1

Ante Tomić: KLASA OPTIMIST
Split happens
"Zašto ne preseliš ovdje?", pitaju me moji zagrebački prijatelji. Za njih imam dva odgovora. "Zato jer mi ne odgovara grad gdje na ulicama samo kolporteri viču", kažem ja ponekad, a drugi ću put opet reći: "Zato jer u Splitu nema onih moje dobi koji hodaju u odijelima." Moji zagrebački prijatelji na prvo se nasmiju, a drugo ih malo začudi. Kako to mislim da u Splitu nema ljudi u odijelima? Lijepo, nema ih. Da ja sutra iza em iz kuće s kravatom, čitav grad bi za mnom vikao: "Alo, kravata!" Zagrepčani zapanjeno podignu obrve, a ja pojasnim kako se u Splitu, kao posljednji, bijedni ostatak nekada slavne crvene tradicije, njeguje pučki prezir prema otmjenosti, barem onoj muškoj, i kako mi dolje ne znamo i ne želimo znati za dress code. U Splitu, govorim ja ne bez ponosa u zagrebačkim pivnicama, nema biznis klase. Mi letimo ekonomskom. Ako uopće letimo. Temeljna je zapravo razlika da Split još nije upoznao kapitalizam. Grad sasvim upropaštene privrede, koji se očajno koprca u tranzicijskom siromaštvu, još uvijek živi po nekim starim, lijenim socijalističkim navikama. Nekoliko solventnih poduzeća, koja su čudom uspjela preživjeti strahote devedesetih, su premalena da promijene socijalnu sliku te su vrijednosti bitno drukčije nego u glavnom gradu. Konobar u kafiću, recimo, ovdje bi još mogao proći kao uspješan tridesetogodišnjak. Ako nemate ozbiljnijih ambicija, vjerujte, ovo je pravo mjesto za vas. Neće vas frustrirati kada mladi menadžer u Guccijevom odijelu i s laptopom preko ramena protrči pored vas, jer takvi u Splitu ne postoje. Ako se netko takvim predstavi, nemojte se odmah prepasti, velika je vjerojatnost da laže, da je redikul i da je u boršu za kompjutor stavio stari telefonski imenik. Kako bi on mogao biti menadžer? Koja ga je, od one tri i po normalne firme u gradu, uopće zaposlila? Predstavi li ti se netko kao poslovni čovjek u Splitu, opravdana je bojazan da je tip eventualno pročitao "Kako uspjeti u životu", i to samo prva tri poglavlja. Sjedne li do vas u lokalu, nemojte ni trenutka dvojiti tko će platiti ceh. Vi. Provincijalac poput mene stoga se uvijek nemalo iznenadi Zagrebom, svim onim brižljivo dizajniranim narodom u Bogovićevoj, koji zadovoljno čavrlja o after work partyjima, brain stormingu, team buildingu, public relationu, o brandovima, eventima... Zadivljeno ih slušam i svaki put naučim neku novu riječ. "Ja ću to hendlati", reče mi netko prošli tjedan. Ja poslušno kimnem. Znam, naravno, što znači hendlati. Bože, pa nisam seljak. Hendlati dolazi od heklati, samo što to nije kad heklaš s običnim bijelim koncem, nego... Dobro, uhvatili ste me, ne znam što znači hendlati. Ali, inače sve razumijem. Sve japijevske fazone imam u malom prstu. Ako mi netko kaže da je menadžer korporativnih komunikacija, nemam problema s tim. Znam, menadžer korporativnih komunikacija je ono što su prije zvali referent za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu. Tako se ja učim korporacijskom kapitalizmu kada do em u Zagreb. A nije lako, znate. Jedne sezone tako skontam se da svi jedu meksičku spizu i na tečnom španjolskom s laganim guadalajarskim akcentom naručuju u restoranima. Drugi put, me utim, kada do em i poletno trljajući ruke pitam: "Oćemo u Meksikanaca?", svi me u društvu prijekorno pogledaju i odmah znaju da je došao buzdovan iz Splita. Jer, Bogu hvala, ide se u sushi bar. Ekipa potkovano nabraja japanska jela, kao da su jučer bombardirali Pearl Harbour. Ili, muzika. Nikako da se uštekam koji je etno u Zagrebu trenutno fora. Vidio sam fazu s Buena Vista Social Gubom, i kada je sve što diše pod Sljemenom cvililo od ugode slušajući Nusret Fatah Ali Khana, i kada su se onesvještavali na koncertima Cesarije Evore, i kada su plakali od fada, i kada su zveckali narukvicama na ciganske trubače...

2 Prestao sam pratiti kada sam shvatio da je s tako brzom izmjenom glazbenih trendova upravo fizički nemoguće neku pjesmu poslušati više nego jednom. Eto, zato živim u Splitu. Moj grad ima, čini mi se, malo postojaniju osobnost. Ili, ako vam se tako više svi a, personalitv. Nakon dva dana u izmaštanom Manhattanu Bogovićeve ulice, u socijalnom autizmu gdje su temeljni pojmovi "in" i "out", volim se vratiti u ovaj postsocija-listički očaj koji ne zna što mu budućnost donosi. Ako mu je budućnost korporacijski kapitalizam, ja bih, naiskrenije, volio da ona nikada ne do e. Koliko god to nastrano zvučalo, makar i da ostanemo siromašni, ne bih se bunio. Sjedio bih zauvijek pred kafićem, plaćao bezbrojne ture menadžerima s telefonskim imenicima u torbama od kompjutora i slušao njihove jadne laži, zato jer mi se nekako čini da je isto bilo malo bolje kada su bili Boro i Ramiz nego kad su došli Dolce i Gabbana.

Mučni sat
Putujete li avionom iz Splita u Zagreb, neizbježno ćete letjeti s nekim koga znate s televizije. "Gledaj, Tomac", šapuće u redu pred aerodromskom kontrolom narod nadvirujući se kako časni zastupnik prazni džepove od metalnih predmeta - ključeva, sitnog novca, mobitela, grickalice, pljoskice... "Još nešto?", pita policijski službenik nervozno. Zdravko Tomac nevoljko vadi magnum ispod pazuha, zbrojovku iz stražnjeg džepa i lovački nož iz lijeve sokne. "Uuuuu!", uzdahnu zadivljeno gra ani. No, sada već počne meškoljenje, namigivanje i pokazivanje obrvama na Ivicu uzela, skockanog u nešto tako blještavo da aerodromsko osoblje mora staviti naočale za varenje da bi ga uopće mogli pogledati. Ili se, razgrćući preplašenu masu, pojavi stasita pjevačica Colonije, ili neki perspektivni stoper u trenirci, ili neurotična dramska prvakinja, ili menadžer s poštovanja vrijednom kolekcijom optužnica za korupciju, pronevjeru i nesavjesno poslovanje, čije su ime tisuće očajnika pronosili na transparentima ispred policijskih patrola... Na ete li se dakle u avionu na jednoj od dvije ozbiljne naše domaće zračne linije, lijepo si možete predstaviti u kako maloj zemlji živite. Sruši li se, ne dao bog, neki, bilo koji avion izme u Splita i Zagreba, u televizijskom Dnevniku te večeri najmanje četvero njih dobit će trideset sekundi nekrologa. Usporedbe radi, medu tisućama koje je al-Qa'ida spržila u napadu na Twin Towerse, nije bio nitko doista poznat, nego su sve neki statisti izginuli. Ovdje, eksplodira li jedan sasvim mali Airbus Croatia Airlinesa na letu izme u naša dva najveća grada, istog časa se, s matematičkom vjerojatnošću, možemo pozdraviti s nekolicinom čije ste ime makar jednom upisali u posebno označena polja skandinavke, s dva ministra, po prilici, dva nogometaša, s jednom pjevačicom, jednim kazališnim redateljem, jednim televizijskim reporterom, jednim nadbiskupom i prvom pratiljom Miss turizma. Eto, to vam je slava u Republici Hrvatskoj. Malo jadno, nije li? No, što ćemo, to je prokletstvo malih sredina. Kada živite u selu, svi vas znaju, a četiri i pol milijuna doista nije puno veće od sela, i kada si netko uvrti u glavu da je popularan u nas, to uvijek djeluje nekako jadno i seljački. Pogledajte, uostalom, tekst ove pozivnice koju mi je jučer pokazao jedan prijatelj. "Pozivamo Vas na gala promociju uzbudljive potrage za novim - svjetskim licem Guess satova", stoji u vrhu papira. Dolje, sitnijim slovima se nabraja: "na promociji očekujemo više od 400 uzvanika, medu kojima su Ivana Banfić, Niko Kranjčar, Husein Hasanefendić Hus, Mihael Mikić, Ljupka Gojić, Branka Slavica, Nensi Brlek, Martina Pongrac..." i tako dalje, tridesetak imena je organizator naveo, glazbenika i glazbenica, nogometaša, manekenki, glumaca ili naprosto slavnih opće prakse, kao što su na primjer Vlatka Pokos i Maro Srezović. Što da vam kažem, sve najbolje kćeri i sinovi ovog naroda, creme de la creme ove zemlje.

3 "Tko nije na listi, neka se zamisli što je u životu napravio", reče moj prijatelj poraženo, jer njega nema. Baš kao ni mene, kad smo kod toga. "Uzbudljiva potraga za novim - svjetskim licem Guess satova" prošla je tako bez naše dvije beznačajnosti. Mogli smo doduše ispred Aquariusa, gdje se u četvrtak navečer sve ovo doga alo, onesvijestiti Iris Androšević i Renea Bitorajca, odvući ih u grmlje pa upasti s njihovim pozivnicama i umiješati se u masu što se oko švedskog stola otimala za pršut i francusku, kulen, losos i pohane škampe. Mogli smo u svojoj najboljoj odjeći u vitkim čašama mućkati neko strašno bijelo vino koje je organizator kupio u rinfuzi. Mogli smo s Helgom Vlahović čavrljati o biljkama lončanicama ili brojati kalorije s Ljupkom Gojić. Mogli smo se medu popularnima i mi barem malčice popularno osjećati. Prešlo bi to valjda nekako s Ivane Kindl i Lane Klingor i na nas dvojicu. Ali, eto, nismo otišli. Bilo nas je malo sram. Jer, znate, taj Guess, to vam je, ako ne znate, marka američke konfekcije, osrednja casual odjeća, nije za podcijeniti, ali nije baš ni za pasti na guzicu. Takvi su im i po prilici satovi. Solidne, zgodne, ali zapravo ne osobito maštovito dizajnirane čuke od sto dolara otprilike. I sami takvo nešto nosite na zapešću. Teško je zamisliti da bi tu išta moglo biti uzbudljivo i pustolovno kako stoji na pozivnici. Osim valjda našim celebritiesima. Oni su tu stajali ozareni, zahvalni mami, tati, dragom Bogu i američkom proizvo aču konfekcije. Sretni što uopće postoje u prostornom i vremenskom kontinuitetu u kojemu pouzdano otkucavaju Guess satovi, nazdravljali su ispred fotoreporterskih objektiva. Njih trideset slavnih u masi od tristo sedamdeset anonimnih okretalo se zadovoljno ispod sponzorskog logotipa sve gledajući hoće li im netko prići, upitati ih autogram, čestitati im za sve što su učinili za hrvatski narod. A čitav taj cirkus je samo zbog nekakvih čuka od sto dolara. Što to nije jeftino, očajno i seljački, točno da se posramiš zbog njih, kada su oni sami tako blesavi pa su to zaboravili.

Desant na kolijevku
Televizijski snimatelj mi se zakleo u autentičnost te priče. Početkom devedesetih je kao slobodnjak za lijep novac radio za nekakve Meksikance što su došli praviti reportaže o ratu u bivšoj Jugoslaviji. Najlakše zara ene pare tom našem čovjeku bile su malo prije ponoći na Silvestrovo 1993-e, kada su se popeli na vrh jednog splitskog nebodera, upalili reflektore, novinar stavio modru pancirku i u kameru se, dok je noćno nebo iza njega sijevalo od plotuna, dramatičnim glasom javio izravno iz okupiranog Sarajeva. Devet godina kasnije mi smo dobili neke petarde iz Hercegovine. Strašno su jeftine bile, ali bez ikakve deklaracije na kutiji. Malo duže, debele kao prst, zelene s crvenim vrškom, fosforni vrh kresneš na kutiju šibica. Vjerujem da se radi o eksplozivu koji je ostao kada su razoružali Hrvatsko vijeće obrane. Da nije bilo Daytonskog sporazuma, to bi valjda završilo na Bugojnu. Jednu petardu smo bacili na balkon. Bljesnulo i puklo je kao da je grom pogodio kuću. Kada se dim razišao, svi smo bili pokriveni crnim humusom iz lonaca za cvijeće, meni je krvarilo iz desnog uha, a žena je šokirana hodala uokolo i ponavljala: "Nije mi ništa! Nije mi ništa!...". Više nijednu nismo bacili. Kutiju smo ostavili na vrhu ormara, gdje je djeca ne mogu dohvatiti. Ako trebate negdje minirati liticu, spremate se rušiti zid prema špajzi ili naprosto okupljate zločinačku organizaciju, slobodno nam se javite. S kutijom tih petardi mogao bi se, mislim, uništiti čitav konkurentski narkolanac od Teherana do Graza, a dajemo jamstvo i za slučajeve etničkih čišćenja i terorističkih napada na aerodrome. Kako se to našlo na blagajni trgovačkog centra u Sovićima, ne znam, ali sa zebnjom iščitavam crne kronike očekujući znatan porast stope krvnih delikata u Mostarskoneretvanskom kantonu. Premda, za pravo reći, da imam želju, ovih bih dana, s

pognuti pretrčite tih nekoliko metara. Djed Mraz stoga je uvjerljivo premoćan. što suprotnu stranu ponekad dovodi do izljeva potpuno nerazumnog bijesa. evan elisti Luka i Ivan. Spustite šampanjske čaše. Glavni crkveni argument u ovoj je raspravi da Djed Mraz ne pripada našoj kulturi te kaptolski ideolozi nastupaju gotovo kao nekakvi inspektori rada. pršut i francusku. bez vize i prijave boravka u . jer će državno odvjetništvo imati dosta ozbiljan problem dokazati kako vaš čin nije bio nehotična posljedica blagdanskog veselja. Baltazar magnum. Malom Kralju Melkior je donio kratku sačmaricu. Gašpar ručni protutenkovski projektil. Tko bi. naime. gotovo da nema županijskog središta bez toga. jer narod svoju sreću svake godine izražava sve krupnijim kalibrom. a s njima i nebrojeni naraštaji kasnijih teologa. a dobro da je i toliko. za Boga miloga. dok iza skandinavskog bradonje stoje me unarodne kapitalističke korporacije i navika iz socijalističkih vremena. Betlehemska zvijezda u stvarnosti je bila žuta signalna raketa. Kao što ga. neki metak bio vaš? Ili. Isus je dohvatio trideset i treću. Malo prije ponoći preporučujemo vam da odete u podrum. uostalom. samo jedan mjesec traje. Kako je počelo. čak i ako vas uspiju identificirati. razloga puno čekati. svetoj Luciji. no to je naposljetku sasvim odbačeno. U prosincu je prošlih godina došla navika da se ograniziraju sajmovi knjiga. znate da je samo pitanje trenutka kada će u nekim novinama ili na radiju krenuti polemika o tomu kome doista. Sveti Josip je. mogao otkriti da je u baražnoj vatri iz mnogih cijevi. Čim nekako iza nekadašnjeg Dana Republike čujete da je prasnula prva petarda. na vijest o ro enju ispalio nekoliko kratkih rafala. Ako ostajete u stanu. i sam mogao počiniti umorstvo do dva. Nemojte izlaziti na prozor više nego je nužno. ustrijelivši pritom dvije ovce i lakše ranivši jedno magare. dakle. ali je neizostavna od početka devedesetih. po nekakvom običajnom pravu i tradiciji.selotejpom izlijepite sva stakla da vas krhotine ne poubijaju. uistinu. kaže Matejevo evan elje. mogli su ga još u kolijevci ubiti. To oružje. u novu 2004. hicima u nebesa svake godine iznova ubijaju ovdje u nas. čučnite. Djedu Mrazu ili svetom Nikoli? U javnom natječaju za četvorni metar parketa pod božičnom jelkom najnesmiljenija je ipak konkurencija dvojice potonjih: za sveca bučno navijaju iz crkvenih krugova. Ure ujete li kuću ovih dana. Djedu Božićnjaku.4 beznačajnom vjerojatnošću da će me uhvatiti. kako Hrvati tradicionalno proslavljaju ro enje Spasitelja. Blagdansko je vrijeme neobično prikladno za takve stvari. jednu stvar svakako morate napraviti . Trebate li na zahod. plaho bacila nekoliko dinamitskih štapina u sijeno. američke jurišne puške na blagdanskom popustu od dvadeset posto. a i Bogorodica je. Jedno vrijeme se naga alo da su imali svijetleće metke. češke zbrojevke umjesto kuharica. u ite i razgledajte bez obveze. u ite bez svojih dušmana. svi se slažu. Nemate. Mi zapravo nemamo baš nikakva razloga pjevati "Tihu noć". Me utim. pripada koncesija na blagdansko darivanje najmla ih -malome Isusu. više nego išta pripada naravi Božića. imate zrele izglede da se izvučete s ubojstvom iz nehata i kojom godinom uvjetno. ali neukošću ili nesmotrenošću kasnijih prepisivača. ilegalnog useljenika što. Protivnika u crvenoj dolami i kapici prokazuju kao stranca. razilaze se u stavovima jesu li pastiri bili naoružani kalašnjikovima rumunjske ili korejske proizvodnje. to vam može spasiti glavu. I ništa od toga naposljetku vam opet ne garantira da ćete preživjeti. A nama zapravo trebaju sajmovi oružja: jeftine izraelske strojnice prije nego Coelho. Kako bilo. prostrite sve na podu kao na izletu. Ne znam jesu li vam poznati ti podaci. Vjerujte u Djeda Mraza! To je sezonska ludost koja počne početkom prosinca i završi s istekom godine. Sveto pismo je prilično krivotvoreno.

to što govorimo otišlo je daleko preko ruba pameti. Čak i za Djeda Božićnjaka. nekakvim tonom kao da je Djed Mraz zapravo stari udbaš koji je izbijao bubrege kada bi nekoga uhvatio da pjeva Vilu Velebita. baš kao i onog miša što pod jastukom tobože klincima ostavlja novac za mliječne zube.bolje da su vam kći ili sin razmaženi nego da izrastu u isključivu i zapjenjenu budalu. prestaneš vjerovati u te priče. Trebate u svemu baš slušati svoje župnike. Dajte da pokušamo trijezno promisliti o tome. izmislili smo ih s nekim davno zaboravljenim povodom da razvedrimo djecu. ima razloga biti uvrije ena zlostavljanjem nekadašnjih komunističkih vlasti. a kada se nečja zadrtost počne baviti dječjom maštom. što to znači? Znači li to možda da biskup misli kako sveti Nikola postoji? Njihovim preuzvišenostima netko bi napokon morao javiti da je taj Nikola već stanovito. nema što raditi u nas.. nego je komunistička utvara. zbog čega je Skandinavac izašao na vrlo loš glas medu vjerničkim pukom. on uostalom i ne postoji.5 RH. rekli smo. moj dragoviću. ako ne upišeš teologiju. to je upravo nevi eno diktatorski. Djed Mraz kao i sveti Nikola. zapravo čak i dosta dugo vrijeme mrtav. dosta koštati. u osnovi jednaka. posve je svejedno. kaže moj šestogodišnji sin. ali znate što . a kada je o dvije izmišljotine riječ. Baš kao i u svetog Nikolu. Treba se vratiti običaj da se o svetom Nikoli daruju djeca. što nije sasvim istinito. kupite i zamotajte svome djetetu nekakvu sitnicu. makar pojma nemamo otkud se sad još i taj stvorio. Vi mu slobodno možete reći da je sveti Nikola jednako tako katolička izmišljotina. Nekome će se možda učiniti da koristim teške riječi za jednu zapravo perolaku temu. Uistinu. to kako neki naši svećenici govore o svetom Nikoli i Djedu Mrazu. Nije lijepo čuti. ali neka mu bude. kako se čini. A meni se momentalno smu-čilo od te slijepe i priproste mržnje koja ne pošteduje ni nešto tako bezazleno kao što je dječja fantazija. ali strasnije zvuči. Popovi. dakako. Kada odrasteš. Ali. kada čak i izmišljeno biće. ali je tako i kada biskup kaže da je Djed Mraz komunistička izmišljotina. reče mi tako neki dan jedan bogobojazni Hrvat. ali zapravo vrlo slično komesarski doživljavaju tu stvar. Vjerujte u Djeda Mraza. oni pripadaju dječjoj mašti. utvara iza koje si se sakrio da bi djetetu kupio igračku. ali baš zato što je djetinjarija. na crno daruje našu djecu pa pozivaju sve policijske ophodnje da zaustave njegov jelenski šesteropreg i žurno ga isključe iz prometa. uistinu je uzaludno se prepirati koja je stvarnija. da se previše uzrujavam oko nečega što je djetinjarija. jer je riječ o ljudima podjednako lišenim imaginacije. i u malog Isusa. ne nose duge crne kožne kapute i lugere na opasaču i nikoga neće isprebijati zato što vjeruje u Djeda Mraza. Crkva. Kada neki naš biskup kaže da Djed Mraz ne postoji. stvarno. stvar mi se čini pogubnijom. i u svetu Luču. prošla ona vremena kad je Djed Mraz donosio darove". zapravo ne zvuči ništa pametnije ni odraslije nego kada moj šestogodišnji sin pita je li Spiderman jači od ninja kornjače. osim toga ćete i razmaziti dijete. kada nekakvi komiteti ili biskupske konferencije. Djed Mraz. koja se ukorijenila u posljednjih pedeset godina. kada Crkva uime te tradicije pokušava istisnuti jednu drugu. ne postoje. Optužuju ga da je komunist. ne može se ta nepravda sada ispraviti. Ta će vas ekumenska gesta. Dalaj-galama "Tata. naravno.. Kako uopće polemizirati kada predmet polemike ne postoji? Djed Mraz kao i sveti Nikola naprosto su fik-cionalna bića. Osim. Ako je Djed Mraz uistinu plod komunističke nepravde nad tradicijom štovanja svetog Nikole. a da se ne učini nova. riječ je u bitnome o jednakom nasilju nad našom memorijom. uzimaju sebi pravo odlučivati u što klinci trebaju vjerovati. "Davno su. postane politički ili vjerski poćudna ili nepoćudna. naravno. znaš šta ću ja biti kad odrastem". ima puno pravo inzistirati na oživljavanju svojih tradicija koje su desetljećima bile potiskivane ili čak otvoreno zabranjivane.. Ljudi. Što nije točno. kažu.. "Šta?" .

Tonći Šitin. Tako bi. priznajem. samo za primjer. a kućanice su se isplakale kako nisu valjda još od "Titanica". baš mi je drago da se odlučio. posjet Dalaj-lame valjda i ne možete drukčije doživjeti nego kao isprazan. To mi se nekako. te su se čak i kamiondžije i kondukteri. jest da je pobenavila sa zapravo vrlo bezveznim povodom. Rječnikom turističkih pregalaca. vegeterijanci me zbunjuju. da se razumijemo. kako čujem. najednom svi palamude o nenasilju i razoružanju i razmišljaju kako bi se svakako izljubili sa svojim neprijateljima. ja ne vjerujem tom lami. Premda baš i ne vidim velike šanse da bih ga mogao školovati za jedi viteza. ozareno šapne moje malo sunce. a sariji i mirisni štapići čak su mi i izrazito odbojni. Veselo se kikoćući i namigujući ispod cvikera. dobro. Ajde. Svi skupa shvatili smo da možemo biti bolji roditelji i supružnici. Recimo.. Gandhi nam je prestao biti svijetli uzor. ponešto je ušićarila i izvanpansionska ponuda. nebeskog Bude s tisuću ruku. najbliže što bih mogao je da ga dam u specijalnu policiju. svojim je jednostavnim porukama očarala televizijske reportere više nego Ćiro Blažević. a da i ne spominjemo zahvalna srca i radosni spokoj mnoštva koje je na svakom koraku pratilo toga plemenitog redovnika. da se odmah ogradim.. ako znate da je on izbjegao iz Tibeta tek nakon propasti oružanog ustanka protiv kineske okupacije.6 "Jedi". odbacili janjetinu i navalili na sojine odreske. Da su lame imale dovoljno kalašnjikova. kada smo prošvercali pušaka u dovoljnom broju. da nije lijepo izlijevati motorno ulje u okolišu ni u kinima lijepiti šmrklje ispod sjedalica. ali mene sada proganja jedan... pohodio je našu zemlju. No. Stvari uvijek mogu biti i ovakve i onakve. Njegova Svetost Dalaj-lama. reinkarnacija mi je uvjerljiva koliko i gospodarski program Ivice Račana. No. klijenti. potrošači. Gdje god bi prošao. ja nisam tip koji se pali na istočnjačke trice. gra ani i porezni obveznici. U zemlji gdje bi se svi poubijali da je rat potrajao još šest mjeseci i gdje ni poslije opetovanih poziva još sve duge i kratke cijevi nisu predane MUP-u. A ono što mi se čini još jezivijim. uostalom. kao što. Tenzin Gvatso bi u svetim knjigama već našao nekakav mudri citat koji odobrava njihovu upotrebu. On zapravo ne zna što bi s pobačajem ili eutanazijom. dva dana kasnije nije prestao cerekati. ali samo do trenutka dok nismo nabavili oružje. Kada ste takvog mišljenja. pokajali. Sve ovo što je dalje napisano. ne isključuje to da je kineska okupacija Tibeta jedna užasna svinjarija i da je od Mesića bilo uistinu kukavno da nije primio čovjeka. Istog časa. ne mogu si pomoći. Po strani od toga. vrlo paranoičan dojam. lica su se kočila u sretnom osmijehu. ostvario je nekoliko noćenja. Okej. čini kao ono kada su se u nas na početku rata palile svijeće na prozorima i zagovarao nenaoružani otpor. čini mi se. pacijenti. idemo mi arbajtovat. a nuklearne pokuse u Indiji skanjuje se osuditi već stoga jer mu je Indija pružila azil. Kada god mu . intelektualno posve neuzbudljiv doga aj... čini mi se. onda je njegovo zagovaranje nenasilja uistinu vrlo sumnjive vjerodostojnosti. sjećate se. ovaj put. čvrsto sam uvjeren u to. blagost i dobrota spustile su se na naša sela i gradove. simbola milosr a i zauzetosti za dobrobit čovječanstva. Može vam ovo zazvučati čudno. bilo i u Tibetu. sam Dalaj-lama mi je dao puno razloga da tako mislim. reinkarnacija Avalokitešvare. samo da ovi nisu pobjegli u Srbiju.. još se ni sada. Njegova Svetost nikada nije ni dala nikakav stvarno odlučan odgovor na ona stvarno goruća moralna pitanja suvremenog svijeta. braća i sestre. mislim se ja.. po prilici. susjedi. gra anskog imena Tenzin Gvatso. vozači i pješaci. Da je čitava ova zemlja lagano pobenavila. Iskreno. Izme u obrva prolaznika su se otvarale i snagom milijuna sunaca žarile treće oči. mirotvorca i mudraca.

nema u pjesničkim antologijama. Tako da mi je malo kao i neugodno govoriti koliko sam se blesavo osjetio u ponedjeljak ujutro kada sam u novinama našao da će iz budžeta Ministarstva posvjete u iduće tri godine malenih. Pa što onda? I Fani Čapalija je za mir u svijetu. mislim. Dakle. Jaka stvar! Dalaj-lama je za mir u svijetu. sve bilo poznato još u antičkom Rimu. može biti da je dobar čovjek i smjeran redovnik. na žalost. slagalo da ga stave na istoj stranici s pričom kako je Kaligula konja imenovao senatorom. kada sve zbrojimo. Osim toga. vjerojatno je naša najskuplja proračunska stavka u posljednje četiri godine. Tako . Niti oko nje proljetni lahor ćarlija. Tako da čitavu ovu pomamu za tim čovjekom ja doista ne mogu objasniti nego kao zastrašujuću intelektualnu površnost onih koji svoju filozofsku znatiželju i inače utažuju Coelhom. više nekako za Riplevja. po svemu se čini da je riječ o uistinu dragoj osobi. stvarno. Mislim. pa se s Dalaj-lamom drže za ruke i utječu da mu veliki Buda podari snage da izdrži. takav bezobrazni ekonomski diletant. baš po mjeri Richarda Gerea i Stevena Segala. posvećujemo im jedan maleni epigramčić Gaja Valerija Katula. dapače. to što Dalaj-lama govori. nego je. Uistinu. bude potpredsjednik Vlade. A ne mogu u tome naći ni istinski emocionalni angažman. cjevare i montere. Više mi je to šminkerski. Linić je. eda bi oni potisnuli nasilne porive prema učenicima. čak ni puno imućnije i prosperitetnije države ne bi si priuštile da im takva osiona neznalica kakva je Slavko Linić. evo malo klasične književnosti. honorirat će majstore joge koji će nastavno osoblje učiti tehnikama opuštanja. bojimo se. no takvoga nečega. Uistinu. Ljudi koji su do sada bili savršeno ravnodušni za Srebrenicu. odjednom su se našli silno ganuti kineskom okupacijom Tibeta. ako vam je možda promakla ta vijest. Tek da bi znali da u onomu što se njima doga a nema ničega novog. za direktora i čitav Nadzorni odbor riječkog Brodogradilišta Viktor Lenac. a što se Nadi Šurjak i Bozi Skoki s HTV-a čini upravo kvintesencijom mudrosti.. nemojte me zezati! Neka cvjeta tisuću lotosa Za sve varioce. Kurdistan ili naprosto male dioničare Koteksa. on odgovara prijaznim smijehom i s nekoliko jednostavnih. Pokraj Slavka Linića ništa u ovoj zemlji nije zapravo skupo. nije ništa što ne možete naučiti već ako redovito gledate "Pokemone". užasno banalnih istina kao iz onih plitkih priručnika iz popularne psihologije. Slavko Linić. Lijepo bi se. Niti se oko nje južnjak ovija. zapravo sasvim neznatnih 150 tisuća kuna biti potrošeno za organizaciju tečajeva joge. nasilnicima će se i poboljšati zdravlje te će imati veću sposobnost učenja i pamćenja. Lijepo. za inženjere. Dalaj-lama misli da treba čuvati prirodu. I to me stvarno živcira. koncentracije i disanja. Ne bih htio griješiti dušu. Strugar i društvance. Oko moje kućice sjeverac ne zavija. pa nitko ne pravi veliku misu od toga. vjerovali ili ne. majstore i Milicu iz računovodstva. ali ni po čemu što smo čuli u onih nekoliko dana nemamo razloga vjerovati da se veliki Avalokitešvara inkarnirao u nekom stvarno bistrom obličju.7 postave neko malo golicavije pitanje. Već se ona pod užasnim teretom povija: Pod dugom od petnaest tisuća i dvjesto sestercija.. Dajte. zar ne? S osobitim bismo veseljem sada izdeklamirali i nešto o Slavku Liniću.

. kaže Ivica spremno. doista ne postoji ozbiljan razlog zašto.. odlaze u razrede i ništa ih ne može izbaciti iz njihova blaženog mira. U sladunjavom mirisu indijskih štapića nastavnički zbor udobno se zavalio. pa sklopljenih očiju zaneseno mrmlja: "Om!. sasvim razumljiv ljudski poriv da majmuna uhvati za glavu i s njome uhvati bjesomučno mlatiti o školsku ploču. s rukama na koljenima. Stvar zatim ide dalje. dok mlada nastavnica glazbenog odgoja . Situacija je. modre kute gotovo vise na mršavim tijelima naših jogina. da mu se mlade krvi napije. A napredni tečaj joge za hrvatske prosvjetne radnike je kada ih navikneš da žive samo sa šakom riže dnevno. najiskrenije. malo me i zabavlja zamišljati zbornice iduće jeseni. gotovo lebdeći iznad linoleuma na hodnicima. tko s čelom na stomaku. na primjer.. "Ivice. . Brate. ne puši se. Tako relaksirani. nauči tu stvar do iduće inkarnacije. Tada nastupa napredni tečaj joge za hrvatske prosvjetne radnike. pling! ." Potpuna je nirvana u čitavoj školi. doduše.. uskrati mu se stanovit dio plaće. to i nije bio osobit napor. Prosvjetni jogin tek dvaput duboko udahne puneći želudac kisikom.8 vele u novinama. kad je bal.. jasno.pling!. na što mu se u plamenim cvjetovima rastvore čakre uz kralježnicu... zašto je to. zapitati zašto bi. a nitko ne pije kavu. te spokojnim glasom reče: "Ivice. tako jasno da u mračnim zimskim popodnevima gotovo i ne treba paliti žarulje. goni ga se prekršajno ili čak kazneno. Ali. Om!. ako već imamo para za Linića. pobogu. držeći palac i kažiprst kao da će posoliti juhu.na sitaru prebire nekakav tradicionalni himalajski napjev. u najkraćemu. dobro. prekriženih nogu. Nastavno osoblje vidljivo kopni. Mozak im je potpuno ispražnjen. Hrvatski fond za zdravstveno osiguranje ne bi zainteresiranima pokrivao sve troškove promjene spola. Poneki su toliko lagašni da bi mogli ležati na ležaju od čavala. oči su im upale.. nek' je maskenbal. me u prosvjetnim radnicima cvijeta tisuću lotusa. Poneki već sjede za katedrom samo s komadom tkanine oko bokova. oronuli nastavnik fizike ne vadi kriomice bocu šibenske travarice iz kartonskog registratora u napuštenoj školskoj arhivi u ćošku. samo primjera radi. A kada je kontrolni. Nastavnici transcendiraju. Mnogima.. sve je to iščezlo. plingL.. Sidarthe Gautame hrvatskog školstva potom.. nastavnici jogini samo lagano otvore svoje treće oko i nema toga mangupa kojega neće uhvatiti kako prepisuje. Prirodan. a razuman će se čovjek. takvi bi slučajevi trebali biti u nadležnosti policije i sudstva Republike Hrvatske. koliki je pravi kut?" "Oko dva metra". državna briga bila preodgajati neke učiteljske sadiste koji šamaraju djecu? Zašto se takvom nekakvom mamlazu naprosto ne izrekne nekakva disciplinska mjera. nikakav nam trošak uistinu nije prevelik. Ako imamo Slavka Linića za potpredsjednika Vlade. ili da ga opali nogom u guzicu da kroz prozor odleti s drugoga kata. kako smo rekli. tko s čizmicama iza vrata. molim te.. A nastavnik na ovo samo lagano trepne. Tako da ne mogu stvarno reći da me nerviraju prosvjetni tečajevi joge. Om!". problem Ministarstva prosvjete? Po svemu. Dapače. Om!. I nema nijedan da je živčan. Veliki odmor. Astralna im aura svijetli lijepim zelenkastim svjetlom. nitko se ne sva a zbog rasporeda ili pokvarenog grafoskopa.

jedan je tražio da mu kava bude do donjeg ruba natpisa Lavazza otisnutog na unutrašnjoj stijenci šalice. I to nam se zapravo svi a. mene. koji su. nijedan neće naručiti istu kavu. bijelim ili sme im. a poneke od nas. Moj prijatelj Nikola. priznajmo. ali vama godi. bez šećera. što je radio kao konobar sve dok su mu nisu sasvim stradali živci.... jedna se od druge. čini se da je neminovnost da svijet biva sve raznolikijim. dolazili skupa. u Europi se prodaje više od tristo vrsta vrećica za usisavače. umjesto s kavama. Jedan bi izvolio duplu običnu s dva Natreena. no s druge strane iznimno je neukusno kada vi očekujete . Poželim ga tada zovnuti preko cijelog kafića. rijetko se vida da je netko uložio toliko pameti. no za njih smo samo "gospodin kratka". konkretno. tomu odolio. bez mlijeka. može razlikovati tek po volumenu i promjeru otvora na njoj. radnih sati i gableca u nešto što je upravo čudovišno imbecilno. sa šećerom... imao je za goste dvojicu potpunih idiota. a drugi kapučino bez kakao-mrvica na pjeni.. puno radije vratio s velikom sjekirom. Ako se neka vrsta slabije prodaje. Kada je Nikola jednom.. peti bi kratku s malo šlaga. Ugostiteljski personal vjerojatno više i ne pamti naša imena. da mu pokažem na ono što mi je donio i vrisnem: "Čovječe. postalo je gotovo sastavnicom gra anskog identiteta. Držite li i vi to barem malo bolesnim? Tih je vrećica više nego hrvatskih pravaških stranaka. No. srce vam zaigra. Nade li se u lokalu za stolom petero ljudi. "nosati dupla kratka s malo mlijeka" ili "krava sa šlagom".. Vrećica za usisivač razmjerno je jednostavan predmet.. je li vam ja možda izgledam kao netko tko pije ovakvo nešto?! Molim! Zar vi mislite da sam to JA?!?!" Zbog ovakvih stvari najsigurnije je odlaziti na jedno mjesto i zahvalno kimnuti kada konobar sam kaže ono što ste vi upravo zinuli da kažete. a možda čak i muzej vrećica za usisavače. pazite. Izabrati način na koji će ti u kafiću pripremiti espresso. osjećate se gotovo voljenim. naglašava. pozvati da ponovno do e do mog stola.9 Krava sa šlagom Pročitao sam to nedavno u jednim novinama. Drago nam je kada se poštuje naš mali kaveni hir. možda i razmijeniti s nama nekoliko uljudnih fraza. To je mali ugostiteljski trik. a ti gledaš konobara kako blijedi i grize donju usnicu. pozdravit će nas kada u emo. a tko bi od nas. treći makjato s više mlijeka. divljački napad na vlastito dostojanstvo i osobni integritet. njih su se dvojica gotovo rasplakali. ispunja istinskom tjeskobom kada do em u novi kafić i vidim da mi je konobar zeznuo kavu. hladnog mlijeka. koliko ja to mogu vidjeti. Doživjeli su to kao nečuven. da prije emo sada na našu današnju temu. iz čiste ljudske zloće.. Ali. Gorenju i što ja znam gdje sve ne uspjelo nešto s tako skromnim brojem osobina napraviti u toliko kombinacija da je praktično posve isključeno da biste mogli otići kod susjeda posuditi vrećicu za usisivač? Uistinu. krasno je zadovoljstvo kada u kafiću znaju kakva je vaša kava. toliko ih je da bi sada valjda već trebalo osnivati klubove kolekcionara. "gospo a kapučino bez šećera". dok je drugome zahtjev bio da površina kave točno pokriva gornji rub slova. "Hvala ti. molim te. činjenica je doista da je kava postala nešto jako osobno. s umjetnim sladilom..... da stvar bude zabavnija. jer to istodobno doživljavamo kao poštovanje naše osobe i našeg prava na izbor.. bez kofeina. stari!". Sasvim iskreno. dugi ili kratki. osjećate se priznatim kao čovjek i kao gra anin. rekli biste mu svečanim glasom i poljubili ga u oba obraza. misleći kako bi se. s toplim ili hladnim mlijekom. četvrti pita onu. ja nisam baš najsigurniji da u svijetu u kojemu postoji tristo vrsta vrećica za usisivače uopće treba imati djecu. Ako ovo možda i jest ponešto ekstreman primjer. pazi. umalo da bi otišli do konobara i zagrlili ga. možda bi se i Greenpeace trebao zauzeti kako se inače Greenpeace zauzima za spas izumirućih vrsta. Kako je inženjerima u Electroluxu. s pjenom ili sa šlagom.. kazao da više nemaju šalice s logotipom Lavazze. Jedna stvar mene ovdje posebno zanima.

pita. što oni nakon toga žmireći požele? Još po jedno pivo! Prijatelj im je upravo odšetao grleći Playboyevu duplericu od svibnja. zaboga. zašto bi se morao ispričavati zbog dimenzije tikvica? To je samo povrće. Jennifer Aniston. dugo je gledao i nisam mogao sebi pomoći. baš ništa lascivno neće pasti na pamet kada netko spomene bilo kakav duguljasti plod. Zato ja uvijek volim zamoliti. gdje se. Bezobrazni konobar mi samo kimne da je razumio i donese kapučino s puno pjene. istina je. Nova reklama za Gavrilovićevu salamu dosta je dobar primjer toga. Počnem čupati kosu svaki put kada vidim tu ludost. konobar picajzla. Fuj! Zbog ljudi što u kafiću kažu "Daj mi onu moju". a budale su naručile još po tri deci nekakve mlake industrijske mokraće koja se u maloprodaji nudi za manje od četiri kune. tada obično pita da kakva je to dupla kratka. Dok se nisu javile organizacije za ženska prava i ravnopravnost spolova. ja nisam imao pojma da je u njoj išta razvratno. ali nemojte. Premda uistinu ima puno reklama koje ponižavaju ženu. sram ga bilo. sretneš jednom u dva stoljeća. me utim. da muškarac izme u piva i društva prekrasne žene bira pivo. a njega. zgrabim stolicu i porazbijam staklariju. znate takve tipove. pojasnim. Žene koje poznajem. zaboga. to su oni što ulazeći u kafić kažu: "Daj mi onu moju kavu". šireći ruke. zlatna medalja na županijskom natjecanju. kristalni pokal na republičkoj smotri. Treći. U tome se. Čovjek začu eno podigne obrve. Velike pive i mali narodi Opisujući tikvice u svom vrtu jedan mi seljak. Mene izlu uju pivske reklame. Meni. ovakve!" "A zašto 'da oprostite'?". a ova dvojica mulaca što su ostala na fontani. Zaustavio sam se za svaki slučaj još jednom ispod jumbo plakata s manekenkom i salamom. To je kobasica. sami tražiti da vam to pokazuju. sebično zagrli karton Heine-kena i okrene leda Jennifer Aniston. zaboga. Dečko. čak i ako znam da je nepotrebno: "Duplu. a neke od njih tako su odvratne da ja ponekad zbilja opsujem ispred televizora. a potom i jadno i iskompleksirano čuti nekoga tko inzistira na svojoj ugostiteljskoj slavi. sa sasvim malo mlijeka. najprije nepristojno. uzeo Heineken. . Lijepo je da vas priznaju. Stvarno. jednom reče: "Narasle. pitam ga. ali svejedno te iznenadi kada vidiš što sve neki nalaze erotičnim. Feminizam mi je inače dobar. Jedan zatvori oči i baci pivski čep u vodu iza le a. Tako je. lično i personalno. a konj je. Ljudska pohota. zapanjujućom učestalošću ponavlja isti tupavi obrazac. posebno priznanje za osobnost na sajmu u Londonu. Jedan jedini tjelesni otvor u kojem ja zamišljam suhu svinjetinu u najlonskom omotu su. a pred njim se stvori božanstvena gospo ica. ako je u smjeni. u prosjeku. Nije mi baš najjasnije ovo pitanje. iskrena je šteta da u zakonodavstvu više nema smrtne kazne. usta. moje mišljenje nekako mimoilazi s feministkinjama. barem meni. savršeno sam ravnodušan i na tikvice i na krastavce.10 da bi konobar to trebao znati. na primjer. da oprostite. bezobrazni konobar ništa ne pita. "Hoćete u veliku ili u malu šalicu?". Gdje su našli toga retardiranog? To bi ubre trebalo uhapsiti čim iza e iz supermarketa. zna ići kojekakvim putevima i stranputicama. Momak ode s njom. "Dvije kratke u jednoj šalici". recimo. A ima i takvih. da oprostite." Ako je gluplji konobar. ali ovaj put me je iskreno prepalo što je u glavama tih aktivistica. savršeno će prirodno oguliti bananu i bez imalo je srama i osjećaja krivnje pojesti. na tome da je u ovom kafiću način na koji on konzumira espresso nešto tako općepoznato i konstantno kao Lu-dolfov broj pi. skroz kratku. Vidjeli ste potom svakako i onu reklamu s trojicom na zidiću fontane. cura kakvu. na što ja obično u em u kafić. osim toga. zakoljem krhotinom neke boce. molećivo je pogledala tipa. primijetio sam.

ono mizerno što je čovjek nekada bio. Kristofor Kolumbo nabasao je na Rubel misleći da je Indija. jetru i rožnicu i lijepo se ubije. ali svaki put kada bih to vidio. U čistoj bijeloj majici na desnoj strani ekrana sadržana je upravo sva čovjekova bit. Svaka reklama. a Robert Oppenheimer je napravio atomsku bombu. "Obični deterdžent" univerzalni je antijunak svih reklama za deterdžent. tamo slijeva stavljena je naša tegobna prošlost. ali recimo da poštujem ljude koji piju. još nisam sreo muškarca koji bi bio takav. ja bih mu preporučio psihijatra. Zvučat će vam možda pretjerano. zločinac i narkoman zadovoljno uzme pivo iz njezine ruke. Bogu hvala. jer takva beštija upravo i ne zaslužuje živjeti.siva i skvrčena majica oprana običnim deterdžentom. jer bi inače od bijesa već razbio televizor. što gospodin napravi dok mlada dlanovima panično hvata grudi? Ta ljudska bijeda. savjetovao mu da se sam javi policiji ili da naprosto donira bubrege. reklame idu. Prestao se prikazivati i dobro je da je tako. s druge strane televizijske slike. No. gdje vas pivovare pokušavaju uvjeriti da je njihov proizvod bolji od seksa. Kome treba ševa dok je Karlovačkog u frižideru. kada bi ijedan od njih napravio išta nalik onome u tri gore opisana primjera. skačemo na noge od oduševljenja. nisam siguran. nešto zbog čega se stoljećima ginulo u rovovima . No. uzeo s rezervom. ako dopustite. razgovor sa župnikom. Ali. Može biti. srce. pravedno i istinito. nikada ne može do kraja izvući nečistoću iz vlakana. ističe superiornost svojega proizvoda tome bezimenom "običnom deterdžentu" iz neprivlačno dizajnirane kutije. molim te. blistavi trijumf zapadne civilizacije. naravno. Ta mala fiziološka žrtva čini mi se vrijednom njihovog zadovoljstva. Nosi mi se bila boja Na televizijskoj slici uzdužno podijeljenoj napola zdesna je ono dobro. moron. Brad Pitt je glupi luzer. s razumijevanjem ću klimnuti svakih petnaestak minuta kada kažu "pričekaj. Slobodan Milošević me valjda nije mogao iznervirati kao taj glumac što u reklami umjesto ženskih sisa hvata pivsku čašu. prije nekoliko godina bila je reklama gdje se muškarac vrti oko djevojke koja pleše s pivom u ruci. što mi se čini dosta pouzdanim je da pederi drmaju u pivovarama. tu stvar bih. Pivo ne pijem. kao pomalo tupi . Bolje hladno Ožujsko nego topla snajka. me utim. Imam strpljenja i sućuti za njihov mjehur. za apsolutno sve nove deterdžente. koji. Pogledate li pozornije. snažno sam poželio ošamariti mamlaza. kako se lijepo vidi na mikroskopskoj snimci tkanja. u kotrljanju bubnja vešmašine ovdje se sažima veličanstveni hod ljudske povijesti. svaki je dan makar jedna na televiziji. Takvi u stvarnosti zapravo i ne postoje. Ono. ostvarenje našega vjekovnog sna. Da biste shvatili kakva je pobjeda posrijedi. socijalnog radnika. jedna od temeljnih marketinških strategija pivske industrije jest da je ljepše lokati nego biti sa ženom. On se drzne odriješiti joj naramenice haljine i mi pred malim ekranima. Oženio se s Jennifer Aniston umjesto da cuga Hei-neken. ta nakaza. sekundu" i izgube se u pravcu zahoda.11 Mujo i Haso u čitavoj povijesti viceva o njima nisu napravili ništa ni približno tako imbecilno. a što je sada srećom prevladano . Sjetit ćete se. premda je zapravo htio napraviti Faks helizim.besprijekorno bijela majica oprana tim i tim superdeterdžentom. Priča se da homoseksualci vladaju modnom industrijom. Napokon dolazi meni najužasniji ovakav slučaj. njišući par prelijepih sisa. Neki su mi od njih i dragi prijatelji. koji u usporedbi s Arielom ili Faksom stoji kao debeli Chico pokraj mišićavog Zagora. Sve vas televizijske reklame pokušavaju to uvjeriti: Galileo Galilei umro je s imenom Ariela na usnama.

12 Desmond uz pronicavog Ripa Kirbvja ili doktor Watson uz Sherlocka Holmesa, ukratko, kao moguće čak i drag, ali potpuno beskoristan bezveznjak, što je tu samo da se uza nj ljepše istaknu vrline glavnog frajera. No... sada dolazi ono najljepše u svemu... mi zapravo ne znamo koji je taj bezveznjak. Jer, ako se listom svi deterdženti proglašavaju boljim od njega, tada nam ne preostaje nijedan, ili barem mi ne znamo ni za jednoga koji bi bio običan. Razumijete, ako su svi deterdženti super, kao što reklame, svaka za sebe, tvrde, gdje je onda taj koji ništa ne valja? "Obični deterdžent" iz reklama odjednom se pojavljuje zagonetan kao sveti gral ili izgubljena druga knjiga Aristotelove "Poetike", kao kentaur, jednorog ili troglavi pas, kao jedna posve mitska pojava u potrošačkoj kulturi. Svi govore o njemu, a nitko za njega ne zna ni kako se zove, ni tko mu je proizvo ač, ni gdje ga ima za kupiti ni koliko košta. Pokušajte uostalom zamisliti ovakav prizor... "Dobar dan." "Dobar dan, izvolite." "Ja bih kupio vrećicu običnog deterdženta?" "Kojega deterdženta?" "Onoga običnog. Sigurno znate o kojemu se radi, na televiziji stalno govore o njemu." "Samo recite, kako se zove?" "Ma, nikako se ne zove, to je samo 'obični deterdžent', klinac od ovce, uglavnom beskoristan protiv tvrdokornih mrlja i posve neupotrebljiv kada se radi o tkaninama osjetljivim na pranje na visokim temperaturama... Zapravo, kada malo bolje promislim, to vjerojatno baš i nije deterdžent, ali ne znam kako bih ga drukčije nazvao." "Je li vi to mene zajebavate?", kaže trgovac sumnjičavo. "Ne, ne, kada vam kažem, bilo je na televiziji." "Milice", obrati se trgovac svojoj pomoćnici, "imamo li mi običnog deterdženta?" "Kojega deterdženta?", upita Milica... Vidite, stvar naprosto ne hoda, jer govorimo o nečemu čega nema. Proizvo ači sredstava za pranje rublja, zajedno s televizijom, nas su prevarili. Najprije su nam dali za neprijatelja nešto što ne postoji, a onda izmislili vlastitu pobjedu nad tim neprijateljem. Mi kupujemo Ariel, Faks, Rubel, Avu ili neki drugi, posve je svejedno koji deterdžent, dijelom vjerojatno i zbog reklame, koja je tek manipulacija, lukava medijska opsjena o proizvodu koji se potvrdio u posve imaginarnom nadmetanju s nepostojećom konkurencijom. Zvuči vam šašavo sve ovo? Pa jest dok se radi o deterdžentima, no valja imati na pameti da su i neki ratovi počeli na jednako klimavim premisama. Neki bi mudrijaš negdje izmislio nekakvog neprijatelja, a četiri godine godine kasnije bismo brojali nekoliko stotina tisuća mrtvih. Mislite da pretjerujem? Ama, jok. Vidite, i kod ratova i kod deterdženata radi se zapravo o istoj stvari - čišćenju.

Zodijački mrak
Godišnji horoskop za 2003., koji je kao specijalni dodatak u koloru izašao u jednim našim dnevnim novinama, savjetuje Lavovima: "Ne upuštajte se ni u kakve sumnjive, kriminalne ili, pak, vrlo obećavajuće poslove." Eto ti ga, vraže! Da sam ja, slučajno, ro en u astrološkom znaku Lava i da sam u idućoj godini namislio počiniti kakav sumnjiv ili kriminalni biznis, grabežno umorstvo, prevaru sa svetim relikvijama, šverc kontingenta kineskih gra ana preko graničnog prijelaza Vinjani Donji ili, na primjer, oružanu pljačku mjenjačnice Dugi pogled, ova bi me stvar svakako pokolebala. S tim se stvarima nije za šaliti. Al Capone u svemu se savjetovao sa svojim astrologom, a kad ga samo jednom nije

13 poslušao, opće je poznato, isti ga je dan uhapsilo. Pa i Lee Harvevju Oswaldu, ubojici Johna Kennedvja, u horoskopu je za onaj dan jasno stajalo da "ako je moguće, izbjegava odlaske u Dallas", samo što je to pisalo u Austin Dailvju, a Lee Harvev je bio pretplatnik San Antonio Tribunea. A sada ozbiljno. Ako ta stvar uopće može biti ozbiljna, zašto bi u novinama koje nisu bilten za štićenike nekog kaznenog zavoda, nego tobože ozbiljan obiteljski list, horoskop trebao upozoravati čitatelje da se klone kriminala? Zašto bi prosječnoj Hrvatici i prosječnom Hrvatu, koji su u policijskim evidencijama zavedeni samo s lakšim prometnim prekršajima i eventualnim prijavama susjeda zbog preglasne muzike, trebao astrološki savjet da ostanu pošteni? Mislim, zar nije poštenje nešto što se podrazumijeva? I što im uopće znači kada kažu bi se Lavovi trebali kloniti sumnjivih i kriminalnih poslova? Je li to hoće reći da, recimo, Rakovi i Vage ne moraju imati takvih ograda, a da Vodenjacima ili Strijelcima, dapače, zvijezde najtoplije preporučaju da u 2003., bez ikakvog gra anskog zazora ili bojazni od Kaznenog zakona RH, sasvim slobodno muljaju i pljačkaju. Kako zgodno! Ona glasovita sentenca Immanuela Kanta u čovjeku se dijeli nadvoje: moralni zakon u njemu vuče ga na jednu stranu, zvjezdano nebo nad njim na drugu. Kao svršeni profesor sociologije... s prilično neslavnim prosjekom ocjena, ali ipak profesor... napravio sam mali socijalni pokus. Istrgnuo sam stranicu s gornjim citatom iz novina i krenuo ga pokazivati poznanicima. Stao bih pokraj njih prstom im pokazujući na mjesto u podnaslovu gdje je ta stvar izvučena velikim slovima, iščekujući da se počnu smijati, dok mi je i samome već krajičak usana titrao od osmijeha. Reakcija je, me utim, u natpolovičnom broju slučajeva po prilici bila zbunjeno podizanje obrva i "Da? I?" Narod uglavnom uopće nije kontao na što ih upozoravam. Nakon četvrtog "Da? I?" prestao sam se smješkati, shvaćajući koliko su ljudi oguglali na svinjarije da u onome što su pročitali nisu primijetili ništa neuobičajeno ili čak duhovito. Kao svršeni profesor sociologije imao sam istraživanje s bizarnim povodom na malom i sasvim nereprezentativnom uzorku, ali zapravo vrlo obećavajuću početnu hipotezu za magisterij koji nikada neću napisati, o tome kako Hrvati, ta drevna civilizacija i jedan od najstarijih europskih naroda, imaju zapravo neobično visok prag tolerancije kada govorimo o "sumnjivim i kriminalnim poslovima", te nalaze uistinu vrlo umjesnim da bi medu astrološkim savjetima mogla biti i upozorenja ove vrste. Dobro, naravno, ono o Lavovima u novinskom horoskopu napisala je koza sa srednjom ugostiteljskom i vikend tečajem iz astrologije, a u tiskaru pustio nekakav blentov od urednika koji vjerojatno ne vlada sa sva tri stupnja komparacije pridjeva, ali nije li ta rečenica, u svoj svojoj imbecilnosti, prekrasna ilustracija ovog našeg bolesnog mentaliteta koji naročito cijeni propalice, a okretnost u vrdanju i varanju smatra vrlo poželjnom gra anskom vrlinom. "Čovjek se snašao", kaže naš narod. "Mangup jedan", govore zadovoljno vrteći glavama kada netko izbije mirovinu u trideset sedmoj, digne kuću na općinskom zemljištu ili za tisuću maraka negdje kupi diplomu veterinarskog tehničara. Taj jadni šljam, a pritom mislim na znatan dio populacije ove zemlje, k tomu stanuje u ružnim ilegalnim kućama koje nemaju ni gra evinskih ni lokacijskih dozvola, vozi aute kupljene na ilegalne invalidske povlastice, puši ilegalne cigarete iz Hercegovine, ilegalno je na birou rada, ilegalno je u penziji, ilegalno je valjda i u vrtiću. Čitav svoj život taj narod provodi u odmetništvu. On je divlja hajdučija u dubokom, iskonskom nepovjerenju prema svakom poretku, organskoj odbojnosti prema zakonima, koja uistinu ne nalazi ništa patološko u kriminalu. Patološki je kada se muški drže za ruke i kada djeca puno čitaju, ali kada netko nešto ukrade ili prevari, Bože dragi... Tako da naposljetku počinjem smatrati vrlo zgodnim ono upozorenje Lavovima kojima u 2003. nije za preporučiti kriminalne i

14 sumnjive rabote. Upozorenje, naravno, ostaje glupo do neba, ali ako već ljude ne možeš razumom privesti redu, možda pomogne nerazumni strah od zvjezdanih konstelacija, Merkura u trećoj kućici i šta ti ja znam... Samo, jednom kada pripitomimo Lavove, što ćemo s preostalih jedanaest znakova? Meni, recimo, jedan Škorpion s Vagom u podznaku stalno parkira pred dvorišnim ulazom. Recite, što da radim s mrcinom?

Gebis eliminator
Bilo je to prije nekoliko godina. Jedna moja prijateljica tek se bila honorarno zaposlila u jednom ženskom magazinu, kojemu ću ovom prilikom izostaviti ime. Uglavnom, prvi novinarski zadatak djevojci je bio da sastavi recept za tjednu dijetu, kako već svaki ženski časopis koji drži do sebe u svakom broju mora imati recept za dijetu, psihotest i horoskop. Za pisanje nijednog od to troje, naravno, ne treba apsolutno nikakva kvalifikacija, ali moja prijateljica to nije znala. Došla mi je gotovo u suzama moleći da joj pomognem, a ja sam joj u pola sata sastavio jedan pravi bombončić od dijete, nešto doista za Godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva. Izgubio sam originalni tekst, pa sada rekonstruiram po sjećanju. 1. dan - ujutro popijte šalicu slabog, nezašećerenog čaja - za objed kratko ližite nesoljen kuhani krumpir - uvečer, ako baš osjetite glad, molite se Djevici da vam da snage da izdržite. 2. dan - ujutro popijte šalicu slabog, nezašećerenog čaja - za objed kratko ližite... Da ne duljim, šest dana ponavlja se potpuno jednak tretman, s tim da mi se sedmi dan više nije dalo pisati pa sam samo kratko stavio da se ne smije jesti ništa. Dao sam to. prijateljici, a ona me cmoknula u obraz i otrčala urednici. Evo što je urednica rekla: "Hm, vrlo smiono! Osmi dan ukućani neće imati osobito težak posao iznoseći jelov sanduk s našom čitateljicom." To me je na neko vrijeme uvjerilo da dijete možda baš i nisu moj novinarski forte, ali, da vam pravo kažem, ne znam u čemu sam pogriješio. Dosad sam vidio jedno sedamsto pedeset tisuća novinskih dijeta, od čega je tek manji dio djelovao razumnije od one moje. Recimo, jedna od posljednjih koju sam vidio... ponovno ću prešutjeti o kojim se novinama radi... izme u ostalog kaže: "Post treba početi u točno odre eni sat, odnosno u vrijeme Mjesečeve mijene, kada se mijenja i magnetsko lunarno polje na Zemlji". Tko je ovo pisao? Čarobnjak Merlin? Baba Poludnica? Kakve veze ima probava s Mjesecom? Pretilost je sve veći problem razvijenog svijeta, baš kao što je glad problem one njegove nesretnije polovice. To su valjda spojene posude, što god se nekom jadniku u Nigeriji otopi s rebara, na mističan se način nakupi oko bokova vaše supruge. Dok ona biva sve deblja, njezinog Doriana Graya iz Obale Slonovače već pomalo izdaju mršave nožice, i sve dok nam se ne objasni taj tajanstveni mehanizam, valja nam s jedne strane slati brodove s hranom u Afriku, a s druge trpjeti teror nadrinutricionista iz domaće štampe. Žalosno je to vidjeti. Žene, dok su mlade, razmjenjuju recepte za papicu, no ako su uhvatile četrdesetu, već počnu razmjenjivati recepte kojim bi poništile poguban učinak iste one papice od prije nekoliko godina. Ima, doduše, i drugih načina osim dijete. Jedni su, primjerice, oni čudesni praškovi koji se piju, od slučaja do slučaja, dvaput ili triput, iznimno, ako je prodavač vrlo pohlepan

jer se zubni tehničar baš nije žurio popraviti štetu. baš svaki od vas može imati. sjetit ćete se. i pumpala. lampi ni čilima. Hrvatska".. mučeći se s dikcijom obavještavaju javnost da su "redovitom konzumacijom". nije nužno imati dlakava stopala i zašiljene uši hobita. tu nema puno mjesta čarolijama. neodoljivo me podsjećaju na one propalice u kariranim sakoima iz kaubojskih filmova. pa sada stenjete i pušete u dnevnoj sobi. "Ultraslima u šest tjedana izgubili sedamnaest kilograma". koji su osvajačima Zapada bočice s prljavom vodom ponekad prodavale kao ljekariju protiv hemoroida. ispred televizora u dnevnoj sobi ili s knjigom u postelji. malo zatim pogledali ste okrutnu realnost oko sebe i otrijeznili se. Kako bilo. Prodavači tih čudesa. Neka firma prodaje ga pouzećem. Uvijek se pitam čime su ih to strašnim proizvo ači Ultraslima ucijenili da tako bezočno lažu narod. Za metar čelične opruge upakirane u kartonsku kutiju s dopadljivim imenom i slikom manekenke u trikou dali ste pola plaće. Na malim lokalnim televizijama bjesomučno. kada vam ni petsto sedamdeseta dijeta ne pomogne. Jednom davno vjerovali ste u onaj vjenčani. ili 209 kuna za muški model. a ponekad kao sredstvo za čišćenje mrlja. ništa vas ne može spasiti od vašeg jadnog života. ali s vremenom je i u njemu nestalo magije. a Miomira Žužula pretvorio u hrčka. Razuman ste čovjek i shvaćate da su zakoni fizike po kojima je ure en naš svijet dosta rigidni i da. I tada je zbilja smršavila. U knjižnici ili videoteci našli ste ih na polici s fantastikom. Prsten postoji i zbog njega čak ne morate ići u izmaštano Me uzemlje i ratovati s čudovišnim bićima. E. navodno. iscrpljeni od proljeva kojega ste. niste mislili kako bi ta priča mogla biti istinita. Oziris ili tako nekako. nego ga. popijete i poslije.. Posebno ne s prste-novima. Zvalo se. nije na analizu dao te praškove. na jednom bi se kraju pritisnulo pod stopala. sve dok joj jednom nije onaj donji dio kliznuo ispod nogu. pouzećem je kupila nešto takvo od neke vucibatine iz Novog Sada. Zavela vas je eventualno na sekundu slatka sanjarija kako bi krasno bilo imati prsten koji bi otplatio vaš stambeni kredit. gledajući "Dobro jutro. stočića. Nikada nitko. ispred komode na kojoj je porculanski labud u prirodnoj veličini. poskočio i izbio joj tri zuba u donjoj i četiri u gornjoj čeljusti. osnovano sumnjate. a živo me zanima što bi se našlo u njima. pa pumpaj. Nema dakle čudesnih predmeta. vidite. Jedna moja debela susjeda jednom davno. Bojim se nekako da je malošto tu znanstveno utemeljeno. i pumpala bez osobita uspjeha. s izuzetkom nekih deterdženata za čišćenje tvrdokornih mrlja. burazeru! Tako je ona sirota pumpala. još u Jugoslaviji. No. sjedeći u otrcanoj fotelji s miljeom na rukohvatu. vrte se reklame za te preparate. dolje pod prozorom parkirao srebrni Mercedes S klase. ispunjavate narudžbenicu za jednu od onih čudovišnih naprava za istezanje. Navodno su jednak takav nosili faraoni i visoko . koja se silno obogatila na tome.15 pa mu je namjera da što brže smažete staro i naručite novo pakiranje. razmutite prašak u vodi.. "stomak eliminator". gdje nekakvi luzeri u ispranim trenirkama. na drugom zgrabilo s obje ruke. fasovali od Ultraslima. prevarili ste se. Na kraju. čak i četiri ili pet puta na dan. do potpunog psihičkog iscrpljenja gledateljstva. sada izmišljam. Slavodobitnik Alke Gledali ste Jacksonove filmove ili možda čitali Tolkienovu sagu o prstenu koji onome tko ga nosi daje moć vladanja svijetom. savjetuje nas gospoda Ljubica Popara iz Čačvine. a kasnije. naime. po pristupačnoj cijeni od 199 kuna ako ste žena. možete bez straha od debljanja jesti svinjske nožice.. ovčje salo i obojene kovine. neko egipatsko ime su mu nadjenuli. Od svoje šeste godine uspješno razlikujete bajku od realnosti. što ja znam.

pa kazalištem. I to još nije sve. oni garantiraju povrat novca. dobro posluje.16 svećenstvo u starom Egiptu. Više se ne sjećam tko mi je preporučio prsten Oziris. jasno. napisao Yesterday od Beatlesa i to mi je. Nikad neću moći dovoljno zahvaliti prstenu Oziris.. A nevjerojatno je. 51 godina. a nova je čitavih 46. Sad baš čekam da nazovu i kažu da sam dobio Nobelovu nagradu za alkemiju. da vam taj prsten neće donijeti ljubav. Tako nekako idu ispovijesti osoba što su za tričavih dvjestotinjak kuna naručile malenu pozlaćenu alkicu i s njom gane novu. 62 godine. je poštanska narudžbenica koja vam nudi da ga pokušate nositi mjesec i pol. KRUNO J. Oscara za specijalne efekte i Pulitzerovu nagradu kao takvu. Dan kasnije vidio sam da nešto tamo dolje bubri i tuče pod kožom. već 13. osvojio sam Wimbledon... Osim toga. svi ismijavali moj doktorat. Bilo je to 12. kada sam se vratio u domovinu. bioenergijom. Prsten Oziris darovao mi je mladi brat. Na svojoj staroj nozi nosio sam cipelu broj 42. Dan kad sam na ruku stavio prsten Oziris ima sasvim osobito mjesto u mom životu.. BOZO R. Tu se. Zatim sam se neko vrijeme bavio izdavaštvom.. Da skratim. Tako mi je lakše. već do Božića narasla mi je nova. morao bih se suočiti s tim da je čovječanstvo većim dijelom imbecilno. MILICA G. 38 godina. složit ćemo se. kunući mi se u njegova čudesna svojstva. Mnoštvo gra ana Hrvatske moralo je kupiti prsten Oziris da bi firma koja ga prodaje sebi mogla priuštiti tolike oglase. Da ne vjerujem da prsten može promijeniti život. Moj muž i ja dugo nismo mogli imati djece. Danas sam predsjednik Vlade Republike Hrvatske. listopada ujutro osjetio sam neobično peckanje u onom mom patrljku. bijelom magijom i susjedom Zvonimirom. Bit će svakako da i sami nose faraonski nakit. i sam naručio jedan prsten Oziris i od jučer ga nosim. koju ćete vjerojatno naći i u ovom primjerku novina. Prsten Oziris učinio me je najsretnijim čovjekom u Koprivničko-križevačkoj županiji. s umjetnom oplodnjom. prilično je nevjerojatna. Uz reklamu. Jedna je beba Kinez. Zato sam. Sve to dugujem prstenu Oziris. No. Nisam mu isprva vjerovao. Na dan kada sam ga stavio na ruku. na jesen ću polagati za instruktora. Već prvi radni dan nove godine upisao sam se u plesnu školu. a ne John Lennon i Paul McCartney. a onda sam na nagovor prijatelja počeo nositi prsten Oziris i moj život se gotovo preko noći promijenio. donijelo nešto preko četiri milijarde dolara od tantijema. koji je zbog nestručnog rukovanja ručnom bombom u JNA ostao bez noge. IVO S. ljepšu i sretniju budućnost. Čitava ta priča s čudesnim prstenom. velika je prodaja. Onda mi je svekrva darovala prsten Oziris i ja sam u manje od mjesec dana rodila krupne i zdrave šestorke. Prije toga bio sam jadni invalid. sunce je zasjalo i u mom životu. pa ako vam prsten Oziris u tom vremenu ne promijeni život.. jer su reklame gotovo zagušile naše novine. sasvim dobra noga. ja sam ipak odlučio u sve vjerovati. U me uvremenu sam prošao četiri stupnja. sve bez osobita uspjeha. Pepeljuga je naturalistička drama. Još malo će biti dvije godine kako ga nosim. dakle. Godinama sam se kao nekvalificirani radnik mučio na poslu pomoćnog skladištara u Podravki. kad se odbije porez. Ako nešto takvo doista postoji. Ali. ali su. Nikada ga neću skinuti. Nekog vraga u svemu tome valjda ipak ima. jer su se toliki dosad osvjedočili u njegove čudesne moći. Premda smo svašta pokušavali. 44 godine.. Njihova fantastična iskustva po prilici idu ovako. Otkrilo se naime da sam ja. Školovao sam se u Austriji. . zdravlje i pare. listopada 1999. čisto da ne kvarim prosjek. Ljudima je upala sjekira u med.

vrednijim od njih zato što sam čitao. nešto što je naprosto greška u mentalitetu. tako er. sjedeći tu u tome hotelskom lobiju i gledajući tu mulariju koju su ovdje zatočili da bi ih natjerali da misle na utakmicu. . Trudim se. ali zbog toga me ipak ne smeta. i gledam igrače Dinama koji su tu. u devetnaestoj moraš biti obijestan. Jednostavno. Jako su mladi.neka su. za neke što Cehova imaju u malome prstu. Skladno koegzistiramo u ovome hotelskom lobiju. koja budala ne bi. čini mi se. ja znam da su pravi gadovi. premda su se još prije dva desetljeća morali naći i odabrati. mislim da bi ljudi. to sam čuo. Eto. jer to ne može napraviti bolju osobu od tebe. Znam da će ovo zvučati strahovito zatucano. Ne smatram se. Neki će za to optužiti nezaposlenost.. kako kroz džepove trenirki češkaju jaja. kao ova djeca u trenirkama. u to dokono subotnje jutro. dakle. barem u nas. najiskrenije. na primjer. ne dotiču. pretpostavljam. a čisto sumnjam i da je njemu netko kazao kako mu se svidio "Muškarac bez brkova". Osim toga. a ne na manekenke. kako se igraju ključevima ili traže svoja imena u Sportskim novostima. I tako. ali uistinu teško da bi nas dvojicu itko zamijenio. recimo. palamudeći kako se još traže ili kako su baš na životnom raskrižju. sjedim u lobiju hotela Opera. ni Mercedese. Da nisu u dresovima i da je hotel malo manje otmjen. sasvim slučajno. barem sve dok oni ne požele nešto u vezi Gotovine. ali meni je već muka od neodgovornih četrdesetpetogodišnjaka što od roditelja penzionera žicaju za cigarete i kavu.. a ovi ovdje i bez Cehova mogu biti sasvim pristojna djeca. možda mi je malo i drago zbog nje. trebali biti jasniji i odrješitiji u izboru svoje sudbine. Kvragu. jer sam nisam izabrao to mjesto. ja stvarno ne želim ni njihove pare. Nezaposlenost je. Mi živimo u zemlji u kojoj se vrlo kasno sazrijeva. "u karanteni". Gledam ih bez zavisti. ili gotovo nigdje. Gledam ih kako su se ponešto prekomotno. ali ne mogu u tome sebi pomoći . Dapače. izvalili u kožne naslonjače. već u šesnaestoj ima jasnu predstavu što želi od vlastitog života. Cehova.mnogi što traže posao stvarno mole Boga da ga ne nadu. jedan od njih. ni njihove lijepe djevojke. samo zgodan alibi za nešto što je daleko neiskorjenjivije i fundamentalnije od nezaposlenosti. pomislio bih da se radi o maturalcu. tu mladost u plavim trenirkama i mislim da ni oni meni ne bi trebali ništa zavidjeti. Mercedes bih volio imati. kao što mnoge smeta. gdje je upravo sasvim prirodno da u svojoj tridesetoj živiš od roditeljskog džeparca. Meni nitko nikada nije rekao kako mi je sjajno bilo ono proigravanje protiv Čakovca. Sve drugo mi je okej. Ako već nisam sasvim ravnodušan na tu sreću. u jednome času zaprepastim sam sebe otkrićem kako mi se zapravo svi aju ti nogometaši. barem ako mene pitate. pretjerujem. Gledam.Ante Tomić.17 Što je muškarac bez štucni Subota je ujutro. ali ja ne mislim da je to zbog toga. mi smo naprosto ljudi koji bi od zlatne ribice vjerojatno poželjeli tri sasvim različite stvari i ja to poštujem. Ne znam. Dobro. zove se kao i ja . Utoliko mi se svi a da netko. da razmišljajući o njima ne upadnem u zamku intelektualne oholosti. Baš kao ovi nogometaši. Ne znam kako je s vama. u iznenadnom napadu posve neobjašnjive filantropije. premda smo dva svijeta koja se nigdje. Čak i ako su i obijesni . Najozbiljnije vam to govorim! Evo i zašto. sreća ovih klinaca u plavim trenirkama.

čitava nacija sa zebnjom iščekuje da će biti spašena hrvatska izvozna bilanca. Broj nesretnih ishoda ovdje je mnogostruko veći od broja sretnih. medu nama rečeno. čini se. kod nekoga tko ima devetnaest ili dvadeset. umišljam sebi da mogu i vidjeti nekakav grč toga užasa na njihovim licima. Tako izgledaju vodoinstalaterski pomoćnici ili portiri. koliko god smo mi dva svijeta koja se nigdje. I koliko god me nogomet ne zanima. Pokušajte sebi predstaviti to popodne kada je nekakav pokvareni menadžer došao njihovim roditeljima s prijedlogom da takoreći posini njihova malog. naravno. po prilici da njegov sin na svakoj utakmici mora imati čiste štucne. Mama plače. Olićev "osjećaj za gol" najsolidniji je domaći proizvod. gotovo priprosto. me utim. ali obvezujuću sintetičku majicu nekakvog Lazija ili Zaragoze. što vi znate o tome. Sjedeći u lobiju hotela Opera i gledajući tu djecu. najbolje što možemo ponuditi u inozemstvu. recimo. ali i ne mora. malome u džep od košulje trpa marke. talentirani junior i njegov tata. Menadžer mulja i laže. Jer. a u ovoj specijalnoj situaciji gotovo katatoničan. Ivicu Olića mogli bismo i sasvim lijepo zamisliti kako u bijeloj vezenoj košulji i sa šokačkim šeširićem mangupski zabačenim na zatiljak naceren cupka i ijuju-če na pozornici akovačkih vezova. Ili će te klub dati na posudbu negdje u neku Babinu Gredu i zauvijek zakopati u blatu nekog provincijskog stadiona koji je u drugoj polovici radnog vremena pašnjak. a mama iz kuhinje sve osluškuje. Bolje od Cedevite. on još ni s bjelkinjama nije došao ispod pojasa. ili ga makar oni što misle da znaju i pozvani su da sude o tome znatno precjenjuju. Svotom koju smo označili s x u civiliziranom se svijetu trguje s naftnim poljima i taktičkim nuklearnim oružjem. od sebe pomalo tup. Njegov menadžer. iz jednostavna razloga što na novinskom prostoru koji nam je povjeren ne bi doteklo za tu količinu nula. Kao što će ga vjerojatno i prevariti. ima razuman prijedlog da ga ustupi nekom velikom klubu za svotu koju ćemo morati označiti nepoznanicom x. S njegovim okruglim licem. ali drek.18 Vi ćete sada reći kako je njihov izbor bio lak. Pa ipak. u dnevnoj sobi. ili gotovo nigdje ne dotiču. da će ga voditi u Amsterdam da ševi crnkinje. to se shvaća povodom da se prisutni iskreno i od srca nasmiju kako već odavno nisu. Tata je oprezan jer misli da će ga tip prevariti. taj naoko ni po čemu osobit dečko okretan je centarfor koji nam je darovao jedan od rijetkih časova radosti u tugaljivoj epizodi koja se zove nastup hrvatske reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu i dobrim dijelom baš zbog toga sada je. potpuno oduzete sposobnosti rasu ivanja. Uz viski iz regala. Bajadere i Sumameda. U to se ponovno pojavljuju mama i tata. Nevolja je. uvijek možeš naletjeti na nekoga trenera koji te neobjašnjivo mrzi. inzistira na nekoj. A talentirani je junior izbezumljen jer. ili će neki bekovski mazgov naletjeti na tebe i nepopravljivo potrgati ti ligamente koljena. ona je tu kao krava kojoj odvode sasvim mlado tele. kada se mama i tata povuku na vijećanje. ma koliko moćnog nogometnog kluba. posve pogrešnoj stavci ugovora. U tako nježnoj dobi počinje jedna karijera koja može završiti petogodišnjim ugovorom u Barceloni. mislim da su taj užas i spremnost na suočenje s njim. a kada je netko spomene u direkciji nekog. sitnim okicama i nakostriješenim čuperkom na čelu. a tata. . od toga da će on odjenuti časnu. namiguje mu i šapće. nešto što jednostavno morate cijeniti. Udruga malih dioničara Ivice Olića Djeluje jednostavno. da nitko zapravo ne zna koliko vrijedi talent tog sportaša. sjede oko staklenog stolića menadžer.

da nogometaši zara uju. ja ne bih želio biti na njegovu mjestu. Djeluju sigurno i suvereno kada pričaju o milijunima. ali je svejedno prekršena ista stavka iz UN-ove Povelje o ljudskim pravima . mogla pojaviti udruga malih dioničara Ivice Olića. tko ga stvarno može zastupati a tko je samo pikzibner. a u sve se hoće umiješati i jedan diler oružja. Ivica Olić izlazi na potpuno pust stadion okupan milijunima kilovata. a da uistinu nije sasvim jasno ni čije je to što smo prodali.. ono kako bi to izgledalo u američkim filmovima je. kakav mir! Pola sata nakon utakmice s Ekvadorom sjedim u kafiću sasvim sam. stane nasred terena i prodere se: "Ja sem svoga tela gospodar!". čak i novine se koriste tim rječnikom. ispravan i čovječan kraj ove priče. a jeka s tribina mu odgovori: "gospodar. no ono što bi bio dobar. s transparentima na Markovu trgu. izvjesno je tek da se Olića samog u tome ništa gotovo i ne pita. i nije sasvim izvjesno tko je u pravu a tko ne. pa da mu napokon kažu što se od njega očekuje u idućoj nogometnoj sezoni. Zamišljam ga kako sjedi na trosjedu u dnevnoj sobi dok se na televizijskom ekranu ispred njega vrti neki film s Jeanom Claudom Van Dammom. Upoznali ste se predobro. ne bih ni znao da još ima života.. Oliću ne treba govoriti. pa i uvredljiva. samo nečije vlasništvo. Razumije se. naravno. seljačkom razmetljivošću. Koliko god je nekome možda takva usporedba pretjerana." Iz poraza u blagostanje Isuse. ta stvar ne vrijedi ljudskog dostojanstva. možda i više nego što ste htjeli. da čovjek nije roba. dosad neutvr en broj njih očekuje stanovit postotak od njegova transfera u veliki inozemni klub.19 Ako i baš ništa ne znate o tom svijetu.. Naprosto. i da ih njihovi menadžeri ipak ne šamaraju.. U svemu tome Ivica Olić. i to više nego dobro.. kao nečijeg sina. On je. Znam da se većina vas ne bi složila sa mnom. . Gdje će se sve to završiti. gospodar. ne zna se. koje se kupuje i prodaje... nego živčano čeka da zazvoni mobitel.. nejasni su k tomu i interesi predsjednika bivšeg Olićeva kluba. kao što je. ali po svemu što se da pročitati u novinama. Meni se sasvim vjerojatnim čini da bi se kroz tjedan ili dva. Oko tog Olića doga a se jedna strašna priča o ljudskoj gramzivosti. uostalom. Takvo što.. naime.ona. S Ivicom Olićem po novinama se tako razvlači vlasnički triler vrlo nalik slučajevima Name ili Slobodne Dalmacije. da bismo na kraju nabrzinu uzeli nekakav sitniš. a treći bezvoljno mete opuške. kojeg smo u me uvremenu pomalo i zaboravili kao osobu.. nakon što se otkrije da je istinski vlasnik Ivice Olića zapravo stanovita off shore kompanija s Djevičanskih otoka. gospodar. svakako ste se susretali s tom glupom. muža i odnedavno oca. Netko takav možda je uništio poduzeće u kojemu ste radili. ali sve da dobijem trostruko od onoga što će on dobiti. ali on je sasvim nesabran pa gotovo i ne gleda. Volio bih da griješim. ugostitelja i vele-trgovca ribom kojeg se svojedobno sumnjičilo za reket. pa se ne zna posjeduje li njegov menadžer stvarno njegov ugovor ili je možda u pedeset postotnom vlasništvu jednog nogometnog suca. Oko mene dva konobara slažu stolice što su u vrijeme prijenosa polukružno stajale oko televizora. pa oderemo onako odoka potpuno nesuvislu cijenu. ustvrdio bih da u bitnome zapravo nema nekakve velike razlike izme u "prodaje nogometaša" i toga da mafijaši u istočnoj Europi i medu sobom trguju moldavskim i ukrajinskim djevojkama. meni se čini kako se s Ivicom Olićem u malome ponavlja groteska o hrvatskoj privredi u devedesetima. i dosad dopuštao. s takvim menadžerima.. stoji po strani. premda uistinu pojma nemaju o čemu govore. gospodar. ali stvarno ne znamo koliko to vrijedi. Da nije njih. on će za pristojan ugovor dopustiti da se s njim odnose kako god hoće. pazite sada ovaj kadar. Mi bismo tu nešto prodali. dakako..

Sve će. Da se ubiješ. pravo da vam kažem. civilizacijskom ispitu ove države. bilo je samo stoga jer smo se zavaravali kako su narodi u ratu. ali u neko doba stvarno si imao dojam da su svi skupa povjerovali da je japansko prvenstvo naš novi rat. tako smo govorili u ono vrijeme za onu nevoljnu mladost što je u tenisicama i s crnim vrpcama oko glave odlazila u rat. nisu mogli ovi "naši dečki" i oni "naši dečki" prije deset godina biti isto. Osim toga. ma koliko iznošeni. drago mi je da nas je Ekvador nakantao samo da se ta nesretna starica izbavi iz ropskog poniženja da je ljudi gledaju u majici od Prosinečkog.. nogomet. "naši dečki". Sjećate se toga izraza. ne bih znao objasniti. koliko god smo izgubili toliko smo i dobili ovim porazom. .. a ne da njime crtaju kockice po čelu. to je. ne može biti toliko važan. još gore. Ako smo i izgubili nogometni obraz. Dobro. dobili smo natrag naše živote. nogomet će napokon pripasti pravoj nogometnoj publici.. Kako je do toga došlo. ne mogu reći da mi je posve krivo što je naša mlada država na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Japanu izgubila presudnu utakmicu za prolazak u drugi krug natjecanja. poraz od Ekvadora rastjerao je tu psihozu i vratio nas spokoju civilnog življenja. nije imalo baš previše veze s nogometom.20 Sve je tiho i nepokretno. Sve to do sada uistinu... ali ako mene pitate. priznat ću. što oko mene ne pršte razbijeni izlozi. mala posrana pobjeda u skupini. u jednom strašno važnom političkom. I zato mi se čini da je ipak dobro da je sada sve završilo. makar se meni tako čini. Jutro prije utakmice s Ekvadorom na splitskom Pazaru vidio sam debelu zdepastu babu gdje prodaje krumpir i zelje u nogometnom dresu s natpisom "Prosinečki" na le ima. I baš mi. ne urla i ne polijeva me pivom. a rekli smo već da se sve to bilo izmetnu-lo u pravi rat. Ta nogometna stvar je. a pobjeda. veselilo bi me da su prošli. Neka kaže tko što hoće. baš kao što se nismo nagledali ni pravoga nogometa. na grad se spustila prava mediteranska sies-ta.. A to nije bilo i nije moglo biti. puno preko granice onoga što je nekakvo normalno ljudsko ponašanje. To što se nekima od nas možda činilo suprotno. ofucani i bijedni. sada se govorilo o Bokšićevim preponama. Nad ishodom utakmice s Italijom strepilo se možda tek nešto malo manje nego što se prije deset godina strepilo nad sudbinom Vukovara. Naprosto. paše da je tako. počinuti od one silne tenzije da svi moramo kao jedan stajati pod barjakom za "naše momke" u štucnama. već bila otišla jako predaleko. nemojmo se zezati. što nitko ne puca. a bankovne službenice više neće u dresovima dočekivati stranke. negdje skriveno mi je isto malo žao Jozića i igrača. drugim riječima. a posebno žene. ako sudac Lozina u procesu osumnjičenima za ratne zločine u Lori. Ako ni zbog čega drugog. svoje uvodno slovo počinje spominjanjem naše čudesne pobjede nad Italijom. i inače skloni samozavaravanju. ako smo bili došli do toga da voditelj televizijskih Vijesti u dresu reprezentacije s navijačkim šalom oko vrata čita vijest o mrtvima na Bliskom istoku ili. generalno uzevši. pravosudnom i. čak ni svjetski. kada bolje pogledaš. koji su. damama će biti vraćeno pravo da ruž za usne koriste kao ruž za usne.. svinjarija koja je puno.. na neki način. Ne mogu reći da mi je posve krivo što sada ne čujem rikanje automobilskih sirena manijaka koji ushićeno jure kroz crveno. Slušam prije neku večer neku voditeljicu na televiziji kako za reprezentativce kaže "naši dečki" i to me vrati u vrijeme od prije desetak godina. pokrenula je slavlje kakvo se ne pamti od osloba anja Knina. Danijela Trbović Vlajki više se neće morati glupirati vičući "Vau-vau-vau-vau!". za nas će početi tek našim ispadanjem s njega. nikakvo polufinale ili finale. Utakmice će gledati još samo oni koji stvarno vole utakmice. pravo Svjetsko nogometno prvenstvo. a ne onoj moronskoj gomili manekenki iz "Nogometne televizije" koja plješće samo kada u studiju zasvijetli natpis "Aplauz". još uvijek bolji od bezumlja koje je nama vladalo posljednjih tjedana. S istom onom mješavinom nježnosti i straha s kojom su žene onda izgovarale "naši dečki".

zabacivao glavu i pjevao. da je stvarno velikim ljudima čitav svijet zavičaj. onako. ne da se pravi važan pred nama.. ispričati svome sinu. koju je sam uglazbio na neku melodiju pa je. ovo će sada zvučati šašavo.". doista bez ikakve potrebe za isticanjem. priznajmo sami sebi. nije velika šteta što nas više neće biti tamo na Dalekom istoku. U sitne ure naizust nam je deklamirao Ujevića i Matoša. no pravo veselje došlo je tek kada se medu nama ukazala još uvijek čvrsta pojava nekadašnjeg svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji. naime. kada za to do e vrijeme. znaju biti čangrizavi i sebeljubivi starci koji nikada nisu prestali živjeti u vremenu svoje slave i posljednjih trideset ili četrdeset godina ne rade ništa drugo nego cvile kako su ih svi zaboravili. bila je to jedna vrlo kukavna pobjeda koju imamo zahvaliti samo neobjašnjivim časovima slaboumnosti danskog suca. Ja se u tu stvar možda i ne razumijem najbolje. jedini general kojega on priznaje. stajala je jedna divna mudrost koja nam je stalno nekako izmicala posljednjih desetak godina. Vodi jedan malo zapušteni pulski bife. ali nogomet to doista nije bio.. za sebe pjeva kada je sam u autu. bilo je kada nas je taj stari boksač pogledao i rekao: "Pa ne mogu ja biti nacionalist. toči pelinkovce i kave.. ali ono što sam tamo vidio uistinu je imalo jako malo sličnosti s balunom. u tih jedanaest riječi koje je Parlov izrekao. diže čaše prema svjetlu pa huče u njih i briše svoj dah na staklu. Za Jozića i igrače to je. Nešto što ću uvijek pamtiti. sa zlatnom narukvicom i pečatnjakom na malom prstu djelovao je pomalo kao Belmondo u nekom starom filmu. jasno. kao da se čudi što mi ne pjevamo i mi se sramežljivo uputimo za njim: "Neka ljubi tko god koga hoće. ljudi. a u jednom času. kako je i inače jedan neobično bistar kit. a stari je boksač stiskao oči i mrštio obrve ispresjecane sitnim ožiljcima od davnih tučnjava. Mnogo puta u tih nekoliko večeri osjećao sam se silno polaskanim što sam tu. I bilo nam je lijepo. To. Nekakvo okupljanje pisaca je bilo. naš svakodnevni život i naše psihičko zdravlje sada su svakako u plusu. od utakmice s Ekvadorom gledao sam svega skupa najviše dvadeset minuta.. iskreno sam protrnuo zbog jedne njegove rečenice. nego kao neki jednostavan i samorazumljiv sud. ali zna što je u pjesmama vrijednost. ali mi i naše obitelji. strukiranom kožnom kaputu s krznom na reverima.21 Poslije pobjede s Italijom nevi eno smo digli glavu." E. no on bi radije. na behar na voće. najozbiljnije. Belmondo veličanstveni Harmonikaš je ozarena lica razvlačio svoju dugmetaru. A da samo čujete kako pjeva Mate Parlov. pričao o poeziji.. a šampionski je i ostario. prozaika.. izme u zalogaja ombola i ovčjeg sira. Parlov je drukčiji. Ima ponešto staromodan ukus. kaže. ja sam bio prvak svijeta".. veliki gubitak. Petar Prerado-vić je. Budimo razumni. to je nešto što pamtiš za cijeli život. Svi bi s njim pričali o boksu.. neka ljubi tko god koga hoće. nas pedesetak pjesnika. U toj rečenici. a da je nacionalizam . nešto što ću. ali. sitno pijuckajući gemišt i prisjećajući se nekih starih sevdaha. Možda je izdaleka podsjećalo na ispašu goveda. u jednoj beskrajno otužnoj hotelskoj sali za ručavanje. Nekadašnje sportske legende. čavrlja o Brodskom i Carveru. ekskurzija za čudake koji se bave literaturom. osvjedočio sam se. pa čak i otpjevao Preradovićevu "Zmiju". U njegovu izlizanom. izbaci ponekad neku budalu koja prekardaši i ne žali se. ponavlja on lijepim baritonom načetim duhanom. prevoditelja i kritičara potrpalo se u autobus da obi e Istru i preko čaša malvazije. koje smo proveli s njim. neki su nas već vidjeli i u finalu. držao sam da mi je dana velika milost što sjedim pokraj Mate Parlova. tih nekoliko večeri u Puli. On je bio šampion. a onda nas u jednom času sve upitno pogleda. "Snijeg pao na behar na voće.

u nekom intervjuu rekao da mu je netko. u .. valjda od rakije.10 kn.. a onda su utjehu našli u nacionalizmu i svima se živima uvrije eno unose u facu i govore kako je svemu krivo to da su oni Hrvati. Skroman kakav je već bio. razbio bi mu pičku i pošao dalje. Tu man je ozbiljno povjerovao toj bezočnoj laski. Mislim.. svakako odavna bio okićen Nobelovom nagradom za književnost samo da nije Hrvat. ali svakako mora biti da je noćas počeo rat. ništa drugo? Nema nikakvih iznena enja?" Baba se ukipi s rukama u krilu. nekih nedovršenih. Da je kao pisac. Po našim jadnim palankama naći ćete bezbroj luzera koji su bili prelijeni. deset kuna. hrvatski centarfori nisu davali golove jer su morali dodavati loptu igračima srpske nacionalnosti. Ozbiljno se naljutila. Nešto tako neza-htjevno za gledati fino je odabrano za nedjeljno jutro.. pokušavam zamisliti kako bi to bilo da je njemu onda. "Kad ogulim koru. jer te emisije. scenografijom koja se da vidjeti još samo u prljavijim restauracijama. osjećaju se nesigurno i manje vrijedno u tu im jezicima i navikama. Gledajući Matu Parlova kako žmireći pjeva "Ne klepeći nanulama". kažem. da i ne govorim.22 većim dijelom samo uskogrudna tlapnja nekih polutalenata i poluinteligenata. Inače ne znam kako bih objasnio taj idiotski fakat da je kilogram krumpira. pa se zatvaraju. nisam poslušao vijesti na radiju. obično malo tresu mikrofoni. Pokojnom predsjedniku ni na sekundu nije palo na pamet da Švedska kraljevska akademija nikad nije ozbiljno razmatrala njegov slučaj zato što je on netalentiran. kulturnije i čestitije nego drugdje. pa mi ga prerežite popola. svaki je ljudski peh našao opravdanje i oprost u nacionalizmu. i sve tako u tom stilu. slušaj. još nisam otvorio novine. najavljuje priloge reportera. "ali mi je prevelik. izmišljaju da ih drugi ugrožavaju i laprdaju kako je u nas sve ljepše. zar to nije da čeljade podivlja? Padaju mi na pamet glupave poljoprivredne emisije koje povremeno. O nesretnim penzionerima koji bojažljivo obilaze štandove. u svim segmentima toga obrta. "To nisu tartufi?" Žena odmahne glavom da nisu. Tako naprosto funkcionira mozak tih nacionalista. da još jednom za svaki slučaj pogledam." Baba na splitskom Pazaru spusti obrve i uvrije eno naškrubi usne. Zapanjeno gledam cijenu. s druge strane piramide sivih prašnjavih gomolja iznad koje je na pravokutnom kartonu kvrgavo napisano . nemam puno problema s tim. ispod je krumpir. gledajući me sada i malo neprijateljski. govoreći o svojim knjigama. to da su Hrvati sve ih je skupa ispovjedilo i pričestilo. još nerazbuden. Premda to neće priznati." Što bi Mate Parlov učinio? Nije teško pogoditi. njemu je bilo dosta kazati kako je sva njegova književna nesreća to da je krive nacionalnosti i to mu je bilo dosta. ustvrdio kako bi on. u nenarodnom režimu. jer mi se nekako čini da je pravo ljutnje ovdje isključivo moje. nepovjerljivo gledajući krumpir kao da je mango. "Ovaj ću uzeti".. Takvima trebaju granice jer ih široki svijet plaši. preglupi ili naprosto prepijani da bilo što naprave od svojih života. Jednostavno.. da su njegove knjige loše napisane. istina je. Krumpirova pobjeda "To su krumpiri?" Seljanka kimne. ne razumijevajući što je toliko ispitujem. plitke i dosadne. gledam nedjeljnim jutrima. je. ti ne možeš biti svjetski prvak u poluteškoj kategoriji zato jer si Hrvat. ne sjećamo se nažalost tko. kojima se. hrvatski magistri zbog istog razloga po dvadeset godina nisu mogli doktorirati. to jest Tu man. tek da bi sakrili da se boje ma i nosom prismrditi preko granice. Skamenjen u fotelji dekoncentrirano zurim u mucavog voditelja kako pred rešetkom od letvica s plastičnom puzavicom. Ne. Franjo Tu man bio upravo jeziv. Pisci nisu ni pisali ni objavljivali zato što su bili Hrvati. Uzmem jedan krupniji plod i dodam ga seljanki. samo malo. Jutro je. frustriranih tipova koji bi prostor u kojem žive smanjili do mjere vlastite neznatnosti. Sjetit ćete se možda one smiješne zgode kada je Franjo Tu man. netko došao i rekao: "Mate. Ali.

na užas svih nas pred malim ekranima. što ste im uopće ostavili?! Gotovina i Haag. Ako siromašnima uskratite veselje u zdjeli pomfrita. Dapače. njihova retorika izrazito je socijalna. ali su otkupne cijene nikakve. ne zaboravimo. Ove godine je tako bila suša. da bi s prvim kišama iznijeli svoje proizvode na štandove i sve nas skupa prevarili. ili makar nedostupnija. Odrastao sam na selu. tuča. tržište formira cijenu prema zakonu ponude i potražnje. ništa nije vrijedno uzrujavanja kao to da je dijelu stanovništva postala nedostupna. Da se svi oni seljački mudrijaši koji su ga mislili prodavati za deset kuna lijepo požderu od muke. jer se radi o nečemu što je naša temeljna hrana. Može vam se učiniti čudnim što se žestim zbog toga. Zadaća je države. Neki gazda. ali ta stvar je. sada bi morala zaštititi domaće potrošače i da se mene pita. sada nas bez pardona deru. ja bih negdje kupio krumpira dvostruko više nego što Hrvatskoj treba i u bescjenje ih pustio na domaće tržište. podlost je koja ne zaslužuje da bi prema njoj išta ljudsko osjetio. što je važnije u našoj prehrani. suša. ako mene pitate. sram me je zbog svake sekunde sućuti koju sam u proljeće osjetio prema seljacima. Zvuči možda okrutno. sažalijevajući nevoljne poljoprivrednike protiv kojih se naposljetku i nebo urotilo. i samo gledaš kako će se koji od njih. Čak i da sam ih dvije kune po kilu platio. ako upitate bilo kojeg agrarnog analitičara u maskirnom prsluku preko šarenog pulovera. ista ona koja je proljetos budalasto štitila domaće proizvo ače. Europska unija. dogodine. Ako već poplava. jedna elementarna namirnica. prvi koji će ustati protiv tržišta. u gumenim čizmama iskorači iz kukuruza. Nema uistinu ništa. vidio sam odrasle ljude gdje plaču zbog krepanih krava i mogu lako pojmiti koliko je teško tom narodu. je dim stanovitog organa prema očaju tog seljaka zato što te godine ili a) ništa nije rodilo. Danas. poticajima i otkupom zaštiti domaće proizvo ače. uvijek drve o istome. ozonske rupe i nuklearni pokusi nisu sasvim upropastili njive i nasade. gospodarski pojas. biljni nametnici. dao bi krumpire za dvadeset lipa. Ovisno o sezoni. barem meni. da slijepo patriotski i bez ikakve računice. dok gledam pravokutni karton nad piramidom gomolja na Pazaru. mogu svi skupa lijepo propasti. ako je nečega nestašica. Plače seljak. Socijalna država. prirodno je da stvar poskupljuje. kako su Židovi cmizdrili za Zionom.23 osnovi. suza suzu goni. I tako iz godine u godinu seljaci cvile o jednom ili drugom. poljoprivredne reportaže imaju samo dva motiva. u zamazanom maskirnom prsluku preko šarenog pulovera. znam. nemam baš ni trun milosti prema njima. Iz čiste pakosti. Kada vidim da za kilo tog ploda neki od njih traže deset kuna. nego je sve lijepo niknulo. suncokreta ili nasada šećerne repe pa udre u kuknjavu. Krumpir po deset kuna nesumnjivo je stvarniji i veći problem od svega što ćete čuti u predizbornoj kampanji. ti seljaci su. jedne nedjelje objesiti u štaglju ili s krikom baciti pod kombajn. U redu. rijetke bolesti. ili je b) rodilo kao mutavo. s neizbježnim refrenom gdje se osu uje uvoz hrane. ne mareći za jeftiniju i možda kvalitetniju hranu iz uvoza. me utim. onda je cijena takva da ne možeš pokriti ni gorivo za traktore. No. Tako će ti poljoprivrednici cviljeti čitavo proljeće i ljeto. Oni koji su do prije koji mjesec plakali kako su gola sirotinja i vapili da im se iz proračuna nadoknadi šteta od suše. s izuzetkom kruha. možda najozbiljniji problem s kojim se ova zemlja u ovome času suočava. . ali to da su mudrijaši iskoristili nestašicu krumpira da bi mu nabili cijenu kao tropskom voću. Ono u Bibliji što ste možda čitali. U kasno proljeće užasnuto smo gledali sparušena krumpirišta i kržljavo žito.

zapovjedi da se seljacima oduzme municija. Čovječe. to da netko.doduše. ne znam da postoji ništa tako odvratno.. Poželio drug Tito jednom negdje. rekao bih mu da ga vidim. Jer. Jer. majci. istoga bih ga časa zabranio. to da bi se naš doživotni predsjednik. upravo je ono što bi im i ja . No. o tomu kako je lov iskonski dio čovjekove prirode. dragi čitatelji. maršal. Makar je vjerojatnije da ćeš vidjeti svoga boga.i seljacima vratio njihove patrone.. dere se jedan panično. u crnoj kronici.. pa su mu rekli što je posrijedi i on se. Lov mi je sramotan i.. budalaština bez ikakve osnove. u sasvim neravnopravnom dvoboju. Ostavi ti. s ustima cijevi sretno okrenutima baš u pravcu njegova trbuha. a da nije protuzakonito. pročitam da je negdje u lovu netko kolegu lovca slučajno nabio sačmom. za nevolju. To mi isto nije mrsko pročitati. Pa ćeš vidjeti što je atavizam. nimalo se nije svidjelo Rankoviću.. kume moj. pa izvoli medu uloviti samo s kamenom sjekirom. naravno.volio napraviti. veprove. tko zna. udri ga kundakom!". i da je drug Marko baš tu pao u nemilost . Fuj! Takva mi je gnjusoba eventualno prispodobiva samo s novim albumom grupe Colonia. to što je on napravio lovcima. nekakvo naše pećinsko naslijede koje probija na površinu i štatijaznam. bez ikakva pretjerivanja. ne iz nužde. ravno mi je tomu da netko u mraku sačeka i prebije invalida. Pokušajmo zamisliti susret. ali taj Aca Ranković nije baš bio tako crn kao što se govori. što bi ispalo da drug Tito nije bio bistar. pa što ti treba da loviš muflone?! Lovi tajnice. s veprom od dvjesto pedeset kila. to je. Recite što hoćete. "Stojane. strašno naljutio na Rankovića . a znamo da je drug Tito bio nečuveno bistar. Pa da vidimo. I tko zna što bi od toga ispalo da Brozu nije u neko doba sinulo kako je dosta čudno da nitko oko njega ne gruva. Stvarno. koje je osobno šef uprave državne bezbjednosti razoružao. pa on.24 Mladunče samohrane košute Priča je istinita. laserski ciljnik doma. beno jedna! . Ne znam kako je s vama. Ivicu Todorića prvoga. kao budale. i da nije skontao da tipovi oko njega šetaju s praznim puškama.. dvojice tih lovaca. kao što je to činjenica da nekakvi trbonje s fazanovim perima na šeširićima i pljoskicom viljamovke u džepu rekreativno pucaju na jelene. Ili kada netko u lovu padne i opali mu puška. I to bi učinjeno. zbog sasvim drugog motiva . ja bih ili razoružao lovce. Lovce bih pak slao na psihijatrijsko liječenje. trostruki narodni heroj i jedan od šefova pokreta nesvrstanih mogao naći u šumi okružen gomilom naoružanih muškaraca. rvuči se sa životinjom po mokrom šušnju.a može biti. Lovci inače vole palamuditi o nekakvim atavističkim nagonima. Uistinu. medede i drugi šumski živalj uputiše s praznim puškama. srameći se da pogledaju jedan drugoga. čini mi se u Bosni. tko će koga. s nekim seljacima poći u lov. a Stojan samo zinuo i ukipio se pa i ne osjeća kako mu se nešto toplo slijeva niz bedra i tiho puni gumene čizme. ali mene upravo neizrecivo veseli kada u novinama. za priliku. ispotiha da Tito ne čuje. No. On mi je posebno nejasan. nego samo zato jer ga to zabavlja. kada bolje promislim. da sam vlast. s opremom od tri ili pet tisuća maraka. ili bih životinjama podijelio puške. Zapravo. Onaj užas koji ih je obuzeo pred razgoropaćenom životinjom dvostruko težom od njih. ubije jelena koji nema nego svoje četiri noge. kažu. Nesretnici se na jelene. ni sa Colonijom. Ma.

da bi negdje iznad njega trebao stajati natpis: "Zabranjeno je razgovarati s vozačem". meni se čini da oni imaju problema i s vlastitom. Kako oni shvate da je neka životinja višak? Računaju valjda da jedna nezaposlena samohrana košuta." "Slušaj". bogati". čuj.. mesingana pločica i na njoj: "Zabranjeno je razgovarati s vozačem".. ja kada ih vidim onako nalivene rakijom. Cista Provo.25 Prije neku večer o ovome sam ozbiljno razgovarao s nekim ljudima i uglavnom smo se složili oko odurnosti lova i lovaca. doma imam malu kornjaču. kako oni to shvaćaju. Studenci. nije u mogućnosti odgojiti dva laneta. brinu za biološku ravnotežu ubijajući nekakav. u izrazito teškoj materijalnoj situaciji. pa joj oni onda jedno smaknu i požderu. Kotači propadaju u rupe s blatnjavom vodom. ipak oni hrane životinje. Drmusamo se lošim asfaltom kroz krševitu krajinu. "ti ono imaš kćer. a onda i saborskim zastupnikom. kako to lovci znaju što je to biološka ravnoteža?! Mislim. od usta sebi odvajam da mi ona ima što jesti. prekinuo sam ga. pa i sada se još gdješto da vidjeti u starim rasklimanim autobusima. pokraj krava koje začu eno podižu glave i gledaju nas. je li tako?" "Sina". svako toliko neko sitno dijete negdje otraga povrati. "jesi li eventualno ovih dana planirao pucati u maloga?" Frajer se tako naljutio da ostatak večeri nije htio progovoriti sa mnom. a nekmoli da bi mogli kontrolirati i onu biološku. upitao sam čovjeka.. pa isto ne mislim da mi to daje pravo da je tresnem čekićem po oklopu. Dosta mi je zagonetna perverzija novinara koji ustrajno guraju diktafone pod nos tom nesretniku. me utim. Ili onaj argument da se lovci. inače podstanarka u jednosobnom brlogu bez grijanja. pokraj napola izguljene naljepnice "I love Ljubuški" i zastavice nekog seoskog kluba na retrovizoru. "I hraniš ga?" "A hvala Bogu da ga hranim". Posrijedi je groteskno licemjerje tipova koji tobožnjom skrbi da životinje ne poubija glad zapravo tek prikrivaju fakat da će ih nešto kasnije poubijati oni sami. iznad šoferskog mjesta. krupnim sisavcem koji je neumjesnom šalom Providnosti od vozača autobusa prvo načinjen generalom.. rekao je on neoprezno. Ja. čisto da mladunče ne bi palo na teret šire društvene zajednice?! Zbilja. "Pa reci mi. viče izbezumljena mater. tako da mi je ostalo nejasno što je zapravo mislio s tim argumentom da lovci hrane životinje. Ako mene pitate. višak životinja. ispravi me on. tek se jedan smjerno osmjelio primijetiti. tu negdje. "Ali. recimo. kao. da on sam u toj stvari ništa nije kriv. Sjećate se kako je nekada stajala. autobus se ljulja. Pustimo načas Rojsa i po imo na jednu sentimentalnu ekskurziju s nekim od tih strašnih vozila. ta lovačka logika mi se čini uvjerljivom koliko i ono da je jedan što je ubio oca i mater od suda zatražio da mu kao olakšavajuću okolnost priznaju to da je ostao siroče. Nesumnjivo je. Sentimentalna ekskurzija Baš sam pročitao vrlo glup intervju s Ljubom Ćesićem Rojsom. shvatio sam. Lovreć. "Daj kesu". . ostavljaju im sijeno i zob zimi kada sve pokrije snijeg i nema ničega osim smrznutih lišajeva. Problem s Ljubom Ćesićem Rojsom zapravo je u tome.

upita vozač zlovoljno. kao i razgovor s vozačem. ali harambaša za upravljačem uljudno bi joj odgovorio da ona. viče ponovno ona žena. kondukter do njega i putnici u prva dva reda siceva. Povlačio je muški na jednu pa na drugu stranu. o poljodjelstvu i lovu na veprove. Dok mu žena dlanom pridržava oznojeno čelo. svaki je u promjeru kao krošnja stoljetnog hrasta bio. o vojsci. Jer. Nekako je samorazumljivo da je šofer u ovoj situaciji vrhovni autoritet. ako joj smeta duhan." Generacije muškića iz tog kraja ušle su u svijet odraslih u času kada bi ih vozač pustio da u autobusu zapale cigaretu. ta se stvar ne čini osobito dojmljivom. "Daj kesu!". nešto kao VIP loži autobusa za prijatelje i pouzdanike prijevozničkog osoblja. u doba o kojemu govorimo. U ovo vrijeme hidrauličnih.. Autobus bi se tresao. Tada bi svi morali mučati. "A krvi ti. "Majstore. zabranjeno... Jedino ako bi majstor bio mamuran. u tom autobusu ponekad kao da si u pušnicu ušao.. o čemu smo ono govorili?" Nakon kraće pauze ponovno oživljava rad debatnog kluba u prvom dijelu kola. kaže šofer bez truna ali baš ikakve emocije u glasu. Vozač. On će se velikodušno zaustaviti premda nije stanica. Neka napirlitana glupača. znate. pješke. psuju nekoga koji se zadužio i pobjegao ili žale zbog drugog koji se mlad utopio. "Može. naravno. . Razgovor se nastavlja. a onda na nekoliko trenutaka sve utihne. Iz VIP lože sada se čuje tiho smijuljenje. ali onda si morao biti veliki frajer da bi upitao. kada postane savim jasno da će dijete ipak preživjeti.... Čitav autobus napeto iščekuje ishod njegove agonije s probavom.. tu mudruju o komparativnim prednostima njemačke automobilske industrije. dječak je na samom rubu da svoju nejaku dušu ispusti u crni najlon. može izaći. Sjetit ćete se možda tih bakelitnih bijelih volana. Putnici slušaju kako mali bljuje. "Velika tragedija".. slobodno nastavi na svježem zraku. Pušenje. a muškarac bi ga krotio raširenih ruku kao da hvata tele što mu je uteklo. šoferi autobusa su bili impresivni.. o nogometu i djevojačkoj kreposti. Dosta bi bilo da šofer čuje kako netko slamčicom srče "dvojni ce" i odmah gnjevnim pogledom u retrovizor strijelja koji je to bezobraznik. o suši ili gramzivosti djevojaka na frankfurtskom Banhofu. "E. jer bilo je. kad god joj je drago. pa neka ona. Napokon. veliki muškarci za širokim kotačem volana. čime ga to 'raniš?". ali hajdučka tradicija živahno se opirala propisima. bilo je. vozač se prvi oglasi.26 Crna najlonska vrećica solidarno putuje od ruke do ruke niz uzak hodnik. mekanih volana kojima bi mogli vladati i učenici nižih razreda osmoljetke. čitavim putem u autobusu se muha nije čula. redovito bi negdje otraga zakreštala zbog dima. mogu li zapalit?" A gospodar života i smrti na redovnoj liniji Split -Imotski u retrovizoru pogleda koji je to što pita pa lijevom malo povuče prozor i kratko reče... na što svi povla ujući kininu. koliki je bio hod tog upravljača. doduše. ruku na srce. o otkupnoj cijeni grož a. cijela zemaljska kugla bi se zavrtjela oko svoje osi. O svemu si s tim vozačima mogao razgovarati i ništa to nije utjecalo na njegovu radnu koncentraciju.

.. Nije se više pušilo u kolima. Zašto sam to napravio? Ne. probija koliko se meni svi a biti tata mom dječaku. S malim ekranima iznad siceva više nitko nije imao potrebu razgovarati s vozačem. jasno. šutke piljeći preda se. Neki put. valjda od tuge. A ima puno samodopadnosti u toj šizofreniji kada o sebi počnete govoriti kao o "njemu". dakle on Sam sebe ponekad ulovim u tome. ali ona je prva u svojem korijenu zapravo pomalo šizofrena. došao je video. uhvatim ga za ramena i kažem: "Daj da te tata poljubi". odakle li već. kada u opisanom slučaju ja kažem "Daj da te tata poljubi?". Usamljen je sjedio sasvim naprijed. Njegovo je vrijeme prošlo. u kampanji kada je govorio o sebi. Umišljeni očevi.. dok smo se mi otraga nasla ivali koreografiranim nasiljem u slow motionu. valjda nijednom nije rekao "ja". Konkretno. taj svakako ne može biti sasvim prisebna osoba. U tim autobusima ne znam ni sam koliko sam puta gledao oba dijela "Krvavog sporta". taj u svakom smislu beznačajni primjerak ljudskog bića. ako već ne i sramotno neciviliziranoj rečenici čulo da je dragi Bog baš Tomislava ing. zašto sam poljubio svog jedinca.. ali nitko nije izlazio. Ovo je. kao Gospu da smo vidjeli. posve bezazlen slučaj. Ja. Merčepa stvorio na vlastitu priliku. vozač bi ugasio motor i otvorio vrata. a on sam ipak nije mogao gledati i cestu i Jeana Claudea Van Dammea. recimo. rekao bi tada vozač bijesno i ugasio nam video.. Ujutro. Tomislav Merčep će ono. skinem mu cipelice i nazujem papuče. primjerice. smatra li se Toni Kukoč možda . jer se čini kao da osoba nije jedinstveno i nedjeljivo "ja". hidraulički volani i dobri amortizeri pa su i djeca sve manje bljuvala. Pa kada mi netko kaže da je svaki tehnološki napredak nužno dobar. Sjetit ćete se. Merčep na predsjedničkim izborima polučio gotovo infitezimalni postotak glasova stanovništva ove zemlje. uočio bih tek da je u svim tim sporovima Tomislav Merčep zaradio baš svaku lipu. jer kada netko za sebe tako sustavno govori "on". Skanjujem se malo pisati o tome. doduše. to iz moga podsvjesnog. gdje je novinar umalo sva pitanja košarkašu formulirao u trećem licu: što Toni Kukoč misli o reprezentaciji. otišli u generale i narodne poslanike.. ostavim mu jaknu u ormariću pa čučnem. prije četiri godine kada je Tomislav ing. ne bismo do kraja odgledali film. Tomislav Merčep to nikada ne bi potpisao. "Izlazite vanka. mater vam nabijem". a on bi popravio sintetičku kravatu. nakašljao se u modri rupčić i važnim glasom neizostavno počinjao sa: Tomislav Merčep će ovo. Autobus bi došao na imotski kolodvor. do kada Toni Kukoč još namjerava igrati. ali ta pojava da netko o sebi govori u poštovanom trećem licu gdješto zna poprimiti upravo groteskne razmjere samodopadnosti. nesvjesnog. u svakoj se njegovoj ubogoj. jer je poznata neugodna navika tog patuljastog siledžije da tuži novinare i na ime duševnih boli izbija goleme svote od novinskih nakladnika. naravno. nego zašto sam mu svoju namjeru da to učinim obznanio u trećem licu jednine? Zašto nisam jednostavno rekao: "Daj da te poljubim"? Vi možda ne vidite osobitu razliku u ove dvije izjave. A toga ima upravo nesnosno puno i smatra se sasvim prirodnim. ako se baš ne zovu Marinko Lučić. Gramatički oblik nepogrešivo otkriva koliko sam samozaljubljen u ulozi oca. nego je tu u vama i s vama nekakav zagonetni "on". plitkoj. očarani vještinom flamanskog majstora šore i šege.27 Stvar se radikalno promijenila kada je u autobuse došao video. Novinari bi ga nešto upitali. u jednom sportskom tjedniku našao intervju s Tonijem Kukočem. Sjedili smo otvorenih usta piljeći uvis. Prije nekoliko sam tjedana. sve psihijatrijske dijagnoze koje su u sudski spis priložili njegovi odvjetnici potresno su autentične. ne mogu napraviti puno štete. kada dovedem dijete u vrtić. Šoferi su.

28 već pomalo potrošenim... Čitavo mu se vrijeme, ako je suditi po onome što je izašlo u novinama, obraćao kao da je onaj što je sjedio s druge strane stola samo nekakav glasnogovornik Tonija Kukoča, a ne Kukoč himself. Košarkaški mu je gastarbajter k tomu... kako je on i inače jedan pristojan i skroman dečko... ustrajno odgovarao u prvom licu, ponavljao je neumorno ja, ja, ja, ja, gotovo ga očajno, činilo se, upozoravajući: "Ej, čovječe, ali ja sam tu", no ovaj se mudrijaš nije dao smesti. Sportski novinari gdješto znaju biti strašno neuki. Što zapravo i ne čudi, kada vidiš kakva im je klijentela. Miroslav Blažević, recimo, vrlo često govori o stanovitom Ćiri. Davoru Šu-keru katkad je drago prisjetiti se blistave internacionalne karijere Davora Šukera. Kao da ih je dvojica. Gotovo da bi pomislio da je Davor Šuker kadar sam sebi nabaciti u šesnaesterac. Kada god čujete nekoga da o sebi govori u trećem licu i "ja" zamjenjuje vlastitim imenom i prezimenom, možete biti načisto da je nesretnik sebi svašta umislio, ako već nije i ozbiljno pošandrcao od manije veličine. Na čudnovat način, on se u sebi odvojio od svoje javne osobe, jer misli kako je njezin javni značaj toliki da više naprosto nekako ne pripada njegovom smrtnom tijelu. Primjera radi, kada Miroslav Blažević govori o Ćiri, on svoju trenersku ličnost nije rascijepio da bi uzimao duple premije, i za Blaževića i za Čiru... makar ni to, ruku na srce, ne bi bilo daleko od istine... ne, on nam zapravo prije hoće neskromno kazati da i kada Miroslav Blažević jednog dana, ne dao Bog, umre, Ćiro će ostati s nama, u našim srcima i u historiji. Slava ga je učinila ponešto šizofreničnim, tek što ozbiljni, pravi šizofrenici imaju maniju veličine umišljajući da su slavni vojskovo e, evan elisti ili pape, a u ovom, blagom i društveno prihvatljivom obliku ovog poremećaja, ličnost se podijelila unutar jednog gra anskog identiteta. Sve je, što bismo rekli, ostalo u familiji. Spomenuo sam slavu, makar ona nipošto nije presudna u ovakvim slučajevima. Dapače, vrlo često bude da je tip bezvezni Iks Ipsilon, a da to vlastito Iks Ipsilon izgovara s takvom samodopadnošću kao da je iza matematičkih nepoznanica glavom George Bush. Pijanci, primijetili ste, neobično vole samozaljubljeno izgovarati vlastito ime i prezime. Što zapravo i ne mora biti tako loše. Dapače, to što je u osnovi privatna trauma, u konačnici bi moglo biti i društveno korisno. Mi smo mali narod. A zamislite kako bi lijepo bilo da svaki od nas počne o sebi govoriti kao o veleuvaženom "njemu". Bogu hvala, bilo bi nas devet milijuna. Ako ne i koji milijun više.

Obrana dekoltea
Bude tako neka stvar koja ti se učini da je po svemu dobra i ispravna i da se za nju vrijedi zauzeti, a onda u neko doba shvatiš da te živcira. Ne govorimo, ako ste možda na to pomislili, o Draženu Budiši, nego o pridjevu "urbano". Ispočetka, tamo devedesetih, u onome sveopćem poseljačenju Hrvatske, kada je rahmetli Tu man, kao ordinarna generalska neznalica, zaneseno govorio o "čudu hrvatske naive" i gurao nam pod nos dirljivo nevjesta ulja na staklu zemljoradnika iz Podravine kao jedinu autentičnu hrvatsku likovnu umjetnost, i kada je režim divinizirao tamburicu kao jedino naše sto posto domaće glazbalo pred kojim se sva druga glazbala imaju postideno sakriti u mišju rupu, bilo je sasvim prirodno dreknuti da oskudno obrazovan diktator i njegovi glupi pripuzi nemaju pojma, da mi nismo nekakvo urodeničko pleme iz centralne Afrike, nego naša kultura stoji uz bok drugim kulturama, pa da i mi znamo što je violina, gipsani odljev i apstraktni ekspresionizam. U to vrijeme, dakle, pridjev "urbano" bio je dobar, ispravan i za njega se vrijedilo boriti. Pro e, me utim, neko vrijeme i režim se promijeni, a onda shvatiš da je preko noći nekako došlo da istim tim pridjevom Vlatka Pokos brani dekolte iz kojega su joj umalo

29 ispale sise, baš kao i Indira Vladić iz grupe Colonia, koja svoju rijetko slaboumnu glazbu smatra "urbanom" i samim tim, jasno, vrednijom od druge glazbe. Na posljetku, svi oko tebe, valjda čak i nogometaši, počnu ponavljati ono "urbano" kao kakvu mantru, kao nešto apsolutno sjajno, bolje od seksa i jače od kokaina i ti skontaš da ti to ide na jetru, kako te i inače izlu uju ideološke laži koje svaka bena prihvati jer joj je malo komplicirano i naporno ozbiljno promišljati stvarnost. Ono "urbano" je postalo jedna takva ideološka laž. Najprije stoga, naravno, što je u ovoj zemlji gradsko stanovništvo u velikoj većini tek u drugoj generaciji doista takvo, obično su to potomci onih što ih je socijalizam s prvim petoljetkama nabio u gradove, te je tu stvar, fućkaj ga, zapravo nemoguće sasvim odijeliti. Potom, čak i kada bismo doista stavili na stranu onaj uistinu gradski segment populacije, koji je takav od stoljeća sedmog ili tek nešto kasnije, tko vam je kazao da bi čak i u toj maloj društvenoj skupini sve bilo lijepo, dobro, pametno i čestito, u jednu riječ - urbano?! Ruralno je u našem općeprihvaćenom doživljaju svijeta postalo sinonim netrpeljivog i neciviliziranog, rat su, kažu mudrijaši, počeli seljaci, oni su bombardirali gradove zato jer ih mrze i tomu slično. Sve to danas pričaju čak i oni za koje znate da su '92. ili '93. govorili da Srbe i Muslimane valja poubijati. I čovjek uistinu poželi staviti se u zaštitu tih ubogih seljaka, koji, vjerujte, čak i vrlo često znaju biti vrlo pristojna čeljad što je nekada lijepo živjela sa svojim susjedima druge vjere, kumila se s njima i čestitala im slave i Bajrame. Postotak ubradi me u njima sasvim vjerojatno nije ništa veći nego me u stanovnicima, na primjer, Vlaške ulice, a malogra anski fašizam ni po čemu ne smatram civiliziranijim od priprostog seljačkog šovinizma nekoga iz Muca, dapače, onaj prvi mi je zbog nečega, valjda stoga jer je posrijedi malo obrazovaniji svijet, malo i gadljiviji... Zamišljeno sam išao ulicom kontajući sve ovo u glavi kad sam se odjednom zatekao na Pjaci, gdje je trajao predizborni skup Siniše Vuce. Na pozornici se u taj čas u razglas od nekoliko tisuća vata producirao stanoviti guslar iz Cetinske krajine. Sasvim iskreno, to me je ipak malo pokolebalo u mojim stavovima.

Tijesna koža
Neki muževi tuku svoje žene. Brak je u tom smislu vrlo zahvalan. Vratiš se s posla živčan, no tu je uvijek netko tko će ti, ovisno o tjelesnoj spremnosti, sparirati rundu ili dvije i, ako baš nisi oženjen za bacačicu kladiva, sva je prilika da ćeš se lijepo provesti. Dum! Dum! Pljas! Tres! Odvališ majci svoje djece dva krošea i već se bolje osjećaš. Ona ostane jecajući, sklupčana na pločicama, a ti je prekoračiš i odeš do frižidera po pivicu. Mrzla žuja uvijek fino legne u ovakvim situacijama. A ne dao bog da glupača nije ostavila pivo da se ohladi. Uuuuu! Za takvu stvar momentalno se ponovno razgoropadiš i onda ide rad nogu. Dum! Dum! Dum! Tako se to radi u boljim familijama u nas. Saznalo se tako prije neki dan da je jedan vi eni zagrebački advokat mlatnuo svoju gospo u, pa je čak i policija intervenirala u slučaju. Nasilnik, upitan kasnije za izjavu za novine, bio je, me utim, vrlo suzdržan u prepričavanju ove zgode. Vrijedi čuti što je čovjek rekao. "U jednom trenutku, pod povišenom tenzijom i gestikulacijom", kaže dakle taj ugledni član odvjetničke komore, "slučajno sam je udario odozdo prema gore, tako da se koža na nosu rastvorila, možda milimetar, dva". Ne znam za vas, dragi čitatelji, ali ja mislim da je ovo najduhovitiji opis šamara koji sam u životu čuo. Tip bi vjerojatno i Ratka Mladića slično branio. "Gospodin Mladić je pod povišenom tenzijom i gestikulacijom, vodoravno, slijeva nadesno, potegao protuavionskim mitraljezom, tako da je nešto Muslimana ostalo ležati na proplancima, možda tisuću, dvije." Uvjerljivo zvuči, jel'da?

30 No, to još nije sve. "Ne mogu reći da se radi o klasičnom obiteljskom nasilju, već o incidentu izme u mene i supruge s kojom sam u postupku razvoda", kaže u nastavku svoje izjave advokat ozbiljno, ne objašnjavajući podrobnije što to kod njega nije "klasično". Što je to drukčije, osobeno u njegovu slučaju? Dogodilo se a) nasilje u b) obitelji. Imamo dakle obiteljsko nasilje, klasično ili moderno, kratko ili dugo, ravno ili sa šiškama, sasvim je svejedno, i to se ne da spasiti nikakvom muljažom poput "incidenta izme u njega i njegove žene". Lijep broj godina sam u braku i znam što je incident sa ženom, obično bude oko prljavih čarapa nasred sobe, otvorene tube zubne paste i slično, dogode se nekad i dvaput ili triput tjedno medu nama povišene tenzije i žustrije gestikulacije, ali nikad dosad nismo jedno drugome ni pokušali otvoriti kožu na nosu. Ta stvar je s druge strane jedne prilično jasne granice izme u normalnog i bolesnog odnosa izme u dvoje ljudi. Jedino doista dobro u onome što je advokat ispričao je da su u postupku razvoda. Mimo toga žena, saznajemo, neće "povlačiti druge poteze protiv njega". Premda bih joj ja savjetovao. Kada je on već nju potegao odozdo prema gore, mogla je i ona njega odozgo prema dolje. No, nevolja je da su žene slabije i sitnije i te im stvari nije pametno savjetovati. U tome da su žene tjelesno nejakije zapravo je sav smisao muške vlasti nad ovim planetom. Rodna neravnopravnost svoj temelj ima samo u mišićima muškaraca. Pokret za emancipaciju žena tako je i počeo tek s industrijskom revolucijom. Tek kada su im parni strojevi donekle izjednačili šanse s muškarcima, žene su se osmjelile zatražiti svoja prava. S razvojem tehnologije sve su glasnije. Industrijski napredak, koji im sve uspješnije nadomješta fizički manjak i čini dostupnim poslove što su nekada bili isključivo muški, svaki dan sve više emancipira žene. Tek što se u kuhinjama i dnevnim sobama, eto, muškarci još povremeno sjete da im je priroda dala mogućnost da odvale šljagu svojim suprugama i cijela se stvar ponovno vrati nekoliko stoljeća unatrag. Kod obiteljskog nasilja vrlo često se kao osobit kuriozum ističe da zlostavljači nisu samo nekvalificirani tipovi, zidari, kamiondžije, skladištari i slična bagaža, nego da ih ima i s fakultetom, me u odvjetnicima, liječnicima i sveučilišnim profesorima. Nikako ne kontam zašto se ta stvar drži neobičnom. Ja, dapače, mislim kako je dosta očekivano da akademska čeljad mlati gospo e. Jer, pogledajte, posrijedi su pametni ljudi, završili su fakultete i naravno da će, ako već biraju koga bi zviznuli šakom, procijeniti svoje mogućnosti i razumno odabrati nekog sitnijeg. Bagra što od sedam do tri vozi viljuškar ili tuče ruzinu u škveru ne misli o tim stvarima. Takvi se blesani, ne gledajući tko je pred njima, bezumno zalete u tučnjavu, pa što bude. Ali, gospon doktor, molit ću lijepo, ne. On do e kući i pričeka dok žena pegla. Nije glup da se opeče na glačalo. Tek kad ona završi posao, on uskače u ring i spremno vitla šakama. Osim toga, još jedna stvar o kojoj nismo razmišljali, intelektualci su sušičavi tipovi, nema prave snage u njima. Pola su se života, snivajući o magisterijima i doktoratima, grbili po vlažnim čitaonicama i kada hoće ispuniti svoju potpuno normalnu, priro enu mužjačku potrebu da nekome raskrvare arkadu, mogućnosti su im dosta skučene. Mogu, doduše, lemati djecu, ali je nevolja da djeca rastu i znaju biti zlopamtila koja na pragu punoljetnosti neke davne aperkate vraćaju s kamatama. Ostaje, dakle, tko? Žena. Gospoda doktorica sutradan ujutro odlazi u mesnicu s tamnim naočalama kao Sofia Loren, a mesar si misli kako je to tak' Bože dragi, gospon doktor ima jedan stresan posel pa je normalno da tu i tamo izgubi živce...

drugi ešalon besramnice koje su odrezale kosu. tj. četvrti . on zna kada je čista. danas postoji samo u primitivnim društvima kao što je čečensko. isključivo mlade žene nosile su nekakav dinamit pod jaknom i aktivirale ga u času kada su se našle u nekakvoj ljudskoj masi. oduševljeno izjavljuje kako Ivo Sanader u njemu "budi neku kemiju". Kada takav jedan me unarodni autoritet i pasionirani pronalazač stalno novih i novih kemija kaže da je Ivo Sanader dobra supstanca. gdje ti je žena?". taj ima golemo iskustvo s njima. Primijetili ste možda da u samoubilačkim napadima u Moskvi dosada nije sudjelovao nijedan čečenski terorist. peti one koje iz četvrtog pokušaja nisu rodile sina. Živo sam znatiželjan tko je birao te nesretnice i kako su ih. katkad očituje i na puno ružnije načine. Rašide. po kojim kriterijima.one što čitaju. Alaha ti. eno je pukla na stadionu!" I nije tim muškarcima.preljubnice i nerotkinje. oralno. na primjer. "Ahmede. zašto samo žene? Jesu li Čečeni kukavice ili naprosto kontaju da je muški život predragocjen za tako nešto? Ili je i jedno i drugo. Što opet možda i nije najgore što bi nam se moglo dogoditi. zamišljam kako se dogovaraju čečenski politički vo e. treći . Slavko Sakoman morat će nas sve skupa skidati s HDZ-a. sasvim malo prije nego i vas lijepo ne raskomada onaj eksploziv koji je zgodna crnomanjasta Čečenka. bolje pošalji ženu. U čemu je fora. uistinu. dok čekate u redu pred ulazom. turskih i afganistanskih. u Moskvi. Tren kasnije. pravo za reći. oni bi slali žene u dućan po pivo. što bi se reklo. naime. otkrit će se u kasnijem policijskom izvještaju. a kamoli da bi sa sobom u smrt povele i nekoliko tuceta nedužnih prolaznika. Onda ona uoči da je gledate pa vam se prijazno nasmiješi i namigne. onda možete biti mirni .31 Seks bomba Dino Dvornik. prolomi se strahovita eksplozija i djevojka se doslovce rasprsne pred vama. Da je mir. Uočite taj neobičan slučaj i ne možete mu se pravo načuditi u sićušnom djeliću vremena. dobar stuff. "Mašala. "Nemoj. a vi ste već izbezumljeni od požude. intravenozno ili na neki treći način upoznao ih je svakakvih. Na ulici se bez ikakvog straha možete mimoići s Jadrankom Kosor i Marijom Babić-Petričević. čovjek nikada nije prodao lošu kemiju. me utim. nosila oko pasa. Bogu hvala. ionako ti je ni za šta". Dok Amerikanci ulažu milijarde u . a vama srce zalupa. Ovako ih pošalju da se raskomadaju u moskovskoj podzemnoj željeznici. do sada su se listom samo Čečenke ubijale. oni uzmu penziju i stan i dobiju povlasticu na uvoz auta. Ljerki Mintas-Hodak prilazi se bez ovlaštenog policijskog pirotehničara.. Pomislite kako bi to bilo da živite.to je to. mi živimo u zemlji gdje simpatizerke opozicije ne preferiraju takve odjevne detalje. od američkih i engleskih do kolumbijskih. Potom vam ona otpuhne poljubac s vrhova prstiju. Ne. Uvažene zastupnice u nas nemaju osobit poriv da umru za ideale. loše. Dinu Dvorniku. Takvo što. Jedna za drugom silaze sa svojih planina sa štapinima oko rebara. a kada je mješavina. I to je nešto što uistinu zaslužuje ime "pametna bomba". preznojavajući se od užasa. u haljinama neobično širokog kroja. muškarac. marokanskih. Politika se. birali? Mogao bih nekako i zamisliti: prvi ešalon . Nakon što im supruga položi svoj mladi život na oltar domovine. A možda se organiziraju i u udrugu udovaca palih hraniteljica. A to valja respektirati. dovikuju se oni s brijega na brijeg.. objašnjavajući zašto će sudjelovati u predizbornoj kampanji Hrvatske demokratske zajednice. da bi natovario ženu eksplozivom i potjerao je s električnim upaljačem u znojnom dlanu medu neprijatelje. pa ste izašli u diskoteku i. kibicirate neku zgodnu crnomanjastu.kurve u hlačama.

Tako da. ruku na srce. nije isključeno. da su žene pametnije od dupina. Pa. nekog njihovog don Antu Bakovića. molit ću lijepo... A pritom su sasvim besplatni. . te je stoga ona za njih za sada nevina".. tada će ih nekako i nestati i već vidimo nekog njihovog demografskog zlogukog proroka. dok se to ne dokaže putem suda.. peru i peglaju. demokratska procedura. U prirodi ih ima koliko voliš. koje su još uvijek daleko najjeftinije sredstvo za čišćenje kade. žene se može naučiti mnogim korisnim vještinama: one kuhaju. Samo što se nekako bojimo da baš kada se emancipiraju. makar je nama svima. I naš nacionalni klasik nemilo će se naljutiti ako ga nazovete ženomrscem. Dokazano je k tomu. a dupini ipak ne. citiramo prema novinskom izvještaju. do sedam puta zaostaju za mačkom. Još jedan takav rijedak slučaj poštivanja osobe jedne žene dogodio se prije nekoliko dana u Sinju. bez obzira na sve. I cijene ih. na kraju nepogrešivo nalazeći svoj cilj. jer samo majmunu može pasti na pamet ono što su oni napisali u priopćenju. bez da ih se nadzire u stanju su rukovati jednostavnijim kućanskim ure ajima. gdje je lokalna aktivistkinja HNS-a prosvjedovala zbog toga što je Mirko Čondić Vesnu Pusić nazvao kurvom. samo za primjer. a sličnoga je mišljenja i don Anto Baković koji tako voli žene. hoće li to na kraju krajeva. četiri i pol puta za ovcom i čitavih dva i pol do tri milijarde puta za pčelinjom maticom. kada je o reprodukciji vrste riječ. ne sjećamo se više koji je znanstveni časopis o tome pisao. Što to nije prekrasno?! Poštovanoj Koordinaciji svatko je nevin dok se ne dokaže suprotno. kako ljuto nariče: Ostaje li Čečenija bez majki?! Koordinirani ženoljupci Naši desničari vole žene. Baš kao i Ivan Aralica. popraviti položaj žena u ovoj zemlji? Hoće li biti prepoznat njihov veliki doprinos. vlakovima. da im je spreman oprostiti i to da one. samo potpuni idiot mogao bi kazati da časni zastupnik Anto Kovačević ne voli žene. na prikolicama kamiona. ali da. misle da se Vesna Pusić ne može nazivati kurvom. a koji im svejedno naposljetku uzaludno padnu na nekakvu iračku pustopoljinu.. jer da žene peru sude. Jer. koja čini onu finu razdjelnicu izme u civiliziranog društva i barbarskog plemena. osim ako se za dokaz ne prihvati nekakav mućak što se izlegao u gnjiloj slami kojim je napunjena Čondićeva tikva.. Važna je. kada Čečenija jednom stekne nezavisnost. čečenski projektili s navo enjem danima putuju drndavim autobusima. sve dok neka sudbena instanca ne donese pravorijek da je Vesna Pusić vi ena kako maše torbicom u Jurišićevoj. možda. a Koordinacija udruga proizašlih iz Domovinskog rata nakon toga se oglasila priopćenjem gdje stoji da oni. "nisu upoznati s tim problemom. a pokazale su se i kao dosta pouzdana zamjena za daljinski upravljač kada u ovome riknu baterije. jer je i njemu sasvim bjelodana superiornost žena. te se s emancipacijom zemlje dogodi i rodna emancipacija? Hm. Pitanje koje nam se ovdje nameće jest.32 konstrukciju projektila koje će nadzirati s displeja u Washingtonu. Za ovu priliku sasvim je nevažno da nema ama baš nikakvih dokaza da je Vesna Pusić takvo što činila. ni ja sada ne bih smio napisati kako mislim da u Koordinaciji udruga proizašlih iz Domovinskog rata sjede sve sami majmuni sve dok se putem suda ne dokaže da u Koordinaciji sjede sve sami majmuni. i bez suda sasvim jasno da su posrijedi sve sami majmuni. Kada se sve to sabere. Već prema tomu se čak i Vesnu Pusić odbija nazivati kurvom.

Takva je to golema čežnja u ovome ubogom penzioneru. Araličina nerazumna mržnja prema Stjepanu Mesiću čak i sporedna. Sada se. Takva je silna udivljenost naših čestitih katoličkih muževa drugim spolom. Radi li se u ovome slučaju o mitomaniji. . neskriveno uživa u opisima sisa. Sve to još nekako može proći. svaka žena u našoj mladoj državi može ostvariti svoje Ustavom zajamčeno pravo na madrac.. demenciji ili je posrijedi poremećaj neke žlijezde. ma koliko to nevjerojatno zvučalo. ne bismo se usudili spekulirati.. ponešto proširenom značenju. krivo zaključujući da je netko pokvaren već zbog svoje razvratnosti.. ta te samilost brzo napusti. lijepo je isto da je jedna žena zaštićena od ružnih objeda i što. Puno je strasnija njegova mržnja prema ženama. Za te sirotice ja.. Autor "Ambre" tako sladostrasno opisuje noge Ingrid Antičević. sposobni dogurati i do male mature. Merčepa. dakako. osjećam samo najdublju ljudsku i kršćansku sućut. sasvim iskreno i bez ikakva prenemaganja. svekolika naša desnica uzvisuje ženu kao neobično inteligentnog sisavca. kako je naslovljen taj ingeniozni uradak. to još uvijek njegove autore ne kvalificira za ludnicu. naime. I ne samo zato jer bi Aralica sa svojom saborskom mirovinom Amsterdam mogao i sam sebi priuštiti. ta stvar pokazala potpuno besmislenom. Primitivnom čovjeku naprosto valja oprostiti što moral i ćudore e smatra istovjetnim te pridjev čestito koristi u tradicionalnijem. Nakon posljednjeg romana toga čovjeka. makar nastupa kao čedan katolički moralist. I pritom je. naravno. Literarno silovanje Neki od nas odvažili su se primijetiti kako Ivan Aralica zbog svojih protumuslimanskih pamfleta u vrijeme hrvatsko-bošnjačkog rata zavre uje niskokomforni smještaj u Haagu. ali ni to nije znak nenormalnog. generalno uzevši. jest to da njezin autor. bedara i (ponovno. guzica. To. čak i žive sa ženama. ozbiljno dvojimo da je takvo što mogao napisati netko posve ubrojiv. da ti ga skoro do e milo. Dobri konzervativni pisci. nema puno veze s normalnošću autora: znamo za puno pornografskih romana i premda nismo našli da je ijedan od njih stvarno dobar. Aralici bi netko zamjerio i to da svoje političke protivnike hoće diskvalificirati njihovim (navodnim) seksualnim navikama. Svakako. Pa da on s nekakvom spretnom mulatkinjom tamo ovaploti sve ono što je u "Ambri" samo imaginirao.nekima će se to jamačno učiniti duhovitim.33 Kako bilo. naime. Aralice i don Ante Bakovića. nakon čitanja "Ambre". što ih je u romanu . da neki od njih. koju bi netko mogao osjetiti prema piscu "Ambre". Svaka ljudska sućut. ali ipak. kakvim se naš klasik iz Promine voli smatrati. on tako slini zbog tih butina. konkretno Vesni Pusić i Ingrid Antičević. navodnih) snošaja naših narodnih zastupnica. do Vukojevića. "Ambra" je dijelom pornografski roman. Ono što "Ambri" daje notu jedne nimalo bezazlene mahnitosti. da umalo poželiš da mu Društvo književnika iz svojega (valjda postoji takvo nešto) fonda solidarnosti uplati sedmodnevni aranžman u Amsterdamu ili Bangkoku. obično su sramežljiva i suzdržana gospoda koja zaobilaze anatomske i fizološke potankosti. držim. doduše. Eventualno bi mu okrpili nekakvu obaveznu mjeru liječenja. malobrojni. Ivkošića i Čondića. čiji su najuspješniji primjerci. sasvim je bjelodano da on tamo ne bi bio osu en. Od Kovačevića. Ali. Aralica ne. me utim. košmarnog i bijedno napisanog romana. do prava da bez pratnje koračaju ulicom i da u ugostiteljskim objektima samostalno naručuju piće. posve je isključena zbog zla i mržnje što isijavaju iz tog glupog.

I tako nešto kontam u sebi kako bih mogao dati otkaz u Jutarnjem listu. Bogom nadahnutih prstiju. u neko doba čak bi i ministri i saborski zastupnici dolazili da ih šamaram. A i oni bi mene. "Ko rukom odneseno". činio bih to iskreno i od srca. pa otvoriti ordinaciju alternativne medicine. ali ja nakon Aralice ne bih ni kvaku na vratima primio u ruku. iz čitave države bi me pohodili. ali oni su tako ozbiljni i uvjereni u iscijeliteljski dar toga indijskog šarlatana. a neke se žene počele tresti. mislim se. Kažite što hoćete. Literarno. noćno mokrenje u djece. Ingrid Antičević . luster se zaljuljao. dok neki. opekotine. kako je jedan moj dragi kolega kazao. I sve tako liječim: upale sinusa.. "rame mi nešto trne." A ja . One u minicama pak neizostavno su drolje. ja mu odvalim šamar. Sjedim i gledam ih sumnjičavo. ja mu odvalim šamar. uistinu. Ne bih čak ni naplaćivao svoje usluge. sa suzama u očima. Njih bih s osobitim veseljem liječio.. što je svježi slučaj iz Splita. lomove kostiju.. Makar imaju dobre noge. loveći trenutak kada će netko nekome namignuti i zacerekati se. dolazi tako jedan.. zove se silovanje. potrebno je samo da je čovjek dovoljno beskrupulozan. inače normalni i razumni. gdje bih liječio šamarima. ljudsku naivnost. Prvu mrzi zbog njezine pameti. otkriva nam onu nakaznost psihe kakva se obično susreće kod silovatelja. ja samo odvaljujem šljage. pa i iz susjedne BiH. voljeli. "Doktore". Najozbiljnije vam govorim. doduše. Do e jedan s hemoroidima. a ja joj odvalim šamar. pitam. čak visokoobrazovani pripovijedaju kako je pastor došao medu njih i kao nekakva blaga svjetlost da se spustila s visina. ali silovanje. Do e tip kojemu otpada kosa. recimo. Uistinu.ili. drugu zbog njezinih otkrivenih bedara. epilepsiju. Do e mi. žena s migrenom.. Vraga. ispunjava me tako golemim zaprepaštenjem da samo šutim. Dobra mu je žena tek ona što je smjerna i podložna muškarcu. samo nedostatak dobrog odgoja.eksplicitno se pozabavivši njezinim tobožnjim spolnim avanturama. bolne menstruacije.pljus! "Je li sad u redu?". kako vam se svi a moj naum? Mislite da pretjerujem. posebno kada vidite da se u našim bolnicama počelo umirati i od anestezije. dokazano je. Onda. ono što je Ivan Aralica u "Ambri" učinio Hildegardi Zavrtnik ... To da je netko svoj život i zdravlje dao u ruke nekome indijskom pastoru. koji liječi samo dodirom svojih čudotvornih. da meni naskoro padne na pamet da bih i ja vjerojatno bio sasvim uspješan iscjelitelj. To je naprosto bolesno. da se ne zezamo. vjerujem. kaže on zahvalno. Hulje na platnu Teško je imati vjere u zdravstvo. Uskoro bih izašao na dobar glas. To da pisac istodobno i uzdiše za tim nogama i smatra ih gadljivim. . A on ih mrzi jer ih se boji.34 premda ja to smatram potpuno imbecilnim — nazvao Esmom Frčko i Hildegarda Zavrtnik. nikada ne možeš dovoljno precijeniti.. I to nije.. koja se ševi samo u mraku i o tome ne voli kasnije pričati. samo zato jer volim ljude. ali me isto malo osupne svaki put kada čujem da je netko negdje otišao nekakvom iscjelitelju. Ne. Zašto ne. I stvarno bih uživao u tom poslu..

i ponudio osam-sto. Sjećate se što je sve taj Krivić činio ljudima. aktova koliko u svim kuplerajima odavde do Kijeva ne bi našao. taj je prodao jedrilica u sutonu da ih valjda na čitavom Pacifiku ne bi toliko skupio. što ja znam.. da svi oni odreda imaju glasačko pravo. Taj me je hohštapler baš na sve navikao. granate zarovale po šljivicima i iz kukuruzišta izvirili tenkovi. a neki čak i pištolj. ja se ne bih začudio. Gledao sam kako se za golem novac kupuje ordinarno likovno smeće i stvarno sam bio iskreno užasnut da je medu tim ljudima možda i netko tko će mi sutra doći popravljati elektroinstalacije. Taj budalaš u naše je dnevne sobe uspio plasirati po prilici dvanaest milijuna Berberovih konja. ako mene pitate. bili spremni ginuti. Ustanak sivih čaplji Kada je ono prije jedanaest godina. Generalićevih kokošiju za osamnaest do dvadeset peradarskih farmi. stariji će se sjetiti toga.. s mobitela u vožnji je čak zvao. ne znam je li znate. Baš svi. Sasvim slučajno. šeststo pedeset milijardi Lackovićevih potočnica.. ja ne znam da je išta bilo tako porazna slika našega mentaliteta kao oni nesretnici što su se preko telefona jagmili oko majmunarija koje je Krivić. treba barem oduzeti djecu i dati je nekim pametnijim ljudima na posvajanje. to je. I. čini mi se. šezdesetak hektara Vežinih maslinika. Radio Kaštela je. ali ja sam uistinu bio ozbiljno nespokojan množinom tih idiota. kada su prvi leševi stigli u otvorenim kamionskim prikolicama. ali za takvo što kao što je radijska aukcija slika. bio. Mislim.35 U tom smislu vrlo je ilustrativan i slučaj Zorana Krivica. Čak i nekakav miroljubiv . I da sam nakon toga čuo kako je Zoran Krivić negdje nekome prodao Michelangelovu skulpturu Ferrarija ili. Ja ne pamtim da me je ijedan horor ikada tako uplašio kao te aukcije. prodavao slike i preko radija. a jadna je raja svejednako zvala i nudila petsto maraka.. počeo rat. grafika. nudio na OTV-u... uspjeh glazbenog talenta Tončija Huljića i Dražena Budišu kao takvog. A ja sam istoga časa poželio emigrirati. a koji je tek od prije neki dan u pržunu. nego su mu je samo opisali preko radija. Nudio je nekakvog Botterija. ne baš inteligentnog varalice. da je to u meni stvarno ubilo svaku vjeru u sretnu budućnost čovječanstva. Ne znam kako je s vama... činilo se.. da je netko od njih možda i liječnik ili nastavnik. jedno sam popodne uključio radioprijamnik. Taj Krivić je. pedeset puta sedamdeset centimetara. jednoga uistinu ubogog i. početna cijena sedamsto maraka.. kada su pokraj cijevi kalašnjikova pošle tužne kolone prognanika. ja ipak nisam bio spreman. vozačku dozvolu. to još nije bilo najgore. sjećate se onih njegovih televizijskih aukcija? Izuzmemo li ratne strahote. cvijeća više nego ga je bilo na sprovodu Kim II Sunga. priznajem. čak i ne osobito slatkorječivo. pet tisuća maraka. to je. No. Dokazano je da ljudsku naivnost uistinu nikada ne možeš dovoljno precijeniti.. jedno kratko vrijeme svi su. Botticellijevu Veneru koja otvara i zatvara oči i govori "Mama!". Krivić je ljude otkrio kao tako kolosalne imbecile. daj zajebi. Onda se javio nekakav mamlaz. Nekome tko je u stanju dati osamsto maraka za sliku koju čak nije ni vidio.. četristo pedeset tisuća Trebotićevih crkvica i duplo toliko čempresa pokraj njih. kada me je spopalo njegovo meketanje.. makar se meni tako čini. ne znam kako bih to uopće nazvao. da znate.. tisuću maraka. malo mi je skoro i žao što sada jede i spava na račun Ministarstva pravosu a SR Jugoslavije. tisuću i petsto maraka. pomislio sam. koji je godinama narodu ovdje uvaljivao najbezočnije krivotvorine pod umjetnička djela. Ma. i to u Srbiji.

U nekoliko navrata posljednjih godina osobno sam se osvjedočio da nekim glumcima nedostaje tri do pet režnjeva sive kore velikog mozga. barem. najprije u zagrebačkom HNK glumci odbijaju nastupiti na dogovorenom gostovanju u Beogradu. a Mirko. šovinistička skandala. U ratu su ostali samo oni koji su imali želudac za to. odakle bi se još samo povremeno začulo kako netko viče da će za sat vremena biti u vojnom transportu za istočnu Slavoniju. Mi ovdje u gradovima smo se pravili blesavi. dogovori se da njihove crnogorske kolege uzvratno gostuju u uprizorenju Čehovljeva "Ivanova" u Gavelli. ne može!" Samo preko njih mrtvih. A onda. izvukao magnum iz borše. duge ili kratke. ako mene pitate. brzo se vratio neugodno iznena en činjenicom da se tamo puca. koji su branili svoj položaj u kazališnom lokalu do posljednje kapi vlahovca. naučio sam da izvanredne dramske role ponekad ostvaruju ljudi s intelektom sive čaplje ili ježa. po Zakonu o visokom školstvu poništavanjem diplome. To da netko ne želi raditi s ljudima zato što su oni neke druge vjere i nacije. Junaci Domovinskog rata. mlatnula otvorenim dlanom i dreknula: "E. rijetki su uistinu medu njima što su. no kada se vidjelo da druga strana bez ozbiljnijih posljedica preživljava vezani stih. Naravno. za primjer. Uzmemo li. ne daju Crnogorcima. podignula glave s mramornog šanka. čitavih sedam godina nakon završetka rata. majku ti Božju. osma i deveta. uvijek poslije treće travarice. ali ovo o čemu je ovdje riječ je. no nekolicina glumaca u tamošnjem kafiću na vrijeme se trgnula. kao stari Sven Lasta koji je sa snajperom kisnuo na Baniji. dva bi ih krupnija četnika sve skupa razjurila. sveučilišni nastavnici. a jedan je od možda najlukavijih bilo ukipat se u nekakvu. Nakon uspješnog gostovanja hrvatskih glumaca u Podgorici. i laštili ih zamišljajući kako bi bilo lijepo klepnuti nekog Srbina. odlikovani Redom Danice s likom Marjana Badela. od toga se odustalo. recitirali i crtali.36 svijet. cvijet hrvatskog glumišta razočarano se povukao u kazališne birtije. malo su prvih mjeseci deklamirali Matoša i Preradovića. u alkoholnom deliriju. Jedan moj profesor. mogao si sat naviti po njemu. svi oni slabići i papučari koje se jednom zvalo "poštenom inteligencijom". Ako se to uopće može smatrati nekakvim ratnim doprinosom. nanoseći neprijatelju strahovite gubitke u ljudstvu i vojnoj tehnici. liječnici. pro e devedeset peta. tih je dana u fakultetskoj kantini. ne traži veliku pamet. pa i malo preko toga. zbilja doživjeli rat. povikali bi mi prestrašeno. pa ne znam što bih rekao. na svetu hrvatsku pozornicu. "umjetničku satniju". svirali. vojnim komisijama muljali o vodi u koljenu i alergiji na pelud ili naprosto pobjegli u inozemstvo. u koje bi se uvuklo nekih trideset do pedeset flautista. samo se cerio i kao Sledge Hammer mazno prislanjao obraz uz kuburu. inače doktor filozofije. počnemo pomalo kao normalno živjeti. no to je više bilo onako.. kako se to onda zvalo. miči to čudo odavde!". koliko je njih ispod turobne gra anske obrazine našlo Jamesa Bonda. vidio sam slučajeve da talent. ne moram to ni spominjati. "Mirko.. po Zakonu o radu trebala sankcionirati otkazom. u kojima se tankoćutno nacionalno biće naših dramskih prvaka našlo povrije eno kolegama druge vjere i nacije. čak i zamjetan. Našle bi se nekakve rashodovane uniforme i opasači. pisci. nevi ena je svinjarija koja bi se./03. a po onome . ta jadna žgadija na posljetku nikad nije otišla na front. Ako je koji od njih i otišao. deviznu su ušte evinu davali za nekakve cijevi. počela je tako s dva divljačka. I pro e tako devedeset druga. pro e dvijetisućita. Ili. u emo u novi milenij. karikaturista. a malo nakon toga sličan se skandal dogodi i u Dramskom kazalištu Gavella. pjevali. izgladnjelih i skorbutnih od bijednih i neredovitih honorara. treća. recimo. Bilo je više načina da izbjegneš obavezu prema Lijepoj našoj. Kazališna sezona 2002. pa bi se oni kao postrojavali i stupali glavnim ulicama. glumce. Bilo je veselo vidjeti koliko njih sebe doživljava akcijskim junakom. jer o njima se ovdje radi. mater im srbočetničku. sve se završi. sonetista i glumaca. oni neće glumiti s njima.

primijeti. Sve u svemu. Stipe Božić popeo se na najviše planinske vrhove svih kontinenata.37 o javnom zdravstvu hitnim smještanjem u odgovarajuću bolničku ustanovu. stotine i stotine malih knjižica Matičinih tajnika i učitelja iz Drniša i Gračaca. To što je on učinio. malo ste. od posljednje bitke na jugu Hrvatske još i dvije više. takvi genijalci. tako malo pjesnika?". Čitavi opusi. pokazao kako je itekako živahan pjesnički nerv u našem narodu. Gdje su ti ratovali? Mislim. Sva je prilika ipak da Hrvati pišu pjesme. zakasnili za svojom postrojbom. uglavnom iz provincije. Kao da su gubavi. To svaki stranac. na posljetku i prije svega zapravo. to su glumci. Osim toga. u koju je njezin prire ivač Zvonimir Mrkonjić uvrstio tek zanemarivih stotinjak autora. "Gdje su vam pjesnici?". čini se. u čitavoj zemlji tek koja stotinica njih piše pjesme. bezbroj tankih ali poštenih zbirčica Mihalić je makar nakratko izvukao iz mračnih i pljesnivih kutova lokalnih biblioteka da bi. Nestašica je s tim artiklom. prirodno. a u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku visi fotografija primoštenskih vinograda. i Englezi i Francuzi. kažu. hrvatski se pjesnici.. Hrvati su. upravo tako treba raditi. Ornitolozi od čuda sebi ne mogu doći koliko močvarica obitava u Kopačkom ritu. kada je predsjednik Društva Slavko Mihalić ogorčeno ustao protiv te književne veleizdaje. Nije li to malo čudno? Mi. pitaju oni. stvarno. znatiželjno podići obrve i zakimati kada čuju kakav domišljati srok na jeziku svojih ljubaznih domaćina. nego baš ona druga vjera i nacija koja je šibala iz krupnih kalibara po Dubrovniku. htjeli okrijepiti i lijepom književnošću. zlobe ili nečeg trećeg. No. bestidno sabotiraju. predsjednika kulturno-umjetničkih društava iz Otočca i Ivanić Grada. tako blistavoj kulturi. otprilike. Prije pet godina osvojili smo broncu na mundijalu u Francuskoj. drugi će vjerojatno sumnjičavo zavrtjeti glavama zbog njegovih kriterija. Nekih jedanaest godina. i Mrkonjiću i svima nama." U poj. najčistije more. kućanica iz Petrinje i samostalnih poljoprivrednih proizvo ača iz Ivankova kod Vinkovaca. a nema pjesnika?! Izumili ljudi penkalu. kada se sve to pogleda. ali. Bijela kuća u Washingtonu zidana je bračkim mramorom.sabotiraju! Krasna je ilustracija toga skandal od prošlog tjedna. antologija samo što nije otišla u tiskaru. šuti. Dobro.. i ti su se Crnogorci dosad toliko puta ispričali da bi to dostajalo pa sve da su atomsku bombu bacili na Stradun. "Kako to da je u tako značajnom narodu. osim toga. Baš tako . naravno. Ali. koje je prire ivač drsko izostavio. Osjetljivije me u nama možda će ganuti ta dobrota. pjesnika. jedna stvar uočljivo nedostaje. tko su ti Hrvati iz Gavelle koji su se sada našli tako silno uvrije eni Crnogorcima. u poj! Naša mala zemlja ponosi se svjetskom juniorskom prvakinjom u skoku u vis. to je nekakva usrana kultura. netko bi napokon morao otići do onoga kafića tamo da toj "umjetničkoj satniji" kaže: "Momci. treba to otvoreno kazati. duboko je čovjekoljubno i u širem smislu. zbog nekakvog osjećaja inferiornosti. čude se gosti iz inozemstva. da ne nabrajamo dalje. koji bi se nakon paškog sira i janjetine. ovdje bi netko mogao primijetiti da nije to baš svaka druga vjera i nacija. Jadran je. kada je Društvo hrvatskih književnika odbilo tiskati antologiju domaćeg pjesništva prošlog stoljeća. Pjesnike treba osokoliti da pišu. Nema. a ne pišu! Pa neće valjda baš tako biti. A domaćini krše ruke i ispričavaju se. recimo. mnogočim zadužili čovječanstvo. upozoravajući na čitav niz vrijednih hrvatskih pjesnika. Drniški pršut zacijelo je najbolja hrana koju je ljudski rod ikada načinio. Ne treba odmah tući po glavi . Malo je nedostajalo. a naši ništa. sedam je godina prošlo. ljudi moji. Čitaju se i Amerikanci. osim što je divljenja vrijedna patriotska gesta koja spašava čast nacionalnog pjesništva. Morate uistinu biti silno velikodušni da biste nazvali pjesnicima velik dio onih što ih predsjednik DHK spominje. ali da se o tome. A.

primivši u svoje članstvo brojne vrijedne i drage ljude koji. kaže "hrvatski kralj poker-automata" u svojemu zadnjem. sva je prilika. Vita jela. Ako je neki sa sela malo slabiji u pravopisu. Sve to brižljivo valja izvagati kada sastavljate pjesničke antologije. Ako je dobar muž i otac. pa i pomoći im ako je potreba. oprostit ćeš mu poneku rogobatnu rimu. da je kupovao slike. najokretnijim hrvatskim prodavačem cigala. . zelen bor. pa nije se ni Baudelaire naučen rodio. dozvolit ćeš da mu sonet ima samo jednu tercinu. upozoriti da se imenice u hrvatskom ne pišu velikim slovom i da se "ne moj mo" ispravno piše skupa. htio riješiti Vjeko Sliško. uvjetno rečeno. rekla bi Švejkova gazdarica. Gdješto bi našli pokoju srednjoškolsku pjesmu. kako bih rekao. Taj film. a ja već na prvi pogled vidim da u tome nema ni 40 tisuća realnih troškova. gotovo da bi ga čovjek stavio za Vujića umjesto Vujića. Čekam brzi odgovor. ja ne vjerujem da bi bilo ijednog domaćinstva u kojemu baš ničega ne bi bilo. Oni su tamo stavili stavke za kombije i ostale stvari koje ionako imamo. no stvar se nametnula kada smo otkrili da je pokojni Sliško bio jedan takav ljepoduh da je volio čavrljati s arhitektima. a s druge strane pjesništvo je postalo jedna od propulzivnijih grana naše privrede. još bi ga čovjek nekako i razumio. kad bolje promislim. jedan nesretni čovjek u sitnu uru u kolodvorskoj restauraciji konobarici može pokazati iskaznicu DHK. Nevolja je. a nije žalio ni uložiti koju kintu u nešto tako beznadno neprofitabilno kao što je hrvatski film. "Senečić i Prizmić strašno su simpatični i u njihovu mi je društvu jako ugodno". Sve me oko toga veseli. Valja biti obazriv s tim pjesnicima. Mrkonjić je ustvari trebao imati nekih petsto. U Hrvatskoj se stihova objavljuje ponekad i do šezdeset posto više nego u istom tromjesečju prošle godine i bili smo doista na dobrom putu da dobijemo stvarno dobar domaći proizvod koji će biti konkurentan i na inozemnom tržištu. čak i kada su mi pokazali neki troškovnik od 60 tisuća maraka. Dokumentarni sliškopis I tako nam ubiše Vjekoslava.38 čovjeka. tako. me utim. Ako je nedjeljom redovit na misi. Sudbina dokumentar-ca što su ga o životu Ante Topića Mimare namjeravali snimiti Željko Senečić i Igor Prizmić sada je posve neizvjesna. i evo filma. nego pogledaj je li on dobar muž i otac. Treba platiti samo glumce. inkasatora. posthumno objavljenom intervjuu u Globusu. koji bi lijepo obišli cijelu zemlju i od vrata do vrata pitali ljude da ako imaju nešto za antologiju hrvatskog pjesništva dvadesetog stoljeća. Prošlotjedno bezobzirno umorstvo tipa kojega su smatrali najuspješnijim našim kamatarom i iznudivačem. "Zabavljaju me. lijepo je vidjeti kada mladi čovjek ne zapostavlja svoje obrazovanje i prava je šteta da je taj mecena naše kulture skončao s metkom u lubanji. Bogati. koji u pregled stoljeća uvrsti sto ljudi. Ne možeš. Dobit od toga je dvostruka. Da ih je stavio sto tisuća. i mislim da bi mogli napraviti film. s druge strane treba uvažiti da je pjesnik imao rekordan prinos kukuruza. Volio bih da Društvo književnika ozbiljno razmotri ovaj moj prijedlog. brate. pa još i dokumentarni. po svemu baš i nije tema kulturnih rubrika. dok si dlanom o dlan. Na jednoj strani. ne bute gledali. Zapravo. pišu poeziju. ako razumijete što hoću reći. gdješto djevojački spomenar sa suhim ciklamama medu listovima. Društvo književnika već je učinilo puno u tom smislu. da još uvijek imamo takva neka gun ala kao što je Zvonimir Mrkonjić." Tako je to. stvar je u tome da ta antologija naprosto nije posao za jednog čovjeka. Uistinu.

dolaze i kažu: "Evo. zapravo vrlo očekivano. Fakat. da oni ne postoje kao tržišna činjenica.sto i pedeset ljudi s plaćenim ulaznicama. sasvim bjelodano da mu hoće maznuti pola od onoga koliko im uistinu treba. Ili još da mu. kao prvorazredni kulturni doga aj. a onda mu još nekakve nepostojeće troškove napumpaju za dvadeset somova dojčmaraka. Premda. a ova dvojica ništa. ako ćemo pravo.ajde. posebnu nagradu Glasa Koncila za promicanje etičkih vrijednosti na filmu! Za ovo bih dao najmanje godinu. pa ipak. Histrioni. ulaznicama za svoje. Baš kao i onaj Šojić iz blaženopočivaše Komercijalne banke koji je upropastio novčarsku kuću kupujući nebulozne količine Tudmanovih i Pavletićevih knjiga pa. posrijedi je uistinu nevi ena majstorija i stvarno ti bude krivo što nije do kraja ostvarena. ako bolje pogledate. budimo velikodušni . koje je u našim kinematografima pogledalo . "treba platiti samo glumce. daju Zlatnu uljanicu. Vujiću. Kvragu. na stvari bila iznuda: ljudi su poslovali sa Štefom zvanim Braco iz straha ili su tako kupovali političku naklonost. vjerojatno bi bio golo filmsko smeće. na primjer. kao dobar dan nekoga ustrijeliti. kako pričaju. budimo skromni . čak i njemu. mudrijaši ih idu ismijati da što hoće ti što prodaju po tristo pedeset knjiga. No. daj pare! Književni su honorari. vrije aju čovjekovo dostojanstvo. Svale ti se na glavu silne uvrede čim samo pomisliš da bi za knjigu mogao dobiti nekakvu svotu zbog koje ti se susjedi neće smijati iza leda. na posljetku mogli i mi svi skupa s njim. hvala Bogu i blaženoj Bogorodici. Jer. A dosta je sumnjivo da im i toliko treba. dalje. Gdje bismo. posve nevičnom. pa mu guraju nekakav tefter na kojemu je. Ja se oznojim od užasa već kada samo pomislim na tako nešto. Senečić je tražio od iznudivača da mu bude sponzor filma: što je tu tako drukčije od slučaja njegova posljednjeg filma "Dubrovački suton".uistinu mogli zažaliti svoju ženu i za kojega se idiota ta nesretnica udala. veličanstveno djelo sedme umjetnosti.39 Od Sliškove poslovnosti nas ovdje. Primjera radi. ovo ti je toliko i toliko". Zamislite samo tu drskost redatelja i producenta koji idu žicati lovu od tipa kojemu je. u Republici Hrvatskoj bijedni. što valjda ne pokriva ni honorar pomoćnika rekvizitera u filmskoj ekipi. čovjek treba imati testise da bi išao muljati jednoga prononsiranog mafijaša.ajde. da bi labilniji medu nama . puno više zadivljuje Senečićeva i Prizmićeva smionost. djelo o Mimari. i eto filma". plaća se i festival lakih nota na splitskim Prokurativama. stvari stoje ponešto dručije. gdje je producent bio genijalni biznismen Stjepan Tu man. Novcem iz proračuna. No. dao bih mjesec dana života da mogu vidjeti Sliška kako upicanjen nervozno seta ispred dvorane Kinoteke na Danima hrvatskog filma. završio u ludnici. Vjeko. kaže Sliško. Sedlar je dobio . ako je suditi po minulome radu njegova autora. dobiju pare za brod pa čitavo ljeto plove uz obalu. Mladi sin pokojnog predsjednika svoj je strelovit poslovni uspjeh imao zahvaliti činjenici da je predsjednikov sin. I opet je. što on nesumnjivo jest. da su klinac od ovce i sve tako to. Državni novac . brčkaju se i sunčaju na teret proračuna. čak i za minhauzenovski svijet naše kinematografije. a vjerojatno i krše UN-ovu Povelju o pravima čovjeka i gra ana.ako medu piscima uopće ima ijedan koji nije labilan . Što to nije sjajno: Senečić i Prizmić uopće se nisu potrudili objasniti mu da u dokumentarnome filmu nema glumaca! Vjeko Sliško bio je mafijaš čiju je smrt teško žaliti. kako znamo. to i nije takav kuriozitet kako se čini. jer novac od prodaje kazeta i diskova s hitovima ove sjajne priredbe ne dostaje ni za kulise i rasvjetu. me utim. čim se naši pisci pobune zbog toga. inače apsolutno genijalne predstave ne namire valjda ni trećinu svojih troškova. a nedavni bankrot činjenici da je predsjednik umro. jer.dva milijuna maraka i snimio "Četverored". sve mi se čini.

vrlo često budu smješteni u ljupko provincijsko mjestašce. uredno potkresanim živicama i iščetkanim škotskim ovčarima na pokošenoj tratini. .kako im se samo da?! Povratak Freddvja Krugera Američki filmovi strave. ne bi lijepo dva mjeseca o trošku Republike Hrvatske u Hvaru dumao nad svojom novom knjigom? Zašto Ćići Senjanoviću ne bi platili dva tjedna u švicarskim Alpama. baš kao i "Ptičice" Filipa Šovagovića. likovnim kolonijama. pasionskim teatrima. je li to lijepo? Dabome da nije. kreten. gdje bi glumci valjda trebali brati jaglace i skakutati za leptirima. odreda finu djecu. samo sam ja.40 pokraj svega toga ide galeristima. Zbog čega bi to svi drugi bili bili nekakva društvena vrijednost i kultura s golemim k. pitomi neighbourhood s drvenim katnicama uz drvored. a samo od pisaca se očekivalo da ovise o tržištu? I kakva je to logika da se u ovoj državi čak i za filmove dokazano nedarovitih redatelja uvijek nade milijun maraka. "Krovna udruga". od ove jeseni više neće igrati. Baš kao taj Freddy. šmokljan i bena. samo primjera radi. sve dok ga na posljetku sile Dobra. najednom se počnu doga ati užasni zločini počinjeni od neke evidentno potpuno poremećene psihe. kućnog odgoja i kršćanske krjeposti ne uguraju u neku usijanu furunu. Čim sam čuo da se ljepota vraća. kešira im nebulozne iznose čak i kada stvar do neba smrdi na gospodarski kriminal i vapi za financijskom policijom. svi oni imaju zaštitu države koju smo tisuću godina sanjali. blagoslovljena ona bila. intelektualno insuficijentan. majmun. a nepojmljiv je problem kada pisci zatraže dvije tisuće puta manje za arak proze? Stvarno. A posebno mi ne idu u glavu oni tzv. debilan i slično. Pa. Hrvatska država. mlade atletske nade. života ti. Tolika ljubav za domovinu. ja sam znao da tu za mene neće biti mjesta.. u Štrljićevoj teatarskoj ljepoti. s ležaljkama na trijemu. ministrante. tolika odanost . Zašto Zoran Ferić. po svemu. uredništvima nebrojenih časopisa ogranaka Matice hrvatske. gledali ste. Kako se čuje. ta opaka nakaza. komad nad kojim očinstvo dijelim s Ivicom Ivaniševićem. smotrama kazališnih amatera. tek da se malo odmori od žene i punice? Dajte nam samo pola od onoga što inače dobivaju Branko Schmit i Zlatko Vitez i mi ćemo biti zadovoljni. U takvom jednom malogra anskom ružičnjaku. folklornim društvima. kojemu će se neki tamo lijevi izdavač. ja sam se osjetio prije nekih mjesec i pol kada je Milan Štrljić. Pa ipak. evo. "državotvorni" pisci. tutni i nama štogod u džep. da oprostite na izrazu. mislim na sasvim osobito značenje ove riječi: mentalno zaostao. hrvatske pisce voli kao mater ludu ćer. njih država dotira. u nastupnom intervjuu. da oprostite. Ta i mi smo. A posve nezasluženo. već prema uzusima žanra. fotoklubovima. Hrvati! Daj. braćo. Vujiću. Svi navedeni kao tržišna su činjenica jednaki drek kao i potpisnik ovih redaka koji u dokolici piše kratke priče i romane. izjavio kako će "vratiti ljepotu u kazalište". Stanoviti Freddy Kruger s nehrdajućim oštricama umjesto prstiju nenadano uhvati tranširati adolescente. smijati u lice i govoriti da koji sam ja faktor kada nisam prodao niti pet tisuća knjiga. recite i sami. skaute. potvrda je toga stigla ovih dana. netom nakon što je mudrošću gradskih vijećnika postavljen na to časno mjesto. ja doista ne znam kako ćemo dalje. gimnazijske ljepotice i lokalne dužnosnike Mladeži HDZ-a. junfere. odlikaše uzorne i u izvannastavnim aktvnostima. neslužbeno ali sasvim pouzdano.. novi intendant splitskog HNK. U suprotnome. I doista. koji i sam živi od potpore i otkupa. čime su hrvatski pisci zaslužili da taj specijalni tretman? Kada kažem "specijalan".

u znanstveno potpuno neobjašnjivoj epidemiji amnezije. Štrljić sklanja s repertoara našu malu komediju o deložacijama iz oficirskih stanova '91. To je nešto što valja prognati iz svijeta uredno potkresanih živica i iščetkanih škotskih ovčara na pokošenoj tratini. U ovoj stvari mi je dosta da se Ivica i ja nismo osramotili. Nisu to na posljetku bile ni nekakve ozbiljne pare da se uzrujavam. zaboravio i na izbacivanje iz stanova i na komediju o tomu. I upravo sav je kunst u tome da je on kupio stanovit broj kvadrata podnog laminata druge klase i promijenio pod. sve je to bilo samo vedra kulisa iza koje su ljudi krepavali u plinskim komorama ili na sibirskoj studeni. Vratit će se. i zloglasni austrijski kaplar i ništa manje čuven gruzijski brko. sve se u sebi smijuljeći kako će se raja naći u čudu da di su slike. kakva bila da bila. pročuju se kao one kozje uši cara Trajana. pričaju. "Krovna udruga" je gadni Freddv koji ne pripada ljepoti naše provincijske arkadije. baš me briga. Tu ni Edip. sasvim iskreno. ne moramo uopće sumnjati u to. rekao bih čak da me boli neka stvar i za Štrljića. mišićavi i plavokosi članovi Hitlerjugenda i sisate komsomolke u narodnim nošnjama. vedri je kič kakav su beziznimno zagovarale sve diktature. nego su uvijek prepadnuto šutjele iza njihovih leda. Suvremeni hrvatski laminatizam Prije neku večer na televiziji pričaju o izložbi Tome Savića Gecana.. Zapravo. nemam ni trun želje da Freddv ponovno budem baš ja. misleći da je to . Osjećam se. Milan Štrljić bi. i nama. Kada bih bio prost. uvijek negdje isplivaju. i kako će neki možda. Teatarska idila kakvu je Milan Štrljić zamislio.. Ali. ako je on jadan išta mislio. umjesto da popiju otrov. i u oba je slučaja uglavnom bilo čudovišno. bavi se nečim za što Štrljić ne želi znati da se uopće doga alo u pitomim krajolicima Lijepe naše. U ovom i ovakvom Splitu meni se svi a biti autsajder. u gradu u kojemu je Luka Podrug netko i nešto. u malo više od pola godine dvadeset osam puta napunila gledalište i da je vjerojatno jedina tržišno uspješna predstava koju je novi intendant zatekao na repertoaru. koliko god ga ubijali. Na filmu se Freddy. koja je onomad silno uzrujala Luku Podruga. a koja je. i za njihove glupe žene s kojima me nikada nijedan od njih nije upoznao. jer je frajer ostavio potpuno prazne galerijske zidove i tek je na podu promijenio parket. čini mi se. me utim. Iz potpuno istovjetnog razloga. baš kao što su svi svjedoci optužbe pred Županijskim sudom u Splitu odjednom. a ne mogu se ovaj čas sjetiti nijednog dobrog razloga da to ne budem.41 Na našu ljupku vukojebinu spustio se mirisni spokoj i ničega ružnog i uznemirujućeg tu se više ne prikazuje kazališnim pretplatnicima. pravo reći. više ne ubija svoga ćaću. ali to nisu Štrljić i njegovo lijepo kazalište. bila presudna da gradski vijećnici gospodi Gotovac ne obnove intendantski mandat. koliko godi ih potiskivali. u kojoj su podjednako uživala dva najveća krvnika stoljeća iza nas. a Romeo i Julija. Neke samo čekam da promole iz svoje rupe pa da ih mlatnem po njuškici. niti se Hamletova mater kurva s djeverom. U ovoj stvari ne osjećam ni srh ikakvog osvetničkog poriva. stalno vraća. da može.. i za njegove desničare. nekako ćemo to već srediti. i za njihovo cmizdravo hrvatstvo. To što novi intendant naziva ljepotom je umjetnost. u splitskom HNK Judita i Holoferno zagrljeni će pjevati "Nima Splita do Splita". pomalo i povlaštenim što me taj svijet više neće pozdravljati na ulici. pozaboravljali na sva zvjerstva u Lori.. poštrihati i nadopisati neke scene. a to što ju je on sada maknuo.. možda bi malo i preuzetno bilo kazati da je posrijedi izložba. te svinjarije. ako se to smije tako zvati. na kraju će nasmiješeno nazdraviti bočicama sponzorskog Pipija. jer ja doista ne bih ni volio biti netko za koga bi oni mislili da ga treba pozdravljati. ja svim svojim srcem želim biti nitko i ništa. Ljepota koju su oni htjeli gledati. da je ta "Krovna udruga".

Seksualna kontrarevolucija Vi a se to gdjekada u našim malim mjestima. kažu na televiziji. Osim toga. uistinu. Posjetitelj se tu. nego sutra čeka novine da vidi kako će mu kritičar to objasniti. tobože. ali. uglavnom rade potpune bezvezarije i već ih je pomalo ubogo i vidjeti u tome. a nikome neće pasti na pamet da pogleda pod noge. Možeš si mislit! Tjeskobno! Dao bi im ja dva dana života nekog Jože skladištara iz Name što tri godine nije dobio plaću. Ili bi čak mogli. tipovi se natječu koji će biti provokativniji i ta stvar pomalo biva sve idiotskija. zašto bi posjetitelj izložbe. . Bože dragi. stavi u praznoj galeriji nove parkete. Najsigurnije je. pompozno proglašavajući smrt štafelajnog slikarstva. ruku na srce. Kao da je umjetnost nekakav ekstremni sport. Ono što tu možete naći. našao uzbu enim zbog nekakvog parketa? Čovjek se sam sebi učini kao zadrta seljačina čak i ako se usudi takvo nešto pomisliti. Možda bi se taj neki sasvim lijepo našao u poslu vulkanizera. ako ćemo pravo. Nekakav Savić Gecan. na primjer. k vragu. obično u nekom malo boljem kafiću. inkasatora ili mesara. uopće trebao razmišljati o prirodi umjetnosti? Ljudi se obično ne muče takvim sumnjama gledajući Gauguinova ili Matisseova platna. pa i tjeskobno. i dići ruku na sebe od tjeskobe što nas je spopala u suočenju s pitanjem što umjetnost zapravo jest. a mi bi na to trebali. odvaži izložiti nešto manje bogougodno: aktove neke mjesne ljepotice. zapravo vitalno kao i prije.42 izložak. eto. pa bi oni vidjeli što je tjeskoba! Stvarno. kojega je taj užasni trud kao trebao dokinuti. možda bi ga ispunilo srećom da napravi Eiffelov toranj od šibica? Sve je bolje od toga da on svojim sumnjama gnjavi općinstvo koje se boji kazati da je to što on radi ordinarna zvizdarija koja ne vrijedi ni koliko papir na kojemu je tiskana pozivnica. ako umjetnik sam nije načisto što je umjetnost. Neki više ili manje netalentiran fotograf. neki "Foto Zvonimir". dok nas avangardna stremljenja koja se beskonačno pitaju što je umjetnost ostavljaju manje ili više hladnima. Oni stoje pred tim slikama bez ikakvih dvojbi je li to kunst. ne dao Bog. golema većina tih što. ponekad se. Apsurd je to veći što je staromodno štafelajno slikarstvo. Troškove parketiranja da i ne spominjemo. kao. kakve se sve ludosti hoće prošvercati pod umjetnost. prvih pričesti i krizmi. a bude počesto da ti se učini kako ni sam stvaralac ne zna što je skupusio. Kako makar i mrvicu takve slasti mogu proizvesti novi laminati na podu galerije i tko se ikada. bježi! Jer. propituju granice umjetnosti i grozničavo se upinju biti originalni i šokantni. I Rembrandt i Goya nas uzbu uju kao što su uzbu ivali i one tristo pedeset godina prije nas. obično su vrlo banalna estetska promišljanja i prvoloptaške metafore. osjeća smeteno. biti što radikalniji. pred bijelim zidovima iznenada suočen s pitanjima o naravi umjetnosti. zato jer negdje u svojoj utrobi ćute tu strast. i još ih sfuša kako nijedan pošten parketar koji drži do svojega imena i djela ne bi. taj zaigrani eros i ljepotu od koje im do u suze na oči. Rečena se gra anstvu velikodušno očitovala sa svim svojim spolnim atributima. jer živi uglavnom od slikanja vjenčanja. pa ima i drugih poslova. njegov cijenjeni potpis tražiti u dnu metalnog crvenog sanduka hidranta na zidu. sprovoda. obično vlasnik lokalnog fotografskog obrta nazvanog njegovim krštenim imenom. normalan čovjek biva sve konzervativniji u svojim estetskim nazorima. naravno. kojemu je Crkva umalo pa strateški partner. mimo parketara. padati u nesvijest i tražiti da nam donesu cukra i vode kako je to fenomenalno nadahnuto i turboinjekšn genijalno. Ma.

Model nema lica. pivska se bratstva satima prepiru oko identiteta besramnice. U likovnim kritikama kasnije ćete pročitati kako je umjetnik time htio prikazati dehumaniziranost erotike u suvremenom svijetu.. s pomnjom što odaje strasnog erotomana. nekakvo takvo vrijeme do e da za pokazati pubis. i u novinama i na filmu. a često bude i da ga je slikar ostavio sasvim praznim. elektrifikacija zemlje.. svega toga najednom nestane.. vrteći se u krugu osumnjičenih. Iako nekada nije bilo tako. gdješto i sasvim bezrazložno. Apsurdno je malo to za vidjeti. ali lica nema.. Ustaše i četnici više su silovatelji. u ulju ili pastelu. a nekadašnje erotske ikone jugoslavenskog filma sada . što se obično smatra za golotinju društveno prihvatljivim medijem. premda je sasvim razvidno da nemaju ništa protiv. posve bezrazložno. Klasna borba. I onda. naprosto zato jer bi suprotan slučaj znatno umanjivao njegove izglede za udajom.. trebao služiti samo za reprodukciju nacije. meka erotika sramežljivo dolazi i u noćni program televizije i sve se čini kako krupnim koracima kročimo u sjajnu budućnost u kojoj će konačno biti zbačen vjekovni jaram grudnjaka i gaćica. narodnooslobodilački rat. krilo i bradavice predočeni su s neobičnim osjećajem za detalj. a ćaće.43 ali joj je. Onda se svi živi sjate oko te anonimne crno-bijele nagosti na sjajnom papiru i naga aju koja je od njihovih sumještanki posjednica uslikanih sisa i stražnjice. Neke na su na duplericama. gdje bi seks. obnova zemlje. koje cičeći bježe. Školuje se čitava jedna generacija glumica koje smo naslobodnije odjevene vidjeli kada su imale pulover s v-izrezom. Jednom davno i mi smo uživali u tekovinama seksualne revolucije. Ili je makar takva postala u posljednjih desetak godina. ili gleda negdje poda se i ustranu. otu enost čovjeka po čovjeku i štatijaznam. Dati se uslikati gol u nas je strašno odiozna stvar. a o penisu da i ne govorimo. a neke samo male i crno-bijele. uglavnom ćete vidjeti da je lice sasvim neraspoznatljivo. samoupravljanje. ili se pak dala uslikati odstraga. skidaju se eventualno tek konceptualni umjetnici.. Pogledate li malo bolje. na sjajnom papiru. Čak i bez ikakve osnove u priči. aktovi po našim galerijama mahom su bez identiteta. a Talijani dekadentni. lemaju svoje kćeri. tras!. Javni moral u nas sasvim isključuje javnu golotinju. lice ili pokriveno kosom. obračunavanje s kulacima. a ti više i ne znaš što ti je tužnije. Nijemci hladni sadisti. i ta pojava ne zaobilazi čak ni ideološke hardcore naslove koje su producirali komiteti. Najprije s HDZ-ovim zvizdarijama o duhovnoj obnovi. filmovi su puni seksa. čini se. Čak i ako nije posrijedi fotografija. beziznimno. za Renoirovim kupačicama mangupi bi izvikivali prostote. agrarna reforma. tek da se napaćeni radni narod proveseli. iznad križaljke i horoskopa. a Botticellijeva Venera bi se nagutala Lexaurina. i nije bilo domaćeg filma da se nije neka gospo ica makar gola kupala u nekom koritu. Sa svojom nagošću oni su tu da kažu "ne" sistemu. Manetovu bi Olimpiju vjerojatno svećenik odbio pričestiti. Čitava varoš samo o tome priča. nemojmo se zezati. zbrčkano u nekoliko ovlašnih poteza. sve novine objavljuju akt fotografije. U našoj maloj seljačkoj zemlji Govinu Maju ni portir ne bi smatrao za dobru ženidbenu partiju. no vi znate da je sve to buli shit. a onda zacijelo dijelom i zbog toga jer je eros postao nepriličan u ratnom thanathosu. kao. treba više gra anske hrabrosti nego za pokazati na tajnog petog ortaka. I na televiziji. toga problema u jugoslavenskom socijalizmu koji se ne bi dao ilustrirati snošajem. Na posljetku. no i oni obično samo da bi prosvjedovali protiv gra anskog licemjerja. s izmišljenom noticom koju je napisao neki duhoviti pripravnik iz gradske rubrike. Partizani raspomamljeno kao satiri jure za drugaricama. i kod naslikanih aktova. njihove ovješene guzice ili sistem u kojemu se takvo što još smatra provokacijom. nema. Nije rijetkost da poneki od njih po mjesečini sačeka i umjetnika. Istodobno.

To ja zovem nepostojanjem perspektive i već zbog toga mi je razumljivo da se mladi ljudi stalno iseljavaju iz Hrvatske. kakav Novi Zeland. ako su šoferi uvaženi zastupnici. Golubovi ga seru. Mali čovjek pije svoj mali konjak na kraju šanka i ne sudjeluje u birtijskim debatama. Psi mu zapišavaju nogavice. ipak prekasno. oduzimajući mu svaki društveni značaj i pravo na odlučivanje o ičemu. doslovce. da mi znamo i za najsitniju anatomsku pojedinost na Madonni. kao i tisuće drugih. Hrvate više ne donose rode. recite i sami. Mislim. stvar se u me uvremenu ipak malo raskravila. odijeva se na dječjem odjelu robne kuće. novu Arenu s Jadrankom Kosor koja s naslovnice obećava: "Bit ću predsjednica Hrvatske". ako se menadžerima predstavljaju osobe koje ne vladaju tablicom množenja. i baš nekako nehumano. on je mali čovjek. bez ikakva pretjerivanja. ako je Slavko Lozina sudac. da u sretnom obratu pokojni Tu man nije negdje čuo njezino patetično kokodakanje o "povratku na ognjišta" i . Mali čovjek propinje se na prste pred šalterima i sa svojim malim potplatima sitno gazi rubom pločnika. gove i loj zaračunava kao biftek. Konobari mu pljuju u juhu. ako ministarski pomoćnici kupuju diplome. Desetljećima je tavorila na najboljem putu u malodušnost i gorčinu. Dobro. "Ja sam mali čovjek". Njega se ništa ne tiče. No. A on se ništa ne buni. mogao potpisivati kao mr. Mesar mu. upravo do zadnjeg zareza prepisao magisterij. Suza za saborske brege To je tako tužna rečenica: "Ja sam mali čovjek". ispriča se on zamuckujući pa plati i pobjegne. a ako ga slučajno upitaju za mišljenje zacrveni se i smete. ne razumijem. za neke je stvari. budite pametni. ispod Bukovčeva platna. Diplomirala je. a gradonačelnici pijani bježe pred policijom. Gra anin vas gleda vlažnim očima svojevoljno poništavajući vlastiti život.? Ili. u bidermajerskom trosjedu svim gra ankama i gra anima Republike Hrvatske želi sretnu Novu godinu. da bi joj naknadno u kumrovečkoj partijskoj školi u moždani korteks serijski ušarafili desetak ispranih marksističkih fraza. zašto bi se netko drugi unizio izjavom da je malen? Zar se ne bi i on.zašto bi itko bio mali čovjek? Uzmite. ali vjerojatno nikada nećemo znati kakve su zapravo Severinine sise. estradne zvijezde sve slobodnije govore o svojem spolnom životu i glumice se ponovno počinju razodijevati. a ti gledaš za njim podvojenih osjećaja. kakva Amerika i Australija. skrušeno se predajući tu oj moći. gdje je početkom rata vodila nekakve mediokritetske emisije o izbjeglicama. pravo.44 gledamo kako cmizdre za domovinom u predizbornim spotovima vladajuće stranke. Čitavih deset godina tako pro e sasvim bespolno i čedno kao da smo ih proveli u katoličkom liceju. Biografija kakvu ima Jadranka Kosor u ovoj zemlji je. cereći se. jednako tako. u čemu je kvaka . Ne znaš bi li ga sažalijevao ili ošamario. ako dakle svi mogu biti sve. uz kuće. bezbroj. gdje baš nitko nije toliko bezvezan da se ne bi mogao zamisliti kako iz vile na Pantovčaku. gdje ćete. zar to nije glupo i strašno. kako već doajeni državnog radija obično završe u malodušnosti i gorčini. na primjer. Eto. a onda dobro promislite kada drugi put budete prosu ivali vlastitu veličinu. ako imamo ugledne političke novinare što su jedva shvatili razliku izme u parlamenta i vlade. Dajte. ovo ovdje je land of oportunities. spava u dječjem krevetiću. ako je netko. recimo. jede iz malog tanjura s naslikanim medvjedićima. što je to uopće mali čovjek u ovakvoj zemlji? Eto. Potom se zaposlila na državnom radiju. da nikome ne bi stao na put. čini mi se. dokazano.

Ako ste odlučili biti veliki. siročadi. Draže vam je kopati kanale nego sjediti na sjednicama Me unarodnog monetarnog fonda. Ja bih ih doveo na dva tjedna u Hrvatsku da bih im pokazao koliko ta stvar može biti istinita. stvarno. udovica. u posljednje vrijeme." I sada ta persona. ta i takva Jadranka Kosor. govore Amerikancima na tečajevima autosugestije. Zar sam ja uistinu. Predsjednička ambicija gospode Kosor ulijeva nadu svim malim ljudima ove zemlje.. Ako bi se i odvažila zinuti o nečemu. obično je nevrijedno ozbiljnijeg mentalnog napora i tako plitko da bi ermano Senjanović Čičo tu mogao igrati picigin. a to što Budiša misli." Niste mali.. Postavljate pločice po kupaonicama i fućka vam se za diplomatsku karijeru. zapita se čovjek na posljetku. nekoga tko će za potrebe stranke cmizdriti nad sudbinom invalida. mudra sova i lukava lija. ako ćemo pravo. umjesto da operirate srčane bolesnike. po prilici. dragi moji. Dapače. to je jedina točka koju je ona svekolikom općinstvu ikad pokazala. s karijerom ma kakva ona bila.veličina u nas doista nema nikakve veze sa znanstvenim. sav životinjski svijet kida se od neizvjesnosti što se mota izme u ušiju Dražena Budiše. a baš je nekako došlo vrijeme da generalni tajnik Ujedinjenih naroda napokon bude jedan Hrvat. sportskim. Čistite zahode. veličina je isključivo stvar čovjekove odluke. da bih mogao čuti i od svojega vodoinstalatera. nezaposlenih. Pa. Pa i ja sam. I nikada ništa više od tog plakanja nismo vidjeli od nje... nemojte reći: "Ja sam mali čovjek. Tu man ju je uzeo k sebi. Možeš ako misliš da možeš. a mogli ste biti na znanstvenom simpoziju u Švicarskoj. Sjedite po portirnicama. mene iskreno zanima što misle Susan Sonntag. rodilja.. usrdno vas molim. zovnu narikaču. Nebrojeni sati televizijskog vremena i čitavi hektari novinskih komentara. panel-diskusije mudrijaša po birtijama. mislim. I zato. pišem ove bezvezarije. Dok su se hadezeovski lopovi s vrećama para iskradali u dnu scene.. ako je upitaju za nešto. u Areni tobože šaljivo govori kako misli da je vrijeme da Hrvatska dobije predsjednicu. vjeverice i ježevi. kao što je Jadranka Kosor odlučila. Što bi čovjek uopće kazao na to? Ako mene pitate. ona je grcala u suzama sasvim naprijed. Noam Chomsky ili Umberto Ecco. Pogledajte je i shvatite već jednom . kumice na placu i vrapci na granama. gospodarskim ili umjetničkim uspjesima.45 spasio njezin nesretni život uzevši je u HDZ kao figuru nekakve ženske osjećajnosti. moralnog ili intelektualnog. krvario nad trigonometrijskim jednadžbama i kinjio se ruskim realizmom da bih danas mislio što misli taj ufitiljeni malogra anin? Mislim. malošto je u ovoj nevoljnoj zemlji tako precijenjeno kao političari. nešto je tako banalno i neuzbudljivo i loše. Kurve bez erosa Što Budiša misli? — pita se nacija ustreptalo. to je dobra vijest. Doista. samo dajte. ako se s kojim od vas sretnem. šesnaest godina išao u školu.. Upravo sva zadaća Jadranke Kosor je bila da uvijek bude u stanju emocionalne napetosti i spremno cmolji za domovinu. To što Budiša misli. . primijetit ćete da rečenicu vrlo često počinje sa: "Pa kako je naš gospodin predsjednik doktor Ivo Sanader već kazao. Vi ćete reći da su oni obični ljudi.. nego ste lijeni. A možete se okladiti da nije mislila na Doris Dragović. kao kada na sprovod. stoput sam se dosad osvjedočio. da bi se gotovo sažalio nad njom. Nikakvog integriteta. to je bilo tako banalno. nikada nismo vidjeli u njoj. da stvar ispadne malo dramatičnija.

molim lijepo. mi se uzaludno mučimo podariti nekakve ljudske atribute.. duhovita i moralno ispravna individua. da su sive. Satelit ce snimati ovu inicijativu za mir. Čitavo vrijeme mi novinari nasilno se trudimo humanizirati ta uboga bića. zamolim da mi ispriča ono najosnovnije iz svojega životopisa. A ova mi je došla triput: "Peace in action! Večeras od 22 do 24 upaliti sva vanjska svjetla. . naime. naime. samo što ne otvara pivu zubima. u srijedu dobio četiri puta: "Bovcott ali US products the day they attack Iraq without UN approval. Na početku razgovora ja ga. njihova u Bagdadu. skoro pa buntovan. učinilo socijaldemokratskog Kurta Cobaina. Što mislite. od nekih inače razumnih osoba. Za ovaj put ostavit ću po strani njihovu široko razglašenu pokvarenost. na primjer. kako je bila silna medijska manipulacija s kojom se od nekoga tko je završio najbezvezniji fakultet u Sunčevu sustavu i uhljebio na najimbecilnijem mjestu u čitavome kozmosu. kako je red. skupljanje salveta.. Johnnyja Casha. što za kruh privre uju izgovarajući blijede fraze odavno lišene značenja. zato jer je fuckin1 moron od njihovog predsjednika počeo rat na Srednjem istoku.. dajte. Na nekoliko trenutaka to mi je sasvim oduzelo dar govora.46 Ali nisu. Flatlanderse. te su se sasvim očekivano ispilili u intelektualno posve neizazovne pojave.. Suhe smokve za najdražeg gosta Ovu sam SMS poruku. to da su oni. a staviti embargo na Boba Dylana. na e se gdješto kakva pronicljiva. koji ne znaju ni tko su Kaurismaki ni Coppola. slobodno ga dajte na posvajanje nekim bogatim Talijanima što ne mogu imati djece. kako za sebe tako i za Dylana. a naša u Čapljini. iza kojih stoji žaljenja vrijedna štreberska biografija omladinskih rukovodilaca. uostalom. ma koliko vam to paradoksalno zvučalo. Šalji dalje!" Nijednu od ovih poruka nisam proslijedio. baš kao što se ni ja ne osjećam krivim zato što je jedan drugi fuckin' moron prije deset godina počeo rat u Bosni. najseksepilnije medu njima? Ma. gdje je i dočekao prve demokratske izbore. to. Izabrati. Što to nije stravično?! Dopalo me tako prije nekoliko godina napraviti intervju s jednim mladim. dok je takvih medu našim poslanicima i ministrima. Što nekada uistinu zna biti potpuna smijurija. što ja znam. Ili Mato Arlović? Njega bih mogao zamisliti da čini nešto tako pustolovno kao što je. kurve: puno mi je zanimljivije to da su oni kurve. Biste li za svoje dijete poželjeli takav život? Ej. upravo nezamjetno malo. čini mi se vrlo besmislenim. o kojemu se pronio glas da je poduzetan i nekonvencionalan. Medu običnim ljudima. pa se onda zaposlio u Gradskom komitetu SKJ. sasvim lišene erosa. Join us and send this message to 10 friends globally". Nijedan od ovih umjetnika nije odgovoran za glupost State Departmenta. rocker i playboy. zamisliti mladost Ivice Račana. koji su umjesto Sylvije Plath i Henryja Millera gutali političku memoaristiku. Toma Waitsa ili Lucindu Williams. što bi Jozo Radoš radio da nije ministar obrane? Meni on nekako najviše daje na one manijake što grade Eiffelov toranj od žigica. tražim izuzeće od tih slučajeva. Ako naše vlade odluče ubijati muslimane.. Pokušajte. što bi narod kazao. a on se pohvali kako je diplomirao politologiju. takav je to frajer. Dok je njegova generacija u distorzijama Hendrixova Fender-Stratocastera otkrivala Duh Božji što lebdi nad vodama. S prvom imam silan problem da su jedini američki proizvodi u kojima svakodnevno uživam glazbene prirode. što da vam pričam. perspektivnim esdepeovcem. Tim nesretnicima što su u životu kupovali krive knjige i ploče. činovničke egzistencije skučenih nazora i oskudne imaginacije.. Ivica Račan je pio tursku kavu s Dušanom Dragosavcem. ako samo naslutite da će vam se sin jednom iščahuriti u takvo nešto. s druge strane.

tako imamo zrele šanse da bojkotom američkih proizvoda odbacimo puno toga što je doista.. tek što se predsjednik Hrvatske demokratske zajednice odlučio za stanoviti otvor Georgea Busha. do ite malo bliže. ulizivačko pismo predsjednika naše najveće opozicijske stranke u Wall Street Journalu. bila mi je odbojna jer me takve manifestacije vrlo podsjećaju na konceptualnu umjetnost koju smo četrdesetak godina svakog 25. Tako bi valjda sada mojih stotinu vata na terasi trebalo biti sićušnim djelićem nekakve satelitske snimke koja bi na neobjašnjiv način pomogla famoznom "miru u Svijetu". oba su moralno potpuno ništavna. ona s pozivom na paljenje vanjskih svjetala u kasnu večernju uru. postupili ste upravo onako kako je vaš neprijatelj želio da postupite. Obojica su to napravila da se uvuku nekome. Naš je premijer. idite u guzicu! Ne želim da me snimate satelitima iz stratosfere. Velike slike. Ako padnete u iskušenje da tako nešto napravite. nemojmo se zezati!. medu njima nema razlike. koji je još do prije nekoliko godina bio protagonist jedne operetne diktature u kojoj su obavještajne službe namještale nogometna prvenstva?! Pred tim besramnim ulizivanjem gotovo poželite da Amerikanci izgube rat i iračke trupe grunu preko svih granica. ljudi. a netko od načela može samo bespomoćno i s ga enjem gledati oportunizam političara. slabašno tipujući na onaj s ljudskijim posljedicama. S druge strane. vrijedno iz ove velike zemlje. Tko se od njih bolje okladio. čine mi se ponešto preopćenitima. Da njegovi postupci nisu potaknuti kukavnim oportunizmom. Humanisti koji bi sada odbacili baš sve američko u tom smislu nisu ništa obazriviji od Bushove bombe od devet tona. imamo bijedno. barem malenog poštovanja. Vi možete imati odlučno i jednoznačno negativno mišljenje o iračkom i američkom predsjedniku. Normalnom je čovjeku to načelna stvar. jer tu stvar ne doživljavam kao okladu. Kao što je vjerojatnije da će mlazna grdosija usmjerena na iračkog diktatora ubiti ili osakatiti nekoliko desetina njegovih savršeno nedužnih podanika. dok ljudska slagalica dolje na travnjaku dresirano trči iz golemog srpa i čekića u monumentalno "Druže Tito. i to je vrijedno nekakvog. kada bi omladinac sa štafetom ozareno hitao stubama do svečane lože..... gdje bi nekoliko milijuna nas potrpali u jedan kadar. Sanaderova će vam se gesta učiniti još odboj-nijom. pa da Sadam Husein . Ako me baš trebate. meni je potpuno nezanimljivo. naposljetku odbio blagosloviti američki napad.. neoprostivo zanemaruju detalje.. maja gledali na Stadionu Jugoslavenske narodne armije u Beogradu. dok su čelniku socijaldemokrata bile privlačnije stražnjice nekih budžovana Europske unije.47 Druga SMS poruka. makar je sasvim bjelodano da je to učinio više zato jer se boji svojih glasača nego stoga što tako doista misli. Ma. Mislim. baš kao što mi je preopćenit i zahtjev da se bojkotira baš sve s oznakom "Made in USA". U ekstremnim situacijama ljudi su skloni ekstremnim zaključcima. mi ti se kunemo". do Zagreba sve da osvoje. Ako analiziramo Sanaderov i Račanov postupak na moti-vacijskoj razini. u svakom ljudskom smislu. čovjek bi čak mogao razumjeti skanjivanje Ivice Račana u ovom pitanju. Sjećate se tih prizora. ali je svaki odlučan i jednoznačan stav o milijunima Iračana i Amerikanaca neizbježno pogrešan. s dvadeset kilometara visine. Hrvatska vlast našla je ipak nesimpatičnim to da netko babama i djeci tranšira batake i razbacuje ih po iračkoj pustinji. Ivica Račan odjednom vam se svidi više nego što ste ispočetka željeli. stvarno. Imat ćete ispred sebe tek vrlo općenitu satelitsku snimku koja nije ništa bolja i istinitija od satelitskih snimaka koje gleda George Bush. on. a ako ste usput još u posljednjem Globusu pročitali neuvijene prijetnje američkog ambasadora hrvatskim vlastima i njegovu nježnu zahvalu na podršci od demokršćanske opozicije.. što hoće taj Ivo Sanader? Otkud mu obraz da se po američkom tisku sada producira pričama o "slobodnom svijetu" i bude kao zabrinut zbog nekakve diktature u srednjoj Aziji. Kada tako postavite stvari.

48 bane u urede na Trgu žrtava fašizma. Poslao bih. u plavoj ili narančastoj boji. Sve bi ostalo u obitelji. nekako mi se vjerojatnijim čini da bi Sanader gospodina Huseina dočekao s travaricom i suhim smokvama i darovao mu kravatu Croatu. govorim. Vod od ministarskih sinova i nećaka me unarodnoj bi zajednici bio jasan pokazatelj kako se Republika Hrvatska čvrsto zalaže za mir na Srednjem istoku. Ponekad mi se učini da ću umrijeti u ovim novinama. želimo li se uvući u Bushovo dupe. za početak. a svi koji kupe više od tri kutije. Proizvodnja će biti vrlo nezahtjevna.Hyperslim. Prijatelj me zaprepašteno gleda. najbolji čaj za mršavljenje koji ćete naći na tržištu. sina Jadranke Kosor. "baš volio završiti u zatvoru?" "Ne svi a ti se ideja?". Iračani nikad neće doći do Zagreba.. ta zamisao neobično svi a. Kupovat ću u dućanu čajeve od šipka. viknem ja oduševljeno. jesi li ti onaj što je o meni pisao one gluposti u Wall Street Journalu?!" No. I uopće. upitam ja razočarano. evo me ponovno na starome poslu. Kutija od sto grama stajat će četristo kuna. "jednostavno je." I tako. reče on. kokice. u malo vremena mogao bih paletu proizvoda proširiti i na Hvperslim s okusom marelice. apsolutno neostvarivo. stan i povlasticu na uvoz auta. ne. recimo. U prvo vrijeme proizvodit će se u tri okusa. . "Definitivno. To je jedino što smiješ staviti usta. kaže. "A ti bi". Momčina je upravo stasao za armiju i u cijelosti. mente i kamilice i istresati ih u kutije s natpisom Hvperslim. "Ne razumijem". Potrebno je samo piti čaj. a bude li na tržištu interesa za to. Pazite ovo. Za očekivati je da bi ministrica branitelja. u sedam dana. penziju. na dar dobivaju ukusno dizajnirano plastično cjedilo za čaj. šipak. Imam i ime . držite li se disciplinirano uputa. "Ne". Saborska rasprava o slanju trupa pritom bi bila sasvim suvišna. Što mislite o slanju hrvatskih vojnika u Irak? Meni se.. da se Vlada malo potrudi. Vojna pošta Bagdad Čaj za mršavljenje. teško da bi u čitavoj zemlji našli nekog prikladnijeg da mu nabijemo šljem i pancirku i otpravimo ga put Bagdada. S naglaskom na samo čaj. unese mu se u facu i strašnim ga glasom upita: "Je li. svatko bi od njih medu užom rodbinom našao ponekog kandidata za Irak. nema problema." "I to je čaj za mršavljenje?" "Da!". kaže mi prijatelj. sedam dana piješ čaj. čak i da do u. naravno. pretpostavljam. ja upravo ne mogu zamisliti ljepšu gestu. takvo je što. to je biznis! Nevjerojatno je zapravo kako se jedan ušljivi hrvatski pisac poput mene sjetio nečega tako genijalnog. zgrabi prestravljenog Sanadera za prsa. "Kako ne razumiješ". po izboru. socijalne skrbi i generacijske solidarnosti dala sve od sebe da njegovi najmiliji dobiju lijep pogreb o državnom trošku. Pa ako ga i vrate u limenom sanduku. menta i kamilica. garantiram gubitak od najmanje sedam kilograma tjelesne težine. Pod jedan. a osim toga. a pod dva. podržava mamine stavove.

"Ma daj". Ali.. Pa da vidimo kolika bi onda bila njihova spremnost da sudjeluju u toj ludosti. Volio ga je.. Takva je po prilici logika i s ovim u Iraku." To je bilo najbolje čega se sjetio. odjednom bi ih uhvatio lumbago ili nezaliječena tuberkuloza. ako bi im i došao mobilizacijski poziv.. I nastavili se perom boriti za Hrvatsku. . tu se o netom završenom ratu pripovijedalo s vedrom sjetom i uz duboko uvažavanje neprijatelja. Bio je izgleda jako vezan za susjedovog malog. slaviti naše momke u rovovima i nesmiljeno grmiti protiv pacifista i jugonostalgičara. Momci u naponu snage. zgodnije kada protuavionski mitraljez raskomada nekoga iz Vinkovaca nego nekoga iz Athensa u Ohiu. treba li netko od nas poginuti od autobombe u Basri. I uopće. a ugo aj je. Prošli rat u tome nas je. zašto se taj netko ne bi prezivao Sanader. "A tko je tebi poginuo?" "Pa poginuo mi je.. nekih pola godine nakon potpisivanja daytonskog mira. ako pogledate. kao vlastito dijete i bio prepun poštovanja za njegovu smrt. idemo ga. obratio se u neko doba meni jedan što se predstavljao kao četnički vojvoda. vjerujem. Poslat ćemo susjedovog malog. Seks ili Glavaš? Šeksov sin. da ne kažem četnika i ustaša. bio vrlo srdačan. Neka ishitrena mladost gnojila je ledine oko Kupresa dok je Dejan Košutić otvarao štedionice. nego vrlo ozbiljno i dostojanstveno.".. osim toga. a to "ustaše" nisu izgovarali s mržnjom i porugom. ali kakva je naša korist? Zašto bi itko od nas negdje nakraj svijeta poginuo za sretnije sutra djece Miomira Žužula? Strašna je ta drskost s kojom se država igra s tu im životima. Dok ste se vi nespokojno ljubili sa svojom djecom pred vojarnama. tako er je u dobi da bi mogao sasvim dobro marširati po pustinji. bez zajebancije. recimo.. Mislim da je to bio trinaesti ili četrnaesti četnički vojvoda kojega sam upoznao taj dan.. Hebrang. Ako treba poslati nekakav vod. jer im je. oko boce Johnnvja Walkera. njihova su s državnom stipendijom negdje u Vermontu studirala me unarodne odnose. 'ko ga jebe. u jednoj gostionici na Palama u Republici Srpskoj. kažem.49 Uistinu. Dapače.. ali zapravo. njegovo pravo dijete u to je vrijeme ipak studiralo.. ali stvarno. od te će stvari valjda imati neke koristi.svi su ostali živi. Ministar vanjskih poslova istog časa rezervira pedeset punih pansiona u Bagdadu. Kao reporter zatekao sam se u miješanom društvu srpskih i hrvatskih ekstremista. "Poginuo mi je mali od susjeda. barem malo opametio. a buraz mu vozio automobilske utrke. ne znam je li vam upalo u oči .imaju pametnijega posla. Zašto bi on bio bolji od nekoga drugog? Njegov otac. dakako. Ej. "Drukčije bi ti govorio da ti je netko poginuo". a naše budale dignu glavu da bi mi Hrvati svakako išli. Bit će nenadoknadiv gubitak ako ga vrate s nogama naprijed. e si ti ratov'o? U životu nisam vidio puno tako bizarnih zgoda kao što je bila ta u proljeće 1996. Amerikanci traže vojsku za Irak. suprotno očekivanom. sastaviti od najuže rodbine pedeset prvih ljudi u HDZ-u. pa su tako Hrvati hvalili srčanost Srba kojima se dogodio peh da ih je sramotno izdao Slobodan Milošević. " e si ti ratov'o?". Uz hladnu prasetinu. I tako je uglavnom bilo sa sinovima guzonja. u najljepšim godinama da polože svoj mladi život na oltar domovine. a Srbi su se neskriveno divili vojničkom geniju Franje Tu mana i tomu kako su ih ustaše. reče on i zastane da razmisli. ali klinac . pomalo. potjerali iz Drvara i Grahova. medu frajerima koji su tih godina nadahnuto pisali kako je divno poginuti za Lijepu našu. ili bi se izvukli radnom obvezom. opomenuo me tako jedan što se "perom borio za Hrvatsku". rekao bi.

kako se razina alkohola u sme oj boci snižavala. koji mislimo da je rat bio jedno krvavo sranje u kojemu nije bilo ništa časno ni ljudsko ni muški. ganuto su se prisjećali onih slavnih dana kada su se me usobno klali i sakatili. u golemom je broju slučajeva značilo da je bio stoka. ni o onima koji se pojavljuju kao izdavači toga smeća. jer jedni protiv drugih oni ustvari nisu imali ništa. nego sam samo u novinama čitao o tome. protisnuo sam ja. sve bistrijim činilo da se čitav rat dogodio zapravo samo zbog ovoga . Već zbog toga taj mi je Arsenijević drag i blizak. onda je to sramotno." "Pa što. bilo je samo zato da bi poslije svega. Okupljeni su tada sasvim izgubili zanimanje za moju personu glupog civilista. upitao me vojvoda sažaljivo. i '95.. a preziru onoga što je odbio pucati po njima i njihovom narodu! Klopajući hladnu prasetinu. E. o probranom društvancu hrvatskih nacionalista. palili kuće i ambare i jedni drugima mažnjavali bijelu tehniku. Osim što je odličan pisac. ne trebamo misliti ni o rezervistima koji su od svojega ratnog iskustva načinili memoarsku prozu. a autor.. i prema kojemu nitko normalan ne može biti sentimentalan. mezeći hladnu pečenku. Ako baš hoćete.50 "Nisam bio u ratu". kazao sam ja. Ako Josip Pavičić ne shvaća da je ta stvar poremećena. ili što se već poslužilo na švedskom stolu poslije predstavljanja knjige. svakako puno bolji od one budale-tine Jovanovića što ga je objavio Josip Pavičić. silovali redom i muško i žensko. Gotovo istovjetna epizoda dogodila se prije nekih desetak dana u Zagrebu. Neki Hrvati. "Ne. zaneseni svojim mačističkim fantazijama koje su se sve ostvarile u ratu. ustaše i četnici. Kao Hrvat ga volim zato jer nije ubio. sada vi meni recite da to nije perverzno. Jer. Tako er. mogli pričati kako su se jedni drugima najebali majke. onda je u najmanju ruku poremećen. to da je netko u prošlom ratu bio srpski rezervist. zadovoljno kimnuli svojim učenim tikvama. da ne bude zabune. a riječ je. Svaki drugi razlog sukoba tih ustaša i četnika. još uvijek ne shvaća da je trebalo biti dezerter. taj mi je Arsenijević i kao Hrvatu vrlo draga pojava. "A eto. je kazao da je čuo za Arsenijevića. začudio se on. ranio. poslije svega jezivog što se dogodilo izme u '91. koji uz to sebe smatraju vrhunskim domoljubima. Ništa bolje. Na to su svi u prostoriji. jadan ne bio?!". a meni je. jer je Arsenijević pobjegao od poziva za mobilizaciju. Ako taj Nebojša Jovanović.". ovdje je posve izblijedio. objavljuju knjige uspomena jednoga što je u posljednjem ratu bio četnik i ne kaje se zbog toga. on je jedan fini i dobro odgojeni dečko koji ni slučajno ne bi mogao nekome nešto loše učiniti. U najkraćemu. S druge strane stoje glupi civilisti kao što smo Vladimir Arsenijević i ja. To što su četiri godine ratovali. oprostit ćete. ali da ga ne cijeni osobito. stanoviti Nebojša Jovanović. nego upravo suprotno. Nisam joj svjedočio. nastavili se vedro spominjati me usobnih klanja. osakatio ili silovao nijednu Hrvaticu ili Hrvata. "Nisi bio u ratu?!". Vlada Arsenijević nije bio stoka. kao što su borba za teritorij ili vjerska i nacionalna nesnošljivost.besmislenih muških fantazija o ratničkoj hrabrosti i časti. .. nije palio hrvatske kuće niti ukrao nijedan hrvatski videorekorder ili usisivač. Na predstavljanju knjige ratnih uspomena jednoga srpskog rezervista netko je iz publike autora pitao zna li za knjige Vladimira Arsenijevića.

poznato je iz FBI-evih priručnika. pristojne. Nema dosje. To su dobre. taj pisac i taj izdavač učinili su nešto strašno uvredljivo prema svim žrtvama rata. Europa to traži od nas. koji je pronicljivo primijetio da je moja jakna široka. Ako ste ikada čuli da je itko rekao išta ružno o mom remenu. Blažena Djevica. sve dosad hodale su ovim svijetom uzdignute glave i čista obraza. Me unarodni monetarni fond ne bi nam potpisao novi aranžman da se ja nisam izuo i izvukao remen. upozorio sam službenika. što su prije nekoliko dana kojih pola milijuna dolara u eksplozivu. a koji još uvijek ne misli da je to bilo nečasno. ljudskih prava i drugih slavnih dostignuća Zapada. A i vani je malo pretopio za nju. Malo prije. morao sam izvući i remen iz hlača i skinuti jaknu. Skidajmo se za NATO Aerodromski je detektor za metal zapijukao i pozornik je zamolio da se izujem. do Kosovske Mitrovice i Prištine. I tako sam ja. da je nosila hlače. mislio sam bojažljivo pridržavajući hlače. Napokon. Policajac u zagrebačkoj zračnoj luci nije se. Bush to zatraži od nas. Teroristi se. čeliku i finoj elektronici istovarili na svadbeno slavlje u iračkoj pustinji. osim toga. Da voda slobodnog svijeta George W. dao smesti. uime gra anske demokracije. a Bog zna da mi noge nakon cjelodnevnog tabananja prašnjavim zagrebačkim pločnicima ne vonjaju ugodno. bez jakne i remena u srijedu milostivo pušten u večernji avion za Split. Moje svijetle poluvisoke mekane cipele od antilopa. Da ne spominjem kako je Josip Pavičić učinio nešto što ga kompromitira i kao Hrvata. U sićušnom trenutku taj mi bezobrazluk nije upravo bio ništa bolji od osione. Policija ih ipak zbog nečega želi provjeriti rendgenom i ja se poslušno izuvam. mogla je imati taj čestiti remen oko struka. rekao je taj briljantni kriminalistički um. Pa i moja jakna je imala uzoran život. me utim. tako je mene prožela želja da zgrabim za vrat terorističkog analitičara sa srednjom školom Ministarstva unutarnjih poslova.51 Ta knjiga. dosta sam siguran da na njoj nema baš nikakvog metala. mislio sam. Želimo li u NATO. moramo malo pokazati guzicu. obazrivo se klonila nevolja. Bistro je uočio da mi je jakna sumnjivo široka. neobuven. Cipele iz dobre obitelji. Tek u jednoj malecnoj sekundi u srijedu navečer ispunio me je bijes. Nikome ništa nažao nikad nisu napravile. Pa i više od ovoga bismo napravili. od Vukovara i Škabrnje. tihe i smjerne cipele s potplatima od sirove gume. Moj remen je tako er ispravan. Ni glasa ne bismo pustili dok bi nam policijski službenik. Do jednoga bismo spremno otvorili usta i pustili da nam aerodromska kontrola posvijetli u ždrijelo. Razumjet ćete. . nije nijednom upala u loše društvo. otraga gurnuo nauljeni kažiprst u sterilnoj gumenoj rukavici. a i pretopla za ovo doba godine. Povelju Pravednika me u narodima mogla bi dobiti ta žuta kožna jakna. jamčim vam da je to bestidna laž. nijednom se putniku ne bi bilo teško skinuti do gola. a onda i pljunuo na grobove svih koji su poginuli u posljednjem ratu. zločinačke gluposti američkih pilota. vlasnik i urednik Naklade Pavičić uvrijedio je najprije Hrvate. Pokorno prihvaćam da je sve to neizbježno. bio sam premoren i gladan i baš kao mala djeca kad su pospana i gladna pa divlje udaraju oko sebe. djeluju prijateljski. uvijek toplo obuku. preko Sarajeva i Srebrenice. Objavljujući ratne uspomene čovjeka koji je pucao po njegovu narodu.

smučio mi se i George Bush i njegov zahvalni saveznik Ivo Sanader.njima nitko od nas nije nevin u znojnim čarapama. u tom času. Mogao bih naslutiti bijes tog čovjeka. niti su im vapnom obijelili debla. ja više nisam bio isti čovjek. baš kao što bih gledao nekog Jimmvja iz Lake Charlesa u Louisiani. može biti da je bilo neko drugo ličko mjestašce uz prugu. Njihov očaj poznajem. u najkraćem. na slavoluku policijskoj državi. što li već. pa te mrcvare još malo više nego što su mene. pariški Louvre. strojnicu. ali u osnovi je riječ o istome . osjetio kao šljam. Sasvim lako mogu zamisliti da je neki musliman sa Srednjeg istoka baš tako postao terorist. No. Njihove šljive. neonske lampe. I mogao sam po prilici zamisliti kako je to kada si. Posljedice njihovih postupaka. Sretniji tek zarade koju stotinu za metar bukovine. čitav zapadni svijet. malo ljubičastoj od neonskog svjetla na peronu. Samo minutu ranije ja sam bio miroljubivi civil. u času kada ga je na nekom zapadnom aerodromu uvrijedila policija. koje oni sami nisu ni sadili ni kalemili. mržnju iz mržnje. crveneći zbog vonja nogu stojim nasred aerodroma. Riža i konzerve iz Caritasa. Na ploči iznad ulaza možda je pisalo Plaški. kakav očaj mora biti kad živiš u takvoj mračnoj selendri. da bi te na kraju uljudno zamolili da se skineš i isprepipali. na primjer. Na tom mjestu ja sam shvatio kako čovjek postane terorist. kamo ideš i zašto. Pamtim noć.52 Gledao sam s mješavinom ga enja i sažaljenja tog nesretnog zagrebačkog policajca. Franjo Tu man u bijeloj uniformi. razgažene blatnjave cipele i žute dječje čizmice jedne do drugih pored ulaznih vrata. Prije neki dan sam pročitao da u Plaškom od posljednjeg rata žive doseljenici iz BiH i štošta mi je postalo jasnije. što je ubijao muslimansku djecu trotonskim bombama na koje je u divnom proplamsaju duhovitosti napisao "Pojedi ovo. Tate galerija. potom i sam leći pokraj žene i sina. Kada mi je policajac rekao da je moja jakna nekako preširoka. kalemili i . na aerodromskoj kontroli. neki Hasan. odvedu u neku sobu sa strane pa neko vrijeme ljubazno ispituju tko si i odakle si. Ne znam. naravno. Nisam više vidio baš nikakvog smisla u toj degeneričnoj civilizaciji. kada sam ja shvatio da taj nesretnik misli da bih ja ispod jakne mogao imati nož. Vraćao sam se kući uspavati svoju tromjesečnu kćer. izigrane i napuštene bosanske izbjeglice tu žive u zastrašujućoj bijedi. na tlu kiselom od mržnje i klanja. nisu jednake. bez ikakve šanse da prežive na opustošenoj i prokletoj zemlji. s hlačama koje su mi malo spuznule niz bokove. Iskorijenjene iz zavičaja. Sve to našao sam u sebi. a na zidu iznad otučenog štednjaka na drva. ali zapravo je svejedno. tuda iznošena odjeća. Sadame!". ispod senzora za metal. mogao je do temelja izgorjeti. šumu. kada su me ponizili da izgladnio i prljav. one što su oni sadili. prometnika. za Osamu bin Ladena sam mislio da je cvijeće hrvatskog naroda. nasilje iz nasilja. kada se. sve što sam želio je topla večera i tuš. bombu. na posteru iz Hrvatskog vojnika. Ta aerodromska kontrola bila mi je sramotni poraz Zapada koji smo poznavali. Možda sam se samo koji put u Marjan expressu probudio usred noći i shvatio da stojimo pa razmaknuo nečiste zavjese i kroz prozor ugledao bijelu prizemnu staničnu kućicu na rubu šume i prometnika u uniformi. Vidim strah kako se rada iz straha. Svi muslimani su mi bili tada braća. držeći hlače u rukama. leptiriće oko njih i sebe kako bunovan stojim na prozoru vlaka. prodaju pokoje mršavo janje nekom ugostitelju uz cestu ili u bakrenim rakijskim kazani-ma ispeku malo gnjecavih šljiva što su ih skupili ispod zapuštenih stabala. sve blago vatikanskih arhiva. Ermitaž. pridržavajući hlače. tu e neožbukane kuće. Kongresna knjižnica u Washingtonu. Rakija od tu ih šljiva Nikada nisam bio u Plaškom. da ste mene pitali. pokušavajući sebi predstaviti kakvo je to mjesto i ljudi što žive u njemu.

on svakako ide medu suvislije pojave. ostalo je bez svega drugoga. blesavo je kada pogledaš kako je Nazor dirljivo volio taj narod. . tim budalama što su se ovih dana raspizdile zbog njegovog poprsja. stasitim muškarcima i čednim plavookim Hrvaticama.. pa ni inteligentno lice Vinka Martinovića. koliko i Sunčeve pjege. dok su njihove voljene vode mlatile pare švercajući naftu... Vladimir Nazor. kojega su u prvoj polovici devedesetih maknuli Srbi. da bi u drugoj polovici Hrvati na njegov mramorni postament stavili crveno-bijeli grb. a putnik na prozoru podigne prozor. osim ako se baš ne dogodi nekakva ludorija kao prije nekoliko dana. Oni su neugodna uspomena na jedan sramotni rat i nitko više ne želi znati za njih. pročitajte "Velog Jožu" i "Medvjeda Brundu". No. Sve što je doista ta sirotinja dobila iz rata koji ih je poubijao i raselio je da sada svaki na svojoj strani peče rakiju od tu ih šljiva. "prelazi sve granice". Spomenik piscu. o dobroćudnim i radišnim. Taj upropašteni svijet. viče kondukter na hodniku. pokraj utišanog televizora izmoliti krunicu za besmrtnu dušu Franje Tu mana u bijeloj uniformi. po prilici. jer navodno ponovno žele staviti Nazora.53 bijelili. "Baš sam maloprije javio policiji da se netko smuca oko spomenika s grbom. Bosanski Hrvati tako žive u tom Plaškom sasvim zaboravljeni od političara zbog kojih su jednom strastveno ginuli pred bošnjačkim rovovima. prometnik na peronu prodorno zazviždi. iskreno je uzrujao političkog lidera male zajednice Bosanaca. ako čak i shvate. do bake s tetoviranim zapešćem. Ne znam čemu to vodi. Lako može biti da ih tamo u nekom Brčkom ili Goraždu bere upravo neki srpski izbjeglica iz Like. ostale su u Bosni i tko zna što je sada s njima. ako je već imalo sreću da sačuva glave na ramenima. puške i Marlboro. preko Kupe umaknuo medu partizane i to da je čitavih pedeset godina kasnije u Varešu neki Ibrahim prepilio komšiju Franju. da ga izliju u bronci. To jadno topovsko meso. napisao je svoje najljepše. avanturista i ponekad ubojica što su se smjestili na toj odebljoj grani hrvatske literature. izjavio je za Jutarnji taj haespeovac utučeno. od najmla eg djeteta ro enog u izbjeglištvu. bio je nacionalist i izme u svih lu aka. eto. i shvatit ćete kakav je užasni košmar u glavama te izdane i ponižene sirotinje u Plaškom.". praznih ruku na goloj ledini. "Hrvatske kraljeve". naši junaci u Plaškom to nikada neće shvatiti ili. nego će svaku večer čitava obitelj. Baš o njima. u svojemu se bespomoćnom bijesu okomio na pjesnika hrvatske moderne. unatoč tomu što je pod stare dane na sitnom planinskom kljusetu kasao iza Titova lipicanca. Plaški!. neće priznati da su krvavo namagarčeni. strovali se na sic u kupeu i s kloparanjem kotača kompozicije ponovno usne. kada je taj blesavi narod ogorčeno ustao protiv ponovnog postavljanja brončanog poprsja Vladimira Nazora u mjesnom parku. uostalom.. Njemu bi na tom bi mjestu vjerojatno sasvim lijepo stajalo naočito poprsje Darija Kordića. za koji se racionirane količine sućuti mogu naći još samo u Caritasu i nekolicini opskurnijih nevladinih udruga. navuče zavjese. bosanskim katolicima zacijelo ne bi bilo mrsko u njihovom perivoju. danas je blesavo kada vidite te ponesene alegorije o plemenu gorostasa. "Plaški. Pokušajte se. inače županijskog vijećnika HSP-a. bezazlenu figuru s kozjom bradicom koja je za njihovu nesreću odgovorna. ali stari Nazor. A Nazor je k tomu. Uzmite njegove "Slavenske legende". ali prelazi sve granice". domisliti u kakvom bi odnosu mogli biti zgoda kada je Nazor 1942. da bi koje desetljeće potomci njegovih divova u nekakvoj ličkoj zabiti maljevima mlatili po njegovoj brončanoj bisti. i to mi se čini najgrotesknijim u cijeloj ovoj pripovijesti. alkoholičara. možda kao nitko drugi u čitavoj povijesti naše književnosti. koji je u vukojebini ostavljen da iščezne u alkoholizmu i sporadičnim kivnim deliktima. najnježnije rečenice. bolećivo volio taj narod.

praznih ruku ugaziš u protutenkovsku minu. Ona ne reagira na tvoju težinu. Ž. Ž. Četnici su otišli na jednu stranu. stupajući pred postrojeni vod. "Kurac si moj napravio. a onda se. raširenim rukama pokazujući oko sebe. I sve vas ovde. Transkript njegova govora prenosimo u cijelosti. O tome svjedoči i videozapis koji je u našu redakciju stigao prije nekoliko dana. ali isto vas molin da malo pripazimo šta radimo. "ako su mla i od deset godina. silovito su nadirali konvoji bijele tehnike. nego sve radi po svomu. na vidjelo izlaze mnoge nepoznate pojedinosti toga historijskog pothvata. Na snimci se jasno čuje i vidi kako se rezervni natporučnik G. Ivkošiću!" "Izvolite. okrenuo se uzrujano G. "tebe san posla da skineš srpsku zastavu s one jedne kuće. nešto po čemu će pamtit da je bio ovde. Joviću. nije nego sedandeset iljada priša. javio se Ivkošić. Znamo i spremni smo priznati da se na rubovima te izvanredno izvedene vojne akcije štošta toga ružnog dogodilo. sve vas more sram bit šta radite. onog vremena kada su čak i oni s cipelama vrlo malenog broja smjeli ponosno reći da je oslobo ena svaka stopa hrvatske zemlje. Sad. I šta si ti napravio?" Jović nešto nerazumljivo odgovara dok ga časnik sluša s rukama na le ima." Natporučnik je ovdje napravio nekoliko koraka pred strojem. Joviću". Šuljajući se iza naših pobjedničkih trupa. Joviću! Skoro devet godina nakon Oluje. To se ne srni. Ja ću reć da san van na vrime sve lipo objasnio.. bijesno obraća svojim podčinjenima.54 Sram te bilo." . zaustavio pred nekim vojnikom. Ivankoviću. Jučer te gledan kako iz jedne kuće iznosiš frižider. Svi auti. "Ili ti. bit ratni trofej. Svaki od nas. a načinjen je negdje u okolici Drniša. sranje i ako meni sutra do e inspekcija. Ovde se pišu najslavnije stranice povijesti našeg naroda i svi smo. ali ne more. a njihov escajg na drugu. a da ste vi jedna brezobrazna bagra koja ništa ne sluša. Golf dizel. u prvim danima kolovoza '95. nervozno se ljuljajući na tabanima. Joviću. nego su vojnici do zadnjega časno i poštujući sva ratna pravila i bolje običaje obavili povjerenu im zadaću. Bog te pita koliko protutenkovskih mina je u zemlji. ja nišan ništa kriv. obratio se ovdje natporučnik jednome od vojnika. kojima je očito ponešto popustila vojnička disciplina. brate. Naposljetku ga ljutito prekine. gospodo". bome je lipo dava odnio i frižider i tebe. namještaja i sanitarija. nema problema. gospodine natporučniče!". oće imat neku uspomenu na ovo. "ja znan da su ovo veliki trenuci. Ja te pošaljen da se popneš na kuću i skineš zastavu. u smjeru Splita. moraju bit predani pukovniku Željku Maglovu. U redu je uzet tako neku sitnicu. Ljudi moji". ako ti sam od sebe. Sve ovo ovde". Pljačka i palež ni slučajno nisu bili u planovima operacije Oluja. viknuo je časnik da ga svi čuju.. fala bogu. gospodine natporučniče. Ž. a ti skinio satelitsku antenu. na drugu stranu. Ivankoviću. kojekakve su protuhe pljačkale i palile napuštene srpske kuće. uzbu eni što sudjelujemo u tome. "ovo ovako više ne ide. Ali. "Gospodo vojnici". sjetivši se nečega. nastavio je časnik sada ponešto smirenije. osandeset deveto godište. koji će ih podilit obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja. Zadra i Šibenika. normalno. "Ti si prije neki dan iz kasarne odnio one male televizije?" "Jesan. Ovo je. Ipak. eto šta si napravio. počeo je dakle G. mater mu jebem. "je još minirano. Sram te bilo. ako ugaziš u protutenkovsku minu dok nosiš frižider sa sobon. Dok su naši junaci od Knina nezadrživo napredovali prema Bihaću i Banjoj Luci. sve je više dokaza da je to učinjeno mimo znanja i protivno volji vojnog vrha.

" "Razumin!" "Gospodo vojnici!". to nisu televizije. dreknuo je tada natporučnik G.nestao. a uski prozor odavno zakucan čavlima bio je netaknut.. U to neki je vojnik u stroju plašljivo podigao ruku. pa se neće vidit da skidamo krov. A sad voljno. Taj radio. gospodo vojnici. žutoj majici i plitkim sme im cipelama bez čarapa na neki zagonetan način nije bilo tamo. Ono u čemu se oboje slažu jest da je imao zelenkasti platneni šešir načičkan ribičkim mušicama. do e televizija da nas snima i ja govorin novinaru sve kako je red. nastavlja časnik. bio je. kako se život vraća u do jučer okupirane krajeve. jedan radiokazetofon sa dvi glave. Naručio je tripice. Švicarcu. popio gemišt. "Šta ti sad oćeš?". što je došao u gluhi popodnevni sat jedne srijede potkraj kolovoza 2002. Jučer. gostioničarka podiže obrve i sliježe ramenima. ali se nije činio kao Francuz. U gostionici Zeleni dol kod P. Ne na en li ga na iston mistu u roku od po ure. pitamo vlasnike Zelenog dola. U mojoj kancelariji. jebi ga". a iza mene se četvorica popela na kuću pa skidaju krov s nje. otišao u zahod i netragom iščezao. nema. Tribalo bi in reć da puste snimku unazad. na ormaru livo od višalice. koja smo mi ovde pizda materina?!" G. upitao je časnik. zabrinut da se nije dogodilo zlo kao prije nekoliko godina s jednim padavičarem. opomenuo ih je časnik. gostioničareva žena kaže Švicarac. Baš tako . još se ne mogu načuditi tom Belgijancu. nego moj. no ugla enog tamnokosog stranca srednje visine. nije srpski. "I nigdje čovjeka?"." . "Doduše". otamo je izašao jedan Turčin. a sad ga nema.. kako god. "Ljudi. Ž. skinili u potkošulje pa lipo dodaju ciglu po ciglu jedan drugomu. Gostioničar misli da je bio Belgijanac. Drugog izlaza. nego će svi mislit da pokrivamo. koji ćeš vratit di si ga i uzeo. ja san ga od svoje kuće donio. javio se vojnik "ovo kad nas je televizija snimila da dižemo ciglu. Gazda je otprilike nakon pola sata obišao sanitarne prostorije.55 "E. "Gospodine natporučniče". u lanenom odijelu. svečano. I sad." Gdje je nestao čovjek Govorio je francuski. za primjer primjera. "Ovo su ozbiljne stvari. "ne znan ni ja šta piše u Ženevskoj konvenciji. A ko će nan reć šta to piše u Ženevskoj konvenciji?" Nitko se ne javlja da kaže što piše tamo. nego radarski sistem." Iz vojničkog stroja začulo se vedro kikotanje. A sad ono zbog čega san naredio postrojavanje. platio i nestao. napominjemo. malo je kruha jeo. sjeti se gostioničar. Ž. jače grade. Gostioničar bespomoćno širi ruke. sve ću vas skupa naopako okrenit i skinit do muda-nata. kao da ne može sebi doći. ovo nije zajebancija". Složili se njih četvorica. premda se i sam malo nasmijao. šta će mislit hrvatska javnost kad to vidi. nije stavljao parmezana. ovdje se zaustavio i puhao vrteći glavom.. ali sto posto znan da to nije ovo šta mi radimo. pojeo objed. "dobili smo zapovid da se ova akcija mora otpočetka do kraja pod konac provest po svin pravilima Ženevske konvencije. "malo nakon što je ovaj otišao u WC. jesmo li mi vojska ili krovopokrivači. "Dobro.

Policija dugo nije imala nikakvih dojava o njemu. proljetost namjeravao susresti s predsjednikom Mesićem i premijerom Račanom. U Barceloni je to bilo. Sve kasnije informacije o Gotovini mutne su. Naga alo se tako da je on danas zubni protetičar s uspješnom privatnom praksom na periferiji Lisabona. nekvalificiranog gra evinskog radnika i konceptualnog umjetnika u usponu. u stalnim promjenama adresa i identiteta i grozničavu nespokoju da su mu Lučinovi krvosljednici. izašao na parkiralište pred Zelenim dolom. na svadbenom putovanju gospode i gospodina K. Kako bilo. a gdješto i proturječne. da bi zatim došla vijest kako naplaćuje ulaznice za tunel strave u jednom frankfurtskom lunaparku. djelomice ispunjenih užasnutim preklinjanjem. na europskoj turneji Brucea Springsteena. razgaženim mokasinama.. već je brzinom od osamdeset pet kilometara na sat jurio prema slovenskoj granici. za petama. maskiran u narančastu haljinu jogina Svamidija. Vruć trag kretanja Ante Gotovine. sada u obličju tursko-bugarskog vozača kamiona. ona je uzela i pecivo sa sirom. a u jednom trenutku dosta ozbiljnom se činila indicija da je svirao bas gitaru u E-street Bandu. ispravi ga njegova žena. Kada su. ustrajan je muškarac. prema informaciji koju je OA dobila od obavještajne službe jedne europske zemlje. No. s ogrlicom oko vrata. u bijegu. K-ovi su hitro alarmirali policiju. ustanovilo da zaista postoji i da se vratio u svoju domovinu. Njih dvoje u nekoj su kafeteriji popili dva esspressa. Turčin". Hrvatski špijuni pod okriljem noći upali su u hotelsku sobu tobožnjeg Paramhansa Svamija Mahesvaranande. Ante Gotovina se. iz zahoda je izašao brkat i zapušten. Bračni par gostioničara još nije ni uočio nestanak švicarsko-belgijskog ribiča. Gotovina kao da je u crnu zemlju propao. Shvativši odmah o čemu se radi. a djelomice bijesnim psovkama na tečnom sanskrtu. Plaho je kimnuo ugostiteljima. ne da nisu našli tamnokosog konobara srednjih godina koji je posluživao hrvatske turiste. nesigurne. Za Hakima se.. me utim. nemilosrdne policijske životinje. iz Samobora. pa se načulo kako trguje gra evinskim materijalom u Krakomi i drži videoteku u Edinburghu. zastrašujuće istrenirane. Sve su ove dojave bile lažne. vjerojatno krivotvorenoj crvenoj Reebok majici. Sve do prije nekoliko dana. umrljanim sivim štofanim hlačama i prašnjavim. da je Svami ijeva čupava brada autentična. nego je ustanovljeno da u rečenoj kateferiji niti ne radi netko takav. htjeli platiti. jednu kiselu vodu. zdepast muškarac u ispranoj i razvučenoj. Stanoviti su se svjedoci kleli da su ga vidjeli gdje škilji kroz geodetski teodolit na nekoj ledini u pokraj Firenze. "A kad ti ja kažem da je bio Bugarin". jedan sok od naranče. Nakon nekoliko minuta. ne da se gostioničarka.56 "Bugarin". a general Ante Gotovina. čak ni lažnih. koji je malo prije ro enja djeteta pobjegao iz Danske. a incident je kasnije izgla en obećanjem da će RH uvesti jogu u osnovne i srednje škole. sjeo u interkontinentalnu hladnjaču njemačkih registarskih oznaka i nestao niz autoput. . još topao jastuk navodnog bjegunca. činilo se. hitro ga vezali i uhvatili potezati za lažnu bradu. što je zbog optužnice pred Me unarodnim tribunalom za ratne zločine još od ljeta 2001. a ako je u kojoj i bilo nečega. Napokon. pojavio se zatim u srpnju ove godine kada je jedna galeristica iz Kopenhagena za očinstvo svoje netom ro ene djevojčice sumnjičila stanovitog Hakima. na žalost. organi gonjenja našli bi tek uleknut. alžirskog emigranta. me utim. gdje u potleušici od blata i balege živi sa ženom i sedmero djece. kada je policijska ophodnja nakon desetak minuta stigla. Ta zgoda od prije malo više od godinu dana posljednji je pouzdan trag koji hrvatske vlasti imaju o kretanju pakoštanskog junaka Domovinskog rata. otkriveno je. "Ma. na pole ini računa našli su urednim štampanim slovima sitno napisano: "Poručite Pukaniću da ne priča bajke".

ili barem glume da osjećaju. Da ne duljim. Meni će.. U ovome slučaju. recimo.. Sa žaljenjem moram priznati da sam u ovome. ne mogu sebi pomoći. Oćuti se uzvišenim.. shvaća da su ga na posljetku porazile godine i glad. kako se sada čini. blago rečeno.osamdeset i tri godine minutu po minutu da general Janko Bobetko dočeka ovaj trenutak. baš kao što su se lani kleli u jednog drugog generala. mi je naprosto drek. Posrijedi je navlas jednako bezna e. četiri rečenice u kojima jedan zaboravljeni starac. Grijani tim patriotizmom. nepokolebljivim. a u nas general.sedamdeset i pet godina života. junak davnog rata koji više nikome ništa ne znači. to mi uistinu ne bi bilo pretjerano bitno. s druge strane. ja sada Josip Jović ili Milan Ivkošić. a slično i vama želim.da pukovnik dočeka ovaj trenutak." Sjetio sam se ovoga mnogo puta u posljednjih desetak godina. jer Ivkošiću i Joviću upravo nema razlike izme u Bobetka i njih. Sve je drugo zapravo isto. Točno četrdeset i pet godina nakon njegova prvog izdanja. ni to nekima nije osobit problem. jer me svaki put smlave četiri drske rečenice na kraju. nepokolebljivim. neumitno fasovati. jasnim. samo što je on u Marqueza pukovnik. Taj drek. vrlo klonula domoljublja i drek s Bobetkova menija. Da sam. Ako je moguće. minutu po minutu .. nevelik roman s početka karijere. hraneći se osjećajem zajedništva. ponos u tom bezna u. no sličnost izme u kolumbijske literature i hrvatske realnosti u ovom času. Gabriel Garcia Marquez kasnije je valjda imao i boljih knjiga. kada je odvratio: 'Zbog mene ćete svi skupa jesti govna'.dok je prvome odluka da jede izmet sasvim osobna. njima će valjda biti puno lakše u studenim i gladnim mjesecima me unarodnih sankcija što ćemo ih. Ovih dana pojavilo se u novinama nekoliko članaka gdje se iskreni užas od sankcija prerušio u više ili manje licemjerne apele za Bobetkovom oficirskom čašću. njihovu kožu oni osjećaju. kunu se oni ovih dana. Gospodine generale. Generalu nema tko da piše To je jedan od mojih najdražih književnih završetaka. Marquez piše: "Moralo je proći sedamdeset i pet godina . pa makar jeli govna. ja nisam blagoslovljen njihovim svetim čuvstvom narodnog jedinstva i ne nalazim ništa uzvišenog kada nam Bobetko kaže da budemo ustrajni. naoko sićušna. Svi smo mi Janko Bobetko. na žalost. "Reci mi. pa je k tome i glavni junak u obje priče visoki časnik u mirovini. što ćemo jesti?". sve to biti daleko teže. jasnim. kao svoju. patetične i ironične u isti mah. tu je još jedna. ne mogu doživjeti metaforom nacionalnog ponosa. drugi je to veselje velikodušno podijelio s četiri milijuna ljudi." Da. kusao bih nešto hranjivije. nemetaforičan i smrdljiv. jer takvo što uistinu niste zaslužili. razlika izme u Marquezovog pukovnika i Tu manovog generala . izborite još ovu bitku za nas. kad je odvratio: 'Govna'. kako se i inače u Marquezovim opisima tjeskobe u klimavim južnoameričkim režimima vrlo često mogla prepoznati naša tranzicijska zbilja. dok čekamo da nam čitava zapadna civilizacija zalupi vratima. ali ja ću mu uvijek ponovno uzeti "Pukovniku nema tko da piše". u Hrvatskoj završava ovako: "Moralo je proći osamdeset i tri godine .57 O novim pojedinostima hvatanja haaškog bjegunca Ante Gotovine čitajte u idućim brojevima Astro magazina. Marquezov roman danas. cvile patetično naši komentatori obraćajući se tobože intimno haaškom optuženiku. pita na kraju žena pukovnika. Oćuti se uzvišenim. Ponos visokih časnika optuženih za ratne zločine je i njihov ponos. tolika je da je to upravo perverzno. pokažite kao toliko puta dosad da vam je Lijepa . koliko god hajcao vlastito domoljublje. No.

Majku mu. po ite u Haag i žrtvujte se za opće dobro! Ja neću tako nešto tražiti od Bobetka. kako haaška optužnica tvrdi. kao rod ro eni jedan drugome.58 naša na srcu. no. da spomenem samo jedan iz nebrojenog mnoštva proizvoda iz Europske zajednice koji bi nam u skoroj budućnosti mogli biti uskraćeni. Štela i Šešelj. Prvo što sam osjetio kada sam čuo za bratstvo tih čudovišta bio je bijes. jučerašnji je rat bio sasvim besmislen. ako im se već svi a jesti. Da je takvo što moguće.. Bošnjaci. Nad šahovskom pločom u Scheveningenu. Recite da sam sebičan i loš Hrvat. Šušak i Bobetko bili solidarni sa zločincem i zaštitili ga? Jer. opet. Odnio Haag šalu Neki me put ispune gnjevom. bez razlike. skupa plaču slušajući Bijelo dugme i Indekse. Ako su tjerali ljude u smrt. a gdješto sam vrlo blizu nečega što bi se moglo nazvati dirnutost. Sorry. ja ne mogu. ne znam zapravo što bih mislio o klubu balkanskih ubojica. Ako su u Medačkom džepu doista. razmjenjuju pravne savjete i literaturu.. gospodo". Milošević i Tuta. da vam pravo kažem. Hrvati. pametno i uvjerljivo objašnjenje kako to da su nakon akcije kojom je on zapovijedao na eni srpski leševi s odsječenim prstima i genitalijama? I kako to da nije kažnjen onaj koji je to učinio? Jesu li doista gospoda Tu man. Nijedna zvijer nije drugoj zvijeri neprijatelj. osakatili i raskućili. vjerojatno bih u Bruxelless poslao jedno kukavičko i denuncijantsko pismo u kojemu bih ponizno zamolio da mene skinu s brojnog stanja za fasung sankcija. a u apsurdnom epilogu te svinjarije negdje na obali Sjevernog mora otkrili kako ipak mogu biti prijatelji. želio bih čuti kako su ostavili svoje srce u klaonici južnoslavenskih naroda. drugi ga skinu sa samoubilačkog štrika. ja nisam spreman odreći se ničega. njihovo prijateljstvo je uvredljivo.za početak. kao Ježeva kućica. ja ne mogu biti solidaran s Jankom Bobetkom. a osim toga još bih najmanje volio da on misli da sam mu ja išta dužan. sve gnjile kosti u balkanskim brdima ispadnu kao nekakav nepotrebni. Bobetko mi se k tomu čini vrlo deficitaran s tom osobinom. Od njih bi očekivao da kažu kako im je rat bio na svijetu najbolje u njihovim životima. tješe se i hrabre. Ako se u pitomom susjedstvu haaških ćelija Šešelj i Naletilić danas dobrohotno šale. Proturječnih sam osjećaja. dok god postoji i tračak sumnje da je Janko Bobetko bio solidaran s tom nakazom. a Bobetku i njegovim pajdašima. drugi će me put. I basta. ali to je stvarno svinjarija koju ja ne mogu prihvatiti svojom. ja znam da je rat bio besmislen. red je da se mrze. nadzornika koncentracionih logora i zapovjednika genocida u ćelijama Me unarodnog suda za ratne zločine u Haagu. Ako neki jadnik baš izgubi svaku vjeru. Mislim. nego nešto puno manje svečano i herojsko . U vojničku čast. šašavi nesporazum izme u njih dvojice. valjda je za to bilo nekog razloga. ali ja za takav nacionalni ponos ne bih dao ni najmanji plastični komadić iz kompleta Lego kocaka svog sina. Želio bih da se mrze. U času kada su iza njihovih leda tresnula . To su ljudi koji su stotine tisuća njih ubili. ali nekako to ne želim čuti od njih dvojice. samo bih rekao: "Dobar vam tek. čini se. Josipu Joviću i Milanu Ivkošiću svaka čast. igraju šah i prave kolače. živi kao u dječjim slikovnicama. nego se svi krasno druže i od srca pomažu. Srbi. zvučalo je kao krvavi sarkazam. A onda opet. izrodi stoka. već mi je neugodno ponavljati onu imenicu s početka teksta. baš i ne vjerujem. Mjesto je. Ja ne trebam njegovu žrtvu na oltaru hrvatske budućnosti. što ja uopće znam o svemu tome? Što itko od nas zna? Oni više zapravo ne pripadaju ovome svijetu. razvedriti. Barem zbog onih što su poginuli pod njihovim zapovjedništvom. panično lupaju čuvarima ako kojemu pozli... umorili nekog civila tako da su ga sajlom vezali za kampanjolu i vukli unaokolo. pomislim. Tu se. po svemu sudeći. silovatelja. o blagdanima pripremaju zajedničke večere i nazdravljaju slobodi.

nema Gazimestana. Kordić. ljudi. Bez autoriteta političkih funkcija i vojničkih činova stajali su sramežljivo skrivajući prepone. ja bih to mogao razumjeti. nego za Tihomira Blaškića. Ti portreti. bio je to samo nacionalistički bijes. Nikada nije ni imao. Jer. U realnosti haaškog zatvora. nitko od nas ne bi robijao umjesto njega. što se zna. Da Tihomir Blaškić kaže kako mu je neki Bošnjak ili Srbin u nizozemskom zatvoru postao bliži od ijednoga Hrvata na svijetu. sin istoimenog idiota iz Teksasa imao je pravo. Tomislava ni Lazara. otkrili vrlo toksično sredstvo za čišćenje sanitarnih . S bivšim neprijateljima. U ćelijama na obali Sjevernog mora u zatvorenicima je umrla ideja domovine. Kada su iza njih tresnu-la zatvorska vrata. to bi mi bilo i pametnije i ljudskije od čitave Blaškićeve vojničke karijere. sve je počelo zbog kemijskog oružja kojim je Sadam Husein prijetio budućnosti naše djece i unuka. malog usranog čovjeka u petnaest kvadrata pod stalnim videonadzorom. od svih što su im se nekada zaklinjali na vjernost. Strah i trepet šibicara Pucnjava se sve slabije čuje. Sjećate se. s druge strane. U Haagu te doista samo netko tvoj može zeznuti. za Tihomira Blaškića je učinio više nego sto milijardi fotokopiranih portreta na šoferšajbama u Hrvatskoj. a vani. američki su marinci u palači bagdadskog tiranina. potukla su se dvojica Hrvata. rosno cvijeće. Slobodan Milošević. na čitavom svijetu ostala su samo dva gola tijela nevoljnih supružnika. čitava ta bagaža zakoračila je u novu stvarnost u kojoj više nema Srba i Hrvata. Nakon što si iza sebe prekasno ostavio sve glupe i opasne zablude o domovini i narodu. Oni tu imaju jedan drugoga. Milošević. Tihomir Blaškić se ne bori za domovinu. ne zavidimo mu na herojstvu. on stvarno nema nikoga od nas. mir se spustio na Irak. vjerujte. rekli smo. ništa se od toga nije ticalo nijednog haaškog zatvorenika. Prije nekoliko dana Tihomir Blaškić je negdje u šetnji haaškim zatvorom šakom dvaput mlatnuo Ivicu Rajića. naši najbolji sinovi. nemaš više baš nikakvih problema. Čini se nelogično. Sada otkrivamo koliko je saveznička vojna akcija u ovome dijelu planeta bila razumna. Što Tihomiru Blaškiću znači da je netko stavio njegov fotokopirani portret na autobusnu šofer-šajbu? Ej. onaj kojega terete za iste zločine. novinski komentari u Hrvatskom slovu. Zapjenjene gomile prosvjednika. uostalom. spokojnom snu čitavog slobodnog svijeta. uočio si kako su neprijatelji ljudi kao i ti.59 zatvorska vrata. kada mu ljubazno doda sol i papar u zatvorskoj trpezariji u Haagu. I doista. Rajić. Lazarovih kostiju. Blaškić. Šešelj. ali samo u našem nacionalističkom svijetu. Oni više nisu bili ništa drugo nego mali usrani ljudi. Kako prenose sve agencije. Na postelji u sobi za intimne posjete tiho cvile stiskajući se jedno uz drugo. Štoviše. stideći se zbog nizozemskog policajca koji ih gleda na monitoru. Budimo iskreni. prva tučnjava u kratkoj povijesti ove pravosudne ustanove i premda je oko njih zacijelo bilo bar dvadeset prikladnijih neprijatelja. nikada i nisu imali veze s Blaškićem. nije više žudio o borbi za domovinu. vjekovnih dušmana Srba i Bošnjaka. u tijesnim ćelijama dijelite zajedničko zlo. Naletilić. oni će te razumjeti bolje od ikoga vani. Nema više Hrvatske ni Srbije. ajmo biti ozbiljni. a njemu je ozbiljna opasnost samo onaj što sjedi na optuženičkoj klupi do njega. Milutinović. Nijedan od njih u tom času. oni su samo tjeskobno mislili o svojoj nesretnoj guzici. lukavo skriveno u ostavi za metle. Nacionalističke su drangulije pale s njih kada su se skinuli dogola pred zatvorskim liječnikom. Bila je to. junaci televizijskih Dnevnika i guslarskih epova. Oni više nisu bili vode i komandanti. ostale su još samo njihove žene. kralja Tomislava i tisućljetnog sna o vlastitoj državi.

u pogonima našeg Badela. Ali. nesebično stavljajući na kocku svoj život i živote svoje obitelji. I mogao ga je. s kraćim prekidom kada je bila u braku sa stanovitim Košutićem i odselila se u Beograd. nije. nije dozvolio. Komunisti su. kada ih je kao komunističke brodolomnike primio u svoj nacionalistički čamac. Rajić je šetao Splitom. Zbilja. bili drugovi. dok je načelnik Policijske uprave. eto. zahtijeva izuzeće suca. recimo. Nevenki Tu man poziv na su enje inače je došao na adresu Nazorova 3. živi sve tamo od pedesetih godina minulog stoljeća. a da se ni jednom jedinom riječi ne ispričava zašto to nije učinio on sam. nazdravljajući s mekom rakijom. Ne. razjurio je zločinačku organizaciju Roma koji su godinama na Pazaru gra anima uvaljivali lažne perzijske tepihe. Ma kakvi. Tada. s njima su stazama revolucije odlazili na teferiće i u dimu roštilja. stvarno. srdačno vas pozdravljam. gdje ona. A nije ni zgadeno dao ostavku kada je shvatio da je bespomoćan u strukturama koje štite ubojice. bespoštedno progonio šibicare. Šušak mu. Nadmeno puckajući aromatizirani duhan. kaže. Društvance se u kasnijim godinama ponešto osulo. zašto neki ljudi olako računaju s našom glupošću? Odakle im drskost da posve normalnim i samorazumljivim smatraju da je svijet blesav i ne pamti što su oni jučer govorili ili činili? Primjer je ovo s Irakom. Prsana. Maglov und Kamaraden. druga Starog. spržene dvotonskom bombom. kada je Franjo ispao iz špila. već zbog svoje razumljive političke i ljudske nesnošljivosti prema njezinom pokojnom papi. nikome ništa. Najkraće rečeno. dakako. Tu man devedesetih vratio uslugu. Zagreb. čavrljali nije li neki klasni neprijatelj izmakao njihovoj komunističkoj pravdi. Ruka ruku mije. Zbog navodnog kemijskog oružja nadigla se nevi ena vojna sila. koristeći biološki fakat da joj je ćaća predsjednik. tvrdi. bez po muke uhvatiti. Gospodin Cipci nije se. koja u sudskom sporu što je ovih dana imao početi. za svojega mandata. Otkud to da je sada njegova kći tako gnjevna na njih? Otkud. Cipci čak priznaje novinaru kako je znao da se optuženi za ratne zločine krije u području pod njegovom nadležnosti. šutio. Pokazujući iznimnu hrabrost. kada je Nevenkinom tatici udijeljeno rješenje da se sa suprugom i troje malodobne djece naseli u nacionaliziranoj židovskoj vili na Pantovčaku. U iščekivanju skorog savezničkog granatiranja zagrebačke industrijske zone. prona en je sprej za koji se naknadnim forenzičkim vještačenjem utvrdilo da je oružje za masovno uništavanje insekata. u nekih ljudi drskost da se ponašaju kao da smo posve zaboravili njihovu prošlost? Odakle im hrabrost da otvoreno krivotvore vlastite biografije ili ih u najmanju ruku neobično slobodno interpretiraju? Primjer treći. Mnogima je od njih. pravio se blesav i čekao penziju. S njima su se Tu manovi ženili i udavali. kaže se u zahtjevu za izuzećem. Za njegovog mandata za čitavih je . u čitavom je Iraku otkriveno otrova manje nego ga je. Tu manovi nisu imali nikakvih predrasuda o komunistima. odvažio suprotstaviti hercegovačkoj ljutici. Drugi je svježi primjer Nevenka Tu man. a medu zgrčenim prstima jedne tobože civilne žrtve. on je kolaborirao s tim strukturama. kumili se. uostalom. ni Dimnjačar ni Prsan nisu bili ubrad da do u u Nazorovu i kažu im: "Marš van!" Drugovi su ostajali drugovi. uzimala proviziju za ugradnju telefonskih centrala u javnim ustanovama. a kada to oružje ni u tragovima nije otkriveno. Uče. Brke. bivši načelnik Policijske uprave splitsko-dalmatinske. imala je neprijavljenu dopunsku djelatnost s ukradenim autima i heroinom. nalazi umjesnim svisoka docirati današnjim policijskim vlastima koje su uhapsile Ivicu Rajića. mogao biti pristran u pitanjima njezina malog biznisa s telefonijom. tko bi se više i sjetio svih onih šašavih nadimaka kojima su se tih godina kitili komunistički moćnici. no opet.60 prostorija. Suca gospoda Tu man i njezin odvjetnik drže neprikladnim zato jer je bio komunist te je vrlo moguće. Dimnjačara. U Slobodnoj od četvrtka na čitavoj stranici i pol Ivica Cipci. brate. vojna policija. zbog sumnje da je. pomagali se makar potajno. da bi on. Pojeo vuk magare. Tada se nije tražilo izuzeće druga Paje. koji kao nije bio komunist.

. sada dizati nos i pričati kako je on sve znao i sve vidio. da je to bilo u opisu njegova radnog mjesta. rizik da dobiješ po tintari. Šibenski festival djeteta ili pokretne štićenike neke ubožnice. tako iživcirali da bi pred obalu Slovenije poslali čitavu ratnu mornaricu. i koji ni jednog jedinog malog friganog gavuna iz tog mora nisu pojeli.. nije učinio. Oružanim snagama.. malo me. Premda. Jest. koji vjerojatno ni u nuždi ne bi ljetovali tamo. razumjet ćemo zašto. Štoviše. A ja baš nemam razumijevanja.. samo da im javimo da usput obave posao. Dosta bi bilo. neke Hrvate. sa Slovencima je već druga pjesma. I Maglova. da će.61 šezdeset četiri cijelih tri posto smanjen postotak slučajeva da je netko nepotrebno pozvao dizalo. Stoga se ne treba začuditi da su sitni pogranični incidenti što ih je izazvalo nekoliko kočarica u Piranskom zaljevu. me utim. Kada smo se ono prije desetak godina klali sa Srbima. ali ipak. ali on to. naravno. ja mislim da bismo na Sloveniji bez ikakvog straha mogli poslati i postrojbu časnih sestara milosrdnica. Ili je možda još najbolje da nikoga i ne šaljemo. a to razuman čovjek. Ako ideš ratovati sa Srbima.. . nisam se usudio ni primirisati u neki regrutni ured jer sam. u ratovima čak i najbjedniji medu nama. i u znatnoj većini upravo oni. nije me sram to priznati. Meni je ispočetka. Toliko je glupe taštine u sijedoj pravničkoj glavi ovog ugledog splitskog koljenovića. najiskrenije. kukavica. Oni su dobri za njihovo samopoštovanje. i Rajića i boga jokina. Joj. ovi što za razgraničenje sa Slovenijom predlažu me unarodnu arbitražu. doduše. da bi. vjerujem. Ozbiljno. dakako.. nimalo ne sumnjam u to. nego ako su na Bohinju ovaj čas na maturalcu učenici neke tehničke škole. "Ja bih u rat sa Slovenijom otišao kao komandos". Ta stvar ipak ne smije proći bez kalašnjikova. Čisto zbog našeg digniteta. kada mi tu stvar možemo riješiti vlastitim snagama. No. umjesto da se pokrije ušima zato što je objektivno bio moralni slabić i jedna totalno bezvezna figura u Tudmanovom režimu. ali mu je nekako bilo nezgodno da se prihvati čišćenja. ništa od toga smeća nije promaklo njegovom istreniranom policijskom oku. Što treba za golem novac zvati nekakve strance da nam sole pamet. Napokon da se dogodi i nekakav rat u kojemu ja mogu sudjelovati. palo na pamet da možda uopće ne nosimo nekakvo ozbiljno oružje. Na posljetku sam. valja mi priznati. najiskrenije. Štoviše. u ovome slučaju i ja bih ratovao.. u jednoj maloj zabačenoj bari na Sjevernom Jadranu. razumijete? Neozbiljno je malo vidjeti vojsku bez pušaka. da puca na sve što se miče i govori "prosim lepo". neka ih nose pa makar samo zbog figure. doduše. nemate pojma kako se ja veselim tom ratu. kaže prije neku večer moj prijatelj Ivica spremno. Njih bi dobili i da istrčimo na teren s drugom momčadi. prepoznaju priliku da svoje jadne živote okrune nečim tako lijepim i svečanim kao što je geler u glavu u vječnu slavu Lijepe naše. postoji stanoviti. mi već za četrdeset osam sati izbili na austrijsku granicu. Ja nizašto na svijetu ne bih propustio taj dernek i ljute me. da desetak nas nasiječe dugačkih šiba pa bane preko Macelja vičući "Šic! Šic!" Slovenke i Slovenci bi se tako bezglavo raz-bježali. ipak skontao da to ne bilo u redu. Hotel su im ionako već demolirali. možda ne baš veliki. i vrije a taj idiotizam.. baš će biti super ako zaratimo sa Slovencima. Piranski zaljev svinja Narodi vole ratove. jer za rat protiv Slovenaca za njega doista nema potrebe. izbjegava.

Tada nisam znao što je posrijedi. ali sada mi je sve kristalno . i gane novih kombajna sa svim priključcima. taman nekako što je počelo ovo s Piranskim zaljevom. koji i laganu šetnju svrstava medu ekstremne sportove. Ili recimo.. "pa ti ne znaš plivati. i Nenad Miščević. zaključen je s drugom polovicom prošle godine i završava neobično velikodušnom napomenom da se navedeni. ne sumnjam. daj". Podugačak popis. šurikenima ili nunčakama. skinemo pancirke i prestanemo pognuti pretrčavati izme u zgrada.. goli opanak. Druga stvar koja rat protiv Slovenije čini znatno privlačnijim od ratovanja sa Srbima jest ta da se od Slovenaca da puno više ukrasti. ali se planinari penju samo na onaj srednji. Svakakvih mi još izvanrednih ideja pada na pamet. reče na to moj frend. da oće bar malo zaratit. vidio sam. dok druga dva zjape manje ili više prazni. Gospe moja. veli. profesionalci koji se jednako umiješno služe snajperom kao i otrovnim strelicama. Pazite što sam vam rekao . I da samo znate kako mi je žao zbog toga. koji bi tamo napravio disko i podzemnu garažu sa sedam tisuća parkirališnih mjesta. i lijepih auta. dopao mi je u ruke katalog od Gorenja. i Ivo Banac. u tom bi ratu mogao biti Ante Gotovina. Taj će se na kraju ipak nekako nagoditi i sve ovo bit će tek sanak pusti. govorim mu ja. Premda bi i Slovencima zapravo bilo bolje da ih pokorimo i da do u pod našu upravu. Ništa drugo. kako to objasniti onom Račanu. Ima tamo nekih potencijala od kojih bi hrvatska pamet učinila čuda. Triglav. promijenila nabolje. Čitajući na Internetu taj popis neprijatelja. Baš prije neki dan. unatoč svojim gnjusnim rovarenjima protiv poretka. za primjer. a tko je vidio komandosa koji ne pliva?!" "Pa kao da za rat sa Slovenijom trebaju komandosi koji plivaju!". i Zora Dirnbach. Tako tu lijepih špahera ima.62 "Ma. Žalosna je istina da taj Triglav. najviši. ima tri vrha. pravo čovjek govori. Srbi su jad. Jučer su mi. no sva je prilika da od toga na koncu neće biti ništa. Da se zna. I zbilja. Čak i on. Samo tako nas je nabrojao. Nova hrvatska pesnica Štošta mi je toga sada jasnije. i bijele tehnike. čim organi Republike Hrvatske do u u Ljubljanu. dovezo bi striko pun traktor ovoga!" Ali. pa da nas njegovi kileri obučeni u elitnim terorističkim kampovima. sva ta antihrvatska žgadija zajedno sa mnom. mogu lakše koknuti. i mnogi se hrvatski vojnik zacijelo osjetio prevarenim kada je u onom prošlom ratu osvajao srpska sela da bi se na kraju morao zadovoljiti skromnim plijenom od otučenih Obodinovih frižidera i crno-bijelih televizora marke EI Niš. naime. i kanadske šindre po krovovima koja bi lijepo pasala na našim vikendicama. da se lijepo opustimo. i Denis Kuljiš. dao pogubiti. sjetio sam se nekih čudnih slučajeva u posljednjih šest mjeseci. Ima u njih. koji ne pliva.čuda! Eto. kako Nova hrvatska desnica naziva komunikacijsko dostignuće koje srbokomunisti i masoni običavaju zvati Internet. recimo. takva je vrsta razočaranja isključena. da sam na posljetku samo uzdahnuo: "A. i Miljenko Jergović. koji se može naći na medumreži. Jedna tako golema planina posluje samo s trećinom kapaciteta! S dolaskom hrvatskih turističkih poduzetnika ta bi se stvar. Tako kaže Schwartz. koji su u prosjeku ipak osjetno imućniji od nas. pokazali da je i moje bezvrijedno ime u društvu nekoliko desetaka što domaćih što stranih zlikovaca koje je Mladen Schvvartz pobrojao kao unutarnje i vanjske neprijatelje Hrvatske. Možeš si misliti? Koji je lisac taj Schwartz! On bi da se sad svi. suverenosti i teritorijalnog integriteta RH. Sa Slovencima. ipak nemaju razloga smatrati osu enima na smrt. bilo bi odlično da se Postojnska jama na devedeset devet godina da na koncesiju Igoru Štimcu. kako mu i samo ime kaže. Ne bi nas.

Nova hrvatska desnica je tako brojna. uključujući potpisanog. Bio je to. Sumnjičavo sam zastao i to mi je spasilo život. pa i mene je. koji se zatrčao da me gurne. I zato se ja ne dam umiriti napomenom na dnu liste unutarnjih i vanjskih neprijatelja Hrvatske koje je Schwartz objelodanio u virtualnom izdanju glasila Ultimatum. a bilježim i napad jedne izvrsno obučene i fanatično motivirane nacističke vjeverice. On nas nije osudio na smrt?! My ass! Sva će prodana soroševska gamad. Ima oružje. novac i nevi enu. tko je onaj nizak suhonjavi muškarac u baloneru.). Oni takvih ljudi imaju na tisuće. prosinca). U pravi čas. sve dok sam sebe nije nesretnim slučajem dokrajčio bombom koju je zaboravio u vodokotliću. što pamtim. primjerice. Ta žena u stvarnosti jede kao ptičica. studenog 2002. patriotskog gnjeva Nove hrvatske desnice. Schwartzov ubojica koji nam je upravo htio srediti kočnice. saznao da je jedan od najbližih Schwartzovih suradnika vrhunski izra ivao tzv. naime. Bodlje tog Schwartzova terorističkog očajnika iz roda kukcojeda razletjele su se po čitavom vrtu. recimo. vrećastim puloverima zapravo je vješta maska ispod koje je sedam i pol kilograma najfinijeg trinitroto-luola koji će. njezina punija figura s bezličnim. Panično sam zamlatarao rukama na samom rubu okruglog uličnog otvora i jedva ga preskočio. pokušali su mi podmetnuti otrovani bakalar bjanko (Badnjak 2002. biti aktiviran prvom prilikom kada se teroristkinja uspije progurati pokraj predsjedničkog osiguranja. koji je u devet i trideset 26. Ali je tako. a kojeg je moja žena prekasno uočila i pregazila lijevim stražnjim kotačem. Nova hrvatska desnica pokušala me je ubiti betonskim pločama koje su se tobože slučajno otkinule s gra evinske dizalice (4. nadležan je psihijatrijski odjel Kliničkog bolničkog centra Rebro. eksplozivom dao raznijeti neki jež samoubojica. koja me je zaskočila s jednog čempresa na Marjanu (5. izvan je svake sumnje. a Globusov komentator samo nevjerojatnom slučaju ima zahvaliti da je prošao tek s neznatnijim ogrebotinama. Popodne istog dana tog sam čovjeka vidio kako zamiče iza ugla desetak metara ispred mene i samo ga pukom srećom prepoznao po širokom crnom tragu od automobilske gume preko prsiju.). siječnja 2003. ha?! E.). A ubojicama iz Nove hrvatske desnice pravosu e neće moći ništa. Pouzdano sam. U mjesecima koji slijede. Izvor koji mi je sve ovo ispričao u diskreciji mi je povjerio i to da je Ana Lučić zapravo neobično mršava. prekidačem skrivenim u poklopcu narančastog ruža za usne. strujom. dok je kosio travnjak. pred kojim se jedno popodne. No. skončati strašnom smrću od pravednog. Manje je. prosinca 2002. Znam. Sve ovo dalo mi je misliti. gotovo bulimična dama. . iza mojih je leda u kanalizaciju s krikom propao jatak onoga u baloneru. Začudilo vas je ovo. "mine iznena enja". svi ćemo skupa poumirati od smijeha. Premda sam isprva malo bio u dvojbi da je Nova hrvatska desnica za ostvarenje svojih političkih ciljeva vrbovala čak i životinjski svijet. Doslovce se izgladnjuje. perfektno ogranizirana i odlično trenirana. definitivna potvrda ovomu stigla mi je od Borisa Dežulovića. recimo. poznato da je jedan njihov u lipnju prošle godine s odličnim. Pa ako nas na kraju Mladen Schwartz i njegovi pouzdanici u sme im košuljama možda i ne dotuku metkom. Nijedan ih sud neće moći osuditi. U ovakvim slučajevima. kopljem amazonskih uro enika (13. jer bih inače svakako upao u duboki kanalizacijski šaht koji je preda mnom otvorio taj plaćenik Nove hrvatske desnice.63 bistro. završio palestinsku dvosemestralnu visoku školu bacanja noževa i sjekirica. to nije osobit gubitak za Novu hrvatsku desnicu. na ulici ležao pod našim autom. upravo suicidalnu volju da uspije u svojim ciljevima. kao drugi u klasi. jer tek što sam se domogao suprotne strane. automobilskim kotačima ili dresiranim tuljanima.

nije mi na pameti... želio bih da desničari takvi stvarno budu. veliki je misterij ljudske psihe za koji. eventualno ćete naći samo u specijaliziranim revijama koje na kioske ne dolaze bez najlonske navlake. uslikati za novine. Čak i ja. i pritom uopće nisam metaforičan. ako je dao. od čega je. o seksualnim devijacijama. makar je on u tome prominentnija figura.ta je amaterska. da oprostite. Svake godine iznova svećenik i domaćin muški se kucnu čašicama i imaju isti small talk o tomu kako su izopačeni judeokomunisti umalo sasvim upropastili jadni hrvatski narod. počesto bude da ti što se zovu demokršćanima i konzervativcima u društvima vrlo slobodno komentiraju ženske sise. a i tada uslikani ima crnu vrpcu preko očiju. evo. Nikakva otrcana stilska figura. Zašto je onda doktor Anto dao. stigla u redakciju. Promotrimo zato taj slučaj radije iz kuta političke znanosti. samo u uskim svijetloplavim gaćicama. ili makar zašto je bio razdragan kada je to objelodanjeno.. poželjno puniju. jer su oni čvrsti ideološki saveznici u svetom ratu protiv razvrata koji hara svijetom gra anske demokracije. ali gnjevni i žestoki u obrani ćudore a. hrvatska se desnica pokazala primitivnom. no ono što se zna. jedna slabokrvnija gospo ica zakovrnula bjeloočnicama i pala na pod. izrijekom demokršćanin i konzervativac. a doktor Antina. pokazivao personalu i gostima nekih zagrebačkih lokala. u ovom slučaju radi se o opscenosti samoj. Anonimno je. za nesputane erotske igrice. Ta slika doista je nešto od čega gra anska doličnost okreće glavu i samo netko ne baš sasvim priseban dao bi se tako svojevoljno fotografirati. Lijepo se i u svemu slažu odžački demokršćanin i njegov župnik i bilo bi neprirodno da se ne slažu. da se pretpostaviti. Mnogo puta dosad. pričaju o dekadenciji zapadne civilizacije. u svijetloplavim uskim gaćicama.64 Demokršćanin u trenucima dokolice Više ni političke novine ne možeš ostaviti na stolu da ih djeca slučajno ne dohvate. smjerna ponašanja. a jedan par samo ustao od stola i izašao niti ne pipnuvši teleće medaljone s gljivama koje im je konobar upravo donio. a svećenik se uplašeno prekriži.. pričaju..". Za to nema dokaza. "Pristao muškarac pedesetih godina traži damu od 30 do 50. koji ne bih dao pola lule duhana za sve njihove teorije. doktor Anto spomene pedere. sve sakramente i krunicu na retrovizoru. ne samo od Kovačevića. žena istjera djecu iz sobe. raskalašeno se ceri u objektiv fotoaparata bekrijski izvaljen na nečjoj razbacanoj bračnoj postelji . maljav kao primat.. objaviti svoju sliku u uskim svijetloplavim gaćicama. Mnogo tih što se u nas kite tim . improviziram. s neskrivenim zadovoljstvom i čašom graševine u junačkoj desnici. Ne. a župnik mu svake godine blagoslivlja dom i svaki se put nakon obreda kratko zadrži na rakijici i razgovoru. ima. bojim se. naprosto da bih na suprotnoj strani imao nekoga prema komu bih se mogao ozbiljno odrediti kao ljevičar.. vrhunsku nasladu nalaze u gangama i bećarcima što su svojim sadržajem bolesniji od ičega što je ijedna američka radikalna feministička spisateljica ikada napisala. Na žalost. a ponekad se. Anto Kovačević je desničar. poput one da je politika postala opscena. u rubrici oglasi. jest da ju je isti dan kad je stvar osvanula u tisku. Takvo što ne izlazi u političkim tjednicima. kažu. loše osvjetljena slika prije nekoliko dana izašla u jednom našem političkom tjedniku. čak i daju. ali se naga a da je pošiljatelj bio model sam. uz tekst. bekrijski izvaljeni na nečijoj razbacanoj bračnoj postelji. Anto Kovačević. onda pop natukne nešto o bolesnom običaju razmjene partnera. Tako se barem čini i tako bi bio red da bude. medicina još zadugo neće biti u stanju dati valjan odgovor. za što postoje svjedoci. vozio je ženu na hodočašće u Bistricu i ispekao prase uvijek kada se njegovo dijete pričešćivalo.. doktor Anto.

Doista. po novinama producira kao manijak iz pornografskih oglasa.. Što zapravo hoće ti umirovljenici. To bizonsko tijelo izvaljeno na zgužvanoj krevetnini. ide u red bizarnijih ispada na desnici. a usput i steći simpatije svojom velikodušnošću. dobro. no nismo dozvolili da nam njihova biološka beznačajnost pokvari užitak u vrelom. košta nas najmanje trinaest tisuća mjesečno. prošlo je nekoliko dana otkad je to izašlo. u parku. a neki su čak i glave gubili. Od proslave Praznika rada učinit će bezazlen dernek. možda je kvaka baš u ovoj težini u želucu. pišu novine. i nekakvo dostojanstvo ove usrane države. u bliskoj prošlosti mnoge kuće izgorjele. ne uznemiruješ se ni time. dok su nas vlati trave škakljale po listovima. Maslačak na vjetru Me unarodni praznik rada proslavili smo neradno i svečano. nemojte to zaboravljati. podijelili samo žlice. jer su zbog teorija nekih desničara. koje krasno naglašavaju njihovu priro enu neinteligenciju. Baš kao ni vijest da su se u redu za repete dva umirovljenika dohvatila za prsa. kao da smo robijaši. Zašto? Pa nije Todorić blesav. I još nešto. čini mi se. čak i neki uvaženi intelektualci i predsjednici Matice. ako bismo tražili razloge zašto je grah s kranjskom postao prigodna. kada su straže s palicama stajale ispred opustjelih tvornica. dosad su izgovorili štošta toga što je bilo teško nazvati kršćanskim i konzervativnim. recimo. ili možda štipali. ali ja nekako ne mogu. s dvobrojem novina pod stražnjicom. moj gra anski integritet pa. a koji se k tomu i predstavlja konzervativcem. Neki će mu se samo nasmijati. zamišljam da je rekao neki debeli kapitalist u prsluku sa zlatnim lancem džepne ure i kubanskom cigarom medu zubima. oni ne rade. jest činjenica da se doktor Antine javne nastranosti smatraju njegovim ustavnim pravom. ako hoćete. u trenirkama. u mikrofone uzrujano trkeljaju o radničkoj obespravljenosti. no ni to znatnije ne kvari raspoloženje. Ovo s Kovačevićem. Što se tiskaju gdje im nije mjesto? Ali. "Nažderat će se i zaboraviti na radnička prava. prvomajska spiza. osjećam se prevarenim. kako se inače smiju doktor Antinim ludorijama. Čak i ja. a da nitko nije reagirao. "Pacifizirat ćemo kopilad fažolom". Mravi su bjesomučno grizli. U ono doba radničkih nemira. pet tisuća zdjelica graha za prvomajsku proslavu u Maksimiru. vrije a da se jedan parlamentarni zastupnik. blagujući grah i kranjske na tlu. sjetimo se. gustom varivu iz kojega je obli kraj kobasice izvirivao kao krma Titanica iz sjevernog Atlantika ili kao božemiprosti da vam ne kažem što.. nenasilni ali izvanredno djelotvorni kontraudar druge strane. Prizor kao s nekog Monetovog platna. misliš izvaljen na travnjaku. topli grah bio je lukavi. Nekako čak i strasnija od te slike. Sitna je nevolja bila i to da su od čitavog jedaćeg pribora. teška hrana u želucu učinila te vrlo pomirljivim. netko dakle tko troši najmanje dvadeset pet lipa od svake kune koju zaradite. Slučaj o kojemu govorimo nije najstrašniji.. nego je naprosto bilo sramotno necivilizirano. nadut od fažola? Mislim.. mnogi su iseljeni i osiromašeni. Ma. ako bismo baš cjepidlačili. dok se . a mrlje od proljetnog sunca koje se prošvercalo kroz krošnje igrale nam na licima. Ove godine.65 svjetonazorom. slavnih bitaka za manje satnice i veće plaće. recimo. valjalo bi se kod nekog entomologa raspitati što ta zločinačka gamad zapravo čini. hotel Opera darovao je. koji za tog tipa nisam glasao i ne bi glasao valjda ni da sam na kokainu. S kobasicama u zubima doimamo se poput štenadi zbunjene svojom srećom. poput uskrsne šunke ili bakalara na Badnjak. jasno. upravo cijeli smisao odlaska u penziju je u tome da ti svaki dan bude praznik rada. a i dnevnice i hoteli su mu iz vašeg džepa. S improviziranih pozornica u parkovima sindikalni vode sa šašavim kartonskim kapicama." I tako je ostalo do dana današnjeg.

"Ga aju kemijskim oružjem! Ga aju kemijskim oružjem!". vaša supruga. svim mušterijama i poslovnim partnerima želimo sretan i uspješan Dan mrtvih. Nakon grešne naslade s vrućim varivom i masnom kobasicom. sav grijeh Keruma i Todorića upravo je u tome što svoje zaposlenice zadržavaju u vremenu kada bi one. Kakav nam je rad. Vapite za iskupljenjem i neopaženo puštate vjetrove medu maslačke: Prrr!.. Kosti u ilovači Živio Dan mrtvih. Prrr!. deru se panično mravi i bubamare. i čekate dok želučana kiselina ne obavi posao. koji su se neštedimice lemali s policijom i štrajkbreherima. primijetili ste vjerojatno.. Vrag je došao po svoje. vratiti mu stečevine davnih pobjeda heroja s plavim ovratnicima.. i on je svoj pravedni kažiprst upirao u veletrgovce gulikože samo za svoj račun. Praznik rada? My ass! Što mi to uopće praznujemo. odjekuje s razglasa medu hrastovima. Žene zbog nečega vole na groblje dolaziti u pratnji muškaraca.. Prrr!. svake godine iznova mi je silan davež za kojega bih volio da me nekako zaobi e. Nije stvar u tome da se robinje iz supermarketa pusti da se naspavaju. Stvar je na žalost neizvediva. najednom strašno uoz-biljene bijelim rosnim poluloptama krizantema što ih nose u naručju i kamenim an elima otkrhnutih krila koji sklopljenih dlanova kleče na . takva je i njegova proslava. Ležite pod hrastovima i topolama. Svedeni na elementarne životne funkcije. vratiti onaj zanos pjesama Woodyja Guthrieja? Nadbiskup Bozanić nedavno je nešto u tom smislu natuknuo u propovijedi s oltara zagrebačke prvostolnice. vole ih uhvatiti pod ruku čim pro u grobljansku kapiju pa.. bacajući se licem u zemlju. neka žena. kojoj očito ne ide najbolje u karijeri kada prihvaća gaze na prvomajskim teferičima. Fažol s kranjskom najviše je što možete dobiti za svoj Praznik rada.66 radništvo izvalilo uokolo i obamrlo zuri ispod poluspuštenih kapaka. No. "Molimo vas da jednim srdačnim pljeskom pozdravite gospodina premijera". koja je rečenica najdoličnija kada iza eš na ulicu u prohladno blagdansko jutro Dana mrtvih? Hoće li se čovjek naljutiti ako mu ne čestitam? Ili će se naljutiti baš ako mu čestitam? To s tim Danom mrtvih uvijek me je zbunjivalo i ispunjavalo laganom nelagodom. Prrr!. stvarno izvrsna hrana. nego tek zato što one propuštaju službu Božju. koja je bila uporna da vas dovuče na groblje. sada je došla pokora probave. žustrog ritma od kojega krv počne brže kolati? Tko će vratiti dostojanstvo i čestitost radu. blagoslovljen Dan mrtvih. onog vedrog.. ne zbog nekakvih sindikalnih prava proleterki u bijelim kutama. kada je osudio rad nedjeljom. a s dekica i prazničnih dvobroja čuje se samo ponešto rezignirano: Prrr. Prrr!. Prrr!.. Uistinu. ako je uspio. Što dakle učiniti? Ništa. potrude se još samo s vremena na vrijeme lagano odići jedan guz i diskretno prdnuti u travu... kako se uopće obraćati prijateljima i znancima. kakav je to rad koji mi danas i ovdje slavimo? Je li to malodušno bivanje nezaposlenih. ne. Uvijek je tu. njihovih mizernih nadnica i nogu koje otiču u platnenim cipelama. mama ili baka. da se u nedjeljno jutro lijeno protežu u posteljini i usput malo pomaže sa svojim muževima. čini se. Prrr. ako Bozanića pitate. ispod zvučnika iz kojeg tutnji plavback estradne zvijezde. panika onih u poduzećima pred stečajem ili neljudsko rintanje u firmama novih bogataša? Koliko je u Hrvatskoj rada koji je doista vrijedan koračnice orkestra limene glazbe u svježe prvomajsko jutro. Utješno je tek da je fažol s kranjskom. njegova je preuzvišenost zapravo docirala samo zbog nepoštivanja dana Gospodnjeg.. u svojoj župnoj crkvi trebale udarati čelima u crvotočnu dasku klecala.

usklade korak s tobom. Da se netko.. Pa.67 grobnicama. I toliko njih su klinci . a ti onda pošandrcaš. U tim časovima trebalo bi nešto ozbiljno i dostojanstveno misliti. u vječnu slavu mile nam i jedine. učio ga obrisati guzicu i potegnuti vodu u zahodu. meni najblesavije stvari padaju na pamet. izbezumljen trčao s njim u naručju do ambulante kada bi dijete palo i raskrvarilo glavu. koji ga u nekakvom hercegovačkom kamenjaru potjera na mitraljesko gnijezdo Armije BiH.. oni bi se upravo naježili od ushita svaki put kada je netko "položio svoj mladi život na oltar domovine". ali ne mogu tu sebi pomoći.. Na crnoj granitnoj površini bijeli lik. kako su i inače roditelji ove djece u mnoštvu slučajeva pošandrcali. oduzimam u sebi srebrno ispisanu godinu smrti od srebrne godine ro enja. kimnuli ste rodbini s kojom dijelite drage pokojnike.dvadeset tri. za priliku. Nasuprot njima. da bi odmah nakon toga ponovno uključili kompjutore i u zanosu svog nekrofilnog domoljublja nastavili drljati svoje majmunske tekstove gdje se. ja ne nalazim ništa lijepo i svečano u tome. kada su nam groblja sve mlada. Lijeva. te još i sada brišu prašinu s gramofona svojih sinova i svakog proljeća iznova na balkonima provjetravaju njihove zimske jakne. kao za inat. učio da uljudno pozdravi kada ude u prostoriju. dvadeset godina trsio da njegov sin ispadne čeljade na diku šire društvene zajednice. jer sam sebi tako nalikujem onim državotvornim mudrijašima kojima se čitava ta ludost svi a. iz onoga hrvatskog vjerojatno tutnje Led Zeppelini. pa i sada.. Baš tada. kada mi je to glupo. velečasni. Okupljaju li se na onome svijetu duše po zavičajnim klubovima. dva. tri. dvadeset devet. Znam nekolicinu tih tipova. čovjek u negativu.. ne uzbu uju me kosti u ilovači i ne osluškujem šapate iz grobova kao što ih oni u svojim poetskim vizijama osluškuju. Osvrćem se uokolo kao nemiran prvašić. priželjkuju da se "ponovno gusta magla spusti". dvadeset šest. na televiziji ili u onim svojim smiješnim novinicama što su zagovarale pojačanu spolnu aktivnost medu katolicima. pomeli grob od lišća pa se odmakli korak unatrag i postajali nekoliko časaka tronuto zagledani u crno-bijele sličice na porculanskim ovalima. naravno. ulili svježu vodu u mramorne vaze i poredali cvijeće u njima. i evo vas na odredištu. Prosječna starost naših pokojnika značajno je snižena u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća. Vrlo prikladno. Smrt je njihova droga i nikad im je neće biti dosta. pjenio kako je Hrvatska staračka zemlja. ako uopće išta ozbiljno . četiri. Sada sam malo patetičan i nije mi drago zbog toga. a onda do e rat i sudbina tog mladića se nade u rukama takvog jednog vojničkog genija kakav je. dva. lomio se nad logaritmima iz njegove domaće zadaće. gledao ga kako spava panično osluškujući njegovo disanje. lakiran jelov sanduk i pogreb sa svim vojnim počastima o trošku Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Sve što ja mislim u ovo prohladno blagdansko jutro. super im je. Njih ta smrt istinski uzbu uje i nadahnjuje. dok god takvo nešto nije očekivao od njih. lijeva. slatkorječivo prizivalo još više raskomadanog ljudskog mesa i pougljenjenih tenkovskih posada. Biti patetičan bila mi je zapravo zadnja namjera.. Slobodan Praljak. četiri. Glupo mi je da je netko dvadeset godina odgajao svoga sina. Znam da zvučim zajedljivo.. Don Anto Baković često se puta. više od sedam godina nakon svršetka rata. tri. Lijepa naša može se pohvaliti da ima možda najmla e mrtvace u čitavoj Europi. Ne mogu se prisiliti da budem uzvišen i svečan. u najkraćemu.. Gledam po nadgrobnim pločama u koje je klesarska vještina ugrebala lica mrtvih. i od čitavog onog dvadesetogodišnjeg mrcvarenja na kraju ispadne krasan drek. koji su se iskreno prestravili kada bi im onih godina došao mobi-lizacijski poziv i koji su potrošili nekoliko radnih sati telefonirajući na visoka mjesta da se to povuče. ali meni nekako ne ide.

vikne još jednom general. Vidjeli ste novu zgradu ordinarijata na zagrebačkom Ksaveru? Krasna gra evina. znajući da je već potvr ena tvoja rezervacija na onome svijetu. marševskim korakom uputili na onaj svijet. svakog končića u sagu na podu rezidencije biskupa Jezerinca. Vojnici vole vjerovati da je Bog s njima.. naša zoro zlatna.. bombama i raketama nasrću na druge vjernike. vjerojatno oka ne može skinuti s nje. iz inače neobično širokog asortimana gadnih nasilnih smrti što im se domislila ratnička pamet. strelicama. koju ne bi spremno prihvatio. I svi su takvog mišljenja." Čujete li ih kako pjevaju? Ma. topništvo grmi Zdravomarije. da bi se časak kasnije svi skupa. Besmrtne duše domobrana Kakvo je to samo veselje poginuti za domovinu kao katolik. Dobri Bog na nebesima. ali vrijedilo je svake lipe. Drugi!. Nema uistinu tako gadne nasilne smrti. koji bez noge. kamenim sjekirama. bajunet ti raspori crijeva. Svaka strana ima svoje biskupe koji će spremno izjaviti kako su nakon opsežnih konzultacija s Apsolutom zaključili da je njihova borba ispravna. a koje će vojnici glupo ljubiti prije nego negdje istrče na mitraljez. takva jedna. ne mogu biti u pravu. divno načinili.. "Na parove razbrojs!". kopljima. a za novi nema ni nagovještaja. osobnim kolima. baš jedan drag i bogobojazan narod. ali svi ozareni i veseli.. pošaljite svoje dijete na ekskurziju da to vidi. Vjernici tako od osvita civilizacija.. u koloni po dva.". svake šare u kamenu kojim je obložena gra evina. puškama.. pa da tvoja besmrtna katolička. do ite u aranžmanu turističke agencije ili preko sindikata.. pješaštvo mrmolji Očenaše. onome tko ima . Bog je velik. Prvi!. I gotovo ti bude žao što je rat završio. naša majko. Trideset pet milijuna budžetskih kuna je koštalo. zgrada gdje će se svetom vodicom škropiti strojne puške. svakog kristala u lusterima. koje su opet njihovi vojni ordinariji uvjerili da smo zapravo mi ti koje je dobro i bogougodno ošinuti rafalom preko prsiju. a duše regruta spremno viču: "Prvi!. Svi oni. domobranska duša ode u Stvoriteljevo naručje. kraljice Hrvata. Kome će se dakle On prikloniti? Kako kome? Pa jasno. brk mu se smije kako su to Hrvati. svake pozlaćene kvake. da ti metak iz snajpera prosvrdla čeonu kost.. koji bome i bez glave. s uglačanog mramornog oltara nove zgrade vojnog ordinarijata svečano ispraćena pjevanom misom biskupa Juraja Jezerinca. raskomada te granata ili rafal iz protuavionskog topa. Iz vojnog ordinarijata na Ksaveru duhovno ćemo okrijepljeni odlaziti u neke buduće ratove. dok se duše poginulih postrojavaju pod plafonom.68 mislim. dakako. ali nije proturječan. a da pritom znaš da si pripadnik svete i apostolske Crkve s vrhovnim poglavarom u Rimu. dere se duša nekog generala. Pa ako i niste iz Zagreba. haubice i tenkovi i s propovjedaonice učiti da je dobro i bogougodno djelo drugog čovjeka ošinuti rafalom preko prsiju. Stani pa gledaj. koji bez ruke. mačevima. To mi se nekako čini vrlo prikladnim za meditaciju uz Dan mrtvih. vireći iza nekog oblaka. da ovako ili onako krepaš u nekom rovu. kako ne čujete!? Po ite onda do Ksavera. inženjerija forsira Slava Ocu. Sablasti mrtvih domobrana.. dok je neprijateljsko oružje bezbožno i zlo. vlakom. protiv nekih naroda. Stajalo je trideset pet milijuna. Vojska ulazi i sjeda u klupe. dakle. "Pjesma!". ali mi upravo ne možemo zamisliti svotu koja je vrijedna zgrade iz koje će naši momci s blagoslovom odlaziti da izgube glavu u nekoj bezimenoj šumetini. da baš njihovi meci zvižde u slavu Njegovu. jest kako imam sina od šest godina i kako mi njegova predškolska dob nije zapravo nikakvo jamstvo da će biti pošte en od tih manijaka. uputite se autobusom. tisućama godina. spremno prihvaćaju: "Rajska Djevo. gdje će im biskup svima skupa podijeliti medaljone s likom Majke Božje Bistričke. Drugi!..

smrti prvorodenaca i drugih Božjih kazni koje navodi Sveto pismo. . čak i Amerikanci. Spasitelju je. Molitve na crkvenoslavenskom nešto su složenije za naučiti. Žlicu slatkog od dunja. Vidjeli ste na Dnevniku. koji su jednog biskupa. Možemo ovaj čas. to su Hrvati!" Onaj general što je dolje pod plafonom ordinarijata postrojio trupe. a danas se. obojica. sve nam je to poznato. kada su predsjednici Vlade i Sabora banuli kod Srba. jednoj kao i drugoj Mariji.vaistinu voskrese. Ne kažu uzalud da Bog čuva djecu i lude. bez razlike. Bog bi nam samo odobravajući kim-nuo. eto. Priznaju se. govori Bog veselo. lagano se nakloni Sinu i Duhu Svetome. Nasmiješite se pomirljivo kada Spaso sa sedmog kaže "Hrist". Što to nije da čovjek barem malo pomakne pameću? Svijet se mijenja. "Šefe. "Evo. ali zapravo nema potrebe za tim. jer znate da je zapravo svejedno. srdačno rukuju i u kamere ozareno cere porculanskim gebisima. napasti. i nitko ne pita koji je od njih dvojice pravi. trebat će vam u ovo vrijeme skladnih i miroljubivih odnosa s pravoslavnim susjedima. iz čista mira. iz Iraka. a neki bivaju pametniji. I da ja vidim onoga tko će još prigovarati zbog proračunskih trideset pet milijuna za zgradu na Ksaveru. siječnja 2004. ali ipak.. ministrica Kosor jednako bi se zauzela za prava pravoslavne i katoličke Bogorodice. molit ću. katoličkoj i pravoslavnoj. Koliko jučer Srbi i Hrvati. Duše iz Somalije. na primjer. Da se stvar doga a u današnje vrijeme i da je betlehemska štalica na teritoriju Hrvatske. sada napravi prijavak. Naučite te fraze. velikodušno smjestili u koju tisuću četvornih metara stambenog prostora. "Puštaj. ovo je baš nekako naglo došlo.. žali se Petar. rekao je Sanader radosno. može. mojih! Upadajte! Upadajte!". porodiljski dopust i naknadu. skakavaca. a an eli vojnicima podijele harfe i razmjeste ih na željezne krevete na kat po bijelim oblacima. pomalo. eto ti Isuseka u dva tjedna u dvije varijante. Maleni Nazarećanin pripada nama koliko i njima. neki s vremenom poblesave. u onu zgradu na Ksaveru? S onakvim vojnim ordinarijatom Republika Hrvatska. vidjeli ste. evo. poljubi ruku Bogorodici. U ime oca i oba sina Hristos se rodi – vaistinu se rodi. srušiti djedovsko ognjište. domaćine!". Dosta je da na kraju kažete "amin" i to će biti shvaćeno kao ekumenska gesta katoličkog prijatelja i brata u Kristu. Potom Bog zapovjedi voljno. maznuti videorekorder. u liftu sa Spasojem sa sedmog kata i on kaže: "Hristo Stojičkov". viknite već s vrata. kaže Stvoritelj neba i zemlje. ili pet milijuna dolara. uljudno mu odgovorite: "Vaistinu Stojičkov". Na ete li se. Duše poginulih s uputnicom našeg vojnog ordinarija preko reda ulaze u Kraljevstvo nebesko. vaistinu? Toliko se toga u posljednjem desetljeću strašnog ovdje dogodilo da smo već prestali vjerovati u njega. nisam ih još sve provjerio". odgovorio mu je Pupovac svečano. je li ovoga pravoslavnog Djevica malo prenijela ili je onaj katolički nedonošče. da hoće. početi nuklearni rat. jer takav jedan drag i bogobojazan narod poput Hrvata. vi izaberite. pa oštro salutira Ocu.. "Hristos se rodi". Do temelja da spalimo Amsterdam. Hristos voskrese . da od Rotterdama kamen na kamenu ne ostane. sve to stoji ispred šaltera svetog Petra.69 ljepši vojni ordinarijat! Kužite sada kako je mudro bilo uložiti trideset pet milijuna kuna. "Ma. Nizozemsku?! Nema problema. I do ite mu čestitati slavu. bez bojazni od žaba. Je li se zbilja rodio? Mislim. napokon priznato dvojno državljanstvo. kakvi bakrači". odlukom Vlade Republike Hrvatske od 6. "Srećna slava. izražavajući zadovoljstvo. rekli smo. dakle samca. silovati mu gospodu. "Vaistinu se rodi". samo su gledali tko će koga dohvatiti krupnim kalibrom. kakva provjera. bjesomučno su uništavali trag onog drugog do zadnjeg crijepa na krovu i porculanske pločice u kupaonici. Ili Hristu. naprosto zaslužuje da mu sve oprostiš. a onda odjednom. S tri se prsta prekrižite ispod ikone. A onda pojedite malo žita sa šlagom. dok s pjesmom na usnama u vječni život stupaju mrtvaci iz Lijepe naše.

Iz Merkura su je vratili u Dubravu. ljudi. Aleksandra. koja je. bio kum šestom djetetu.70 osobito počašćeni. bolje da odmah nazove pogrebnike. ne bih na stubištu pokraj njega onako napadno fućkao Vilu Velebita.. I tu je napokon primljena. Bio bih drag prema Spasi. Mrtvi kapital. Da smo samo znali. Za Srbina baš ništa nisi mogao kupiti. Priča je osvanula u novinama i ministar je zapovjedio istragu. Ali. Kao oni vizionari što su koncem osamdesetih za sitniš kupili dionice Microsofta. a Josip Ozimec je valjda izmislio aferu. me utim.. Posrijedi je bio "uzoran slučaj obrade pacijenta". Ej. s dvojicom njih. Da sam znao kako će se početkom 2004. bla. Opet. tako bih i ja uložio u Srbe. bio bih bolji prema Spasoju sa sedmog. Njezin suprug Josip osmjelio se sve to kazati tek kada je žena koji tjedan kasnije umrla u bolnici. Radujte se narodi. zaboravio sam gdje. i vrijeme mu je bilo. Hristos se rodi. Kum 2 Ambulantna kola sedamdesetdevetogodišnju su Mariju Ozimec početkom prosinca dovezla u bolnicu Dubrava. izvukao Srbe iz skladišta. iskreno polaskani. da smo onda. I svima bi se smrznuo osmijeh na licu kad bih na početku 2004. S Kristom na našoj strani. malo ih obrisao.. Rastuži me načisto da tu stvar nismo otkrili prije. Taj bolnički road movie trajao je šest sati. Ništa se ružno ni protu-propisno nije dogodilo. Eventualno. bla. da sam znao.. kaže ministar Hebrang.. Kako bilo. mogao si kojeg žgoljavog pravoslavca zamijeniti za stasitog i naočitog hrvatskog branitelja. Spasoje sa sedmog kata vrijedio je koliko i ček Glumina banke. Aleksandra Zec ove bi godine nekako slavila petu godišnjicu mature. jeftino nakupovao hrvatskih Srba. pomislite samo. Ponekad i doslovno. Ne bih ga u gluho doba zvao i promijenjenim mu glasom u telefonsku slušalicu tulio: "Spasoooo. Starica je vikala zbog bolova u nozi. Ej. eto. a ja bih odmahivao rukom i govorio kako ću doći na svoje. neće te Bog spasitiiii!" Ne bih mu u prašini na stražnjem staklu auta pisao: "Ovo je Hrvatska!" Ne bih u haustoru na popisu dugovanja za vodu pokraj njegova imena nažvrljao "Srbi van!". Napokon. počešljao i po suho zlato prodao Sanaderu. najednom. bla. a inače ništa od njega. svima bi nam ljepše bilo. od riječi do riječi slagao. i Spaso i ja. napunio bih skladišta pravoslavnom braćom. kretati burzovni indeksi. a za slavu mu darovao monografiju Hilandara ili Gračanice. Osamdeset godina čovjek ima i. i Srebrenica. Hristos se rodi? Mašala. Sanader u austrijskom Kurieru izjavljuje: "Srbi su naše bogatstvo. Budale bi mi se smijale. Njezin muž je. A onda. dapače. dok je Hitna pomoć kružila Zagrebom kao oni kamioni s makarskim smećem koje nitko ne želi uzeti. Srbin postane bogatstvo. zaboli li sutra nešto Josipa Ozimeca. Iz Dubrave ponovno u Merkur. znali ono što danas zna mudri doktor Sanader. idemo na vedrije teme. čestitao bih mu Božić i Uskrs. Premijer je negdje. i Dubrovnik.. lijepo bih tamo još '92. I strpljivo čekao. E. lijepa je budućnost pred nama. dakle. a ne problem". Dan ili dva prije nego što će čestitati Pupovcu. Ili je sve ovo ipak slučaj liječničke bezočnosti? Ja bih se okladio na ovo drugo. da sam znao kako će ta stvar ispasti. utvrdila da je spomenuta bolesnica hospitalizirana za tek nešto manje od dva sata. Vukovar bi ostao čitav. Ta starica bila je baš kao neko tu e smeće koje nitko ne želi u svome dvorištu. kad im je cijena bila najniža. čime je nakon četiri godine pauze obnovljena tradicija da vlast kumstvom počasti . laže.. otkud sad to? Kada se ta stvar dogodila? Prije deset godina Srbin u Hrvatskoj bio je klinac od ovce. ako je na liniji razgraničenja bila neka razmjena zarobljenika po načelu svi za sve. Pa iz Dubrave u Merkur. a danas sezonski mijenjaju mlažnjake.

Milošću božjom i uredbom o povratu crkvene imovine. sve manje ševi. Narod koji je čovječanstvo zadužio za kravatu i kemijsku olovku na rubu je izumiranja. a i inače fenomenalno je upućen u crkvene stvari budući da mu pola familije živi od lemozine. Uopće. Što je notorni idiotizam . Jadranke Kosor. jer izravno radi na štetu države i naroda. Natalitetna nam bilanca stoji tako loše da premijer nipošto ne bi smio ići na manje. apetitlih. a i bez toga. šta ja znam. bio mudriji. ali ipak nije dovoljno poticajna. kao kum. u najkraćemu. Početkom devedesetih govorilo se. a tek oko desetog bi se dalo razgovarati o premijeru. ne bi li se pučanstvo pomamilo na Bukovčeve "Kupačice". Onda je nakon 2000. rijetke su župe gdje je više krštenja nego sprovoda. pamtimo. Premda. nitko nije tražio takvu uslugu.. svakako ohrabrujuće znati.. Kumstvo desetom djetetu je dobra mjera. deveto potpredsjednik Vlade. zuji. Naposljetku. vjerojatno bi mu ispala i glavicom udarila u krstionicu. U Imotskoj krajini jedan se vrijedni gospodin.treba ih brojati domaćima. Svi govore o toj demografskoj kataklizmi. ako ništa od toga ne bude djelovalo. Meštrovićeve žene više se doimaju kao rodilje. To je. a Tu man. te mu već sada možemo prognozirati bogatu i plodnu karijeru kuma. sve stalo. valja i u tome biti obziran. Ministarstvo turizma strancima broji noćenja. na primjer.71 najmla e u obitelji s mnogo djece. zveči. ima sve sakramente. jedna stvar je isto dobra. Ono kada se u činu krštenja Sanader. recimo. Tu man je tako skupio kumčadi da bi mogao jaslice otvoriti. Tko god neće da se ženi. Čovjek nema kvalifikacije za kuma. nije šljivio ništa manje od desetog. grba mu se priznaje kao porezna olakšica. razumljivo. Za početak bi. Ili da "Gundulićev san" nosimo po selima. Račana. A da sam ja na čelu Vlade. oderi ga po džepu. Ta stvar bi bila. taj ih je dosad valjda na stotine poženio i poudao i nitko se nije sjetio da mu da neki Red Danice s likom. Igor Zidić izrazio je spremnost da se pozabavi tim slučajem. njemu da daš bebu u ruke. Još bi. One mesnate. ali doista ne činimo ništa da je spriječimo. recimo. dakako. Ako netko hoće predsjednikovo kumstvo. Na posljetku. kojeg sam imao čast upoznati. Bez četrdesetog. u ime malenoga odrekne Sotone i svih djela njegovih. očekujem od vas samozatajan i predan noćni rad na demografskom uskrsnuću Lijepe naše.. ja ne bih uopće izlazio na teren. historicističkog zdanja koje je pola stoljeća bezbožne komunističke diktature skrnavila javna knjižnica. ta je .. ako me hoćete za kuma.. ali se zbog nečega odustalo od toga. Šestom bi djetetu kum eventualno mogao biti tajnik u Ministarstvu poljoprivrede. mislim. o porezu na neženje. Predsjednik Matice u nedjelju je na televiziji nešto govorio o tome. Molim lijepo. zvoni i zvuči. domalo više nitko živ neće znati govoriti. Stvar naprosto treba urediti po činovničkim razredima. već decenijama bavi spajanjem partnera. ako mene pitate. mogao iz fundusa Moderne galerije izvući neke erotske grafike da malo narajca naciju. to je otprilike ta kategorija. složit ćemo se. momci se ne žene. Sve više je staračkih kućanstava. ovaj se narod. izvrsna. mislim. Više zbog skrbi za narodnu budućnost nego zbog para. pjesnik bi kazao. a osim toga ima u njima nacionalnog patosa od kojega ti namah do e bezumna želja da nekoj Hrvatici napraviš dvadeset do trideset komada djece. valja se potruditi oko toga. što bi rekli. još bi se više pooštrili kriteriji. Ako se netko. nije oženio zato što je grbav. Ovim našim lijepim jezikom. počeo je sa šestim djetetom. koji. Sanader malo solidnije djeluje. najbolje bilo da neki Meštrovićev akt odlijemo u nekoliko desetaka tisuća komada i podijelimo po mjesnim odborima. malo se čini na ovome polju. U tome je Tu man. Za sedmo dijete ide predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku.. Žubor biskupskog jacuzzija S perona splitskog željezničkog kolodvora lijepo se vidi južno pročelje Biskupove palače. za osmo ministar europskih integracija.

Naši svećenici. Svećenici uistinu ne žive s nama i. prostor je ponovno posvećen i sada ga obnavlja gra evinski poduzetnik koji je medu natječajnom dokumentacijom vjerojatno morao priložiti i potvrdu da se vjenčao u crkvi. možda sam u krivu. da skratim. a ja se. Gdješto će se poneki od njih osmjeliti na kakvu društvenu opservaciju. Stavio bih da svira "Que sera. imaju što mnogi nemaju. kao što ni obnovljena i svježe opiturana Biskupova palača ne pripada medu trošne proleterske zgrade. vidi se sve do Ancone. govorim u sebi. Umjesto da se zlopatim kao trećerazredni novinarčić. rukom smotanu dominikansku cigaru i pijuckao neki bolesno plavi koktel. Zeznuo si se. Crkva u Hrvata. Stojeći na peronu. žive u luksuzu koji je nepoznat i dalek znatnoj većini stanovništva. neskromno je možda čuti. s malo boljim dalekozorom. bolnicu ili sirotiš-te. a onda se iz kina vrati kući pa izdere na domaćicu koja je zaboravila uključiti podno grijanje. u kuhinji župnog dvora. blije-dožuta blista u sumornom pejzažu oko kolodvora. vidio bih i Gibraltar. kao kada je iz Biskupove palače izbacila javnu knjižnicu. ali čini mi se dosta proturječnim da se neki biskup trese u ognjici vjere gledajući mučeničku smrt Jima Caviezela. upravo ništa. ako oni Providnost prepoznaju upravo u dva sata divljeg i bezdušnog mrcvarenja filmskog Isusa. kada mi je vjeroučitelj slatkorječivo opisivao divote sjemeništa. prazan skup za dobro zajednice nije napravila. Ako već crkveni profesionalci upravo u bičevanju otkrivaju božanski misterij. eksplicitno nasilje razgorilo je žeravu njihove vjere. kako bi se dostojanstveno kazalo. sera" i poletno tancao s časnom Rozarijom. trpajući eklere u usta. naravno.dobri Bog nikada nije istjerao čovjeka iz Raja. što je to medu ulju enijim crkvama dobar običaj. Svećenici ovih dana izlaze ozareni s projekcija Gibsonove "Pasije". bibliotekarski nekrst dobio je nogu u dupe. trebao biti smisao. okrenuta moru. a ja ne mogu skinuti oka s Palače. tople i suhe kuće. idiote. mrak se već pomalo spušta. ako je patnja ona zbog koje su se jednom davno odlučili za svećenički poziv. bome se isplatilo. sada bih gore puckao dobru. u najboljoj namjeri. Država im daje plaću. Tomiću. ubožnicu. kler je deložirao prašnjave sveske. za nas. Ako je vedro. Baš suprotno. što se pogledu općinstva neočekivano ukazala kada su maknuli skele. onda je dosta nejasno otkud Mercedesi u samostanskim garažama ili to da se časne sestre voze panoramskim liftovima? Ne znam. imao bih lijep. dragi čitatelji.72 sramotna hereza prije nekoliko godina napokon istjerana. u Knjizi postanka su pogriješili . Novinski oglas za film citira velečasnog Sudca. u petnaest godina kako su joj dali slobodu da čini što hoće nije sagradila nijednu školu. što je možda najvrednije. a narod bakšiš. I to čovjeku baš da misliti. obično je pravila štetu. onda bi im se vjerojatno svidjelo da ih netko. tužno zureći u južno pročelje Biskupove palače i prostranu krovnu terasu. brze i udobne automobile i. Da sam biskup ili barem biskupski pripravnik. Ta je terasa na krovu. nemaju ama baš nikakvog straha od budućnosti. Biskupova palača sada je umalo gotova i svježa. Svaki se udarac Pilatovog biča zaliječio u žuboru biskupskog jacuzzija. Što se njih tiče. jedna fantazija. nula. a s mojom pameću to sam. Naime. svakako mogao biti. a da Zemlja nije okrugla. bonvivanski biskupski život i u dokonoj obijesti blagoslivljao mineralnu vodu. i to uglavnom ispadne smiješno jer s hrvatskim društvom nemaju nikakve veze. lukavo pravio blesav. Visoko gore. prošapćem ja gorko. Oni tu ne pripadaju. koji je tako ushićen vi enim da se čini kako mu je u mraku kinodvorane vjerojatno još jednom prokrvarilo iz glave. obilate i ukusne objede. sadomazohistički spektakl jednog katoličkog fundamentalista masovno ih je oduševio. Evo ti sad. Ako je Spasitelj naš zbog ovakve investicije umro na križu. proklinjem dan otprije dvadesetak godina. ali to bi. osine kandžijom po rebrima? Možda zvučim okrutno. . nekako mi se čini. Brzi iz Perkovića zaustavlja se na peronu. nijedan od njih nikada nije živio na minimalcu.

"I još crveni".. Zašto drhture od oduševljenja. cvili. vjerujem. legli na postelju jedno pokraj drugog i činite ono što se u takvim prilikama inače čini. čitav crkveni vrh u crnim mantijama. "Vaše preuzvišenosti". Svukli ste se.73 Teško bi.. prekine ga Bozanić te se ponovno okrene prema vama i ženi na krevetu. Prenete se. "Četnik". kako se to. ne treba potanje opisivati. šapne netko otraga. "otkud vi ovdje? Tko je vas pustio u sobu?" "Prezervativ. reče treći. s okusom jagode. kakva su to muka i odricanje njih nadahnuli. Sramežljivo se pokrivate dlanovima.. priznajem. Gleda vas mješavinom prijekora i razočaranosti. vjerujem. "Mislim da to ne želimo čuti". dobaci drugi glas prezirno. postelja škripi. Elem. Tražite li bližnjega svoga. jeca. cijela biskupska konferencija. uključite svjetlo na noćnom ormariću i okrenete. ali zabavljeni spolnim atributima žene pokraj vas. neki biskup mogao okrenuti kolegi do sebe i šapnuti: "Odakle je meni poznat ovaj tip?" Krunica za pale spermije Zamislite ovo. cmačete. Utoliko je dosta zagonetan ovaj cirkus s Gibsonovom "Pasijom". isprva ne reagirate. Strašno mu je. a ona stenje. obično i čini. "Pa moja domaćica. za svoj gust. Groteskan vam je ovaj prizor? Pa jest malo. Ustanova koja bi trebala biti drugo ime za velikodušnost. Na svijetu je šest milijardi ljudi i. svašta se tu čuje i lako je moglo biti da vam se pričinilo. posrijedi je dosta široko rasprostranjena vještina. promucate skačući dok žena hitro povlači plahtu do brade. ili je barem vrlo blizu toga da se dogodi. vidi se u njegovu nijemom. za malo pakiranje uvoznih kondoma odrekao svog vječnog života. nije sad važno. s grimiznim pojasevima na trbusima i srebrnim križevima oko vrata namršteno zuri u vašu dlakavu stražnjicu. ako razumno pretpostavimo da je svaki od njih začet u sličnoj situaciji. reži. ili. složi se treći... počne on nesigurno. reče neki biskup. u polukrugu oko postelje. Slomljeno padate na koljena nasred sobe i kroz ridanje molite Očenaš. dobro. ne." "Otkud znaš da je s okusom jagode?" Crkveni se velikodostojnik malo zbuni. ne obazirući se na pitanje. našli crkvu s tako poraznim scoreom. o kakvom to umiranju za druge oni govore? Osobno. to da se netko za bijednu kutijicu od dvadesetak kuna.. upirući strogo kvrgavim kažiprstom u vaše prepone. obratite se na drugoj adresi. Neobičan vam je taj šum. u času kada se Isus pojavi na platnu. i ako imate namjeru spetljati se s nekim na posteljini. čini mi se puno vjerojatnijim da bi se u kinu..". ruku na srce. "Stavio je gumicu". ali ovo što ste pročitali zapravo se doga a. Stvar. ljutitom pogledu. što ti je čuti. Ali. "Crveni. Vi uzdišete. Našli ste se s damom. ležite tako vi na njoj. nije bitno za ovu priču. a tamo. bez želje da tim . postala je oličenje sebičnosti. mljackate. bez ikakve dvojbe". "Ateist". netko se tiho nakašlje iza vaših leda. djevojkom ili udanom." "Dobro si vidio". "Ako sam dobro vidio.. doda drugi. kad.. ili pod njom..

samo koji tjedan kasnije stanoviti je vjeroučitelj u nekoj školi djeci pustio eksplicitan film o abortusu. Mali ministranti s kandilima trčat će za župnicima što će po šumicama oko gradova od auta do auta vjenčavati nevjenčane i bičevati preljubnike. što se dogodi ako je neka. kasnije ćemo saznati. za svaki slučaj. No. mudro bi vam bilo dvaput se zaključati i.. na primjer. vrlo blizu silovanju. vjernički je puk u svojoj najboljoj odjeći izašao u procesiju. Bila je to šaljiva aferica. ako se oni već drsko miješaju u našu privatnost. s drvenim leptirima i kuhačama.74 činom produžite ljudsku vrstu. pa ako još s tom osobom niste vjenčani. Narod se slatko smijao svećenicima kako živčane zbog tih delikatnih gumica. Raskomadane udove fetusa. sve do najsitnijeg prljavog detalja. počelo je s osudom prezervativa.. hoće li pobaciti ili roditi? Ako rodi. kada su o tome tražili mišljenje od mjerodavnih u crkvenim vlastima. s roštiljem na . kud god kreneš. samo ona ili nijedno? Hoće li njihovo dijete imati topao katolički dom ili će blagovati iz limenih zdjelica kakvog sirotišta? Kako će se malena ili maleni preživati? Što će kazati kada ga učiteljica u prvome razredu upita za ime oca? Svi smo mi grešni i u dvije tisuće godina crkvene povijesti svakako se morao dogoditi pokoji ovakav slučaj. oni su prvi počeli. Tražit će od vas. No. Kaptol će domalo slati patrole mladomisnika koji će držati ekspresne zaručničke tečajeve u motelima. nastavnik je odvrtio pred skamenjenim malodobnicima. sad. Ipak. Evan elje po don Anti Kroz čitavu Palaču odjekuje taj glas. za tobom se o trošne kamene zidove odbija propovijed koju loš razglas modulira u nelijepo meketanje. ne poriče povijesni fakat da su se partizanske vlasti gdješto i krvavo obračunavale s Katoličkom crkvom.oboje. Zaprepašteno se gledamo. ali zaboga. ali kakve veze ima ogorčeno popovsko meketanje o tomu s ovim vedrim proljetnim danom. Sve crkvene osobe. medicinski užas koji bi teško podnio i kakav specijalizant patologije. tko će od njih napustiti službu . Kako je krenulo. jedva da je itko smogao ozbiljnosti da reagira na to. krvavu materncu. zdrobljenu lubanju ljudskog zametka. kako znamo. nitko se od njih nije osmjelio kazati da je to svinjarija i da mu je žao. Ako je njima dopušteno njuškati po našem rublju. recite nam. s kandira-nim voćem. ali ne pamtimo da su biskupi ikada i igdje. U suprotnom. kako je počelo. ma barem jedan jedini put zucnuli o tomu. ali ga vara s don Ljubom? Koriste li sestra Cecilija i don Ljubo u svome sramotnom grijehu puti kondom ili smjerno prihvaćaju naputak Hrvatske biskupske konferencije i ostvaruju cjelovit tjelesni kontakt? Ako je ovo drugo slučaj i dragi Bog učini da rečena Cecilija ostane u blagoslovljenom stanju. neka mi bude dopušteno da i ja zavirim u njihovu. no ni jedni ni drugi ne mogu pobjeći od popa. dakako. Dati školskoj djeci da to gledaju je divljaštvo. kao što valjda i jest. časna sestra Cecilija udana za Isusa.. ako mene pitate. da izmolite milijun krunica. gumenim bombonima. nagurati ormar ispred vrata. dok oni nešto manje bogobojazni dangube nad kavama za stolovima izbačenim na ulicu. podrobno baš kao što je bio onaj film o pobačaju. nije u redu da oni uvrije eno stisnu usta kada mi upitamo za njihovo. po jednu za svaki spermij koji je ostao u Durexovu kondomu i bogzna što bi sve još mogli napraviti u svojemu zastrašujućem upadu u našu intimu.. zove. koji će se zbog toga možda još noćima vrišteći buditi medu zapisanim plahtama. gubite se iz naših spavaćih soba. i žene i muškarci. zavjetom su se odrekli tjelesne ljubavi. E. Podsjetimo. sveti Duje. Može sve ovo zvučati neumjesno. Srijeda. Nitko od nas. Dajte. koji se dočepao mikrofona i u blagdansko jutro uzrujanim glasom gnjavi o progonu svećenstva u komunističko vrijeme. don Ante Mateljan se on.

na primjer. s čitavim inventarom jedne bezbrižne pučke fešte u slavu jednog davnog sirijskog mučenika? Konobar Špiro ozbiljnim glasom iznosi smjelu tezu da je baš Aleksandar Ranković. S moralnom nad-menošću nekoga tko je valjda iznad svih opačina ovog svijeta. prema Lukinu evan elju. taj je pop poručivao kako se neki prijestupi nikada ne mogu oprostiti. jesu li mu slovoslagari možda zeznuli neke stranice? Nimalo ne dvojeći u historijsku činjenicu. kako kaže velečasni Mateljan. koja svoj srbokomunistički otrov razlijeva na stranicama Nacionala. ili enkavedeovski. kada su se čupali jezici. Ako se već neki prijestupi nikada ne mogu oprostiti. i ta pošast još uvijek vreba. kidale uši i nosevi. pripušten netko tko je u najmanju ruku neumjesno prozivao nekoga zbog njegovih vrlo osobnih uvjerenja. u službeni raz-glas fešte svetoga Dujma velečasni Mateljan.75 rivi. ponavljam još jednom da su komunisti štošta toga zgriješili prema Crkvi. obrecnuvši se. daj. Malo izokola. ali budući da je to bio dio odmazde za neku partizansku svinjariju. a udovi rastezali do pucanja. pojačaj malo muziku". smaknuli Nijemci. ali štima. majke ti. Kada je majka Crkva uputnim držala da iz vještice najprije valja usijanim žaračem izvući priznanje da je vještica. Domalo saznajemo da su svetoga Lovru zapravo na Neretvi ispekli izgladnjeli borci Prve proleterske. gdje je. Titovi se razbojnici imaju smatrati odgovornima i za njegovu smrt. najglasniji bio neki Moša Pijade. na drveni su križ otpremili farizeji marksisti medu kojima je. Zanimljiva konkluzija. ili štasijevski strvinar puno vjekova kasnije nadahnuo iz nepresušnog vrela te slavne tradicije mrcvarenja ljudi. u tim su zločinačkim partizanskim umovima izmišljeni mnogi perfidni načini zatiranja svega katoličkog i hrvatskog. rekao je tada netko u kafiću iznervirano. ubila struja. zajedno s blagom iz vatikanskih riznica. vlastoručno zadavio svetog Duju i to heretičkoj bandi okupljenoj u lokalu bude sićušan povod za nekoliko minuta bezdušnog sprdanja na račun crkvene povijesti. a javnost je ostala savršeno ravnodušna na njegovo sramotno krivotvorenje Evan elja. poznat i kao Drug Marko. saznajemo. Katolička crkva ostavila u naslijede čovječanstvu i ne bi nas zapravo začudilo da se neki udbaški. Predmnijeva se da je mislio na Vedranu Rudan. Velečasni Mateljan. Kada su u slavu Božju pucale kosti. neizrecivo ohol u svojoj tobožnjoj nedužnosti. upozorio nas je u sunčano svibanjsko prijepodne. Baš kao što bi vjerojatno štimalo i da se nekoga svećenika što ga je. odsijecale genitalije. nego tronuto ali nepokolebljivo nastavlja nabrajati žrtve komunističkog terora. Uopće. ne čuje naše huljenje. Nitko se nije zapitao koju je uopće Bibliju čitao taj pop. čak i na stanovitu "nevjernicu iz Rijeke". . da ga čuje čitava Dioklecijanova palača i sav narod koji se za feštu sjatio u njoj. nazove mučenikom prve petoljetke i svekolike elektrifikacije zemlje. vrijedi se valjda spomenuti i onih slavnih dana kada je sveta inkvizicija progonila bogumile i patarene. doduše. i neki brat franjevac kojega su. pa i Spasitelja našega. ne mogu se na ovom mjestu prešutjeti da je i Crkva jednom puno prije zapravo posve istovjetno griješila prema nekome drugome. Sve je to. Dan kasnije pišem ovaj tekst i ne vidim da je u javnosti itko reagirao na lupetanje rečenog svećenika. raščetvoriti i spaliti. a onda je ubiti. balonima koji su se otrgnuli djeci iz ruku i otplovili put oblaka. "Špiro. unatoč tomu što je Poncije Pilat do posljednjeg časa ponavljao "Nazarećaninu ne pakovati". naravno. Nitko se nije osjetio ponukanim da prozbori nešto o tome da je pred razglas. koje je to izdanje Svetog pisma taj imao u rukama. izme u ostalog.

svima skupa. gospodine dragi. uvijača za kosu.. Sezonu je otvorila mala punašna konobarica. Žrtvuj se malo. u srijedu ujutro. kave sa šlagom. Cigarete. tekućeg pudera. digni stražnjicu i oti i do ure aja. dok sam izašao iz kuće. peciva od integralnog brašna. ništa se više ne može uključiti iz fotelje ili s trosjeda. ozbiljno i svečano. na benzinskim crpkama ne lijevaju vodu u gorivo. . davno su iskušali zločinci na platnom spisku iste one ustanove koja danas. A ja sam zastao da pripalim. strpljivo i ponizno pateći. evocirajući onih Kristovih četrdeset dana posta i odricanja u Galilejskoj pustinji. izdašan dim i otpuhujući prema njoj ozbiljnim glasom rekao: "Duvana. Zločinci su uvijek samo ljudi. kao što vjerojatno ipak hoće.. ne sjećam se više tko mi je to ispričao. Sve zbog toga u ovo doba godine u našoj mladoj državi bude nekako dostojanstveno. U jednoj obitelji katoličkih fundamentalista u Moslavini.76 Uistinu. zapošljava i don Antu Mateljana. konvencionalnih rečenica lišenih svake srdačnosti. stvarno ne preostaje ništa drugo nego da oprostimo. šećer. "Čega si se odreka u korizmi?".. Jedna se banka u korizmi odrekla kamata. da prpošnim dezenom ne povrijede uspomenu na slavnu pobjedu vjere. Onda je prijateljica njoj otkrila što je njezin korizmeni zavjet..? Tja! Toliko je tih poroka i slabosti koje je katolički živalj Lijepe naše. shvatio sam. glazbena linija. klimatizacija. dao bih deset tisuća da znam čega se to konobaričina prijateljica odrekla u korizmi: čokolade. Bilo je to nešto što je konobarici morala šapnuti na uho. kada je tridesetogodišnji Spasitelj izgovorio historijsko ne Sotoni koji ga je iskušavao. povukao sam jedan dobar. odveo dijete u vrtić pa svratio u kafić i sjeo za šank... molimo se da se to nikada i nigdje više ne dogodi. estradni umjetnici ne mare za kreacije od lamea. na četrdeset dana su pod ključ stavili sve daljinske upravljače u kući: televizija. izme u ostalih.. gostionice nude samo grah za katolike koji su se u korizmi odrekli kranjskih. Naša se ćakula okončala prije nego što je pravo i započela. s kojim se pozdravim i povremeno razmijenim nekoliko uljudnih. domovina. a političari obazrivije biraju kravate. da me prvi put u ovoj godini to pitaju. u korizmeno vrijeme naumio sasvim izbaciti iz svojih života. Nešto vrlo intimno." Djevojka je uvrije eno stisnula usnice i okrenula glavu od mene. i napokon shvatimo da ne postoje ni zločinačke ideologije ni zločinačke religije. sve one divljačke načine mučenja i pogubljenja političkih protivnika koje su u dvadesetom stoljeću prakticirale komunističke tajne policije. DVD. Ideje su manje ili više nedužne. Nitko ne galami. tako da mi nije bilo dano da saznam čega se ona odrekla. nego.. jer se konobarica vedro zakikotala i malo kao zacrvenila od neugode. upitala je ispirajući šalice nad sudoperom. Trebalo je sve u svemu nekih četrdeset minuta. video. rašpice za nokte. PlayStationa. Da me je tada to netko upitao. a nama. Televizijske su starlete diskretnije s maškarom. Anto apić se odrekao magisterija. Korizma je! Kasnije tog jutra sretnem jednog hadezeovca. sve dok petnaestak minuta kasnije nisam čuo kada je s prijateljicom razgovarala o tome i kazala da je u idućih četrdeset dana smjelo odlučila sasvim izbaciti šećer iz prehrane.

Njih se odrecite preko Arene. Da se odreknete samo mjesečnika o nautici. kaže moja baba kad se povede razgovor o tomu. zacijelo misleći kako to baš i nije daleko od istine. mnogi je naši svećenici imaju. Ako ste. Mladi je gospodin ispravno shvatio kada im je na vjeronauku časna govorila o plemenitoj ideji korizmenog zavjeta. proganja me neugodan dojam. na primjer. recimo. nego sam samo htio biti logičan. mora sjedati u Mercedes. tako. Od sada se. što ja znam. maže se kremom za sunčanje i čeka kada će se na horizontu pojaviti UNICEF-ov kamion s rižom i makaronima. koji se u korizmeno vrijeme odrekao Coca-cole.. jedan od ukućana odreći lešo mesa. osim toga. Hadezeovac mi se lukavo naceri. Nego..77 "Čega ste se odrekli u korizmi?". recimo. molit ću lijepo. nemojte". Ne. ali ta mila starica doista drži da su crnci lijeni i lažljivi.. reče tip spremno. Crnac bi. Dečko pije Sprite. bubrežni bolesnik. bilo bi dosta nezgodno da ste se vi odrekli. U tim stvarima moramo biti koordinirani. na primjer. Nakon bezmalo šest tjedana tog odricanja. pa i nekorizmeno da se njegova gospo a odrekla. kamenim bedemima njegove vjere. "A vaša supruga?" Državotvorna opozicija začu eno izvije obrve. naći dobru mjeru. zgodna prilika da se odreknete kćeri koja je pristupila hare krišnama ili sina što je bez vašeg znanja prodao i zapio komad djedovskog grunta. a ona nije. Pa što im fali? Ljudi se ponekad malo žrtvuju. radije pojeo vlastitu cipelu nego radio. samo leži. već ste bolji od znatnog postotka hrvatskog klera. Susjede na ovo . A nije grijeh imati trezvenu i jasnu računicu. sada ja njega upitam: "A čega ste se vi. "Domovine". u Korizmi se odrekao svoje terenske Mazde i četrdeset dana. Makar ja stvarno nisam ništa loše mislio. kako ona voli reći. primjerice. "Mislim. Nečastivi je nemoćan pod tvrdim i visokim. gdje god da se uputi. on je u duhu sasvim blizu izmučenom Isusu iz Galilejske pustinje. umjesto da se lijepo prihvati motike. Jedan fratar što ga znam. Ta stvar gdješto će se nekome učiniti licemjernom. pojasnim mu. Slično bih preporučio i vama. jer to onda znači da ćete četrdeset dana jesti samo prilog i salatu. Valja razumno promisliti o zavjetu. Odrecite se. ali nije takva. ali inače im je okej. valja samo imati trezvenu i jasnu računicu. sitnije neke stvari. nije baš nužno da se u korizmi odreknete dijalize. Nacerim se i ja njemu. Korizma je. te su sve one priče o gladi u Africi najobičniji buli shit. Problem gladi na Crnom kontinentu u interpretaciji matere moga oca je da "crnčad". Ne može se. "Pa pretpostavljam da se onda i ona odrekla seksa?". Dragom Bogu hvala. a drugi pečenoga. promislite. pita čovjek. nećemo više ni pozdravljati. kažem. da ne uprskate svoje šanse za Kraljevstvo nebesko na jednoj strani. Pod konac.. izvući optimum. bilo bi prilično glupo. Kao da nas je Otto Barić nacrtao. Poučan je. "Ma. Žao mi je što to moram reći. slučaj dvanaestogodišnji sin mog prijatelja Zlatka. kažem ja vedro. Naprid." Čovjeku se smrači lice. voćnih kupova. odrekli?" "Seksa". Piranskog zaljeva. jer nemam upravo nikakvih problema s tim da on što god hoće misli o meni. Nemojte se zalijetati. a da se ipak previše ne izmrcvarite na drugoj. bili! Moja baba je rasist. Ako se on odrekao seksa.

ne samo u selu. pa još iz zabiti. a ja sam sasvim blizu tome da im povjerujem. kako im se žgoljava ramena. urlajući i kezeći se bijelim zubima. Štoviše. to uistinu nema nikakve veze. "što misliš o tome da idući papa bude crnac?" . Batinaši su. u policijskom predvorju cvile njihove nenašminkane isprepadane matere. Cvile oni. ovdje i u ovom trenutku. uredno i redovno se školuju. Fokus ili bilo koju drugu od onih majmunskih novinica u kojima se patriotizam mjeri količinom zadrte. Suvišno je kazati kako nitko. jednostavni dobrodušni ljudi koji nikome ne žele zlo. nego u čitavom kraju. Živite li u društvu gdje mržnja nije zlo kojega se pristojan čovjek stidi. ni kada se s rubova civilizacije primičemo njezinim središtima. čak i svećenici tvrde da se mržnjom valja ponositi i pomno je njegovati. naprosto uzmite Hrvatsko slovo. a očevi suhih usta zure preda se. Netko bi sada mogao reći kako su posrijedi dvoje vremešnijih ljudi. svakako najvažniju suvremenu publicističku knjigu. ni s vremenom. tresu od ridaja. Tako navodi policijski izvještaj. ispovijedaju se policijskim službenicima roditelji nasilnih zagrebačkih skinheadsa. šovinističke i rasističke nakaznosti domaćeg tiska u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća. Od osmorice njih sedam su maloljetnici. kažem ja. dapače. doista svakome moglo dogoditi. I zapravo ne znam što bih im rekao. Uopće nam nije jasno kako se to dogodilo. pa nekog stranog studenta. a on se trenutno onesvijestio od strave. opet. nije mi teško to zamisliti. gdje su probrane najstrašnije nacionalističke. baš kao što ni mojoj babi ne možeš dokazati da se u centralnoj Africi stvarno umire od gladi. ni zaga enje. jer je takav stav o ovoj temi prevladavajući u našem selu u Dalmatinskoj zagori. zatekao u nekom normandijskom rovu. ni neplansko širenje gradova. Ali. jer je izdaja ako ikada ikome i išta oprostite. zaslinjene od suza. ni nezaposlenost. Mašta mi se u ovom trenutku bori s porivom da zamislim sebe sama kako upadam u predvorje i s bejzbol-palicom ih oboje mahnito udaram. a ja sam mu spreman do zadnjeg slova povjerovati. Osvjedočili smo se mnogo puta dosad da svijet baš nimalo ne biva pametniji. dolaze iz "primjerenih obiteljskih sredina" i "za počinjeno djelo izrazili su iskreno kajanje". a onda i jednu obitelj Pakistanaca. mogao bih zamisliti te male posrance izbrijanih tjemena. Možda su njih dvoje zbilja "primjerena obiteljska sredina". No.78 odobravajući kimnu. Ne. Desetljećima kasnije taj je pripovijedao o svojem kratkom susretu s onostranim i nikada vjerojatno nije shvatio kako ga je gubitak svijesti tada spasio od savezničkog bajuneta u crijevima. baš onako kako je njihov white power sinek udarao jedanaestogodišnjeg egipatskog dječaka. pomislim kako bi policijski izvještaj lako mogao biti istinit i da ti ljudi možda stvarno puno prije zaslužuju sućut nego batine. Uzmete li Antologiju hrvatske gluposti od Lučića i Dežulovića. kada je pred njega banuo jedan ča avi. nesmiljene mržnje prema svima drugima. gdje. shvatit ćete kolika je sreća da su mali Egipćanin i ono troje Pakistanaca dobro živu glavu izvukli. u vijet-namkama išaranim kukastim križevima i goticom. I da tomu uistinu nije krivo ni siromaštvo. "Baba". nikada nije ni vidio crnca. s izuzetkom jednoga što se kao soldat Wermachta u lipnju 1944. Njega nitko živ ne bi uvjerio kako onaj u rovu na atlantskoj obali doista nije bio gospodar pakla. možda ih je. vjerojatno i ne znajući. Nekolicina zagrebačkih skinheadsa prošli je tjedan tako premlatila jedanaestogodišnjeg sina egipatskog diplomata u Hrvatskoj. ni bilo koja druga uobičajena sociološka zvizdarija. tada se i u boljim obiteljima može dogoditi da im djeca subotom navečer s palicama obilaze šire gradsko središte. i kako bi od njih zapravo i očekivao rasne predrasude. ni loš obrazovni sustav. misleći da je sam crni vrag došao po njegovu grešnu težačku dušu. osim da se to. užas koji je proklijao iz njihova sedamnaestogodišnjeg djeteta zaprepastio koliko i nas. napravili diplomatski incident te je policija bila ponešto revnija i domalo se čitavo ćelavo društvance našlo u marici.

pazite sada ovo!. Primjerice. vidjeli ste u posljednjih petnaestak godina bezbroj njihovih slika po novinama na različitim mitinzima. možda i sasvim slučajno. a dijete se vrpolji i prepredeno smješka i vidim da me ne sluša. tko ima curu. puno me manje zabavlja. pogleda mene moja baba ozbiljno. kaže mi sinoć za večerom sasvim iznenada moj petogodišnji jedinac. Ti kreteni su . jedan je dan došao sasvim izbezumljen jer je od jednoga Luke čuo da. vozi starog Golfa. Neobrijani muškarci. čine znatan dio posjetitelja svih desničarskih skupova u svim državama bivše Jugoslavije. eventualno sa srednjom stručnom. redovito kupuje novine s malim oglasima i nekakvu sitnu paru uplaćuje na sportskim kladionicama. taj je peder. pokušavam zamisliti toga tatu imbecila koji je u vrtić moga djeteta donio rasističku pogrdu. jer su djeca male životinje kojima se svi a biti okrutan i s kojima treba proći puno muke dok ih naučiš što je ljudska samilost i solidarnost. Moj mali.. ponovi on. "Cigane!". kokardama i šajkačama ili crnim ustaškim kapama na glavama. "Kažu da bi idući papa moga bit crnac?" "Ante". izvičem na njega i kaznim ga zabranom igranja "Tomb Ridera" poslije večere. siromašni ljudi i da je strašno ružno rugati im se. Ta gospoda. jedan stari broj Lifea listao sam tako prije neki dan i našao fotografiju južnjačkog rasista kako pozira gol do pojasa s dvocijevkom u rukama. Ja.79 "Šta si reka?!" zaprepasti se stara. kazat će koju minutu kasnije. pušeći na terasi. ponekad s. recimo. nezaposlen. Nemoj to više nikada nikome reći. a slično je zapravo i drugdje. Loši zubi mi se nekako čine najvjerojatnijima. Kasnije. s okruglim pivskim trbuščićem i gotovo potpuno bezub." Zubi Denzela Washingtona "Cigane jedan".. zamrznuti u trenutku kako gnjevno urlaju ispod transparenta s nekim prigodnim napisom.. moj sin četvrti put te večeri i ja se silno uzrujam. prestani!" "Cigane!" Odlažem pribor za jelo i sabranim mu glasom pokušavam objasniti da su Cigani nesretni." "To je grozno. jer mu se svi a da me živcira. Bio je sav istetoviran. ovisno o prilici. Vjerujem.. a kroz otvorena im se usta vidi crna čeljust gadno načeta karijesom." Gdjekada zna biti zabavno što djeca pričaju u vrtiću. sada sabotira moj trud. neki imbecil koji je svoje dijete naučio da govori "Cigane!". Takve su to fizionomije. ima loše zube. da je bio na onim prosvjedima kada se predsjedniku države i premijeru vikalo "Cigane!" i Vesni Pusić "Kurvo!" Zamišljam da je luzer. ako san i ostarila. "Andrija. i bio je žgoljav. "Cigane jedan". Ovo večeras. me utim. s nekakvim lubanjama i gušterima po sebi izgledao je kao kabinet biologije. primijetio sam. "Gdje si to čuo?" "U vrtiću. "pazi kako govoriš s menon. Ja se silno trudim oko toga i užasno me zapravo smeta kada vidim da neki drugi roditelj. premda naravno tako i ne mora biti. nišan poludila.

vidio kako lijepe bijele zube ima Denzel Washington! Tako je i s ovim našima. oni će sve strastvenije mrziti. Makar znam. Dobro. tuku djecu. Ne. kaže on tihim. a opet se smatraju vrednijim i boljim od Srba. koji su su prljavi. Taj glupi momak. "Tata. Odsutnost svake nade u nekakvo civiliziranije sutra sakrila se u vjerovanju da su ipak bolji od nekoga. Posrijedi nije ništa drugo nego jedna golema ljudska nesreća. koji uistinu živi jadnim i nedostojnim životom. Privedite stare Grke! Nepoznati je počinitelj prije nekog vremena umorio svećenika koji je zavjet celibata povremeno kršio mazeći se s muškarcima. preplavljen bijesom. Židova i Cigana. nisam ni ja blesav. paleći cigaretu za cigaretom. a ipak su smjeran i pristojan svijet koji nikoga ne mrzi. stvarno. Židove i Cigane. Ili možda ljubavnicima? Kako bilo. sve redom ispravni. pokajničkim glasom. a za Cigane im ne treba upravo nikakav razlog. Drugo što mi je palo na pamet je kako bih ga volio sresti i kazati mu kako je glup. netko ga je ubio. I što dublje potonu u svojoj bijedi. Duh svoj predavao je Gospodinu.80 stvarno posvuda isti. proklinjat će Židove. otvaraju vrata i na terasu izlazi moj sin. taj ološ ispunja me upravo neizrecivim ga enjem. Kod američkog bijelog smeća kao i kod dezorijentiranih lumpenproletera s Poljudova sjevera. dok je svoje grešno tijelo. svuda je to isto. i mrze listom sve Srbe. kako netko tko jede s takvim krnjacima može vjerovati u supremaciju bijele rase?! Je li on ikada. otkrilo se. od evrsaka do Muskogeeja u Oklahomi. umalo sam zaboravio. Iza njihove netrpeljivosti stoji duboki ponor očaja. pomislio sam. da. Najprije zato jer ne mogu baš biti sućutan prema nekome tko bi nekome drugom palicom razbijao glavu. nešto prema čemu bih u nekoj drugoj prilici vjerojatno bio sućutan. lijeni i prijetvorni. ne znam baš da bih mu rekao da je glup dok mu je dvocijevka u rukama. U zamašnoj. U ovome slučaju ipak ne mogu. I sve se ono zlo u meni u trenu rasprši i osjetim se čistim kao da sam ovaj čas izronio iz Gangesa. čini mi se da su mu nedostajala dva zuba u gornjoj čeljusti. siromaštvo. me utim. zlostavljaju svoje žene. a policija sada ispituje lokalne homoseksualce. a onda i zato jer ima puno siromašnih i beperspektivnih. izgube li plaću na poker-aparatu. ta uboga životinja koja živi za to da se napije i potuče. da mi se lukava njuškica došla ispričati samo da ga pustim da igra "Tomb Rider". Glavni problem rasizma i šovinizma je. alkoholiziraju se ili gube plaće na poker-automatima. Ugodan mi je zapravo taj bijes u meni i volio bih da potraje. U to se. za to predvi ene otvore na . čedni momci što svoje osobno naoružanje guraju samo u propisne. Sjedim na terasi. ali recite i sami. naravno. psovat će Srbe. idiot jedan. neću reći ništa novo. za one što viču "Cigani! Cigani!" uistinu nemam ni trun sažaljenja." "Molim?" "Tata. smatra se superiornim Franzu Kafki?! E. povremeno dijelio sa svojim ljubavnikom. Izgube li posao. oprosti". Neki navijač Torcide tako je nedavno izjavio u jednoj televizijskoj emisiji. Neki od njih su najgori ljudski ološ. pa bili to i siroti Cigani. dobro ograniziranoj istrazi naši heteroseksualni pozornici.

ako te ja uhvatim jebat... ime. starija žena. Gdje to more bit normalno? Stari Grci da su to radili? Koji Grci. ti si bolestan. svitli jedan prozor kraj ardina. sad me baš zafrkavaš. na informativne razgovore privode neke jadne." "Daj. E.81 ženskom tijelu. da sve moremo reć jedan drugome. jasno. prijatelju. ptičice! PEDER (kroz suze pjeva tankim glasićem): I svitli. dobro. strahotnim glasom dreknuo: "Slušaj. Ja sam diz'o tegove." Homoseksualci se razdvajaju po sobama za ispitivanje. unoseći se jednom osumnjičeniku u lice. šta je bilo. a gdje ti je glava!" Načelnik postaje momentalno ga je poslao kući da se malo odmori. Prizor iz jedne druge sobe. Ustavom zajamčenih prava. Kako si post'o peder? Jesi li se tak'i rodio ili si se baš školov'o za pedera? U baletnoj školi? E.. pogledaj me. kako moreš? Ma." "Di?" "Evo ih ovdje pred vratima... iscrpljen od višesatnog zavrtanja ruku nastranima. perverznjaci zamalo sve priznaju: neki je prekjučer kupio kremu za ruke i nije uzeo račun.. mog'o sam i mislit.. dobro. brate... Ako si i peder.. Kako moreš to radit? Ajde. reci. razdvoji to dok mi se ne uhvati jebat ovde po stanici. nećeš znat gdje ti je dupe. Ajmo. doveli smo one pedere. treći već pola godine u veš-mašinu ne stavlja omekšivač za rublje. Meškolje se u hodniku ne usu ujući se od stida pogledati jedan drugoga.. daj mi nji'ova imena?. Nije? Ajde. kako vi to? Taj pederluk.. šta te je sad sram pričat o tome? Kaži lijepo. Raspitati se kod njihova veleposlanstva. nemoj mi se sad tu prenemagat. A da ti odem mater upitat'. bogati. "Šefe." Tako do dugo u noć traju ispitivanja homoseksualaca.. šta radite? Ajde. deru se mupovci. samo da se malo ispovraćam. ako te nije bilo sram dok si se pederis'o. ime majke. šta ima veze. poneki od njih sada čučnu pokraj osumnjičenog i toplim im. U jednostavnim. E. Nisi ga ubio? E. Pritisnuti pred zid.. kad ti tako kažeš. isprepadane pedere. "Zna li ti majka za to?!". Neki se inspektor. tamo toga nema. Ja mislio da smo prijatelji. Šta misliš da ti ja sad odem u majke. prošapću: "Ajde. po duši reci.. drugi se otkriva kao autor anonimnih ljubavnih pisama kolegi s bolničkog odjela. POLICAJAC: Pjevaj. "Šta bi ti ćaća kazao da te sad vidi. Policijski službenik bilježi: "Ispitani je iznio indicije da su u zločin možda umiješani i neki grčki državljani.. malo zanio pa. nesrećo jedna!?" Pederi plaču. vidiš ti.. očinskim glasom punim razumijevanja. jesi mi fino ogadio današnji dan. inače sasvim nezasluženih. A ima? Jesi siguran? Onaj s brkovima? Ma. podigni glavu. Pune postaje pedera. bilo je. a ti ovako. sasvim slomljeni. kako je ono bilo kad si ubio onog popa?.?" . ime oca.. 'ko bi rek'o? Pa. prezime. Nego. možda ona nešto zna? Možda ona zna kako joj sin peder u gluho doba ubija popove? Šta kažeš? Majka ti ne zna da si peder? Ma. jadna li ti majka koja te je takvog na svijet donijela. uvredama i urlanjem heteroseksualnih organa sigurnosti. Iza žutih prozora policijskih postaja užasnuto se cicanje pedera izmjenjuje s prijetnjama. jesi normalan... srce bi joj prepuklo da joj neko kaže da joj se sin. ali nemoj mi samo govorit da je to normalno. Nemoj zajebavat'?! Tamo?! Sačekaj pet minuta. mislim. sivo oličenim prostorijama sa stolom i dvije nasuprotne stolice ta se gnjusna čeljad ispituje uz puno poštovanje njihovih. Tvrdo policijsko srce ovdje popusti. Kako normalno? Šta nije ljepše nać' neku snajku pa s njom fino. gur'o sam ga tu i tu. Nije red.

prisjetite se. da ti ne povjerujemo. Dapače. Bilo bi nam vrlo veselo s tim pederima." "Ne bi ti ja ni da'. Podmeću nam požare na Jadranu. majica na kojoj je pisalo "Pedere u logore". gdje su trgovali heroinom. "Nastavnice! Nastavnice. i ustašama i četnicima. najnovija oprema.. Šta ste im vi? Advokat? Ma. Imamo imena. zacijelo je najstrašniji izraz mržnje koji se ikada usudio promoliti u našoj javnosti.. a onda bi jedan od njih iznenada. čak ni kada je bilo najužasnije. Za cijelo vrijeme rata. što ju je nosio onaj moron u gomili što je prosvjedovala zbog zagrebačke gay parade prošle subote. Potukli su se sa srpskim navijačima u Kranju. Policijski ih službenici sumnjičavo gledaju. digitalnim kamerama.. Tako to naprosto biva u smjernim i bogobojaznim katoličkim zemljama kakva je ova naša.. naravno. pazi. izme u mrkog mede i lukave lije. Palili su srpske kuće po Krajini. vid' pedera!". Pederi su sastavili ortački ugovor da opljačkaju Dubrovačku banku. bake s unucima i školske ekskurzije iz provincije. homoseksualci se od svojih susjeda doista nemaju prava ničemu ljudskom nadati.pedere bi valjalo smjestiti u zoološki vrt. premda bi. sa slavnom tisućljetnom tradicijom ubijanja.. ta se stvar.82 Homoseksualci potom padaju u katatonični stupor. "Konačno rješenje". samo što ja nekako mislim da bi ih na kraju ipak neki zlikovac zasuo kamenjem. vrišteći razbježali. molim te.. skočio na rešetke i svi bi se učas. reketari i ubija ugostitelje i bankare. sakaćenja. Upravitelj nekog zvjerinjaka trebao bi se gradskim očima Amsterdama obratiti s molbom da nam doniraju jedan reprezentativan par mužjaka ove vrste. Izgubljeno zure preda se i više ništa ne možeš saznati od njih. dokazano je. lukavo smo im dali dozvolu da šetaju po Zrinjevcu i usput ih sve snimili. bilo i mangupa koji bi izazivali. Za sve što se zlo u ovoj jadnoj zemlji dogodi zgodno bi bilo optužiti nekog pedera.. mi njima. Oni su. ha. Pederi su se i u vojnu policiju uvukli. Tu u nas." S vremenom bi pederi ipak naučili s takvima. U peder-skom slučaju.. i jedni i drugi držali su ipak ponešto preradikalnim za svoje vjekovne neprijatelje. ta stvar je jasna . Truju pse u parkovima.. Bacaju suzavce na koncertima. A i šta toj bagri treba advokat? Sve mi njih znamo. Pa ako i nije kriv. "Pederu.. pa da ih lijepo stavimo u kavez na odjelu drugih sisavaca. Lijepo. u kartotekama su nam svi do jednoga. da se poslužim riječima neprežaljenog Kancelara. otrovao.. strahotno kriknuvši. ili im dobacio breskvu u koju je utisnuo polovicu žileta.. me utim. a ne pamti se ni da se neki četnik odjenuo u "Hrvate u logore". Sjedili bi spokojno brbljajući medu sobom dok se publika ne bi okuražila i prišla im sasvim blizu.. možete biti sigurni da bi bili potpuno jednodušni u tome. zauzvrat možemo dati dvije baranjske čaplje. ha. ha. fotografije i jedinstvene matične brojeve svega toga homoseksualnog smeća koje se udružuje u zločinačke organizacije.. naftom i ukradenim autima. Ponekom od njih do e odvjetnik. recimo.. prezimena.. što ga ne bi zgrabio za dlakavu stražnjicu kad je već on sam okolo nudi? Neće Hrvat na Hrvata U smjernim i bogobojaznim katoličkim zemljama kakva je ova naša. silovanja i paljenja kuća. ubili obitelj Zec. vikala bi djeca razdragano. 'oćeš kikirikija?" "Neću. . koje premlaćuje. svejedno nitko nije izašao na ulicu s majicom "Srbe u logore". unatoč svim bezumnim ratnim godinama i manijačkoj me unacionalnoj nesnošljivosti koju smo proživjeli. u crnim kožnim tangama dočekuju ljubopitljivo gra anstvo. da izbrijanih torza. gore nego da je bengalski tigar krenuo na njih. Kad je ono bila njihova parada. čini sasvim zgodnom. kako je inače u nas golem strah od pedera.

po novinama slike onih ćelavih i krezubih prosvjednika kontra pedera. govori mi blagajnica u samoposluživanju. šljam i da se jednom doista. Uzgred budi rečeno. lično i osobno. da se skupi sve njihovo obrazovanje na jednu hrpu. ne dao Bog. nije se uistinu doimalo nimalo arijevski. svakako puno prije nego što bi pederi došli na red. konc-logori se čine kao sasvim razumno rješenje pederskog pitanja.. reče poštanska službenica pružajući mi formular za preporučeno pismo. "Štampanim slovima?" "Tiskanim slovima". ja ne znam da su ijednog homoseksualca vidjeli da je razbio izlog dućana ili prevrnuo kontejner nakon utakmice. da je u marici u tri ujutro pijan napao službenu osobu.. Gledajući. strpljivi nastavnici. precizni inženjeri.. gospodine.. čak ni meni nije ovo lako izreći. Homoseksualci obično čitaju još ponešto mimo sportskih stranica u novinama. o kojoj bi se dalo psi-hologizirati da itko ima volje zajebavati se s tako rudimentarnom psihom. uostalom. naime. dočekivali su kao da su životinje. vodoinstalateri i policajci? Kako to da nisu na lingvističkom kongresu u Dubrovniku? "Ispunite ovo". Hm!. "Nije. sve skupa poslao u jedan organ kojega ne bilježe čedniji rječnici hrvatskog jezika. "Nije hiljada. nego osobna". nego mineralna". znaju biti briljantni znanstvenici.. je li to uistinu tako?. Vrlo lako mogao bih ih zamisliti kako se napiju i potuku u krčmi. koji su prošle subote s palicama nasrtali na isprepadane hrvatske homoseksualce. istetovirano bijelo smeće. nije se baš najbolje vidjelo na televiziji. kada jedan muškarac uvali jezik u usta drugome. dobrohotno će vodoinstalater. A meni . to je uistinu tako pogano i nearijevski da niti ne zavre uje ništa bolje od ciklona B. koja se jedva usudila pokazati da je živa. da je demolirao autobus i zapalio telefonsku govornicu. Tu nevoljnu čeljad. Čisto sumnjam. i dirao pedere? Pod jedan. nego tisuća". Bio je to. Djelovali su kao propalice bez alata i zanata. dapače. a ja momentalno podivljam i najradije bih ih. No. kisela voda. vjerojatno bi baš oni medu prvima u izašli kroz dimnjak. je li Ćiro Blažević bio u gay paradi? Moja lična česma Primijetili ste možda koliko stručnjaka za jezik hoda uokolo. To jadno odjeveno. opomene me ona uljudno. koje je onako zapjenjeno urlalo pogrde homoseksualcima. a biljar najsloženije što su ikada shvatili. vidjet ćete ih u kazalištima i na izložbama.. uistinu vjerujući da su oni sami po svemu bolji od njih.. da se pomokrio u liftu. a Coloniju slušaju samo ako su baš jako perverzni. Bog te mazo. nego pipa". te sva pregnuća koja je Treći Reich učinio na tom planu valja pozdraviti s visoko podignutom desnicom. kojima je podrignuti poslije piva nešto najtranscendentnije što su ikada oćutili. pa krvavih glava do u kućama i zlostavljaju žene. Me u homoseksualcima ima izvanredno talentiranih pisaca i redatelja. u najkraćemu. upozori me policajac. uredno vraćaju knjige u biblioteke. što svi ti ljudi rade na blagajnama samoposluživanja. stručni i savjesni liječnici. oni su doista pravo. cvijeće hrvatskog naroda. ako ćemo pravo. ti pederi su vjerojatno najuzorniji dio naše populacije. u odnosu na njihove neprijatelje me u njima je znatno viši postotak visokoobrazovanih. A zašto bi netko.. Pa ako su i sasvim neobrazovani.. zašto su konobari. opomene me konobar. Kad malo bolje pogledaš. Tako misle one obrijane neonacističke glavice lumpenproletera iz zagrebačkih predgra a..83 U njihovoj paničnoj homofobiji. dala sastaviti jedna pristojna svjedožba srednje škole.. "Ne kaže se česma. "Nije lična. u nas počnu provoditi rasni zakoni i otvore konc-logori. i personalno.. ja sam ozbiljno posumnjao da bi se medu svima njima.

Ono što se naziva hrvatskim književnim jezikom medicinski je nesposobno za humor. Zašto je u našoj književnosti malo humora. čim zinu golema je strava u njima da će ih netko. Nije pegla. njemački. zastrašujuća potreba da se govori ispravno. kaciola. džabalebaroš. lična karta. na primjer. u nekom je dijalektu: "Tko pjeva zlo ne misli". ovo što doživljavamo stvarnošću. Ali.84 do e takva neka slabost u ruke da jedva kemijsku držim. "Naše malo misto". osloba ajući se od tu ih jezika. ćebe. vic u kojemu mama šalje malog Muju po pivu iz frižidera. Razumljivo je da čovjek ima potrebu da oslobodi jezik zapreten u njemu. najveća prijetnja hrvatskom upravo je hrvatski.. ili kontroliram. Zbog svega toga meni nekad do e da stanem na ulicu i derem se da me svi čuju: kafa. gospodo. premda to ne bi bilo ništa drukčije od toga da sam ga ispunio štampanim. turski ili srpski. Hrvati se boje govoriti hrvatski. ispraviti. Upotrebljavajte ove riječi. najednom više ne znam po što sam došao. morali smo pobjeći u azil narječja u kojemu lektori nemaju ingerencija. apsurdna je stvar da smo mi. ako vam je tako lakše. "Gruntovčani". ciferšlus. Ako sam kazao 'štampana slova' ili 'hitna pošiljka'. pretučeni su u Zagrebu palicama za bejzbol. sav hrvatski humor. latinski. nego odjebite! S tom jezičnom diktaturom jednom napokon treba prestati. nego glačalo. Sve čemu smo se smijali napisano je na nekom malom jezičnom idiomu. Zato što nema jezika na kojemu bismo se smijali." Naposljetku ipak ništa ne kažem. Udahnite i kažite 'kisela voda' i vaš će svijet u trenutku biti malo veći. da diše na tom jeziku. gledam malo u obrazac za preporučeno pismo. saberem se i ispunim obrazac tiskanim slovima kako me je gospoda uputila. i zato lijepo začepite labrnju. nema u njima ništa loše ni nepatriotski.. . Nitko živ se neće smijati. špricer. ma što to ispravno značilo. neusredotočen i najradije bih rekao: "Znate. Nemojte se ljutiti. i bilo je naravno strašno ponižavajuće kada bi ti nabili na nos da ne govoriš kako treba. ni turski ni engleski. da bismo se smijali. brigadir Jozo Lacić. o jeziku znam ponešto više od vas. Svi znate tu frustraciju. uče nas jezikoslovci. Stojim. okupljenima će biti dosta neugodno zbog toga. Dapače. da znate da vas nitko neće prekinuti i upozoriti da ste nešto krivo kazali. hiljada. i odem pokisao. sa strašnim nezadovoljstvom u sebi. da je to jednako valjano kao i 'tiskana slova' i 'žurna pošiljka1. na filmu ili televiziji. džezva. Inače smo potpuno invalidni. a što ne može kazati. ma arski. njima kupujete svoju slobodu od jezičnih policajaca. nećete pogriješiti. doista postoji samo u jeziku. Prije mjesec dana najprije general Vladimir Zagorac. ajncug. odgovorio sam joj tužno.. upitala me je na jednoj književnoj večeri prije nekoliko mjeseci jedna žena. naposljetku postali zatočenici onoga vlastitog. Imate li. ali ja svaki dan nešto krojim od tog materijala i odlično sam upućen u to što se može. česma. vjerujte mi da se tako smije kazati. upućen ili neupućen. Možda ste uočili kako su apsurdna ova dva doga aja. Svijet. hartija. dekoncentriran sam ili. karfiol. a vi kažete da je mama Muju poslala do hladionika. Hrvati kroz čitavu svoju povijest žive s njom. a sada i njegov bivši zamjenik. nije ni pegla ni glačalo. Upravo zato. čitava stoljeća vlast je govorila drukčije od nas. Ostalo mi je malo mjesta da primijetim još jednu stvar. slučajno sam hrvatski književnik i. Emancipirajte glasnice i govorite kako vas je volja. Za smijeh se morate osjećati slobodni. Bogu hvala. pegla. po našku. Pokušajte ispričati vic na jeziku kojim govori Stjepan Babić. dopustit ćete.. Hrvatskom danas zaista nije prijetnja ni srpski. u knjigama. On sam je taj jezik i čitav njegov svijet je u njemu. pa malo u ženu iza šaltera i jedva se obuzdavam. Stoljeća frustracije tu im jezicima dovela su nas u frustraciju da govorimo naški. Ma.

A sada ozbiljno. nekima malo lošije. bogati". nitko im se ne mora ulagivati. tako i ove životinje krepavaju jer su u kavezima. da nemaju kalašnjikove. da im unatoč njihovoj nesposobnosti za samostalan život daju da se osjete kao ljudi. Nekima je malo bolje. a redovnici se sasvim odriču mesa vjerujući da su u životinje preselile duše umrlih. Svejednako pilji u onu mandarinu pa ja naposljetku odustanem od glupiranja i bacim mu plod. vičem ja iz sobe. da to više ne pripada njegovoj prirodi. a gamad ih je dočekala s tokarenim bukovim oblicama. milijune metaka. generala Zagorca i njegove suradnike trebalo je barem zoljom ga ati. tako ponizan da mi je muka od njega. jer je znala da joj ti starci nisu nikakva prijetnja. Njima će prvima ukinuti hranu.. okladio bih se. a? E. zaprepasti se moja žena čitajući novine.. svakovrsnih granata. Oni su tražili samo vrhunsku tehnologiju. promet se civilizirano zaustavlja kada neka krava iza e na cestu. Nije ti ovo socijalizam. Čak ni glasačko pravo nemaju. Ponekad odemo u zoološki vrt na Marjanu. koji su u Hrvatsku uvezli tisuće strojnih pušaka. pa kako se možeš odijevati u ugrožene vrste" i on se posramio. jeo bi. Baš kao kada je država potkradala penzionere. a ja mu govorim: "Šta je. Drugi put opet uhvate Sinišu Vuču kako na javnom mjestu mrcvari neku mršavu kozu pa se nadigne graja zbog zlostavljanja životinja. na fotografijama se smješka kao da je ovaj čas zaklao neku ovcu. a onda mu je netko valjda rekao: "Jasmine. baš kao i paraplegičara ili šizofrenika. Smaže ga skoro još u letu i traži još. Gledam toga medvjeda i mislim koliko smo slični. Makar su životinje zatvorene. Zavijat će grudobolno u pokvaren razglas u nekoj diskoteci čitavu jednu večer za spas naših kurjaka. U nas ničega toga nema. nije lako biti životinja u nas.. čak se i za novine takav slikao. te najavljuje dobrotvorni koncert za zaštitu vukova. Neraspore eni medo Jasmin Stavros u Italiji je kupio kaput od vučje kože i nekoliko se dana kao kakav pračovjek špancirao u njemu. Medvjed me upalim očima gleda kako gulim mandarinu. staraca i djece. a ovim životinjama je najgore. čovjek bi tu zapravo htio graditi prijateljski odnos s njima.. Civiliziranost jednog društva mjeri se njegovom spremnošću da stane u zaštitu slabijih. svi bi samo gledali kako bi toga jadnog psa drmnuli nogom u slabine. kretenu jedan. U nas. koji . ili su je možda već ukinuli. Recite što hoćete. sasvim ovisne o ljudima. tako da bez ikakvih posljedica možemo preskakati njihove obroke i sve rje e mijenjati slamu u njihovim kavezima. da se pročuje da je duša nekog ministra završila u nekom psu. On je milosrdni gospodar planeta. On ih dobrostivo hrani i tetoši ne bi li. To je tužno mjesto i svaki se put put užasnemo izgladnjelim i smrdljivim beštijama koje tu žive. U nekim ih se drugim kulturama poštuje. dokazao kako ne mora ubijati. dragoviću moj. a Vučo. Zbog svega što su učinili za ovaj narod. pregovarali za tenkove i nadzvučne lovce. ne može. koliko smo zapravo svi skupa u ovom tranzicijskom sranju. "kad mu pere i pegla i red je da joj nešto kupi!" Uistinu. jer su bespomoćne. sebi više nego njima. pozove novinare da ga slikaju kako grli i cjeliva rogatu živinu. da pokaže kako nije ozbiljno mislio. Zoološki vrt pripada tome svijetu. pa da samo ležiš i jedeš!" Medo ništa ne razumije šta mu govorim. "Vidi ovo". "Vučo kupio lančić kozi!" "A. nego moraju šutjeti i slušati što im se kaže. divljaci su prebili drvenim motkama. te joj naposljetku čak i lančić pokloni.85 Ljude koji su kupovali raketne sisteme za milijune dolara. ali meni je to jasan znak da su Hrvati izgubili svako poštovanje.

u kojemu se sve svete ljudske i gra anske vrijednosti najednom uruše i. Jedino pravo tu je pravo jačega. ovo će vam sada čudno zazvučati. Da nije riječ o fotografiji. recimo. od svih poznatih vrsta. svakoj životinji prema meniju. to da bi netko hodao po šumi i trljao se o stabla. Vidiš. nema više ničega. I razmišlja li on što će mu majka i otac reći kada im objavi da se vjenčao sa stablom? Padaju mi na pamet dva suvisla objašnjenja ove slike. Ali. Životinje se uznemireno vrte kavezima očekujući čuvara sa sijenom. Ona odavno više ne pripada divljini. Jer.. Ako već trebamo živjeti kao životinje. Thompson i Skoro.. Prvo je da haesesovac drži stablo da ne padne. nema znatiželjnog gra anstva. kao što.. više nitko ne gleda na zajedničko dobro. Ali. kakva smo i mi jednom davno bili. jer više ničega nema. neki društveni potres kakav je. napraviti? Što s ovim medvjedom koji mi jede evo već šestu mandarinu? Što s tigrom? Što s vukom i lukavom lijom? Što ćemo s mravojedom i tapirom? Meni se nekako čini. baš kao što inače biva u takvim nesrećama. ribom. da bi bilo najbolje da ih. mogao bi naći curu. Držite li da je to malo neobičan prizor? Svakodnevno gledamo kako se grle muževi i žene. Žena mi je maloprije donijela novi Nacional. i Tomčića. Zašto mladi čovjek to radi? Izgleda zgodan. zajedno s metalcima i neraspore enim policajcima. bjež' otale!" Drugo objašnjenje kojega sam se domislio je da u ovome mora biti nešto pseće.. Stojim pred plakatom i od čuda ne mogu sebi doći. idemo onda do kraja. samo psi znaju biti tako posesivni prema stablima. iznutricama. jedan dosta naočit lužnjak. istina. dovedemo na Markov trg i pustimo iz kaveza. Ta živina u kavezima sada je nigdje. što ja znam. nogometaši i pijanci. vjerojatno bismo čuli kako netko u offu užasnuto viče: "Marko... me utim. Tako to biva u civiliziranim zemljama blagostanja. pa i najslabijima. a mirovine su sve manje i sve se neredovitije isplaćuju.. me utim. jer je vani džungla i ljudi žive kao životinje. ne. sve do jednoga neka oglodu. Dogodi se. bio onaj koji smo mi preživjeli. Ono što mi na plakatu ne vidimo je da je hrast možda dolje otpiljen. ne zna loviti da preživi i nema neprijatelja. za priliku. Samo malo pričekajte. roditelji i djeca. nego se u panici grabi. Ja. a fotografija je snimljena sekundu ili dvije prije nego će se on srušiti po muškarcu. nego o videozapisu. Dan poslije Na plakatu Hrvatske seljačke stranke muškarac zaljubljeno grli stablo. Te civilizacije. strašno volim gledati kada se zagrle dvije odbojkašice. uostalom. nastranost je koja mi je sve do ove predizborne kampanje bila potpuno nepoznata. Hrast koji grli je. nema više školske djece ni ekskurzija. otima i preko onih što su posrnuli bezobzirno grabi prema izlazu. Više nemamo dobro besplatno zdravstvo ni školstvo. Za to vrijeme u zoološkim vrtovima zaboravljene životinje gladno tule i riču i ništa im nije jasno. ni djedica s unukama.. nitko sretniji od mene. Što. Do sada je živjela u civilizaciji toplog i suhog kaveza s tri redovita obroka dnevno. gdje propagandni genijalci Hrvatske seljačke stranke govore kako muškarac sa stablom i djevojka s jabukama u naručju poručuju da Tomčić und Kamaraden vole prirodu. To mi se doima uvjerljivije. ali isto. ni mnogim penzionerima ni danas nije najjasnije što se zapravo zbilo. . Još ako jedna drugu malo potapšu po guzi. a čuvari ne dolaze. jedno po jedno otpadaju sva socijalna prava. Pa neka sve tamo rastrgaju i požderu. i Račana. Budišu i Sanadera. ne čini se da tip ne bi mogao imati prikladnijeg i doličnijeg partnera ili partnericu. dakle. Haesesovac zapravo grli stablo zato što je pokraj njega zakopao kost. više nema. daje da žive.86 svima.

Baš sve je jednako kao kod pijanaca .. Uštogljeni ljudi obično znaju biti tako nesigurni .. I to čak i ne same izbore. koliko me iscrpljuju idiotske predizborne kampanje. kao da im je štap u guzici. informatizaciju škola i fakulteta. Jedina emocija koju zaista mogu prepoznati u tim kampanjama je strah političara da će ispasti smiješni. Da ijednog od nas pitaju kako bi pokazao da cijeni prirodu. u nekom parku. kroz pola sata najkasnije dva stasita bolničara s psihijatrije bi ga vezala za ležaj u ambulantnim kolima. nade se i šaljivijih. Ovo je baš smiješna država. hrvatska ekspedicija iskrca na Saturnu. uistinu je ono što je majci prirodi. zakonodavnoj. sve to vrlo je nalik ponašanju naših političara u predizborno vrijeme. Baš kao pijanci. Živimo. mamurnost. Kakva besmislica. slinavo se cjelivati i kroz suze obećavati jedan drugome neke potpuno neostvarive stvari. naravno. Jer.. vjerujem. bez ikakve vjere u budućnost ljudskog roda kada vidim sav taj očajni trud kojim neki. nuklearno oružje i svemirski program sa zrelim planovima da se. Osjetim se bespomoćno. no njima manjka pitke vode. Tozin poučak Nije. Predizborna kampanja pomalo je patološko vrijeme. a da ih pitaš. te ludorije i . gdje se čeljade svako toliko od srca krepko nasmije ludoriji nekog mamlaza u. U centralnoj Africi. recimo. poljoprivredne poticaje za marihuanu. doduše. kada u nekom ćumezu poslije boce vinjaka počnu padati u naručje jedan drugome. Čitava predizborna kampanja doima se kao neobuzdana pijanka u nekoj prljavoj špelunki na periferiji. Političke stranke u svojim alkoholnim delirijima grle se sa stablima i patetično kunu u punu zaposlenost. najkasnije do ljeta 2008. pogotovo od pojasa nagore. izvršnoj ili sudskoj vlasti. Seljačka stranka. kako će od sutra biti dobri. kada se hvataju za srce i cmizdreći viču. zagrijane bolnice i vrtiće koji ne prokišnjavaju. Huh! Sve teže podnosim ove izbore. nekada potpuno neobjašnjivi postupci. jer one postoje sasvim izvan realnosti. tek su dijelom elektrificirani i voze se volovskim zapregama. velikodušnost. burne emocije. kako će se okupati i promijeniti veš. A znači li to da ćemo uskoro vidjeti Božidara Pankretića s vjevericom? Ili Luku Trconića kako sklopljenih očiju grli suncokret? Zlatka Tomčića glavom uz glavu tovne junice?. Premda oni nisu okusili ni kap alkohola. Tako nešto moguće je vidjeti samo u predizbornim kampanjama. na žalost. uspjelo sa Severinom. molim vas lijepo?! Da u stvarnosti to netko učini. bez problema bi ti obećali i ukidanje svih poreza. gdje uz tamburice i cerek kurvi potpuno neubrojive persone licitiraju sa sasvim nebuloznim brojkama. ruku na srce. u osnovi vrlo slično pijanstvu. usudio bih se reći.boje se da će im se drugi smijati pa to skrivaju mrgodeći se svisoka. posve je svejedno.budalasti. sasvim se lijepo može prepoznati ta pojava. pripada biračima. kada nastupa dugo i mučno triježnjenje. neka povlastica biti gra anin Republike Hrvatske. U ovoj HSS-ovoj kampanji. Zagrliti stablo..87 toga se nikad ne bih dosjetio. Nama se ovdje ipak ne može dogoditi da u epidemiji slinavke kolabira čitav prometni sustav. nemjerljivo više od svih jabuka i hrastova. naposljetku je ispala groteskno pompozna. inače bezosjećajni tipovi javnosti pokušavaju posredovati nekakvu emociju. kako više neće lokati. a opet je veselo. osim u jednome. fenomen koji će svakog od nas ushititi. Toliko para bačenih u vjetar. sa svojim nadutim predsjednikom i njegovom golemom stravom da ne ispadne smiješan. od svih Kornata i čitavih Plitvičkih jezera. kako će naći pošten posao i redovito plaćati alimentaciju. da si ne lažemo. Sve do dana nakon izbora. groteskna pompoznost. Nekoga. taj bi vjerojatno zagrlio Severinu. u optimalnom omjeru udobnosti i apsurda. da ih cijela birtija čuje..

Kralj Tomislav. što jest . Utoliko je atentat na njega posve nevjerojatan... Činili smo im se. popeo na gubilište pa se zbunjeno osvrće. . Hrvatski urotnici vezanih su ruku. što su ova područja naseljavala prije nas. kao dječica. a investitora brani argumentom da ovaj zapravo nije zidao izvan gabarita kamene kuće koja je nekad stajala na tom mjestu. koji je kazao: "Lajbek je otkopčan". takoreći. Sa svojih metar i šezdeset tri centimetra svisoka je gledao bana Ivana Mažuranića. Vlatko Maček. a pancirni prsluk darovao mu je. bude ugodno rasterećujuće i ljekovito. Ipak. a austrijski se krvnik sa sjekirom. pita on. uhvatili u bespravnoj gradnji vikendice. mora se priznati. Ljudevit Gaj. Kada bi kralj ujedinitelj poželio zajašiti konja. Nakon bespravne kuće Branka Jordanića.. mene bi eventualno iznenadila jedino vijest da se Slavko Sako-man predozirao. napravio je vraški dobar posao kada je nekoga tako sitnog uspio pogoditi. jer su tu nekada. govorimo li o hrvatskim velikanima. pričaju svjedoci. dovikne iz okupljenog mnoštva netko razdragano. jer ovo je takva država. slijedi citat. tvrdi gospodin Ibrahimović. pa i nanizali neke dojmljive me unarodne košarkaške uspjehe. Hrvati su. utemeljitelj i predsjednik Hrvatske seljačke stranke nervozno je šetao ispod kreveta. u milimetar je jednak starom. i upravo ih je to prevarilo. dvojica patuljastih štito-noša spremno bi dotrčala sa sobnim ljestvama. Pozdravimo ovacijama glavnog državnog inspektora koji nije čuo za gra evinsku dozvolu. Što se još uopće može dogoditi? Očekujte neočekivano.. Pa onda Stjepan Radić. kepeci.. Narodno je zdravlje naposljetku na dobitku od komedije da su. a on im. no to je razumljivo. inače. s mistrijom u ruci.. Branka Jordanića. "živjeli niski ljudi". ali ako imate smisla za šalu. generalno uzevši. no nije uvijek bilo tako. promucao kako nije znao da mu treba dozvola. u dužinu i širinu. dosta niski.. bio je gora od čovjeka.. Novi objekt. "Upravo si ih ugazio". Pamti se tako i anegdota s pogubljenja Zrinskog i Frankopana. a vas molim za trenutak koncentracije. Doista. pojašnjava Tozo. koji svu krivnju preuzima na sebe. Stotinama godina bili smo mali narod. carskog i kraljevskog krojača za djecu i dojenčad. Poslije njega došao je dr. "A di su mušterije?". da nitko ne bi mogao garantirati da sutra neće nekog suca Vrhovnog suda zateći gologuzog na ilegalnoj useljenici iz Moldavije i da se potom taj neće živo začuditi kada mu reknu da je prostitucija protuzakonita. kada se u novinama oglasio izvo ač radova na inkriminiranoj vikendici. uistinu. dvanaestogodišnji sin jednog bugarskog vladara. Dakako. nakon što ga je prerastao. Legendarni Mačekov lajbek. primjerice. ilirska plemena. Puniša Račić.jest. Što mislite zašto su ga uopće zvali Stipica? Kada ne bi mogao spavati. uopće nije jahao konja. samo primjera radi. Petar Krešimir. ponešto narasli. stanoviti Hasan Ibrahimović zvani Tozo. s druge strane. a tek je u visini vikendice Jordanić sebi ponešto dao oduška. kao da se neki vrtić organizirano uputio na predstavu u lutkarsko kazalište. bio je tako malen da je mač za njim orao po prašini. Posljednjih smo desetljeća.. dobrostiva neka zidarska duša. u radnji znamenitog Rudolfa Schwartza mla eg. Kada smo prije četrnaest vjekova banuli preko istočnih granica Rimskog Carstva. bila su nemalo zbunjena našim karavanama. obazrivo valja pripomenuti da nijedan od njih nije imao preko metar pedeset pet. laktovima se naslanjajući na stolicu. pod crnom kapuljačom s prorezima za oči. eto. koji je "Smrt Smail-age Čengića" većim dijelom napisao stojeći. Istinsko veselje u slučaju glavnog državnog inspektora ipak je nastupilo koji dan kasnije. klečeći čekali da im odrube glavu. istina. glavnog državnog inspektora. kupljen je u Beču.. Njemu bi osedlali purana.88 razbjesne. Tozo je u pravu.

epilepsija. Harambaša Ramljak nametnuo se unatoč tako oštroj konkurenciji. specijaliziranog. teško je zapravo sjetiti se da je netko u posljednjih desetak godina u toliko malo četvornih centimetara novinskog prostora. objašnjavaju oni kao da je to upravo najprirodnija stvar. znali smo tako reći za jednog kolegu što bi uvijek nekako u ovo doba. bivšim šefom splitskog SIS-a. nesvojevoljno i zapravo neželjeno. Ako ponekad i lanete nešto blesavo. od kojih sam. Ili uzmu malo bolovanja da zakolju prase. Bolan leži harambaša Boško "Uzeo san malo bolovanja da uredin vinograd".89 Mogli bismo ovako unedogled nabrajati. alergija.invalidska penzija. Uzeti bolovanje. Ne. odavno nišan bio". Nakitivši se kao papagaj tudmanovskim ordenjem na običnoj bijeloj majici kratkih rukava. malo je vjerojatno da će to biti posebno uočeno i upamćeno u gomilama blesavosti koje svakodnevno emitiraju naši tiskani i elektronski mediji. godine. da posjeku neku šumu. odabrao ovaj krasni citat: "Nakon što je iz SIS-a izbačeno 167 mojih kolega u 2000. kao posebnu poslasticu za čitatelje Jutarnjeg. nešto zašmirao pred nekim specijalistom medicine rada. prelijepo se uklopila u hajdučki mentalitet koji drži neupitno ispravnim kada netko zajebe državu ili poduzeće. bolovanje se široka srca. harambaša je dakle izašao pred novinare i natrkeljao ludorija za čitave dvije strane novina. i sada povremeno vidi i proljudika. Za dugogodišnji predan i samoprijegoran rad predsjedniku Vlade bih preporučio da mu uruči bogato ilustriranu "Snjeguljicu i sedam patuljaka". U zemlji u kojoj mnogi glumci ne znaju ni dobar dan čestito izgovoriti. kažu naši ljudi. shvatili. strasnije kompromitirao vlastiti mozak. kako sam kaže. doživotno bolovanje bez prava na pomilovanje. da naliju betonsku ploču ili stave krov na kuću. šizofrenija i inih boleština u protuvrijednosti od valjda pola milenija bolovanja. s neobičnom dragošću. Dušmani su ga dohvatili kada je svoju skromnu ušte evinu uložio u obnovu ruševine nečega što je uistinu bilo možda kao malo veći kokošinjac. ja sam 20. kada počnu proljetni radovi u polju. Počeo sam s ovim malo podužim uvodom zapravo zbog jednog intervjua od prošlog petka u Slobodnoj Dalmaciji. naravno. Ovo je zemlja u kojoj je teško ispasti baš jako glup. za karakterne role astmatičara. Zbog tako beznačajnog krimena vjerojatno će završiti u mirovini. ožene sina. stoji opravdana bojazan da bi novi prosvjetni kadar brzo zdimio na bolovanje. upravo suprotno. to je vrhunac karijere svakog od tih pametnjakovića . otišao na bolovanje do 31. "Ostalo mu je bolovanja od prošle godine". čelnikom lokalnog ogranka Hrvatskog bloka i intimusom odbjeglog Gotovine. To više čak nije nešto što se dobiva. Jer. Ili ga naprosto uzmu. uzima. kolovoza 2002. na primjer. anonimne su kazališne prvakinje i prvaci u posljednjih pedeset godina po našim ordinacijama odglumili kostobolja. "Baš bi moga uzet malo bolovanja. Što dakle učiniti da se publika vrati domaćem filmu? Zar ne vidite? Akademija dramskih umjetnosti trebala bi dati otkaz Tonku Lonzi i za profesora glume uzeti nekog rekordnog simulanta udruženog rada. kada sam umirovljen". s kojim se. kada pomnije proučite ovih četrdesetak riječi njegove izjave. godini. Ili čak u invalidsku mirovinu. iz prosvjeda i u znak potpore tim ljudima. Dapače. prosinca te godine. Premda. Glavni državni inspektor Branko Jordanić posve je nevin u cijeloj stvari. krste unuku. . no bit ste. ordenjem u količini koja bi valjda dostajala za Eisenhowera i Montgomervja i sve časnike i dočasnike koji su sudjelovali u invaziji na Normandiju. velikih i malih boginja. Ta sindikalna stečevina Zapada ovdje se prometnula u šašavi običaj nekakvog dopunskog dopusta za domišljatije. jasno. srčanih i moždanih udara. S Boškom Ramljakom su razgovarali. zapovjednikom čete alkarskih momaka. vjerujem. jednim toliko zgusnutim stilom.

držim. zaprepašteno prateći direktni prijenos . otrpjeti nekakvu. bez imalo srama. eventualno nalio neku betonsku ploču. čovjeka. radikalniji su se pojedinci skloni čak i politi benzinom i zapaliti. barem ako mene pitate. u ovom slučaju doista mi je bitan samo taj Slavonac. Premda mnogi ne misle tako. mogao bi protiv Ramljaka pokrenuti radni spor sa zrelim izgledima da ga dobije na svim instancama. kako znamo.90 Pod jedan. me utim. Ne'š majci. na cijeni su neke. ja jako navijam za Cro Copa i svejedno mi je zapravo koja ga je stranka kandidirala. u našem parlamentu. taj. odlučio se za formu protesta dosad nezabilježenu u čitavoj historiji ideje gra anskog neposluha. zastupnike što uglavnom besmisleno kriče i lupaju. ako se to smije tako reći. Jer. a drugi ga čak otvoreno ismijavaju. makar sitnu nelagodu za stvar za koju navijaš. koji je. Sve bih mu oprostio. Kada vidim zvjerinjak koji se zove najvišim zakonodavnim tijelom RH. Rezak vonj svlačionice Jako bih volio da se Mirko Filipović nade u novom sazivu parlamenta. a nije na odmet ni prinijeti neku žrtvu. u medicinskoj literaturi ne spominje kao razlog za bolovanje. Penzioniranjem ovako bistroumnih obavještajaca državna je sigurnost. Ali. me utim.. koji sasvim javno. Imamo. Filipovićev smrtonosni high kick. Koliko god da je sinjski pašalićevac uzeo u tih dvadeset mjeseci. koji se za kruh po Dalekom istoku. ne mogu si pomoći. igrao biljar. kada štrajka gla u. Makar su neki rezervirani prema političkom angažmanu tog štemera. zaklao prase... naime. Da i u jednoj od ove dvije državne ustanove netko ima volje za to. neka mu. On je na bolovanje otišao iz prosvjeda protiv komunističke vlasti i potpore otpuštenim kolegama. čeljade bi se moralo uzdići iznad nagona. jeftino smo ga se riješili. ja ne bih žurio s tim. a ne znam više što bih rekao. kada netko seta s transparentima. pred malim ekranom. odricanje od nasilja sam je temelj civilizacije. kakvog smisla ima cjepivo protiv malarije. nasušno nedostajala. kada pogledate naš Sabor? Zar je zbog tih budala Galileo umalo planuo na inkvizicijskoj lomači? Zar zbog ovakvih ljudski duh svaki dan pravi sve bolje omekšivače za rublje? Mnogo mi se puta dosad. on je lijepo otišao na bolovanje pa čitao novine. Osnovno je u svim ovim aktivnostima biti zamijećen. ozbiljniji motiv. čini mi se vrlo korisnim novitetom u Hrvatskom saboru. Nemojte ovo nikako shvatiti kao agitaciju za njih. uredio vinograd. kako sada vidimo. izjavljuje da je dulje od dvadeset mjeseci s lažnim bolovanjem pljačkao SIS i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Biste li vi išta od toga nazvali prosvjedom? Ali. pogledajte samo drugu ludost koju je blagoizvolio kazati taj. Ta stvar nam je. Oblici prosvjeda kakve poznaje suvremena demokracija su. bio lažan. mlati s čudovištima što su samo greškom matičara upisani kao ljudska bića. uhvati me mala snaga. ružno je to čuti. u svakom slučaju na dobitku.. Ipak. Ja bih. Znam. Naš blesavi narod još uvijek misli da narodni poslanik mora biti obdaren hitrim umom i otrovnim jezikom. gada premijera jajima ili gnjilim povrćem. navodno. naravno. čitavih je dvadeset mjeseci imao da učini one stvari koje Hrvati inače čine kada odu na bolovanje. prosvjed zbog otpuštanja ljudi i potpore navodnim žrtvama crvenog terora nigdje se. izvikuje parole. Harambaša Ramljak. pa da harambaša lijepo s kamatama vrati sve što je požerao u posljednje dvije godine. u vešu od perlona. potpisuje nekakve peticije. prema tome. kao što vjerojatno ipak nema. razumna razmjena argumenata trebala bi pobijediti nerazumnu razmjenu udaraca. intelektualne vještine. Ramljak je morao navesti nekakav drugi. Zar je to civilizacija? Uistinu. i najbrži mozak i najotrovniji jezik mijenjao za jedan kvalitetan kružni udarac nogom u glavu.

rezak vonj svlačionice. sav taj trud čovječanstva učinio sasvim uzaludan.91 prijepodnevnog zasjedanja na Markovu trgu. Poslušat će što im govoriš. nema ženskih. Ako ude u Sabor. marš na tuširanje! I nema pića. svi će se hadezeovci povlačiti u karantenu u neke provincijske toplice. "Udri je. da vas više ne gnjavim izborima. Po . dobro. hajdukovci su Svetog Oca najprije darivali nekom zastrašujućom mazarijom Josipa Botterija. davati im precizne upute. Dan prije utakmice s Romom. reče predsjednik stranke očajno. "Tiše!" "Koga da udarim?". pokoriti se autoritetu. Primijećeno je da je Ivan Pavao Drugi. S Červarom će Sanader dobiti tu stvar. kao mravi će raditi za kolektiv. reče Račan. shvatio sam. HDZ je tako na svoju listu stavio trofejnog rukometnog trenera Linu Červara. Već vidim kako će to izgledati. prošapće sada Cro Cop. nego će svoje golemo me unarodno iskustvo znati primijeniti i u domaćim prilikama. barem u stražnjicu. Seks je flaster Arloviću. Jadranka Kosor užasnuto bježi i zaključava se u ženskom zahodu. neovisan o svakoj politici. jer takva je stranačka stega medu socijaldemokratima. pokrivajući dlanom usta. "Onu s kratkom kosom". "Ne nju! Ne nju. Gospodin Červar. Pogledajmo kako je sportu koji je još uvijek sport. ruku na srce. Cro Cop krupnim koracima prelazi saborsku dvoranu. doista zaslužuju jest pošten udarac nogom. na školskoj ploči nacrtati gdje će koji od njih sjediti. Znat će se tko što radi . javlja se u to svojim baritonom čitača prognoze za sjeverni Jadran predsjednik Sabora Zlatko Tomčić. "Pst!". "Udari je!" Mirko Filipović spremno ustaje. nakon zajedničkog gledanja Sedlarova filma "Franjo Tu man. Mirko! Onu tamo!". Jako je dobro da se na ovim izborima pojavljuju ljudi iz sporta. a i zastupnica. Zato mi je drago zbog Filipovićeve kandidature. pokazujući prstom na Jadranku Kosor. sasvim poništavajući vlastitu osobnost. igrače Hajduka je primio Ivan Pavao Drugi. psikne Račan. dame i gospodo!". Zahvalni za sve što je učinio za hrvatski narod i državu. sjajan je politički kadar koji o mnogim pitanjima ima Sanaderovo mišljenje. šapće Račan. Račan se hvata za glavu. No. ideologiji i vjeri. "Mir. Civilizacija je.Glavaš čuva Jurjevića. Taj duh momčadi. To je divno sa sportašima . začudi se Mirko. Potom krikovi. nedostaje stranačkim klubovima u Saboru. taj ni kravatu neće vezati bez konzultacija s predsjedništvom svoje stranke. a potom se i zadržali u ugodnom kraćem razgovoru s njim.disciplinirani su. Ako se koji od hadezeovaca pobuni. na tom mjestu izgubila sve bitke i jedino što mnogi od tih zastupnika. Nadam se samo da znameniti kickboksač neće biti suzdržan i staložen kakva je stranka koja ga je stavila na listu. kako smo prije neki dan imali prilike vidjeti u vrlo zanimljivom razgovoru s novinarkom ovog lista. gdje će ih predsjednik stranke "galvanizirati" za predstojeći parlamentarni dvoboj. na sve što su Splićani kazali. zadovoljno tresao glavom. "Udri je". i odalami po zubima Ingrid Antičević-Marinović. hrvatski George Washington". a gotovo je sigurno da hoće. Prije izglasavanja nekog važnijeg zakona. Mirko!" "Koga?". a svjetlo se u spavaonicama gasi u deset. Časak kasnije otamo se čuje razbijanje vrata.

Doista. tako da vas ne mogu izvijestiti da su "majstori s mora". dok su podanici uokolo popadali na koljena.." Utakmica Hajduk . nitko nije strastvenije čitao historijske knjige kao ti dečki iz kamenjara s imenima narodnih vladara. Benkovca. Sjetio sam se nekih ljudi kada sam i sam učio za profesora. marina. sličicom svetog Ante u medaljonu od prozirne plastike na privjesku s ključevima i crvenom vrličkom kapom na zidu uske sobice u studentskom domu. Rekao bi da im je bajadera u ustima. taj naslov pripada. potomci hercegovačkih kolonizatora Slavonije. na žalost. nego zato jer je to bila njihova religija. španjolskog suca. zadrti. ali svakako pozdravljam Bobanovu predanost i trud. Kratak tekst o ovoj neveseloj preobrazbi u jednoj reviji kratko je naslovljen. Zvonimiri bili su mali Tu mani. Dogodilo mi se da sam studirao početkom devedesetih i baš sam s njima najbolje razumio narav diktature koja se tiho valjala. rekao bih. Bra-nimiri. na skromnoj svečanosti promoviran je u profesora povijesti. besramno pokradeni od.Roma još nije počela u vrijeme pisanja ovog teksta. s glavama pri zemlji. izgubili ovaj ogled. Još i danas imam u uhu njihov latinski s tvrdim zavičajnim naglaskom kada bi rekli: "Antemurale christianitatis". a kolega se toliko zapjenio s nekakvom bulom . Izgubili smo fantazista iz veznoga reda. poglavar Katoličke crkve svom je osobnom tajniku izjavio: "Baš su drag svijet ovi Litavci. Ako ste bili na Filozofskom možda ste ih uočili . Studenti iz Imotskog. ali i ja imam to zvanje. Njihova strast. Ispričat ću vam samo vic koji sam prije neki dan čuo u Splitu.. sve moji zemljaci. tako er studenata povijesti. Vidjevši ga. u tamnosivom odijelu kako smjerno sluša rektorov govor. Njegovih sam godina otprilike i mislim da bih radije darovao oba bubrega nego opet studirao. ne vraća kao vlasnik diskoteke ili lanca sportskih kladionica. hotela. ne bih nazvao intelektualcem baš svakoga tko se domogao visoke stučne spreme. Ta stvar uistinu. junačka mu desnica na bogato ukrašenom balčaku. me utim. Igramo tresetu u studentskom domu. obožavatelji Hitlera. U civilni život nekadašnja se zvijezda Dinama i Milana i državni reprezentativac vjerojatno najzaslužniji za bezumnu sreću nacije u srpnju 1998.. Osobno.kralj na konju. sjetio sam se ljudi poput Bobana. Crveni tuljac za fantazista iz veznoga reda I tako nam je Zvonimir Boban diplomirao. bila je uglavnom pogrešna: povijesti ih je vukao nacionalizam. Sasvim osobit svijet. saznajemo. Moji zemljaci bili su očarani tim kičem.92 završetku ovog historijskog susreta. terena za golf i čega se već drugog igrači na izmaku karijere ne domišljaju kada ih netko upita ima li života poslije sporta.. a povijest su zamišljali kao Ivekovićeva ulja . više ili manje pritajeni antisemiti.studenti povijesti iz provincije. Svi ti jedva punoljetni Krešimiri. baš kao i pokojnog predsjednika. zavre uje naše poštovanje. Trpimiri. jednom riječju: "Intelektualac". ne vidi se najbolje. državotvorni. smiješno će vam možda zvučati. kako bi Hajduk mogao pobijediti Romu? Ako utakmicu sudi sudac Lozina. Drniša. s kakvom su slašću to izgovarali. odbacio je sigurne pare koje bi mu donijela gradnja stanova. dobili još jednog više ili manje nepotrebnog svršenog povjesničara. Dakle. što god mislili o Bobanu. ali rekao bih da pasu travu. Sinja.. sjaji se kao Zepter lonac u limenom oklopu. dekanovim potpisom na dokumentu u futroli od crvenog baršuna započela je jedna sasvim osobita resocijalizacija bivšeg nogometaša. vratilo mi se to vrijeme. evidentno potplaćenog. ljuta katolička korjenika što je povijest upisivala ne zato što je propala na medicini ili elektrotehnici. Boban se prihvatio knjige i za malo vremena završio studij. biranijem društvu umnika.

Trebali ste vidjeti njihov bijes. bilo koji. To. oni će ga malčice krivotvoriti. zagovornik stajališta da su Hrvati. Tek povremeno učini mi se da bi to mogli biti oni. Uobičajeno je vjerovati da su konvertiti presvukli političku košulju da bi sačuvali stan. Uopće. znam da je izabrao povijest tek da bi tobože znanstveno uozbiljio svoj nacionalizam. mirne naravi. ispušteni iz Knjige postanka. komplet Budaka. kada otvorim Vrtuljak ljubavi u Areni i pročitam: "Katolik. iskreno zadivljen njegovim akademskim uspjehom. u regalu poreda "Bespuća". onda do e devedeseta i dečko. a netko kaže: "Je li znate da je njemu stari bio vojno lice?" "Ma. državnu sinekuru i službeni auto i u mnoštvu je slučajeva nedvojbeno . Već u trećem razredu u SK! Valjda ni Ivo Lola Ribar nije imao tako dobro prolazno vrijeme. Stojimo u kafiću s pelinkovcima i kavama na pola puta od usta i. naravno. nije lijepo." Domovinski obrat Prije neki dan preko šanka u izlogu kafića gledamo gdje se vani na semaforu zaustavio stanoviti državotvorni intelektualac mlade generacije. Kada govorimo o fenomenu političkog obraćeništva. Navlas jednako kako su komunisti mrcvarili filozofiju. čuti tu kurvu Gospu i krv Isukrstovu. u osnovi i nije ništa drugo nego krivotvorena povijest. sjetio sam se nekih ljudi koje sam nakon fakulteta posve izgubio iz vidokruga. tek je možda nešto elegantniji. zapravo bio besprizoran bandit. nacionalisti siluju historiju. Sve to vrati mi se danas kada gledam Bobana s diplomom u crvenom tuljcu. moguće. njihovu nacionalističku religiju. Nacionalizam. kazivanja medugorskih vidjelaca i svetog Augustina. traži poštenu Hrvaticu za ozbiljnu vezu i. ponavljam. otac?" "Ne. intelektualac (35). majku mu? Kad je stigao? On je negdje moje godište. Nimalo slučajno. samo zlobom kasnijih židovskih lektora Biblije. gledajući ga gdje se zaustavio pred semaforom. nije u stanju. kada bi čuli da je ono što znaju o Tomislavu većim dijelom bljez-garija koja nema osobite veze s historijskom istinom. najčešće ćete čuti da ljudi to čine zbog oportunizma. umjesto da prokazuje revizioniste koji su izdali besmrtnu misao Eduarda Kardelja. i on je iz Imotskog i nosi ime jednog narodnog vladara. ta mladost je dolazila studirati povijest i redom bi se razočarala. zakiti se ukusnim križićem iz dućana sakralne galanterije. brak. Glave pune tih mitova. Našli bi se iskreno uvrije eni ako bi im tko rekao da je neki knez. Ako im neki podatak ne štima. silno ih je uzrujavalo ako bi netko povijest." "Pa kako. gledaj ti naprednog omladinca. Jedno dijete nije problem. Sve drugo je tu. nego on. jedan od onih nesmiljenih. U trećem razredu se upisao. A bio je i u Partiji?!" "Ko. daj?!" "Ozbiljno. mislim ja. ali mi je svejedno bilo drago kada sam vidio slavnog nogometaša medu novopečenim profesorima. ljuta trava. savršeno razumijem kako se on našao na tom mjestu i makar sam." "Pričao mi jedan što je s njim bio u gimnaziji.93 nekakvog Bele da ne vidi su mu tri trice bez baštoni u rukama. Ali. pokušao pretvoriti u znanost." Ma. dakako. Prava povijesna znanost to. pokušavamo pojmiti kakva se to ljudska drama morala dogoditi u njemu. njihov imenjak. objesi zastavicu neke gardijske brigade na retrovizor i uhvati drljati ganutljive tekstove o Mirku Norcu. ali moji zemljaci ne odustaju.

tobože nedržavotvornih. tako osilili. sve što kažeš to si ti? O tome bi. Na sve strane nekakvi bivši partijski sekretari i partijski pouzdanici u novinama. Ovi naši pametnjakovići su se. Uopće. da sam i ja spreman biti vrlo bezobrazan prema njima. opsovati mu pravoslavnu mater. adolescentske partijske karijere. dva. Ta je moralna niskost. me utim. čak i neobično česta pojava. premda duševno ne baš sasvim uravnotežen. Sve je. Premda. Nenada Ivankovića pretjerano ne zanima. Takav je. Dapače. Da bi se oslobodio svojih demona. plakali neutješnije nego moja tetka kada je gledala "Kramer protiv Kramera". u ovome. sasvim lijepo mogu to zamisliti. toga da u njihovoj borbi s vlastitim frustracijama svako toliko kao kolateralna žrtva padne netko od nas. Jedna takva zastrašujuća osobna ispovijest jednom je čak i izašla u novinama. danas u protokolom propisanim crnim odijelima zamišljeni stoje u prvom redu zagrebačke prvostolnice. a nije mi mrsko ni. moralno puno pošteniji. čitajući Lenjinovu "Državu i revoluciju". u djetinjstvu prejako mlatio Marxovim "Kapitalom" po tjemenu. ja se bez pardona spomenem njegova partijskog perfekta. Taj nesretnik koji je u sebi u jednom času. tri. u nekoj drugoj prilici. Ima kod Josefa Škvoreckog. nego bi takvu ideološku nakazu eventualno našli još samo u Sjevernoj Koreji. ako je već takva zgoda. uvjeren sam. O tim stvarima je ružno razgovarati. Što je jedna strašno glupa situacija. I to je. Citiram po sjećanju: "Mnoštvo radikalnih mišljenja počiva na zloj savjesti". Da nije jedne stvari. vrhunski je neukus. Starom Vonti. pojava da Nenad Ivanković obračunavajući se s vlastitom mladosti s vremena na vrijeme skoči na nekoga za koga on misli da je današnje utjelovljenje te mladosti. Što im reći na to? Je'n. to bi vrlo lako mogla biti jedna draga gospoda koja se silno trudila lijepo odgojiti vucibatinu od svoga sina. u tim sam stvarima još najmanje sklon kriviti one koji su izvor frustracija današnjeg obraćenika. Nije baš jako pristojno. Pa kada netko od njih počne dvojiti u moju nacionalnu pripadnost. komunistima i kako već sve ne. doduše puno rje i. stari Vonta. prozivaju na red naš nacionalni osjećaj i nazivaju nas izrodima. Neugodna je. srbočetnicima. a pisati o tome u novinama. To su nekakve vrlo intimne ljudske nesreće u koje je bolje ne gurati nos. on tog neprijatelja mora barem imaginirati. naravno. To da danas u čitavoj Europi nema ljevičara koji bi bio i približno nalik njemu iz osamdeset i neke. Ono što mi se čini intelektualno daleko izazovnijim su oni.94 da se baš tako dogodilo. kada je ono Nenad Ivanković prije nekoliko godina u jednom intervjuu cvilio u stilu da ga je otac. koji ga je možda. mi čitamo njegove šovinističke ispade zapravo samo zato jer mudrijaš nema hrabrosti pokrenuti razvod braka. ujutro postrojavao. Zamjeram mu samo što ga je mlatio mekim uvezom. me utim. nakon kratke. ništa ne zamjeram ako je svog Nenada mlatio Marxovim "Kapitalom" po tjemenu. čitao mu dnevnu zapovijed i tjerao da pozdravlja trobojnicu s petokrakom. mislim. postelju i tekući račun u banci. ponavljam. ako bolje pogledate. a rečene je nacionalnosti upravo žena s kojom dijeli stol. recimo. kao što ja sada činim. naime. ali nam ništa drugo ne preostaje. onaj mladi državotvorni intelektualac s početka naše priče. otkrio plamenog hrvatskog nacionalista. nemam ništa protiv njegove pravoslavne majke. Drugi put opet neki od tih obraćenika tvrdi kako je nemoguć život sa Srbima. svoj radikalizam zapravo ima zahvaliti frustraciji zbog nekakvog ćaće zastavnika prve klase. jedna rečenica koja savršeno opisuje to što se njemu dogodilo i još mu se uvijek doga a. bilo vrlo ružno govoriti jer je stvar vrlo osobna. slučajevi da je obraćenik s iskrenom gorlji-vošću zastupao i ono prije i ono poslije devedesete. u romanu "Lavica". tako banalna da ne vrijedi razmišljati o njoj. proroci samoupravljanja koji su jednom davno. ako se sjećate. da je čovjek malo smjerniji. .

A kada se to dogodi. jer nije blesav. a gospodin Bandić na vratima čisto bi se ganuo vlastitom dobrostivošću i okrenut le ima krišom otrao krupnu suzu s obraza. Dok bi iscrpljena mater. a što je napravila? Ništa. nego da legneš u kakvom muškom društvu. znao cijeniti. Sad. Samo je legla. još znojna i raščupana. Jer. da nije to ništa. profesionalac. ja ne znam kako bi to u stvarnosti funkcioniralo. Isto kao i u poljoprivredi. poneki umirovljenik poželio bi mu stegnuti desnicu. tisuću kuna. Muške ili ženske. I uopće. nije prošao u Skupštini. portir na izlazu spremno bi skočio i salutirao Bandićevom milosr u i samoprijegornoj brizi za boljitak domovine. bogami. Takvi bi ne znam što dali za bebu. Pa neka je i malo skuplje. a djecu. Pare lijepo staviš u džep. potpuno jednako kao što se radi i s maslinom. solidna primanja. suncokretom ili šećernom repom. HNS-ovim se vijećnicima nije svidio. Milan Bandić svima bi skromno ponavljao da ne treba. poželjno da je visoko. Milan Bandić htio je da se sa sto kuna iz gradskog proračuna nagradi ro enje svake bebe u Zagrebu. znate već kako je to u nas. Kažem vam. daš na usvajanje ili. Da je neki stranac na našem mjestu. me utim. "To je onaj Bandić što svim bebama iz gradske kase daje po sto kuna". Jedne godine šestorke. strašne se pare vrte i pitanje je dana kada će jeftine turske. jebi ga. prikrao bi se valjda njihovu ležaju. više nijedna susjeda s njom od zavisti ne bi razgovarala. a pare same dolaze. upitala bi rodilja iznena eno. on bi to. Ovdje. govorile bi zadivljeno za njim na bolničkim hodnicima sestre u svijetloplavim kutama. nije to bogzna što. "Šta je ovo?". Žena je zaradila šeststo kuna. medu gra evinskim dozvolama za trgovačke centre i odlukama o imenovanju direktora javnih poduzeća. Ali zamislite. još bolje od Bandića. "Hvala. trokatnica s bazenom otplaćena. jer što ti drugo treba za dijete. mislim da bi se s tih sto kuna za bebu u nas otvorio prostor za različite malverzacije. crnomanjasto i da ima plave oči. Potom bi se tiho iskrao iz prostorije. mekano rastvorio sitnu šakicu i tutnuo pare u nju. nemojte sumnjati. još bolje. ako si pametan. znam što ćete reći. Plaćaju.95 Nadnica za trudove Prijedlog. nažalost nije prošao u Gradskoj skupštini. I tako ona leži. čim bi neka rodilja zaradila sto kuna. No. a medicinska praksa bilježi i takve slučajeve. Aha! Jeste vidjeli?! Odmah ste se prestali smijati. papirnatu bolničku masku s nosa da ga ona može prepoznati. Rodilišta bi po . nažalost. pretvori u ozbiljan biznis. ma arske ili čak tajlandske bebe stići i kod nas. sve uredno. odmah ga pokopamo. ali je naše. gorko ćemo zažaliti što smo odbili Bandića koji se prvi. Ja znam jednog Ciganina što tako trguje. šapnula bi zahvalno mama za njim. da žena rodi šestorke. da su djeca naše najveće bogatstvo i da se tu hitno moraju uvesti poticaji. za proviziju od petnaest posto smjesti ti dijete u neku finu talijansku familiju. a Bandić bi veselo namignuo i možda samo malo spustio zelenu. svejedno. gospodine Bandiću". hrvatsko. da je usvojen. Vražja mediokritetska zloba naposljetku sve lijepo i plemenito uništi. samo. ne mogu imati djece. vizionarski dosjetio zaštititi domaću proizvodnju. Tek toliko da žena vidi za koga će glasati u studenome. sve bi žene u Hrvatskoj došle roditi u Zagreb. Pod jedan. Šest beba . nevino je skončala i ideja da se ra anje u ovoj zemlji napokon. svim malim goluždravim posrancima koji prvi put kriknu u administrativnim granicama glavnog grada esdepeovski bi odličnik darovao jednu narančastu banknotu. kako smo već kazali. vani je to biznis. Sijedi primarijusi nehotice bi mu se klanjali. ona i on intelektualci. Sto kuna. molim vas. Zagrebački esdepeovac zna.šeststo kuna. kako je i red. Pa i s tim prijedlogom. čim se javi pametan čovjek. prvi put dojila svoje novoro enče. njegov prijedlog. Kao što i nije. prodaš u Italiji. fin čovjek. druge ne treba nego četvorke i u dvije godine skupi se tako. Kao žrtva u zagrebačkom me ustranačkom ratu. ne biste vjerovali.

ili u SDP-u. "Izdrži još malo. "Ne može.. to bi već bila druga pjesma. "ja o slijepom crijevu znam možda i više nego vi o brodogradnji..96 našoj provinciji opustjela.. "Hoćete li moći. obrecne se živčani liječnik na neku trudnicu.. Ovaj put je. posve je svejedno. toga sjetio. "Ja bih rodila". s iznimnim bih veseljem to učinio. proštenje čestiti liberal. sa šeširom i sunčanim naočalama. ljubavi. neću se naljutiti. reče pacijent umornim glasom. Ma. ali baš sam nekako poželio da mogu Draženu Budiši. Tolika bi to navala bila da bismo. Kalafat iz Drniša Pa vi recite da je to normalno.. vraga bi se Hercegovac tek tako. Kakav je to red. makar daljoj. Sigurno je lukavac sve to smislio da bi s rodicom kasnije podijelio pare. sa zelenom kapicom.. operirati slijepo crijevo. apsolutno je neostvariv. "Opustite se. Jer. jer ja nisam ni kirurg. Da sam u HSLS-u. vi ste novinar". sada je pozvan da iz gliba nerentabilnosti iščupa nacionalnu brodogradnju. sa zvanjem koje imam. iz čiste filantropije. koji je petnaestak godina u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici vrebao da plijesan i gljivice ne napadnu rijetke inkunabule. U zelenom kirurškom ogrtaču. znate što mi je sada palo na pamet? Mora biti da je neka ženska u Bandićevoj rodbini. posredno ili neposredno. sasvim bih lako mogao postati .što?" "Moje slijepo crijevo. Osoba koja vjerojatno nije ni brodomodelar. nemojte se sada iznenaditi... "O. jasno. da bi se potom s promjenjivim uspjehom okušao u politici..." Žena se pokunjeno okrene i ode. me utim. prepozna neka sestra i izbaci je kroz prozor radaonice na trećem katu bolnice. Budiša". "Šta ti opet radiš ovdje?". maskom na licu i gumenim rukavicama na rukama ulazim u salu gdje me na jarko osvjetljenoj postelji čeka već napola omamljen potpredsjednik Vlade RH.. Zar to ne bi bio krasan prizor? Na moju golemu žalost.. koje je slučajno jednako zvanju koje je stekao Dražen Budiša.. vikali bi preplašeni muškarci svojim uspuhanim gospo ama na stražnjim sjedištima. tu je da nadzire i usmjerava posao od kojega. Da se zbilja daje sto kuna za bebu. najkasnije za šest mjeseci morali ograničiti količinu poroda. procjenjujem. prošli mjesec si dvaput rodila. prošapće Budiša i onesvijesti se od anestezije. vrlo brzo bi se natiskalo u rodilištima i kome je potreba i kome nije. kažem mu blago.. Dražen Budiša trebao bi biti predsjednik nadzornog odbora holdinga u koji se ujedinjuje pet hrvatskih brodogradilišta.. A ja gledam oštricu skalpela kako se presijava prema reflektoru i ništa mu ne odgovaram. Zašto? Zbog vjekovne tradicije brodogradnje u njegovu rodnom Drnišu? Zbog tankera koje je još kao mali dječak gledao kako tiho plove rijekom Čikolom? Razmišljajući o tome palo mi je na pamet nešto jako blesavo. pa ja vas znam.. Stvarno. onda dobro.?" "Hoću li moći . da bi se za sat vremena vratila prerusena. Profesor filozofije i sociologije. a ni član HSLS-a. noseća i da nosi najmanje trojke.. protisne žena molećivo. Kao haeselesovac. evo nas u Ivanić Gradu!".".." "Oh. Mogu se čak i vrlo živo zamisliti u toj ulozi. pusti malo i druge da ra aju. ovise sudbine desetaka tisuća ljudi.". jer tko je blesav da tu rodi besplatno kada u glavnom gradu šakom i kapom dijele pare za to. Recite da mi nisu svi vijci dobro pritegnuti.

Onda mi jedan otkrije da je biti stečajni upravitelj jedna zapravo vrlo zgodna solucija kada nemaš drugog posla. Bog nam je svjedok. koja u nas sada već poprima sasvim groteskne obrise. o stečaju u imotskoj Agrokoki. svakog će nam ih dana sve više i više trebati. Ja se uvijek malo kao sažalim kada vidim te stranačke nesretnike u štofanim hlačama kako pod miškom nose kartonske fascikle s nekakvim besmislenim "materijalima". Marko Bitanga se on zove. divnom ustrajnošću. možda se to čak moglo i izbjeći da se moj tata isprsio za prvu klasu. Vama ime možda ne znači puno. firma je u stečaju. predstojnik Klinike za ženske bolesti i porodništvo ili predsjednik Razreda za prirodne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. no činjenica je da u partitokraciji. budućnost bi se u nebrojeno staza račvala preda mnom. Kasnije pripovijedam o tome prijateljima i smijemo se. traži da znaš koja rijeka teče ispod savskog mosta. a ne moraš ni dolaziti.pogača. nalik pčeli. mravu ili lastavici koja gradi gnijezdo od mnogo sitnih komadića blata što ih je u kljunu donijela . Kovanje u zvijezde Ima jedan narkoman kojega čitav Split zna jer . To su ljudi kojima pripada naše sretnije sutra. Moji su tamo povremeno kupovali jaja. s diplomom pod rukom. da bi onda nekako nestao iz javnog života i sada se evo reinkarnirao na mjestu stečajnog upravitelja Agrokoke u Imotskom. pomislio sam. Bio je hadezeovski epizodist kojega je Pašalić u neko doba pomeo. vjerujem. u saborsko povjerenstvo za sušenje kamilice. Da sam haeselesovac. zrele šanse da na idućim Olimpijskim igrama budem hrvatski predstavnik u disciplini bacanja kladiva. kao što se račva pred njihovim uštogljenim aktivistima. to je nešto u čemu je budućnost. po prilici. Posao nije specijalno ni težak ni odgovoran. najprije moraš položiti jedan vrlo težak ispit gdje se. županijski ured za istraživanje svemira ili neku sličnu funkciju od presudnog nacionalnog interesa. Iznenadila me je tako jedna vijest od prije možda mjesec dana. Samo da u najbliži ogranak ove stranke do em s dvije svoje slike i potpišem jednu pišivu pristupnicu. Važan je stečajni upravitelj. su ona jaja koja treba oprati od kokošjih govana. lijepo javiš u neku upropaštenu firmu i radiš od dvanaest do podne. za burek . Jedino što mi je palo na pamet jest da mora biti da Bitanga ide od jedne do druge i zavrće im vratovima. Inače je profesor nečega. uvijek su kupovali drugu klasu. Druga klasa. Stečajni upravitelji. no nije to važno za ovu priču. naći im. a onda se. no njihova će se partija uvijek majčinski zbrinuti za njih. I sada. oni mogu biti najveći blesani u čitavoj jugoistočnoj Europi. baš kao i ravnatelj Državnog hidrometeorološkog zavoda. uhljebiti kao vladine povjerenike za prometnu signalizaciju i vožnju desnom stranom. ako niste znali.97 kirurg. kako su mi rekli. Za zvanje stečajnog upravitelja. jer ono što se tu moglo zakenjati uglavnom je odavno zakenjano. Kako su bili škrti. mislim da je fizika posrijedi. mi ovdje u Splitu ga bolje znamo. barem za pet tisuća kuna mjesečno. dok god Budiša predsjedava nadzornim odborima brodogradilišta. mogu biti tako tupi. dirigent Zagrebačke filharmonije.po čitavome gradu žica dvije kune. ne znam više u kojim novinama je to bilo. Zrno po zrno. što se kaže . kao što sam se osvjedočio. ali nitko nije pretjerano žalio zbog toga. kako čitam. imao bih. Slučajno znam za tu farmu kokoši jer je u mom zavičaju. da ne vladaju sa zbrajanjem razlomaka. I sada ja to čitam i pokušavam se domisliti kako to jedan profesor fizike može likvidirati farmu s nekoliko tisuća nesilica.fol. nekakvo mjestašce u državnoj upravi.

Kada je obezvrije en sitan novac. dakako. Zbilja. on dipa ulicama pomalo skupljajući za šut. Dogodilo se. najviše je kriv Slobo Milošević. Svi a mi se kada kovanica zvecne o mramornu ploču šanka i držim je zadovoljno još na trenutak pokrivenu dlanom. Sklon sam vjerovati da je već tada sve krenulo nizbrdo. dva ili pet apoena u malenom džepiću traperica zapravo je naša sreća i budućnost. Malo potom bivšu je Jugoslaviju poharala najprije troznamenkasta. da je pojavi balkanskog krvoloka kojemu usput. lijepo je živjeti u zemlji u kojoj se zna što je sitniš i kada bi trebalo izabrati pet stvari koje su dobre u RH. Neka se on meni. drogira. Otkad je Ivica to rekao. milijuni su* nam nekako bliže srcu od desetica. I koliko god me plašili pričama da je kuna precijenjena. Ako ovaj. oružju i patnji. i sve je drugo počelo gubiti na vrijednosti. I. koji je bio dobar samo onim zlikovcima koji su se nebulozno obogatili na benzinu. me utim. pjevao je davno Jura Stublić opisujući onu mirnu ljepotu svijeta u kojemu se svemu znala cijena pa je već i po tome sve nekako izgledalo jeftinije. A sirotan to čini valjda već sto godina i nikada otkad se zna nije tražio više od dvije kune. pet dinara u fliper". fliperima i telefonskim govornicama bivali su učestalo prilagodavani stalno novim i vrednijim kovanicama. cigaretama. dakako. u onim kovanicama od jednoga. . Upravo kao što je pojavi Hitlera prethodila mnogoznamenkasta njemačka inflacija i iščeznuće metalnih maraka. Dok postoji sitniš. ja istoga časa pakiram kufere i bježim u neku zemlju gdje se prorezi na fliperima ne mijenjaju. opet se dobro osjećam dok ispijam posljednju kap espressa pa iz džepića na trapericama palcem i kažiprstom vadim pet kuna. sve dok nisu uveli žetone i metalni novac nije napokon sasvim iščezao. eto. želimo svaku sreću u daljnjem životu prethodilo išče-znuće kovanih dinara. ali. Za raspad Jugoslavije. jedna od njih svakako bi bio kovani novac. Novac je postao tako bezvrijedan da ga se više nije isplatilo kovati. "Pet dinara u džuboks. počeli su nestajati ljudi.98 pod strehu. ja uvijek darivam sirotana. i heroinski ovisnici znaju što je red. "Prika. sve dok ja znam da te dvije kune što ih je zaiskao još uvijek nešto vrijede. idiot. a prorezi na džuboksima. heroinu. nije najpametnija stvar ufati se u njega. stvarno. Sitniš koji su dobila od djeda djeca su prestala ubacivati kroz proreze na kašicama. Valjda se to zove patriotizam. jednom upita tri kune. misleći kako mali čovjek nije sasvim izgubljen sve dok postoje mali apoeni. imaš dvi kune?" Ja mu spremno dajem. isto volim. sitne se ribe još imaju čemu čemu nadati. Moj prijatelj Ivica jednom je uočio da zacijelo u čitavoj državi od toga džankija nema uvjerljivijeg znaka stabilnosti naše nacionalne valute. Na izlazu iz kafića presretne me onaj pacijent s početka ove priče. Bilo je to početkom osamdesetih. skloniji smo šuštećim nego zvečećim zadovoljstvima. a onda i četveroznamenkasta inflacija. sretan da je svijet tako dobar da. ne dao Bog. vjerujte. uglavnom su zagnojili kakvu ledinu. Svi mi. sunce bakino. Neki bi cinik ovdje vjerojatno primijetio da takvi slučajevi baš i nisu najbolja preporuka za kovani novac. malo nakon što su nestale kovanice. Oni koji su za taj sitan novac marili i pobožno ga brojali. počeo je rat. Red je ustupio mjesto kaosu. svega mi. a ja nipošto ne bih kazao da je to slučajno. ali ja ga. i koji nikada nisu marili ni za ljude ni za sitan novac. uz "Hello Walls" Willieja Nelsona.

Kazahstan. u ljeto 2005. koji je ovih dana u nastavcima izlazio u Slobodnoj. vjera i rasa dolje sa staze ushićeno mašu Ivici Škariću u svečanoj loži poljudskog stadiona. u oduševljenju škarama reže kravate svojih suradnika! Valja razumjeti. za Svemir! Olimpijada u Splitu! Tko je onda. Na prigodnoj svečanosti Ivica Škarić tada je obećao da će Split iz vlastitog proračuna financirati razvoj svemirskog programa u Lori. ispovjedio se. Split će 2016. Ivica Škarić. prva je atomska bomba domaće proizvodnje bačena pokraj Kaštel Štafilića. nadrobili u tri kartice jedan bombončić od komentara. ostavimo se kuknjave. biti domaćin Olimpijskih igara. "ali ponekad mi zajedno navečer sjednemo kod mene i idemo. poželjno najmanje troje. "Ja sam kriv za možda trideset Ivkošićevih komentara u Večernjem listu. Ali. dragi gledatelji. Škarić je s najbližim suradnicima kročio na Mjesečevo tlo." Možete li ih zamisliti? Njih dva u sitnu su uru sjeli za pisaći stroj pa. . Mliječni put. kaže jedan. sportašice i sportaši iz svih zemalja. Obala Bjelokosti i Laos. "Mnoge Milan piše sam". u lektiru bi ga valjalo staviti. Umjesto da zovnem kuma. Četveroručno tipkaju bisere zrelog tudmanizma. čitaju ga jedan drugome preko ramena. Urugvaj i Paragvaj. što ćemo". za Svijet. što ćemo? Pro e li sve kako treba. Ni dvije godine kasnije. mogao i zamisliti da bi se takvo što moglo ostvariti?! Gdje su sada oni zlobnici koji su se izrugivali kako su Škarićeve vizije od bogdanuše i plavca malog? Je li. prolazi Brazil i Čile. a od 2010. tu je Island i Malta. Raskalašeno se cereka dok mu se krupne suze cijede niz obraze. prije trinaest godina. da vide to čudo. pismen. najveća i najvažnija svjetska sportska priredba održi u nas. potkovan. "Idemo. mi zajedno radimo".. na primjer. požurite napraviti djecu. predsjednik Me unarodnog olimpijskog odbora. dok drugi uvlači bijeli papir u mašinu. Markica Rebić Franji Tu manu u lipnju 1998.99 Grad pod Olimpom Nema za novinskog komentatora u nas većeg berićeta nego imati pametnoga kuma. odmah uz Držića i Šenou. pred ovim prizorima razdragane mladosti i zdravlja. Afganistan i Pakistan. već po onoj narodnoj da je umniji čovjek i magare nego magare samo. Uzbekistan. Sunčev sustav. Evo. dok se ja ovdje mrcvarim sam kao pas. a nema razloga vjerovati da bi išta moglo poći ukrivo. i Splitski se festival održava u jednom iznimno akustičnom krateru tamo. kreten. U svečanom mimohodu prolaze predstavnici Argentine. Kirgistan. me utim. za čitavu Europu. eto ti teksta o čemu god hoćeš. a Iljf i Petrov hrvatske desnice pišu tekstove za novinarsku antologiju. neobuzdanu sreću ovog zaslužnika. Idemo. Škarić pokrenuo pokusnu proizvodnju nuklearnog oružja u napuštenom pogonu bivše Jugoplastike. Ja. Tja! Neki se ljudi baš znaju snaći. kada je gospodin Škarić predložio da se ova. prolazi Sjeverna i Južna Koreja. kuma zovem samo kada treba oštemati za kabel ili naliti betonsku deku na vikendici. prema stenogramu iz Banskih dvora. Što on to sada čini? Približimo malo naše kamere. prolazi Burkina Faso. i tek što si dlanom o dlan. da bi se potom zagrlili i u mlačnu zagrebačku noć zadovoljno zagangali: "Predsjedniče. učen. što ćemo. Milan Ivkošić. Meni je Ivkošić kum. priznaje Rebić. Ako ih već nemate. nema veze. svih nacionalnosti. I tada su se svi smijali. valja raditi. A što se dogodilo? Već u siječnju 2007. ne žal' honorare/ Dok dva kuma pišu komentare". dobro. velik je ovo dan za Split i Dalmaciju. Malodušnici iz medija gotovo su ga razapeli zbog toga. od stida pomrla sva ta ljudska bijeda? Što bi još Ivica Škarić mogao napraviti da napokon zašute svi ti gubitnici? Podsjetimo samo kako je prije devet godina. koji u ovim časovima ne zna bi li plakao od ganuća ili skakao od veselja.

. zatvaramo!".. čije su tribine za ovu priliku proširene za novih dvadeset tisuća mjesta. dvije za kemiju. Nakon višemjesečnog skrivanja u vrletima Kozjaka. ponavlja živčano konobar u restoranu Šumica.. Četiri Nobelove nagrade za fiziku. Digni se! Digni se! Digni se.. godišnje odsjeda nešto više od dvjesto sedamdeset milijuna turista. Ta priredba dolazi u lijepi život jednog bogatog grada i prosperitetne regije. organima gonjenja se početkom 2009predao i zadnji splitski nezaposleni. umro od sreće. Olimpijada. zapravo posve slučajno." ".. u svemu tome nije nimalo slučajna. a i onaj posljednji je. U susjednu se Italiju odlazi vitkim visećim mostom. U Splitu u dvije i pol godine nitko nije umro. Split ima sedam najsuvremenijih bolnica. drmusajući usnulog Ivicu. medu kojima samo najubogiji nose četiri zvjezdice. kao nikada do sada. jedna za medicinu i čak šest onih za ekonomiju proteklog su desetljeća pripale Splićanima. Split je modernim osmotračnim superautocestama povezan s ostatkom svijeta. i u sportskom smislu učinio središtem svijeta. ovog mu časa skandira.100 Doba je progresa zahuktalog. koji nas je otprije zadužio svojim bezbrojnim uspjesima. Ivica Škarić. S navoza Brodosplita jesenas je porinut tanker dvaput veći od Kraljevine Norveške. Narod ga zove da ustane i pozdravi ih. naposljetku nas je. S tribina se ori: "Digni se! Digni se! Digni se!. zapravo sasvim očekivano. U splitskim hotelima. dakle. u kojima neurokirurzi gotovo sa stopostotnom uspješnošću izvode složene operacije presa ivanja glave. budući će historičari zabilježiti. Čitav poljudski stadion.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful