uopće može smatrati nekakvim ratnim doprinosom. a malo nakon toga sličan se skandal dogodi i u Dramskom kazalištu Gavella. Bilo je veselo vidjeti koliko njih sebe doživljava akcijskim junakom. treća. najprije u zagrebačkom HNK glumci odbijaju nastupiti na dogovorenom gostovanju u Beogradu. Mi ovdje u gradovima smo se pravili blesavi. recimo. od toga se odustalo. pa i malo preko toga. ta jadna žgadija na posljetku nikad nije otišla na front. sve se završi. pisci. miči to čudo odavde!". u kojima se tankoćutno nacionalno biće naših dramskih prvaka našlo povrije eno kolegama druge vjere i nacije. U ratu su ostali samo oni koji su imali želudac za to. kako se to onda zvalo. u alkoholnom deliriju. glumce. ali ovo o čemu je ovdje riječ je. To da netko ne želi raditi s ljudima zato što su oni neke druge vjere i nacije...

Ornitolozi od čuda sebi ne mogu doći koliko močvarica obitava u Kopačkom ritu. pjesnika. No. kada se sve to pogleda. i Englezi i Francuzi. ali da se o tome. od posljednje bitke na jugu Hrvatske još i dvije više. kažu. A. zbog nekakvog osjećaja inferiornosti. i ti su se Crnogorci dosad toliko puta ispričali da bi to dostajalo pa sve da su atomsku bombu bacili na Stradun. recimo. koji bi se nakon paškog sira i janjetine. najčistije more. netko bi napokon morao otići do onoga kafića tamo da toj "umjetničkoj satniji" kaže: "Momci. Hrvati su. Malo je nedostajalo. naravno. na posljetku i prije svega zapravo. prirodno. Nekih jedanaest godina. u čitavoj zemlji tek koja stotinica njih piše pjesme. malo ste. Čitaju se i Amerikanci. Dobro. kućanica iz Petrinje i samostalnih poljoprivrednih proizvo ača iz Ivankova kod Vinkovaca.. ali. pokazao kako je itekako živahan pjesnički nerv u našem narodu.. Ne treba odmah tući po glavi ." U poj. Nije li to malo čudno? Mi. Sva je prilika ipak da Hrvati pišu pjesme. a u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku visi fotografija primoštenskih vinograda. čini se. Drniški pršut zacijelo je najbolja hrana koju je ljudski rod ikada načinio. jedna stvar uočljivo nedostaje. uglavnom iz provincije. bestidno sabotiraju. a ne pišu! Pa neće valjda baš tako biti. kada je Društvo hrvatskih književnika odbilo tiskati antologiju domaćeg pjesništva prošlog stoljeća. Osim toga. primijeti. "Kako to da je u tako značajnom narodu. bezbroj tankih ali poštenih zbirčica Mihalić je makar nakratko izvukao iz mračnih i pljesnivih kutova lokalnih biblioteka da bi. Gdje su ti ratovali? Mislim. u poj! Naša mala zemlja ponosi se svjetskom juniorskom prvakinjom u skoku u vis. Jadran je. ljudi moji. A domaćini krše ruke i ispričavaju se. ovdje bi netko mogao primijetiti da nije to baš svaka druga vjera i nacija. Bijela kuća u Washingtonu zidana je bračkim mramorom. zakasnili za svojom postrojbom. nego baš ona druga vjera i nacija koja je šibala iz krupnih kalibara po Dubrovniku. "Gdje su vam pjesnici?". Baš tako . Pjesnike treba osokoliti da pišu. Nestašica je s tim artiklom. u koju je njezin prire ivač Zvonimir Mrkonjić uvrstio tek zanemarivih stotinjak autora.37 o javnom zdravstvu hitnim smještanjem u odgovarajuću bolničku ustanovu. a naši ništa. stvarno. stotine i stotine malih knjižica Matičinih tajnika i učitelja iz Drniša i Gračaca. kada je predsjednik Društva Slavko Mihalić ogorčeno ustao protiv te književne veleizdaje. To što je on učinio. tako blistavoj kulturi. Osjetljivije me u nama možda će ganuti ta dobrota. Ali. tko su ti Hrvati iz Gavelle koji su se sada našli tako silno uvrije eni Crnogorcima. zlobe ili nečeg trećeg. Čitavi opusi. Prije pet godina osvojili smo broncu na mundijalu u Francuskoj. takvi genijalci. Kao da su gubavi. osim toga. koje je prire ivač drsko izostavio. treba to otvoreno kazati. hrvatski se pjesnici.sabotiraju! Krasna je ilustracija toga skandal od prošlog tjedna. upozoravajući na čitav niz vrijednih hrvatskih pjesnika. šuti. To svaki stranac. i Mrkonjiću i svima nama. čude se gosti iz inozemstva. antologija samo što nije otišla u tiskaru. osim što je divljenja vrijedna patriotska gesta koja spašava čast nacionalnog pjesništva. Stipe Božić popeo se na najviše planinske vrhove svih kontinenata. drugi će vjerojatno sumnjičavo zavrtjeti glavama zbog njegovih kriterija. da ne nabrajamo dalje. htjeli okrijepiti i lijepom književnošću. sedam je godina prošlo. znatiželjno podići obrve i zakimati kada čuju kakav domišljati srok na jeziku svojih ljubaznih domaćina. Sve u svemu. predsjednika kulturno-umjetničkih društava iz Otočca i Ivanić Grada. to je nekakva usrana kultura. pitaju oni. mnogočim zadužili čovječanstvo. tako malo pjesnika?". to su glumci. duboko je čovjekoljubno i u širem smislu. Morate uistinu biti silno velikodušni da biste nazvali pjesnicima velik dio onih što ih predsjednik DHK spominje. otprilike. a nema pjesnika?! Izumili ljudi penkalu. Nema. upravo tako treba raditi.

kad bolje promislim. U Hrvatskoj se stihova objavljuje ponekad i do šezdeset posto više nego u istom tromjesečju prošle godine i bili smo doista na dobrom putu da dobijemo stvarno dobar domaći proizvod koji će biti konkurentan i na inozemnom tržištu. Društvo književnika već je učinilo puno u tom smislu. inkasatora.38 čovjeka. Treba platiti samo glumce. Da ih je stavio sto tisuća. Sudbina dokumentar-ca što su ga o životu Ante Topića Mimare namjeravali snimiti Željko Senečić i Igor Prizmić sada je posve neizvjesna. pa još i dokumentarni. htio riješiti Vjeko Sliško. sva je prilika. no stvar se nametnula kada smo otkrili da je pokojni Sliško bio jedan takav ljepoduh da je volio čavrljati s arhitektima. jedan nesretni čovjek u sitnu uru u kolodvorskoj restauraciji konobarici može pokazati iskaznicu DHK. Bogati. ako razumijete što hoću reći. i evo filma. čak i kada su mi pokazali neki troškovnik od 60 tisuća maraka. Ne možeš. pa nije se ni Baudelaire naučen rodio. oprostit ćeš mu poneku rogobatnu rimu. s druge strane treba uvažiti da je pjesnik imao rekordan prinos kukuruza. Sve me oko toga veseli. Vita jela. Čekam brzi odgovor. i mislim da bi mogli napraviti film. tako. Volio bih da Društvo književnika ozbiljno razmotri ovaj moj prijedlog. Uistinu. koji u pregled stoljeća uvrsti sto ljudi. Prošlotjedno bezobzirno umorstvo tipa kojega su smatrali najuspješnijim našim kamatarom i iznudivačem. Valja biti obazriv s tim pjesnicima." Tako je to. Zapravo. uvjetno rečeno. da je kupovao slike. "Zabavljaju me. . posthumno objavljenom intervjuu u Globusu. kaže "hrvatski kralj poker-automata" u svojemu zadnjem. dok si dlanom o dlan. "Senečić i Prizmić strašno su simpatični i u njihovu mi je društvu jako ugodno". zelen bor. koji bi lijepo obišli cijelu zemlju i od vrata do vrata pitali ljude da ako imaju nešto za antologiju hrvatskog pjesništva dvadesetog stoljeća. me utim. Ako je neki sa sela malo slabiji u pravopisu. najokretnijim hrvatskim prodavačem cigala. Ako je dobar muž i otac. dozvolit ćeš da mu sonet ima samo jednu tercinu. Na jednoj strani. a nije žalio ni uložiti koju kintu u nešto tako beznadno neprofitabilno kao što je hrvatski film. Dokumentarni sliškopis I tako nam ubiše Vjekoslava. Oni su tamo stavili stavke za kombije i ostale stvari koje ionako imamo. a s druge strane pjesništvo je postalo jedna od propulzivnijih grana naše privrede. da još uvijek imamo takva neka gun ala kao što je Zvonimir Mrkonjić. brate. još bi ga čovjek nekako i razumio. kako bih rekao. primivši u svoje članstvo brojne vrijedne i drage ljude koji. upozoriti da se imenice u hrvatskom ne pišu velikim slovom i da se "ne moj mo" ispravno piše skupa. Taj film. pišu poeziju. ja ne vjerujem da bi bilo ijednog domaćinstva u kojemu baš ničega ne bi bilo. pa i pomoći im ako je potreba. a ja već na prvi pogled vidim da u tome nema ni 40 tisuća realnih troškova. po svemu baš i nije tema kulturnih rubrika. Gdješto bi našli pokoju srednjoškolsku pjesmu. lijepo je vidjeti kada mladi čovjek ne zapostavlja svoje obrazovanje i prava je šteta da je taj mecena naše kulture skončao s metkom u lubanji. gotovo da bi ga čovjek stavio za Vujića umjesto Vujića. rekla bi Švejkova gazdarica. Mrkonjić je ustvari trebao imati nekih petsto. Ako je nedjeljom redovit na misi. Dobit od toga je dvostruka. stvar je u tome da ta antologija naprosto nije posao za jednog čovjeka. gdješto djevojački spomenar sa suhim ciklamama medu listovima. nego pogledaj je li on dobar muž i otac. Nevolja je. Sve to brižljivo valja izvagati kada sastavljate pjesničke antologije. ne bute gledali.

Jer. Senečić je tražio od iznudivača da mu bude sponzor filma: što je tu tako drukčije od slučaja njegova posljednjeg filma "Dubrovački suton". vrije aju čovjekovo dostojanstvo. Novcem iz proračuna. sve mi se čini. Kvragu. u Republici Hrvatskoj bijedni. posrijedi je uistinu nevi ena majstorija i stvarno ti bude krivo što nije do kraja ostvarena. i eto filma".39 Od Sliškove poslovnosti nas ovdje. brčkaju se i sunčaju na teret proračuna. a nedavni bankrot činjenici da je predsjednik umro. kaže Sliško. Svale ti se na glavu silne uvrede čim samo pomisliš da bi za knjigu mogao dobiti nekakvu svotu zbog koje ti se susjedi neće smijati iza leda.sto i pedeset ljudi s plaćenim ulaznicama.ajde. Mladi sin pokojnog predsjednika svoj je strelovit poslovni uspjeh imao zahvaliti činjenici da je predsjednikov sin. dobiju pare za brod pa čitavo ljeto plove uz obalu. daju Zlatnu uljanicu. dalje. ako ćemo pravo. pa ipak. puno više zadivljuje Senečićeva i Prizmićeva smionost. Premda. čim se naši pisci pobune zbog toga. Što to nije sjajno: Senečić i Prizmić uopće se nisu potrudili objasniti mu da u dokumentarnome filmu nema glumaca! Vjeko Sliško bio je mafijaš čiju je smrt teško žaliti. budimo velikodušni . na posljetku mogli i mi svi skupa s njim. kao prvorazredni kulturni doga aj. budimo skromni . kako pričaju. posve nevičnom. Vjeko. čak i za minhauzenovski svijet naše kinematografije. ako je suditi po minulome radu njegova autora. A dosta je sumnjivo da im i toliko treba. Državni novac . gdje je producent bio genijalni biznismen Stjepan Tu man. vjerojatno bi bio golo filmsko smeće. veličanstveno djelo sedme umjetnosti.dva milijuna maraka i snimio "Četverored". da bi labilniji medu nama . da su klinac od ovce i sve tako to. Primjera radi. Ili još da mu. to i nije takav kuriozitet kako se čini. ako bolje pogledate. Gdje bismo. koje je u našim kinematografima pogledalo . I opet je. Histrioni. čak i njemu. posebnu nagradu Glasa Koncila za promicanje etičkih vrijednosti na filmu! Za ovo bih dao najmanje godinu. djelo o Mimari. inače apsolutno genijalne predstave ne namire valjda ni trećinu svojih troškova. jer novac od prodaje kazeta i diskova s hitovima ove sjajne priredbe ne dostaje ni za kulise i rasvjetu. me utim. No. No. a ova dvojica ništa. hvala Bogu i blaženoj Bogorodici. dolaze i kažu: "Evo. Sedlar je dobio . Baš kao i onaj Šojić iz blaženopočivaše Komercijalne banke koji je upropastio novčarsku kuću kupujući nebulozne količine Tudmanovih i Pavletićevih knjiga pa. a onda mu još nekakve nepostojeće troškove napumpaju za dvadeset somova dojčmaraka. a vjerojatno i krše UN-ovu Povelju o pravima čovjeka i gra ana. stvari stoje ponešto dručije. ulaznicama za svoje. što on nesumnjivo jest.ako medu piscima uopće ima ijedan koji nije labilan . jer. Vujiću. na primjer. kako znamo. mudrijaši ih idu ismijati da što hoće ti što prodaju po tristo pedeset knjiga. "treba platiti samo glumce. završio u ludnici.uistinu mogli zažaliti svoju ženu i za kojega se idiota ta nesretnica udala. sasvim bjelodano da mu hoće maznuti pola od onoga koliko im uistinu treba. čovjek treba imati testise da bi išao muljati jednoga prononsiranog mafijaša.ajde. Ja se oznojim od užasa već kada samo pomislim na tako nešto. Fakat. daj pare! Književni su honorari. pa mu guraju nekakav tefter na kojemu je. ovo ti je toliko i toliko". plaća se i festival lakih nota na splitskim Prokurativama. dao bih mjesec dana života da mogu vidjeti Sliška kako upicanjen nervozno seta ispred dvorane Kinoteke na Danima hrvatskog filma. zapravo vrlo očekivano. na stvari bila iznuda: ljudi su poslovali sa Štefom zvanim Braco iz straha ili su tako kupovali političku naklonost. što valjda ne pokriva ni honorar pomoćnika rekvizitera u filmskoj ekipi. Zamislite samo tu drskost redatelja i producenta koji idu žicati lovu od tipa kojemu je. kao dobar dan nekoga ustrijeliti. da oni ne postoje kao tržišna činjenica.

Pa. kešira im nebulozne iznose čak i kada stvar do neba smrdi na gospodarski kriminal i vapi za financijskom policijom. Stanoviti Freddy Kruger s nehrdajućim oštricama umjesto prstiju nenadano uhvati tranširati adolescente. netom nakon što je mudrošću gradskih vijećnika postavljen na to časno mjesto. hrvatske pisce voli kao mater ludu ćer. "državotvorni" pisci.40 pokraj svega toga ide galeristima. Vujiću. Čim sam čuo da se ljepota vraća. mlade atletske nade. intelektualno insuficijentan. Zašto Zoran Ferić. ta opaka nakaza. komad nad kojim očinstvo dijelim s Ivicom Ivaniševićem. po svemu. vrlo često budu smješteni u ljupko provincijsko mjestašce. ministrante. Kako se čuje. evo. čime su hrvatski pisci zaslužili da taj specijalni tretman? Kada kažem "specijalan". a samo od pisaca se očekivalo da ovise o tržištu? I kakva je to logika da se u ovoj državi čak i za filmove dokazano nedarovitih redatelja uvijek nade milijun maraka. . smijati u lice i govoriti da koji sam ja faktor kada nisam prodao niti pet tisuća knjiga. kreten. ja doista ne znam kako ćemo dalje. kućnog odgoja i kršćanske krjeposti ne uguraju u neku usijanu furunu. šmokljan i bena. Pa ipak. gimnazijske ljepotice i lokalne dužnosnike Mladeži HDZ-a. Svi navedeni kao tržišna su činjenica jednaki drek kao i potpisnik ovih redaka koji u dokolici piše kratke priče i romane. a nepojmljiv je problem kada pisci zatraže dvije tisuće puta manje za arak proze? Stvarno. tutni i nama štogod u džep. pasionskim teatrima. sve dok ga na posljetku sile Dobra. Hrvatska država. odlikaše uzorne i u izvannastavnim aktvnostima. I doista. gdje bi glumci valjda trebali brati jaglace i skakutati za leptirima. "Krovna udruga". tolika odanost . A posve nezasluženo. junfere. ja sam znao da tu za mene neće biti mjesta. pitomi neighbourhood s drvenim katnicama uz drvored. gledali ste. već prema uzusima žanra. njih država dotira. folklornim društvima. odreda finu djecu. likovnim kolonijama. kojemu će se neki tamo lijevi izdavač. života ti. debilan i slično.kako im se samo da?! Povratak Freddvja Krugera Američki filmovi strave. blagoslovljena ona bila. fotoklubovima. izjavio kako će "vratiti ljepotu u kazalište". najednom se počnu doga ati užasni zločini počinjeni od neke evidentno potpuno poremećene psihe. Baš kao taj Freddy. Hrvati! Daj.. braćo. skaute. da oprostite. novi intendant splitskog HNK. Zbog čega bi to svi drugi bili bili nekakva društvena vrijednost i kultura s golemim k. s ležaljkama na trijemu. koji i sam živi od potpore i otkupa. recite i sami. tek da se malo odmori od žene i punice? Dajte nam samo pola od onoga što inače dobivaju Branko Schmit i Zlatko Vitez i mi ćemo biti zadovoljni. uredništvima nebrojenih časopisa ogranaka Matice hrvatske. baš kao i "Ptičice" Filipa Šovagovića. je li to lijepo? Dabome da nije. uredno potkresanim živicama i iščetkanim škotskim ovčarima na pokošenoj tratini. potvrda je toga stigla ovih dana. samo primjera radi. ja sam se osjetio prije nekih mjesec i pol kada je Milan Štrljić. Tolika ljubav za domovinu. U takvom jednom malogra anskom ružičnjaku. neslužbeno ali sasvim pouzdano. ne bi lijepo dva mjeseca o trošku Republike Hrvatske u Hvaru dumao nad svojom novom knjigom? Zašto Ćići Senjanoviću ne bi platili dva tjedna u švicarskim Alpama. A posebno mi ne idu u glavu oni tzv. svi oni imaju zaštitu države koju smo tisuću godina sanjali. majmun.. da oprostite na izrazu. samo sam ja. smotrama kazališnih amatera. od ove jeseni više neće igrati. U suprotnome. u nastupnom intervjuu. Ta i mi smo. u Štrljićevoj teatarskoj ljepoti. mislim na sasvim osobito značenje ove riječi: mentalno zaostao.

Nisu to na posljetku bile ni nekakve ozbiljne pare da se uzrujavam. koliko god ga ubijali. a ne mogu se ovaj čas sjetiti nijednog dobrog razloga da to ne budem. Kada bih bio prost. ali to nisu Štrljić i njegovo lijepo kazalište. ako je on jadan išta mislio. To je nešto što valja prognati iz svijeta uredno potkresanih živica i iščetkanih škotskih ovčara na pokošenoj tratini. bavi se nečim za što Štrljić ne želi znati da se uopće doga alo u pitomim krajolicima Lijepe naše. sve je to bilo samo vedra kulisa iza koje su ljudi krepavali u plinskim komorama ili na sibirskoj studeni. i zloglasni austrijski kaplar i ništa manje čuven gruzijski brko. nego su uvijek prepadnuto šutjele iza njihovih leda. te svinjarije. i za njihove glupe žene s kojima me nikada nijedan od njih nije upoznao. sve se u sebi smijuljeći kako će se raja naći u čudu da di su slike. i nama.. misleći da je to . Teatarska idila kakvu je Milan Štrljić zamislio. baš kao što su svi svjedoci optužbe pred Županijskim sudom u Splitu odjednom. zaboravio i na izbacivanje iz stanova i na komediju o tomu. pričaju. nemam ni trun želje da Freddv ponovno budem baš ja. a to što ju je on sada maknuo. Ali. ako se to smije tako zvati. poštrihati i nadopisati neke scene. vedri je kič kakav su beziznimno zagovarale sve diktature. U ovoj stvari ne osjećam ni srh ikakvog osvetničkog poriva. umjesto da popiju otrov. u gradu u kojemu je Luka Podrug netko i nešto. kakva bila da bila. sasvim iskreno. i kako će neki možda. me utim. pozaboravljali na sva zvjerstva u Lori. rekao bih čak da me boli neka stvar i za Štrljića. pročuju se kao one kozje uši cara Trajana. U ovom i ovakvom Splitu meni se svi a biti autsajder. i za njihovo cmizdravo hrvatstvo. u splitskom HNK Judita i Holoferno zagrljeni će pjevati "Nima Splita do Splita". I upravo sav je kunst u tome da je on kupio stanovit broj kvadrata podnog laminata druge klase i promijenio pod. Osjećam se. čini mi se. Vratit će se. bila presudna da gradski vijećnici gospodi Gotovac ne obnove intendantski mandat. koja je onomad silno uzrujala Luku Podruga. i u oba je slučaja uglavnom bilo čudovišno. Neke samo čekam da promole iz svoje rupe pa da ih mlatnem po njuškici. jer je frajer ostavio potpuno prazne galerijske zidove i tek je na podu promijenio parket. Štrljić sklanja s repertoara našu malu komediju o deložacijama iz oficirskih stanova '91. a koja je. jer ja doista ne bih ni volio biti netko za koga bi oni mislili da ga treba pozdravljati.. Na filmu se Freddy. pravo reći. niti se Hamletova mater kurva s djeverom. više ne ubija svoga ćaću. Zapravo.41 Na našu ljupku vukojebinu spustio se mirisni spokoj i ničega ružnog i uznemirujućeg tu se više ne prikazuje kazališnim pretplatnicima. Suvremeni hrvatski laminatizam Prije neku večer na televiziji pričaju o izložbi Tome Savića Gecana. na kraju će nasmiješeno nazdraviti bočicama sponzorskog Pipija. stalno vraća.. To što novi intendant naziva ljepotom je umjetnost. a Romeo i Julija.. Milan Štrljić bi. nekako ćemo to već srediti. koliko godi ih potiskivali. pomalo i povlaštenim što me taj svijet više neće pozdravljati na ulici. u malo više od pola godine dvadeset osam puta napunila gledalište i da je vjerojatno jedina tržišno uspješna predstava koju je novi intendant zatekao na repertoaru. možda bi malo i preuzetno bilo kazati da je posrijedi izložba. U ovoj stvari mi je dosta da se Ivica i ja nismo osramotili. da je ta "Krovna udruga". Iz potpuno istovjetnog razloga. Tu ni Edip. u kojoj su podjednako uživala dva najveća krvnika stoljeća iza nas. mišićavi i plavokosi članovi Hitlerjugenda i sisate komsomolke u narodnim nošnjama. ne moramo uopće sumnjati u to. baš me briga. "Krovna udruga" je gadni Freddv koji ne pripada ljepoti naše provincijske arkadije. u znanstveno potpuno neobjašnjivoj epidemiji amnezije. Ljepota koju su oni htjeli gledati.. da može. ja svim svojim srcem želim biti nitko i ništa. uvijek negdje isplivaju. i za njegove desničare.

Možeš si mislit! Tjeskobno! Dao bi im ja dva dana života nekog Jože skladištara iz Name što tri godine nije dobio plaću. pa i tjeskobno. pompozno proglašavajući smrt štafelajnog slikarstva. stavi u praznoj galeriji nove parkete. obično vlasnik lokalnog fotografskog obrta nazvanog njegovim krštenim imenom. odvaži izložiti nešto manje bogougodno: aktove neke mjesne ljepotice. pa ima i drugih poslova. kažu na televiziji. taj zaigrani eros i ljepotu od koje im do u suze na oči. Troškove parketiranja da i ne spominjemo. . prvih pričesti i krizmi. zašto bi posjetitelj izložbe. Ono što tu možete naći. tipovi se natječu koji će biti provokativniji i ta stvar pomalo biva sve idiotskija. sprovoda. nego sutra čeka novine da vidi kako će mu kritičar to objasniti. mimo parketara. ali. i još ih sfuša kako nijedan pošten parketar koji drži do svojega imena i djela ne bi. Oni stoje pred tim slikama bez ikakvih dvojbi je li to kunst. Nekakav Savić Gecan. biti što radikalniji. kojega je taj užasni trud kao trebao dokinuti. obično u nekom malo boljem kafiću. kakve se sve ludosti hoće prošvercati pod umjetnost. Apsurd je to veći što je staromodno štafelajno slikarstvo. neki "Foto Zvonimir". uopće trebao razmišljati o prirodi umjetnosti? Ljudi se obično ne muče takvim sumnjama gledajući Gauguinova ili Matisseova platna. naravno. njegov cijenjeni potpis tražiti u dnu metalnog crvenog sanduka hidranta na zidu. Ili bi čak mogli. golema većina tih što. Posjetitelj se tu. a bude počesto da ti se učini kako ni sam stvaralac ne zna što je skupusio. a nikome neće pasti na pamet da pogleda pod noge. eto. Seksualna kontrarevolucija Vi a se to gdjekada u našim malim mjestima. ako umjetnik sam nije načisto što je umjetnost. ne dao Bog. jer živi uglavnom od slikanja vjenčanja. ako ćemo pravo. inkasatora ili mesara. osjeća smeteno. Najsigurnije je. Osim toga. Možda bi se taj neki sasvim lijepo našao u poslu vulkanizera. kojemu je Crkva umalo pa strateški partner. uglavnom rade potpune bezvezarije i već ih je pomalo ubogo i vidjeti u tome. možda bi ga ispunilo srećom da napravi Eiffelov toranj od šibica? Sve je bolje od toga da on svojim sumnjama gnjavi općinstvo koje se boji kazati da je to što on radi ordinarna zvizdarija koja ne vrijedi ni koliko papir na kojemu je tiskana pozivnica. našao uzbu enim zbog nekakvog parketa? Čovjek se sam sebi učini kao zadrta seljačina čak i ako se usudi takvo nešto pomisliti. Ma. k vragu. ruku na srce. a mi bi na to trebali. Bože dragi. Neki više ili manje netalentiran fotograf. ponekad se. obično su vrlo banalna estetska promišljanja i prvoloptaške metafore. padati u nesvijest i tražiti da nam donesu cukra i vode kako je to fenomenalno nadahnuto i turboinjekšn genijalno. Kako makar i mrvicu takve slasti mogu proizvesti novi laminati na podu galerije i tko se ikada. Kao da je umjetnost nekakav ekstremni sport. zato jer negdje u svojoj utrobi ćute tu strast.42 izložak. pred bijelim zidovima iznenada suočen s pitanjima o naravi umjetnosti. pa bi oni vidjeli što je tjeskoba! Stvarno. zapravo vitalno kao i prije. normalan čovjek biva sve konzervativniji u svojim estetskim nazorima. propituju granice umjetnosti i grozničavo se upinju biti originalni i šokantni. uistinu. na primjer. i dići ruku na sebe od tjeskobe što nas je spopala u suočenju s pitanjem što umjetnost zapravo jest. kao. tobože. bježi! Jer. I Rembrandt i Goya nas uzbu uju kao što su uzbu ivali i one tristo pedeset godina prije nas. dok nas avangardna stremljenja koja se beskonačno pitaju što je umjetnost ostavljaju manje ili više hladnima. Rečena se gra anstvu velikodušno očitovala sa svim svojim spolnim atributima.

svega toga najednom nestane. za Renoirovim kupačicama mangupi bi izvikivali prostote. Najprije s HDZ-ovim zvizdarijama o duhovnoj obnovi. vrteći se u krugu osumnjičenih.. sve novine objavljuju akt fotografije. tek da se napaćeni radni narod proveseli. iznad križaljke i horoskopa. Ustaše i četnici više su silovatelji. Sa svojom nagošću oni su tu da kažu "ne" sistemu. a nekadašnje erotske ikone jugoslavenskog filma sada . Iako nekada nije bilo tako. a ti više i ne znaš što ti je tužnije. a onda zacijelo dijelom i zbog toga jer je eros postao nepriličan u ratnom thanathosu. tras!. i nije bilo domaćeg filma da se nije neka gospo ica makar gola kupala u nekom koritu. a ćaće.. nekakvo takvo vrijeme do e da za pokazati pubis. Apsurdno je malo to za vidjeti. no vi znate da je sve to buli shit. s izmišljenom noticom koju je napisao neki duhoviti pripravnik iz gradske rubrike. nemojmo se zezati. narodnooslobodilački rat. koje cičeći bježe. ili se pak dala uslikati odstraga. beziznimno. obnova zemlje. aktovi po našim galerijama mahom su bez identiteta. meka erotika sramežljivo dolazi i u noćni program televizije i sve se čini kako krupnim koracima kročimo u sjajnu budućnost u kojoj će konačno biti zbačen vjekovni jaram grudnjaka i gaćica. toga problema u jugoslavenskom socijalizmu koji se ne bi dao ilustrirati snošajem. s pomnjom što odaje strasnog erotomana. Jednom davno i mi smo uživali u tekovinama seksualne revolucije. I na televiziji. Na posljetku.. Pogledate li malo bolje. lemaju svoje kćeri. samoupravljanje. skidaju se eventualno tek konceptualni umjetnici. a o penisu da i ne govorimo. treba više gra anske hrabrosti nego za pokazati na tajnog petog ortaka. u ulju ili pastelu.. I onda. pivska se bratstva satima prepiru oko identiteta besramnice. otu enost čovjeka po čovjeku i štatijaznam. no i oni obično samo da bi prosvjedovali protiv gra anskog licemjerja. Ili je makar takva postala u posljednjih desetak godina. gdješto i sasvim bezrazložno. U likovnim kritikama kasnije ćete pročitati kako je umjetnik time htio prikazati dehumaniziranost erotike u suvremenom svijetu. Školuje se čitava jedna generacija glumica koje smo naslobodnije odjevene vidjeli kada su imale pulover s v-izrezom. obračunavanje s kulacima.. Manetovu bi Olimpiju vjerojatno svećenik odbio pričestiti. naprosto zato jer bi suprotan slučaj znatno umanjivao njegove izglede za udajom. Dati se uslikati gol u nas je strašno odiozna stvar. Klasna borba. Čak i ako nije posrijedi fotografija. nema. Neke na su na duplericama. U našoj maloj seljačkoj zemlji Govinu Maju ni portir ne bi smatrao za dobru ženidbenu partiju. Čak i bez ikakve osnove u priči. Partizani raspomamljeno kao satiri jure za drugaricama. a Talijani dekadentni. Model nema lica. kao. čini se. uglavnom ćete vidjeti da je lice sasvim neraspoznatljivo. lice ili pokriveno kosom. a često bude i da ga je slikar ostavio sasvim praznim. a neke samo male i crno-bijele. zbrčkano u nekoliko ovlašnih poteza. što se obično smatra za golotinju društveno prihvatljivim medijem. posve bezrazložno. gdje bi seks. Istodobno. trebao služiti samo za reprodukciju nacije. filmovi su puni seksa. premda je sasvim razvidno da nemaju ništa protiv.. i kod naslikanih aktova. ili gleda negdje poda se i ustranu. Onda se svi živi sjate oko te anonimne crno-bijele nagosti na sjajnom papiru i naga aju koja je od njihovih sumještanki posjednica uslikanih sisa i stražnjice. ali lica nema. agrarna reforma. i u novinama i na filmu. elektrifikacija zemlje. krilo i bradavice predočeni su s neobičnim osjećajem za detalj.43 ali joj je. Čitava varoš samo o tome priča. na sjajnom papiru. Nijemci hladni sadisti. i ta pojava ne zaobilazi čak ni ideološke hardcore naslove koje su producirali komiteti. Javni moral u nas sasvim isključuje javnu golotinju. njihove ovješene guzice ili sistem u kojemu se takvo što još smatra provokacijom. a Botticellijeva Venera bi se nagutala Lexaurina. Nije rijetkost da poneki od njih po mjesečini sačeka i umjetnika.

zašto bi itko bio mali čovjek? Uzmite. Konobari mu pljuju u juhu. A on se ništa ne buni. Mesar mu. kakva Amerika i Australija. ako imamo ugledne političke novinare što su jedva shvatili razliku izme u parlamenta i vlade. zar to nije glupo i strašno. dokazano. a onda dobro promislite kada drugi put budete prosu ivali vlastitu veličinu. a gradonačelnici pijani bježe pred policijom. Desetljećima je tavorila na najboljem putu u malodušnost i gorčinu. gdje baš nitko nije toliko bezvezan da se ne bi mogao zamisliti kako iz vile na Pantovčaku. da bi joj naknadno u kumrovečkoj partijskoj školi u moždani korteks serijski ušarafili desetak ispranih marksističkih fraza. Gra anin vas gleda vlažnim očima svojevoljno poništavajući vlastiti život. novu Arenu s Jadrankom Kosor koja s naslovnice obećava: "Bit ću predsjednica Hrvatske". Mali čovjek pije svoj mali konjak na kraju šanka i ne sudjeluje u birtijskim debatama. pravo. cereći se. u čemu je kvaka . ali vjerojatno nikada nećemo znati kakve su zapravo Severinine sise. Biografija kakvu ima Jadranka Kosor u ovoj zemlji je. ako dakle svi mogu biti sve. za neke je stvari. kakav Novi Zeland. kao i tisuće drugih. Dobro. Golubovi ga seru. Eto.? Ili. ipak prekasno. "Ja sam mali čovjek". a ako ga slučajno upitaju za mišljenje zacrveni se i smete. oduzimajući mu svaki društveni značaj i pravo na odlučivanje o ičemu. No. ispriča se on zamuckujući pa plati i pobjegne. ovo ovdje je land of oportunities. recite i sami. Psi mu zapišavaju nogavice. da nikome ne bi stao na put. da u sretnom obratu pokojni Tu man nije negdje čuo njezino patetično kokodakanje o "povratku na ognjišta" i . Hrvate više ne donose rode. Mali čovjek propinje se na prste pred šalterima i sa svojim malim potplatima sitno gazi rubom pločnika. skrušeno se predajući tu oj moći. doslovce. recimo. gove i loj zaračunava kao biftek. na primjer. ako se menadžerima predstavljaju osobe koje ne vladaju tablicom množenja. budite pametni. ako je Slavko Lozina sudac. Ne znaš bi li ga sažalijevao ili ošamario. uz kuće. Čitavih deset godina tako pro e sasvim bespolno i čedno kao da smo ih proveli u katoličkom liceju. bez ikakva pretjerivanja. ako je netko. ako ministarski pomoćnici kupuju diplome. gdje ćete. jednako tako. ispod Bukovčeva platna. Njega se ništa ne tiče. i baš nekako nehumano. estradne zvijezde sve slobodnije govore o svojem spolnom životu i glumice se ponovno počinju razodijevati. Diplomirala je. mogao potpisivati kao mr. ako su šoferi uvaženi zastupnici. ne razumijem. kako već doajeni državnog radija obično završe u malodušnosti i gorčini. Suza za saborske brege To je tako tužna rečenica: "Ja sam mali čovjek". stvar se u me uvremenu ipak malo raskravila. upravo do zadnjeg zareza prepisao magisterij. Mislim. da mi znamo i za najsitniju anatomsku pojedinost na Madonni. odijeva se na dječjem odjelu robne kuće. jede iz malog tanjura s naslikanim medvjedićima. a ti gledaš za njim podvojenih osjećaja. zašto bi se netko drugi unizio izjavom da je malen? Zar se ne bi i on. on je mali čovjek. u bidermajerskom trosjedu svim gra ankama i gra anima Republike Hrvatske želi sretnu Novu godinu. što je to uopće mali čovjek u ovakvoj zemlji? Eto. bezbroj.44 gledamo kako cmizdre za domovinom u predizbornim spotovima vladajuće stranke. Potom se zaposlila na državnom radiju. To ja zovem nepostojanjem perspektive i već zbog toga mi je razumljivo da se mladi ljudi stalno iseljavaju iz Hrvatske. Dajte. čini mi se. gdje je početkom rata vodila nekakve mediokritetske emisije o izbjeglicama. spava u dječjem krevetiću.

Ako ste odlučili biti veliki. A možete se okladiti da nije mislila na Doris Dragović. a to što Budiša misli.. krvario nad trigonometrijskim jednadžbama i kinjio se ruskim realizmom da bih danas mislio što misli taj ufitiljeni malogra anin? Mislim. To što Budiša misli. Noam Chomsky ili Umberto Ecco. rodilja. da stvar ispadne malo dramatičnija. Pa i ja sam. nikada nismo vidjeli u njoj. šesnaest godina išao u školu. moralnog ili intelektualnog. Tu man ju je uzeo k sebi. Zar sam ja uistinu. Sjedite po portirnicama... Možeš ako misliš da možeš. Nebrojeni sati televizijskog vremena i čitavi hektari novinskih komentara. Draže vam je kopati kanale nego sjediti na sjednicama Me unarodnog monetarnog fonda. to je bilo tako banalno. stvarno. Doista. kumice na placu i vrapci na granama." Niste mali. to je jedina točka koju je ona svekolikom općinstvu ikad pokazala. nekoga tko će za potrebe stranke cmizdriti nad sudbinom invalida. nego ste lijeni. umjesto da operirate srčane bolesnike. po prilici. primijetit ćete da rečenicu vrlo često počinje sa: "Pa kako je naš gospodin predsjednik doktor Ivo Sanader već kazao. zovnu narikaču.. Pa. kao kada na sprovod.. Kurve bez erosa Što Budiša misli? — pita se nacija ustreptalo. Što bi čovjek uopće kazao na to? Ako mene pitate.. veličina je isključivo stvar čovjekove odluke. gospodarskim ili umjetničkim uspjesima. a baš je nekako došlo vrijeme da generalni tajnik Ujedinjenih naroda napokon bude jedan Hrvat." I sada ta persona. s karijerom ma kakva ona bila. to je dobra vijest. kao što je Jadranka Kosor odlučila. Nikakvog integriteta. ta i takva Jadranka Kosor.. da bi se gotovo sažalio nad njom. Dok su se hadezeovski lopovi s vrećama para iskradali u dnu scene. panel-diskusije mudrijaša po birtijama.45 spasio njezin nesretni život uzevši je u HDZ kao figuru nekakve ženske osjećajnosti. nešto je tako banalno i neuzbudljivo i loše. samo dajte. mislim. Ako bi se i odvažila zinuti o nečemu. mene iskreno zanima što misle Susan Sonntag. govore Amerikancima na tečajevima autosugestije. a mogli ste biti na znanstvenom simpoziju u Švicarskoj. zapita se čovjek na posljetku. Ja bih ih doveo na dva tjedna u Hrvatsku da bih im pokazao koliko ta stvar može biti istinita. ona je grcala u suzama sasvim naprijed.. u Areni tobože šaljivo govori kako misli da je vrijeme da Hrvatska dobije predsjednicu. nemojte reći: "Ja sam mali čovjek. vjeverice i ježevi. udovica. siročadi. Predsjednička ambicija gospode Kosor ulijeva nadu svim malim ljudima ove zemlje.veličina u nas doista nema nikakve veze sa znanstvenim. ako je upitaju za nešto. pišem ove bezvezarije. sportskim. stoput sam se dosad osvjedočio. I nikada ništa više od tog plakanja nismo vidjeli od nje. Postavljate pločice po kupaonicama i fućka vam se za diplomatsku karijeru. usrdno vas molim. Vi ćete reći da su oni obični ljudi. Dapače. ako ćemo pravo. mudra sova i lukava lija. I zato. . Čistite zahode. ako se s kojim od vas sretnem. dragi moji. malošto je u ovoj nevoljnoj zemlji tako precijenjeno kao političari. obično je nevrijedno ozbiljnijeg mentalnog napora i tako plitko da bi ermano Senjanović Čičo tu mogao igrati picigin. u posljednje vrijeme. da bih mogao čuti i od svojega vodoinstalatera. Pogledajte je i shvatite već jednom . Upravo sva zadaća Jadranke Kosor je bila da uvijek bude u stanju emocionalne napetosti i spremno cmolji za domovinu. nezaposlenih. sav životinjski svijet kida se od neizvjesnosti što se mota izme u ušiju Dražena Budiše.

upravo nezamjetno malo. Medu običnim ljudima.. Join us and send this message to 10 friends globally". te su se sasvim očekivano ispilili u intelektualno posve neizazovne pojave. Satelit ce snimati ovu inicijativu za mir. A ova mi je došla triput: "Peace in action! Večeras od 22 do 24 upaliti sva vanjska svjetla. a naša u Čapljini. Na početku razgovora ja ga. o kojemu se pronio glas da je poduzetan i nekonvencionalan. kako je bila silna medijska manipulacija s kojom se od nekoga tko je završio najbezvezniji fakultet u Sunčevu sustavu i uhljebio na najimbecilnijem mjestu u čitavome kozmosu. Pokušajte. koji ne znaju ni tko su Kaurismaki ni Coppola. njihova u Bagdadu. najseksepilnije medu njima? Ma. rocker i playboy. Ako naše vlade odluče ubijati muslimane. to da su oni. kako za sebe tako i za Dylana. dok je takvih medu našim poslanicima i ministrima. da su sive. Ili Mato Arlović? Njega bih mogao zamisliti da čini nešto tako pustolovno kao što je. sasvim lišene erosa. dajte. na e se gdješto kakva pronicljiva. to. Nijedan od ovih umjetnika nije odgovoran za glupost State Departmenta. Izabrati. pa se onda zaposlio u Gradskom komitetu SKJ. ma koliko vam to paradoksalno zvučalo.. duhovita i moralno ispravna individua. što ja znam. Šalji dalje!" Nijednu od ovih poruka nisam proslijedio. a staviti embargo na Boba Dylana. iza kojih stoji žaljenja vrijedna štreberska biografija omladinskih rukovodilaca. od nekih inače razumnih osoba. s druge strane. činovničke egzistencije skučenih nazora i oskudne imaginacije. baš kao što se ni ja ne osjećam krivim zato što je jedan drugi fuckin' moron prije deset godina počeo rat u Bosni. što bi Jozo Radoš radio da nije ministar obrane? Meni on nekako najviše daje na one manijake što grade Eiffelov toranj od žigica. zamisliti mladost Ivice Račana. mi se uzaludno mučimo podariti nekakve ljudske atribute. S prvom imam silan problem da su jedini američki proizvodi u kojima svakodnevno uživam glazbene prirode. . a on se pohvali kako je diplomirao politologiju.. koji su umjesto Sylvije Plath i Henryja Millera gutali političku memoaristiku. zamolim da mi ispriča ono najosnovnije iz svojega životopisa. na primjer. Flatlanderse.. zato jer je fuckin1 moron od njihovog predsjednika počeo rat na Srednjem istoku. ako samo naslutite da će vam se sin jednom iščahuriti u takvo nešto.. Biste li za svoje dijete poželjeli takav život? Ej. Tim nesretnicima što su u životu kupovali krive knjige i ploče. Ivica Račan je pio tursku kavu s Dušanom Dragosavcem. kako je red. molim lijepo. naime. tražim izuzeće od tih slučajeva. gdje je i dočekao prve demokratske izbore. Dok je njegova generacija u distorzijama Hendrixova Fender-Stratocastera otkrivala Duh Božji što lebdi nad vodama. perspektivnim esdepeovcem. Toma Waitsa ili Lucindu Williams. slobodno ga dajte na posvajanje nekim bogatim Talijanima što ne mogu imati djece. Za ovaj put ostavit ću po strani njihovu široko razglašenu pokvarenost. što bi narod kazao.. čini mi se vrlo besmislenim. što za kruh privre uju izgovarajući blijede fraze odavno lišene značenja. Suhe smokve za najdražeg gosta Ovu sam SMS poruku. Čitavo vrijeme mi novinari nasilno se trudimo humanizirati ta uboga bića. Što to nije stravično?! Dopalo me tako prije nekoliko godina napraviti intervju s jednim mladim. skupljanje salveta.46 Ali nisu. učinilo socijaldemokratskog Kurta Cobaina. Johnnyja Casha. Što nekada uistinu zna biti potpuna smijurija. samo što ne otvara pivu zubima. što da vam pričam. Što mislite. takav je to frajer. skoro pa buntovan. u srijedu dobio četiri puta: "Bovcott ali US products the day they attack Iraq without UN approval. Na nekoliko trenutaka to mi je sasvim oduzelo dar govora. uostalom. kurve: puno mi je zanimljivije to da su oni kurve. naime.

mi ti se kunemo". s dvadeset kilometara visine. Ma. nemojmo se zezati!.. slabašno tipujući na onaj s ljudskijim posljedicama. baš kao što mi je preopćenit i zahtjev da se bojkotira baš sve s oznakom "Made in USA".. ali je svaki odlučan i jednoznačan stav o milijunima Iračana i Amerikanaca neizbježno pogrešan. Da njegovi postupci nisu potaknuti kukavnim oportunizmom.. do Zagreba sve da osvoje. koji je još do prije nekoliko godina bio protagonist jedne operetne diktature u kojoj su obavještajne službe namještale nogometna prvenstva?! Pred tim besramnim ulizivanjem gotovo poželite da Amerikanci izgube rat i iračke trupe grunu preko svih granica. medu njima nema razlike. Vi možete imati odlučno i jednoznačno negativno mišljenje o iračkom i američkom predsjedniku. postupili ste upravo onako kako je vaš neprijatelj želio da postupite. on. Ako padnete u iskušenje da tako nešto napravite.. kada bi omladinac sa štafetom ozareno hitao stubama do svečane lože. vrijedno iz ove velike zemlje. imamo bijedno. do ite malo bliže. što hoće taj Ivo Sanader? Otkud mu obraz da se po američkom tisku sada producira pričama o "slobodnom svijetu" i bude kao zabrinut zbog nekakve diktature u srednjoj Aziji. Kao što je vjerojatnije da će mlazna grdosija usmjerena na iračkog diktatora ubiti ili osakatiti nekoliko desetina njegovih savršeno nedužnih podanika. ulizivačko pismo predsjednika naše najveće opozicijske stranke u Wall Street Journalu. Mislim. maja gledali na Stadionu Jugoslavenske narodne armije u Beogradu. Ako analiziramo Sanaderov i Račanov postupak na moti-vacijskoj razini.47 Druga SMS poruka. tako imamo zrele šanse da bojkotom američkih proizvoda odbacimo puno toga što je doista. u svakom ljudskom smislu. Tko se od njih bolje okladio. a netko od načela može samo bespomoćno i s ga enjem gledati oportunizam političara. ona s pozivom na paljenje vanjskih svjetala u kasnu večernju uru. idite u guzicu! Ne želim da me snimate satelitima iz stratosfere. U ekstremnim situacijama ljudi su skloni ekstremnim zaključcima. tek što se predsjednik Hrvatske demokratske zajednice odlučio za stanoviti otvor Georgea Busha. barem malenog poštovanja. i to je vrijedno nekakvog. naposljetku odbio blagosloviti američki napad. pa da Sadam Husein . Sanaderova će vam se gesta učiniti još odboj-nijom. S druge strane. Ako me baš trebate. Hrvatska vlast našla je ipak nesimpatičnim to da netko babama i djeci tranšira batake i razbacuje ih po iračkoj pustinji. gdje bi nekoliko milijuna nas potrpali u jedan kadar. dok su čelniku socijaldemokrata bile privlačnije stražnjice nekih budžovana Europske unije. meni je potpuno nezanimljivo. jer tu stvar ne doživljavam kao okladu. Kada tako postavite stvari. dok ljudska slagalica dolje na travnjaku dresirano trči iz golemog srpa i čekića u monumentalno "Druže Tito. Velike slike. stvarno. Sjećate se tih prizora. Obojica su to napravila da se uvuku nekome... Normalnom je čovjeku to načelna stvar. makar je sasvim bjelodano da je to učinio više zato jer se boji svojih glasača nego stoga što tako doista misli. čovjek bi čak mogao razumjeti skanjivanje Ivice Račana u ovom pitanju. čine mi se ponešto preopćenitima. Imat ćete ispred sebe tek vrlo općenitu satelitsku snimku koja nije ništa bolja i istinitija od satelitskih snimaka koje gleda George Bush. Naš je premijer. ljudi. Tako bi valjda sada mojih stotinu vata na terasi trebalo biti sićušnim djelićem nekakve satelitske snimke koja bi na neobjašnjiv način pomogla famoznom "miru u Svijetu". a ako ste usput još u posljednjem Globusu pročitali neuvijene prijetnje američkog ambasadora hrvatskim vlastima i njegovu nježnu zahvalu na podršci od demokršćanske opozicije. oba su moralno potpuno ništavna.. neoprostivo zanemaruju detalje. Ivica Račan odjednom vam se svidi više nego što ste ispočetka željeli. Humanisti koji bi sada odbacili baš sve američko u tom smislu nisu ništa obazriviji od Bushove bombe od devet tona. bila mi je odbojna jer me takve manifestacije vrlo podsjećaju na konceptualnu umjetnost koju smo četrdesetak godina svakog 25..

teško da bi u čitavoj zemlji našli nekog prikladnijeg da mu nabijemo šljem i pancirku i otpravimo ga put Bagdada. to je biznis! Nevjerojatno je zapravo kako se jedan ušljivi hrvatski pisac poput mene sjetio nečega tako genijalnog.. u sedam dana. zgrabi prestravljenog Sanadera za prsa.." "I to je čaj za mršavljenje?" "Da!". kaže. "Kako ne razumiješ".Hyperslim. Kupovat ću u dućanu čajeve od šipka. Iračani nikad neće doći do Zagreba. Poslao bih. ne. menta i kamilica. "Ne razumijem". "Ne". Saborska rasprava o slanju trupa pritom bi bila sasvim suvišna. nekako mi se vjerojatnijim čini da bi Sanader gospodina Huseina dočekao s travaricom i suhim smokvama i darovao mu kravatu Croatu. kaže mi prijatelj. Kutija od sto grama stajat će četristo kuna. da se Vlada malo potrudi. Što mislite o slanju hrvatskih vojnika u Irak? Meni se. a bude li na tržištu interesa za to. po izboru. kokice. Pazite ovo. jesi li ti onaj što je o meni pisao one gluposti u Wall Street Journalu?!" No. "Definitivno. To je jedino što smiješ staviti usta. "jednostavno je. Pa ako ga i vrate u limenom sanduku. držite li se disciplinirano uputa. podržava mamine stavove. a pod dva. na dar dobivaju ukusno dizajnirano plastično cjedilo za čaj. Momčina je upravo stasao za armiju i u cijelosti. ta zamisao neobično svi a. ja upravo ne mogu zamisliti ljepšu gestu. Imam i ime . upitam ja razočarano. viknem ja oduševljeno. "A ti bi". evo me ponovno na starome poslu. reče on. govorim. Sve bi ostalo u obitelji. za početak. Ponekad mi se učini da ću umrijeti u ovim novinama. Vojna pošta Bagdad Čaj za mršavljenje. najbolji čaj za mršavljenje koji ćete naći na tržištu.48 bane u urede na Trgu žrtava fašizma. pretpostavljam. "baš volio završiti u zatvoru?" "Ne svi a ti se ideja?". apsolutno neostvarivo. šipak. nema problema. recimo. . Pod jedan. Vod od ministarskih sinova i nećaka me unarodnoj bi zajednici bio jasan pokazatelj kako se Republika Hrvatska čvrsto zalaže za mir na Srednjem istoku. U prvo vrijeme proizvodit će se u tri okusa. mente i kamilice i istresati ih u kutije s natpisom Hvperslim. svatko bi od njih medu užom rodbinom našao ponekog kandidata za Irak. S naglaskom na samo čaj. I uopće. naravno. a osim toga. Potrebno je samo piti čaj." I tako. Prijatelj me zaprepašteno gleda. a svi koji kupe više od tri kutije. garantiram gubitak od najmanje sedam kilograma tjelesne težine. takvo je što. Proizvodnja će biti vrlo nezahtjevna. Za očekivati je da bi ministrica branitelja. sina Jadranke Kosor. penziju. u malo vremena mogao bih paletu proizvoda proširiti i na Hvperslim s okusom marelice. sedam dana piješ čaj. u plavoj ili narančastoj boji. unese mu se u facu i strašnim ga glasom upita: "Je li. socijalne skrbi i generacijske solidarnosti dala sve od sebe da njegovi najmiliji dobiju lijep pogreb o državnom trošku. stan i povlasticu na uvoz auta. želimo li se uvući u Bushovo dupe. čak i da do u.

. ali stvarno. potjerali iz Drvara i Grahova.. tu se o netom završenom ratu pripovijedalo s vedrom sjetom i uz duboko uvažavanje neprijatelja. Ministar vanjskih poslova istog časa rezervira pedeset punih pansiona u Bagdadu. barem malo opametio. zašto se taj netko ne bi prezivao Sanader. a buraz mu vozio automobilske utrke. da ne kažem četnika i ustaša. Prošli rat u tome nas je. Mislim da je to bio trinaesti ili četrnaesti četnički vojvoda kojega sam upoznao taj dan.imaju pametnijega posla. tako er je u dobi da bi mogao sasvim dobro marširati po pustinji. Ej. Kao reporter zatekao sam se u miješanom društvu srpskih i hrvatskih ekstremista. bio vrlo srdačan. Amerikanci traže vojsku za Irak... Pa da vidimo kolika bi onda bila njihova spremnost da sudjeluju u toj ludosti. oko boce Johnnvja Walkera. Dok ste se vi nespokojno ljubili sa svojom djecom pred vojarnama.49 Uistinu. sastaviti od najuže rodbine pedeset prvih ljudi u HDZ-u. ne znam je li vam upalo u oči . suprotno očekivanom. rekao bi. bez zajebancije. obratio se u neko doba meni jedan što se predstavljao kao četnički vojvoda. kao vlastito dijete i bio prepun poštovanja za njegovu smrt. "Drukčije bi ti govorio da ti je netko poginuo". Uz hladnu prasetinu. a naše budale dignu glavu da bi mi Hrvati svakako išli. reče on i zastane da razmisli. njegovo pravo dijete u to je vrijeme ipak studiralo. "Ma daj". u najljepšim godinama da polože svoj mladi život na oltar domovine. Poslat ćemo susjedovog malog. "Poginuo mi je mali od susjeda. Dapače. Volio ga je." To je bilo najbolje čega se sjetio. dakako. Neka ishitrena mladost gnojila je ledine oko Kupresa dok je Dejan Košutić otvarao štedionice. ako bi im i došao mobilizacijski poziv. ali kakva je naša korist? Zašto bi itko od nas negdje nakraj svijeta poginuo za sretnije sutra djece Miomira Žužula? Strašna je ta drskost s kojom se država igra s tu im životima. jer im je.. a ugo aj je. Hebrang. Takva je po prilici logika i s ovim u Iraku. u jednoj gostionici na Palama u Republici Srpskoj. Zašto bi on bio bolji od nekoga drugog? Njegov otac. njihova su s državnom stipendijom negdje u Vermontu studirala me unarodne odnose. slaviti naše momke u rovovima i nesmiljeno grmiti protiv pacifista i jugonostalgičara. Momci u naponu snage. Ako treba poslati nekakav vod. Ali. Bio je izgleda jako vezan za susjedovog malog. kažem. I uopće. ako pogledate. medu frajerima koji su tih godina nadahnuto pisali kako je divno poginuti za Lijepu našu. I nastavili se perom boriti za Hrvatsku. e si ti ratov'o? U životu nisam vidio puno tako bizarnih zgoda kao što je bila ta u proljeće 1996.. treba li netko od nas poginuti od autobombe u Basri. odjednom bi ih uhvatio lumbago ili nezaliječena tuberkuloza. recimo. 'ko ga jebe.svi su ostali živi. a Srbi su se neskriveno divili vojničkom geniju Franje Tu mana i tomu kako su ih ustaše. Bit će nenadoknadiv gubitak ako ga vrate s nogama naprijed. ali klinac .. Seks ili Glavaš? Šeksov sin. nekih pola godine nakon potpisivanja daytonskog mira... od te će stvari valjda imati neke koristi. idemo ga. osim toga. ili bi se izvukli radnom obvezom. ali zapravo. zgodnije kada protuavionski mitraljez raskomada nekoga iz Vinkovaca nego nekoga iz Athensa u Ohiu. "A tko je tebi poginuo?" "Pa poginuo mi je. opomenuo me tako jedan što se "perom borio za Hrvatsku". vjerujem. I tako je uglavnom bilo sa sinovima guzonja. nego vrlo ozbiljno i dostojanstveno. . pa su tako Hrvati hvalili srčanost Srba kojima se dogodio peh da ih je sramotno izdao Slobodan Milošević. a to "ustaše" nisu izgovarali s mržnjom i porugom.". pomalo. " e si ti ratov'o?".

Neki Hrvati. Vlada Arsenijević nije bio stoka. još uvijek ne shvaća da je trebalo biti dezerter. stanoviti Nebojša Jovanović. začudio se on. kazao sam ja.. Ako Josip Pavičić ne shvaća da je ta stvar poremećena.50 "Nisam bio u ratu"." "Pa što. je kazao da je čuo za Arsenijevića. ali da ga ne cijeni osobito. jadan ne bio?!".". Osim što je odličan pisac. sada vi meni recite da to nije perverzno. sve bistrijim činilo da se čitav rat dogodio zapravo samo zbog ovoga . zaneseni svojim mačističkim fantazijama koje su se sve ostvarile u ratu. ili što se već poslužilo na švedskom stolu poslije predstavljanja knjige. Okupljeni su tada sasvim izgubili zanimanje za moju personu glupog civilista.besmislenih muških fantazija o ratničkoj hrabrosti i časti. Ako baš hoćete. a autor. a riječ je. i '95. "Ne. on je jedan fini i dobro odgojeni dečko koji ni slučajno ne bi mogao nekome nešto loše učiniti. to da je netko u prošlom ratu bio srpski rezervist. protisnuo sam ja. "A eto. osakatio ili silovao nijednu Hrvaticu ili Hrvata. S druge strane stoje glupi civilisti kao što smo Vladimir Arsenijević i ja. nije palio hrvatske kuće niti ukrao nijedan hrvatski videorekorder ili usisivač. palili kuće i ambare i jedni drugima mažnjavali bijelu tehniku. Ako taj Nebojša Jovanović. da ne bude zabune. mezeći hladnu pečenku. Kao Hrvat ga volim zato jer nije ubio. i prema kojemu nitko normalan ne može biti sentimentalan. a meni je. koji mislimo da je rat bio jedno krvavo sranje u kojemu nije bilo ništa časno ni ljudsko ni muški. E.. ranio. Nisam joj svjedočio. zadovoljno kimnuli svojim učenim tikvama. jer jedni protiv drugih oni ustvari nisu imali ništa. svakako puno bolji od one budale-tine Jovanovića što ga je objavio Josip Pavičić. taj mi je Arsenijević i kao Hrvatu vrlo draga pojava. nego upravo suprotno. Na predstavljanju knjige ratnih uspomena jednoga srpskog rezervista netko je iz publike autora pitao zna li za knjige Vladimira Arsenijevića. Tako er. onda je to sramotno. nastavili se vedro spominjati me usobnih klanja. silovali redom i muško i žensko. U najkraćemu. upitao me vojvoda sažaljivo. a preziru onoga što je odbio pucati po njima i njihovom narodu! Klopajući hladnu prasetinu. kao što su borba za teritorij ili vjerska i nacionalna nesnošljivost. To što su četiri godine ratovali. jer je Arsenijević pobjegao od poziva za mobilizaciju. Ništa bolje. onda je u najmanju ruku poremećen. objavljuju knjige uspomena jednoga što je u posljednjem ratu bio četnik i ne kaje se zbog toga. ganuto su se prisjećali onih slavnih dana kada su se me usobno klali i sakatili. kako se razina alkohola u sme oj boci snižavala. Već zbog toga taj mi je Arsenijević drag i blizak. . ovdje je posve izblijedio. oprostit ćete. Gotovo istovjetna epizoda dogodila se prije nekih desetak dana u Zagrebu. "Nisi bio u ratu?!". koji uz to sebe smatraju vrhunskim domoljubima. o probranom društvancu hrvatskih nacionalista. bilo je samo zato da bi poslije svega. nego sam samo u novinama čitao o tome. Na to su svi u prostoriji. poslije svega jezivog što se dogodilo izme u '91. Svaki drugi razlog sukoba tih ustaša i četnika. Jer. ni o onima koji se pojavljuju kao izdavači toga smeća. u golemom je broju slučajeva značilo da je bio stoka. ne trebamo misliti ni o rezervistima koji su od svojega ratnog iskustva načinili memoarsku prozu.. ustaše i četnici. mogli pričati kako su se jedni drugima najebali majke.

Malo prije. moramo malo pokazati guzicu. Bistro je uočio da mi je jakna sumnjivo široka. nijednom se putniku ne bi bilo teško skinuti do gola. mogla je imati taj čestiti remen oko struka. Moj remen je tako er ispravan. jamčim vam da je to bestidna laž. a Bog zna da mi noge nakon cjelodnevnog tabananja prašnjavim zagrebačkim pločnicima ne vonjaju ugodno. a i pretopla za ovo doba godine. pristojne. Teroristi se. ljudskih prava i drugih slavnih dostignuća Zapada. zločinačke gluposti američkih pilota. Želimo li u NATO. bio sam premoren i gladan i baš kao mala djeca kad su pospana i gladna pa divlje udaraju oko sebe. otraga gurnuo nauljeni kažiprst u sterilnoj gumenoj rukavici. preko Sarajeva i Srebrenice. Napokon. mislio sam bojažljivo pridržavajući hlače. Policajac u zagrebačkoj zračnoj luci nije se.51 Ta knjiga. čeliku i finoj elektronici istovarili na svadbeno slavlje u iračkoj pustinji. rekao je taj briljantni kriminalistički um. taj pisac i taj izdavač učinili su nešto strašno uvredljivo prema svim žrtvama rata. nije nijednom upala u loše društvo. Nikome ništa nažao nikad nisu napravile. a onda i pljunuo na grobove svih koji su poginuli u posljednjem ratu. bez jakne i remena u srijedu milostivo pušten u večernji avion za Split. dao smesti. Da voda slobodnog svijeta George W. obazrivo se klonila nevolja. upozorio sam službenika. vlasnik i urednik Naklade Pavičić uvrijedio je najprije Hrvate. osim toga. I tako sam ja. do Kosovske Mitrovice i Prištine. da je nosila hlače. Da ne spominjem kako je Josip Pavičić učinio nešto što ga kompromitira i kao Hrvata. Ni glasa ne bismo pustili dok bi nam policijski službenik. Razumjet ćete. Policija ih ipak zbog nečega želi provjeriti rendgenom i ja se poslušno izuvam. od Vukovara i Škabrnje. Blažena Djevica. me utim. U sićušnom trenutku taj mi bezobrazluk nije upravo bio ništa bolji od osione. poznato je iz FBI-evih priručnika. Nema dosje. Povelju Pravednika me u narodima mogla bi dobiti ta žuta kožna jakna. Bush to zatraži od nas. uime gra anske demokracije. Pa i moja jakna je imala uzoran život. Cipele iz dobre obitelji. sve dosad hodale su ovim svijetom uzdignute glave i čista obraza. što su prije nekoliko dana kojih pola milijuna dolara u eksplozivu. mislio sam. Do jednoga bismo spremno otvorili usta i pustili da nam aerodromska kontrola posvijetli u ždrijelo. tihe i smjerne cipele s potplatima od sirove gume. Pokorno prihvaćam da je sve to neizbježno. tako je mene prožela želja da zgrabim za vrat terorističkog analitičara sa srednjom školom Ministarstva unutarnjih poslova. koji je pronicljivo primijetio da je moja jakna široka. Europa to traži od nas. Objavljujući ratne uspomene čovjeka koji je pucao po njegovu narodu. a koji još uvijek ne misli da je to bilo nečasno. uvijek toplo obuku. djeluju prijateljski. Moje svijetle poluvisoke mekane cipele od antilopa. . Pa i više od ovoga bismo napravili. Me unarodni monetarni fond ne bi nam potpisao novi aranžman da se ja nisam izuo i izvukao remen. A i vani je malo pretopio za nju. Ako ste ikada čuli da je itko rekao išta ružno o mom remenu. neobuven. Tek u jednoj malecnoj sekundi u srijedu navečer ispunio me je bijes. To su dobre. Skidajmo se za NATO Aerodromski je detektor za metal zapijukao i pozornik je zamolio da se izujem. morao sam izvući i remen iz hlača i skinuti jaknu. dosta sam siguran da na njoj nema baš nikakvog metala.

nasilje iz nasilja. Ermitaž.52 Gledao sam s mješavinom ga enja i sažaljenja tog nesretnog zagrebačkog policajca. može biti da je bilo neko drugo ličko mjestašce uz prugu. Na ploči iznad ulaza možda je pisalo Plaški.njima nitko od nas nije nevin u znojnim čarapama. čitav zapadni svijet. kada sam ja shvatio da taj nesretnik misli da bih ja ispod jakne mogao imati nož. Samo minutu ranije ja sam bio miroljubivi civil. Kada mi je policajac rekao da je moja jakna nekako preširoka. Svi muslimani su mi bili tada braća. na aerodromskoj kontroli. ali zapravo je svejedno. naravno. što je ubijao muslimansku djecu trotonskim bombama na koje je u divnom proplamsaju duhovitosti napisao "Pojedi ovo. neonske lampe. Tate galerija. Posljedice njihovih postupaka. Prije neki dan sam pročitao da u Plaškom od posljednjeg rata žive doseljenici iz BiH i štošta mi je postalo jasnije. Sretniji tek zarade koju stotinu za metar bukovine. Nisam više vidio baš nikakvog smisla u toj degeneričnoj civilizaciji. tuda iznošena odjeća. da ste mene pitali. pokušavajući sebi predstaviti kakvo je to mjesto i ljudi što žive u njemu. prodaju pokoje mršavo janje nekom ugostitelju uz cestu ili u bakrenim rakijskim kazani-ma ispeku malo gnjecavih šljiva što su ih skupili ispod zapuštenih stabala. kamo ideš i zašto. Ne znam. one što su oni sadili. kada se. Sasvim lako mogu zamisliti da je neki musliman sa Srednjeg istoka baš tako postao terorist. Mogao bih naslutiti bijes tog čovjeka. potom i sam leći pokraj žene i sina. smučio mi se i George Bush i njegov zahvalni saveznik Ivo Sanader. Rakija od tu ih šljiva Nikada nisam bio u Plaškom. Sve to našao sam u sebi. No. leptiriće oko njih i sebe kako bunovan stojim na prozoru vlaka. kalemili i . na primjer. neki Hasan. nisu jednake. Ta aerodromska kontrola bila mi je sramotni poraz Zapada koji smo poznavali. sve što sam želio je topla večera i tuš. Pamtim noć. u času kada ga je na nekom zapadnom aerodromu uvrijedila policija. mogao je do temelja izgorjeti. kakav očaj mora biti kad živiš u takvoj mračnoj selendri. tu e neožbukane kuće. za Osamu bin Ladena sam mislio da je cvijeće hrvatskog naroda. mržnju iz mržnje. na tlu kiselom od mržnje i klanja. a na zidu iznad otučenog štednjaka na drva. Iskorijenjene iz zavičaja. što li već. Vidim strah kako se rada iz straha. sve blago vatikanskih arhiva. pa te mrcvare još malo više nego što su mene. Njihove šljive. Sadame!". prometnika. izigrane i napuštene bosanske izbjeglice tu žive u zastrašujućoj bijedi. u tom času. ali u osnovi je riječ o istome . I mogao sam po prilici zamisliti kako je to kada si. kada su me ponizili da izgladnio i prljav. koje oni sami nisu ni sadili ni kalemili. Franjo Tu man u bijeloj uniformi. Kongresna knjižnica u Washingtonu. držeći hlače u rukama. Možda sam se samo koji put u Marjan expressu probudio usred noći i shvatio da stojimo pa razmaknuo nečiste zavjese i kroz prozor ugledao bijelu prizemnu staničnu kućicu na rubu šume i prometnika u uniformi. Riža i konzerve iz Caritasa. razgažene blatnjave cipele i žute dječje čizmice jedne do drugih pored ulaznih vrata. na posteru iz Hrvatskog vojnika. da bi te na kraju uljudno zamolili da se skineš i isprepipali. odvedu u neku sobu sa strane pa neko vrijeme ljubazno ispituju tko si i odakle si. crveneći zbog vonja nogu stojim nasred aerodroma. šumu. osjetio kao šljam. bombu. Njihov očaj poznajem. pariški Louvre. strojnicu. s hlačama koje su mi malo spuznule niz bokove. malo ljubičastoj od neonskog svjetla na peronu. ispod senzora za metal. pridržavajući hlače. baš kao što bih gledao nekog Jimmvja iz Lake Charlesa u Louisiani. ja više nisam bio isti čovjek. Na tom mjestu ja sam shvatio kako čovjek postane terorist. na slavoluku policijskoj državi. bez ikakve šanse da prežive na opustošenoj i prokletoj zemlji. Vraćao sam se kući uspavati svoju tromjesečnu kćer. u najkraćem. niti su im vapnom obijelili debla.

do bake s tetoviranim zapešćem. jer navodno ponovno žele staviti Nazora. koliko i Sunčeve pjege. Sve što je doista ta sirotinja dobila iz rata koji ih je poubijao i raselio je da sada svaki na svojoj strani peče rakiju od tu ih šljiva. dok su njihove voljene vode mlatile pare švercajući naftu. u svojemu se bespomoćnom bijesu okomio na pjesnika hrvatske moderne. uostalom. navuče zavjese. A Nazor je k tomu. unatoč tomu što je pod stare dane na sitnom planinskom kljusetu kasao iza Titova lipicanca. naši junaci u Plaškom to nikada neće shvatiti ili. No.. osim ako se baš ne dogodi nekakva ludorija kao prije nekoliko dana. domisliti u kakvom bi odnosu mogli biti zgoda kada je Nazor 1942. napisao je svoje najljepše. za koji se racionirane količine sućuti mogu naći još samo u Caritasu i nekolicini opskurnijih nevladinih udruga.. . inače županijskog vijećnika HSP-a. Spomenik piscu. nego će svaku večer čitava obitelj. od najmla eg djeteta ro enog u izbjeglištvu. blesavo je kada pogledaš kako je Nazor dirljivo volio taj narod. i to mi se čini najgrotesknijim u cijeloj ovoj pripovijesti. Baš o njima. tim budalama što su se ovih dana raspizdile zbog njegovog poprsja. iskreno je uzrujao političkog lidera male zajednice Bosanaca. danas je blesavo kada vidite te ponesene alegorije o plemenu gorostasa. Pokušajte se. ako je već imalo sreću da sačuva glave na ramenima. kojega su u prvoj polovici devedesetih maknuli Srbi. "Baš sam maloprije javio policiji da se netko smuca oko spomenika s grbom. da ga izliju u bronci. alkoholičara. viče kondukter na hodniku. pa ni inteligentno lice Vinka Martinovića. Plaški!. bezazlenu figuru s kozjom bradicom koja je za njihovu nesreću odgovorna. da bi koje desetljeće potomci njegovih divova u nekakvoj ličkoj zabiti maljevima mlatili po njegovoj brončanoj bisti.. Lako može biti da ih tamo u nekom Brčkom ili Goraždu bere upravo neki srpski izbjeglica iz Like. Taj upropašteni svijet. ako čak i shvate. o dobroćudnim i radišnim. možda kao nitko drugi u čitavoj povijesti naše književnosti. puške i Marlboro. Njemu bi na tom bi mjestu vjerojatno sasvim lijepo stajalo naočito poprsje Darija Kordića. Uzmite njegove "Slavenske legende". bio je nacionalist i izme u svih lu aka. kada je taj blesavi narod ogorčeno ustao protiv ponovnog postavljanja brončanog poprsja Vladimira Nazora u mjesnom parku. izjavio je za Jutarnji taj haespeovac utučeno. pročitajte "Velog Jožu" i "Medvjeda Brundu". Ne znam čemu to vodi. Oni su neugodna uspomena na jedan sramotni rat i nitko više ne želi znati za njih. po prilici. pokraj utišanog televizora izmoliti krunicu za besmrtnu dušu Franje Tu mana u bijeloj uniformi. eto. ali prelazi sve granice".53 bijelili. da bi u drugoj polovici Hrvati na njegov mramorni postament stavili crveno-bijeli grb. To jadno topovsko meso. koji je u vukojebini ostavljen da iščezne u alkoholizmu i sporadičnim kivnim deliktima. bosanskim katolicima zacijelo ne bi bilo mrsko u njihovom perivoju. strovali se na sic u kupeu i s kloparanjem kotača kompozicije ponovno usne. on svakako ide medu suvislije pojave. ostale su u Bosni i tko zna što je sada s njima. bolećivo volio taj narod. i shvatit ćete kakav je užasni košmar u glavama te izdane i ponižene sirotinje u Plaškom. "Plaški. "prelazi sve granice".". prometnik na peronu prodorno zazviždi. ostalo je bez svega drugoga. Vladimir Nazor. najnježnije rečenice. a putnik na prozoru podigne prozor. preko Kupe umaknuo medu partizane i to da je čitavih pedeset godina kasnije u Varešu neki Ibrahim prepilio komšiju Franju.. stasitim muškarcima i čednim plavookim Hrvaticama. avanturista i ponekad ubojica što su se smjestili na toj odebljoj grani hrvatske literature. "Hrvatske kraljeve". neće priznati da su krvavo namagarčeni. Bosanski Hrvati tako žive u tom Plaškom sasvim zaboravljeni od političara zbog kojih su jednom strastveno ginuli pred bošnjačkim rovovima. praznih ruku na goloj ledini. ali stari Nazor.

Joviću. ako ugaziš u protutenkovsku minu dok nosiš frižider sa sobon. Joviću! Skoro devet godina nakon Oluje. Ali. Sram te bilo. "ja znan da su ovo veliki trenuci. Naposljetku ga ljutito prekine. a ti skinio satelitsku antenu. kojima je očito ponešto popustila vojnička disciplina. namještaja i sanitarija. viknuo je časnik da ga svi čuju. "Gospodo vojnici". Ž. na drugu stranu. Transkript njegova govora prenosimo u cijelosti. zaustavio pred nekim vojnikom. stupajući pred postrojeni vod. gospodo". Sad. nego su vojnici do zadnjega časno i poštujući sva ratna pravila i bolje običaje obavili povjerenu im zadaću. nema problema. Sve ovo ovde". Ivkošiću!" "Izvolite. nervozno se ljuljajući na tabanima. praznih ruku ugaziš u protutenkovsku minu. Joviću". Joviću. Šuljajući se iza naših pobjedničkih trupa. nastavio je časnik sada ponešto smirenije. Zadra i Šibenika. nego sve radi po svomu.. Ovo je. "ako su mla i od deset godina. gospodine natporučniče. nešto po čemu će pamtit da je bio ovde. normalno. sve je više dokaza da je to učinjeno mimo znanja i protivno volji vojnog vrha. osandeset deveto godište. uzbu eni što sudjelujemo u tome. Znamo i spremni smo priznati da se na rubovima te izvanredno izvedene vojne akcije štošta toga ružnog dogodilo. koji će ih podilit obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja. moraju bit predani pukovniku Željku Maglovu. sranje i ako meni sutra do e inspekcija. a onda se. na vidjelo izlaze mnoge nepoznate pojedinosti toga historijskog pothvata. sve vas more sram bit šta radite. "ovo ovako više ne ide. Svi auti. Pljačka i palež ni slučajno nisu bili u planovima operacije Oluja. a njihov escajg na drugu. brate. ali ne more. I šta si ti napravio?" Jović nešto nerazumljivo odgovara dok ga časnik sluša s rukama na le ima. okrenuo se uzrujano G. Ja te pošaljen da se popneš na kuću i skineš zastavu. Bog te pita koliko protutenkovskih mina je u zemlji. Ž. ako ti sam od sebe. silovito su nadirali konvoji bijele tehnike. nije nego sedandeset iljada priša. raširenim rukama pokazujući oko sebe. "Ti si prije neki dan iz kasarne odnio one male televizije?" "Jesan. "tebe san posla da skineš srpsku zastavu s one jedne kuće. sjetivši se nečega. Ja ću reć da san van na vrime sve lipo objasnio. U redu je uzet tako neku sitnicu. a načinjen je negdje u okolici Drniša. I sve vas ovde. Ljudi moji". kojekakve su protuhe pljačkale i palile napuštene srpske kuće. ali isto vas molin da malo pripazimo šta radimo. Ivankoviću. Ipak. fala bogu. Ivankoviću. Svaki od nas. u prvim danima kolovoza '95. Ona ne reagira na tvoju težinu. "Kurac si moj napravio. obratio se ovdje natporučnik jednome od vojnika. Golf dizel. bit ratni trofej. Ovde se pišu najslavnije stranice povijesti našeg naroda i svi smo. Jučer te gledan kako iz jedne kuće iznosiš frižider. "je još minirano.. oće imat neku uspomenu na ovo. a da ste vi jedna brezobrazna bagra koja ništa ne sluša." . "Ili ti. gospodine natporučniče!".54 Sram te bilo. mater mu jebem. javio se Ivkošić. O tome svjedoči i videozapis koji je u našu redakciju stigao prije nekoliko dana. Ž. eto šta si napravio. To se ne srni. počeo je dakle G. bijesno obraća svojim podčinjenima. bome je lipo dava odnio i frižider i tebe. Dok su naši junaci od Knina nezadrživo napredovali prema Bihaću i Banjoj Luci. ja nišan ništa kriv. u smjeru Splita. onog vremena kada su čak i oni s cipelama vrlo malenog broja smjeli ponosno reći da je oslobo ena svaka stopa hrvatske zemlje." Natporučnik je ovdje napravio nekoliko koraka pred strojem. Na snimci se jasno čuje i vidi kako se rezervni natporučnik G. Četnici su otišli na jednu stranu.

ovo nije zajebancija". bio je. nije stavljao parmezana. opomenuo ih je časnik. ali se nije činio kao Francuz. "Ovo su ozbiljne stvari. otišao u zahod i netragom iščezao. ja san ga od svoje kuće donio. a uski prozor odavno zakucan čavlima bio je netaknut. pojeo objed. koja smo mi ovde pizda materina?!" G. "ne znan ni ja šta piše u Ženevskoj konvenciji. jebi ga". ovdje se zaustavio i puhao vrteći glavom. "Dobro. napominjemo. jesmo li mi vojska ili krovopokrivači. Tribalo bi in reć da puste snimku unazad. Gostioničar bespomoćno širi ruke. sve ću vas skupa naopako okrenit i skinit do muda-nata. Ono u čemu se oboje slažu jest da je imao zelenkasti platneni šešir načičkan ribičkim mušicama. malo je kruha jeo. pitamo vlasnike Zelenog dola. Gazda je otprilike nakon pola sata obišao sanitarne prostorije. dreknuo je tada natporučnik G. gostioničareva žena kaže Švicarac. za primjer primjera. Ne na en li ga na iston mistu u roku od po ure. Naručio je tripice." Gdje je nestao čovjek Govorio je francuski." Iz vojničkog stroja začulo se vedro kikotanje. "Gospodine natporučniče". premda se i sam malo nasmijao. Jučer. gostioničarka podiže obrve i sliježe ramenima. Taj radio. Ž. kao da ne može sebi doći. nego radarski sistem.55 "E. Gostioničar misli da je bio Belgijanac. U mojoj kancelariji. a iza mene se četvorica popela na kuću pa skidaju krov s nje. Drugog izlaza." "Razumin!" "Gospodo vojnici!". Švicarcu. nego moj. koji ćeš vratit di si ga i uzeo. "malo nakon što je ovaj otišao u WC. nema. kako se život vraća u do jučer okupirane krajeve. "Doduše". no ugla enog tamnokosog stranca srednje visine. jače grade. U to neki je vojnik u stroju plašljivo podigao ruku. jedan radiokazetofon sa dvi glave. U gostionici Zeleni dol kod P. upitao je časnik. na ormaru livo od višalice. nego će svi mislit da pokrivamo. šta će mislit hrvatska javnost kad to vidi. "I nigdje čovjeka?"... u lanenom odijelu. skinili u potkošulje pa lipo dodaju ciglu po ciglu jedan drugomu. Ž. "Ljudi.. ali sto posto znan da to nije ovo šta mi radimo. "dobili smo zapovid da se ova akcija mora otpočetka do kraja pod konac provest po svin pravilima Ženevske konvencije. platio i nestao. "Šta ti sad oćeš?". popio gemišt. nije srpski. žutoj majici i plitkim sme im cipelama bez čarapa na neki zagonetan način nije bilo tamo. svečano. pa se neće vidit da skidamo krov. I sad. A sad ono zbog čega san naredio postrojavanje." . do e televizija da nas snima i ja govorin novinaru sve kako je red. još se ne mogu načuditi tom Belgijancu. nastavlja časnik. A ko će nan reć šta to piše u Ženevskoj konvenciji?" Nitko se ne javlja da kaže što piše tamo. gospodo vojnici. javio se vojnik "ovo kad nas je televizija snimila da dižemo ciglu. Baš tako . što je došao u gluhi popodnevni sat jedne srijede potkraj kolovoza 2002. otamo je izašao jedan Turčin. zabrinut da se nije dogodilo zlo kao prije nekoliko godina s jednim padavičarem. to nisu televizije. kako god.nestao. sjeti se gostioničar. A sad voljno. a sad ga nema. Složili se njih četvorica.

Za Hakima se. U Barceloni je to bilo.. za petama. me utim. ustanovilo da zaista postoji i da se vratio u svoju domovinu. sada u obličju tursko-bugarskog vozača kamiona. nesigurne. "A kad ti ja kažem da je bio Bugarin". Policija dugo nije imala nikakvih dojava o njemu. već je brzinom od osamdeset pet kilometara na sat jurio prema slovenskoj granici. Kada su. K-ovi su hitro alarmirali policiju. pojavio se zatim u srpnju ove godine kada je jedna galeristica iz Kopenhagena za očinstvo svoje netom ro ene djevojčice sumnjičila stanovitog Hakima. u stalnim promjenama adresa i identiteta i grozničavu nespokoju da su mu Lučinovi krvosljednici. pa se načulo kako trguje gra evinskim materijalom u Krakomi i drži videoteku u Edinburghu. zastrašujuće istrenirane. "Ma. Turčin". me utim. a gdješto i proturječne. Naga alo se tako da je on danas zubni protetičar s uspješnom privatnom praksom na periferiji Lisabona. s ogrlicom oko vrata. Hrvatski špijuni pod okriljem noći upali su u hotelsku sobu tobožnjeg Paramhansa Svamija Mahesvaranande. Sve kasnije informacije o Gotovini mutne su. na pole ini računa našli su urednim štampanim slovima sitno napisano: "Poručite Pukaniću da ne priča bajke". da bi zatim došla vijest kako naplaćuje ulaznice za tunel strave u jednom frankfurtskom lunaparku. djelomice ispunjenih užasnutim preklinjanjem. Plaho je kimnuo ugostiteljima. zdepast muškarac u ispranoj i razvučenoj. maskiran u narančastu haljinu jogina Svamidija. na žalost. ustrajan je muškarac. da je Svami ijeva čupava brada autentična. na europskoj turneji Brucea Springsteena. ne da se gostioničarka. u bijegu. kada je policijska ophodnja nakon desetak minuta stigla. sjeo u interkontinentalnu hladnjaču njemačkih registarskih oznaka i nestao niz autoput. alžirskog emigranta. hitro ga vezali i uhvatili potezati za lažnu bradu. . izašao na parkiralište pred Zelenim dolom. na svadbenom putovanju gospode i gospodina K. Ta zgoda od prije malo više od godinu dana posljednji je pouzdan trag koji hrvatske vlasti imaju o kretanju pakoštanskog junaka Domovinskog rata. što je zbog optužnice pred Me unarodnim tribunalom za ratne zločine još od ljeta 2001. vjerojatno krivotvorenoj crvenoj Reebok majici. ne da nisu našli tamnokosog konobara srednjih godina koji je posluživao hrvatske turiste. Njih dvoje u nekoj su kafeteriji popili dva esspressa. Sve do prije nekoliko dana. proljetost namjeravao susresti s predsjednikom Mesićem i premijerom Račanom. Shvativši odmah o čemu se radi. a general Ante Gotovina. Vruć trag kretanja Ante Gotovine. htjeli platiti. Sve su ove dojave bile lažne. ona je uzela i pecivo sa sirom. Napokon. jedan sok od naranče. a ako je u kojoj i bilo nečega. a incident je kasnije izgla en obećanjem da će RH uvesti jogu u osnovne i srednje škole. a djelomice bijesnim psovkama na tečnom sanskrtu. jednu kiselu vodu. Kako bilo.56 "Bugarin". umrljanim sivim štofanim hlačama i prašnjavim. ispravi ga njegova žena. Ante Gotovina se. još topao jastuk navodnog bjegunca. prema informaciji koju je OA dobila od obavještajne službe jedne europske zemlje. činilo se. iz Samobora. Stanoviti su se svjedoci kleli da su ga vidjeli gdje škilji kroz geodetski teodolit na nekoj ledini u pokraj Firenze. Bračni par gostioničara još nije ni uočio nestanak švicarsko-belgijskog ribiča. nekvalificiranog gra evinskog radnika i konceptualnog umjetnika u usponu. organi gonjenja našli bi tek uleknut. čak ni lažnih. Gotovina kao da je u crnu zemlju propao. nemilosrdne policijske životinje. koji je malo prije ro enja djeteta pobjegao iz Danske. Nakon nekoliko minuta. razgaženim mokasinama. iz zahoda je izašao brkat i zapušten. a u jednom trenutku dosta ozbiljnom se činila indicija da je svirao bas gitaru u E-street Bandu. otkriveno je.. gdje u potleušici od blata i balege živi sa ženom i sedmero djece. nego je ustanovljeno da u rečenoj kateferiji niti ne radi netko takav. No.

junak davnog rata koji više nikome ništa ne znači. nepokolebljivim. Meni će. Da sam.. pa je k tome i glavni junak u obje priče visoki časnik u mirovini.sedamdeset i pet godina života. "Reci mi. U ovome slučaju. neumitno fasovati. ponos u tom bezna u. nemetaforičan i smrdljiv.57 O novim pojedinostima hvatanja haaškog bjegunca Ante Gotovine čitajte u idućim brojevima Astro magazina. njima će valjda biti puno lakše u studenim i gladnim mjesecima me unarodnih sankcija što ćemo ih. Taj drek. Marquez piše: "Moralo je proći sedamdeset i pet godina . sve to biti daleko teže. hraneći se osjećajem zajedništva. ja nisam blagoslovljen njihovim svetim čuvstvom narodnog jedinstva i ne nalazim ništa uzvišenog kada nam Bobetko kaže da budemo ustrajni. Grijani tim patriotizmom.da pukovnik dočeka ovaj trenutak. ne mogu sebi pomoći. Oćuti se uzvišenim. mi je naprosto drek. samo što je on u Marqueza pukovnik. blago rečeno. četiri rečenice u kojima jedan zaboravljeni starac. a u nas general. tu je još jedna. Marquezov roman danas. jer me svaki put smlave četiri drske rečenice na kraju. Sve je drugo zapravo isto. cvile patetično naši komentatori obraćajući se tobože intimno haaškom optuženiku. dok čekamo da nam čitava zapadna civilizacija zalupi vratima. Da ne duljim. jasnim. no sličnost izme u kolumbijske literature i hrvatske realnosti u ovom času. jer Ivkošiću i Joviću upravo nema razlike izme u Bobetka i njih.osamdeset i tri godine minutu po minutu da general Janko Bobetko dočeka ovaj trenutak.. Gabriel Garcia Marquez kasnije je valjda imao i boljih knjiga. No. nevelik roman s početka karijere. kusao bih nešto hranjivije. njihovu kožu oni osjećaju. koliko god hajcao vlastito domoljublje. Ovih dana pojavilo se u novinama nekoliko članaka gdje se iskreni užas od sankcija prerušio u više ili manje licemjerne apele za Bobetkovom oficirskom čašću. ne mogu doživjeti metaforom nacionalnog ponosa. pokažite kao toliko puta dosad da vam je Lijepa . Gospodine generale. ali ja ću mu uvijek ponovno uzeti "Pukovniku nema tko da piše". drugi je to veselje velikodušno podijelio s četiri milijuna ljudi. patetične i ironične u isti mah. s druge strane. Sa žaljenjem moram priznati da sam u ovome. kako se i inače u Marquezovim opisima tjeskobe u klimavim južnoameričkim režimima vrlo često mogla prepoznati naša tranzicijska zbilja. što ćemo jesti?". kako se sada čini. ja sada Josip Jović ili Milan Ivkošić. minutu po minutu . Svi smo mi Janko Bobetko. Posrijedi je navlas jednako bezna e. kunu se oni ovih dana. kada je odvratio: 'Zbog mene ćete svi skupa jesti govna'. to mi uistinu ne bi bilo pretjerano bitno. kad je odvratio: 'Govna'. shvaća da su ga na posljetku porazile godine i glad. Oćuti se uzvišenim. pa makar jeli govna. pita na kraju žena pukovnika. a slično i vama želim. izborite još ovu bitku za nas. naoko sićušna.." Da. ni to nekima nije osobit problem. jer takvo što uistinu niste zaslužili. tolika je da je to upravo perverzno. recimo. razlika izme u Marquezovog pukovnika i Tu manovog generala . baš kao što su se lani kleli u jednog drugog generala.. ili barem glume da osjećaju. Točno četrdeset i pet godina nakon njegova prvog izdanja." Sjetio sam se ovoga mnogo puta u posljednjih desetak godina.dok je prvome odluka da jede izmet sasvim osobna. Ako je moguće. u Hrvatskoj završava ovako: "Moralo je proći osamdeset i tri godine . vrlo klonula domoljublja i drek s Bobetkova menija. Ponos visokih časnika optuženih za ratne zločine je i njihov ponos. Generalu nema tko da piše To je jedan od mojih najdražih književnih završetaka. jasnim. nepokolebljivim. na žalost. kao svoju.

Ako se u pitomom susjedstvu haaških ćelija Šešelj i Naletilić danas dobrohotno šale. Mjesto je. Srbi. I basta. Bošnjaci. osakatili i raskućili. silovatelja. To su ljudi koji su stotine tisuća njih ubili. Hrvati. nadzornika koncentracionih logora i zapovjednika genocida u ćelijama Me unarodnog suda za ratne zločine u Haagu. samo bih rekao: "Dobar vam tek. red je da se mrze. kako haaška optužnica tvrdi. Da je takvo što moguće. Ako su u Medačkom džepu doista. nego nešto puno manje svečano i herojsko . drugi ga skinu sa samoubilačkog štrika. da vam pravo kažem. nego se svi krasno druže i od srca pomažu. Milošević i Tuta. Majku mu. šašavi nesporazum izme u njih dvojice. Bobetko mi se k tomu čini vrlo deficitaran s tom osobinom. umorili nekog civila tako da su ga sajlom vezali za kampanjolu i vukli unaokolo. a osim toga još bih najmanje volio da on misli da sam mu ja išta dužan. Ako su tjerali ljude u smrt. pomislim. razmjenjuju pravne savjete i literaturu. Šušak i Bobetko bili solidarni sa zločincem i zaštitili ga? Jer. Proturječnih sam osjećaja. po ite u Haag i žrtvujte se za opće dobro! Ja neću tako nešto tražiti od Bobetka.. čini se. Ja ne trebam njegovu žrtvu na oltaru hrvatske budućnosti. ja ne mogu biti solidaran s Jankom Bobetkom. Sorry. Barem zbog onih što su poginuli pod njihovim zapovjedništvom. Od njih bi očekivao da kažu kako im je rat bio na svijetu najbolje u njihovim životima. Odnio Haag šalu Neki me put ispune gnjevom. igraju šah i prave kolače. bez razlike. U vojničku čast. Tu se. već mi je neugodno ponavljati onu imenicu s početka teksta. Recite da sam sebičan i loš Hrvat. o blagdanima pripremaju zajedničke večere i nazdravljaju slobodi. po svemu sudeći. no. ali ja za takav nacionalni ponos ne bih dao ni najmanji plastični komadić iz kompleta Lego kocaka svog sina. Nad šahovskom pločom u Scheveningenu. Prvo što sam osjetio kada sam čuo za bratstvo tih čudovišta bio je bijes. što ja uopće znam o svemu tome? Što itko od nas zna? Oni više zapravo ne pripadaju ovome svijetu. da spomenem samo jedan iz nebrojenog mnoštva proizvoda iz Europske zajednice koji bi nam u skoroj budućnosti mogli biti uskraćeni. Ako neki jadnik baš izgubi svaku vjeru. valjda je za to bilo nekog razloga. sve gnjile kosti u balkanskim brdima ispadnu kao nekakav nepotrebni. ja znam da je rat bio besmislen.. Nijedna zvijer nije drugoj zvijeri neprijatelj. drugi će me put. ja nisam spreman odreći se ničega. Mislim. kao Ježeva kućica. ako im se već svi a jesti. dok god postoji i tračak sumnje da je Janko Bobetko bio solidaran s tom nakazom. baš i ne vjerujem.. izrodi stoka. skupa plaču slušajući Bijelo dugme i Indekse. živi kao u dječjim slikovnicama. ne znam zapravo što bih mislio o klubu balkanskih ubojica. kao rod ro eni jedan drugome. tješe se i hrabre. ali nekako to ne želim čuti od njih dvojice. pametno i uvjerljivo objašnjenje kako to da su nakon akcije kojom je on zapovijedao na eni srpski leševi s odsječenim prstima i genitalijama? I kako to da nije kažnjen onaj koji je to učinio? Jesu li doista gospoda Tu man. želio bih čuti kako su ostavili svoje srce u klaonici južnoslavenskih naroda. vjerojatno bih u Bruxelless poslao jedno kukavičko i denuncijantsko pismo u kojemu bih ponizno zamolio da mene skinu s brojnog stanja za fasung sankcija. gospodo". zvučalo je kao krvavi sarkazam. Štela i Šešelj.. a u apsurdnom epilogu te svinjarije negdje na obali Sjevernog mora otkrili kako ipak mogu biti prijatelji. a gdješto sam vrlo blizu nečega što bi se moglo nazvati dirnutost. opet. Želio bih da se mrze. U času kada su iza njihovih leda tresnula . njihovo prijateljstvo je uvredljivo. Josipu Joviću i Milanu Ivkošiću svaka čast. jučerašnji je rat bio sasvim besmislen. A onda opet. ali to je stvarno svinjarija koju ja ne mogu prihvatiti svojom. razvedriti.za početak. panično lupaju čuvarima ako kojemu pozli. ja ne mogu.58 naša na srcu. a Bobetku i njegovim pajdašima.

od svih što su im se nekada zaklinjali na vjernost. Nacionalističke su drangulije pale s njih kada su se skinuli dogola pred zatvorskim liječnikom. kada mu ljubazno doda sol i papar u zatvorskoj trpezariji u Haagu. mir se spustio na Irak. Nakon što si iza sebe prekasno ostavio sve glupe i opasne zablude o domovini i narodu. junaci televizijskih Dnevnika i guslarskih epova. sin istoimenog idiota iz Teksasa imao je pravo. Jer. to bi mi bilo i pametnije i ljudskije od čitave Blaškićeve vojničke karijere. Kordić. Rajić. Milošević. Nema više Hrvatske ni Srbije. nemaš više baš nikakvih problema. Ti portreti. sve je počelo zbog kemijskog oružja kojim je Sadam Husein prijetio budućnosti naše djece i unuka. uočio si kako su neprijatelji ljudi kao i ti. on stvarno nema nikoga od nas. Lazarovih kostiju. ljudi. Sjećate se. Bez autoriteta političkih funkcija i vojničkih činova stajali su sramežljivo skrivajući prepone. ne zavidimo mu na herojstvu. na čitavom svijetu ostala su samo dva gola tijela nevoljnih supružnika. rekli smo. oni su samo tjeskobno mislili o svojoj nesretnoj guzici. Nijedan od njih u tom času. u tijesnim ćelijama dijelite zajedničko zlo. novinski komentari u Hrvatskom slovu. vjekovnih dušmana Srba i Bošnjaka. Štoviše. Čini se nelogično. ostale su još samo njihove žene. nitko od nas ne bi robijao umjesto njega. Zapjenjene gomile prosvjednika. Nikada nije ni imao. Što Tihomiru Blaškiću znači da je netko stavio njegov fotokopirani portret na autobusnu šofer-šajbu? Ej. vjerujte. bio je to samo nacionalistički bijes. U ćelijama na obali Sjevernog mora u zatvorenicima je umrla ideja domovine. potukla su se dvojica Hrvata. prva tučnjava u kratkoj povijesti ove pravosudne ustanove i premda je oko njih zacijelo bilo bar dvadeset prikladnijih neprijatelja. američki su marinci u palači bagdadskog tiranina. spokojnom snu čitavog slobodnog svijeta. kralja Tomislava i tisućljetnog sna o vlastitoj državi. Oni više nisu bili vode i komandanti. Oni više nisu bili ništa drugo nego mali usrani ljudi. Bila je to. Na postelji u sobi za intimne posjete tiho cvile stiskajući se jedno uz drugo. ajmo biti ozbiljni. što se zna. Slobodan Milošević. Tomislava ni Lazara. naši najbolji sinovi. Prije nekoliko dana Tihomir Blaškić je negdje u šetnji haaškim zatvorom šakom dvaput mlatnuo Ivicu Rajića. Šešelj. Sada otkrivamo koliko je saveznička vojna akcija u ovome dijelu planeta bila razumna. U Haagu te doista samo netko tvoj može zeznuti. Kada su iza njih tresnu-la zatvorska vrata. S bivšim neprijateljima. otkrili vrlo toksično sredstvo za čišćenje sanitarnih . Milutinović. malog usranog čovjeka u petnaest kvadrata pod stalnim videonadzorom. stideći se zbog nizozemskog policajca koji ih gleda na monitoru. U realnosti haaškog zatvora. lukavo skriveno u ostavi za metle. za Tihomira Blaškića je učinio više nego sto milijardi fotokopiranih portreta na šoferšajbama u Hrvatskoj. Kako prenose sve agencije. onaj kojega terete za iste zločine. uostalom. čitava ta bagaža zakoračila je u novu stvarnost u kojoj više nema Srba i Hrvata. nema Gazimestana. Oni tu imaju jedan drugoga. Budimo iskreni. rosno cvijeće. I doista. s druge strane.59 zatvorska vrata. ali samo u našem nacionalističkom svijetu. Da Tihomir Blaškić kaže kako mu je neki Bošnjak ili Srbin u nizozemskom zatvoru postao bliži od ijednoga Hrvata na svijetu. ništa se od toga nije ticalo nijednog haaškog zatvorenika. ja bih to mogao razumjeti. nije više žudio o borbi za domovinu. Tihomir Blaškić se ne bori za domovinu. Strah i trepet šibicara Pucnjava se sve slabije čuje. a njemu je ozbiljna opasnost samo onaj što sjedi na optuženičkoj klupi do njega. a vani. Blaškić. oni će te razumjeti bolje od ikoga vani. Naletilić. nego za Tihomira Blaškića. nikada i nisu imali veze s Blaškićem.

kaže se u zahtjevu za izuzećem. Suca gospoda Tu man i njezin odvjetnik drže neprikladnim zato jer je bio komunist te je vrlo moguće. prona en je sprej za koji se naknadnim forenzičkim vještačenjem utvrdilo da je oružje za masovno uništavanje insekata. zbog sumnje da je. nikome ništa. Zbilja. u pogonima našeg Badela. Ne. koja u sudskom sporu što je ovih dana imao početi. Tu man devedesetih vratio uslugu. ni Dimnjačar ni Prsan nisu bili ubrad da do u u Nazorovu i kažu im: "Marš van!" Drugovi su ostajali drugovi. koristeći biološki fakat da joj je ćaća predsjednik. razjurio je zločinačku organizaciju Roma koji su godinama na Pazaru gra anima uvaljivali lažne perzijske tepihe. tvrdi. druga Starog. živi sve tamo od pedesetih godina minulog stoljeća. bez po muke uhvatiti. odvažio suprotstaviti hercegovačkoj ljutici. Pojeo vuk magare. kumili se. pravio se blesav i čekao penziju. Društvance se u kasnijim godinama ponešto osulo.60 prostorija. Tada se nije tražilo izuzeće druga Paje. Najkraće rečeno. nazdravljajući s mekom rakijom. uostalom. srdačno vas pozdravljam. kaže. bespoštedno progonio šibicare. I mogao ga je. dakako. Zbog navodnog kemijskog oružja nadigla se nevi ena vojna sila. stvarno. u nekih ljudi drskost da se ponašaju kao da smo posve zaboravili njihovu prošlost? Odakle im hrabrost da otvoreno krivotvore vlastite biografije ili ih u najmanju ruku neobično slobodno interpretiraju? Primjer treći. U Slobodnoj od četvrtka na čitavoj stranici i pol Ivica Cipci. bivši načelnik Policijske uprave splitsko-dalmatinske. a kada to oružje ni u tragovima nije otkriveno. Drugi je svježi primjer Nevenka Tu man. Dimnjačara. Mnogima je od njih. nije. A nije ni zgadeno dao ostavku kada je shvatio da je bespomoćan u strukturama koje štite ubojice. on je kolaborirao s tim strukturama. bili drugovi. Brke. uzimala proviziju za ugradnju telefonskih centrala u javnim ustanovama. nije dozvolio. Komunisti su. eto. no opet. Nadmeno puckajući aromatizirani duhan. s kraćim prekidom kada je bila u braku sa stanovitim Košutićem i odselila se u Beograd. Zagreb. Tada. Gospodin Cipci nije se. kada je Nevenkinom tatici udijeljeno rješenje da se sa suprugom i troje malodobne djece naseli u nacionaliziranoj židovskoj vili na Pantovčaku. spržene dvotonskom bombom. Nevenki Tu man poziv na su enje inače je došao na adresu Nazorova 3. U iščekivanju skorog savezničkog granatiranja zagrebačke industrijske zone. zahtijeva izuzeće suca. pomagali se makar potajno. mogao biti pristran u pitanjima njezina malog biznisa s telefonijom. Cipci čak priznaje novinaru kako je znao da se optuženi za ratne zločine krije u području pod njegovom nadležnosti. recimo. tko bi se više i sjetio svih onih šašavih nadimaka kojima su se tih godina kitili komunistički moćnici. Prsana. Tu manovi nisu imali nikakvih predrasuda o komunistima. šutio. Za njegovog mandata za čitavih je . s njima su stazama revolucije odlazili na teferiće i u dimu roštilja. nesebično stavljajući na kocku svoj život i živote svoje obitelji. u čitavom je Iraku otkriveno otrova manje nego ga je. koji kao nije bio komunist. Otkud to da je sada njegova kći tako gnjevna na njih? Otkud. za svojega mandata. a medu zgrčenim prstima jedne tobože civilne žrtve. Šušak mu. vojna policija. Pokazujući iznimnu hrabrost. da bi on. zašto neki ljudi olako računaju s našom glupošću? Odakle im drskost da posve normalnim i samorazumljivim smatraju da je svijet blesav i ne pamti što su oni jučer govorili ili činili? Primjer je ovo s Irakom. Ruka ruku mije. kada je Franjo ispao iz špila. imala je neprijavljenu dopunsku djelatnost s ukradenim autima i heroinom. a da se ni jednom jedinom riječi ne ispričava zašto to nije učinio on sam. gdje ona. Ma kakvi. nalazi umjesnim svisoka docirati današnjim policijskim vlastima koje su uhapsile Ivicu Rajića. S njima su se Tu manovi ženili i udavali. Ali. već zbog svoje razumljive političke i ljudske nesnošljivosti prema njezinom pokojnom papi. kada ih je kao komunističke brodolomnike primio u svoj nacionalistički čamac. dok je načelnik Policijske uprave. brate. čavrljali nije li neki klasni neprijatelj izmakao njihovoj komunističkoj pravdi. Maglov und Kamaraden. Rajić je šetao Splitom. Uče.

a to razuman čovjek. Joj. u ratovima čak i najbjedniji medu nama. nije učinio. da je to bilo u opisu njegova radnog mjesta. mi već za četrdeset osam sati izbili na austrijsku granicu.. doduše. rizik da dobiješ po tintari. Štoviše. možda ne baš veliki. A ja baš nemam razumijevanja. neka ih nose pa makar samo zbog figure. Njih bi dobili i da istrčimo na teren s drugom momčadi. kukavica. ali on to. Na posljetku sam. .61 šezdeset četiri cijelih tri posto smanjen postotak slučajeva da je netko nepotrebno pozvao dizalo. Toliko je glupe taštine u sijedoj pravničkoj glavi ovog ugledog splitskog koljenovića. nije me sram to priznati. sa Slovencima je već druga pjesma. da puca na sve što se miče i govori "prosim lepo". Šibenski festival djeteta ili pokretne štićenike neke ubožnice.. No. nimalo ne sumnjam u to. postoji stanoviti. kaže prije neku večer moj prijatelj Ivica spremno. da desetak nas nasiječe dugačkih šiba pa bane preko Macelja vičući "Šic! Šic!" Slovenke i Slovenci bi se tako bezglavo raz-bježali.. u ovome slučaju i ja bih ratovao. palo na pamet da možda uopće ne nosimo nekakvo ozbiljno oružje. Piranski zaljev svinja Narodi vole ratove. Ako ideš ratovati sa Srbima. tako iživcirali da bi pred obalu Slovenije poslali čitavu ratnu mornaricu. Štoviše. izbjegava. ništa od toga smeća nije promaklo njegovom istreniranom policijskom oku. koji vjerojatno ni u nuždi ne bi ljetovali tamo. Ili je možda još najbolje da nikoga i ne šaljemo. umjesto da se pokrije ušima zato što je objektivno bio moralni slabić i jedna totalno bezvezna figura u Tudmanovom režimu. baš će biti super ako zaratimo sa Slovencima. Čisto zbog našeg digniteta. prepoznaju priliku da svoje jadne živote okrune nečim tako lijepim i svečanim kao što je geler u glavu u vječnu slavu Lijepe naše. ali mu je nekako bilo nezgodno da se prihvati čišćenja. malo me. razumijete? Neozbiljno je malo vidjeti vojsku bez pušaka. valja mi priznati. ja mislim da bismo na Sloveniji bez ikakvog straha mogli poslati i postrojbu časnih sestara milosrdnica. dakako. Jest. u jednoj maloj zabačenoj bari na Sjevernom Jadranu.. Oružanim snagama. naravno.. kada mi tu stvar možemo riješiti vlastitim snagama. Premda. neke Hrvate. Oni su dobri za njihovo samopoštovanje. doduše. Napokon da se dogodi i nekakav rat u kojemu ja mogu sudjelovati. nisam se usudio ni primirisati u neki regrutni ured jer sam. Što treba za golem novac zvati nekakve strance da nam sole pamet. i vrije a taj idiotizam. da će. me utim. ipak skontao da to ne bilo u redu. Kada smo se ono prije desetak godina klali sa Srbima. i Rajića i boga jokina. I Maglova. Dosta bi bilo. najiskrenije. ali ipak. Ozbiljno. i u znatnoj većini upravo oni. vjerujem. razumjet ćemo zašto. da bi. Meni je ispočetka. ovi što za razgraničenje sa Slovenijom predlažu me unarodnu arbitražu.. nemate pojma kako se ja veselim tom ratu. i koji ni jednog jedinog malog friganog gavuna iz tog mora nisu pojeli. jer za rat protiv Slovenaca za njega doista nema potrebe. Hotel su im ionako već demolirali. Stoga se ne treba začuditi da su sitni pogranični incidenti što ih je izazvalo nekoliko kočarica u Piranskom zaljevu.. Ja nizašto na svijetu ne bih propustio taj dernek i ljute me. sada dizati nos i pričati kako je on sve znao i sve vidio. samo da im javimo da usput obave posao. Ta stvar ipak ne smije proći bez kalašnjikova. nego ako su na Bohinju ovaj čas na maturalcu učenici neke tehničke škole. "Ja bih u rat sa Slovenijom otišao kao komandos". najiskrenije..

dopao mi je u ruke katalog od Gorenja.62 "Ma. daj". Baš prije neki dan. koji ne pliva. unatoč svojim gnjusnim rovarenjima protiv poretka. Da se zna. Samo tako nas je nabrojao. ipak nemaju razloga smatrati osu enima na smrt. Gospe moja. da se lijepo opustimo. Čak i on. zaključen je s drugom polovicom prošle godine i završava neobično velikodušnom napomenom da se navedeni. i Miljenko Jergović. Ili recimo. koji i laganu šetnju svrstava medu ekstremne sportove. u tom bi ratu mogao biti Ante Gotovina. kako to objasniti onom Račanu. da oće bar malo zaratit. I da samo znate kako mi je žao zbog toga. ne sumnjam. ali se planinari penju samo na onaj srednji. ali sada mi je sve kristalno . vidio sam. recimo. i Ivo Banac. Pazite što sam vam rekao . veli.čuda! Eto. dovezo bi striko pun traktor ovoga!" Ali. Tako kaže Schwartz. Svakakvih mi još izvanrednih ideja pada na pamet. a tko je vidio komandosa koji ne pliva?!" "Pa kao da za rat sa Slovenijom trebaju komandosi koji plivaju!". Taj će se na kraju ipak nekako nagoditi i sve ovo bit će tek sanak pusti. i Denis Kuljiš. Žalosna je istina da taj Triglav. i bijele tehnike. suverenosti i teritorijalnog integriteta RH. Nova hrvatska pesnica Štošta mi je toga sada jasnije. i kanadske šindre po krovovima koja bi lijepo pasala na našim vikendicama. pokazali da je i moje bezvrijedno ime u društvu nekoliko desetaka što domaćih što stranih zlikovaca koje je Mladen Schvvartz pobrojao kao unutarnje i vanjske neprijatelje Hrvatske. pravo čovjek govori. najviši. kako Nova hrvatska desnica naziva komunikacijsko dostignuće koje srbokomunisti i masoni običavaju zvati Internet. Tada nisam znao što je posrijedi. koji bi tamo napravio disko i podzemnu garažu sa sedam tisuća parkirališnih mjesta. Jedna tako golema planina posluje samo s trećinom kapaciteta! S dolaskom hrvatskih turističkih poduzetnika ta bi se stvar. Triglav. Sa Slovencima. dok druga dva zjape manje ili više prazni. koji su u prosjeku ipak osjetno imućniji od nas. Jučer su mi. takva je vrsta razočaranja isključena. reče na to moj frend. promijenila nabolje. "pa ti ne znaš plivati. bilo bi odlično da se Postojnska jama na devedeset devet godina da na koncesiju Igoru Štimcu. profesionalci koji se jednako umiješno služe snajperom kao i otrovnim strelicama. I zbilja. Srbi su jad. Tako tu lijepih špahera ima. čim organi Republike Hrvatske do u u Ljubljanu. i Zora Dirnbach. i Nenad Miščević. taman nekako što je počelo ovo s Piranskim zaljevom. mogu lakše koknuti. sva ta antihrvatska žgadija zajedno sa mnom. i lijepih auta. naime. Možeš si misliti? Koji je lisac taj Schwartz! On bi da se sad svi. Druga stvar koja rat protiv Slovenije čini znatno privlačnijim od ratovanja sa Srbima jest ta da se od Slovenaca da puno više ukrasti. pa da nas njegovi kileri obučeni u elitnim terorističkim kampovima. Čitajući na Internetu taj popis neprijatelja. no sva je prilika da od toga na koncu neće biti ništa. Ne bi nas. Premda bi i Slovencima zapravo bilo bolje da ih pokorimo i da do u pod našu upravu.. Podugačak popis. goli opanak.. ima tri vrha. Ima tamo nekih potencijala od kojih bi hrvatska pamet učinila čuda. kako mu i samo ime kaže. za primjer. sjetio sam se nekih čudnih slučajeva u posljednjih šest mjeseci. skinemo pancirke i prestanemo pognuti pretrčavati izme u zgrada. Ništa drugo. koji se može naći na medumreži. Ima u njih. i gane novih kombajna sa svim priključcima. da sam na posljetku samo uzdahnuo: "A. šurikenima ili nunčakama. i mnogi se hrvatski vojnik zacijelo osjetio prevarenim kada je u onom prošlom ratu osvajao srpska sela da bi se na kraju morao zadovoljiti skromnim plijenom od otučenih Obodinovih frižidera i crno-bijelih televizora marke EI Niš. dao pogubiti. govorim mu ja.

prosinca 2002. Manje je. biti aktiviran prvom prilikom kada se teroristkinja uspije progurati pokraj predsjedničkog osiguranja. vrećastim puloverima zapravo je vješta maska ispod koje je sedam i pol kilograma najfinijeg trinitroto-luola koji će. Panično sam zamlatarao rukama na samom rubu okruglog uličnog otvora i jedva ga preskočio. a Globusov komentator samo nevjerojatnom slučaju ima zahvaliti da je prošao tek s neznatnijim ogrebotinama. Ta žena u stvarnosti jede kao ptičica. koji se zatrčao da me gurne. poznato da je jedan njihov u lipnju prošle godine s odličnim. ha?! E. što pamtim. gotovo bulimična dama. Sve ovo dalo mi je misliti. pa i mene je. patriotskog gnjeva Nove hrvatske desnice. izvan je svake sumnje. to nije osobit gubitak za Novu hrvatsku desnicu. Pouzdano sam. recimo. automobilskim kotačima ili dresiranim tuljanima. na ulici ležao pod našim autom. Ali je tako. saznao da je jedan od najbližih Schwartzovih suradnika vrhunski izra ivao tzv. novac i nevi enu. prosinca). Nova hrvatska desnica je tako brojna.). njezina punija figura s bezličnim. Začudilo vas je ovo. skončati strašnom smrću od pravednog. nadležan je psihijatrijski odjel Kliničkog bolničkog centra Rebro.). iza mojih je leda u kanalizaciju s krikom propao jatak onoga u baloneru. koja me je zaskočila s jednog čempresa na Marjanu (5. Znam. Doslovce se izgladnjuje. . koji je u devet i trideset 26. Oni takvih ljudi imaju na tisuće. U mjesecima koji slijede. upravo suicidalnu volju da uspije u svojim ciljevima. primjerice. U pravi čas. U ovakvim slučajevima. Bio je to. Bodlje tog Schwartzova terorističkog očajnika iz roda kukcojeda razletjele su se po čitavom vrtu. Sumnjičavo sam zastao i to mi je spasilo život.). studenog 2002. Schwartzov ubojica koji nam je upravo htio srediti kočnice. svi ćemo skupa poumirati od smijeha.63 bistro. recimo. A ubojicama iz Nove hrvatske desnice pravosu e neće moći ništa. siječnja 2003. Ima oružje. dok je kosio travnjak. Pa ako nas na kraju Mladen Schwartz i njegovi pouzdanici u sme im košuljama možda i ne dotuku metkom. Nijedan ih sud neće moći osuditi. uključujući potpisanog. Popodne istog dana tog sam čovjeka vidio kako zamiče iza ugla desetak metara ispred mene i samo ga pukom srećom prepoznao po širokom crnom tragu od automobilske gume preko prsiju. "mine iznena enja". kao drugi u klasi. jer tek što sam se domogao suprotne strane. Nova hrvatska desnica pokušala me je ubiti betonskim pločama koje su se tobože slučajno otkinule s gra evinske dizalice (4. tko je onaj nizak suhonjavi muškarac u baloneru. perfektno ogranizirana i odlično trenirana. Izvor koji mi je sve ovo ispričao u diskreciji mi je povjerio i to da je Ana Lučić zapravo neobično mršava. pokušali su mi podmetnuti otrovani bakalar bjanko (Badnjak 2002. kopljem amazonskih uro enika (13. pred kojim se jedno popodne. završio palestinsku dvosemestralnu visoku školu bacanja noževa i sjekirica. I zato se ja ne dam umiriti napomenom na dnu liste unutarnjih i vanjskih neprijatelja Hrvatske koje je Schwartz objelodanio u virtualnom izdanju glasila Ultimatum. naime. sve dok sam sebe nije nesretnim slučajem dokrajčio bombom koju je zaboravio u vodokotliću. No. definitivna potvrda ovomu stigla mi je od Borisa Dežulovića. jer bih inače svakako upao u duboki kanalizacijski šaht koji je preda mnom otvorio taj plaćenik Nove hrvatske desnice. Premda sam isprva malo bio u dvojbi da je Nova hrvatska desnica za ostvarenje svojih političkih ciljeva vrbovala čak i životinjski svijet. strujom. a kojeg je moja žena prekasno uočila i pregazila lijevim stražnjim kotačem. eksplozivom dao raznijeti neki jež samoubojica. On nas nije osudio na smrt?! My ass! Sva će prodana soroševska gamad. a bilježim i napad jedne izvrsno obučene i fanatično motivirane nacističke vjeverice. prekidačem skrivenim u poklopcu narančastog ruža za usne.

da oprostite.. žena istjera djecu iz sobe. Na žalost. loše osvjetljena slika prije nekoliko dana izašla u jednom našem političkom tjedniku. želio bih da desničari takvi stvarno budu. a doktor Antina. Takvo što ne izlazi u političkim tjednicima. Čak i ja. Tako se barem čini i tako bi bio red da bude. vrhunsku nasladu nalaze u gangama i bećarcima što su svojim sadržajem bolesniji od ičega što je ijedna američka radikalna feministička spisateljica ikada napisala. Za to nema dokaza. bojim se. Anto Kovačević je desničar. jest da ju je isti dan kad je stvar osvanula u tisku. ako je dao. a župnik mu svake godine blagoslivlja dom i svaki se put nakon obreda kratko zadrži na rakijici i razgovoru. jedna slabokrvnija gospo ica zakovrnula bjeloočnicama i pala na pod. naprosto da bih na suprotnoj strani imao nekoga prema komu bih se mogao ozbiljno odrediti kao ljevičar.. veliki je misterij ljudske psihe za koji. ne samo od Kovačevića. Nikakva otrcana stilska figura. ali gnjevni i žestoki u obrani ćudore a. uslikati za novine. doktor Anto. stigla u redakciju. eventualno ćete naći samo u specijaliziranim revijama koje na kioske ne dolaze bez najlonske navlake. za što postoje svjedoci. Anto Kovačević. a svećenik se uplašeno prekriži. Lijepo se i u svemu slažu odžački demokršćanin i njegov župnik i bilo bi neprirodno da se ne slažu. pričaju. pričaju o dekadenciji zapadne civilizacije. Mnogo tih što se u nas kite tim . improviziram. Promotrimo zato taj slučaj radije iz kuta političke znanosti. a ponekad se. samo u uskim svijetloplavim gaćicama. koji ne bih dao pola lule duhana za sve njihove teorije. onda pop natukne nešto o bolesnom običaju razmjene partnera. s neskrivenim zadovoljstvom i čašom graševine u junačkoj desnici. Svake godine iznova svećenik i domaćin muški se kucnu čašicama i imaju isti small talk o tomu kako su izopačeni judeokomunisti umalo sasvim upropastili jadni hrvatski narod. objaviti svoju sliku u uskim svijetloplavim gaćicama. jer su oni čvrsti ideološki saveznici u svetom ratu protiv razvrata koji hara svijetom gra anske demokracije. a i tada uslikani ima crnu vrpcu preko očiju. raskalašeno se ceri u objektiv fotoaparata bekrijski izvaljen na nečjoj razbacanoj bračnoj postelji . od čega je. a jedan par samo ustao od stola i izašao niti ne pipnuvši teleće medaljone s gljivama koje im je konobar upravo donio. u svijetloplavim uskim gaćicama. ali se naga a da je pošiljatelj bio model sam. o seksualnim devijacijama. vozio je ženu na hodočašće u Bistricu i ispekao prase uvijek kada se njegovo dijete pričešćivalo. počesto bude da ti što se zovu demokršćanima i konzervativcima u društvima vrlo slobodno komentiraju ženske sise.. ima. maljav kao primat. uz tekst. makar je on u tome prominentnija figura. "Pristao muškarac pedesetih godina traži damu od 30 do 50.. da se pretpostaviti. sve sakramente i krunicu na retrovizoru. nije mi na pameti. evo. za nesputane erotske igrice. izrijekom demokršćanin i konzervativac. Anonimno je. hrvatska se desnica pokazala primitivnom. doktor Anto spomene pedere.64 Demokršćanin u trenucima dokolice Više ni političke novine ne možeš ostaviti na stolu da ih djeca slučajno ne dohvate. bekrijski izvaljeni na nečijoj razbacanoj bračnoj postelji. poželjno puniju. u rubrici oglasi. Ne.. ili makar zašto je bio razdragan kada je to objelodanjeno.". Mnogo puta dosad... poput one da je politika postala opscena. Ta slika doista je nešto od čega gra anska doličnost okreće glavu i samo netko ne baš sasvim priseban dao bi se tako svojevoljno fotografirati. smjerna ponašanja. pokazivao personalu i gostima nekih zagrebačkih lokala. u ovom slučaju radi se o opscenosti samoj. medicina još zadugo neće biti u stanju dati valjan odgovor.. Zašto je onda doktor Anto dao. kažu. no ono što se zna. čak i daju. i pritom uopće nisam metaforičan.ta je amaterska.

u bliskoj prošlosti mnoge kuće izgorjele. koje krasno naglašavaju njihovu priro enu neinteligenciju. Nekako čak i strasnija od te slike. u trenirkama. čini mi se. jer su zbog teorija nekih desničara. jasno. a da nitko nije reagirao. oni ne rade. ne uznemiruješ se ni time. kada su straže s palicama stajale ispred opustjelih tvornica. netko dakle tko troši najmanje dvadeset pet lipa od svake kune koju zaradite. a neki su čak i glave gubili. ako hoćete. nego je naprosto bilo sramotno necivilizirano. Ove godine. Prizor kao s nekog Monetovog platna. s dvobrojem novina pod stražnjicom. vrije a da se jedan parlamentarni zastupnik. Mravi su bjesomučno grizli. Što zapravo hoće ti umirovljenici. gustom varivu iz kojega je obli kraj kobasice izvirivao kao krma Titanica iz sjevernog Atlantika ili kao božemiprosti da vam ne kažem što. osjećam se prevarenim. nenasilni ali izvanredno djelotvorni kontraudar druge strane.. Od proslave Praznika rada učinit će bezazlen dernek. a mrlje od proljetnog sunca koje se prošvercalo kroz krošnje igrale nam na licima. čak i neki uvaženi intelektualci i predsjednici Matice. ide u red bizarnijih ispada na desnici. I još nešto. Slučaj o kojemu govorimo nije najstrašniji.. kao da smo robijaši. blagujući grah i kranjske na tlu. teška hrana u želucu učinila te vrlo pomirljivim. Doista. košta nas najmanje trinaest tisuća mjesečno. a koji se k tomu i predstavlja konzervativcem. po novinama producira kao manijak iz pornografskih oglasa. no ni to znatnije ne kvari raspoloženje. moj gra anski integritet pa. recimo. dobro. "Nažderat će se i zaboraviti na radnička prava. ali ja nekako ne mogu. misliš izvaljen na travnjaku. upravo cijeli smisao odlaska u penziju je u tome da ti svaki dan bude praznik rada. prvomajska spiza. u mikrofone uzrujano trkeljaju o radničkoj obespravljenosti. kako se inače smiju doktor Antinim ludorijama. "Pacifizirat ćemo kopilad fažolom". Sitna je nevolja bila i to da su od čitavog jedaćeg pribora. topli grah bio je lukavi. i nekakvo dostojanstvo ove usrane države. Ma. valjalo bi se kod nekog entomologa raspitati što ta zločinačka gamad zapravo čini. Baš kao ni vijest da su se u redu za repete dva umirovljenika dohvatila za prsa. dok se .. mnogi su iseljeni i osiromašeni. nemojte to zaboravljati. U ono doba radničkih nemira. Što se tiskaju gdje im nije mjesto? Ali. a usput i steći simpatije svojom velikodušnošću. hotel Opera darovao je. Maslačak na vjetru Me unarodni praznik rada proslavili smo neradno i svečano. koji za tog tipa nisam glasao i ne bi glasao valjda ni da sam na kokainu. S kobasicama u zubima doimamo se poput štenadi zbunjene svojom srećom. poput uskrsne šunke ili bakalara na Badnjak. sjetimo se. ili možda štipali. Neki će mu se samo nasmijati. ako bismo baš cjepidlačili. zamišljam da je rekao neki debeli kapitalist u prsluku sa zlatnim lancem džepne ure i kubanskom cigarom medu zubima. a i dnevnice i hoteli su mu iz vašeg džepa." I tako je ostalo do dana današnjeg. možda je kvaka baš u ovoj težini u želucu. podijelili samo žlice. Ovo s Kovačevićem.. recimo. pet tisuća zdjelica graha za prvomajsku proslavu u Maksimiru. dosad su izgovorili štošta toga što je bilo teško nazvati kršćanskim i konzervativnim. ako bismo tražili razloge zašto je grah s kranjskom postao prigodna. nadut od fažola? Mislim. prošlo je nekoliko dana otkad je to izašlo. Čak i ja. S improviziranih pozornica u parkovima sindikalni vode sa šašavim kartonskim kapicama. no nismo dozvolili da nam njihova biološka beznačajnost pokvari užitak u vrelom. jest činjenica da se doktor Antine javne nastranosti smatraju njegovim ustavnim pravom. dok su nas vlati trave škakljale po listovima.65 svjetonazorom. slavnih bitaka za manje satnice i veće plaće. Zašto? Pa nije Todorić blesav. pišu novine. u parku. To bizonsko tijelo izvaljeno na zgužvanoj krevetnini.

sada je došla pokora probave. kakav je to rad koji mi danas i ovdje slavimo? Je li to malodušno bivanje nezaposlenih. "Ga aju kemijskim oružjem! Ga aju kemijskim oružjem!". Uistinu. Prrr!.66 radništvo izvalilo uokolo i obamrlo zuri ispod poluspuštenih kapaka. Praznik rada? My ass! Što mi to uopće praznujemo. primijetili ste vjerojatno. nego tek zato što one propuštaju službu Božju. Žene zbog nečega vole na groblje dolaziti u pratnji muškaraca. ako Bozanića pitate. koja je bila uporna da vas dovuče na groblje.. Uvijek je tu. svake godine iznova mi je silan davež za kojega bih volio da me nekako zaobi e.. koja je rečenica najdoličnija kada iza eš na ulicu u prohladno blagdansko jutro Dana mrtvih? Hoće li se čovjek naljutiti ako mu ne čestitam? Ili će se naljutiti baš ako mu čestitam? To s tim Danom mrtvih uvijek me je zbunjivalo i ispunjavalo laganom nelagodom. kako se uopće obraćati prijateljima i znancima. najednom strašno uoz-biljene bijelim rosnim poluloptama krizantema što ih nose u naručju i kamenim an elima otkrhnutih krila koji sklopljenih dlanova kleče na . Prrr. ne. onog vedrog. vratiti mu stečevine davnih pobjeda heroja s plavim ovratnicima. ispod zvučnika iz kojeg tutnji plavback estradne zvijezde. žustrog ritma od kojega krv počne brže kolati? Tko će vratiti dostojanstvo i čestitost radu. deru se panično mravi i bubamare. Vrag je došao po svoje.. odjekuje s razglasa medu hrastovima.. Utješno je tek da je fažol s kranjskom. Vapite za iskupljenjem i neopaženo puštate vjetrove medu maslačke: Prrr!. čini se. panika onih u poduzećima pred stečajem ili neljudsko rintanje u firmama novih bogataša? Koliko je u Hrvatskoj rada koji je doista vrijedan koračnice orkestra limene glazbe u svježe prvomajsko jutro. i on je svoj pravedni kažiprst upirao u veletrgovce gulikože samo za svoj račun. sav grijeh Keruma i Todorića upravo je u tome što svoje zaposlenice zadržavaju u vremenu kada bi one. Što dakle učiniti? Ništa. vole ih uhvatiti pod ruku čim pro u grobljansku kapiju pa. koji su se neštedimice lemali s policijom i štrajkbreherima. svim mušterijama i poslovnim partnerima želimo sretan i uspješan Dan mrtvih. Fažol s kranjskom najviše je što možete dobiti za svoj Praznik rada. Nakon grešne naslade s vrućim varivom i masnom kobasicom. njegova je preuzvišenost zapravo docirala samo zbog nepoštivanja dana Gospodnjeg. blagoslovljen Dan mrtvih. Svedeni na elementarne životne funkcije.... neka žena.. potrude se još samo s vremena na vrijeme lagano odići jedan guz i diskretno prdnuti u travu. i čekate dok želučana kiselina ne obavi posao.. Prrr!. Ležite pod hrastovima i topolama.. bacajući se licem u zemlju. Kosti u ilovači Živio Dan mrtvih. "Molimo vas da jednim srdačnim pljeskom pozdravite gospodina premijera". ne zbog nekakvih sindikalnih prava proleterki u bijelim kutama. ako je uspio. Prrr!. kada je osudio rad nedjeljom. Prrr!. vratiti onaj zanos pjesama Woodyja Guthrieja? Nadbiskup Bozanić nedavno je nešto u tom smislu natuknuo u propovijedi s oltara zagrebačke prvostolnice. Stvar je na žalost neizvediva. stvarno izvrsna hrana. mama ili baka. a s dekica i prazničnih dvobroja čuje se samo ponešto rezignirano: Prrr. No. vaša supruga. takva je i njegova proslava. da se u nedjeljno jutro lijeno protežu u posteljini i usput malo pomaže sa svojim muževima. Nije stvar u tome da se robinje iz supermarketa pusti da se naspavaju. njihovih mizernih nadnica i nogu koje otiču u platnenim cipelama. u svojoj župnoj crkvi trebale udarati čelima u crvotočnu dasku klecala. Prrr!. kojoj očito ne ide najbolje u karijeri kada prihvaća gaze na prvomajskim teferičima. Kakav nam je rad.

ali ne mogu tu sebi pomoći. za priliku. u vječnu slavu mile nam i jedine. super im je. te još i sada brišu prašinu s gramofona svojih sinova i svakog proljeća iznova na balkonima provjetravaju njihove zimske jakne. ali meni nekako ne ide. dva. kao za inat. Don Anto Baković često se puta. učio da uljudno pozdravi kada ude u prostoriju.. koji ga u nekakvom hercegovačkom kamenjaru potjera na mitraljesko gnijezdo Armije BiH. Osvrćem se uokolo kao nemiran prvašić. U tim časovima trebalo bi nešto ozbiljno i dostojanstveno misliti. iz onoga hrvatskog vjerojatno tutnje Led Zeppelini.. čovjek u negativu.. kada su nam groblja sve mlada. dvadeset šest. dva. Baš tada.. Ne mogu se prisiliti da budem uzvišen i svečan.. oni bi se upravo naježili od ushita svaki put kada je netko "položio svoj mladi život na oltar domovine". više od sedam godina nakon svršetka rata. Gledam po nadgrobnim pločama u koje je klesarska vještina ugrebala lica mrtvih. Njih ta smrt istinski uzbu uje i nadahnjuje. Znam da zvučim zajedljivo. ako uopće išta ozbiljno . kako su i inače roditelji ove djece u mnoštvu slučajeva pošandrcali. da bi odmah nakon toga ponovno uključili kompjutore i u zanosu svog nekrofilnog domoljublja nastavili drljati svoje majmunske tekstove gdje se. u najkraćemu. Znam nekolicinu tih tipova. kimnuli ste rodbini s kojom dijelite drage pokojnike. pomeli grob od lišća pa se odmakli korak unatrag i postajali nekoliko časaka tronuto zagledani u crno-bijele sličice na porculanskim ovalima. Lijeva.67 grobnicama. dvadeset godina trsio da njegov sin ispadne čeljade na diku šire društvene zajednice. ulili svježu vodu u mramorne vaze i poredali cvijeće u njima. Sve što ja mislim u ovo prohladno blagdansko jutro. kada mi je to glupo. slatkorječivo prizivalo još više raskomadanog ljudskog mesa i pougljenjenih tenkovskih posada. Vrlo prikladno. učio ga obrisati guzicu i potegnuti vodu u zahodu. na televiziji ili u onim svojim smiješnim novinicama što su zagovarale pojačanu spolnu aktivnost medu katolicima. Sada sam malo patetičan i nije mi drago zbog toga. gledao ga kako spava panično osluškujući njegovo disanje. Prosječna starost naših pokojnika značajno je snižena u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća. dok god takvo nešto nije očekivao od njih. naravno. I toliko njih su klinci . Na crnoj granitnoj površini bijeli lik. Smrt je njihova droga i nikad im je neće biti dosta. tri. tri. Nasuprot njima. Biti patetičan bila mi je zapravo zadnja namjera. dvadeset devet. Pa. četiri. četiri. usklade korak s tobom. Okupljaju li se na onome svijetu duše po zavičajnim klubovima. lomio se nad logaritmima iz njegove domaće zadaće. Slobodan Praljak. koji su se iskreno prestravili kada bi im onih godina došao mobi-lizacijski poziv i koji su potrošili nekoliko radnih sati telefonirajući na visoka mjesta da se to povuče. i od čitavog onog dvadesetogodišnjeg mrcvarenja na kraju ispadne krasan drek..dvadeset tri. jer sam sebi tako nalikujem onim državotvornim mudrijašima kojima se čitava ta ludost svi a. izbezumljen trčao s njim u naručju do ambulante kada bi dijete palo i raskrvarilo glavu. velečasni. priželjkuju da se "ponovno gusta magla spusti".. i evo vas na odredištu. pa i sada. lijeva. Lijepa naša može se pohvaliti da ima možda najmla e mrtvace u čitavoj Europi. a ti onda pošandrcaš. lakiran jelov sanduk i pogreb sa svim vojnim počastima o trošku Ministarstva obrane Republike Hrvatske. ne uzbu uju me kosti u ilovači i ne osluškujem šapate iz grobova kao što ih oni u svojim poetskim vizijama osluškuju. ja ne nalazim ništa lijepo i svečano u tome. meni najblesavije stvari padaju na pamet. pjenio kako je Hrvatska staračka zemlja. Glupo mi je da je netko dvadeset godina odgajao svoga sina.. oduzimam u sebi srebrno ispisanu godinu smrti od srebrne godine ro enja. a onda do e rat i sudbina tog mladića se nade u rukama takvog jednog vojničkog genija kakav je. Da se netko.

spremno prihvaćaju: "Rajska Djevo. da bi se časak kasnije svi skupa. osobnim kolima. koji bez ruke. u koloni po dva. Bog je velik. bajunet ti raspori crijeva. marševskim korakom uputili na onaj svijet. a za novi nema ni nagovještaja. domobranska duša ode u Stvoriteljevo naručje. vjerojatno oka ne može skinuti s nje. Dobri Bog na nebesima. haubice i tenkovi i s propovjedaonice učiti da je dobro i bogougodno djelo drugog čovjeka ošinuti rafalom preko prsiju. da baš njihovi meci zvižde u slavu Njegovu. a da pritom znaš da si pripadnik svete i apostolske Crkve s vrhovnim poglavarom u Rimu. baš jedan drag i bogobojazan narod. brk mu se smije kako su to Hrvati. vikne još jednom general. vlakom. Vjernici tako od osvita civilizacija. pa da tvoja besmrtna katolička. Prvi!. svakog kristala u lusterima. onome tko ima . vireći iza nekog oblaka. pošaljite svoje dijete na ekskurziju da to vidi.. svake pozlaćene kvake. svake šare u kamenu kojim je obložena gra evina. a duše regruta spremno viču: "Prvi!. kako ne čujete!? Po ite onda do Ksavera. Stani pa gledaj. koje su opet njihovi vojni ordinariji uvjerili da smo zapravo mi ti koje je dobro i bogougodno ošinuti rafalom preko prsiju. bombama i raketama nasrću na druge vjernike. Kome će se dakle On prikloniti? Kako kome? Pa jasno..68 mislim. dakako. ali svi ozareni i veseli. "Na parove razbrojs!". Vojnici vole vjerovati da je Bog s njima... takva jedna. I svi su takvog mišljenja. Iz vojnog ordinarijata na Ksaveru duhovno ćemo okrijepljeni odlaziti u neke buduće ratove. Nema uistinu tako gadne nasilne smrti. naša zoro zlatna. dok je neprijateljsko oružje bezbožno i zlo. Vidjeli ste novu zgradu ordinarijata na zagrebačkom Ksaveru? Krasna gra evina.. iz inače neobično širokog asortimana gadnih nasilnih smrti što im se domislila ratnička pamet. "Pjesma!". divno načinili. pješaštvo mrmolji Očenaše. To mi se nekako čini vrlo prikladnim za meditaciju uz Dan mrtvih. protiv nekih naroda. inženjerija forsira Slava Ocu.". Pa ako i niste iz Zagreba. da ti metak iz snajpera prosvrdla čeonu kost. gdje će im biskup svima skupa podijeliti medaljone s likom Majke Božje Bistričke. I gotovo ti bude žao što je rat završio. koju ne bi spremno prihvatio. koji bez noge. kamenim sjekirama. da ovako ili onako krepaš u nekom rovu. ali nije proturječan. a koje će vojnici glupo ljubiti prije nego negdje istrče na mitraljez." Čujete li ih kako pjevaju? Ma. dere se duša nekog generala. jest kako imam sina od šest godina i kako mi njegova predškolska dob nije zapravo nikakvo jamstvo da će biti pošte en od tih manijaka. Svi oni. Sablasti mrtvih domobrana. koji bome i bez glave.. uputite se autobusom. Drugi!.. Vojska ulazi i sjeda u klupe. strelicama. ali mi upravo ne možemo zamisliti svotu koja je vrijedna zgrade iz koje će naši momci s blagoslovom odlaziti da izgube glavu u nekoj bezimenoj šumetini. naša majko. ne mogu biti u pravu. Besmrtne duše domobrana Kakvo je to samo veselje poginuti za domovinu kao katolik. tisućama godina.. do ite u aranžmanu turističke agencije ili preko sindikata. puškama. ali vrijedilo je svake lipe. Drugi!. s uglačanog mramornog oltara nove zgrade vojnog ordinarijata svečano ispraćena pjevanom misom biskupa Juraja Jezerinca. dok se duše poginulih postrojavaju pod plafonom. kraljice Hrvata.. svakog končića u sagu na podu rezidencije biskupa Jezerinca. znajući da je već potvr ena tvoja rezervacija na onome svijetu. kopljima. Trideset pet milijuna budžetskih kuna je koštalo. Stajalo je trideset pet milijuna. raskomada te granata ili rafal iz protuavionskog topa. dakle.. topništvo grmi Zdravomarije. mačevima. zgrada gdje će se svetom vodicom škropiti strojne puške. Svaka strana ima svoje biskupe koji će spremno izjaviti kako su nakon opsežnih konzultacija s Apsolutom zaključili da je njihova borba ispravna.

evo. dok s pjesmom na usnama u vječni život stupaju mrtvaci iz Lijepe naše. "Šefe. smrti prvorodenaca i drugih Božjih kazni koje navodi Sveto pismo. sve to stoji ispred šaltera svetog Petra. "Hristos se rodi". dakle samca. Koliko jučer Srbi i Hrvati. porodiljski dopust i naknadu. jer takav jedan drag i bogobojazan narod poput Hrvata. da hoće. je li ovoga pravoslavnog Djevica malo prenijela ili je onaj katolički nedonošče. Priznaju se. iz čista mira. Vidjeli ste na Dnevniku. kakvi bakrači". Maleni Nazarećanin pripada nama koliko i njima. Hristos voskrese . eto. ali ipak. maznuti videorekorder. kada su predsjednici Vlade i Sabora banuli kod Srba. bjesomučno su uništavali trag onog drugog do zadnjeg crijepa na krovu i porculanske pločice u kupaonici. Bog bi nam samo odobravajući kim-nuo. odgovorio mu je Pupovac svečano. siječnja 2004. a neki bivaju pametniji. Molitve na crkvenoslavenskom nešto su složenije za naučiti. trebat će vam u ovo vrijeme skladnih i miroljubivih odnosa s pravoslavnim susjedima. žali se Petar. i nitko ne pita koji je od njih dvojice pravi. u liftu sa Spasojem sa sedmog kata i on kaže: "Hristo Stojičkov". neki s vremenom poblesave. kakva provjera. Nasmiješite se pomirljivo kada Spaso sa sedmog kaže "Hrist". srušiti djedovsko ognjište. silovati mu gospodu. sve nam je to poznato. na primjer. Potom Bog zapovjedi voljno. Ili Hristu. a onda odjednom. početi nuklearni rat. ministrica Kosor jednako bi se zauzela za prava pravoslavne i katoličke Bogorodice. "Evo.. obojica. jer znate da je zapravo svejedno. Nizozemsku?! Nema problema. govori Bog veselo. poljubi ruku Bogorodici. ovo je baš nekako naglo došlo. . I do ite mu čestitati slavu. vaistinu? Toliko se toga u posljednjem desetljeću strašnog ovdje dogodilo da smo već prestali vjerovati u njega. napasti. rekao je Sanader radosno. bez razlike. Da se stvar doga a u današnje vrijeme i da je betlehemska štalica na teritoriju Hrvatske. Je li se zbilja rodio? Mislim. da od Rotterdama kamen na kamenu ne ostane. S tri se prsta prekrižite ispod ikone. jednoj kao i drugoj Mariji.. U ime oca i oba sina Hristos se rodi – vaistinu se rodi. Možemo ovaj čas. kaže Stvoritelj neba i zemlje. sada napravi prijavak. "Vaistinu se rodi". Na ete li se. vi izaberite. I da ja vidim onoga tko će još prigovarati zbog proračunskih trideset pet milijuna za zgradu na Ksaveru. Dosta je da na kraju kažete "amin" i to će biti shvaćeno kao ekumenska gesta katoličkog prijatelja i brata u Kristu. pa oštro salutira Ocu. samo su gledali tko će koga dohvatiti krupnim kalibrom. A onda pojedite malo žita sa šlagom. srdačno rukuju i u kamere ozareno cere porculanskim gebisima. odlukom Vlade Republike Hrvatske od 6. lagano se nakloni Sinu i Duhu Svetome. Ne kažu uzalud da Bog čuva djecu i lude. velikodušno smjestili u koju tisuću četvornih metara stambenog prostora. "Ma. iz Iraka. nisam ih još sve provjerio". čak i Amerikanci. to su Hrvati!" Onaj general što je dolje pod plafonom ordinarijata postrojio trupe. ali zapravo nema potrebe za tim. mojih! Upadajte! Upadajte!". bez bojazni od žaba. domaćine!". Što to nije da čovjek barem malo pomakne pameću? Svijet se mijenja. a danas se. u onu zgradu na Ksaveru? S onakvim vojnim ordinarijatom Republika Hrvatska. može. pomalo. Spasitelju je. Duše iz Somalije. koji su jednog biskupa. Do temelja da spalimo Amsterdam. a an eli vojnicima podijele harfe i razmjeste ih na željezne krevete na kat po bijelim oblacima. eto ti Isuseka u dva tjedna u dvije varijante. "Srećna slava. izražavajući zadovoljstvo. naprosto zaslužuje da mu sve oprostiš. ili pet milijuna dolara. skakavaca. rekli smo.vaistinu voskrese.69 ljepši vojni ordinarijat! Kužite sada kako je mudro bilo uložiti trideset pet milijuna kuna. vidjeli ste. katoličkoj i pravoslavnoj. Žlicu slatkog od dunja. molit ću.. viknite već s vrata. Duše poginulih s uputnicom našeg vojnog ordinarija preko reda ulaze u Kraljevstvo nebesko. uljudno mu odgovorite: "Vaistinu Stojičkov". Naučite te fraze. napokon priznato dvojno državljanstvo. "Puštaj.

Hristos se rodi. Ponekad i doslovno. a ne problem". kretati burzovni indeksi. utvrdila da je spomenuta bolesnica hospitalizirana za tek nešto manje od dva sata. od riječi do riječi slagao. laže. A onda. idemo na vedrije teme. Opet. Za Srbina baš ništa nisi mogao kupiti. bla. a za slavu mu darovao monografiju Hilandara ili Gračanice. a ja bih odmahivao rukom i govorio kako ću doći na svoje. dok je Hitna pomoć kružila Zagrebom kao oni kamioni s makarskim smećem koje nitko ne želi uzeti. bio kum šestom djetetu. Njezin suprug Josip osmjelio se sve to kazati tek kada je žena koji tjedan kasnije umrla u bolnici. Taj bolnički road movie trajao je šest sati. Ili je sve ovo ipak slučaj liječničke bezočnosti? Ja bih se okladio na ovo drugo. I strpljivo čekao. Ništa se ružno ni protu-propisno nije dogodilo. Kako bilo. najednom. s dvojicom njih. koja je. S Kristom na našoj strani. I tu je napokon primljena. E. Da smo samo znali. Posrijedi je bio "uzoran slučaj obrade pacijenta". Rastuži me načisto da tu stvar nismo otkrili prije. svima bi nam ljepše bilo. ako je na liniji razgraničenja bila neka razmjena zarobljenika po načelu svi za sve. zaboli li sutra nešto Josipa Ozimeca. Pa iz Dubrave u Merkur. i vrijeme mu je bilo. Sanader u austrijskom Kurieru izjavljuje: "Srbi su naše bogatstvo. Kum 2 Ambulantna kola sedamdesetdevetogodišnju su Mariju Ozimec početkom prosinca dovezla u bolnicu Dubrava. jeftino nakupovao hrvatskih Srba. eto. tako bih i ja uložio u Srbe. da smo onda. bolje da odmah nazove pogrebnike. ljudi. Spasoje sa sedmog kata vrijedio je koliko i ček Glumina banke. i Spaso i ja... čime je nakon četiri godine pauze obnovljena tradicija da vlast kumstvom počasti . Radujte se narodi. čestitao bih mu Božić i Uskrs. mogao si kojeg žgoljavog pravoslavca zamijeniti za stasitog i naočitog hrvatskog branitelja. Kao oni vizionari što su koncem osamdesetih za sitniš kupili dionice Microsofta. iskreno polaskani. Eventualno.. i Dubrovnik. Srbin postane bogatstvo. Bio bih drag prema Spasi. kaže ministar Hebrang. dakle. Mrtvi kapital. počešljao i po suho zlato prodao Sanaderu. kad im je cijena bila najniža.. Ej. Premijer je negdje. Njezin muž je. a danas sezonski mijenjaju mlažnjake. pomislite samo. Aleksandra Zec ove bi godine nekako slavila petu godišnjicu mature. Budale bi mi se smijale. Napokon. otkud sad to? Kada se ta stvar dogodila? Prije deset godina Srbin u Hrvatskoj bio je klinac od ovce.70 osobito počašćeni. ne bih na stubištu pokraj njega onako napadno fućkao Vilu Velebita. Ali. Iz Dubrave ponovno u Merkur. malo ih obrisao. Dan ili dva prije nego što će čestitati Pupovcu. Ne bih ga u gluho doba zvao i promijenjenim mu glasom u telefonsku slušalicu tulio: "Spasoooo. bla. a inače ništa od njega. da sam znao. Da sam znao kako će se početkom 2004. a Josip Ozimec je valjda izmislio aferu. bio bih bolji prema Spasoju sa sedmog. napunio bih skladišta pravoslavnom braćom. I svima bi se smrznuo osmijeh na licu kad bih na početku 2004. Osamdeset godina čovjek ima i. Iz Merkura su je vratili u Dubravu. Vukovar bi ostao čitav. Ej. i Srebrenica. me utim.. Priča je osvanula u novinama i ministar je zapovjedio istragu. neće te Bog spasitiiii!" Ne bih mu u prašini na stražnjem staklu auta pisao: "Ovo je Hrvatska!" Ne bih u haustoru na popisu dugovanja za vodu pokraj njegova imena nažvrljao "Srbi van!". Starica je vikala zbog bolova u nozi. zaboravio sam gdje. izvukao Srbe iz skladišta. bla.. dapače.. lijepa je budućnost pred nama. Hristos se rodi? Mašala. znali ono što danas zna mudri doktor Sanader. Aleksandra. Ta starica bila je baš kao neko tu e smeće koje nitko ne želi u svome dvorištu. lijepo bih tamo još '92. da sam znao kako će ta stvar ispasti.

U tome je Tu man. koji. očekujem od vas samozatajan i predan noćni rad na demografskom uskrsnuću Lijepe naše. ovaj se narod. Meštrovićeve žene više se doimaju kao rodilje. Račana. jedna stvar je isto dobra. Čovjek nema kvalifikacije za kuma. njemu da daš bebu u ruke. To je. ta je . šta ja znam. grba mu se priznaje kao porezna olakšica. sve stalo. Uopće. zuji. za osmo ministar europskih integracija. svakako ohrabrujuće znati. vjerojatno bi mu ispala i glavicom udarila u krstionicu. ali se zbog nečega odustalo od toga. u ime malenoga odrekne Sotone i svih djela njegovih. ako me hoćete za kuma. zvoni i zvuči. Još bi. Što je notorni idiotizam . Za početak bi. Tko god neće da se ženi. ako mene pitate.. već decenijama bavi spajanjem partnera. ima sve sakramente. Igor Zidić izrazio je spremnost da se pozabavi tim slučajem. Premda. Jadranke Kosor. taj ih je dosad valjda na stotine poženio i poudao i nitko se nije sjetio da mu da neki Red Danice s likom. Ta stvar bi bila.treba ih brojati domaćima. deveto potpredsjednik Vlade. apetitlih. ali ipak nije dovoljno poticajna. ne bi li se pučanstvo pomamilo na Bukovčeve "Kupačice". oderi ga po džepu. Ako se netko. složit ćemo se. Naposljetku. a i bez toga. Onda je nakon 2000. historicističkog zdanja koje je pola stoljeća bezbožne komunističke diktature skrnavila javna knjižnica. valja se potruditi oko toga. zveči... još bi se više pooštrili kriteriji.71 najmla e u obitelji s mnogo djece. Žubor biskupskog jacuzzija S perona splitskog željezničkog kolodvora lijepo se vidi južno pročelje Biskupove palače. o porezu na neženje. izvrsna. A da sam ja na čelu Vlade. ali doista ne činimo ništa da je spriječimo. domalo više nitko živ neće znati govoriti. to je otprilike ta kategorija. recimo. Početkom devedesetih govorilo se. a tek oko desetog bi se dalo razgovarati o premijeru. kojeg sam imao čast upoznati. bio mudriji. Ako netko hoće predsjednikovo kumstvo. mislim. razumljivo. kao kum.. Sanader malo solidnije djeluje. U Imotskoj krajini jedan se vrijedni gospodin. nitko nije tražio takvu uslugu. počeo je sa šestim djetetom. Tu man je tako skupio kumčadi da bi mogao jaslice otvoriti. što bi rekli. momci se ne žene. Ministarstvo turizma strancima broji noćenja. Molim lijepo. One mesnate. Stvar naprosto treba urediti po činovničkim razredima. ja ne bih uopće izlazio na teren. Kumstvo desetom djetetu je dobra mjera. Svi govore o toj demografskoj kataklizmi. Narod koji je čovječanstvo zadužio za kravatu i kemijsku olovku na rubu je izumiranja. a i inače fenomenalno je upućen u crkvene stvari budući da mu pola familije živi od lemozine. pamtimo. Za sedmo dijete ide predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku. Ili da "Gundulićev san" nosimo po selima. a osim toga ima u njima nacionalnog patosa od kojega ti namah do e bezumna želja da nekoj Hrvatici napraviš dvadeset do trideset komada djece. najbolje bilo da neki Meštrovićev akt odlijemo u nekoliko desetaka tisuća komada i podijelimo po mjesnim odborima. Ovim našim lijepim jezikom.. recimo. Natalitetna nam bilanca stoji tako loše da premijer nipošto ne bi smio ići na manje. nije šljivio ništa manje od desetog. Na posljetku. Predsjednik Matice u nedjelju je na televiziji nešto govorio o tome.. mogao iz fundusa Moderne galerije izvući neke erotske grafike da malo narajca naciju. mislim. malo se čini na ovome polju. Sve više je staračkih kućanstava. pjesnik bi kazao. ako ništa od toga ne bude djelovalo. na primjer. valja i u tome biti obziran. te mu već sada možemo prognozirati bogatu i plodnu karijeru kuma. Više zbog skrbi za narodnu budućnost nego zbog para. Ono kada se u činu krštenja Sanader. rijetke su župe gdje je više krštenja nego sprovoda. Bez četrdesetog. jer izravno radi na štetu države i naroda. dakako. nije oženio zato što je grbav. u najkraćemu. Šestom bi djetetu kum eventualno mogao biti tajnik u Ministarstvu poljoprivrede. sve manje ševi. a Tu man. Milošću božjom i uredbom o povratu crkvene imovine.

govorim u sebi. nemaju ama baš nikakvog straha od budućnosti.72 sramotna hereza prije nekoliko godina napokon istjerana. onda bi im se vjerojatno svidjelo da ih netko. trpajući eklere u usta. brze i udobne automobile i. možda sam u krivu. bome se isplatilo. Evo ti sad. imao bih lijep. koji je tako ushićen vi enim da se čini kako mu je u mraku kinodvorane vjerojatno još jednom prokrvarilo iz glave. Država im daje plaću. nula. da skratim. ako oni Providnost prepoznaju upravo u dva sata divljeg i bezdušnog mrcvarenja filmskog Isusa. Visoko gore. Svećenici uistinu ne žive s nama i. naravno. Gdješto će se poneki od njih osmjeliti na kakvu društvenu opservaciju. tople i suhe kuće. blije-dožuta blista u sumornom pejzažu oko kolodvora. onda je dosta nejasno otkud Mercedesi u samostanskim garažama ili to da se časne sestre voze panoramskim liftovima? Ne znam. a da Zemlja nije okrugla. lukavo pravio blesav. ali to bi. bonvivanski biskupski život i u dokonoj obijesti blagoslivljao mineralnu vodu. a narod bakšiš. što je možda najvrednije. sera" i poletno tancao s časnom Rozarijom. Što se njih tiče. Da sam biskup ili barem biskupski pripravnik. Ta je terasa na krovu. Ako je vedro. s malo boljim dalekozorom. Naši svećenici. i to uglavnom ispadne smiješno jer s hrvatskim društvom nemaju nikakve veze. osine kandžijom po rebrima? Možda zvučim okrutno. ali čini mi se dosta proturječnim da se neki biskup trese u ognjici vjere gledajući mučeničku smrt Jima Caviezela. prostor je ponovno posvećen i sada ga obnavlja gra evinski poduzetnik koji je medu natječajnom dokumentacijom vjerojatno morao priložiti i potvrdu da se vjenčao u crkvi. a onda se iz kina vrati kući pa izdere na domaćicu koja je zaboravila uključiti podno grijanje. sada bih gore puckao dobru. nekako mi se čini.dobri Bog nikada nije istjerao čovjeka iz Raja. dragi čitatelji. neskromno je možda čuti. Brzi iz Perkovića zaustavlja se na peronu. Oni tu ne pripadaju. u petnaest godina kako su joj dali slobodu da čini što hoće nije sagradila nijednu školu. što je to medu ulju enijim crkvama dobar običaj. za nas. vidi se sve do Ancone. kao što ni obnovljena i svježe opiturana Biskupova palača ne pripada medu trošne proleterske zgrade. Ako već crkveni profesionalci upravo u bičevanju otkrivaju božanski misterij. ako je patnja ona zbog koje su se jednom davno odlučili za svećenički poziv. Baš suprotno. Naime. trebao biti smisao. I to čovjeku baš da misliti. obično je pravila štetu. Biskupova palača sada je umalo gotova i svježa. . sadomazohistički spektakl jednog katoličkog fundamentalista masovno ih je oduševio. u kuhinji župnog dvora. kako bi se dostojanstveno kazalo. Tomiću. nijedan od njih nikada nije živio na minimalcu. jedna fantazija. a s mojom pameću to sam. idiote. imaju što mnogi nemaju. bibliotekarski nekrst dobio je nogu u dupe. Svaki se udarac Pilatovog biča zaliječio u žuboru biskupskog jacuzzija. prazan skup za dobro zajednice nije napravila. Crkva u Hrvata. žive u luksuzu koji je nepoznat i dalek znatnoj većini stanovništva. ubožnicu. Ako je Spasitelj naš zbog ovakve investicije umro na križu. prošapćem ja gorko. u Knjizi postanka su pogriješili . Umjesto da se zlopatim kao trećerazredni novinarčić. kada mi je vjeroučitelj slatkorječivo opisivao divote sjemeništa. Zeznuo si se. vidio bih i Gibraltar. Svećenici ovih dana izlaze ozareni s projekcija Gibsonove "Pasije". Stavio bih da svira "Que sera. što se pogledu općinstva neočekivano ukazala kada su maknuli skele. mrak se već pomalo spušta. obilate i ukusne objede. a ja se. eksplicitno nasilje razgorilo je žeravu njihove vjere. bolnicu ili sirotiš-te. proklinjem dan otprije dvadesetak godina. u najboljoj namjeri. tužno zureći u južno pročelje Biskupove palače i prostranu krovnu terasu. Novinski oglas za film citira velečasnog Sudca. okrenuta moru. upravo ništa. rukom smotanu dominikansku cigaru i pijuckao neki bolesno plavi koktel. svakako mogao biti. kler je deložirao prašnjave sveske. a ja ne mogu skinuti oka s Palače. Stojeći na peronu. kao kada je iz Biskupove palače izbacila javnu knjižnicu.

Zašto drhture od oduševljenja. Tražite li bližnjega svoga. djevojkom ili udanom.. to da se netko za bijednu kutijicu od dvadesetak kuna. ili pod njom. ne treba potanje opisivati. što ti je čuti. neki biskup mogao okrenuti kolegi do sebe i šapnuti: "Odakle je meni poznat ovaj tip?" Krunica za pale spermije Zamislite ovo. netko se tiho nakašlje iza vaših leda. kakva su to muka i odricanje njih nadahnuli. Elem. ne obazirući se na pitanje. Našli ste se s damom." "Dobro si vidio". vjerujem. vjerujem.. i ako imate namjeru spetljati se s nekim na posteljini.. čitav crkveni vrh u crnim mantijama. jeca. složi se treći. postelja škripi. u polukrugu oko postelje. Svukli ste se. našli crkvu s tako poraznim scoreom. "Vaše preuzvišenosti". šapne netko otraga. ležite tako vi na njoj. obratite se na drugoj adresi. a tamo. legli na postelju jedno pokraj drugog i činite ono što se u takvim prilikama inače čini... postala je oličenje sebičnosti. Vi uzdišete.".. reče neki biskup. "Pa moja domaćica. mljackate.. u času kada se Isus pojavi na platnu. "Stavio je gumicu". počne on nesigurno. svašta se tu čuje i lako je moglo biti da vam se pričinilo. cvili. reče treći. ako razumno pretpostavimo da je svaki od njih začet u sličnoj situaciji. "Ako sam dobro vidio. s okusom jagode. "otkud vi ovdje? Tko je vas pustio u sobu?" "Prezervativ.73 Teško bi. ili je barem vrlo blizu toga da se dogodi. "Ateist". vidi se u njegovu nijemom. o kakvom to umiranju za druge oni govore? Osobno. ali ovo što ste pročitali zapravo se doga a. promucate skačući dok žena hitro povlači plahtu do brade. ili. Ustanova koja bi trebala biti drugo ime za velikodušnost. doda drugi. Gleda vas mješavinom prijekora i razočaranosti. Prenete se. reži. Neobičan vam je taj šum. a ona stenje. "I još crveni". Utoliko je dosta zagonetan ovaj cirkus s Gibsonovom "Pasijom". priznajem.. Sramežljivo se pokrivate dlanovima. za malo pakiranje uvoznih kondoma odrekao svog vječnog života. uključite svjetlo na noćnom ormariću i okrenete. "Crveni. Slomljeno padate na koljena nasred sobe i kroz ridanje molite Očenaš." "Otkud znaš da je s okusom jagode?" Crkveni se velikodostojnik malo zbuni. cmačete. nije bitno za ovu priču. Na svijetu je šest milijardi ljudi i. cijela biskupska konferencija. Strašno mu je. Stvar. upirući strogo kvrgavim kažiprstom u vaše prepone. prekine ga Bozanić te se ponovno okrene prema vama i ženi na krevetu. Groteskan vam je ovaj prizor? Pa jest malo. čini mi se puno vjerojatnijim da bi se u kinu. s grimiznim pojasevima na trbusima i srebrnim križevima oko vrata namršteno zuri u vašu dlakavu stražnjicu. kako se to. ali zabavljeni spolnim atributima žene pokraj vas. posrijedi je dosta široko rasprostranjena vještina. isprva ne reagirate. dobro. bez ikakve dvojbe". ljutitom pogledu. obično i čini. ruku na srce. za svoj gust. ne. bez želje da tim . dobaci drugi glas prezirno.. kad. "Četnik". Ali. nije sad važno.. "Mislim da to ne želimo čuti".

nagurati ormar ispred vrata. ako se oni već drsko miješaju u našu privatnost. Evan elje po don Anti Kroz čitavu Palaču odjekuje taj glas. oni su prvi počeli. kasnije ćemo saznati. nastavnik je odvrtio pred skamenjenim malodobnicima. sveti Duje. zavjetom su se odrekli tjelesne ljubavi. kao što valjda i jest. koji se dočepao mikrofona i u blagdansko jutro uzrujanim glasom gnjavi o progonu svećenstva u komunističko vrijeme. U suprotnom. da izmolite milijun krunica. za tobom se o trošne kamene zidove odbija propovijed koju loš razglas modulira u nelijepo meketanje. Bila je to šaljiva aferica. zove. kud god kreneš. Mali ministranti s kandilima trčat će za župnicima što će po šumicama oko gradova od auta do auta vjenčavati nevjenčane i bičevati preljubnike. što se dogodi ako je neka. ali kakve veze ima ogorčeno popovsko meketanje o tomu s ovim vedrim proljetnim danom. s roštiljem na . medicinski užas koji bi teško podnio i kakav specijalizant patologije. No.oboje. s kandira-nim voćem. Može sve ovo zvučati neumjesno. kako znamo. gubite se iz naših spavaćih soba. No.. tko će od njih napustiti službu . krvavu materncu. na primjer. dok oni nešto manje bogobojazni dangube nad kavama za stolovima izbačenim na ulicu. sad. Srijeda. s drvenim leptirima i kuhačama. Raskomadane udove fetusa. samo ona ili nijedno? Hoće li njihovo dijete imati topao katolički dom ili će blagovati iz limenih zdjelica kakvog sirotišta? Kako će se malena ili maleni preživati? Što će kazati kada ga učiteljica u prvome razredu upita za ime oca? Svi smo mi grešni i u dvije tisuće godina crkvene povijesti svakako se morao dogoditi pokoji ovakav slučaj.. kako je počelo. nitko se od njih nije osmjelio kazati da je to svinjarija i da mu je žao. Nitko od nas. hoće li pobaciti ili roditi? Ako rodi. Narod se slatko smijao svećenicima kako živčane zbog tih delikatnih gumica. Ipak. ali ne pamtimo da su biskupi ikada i igdje. ma barem jedan jedini put zucnuli o tomu. pa ako još s tom osobom niste vjenčani. ako mene pitate. i žene i muškarci. jedva da je itko smogao ozbiljnosti da reagira na to. don Ante Mateljan se on. za svaki slučaj. Dajte. zdrobljenu lubanju ljudskog zametka. koji će se zbog toga možda još noćima vrišteći buditi medu zapisanim plahtama. ali zaboga.. Tražit će od vas. podrobno baš kao što je bio onaj film o pobačaju. mudro bi vam bilo dvaput se zaključati i. neka mi bude dopušteno da i ja zavirim u njihovu.. sve do najsitnijeg prljavog detalja. vrlo blizu silovanju. ne poriče povijesni fakat da su se partizanske vlasti gdješto i krvavo obračunavale s Katoličkom crkvom. Kako je krenulo. počelo je s osudom prezervativa. kada su o tome tražili mišljenje od mjerodavnih u crkvenim vlastima. Zaprepašteno se gledamo. dakako. vjernički je puk u svojoj najboljoj odjeći izašao u procesiju. Sve crkvene osobe. Podsjetimo.74 činom produžite ljudsku vrstu. ali ga vara s don Ljubom? Koriste li sestra Cecilija i don Ljubo u svome sramotnom grijehu puti kondom ili smjerno prihvaćaju naputak Hrvatske biskupske konferencije i ostvaruju cjelovit tjelesni kontakt? Ako je ovo drugo slučaj i dragi Bog učini da rečena Cecilija ostane u blagoslovljenom stanju. no ni jedni ni drugi ne mogu pobjeći od popa. samo koji tjedan kasnije stanoviti je vjeroučitelj u nekoj školi djeci pustio eksplicitan film o abortusu. časna sestra Cecilija udana za Isusa. gumenim bombonima. E. nije u redu da oni uvrije eno stisnu usta kada mi upitamo za njihovo. recite nam. Dati školskoj djeci da to gledaju je divljaštvo. Kaptol će domalo slati patrole mladomisnika koji će držati ekspresne zaručničke tečajeve u motelima. po jednu za svaki spermij koji je ostao u Durexovu kondomu i bogzna što bi sve još mogli napraviti u svojemu zastrašujućem upadu u našu intimu. Ako je njima dopušteno njuškati po našem rublju.

ubila struja. da ga čuje čitava Dioklecijanova palača i sav narod koji se za feštu sjatio u njoj. Baš kao što bi vjerojatno štimalo i da se nekoga svećenika što ga je. balonima koji su se otrgnuli djeci iz ruku i otplovili put oblaka. ili štasijevski strvinar puno vjekova kasnije nadahnuo iz nepresušnog vrela te slavne tradicije mrcvarenja ljudi. i ta pošast još uvijek vreba. Kada su u slavu Božju pucale kosti. Malo izokola. gdje je. najglasniji bio neki Moša Pijade. saznajemo. Kada je majka Crkva uputnim držala da iz vještice najprije valja usijanim žaračem izvući priznanje da je vještica. neizrecivo ohol u svojoj tobožnjoj nedužnosti. smaknuli Nijemci. obrecnuvši se. taj je pop poručivao kako se neki prijestupi nikada ne mogu oprostiti. nazove mučenikom prve petoljetke i svekolike elektrifikacije zemlje. i neki brat franjevac kojega su. naravno. kada su se čupali jezici. na primjer. Titovi se razbojnici imaju smatrati odgovornima i za njegovu smrt. daj. ne mogu se na ovom mjestu prešutjeti da je i Crkva jednom puno prije zapravo posve istovjetno griješila prema nekome drugome. Uopće. u tim su zločinačkim partizanskim umovima izmišljeni mnogi perfidni načini zatiranja svega katoličkog i hrvatskog. Sve je to. Nitko se nije osjetio ponukanim da prozbori nešto o tome da je pred razglas. Domalo saznajemo da su svetoga Lovru zapravo na Neretvi ispekli izgladnjeli borci Prve proleterske. a javnost je ostala savršeno ravnodušna na njegovo sramotno krivotvorenje Evan elja. doduše. na drveni su križ otpremili farizeji marksisti medu kojima je. a onda je ubiti. Ako se već neki prijestupi nikada ne mogu oprostiti. kidale uši i nosevi. ne čuje naše huljenje. Nitko se nije zapitao koju je uopće Bibliju čitao taj pop. zajedno s blagom iz vatikanskih riznica. u službeni raz-glas fešte svetoga Dujma velečasni Mateljan. poznat i kao Drug Marko. izme u ostalog. koje je to izdanje Svetog pisma taj imao u rukama. koja svoj srbokomunistički otrov razlijeva na stranicama Nacionala. ponavljam još jednom da su komunisti štošta toga zgriješili prema Crkvi. pripušten netko tko je u najmanju ruku neumjesno prozivao nekoga zbog njegovih vrlo osobnih uvjerenja. Predmnijeva se da je mislio na Vedranu Rudan. pa i Spasitelja našega. "Špiro. nego tronuto ali nepokolebljivo nastavlja nabrajati žrtve komunističkog terora. upozorio nas je u sunčano svibanjsko prijepodne. Dan kasnije pišem ovaj tekst i ne vidim da je u javnosti itko reagirao na lupetanje rečenog svećenika. prema Lukinu evan elju.75 rivi. ali budući da je to bio dio odmazde za neku partizansku svinjariju. ali štima. unatoč tomu što je Poncije Pilat do posljednjeg časa ponavljao "Nazarećaninu ne pakovati". rekao je tada netko u kafiću iznervirano. kako kaže velečasni Mateljan. vrijedi se valjda spomenuti i onih slavnih dana kada je sveta inkvizicija progonila bogumile i patarene. čak i na stanovitu "nevjernicu iz Rijeke". . vlastoručno zadavio svetog Duju i to heretičkoj bandi okupljenoj u lokalu bude sićušan povod za nekoliko minuta bezdušnog sprdanja na račun crkvene povijesti. Zanimljiva konkluzija. Katolička crkva ostavila u naslijede čovječanstvu i ne bi nas zapravo začudilo da se neki udbaški. Velečasni Mateljan. a udovi rastezali do pucanja. odsijecale genitalije. ili enkavedeovski. S moralnom nad-menošću nekoga tko je valjda iznad svih opačina ovog svijeta. raščetvoriti i spaliti. majke ti. jesu li mu slovoslagari možda zeznuli neke stranice? Nimalo ne dvojeći u historijsku činjenicu. s čitavim inventarom jedne bezbrižne pučke fešte u slavu jednog davnog sirijskog mučenika? Konobar Špiro ozbiljnim glasom iznosi smjelu tezu da je baš Aleksandar Ranković. pojačaj malo muziku".

A ja sam zastao da pripalim.? Tja! Toliko je tih poroka i slabosti koje je katolički živalj Lijepe naše. evocirajući onih Kristovih četrdeset dana posta i odricanja u Galilejskoj pustinji. a političari obazrivije biraju kravate.. shvatio sam. Televizijske su starlete diskretnije s maškarom. Onda je prijateljica njoj otkrila što je njezin korizmeni zavjet. odveo dijete u vrtić pa svratio u kafić i sjeo za šank. s kojim se pozdravim i povremeno razmijenim nekoliko uljudnih.. izme u ostalih. Bilo je to nešto što je konobarici morala šapnuti na uho. Korizma je! Kasnije tog jutra sretnem jednog hadezeovca. peciva od integralnog brašna. rašpice za nokte. izdašan dim i otpuhujući prema njoj ozbiljnim glasom rekao: "Duvana. dok sam izašao iz kuće. U jednoj obitelji katoličkih fundamentalista u Moslavini. Nitko ne galami. estradni umjetnici ne mare za kreacije od lamea. molimo se da se to nikada i nigdje više ne dogodi. u srijedu ujutro. jer se konobarica vedro zakikotala i malo kao zacrvenila od neugode. . svima skupa. digni stražnjicu i oti i do ure aja. video. na četrdeset dana su pod ključ stavili sve daljinske upravljače u kući: televizija. kada je tridesetogodišnji Spasitelj izgovorio historijsko ne Sotoni koji ga je iskušavao. dao bih deset tisuća da znam čega se to konobaričina prijateljica odrekla u korizmi: čokolade.. strpljivo i ponizno pateći. sve one divljačke načine mučenja i pogubljenja političkih protivnika koje su u dvadesetom stoljeću prakticirale komunističke tajne policije. tekućeg pudera. kave sa šlagom.. Trebalo je sve u svemu nekih četrdeset minuta. da me prvi put u ovoj godini to pitaju. Ideje su manje ili više nedužne. na benzinskim crpkama ne lijevaju vodu u gorivo. domovina. u korizmeno vrijeme naumio sasvim izbaciti iz svojih života. gospodine dragi. konvencionalnih rečenica lišenih svake srdačnosti. glazbena linija. Sve zbog toga u ovo doba godine u našoj mladoj državi bude nekako dostojanstveno.76 Uistinu. šećer. klimatizacija. "Čega si se odreka u korizmi?". tako da mi nije bilo dano da saznam čega se ona odrekla. nego. ozbiljno i svečano. DVD. Anto apić se odrekao magisterija. Cigarete. Naša se ćakula okončala prije nego što je pravo i započela. PlayStationa. povukao sam jedan dobar. Jedna se banka u korizmi odrekla kamata." Djevojka je uvrije eno stisnula usnice i okrenula glavu od mene. Nešto vrlo intimno. uvijača za kosu. da prpošnim dezenom ne povrijede uspomenu na slavnu pobjedu vjere. upitala je ispirajući šalice nad sudoperom. i napokon shvatimo da ne postoje ni zločinačke ideologije ni zločinačke religije.. Zločinci su uvijek samo ljudi. kao što vjerojatno ipak hoće. zapošljava i don Antu Mateljana. Žrtvuj se malo. Da me je tada to netko upitao. sve dok petnaestak minuta kasnije nisam čuo kada je s prijateljicom razgovarala o tome i kazala da je u idućih četrdeset dana smjelo odlučila sasvim izbaciti šećer iz prehrane. ništa se više ne može uključiti iz fotelje ili s trosjeda. gostionice nude samo grah za katolike koji su se u korizmi odrekli kranjskih. davno su iskušali zločinci na platnom spisku iste one ustanove koja danas.. a nama. stvarno ne preostaje ništa drugo nego da oprostimo. ne sjećam se više tko mi je to ispričao.. Sezonu je otvorila mala punašna konobarica..

gdje god da se uputi. kako ona voli reći. bilo bi prilično glupo. Pa što im fali? Ljudi se ponekad malo žrtvuju. kažem. na primjer. mnogi je naši svećenici imaju.. zacijelo misleći kako to baš i nije daleko od istine. ali nije takva. bili! Moja baba je rasist. kamenim bedemima njegove vjere. pojasnim mu. Hadezeovac mi se lukavo naceri.77 "Čega ste se odrekli u korizmi?". nemojte". jedan od ukućana odreći lešo mesa. sitnije neke stvari. Dečko pije Sprite. Pod konac. Problem gladi na Crnom kontinentu u interpretaciji matere moga oca je da "crnčad". Od sada se. koji se u korizmeno vrijeme odrekao Coca-cole. a drugi pečenoga. bilo bi dosta nezgodno da ste se vi odrekli. valja samo imati trezvenu i jasnu računicu. a ona nije. a da se ipak previše ne izmrcvarite na drugoj. Ako se on odrekao seksa. Nakon bezmalo šest tjedana tog odricanja. Piranskog zaljeva. Da se odreknete samo mjesečnika o nautici. odrekli?" "Seksa". Slično bih preporučio i vama. Makar ja stvarno nisam ništa loše mislio. jer nemam upravo nikakvih problema s tim da on što god hoće misli o meni. tako. Crnac bi. ali ta mila starica doista drži da su crnci lijeni i lažljivi. Nemojte se zalijetati. molit ću lijepo. Valja razumno promisliti o zavjetu. Nečastivi je nemoćan pod tvrdim i visokim. samo leži. "Pa pretpostavljam da se onda i ona odrekla seksa?". Ne može se. A nije grijeh imati trezvenu i jasnu računicu. Kao da nas je Otto Barić nacrtao. Susjede na ovo . Dragom Bogu hvala. nije baš nužno da se u korizmi odreknete dijalize. kaže moja baba kad se povede razgovor o tomu. maže se kremom za sunčanje i čeka kada će se na horizontu pojaviti UNICEF-ov kamion s rižom i makaronima. Jedan fratar što ga znam. radije pojeo vlastitu cipelu nego radio.. Nacerim se i ja njemu. Ta stvar gdješto će se nekome učiniti licemjernom. već ste bolji od znatnog postotka hrvatskog klera. Naprid. reče tip spremno. naći dobru mjeru. "Domovine"." Čovjeku se smrači lice. Korizma je. bubrežni bolesnik. "A vaša supruga?" Državotvorna opozicija začu eno izvije obrve.. recimo. izvući optimum. nećemo više ni pozdravljati. u Korizmi se odrekao svoje terenske Mazde i četrdeset dana. ali inače im je okej. umjesto da se lijepo prihvati motike. nego sam samo htio biti logičan. on je u duhu sasvim blizu izmučenom Isusu iz Galilejske pustinje. Odrecite se. te su sve one priče o gladi u Africi najobičniji buli shit. recimo. slučaj dvanaestogodišnji sin mog prijatelja Zlatka. mora sjedati u Mercedes. pa i nekorizmeno da se njegova gospo a odrekla. Ne. kažem ja vedro. voćnih kupova. jer to onda znači da ćete četrdeset dana jesti samo prilog i salatu. Ako ste. Žao mi je što to moram reći. primjerice. osim toga. promislite. sada ja njega upitam: "A čega ste se vi. zgodna prilika da se odreknete kćeri koja je pristupila hare krišnama ili sina što je bez vašeg znanja prodao i zapio komad djedovskog grunta. što ja znam. Njih se odrecite preko Arene.. Nego. "Mislim. "Ma. Poučan je. na primjer. proganja me neugodan dojam. U tim stvarima moramo biti koordinirani. pita čovjek. Mladi je gospodin ispravno shvatio kada im je na vjeronauku časna govorila o plemenitoj ideji korizmenog zavjeta. da ne uprskate svoje šanse za Kraljevstvo nebesko na jednoj strani.

u policijskom predvorju cvile njihove nenašminkane isprepadane matere. a onda i jednu obitelj Pakistanaca. a on se trenutno onesvijestio od strave. uredno i redovno se školuju. ne samo u selu. čak i svećenici tvrde da se mržnjom valja ponositi i pomno je njegovati. shvatit ćete kolika je sreća da su mali Egipćanin i ono troje Pakistanaca dobro živu glavu izvukli. s izuzetkom jednoga što se kao soldat Wermachta u lipnju 1944. jer je takav stav o ovoj temi prevladavajući u našem selu u Dalmatinskoj zagori. a ja sam sasvim blizu tome da im povjerujem. gdje su probrane najstrašnije nacionalističke. Živite li u društvu gdje mržnja nije zlo kojega se pristojan čovjek stidi. Suvišno je kazati kako nitko. i kako bi od njih zapravo i očekivao rasne predrasude. Štoviše. to uistinu nema nikakve veze. jer je izdaja ako ikada ikome i išta oprostite. nije mi teško to zamisliti. tada se i u boljim obiteljima može dogoditi da im djeca subotom navečer s palicama obilaze šire gradsko središte. nego u čitavom kraju. Mašta mi se u ovom trenutku bori s porivom da zamislim sebe sama kako upadam u predvorje i s bejzbol-palicom ih oboje mahnito udaram. Njega nitko živ ne bi uvjerio kako onaj u rovu na atlantskoj obali doista nije bio gospodar pakla. vjerojatno i ne znajući. Tako navodi policijski izvještaj. ni kada se s rubova civilizacije primičemo njezinim središtima. šovinističke i rasističke nakaznosti domaćeg tiska u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća. kako im se žgoljava ramena. ni zaga enje. Batinaši su. zatekao u nekom normandijskom rovu. svakako najvažniju suvremenu publicističku knjigu. ni bilo koja druga uobičajena sociološka zvizdarija. a očevi suhih usta zure preda se. Nekolicina zagrebačkih skinheadsa prošli je tjedan tako premlatila jedanaestogodišnjeg sina egipatskog diplomata u Hrvatskoj. ni neplansko širenje gradova. osim da se to. Ali. Osvjedočili smo se mnogo puta dosad da svijet baš nimalo ne biva pametniji. ni s vremenom. ispovijedaju se policijskim službenicima roditelji nasilnih zagrebačkih skinheadsa. kada je pred njega banuo jedan ča avi. nesmiljene mržnje prema svima drugima. Uopće nam nije jasno kako se to dogodilo. kažem ja. Možda su njih dvoje zbilja "primjerena obiteljska sredina". a ja sam mu spreman do zadnjeg slova povjerovati. možda ih je. urlajući i kezeći se bijelim zubima. gdje. u vijet-namkama išaranim kukastim križevima i goticom. dapače. baš kao što ni mojoj babi ne možeš dokazati da se u centralnoj Africi stvarno umire od gladi. Desetljećima kasnije taj je pripovijedao o svojem kratkom susretu s onostranim i nikada vjerojatno nije shvatio kako ga je gubitak svijesti tada spasio od savezničkog bajuneta u crijevima. pomislim kako bi policijski izvještaj lako mogao biti istinit i da ti ljudi možda stvarno puno prije zaslužuju sućut nego batine. jednostavni dobrodušni ljudi koji nikome ne žele zlo. doista svakome moglo dogoditi. nikada nije ni vidio crnca. Od osmorice njih sedam su maloljetnici. Cvile oni. "što misliš o tome da idući papa bude crnac?" . ni nezaposlenost. užas koji je proklijao iz njihova sedamnaestogodišnjeg djeteta zaprepastio koliko i nas. napravili diplomatski incident te je policija bila ponešto revnija i domalo se čitavo ćelavo društvance našlo u marici. I da tomu uistinu nije krivo ni siromaštvo. Uzmete li Antologiju hrvatske gluposti od Lučića i Dežulovića. misleći da je sam crni vrag došao po njegovu grešnu težačku dušu. baš onako kako je njihov white power sinek udarao jedanaestogodišnjeg egipatskog dječaka. zaslinjene od suza. dolaze iz "primjerenih obiteljskih sredina" i "za počinjeno djelo izrazili su iskreno kajanje". "Baba". Netko bi sada mogao reći kako su posrijedi dvoje vremešnijih ljudi.78 odobravajući kimnu. I zapravo ne znam što bih im rekao. tresu od ridaja. opet. naprosto uzmite Hrvatsko slovo. Fokus ili bilo koju drugu od onih majmunskih novinica u kojima se patriotizam mjeri količinom zadrte. Ne. No. ovdje i u ovom trenutku. ni loš obrazovni sustav. mogao bih zamisliti te male posrance izbrijanih tjemena. pa još iz zabiti. pa nekog stranog studenta.

. a slično je zapravo i drugdje. jedan je dan došao sasvim izbezumljen jer je od jednoga Luke čuo da. "Gdje si to čuo?" "U vrtiću. Loši zubi mi se nekako čine najvjerojatnijima. "pazi kako govoriš s menon. pokušavam zamisliti toga tatu imbecila koji je u vrtić moga djeteta donio rasističku pogrdu. "Andrija. Ja. pogleda mene moja baba ozbiljno. možda i sasvim slučajno. čine znatan dio posjetitelja svih desničarskih skupova u svim državama bivše Jugoslavije. nišan poludila. "Cigane!". Ta gospoda. Primjerice. jer su djeca male životinje kojima se svi a biti okrutan i s kojima treba proći puno muke dok ih naučiš što je ljudska samilost i solidarnost. eventualno sa srednjom stručnom. me utim. pušeći na terasi. ima loše zube. ponovi on. recimo. da je bio na onim prosvjedima kada se predsjedniku države i premijeru vikalo "Cigane!" i Vesni Pusić "Kurvo!" Zamišljam da je luzer. kaže mi sinoć za večerom sasvim iznenada moj petogodišnji jedinac. "Kažu da bi idući papa moga bit crnac?" "Ante".. izvičem na njega i kaznim ga zabranom igranja "Tomb Ridera" poslije večere. Kasnije.79 "Šta si reka?!" zaprepasti se stara. primijetio sam. vozi starog Golfa. premda naravno tako i ne mora biti. vidjeli ste u posljednjih petnaestak godina bezbroj njihovih slika po novinama na različitim mitinzima. s okruglim pivskim trbuščićem i gotovo potpuno bezub. s nekakvim lubanjama i gušterima po sebi izgledao je kao kabinet biologije. Takve su to fizionomije." Zubi Denzela Washingtona "Cigane jedan". moj sin četvrti put te večeri i ja se silno uzrujam. Moj mali." Gdjekada zna biti zabavno što djeca pričaju u vrtiću. prestani!" "Cigane!" Odlažem pribor za jelo i sabranim mu glasom pokušavam objasniti da su Cigani nesretni. jer mu se svi a da me živcira.. Ja se silno trudim oko toga i užasno me zapravo smeta kada vidim da neki drugi roditelj. ako san i ostarila. Bio je sav istetoviran. tko ima curu. sada sabotira moj trud. puno me manje zabavlja. Vjerujem. Nemoj to više nikada nikome reći. ovisno o prilici. "Cigane jedan". ponekad s." "To je grozno. i bio je žgoljav. a dijete se vrpolji i prepredeno smješka i vidim da me ne sluša. zamrznuti u trenutku kako gnjevno urlaju ispod transparenta s nekim prigodnim napisom. neki imbecil koji je svoje dijete naučio da govori "Cigane!".. pazite sada ovo!. Ovo večeras. kazat će koju minutu kasnije. siromašni ljudi i da je strašno ružno rugati im se. Ti kreteni su . redovito kupuje novine s malim oglasima i nekakvu sitnu paru uplaćuje na sportskim kladionicama. a kroz otvorena im se usta vidi crna čeljust gadno načeta karijesom. taj je peder. jedan stari broj Lifea listao sam tako prije neki dan i našao fotografiju južnjačkog rasista kako pozira gol do pojasa s dvocijevkom u rukama. Neobrijani muškarci. nezaposlen. kokardama i šajkačama ili crnim ustaškim kapama na glavama.

zlostavljaju svoje žene. za to predvi ene otvore na . U to se. umalo sam zaboravio. Židove i Cigane. Neki od njih su najgori ljudski ološ. Privedite stare Grke! Nepoznati je počinitelj prije nekog vremena umorio svećenika koji je zavjet celibata povremeno kršio mazeći se s muškarcima. paleći cigaretu za cigaretom. sve redom ispravni. pa bili to i siroti Cigani." "Molim?" "Tata. koji su su prljavi. čedni momci što svoje osobno naoružanje guraju samo u propisne. Sjedim na terasi. Posrijedi nije ništa drugo nego jedna golema ljudska nesreća. Najprije zato jer ne mogu baš biti sućutan prema nekome tko bi nekome drugom palicom razbijao glavu. ali recite i sami. Drugo što mi je palo na pamet je kako bih ga volio sresti i kazati mu kako je glup. alkoholiziraju se ili gube plaće na poker-automatima. i mrze listom sve Srbe. Kod američkog bijelog smeća kao i kod dezorijentiranih lumpenproletera s Poljudova sjevera. "Tata. I sve se ono zlo u meni u trenu rasprši i osjetim se čistim kao da sam ovaj čas izronio iz Gangesa. svuda je to isto. vidio kako lijepe bijele zube ima Denzel Washington! Tako je i s ovim našima. od evrsaka do Muskogeeja u Oklahomi. Ili možda ljubavnicima? Kako bilo. izgube li plaću na poker-aparatu. U ovome slučaju ipak ne mogu. ta uboga životinja koja živi za to da se napije i potuče. a za Cigane im ne treba upravo nikakav razlog. siromaštvo. netko ga je ubio. lijeni i prijetvorni. Izgube li posao. pokajničkim glasom. Ne. da. smatra se superiornim Franzu Kafki?! E.80 stvarno posvuda isti. za one što viču "Cigani! Cigani!" uistinu nemam ni trun sažaljenja. a onda i zato jer ima puno siromašnih i beperspektivnih. neću reći ništa novo. Dobro. idiot jedan. povremeno dijelio sa svojim ljubavnikom. naravno. Taj glupi momak. stvarno. a opet se smatraju vrednijim i boljim od Srba. Odsutnost svake nade u nekakvo civiliziranije sutra sakrila se u vjerovanju da su ipak bolji od nekoga. ne znam baš da bih mu rekao da je glup dok mu je dvocijevka u rukama. dobro ograniziranoj istrazi naši heteroseksualni pozornici. kaže on tihim. preplavljen bijesom. a policija sada ispituje lokalne homoseksualce. oprosti". tuku djecu. Glavni problem rasizma i šovinizma je. U zamašnoj. taj ološ ispunja me upravo neizrecivim ga enjem. psovat će Srbe. otvaraju vrata i na terasu izlazi moj sin. proklinjat će Židove. Židova i Cigana. a ipak su smjeran i pristojan svijet koji nikoga ne mrzi. Ugodan mi je zapravo taj bijes u meni i volio bih da potraje. dok je svoje grešno tijelo. Iza njihove netrpeljivosti stoji duboki ponor očaja. I što dublje potonu u svojoj bijedi. otkrilo se. kako netko tko jede s takvim krnjacima može vjerovati u supremaciju bijele rase?! Je li on ikada. pomislio sam. Neki navijač Torcide tako je nedavno izjavio u jednoj televizijskoj emisiji. oni će sve strastvenije mrziti. me utim. Duh svoj predavao je Gospodinu. da mi se lukava njuškica došla ispričati samo da ga pustim da igra "Tomb Rider". Makar znam. koji uistinu živi jadnim i nedostojnim životom. nisam ni ja blesav. nešto prema čemu bih u nekoj drugoj prilici vjerojatno bio sućutan. čini mi se da su mu nedostajala dva zuba u gornjoj čeljusti.

jesi mi fino ogadio današnji dan. Ja mislio da smo prijatelji. doveli smo one pedere. drugi se otkriva kao autor anonimnih ljubavnih pisama kolegi s bolničkog odjela. Kako normalno? Šta nije ljepše nać' neku snajku pa s njom fino. Nisi ga ubio? E. iscrpljen od višesatnog zavrtanja ruku nastranima. U jednostavnim. inače sasvim nezasluženih. Policijski službenik bilježi: "Ispitani je iznio indicije da su u zločin možda umiješani i neki grčki državljani. šta ima veze. "Zna li ti majka za to?!". isprepadane pedere. Nego.. Tvrdo policijsko srce ovdje popusti. ptičice! PEDER (kroz suze pjeva tankim glasićem): I svitli. srce bi joj prepuklo da joj neko kaže da joj se sin. Raspitati se kod njihova veleposlanstva.81 ženskom tijelu.. perverznjaci zamalo sve priznaju: neki je prekjučer kupio kremu za ruke i nije uzeo račun. Neki se inspektor. uvredama i urlanjem heteroseksualnih organa sigurnosti... jasno. ako te nije bilo sram dok si se pederis'o. POLICAJAC: Pjevaj.. vidiš ti. očinskim glasom punim razumijevanja. da sve moremo reć jedan drugome.. Pritisnuti pred zid. treći već pola godine u veš-mašinu ne stavlja omekšivač za rublje. bilo je. A ima? Jesi siguran? Onaj s brkovima? Ma.. podigni glavu. Nije red. E. daj mi nji'ova imena?. Ajmo. ime. a gdje ti je glava!" Načelnik postaje momentalno ga je poslao kući da se malo odmori. kako je ono bilo kad si ubio onog popa?. Šta misliš da ti ja sad odem u majke. ime oca. ako te ja uhvatim jebat. mislim. kako moreš? Ma. svitli jedan prozor kraj ardina. ali nemoj mi samo govorit da je to normalno. nesrećo jedna!?" Pederi plaču. šta je bilo. Ustavom zajamčenih prava. dobro. unoseći se jednom osumnjičeniku u lice. "Šta bi ti ćaća kazao da te sad vidi. na informativne razgovore privode neke jadne.. jesi normalan. deru se mupovci. mog'o sam i mislit. Prizor iz jedne druge sobe.. Ja sam diz'o tegove. pogledaj me. ime majke. Ako si i peder. prezime. malo zanio pa. a ti ovako. šta te je sad sram pričat o tome? Kaži lijepo. prijatelju.. prošapću: "Ajde. Nemoj zajebavat'?! Tamo?! Sačekaj pet minuta. gur'o sam ga tu i tu. Meškolje se u hodniku ne usu ujući se od stida pogledati jedan drugoga. kako vi to? Taj pederluk. E. Kako moreš to radit? Ajde. Nije? Ajde. sad me baš zafrkavaš.. Pune postaje pedera. poneki od njih sada čučnu pokraj osumnjičenog i toplim im. samo da se malo ispovraćam.. Gdje to more bit normalno? Stari Grci da su to radili? Koji Grci. ti si bolestan." Tako do dugo u noć traju ispitivanja homoseksualaca.. brate." Homoseksualci se razdvajaju po sobama za ispitivanje. sivo oličenim prostorijama sa stolom i dvije nasuprotne stolice ta se gnjusna čeljad ispituje uz puno poštovanje njihovih.. sasvim slomljeni. razdvoji to dok mi se ne uhvati jebat ovde po stanici. tamo toga nema. nemoj mi se sad tu prenemagat.. starija žena. po duši reci. možda ona nešto zna? Možda ona zna kako joj sin peder u gluho doba ubija popove? Šta kažeš? Majka ti ne zna da si peder? Ma.?" ." "Daj.. 'ko bi rek'o? Pa.. nećeš znat gdje ti je dupe." "Di?" "Evo ih ovdje pred vratima. bogati. strahotnim glasom dreknuo: "Slušaj. jadna li ti majka koja te je takvog na svijet donijela. Iza žutih prozora policijskih postaja užasnuto se cicanje pedera izmjenjuje s prijetnjama.. reci. Kako si post'o peder? Jesi li se tak'i rodio ili si se baš školov'o za pedera? U baletnoj školi? E. kad ti tako kažeš.. dobro. A da ti odem mater upitat'. šta radite? Ajde.. "Šefe.

naravno. pa da ih lijepo stavimo u kavez na odjelu drugih sisavaca. mi njima.. Tu u nas. silovanja i paljenja kuća. strahotno kriknuvši. bake s unucima i školske ekskurzije iz provincije. Pa ako i nije kriv. možete biti sigurni da bi bili potpuno jednodušni u tome. Izgubljeno zure preda se i više ništa ne možeš saznati od njih. što ju je nosio onaj moron u gomili što je prosvjedovala zbog zagrebačke gay parade prošle subote. Dapače.pedere bi valjalo smjestiti u zoološki vrt. reketari i ubija ugostitelje i bankare. Oni su. skočio na rešetke i svi bi se učas. u kartotekama su nam svi do jednoga. Tako to naprosto biva u smjernim i bogobojaznim katoličkim zemljama kakva je ova naša. Pederi su se i u vojnu policiju uvukli. Bacaju suzavce na koncertima. homoseksualci se od svojih susjeda doista nemaju prava ničemu ljudskom nadati. "Konačno rješenje". ha. a ne pamti se ni da se neki četnik odjenuo u "Hrvate u logore"... Sjedili bi spokojno brbljajući medu sobom dok se publika ne bi okuražila i prišla im sasvim blizu. da se poslužim riječima neprežaljenog Kancelara. ta stvar je jasna . pazi. gore nego da je bengalski tigar krenuo na njih. Truju pse u parkovima.. sakaćenja. "Nastavnice! Nastavnice. lukavo smo im dali dozvolu da šetaju po Zrinjevcu i usput ih sve snimili. Upravitelj nekog zvjerinjaka trebao bi se gradskim očima Amsterdama obratiti s molbom da nam doniraju jedan reprezentativan par mužjaka ove vrste. u crnim kožnim tangama dočekuju ljubopitljivo gra anstvo. ubili obitelj Zec. da izbrijanih torza.. me utim. Potukli su se sa srpskim navijačima u Kranju. kako je inače u nas golem strah od pedera. zauzvrat možemo dati dvije baranjske čaplje. Šta ste im vi? Advokat? Ma. što ga ne bi zgrabio za dlakavu stražnjicu kad je već on sam okolo nudi? Neće Hrvat na Hrvata U smjernim i bogobojaznim katoličkim zemljama kakva je ova naša. majica na kojoj je pisalo "Pedere u logore".. čak ni kada je bilo najužasnije... izme u mrkog mede i lukave lije. bilo i mangupa koji bi izazivali. Policijski ih službenici sumnjičavo gledaju. unatoč svim bezumnim ratnim godinama i manijačkoj me unacionalnoj nesnošljivosti koju smo proživjeli. samo što ja nekako mislim da bi ih na kraju ipak neki zlikovac zasuo kamenjem. otrovao. Imamo imena." "Ne bi ti ja ni da'. dokazano je. Pederi su sastavili ortački ugovor da opljačkaju Dubrovačku banku.. prezimena.. Lijepo. i ustašama i četnicima. najnovija oprema. Palili su srpske kuće po Krajini.. i jedni i drugi držali su ipak ponešto preradikalnim za svoje vjekovne neprijatelje. Kad je ono bila njihova parada. U peder-skom slučaju. Za sve što se zlo u ovoj jadnoj zemlji dogodi zgodno bi bilo optužiti nekog pedera. Podmeću nam požare na Jadranu. A i šta toj bagri treba advokat? Sve mi njih znamo." S vremenom bi pederi ipak naučili s takvima.82 Homoseksualci potom padaju u katatonični stupor. "Pederu. ta se stvar. naftom i ukradenim autima. Bilo bi nam vrlo veselo s tim pederima. Za cijelo vrijeme rata.. vrišteći razbježali. gdje su trgovali heroinom. ha. koje premlaćuje. svejedno nitko nije izašao na ulicu s majicom "Srbe u logore".. sa slavnom tisućljetnom tradicijom ubijanja. da ti ne povjerujemo. digitalnim kamerama. ha. vikala bi djeca razdragano. recimo. Ponekom od njih do e odvjetnik. 'oćeš kikirikija?" "Neću. premda bi. . vid' pedera!"... molim te. fotografije i jedinstvene matične brojeve svega toga homoseksualnog smeća koje se udružuje u zločinačke organizacije. čini sasvim zgodnom. ili im dobacio breskvu u koju je utisnuo polovicu žileta. prisjetite se.. a onda bi jedan od njih iznenada. zacijelo je najstrašniji izraz mržnje koji se ikada usudio promoliti u našoj javnosti.

kisela voda. da je u marici u tri ujutro pijan napao službenu osobu. "Nije lična. u najkraćemu.. kojima je podrignuti poslije piva nešto najtranscendentnije što su ikada oćutili. opomene me konobar. vodoinstalateri i policajci? Kako to da nisu na lingvističkom kongresu u Dubrovniku? "Ispunite ovo". konc-logori se čine kao sasvim razumno rješenje pederskog pitanja. što svi ti ljudi rade na blagajnama samoposluživanja. "Štampanim slovima?" "Tiskanim slovima". No. upozori me policajac. strpljivi nastavnici. precizni inženjeri.. o kojoj bi se dalo psi-hologizirati da itko ima volje zajebavati se s tako rudimentarnom psihom.. Bio je to. Vrlo lako mogao bih ih zamisliti kako se napiju i potuku u krčmi.. koja se jedva usudila pokazati da je živa. Kad malo bolje pogledaš.. reče poštanska službenica pružajući mi formular za preporučeno pismo.. a Coloniju slušaju samo ako su baš jako perverzni. Čisto sumnjam. A zašto bi netko. Uzgred budi rečeno. a ja momentalno podivljam i najradije bih ih. a biljar najsloženije što su ikada shvatili. Tako misle one obrijane neonacističke glavice lumpenproletera iz zagrebačkih predgra a. vidjet ćete ih u kazalištima i na izložbama. nego tisuća".. "Ne kaže se česma. "Nije hiljada. gospodine. kada jedan muškarac uvali jezik u usta drugome. da je demolirao autobus i zapalio telefonsku govornicu. ja ne znam da su ijednog homoseksualca vidjeli da je razbio izlog dućana ili prevrnuo kontejner nakon utakmice. oni su doista pravo. opomene me ona uljudno. nego pipa". po novinama slike onih ćelavih i krezubih prosvjednika kontra pedera. čak ni meni nije ovo lako izreći. to je uistinu tako pogano i nearijevski da niti ne zavre uje ništa bolje od ciklona B. stručni i savjesni liječnici. To jadno odjeveno. nije se uistinu doimalo nimalo arijevski. ja sam ozbiljno posumnjao da bi se medu svima njima. Tu nevoljnu čeljad. cvijeće hrvatskog naroda. vjerojatno bi baš oni medu prvima u izašli kroz dimnjak. uostalom. Hm!. da se pomokrio u liftu. pa krvavih glava do u kućama i zlostavljaju žene. ti pederi su vjerojatno najuzorniji dio naše populacije. uredno vraćaju knjige u biblioteke. je li to uistinu tako?. i personalno. naime. da se skupi sve njihovo obrazovanje na jednu hrpu.. dala sastaviti jedna pristojna svjedožba srednje škole. "Nije. dočekivali su kao da su životinje. te sva pregnuća koja je Treći Reich učinio na tom planu valja pozdraviti s visoko podignutom desnicom. A meni . šljam i da se jednom doista. svakako puno prije nego što bi pederi došli na red. koje je onako zapjenjeno urlalo pogrde homoseksualcima. znaju biti briljantni znanstvenici. i dirao pedere? Pod jedan. nego mineralna".83 U njihovoj paničnoj homofobiji.. govori mi blagajnica u samoposluživanju. zašto su konobari. Djelovali su kao propalice bez alata i zanata. nije se baš najbolje vidjelo na televiziji.. ako ćemo pravo. Homoseksualci obično čitaju još ponešto mimo sportskih stranica u novinama. ne dao Bog. je li Ćiro Blažević bio u gay paradi? Moja lična česma Primijetili ste možda koliko stručnjaka za jezik hoda uokolo. Gledajući. koji su prošle subote s palicama nasrtali na isprepadane hrvatske homoseksualce. Bog te mazo. sve skupa poslao u jedan organ kojega ne bilježe čedniji rječnici hrvatskog jezika. dobrohotno će vodoinstalater. nego osobna". lično i osobno. u nas počnu provoditi rasni zakoni i otvore konc-logori. Me u homoseksualcima ima izvanredno talentiranih pisaca i redatelja.. Pa ako su i sasvim neobrazovani. uistinu vjerujući da su oni sami po svemu bolji od njih. istetovirano bijelo smeće. u odnosu na njihove neprijatelje me u njima je znatno viši postotak visokoobrazovanih.. dapače.

. latinski. džabalebaroš. hartija. da bismo se smijali.. Prije mjesec dana najprije general Vladimir Zagorac. Inače smo potpuno invalidni. Ma. Stoljeća frustracije tu im jezicima dovela su nas u frustraciju da govorimo naški. pegla. turski ili srpski. Zbog svega toga meni nekad do e da stanem na ulicu i derem se da me svi čuju: kafa. najveća prijetnja hrvatskom upravo je hrvatski. kaciola. gospodo. slučajno sam hrvatski književnik i.84 do e takva neka slabost u ruke da jedva kemijsku držim. i bilo je naravno strašno ponižavajuće kada bi ti nabili na nos da ne govoriš kako treba. sav hrvatski humor. saberem se i ispunim obrazac tiskanim slovima kako me je gospoda uputila. Emancipirajte glasnice i govorite kako vas je volja. Hrvati kroz čitavu svoju povijest žive s njom. i zato lijepo začepite labrnju. na filmu ili televiziji. da znate da vas nitko neće prekinuti i upozoriti da ste nešto krivo kazali. ciferšlus. ma arski. osloba ajući se od tu ih jezika.. karfiol. Stojim. čim zinu golema je strava u njima da će ih netko. njima kupujete svoju slobodu od jezičnih policajaca. nego odjebite! S tom jezičnom diktaturom jednom napokon treba prestati. po našku. hiljada. Zato što nema jezika na kojemu bismo se smijali. Zašto je u našoj književnosti malo humora. na primjer. Ako sam kazao 'štampana slova' ili 'hitna pošiljka'. a što ne može kazati. ni turski ni engleski. . okupljenima će biti dosta neugodno zbog toga. ako vam je tako lakše. Udahnite i kažite 'kisela voda' i vaš će svijet u trenutku biti malo veći. upućen ili neupućen. ajncug. pa malo u ženu iza šaltera i jedva se obuzdavam. zastrašujuća potreba da se govori ispravno. Za smijeh se morate osjećati slobodni. Dapače." Naposljetku ipak ništa ne kažem. sa strašnim nezadovoljstvom u sebi. najednom više ne znam po što sam došao. njemački. Imate li. dopustit ćete. Hrvatskom danas zaista nije prijetnja ni srpski. u nekom je dijalektu: "Tko pjeva zlo ne misli". i odem pokisao. ma što to ispravno značilo. Možda ste uočili kako su apsurdna ova dva doga aja. ovo što doživljavamo stvarnošću. uče nas jezikoslovci. a vi kažete da je mama Muju poslala do hladionika. Nije pegla. špricer. gledam malo u obrazac za preporučeno pismo. On sam je taj jezik i čitav njegov svijet je u njemu. lična karta. neusredotočen i najradije bih rekao: "Znate. Hrvati se boje govoriti hrvatski. nego glačalo. u knjigama. dekoncentriran sam ili. Bogu hvala. odgovorio sam joj tužno. apsurdna je stvar da smo mi. naposljetku postali zatočenici onoga vlastitog. vic u kojemu mama šalje malog Muju po pivu iz frižidera. "Gruntovčani". Razumljivo je da čovjek ima potrebu da oslobodi jezik zapreten u njemu. Ostalo mi je malo mjesta da primijetim još jednu stvar. Upotrebljavajte ove riječi. brigadir Jozo Lacić. nije ni pegla ni glačalo. ili kontroliram. nema u njima ništa loše ni nepatriotski. pretučeni su u Zagrebu palicama za bejzbol.. Nemojte se ljutiti. Nitko živ se neće smijati. vjerujte mi da se tako smije kazati. Svijet. Ono što se naziva hrvatskim književnim jezikom medicinski je nesposobno za humor. česma. čitava stoljeća vlast je govorila drukčije od nas. da je to jednako valjano kao i 'tiskana slova' i 'žurna pošiljka1. ispraviti. nećete pogriješiti. premda to ne bi bilo ništa drukčije od toga da sam ga ispunio štampanim. Svi znate tu frustraciju. Ali. ali ja svaki dan nešto krojim od tog materijala i odlično sam upućen u to što se može. a sada i njegov bivši zamjenik. upitala me je na jednoj književnoj večeri prije nekoliko mjeseci jedna žena. "Naše malo misto". Pokušajte ispričati vic na jeziku kojim govori Stjepan Babić. Sve čemu smo se smijali napisano je na nekom malom jezičnom idiomu. Upravo zato. o jeziku znam ponešto više od vas. doista postoji samo u jeziku. da diše na tom jeziku. ćebe. džezva. morali smo pobjeći u azil narječja u kojemu lektori nemaju ingerencija.

"Vidi ovo". baš kao i paraplegičara ili šizofrenika. nije lako biti životinja u nas. koliko smo zapravo svi skupa u ovom tranzicijskom sranju. ali meni je to jasan znak da su Hrvati izgubili svako poštovanje. tako i ove životinje krepavaju jer su u kavezima. Nije ti ovo socijalizam. kretenu jedan. dragoviću moj. Nekima je malo bolje. Gledam toga medvjeda i mislim koliko smo slični. ne može. nekima malo lošije. Recite što hoćete. zaprepasti se moja žena čitajući novine. pa kako se možeš odijevati u ugrožene vrste" i on se posramio. a ja mu govorim: "Šta je. jer su bespomoćne. Ponekad odemo u zoološki vrt na Marjanu. divljaci su prebili drvenim motkama. pa da samo ležiš i jedeš!" Medo ništa ne razumije šta mu govorim. To je tužno mjesto i svaki se put put užasnemo izgladnjelim i smrdljivim beštijama koje tu žive. Svejednako pilji u onu mandarinu pa ja naposljetku odustanem od glupiranja i bacim mu plod. svi bi samo gledali kako bi toga jadnog psa drmnuli nogom u slabine. sebi više nego njima.. tako ponizan da mi je muka od njega. Makar su životinje zatvorene. On ih dobrostivo hrani i tetoši ne bi li. Zoološki vrt pripada tome svijetu. generala Zagorca i njegove suradnike trebalo je barem zoljom ga ati. a gamad ih je dočekala s tokarenim bukovim oblicama. sasvim ovisne o ljudima.. vičem ja iz sobe.85 Ljude koji su kupovali raketne sisteme za milijune dolara. "Vučo kupio lančić kozi!" "A. nitko im se ne mora ulagivati. milijune metaka. čak se i za novine takav slikao. Oni su tražili samo vrhunsku tehnologiju. da se pročuje da je duša nekog ministra završila u nekom psu. na fotografijama se smješka kao da je ovaj čas zaklao neku ovcu. dokazao kako ne mora ubijati. koji su u Hrvatsku uvezli tisuće strojnih pušaka. A sada ozbiljno. U nas. pregovarali za tenkove i nadzvučne lovce. koji .. Civiliziranost jednog društva mjeri se njegovom spremnošću da stane u zaštitu slabijih. Zbog svega što su učinili za ovaj narod. Zavijat će grudobolno u pokvaren razglas u nekoj diskoteci čitavu jednu večer za spas naših kurjaka. jer je znala da joj ti starci nisu nikakva prijetnja. promet se civilizirano zaustavlja kada neka krava iza e na cestu. da nemaju kalašnjikove. čovjek bi tu zapravo htio graditi prijateljski odnos s njima. tako da bez ikakvih posljedica možemo preskakati njihove obroke i sve rje e mijenjati slamu u njihovim kavezima. Medvjed me upalim očima gleda kako gulim mandarinu. staraca i djece. svakovrsnih granata. te najavljuje dobrotvorni koncert za zaštitu vukova. a onda mu je netko valjda rekao: "Jasmine. a ovim životinjama je najgore. Drugi put opet uhvate Sinišu Vuču kako na javnom mjestu mrcvari neku mršavu kozu pa se nadigne graja zbog zlostavljanja životinja. da pokaže kako nije ozbiljno mislio. bogati". "kad mu pere i pegla i red je da joj nešto kupi!" Uistinu. Neraspore eni medo Jasmin Stavros u Italiji je kupio kaput od vučje kože i nekoliko se dana kao kakav pračovjek špancirao u njemu. te joj naposljetku čak i lančić pokloni. nego moraju šutjeti i slušati što im se kaže. Njima će prvima ukinuti hranu. On je milosrdni gospodar planeta. Smaže ga skoro još u letu i traži još. a redovnici se sasvim odriču mesa vjerujući da su u životinje preselile duše umrlih. a? E. U nekim ih se drugim kulturama poštuje. da im unatoč njihovoj nesposobnosti za samostalan život daju da se osjete kao ljudi.. a Vučo. okladio bih se. ili su je možda već ukinuli. jeo bi. U nas ničega toga nema. da to više ne pripada njegovoj prirodi. Čak ni glasačko pravo nemaju. pozove novinare da ga slikaju kako grli i cjeliva rogatu živinu. Baš kao kada je država potkradala penzionere.

kao što. vjerojatno bismo čuli kako netko u offu užasnuto viče: "Marko. idemo onda do kraja. zajedno s metalcima i neraspore enim policajcima. Te civilizacije. to da bi netko hodao po šumi i trljao se o stabla. Samo malo pričekajte. recimo. Tako to biva u civiliziranim zemljama blagostanja. Više nemamo dobro besplatno zdravstvo ni školstvo.. jedan dosta naočit lužnjak. ali isto. uostalom. više nema. otima i preko onih što su posrnuli bezobzirno grabi prema izlazu. kakva smo i mi jednom davno bili... Vidiš. Zašto mladi čovjek to radi? Izgleda zgodan. nitko sretniji od mene. nastranost je koja mi je sve do ove predizborne kampanje bila potpuno nepoznata. iznutricama. Jedino pravo tu je pravo jačega. nego se u panici grabi. Još ako jedna drugu malo potapšu po guzi.. Ta živina u kavezima sada je nigdje. ovo će vam sada čudno zazvučati. nema znatiželjnog gra anstva. a fotografija je snimljena sekundu ili dvije prije nego će se on srušiti po muškarcu. Životinje se uznemireno vrte kavezima očekujući čuvara sa sijenom. Haesesovac zapravo grli stablo zato što je pokraj njega zakopao kost. me utim. Da nije riječ o fotografiji. Do sada je živjela u civilizaciji toplog i suhog kaveza s tri redovita obroka dnevno. samo psi znaju biti tako posesivni prema stablima. dakle. Ali.86 svima. Ona odavno više ne pripada divljini. . Ja. ne čini se da tip ne bi mogao imati prikladnijeg i doličnijeg partnera ili partnericu. Žena mi je maloprije donijela novi Nacional. Ako već trebamo živjeti kao životinje. od svih poznatih vrsta. roditelji i djeca. Ono što mi na plakatu ne vidimo je da je hrast možda dolje otpiljen... ribom. Za to vrijeme u zoološkim vrtovima zaboravljene životinje gladno tule i riču i ništa im nije jasno. u kojemu se sve svete ljudske i gra anske vrijednosti najednom uruše i. Prvo je da haesesovac drži stablo da ne padne. bio onaj koji smo mi preživjeli. neki društveni potres kakav je. Ali. nema više školske djece ni ekskurzija. napraviti? Što s ovim medvjedom koji mi jede evo već šestu mandarinu? Što s tigrom? Što s vukom i lukavom lijom? Što ćemo s mravojedom i tapirom? Meni se nekako čini. da bi bilo najbolje da ih. Hrast koji grli je. što ja znam. Dan poslije Na plakatu Hrvatske seljačke stranke muškarac zaljubljeno grli stablo. Pa neka sve tamo rastrgaju i požderu. pa i najslabijima. Thompson i Skoro. mogao bi naći curu. ni mnogim penzionerima ni danas nije najjasnije što se zapravo zbilo. Što. ni djedica s unukama. baš kao što inače biva u takvim nesrećama. Dogodi se. Držite li da je to malo neobičan prizor? Svakodnevno gledamo kako se grle muževi i žene. a čuvari ne dolaze. jer je vani džungla i ljudi žive kao životinje. Jer. a mirovine su sve manje i sve se neredovitije isplaćuju. i Tomčića. me utim.. strašno volim gledati kada se zagrle dvije odbojkašice. gdje propagandni genijalci Hrvatske seljačke stranke govore kako muškarac sa stablom i djevojka s jabukama u naručju poručuju da Tomčić und Kamaraden vole prirodu. ne.. ne zna loviti da preživi i nema neprijatelja. više nitko ne gleda na zajedničko dobro. dovedemo na Markov trg i pustimo iz kaveza. Budišu i Sanadera. istina. za priliku. daje da žive. nego o videozapisu. I razmišlja li on što će mu majka i otac reći kada im objavi da se vjenčao sa stablom? Padaju mi na pamet dva suvisla objašnjenja ove slike. jer više ničega nema. Stojim pred plakatom i od čuda ne mogu sebi doći. svakoj životinji prema meniju. bjež' otale!" Drugo objašnjenje kojega sam se domislio je da u ovome mora biti nešto pseće. nogometaši i pijanci. i Račana. jedno po jedno otpadaju sva socijalna prava. sve do jednoga neka oglodu. nema više ničega. To mi se doima uvjerljivije.

fenomen koji će svakog od nas ushititi. u osnovi vrlo slično pijanstvu. uistinu je ono što je majci prirodi. U ovoj HSS-ovoj kampanji. ruku na srce. Jer. poljoprivredne poticaje za marihuanu. neka povlastica biti gra anin Republike Hrvatske. bez problema bi ti obećali i ukidanje svih poreza. Političke stranke u svojim alkoholnim delirijima grle se sa stablima i patetično kunu u punu zaposlenost. Ovo je baš smiješna država.. sa svojim nadutim predsjednikom i njegovom golemom stravom da ne ispadne smiješan. A znači li to da ćemo uskoro vidjeti Božidara Pankretića s vjevericom? Ili Luku Trconića kako sklopljenih očiju grli suncokret? Zlatka Tomčića glavom uz glavu tovne junice?. taj bi vjerojatno zagrlio Severinu. sasvim se lijepo može prepoznati ta pojava. groteskna pompoznost. Jedina emocija koju zaista mogu prepoznati u tim kampanjama je strah političara da će ispasti smiješni. kada se hvataju za srce i cmizdreći viču. bez ikakve vjere u budućnost ljudskog roda kada vidim sav taj očajni trud kojim neki. nekada potpuno neobjašnjivi postupci. gdje se čeljade svako toliko od srca krepko nasmije ludoriji nekog mamlaza u. u nekom parku. koliko me iscrpljuju idiotske predizborne kampanje. uspjelo sa Severinom.. jer one postoje sasvim izvan realnosti. mamurnost. Huh! Sve teže podnosim ove izbore. zagrijane bolnice i vrtiće koji ne prokišnjavaju. kada u nekom ćumezu poslije boce vinjaka počnu padati u naručje jedan drugome. Sve do dana nakon izbora. Nekoga. no njima manjka pitke vode. Uštogljeni ljudi obično znaju biti tako nesigurni . pripada biračima. u optimalnom omjeru udobnosti i apsurda. a da ih pitaš. kako više neće lokati. kako će od sutra biti dobri. Predizborna kampanja pomalo je patološko vrijeme. da ih cijela birtija čuje. gdje uz tamburice i cerek kurvi potpuno neubrojive persone licitiraju sa sasvim nebuloznim brojkama. kada nastupa dugo i mučno triježnjenje. Osjetim se bespomoćno. recimo. naposljetku je ispala groteskno pompozna.boje se da će im se drugi smijati pa to skrivaju mrgodeći se svisoka. tek su dijelom elektrificirani i voze se volovskim zapregama. Živimo. burne emocije. Premda oni nisu okusili ni kap alkohola. nade se i šaljivijih. velikodušnost. inače bezosjećajni tipovi javnosti pokušavaju posredovati nekakvu emociju. Tako nešto moguće je vidjeti samo u predizbornim kampanjama. hrvatska ekspedicija iskrca na Saturnu. U centralnoj Africi. nemjerljivo više od svih jabuka i hrastova. kroz pola sata najkasnije dva stasita bolničara s psihijatrije bi ga vezala za ležaj u ambulantnim kolima. Čitava predizborna kampanja doima se kao neobuzdana pijanka u nekoj prljavoj špelunki na periferiji. Baš sve je jednako kao kod pijanaca . slinavo se cjelivati i kroz suze obećavati jedan drugome neke potpuno neostvarive stvari.. kao da im je štap u guzici. kako će se okupati i promijeniti veš. informatizaciju škola i fakulteta. kako će naći pošten posao i redovito plaćati alimentaciju. vjerujem.. I to čak i ne same izbore. Nama se ovdje ipak ne može dogoditi da u epidemiji slinavke kolabira čitav prometni sustav. sve to vrlo je nalik ponašanju naših političara u predizborno vrijeme. Kakva besmislica. doduše. pogotovo od pojasa nagore. posve je svejedno. osim u jednome. na žalost. od svih Kornata i čitavih Plitvičkih jezera.. Zagrliti stablo.budalasti. Baš kao pijanci. nuklearno oružje i svemirski program sa zrelim planovima da se. Tozin poučak Nije. molim vas lijepo?! Da u stvarnosti to netko učini. usudio bih se reći. Seljačka stranka. zakonodavnoj. naravno. da si ne lažemo. Da ijednog od nas pitaju kako bi pokazao da cijeni prirodu. a opet je veselo. Toliko para bačenih u vjetar. izvršnoj ili sudskoj vlasti. te ludorije i .87 toga se nikad ne bih dosjetio. najkasnije do ljeta 2008.

no nije uvijek bilo tako. Posljednjih smo desetljeća. što su ova područja naseljavala prije nas. promucao kako nije znao da mu treba dozvola.88 razbjesne. pojašnjava Tozo. kupljen je u Beču. jer ovo je takva država. a austrijski se krvnik sa sjekirom. da nitko ne bi mogao garantirati da sutra neće nekog suca Vrhovnog suda zateći gologuzog na ilegalnoj useljenici iz Moldavije i da se potom taj neće živo začuditi kada mu reknu da je prostitucija protuzakonita. Petar Krešimir. Činili smo im se. mene bi eventualno iznenadila jedino vijest da se Slavko Sako-man predozirao. Novi objekt. pričaju svjedoci. Što se još uopće može dogoditi? Očekujte neočekivano. Pamti se tako i anegdota s pogubljenja Zrinskog i Frankopana.. bio je tako malen da je mač za njim orao po prašini. popeo na gubilište pa se zbunjeno osvrće. Kralj Tomislav. Branka Jordanića.. bila su nemalo zbunjena našim karavanama. Poslije njega došao je dr. Legendarni Mačekov lajbek. takoreći. što jest . utemeljitelj i predsjednik Hrvatske seljačke stranke nervozno je šetao ispod kreveta. Ljudevit Gaj. u dužinu i širinu. samo primjera radi. bio je gora od čovjeka. istina. Što mislite zašto su ga uopće zvali Stipica? Kada ne bi mogao spavati. Stotinama godina bili smo mali narod. Kada smo prije četrnaest vjekova banuli preko istočnih granica Rimskog Carstva. kepeci. dosta niski. s mistrijom u ruci. Narodno je zdravlje naposljetku na dobitku od komedije da su.. inače. a on im. Pa onda Stjepan Radić. primjerice.. dovikne iz okupljenog mnoštva netko razdragano. jer su tu nekada. Dakako. "Upravo si ih ugazio". pita on.. u radnji znamenitog Rudolfa Schwartza mla eg. Sa svojih metar i šezdeset tri centimetra svisoka je gledao bana Ivana Mažuranića.. napravio je vraški dobar posao kada je nekoga tako sitnog uspio pogoditi. Kada bi kralj ujedinitelj poželio zajašiti konja. u milimetar je jednak starom. obazrivo valja pripomenuti da nijedan od njih nije imao preko metar pedeset pet. pod crnom kapuljačom s prorezima za oči.. generalno uzevši.. Puniša Račić. dvanaestogodišnji sin jednog bugarskog vladara. laktovima se naslanjajući na stolicu. mora se priznati. a tek je u visini vikendice Jordanić sebi ponešto dao oduška. "živjeli niski ljudi". stanoviti Hasan Ibrahimović zvani Tozo. Utoliko je atentat na njega posve nevjerojatan. ilirska plemena. bude ugodno rasterećujuće i ljekovito. Doista. carskog i kraljevskog krojača za djecu i dojenčad. ponešto narasli.jest. a pancirni prsluk darovao mu je. glavnog državnog inspektora. koji svu krivnju preuzima na sebe. kada se u novinama oglasio izvo ač radova na inkriminiranoj vikendici. klečeći čekali da im odrube glavu. koji je kazao: "Lajbek je otkopčan". i upravo ih je to prevarilo. uistinu. .. Istinsko veselje u slučaju glavnog državnog inspektora ipak je nastupilo koji dan kasnije. dvojica patuljastih štito-noša spremno bi dotrčala sa sobnim ljestvama. a investitora brani argumentom da ovaj zapravo nije zidao izvan gabarita kamene kuće koja je nekad stajala na tom mjestu. uopće nije jahao konja. Tozo je u pravu. tvrdi gospodin Ibrahimović. Ipak. kao dječica. slijedi citat. Hrvatski urotnici vezanih su ruku. Nakon bespravne kuće Branka Jordanića. Pozdravimo ovacijama glavnog državnog inspektora koji nije čuo za gra evinsku dozvolu. Hrvati su. koji je "Smrt Smail-age Čengića" većim dijelom napisao stojeći. pa i nanizali neke dojmljive me unarodne košarkaške uspjehe. ali ako imate smisla za šalu. a vas molim za trenutak koncentracije. Vlatko Maček. govorimo li o hrvatskim velikanima. s druge strane. dobrostiva neka zidarska duša. kao da se neki vrtić organizirano uputio na predstavu u lutkarsko kazalište. uhvatili u bespravnoj gradnji vikendice. "A di su mušterije?". eto. nakon što ga je prerastao. no to je razumljivo.. Njemu bi osedlali purana.

U zemlji u kojoj mnogi glumci ne znaju ni dobar dan čestito izgovoriti. S Boškom Ramljakom su razgovarali. naravno. upravo suprotno. velikih i malih boginja. "Ostalo mu je bolovanja od prošle godine". jasno. nesvojevoljno i zapravo neželjeno. iz prosvjeda i u znak potpore tim ljudima. "Baš bi moga uzet malo bolovanja. teško je zapravo sjetiti se da je netko u posljednjih desetak godina u toliko malo četvornih centimetara novinskog prostora. od kojih sam. jednim toliko zgusnutim stilom. zapovjednikom čete alkarskih momaka. harambaša je dakle izašao pred novinare i natrkeljao ludorija za čitave dvije strane novina. godine. nešto zašmirao pred nekim specijalistom medicine rada. Što dakle učiniti da se publika vrati domaćem filmu? Zar ne vidite? Akademija dramskih umjetnosti trebala bi dati otkaz Tonku Lonzi i za profesora glume uzeti nekog rekordnog simulanta udruženog rada.invalidska penzija. da posjeku neku šumu. na primjer. Uzeti bolovanje. Ili ga naprosto uzmu. Zbog tako beznačajnog krimena vjerojatno će završiti u mirovini. uzima. To više čak nije nešto što se dobiva. no bit ste. znali smo tako reći za jednog kolegu što bi uvijek nekako u ovo doba. anonimne su kazališne prvakinje i prvaci u posljednjih pedeset godina po našim ordinacijama odglumili kostobolja. Nakitivši se kao papagaj tudmanovskim ordenjem na običnoj bijeloj majici kratkih rukava. alergija. doživotno bolovanje bez prava na pomilovanje. . za karakterne role astmatičara. prosinca te godine. Ta sindikalna stečevina Zapada ovdje se prometnula u šašavi običaj nekakvog dopunskog dopusta za domišljatije. strasnije kompromitirao vlastiti mozak. epilepsija. to je vrhunac karijere svakog od tih pametnjakovića . kako sam kaže. Bolan leži harambaša Boško "Uzeo san malo bolovanja da uredin vinograd". Harambaša Ramljak nametnuo se unatoč tako oštroj konkurenciji. Ne. s neobičnom dragošću. i sada povremeno vidi i proljudika. Ili uzmu malo bolovanja da zakolju prase. odabrao ovaj krasni citat: "Nakon što je iz SIS-a izbačeno 167 mojih kolega u 2000. kao posebnu poslasticu za čitatelje Jutarnjeg. Glavni državni inspektor Branko Jordanić posve je nevin u cijeloj stvari. vjerujem. Ovo je zemlja u kojoj je teško ispasti baš jako glup. Počeo sam s ovim malo podužim uvodom zapravo zbog jednog intervjua od prošlog petka u Slobodnoj Dalmaciji. Ako ponekad i lanete nešto blesavo. da naliju betonsku ploču ili stave krov na kuću. čelnikom lokalnog ogranka Hrvatskog bloka i intimusom odbjeglog Gotovine. Premda. specijaliziranog. Dušmani su ga dohvatili kada je svoju skromnu ušte evinu uložio u obnovu ruševine nečega što je uistinu bilo možda kao malo veći kokošinjac. malo je vjerojatno da će to biti posebno uočeno i upamćeno u gomilama blesavosti koje svakodnevno emitiraju naši tiskani i elektronski mediji. s kojim se. Za dugogodišnji predan i samoprijegoran rad predsjedniku Vlade bih preporučio da mu uruči bogato ilustriranu "Snjeguljicu i sedam patuljaka".89 Mogli bismo ovako unedogled nabrajati. šizofrenija i inih boleština u protuvrijednosti od valjda pola milenija bolovanja. shvatili. srčanih i moždanih udara. kažu naši ljudi. Dapače. ja sam 20. godini. prelijepo se uklopila u hajdučki mentalitet koji drži neupitno ispravnim kada netko zajebe državu ili poduzeće. ožene sina. kada sam umirovljen". Jer. odavno nišan bio". stoji opravdana bojazan da bi novi prosvjetni kadar brzo zdimio na bolovanje. objašnjavaju oni kao da je to upravo najprirodnija stvar. kada pomnije proučite ovih četrdesetak riječi njegove izjave. kada počnu proljetni radovi u polju. bolovanje se široka srca. krste unuku. otišao na bolovanje do 31. kolovoza 2002. ordenjem u količini koja bi valjda dostajala za Eisenhowera i Montgomervja i sve časnike i dočasnike koji su sudjelovali u invaziji na Normandiju. bivšim šefom splitskog SIS-a. Ili čak u invalidsku mirovinu.

pred malim ekranom. bez imalo srama. kako znamo. Ipak. a nije na odmet ni prinijeti neku žrtvu. kada pogledate naš Sabor? Zar je zbog tih budala Galileo umalo planuo na inkvizicijskoj lomači? Zar zbog ovakvih ljudski duh svaki dan pravi sve bolje omekšivače za rublje? Mnogo mi se puta dosad. Harambaša Ramljak. Koliko god da je sinjski pašalićevac uzeo u tih dvadeset mjeseci. kako sada vidimo.90 Pod jedan. gada premijera jajima ili gnjilim povrćem. ako se to smije tako reći. ozbiljniji motiv. kada štrajka gla u. zaprepašteno prateći direktni prijenos . igrao biljar. On je na bolovanje otišao iz prosvjeda protiv komunističke vlasti i potpore otpuštenim kolegama. neka mu. mlati s čudovištima što su samo greškom matičara upisani kao ljudska bića. Ta stvar nam je. koji je. izvikuje parole. u vešu od perlona. on je lijepo otišao na bolovanje pa čitao novine. kakvog smisla ima cjepivo protiv malarije. Jer. pogledajte samo drugu ludost koju je blagoizvolio kazati taj. Ja bih. čeljade bi se moralo uzdići iznad nagona. koji se za kruh po Dalekom istoku. čovjeka. Filipovićev smrtonosni high kick. ružno je to čuti. kao što vjerojatno ipak nema. Zar je to civilizacija? Uistinu.. Da i u jednoj od ove dvije državne ustanove netko ima volje za to. Penzioniranjem ovako bistroumnih obavještajaca državna je sigurnost. držim. Sve bih mu oprostio.. Makar su neki rezervirani prema političkom angažmanu tog štemera. bio lažan. koji sasvim javno. intelektualne vještine. Imamo. prema tome. Ali. odricanje od nasilja sam je temelj civilizacije. čini mi se vrlo korisnim novitetom u Hrvatskom saboru. me utim. Znam. nasušno nedostajala. u svakom slučaju na dobitku. Nemojte ovo nikako shvatiti kao agitaciju za njih. jeftino smo ga se riješili. me utim. barem ako mene pitate. uredio vinograd. mogao bi protiv Ramljaka pokrenuti radni spor sa zrelim izgledima da ga dobije na svim instancama. pa da harambaša lijepo s kamatama vrati sve što je požerao u posljednje dvije godine. Naš blesavi narod još uvijek misli da narodni poslanik mora biti obdaren hitrim umom i otrovnim jezikom. eventualno nalio neku betonsku ploču. zaklao prase. ne mogu si pomoći. zastupnike što uglavnom besmisleno kriče i lupaju. a ne znam više što bih rekao. otrpjeti nekakvu. ja jako navijam za Cro Copa i svejedno mi je zapravo koja ga je stranka kandidirala. izjavljuje da je dulje od dvadeset mjeseci s lažnim bolovanjem pljačkao SIS i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. naime.. odlučio se za formu protesta dosad nezabilježenu u čitavoj historiji ideje gra anskog neposluha. uhvati me mala snaga. Kada vidim zvjerinjak koji se zove najvišim zakonodavnim tijelom RH. Premda mnogi ne misle tako. naravno. u medicinskoj literaturi ne spominje kao razlog za bolovanje. a drugi ga čak otvoreno ismijavaju. Ramljak je morao navesti nekakav drugi. taj. i najbrži mozak i najotrovniji jezik mijenjao za jedan kvalitetan kružni udarac nogom u glavu. Ne'š majci. ja ne bih žurio s tim. prosvjed zbog otpuštanja ljudi i potpore navodnim žrtvama crvenog terora nigdje se. razumna razmjena argumenata trebala bi pobijediti nerazumnu razmjenu udaraca. makar sitnu nelagodu za stvar za koju navijaš. u ovom slučaju doista mi je bitan samo taj Slavonac.. navodno. radikalniji su se pojedinci skloni čak i politi benzinom i zapaliti. kada netko seta s transparentima. Biste li vi išta od toga nazvali prosvjedom? Ali. u našem parlamentu. čitavih je dvadeset mjeseci imao da učini one stvari koje Hrvati inače čine kada odu na bolovanje. potpisuje nekakve peticije. Osnovno je u svim ovim aktivnostima biti zamijećen. Oblici prosvjeda kakve poznaje suvremena demokracija su. na cijeni su neke. Rezak vonj svlačionice Jako bih volio da se Mirko Filipović nade u novom sazivu parlamenta.

marš na tuširanje! I nema pića. sjajan je politički kadar koji o mnogim pitanjima ima Sanaderovo mišljenje. sasvim poništavajući vlastitu osobnost. Mirko! Onu tamo!". prošapće sada Cro Cop. Primijećeno je da je Ivan Pavao Drugi. Znat će se tko što radi . a gotovo je sigurno da hoće. HDZ je tako na svoju listu stavio trofejnog rukometnog trenera Linu Červara. Ako ude u Sabor. Zato mi je drago zbog Filipovićeve kandidature. neovisan o svakoj politici. javlja se u to svojim baritonom čitača prognoze za sjeverni Jadran predsjednik Sabora Zlatko Tomčić. Potom krikovi. pokrivajući dlanom usta. začudi se Mirko. na školskoj ploči nacrtati gdje će koji od njih sjediti. na sve što su Splićani kazali. Poslušat će što im govoriš. svi će se hadezeovci povlačiti u karantenu u neke provincijske toplice. To je divno sa sportašima . taj ni kravatu neće vezati bez konzultacija s predsjedništvom svoje stranke. reče predsjednik stranke očajno. Časak kasnije otamo se čuje razbijanje vrata. a svjetlo se u spavaonicama gasi u deset. Jako je dobro da se na ovim izborima pojavljuju ljudi iz sporta. i odalami po zubima Ingrid Antičević-Marinović. Nadam se samo da znameniti kickboksač neće biti suzdržan i staložen kakva je stranka koja ga je stavila na listu. kako smo prije neki dan imali prilike vidjeti u vrlo zanimljivom razgovoru s novinarkom ovog lista. Mirko!" "Koga?". rezak vonj svlačionice. "Tiše!" "Koga da udarim?". nakon zajedničkog gledanja Sedlarova filma "Franjo Tu man. a i zastupnica.disciplinirani su. doista zaslužuju jest pošten udarac nogom. dobro. šapće Račan. jer takva je stranačka stega medu socijaldemokratima. S Červarom će Sanader dobiti tu stvar. pokoriti se autoritetu. sav taj trud čovječanstva učinio sasvim uzaludan. nema ženskih. "Pst!". zadovoljno tresao glavom. davati im precizne upute. hrvatski George Washington". da vas više ne gnjavim izborima. "Onu s kratkom kosom". Već vidim kako će to izgledati. psikne Račan. reče Račan. gdje će ih predsjednik stranke "galvanizirati" za predstojeći parlamentarni dvoboj. barem u stražnjicu. "Ne nju! Ne nju. Zahvalni za sve što je učinio za hrvatski narod i državu. Prije izglasavanja nekog važnijeg zakona. nedostaje stranačkim klubovima u Saboru. hajdukovci su Svetog Oca najprije darivali nekom zastrašujućom mazarijom Josipa Botterija. Cro Cop krupnim koracima prelazi saborsku dvoranu. nego će svoje golemo me unarodno iskustvo znati primijeniti i u domaćim prilikama. No. Seks je flaster Arloviću. ideologiji i vjeri. dame i gospodo!". pokazujući prstom na Jadranku Kosor. Račan se hvata za glavu. shvatio sam. Po . Ako se koji od hadezeovaca pobuni.91 prijepodnevnog zasjedanja na Markovu trgu. Jadranka Kosor užasnuto bježi i zaključava se u ženskom zahodu. "Udri je". Taj duh momčadi. "Udri je. "Udari je!" Mirko Filipović spremno ustaje. kao mravi će raditi za kolektiv. a potom se i zadržali u ugodnom kraćem razgovoru s njim. na tom mjestu izgubila sve bitke i jedino što mnogi od tih zastupnika.Glavaš čuva Jurjevića. Gospodin Červar. "Mir. igrače Hajduka je primio Ivan Pavao Drugi. Pogledajmo kako je sportu koji je još uvijek sport. Dan prije utakmice s Romom. ruku na srce. Civilizacija je.

ne bih nazvao intelektualcem baš svakoga tko se domogao visoke stučne spreme. rekao bih. bila je uglavnom pogrešna: povijesti ih je vukao nacionalizam. ali rekao bih da pasu travu.. U civilni život nekadašnja se zvijezda Dinama i Milana i državni reprezentativac vjerojatno najzaslužniji za bezumnu sreću nacije u srpnju 1998. Moji zemljaci bili su očarani tim kičem. Boban se prihvatio knjige i za malo vremena završio studij. nitko nije strastvenije čitao historijske knjige kao ti dečki iz kamenjara s imenima narodnih vladara. odbacio je sigurne pare koje bi mu donijela gradnja stanova. ali svakako pozdravljam Bobanovu predanost i trud. Sasvim osobit svijet. nego zato jer je to bila njihova religija. Dogodilo mi se da sam studirao početkom devedesetih i baš sam s njima najbolje razumio narav diktature koja se tiho valjala. a povijest su zamišljali kao Ivekovićeva ulja . na skromnoj svečanosti promoviran je u profesora povijesti. španjolskog suca. vratilo mi se to vrijeme. Još i danas imam u uhu njihov latinski s tvrdim zavičajnim naglaskom kada bi rekli: "Antemurale christianitatis". me utim. tako er studenata povijesti. Studenti iz Imotskog. Ako ste bili na Filozofskom možda ste ih uočili . zadrti. Igramo tresetu u studentskom domu.kralj na konju. Benkovca. Vidjevši ga. Sjetio sam se nekih ljudi kada sam i sam učio za profesora. sličicom svetog Ante u medaljonu od prozirne plastike na privjesku s ključevima i crvenom vrličkom kapom na zidu uske sobice u studentskom domu. Izgubili smo fantazista iz veznoga reda. Rekao bi da im je bajadera u ustima. baš kao i pokojnog predsjednika. besramno pokradeni od. junačka mu desnica na bogato ukrašenom balčaku. marina. Svi ti jedva punoljetni Krešimiri. Njihova strast. Sinja. Crveni tuljac za fantazista iz veznoga reda I tako nam je Zvonimir Boban diplomirao. dobili još jednog više ili manje nepotrebnog svršenog povjesničara. što god mislili o Bobanu. Doista..studenti povijesti iz provincije. poglavar Katoličke crkve svom je osobnom tajniku izjavio: "Baš su drag svijet ovi Litavci. više ili manje pritajeni antisemiti. u tamnosivom odijelu kako smjerno sluša rektorov govor. saznajemo. dekanovim potpisom na dokumentu u futroli od crvenog baršuna započela je jedna sasvim osobita resocijalizacija bivšeg nogometaša. Trpimiri. Osobno. zavre uje naše poštovanje. ali i ja imam to zvanje.. Ta stvar uistinu. na žalost. dok su podanici uokolo popadali na koljena. evidentno potplaćenog. ljuta katolička korjenika što je povijest upisivala ne zato što je propala na medicini ili elektrotehnici. kako bi Hajduk mogao pobijediti Romu? Ako utakmicu sudi sudac Lozina. tako da vas ne mogu izvijestiti da su "majstori s mora". ne vraća kao vlasnik diskoteke ili lanca sportskih kladionica. Drniša. taj naslov pripada. sjetio sam se ljudi poput Bobana. državotvorni. Njegovih sam godina otprilike i mislim da bih radije darovao oba bubrega nego opet studirao. potomci hercegovačkih kolonizatora Slavonije.. hotela.92 završetku ovog historijskog susreta. Zvonimiri bili su mali Tu mani." Utakmica Hajduk . Dakle. s glavama pri zemlji..Roma još nije počela u vrijeme pisanja ovog teksta. a kolega se toliko zapjenio s nekakvom bulom . Kratak tekst o ovoj neveseloj preobrazbi u jednoj reviji kratko je naslovljen. Bra-nimiri. izgubili ovaj ogled. smiješno će vam možda zvučati. s kakvom su slašću to izgovarali. Ispričat ću vam samo vic koji sam prije neki dan čuo u Splitu. biranijem društvu umnika. sjaji se kao Zepter lonac u limenom oklopu. ne vidi se najbolje. sve moji zemljaci. terena za golf i čega se već drugog igrači na izmaku karijere ne domišljaju kada ih netko upita ima li života poslije sporta. obožavatelji Hitlera. jednom riječju: "Intelektualac".

Jedno dijete nije problem." "Pa kako. sjetio sam se nekih ljudi koje sam nakon fakulteta posve izgubio iz vidokruga. bilo koji. mislim ja. Već u trećem razredu u SK! Valjda ni Ivo Lola Ribar nije imao tako dobro prolazno vrijeme. Sve drugo je tu. kada bi čuli da je ono što znaju o Tomislavu većim dijelom bljez-garija koja nema osobite veze s historijskom istinom. čuti tu kurvu Gospu i krv Isukrstovu. tek je možda nešto elegantniji. komplet Budaka. državnu sinekuru i službeni auto i u mnoštvu je slučajeva nedvojbeno . kada otvorim Vrtuljak ljubavi u Areni i pročitam: "Katolik." Ma. A bio je i u Partiji?!" "Ko. njihovu nacionalističku religiju. pokušavamo pojmiti kakva se to ljudska drama morala dogoditi u njemu. moguće. Tek povremeno učini mi se da bi to mogli biti oni. Glave pune tih mitova. U trećem razredu se upisao. intelektualac (35). Sve to vrati mi se danas kada gledam Bobana s diplomom u crvenom tuljcu. To. u osnovi i nije ništa drugo nego krivotvorena povijest. Nacionalizam. ispušteni iz Knjige postanka. Stojimo u kafiću s pelinkovcima i kavama na pola puta od usta i. Ali. znam da je izabrao povijest tek da bi tobože znanstveno uozbiljio svoj nacionalizam. zakiti se ukusnim križićem iz dućana sakralne galanterije. iskreno zadivljen njegovim akademskim uspjehom. brak. jedan od onih nesmiljenih. samo zlobom kasnijih židovskih lektora Biblije. pokušao pretvoriti u znanost. nacionalisti siluju historiju. traži poštenu Hrvaticu za ozbiljnu vezu i. ali moji zemljaci ne odustaju. kazivanja medugorskih vidjelaca i svetog Augustina. ljuta trava. ta mladost je dolazila studirati povijest i redom bi se razočarala. najčešće ćete čuti da ljudi to čine zbog oportunizma.93 nekakvog Bele da ne vidi su mu tri trice bez baštoni u rukama. Uopće. Nimalo slučajno. mirne naravi. majku mu? Kad je stigao? On je negdje moje godište. u regalu poreda "Bespuća". Navlas jednako kako su komunisti mrcvarili filozofiju. otac?" "Ne. Uobičajeno je vjerovati da su konvertiti presvukli političku košulju da bi sačuvali stan. daj?!" "Ozbiljno. Prava povijesna znanost to. gledajući ga gdje se zaustavio pred semaforom. nije u stanju. nego on. nije lijepo. umjesto da prokazuje revizioniste koji su izdali besmrtnu misao Eduarda Kardelja. silno ih je uzrujavalo ako bi netko povijest. ali mi je svejedno bilo drago kada sam vidio slavnog nogometaša medu novopečenim profesorima. Kada govorimo o fenomenu političkog obraćeništva. naravno. zagovornik stajališta da su Hrvati. zapravo bio besprizoran bandit. Našli bi se iskreno uvrije eni ako bi im tko rekao da je neki knez. oni će ga malčice krivotvoriti. ponavljam. onda do e devedeseta i dečko. dakako. gledaj ti naprednog omladinca. njihov imenjak." Domovinski obrat Prije neki dan preko šanka u izlogu kafića gledamo gdje se vani na semaforu zaustavio stanoviti državotvorni intelektualac mlade generacije. a netko kaže: "Je li znate da je njemu stari bio vojno lice?" "Ma." "Pričao mi jedan što je s njim bio u gimnaziji. i on je iz Imotskog i nosi ime jednog narodnog vladara. savršeno razumijem kako se on našao na tom mjestu i makar sam. Trebali ste vidjeti njihov bijes. Ako im neki podatak ne štima. objesi zastavicu neke gardijske brigade na retrovizor i uhvati drljati ganutljive tekstove o Mirku Norcu.

postelju i tekući račun u banci. da sam i ja spreman biti vrlo bezobrazan prema njima. Pa kada netko od njih počne dvojiti u moju nacionalnu pripadnost. svoj radikalizam zapravo ima zahvaliti frustraciji zbog nekakvog ćaće zastavnika prve klase. ujutro postrojavao. ako je već takva zgoda. da je čovjek malo smjerniji. naime. čak i neobično česta pojava. danas u protokolom propisanim crnim odijelima zamišljeni stoje u prvom redu zagrebačke prvostolnice. tobože nedržavotvornih. ništa ne zamjeram ako je svog Nenada mlatio Marxovim "Kapitalom" po tjemenu. kao što ja sada činim. ali nam ništa drugo ne preostaje. čitajući Lenjinovu "Državu i revoluciju". Da bi se oslobodio svojih demona. To su nekakve vrlo intimne ljudske nesreće u koje je bolje ne gurati nos. ja se bez pardona spomenem njegova partijskog perfekta. Taj nesretnik koji je u sebi u jednom času. tako osilili. Jedna takva zastrašujuća osobna ispovijest jednom je čak i izašla u novinama. nemam ništa protiv njegove pravoslavne majke. vrhunski je neukus. Ovi naši pametnjakovići su se. me utim. pojava da Nenad Ivanković obračunavajući se s vlastitom mladosti s vremena na vrijeme skoči na nekoga za koga on misli da je današnje utjelovljenje te mladosti. Da nije jedne stvari. O tim stvarima je ružno razgovarati. mislim. uvjeren sam. u nekoj drugoj prilici. Uopće. ako bolje pogledate. koji ga je možda. prozivaju na red naš nacionalni osjećaj i nazivaju nas izrodima.94 da se baš tako dogodilo. adolescentske partijske karijere. moralno puno pošteniji. u djetinjstvu prejako mlatio Marxovim "Kapitalom" po tjemenu. čitao mu dnevnu zapovijed i tjerao da pozdravlja trobojnicu s petokrakom. onaj mladi državotvorni intelektualac s početka naše priče. To da danas u čitavoj Europi nema ljevičara koji bi bio i približno nalik njemu iz osamdeset i neke. Sve je. a nije mi mrsko ni. Starom Vonti. Nenada Ivankovića pretjerano ne zanima. on tog neprijatelja mora barem imaginirati. stari Vonta. doduše puno rje i. sve što kažeš to si ti? O tome bi. opsovati mu pravoslavnu mater. tako banalna da ne vrijedi razmišljati o njoj. Takav je. Drugi put opet neki od tih obraćenika tvrdi kako je nemoguć život sa Srbima. sasvim lijepo mogu to zamisliti. u ovome. mi čitamo njegove šovinističke ispade zapravo samo zato jer mudrijaš nema hrabrosti pokrenuti razvod braka. Citiram po sjećanju: "Mnoštvo radikalnih mišljenja počiva na zloj savjesti". Zamjeram mu samo što ga je mlatio mekim uvezom. recimo. Ta je moralna niskost. komunistima i kako već sve ne. Što im reći na to? Je'n. bilo vrlo ružno govoriti jer je stvar vrlo osobna. tri. I to je. Neugodna je. nakon kratke. jedna rečenica koja savršeno opisuje to što se njemu dogodilo i još mu se uvijek doga a. to bi vrlo lako mogla biti jedna draga gospoda koja se silno trudila lijepo odgojiti vucibatinu od svoga sina. naravno. nego bi takvu ideološku nakazu eventualno našli još samo u Sjevernoj Koreji. . a pisati o tome u novinama. ponavljam. Premda. dva. slučajevi da je obraćenik s iskrenom gorlji-vošću zastupao i ono prije i ono poslije devedesete. proroci samoupravljanja koji su jednom davno. Ono što mi se čini intelektualno daleko izazovnijim su oni. me utim. plakali neutješnije nego moja tetka kada je gledala "Kramer protiv Kramera". u tim sam stvarima još najmanje sklon kriviti one koji su izvor frustracija današnjeg obraćenika. toga da u njihovoj borbi s vlastitim frustracijama svako toliko kao kolateralna žrtva padne netko od nas. Dapače. premda duševno ne baš sasvim uravnotežen. kada je ono Nenad Ivanković prije nekoliko godina u jednom intervjuu cvilio u stilu da ga je otac. ako se sjećate. a rečene je nacionalnosti upravo žena s kojom dijeli stol. Nije baš jako pristojno. Što je jedna strašno glupa situacija. u romanu "Lavica". Na sve strane nekakvi bivši partijski sekretari i partijski pouzdanici u novinama. srbočetnicima. Ima kod Josefa Škvoreckog. otkrio plamenog hrvatskog nacionalista.

još bolje. Isto kao i u poljoprivredi. nemojte sumnjati. potpuno jednako kao što se radi i s maslinom. Zagrebački esdepeovac zna. nije to bogzna što. još bolje od Bandića. on bi to. mislim da bi se s tih sto kuna za bebu u nas otvorio prostor za različite malverzacije. I uopće.95 Nadnica za trudove Prijedlog. Jer. više nijedna susjeda s njom od zavisti ne bi razgovarala. medu gra evinskim dozvolama za trgovačke centre i odlukama o imenovanju direktora javnih poduzeća. Sijedi primarijusi nehotice bi mu se klanjali. Ali zamislite. trokatnica s bazenom otplaćena. Tek toliko da žena vidi za koga će glasati u studenome. prvi put dojila svoje novoro enče. Aha! Jeste vidjeli?! Odmah ste se prestali smijati. Plaćaju. I tako ona leži. odmah ga pokopamo. da žena rodi šestorke. Šest beba . portir na izlazu spremno bi skočio i salutirao Bandićevom milosr u i samoprijegornoj brizi za boljitak domovine. bogami. vizionarski dosjetio zaštititi domaću proizvodnju. jer što ti drugo treba za dijete. Pa neka je i malo skuplje. a Bandić bi veselo namignuo i možda samo malo spustio zelenu. svim malim goluždravim posrancima koji prvi put kriknu u administrativnim granicama glavnog grada esdepeovski bi odličnik darovao jednu narančastu banknotu. pretvori u ozbiljan biznis.šeststo kuna. još znojna i raščupana. ne mogu imati djece. Milan Bandić htio je da se sa sto kuna iz gradskog proračuna nagradi ro enje svake bebe u Zagrebu. Muške ili ženske. Samo je legla. kako smo već kazali. "Hvala. Pa i s tim prijedlogom. fin čovjek. a što je napravila? Ništa. Pare lijepo staviš u džep. da nije to ništa. Dok bi iscrpljena mater. gorko ćemo zažaliti što smo odbili Bandića koji se prvi. ako si pametan. Potom bi se tiho iskrao iz prostorije. Pod jedan. znate već kako je to u nas. A kada se to dogodi. sve bi žene u Hrvatskoj došle roditi u Zagreb. nažalost nije prošao u Gradskoj skupštini. "To je onaj Bandić što svim bebama iz gradske kase daje po sto kuna". Sad. nažalost. gospodine Bandiću". kako je i red. solidna primanja. Milan Bandić svima bi skromno ponavljao da ne treba. Takvi bi ne znam što dali za bebu. ali je naše. da je usvojen. prikrao bi se valjda njihovu ležaju. Da je neki stranac na našem mjestu. "Šta je ovo?". znam što ćete reći. druge ne treba nego četvorke i u dvije godine skupi se tako. Kao žrtva u zagrebačkom me ustranačkom ratu. No. a pare same dolaze. ne biste vjerovali. govorile bi zadivljeno za njim na bolničkim hodnicima sestre u svijetloplavim kutama. jer nije blesav. jebi ga. hrvatsko. HNS-ovim se vijećnicima nije svidio. samo. vani je to biznis. ma arske ili čak tajlandske bebe stići i kod nas. ona i on intelektualci. njegov prijedlog. daš na usvajanje ili. nego da legneš u kakvom muškom društvu. suncokretom ili šećernom repom. tisuću kuna. crnomanjasto i da ima plave oči. Rodilišta bi po . molim vas. nije prošao u Skupštini. strašne se pare vrte i pitanje je dana kada će jeftine turske. ja ne znam kako bi to u stvarnosti funkcioniralo. Jedne godine šestorke. Sto kuna. Kao što i nije. poželjno da je visoko. me utim. papirnatu bolničku masku s nosa da ga ona može prepoznati. Ovdje. sve uredno. profesionalac. a djecu. nevino je skončala i ideja da se ra anje u ovoj zemlji napokon. čim se javi pametan čovjek. upitala bi rodilja iznena eno. Ja znam jednog Ciganina što tako trguje. Kažem vam. poneki umirovljenik poželio bi mu stegnuti desnicu. za proviziju od petnaest posto smjesti ti dijete u neku finu talijansku familiju. a medicinska praksa bilježi i takve slučajeve. da su djeca naše najveće bogatstvo i da se tu hitno moraju uvesti poticaji. Vražja mediokritetska zloba naposljetku sve lijepo i plemenito uništi. čim bi neka rodilja zaradila sto kuna. mekano rastvorio sitnu šakicu i tutnuo pare u nju. a gospodin Bandić na vratima čisto bi se ganuo vlastitom dobrostivošću i okrenut le ima krišom otrao krupnu suzu s obraza. prodaš u Italiji. Žena je zaradila šeststo kuna. znao cijeniti. šapnula bi zahvalno mama za njim. svejedno.

vi ste novinar". evo nas u Ivanić Gradu!". toga sjetio. onda dobro." "Oh.. Sigurno je lukavac sve to smislio da bi s rodicom kasnije podijelio pare.. "Hoćete li moći. Kao haeselesovac. neću se naljutiti. ali baš sam nekako poželio da mogu Draženu Budiši. Stvarno. maskom na licu i gumenim rukavicama na rukama ulazim u salu gdje me na jarko osvjetljenoj postelji čeka već napola omamljen potpredsjednik Vlade RH. tu je da nadzire i usmjerava posao od kojega. nemojte se sada iznenaditi.. Kakav je to red. sasvim bih lako mogao postati .. koji je petnaestak godina u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici vrebao da plijesan i gljivice ne napadnu rijetke inkunabule. Kalafat iz Drniša Pa vi recite da je to normalno. najkasnije za šest mjeseci morali ograničiti količinu poroda.... "Opustite se. vikali bi preplašeni muškarci svojim uspuhanim gospo ama na stražnjim sjedištima. s iznimnim bih veseljem to učinio. protisne žena molećivo. "Ja bih rodila". U zelenom kirurškom ogrtaču. jer tko je blesav da tu rodi besplatno kada u glavnom gradu šakom i kapom dijele pare za to. "O. to bi već bila druga pjesma. vraga bi se Hercegovac tek tako. ovise sudbine desetaka tisuća ljudi... prošli mjesec si dvaput rodila. jasno. kažem mu blago. pusti malo i druge da ra aju. posredno ili neposredno. procjenjujem. prošapće Budiša i onesvijesti se od anestezije.. A ja gledam oštricu skalpela kako se presijava prema reflektoru i ništa mu ne odgovaram. Zar to ne bi bio krasan prizor? Na moju golemu žalost. a ni član HSLS-a... noseća i da nosi najmanje trojke.... me utim. Da sam u HSLS-u. Zašto? Zbog vjekovne tradicije brodogradnje u njegovu rodnom Drnišu? Zbog tankera koje je još kao mali dječak gledao kako tiho plove rijekom Čikolom? Razmišljajući o tome palo mi je na pamet nešto jako blesavo. "ja o slijepom crijevu znam možda i više nego vi o brodogradnji.što?" "Moje slijepo crijevo. znate što mi je sada palo na pamet? Mora biti da je neka ženska u Bandićevoj rodbini." Žena se pokunjeno okrene i ode. Ovaj put je. "Ne može. pa ja vas znam. posve je svejedno. Osoba koja vjerojatno nije ni brodomodelar. sa šeširom i sunčanim naočalama. ljubavi. jer ja nisam ni kirurg. prepozna neka sestra i izbaci je kroz prozor radaonice na trećem katu bolnice. Ma..96 našoj provinciji opustjela. makar daljoj. Mogu se čak i vrlo živo zamisliti u toj ulozi. sa zelenom kapicom. sa zvanjem koje imam. ili u SDP-u.". apsolutno je neostvariv. sada je pozvan da iz gliba nerentabilnosti iščupa nacionalnu brodogradnju.?" "Hoću li moći . Recite da mi nisu svi vijci dobro pritegnuti.". obrecne se živčani liječnik na neku trudnicu. proštenje čestiti liberal. "Izdrži još malo. koje je slučajno jednako zvanju koje je stekao Dražen Budiša. Jer.. Da se zbilja daje sto kuna za bebu.. Tolika bi to navala bila da bismo. da bi se za sat vremena vratila prerusena. Profesor filozofije i sociologije. vrlo brzo bi se natiskalo u rodilištima i kome je potreba i kome nije. Budiša". iz čiste filantropije. reče pacijent umornim glasom. operirati slijepo crijevo. Dražen Budiša trebao bi biti predsjednik nadzornog odbora holdinga u koji se ujedinjuje pet hrvatskih brodogradilišta. da bi se potom s promjenjivim uspjehom okušao u politici. "Šta ti opet radiš ovdje?".

nekakvo mjestašce u državnoj upravi. za burek . kako su mi rekli. traži da znaš koja rijeka teče ispod savskog mosta. lijepo javiš u neku upropaštenu firmu i radiš od dvanaest do podne. Vama ime možda ne znači puno. Posao nije specijalno ni težak ni odgovoran. Za zvanje stečajnog upravitelja. I sada ja to čitam i pokušavam se domisliti kako to jedan profesor fizike može likvidirati farmu s nekoliko tisuća nesilica. firma je u stečaju. to je nešto u čemu je budućnost. o stečaju u imotskoj Agrokoki. s diplomom pod rukom. da bi onda nekako nestao iz javnog života i sada se evo reinkarnirao na mjestu stečajnog upravitelja Agrokoke u Imotskom.pogača. baš kao i ravnatelj Državnog hidrometeorološkog zavoda. mravu ili lastavici koja gradi gnijezdo od mnogo sitnih komadića blata što ih je u kljunu donijela . imao bih. no nije to važno za ovu priču. po prilici. predstojnik Klinike za ženske bolesti i porodništvo ili predsjednik Razreda za prirodne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. mislim da je fizika posrijedi. svakog će nam ih dana sve više i više trebati. kao što se račva pred njihovim uštogljenim aktivistima. Da sam haeselesovac. Bog nam je svjedok. ali nitko nije pretjerano žalio zbog toga. Kasnije pripovijedam o tome prijateljima i smijemo se. vjerujem. koja u nas sada već poprima sasvim groteskne obrise. barem za pet tisuća kuna mjesečno. kao što sam se osvjedočio. Iznenadila me je tako jedna vijest od prije možda mjesec dana. Kovanje u zvijezde Ima jedan narkoman kojega čitav Split zna jer . Ja se uvijek malo kao sažalim kada vidim te stranačke nesretnike u štofanim hlačama kako pod miškom nose kartonske fascikle s nekakvim besmislenim "materijalima". u saborsko povjerenstvo za sušenje kamilice. Onda mi jedan otkrije da je biti stečajni upravitelj jedna zapravo vrlo zgodna solucija kada nemaš drugog posla. uhljebiti kao vladine povjerenike za prometnu signalizaciju i vožnju desnom stranom. oni mogu biti najveći blesani u čitavoj jugoistočnoj Europi. mogu biti tako tupi.po čitavome gradu žica dvije kune. Marko Bitanga se on zove. no činjenica je da u partitokraciji.97 kirurg. Slučajno znam za tu farmu kokoši jer je u mom zavičaju. Samo da u najbliži ogranak ove stranke do em s dvije svoje slike i potpišem jednu pišivu pristupnicu. uvijek su kupovali drugu klasu. a ne moraš ni dolaziti.fol. najprije moraš položiti jedan vrlo težak ispit gdje se. I sada. zrele šanse da na idućim Olimpijskim igrama budem hrvatski predstavnik u disciplini bacanja kladiva. Zrno po zrno. nalik pčeli. kako čitam. što se kaže . Moji su tamo povremeno kupovali jaja. naći im. Bio je hadezeovski epizodist kojega je Pašalić u neko doba pomeo. da ne vladaju sa zbrajanjem razlomaka. županijski ured za istraživanje svemira ili neku sličnu funkciju od presudnog nacionalnog interesa. budućnost bi se u nebrojeno staza račvala preda mnom. Važan je stečajni upravitelj. su ona jaja koja treba oprati od kokošjih govana. Inače je profesor nečega. Druga klasa. Kako su bili škrti. dok god Budiša predsjedava nadzornim odborima brodogradilišta. možda se to čak moglo i izbjeći da se moj tata isprsio za prvu klasu. a onda se. dirigent Zagrebačke filharmonije. no njihova će se partija uvijek majčinski zbrinuti za njih. pomislio sam. Stečajni upravitelji. ako niste znali. mi ovdje u Splitu ga bolje znamo. divnom ustrajnošću. To su ljudi kojima pripada naše sretnije sutra. Jedino što mi je palo na pamet jest da mora biti da Bitanga ide od jedne do druge i zavrće im vratovima. jer ono što se tu moglo zakenjati uglavnom je odavno zakenjano. ne znam više u kojim novinama je to bilo.

i sve je drugo počelo gubiti na vrijednosti. Za raspad Jugoslavije. Dogodilo se. pjevao je davno Jura Stublić opisujući onu mirnu ljepotu svijeta u kojemu se svemu znala cijena pa je već i po tome sve nekako izgledalo jeftinije. stvarno. Zbilja. jednom upita tri kune. Malo potom bivšu je Jugoslaviju poharala najprije troznamenkasta. "Prika. Sklon sam vjerovati da je već tada sve krenulo nizbrdo. počeli su nestajati ljudi. malo nakon što su nestale kovanice. Otkad je Ivica to rekao. Oni koji su za taj sitan novac marili i pobožno ga brojali. oružju i patnji. sretan da je svijet tako dobar da. Red je ustupio mjesto kaosu. Upravo kao što je pojavi Hitlera prethodila mnogoznamenkasta njemačka inflacija i iščeznuće metalnih maraka. i heroinski ovisnici znaju što je red. . vjerujte. ali. želimo svaku sreću u daljnjem životu prethodilo išče-znuće kovanih dinara. "Pet dinara u džuboks. Valjda se to zove patriotizam. lijepo je živjeti u zemlji u kojoj se zna što je sitniš i kada bi trebalo izabrati pet stvari koje su dobre u RH. dakako. pet dinara u fliper". uz "Hello Walls" Willieja Nelsona. koji je bio dobar samo onim zlikovcima koji su se nebulozno obogatili na benzinu. on dipa ulicama pomalo skupljajući za šut. a onda i četveroznamenkasta inflacija. jedna od njih svakako bi bio kovani novac. Kada je obezvrije en sitan novac. a prorezi na džuboksima. Bilo je to početkom osamdesetih. uglavnom su zagnojili kakvu ledinu. idiot. ali ja ga. sve dok nisu uveli žetone i metalni novac nije napokon sasvim iščezao. Moj prijatelj Ivica jednom je uočio da zacijelo u čitavoj državi od toga džankija nema uvjerljivijeg znaka stabilnosti naše nacionalne valute. dva ili pet apoena u malenom džepiću traperica zapravo je naša sreća i budućnost. dakako. isto volim. imaš dvi kune?" Ja mu spremno dajem. Sitniš koji su dobila od djeda djeca su prestala ubacivati kroz proreze na kašicama. najviše je kriv Slobo Milošević.98 pod strehu. cigaretama. Ako ovaj. I koliko god me plašili pričama da je kuna precijenjena. a ja nipošto ne bih kazao da je to slučajno. skloniji smo šuštećim nego zvečećim zadovoljstvima. milijuni su* nam nekako bliže srcu od desetica. I. u onim kovanicama od jednoga. svega mi. počeo je rat. misleći kako mali čovjek nije sasvim izgubljen sve dok postoje mali apoeni. ja istoga časa pakiram kufere i bježim u neku zemlju gdje se prorezi na fliperima ne mijenjaju. Neki bi cinik ovdje vjerojatno primijetio da takvi slučajevi baš i nisu najbolja preporuka za kovani novac. heroinu. Svi mi. drogira. nije najpametnija stvar ufati se u njega. Dok postoji sitniš. eto. Svi a mi se kada kovanica zvecne o mramornu ploču šanka i držim je zadovoljno još na trenutak pokrivenu dlanom. ja uvijek darivam sirotana. Novac je postao tako bezvrijedan da ga se više nije isplatilo kovati. i koji nikada nisu marili ni za ljude ni za sitan novac. sve dok ja znam da te dvije kune što ih je zaiskao još uvijek nešto vrijede. A sirotan to čini valjda već sto godina i nikada otkad se zna nije tražio više od dvije kune. ne dao Bog. sunce bakino. me utim. sitne se ribe još imaju čemu čemu nadati. Na izlazu iz kafića presretne me onaj pacijent s početka ove priče. fliperima i telefonskim govornicama bivali su učestalo prilagodavani stalno novim i vrednijim kovanicama. da je pojavi balkanskog krvoloka kojemu usput. Neka se on meni. opet se dobro osjećam dok ispijam posljednju kap espressa pa iz džepića na trapericama palcem i kažiprstom vadim pet kuna.

koji je ovih dana u nastavcima izlazio u Slobodnoj. što ćemo". "Ja sam kriv za možda trideset Ivkošićevih komentara u Večernjem listu. Sunčev sustav. velik je ovo dan za Split i Dalmaciju. Tja! Neki se ljudi baš znaju snaći. nema veze. već po onoj narodnoj da je umniji čovjek i magare nego magare samo. ispovjedio se. požurite napraviti djecu. kreten. i tek što si dlanom o dlan. čitaju ga jedan drugome preko ramena. što ćemo. Ako ih već nemate. za Svemir! Olimpijada u Splitu! Tko je onda. sportašice i sportaši iz svih zemalja. I tada su se svi smijali. . svih nacionalnosti. dok drugi uvlači bijeli papir u mašinu. Kazahstan. Kirgistan. kuma zovem samo kada treba oštemati za kabel ili naliti betonsku deku na vikendici.. dragi gledatelji. "Mnoge Milan piše sam". najveća i najvažnija svjetska sportska priredba održi u nas. Meni je Ivkošić kum. Ivica Škarić. prije trinaest godina. Škarić pokrenuo pokusnu proizvodnju nuklearnog oružja u napuštenom pogonu bivše Jugoplastike. u oduševljenju škarama reže kravate svojih suradnika! Valja razumjeti. Afganistan i Pakistan. što ćemo? Pro e li sve kako treba. biti domaćin Olimpijskih igara. mogao i zamisliti da bi se takvo što moglo ostvariti?! Gdje su sada oni zlobnici koji su se izrugivali kako su Škarićeve vizije od bogdanuše i plavca malog? Je li. mi zajedno radimo". Ali. za čitavu Europu. Ni dvije godine kasnije. Markica Rebić Franji Tu manu u lipnju 1998. potkovan. Umjesto da zovnem kuma." Možete li ih zamisliti? Njih dva u sitnu su uru sjeli za pisaći stroj pa. na primjer. da bi se potom zagrlili i u mlačnu zagrebačku noć zadovoljno zagangali: "Predsjedniče. tu je Island i Malta. ne žal' honorare/ Dok dva kuma pišu komentare". a nema razloga vjerovati da bi išta moglo poći ukrivo. Na prigodnoj svečanosti Ivica Škarić tada je obećao da će Split iz vlastitog proračuna financirati razvoj svemirskog programa u Lori. Četveroručno tipkaju bisere zrelog tudmanizma. priznaje Rebić. "ali ponekad mi zajedno navečer sjednemo kod mene i idemo. Škarić je s najbližim suradnicima kročio na Mjesečevo tlo. nadrobili u tri kartice jedan bombončić od komentara. Urugvaj i Paragvaj. predsjednik Me unarodnog olimpijskog odbora. a od 2010. A što se dogodilo? Već u siječnju 2007. neobuzdanu sreću ovog zaslužnika. dobro. učen. Uzbekistan. u ljeto 2005. eto ti teksta o čemu god hoćeš. u lektiru bi ga valjalo staviti. pismen. a Iljf i Petrov hrvatske desnice pišu tekstove za novinarsku antologiju. da vide to čudo. Mliječni put. ostavimo se kuknjave. za Svijet. Milan Ivkošić. kaže jedan. U svečanom mimohodu prolaze predstavnici Argentine. odmah uz Držića i Šenou. prema stenogramu iz Banskih dvora. poželjno najmanje troje. koji u ovim časovima ne zna bi li plakao od ganuća ili skakao od veselja. prolazi Burkina Faso. Raskalašeno se cereka dok mu se krupne suze cijede niz obraze. Obala Bjelokosti i Laos. Što on to sada čini? Približimo malo naše kamere.99 Grad pod Olimpom Nema za novinskog komentatora u nas većeg berićeta nego imati pametnoga kuma. me utim. prolazi Sjeverna i Južna Koreja. Split će 2016. Idemo. Malodušnici iz medija gotovo su ga razapeli zbog toga. kada je gospodin Škarić predložio da se ova. Evo. vjera i rasa dolje sa staze ushićeno mašu Ivici Škariću u svečanoj loži poljudskog stadiona. Ja. valja raditi. od stida pomrla sva ta ljudska bijeda? Što bi još Ivica Škarić mogao napraviti da napokon zašute svi ti gubitnici? Podsjetimo samo kako je prije devet godina. prolazi Brazil i Čile. "Idemo. pred ovim prizorima razdragane mladosti i zdravlja. i Splitski se festival održava u jednom iznimno akustičnom krateru tamo. dok se ja ovdje mrcvarim sam kao pas. prva je atomska bomba domaće proizvodnje bačena pokraj Kaštel Štafilića.

Narod ga zove da ustane i pozdravi ih. Četiri Nobelove nagrade za fiziku. u svemu tome nije nimalo slučajna. S tribina se ori: "Digni se! Digni se! Digni se!. u kojima neurokirurzi gotovo sa stopostotnom uspješnošću izvode složene operacije presa ivanja glave. godišnje odsjeda nešto više od dvjesto sedamdeset milijuna turista. drmusajući usnulog Ivicu. i u sportskom smislu učinio središtem svijeta..100 Doba je progresa zahuktalog. zatvaramo!". organima gonjenja se početkom 2009predao i zadnji splitski nezaposleni. ovog mu časa skandira. Nakon višemjesečnog skrivanja u vrletima Kozjaka. čije su tribine za ovu priliku proširene za novih dvadeset tisuća mjesta. naposljetku nas je. Čitav poljudski stadion. kao nikada do sada." ". ponavlja živčano konobar u restoranu Šumica. Olimpijada.. Split ima sedam najsuvremenijih bolnica. koji nas je otprije zadužio svojim bezbrojnim uspjesima. budući će historičari zabilježiti.. medu kojima samo najubogiji nose četiri zvjezdice. U splitskim hotelima. dvije za kemiju. Digni se! Digni se! Digni se. a i onaj posljednji je. U Splitu u dvije i pol godine nitko nije umro. Split je modernim osmotračnim superautocestama povezan s ostatkom svijeta. dakle. . zapravo posve slučajno. umro od sreće. zapravo sasvim očekivano. Ivica Škarić. U susjednu se Italiju odlazi vitkim visećim mostom. jedna za medicinu i čak šest onih za ekonomiju proteklog su desetljeća pripale Splićanima. Ta priredba dolazi u lijepi život jednog bogatog grada i prosperitetne regije.. S navoza Brodosplita jesenas je porinut tanker dvaput veći od Kraljevine Norveške.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful