ANTOLOGIJA FRANCUSKOGA PJESNIŠTVA

SUGLASJA Knjiga 1.

<0>
Urednik

BOJAN MAROTTI

Design ovitka IVICA BELINIĆ Grafički urednik FRANJO KIŠ

Objavljivanje ove knjige potpomogli su, u sklopu izdavačkoga programa Ministarstva vanjskih poslova Francuske, Francusko veleposlanstvo u Hrvatskoj i Francuski institut u Zagrebu. La publication de cet ouvrage dans le cadre du programme de participation à la publication du Ministère français des Affaires Etrangères, bénéficie du soutien de l'Ambassade de France en Croatie et de l'Institut Français de Zagreb. © ArTresor naklada, Ilica 75, Zagreb, 1998. Ilustracija na ovitku: © Photo RMN - Arnaudet

ANTOLOGIJA

FRANCUSKOGA
PJESNIŠTVA

Sastavili

ZVONIMIR MRKONJIĆ MIRKO TOMASOVIĆ

ARTRESOR NAKLADA ZAGREB, 1998.

S

Za pjesnike od C. Marota do Th. Gautiera odabir je napravio te napisao dio predgovora i osnovne podatke o pjesnicima Mirko Tbmasović, a za ostale je pjesnike to učinio Zvonimir Mrkonjić.

Preveli:

FRANO ČALE, ANTE ČIČIN-ŠAIN, ŽELJKA ČORAK, DRAGUTIN DOMJANIĆ, GRGO GAMULIN, VLADIMIR GERIĆ, MARKO GRČIĆ, IVO HERGEŠIĆ, JOVAN HRANILOVIĆ, DRAGO IVANIŠEVIĆ, RADOVAN IVŠIĆ, SLAVKO JEŽIĆ, ANTE JUREVIĆ, JURE KAŠTELAN, ŽELJKO KLAIĆ, NIKICA KOLUMBIĆ, IVAN G. KOVAČIĆ, BOŽO KUKOLJA, VLADISLAV KUŠAN, VIŠNJA MACHIEDO, MATE MARAS, TONKO MAROEVIĆ, PREDRAG MATVEJEVIĆ, NIKOLA MILIĆEVIĆ, ZVONIMIR MRKONJIĆ, VLADIMIR NAZOR, LUKO PALJETAK, IVAN PANDŽIĆ, VOJMIL RABADAN, JAKŠA SEDMAK, IVAN SLAMNIG, ANTUN ŠOLJAN, NIKOLA ŠOP, MIRKO TOMASOVIĆ, IVAN TRNSKI, TIN UJEVIĆ, STOJAN VUČIĆEVIĆ, BRANISLAV ZELJKOVIĆ,

tutorskih prava za ustanove da imaju jdi uređivanja odnosa.

pojedine autorsko

ANDRÉA ZLATAR, BOŽE V ŽIGO

PREDGOVOR

1. -ZVÏedu lirikama velikih svjetskih jezika europskoga Zapada, francuska lirika zauzima istaknuto mjesto. Njoj pripada neprijeporno prvenstvo po tome što se u francuskim zemljama najranije pojavilo pjesništvo na narodnom jeziku, štoviše u tekstovima koji su potpuno autorski, te su se kao takvi i sačuvali. Ta pojava - trubadursko pjesništvo - događaj je od kapitalne važnosti ne samo za Francusku nego i za cjelokupnu europsku kulturu. Nastanak trubadurskoga pjesništva obavijen je maglom i do danas njegovi izvori nisu dostatno objašnjeni. Je li presudna bila latinska tradicija ili vanjski utjecaji, hispano-arapski, keltski, helenistički itd. - ni jedna od teza ne čini se suviše uvjerljivom. Zato se trubadursko pjesništvo može s pravom smatrati elementarnom pojavom »proljeća svijeta« (Zeljka Ćorak). Područje je njegova nastanka i proširenja južna polovina Francuske, koja se podudarala s područjem rasprostranjenosti provansalskoga (okcitanskoga) jezika. Prva sačuvana trubadurska poezija jest 11 pjesama Guilhema de Peitieua, IX. vojvode akvitanskoga (1071. - 1127.), koji je ujedno jedno od najvećih imena trubadurskoga pjesništva. Guilhemova poezija nosi značajke koje će većinom biti tipične za cijelo to pjesništvo. To su pjesme udvorne, idealne ljubavi, ali se ljubav u njima pokazuje isto tako i sa senzualne, satirične strane. Ta poezija njeguje kult i praksu komplicirane, virtuozno ovladane forme, koja kulminira u duhu paradoksa i apsurda. To je tzv. trobarclus (hermetska poezija) nasuprot trobar plan (jasna, lagana poezija). Osnovne vrste trubadurske poezijè',jesu canzô, sirventes i tenzô. Canzâ je najomiljenija vrsta jer je to izraz ljubavnoga pjesništva, u prvom redu udvorne ljubavi. Pjevati dami koju ljubi, za trubadura znači stavi-

5

ti se u njezinu službu; a biti u toj službi jest iskušati njezine sretne, koliko i one nesretne trenutke, nadu i beznađe. Sirve?ites je canzo primijenjen na drugovrsne sadržaje, poglavito kada trubadur služi svoga feudalnoga gospodara, slaveći ga i braneći ga od napada, pri čemu ta često politička poezija poprima satirički prizvuk. Tenzô je poetski prijepor u dva glasa, od kojih jedan postavlja drugomu pitanja, a drugi brani suprotnu tezu, da bi se raspra zaključila pozivanjem kakva gospara ili gospoje da presudi. Postoje i manje reprezentativni žanrovi kao što su pastourelle (prijepor zavođenja između viteza i pastirice), alba (noćobdijino upozoravanje ljubavnika da dolazi dan), romance (izvješće o sentimentalnim pustolovinama), ali i plesne pjesme baladas, dansas, estampidas. Osnovni je medij trubadurskoga pjesništva glas. Te se pjesme pjevaju, bilo da ih izvodi sam autor - trubadur, ili žongler - pjevač, koji sam ne stvara pjesme. Štoviše, za uspjeh ljubavne pjesme u širem općinstvu presudniji je napjev nego riječi. Bio on plemić ili čovjek nižega podrijetla, trubadur je učena osoba, koja se kreće po dvorovima, što je žongleru bilo nemoguće postići. Poznata su imena od oko 500 trubadura, ali od samo manjega broja njih sačuvana su djela u znatnijem opsegu. Trubaduri nakon Guilhema Akvitanskoga proširuju krug tema te lirike. Sredinom XII. st. Jaufré Rudel stvara mit o »dalekoj ljubavi«, do te mjere dalekoj da postaje predmetom mistične težnje. Marcabrun, pjesnik oštra jezika, gleda na ljubav posve realistički, a o ženama govori štoviše kao ženomrzac. Bertran de Born (oko 1140. - oko 1215.) zanesenjak je rata, on potiče velikaše jedne protiv drugih, zbog čega je i završio u Danteovu Paklu. Bernart de Ventadorn (umro oko 1200.) ocrtao je s najviše strasti i mašte ljubavnu žudnju, pa se smatra vrhuncem trubadurskoga pjesništva. Arnautz Daniel dobio je od Dantea epitet »najboljega kovača materinjega jezika«, a kao virtuoza i inovatora pjesničke forme osobito ga je cijenio Ezra Pound. Jedinstveni uzlet trubadurskoga pjesništva bio je osuđen na sustajanje onoga časa kada su mu počela izmicati njegova realna uporišta. U ratovima koje je početkom XIII. st. pokrenula francuska kraljevina protiv albigenza, katarskih heretika, većina velikaša francuskoga Juga lišena je zemlje i protjerana. Nestalo je gostoljubivih dvoraca na kojima je cvjetalo trubadursko umijeće, pa su trubaduri morali potražiti

6

okrilje izvan područja dosega svoga jezika, u Španjolskoj, Italiji, Njemačkoj, Mađarskoj, pa je vjerojatno poneki od njih prošao i kroz Hrvatsku. Istodobno, posvuda se suzbija provansalski jezik kao prometalo krivovjerja. Tako je zaključeno jedno od najblistavijih razdoblja u povijesti europskoga pjesništva, bez stečevina kojega je nezamisliv njegov kasniji razvoj. To je u prvom redu iskustvo da je moguće na narodnom jeziku pisati djela koja savršenošću ni po čemu ne zaostaju za onima pisanima na klasičnim jezicima. Ideologija udvorne ljubavi bijaše poticajem Petrarki i petrarkizmu. Trubadurski kult forme, koji je baštinilo francusko pjesništvo srednjega vijeka, reaktualiziran je u simbolizmu, da bi u Mallarméa doživio vrhunac. Ljubav prema paradoksu i apsurdu učinila je francusku poeziju mjestom upravo predodređenim za pojavu nadrealizma. U sjevernom dijelu Francuske, istodobno s početcima trubadurskoga pjesništva, nastaju na francuskom jeziku junačke pjesme, chansons de geste. Pišu ih redovnici u samostanima, a šire ih i razvijaju žongleri. Jedne obraduju teme iz antike, druge teme tzv. »bretonskoga romana« poznatoga po ciklusu o vitezovima Okrugloga stola i kralju Arturu, treće pak događaje oko Karla Velikoga. Iz ovih potonjih nastalo je najznačajnije djelo toga pjesništva, Pjesan o Rolandu (oko 1100.), borcu protiv Saracena. Najznačajniji pjesnik romana u stihovima, Chrétien de Troyes (1135. - 1190.), ostavio je niz djela u kojima je razvio teme iz bretonskoga ciklusa, a mnoga će, od Tristana do Percevala (Parsifala), ostati u pamćenju preko opera R. Wagnera. Suprotno junačkomu ozračju tih romana, štoviše parodirajući ih, basne u stihovima koje tvore Roman o Liscu, proizvod su građanskoga svjetonazora, koji satirički komentira karaktere i ponašanje ljudi iz viših društvenih razreda. U lirskom pjesništvu poticaj trubadura prenijet će se na sjeveroistok, u Champagneu, a njihovi će nastavljači biti truveri {trouvères). Tako Gace Brûlé krajem XII. st. preuzima teme udvorne poezije. Na pjesništvo truvera snažno djeluju nedaće križarskoga života i preko njih se prelamaju svi sadržaji te poezije. Conon de Béthune (1150. - 1219.), jedan od križarskih vojskovođa, pjeva o križaru koji ide u rat ostavljajući ljubljenu. Kaštelan od Coucya proslavio se kao pjesnik bolnoga oproštaja od svoje gospoje. Thibaut de Champagne, grof šampanjski i kralj Navarre, također križar, pjesnik je ljubavnoga razočaranja.

7

Kao svojevrsna sinteza, koja sažima cijelo jedno razdoblje francuske poezije oko njezine središnje zaokupljenosti - ljubavi, nastao je Roman o Ruži, opsežan roman u stihovima, koji su u dva navrata pisala dva autora. Prvi je dio napisao Guillaume de Lorris (1210.? - 1240.?) i u njemu izlaže nauk o udvornoj ljubavi u obliku snovite alegorije sa simboličnim osobama. U vrtu Užitka Ljubavnik želi osvojiti Ružu, pri čemu mu pomažu saveznici, a odmažu neprijatelji. Pedesetak godina poslije, Jean de Meung (1250.? - 1304.) piše opsežan nastavak, ali u posve suprotnom duhu. Dok De Lorris prilazi svojoj temi kao pjesnik udvorne ljubavi, De Meung je racionalist i skeptik, koji tu temu dovodi u pitanje. U tu svrhu služi se antičkom filozofijom i skolastikom, pa suprotstavljajući se tretiranju žene kao idealnoga bića, dospijeva u drugu krajnost - krajnost mizoginije. Time je ovaj pjesnik konačno zaključio razdoblje udvornoga pjesništva te pridonio zaokretu srednjovjekovnoga pjesništva prema humanizmu, koji najavljuje književnost renesanse. Tijekom XIII. st. truversku poeziju, kao izrazito dvorsko pjesništvo, nastavljaju pjesnici građanskoga podrijetla, mijenjajući time i njegovu narav. Njihovi nastavljači, žongleri, stavljaju ženski ideal udvorne ljubavi u konkretniji okvir, dok njihov doživljaj stvarnosti dobiva egzistencijalnu dimenziju. U tim mijenama imalo je znatna udjela i latinsko pjesništvo golijardâ, klerika lošega, raspusnoga života. Svojim satiričkim pjesmama protiv visokoga svećenstva, štoviše protiv Rima, oni su poetski oblikovali duh nepokornosti i pobune te ga prenijeli na pjesnike francuskoga jezika. Kao najveća pjesnička figura toga stoljeća ocrtava se Rutebeuf (između 1230. i 1290.). Taj žongler, profesionalni izvođač poezije, koji je i sam pjesnik, sve tegobe svoga života pariškoga skitnice i siromaha doživljava duboko individualno, pa je i u naslove svojih pjesama stavljao svoje ime. Svojim individualizmom, sviješću o propadljivosti ljudskoga opstanka i sviješću o svome pjesničkom pozivu, Rutebeuf je utjelovio sastavnice pjesničke sudbine, koje će biti značajkom mnogih francuskih pjesnika, osobito onoga koji će dva stoljeća poslije njega označiti vrhunac poezije srednjega vijeka, Françoisa Villona. Imena Rutebeufa i Villona znače samo najistaknutije točke jednoga pravca nazočnoga u francuskom pjesništvu od samoga njegova početka. To je poezija, kako je u svojoj razdiobi naziva René Lalou, »robusnoga realizma«, satiričkih i opscenih krajnosti. Drugi je pravac »aristokratske

8

tananosti« udvornoga pjesništva, kojemu prijeti suprotna opasnost, tj. da zapadne u prenemaganje. Ova potonja težnja uzela je sve više maha u XIV. st., kada se poezijom bave pjesnici od zanata, kojih su pjesme, namijenjene plemstvu i bogatim građanima, daleko od briga puka. Zato se njihova invencija očituje u iznalaženju složenih novih pjesničkih formi kao što su rondeau, ballade, chant royal, virelai itd., kojima je zajedničko višekratno navraćanje istih srokova. U svim tim novostima okušao se sjajni skladatelj i pjesnik Guillaume de Machaut (oko 1300. - 13 77.), davši opis lirskih formi u djeluLijek sreće. Njegov učenik Eustache Deschamps (1346. - 1406.?) napisao je prvu proznu poetiku, Umijeće pjevanja i sastavljanja pjesama (1392.), dok je u stihovima, u kojima kritizira dvorjane, vojnike, novčare itd., ostavio slikovito svjedočanstvo o društvu XIV. st. Pjesnikinja Christine de Pisan (1363. - 1431.?) prva je profesionalna spisateljica u francuskoj književnosti. Ostavši već u dvadeset i petoj godini udovica s troje djece, ona nalazi u književnosti mogućnost preživljenja i zadovoljštine. Kao spisateljica uzela je u zaštitu žene, koje napada Jean de Meung u drugom dijelu Romana o Ruži. Francusko pjesništvo srednjega vijeka zaključuje se s dva značajna pjesnika, koji najbolje ilustriraju njegovu dvojstvenu narav. Charles Orléanski (1394. 1465.) izdanak je visokoga plemstva, vrlo prisutan u političkim previranjima do trenutka kada ga u dvadeset i četvrtoj godini zarobljuju Englezi u bitci kod Azincourta. Za vrijeme od četvrt stoljeća zatočen je u Engleskoj, da bi po povratku epikurejski živio u dvorcu Blois okružen učenim ljudima i pjesnicima, medu kojima je bio i Villon. Charles Orleanski posljednji je pjesnik udvorne ljubavi, koji istodobno, preko majke Talijanke, prenosi prve odjeke talijanske renesanse i petrarkizma. Premda se služio alegorijom i ostalim vještinama u duhu vremena, on je suptilan lirik, koji ocrtava radosti života, manje iskren u ljuvenoj retorici nego u opisu malih prizora, u slikama prirode, gdje spada i slika dolaska proljeća, kojoj zahvaljuje svoj najljepši rondeau: Gle, vrijeme je skinuto plašt. U dvorcu Blois srela su se dakle dva pjesnika koja slučajno pripadaju istomu vremenu, aristokrat Charles Orléanski i pučanin François Villon (1431. - 1464.?), kojim započinje francuska moderna poezija. U Villona nema više zamišljene »gospoje« udvornoga pjesništva, on kao neki Držićev junak ustanovljuje da s praznim želucem ne haje za ljubav. Tomu osobnomu iskustvu odgovaraju i ostale naznake Villonova dubokoga

9

individualizma. Ovaj suident Sorbonne stekao je književnu naobrazbu da bi se mogao rugati (nadri)učenosti. Na Villonovo pjesništvo više je od svega utjecao njegov nesretan, buran život, koji ga je vodio u krčme, javne kuće, a preko umorstva i u zatvor. Iščekivanje smrtne kazne nadahnulo ga je za njegove pjesničke Oporuke, gdje dolazi na domak spoznaje o zlosretnosti pjesničkoga opstanka - što Villona čini dalekim pretečom »prokletih pjesnika«, Baudelairea, Corbièrea, Verlainea, Mallarméa i Rimbauda.

2. Demedievalizacija francuskoga pjesništva skopčana je, kao i drugdje u Europi, s konstituiranjem humanističke književnosti, koja se osobito razvija pod okriljem Franje I. Mecena i animator kulture i umjetnosti, dovodi na svoj dvor i u Francusku mnoge glasovite Talijane, a sestra mu Margareta Navarska okuplja oko sebe literate i sama se nastoji pjesnički iskazati. Humanizam ne samo nameće novi izražajni medij nego i drugačije standarde i mjerila književne tvorbe prema razini antičke tradicije i razvijene talijanske renesanse. Clément Marot, neko vrijeme povezan s krugom Margarete Navarske, pokušava kao vrlo darovit pjesnik i umješan versifikator retoričarsko i dvorsko stihotvorstvo modernizirati, tj. prilagoditi novim gibanjima s ugledom na zamamno talijansko pjesnikovanje. Ipak, tek s tzv. lyonskom školom dohodi do svjesnoga poetičkoga posvajanja pripadnih čestica renesansne lirike, ponajlakše prepoznatljivih u neoplatonističkom petrarkiziranju. Lyonski pjesnici ne potpadaju pod dvorsku zaštitu, već djeluju u urbanom središtu, u odnosu na humaniste stoga im je komunikacijski protok brži i širi. Recepcija lirike ne podrazumijeva učenu elitu, već veći broj primatelja, sastavi se ne samo pišu nego i izvode uz glazbalo. Vezanost Lyona uz Italiju, posebice uz Firenzu, izazivlje želju za jednakim civilizacijskim i kulturnim prosperitetom, a gradski ambijent, mnogo tipičniji i razvijeniji od onoga pariškoga, pogoduje renesansnim autorskim očitovanjima. Baš se u Lyonu oko 1530. oblikuje družba štovatelja talijanske kulture, nazvam Angélique, u kojoj su Maurice, Claudine i Sybille Scève, Pernette du Guillet, Jeanne Gaillarde. Objekt njihova kulta biva Fran-

10

cesco Petrarca i njegova interpretacija u okviru neoplatonizma, po uzoru na talijanske otmjene razgovore, Dijaloge o ljubavi (Leona Hebrejca). Maurice Scève u tom duhu ispisuje kanconijersku zbirku (Délie, 1544.) sa zamršenom versifikatorskom strukturom i vertikalnom zamišlju sublimacije ljubavi do združenja bića u vrhovnom dobru. Louise Labé, bliska Scèveu, »dama s lutnjom«, »zloudana lijepa užarka«, korespondira u čuvstvenim, senzualnim sonetima s čeznutljivim Olivierom de Magnyem, pjesnikom uzvratnih sastavaka. Taj lyonski renesansni nagovještaj, obilježen »slatkim misticizmom« (Michelet), nije mogao suviše odjeknuti izvan mjesnih granica. Sira nacionalna protega ostvaruje se djelovanjem tzv. plejadista iz pariške metropole, dosta žestokom polarizacijom unutar nje. S jedne je strane Sorbonne, nesklona i protivna novomu duhu, humanizmu i renesansi, a s druge pak mladi buntovni krug oko Ronsarda i Du Bellaya. Taj reformatorski dvolist oblikuje programatska načela i počinje ih primjenjivati u svojim pjesmama. Ronsardova je ambicija stvoriti ne samo francuski jezik dostojan grčkoga i latinskoga nego i francusku muzu dostojnu antičkih, usporedice s prijenosom talijanskih iskustava i postignuća. Ronsard počinje s pindarovskim odama, ali dotada neviđenu čuvenost doživljuje s knjigom Ljubavi (1552.), od paža se uzdiže do nacionalne osobnosti, respektiran, uvažavan kaopoèta doctus, poëta christianus, tenerorum lusor amorum.. Zahvaljujući Jeanu Doratu, koji ga je helenski izobrazio, on u galantnu poeziju unosi renesansne erotičke natuknice, na stanovit je način despiritualizira i približuje mladomu naraštaju, privlači sljedbenike. Joachim du Bellay, počevši jednako sa sjetnim petrarkiziranjem, izrazuje francusko domotužje i galski satirički naboj. Riječ je o pjesnicima europske pozicije i dometa: s Plejadom se napokon francuska poezija u odnosu na europski kontekst deprovincijalizira, »internacionalizira«, jer oba autora, poglavito Ronsard, bivaju prihvaćeni i priznati izvan matične literature. On i drugi pjesnici Plejade popuniše versifikatorski i tematski repertoar, uvedoše antičke vrste, oblike i obrasce i tako je reformatorski projekt renesansne adaptacije zaista primijenjen. No, u odnosu na slične procese u europskim poezijamaXVI. stoljeća ima nekih razlika: veća rezistencija prema talijanskoj metrici (nije prihvaćen hendekasilab), istrajnost nekih nacionalnih srednjovjekovnih stalnih oblika i izostanak reprezentativnoga epa (unatoč nervoznomu Ronsardovu pokušaju). Potkraj istoga sto-

11

demetaforizaciju i versifikatorski strogo vođenu liriku. smjestivši u nju živa bića iz ljudskoga vidokruga na jedan zabavan i poučan način (divertir et instruire). kršćanskoga preispitivanja ćudoređa i sve je to zabilježeno u lirskim fragmentima. Njegove basne. udvorna. neobvezatne. Jean de La Fontaine izišao je iz rečenih okvira. vrijeme je duhovno-religijskih kriza (isusovci . ono se danas u kritičkim i antologičarskim sudovima s pravom prevrednuje. Pjesme su se tako često svodile na male dosjetke (otuda bezbroj prigodničarskih soneta) ili na stanovito rješavanje križaljke pozivom na mitologijsku erudiciju. koji na podlozi tradicionalne vrste iskazuju vrhunsko indi- 12 . Pozornost se više usmjeruje prema skupini tzv. jednostavnijega izraza i barokističke skrbi za artistički efekt. demitologizirao prirodu. omeđiti i specificirati francusko barokno pjesništvo. Početkom dojdućega stoljeća. eruditskoga. Negda ignorirano. Théophileovi sumišljenici bili su svjesni protivnici uspostavljajuće klasicističke doktrine. kako to sankcionira implicite Malherbe. a krvava tragika vjerskoga. stoljeća vrijeme je sveopćega literariziranja strasti {lapassion) i njezine polarizacije (»krasna« ili »tragična«).jansenisti). kako su to zahtijevale klasicističke poetike. a explicite Boileau. recivilizacije javnoga života i obrazaca vladanja s imperativnim okomitim dvorskim ustrojem. G. Sredina XVII. A. pa i fantastici. a i preklapanja s renesansnim i klasicističkim. Končetizam i druge manire iz Italije (početkom XVII. možda čak otkriva. Nije posve lako rasporediti. salonske i galantne poezije (Vincent Voiture). libertinaca (Théophile de Viau.ljeća plejadistička koncepcija izazivlje reakciju zbog sve većih primjesa učenoga. skloni maštarijama. Žanrovska hijerarhija i nametljiva normativnost na neki su način degradirale liriku kada je nadvladala punina klasicističke stege. de SaintAmant) nego prema interpretima prpošne. zapravo su mali pjesmotvori. stoljeća u Parizu boravi G. pa se iznovice oživljuje lirika talijanske mode. prodahnute zanimanjem za zoologiju iz učenih salona. B. zbog više djelatnih silnica. koji su raspršeni diljem pojedinih opusa i autorskih opcija prema mjerodavnim uzvišenijim žanrovima. Marino i »briljira« po njegovim salonima) izazivlju zazor pobornika klasicizma. koji traže racionalizaciju. a istodobno je barok proizveo potrebu pjesničkoga očitovanja spiritualnih i metafizičkih pobuda (Jean Račine). građanskoga rata također ima svoju emotivnu emanaciju. latinizirajućega pjesništva. »krasnici« i »precioze« oduševljavaju se španjolskim pjesnicima.

elegija. Rođen 1762. prpošne. Njegove Pjesničke meditacije (1820. PoezijaXVIII. uostalom. uspostavljaju se uzori i sljedbenici (lamartinisti. Takvi se sastavi mogu razvrstavati i na salonske. Alphonse de Lamartine »lirizirao« je francusko pjesništvo. dakle u istom desetljeću kao i Chateaubriand. Općenito govoreći.) učinile su ga pjesnikom prvoga romantičarskoga naraštaja s recepcijom koja je zadobila nacionalne razmjere. dignitet vrste. Njegov je program dostignuće ljepote po helenskom kodu. postat akademik ni to ne bï kadar. Nakon dugo vremena razabire se ne samo ekstenzitet uvježbanoga umijeća nego i intenzitet autorskoga uloga. ne samo Voltaire. što znači da se pjeva o svemu i svačemu. Bio je to povratak pjesnika liričara i početak najvećega stoljeća francuske poezije. sastojci i instrumenti lirike oživljuju se. vratio mu čuvstvenu sponu. i prepoznali kao pjesnika. »lagašne«. pjesme u službi znanosti ili filozofije. autorski uglavnom nerazlikovno. renesansna se poezija vraća u djelatnu maticu nacionalne književnosti.vidualno umijeće i oporbeni mentalitet. opisne pjesme. a njeguju se potrošni oblici epigrama. basni. kojim je fiksirao pojavu Malherbea u klasicističkim gibanjima. sažimlje svoju glasovitu nadgrobnicu: Ovdje počiva Piron. vjerojatno bi prešao prag novoga stoljeća kao srodnik romanticima. biva sudbinski. »Napokon Lamartine dođe«. epitafa. koji su ga. Svi oblici.. stoljeća nije. egzistencijalni pjev o ženi. ona je u to doba ipak art mineur. oda. moglo bi se parafrazirati glasovit polustih Boileauov. koji je sam ispisao oko 200 000 stiho- 13 . šaka jada. a okolnosti su ga nagnale da sklada pojedine tužbalice u negvama. omalovažavana kategorija galantnoga stihotvorstva dobiva neslućenu poetičku vrijednost. osobne polemike ili pamfletizma. u predgiljotinskoj tjeskobi. popijevaka. »pitoreskna«. uspjela ostvariti neke veće koncepcijske ni tematske novine. Rugalačku darovitost nacije potvrđuju mnogi stihotvorci. obnovitelj lirike. didaktičke. legendarni utamničenik i žrtva terora. Victor Hugo. primjerice. izražajnu fluidnost. meličku svojstvenost. André Chénier. da ga nasilna smrt nije omela. »filozofska«). međutim. Alexis Piron ovako. hugoisti). pravci i škole (»intimna«. Potkraj stoljeća nazire se jedna jaka pjesnička osobnost. madrigala.

Primjese pomodnoga romantizma u poeziji izazivale su potrebu za redukcijom ili preispitivanjem. orijentalizam također su imali svoj vijek trajanja. dovodi i izvanjsku patetiku. U francuskome je pjesništvu XIX. ima svjesne reformatorske ambicije nalik Ronsardovima. svoj su vrhunac i istodobno sintezu ostvarile u Baudelaireovoj magiji pjesme. suodnos s božanstvom i pozicija u svemiru. Naglo prihvaćeni pjesnički pokret obično nije imun na maniru. propovijeda »iznašašće«. No. likovnoga i glazbenoga znaka. pretkazuju simbolističke postupke i zaokupljenost snovima. »otajstvo« riječi. visinskim krajolicima u slijedu jača nagnuće prema tipskim opisima prirode. Egzotizam. idiličnim. egotističku bolećivost. usporedice postoji i tendencija upitnoga pjesnikovanja (Alfred de Vigny). premda se oni skrajnje negativno određuju prema Théophileovoj teoriji l'an pour Varta. Lamartineova potraga za jezerskim. a Emajli i kameje Théophilea Gautiera u potrazi su za totalitetom forme sugestijom riječi. dakako. st. Ta Gautierova zbirka zagovorom plasticiteta i predmetnosti pjesme bit će u skladu s nekim postavkama parnasovaca. Pedesetih godina zamjećuje se stanovita unutarnja revizija romantičarske pjesničke prakse. ljuvenu hipertrofiju. bit će zajednička svijest o samosvojnosti umjetničkoga djela. primjerice. Hugo. Svim tim pravcima koji će se nizati od romantizma naovamo. želja da se poetizira čovjekova razapetost između Neba i Zemlje. vječni kompleks francuskih pjesnika. estetike umjetnosti radi umjetnosti. estetičke i poetičke napetosti. hipersentimentalizam. Himerični soneti Gérarda de Nervala. stoljeća. Epski pokušaji. Romantičarski sindrom. razdoblje kada svijest o razlikama medu stilovima vodi k proizvodnji i sve bržoj izmjeni umjetničkih pravaca (pojava koja će doživjeti vrhunac u našem stoljeću). Sve te poetske turbulencije romantizma i postromantizma. Mussetova opijenost ljubavnom bolju na temelju vlastitoga slučaja bivala je poticajem dekorativne kliktavosti. nisu imali pravoga odjeka. 3. pa stoga ni zamaha. Samo korak dalje vodi zaključak 14 . proistekla iz larpurlartizma. »složeni u stanju supernaturalističkoga sna«. U poetski se medij uključuje leksik XVI.va.

). Činjenica da je »s Baudelaireom francuska lirika postala europskom pojavom« (Hugo Friedrich).središnju knjigu francuskoga pjesništva uopće. a ujedno prvu knjigu moderne francuske i europske poezije . To je zadaća pjesničke fantazije. koju je zastupao Leconte de Lisle. On to čini uz pomoć osebujne pjesničke proze.). Čini se da je romantična pobuna mogla postati djelotvornom u djelu svojih neizravnih nasljednika tek onda kada je postala poetskim programom. polazeći pritom od drugačijega pojma ljepote. . poeziju. koja svijet analizira i ponovno ga rekonstruira. do odnosa prema društvu i prema književnosti. poznata kao kultno mjesto nadrealista: »Lijep kao slučajan susret šivaćega stroja i kišobrana na razudbenom stolu.kao knjigu koja. pišući svojaMa/dororovapjevanja ide još dalje od Baudelairea u apoteozi Zla. nasuprot premoći osjećaja u romantičara. Baudelaireova poetika suglasja postaje u 15 . Zato se sve veća pozornost posvećuje pjesničkomu postupku. bio bi Arthur Rimbaud (1854.« Jedini koji bi prihvatio Lautréamontovu pobunu. Sve to programira Baudelaireovu glavnu knjigu Cvjetovi zla (1857. a taj je pak mogla iznijeti samo izuzetna pjesnička egzistencija. Osnovni je problem moderne poezije definicija stvarnosti kao nužne. očituje se i u tome što njega nastavlja nekoliko pjesnika koji produbljuju njegov trag. zaokupljena je. . tako i objektivnoga. Ako se pjesnički ishodi parnasovaca i doimlju pomalo hladno. .) .). bježeći kako od isključivosti subjektivnoga. u kojoj je napisana i najslavnija metafora modernoga pjesništva. a ujedno nedostatne. koji treba otključati uz pomoć sličnosti (analogija) i suglasja medu podatcima raznih osjetila. Parnasovska škola. Ta je uloga pripala Charlesu Baudelaireu(1821. poznatiji pod imenom Lautréamont (1846. koji uključuje sve njezine iščašene krajnosti. pjesničkom slikom i predmetnim opisom.1870. napadom na Čovjeka i njegova Tvorca. parnasovci su odigrali nezamjenjivu ulogu u pretvaranju pjesničkoga jezika u precizni instrument.1891. stavlja u središte svoga interesa sam instrument.1867. čija se meteorska pjesnička djelatnost odvila od njegove petnaeste do dvadesete godine. umjesto subjektivnom ispoviješću. Sve je u Rimbauda u znaku negacije: od odnosa prema obitelji. koji poeziju smatra bitnom u genezi moderniteta uopće. Isidore Ducasse. Vidljivi je svijet za Baudelairea šifrirani tekst.da je umjetničko djelo nadmoćno tvorevini prirode. premda je stvorio vlastitu u mnogočem njoj usporednu.

Artist je i Paul Verlaine (1844. »bila je. simbolistička poezija nastoji odjenuti Ideju osjetilnim oblikom [. čije se pjesništvo najviše približava čistoj glazbi . Idealan je predstavnik potonje skupine Stéphane Mallarmé. objektivnoga opisivanja. koji i sam nosi stilski naziv fin de siècle. Lautréamontom i Rimbaudom uspostavljeno je u francuskoj poeziji dvojstvo. doslovna građa. René Ghil. nisu mnogo dodali dometima svojih preteča. Ta je svrha »ideja«. Maurice Maeterlinck. Ravmondu. koje sirenski mami literaturu. takoreći. nepremašenom poveljom modernosti europskoga pjesništva. Taj se pokret stvarao preko nekoliko manifesta. kaže Slavko Ježić. a Rimbaud nikada nije tu novost najavio ni komentirao. Georges Rodenbach. No oni su prošli mimo toga i ostavili budućim generacijama da se koriste tima izvorima. osnovni joj je izražaj prijelaz.. nijansa.). poezija ovih pjesničkih velikana dala je povod teorijskim postavkama simbolističkoga pokreta. prema M.« Opipljivije se određenju simbolističkoga postupka približio Mallarmé: »Imenovati predmet znači oduzeti tri četvrtine užitka u pjesmi. Jean Moréas. i oni su se udružili. osvojio Rimbaud. Gustave Kahn. U Iluminacijama nalaze se i prve pjesme napisane slobodnim stihom. Tako se Mallarmé približio izazovu ništavila.]. st. I dok živi sablažnjivo po bližnje. Henri de Régnier. koje naziva vidovitima. Ta je glazba impresionistička: ona izbjegava zvonki parnosložni stih. »Simbolistička škola«. koje zove artistima. Albert Samain i dr. i drugih.). sanja o »objektivnoj poeziji« i o poeziji kao »univerzalnom jeziku«. između navedenih pjesnika.1896.« Pjesnici simbolizma. S Baudelaireom.Rimbaudovu tumačenju »promišljenim rastrojstvom svih osjetila«. to nam je san.prema zahtjevu njegove pjesme Umijeće pjesništva. upućivao Mallarmé. titraj ozračja. a taj se sastoji u sreći da ga malo-pomalo nagađamo. od kojih je prvi napisao Jean Moréas: »Neprijateljica poučavanja. koji svrhu pjevanja vidi onkraj svladavanja golemih prepreka što ih pjesniku postavlja disciplina forme. stvoriti njegovu primisao. Mlade je pjesnike očarao Verlaine. kojoj se dolazi tako da se pisanjem pjesme poništi njezina stvarnosna. nesporazumak. . To mu u potpunosti uspijeva njegovim oporučnim Iluminacijama (1874. Njihova je neprolazna zasluga ipak 16 . U izmaku XIX.. mjesto da zarone svaki u sebe i da razvijaju mogućnosti što su im pružali njihovi učitelji.. lažne osjetljivosti. kojemu je svrha postizanje pjesničke vidovitosti. deklamacije.

. odriče se poezije za dugi niz godina. Jules Laforgue (1860. nakon blistavih početaka. Paul Claudel (1868. Najvjerniji Mallarméov učenik Paul Valéry (1871. Ali reakcije na simbolizam bile su mnogostruke i poticajne. Time su se ta dva pjesnika priključila duhu novoga stoljeća i »modernih vremena«. Upravo simultanizmom Guillaume Apollinaire definira »novi duh« u poeziji. koji uvodi stanovitu ideologizaciju. s jedne strane.1938. I unijeli su u poeziju osjećaj muzikalnosti. 1887. nasljeđa i iznašašća«.« Nasuprot »dekadentnosti« simbolista. da bi se poemom Mlada Parka ponovno vratio simbolističkomu pjesništvu. . po riječima G. na »jednu te istu svađu između reda i pustolovine. pjesnici koji individualno nalaze put povratka jednostavnosti prirode. on je dobio protutežu u preporodu vjerskoga osjećaja od Jammesa.1955. Emile Verhaeren (1855. ali često budi vjeru u misterij života. kalamburu i sinkretičnom jeziku.) nije bojao izravnoga obraćanja jednostavnosti stvari i okružju prirodi bliske svakodnevice. a svodile su se. Znanost i tehnika omogućuju brzo ovladavanje prostranstvom svijeta. Picona.) ulazi u poeziju otkrivajući Rimbauda.1916. Ali Valéiyu svrha pisanja nije poezija: on pisanje shvaća kao disciplinu preko koje pjesnik izgrađuje sebe. učinili ga elastičnim i slobodnim.) svojim se vizionarskim pristajanjem uz modernu strojnu civilizaciju isto tako odmiče od estetizma simbolista. 1945.). U zaključku bi se moglo reći da je simbolizam samo odgodio sučeljenje između moderne poezije i modernoga svijeta predstavljenoga tehničkim izumima. a s druge. . Tako se Francis Jammes (1868. To je. Tehnika. nova prometna sredstva i moda putovanja u egzotične krajeve određuju drugačiju duševnost. ali će ubrzo prerasti simbolistički intimizam u osjetu kozmičkoga. kojega instrument nalazi u biblijskom stihu zasnovanome na podudarnosti misli i daha. koja napušta elitni ukus simbolizma.) nalazi uporište u ironiji. koji zahtijeva uklapanje raznorodnoga gradiva i tehniku montaže. Jules Romains u svom unanimizmu vidi pjesničko djelo na presjecištu 17 . Sto se tiče nihilizma fin de sièclea.u tomu što su olakšali francuski stih. ali svim tim moćima raspolaže i poezija ukoliko se ostvari kao simultanističko viđenje. neosimbolistička škola. Pjesništvo »novoga duha« prenosi težište s glazbenosti stiha (simbolizam) i oslobađanja stiha (postsimbolizam) na pjesničku sliku. Claudela i Péguya do Oscara de Lubicz-Milosza.

. Saint-John Perse (1887. izmičući duhu vremena. nego iz zbliženja dviju više ili manje razdaljenih stvarnosti.kolektivne duševnosti. duhovni apatrid i građanin svijeta. koji se. ali gravitacija koja u njegovu svemiru sve povezuje. Ne manje snažno utječu na poeziju druge umjetnosti. pripadnosti pokretima i ideologijama. koja povezuje stvari oslobođene ega. Jules Supervielle (1884. pripremili su došašće plejade velikih pjesnika.) istodobno je diplomat. nije psihotički opsesivna. u manje kanonskoj verziji automatizam rađa neobuzdanom asocijativnom spontanošću. m. kao primjerice u Paula Eluarda. što te pjesnike izdvaja u pjesničkom krajobrazu stoljeća. I on se služi biblijskim stihom i piše ritmiziranu muzikalnu prozu bogata rječnika da bi izrazio svojevrsnu »sakralnost bez Boga«.« Dadaizam i nadrealizam nastaju iz ratnih krhotina spajajući destruktivnost s konstruktivnošću. koja istom preko osjećaja grijeha postiže vrhunac naslade.1976. Pierre Jean Jouve (1887. 1960.) otkriva pomoću psihoanalize bezdane spolnosti. bilo govorom ili pismom. Diktat misli izvan nadzora razuma.« Premda se automatski tekstovi izvorno odriču svake svrhe. pa i one književne. Cendrars se nadahnjuje Chagallom i crnačkom umjetnošću. Kubizam (izraz je uostalom izmislio Apollinaire) djeluje na Maxa Jacoba. Na poticaj Freudove psihoanalize André Breton dolazi u svom Manifestu nadrealizma do definicije: »NADREALIZAM. poglavito slikarstvo.) piše poeziju usporednu s nadrealističkim istraživanjem unutrašnjih prostora psihe. Njihovi poetski svjetovi zasnovani na kulturi imaginarnoga. U istraživanjima unutarnjih prostora ni je- 18 . ili na koji god drugi način. okreću prostorima pjesničkoga otkrića. Cisti duševni automatizam. zbiljsko odvijanje misli. pomoću kojega se hoće izraziti. Ona ne može nastati iz usporedbe. im. pokazuju visok stupanj samosvojnosti i neovisnosti. koji je pridonio određenju nadrealističke slike poznatim iskazom: »Slika je čista tvorevina duha. Svi pokreti koji su burkali francusko pjesništvo u prvoj četvrtini ovoga stoljeća. izvan svake estetske ili ćudoredne svrhe. čija poezija nikada ne gubi jednostavnost ljubavnoga lirizma. prognanik. a De Chiricovo metafizičko slikarstvo na Pierrea Reverdya. to je gravitacija simpatije. Biaise Cendrars. Victor Segalen i Paul Claudel svjetski su putnici te provode dobar dio života na Dalekom istoku. Nastavljajući pravac egzotizma.1975. .

šansone. godine nakon Drugoga svjetskoga rata donose sve jači utjecaj filozofije.).1984. Francis Ponge (1899. njegove (ne)podčinjenosti smislu i prekoračivosti njegovih granica. od raskoraka između književnoga i neknjiževnoga. te uspostavlja svoj međumodel. koji humorno kombinira dva prethodna. a Lautréamont svojim cinizmom opjevao destrukciju samu. a u ozračju metafizičkih pitanja pišu Philippe Jaccottet (1925.1976. Char je u svojim pjesmama u prozi nastavio enigmaxicnost Iluminacija. Raymond Queneau(1903.).) to znači vratiti poeziju tradicionalnijim. Bit te metode jest opis koji sustavno obuhvaća predmet mrežom analogija i metafora.) polazi od analize jezika. kvalitetu i metaforu. Krajnje osoban doprinos rimbaudovskoj dilemi poezije i akcije dao je René Char (1907. filma. koji se opire tjeskobom. razglasiti je preko masovnih medija. s pjesnikom. Isprva sljedbenik nadrealizma.) stavlja težište pjesničkoga postupka na odnos jezika i predmetnoga svijeta. krikom straha i patnje. govornijim oblicima pjesničkoga kazivanja. Jednako snažan utjecaj izvršit će zatim strukturalna lingvistika. dati joj tematiku blisku običnomu čovjeku. on u njima eksperimentira sa subjektom. uvjeren je 19 . Pisanje tada nema druge uloge nego da bude egzorcizam. a krajnji joj je cilj da se. Ispunivši te prostore slikama košmarne konkretnosti. S Queneauom se postavlja pitanje komunikativnosti moderne poezije: kako je vratiti nadahnuću svakodnevnom zbiljom. vodeći pjesnik te škole. Denis Roche (1937. . koja odbija svaku svrhu. Jedna od postojanih zaokupljenosti francuskoga pjesništva od samih njegovih početaka jest pitanje jezika. stavimo na stranu stvari. Neosporno je da je poezija Yvesa Bonnefoya (1923. Nakon razdoblja kada francusko pjesništvo postiže najveći stupanj samosvojnosti.dan od tih pjesnika nije dopro dalje od Henria Michauxa (1899.).) pod snažnim utjecajem egzistencijalizma. ..1988. spojivši je s mudrosnim tonom Heraklitovih fragmenata. kazališta. etimološkoga i fonetskoga. Ako je Mallarmé uspio u ništenju prizemnoga smisla i pobuđivanju pjesničke Ideje. 1977. nadrealizam je od jezika stvorio prometalo apsolutne pobune. Za Jacquesa Préverta (1900. koja će poeziju takoreći dovesti do samodokinuća.). Teško bi međutim bilo reći da pjesnici počinju opjevavati filozofske pojmove.1988.) i André du Bouchet (1924. stvorivši teorijsku školu oko časopisa Tel Quel. ali je sigurno da ih prevode u ozračje.. Nasuprot cjelokupnomu tadašnjemu francuskom pjesništvu.

racionalne konstrukcije i iracionalne destrukcije. Iskušavajući krajnje mogućnosti retorike i pjevne inkantacije.i druge. umjetnošću i znanošću .dekonstruirati poeziju«. priopćajnim sredstvom i znamenom nepriopćivosti. a drugi put ishodom jezične alkemije. individualnoga svjedočenja i skupnoga iskaza. Između tih krajnjih ambicija. srećom. koja joj daje mjeru potrošene. govora i šutnje. te stavlja sebi u zadaću »uništiti . po nekima osuđene da nestane zajedno s društvenim razredom kojemu služi kao ukras . Od pokušaja da poezija premaši granice vlastita djelokruga te postane uzorom »mijenjanja života« (Rimbaud). molitvom i svetogrđem. opisa i obrednika.zatvara se primjerni krug jednoga od najzanimljivijih stoljeća poezije jednoga naroda. ZVONIMIR MRKONJIĆ MIRKO TOMASOVIĆ 20 . do time proizvedene negacije poezije kao omeđene djelatnosti. racionalizirane pobune.o ikarskoj sudbini takva pothvata posvjedočio je sam Rimbaud . da bi jednom bila rukotvorinom. ali i o mnogostrukim. ingenioznim i virtuoznim načinima kako da se ona premaše. od kojih jedna uzdiže poeziju onamo kamo pjesnik jedva da je može još slijediti .naime »da je poezija dio ideologije vladajućih klasa«. francuska se poezija. može shvatiti kao nešto istodobno praktičnije i dinamičnije u preobrazbama svoje vremenite pojavnosti.francusko je pjesništvo postalo najreprezentativnijim i najranjivijim izrazom genija jednoga jezika u svijesti o svojim ograničenjima.

koje su nastale miješanjem raznih utjecaja: narodne predaje. kitica nejednake dužine. 21 .) Francusko epsko pjesništvo nastaje osamostaljenjem svjetovne sfere od duhovne: borbeni feudalci angažirani u križarskim ratovima i ostalim oružanim pothvatima podržavaju pisanje pjesama koje opjevavaju junačka djela. Roland doziva rogom Karla. To su chansons de geste (junačke pjesme). Medu tim spjevovima ističe se najstariji od njih. i 1130. Na povratku iz pobjedničkoga pohoda u Španjolsku začelje vojske Karla Velikoga napali su Baski i uništili ga. On dolazi. U spjevu Roland postaje carevim nećakom. Povijesna pozadina spjeva znatno je izmijenjena i heroizirana. koji se spominje na kraju. Napisan je u asoniranom desetercu. Ne izdržavši u nejednakoj borbi. Najznačajniji ciklus takvih pjesama nastao je oko bajoslovne osobe Karla Velikoga i ratova što ih je on vodio po Europi. pobije Saracene i kažnjava izdajicu Ganelona. a iznosi 290 laisses. medu poginulima nalazio se i bretonski grof Hruotland (Roland).PJESAN O ROLANDU (između 1090. Skladnom kompozicijom i realističkom slikovitošću detalja spjev upućuje na autorstvo jednoga čovjeka .možda Turolda. Baski postaju golemom saracenskom vojskom. Pjesan o Rolandu (Chanson de Roland). klerika u samostanima i žonglera. koji su ih izvodili. koja pobjeđuje jedino zahvaljujući Ganelonovoj izdaji. u kojoj su svi izginuli.

francusko je pjesništvo postalo najreprezentativnijim i najranjivijim izrazom genija jednoga jezika u svijesti o svojim ograničenjima. Od pokušaja da poezija premaši granice vlastita djelokruga te postane uzorom »mijenjanja života« (Rimbaud).dekonstruirati poeziju«. opisa i obrednika.naime »da je poezija dio ideologije vladajućih klasa«. molitvom i svetogrđem. racionalizirane pobune. koja joj daje mjeru potrošene.o ikarskoj sudbini takva pothvata posvjedočio je sam Rimbaud . ZVONIMIR MRKONJIĆ MIRKO TOMASOVIĆ 22 . individualnoga svjedočenja i skupnoga iskaza. do time proizvedene negacije poezije kao omeđene djelatnosti. a drugi put ishodom jezične alkemije. da bi jednom bila rukotvorinom. Između tih krajnjih ambicija. po nekima osuđene da nestane zajedno s društvenim razredom kojemu služi kao ukras . može shvatiti kao nešto istodobno praktičnije i dinamičnije u preobrazbama svoje vremenite pojavnosti.i druge. Iskušavajući krajnje mogućnosti retorike i pjevne inkantacije. od kojih jedna uzdiže poeziju onamo kamo pjesnik jedva da je može još slijediti . umjetnošću i znanošću . ingenioznim i virtuoznim načinima kako da se ona premaše. ali i o mnogostrukim.zatvara se primjerni krug jednoga od najzanimljivijih stoljeća poezije jednoga naroda. priopćajnim sredstvom i znamenom nepriopćivosti. te stavlja sebi u zadaću »uništiti . govora i šutnje. francuska se poezija. srećom. racionalne konstrukcije i iracionalne destrukcije.

On dolazi. koji su ih izvodili. U spjevu Roland postaje carevim nećakom. i 1130. Povijesna pozadina spjeva znatno je izmijenjena i heroizirana. pobije Saracene i kažnjava izdajicu Ganelona. kitica nejednake dužine. Na povratku iz pobjedničkoga pohoda u Španjolsku začelje vojske Karla Velikoga napali su Baski i uništili ga. Skladnom kompozicijom i realističkom slikovitošću detalja spjev upućuje na autorstvo jednoga čovjeka . Napisan je u asoniranom desetercu.) Francusko epsko pjesništvo nastaje osamostaljenjem svjetovne sfere od duhovne: borbeni feudalci angažirani u križarskim ratovima i ostalim oružanim pothvatima podržavaju pisanje pjesama koje opjevavaju junačka djela. koji se spominje na kraju. 23 . koja pobjeđuje jedino zahvaljujući Ganelonovoj izdaji. klerika u samostanima i žonglera. Pjesan o Rolandu (Chanson de Roland). To su chansons de geste (junačke pjesme).možda Turolda. u kojoj su svi izginuli. Medu tim spjevovima ističe se najstariji od njih. koje su nastale miješanjem raznih utjecaja: narodne predaje. a iznosi 290 laisses. Baski postaju golemom saracenskom vojskom.PJESAN O ROLANDU (između 1090. Roland doziva rogom Karla. Ne izdržavši u nejednakoj borbi. medu poginulima nalazio se i bretonski grof Hruotland (Roland). Najznačajniji ciklus takvih pjesama nastao je oko bajoslovne osobe Karla Velikoga i ratova što ih je on vodio po Europi.

srdžbe. ali se ne lomi. Škripi čelik. ali se ne lomi. »Jao vama. udaraše mačem Sivu stijenu što se pred njim nade. Ahat-kamen tuče mačem golim. sjaja čista. Kako li mi prema suncu blistaš! 24 . S bola. na noge se diže. la vëue ad perdue CLXXI. Obrazi mu od tog poblijediše. Gospo«. A tol'ke sam bitke s vama bio I tolike zemlje osvojio Svud gdje vlada Karlo brade sijede! Ne dajte se ruci šuše bijedne! Bjeste dugo vi u ruci muškoj Kakve nema više u Francuskoj!« CLXXII. junak moli. Čelik škripi. Skupi snagu.PJESAN O ROLANDU [ulomak] ROLANDOVASMRT Ço sent Rollanz. umrijet ja ću. Vidje da ga neće moći slomit Poče nad njim tad suze da roni: »Durendale lijepi.vida nema više. Spozna Roland . moj maču! Niste više za me. »Pomozi mi. Durendal.

Saksoniju. što ga smjerno služi.Kad se Karlo u Morjani našo. Za Englesku ja se njime borih Tol'ke zemlje njime ja pokorih Da im Karlo sjedobradi vlada. Roland tuče po kamenu sivom: Kol'ko ga je samo poodbijo! Škripi. 25 . Poče blage suze nad njim ronit: »Durendale sveti. Lombardiju i Romagnu bijelu. Kad grof vidje da mač neće slomit. cvili oštrica od mača. Nevjerničkoj ruci ne priličiš.plemeniti vladar Meni ga je opasao tada. kako sijaš! Zlatni balčak pun ti relikvija: Petrov zub i krv od Bazilija. I Bavarsku i Flandriju cijelu. Mog patrona Dioniza vlasi. Njim osvojih Anjou i Bretagnu. . Anđeo je Božji s neba sašo S porukom da hrabrom velikašu Kralj vas dade. Ne lomi se. Burgundiju i čitavu Poljsku. već k nebu odskače. Wales i Irsku kružih. Njim osvojih Poitou i Mainu. Halja svete Marije te krasi. spasi čast Francuske!« CLXXIII. S njim kroz Škotsku. Zbog tog mača tužan sam i jadan Ne dam ga u nevjerničke ruke! Bože oče. Istanbul. Njim osvojih vrlu Normandiju I Provansu i Akvitaniju. što Karlu je u ropstvu.

Od glave mu smrt u srce srne. Tb učini.život mu se trne. Rukavicu Bogu pružajući. Za kukavca Gospod te ne stvori. K Španjolskoj se okrenuo licem. CLXXV Ka Španjolskoj Roland gleda s brijega. što im vladat znade. 26 . Tu se pruži po zelenoj travi. Na se stavi rog i mač svoj slavni. Pod bor jedan Roland žurno trkne. Vidi da mu više nema vijeka. Jednom rukom u grudi se lupa: »Milostivi Bože . Siđoše mu anđeli sa neba. K nevjerničkoj zemlji lice svrne. CLXXVI.Kršćanin se treba tobom dičit.mea culpa Zbog svih malih i velikih grijeha Koje činih od svojeg rođenja Sve do časa kad mi život jenja!« Rukavicu desnu Bogu preda. Mnogo zemlje ja s tobom pokorih. A za Karla rascvjetane brade. Hrabrog kralja. jer zbilja htijaše Da kralj Karlo i sav narod kaže: »Junak osta grof i umirući!« Pokajno se u grud stade tući.« CLXXIV Vidi Roland . Grof Roland pod borom leži nice.

Svog keruba k njemu Bog upravlja I Mihajla. na kajanje misli: »Bože.Antun Šoljan 27 . Očuvaj mi dušu od propasti. Francuske i ljudi soja svoga. Sto Lazara od mrtvih uskrisi. Za njima on jeca. lije suze. Gospodara Karla Velikoga. Predrag Matvejević . da se mirno skrasim!« Rukavicu desnu Bogu daje. Glava mu na ruke mirno panu. Danijela od lavova spasi. Riješi grijeha.Sjećati se stade mnogih stvari: Podviga i osvojenja hrabrih. Odniješe mu dušu k nebesima. I sklopljenih ruku dušu dahnu. Al i za se on se brinut uze: Milost traži. što od zla izbavlja. koji nikom slago nisi. I Gabrijel side skupa s njima. Gabrijel mu s ruke uzima je.

) Je li Marie de France bila opatica. princeza ili građanka. od kojih je ona na popularnu temu Tristana i Izolde najpoznatija. Crpla je iz istoga izvora bretonskih priča odakle su crpli i onodobni romanopisci. lais.1190.MARIE DE FRANCE (oko 1120. . o tome postoje samo nagađanja. ali je pisala narativne pjesme kraćega opsega. 28 .

i puk ubog. I mislima se preda tada Da skonča. Pitaše svakog da mu javi Cime se kralj tog časa bavi. smrt da sebi zada. Potpuno sam kroz šume ide. Rekoše da su čuli oni Da pozvani su svi baroni: U Tintagel svak doći mora. 29 . gdje je rođen bio. Tristan je smrknut i pun vaja. Seljaci. Jer ne može mu bit što žudi. Kad vrijeme je da nađe stan. bol mu para grudi. Zbog toga ode iz svog kraja. Tužan je. Pravo u Cornwall. Kralj će tu sazvat cvijet svog dvora. Izlazi tek u sumrak van. Godinu cijelu tu se krije. jer je mila Kraljica tad mu tamo bila. i stog Izagna ga iz zemlje tad S kraljice. jer ju ljubi mlad. Otide on u kraj mu mio. U Sud-Galles. Vi nemojte se čudit tom.KOZJA KRV Li rois Mars estoit corrodez Kralj Marc je bio ljut na svog Nećaka Tristana. mali Prenoćište su dat mu znali. Ne želi da ga drugi vide. Natrag se vratit smio nije. Taj koji ljubi dušom svom.

puno slavlja. Onaj tko želi ih razdvajat. I kraljica će tamo biti. čini tim 30 . Otkinu ljeskov prut i stane Tu s četiri ga tesat strane. Zajedno dugo mogu trajat. Štap prijatelja svog na stazi. Poznat će odmah. Da ljeskov prut mre. Od njeg je nitko ne bi mâkô. Puno veselja. čim ga spazi. Jer živjet ne može bez nje: Kod njih je dvoje bilo sve Ko s kozjom krvi što se cijela Bila o ljeskov prut oplèla: Kad ovije se jednom tako.Na Duhove se tamo spravlja. Napisa nožem ime lako. Kraljica ako pažnju svrati. Na tu vijest Tristan na put hîtï: Ona tad neće moći proći Da je on vidjet neće moći. dan taj Vratio Tristan se u gaj Na stazu gdje u ovoj zgodi Znao je da put pratnju vodi. Koja sve uvijek pomno prati (Jednom već slična stvar se zbila Da ga je ona opazila). Kad krenuo je kralj. Kad obrezao štap je tako. Tu se suština pisma krije Što poslao joj ga je prije: Da je on vrlo dugo tamo Boravio i čeko samo Da čuje i da sazna vijest Kako bi môgô s njom se srest.

Tristan se odmah u Galles vrati. Silna bje radost nje i njega. Ona o svom užitku njemu. Počeše plakat u tom trenu.) Tad ona ode. Al kad je trebalo da krenu. Sto pratili su je do mjesta. Uradiše po želji oni. (Kleveta tom je kriva prosta. Brangaine. »Družice lijepa. Da odmore se malo samo. Pouzdanu u isti tren Dozove dvorkinju. Ona se tad od pratnje skloni. Naredi da se stane tamo. ni ja bez vas!« Kraljica jašuć konja minu. Jer njemu bješe vrlo žao Što ga je tako izgnat dao. Objasnivši mu potom kako Pomirit će se s kraljem lako. Govorio joj je o svemu. Opazi odmah štap sa strane. Riječi joj na njem bjehu znane. Dok ne htjedne ga ujak zvati. Gledajuć pomno niz kosinu. to je kod nâs: Ni vi bez mene. Stog jer je tako sretan bio Što družicu je svoju srio. Vitezovima svojim smjesta.I zajedno krv kozja s njim. a on osta. Polako malo s puta zade I onoga u šumi nade Sto ljubljaše je iznad svega. 31 .

Tristan. Spomenut ću ga kratko sada: Englezi Godelefxt€ žele Za nj. Chèvrefeuille Francuzi vele. i rekô. Da zapamte se riječi te. Luko Paljetak 32 .Zbog svega što u drvo meko Kraljici pisô je. što dobar harfist bje. Jedan lai novi odmah sklada.

nije uspio sačuvati ni sve zemlje koje je imao. dijele se na šaljivo-erotske i ozbiljne. od kojih je onaj o utjecaju hispano-arapskoga pjesništva najznačajniji. Bilo je više pokušaja da se gotovi modeli Guilhemove poezije objasne utjecajima. Time se objašnjava zapanjujuća pjesma 0 ničemu ćnpjesan spjevat. Od te pjesme potječe takozvani trobar clus. . Guilhemove pjesme. međusobno vrlo različite. Život je završio u samostanu. zamršeno ili zakučasto pjevanje. Medu potonjima su i prvi primjeri ljubavnih pjesama.GUILHEM DE PEITIEU (1071.o tome i izričito govori . završila se porazom. složenom formom šifrira smisao.o onome što mu je prethodilo samo se nagađa. Guilhem je prvi u nizu trubadura .1127. Guilhem. najmoćniji je velikaš južne Francuske.) Europsko pjesništvo na narodnom jeziku nije moglo imati blistavijega početka nego s 11 sačuvanih pjesama Guilhema de Peitieua. gdje se ljubav definira kao moć i ideal kojemu ljubavnik mora služiti kao svomu vladaru. Kao vojskovođa nije bio osobito sretne ruke: križarska vojna koju je poveo. 33 .i moći poezije. U Guilhema Akvitanskoga u potpunosti je razvijena svijest o vlastitim pjesničkim sposobnostima . sedmi grof od Poitiersa i deveti vojvoda od Akvitanije. kojoj je sve pa i sama ljubav samo tema. gdje se virtuoznom. zbog koje u ovom pjesniku vidimo preteču manirizma i nadrealizma.

držim se mile susjede. do jutra. pa pravo je svak to da stekne za čim ga želje snažno vuku. ptica hoće da svaka na svoj način jekne po stihu novom. zbog čeg' nit spavam nit se smijem. milovanja slast: daj Bog mi živjet još toliko da ruke stavim pod njen plašt! Briga me baš za besjede.♦♦♦ Ab la dolchor del temps novel Sa novim vremenom slatkoće listaju šume. kiše i za slane. Naša je ljubav jednakoga udesa kao grana gloga koja na grmu drhteć lista za noći. novom zvuku. 34 . ne dolazi ni list ni vijest. a niti se pokrenut smijem. sunce kad zablista u zelenome lišću grane. jer ja o miru ne znam je li onakav kakva ga ja želim. Od te što ima svu mi svijest. Još spomen mi na jutro traje kad ratovanju bio kraj je i kad mi dade dar ko niko: svoj prsten.

Ni ljubav niti mladost pjevat. nek drugi ljubavlju se hvale. Srce mi gotovo uteče: Jer bol ga pome. Ako sam i ja noću rođen.znam ja za pričice i šale i razne razgovore još. Ne znam u koji sat sam rođen. Ni lud ni mahnitošću zgođen. Na brdu k tome. Nit vesel sam nit srdžbom vođen. Jer stah je u snu zapodijevat Na konju svome. Ni svijet ni sebe u nju dijevat. al u nas je i kruh i nož. Ako mi nitko to ne reče. Ne znam da 1' san il java teče. A ne bje mi od miša preče. Svetog mi Tome! 35 . 1 što ću kome. Ivan Slamnig ♦♦♦ Farai un vers de dreit nien 0 ničemu ću pjesan spjevat. Nit drugo bome.

To bolje po me. Inače zlome. 1 liječniku se javit snujem.Bolan sam. I dalje ću je prenijet njemu Tko će u Anjou k sljedećemu Krenuti s njome. I bez nje jedva više gubim No pijetlov spomen. Nit lijepim dirnu me nit grubim. Jer vredniju ja lako snubim Baš u mnogome. Ja dragu imam. I ne videć je nju ja ljubim. strahom ja se trujem. ne znam tko je. Taj nek mi ključ dâ u njoj svemu Sakrivenome. Oči je ne vidješe moje. Željka Čorak 36 . 0 smrti znam tek to što čujem. Al ne znam kome. Zgotovih pjesan ni o čemu. Dobrom kad zdravlje opet tu je. Norman ni Francuz još ne stoje U dvorcu mome. Nit slast mi pruži nit zlo koje.

S njim niti vodih nit ću vodit. Kad znam. 0 Ljubavi što imam reći? Ni trun ni ništa ne znah steći. A srce moje.« Od želje zdrav mi razum pati Da imam što se uvijek krati. Ustrpljiv tko je.♦♦♦ Pos vezem de novelflorir Kad lug i voćnjak vidim gdje se Cvijećem i lišćem opet rese. Radosno svak nek domogne se Radosti svoje. Al izvjesno je Da onog obilno usreći Tko smjeran joj je. Ako je čovjek sav joj predan. 37 . A potok se i česma krijese. već pogodi: »Sve ništavno je. Vjetrovito je. Da ljubav bez veselja vodim. Jer rečeno je: »Uz hrabrost će i moć se dati. a činim. 1 uvijek mi se tako zgodi. Ne priliči mi zanos veći.« Za Ljubav ima štit tek jedan. A istinu je lako shvatit.

dobro gledan. daljnjih Te pristao je Da štuje svakoga od reda U rodu svojem. Željka Ćorak 38 . Kad k mom Estevu put ne slijedi. O pjesmi svojoj znam da vrijedi Svakom tko sluša je i slijedi. I korisno je Na dvoru da se ne usudi Zlo izreć koje. tamo ih odredih Za jamce svoje. PRIPJEV Kad u Narbonu put ne slijedi. Poštovat mora mnogo ljudi Taj isti koji ljubit žudi. U istu mjeru riječi sredih. Da o njemu se dobro sudi.Od bližnjih. Nek za me stoje Ti versi. Krasno li verse rasporedih. Nek za me stoje Ti versi. tamo ih odredih Za jamce svoje. Divota to je. Lijepo se poje.

Kada se od vas ja odijelim. Za milost molim druga svoga. nedozrelim. A sina ostavit u boju. Latinsku. što meni leno preda. Sad moram slijedit stazu moju. Anžuvinci s reda Nevjerni na nj će zaratiti.♦♦♦ POJ de chantar m'es près talenz Za pjevom jer me želja prenu. Susjedi na nj će udariti. Ne učini 1' se vrlo smjelim. Gaskonci. Kako ću teško na put krenut Od dobra svog u Poitiersu! Folcona ostavljam d'Angieusu Da bratića i zemlju štiti. Pjesmom ću svoju bol spomenut: U Poituu ni Limousinu Nikad već lenik neću biti. Ako mu Folcon pomoć ne da Ni kralj. pučku riječ na Boga Za me nek htjedne upraviti. 39 . U pogibli i nespokoju. Videć ga samim. Zadah li zla mu ikakvoga. Brzo će vlast mu ugrabiti.

Samur. Želeći Bogu bliži biti. Željka Ćorak 40 . Gordosti. Vijek radosne mi bjehu želje. smjelost znadoh užit. Pred Božjom voljom u svem klekoh. Grezah u raskoši i sreći. Svemu što ljubljah. Put Onoga ću ja produžit Kud svaki grešnik svrsi hiti. sve krzno ostaviti. Tako ću svilu i veselje. Al Gospod ne da mjeru prijeći. molim prijatelje Da prirede opijelo velje.Veselje. Ne znadoh ih zaustaviti. zbogom rekoh. Al s njima mi se sad razdružit. Kad umrem. plemstva se odrekoh. Moj teret bit će sve to veći Kako ću kraju prilaziti.

Kako se vidi iz pet njezinih sačuvanih pjesama. od boli zbog neuzvraćene i prevarene ljubavi do radosti zbog njezina potpunoga ostvarenja. ova prva trubadurka bila je zaljubljena u trubadura Raimbauta d'Aurengu. poezija joj očituje strastan doživljaj ljubavi. 41 .GROFICA OD DIE (XII. stoljeće) Po predaji.

slast je sva. Moj prijatelju lijep i mlad. prsa vrela. Hoću da svatko sazna sad Koliko sam ga ljubit znala. Kada vas drugoj budem krala I legla s vama. Jer se zaljubih čak i više No Floris u Blanchefleur. Luko Paljetak 42 . Jer ljubav mu odbijah zla. Duh. Bok bih mu svoj za jastuk dala. bilo kad. Ako mi vaše srce da Riječ da će činit što bih htjela. Ushićen bio on bi tad. Nevjeran sad se meni piše. I vaša usta ljubit stala. Nek svaka druga slast se briše: Vi mjesto muža. oči.Estât ai en greu cossirier Veliki mene snađe jad S viteza kog sam svojim zvala. život. s tog ja Srce mu dajem. A zanos ćutjeh usred sna Gola i odjevena cijela. nek se zna. Biti moj vitez on je rad U zagrljaj kad bih mu pala.

krenuvši zbog nje u rat. smrtno se razbolio te je izdahnuo na njezinim rukama. Rudel. pjesnik uzvišene »daleke ljubavi«. stvorio je jedan od najslavnijih toposa trubadurskoga pjesništva.) Činjenica da je Rudel otišao 1147. iz koje se nije nikada vratio. ona živi daleko i on je uzalud nastoji vidjeti. i 1170. u križarsku vojnu. uz neke motive iz njegovih pjesama. Legenda je tu ženu našla u grofici od Tripolija. Pjesme mu pjevaju o ženi koju pjesnik nikada nije vidio. 43 . našao na domak svoje ljubavi. poslužila je stvaranju poetične legende oko njegova imena. Kada se pjesnik.JAUFRÉ RUDEL (između 1130.

.♦♦♦ Lanquand lijorn son lonc en mai Za vrijeme dugih dana maja pjev ptica volim iz daljine. da moj plašt i prut vide te lijepe oči njene! O radosti za tog što zdvaja kad dâ mi zaklon iz daljine: htjedne li.. sjeća me drage iz daljine: mrk idem. dalek njen dragan svit na grud na smjeliji kad prijedlog skrene. Poći ću sretan i pun vaja. al dobro što mi malo traja. dvostruko boli iz daljine. Ja znam da dat će Bog iz raja da vidim ljubav iz daljine. pjesma. glog cvjetni. ćuteć žud. sjetan. i kad otidoh iz tog kraja. Hodočasnički. vrač nisam. zato nemam kud. ah! na put da krenem. jer ne spaja nas ništa osim te daljine: mnogo je hoda. sav taj blud raduju ko i zima mene. Nek Bog u ruke sve to djene! 44 . ako je vidim iz daljine: al ne znam kada. ja ću sred tog gaja ostati. premda iz daljine: tad će se slatki smijeh čut svud. puta tud.

jer blagost i dobrotu zbraja kao ni jedna iz daljine. što srce uvijek haja.Za mene ljubav nema sjaja. jer me ne opaja drugo do ljubav iz daljine. prîstô bih da Saracen hud utamniči me zbog te žene! Nek Bog. dâ mi. Žudnje mi priječi netko lud. što sve to gleda s kraja i stvori ljubav iz daljine. stvori u dvorce neviđene! U pravu je tko kaže da ja ljubavi željan iz daljine zovem se. krepost se njena zna i ćud. samo ta ljubav iz daljine. jer meni je prorečen sud: od ljubavi ćeš stradat zlene. tako bud. Nek proklet je tko kaza sud: od ljubavi ćeš stradat zlene! Luko Paljetak 45 . da sobu i gaj. da plati sav moj trud. da vidim ljubav iz daljine. Žudnje mi priječi netko lud. stvarno.

oštrije bode nego glog bol što u slasti nade lijeka! al nemoj stog se smilit na me. a naći mu ne mogu lijeka. kad divlje ruže bukne cvat i šumom razlegne se jeka to slavuj pjeva s vrha grane i pjesma izvija se meka što ne bi jeknula i moja? 0 ljubavi sa tla daleka. Al prilike mi nema sad 1 ne čudim se što sam plamen. a znam. ne da Bog. tog uistinu manom hrane! Moja je želja stalna tijeka k toj. ni Židovka ni Saracenka. il u cvjetna polja u društvu željene mi dame. zbog vas mi tijelo muči jad.Quan lo rius de la fontana Kad razbistri se mlaz fontane. kog malo njenog srca čeka. dok ljubavne me želje mame za zastor. osim da dođem na vaš zov. kako i treba u čas nov. ako je izgubljena za me. zavarava me volja. Ivan Slamnig 46 . kojoj najviše sam rad. jer niti jedna od nje bolja kršćanka nije.

izdvaja se medu svima drugima kao ženomrzac i neprijatelj kulta žene. Legenda govori da je pjesnik poginuo zbog svoga poganoga jezika. poznat po svome oporom značaju. a zbunjen sam kad moram razjasniti neku nejasnu riječ.« Po tome je Marcabrun predstavnik pjevanja koje je dobilo naziv trobarclus (zatvoreni ili zaključani pjev). »onoga koji u mom pjevu pogađa što svaka riječ znači.MARCABRUN (između 1100. koji je upozoravao na prijevare ljubavi. i 1150. »Smatram učenim«.) Ovaj trubadur. rekao je. istražuje njezine mogućnosti. 47 . što ga dovodi do namjerno zagonetnoga izražavanja. Marcabrun vlada pjesničkom formom.

A la fontana del vergier Gdje česmu sakri lisnat lug. što više nije gol. kći onog koji ima dvor. i baš kad mišljah: ptičji kor i vrt. što ste svijetu kralj. čežnja za njime.« 48 .ne budi spor. žar.« »S vama će drug moj. samcatu samu nadoh nju. hrabrost. a meni osta velik kvar. nov pjev u krošnji i na tlu. što ne brine se o meni. saslušat tvoj će razgovor držanje ona promijeni. gdje sjenu baca pitom dub. Ta djevojka je divan stvor. nikom par. aj. a bijeli cvat je uokol. zbog vas mi raste golem bol. suza sol. jer vaša bruka moj je kraj najbolji odoše u dalj. Kraj vode plačuć u beskraj iz srca pusti uzdisaj: »Isuse. odnosi lijepost. pa bol sad srce bode mi. a vi ste to izvoljeli. veseli je . gdje potoku je zelen rub. što obavijest i nalog da. Luju kralju želim zla.

kad napustimo suzni dol. možda vama radost podijeli. jer taj što gaju mijenja lik.Kad začuh njezin tužni krik. plačem stog što on daleko ode mi. »Ljepoto«.« Ivan Slamnig 49 . Ne tužite ko očajnik. rekoh. ja ko i grešnik mnog znam da će milost dat mi Bog u slavi svijeta vječitog. al ovdje uzima mi tog koji mi godi. do nje tik.« »Gosparu. »prevelik nagrdit će vam lice bol. uz izvor stadoh.

U velikaškoj službi mnogo je i daleko putovao.PEIRE VIDAL (1150.) Peire Vidal pobrinuo se da nam u svojim pjesmama od svih trubadura ostavi najviše podataka o sebi. ali s kojima se isto tako znao posvaditi. pa je prigodom udaje aragonske princeze za madarsko-hrvatskoga kralja Emerika boravio na njegovu dvoru.1210. 50 . ponajviše kada govori o sebi. a gotovo sve njegove pjesme prožima šaljiv ton. kojima je bio odan. U Vidalovu djelu zastupljene su sve klasične vrste trubadurske poezije. . Imao je više mecena.

Dok kročim k njoj kroz led i snijeg. nego dvor. od mene nema sretnijeg. Pa neka sam i vukom zvan. slast. Ivan Slamnig 51 . ko zlatu kad ga oganj žga. jer ja njoj više pripadam no ikome. i volim spleten hrast i bor više no kuću. vrednota. negoli Tours. Vučica kaže da sam njen. štovanje i čast. ko da sam vladar svijetu svem i kralju feud podjeljujem.A toi domna'm sui donatz Gospoji toj obećah se kojoj je život ljubav. i nek pastira čujem zov i neka na me dignu lov. nego Angers. no sebi sam. jer draga mi komtura kći. a kako mene usliša. Ja radošću sam okrunjen i iznad careva sam svih. od čeg ljepota veća je. zbog toga mene nije sram. i toliko sam zaljubljen da mi je draži malen trak od gospoje Raimbaude znak no kralju Rikardu Poitiers. a bome sam joj zajamčen.

opomenuti noćobdijinim poklikom. 52 .ALBA Alba (zora) naziv je za ljubavne pjesme u kojima se pjeva o ljubavnicima koji se nakon zajedno provedene noći. moraju rastati. Ta pjesnička vrsta postojala je najprije u narodnom pjesništvu pa su je odatle preuzeli pjesnici.

zora! Zar to sviće već! 53 . njegov dah: O Bože. Bože. O Bože. prijatelju. Bože. Sve to za inat ljubomornom znaj: O Bože. O Bože. gdje se lisnat stere glog. gdje se čuje ptica sklad. zora! Zar to sviće već! Još cjelov meni. zora! Zar to sviće već! Igrajmo slatku novu igru sad.NEPOZNATI PJESNIK (kraj XII. Pa neće morat prijatelj moj poć. A stražar zoru vidjet neće moć! O Bože. Bože. Bože. Gospoja grli prijatelja svog. zora! Zar to sviće već! »Da dade Bog da uvijek traje noć. Bože. U sviralu dok duhne stražar mlad. zora! Zar to sviće već!« (Prijatelj odlazi) U slatkom dašku što mi u taj mah Od prijatelja lijepog stiže plah. U vrtu. stoljeća) ALBA En un vergier sotz fuella d'albespi U vrtu. daj. Dok stražar: Zora! duhne u svoj rog. Na livadi gdje ptice bude gaj. Ja popih zračak slatki.

zora! Zar to sviće već! Luko Paljetak 54 . U srcu joj je vjerna ljubav ta. zabavna je sva. Bože. S ljepote mnogi gledati je zna.Gospa je mila. O Bože.

S dragom ja sam ispod grane. Luko Paljetak 55 . Ispod cvata. bijeli dan. Čekajuć da stražar s vrata Vikne: ostavi sad san! Sviće zora.NEPOZNATI PJESNIK ALBA Quart lo rossinhols escria Kada slavuj kliktat stane Mnogo prije zore rane.

oko 1200.« Bernarta ne privlači umijeće forme ni zakučasti trobar dus. 56 . Bernart je bio štićenik kraljice Alienor Akvitanske. kojega većina smatra najvećim trubadurom. pjevanju Raja. a pjev može poteći iz srca jedino ako tanana ljubav prebiva u njemu. metaforizirajući sliku ševe. Jedino je imena svojih ljubavi u svojim pjesmama brižno skrivao pod alegoričnim pseudonimima.) Sin pekara i kuharice u dvorcu Ventadornu. Tom pjesmom nadahnuo se i Dante u XX. . koju je pratio na mnogim putovanjima sve do Engleske. njegove pjesme. pisao je u svim svojim pjesmama o ljubavi. Njegova je pjesma jednostavna. Premda u njegovoj poeziji prevladava sjetna i bolna intonacija. a takvi su i sačuvani napjevi pjesama. primjerice i ona koja započinje prizivanjem ševe. proljetno ponesena i izrazito glazbena. Ljubav je po njemu jedino nadahnuće pjesništva: »Pjev je vrijedan samo ako dolazi iz srca.BERNART DE VENTADORN (1148. prolaze cijelu ljestvicu osjećaja što ih pobuđuje ljubav. Ovaj pjesnik.

čudim se što mi. ah! kako žudnjom ovaj gaj ispunja meni sada grud. kao nekad prije neću ih branit.Can vei la lauzeta Kad vidim ševu kako spram sunca od sreće krila vije. mrijeh kad dade mi da pogledam u zrcalo. Ne vladah više sobom sâm. ne pripadah sam sebi. potonuh sav u tvoj beskraj ko lijepi Narcis u vir lud. srce ne rastopi ta žud. u čas taj. ako sam 57 . Avaj! ja smatrah da sve znam o ljubavi. a znam od svïjeh najmanje. kad ode. kraj ona je moj. sveg me uze. da gubi svijest i svaki gram od slasti što joj srce mije. plač i stud. vaj. ne znam suzbit plam ljubavi za tom što se smije jadu mom. sav svijet i prud. kad tvoj vidjeh sjaj. Više se ne pouzdavam u žene. u zjene dvije. tek žedno srce. od čežnje klonu svaki ud. meni osta. Zrcalo.

nju isto bije: što mora. znaj. to je sud. jer ona ju. Tristane. gdje je krije? Tko vjerovo bi. ko lud gazim sprud. iste su. kažem vam. i ne znam otkud ovaj vaj. daj nadi je! Ni njoj čija ćud skonča me. njoj neću rijet to nikad više. tom je kraj! Smrt ljubav dâ mi. sad me gubiš. ta čini mrijet uzalud. idem u izgon. sram neće je bit. pretpostavljam. Ni jednoj nije stalo. Jer molbama ni zakletvam. U nemilost sam i očaj zapao. ne znam kud. visoko ciljah. vaj. kazivaj. to sad mi na um nije. Milosti nema ko ni kam (neznano dosad bilo mi je). stog im bježim svud. činit htije. sve na svijetu. ucviljen idem. neće. a što joj brane. bilo kud. 58 . ni pravom neće da se svije ta gospa. smrt joj bud Kad neće me u zagrljaj.jednom. niti drag joj sam jer ljubim je. hud što bez nje neće vidjet raj. Ni moja nije bolja. ne posjeduje. da nesretnika ovog.

59 . tom je kraj.Napuštam pjesni. mjeseci. Igra. bježi. a mene muči bol paklena. ljeta. sreći. a moje srce što da reče? Moja je želja uvijek ista. jer vazda želim nju jedinu. teče. služio tako. kad samo jedno za njom teži i dok je drugo ne prihvati. sve mi to moja pamet dade. Ne kazni li me ona sama. koja mi ne htje radost dati. Ako sam brukom tom pogođen. jer nije stvor. smrt sad bud! Luko Paljetak ♦♦♦ Lo tems vai e ven e vire Vrijeme dolazi. jer ludama batina samo razum vrati. od majke rođen. kojoj me ona vodi. niti se mijenja. za me je dvaput izgubljena. još ludi bit ću. bježi. a bez nade. jer joj godi. Ona se smije. dana trista. jer ljubav lako gine. ljubavi. nit me minu.

No neka. jednom će ipak postat bolja. Ljubavi dobra i jedina. neka samo čini od mene što je njena volja.Zato pjevati više neću. ničemu sve mi to ne služi. neka kini. jer iz Svetoga pisma slijedi da dan radosti više vrijedi nego sto dana kad se pati. što Bog je stvori rukom svojom. bilo da zborim il se tužim. neka me muči. kao što moj je htio meštar. Nikola Milićević 60 . liče mio. On što te stvori. lice prožeto rujnom bojom. iako strofa bje mi vješta. kad bi htio da me uz tebe k sreći vrati. stasito tijelo. puti fina. 0 tebi uvijek ja sam snio 1 drugu nisam požio nit ću za drugu ljubav znati. uvijek me ista bijeda prati. jer pjesma mi ne donije sreću. Pojavo divna.

a bježim toj što na me milost lijeva. Oholu slijedim što mi milost krati. da krzmam ljubit jer mi srce pati. Siromašne i moćne skupa meće. kad ljubavnik za nižeg drugog štije. ponos mre. jer lud bijah prije 61 . postupa točno. cvati. kad sebi sâm slobodu ne znam dati. jer osvaja me ljubav. to je cvijeli. Da odričem se ljubavi. ljubav pravu ljubav prati. jer me strijeli i strašću spram njoj najdraže me bije. to u ljubavi se neće. zelen list i vlati i čujem da u šumi ptica pjeva. Gospodar.Can vei laflor. rada. skreće. kad zabavlja se svatko i vesèlï. i jer joj se ne javih od tog dneva. ljubav prostotu mrzi. raste. od radosti što u mom srcu sijeva. hrani se pjev moj. ljubav me. tko veli. Prem volim jednu koja moja nije. da joj vazal budem. pravo je da me s dveri svojih vrati. Ne čini mi se da što vrijedit smije tko ljubavi i radosti se krije. udvara kao prostak tko to želi. Verba vert et lafolha Kad vidim cvijeće. s ponosom ljubav teško da se slije.

ničim bit neću uzrok njena gnjeva. u ložnicu dok ne bude me zvati. sam sebi uvijek reže štap što mlati i ranjava ga. najbolje kad nagodit bi se htjeli. Svoj nisam. jer ja gdje god sam. klevete slušat koje su mi spleli. od sebe me dijeli. sklapam ruke dvije. Pozoru lijepom mome glas taj plije. ta oko prsta me vije. revan. Zar bit će tako okrutna ta djeva.što je ne viđah dugo. njoj sam na volju. Srca mog plač u oku što se zlati. jer tražih druge ljubavni plam vreli. moj je grijeh. Luko Paljetak 62 . na šteti bit će gospa ako snijeva ne dat mi oprost te se zainati. Ludo se vlada svaki poludjeli. zbog te. Ipak zbog vjere što u srcu klije. Preporučam vas Bogu najtoplije. treba znati. neću se maknut njoj do nogu svijen. više od mene gubi kad ja mrijem. za glupost da se kajem predumnijeva. spram koje bešćutan sam cijeli. Tristane. ako mi vrati nadu što me grije. u zalog dajem svoju glavu. gospe me liši. jer ta što razbor sav uzéla mi je. vazal njen sam smjeli. buduć da se nismo sreli. patim.

zar to sve će pružit mi više slada? Da. neću se žalit nikad. svježi san sva je. Gle: da je bliže. 63 . kad u njoj prava vrijednost leži. zbog strasti kojoj sam u mreži. jer nije dobro bilo kada da njoj se čini kakva zla. k mjestima gdje mi volja teži. trpio bih manje jada kad zadržala bi me ta. meni je proljet i kad sniježi. Ne staje srce.♦♦♦ E mainh genh se volv e s vira U raznom vidu vrti. tako sam sretan sada zbog ljubavi što mnome vlada. Onaj tko na nju uzde meće. ide. bježi. sve je veće. kreće moja se želja. Veselje mojim srcem šeće. Premda se gospa slabo njezi. obuzdati se ne znam ja! Tjeskoba ljubav razbit neće nit ljuta riječ što na nju reži. Nisam ljut. čista kao cvijeće. htjednem li da mi oprost dâ. pa mene drži nada da milost će mi pružit mlada. što radi. ja sam prepun sreće. ne zna tada.

Toli me ni Bog ne mrzi sâm Da ću i za dân život nastavit Te dosadom pustom sebe mlavit Ako ljuven već ne ćutim plam. Bez ljubavi život siv je. Luko Paljetak ♦♦♦ Non es meravelha s'eu chan Nije čudno da ja pjevat znam Bolje od ma kôg drugog pjevača. Ja najbolju ljubim. K ljubavi me više srce svraća. Podi i vrati se iz grada. Samo mrtvac ljubav ćuti manje. znanjem I snagom. Slatki okus što u srcu jača. Ljudima je tek na zaziranje. U svojoj vjeri posve iskren sam. najkrasniju. mračan. srce moje mrijet će što već s njom nisi sada. 64 . Toli prema njoj me ljubav plâvî Da ni za što drugo ja ne hajem.Glasnice. svim što u nju stavih. umom. tijelom. al neka ovu pjesmu zna. Nalog njen ja bolje usvajam Srcem.

sva zlata. Kad je ona duše nesmiljene. Ključ je sućut. gospo mila. Bože. tako je očito Po licu mom. jalnima Nasred srijede čela rog pojavi. izgaram. oči suze liju. Nego da za slugu uzmete me. Više volim bol no dobro ikog. Sto mogu kad ljubav uze mene: Iz tamnice u koju me stavi. Samo da mi moja gospa znade Kako ja nju ljubim istinito. blago skrito Dao bih. ljubav um mi travi. Darom tek će naklonost izjavit.A uzdišem. Bol moj ima lice tako krasno. Ko dijete sam. jedini i pravi. Kad je vidim. Da se opadačima. 65 . Stoput dnevno mrem od boli snijuć Oživljenje radošću zbog žene. Ko list na vjetru silovitom. Sva srebra. Pa kad mi je bol dobra toliko. Volim je do boli. da se ljubavnici pravi Otrijebe od lažnih medu njima. sve što čovjek imade. Ljubav me sebi samom krade: Čovjek koji sav joj se predâdê. Plemenito ljubav rani mene Tim okusom sladim još od sviju. Ništa od vas neću. boji i očima: Od straha me svega trese zima. Nakon boli primam dobro lasno.

Kao gospar služit ću sve vrijeme Ma kakva mi za to plaća bila. vedar sav. ni lav. Mojoj Cortes ovu pjesan šaljem. Zvonimir Mrkonjić 66 . Poniznoga tijela. Nek s utjehom u njoj nade radost Dokle put je njezin nosi dalje. Jer vi niste ni medvjed. Pod zapovijed vašu stoga stadoh. Nit ćete me ubit kad se dadoh.

) Ako je ljubav prvi pol trubadurskoga pjesništva. Ratoborni i svadljivi Bertran de Born. najstarijega sina engleskoga kralja Henrya IL. pa je na njega poticao pjesmom i činom. Po tome je Dante s pravom nazvao Bertrana de Borna »pjesnikom oružja«. politikom i ratom nadahnute pjesme. gospodar dvorca Hautefort. priželjkuje rat između francuskoga i engleskoga kralja. koju vidi jedino golu u svom krevetu. 67 .oko 1215. pjevanju Pakla prikazao kako »drži glavu odsječenu kao svjetiljku kakvu za kose«. jest taj što je ovaj trubadur podjarivao Henrya. volio je više od svega rat i njegovu šarenu vrevu. Zato je najviše pisao sirventese. a malo je pjevao ljubav prema ženi. rat je drugi. na mržnju protiv svoga oca.BERTRAN DE BORN (oko 1140. On buni barune jedne protiv drugih. . Život je završio kao redovnik. Razlog zašto ga je u XXVIII.

Sto da tražim od gospoje Elis? Okretni govor. ni tako lijepu. i zavazda.a opet silno otmjenu i gordu. Ovu svježu i prirodnu rumen i ovaj topli zaljubljeni pogled uzimam od vas. ne marite za me i od sebe ste me posve odagnali bez ikakva mi znana razloga. duh koji ne drijema. ni veselu tako. gospo. puois de me nous chai Otkako.Domna. lijepa Cembelino. I ako gospu o kakovoj sanjam. ne nađem među ljepoticama drugim. od svake gospe uzet poneku ljepotu i tako sastavljenu gospu sazdat. 68 . ni tako punu umiljatih draži . ravnu mojoj izgubljenoj dragoj. glavu izgubih. Kako ne mogu naći vama jednaku. jer se diči slavom svoje čestitosti na sve ću strane krenuti da tražim. i s moje strane. nijednu više ne želim da ljubim. ne znam kog da snubim jer nikada i nigdje više za me ovako zanosna se sreća neće naći. što mojom bit će opet. jer sve na vama uvijek bje valjano. rasipna je drskost što uopće ostavljam vam išta. ni tako raskošnog i žarkog tijela.

nego hitam ravno gradu Rochecouartu. ljuba Tristanova. jer puki pogled na tu gospu dragu kaže da je slatko grliti je nagu. gostoljublje njeno i prijazne riječi. dalje. ni ona toli lijepe ne imaše vlasi. i stog je posvuda i uvijek u modi. hoću njene lijepe od bisera zube. 69 . Od moje lijepe Bel-Mirale tražim veselost i uvijek točnu mjeru: u tome ona ne griješi ni zeru zna dobro što joj priliči i godi. koje tako obilato dijeli u svom ljupkom i srdačnom domu. Pitat ću kontesu od Chalaisa da mi odmah dade kao prilog grlo bijelo i dvije bijele ruke. čuvena bila po kosi što je krasi. jer premda je Izolda. nek mi dadne svoje držanje. nikad nisu manje. raspupalo tijelo. ne kvare se nikad. I kako se svog puta čvrsto držim. Gospa Audiarta zlo mi samo želi. gdje će gospa Agnes poklonit mi što od svoje ruse kose. okolišat neću. Njene su draži vrlo pouzdane. da ostala ne bi glupa niti nijema. što pristaje joj tako savršeno ko kakva za nju sašivena odjeća. A od moje drage Miels-de-be?| Tražim njeno gipko.da pomognem time tvorbu moje gospe.\ Od gospode Faidide. al ipak.

Sad vidite. jer ja više čeznem čežnju za vama nego da mi druga u zagrljaj pane. kako sam vas volio. ja ne tražim ništa do da za svojom sastavljenom gospom čeznem toliko koliko za vama. padnuv s neba. Bel-Senher. nisko pala. Antun Soljan ♦♦♦ Bern platz lo gais temps de pascor Proljetni volim vedri čas kada se javlja list i cvijet.A od vas. podi i prenesi pjesmom mom Magnetu da se ljubav ovdje nikad nije znala. godi mi čuti ptičji glas kada se živ kroz lišća splet s krošnje na krošnju seli. Papiole. i da se u meni ljubav rodi sa onom strašću koju ćutim za vas. da je. zašto onda više ne marite za me? Pjevaču moj. gospo. godi mi kad na poljski cvat šatore stanu podizat. da tijelo moje od pohote gori. i gledat me veseli 70 .

a kad se upuste u rat svi ljudi plemske žele tek sasjeć ruku. kad okršaj se zametno. s hatom hat. Pa kada razgori se rat. krvi. moraš znat udarce mnoge primit. spreman na boj ko i on. drago mi gledat. bolje je mrijet no uzmicat. tu vidjet ćemo razlomljen. dat. dok ranjenih i mrtvih konji će pusto posrtat. Mlat. Kada pred četom prethodnih stoka i puk u bijeg se da.kada se postroji za rat s vitezom vitez. do pruta prut. razmetnut. A onaj mi je gospar drag što prvi nalijeće u boj. oko nje plot. ne zna strah. i u srcu mi godi kad tvrd dvor vidim napadnut i bedem srušen. dok vrši pothvat smion. s oružjem. s konjem. mač i štit i šaren šljem. vazale stradat zajedno. sokoli tako odred svoj. jer da što značiš. vrat: 71 . svatko ga tada slijedi rad. poslije njih. a vojska je pri vodi za jarkom zbijena u kut. gdje hrupi vojske tusta tma.

udri« začut glas s obiju strana . malen i velik vidjet trup gdje travnat jarak puni. i zadnji dvorac.Kažem vam. Založite. i »Pomoć. ko »Udri.slobodan dok njišti konj u šumi. pilo. / ^ Ivan Slamnig I 72 . samo ne prekidajte rat. grad. pomoć« viku čut. san. baruni. selo. mrtvace što im probi grud kićena koplja komad krut. takvu meni slast ne pruža jelo.

davši mu štoviše da u XXVI. bogatoga odnosno esteticističkoga pjevanja. pjevanju Čistilišta izgovori nekoliko stihova na staroprovansalskom jeziku. pojavljuju u svih šest šesterostihovnih strofa . koji se prisjeća antike.kojom su se osobito služili Dante i Petrarca. Jedno je od njegovih iznašašća i sekstina .ARNAUTZ DANIEL (između 1180. tj. s novom kombinacijom značenja. koji radi na njezinu kompliciranju kao i na precioznoj razradi izričaja.akrobatski sustav sa šest riječi koje se uvijek. predstavnik trobarric. Arnautz Daniel učeni je pjesnik. i 1260. bolje reći cizeler. I Ezra Pound smatrao je Danielove pjesme »savršenstvom provansalskoga pjeva«. Daniel je »kovač« forme. 73 .) Slavi Arnautza Daniela pridonio je najviše Dante kad ga je nazvao »najboljim kovačem materinjega jezika«.

bez koje sve je teže. mene i usred zime grije ljubav koja mi srce mori. a da stihovi budu zreli. 74 . pa nek udari bura kleta. palim blažen svijeće uljane i voštane. Ja slušam mise. jer ljubav čisti i rešeta pjesmu mi što iz one vrije koja kreposna djela tvori. sebe važem. Od pete me do glave veže. Zelje je moje tako traže te mogu bez nje da ostanem. kad joj se plava kosa vije. kad pojavu joj vitku sretam. jer bježi što se snažno želi. Visoko njeno srce seže i za me to je teška meta. i turpijom ih katkad režem. jer najdivniju i bez mane ja služim gospu. draža je nego carski dvori. Sved bivam bolji.En cest sonet coind' e U vedar napjev evo slažem riječi blanjane i tesane. kad vam velim. neka mi pomoć Bog udijeli pred njom.

koja mi srce kida. Ja sam Arnautz. Nikola Milkević 71 .il ubije i onda nek u paklu gori. Nek spasi me do Novog ljeta. ni apostolom da postanem. nek me poljubi . s pomoću vola zeca bijem i sved se protiv struje borim. Sva patnja što je duh moj kaže. ne odvraća me od dragane. skupljam vjetar. kad bi mi zato nju uzeli. Rimsko mi Carstvo nije draže. reže. o kom priča zbori.Ona je takva da umije gazdu s dućanom da pokori. kada u pustoš zbog tog selim i tamo slažem rime svježe. Ljubav me siječe poput dlijeta: volio ni trun više nije ni Moncli.

76 .1219. U njima se govori o križaru koji idući u rat ostavlja u domovini svoju ljubu. U toj je ulozi pokazao izrazite vojničke sposobnosti pa je na Istoku proveo dobar dio života. I većina njegovih pjesama tematski je vezana za križarski rat.) Conon de Béthune išao je dva puta u križarsku vojnu te sudjelovao u osvajanju Carigrada kao istaknuti vojskovođa. . ali ima i onih u kojima napada velikaše koji se ne žele pridružiti ratnomu pohodu.CONON DE BÉTHUNE (1150.

Francuzima moj jezik ne bje mio Ni pjev kad u Sampanji sam se zbio Pred kneginjom. što najviše me cvili. Pa sam se pjesme odrekao cio. I sin joj Kralj. Kad najviše bih prestat pjevat htio. Al šutjeti još više mi se mili. Na me se Gospa ljutiti ne smije. Luko Paljetak 77 . Prosti su i ti tu što sam ih srio. Prosta je bila Kraljica u svili. A oni su iz Pontoaza bili. što činit? Da 1' joj otkrit jade? Zamolit je za ljubav kao prije? Da. iz Artoa jer sam bio. bogami.Mout me semont Amours que je m'envoise Da vedar budem. Riječ nije govor francuski mi čili. Što kude. A ja sam truver drskiji od svijeh. Francuski ipak zna se što sam mnio. što kudit me je smio. jer danas svatko znade: Bez molbe ništa lako postić nije. Već na Zar što mi šutjeti ne dade. mene Ljubav sili. Bože.

Nek vesel ide da za Boga mre.Ahi! Amors. U dokolici dosad hrabri bjesmo. Da svaki od nas vitez mora biti. Ljubavi. Jer Stvoritelja neću izdati. jao. To mali treba znat i veliki. što rastanak mi težak Od ljubljene sad valja činiti. vidjet će se sad. Najbolje žene kojoj itko služi! Nek Bog me k njojzi opet povrati Baš ko što s boli sad je ostavih! Sto. Stog poći on će oprati sramotu. kako smrt je ugodna i slatka 78 . Sramota takva zbi se rijetko kad. Njoj srcem ću u službi ostati! Sa uzdasim' u Siriju sad idem. Al tko je junak. U još će većoj Bog ga pustiti. rekoh? Ostavit ne mogu! Ja tijelom svojim idem služit Bogu. I ljubav svoje drage zasluži. Tko neće život dosadan i prazan. Da nebo stječe i čast svoju štiti. Zbog koje bijesan i star je i mlad: Za sveto mjesto borit će se rad Sad izgubljeno. U rukama je dušmanina sada. com dure départie Oj. Tko Boga u toj zapusti bijedi. gdje Bog za nas strada. O.

Svi drugi će u vojsku sad otići. A kad bi s kime po zloj pošle stazi. mlad i zdrav je pun sramote. suze ronim poput ljetne kiše. Jer čast i slava pratit će ih sve. Svi svećenici i svi stari ljudi Plemenita će djela činiti.Kad s njom veselje rajsko stječe se! Al prave smrti nema za njih. Ah. Osramoćeni bit će ljudi svi. Van ako bolni. A živ tko bude. hoće 1' pomoć donijeti Svi oni što ih On iz tmine spasi Na križu koji Turčin zarobi. Sve vrijeme. Bog sada leži u svom skrovištu I čeka. bijedni i sirote Svak bogat. nego na taj cijeli rat! Slavko Ježić 79 . mislit više. To kukavci bi bili i zli vrazi. A žene će ih vjerno čekati I drugovi im časni ostati. Uskrsnut svi u vječitoj će slavi. Nek Bog u teški pomogne mi sat! Na ljubljenu ću. Za Boga ako svog se ne bori. znajte. ne. sretnik bit će pravi. Jer dobri svi će u boj otići.

Doista. učinila je Kaštelana od Coucya junakom legende o pojedenom srcu. gdje se govori kako je ljubomorni muž dao svojoj ženi da pojede srce njezina mrtvoga truvera. Kaštelan od Coucya virtuozno je nasljedovao uzore trubadurskoga pjesništva. Prema toj je legendi Jakemes Bretel napisao popularni roman Kaštelan od Coucya i gospoda odFayela. 80 .) Guy. pjesnik je i umro na ladi koja ga je nosila u četvrtu križarsku vojnu. Slava koju je postigao svojim pjesmama. koja je u pjesmi Odiljam. se odjeknula i u starome hrvatskom pjesništvu. kaštelan grada Coucya.KAŠTELAN OD COUCYA (? .1203. izrazio je najpatetičnije tipičnu truversku temu oproštaja križara s ljubljenom.

Dvojim da 1' dosta njoj ću pripadati. 81 . Glasom me nježnim i noć i dan prati. Tek dobrim pjevom mogu izazvati Naklonost one kôj se usmjeriše Hvale mog srca. Razum i znanje. tijelo. Za ulog srce. Toliko strah me pogled s nje odvratiti Uz nju se srce i misli mi sviše. Niti joj gledam čisto lice više. A još u vijeku koji mi se piše. žud ću dati. te ću bit uslišen Ako me htjedne slugom zadržati. možda uma lišen. da rad nje moram umirati. Jer lijepost njena na me čini svrati I sve se riječi pred njom izgubiše. Pa srce moje blagošću odiše. I za veselje želim prepjevati. Srce mi laž ni hir ne dohvatiše. Nazvao ne bih ludim činom više Ni smrt. Zato nek Bog mi dâ se radovati! A stalnost moja i žar nadmašiše I Tristana. al se skriše Znaci što ljubav dali bi joj znati. Jer krâs i um se u njoj sastaviše. što napitka se lati. Ta dolično je ljubim. Stog morao bih dobro dočekati.♦♦♦ La douce vois del rossignol sauvage Divlji slavujak umilno bigliše.

srce ostaviše Ko taoca. pjesmo. Al srce koje već iscijelih. Da silom ću ih morat poslušati! Zeljka Ćorak ♦♦♦ Bien cuidai vivre sans amor Mnih da će mirno život cijeli Bez ljubavi mi dotrajati. Odah se dubljoj mahnitosti No dijete kad se ožalosti Tražeći lijepu zvijezdu za se Koja visoko nad njim sja se. Sto unaprijed već znaju nazirati Ljubavnu slast. svoje glase slati. Naknadu meni ljubav plati 82 . Kud kroči mi se poć ne osmj elise. Tobom ću. Ni tren ne želeć s njom se rastajati. Jer zavidnici zli me zaplašiše. U ludilo me opet vrati. i otad uz nju diše. Drage je oči znaše izabrati: Čim vidješe je. nek Bog im kletvom vrati! Jer ljubavniku mnogom naudiše. Te meni krutu korist ostaviše.I nema ravne što će uz nju stati. Iako kušah gorke čase.

Spoznajte izvor mahnitosti Sto mom životu ne oprosti: 1 tko će meni bol zacijelit Ako je neću s Vama dijelit? Od lijepe mi mahnitosti. dobra sveg prisuće.Zato što. Ushtijte milost meni dati. 0 Bože! da se mojoj snazi Bar jedan dan nje dočepati! Isplatit će zbog mahnitosti Ako se na me Bog smilôstï: 1 morati će mrijeti tada. Nikad joj službu ne uskratih: Kruni me kraljem mahnitosti. ne misleći na se. Ko vjetar lađi kad pakosti. Dok je ne smrvi i ne stuče. A jednakim će dobrom gostit Svakog tko vjernost njoj ne gazi: Tko vjeruje joj. No sila plod je mahnitosti. Vi što sve znate. Rad Boga i čestitosti. Ko što zlo rad Vas utrnut će. neka pazi. 0 gospo. Ako mi gospu ne savlada. uzimati. Ljubit Vas s pravom na me spada Tek ako ljubav to ne krati. 83 . I nije čudo da jad slazi U me na ljubav što me pati. A sve vrline krijesom sjati. Nemojte ludost za zlo sada. Sto ide kud je vjetar vuče.

Od vjerne druge moje se razdružit. Gospodine. da 1' još ikad. zar bi ponestala Utjeha njene blizine bez traga. I slast što često ona mi je dala Koja bje moja gospa. U tuđu zemlju bez nje ću produžit. draga? 84 . druga. Da me himbom ne ustrijeli. tko će znati. zbije? Zar ću joj ruku na oproštaj pružit? Tako mi Boga. I Ljubavi. jer druge nije.Milost. Kako da to se. ti zaželi. A gubeć nju već ništa neću užit. Jer na me njen se blagoslov ne lije. Da ako tko zbog zdvojna srca mrije. da. Gospode Bože. plus qu'a nule autre gent Ljubavi. nek neznano vam nije. Jer neminovno otputovat mi je. Amors. Željka Ćorak ♦♦♦ A vos. Ni stih ni lai ja neću ispjevati. vama od svih ponajprije Zbog boli svoje valja mi se tužit. Nit druga ljubav radošću me grije Do njena. pjesmo. Odsad ću svakom zlu ko meta služit.

Nek čvrsti budu naši dogovori. zlo ću u njoj prepoznati. Ljubavi.Kad prisni mi se udvornost joj blaga I nježne riječi što je zborit znala. Jer zlom tolikim izdajnik me mori Da pomirbeni Božji nagovori Tek teret bi mi mogli predstavljati. Željka Ćorak 85 . Odlazim. Molim vas Bogom. Al se romarom takvim neću stvorit Da sklon bih njemu ikad biti htio. ma kud prolazio. milost: na Boga bi ljaga Pala. No sada su me tako skupo stala Da smrt sa cijenom izravnava vaga. gospo: Bogu. Stog put moj cilj bi lako promašio. Ne znam da 1' ikad još ću s vama zborit: Možda sam zadnji put vas opazio. što sve tvori. A meni se od gospe rastajati! Sad bit će sretan koji rogobori Na dobro što sam nekad užit smio. I molim Boga da mi čas sazori Ko vjera što je vama znadoh dati. Preporučam vas. Zar duša bi u tijelu obastala? Ne ode 1'. Iz srca mi se istrć nije dala. kad ljubav bi se dokončala. Ta nisu zalud u dio mi pala Kroz život moj tolika Božja blaga. makar gdje ja bio.

Helinant je napisao tu pjesmu posluživši se strofom koju je sam stvorio. 86 .?) Stihovi o smrti Helinanta de Froidmonta sažimlju snažnu prisutnost smrti u životu srednjega vijeka.? .HELLNANT DE FROIDMONT (1160. Riječ je o opsežnoj alegoriji Smrti. Zato je ta pjesma stekla veliku popularnost i sačuvala se u mnogim prijepisima. kamo se pjesnik povukao. u cistercitskoj opatiji Froidmont. Stihovi o smrti napisani su oko 1195. a sastoji se od dvanaest osmeraca sa samo dvije rime. koja se tematski varira s rastućim intenzitetom iz kitice u kiticu do nedvojbene zaključne pouke.

VERSI O SMRTI

Que vaut biautez, que vaut richece
Čemu blago, čemu lijepost, čemu slava, čemu krjepost, kada smrt po svojoj ćudi kišom daždi, sušom prži, sve u svojoj pesti drži, što se prezre, što se žudi? Smrtnog straha tko je jači, jošter više smrt privlači, poglavito k njem se svrati. Mehko meso, tusto tijelo, ognju plašt i crvu jelo tko uživa, više pati. Smrt je dokaz, dvojbe nije, kako sve što vene, mrije, podjednako malo valja. Sve je ništa, smrt svjedoči, proždrljivost što rastoči i pohota što okalja. Smrt sagriješit svetcu ne da, jer na ništa on ne gleda njezini što grizu zubi. Smrti sve je istog roda, tor i zipka, vino, voda smrt veselje svako zgubi. Smrt sve lovi poput mreže, smrt je ruka sve što steže, sve što zgrabi zavijek ima. Smrt plašt crni svakom sudi,

87

prostirku na goloj grudi, smrt jednako služi svima. Smrt otkriva tajne groba, smrt slobodi nujna roba, smrt zasužnji papu, cara, smrt dâ svakom što zasluži, smrt ubogu dug oduži, smrt gavana s blagom vara. Smrt svem pravu mjeru kaže, smrt sve točnim tegom važe, smrt svakome pravdu vrši, smrt nepravdu svaku sveti, smrt oholom gnjilež nijeti, smrt u ratu kralja skrši, smrt i vlast i zakon štiti, smrt bez lihve i dobiti, smrt u trpnju nehaj mijenja, smrt grahu i posnoj kaši u kloštru, gdje blud se plaši, daje okus od pečenja. Smrt smiruje ljute priče, smrt stišava veselice, smrt sve bitke okončava, smrt križare raspne hude, smrt namiri krotke lude, smrt sve parbe poravnava. Smrt od ruže luči trnje, krupe brašno, slame zrnje, čisto vino patvorina. Smrt kroz vel i zastor gleda, točno znade svakom s reda koliko se štovat ima. Smrti, da te moćnik kuša, ne bi njemu pala duša

88

gdje ne treba zlata, srebra; ne bi kljùkô tijelo lomno, nit oštrio nokte pomno da bijedniku guli rebra; jer zariješ snažno zube i duboko u sve grube nepravedno koji kinje jadnu čeljad bez zaštite da gramzljivost svoju site od imetka sirotinje. Smrti, ti si rat i zamet svima što kroz pljačku, namet zlostavljaju tlakom slabe. Ti sve one mučiš vele što se tuđem zlu vesele. Ipak danas mnogi rabe (o vlasteli svud se čuje) nepogode i oluje, na put zloće dušu vode. Hej, drsko se dobit može širok pas od tuđe kože i korist od tuđe škode. Smrti, gdje se holost hvali, hitaš gasit što zapali, pa noktima vječno paraš bogataša što užije siromahu krv dok pije. Ah, bogatstvo, što nas varaš? Salo krade tko se masti, kruha krade tko se slasti, navada već tako hoće; što je čovjek bogatiji, to je tvrđi i škrtiji sav u perju, a cvokoće.

89

Najtustiji s mnogo ruha gule one s korom kruha i dronjcima; dokaz to je da Bog sudbu, dok postoji, velikim i malim kroji. Čim skončaju jade svoje, mlad i star, već prosta duša u čas smrtni opet kuša dobrih djela zbroj i grijeha. Tad iz svog iskustva čita: treba činit Bog što pita, čovjek nije stvor od smijeha. Tko li desno-lijevo ote maraka i livri svote od bogatstva širom svijeta; tko jesetre i lubine, štuke, mrene i murine, i losose na stol meta; tko potroši hranu, svilu na smrdljivu put i gnjilu; tko ne kroči bez kočije; tko se Bogu ne pokori, sad ga paklen oganj mori: tko sav gori, zlo se grije. Bože, zašto da se želi jed što grješnu put veseli, kad rastače našu narav i toliko kratko traje? Potom tako skupo staje! Poguban je ostan varav koji dušu na dug snubi rad užitka što se gubi, a gorčine vječna čaša! Bjež', pohoto! Bježi, gnuse!

90

Neću tako skupe kuse. Draži su mi grah i kaša.
Mate Maras

GAIETE I ORÏOUR

Lou samedi a soir fait la semainne
U subotu navečer, pod kraj tjednu, Sestre Gaieté i Oriour tad htjednu Pod ruku otić na fontanu jednu. Nek puše vjetar, nek se grane viju: Koji se vole, oni slatko sniju. Tu mladi Gérard s vježbališta bane, Ugleda Gaieté kraj one fontane, Zagrli je i blago stezat stane. Nek puše vjetar, nek se grane viju: Koji se vole, oni slatko sniju. »Oriour, vode kad zagrabiš, tada Pođi, put znadeš, vrati se do grada, Ja ostat ću s Gérardom, kôm sam rada.« Nek puše vjetar, nek se grane viju: Koji se vole, oni slatko sniju. Oriour dakle pode, tužna, blijeda; Očiju plačnih, sva se bôli preda, Sto Gaieté, sestra, poć joj s njima nè dâ.

91

Nek puše vjetar, nek se grane viju: Koji se vole, oni slatko sniju. »Nesretne mene«, Ori'our će, »joj! Ostavih sestru u dolini toj. Mladi je Gérard vodi u grad svoj.« Nek puše vjetar, nek se grane viju: Koji se vole, oni slatko sniju. Mladi Gérard i Gaieté natrag krenu. Pođoše pravo k gradu u tom trenu: Čim stigoše, on uze je za ženu. Nek puše vjetar, nek se grane viju: Koji se vole, oni slatko sniju.
Luko Paljetak

92

RUTEBEUF
(između 1230. i 1290.)

Medu svim truverima XIII. stoljeća pa nadalje sve do Villona, sva
stoljeća poslije, Rutebeuf se ističe osobnim prizvukom svoga lirizma, koji ga uzdiže daleko iznad pjesničkih konvencija njegova doba. Isprva živi kao putujući žongler, dok se poslije utječe mecenatu velikaša. Bez velikoga uspjeha, čini se, jer ga cijeloga života more glad i studen, a ono malo zarade odnosi mu kocka. Prihvativši takvu sudbinu za osnovu svoga pjeva, on se ne nastoji prilagoditi predlošcima udvorne lirike aristokrata. Zato su mu pjesme tužaljke nad životnim nedaćama, ali bez plačljiva samožaljenja. S dotad nečuvenim realizmom i samoironijom Rutebeuf sažima činjenice svoga života. On istodobno vrlo bistro analizira svijet svoga doba te sočnim stihovima napada raskošan život Crkve, suprotstavljajući mu jednostavnu vjeru. Uza sve to, Rutebeuf je virtuoz i istraživač forme, koji je obogatio francusko pjesništvo novim ritmičkim kombinacijama i smionim rimama. On posjeduje posve modernu osjetljivost za riječ, pa mu igre riječi imaju svu težinu proživljenoga iskustva. Malo je koji pjesnik prakticirao toliko različitih pjesničkih vrsta od pjesme, basne i satire do alegorije, mirakla i križarske pjesme.

93

POTEPUSI S GRÈVEA

Ribaut, or estes vos a point
Sretnih li vas potepuha: Stabla se od lišća dijele, A na vama nema ruha, Trne bok od zime vele. Da je doći do kožuha I do halje s krznom cijele! Ljeti vi ste bodra duha, Mrazovi vas snevesele! Ne brine vas crevlja suha Dok tabani mast ne žele. Odsad mjesto crnih muha Vas će bosti muhe bijele.
Željka Ćorak

ŠTO BÎ OD MOJIH PRIJATELJA?

Dieus m'afet compaignon ajob Jednakim Jobu stvori me Bog, jer sve mi, što god imadoh svog, uze za trenut. Ni desnim okom, što vidi bolje, ne vidim sada od nevolje

94

kud mi je krenut. O, to je teško, ubitačno, jer i podne je sada mračno za to mi oko. Ničeg nemam što srce voli, već sam ubog i sve me boli vrlo duboko. Sada u dnu ponora tužim i čekam da mi pomoć pruži taj što i prije imao je milosti za me, jer srce mi je puno tame i jad ga bije... Žena mi eto rodi dijete, konj mi slomio nogu leteć tu preko plota. Plaću ište dojkinja vrla, ta što me tako već odrla da je strahota... Nevolji mojoj nigdje kraja. Drva nemam ni naručaja u kući sada, u ove dane, da se grijem. Ta nikad nikog bilo nije da tako strada. Još ovako ne bjeh bez para; gazda mi kuće prigovara da najam platim, a nigdje ničeg, pustoš sura, i ja se evo gola tura po zimi klatim. Zato i pjevam drugačije, tvrdo i teško, ne ko prije: vedro i čilo... Nesreća ne zna sama priti i što god mi se moglo zbiti,

95

sve mi se zbilo. Sto bî od mojih prijatelja, koji su bili sva mi želja i ljubav duše? Možda bjehu rijetko sijani, loše u zemlju zakopani te povenuše. Ni prije nisu bili bolji, a otkako po Božjoj volji postadoh žrtva, nijedan više k meni ne šeta. Mora da ih je odnio vjetar. Ljubav je mrtva. Takove vjetar brzo hvata, a pušuć mi stalno kod vrata odnije ih lako, te nikog da se za me stara nit da mi nosi kakva dara. I eto tako znam: svoje nitko neće dati, a kajanje onoga prati tko trošit želi da prijateljstva stekne mnoga, jer neće naći nijednoga da bol s njim dijeli.
Nikola Milićević

96

GUILLAUME DE LORRIS
(1210.? - 1240.?)

JEAN DE MEUNG
(1250.? - 1304.)

Roman o Ruži alegorijski je spjev, koji sažima kulturni rafinman svoga doba, a ujedno upućuje na to kako da se ono nastavi pozitivnim vrednotama novih vremena. Razlog dvojakosti Romana o Ruži leži u tome što su ga napisala dva čovjeka. Prvi dio romana napisao je Guillaume de Lorris, a sastoji se od 4000 osmeraca. U njemu se sintetizira iskustvo »udvorne ljubavi« u svojevrstan ljubavni priručnik. U formi sna izlaže se romansirani put Ljubavnika prema Ruži preko niza kušnja, u kojima sudjeluju personifikacije kao npr. Lijep doček, Plahost, Sram, Strah. Roman je ostao nedovršen i to je bio razlog što je Jean de Meung pedeset godina poslije napisao opsežan nastavak od 18 000 stihova. On ne samo što uvodi nove likove nego mijenja sadržaj i narav spjeva. Dok se Guillaume nadahnjivao trubadurima, Jean prenosi misao antičkih filozofa. On je racionalist i skeptik pa, u suprotnosti s prvim piscem Romana o Ruži, opominje protiv robovanja iluzijama ljubavi.

97

usnuh tada sanak čudan. neka bude ROMAN O RUŽI ART D'AMORS jer zaokruži. Lijepa i nova mu je tvar. dan u maju. pred pet-šest ljeta to je bilo. svo od radosti. Nek' se nitko ne zapita koje djelu dat ću ime čije prve pišem rime. 98 . noću spavah kako vazda običavah. 339 . ne bjeh budan. Kanda on mi verse rodi. 129 . U snu mi se jutro snilo.384] Ou vintiesme an de mon aage U dvajstom bjeh godištu Ljubav kada danke ište od mladeži. on ni od čeg ne bje stvaran što se potom ne bi zbilo i u pjesan ovu slilo. što ga začeh u čast dami svom vrlinom jer me smami: to Ruža je uzvišena toli vrijedna biti ljubljena. tom ljepotom bjeh očaran.107. doba ljuveno. drag da Bogu taj bude dar. srca vaša njim' zavodi kako Ljubav moli. sav od lijeposti.ROMAN O RUŽI [21 . tvrdo zaspah.155. hita.

svaki grm il plot bi htjeli svibnjom sebe ukrasit. Takvo doba jednom sanjah. iz srca sveg radost poje da zvuči pjev kroz čitav log. Zimi šume skoro svenu. toli divnog. zaljubit se . zemlju dičnu više dvorim. začas nesta njena bijeda kad bje zimi sva od leda. što je milo vlazi. halje nove rad' je djenut. Ptice što su nijeme bile pod obručem leđne sile. o ruhu njenu kad ja zborim.ima 1' brige druge mladim srcima do dat se proljetnim čarima. krasnog kroja. zimsku prebolješe ranu. Igra se s veseljem rodi u gaju ševe i papige.doba kad se sve veseli. Slavuj mali iz glasa svog trudom glasni poj izvodi. ponosna se zemlja snaži rosom. one tkane s tisuć boja trava i istočnog cvata brojnih prelijepih lata. sad u krasnom maju stanu pjevati veselje svoje. zeleno sada na se djenu. Uznosita hoće krenut. 99 . Jadno srce što ne ljubi kad mu dušu nujnu snubi opojni poj iz krošanja. lišćem novim grane ovit.

ljubav kad u vrijeme majsko zgodi svako biće rajsko. obukoh se. Stegnuvši rukava oba. i zid visok oko njega. Tad poželjeh van krenuti. umih ruke. podoh konac udjenuti. Andréa Zlatar Vidjeh tada u spavanju da već jutro dobro svanu. Ti likovi uslikani pogled su mi zaplijenili. dok vrtovi svi cvjetahu. slike mnoge krasiše ga te natpisi urezani. Pun radosti i života podoh tamo put klopota rijeke. Neko vrijeme kako hodah. srebren-iglu uzeh tada sa jastučca puna sklada. jer ne imah slasti veće nego šetat rubom rijeke. a kakvi su oni bili reći ću vam i pričati. 100 . kako ću se već sjećati. koju čuh da teče. Odmah ustah tu bez muke. tad perivoj ja ugledah. vesel i sam podoh tako slušajući ptice kako tud marljivo popijevahu. poslušati pjev ptičica kako poju sa grančica u godišnje novo doba.

slaba bješe. uništila. zubi joj poispadaše 101 . Uši joj se smežuraše. a oko nje omotana haljina joj bješe bijedna. Grozna bješe. Na toj slici isto tako vidjeh svađe i karanja te svakakva mrka stanja. čitah slova ispisana da Nevjerom sebe zvaše. od čijega nekad lika ništa ne bi sad na tijelu. koja stalno poticaše gnjev i ljutnju vrlo jako. k tome nosa zavrnuta. Ne bi. nije mogla prići jelu. Druga jošte slika jedna bješe slijeva uslikana. Lijeposti joj potamnješe i gadosti posta slava. ravna. oči pune. tako stara. Lica što su nekad bila glatka. ljuta. jer je tijelo njeno starost presušila.U sredini Mržnja stase. Namrštena lica. kad bi smrtno pala. uprljana. Ne bï lijepo odjevena. Tad Starosti slijedi slika. u borama sad sve trune. Sjedinama puna glava bjelinom je procvjetala. već kô neka bijesna žena. bila šteta niti žalost.

gazi. pa se vratit kap ne smije. obdan. sve istroši. da učene pitaš ljude. kao voda kad se lije. care. A pognuta tako posta da ni četiri koraka hodat ne može bez štaka. čini da nam oci stare. obnoć bez zastoja. sve najtvrđe da je. Vrijeme juri bez pokoja. pa će i nas ostariti ako smrt ne preduhitri. Nikica Kolumbić 102 . nego bježi bez prestanka. ono teče i odlazi. ne prestaje prolaziti pa ne možeš ni smisliti koje vrijeme sada bude. sve pokvari. tri vremena već ti prođu: vrijeme što ne voli stanka. no ni hip ne popostoji. jer sve ono ždere. vrijeme što sve preobrazi. jer prije neg misli dodu. ali kriomice plazi pa se čini kô da stoji. gvožđe.te ni jedan tu ne osta. čini rasti. vrijeme kôm se sve predaje. čini starit kralje. sve nas hrani.

1377. 103 .GUILLAUME DE MACHAUT (oko 1300. ali ne uvijek izvorno. Opis svih tih pjesničkih formi kojima se i sam služio.) Pojava Guillaumea de Machauta značajna je za doba u kojem dolazi do promjene u statusu pjesnika i pjevanja. Guillaume de Machaut tim se formama služi vješto. rondeau i virelai. prve cjelovito komponirane skladbe te vrste. Slava Guillaumea de Machauta danas je mnogo veća kao skladatelja glasoviteMme de Nôtre Dame. Pjesnik više nije lutalicay'oragleur. nego ménestrel. medu kojima su najčešće balada. trajno vezan za jednoga gospodara. ostavio je u djelu Lijek sreće (Remède de Fortuné). Poezija se piše u utvrđenim formama. .

I tako toga Koji je bio dolje. Dok misliš da ti ljubav pomaže. 104 . postavlja gori. Zato ću početi ovako: Luko Paljetak TKO UJUTRO SE SMIJE. ona nikada ne stane Dok se ne okrene. NAVEČER PLAČE Tels rit au main qui au soir pleure Tko ujutro se smije. laska ona ti jače I zlo ti prti. A sadržajem tužu tako. Od misli i od suza koje Prolijevam. priču što se ima Tužaljka zvati. preokrene s tri strane. Od sreće i od boli svoje.TKO UJUTRO SE SMIJE Et en ce penser ou festoie Prebiruć tako po mislima svojim Na um mi pade da sazdam i spojim. pače Za dobro radi. navečer plače. s puno rima. I nikada ne čeka jutro da svane Da okrene se.

ovog ću puta Bez rane ja. Uboštvo to je. I pogibeljna taština gladna. drobna. pali. gadna. Podržava žud. Al ne od raznih. Blagodat to je nesretna. žene Da lijek mi dâ. Gospodstvo to je prijezira vrijedno. dolje tad sori. Umrijet. To nadmena je poniznost jadna I milosrdnost jalna. rukam' sklopljenim. To je bogatstvo oskudno. Darežljivost je to škrta. kobna. I glad u srcu punom plama. Na svijetu nema čovjeka. Do gospe moje. bez dna. grubim. Predaje sva. I radost ljuta. Nevjerno što je. koja grije. mislim. Jadno i bolno zdravlje jedno. bijedno. No sad na kraju kad život gubim. I najradosnijega u hipu stvori U turobnoga. što čistim žarom je ljubim. Fortuna mi je susjeda kruta. što ga plijene. To predah je u nevoljama. rije Po njoj da iskrom žarkom sije Stalno. Fortuna mrska ljubav je zlobna. Luko Paljetak 105 .A onog što je gore. Od Žudnje moje srce vene. Duša se. Sumnja je guta. Gospi.

Luko Paljetak ♦♦♦ Quant fait eurent une estampie Kad poskočice zvuk se prospe. već da vi ga sama Imate. pripada vama. molim vrijeme cijelo. Luko Paljetak 106 . gospo. Ma što me od vas odvojit htjelo. Ne druga. S pratiocima krenu gospe Pô dvoje. po troje tog trena Uhvaćeni za ramena Do jedne krasne ložnice.Dame. gospo. mon cuer en vous remaint Srce mi. gospo. pripada vama Ma što me od vas odvojit htjelo. Srce mi. pripada vama. Zbog ovog žarkog u meni plama Srce mi.

pa je ostavio niz realističkih zapažanja i razmišljanja o životu kasnoga srednjega vijeka. Najuspješniji je i najplodniji bio u poeziji. Napisao je u prozi prvu poetiku na francuskom jeziku. Umijeće pjevanja i sastavljanja pjesama (Art de dictier et défaire chansons. 1392.).1406.EUSTACHE DESCHAMPS (1346. a i niz kazališnih komada. 107 . Opisivao je povijesne događaje i običaje svoga doba.?) Djelatnost ovoga učenika Guillaumea de Machauta opsežna je i raznovrsna. .

moći. To odredba je neizbježna neka. 108 . Ta dosta mi je da mi dobro ide! I dobro znam da svakom umrijet treba. Ta dosta mi je da mi dobro ide! Ja tuđeg blaga nikada ne gledam. Chascuns parle de chevance acquérir Svi govore o stjecanju dobara. Ne želit tuđe da ti oči vide. 0 tome misli. Te stvari neću srcu da se svide. Na svakog ona bez iznimke vreba. svakoga smrt čeka. Već svaki dan svoj obol neka stavi. 0 blagu. Sto više imat. svaki sad se stara 1 časti steći užitak je pravi. davi. s tim se muči. U debele što skrivati ih zide. Za tuđe s brigom ja ne gubim dane. 1 bogat jede što u trbuh stane. ovaj treba svijet uživat.BALADA MXXIII. Zar jezik zlatan treba kušat hrane? Za časti zar da patnju oči vide? To dim i vjetar je što ljulja grane. o velikoj slavi. Tko rodio se. Sto borba sva. za bogatstvom ta dreka? Ta dosta mi je da mi dobro ide! Vladaru. Za tuđu zemlju ubiti se ne dam. Te zakon ljudski i Božji poštivat. Za blaga čemu žudjeti daleka.

to s blagoslovom Boga Nek svaki čuva i drži se svoga Ta dosta mi je da mi dobro ide! Slavko Ježić 109 .Što dobro je.

Svestrano naobražena. a kao povjesničarka napisala je knjigu protiv građanskoga rata koji je početkom XV stoljeća harao Francuskom.CHRISTINE DE PISAN (1363.1431. .?) Kći talijanskoga liječnika i astrologa na dvoru Karla V. ona živi od pera kao prva profesionalna spisateljica u francuskoj književnosti. ali je već deset godina poslije postala udovica i ostala u tom stanju do kraja života. pravi luksuzna iluminirana izdanja svojih knjiga za biblioteke velikaša itd. Braneći žene. Kako bi mogla uzdržavati troje djece. a najviše se pamte one u kojima jednostavnim slogom govori o vlastitim jadima osamljene žene. 110 . U tu svrhu piše prigodno pjesništvo za ljude s dvora. Christine de Pisan svrstava se protiv Jeana de Meunga i antifeminizma njegova Romana o Ruži. pisala je filozofsko-moralistička djela. Svoju posljednju pjesmu napisala je o Ivani Orléanskoj. Christine de Pisan udala se s petnaest godina. Sastavljala je pjesme u svim onodobnim pjesničkim formama.

a bol na me pada i sama patnja u srcu me čeka: smrt ću njegovu plakati dovijeka. što mi vrijedi sada? Jer kad pomislim kako mi veseli bijahu dani. On je sad mrtav. nekada. Ako uzdisat i cviljeti želim za mrtvim dragim. kad živjeh s njime nestašna i mlada. što mi srcem cijelim pružaše bezbroj radosti i nada. Nikola Milkević 111 . ko janje što se od stada odijeli i strepi da mu kurjak smrt ne zada. Ko grlica sam bez druga što seli na suho granje. Tako mi eto duša sama strada bez dragog svoga. u sreći. a bježi iz hlada.Seulete m'a laissié en grant martyre Ostavio me samu s bolom vrelim u ovom pustom svijetu punom jada moj mili suprug. i nema joj lijeka: smrt ću njegovu plakati dovijeka. počne me gristi teška tuga neka: smrt ću njegovu plakati dovijeka.

Nakon povratka u Francusku povukao se u svoje dvorce.CHARLES ORLÉANSKI (1394. a umirem žedan. medu kojima i Villona. kojoj daju snagu stihovi velike jednostavnosti. 112 . stoljeću. punu istančane sjete.« Charles Orléanski posljednji je pjesnik nasljeđa udvornoga pjesništva. oko pjesničkih natječaja na temu kao što je primjerice bila: »Kraj studenca sam.) Sin vojvode Louisa Orléanskoga.1465. gdje je okupljao najvidenije pjesnike svoga doba. ponovo je bio otkriven u XVIII. osobito Blois. Charles Orléanski zarobljen je u bitci kod Azincourta i odveden u Englesku. U zatočeništvu je napisao Knjigu tamnovanja (Le Livre de la Prison). gdje je bio zatočen petnaest godina. Medu njegovim stihovima izdvajaju se njegovi proljetno nadahnuti rondeaui. . koji su se uspjeli osloboditi tehničkih komplikacija poezije njegova doba. Uskoro zaboravljen.

Na novi si veze sve više Sad sunca sjaj. Slavko Ježić BALADA Nouvelles ont couru en France Kroz Francusku glas prođe sada Da mrtav sam. vrijeme je skinulo plašt Od vjetra i zime i kiše. blještav i tašt. 113 . Na novi si veze sve više Sad sunca sjaj.RONDEAU Le temps a laissié son manteau Gle.« I rijeci i vrelu je kras Taj šareni plašt što se njiše Kô alemi kapljica kiše. vrijeme je skinulo plašt Od vjetra i zime i kiše. I zvijerki i ptici je slast. Za svakog je obnove čas. Da sretna se glàsâ i diše: »Gle. blještav i tašt. Gle. kroz mjesta mnoga. vrijeme je skinulo plašt Od vjetra i zime i kiše.

Mog nasljednika mladost gâlï. Nje snaga me i moć prožima. Ne ćutjeh bol ni jad. Da na životu miš je mali. Premda se trudi starost stroga Da svojom vlašću mene svlada. Svak privržen. koji žali. ma kada. Prijatelj dobar. I nè dâ suzama ga zlima. Zdrav sam i snažan hvalim Boga. i dana toga Donijeti silnu radost njima. Luko Paljetak 114 . Cijelo me vrijeme krijepi nada Da mir će jutra se jednoga Probuditi. Neka Bog srdžbu svoju svali Na tog što nerado vijest prima Da na životu miš je mali. Sivoga platna sada fali. Nada mnom mladost moćno vlada. Pokazati je stalo svima Da na životu miš je mali. Tako na znanje dadoh svima Da na životu miš je mali. što ràd me ima. Al samo trati truda svoga: Dalek sam njoj od porta zloga. Tî što me mrze bez razloga. Crnine nitko se ne prima. Očajni bjehu drugi stoga.S čeg žališe me malo tada.

« Rekoh: »Vladarko iz božanske čete. kada hodeći sâm tamo navratih. Rekoh joj da me usud neprijatni prognao davno tu u šumske sjene te s pravom sebi mogu ime dati: lutalac koji ne zna kud da krene. da s pravca ne svratim. Smiješeć se reče. prijatelju. no ona umrije i ja postah zatim lutalac koji ne zna kud da krene. pipam polako staze zapletene. a puti neznani i blatni. koja mi uze nju za kojom patim i s kojom su mi tekli sretni sati. znati zbog kakva jada duša ti se smete. svi jadi moji vama su poznati. usred šume Tuge klete. i žao mi je što se moraš zvati lutalac koji ne zna kud da krene. ondje Boginja Ljubavi me srete i upita me kud se samac klatim. no ne znam kakve sile ti ih plijene. svud njena ruka vodila je mene. puna tihe sjete: »Kada bih mogla. ja te darivah radostima zlatnim. To je zbog smrti grube i proklete. te svojim štapom. 115 .« »Slijep sam.BALADA O LUTAOCU En la forest d'Ennuyeuse Tristesse Jedanput. rado bih htjela da te sreći vratim.

skokom svaki plovi. U proljeti novoj sada. usred grada Jašu. novi. Luko Paljetak 116 . U proljeti novoj sada. kada Ostruga ih ista zbâdâ. Ne znam da 1' svoj pôsô ôvî Rade dobro il ne. Svaki se ko konj mu povi. Mladi ljubavnici.« Nikola Milićević RONDEAU Jeunes amoureux nouveau Ljubavnici mladi. što poput uglja pada. novi. Ljubavnici mladi.i to je bolno što me naziv prati: lutalac koji ne zna kud da krene. novi. Bez razloga. Čine da ih s oknâ lovi Plam.

. većinom balada. ali je duboko izvoran te je svoje životno i egzistencijalno iskustvo u najvećoj mjeri učinio iskustvom svoga pjesništva. od ljubavi do mržnje. Villon je dovršio rukopis svoga glavnoga djela. Studirao je pravo na pariškom sveučilištu. U toj dugoj pjesmi od 40 strofa on oporučuje sve što ima i što nema.1464. nazvanoga Velikom oporukom. Godine 1456. Oporuke (Testament). među koje je umetnut niz drugih pjesama.FRANÇOIS VILLON (1431. rodio se iste godine kada je spaljena Ivana Orléanska. kako se zvao prije nego je preuzeo prezime svoga zaštitnika kanonika Villona. Vllon nije poetski inovator. 117 . Villon dovršava Zapis (Lais). ali i gradbom: sastoji se od 186 strofa. mzvznMalom oporukom (Petit Testament). Trag mu se izgubio kada mu je 1463. ali je više od toga pohađao sumnjive krčme i druga slična mjesta. bivao utamničen i dva puta osuđen na smrt vješanjem i dva puta pomilovan. U Oporuci Villon sagledava u perspektivi smrti cijeli svoj burni život i te slike bude u njemu različite osjećaje od smijeha do suza. kada je počinjena spomenuta krađa. pa se knjiga najbolje može prispodobiti s bogato instrumentiranim dance macabreom (V Vinja). Ujević u pjesmi Naše vile. kojom se nadahnuo T. Neosporan utemeljitelj rodoslovlja »prokletih pjesnika«. smrtna kazna bila preinačena u izgon iz Pariza.?) Posljednji pjesnik srednjega vijeka i prvi pjesnik moderne poezije. Između njih se nalazi i glasovita Balada o gospama davnih dana. Villon zastupa u francuskoj književnosti rodoslovlje pisaca u kojih se avanture života i književnosti prepliću u svojevrsnu sintezu. od poruge do kajanja. ljudima koje je sreo u životu. sudjelovao je u velikoj krađi. Pošto je zahvaljujući amnestiji izišao iz tamnice. . javlja se u doba zasićenosti versifikacijskim modelima te se izdiže iz njega izvornom snagom svoje pojave. François Villon. François de Montcorbier. protiv mnogih okrećući satiričke oštrice. Tb se djelo razlikuje od prvoga ozbiljnošću svoga tona. Villon je iskušao sve krajnosti pustolovnoga života: u tuči zbog žene ubio je nekoga klerika.

svud priman rado. u svome kraju. sva blaga imam. Tek neizvjesnom s pouzdanjem predan. u zoru velim: »Nek Bog nam ponoć dade!« Kad ležim. tko dobro zbori. tek očaj za me utjehe imade. ko crvić gol sam. sve mračno kao providno me vuče. a slabosti me jade. a umirem žedan. a druži su mi oni što me uče da je vrana bijeli labud što ga glade. cilj mi samo jedan: da sve imadem.BALADA FRANÇOISA VILLONA ZA NATJEČAJ CHARLESA ORLÉANSKOGA Je meurs de seuf auprè de la fontaine Kraj studenca sam. uz vatru drhtim. mislim: past ću poput klade. u plaču smijem se. s ruhom tecikuće. 118 . tek osto sam bez kuće. zub mi o zub tuče. i radujem se. a odasvud tjeran. najbolje mi rade. taj mi laži guče. da briga me ne tuče. dužnik neizmjeran. sve stekao sam. dobitak čekam da mi s neba padne. a odasvud tjeran. svi što me muče. a nadam bez nade. mržnje mi je vrijedan. a namjernik bijedan. tko istinit je. premda mi je vruće. ko žar sam vreo. vješt zgodama što nikad se ne sluče. ja sumnjam tek u slučaj očigledan. tugama sam žderan. Ne želim ništa. silesija sam. svud priman rado.

a odasvud tjeran. rimska ljepotica. Vladimir Gerić GDJE SU GOSPE DAVNIJEH DANA? Dictes moy où. svud priman rado. što s jezérâ i rječica Jek Zagora vraća svačijeg. Moj Kneže blagi. a svi mi se gade. gdje. gdje je lanjski snijeg? Gdje je Èlojza. a glup sam u sve grade. volim. te monah svetome Bje Denisu. n'en quel pays Recite mi. i svojeglav sam u čemu je svak smjeran. Eho. svud priman rado. nek vaša milost znade da mnogo znam. čuvena po svome Umu? (Zbog nje Abèlardu ubfca Muškost uze. u kràju kome Flora sad je. Što joj bje ko rođena sestrica. gdje je.ko istini sam svemu lažnom vjeran. sve cijenim. A nadljudska bila krasotica? Jao. ljubav zlu mu klica!) 119 . I što još znam? Da plaću primim sade. a odasvud tjeran. Tais i Arhipijâda s njome.

ni godišta svêg. Jeanne d'Arc. gdje je. ko da truješ. Alix. Gdje su one. gdje je. gdje je lanjski snijeg? Kneže. gdje je lanjski snijeg? Blanche. Da nè vraćam pripjev tih kitica: Jao. razvratnica? Jao. kraljica krinu par bijelome. 120 . al bijeg Lukavcu në spriječi.Gdje je Buridanova kraljica. vrla Lôrenka ratnica. Kruno svih djevica? Jao. u paklu ćeš da se pržiš ko zločinac. Bietrix i očinskome Maineu Haremburga baštinica. uz Engleza stijeg? Gdje su one. Što ga ù vreći baci u Seinu. novac kuješ. gdje je. Spaljena u Rouenu. Glas sirenski. pa Dugôstopica Berta. gdje je lanjski snijeg? Vojmil Rabadan BALADA DOBROGA NAUKA (Onima koji provode rđav život) Car ou soies porteur de bulles Da si pop te oprost tražiš. tih nè pïtâjte sèdmïcâ. varaš kockom.

varaj. vi to znate! . Vama. gradu. čudotvorac. kockom. umrijet ćete jednog dana. i. selu kazuj čuda. prodaj brzo.Sve za cure i krčmare. igrač. Božo Kukolja 121 . kradi milodare: što mislite.Sve za cure i krčmare. farse i pasionate. druži u razvratu dragom tijelu. na što sve to? . kartom zgrči pare. sve će k jednom.Sve na cure i krčmare. Hlače. prsluk. mazge. Zla mu zuba čuvajte se. dok što valja. frulaš. konje nek timare. zaboga.varaš sud i huliš sveto. lutkar. glumac. Koji za to sve ne mare. Budi svirac. odore i dronjke stare. kopče s halja. neka oru. ako nisu vješti peru! Bit će lasno da se gojiš. prirod beru. al ma kako lan se tare. rimozborac. zašto mučiš se i znojiš? . sjetite se. al zlom duši! nauk dajem ko brat bratu: grk je žar što mrtve suši.Sve na cure i krčmare. . utecite još zarana. zézo. luda.

Prismočit ne bi crnoj kriški htjeli. što kmet kiseli. šale. ni jutro. da tijelom jače uživaju. Kroz rupu jednu vidjeh ih sirota I spoznah: da se jadi rastjeraju. Nema ti blaga do udobna života! Kmet Franc Gontier i Helena mu druga Taj divni život da su vodit smjeli. od ječma i zobi. bez svađe. vodu piju ljeti. un gras chanoine Na mêko perje tust kanonik liježe Uz zârnïk. rijeh. Bob šuplji ne dam. dotjerana. čista. Bijela i nježna. Češnjak i luk.. s čeg smrdi dah kô kuga. hljeba Tî žive. Goli. Hipôkras piju cijele noći i dana.BALADA O UDOBNOM ŽIVOTU (Ustuk Francu Gontieru) Sur mol duvet assis. maze. o takvoj jestvini! Nek samo Franc Gontieru radost stvara 122 . sred tapétâ punog stana. cjelivaju. Za kašu i mlijeko sve. Smiju se. jasno. zimi! Sve ptice od tud do kairskoga neba Zadržale me dan jedan jedini Ne bi. Gospa Sidonia uza nj se proteže. Pod ružom leže i tim se hvale glasno! Je 1' bolje to il kreveta toplôta? Kažite! Čemu pričat dugočasno? Nema ti blaga do udobna života! O kriški crna.

S Helenom kad pod lijepim glogom šara. 123 . držeć se inatno.« No s večeri katkad. da se mnijenja slože! Ja velim: nikom nek nije grehota. Kneže. Pa je stoga kitim i srebrom i zlatom. kažem mu: »Dobro je. i budala zato? Svake slasti s njome ja se živ naužim. što amo pristat može: Nema ti blaga do udobna života. Na smrt mrzim lik joj srditi i ružni. divljak. Vojmil Rabadan O DEBELOJ MARGOTI BALADA Si j'aime et sers la belle de bon hait Ako li je ljubim i ako joj služim. što god rekli o življenju ratara. kada sva se snuždi Sto ni groša nema. Zar prostak sam. Kruha. hitro. sira. obilato U velikom sudu donosim mu vina. vazda mjesta ima U bordelu gdje se bavimo nas dvoje. biranih jestvina. Je 1' dobro njima. meni briga stota! No. Al čedom čuh. Kada netko svrati. voća. Nema ti blaga do udobna života! Sudite. Ako masno plati. Nemaš li gdje spati.

I bludnik sam stari. Zigo 124 . U bordelu gdje se bavimo nas dvoje. »gogo!« tepa umiljato. Gromoglasno.Otimam joj halje i govorim nato Da gubitak s tim ću naplatit bogato. Oboje pijani. Razbludom me ludom izmoždi stegnima. ko top spimo potom. Vazda imam kruha . Ujutro se. A prut tada svoje Sare po njoj šara modrim pismenima. Lošiji sad tko je? Ćud nam se prožima: Lonac i poklopac nas smo obadvoje. sram nas sebi prima.kakva god godina. Ona kriješti. tada se oduži Prdacem Margota! Ode stanje ratno! Kosu tad mi mazi. ona kći kurvina. i na Trbuh mi se penje. O sramu živimo. Viče i zaklinje mùkôm Božjeg sina Da ne činim toga. Ne štujemo časti. meke prste pruži Do butine. a gogi milina! Pod njom plošten stenjem. stoga je ne ima U bordelu gdje se bavimo nas dvoje. U bordelu gdje se bavimo nas dvoje. masno. budi s žudi. rano. vrišti: »Ti si krv Judina!«. Bože V. puti nam se znoje.

od ubogih sam potekao: 125 . Oni odoše. crn ko kupina. mene evo i bez pameti i bez znanja. a niti pješke. sveo. 1 da sam dobru odan bio. mekan ležaj. U srcu bol mi sve je teža dok to napisat evo kušam. al jao. ja iz škole bježah ko svaki deran neposlušan. odbaciti me već se spravlja.VELIKA OPORUKA [ulomak] Je plains le temps de ma jeunesse Ja plačem svoje dane mlade. da sam učit htio dok luda pamet bje mi svježa. i zbog ubogog moga stanja prirodni zakon zaboravlja. kad bijah ludi od ostalih. tužan. a dara mi ne ostaviše. Kud se skriše? Iznenada se u bijeg dali. 0 Bože. bez rente. sve dok preda me starost pade sad su se krišom razbježali. novca i imanja. nisu na konju odjahali. bez krzmanja. Od mladosti sam ubog vazda. imô bih kuću. sva moja svojta.

ma kakva roda i pameti. Čujem. . Srce mi reže mnogo puta. pune nakita. plemenitaša i seljaka. i majka će umrijeti. ružna. a tijelo mu u zemlju pade. i na rukama preda mojih (Bog mi kod sebe mjesto dao!) nit žezlo niti kruna stoji. škrta.« Znam. uvojaka. ni djed.. uboštvo sve nas slijedi. u patnji mrije.moj otac nije bio gazda. milosna. tko umire. Znam: bijednog će i bogatuna. čemu bol ta ljuta? Ne budi nikad tužan tako što nisi bogat ko Coeur Jakov: bolje pod gunj em ubog biti nego da si bio gospar lakom pa u bogatu grobu gnjiti. anđeosko nisam dijete kojem na čelu sja dijadem od bilo kakve zvijezde svijede. otmjene dame ruha laka. smrt će ih redom sve odnijeti.zbog siromaštva kad sam plako: »Čovječe. a jadna žena dobro znade da smrt i sinu njenom prijeti. Umirô Paris il Helena.. 126 . laika. jao. popa. mudra i luda. Moj otac Bogu dušu dade. lijepa. koji se Horac zvao.

jer zraka niti daha nema. žute. moj vrat o užetu oprobat će sada da mi je guzica teška kao klada. oči smute. Svi umirući drhte. vene se napnu. a žuč mu se na srce slije. Nikola Milićević 127 . što mi teško pada. onda ga svega znoj probije. Pontoazac rodom. zar ni njeg takvo zlo da mine? Ne! U nebo je doći svima. vrat se napuše. dont il me poise Ja sam Franjo-Francuz. iz Pariza grada. O žensko tijelo pùti fine. žile nabreknu od siline. koje svu draž i nježnost ima. i tko će bol mu ukloniti? Nitko od roda voljan nije da bi mu htio jamcem biti. nos se svine. Nikola Milićević STROFA KOJU JE NAPISAO KAD JE MISLIO DA ĆE BITI OBJEŠEN VILLON Je suis François.

Suhi. Branila nas paklenih pakosti! Nek nam mrtvim nitko ne dodije! Molite da Bog nam svima prosti! Pâreni smo.. znate. što preveć gojili smo prije. zazor vama Nè budi. Pût. pred Sinom Marije. pa dušama Vašim bit će milosniji Bog! Gle... Našem zlu nek nitko se ne smije! Molite da Bog nam svima prosti! Zovemo 1' vas braćom. što od suda pravednog Smaknuti smo.. crni od žara sunčanog. šest nas visi s drva tog... obrve skube sà svakog. Amo-tamo baca nas i vije. Prah i pepel bivamo mi kosti. Odavno je proždrta. koji živite za nâma... Vjetra mijeni kako se prohtije. Ta u svim glavama Nema.. izgnjije. uma sređenog.BALADA OBJEŠENIH Frères humains qui après nous vivez Braćo.. Milost svoju da nam ne odbije. Bradu. kad života svog Lišeni smo. pet. Mirni nismo ni trena jednog. Nè budite srca kamenog! Smilujte se nà nâs. Kô naprstak ptice sve će izbôsti. 128 . isprani kišama. ljudi. Branite nas. Oči ispi gavran sa vranama.

vlast nad svima ti je. ovdje rugu mjesta nije! Molite da Bog nam svima prosti! Vojmil Rabadan NATPIS ZA GROB NAMA OBJEŠENIMA Frères humains qui après nous vivez 0 braćo. Pozvasmo braću. 1 dobri Bog će biti blaži s vama. Ne daj da nas pakao dobije! S njim nemali posla ni dužnosti! Ljudi. A ruganje je patnji nepošteno: Molite Boga da nam duši prosti. Prah i pepeo bit će naše kosti. djeco sutrašnjega doba. Mnogom se od nas . smekšajte tvrdo srce prema nama. više. iako nas je ruka pravde smakla. 129 . Ako žalite užas našeg groba.drugi žive zdravo u glavi duga na stranu pomakla. čuva ista jama. A naše meso trudom nahranjeno odavno je trulo i pojedeno. Vama budi pravo.Nek u krug naš nitko ne dospije! Molite da Bog nam svima prosti! Kneže Kriste. Nas pet-šest.

Mrtvi smo. obratite se Djevičinom Sinu. u naše društvo ne stupajte samo. Dažd nam tjelesa kupao i sprao. isušilo cijela. Gavran je oči nama iskopao. Tin Ujević 130 . molite Boga da nam duši prosti. Nek nas živi mirno minu. neka nas štiti od paklenih zlosti. sunce ih speklo. Molite Boga da nam duši prosti. No kako vjetar vije amo-tamo. čovječju strvinu. iščupao bradu i obrve s čela. koji vladaš svijetom. Ne sjede mirno nikada nam tijela. Molite za nas. molite Boga da nam duši prosti. ruglo tu bi bilo štetom.mi poludjesmo od životnog pakla. Isuse kralju. ne daj nas u vlast crnom paklu kletom. Ko napršnjake ptić će nas izbosti. O ljudi. tako se i mi tromo povijamo. dužnici nismo tu ni mili gosti.

kao u plejadista. u kojem je na kraljevu intervenciju dobro prošao. što je opisao u jednom sastavku. uvjetovao je nove tonove i orijentaciju njegovih stihova. Prelazak u dvorsku službu Margarete Navarske i Franje L. Vergilija. 1543. u Zenevu (g.CLÉMENT MAROT (1496. eklogama. vežu kako neki stalni oblici (rondeau. Marot je. epigramima.). dakle prijelaz od srednjega vijeka k renesansi. a cio je taj proces. U humanističkoj dvorskoj atmosferi i u krugu Margarete Navarske Marot se sve više usmjeruje prema antičkoj i talijanskoj književnosti. kojih je eminentni predstavnik bio njegov otac Jean Marot. eruditivnost. U bitci kod Pavije (1525. . tužaljka). bila oblikovana renesansna samosvijest o uzvišenoj zadaći i iznimnosti pjesništva. Takva je i njegova poema Le Temple de Cupido. Te ga je godine i supruga prevarila. oduševljeno čita Boccaccia i Petrarcu. ona mu se osvetila na taj način što ga je prijavila crkvenim vlastima da je mrsio za vrijeme korizme (jeo je zapravo slaninu). kod kojega je bio i službeni pjesnik.1534. . Marota su uzeli na zub bigotni krugovi. ali i iste godine oslobođen. Uz spomenute tradicionalne oblike. opisao u satiri LEnfer (Pakao). tako personificiranje. Optuživan zbog kalvinizma (njegove parafraze psalama francuski su protestanti uzeli za službeno štivo). s kojom je pjesnikova idila trajala više godina (1526.) Clément Marot označuje u francuskom pjesništvu prijelaz između tzv. Međutim. retoričara i Plejade. centrirane po Petrarkinu uzoru oko jedne žene. više puta uhićen. Impulsi Marotovih pjesama ponajčešće su prigodnoga i anegdotalnoga karaktera kao npr. Ane d'Alençon.1544. on se okušava i u poslanicama. alegoriziranje. Marot je dopanuo tamnice. među- 131 . Marcijala. a umire u progonstvu u Turinu. balada. Poslanica kralju kako bijaše okraden (šaljiva poema od 130 stihova kako ga je sluga opljačkao i kako bi mu kralj trebao nadoknaditi manjak). S poezijom ga retoričara. Od toga se mnogo ne razlikuju ni njegove ljubavne pjesme. u napetoj atmosferi vjerskih kriza i konflikata. U njega još nije. Prevodi Ovidija. naposljetku emigrira u Švicarsku. te medu prvim francuskim liricima njeguje sonet.). elegijama.) biva zarobljen. Zadojena liberalnim duhom i reformatorskim idejama.

tim. posjedovao izvanredan dar za konverzacijsko versificiranje. Ponajviše zahvaljujući tomu svojstvu. koje je Boileau apostrofirao kao »otmjeno šaljenje« (l'élégant badinage). najpopularnijim francuskim pjesnicima. ne napuštaju želju za humorističkim poigravanjem i uveseljavanjem. i onda kada se tuži na zlu sudbinu i životne mnogovrsne nedaće. Marot je trajno imao čitatelja. pa je znao male motive i banalne povode zaodjeti prikladnim i biranim pjesničkim ruhom. ostao je medu najsimpatičnijim. Usto njegovi stihovi. 132 . za duhovito pjesničko ćaskanje.

da bih okom skrio tešku pečal što mi srce muči. ko boštvo te služih svoje. noseći ga smirite mu vaje. Mirko Tomasović S VRH ODLASKA ANE Où allez-vous. NISAM VEĆE Plus ne suis-je ce que j'ai été Sto sam bio. što daleko od Vas tu će patit. Anne? que je sache Gdje idete. mâ vladarice. recite mi sad se odiljući što ću činit. Znadem što ću. nisam veće. Moje krasno pramaljeće kroz prozor se sunovrati. dajte meni svoje. služio bih još te bolje. to bit nigda neću znati.ŠTO SAM BIO. Ljubavi. Da se rodim iznovice. ne treba me učit: uzmite ga. Mirko Tomasović 133 . zbogom zatim. jer bez srca i život prestaje. znat bih htio. Ana. srce Vam predajem.

u kreposti ustrajati. neku grdnu psinu spravit. 134 . to će Lubin dobro znati.ANLNA GRUDA SNIJEGA Anne par jeu mejecta de la neige Snijeg u šali Ana baci na me. Kud ću ići. vi jedina plam bi mogli zgasit što me pali. znam dobro. a ne voda. snjegovi i zima. za kog mišljah. ko kršćanin život vodit. Mirko Tomasović O FRA LUBINU Pour courir en poste à la ville Navrat-nanos grad čitavi bezbroj puta protrčati. riječju časnom djelovati. fra Lubinu to ne godi. jamačno je hladan: al. jer užežen postah iznenada. to bijaše plamen. kad bi istu vatru osjećali. da ne gorim jadan. kad i plamen usred snijega ima stan potajan? Ana.

Ko teolog učen čati. to će Lubin dobro znati.Vješto. ne dobru prednost dati to će Lubin dobro znati. fra Lubinu to ne godi. to će Lubin dobro znati. Zlu. Da se cura kâ zatravi. zalud ćete k njemu hodit. al u bistroj. Mirko Tomasović PJESNIKU NEVJEŽI Qu'on mène au champs ce coquardeau Nek tu blunu u polje se stjera. kao stručnjak pravi tudi novac svom dodati. jer se od njeg kvari kada sklada. niš vam nikad neće platit. fra Lubinu to ne godi. fra Lubinu to ne godi. zalud mnite da će vratit. 135 . bez groša vam džep ostavit. ne trebuje babe zvati za zbor medni i lukavi. kad se valjan posai zgodi. pitkoj vodi pas vam može uživati.

. tumač. dakle. Ako novog što načinit smjera. Mirko Tomasović DESETEROSTIH Ungjour Robin vint Margot empoigner Jenput Rok Uršu strefi poleg vrat i mam meštriju zvadi. zdehne Urša. Rok ji otpove. jer u ritmu vol je bez primjera. predugi taj tvoj mlat!« . i tak sem napol več hmrla!« Vladimir Gerić 136 . sadržaj i mjera. ni zgovoril ni reč. treba stjerat. bez mozga je i moždana jadan: nek tu blunu u polje se stjera. u polje ga. »ve dam frtalj od sega«! Zgrabil ju je mam i sam ga zmočil gda mu se otprla.»Joj«. predmet. pak buš me vmoril! Predebel je. a več je znala kaj bi rad. pak zine: »Joj.kako rondâ tako i balada. nek se prozi posveti odsada (čujem u tom da je nešto kadar).»Pak ja ti«. »suni mi ga mam do kraja. Iz sveg glasa stoga ću se derat.

Renaud. Ja ćutim smrt što prožima me. Ne mogu već se radovati. neka prostru ležaj za me.NEPOZNATI PJESNIK (XVI. Renauda kralja duša pode. Nimalo u njem spavat neću. 137 . Ni ženi niti sinu. Još zrake sunca nisu sjale. Renaud. Okolo pola noći mrijet ću. Da moja žena ne doznade. stoljeće) TUŽALJKA ZA KRALJEM RENAUDOM Le roi Renaud de guerre vint Dolazi kralj Renaud iz boja. Porodi žena tvoja Kralja. Na kuli mu je bila mati. gle za te slavlja. mati. Rukama držeć crijeva svoja. Vidje gdje sin Renaud se vrati. O. Al neka tako tiho rade. I tako kada ponoć dode. Već su ga sluge zakopale.

grobaru hajte reći Za dva nek grob iskopa veći. Na tavanu o gredu tuku. Žalosno tako zaplakati? Kćerce. U postelji tad stade kukat. Kog čujem mati. A Gospoda se s dušom rasta. Željka Ćorak 138 . tesari prave buku. Vas čujem tako zaplakati? Kćerce. Renaud je mrtav i u grobu. 0 pukni zemljo preda mnome. I neka bude takva jama Da se i dijete stavi s nama. Kakva to pjesma mene prati? Kćerce. jama nasta. Zbog smrti malog sina njena.K njegovoj ženi dopre buka. A zašto. Mati. K Renaudu hoću. draga mati. zatajit ti ne mogu. draga mati. mati. ja odavle. mati. Sto čujem. draga mati. Sto čujem. tek oko kuće to je Procesija što pjesmu poje. mati. pastirova je žena. kralju svome! 1 puknu zemlja. U što zabijaju te čavle? Kćerce.

lyonsku školu. a nastalu u razdoblju od 1533. To se navlastito reflektira u Deliji (anagramska varijacija pojma l'idée).MAURICE SCÈVE (1500. koji je u ono doba kulturno i gospodarski bio prosperitetniji od Pariza. neologizmima. kojoj je čelni pjesnik bio Maurice Scève. znanstvenim izrazima. biće višnje vrline). 1544. Scève nastoji oplemeniti i uzdići francuski lirski medij latinizmima.. 1533. veoma umješno pretapajući de- 139 . prethodeći pokretu Plejade. koju je Scève poput Petrarke posvetio savršenoj »gospoji«. arhaizmima. do 1543. pjesnikinja (Rime Plemenite i Kreposne Gospoje Pernette du Guillet) i učenica mu. nasuprot koncepciji pjesništva po kojoj je ono »otmjeno ćaskanje«. što je također bila udana za drugoga i prerano umrla. propovijeda dignitet. dvorskomu prigodničarskom i anegdotalnom stihotvorstvu.). Poduzeo je Scève. Margarete Navarske i Henria II. stoljeće otkrilo tzv. Taj krug nasuprot Marotu. potragu za Laurinim grobom i navodno ga otkrio u kapelici Svetoga Križa franjevačkoga samostana g. dok je tek XX. Paralelno s platonističkom interpretacijom ljubavi u toj knjizi pjesama. Scève je oko sebe okupio mladi književni naraštaj. na bolonjskom sveučilištu. Malo se zna o životnom tijeku toga veoma obrazovanoga lyonskoga plemića (ni godina rođenja nije sigurna). a posvetivši se poeziji.1560. Petrarkini štovatelji hodočastili su tomu mjestu (čak i kralj Franjo I.. boraveći u Avignonu. . object deplushaulte vertu (Delija. Po nekima se školovao i u Italiji. a zasebno ga je inspirirao Francesco Petrarca. Galantne motivacije podiže na viši stupanj diskursa proučavajući talijanske neoplatonističke dijaloge o ljubavi i doktrinu Leona Hebrejca. Lyonski učeni pjesnik i intelektualac živio je dosta povučeno. kaneći se javnih funkcija. talijanski. autonomiju i samosvojnost poetskoga iskaza. uvažavan od Franje I. objavljenu g. okružen svojim učenicima i učenicama. U renesansnom ozračju Lyona.. »oblik retorike«. Naučio je latinski. španjolski. a Scève je po uzoru na Kanconijer zamislio svoju zbirku idealnoj ženi: Délie. Njegova je Laura Pernette du Guillet. Zbirku je razradio prema pomnu nacrtu s alkemističkim i mističkim konotacijama.) Romantici su reafirmirali Plejadu. grčki.

pjesnikova nesavršenstva. ep po modelu Lukrecija Kara. hermetizmu. čistoću i jedinstvo u vlastitoj projekciji). Ispisao je 449 desetostiha. gdje slavi u zamršenoj simbolizaciji ljudsku slobodu i napredak. sintaktičkim i grafičkim konstrukcijama. Suvremeni francuski pjesnik i kritik Jean-Louis Depierris tumači Scèvea kao jednoga od ključnih pjesnika nacionalne tradicije. emblematičnim. apokaliptičkim viđenjima. devet . skrovitih pjesničkih značenja riječi vidjela je dalekoga pretka Rimbaudu. a posmrtno mu je tiskan pjesmotvorMicrocosme (g. koju je dugo uživao Ronsard. Formula je: 5 + (9 x 49) + 3 = 449. četrdeset i devet . otkupljenje grijeha i povratak u Eden posredništvom znanja. Objavio je Scève i nekoliko tankoćutnih ekloga.Muze. Reputacija najvećega pjesnika francuske renesanse. traženju novih. ukrasivši ih s pedeset crteža likovne simbolike. Mallarméu. 140 . Apollinaireu. u halucinatornim. u recentno vrijeme nije više tako neprijeporna: Scève i Du Bellay pomalo izbijaju u prvi plan.seterac u kiticama od deset stihova s apartnom shemom srokovanja. a brojka tri Sveto Trojstvo (svetost. Francuska modernija kritika u Scèveovoj poetici.). 1562. Brojka pet označuje čovjeka i njegova svojstva.

jer Idolom mog života posta. a Duh mrtav osta. ludo. čedna žrtva spram tebe. Ivan Pandžić 141 . Comme Hécate' tu me feras errer Učini me Lunom Vitorogom te živ lutah medu Sjenam' zemnim: ko Dijanu izravna me s Bogom. motreć redom: gle (o strahu. ljubavlju mi misli zatravljene. od koje me i Smrt ne odijeli. svih drugih strahova). učini me spremnim e da vidim patnje iskupljene. DÉLIE. Gospoje. Tim udarom razbi ih na dvoje. jesi. Ivan Pandžić XXII. Tijelo živo. to Ti bješe. Sve što Luna uli mi u vene. potom postah uznikom podzemnim: da Ti služim. L'oeil trop ardent en mes jeunes erreurs Grješno oko mojih davnih snova žmirkalo je. bit ćeš. kad li Guja ubojstvenim gledom Duh i Tijelo prostrijeli mi jedom.DELIJA I. te osvoji Dušu Duše moje.

l'Hiver tremblant en son séjour Zima dršće u svom obdaništu. Sto sam dalje. za kôm duša sniva. grmove i luge. živa zašto gonit. Slavko Ježić CXLVni. skriva u dnu srca odraz stvora mila. jače lovac hrli. pustim poljem gdje se stabla crne. lijepi dani Pramaljeća ištu. i u misli zavazda je bila Ona. te mi nada ostala bez cvijeta: al odoše moje boli duge i doba mi ovi Travanj sretan. Voy que. Ivan Pandžić 142 . S gnjeva tvoga zapadoh u tuge. cvijeće. mojom boli. slika stvari. koju duša grli. Si le désir. uhvatit ga voli. šume. srce više plače za tim slatkim plijenom.XLVI. i što onda napori ti znače? Jer što više jelen bježi. voće grne: zelenilo nato zaogrne stabla. image de la chose Ako želja. zatim lišće.

od bjesnila valjam se u muci. To je ljudsko. a ne Božje pravo! O zakone sveti. njoj što skrivi davo. ona sa svojim je drugom. krut si meni. elle avec sa partie Sâm sam. vrši slaba. Seul avec moi. Na rukama počiva mu s tugom njegov dodir zasipa me rugom. I u bračnoj dok počiva luci. jer ja patim.CLXI. što je pravo plijeni. ljubav skvrni. Slavko Ježić 143 . što je dužnost ženi.

»lijepa užarka«. 1555. Liberalna ponašanja. slijedeći svoj glavni uzor . od kojih.). »Sapfa francuske renesanse«. svi nisu bili platonski. jer je u svojem domu okupljala na književne domjenke odabrano društvo (medu kojima i Scèvea i Pontusa de Tyarda) lyonskih literata. ali ni novije vrijeme nije dovelo u pitanje šarm čuvstvene joj lirike. kojega je Olivier de Magny nemilice izrugao u jednoj odi. Podrijetlom iz obitelji uglednoga i bogatoga užara s tri braka.1566. a ostala je trajno nazočnom u antologijama francuske poezije. koji su se spram nje odnosili s velikim uvažavanjem i divljenjem. vrsna sviračica. Najženstvenija je. neposredna ženstvenost. privukla je skupinu štovatelja. 144 . Vibrantnu emotivnost pjesnikinja je umješno uklopila u sonetne okvire. Različito od Scèvea (njega je i ona smatrala svojim »meštrom«). jedino vrijedan ljudske egzistencije. koji su publicirani zajedno s proznim spisom Rasprava o Ludosti i Ljubavi (g. koja je pridonijela njezinoj popularnosti.) Ta pjesnikinja. ako ne i najveća francuska pjesnikinja sve do najnovijega doba. podcrtane suptilnom sonetističkom elegancijom odlike su poezije »lijepe užarke«. Život joj se nije mnogo promijenio ni nakon udaje za postarijega užarskoga majstora. vična jahanju i mačevanju. Nazivana »dama s lutnjom«. . pripadnica lyonske škole. čime je nailazila na postojanu rezonanciju kod kasnijih naraštaja. napisala je svega 24 soneta i tri elegije. Senzualnost. ona ljubav poimlje kao stvarnu. zemaljsku opojnu strast. bila je okružena famom. istina. Louise je stekla natprosječnu naobrazbu.LOUISE LABÉ (1520.Francesca Petrarcu. ili 1522. deklarirajući se za »božanski ljuveni žar«. pogrdno nazivana kurtizanom. Njezino navodno pustopašno ponašanje kao proždirateljice muškaraca treba odbaciti kao legendu.

ruka moć izgubi.Tant que mes yeux pourront larmes espandre Dok mi suze mognu iz očiju teći. dok jecaje glas mi mogne uzdržati. 145 . za vremenom s tobom provedenim patit. kroz uzdahe barem riječ poneku reći. Ali kad oćutim da sjaj zgasnu zjenâ. smrt ću molit nek mi dan pomrča tada. dok mi ruka mogne u leut zvoneći 0 lijeposti tvojoj žice prebirati. ja živjeti želim sve do toga trena. Mirko Tomasović ♦♦♦ Tout aussi tôt que je commence à prendre Čim mi se tijelo u postelji pruži i u san klone da odmora nade. kad glas mi zamukne. u tom smrtnu stanu kada duh pun jada pokazat ne mogne više kako ljubi. 1 dok duh mi htjedne samo za te znati nikakvoj ne težeć izvan tebe sreći.

tri ću ti vruća neg žerava dati. poljub mi podaj najslađi. Nikola Milićević ♦♦♦ Baise m'encore. neka ga barem u obmani kuša. rebaise et baise Ljubi me. združi. jao? Bol da stišam. najstrasniji mi od ljuvenih pruži. poljubljaj sretan da nas. neka se san moj nikad ne prekine. sljubi. odmore blagi. najduži. 146 . prepuni tišine. Žališ se. jedno u drugom uživajmo zatim. Tad mi se čini: u meni prebiva željeno dobro koje sam sanjala i za kojim sam tako uzdisala te često mišljah da ću svisnut živa. moja sretna noći.žalosni duh moj iz mene izađe i k tebi leti. Ako ne može moja jadna duša do svoga dobra u stvarnosti doći. O slatki snovi. skratim. ljubit nemoj stati. nek tome deset novih slasti služi. dakle. oko tebe kruži.

iz mene ako planuća ne bude. Amore. misli dopusti mi lude: živeći mudro loše se osjećam i manjkaju mi zadovoljstvo. tko će znati? Ne puštaj dugo da bez kasniš li. Al. Mirko Tomasovič ♦♦♦ On voit mourir toute chose animée Sve što je živo. Mirko Tomasović svijesti venem pogibelj patim: cijela. kad nježna duša othodi iz tijela: tijelo sam. prati. na opasnost samo pripazi kad se opet ugledamo. ti si srž mi boljeg dijela. prijatelju. gdje si. ah. vidimo.Tad svakom slijedit dvostruko će žice. Tvom tijelu prijeti. polovicu mu. vela: 147 . Voljena dušo. sreća. okrutnom negda. dio njegov vrati. što blago tvojom lijepošću me hrani. a naklonom sada. U sebi živjet i kroz drugo biće. smrt. milinje nek vlada. strogost. zalud doć' ćeš. u susretaju ljubovnom odstrani tvrdoću.

. 1562. Osokoljen velikim odjekom u javnosti i oduševljenjem mlade generacije. pa je u mladosti bio kraljevski paž. godine) opredijelila ga je za drugačiju karijeru.). Metafizička. Marija. Usporedno s ljubavnim sastavcima nižu se i njegove himne. 1552. koji je u vergilijanskoj konvenciji trebao pokazati antičko podrijetlo francuskoga naroda. nisu eterična bića. Njemačka). Bolest (slušne smetnje od 20. 1572. Kasandra. Za Karla IX. katkada također religiozni fanatizam (Les Discours. Uveo je u francusku poeziju žanr ode (zbirka Odes.PIERRE DE RONSARD (1524. ispovijedajući uz domoljublje i pobožnost. Italija.). postaje dvorski pjesnik. Pjesnički mu opus sadrži desetak svezaka stihova i početna pjevanja jednoga epa. pastoralnim ugođajima i jednostavnijim retoričkim aparatom. Ronsard se pomalo 148 . razvija opsežnu i razgranam pjesničku djelatnost.1585. Ronsard ne ostaje po strani vjerskih konflikata.) u maniri Horacija i Pindara. Njegove galantne pjesme puninu doživljavaju u stihovima zrele i kasne ljubavi prema Heleni Surgères. pastirske ekloge.). 1552. Ronsard je na stanovit način helenizirao petrarkističku komponentu.) Ronsard potječe iz stare plemićke obitelji. renesansne grupacije s jasnim i teorijski artikuliranim programom književne reforme. Iz toga razdoblja potječe i njegov pokušaj da nacionalnoj poeziji dade primjeren ep (La Franciade. već žene oličene tjelesnošću sa specifičnim individualnim čarima. maskerate. Škotska. kanconijer od 183 soneta posvećena zamamnoj Firentinki Kasandri Salviati. Za HenrialII. Bio je utemeljitelj i voâaPlejade. Petrarkizira »pastirici« Mariji Dupin sa svježim akcentima.. Evazivne konfesije i opisi ljuvenih jada izmjenjuju se sa senzualnim aluzijama na putene užitke. Druga Ronsardova zbirka Ljubavi (Les Amours. U toj je službi proputovao velik dio Europe (Engleska. što je višeputno od njega iziskivalo stihove po narudžbi i prigodnoga karaktera. elegije. iznijela ga je na glas kao francuskoga Petrarcu. 1550. a anakreontsko-hedonistički tonovi sa sjetom zbog prolaznosti i malotrajnosti života i nostalgijom za mladošću. savršena ljubav u njegovim pjesmama potisnuta je čulnim instinktom. čista. Helena. k tomu i Astreja (Françoise d'Estrées).

»ljubimac kraljeva i kraljica«. Zahvaljujući tomu budio je sve do nedavno najveći interes naših prevoditelja što se tiče francuske renesansne poezije. Saint-Cosme). Kralj preferira zabavnijega i lepršavijega Desportesa. Izoliran od bučnoga prijestolničkoga ambijenta. umoran i pomalo razočaran. koje je poletno evocirao u poznim stihovima. stoljeću kao njegov najpoznatiji i najtipičniji pjesnik. romantizam prigrlio (osobito Hugo) i stvorio od njega legendarnu ličnost. traži utočište na svojem imanju.udaljuje od dvorskoga života. odbacio. Klasicizam ga je. 149 . međutim. Ronsard se nametnuo XVI. našao je smirenje u prirodi i krajolicima (Vendêmois. njegovih strasti i spletaka. a »žrec Muza«.

neka mene štije: i sav jad će znati za kog Bog ne haje ni Boginja moja. Tako će spoznati da je samo varka slatka. tko vidjeti želi jednu mladost koja zalud uzrok svoje hude kobi prati. 150 . tek i isprazna nada časovita hira. allons voir si la rose Mila. kako moje ruglo njemu u čast pada. da vidimo da li ruži što jutros svoje haljine pruži suncu pokazav grimiz svoj.Qui voudra voir comme Amour me surmonte Tko vidjeti želi kako Amor vlada. ter će spoznat da se čovjek gorko kaje kada se u bludnji slijepcu vodit daje. lijepa ♦♦♦ Mignonne. kako moje srce zaledi pa zgrije. a djetića za svog učitelja bira. kako pobjeđuje kad boj sa mnom bije. Mirko Tomasović ljubav tamnica slijepa.

još i večeras jednako valja grimizan nabor njezinih halja i boja kao obraz tvoj. 151 . i brzo gubit se stao. uberi mladost svoju: starost. mahovinom skrite. vi zeleni luzi i šumarci mladi. jao. šume razlistane. brda bez drveća. obale uvite. plains et monts découverts Nebo. dok prva mladost bude ti krila rascvjetane ljepote sjaj. ljepote znak! Zaista priroda maćeha je kada i takav cvijet samo traje od jutra pa dok pane mrak! Dakle. livade. ljepoti će ti donijet kraj. rodni vinogradi. polja. zrače. mila. ja tebi svjetujem. cvjetno polje. jao. uberi. pogledaj kako joj pao. spilje udubljene. Frano Čak POZDRAV KASANDRI Ciel. vrela žuboreća. što cvijetu tom ote boju. bilje. pupoljci. air et vents. mila. Jao.

a pastirčad mlada uzvraća im pojem. gdjeno skakućući živcu od nje gnani. šume. smućen bijah da ne mogoh pri odlasku reći lijepom oku zbogom. stihove što primate moje. Pastirice preduć vretenom kraj stada kliču svoju ljubav. i vi žali plavi. te vas kunem. što ste tako kruti? Gle vrapce na grani. cvijeće. vrela. kako zaljubljeno jedna drugoj hrli. sve ljubavlju sjaje 152 . dole. nebo. Promotrite ptice kako gajem lijeću. Mirko Tomasović ♦♦♦ Vous méprisez Nature: êtes-vous si cruelle Ne slijedite Narav: vi nećete ljubav. zrače. što me travi blizu il daleko bilo. vidite goluba. mjesto mene vi je pozdravite milo. spilje. brda. bilje. i gle kako brjestić mlada loza grli i kako veseli sve se pramaljeću. toli srdit. dole hladovite. gledajte grlicu. žali.hridine.

Na noge! Pođimo vidjet travnjak mali. što biserom blista. da vas tako budim. Marija. ma jeune paresseuse Ustajte. Ah. već slavuj u grmlju tankovito pjeva i ljuvenu svoju tugovanku sklada. Sinoć ste liježući kleli oči svoje da ćete od mene jutros dić se prije. ali san u zoru drag diklicam što je.i sve za njom žudi i sve o njoj veli. a za nju jedino nikako ne haje hladno srce vaše. dajte da njih i vaše lijepe grudi cjelivam sto puta. ljenivice mlada: već se nebom ori poj veselih ševa. i pupoljke bujne ruže vaše krasne te klinčace rujne koje ste brižljivo sinoć zalijevali. Mirko Tomasovif 153 . što ljubit ne želi. Mirko Tomasović ♦♦♦ Marie. još vam slatkim drijemom divne oči krije. levez-vous.

u svom prvom cvatu. suzom rose hrani. plačuć. Od tog sna preplašen kliknuo sam smjesta: »I ljubavlju. 154 .odzgor natpis bio. ljudski zakon vlada! Najljepše je svoje izgubila sada i njenoga carstva s jednom smrću nesta. sous Vobscur de la nuit endormie Usred tmice noći ja sam jednom snio kako se preda mnom grob otvara jedan: smrt ležaše u njem. sva od strave blijeda . dakle. u mladosti lijepoj.Je songeais. Mirko Tomasović ♦♦♦ Comme on voit sur la branche au moi de mai la rose Ko što majskoj ruži.« Ni doreko nisam kad u zoru ranu putnik neki brižan na vrata mi banu i vijest bolnu doznah od putnika toga. kad blista na grani. Hrabro.to grob je Marije . dušo moja. a Zora je. i nebo zavidi na sjaju i zlatu. slijedit nam je treba: isti smjer bje puta i njenog i moga: i već čujem kako zove nas iz neba.

« A služavka tvoja te će riječi čuti. premda već pospana od dnevnoga rada. navečer. Nikola Milićević ♦♦♦ Quand vous serez bien vieille. predući uz vatru. mladu. daleko od sviju. dok te sve slavilo s ljepote i sreće. avet bez kostiju. na moje će ime glavu podignuti i besmrtne hvale reći će ti tada. ti ćeš iznenada pojuć pjesme moje u zanosu reći: »Ronsard me slavio kad sam bila mlada. da živa i mrtva budeš kao ruža. pri svijeći. najednom. Posljednji ti poklon žalost moja pruža: tu posudu s mlijekom i košaru s cvijećem. Ja bit ću pod zemljom. a ti ćeš kod peći. au soir à la chandelle Kada stara budeš. 155 . od žege i kiše nemoćna umire.Ljubav i milina u njoj sniju tada i mirisom njenim vrt čitavi diše. kobna Parka ubi i u prah obori. u ranoj ti zori. list joj po list pada. stara i pognuta. pod mirtom ću sniti. Tako tebe. a onda.

žalit ljubav moju i svoj prijezir ljuti. u mom će htjeti Loiru kao u Permesu piti. knjigo: sudbine tebi je znana volja. Netko. neće ti biti dana. koja te ide. sav će u čudu tad biti. A kad ga više nema. Hrabra mi budi. knjigo: dokle god živi čovjek. svatko ga smatra bogom. za tisuće ljeta. tada tek potomstvo kasno bez zavisti počast ti daje. al kad u carstvo smrti trudnom si stupio nogom. da za mog života nećeš doseći slavu. počast. Zato živi danas. dok života puti ružama ti cvatu. Nikola Milićević ♦♦♦ Cesse tes pleurs. prije no onkraj sam rijeke crne sklonio glavu. vrsne njegove odlike mrske su ljudima dovijek. i moj kad kraj vidi mali. i ne čekaj sutra. mon livre: il n'est pas ordonné Prestani plakati. Slavko Ježić 156 . očima neće moći pravo vjerovat svojim. Zloba klevetati živog nikada neće da staje. pjesmama zadivljen mojim.

doživljava otrježnjenje krećući se medu bankarima.1560. trgovcima i vjerovnicima. Društvo. rodnoga Lyréa.1550. u kojem se kretao po ingerencijama ambicioznoga kardinala. tješi se časovitim sanjarenjem o zavičaju i o Francuskoj.). što ih u njemu bude minula stoljeća. u koji dohodi kao pratnja stricu u svojstvu tajnika-intendanta. obilazi drevne lokalitete i prepušta se asocijacijama. slično Petrarki. ali je rano ostao bez roditelja.). a istodobno s njima i središnje Du Bellayovo djelo Žaljenja (Les Regrets. Potpisnik je glasovitoga manifesta Plejade nazvanoga Obrana i slavljenje francuskoga jezika. vjerojatno najosobniji francuski pjesnik XVI. pozajmio od Ovidija (Tristia). što je bila novina. što je bio san svakoga mladoga Francuza renesansnoga vremena. deprimiran zbog neprestanih novčanih teškoća.1557. snobizmom i orgijama. pun oduševljenja što mu se pružila prilika da posjeti »vječni grad«. . međutim. programatski usmjerena prema »talijanizirajućoj« poeziji. stoljeća. .). Za njegov se odgoj brinuo stric kardinal. ne slučajno. Kao pjesnik. Korektiv sentimentalnosti njegovi su satirički soneti. U kasnijoj pjesničkoj aktivnosti nije toliko vezan uz program. Razočaran poslovima što ih je morao obavljati. Iz emigrantskoga ambijenta javlja se nostalgična slika angevinskih polja. niti je dijelio Ronsardov stav da se u pjesmi valja kloniti svega što već nije verificirano i provjereno od antičkih pisaca.) Du Bellay je također poput Ronsarda potjecao iz aristokratske obitelji. idilične domovine kao idealizirani kontrast svega onoga što susreće u Rimu. poltronstvom. Iz takve smjese meditacija i historijskih evokacija rađa se rukovet soneta Les Antiquités de Rome. .JOACHIM DU BELLAY (1522. Taj se proces zbivao tijekom boravka u Rimu (1553. U rijetkim slobodnim trenutcima on s humanističkim pijetetom. Književni mu je prvijenac zbirka od petnaest petrarkističkih soneta Olive (1549. Uzmicanje od »velikih« tema prema prisnoj motivaciji i neparadigmatičnom oblikovanju približuje Du Bellaya modernomu senzibilitetu. 1558. 157 . za koje je naslov. izazivlje u njemu odbojnost politikantstvom. Pjesnik se u njima oslobađa vlastitih iluzija. spontaniji je i bliži životu od Ronsarda. U Rimu. općenito govoreći.

novčare. Okušao se Du Bellay i u latinskim heksametrima. ironizira rimsko društvo i njegove predstavnike (raspojasane prelate. 158 . objavio je i Seoske igre (Les Jeux rustiques). ponašanje na papinskom dvoru. prožete pastoralnošću i idilizmom. a njegov se pjesnički put okončao znatno prije nego Ronsardov uslijed teške bolesti (apopleksije). zabavljače. kurtizane). karnevalske svečanosti i vatromete. Iste godine kada je tiskao Žaljenja. spletkarenje i luksurioznost. gdje vlada skandalozno udvorništvo.ismijava neke opće ljudske mane.

Znaj da Rim je Rimu spomenik jedini. od Rima u Rimu što ne vidiš ništa. svi hramovi drevni. što k moru bježeći žubori. svodišta. qui cherches Rome en Rome Pridošlice. to ime Rim ima. koji Rim tražiš sred Rima. palače te stare. s vremenom se bori. Gledaj tu taštinu. ostatak je Rima. ona zdanja mnoga 159 .Nouveau venu. a ono što teče. uništiše ljeta. Prolaznosti svijeta! Ono što je čvrsto. što od sjaja osta grada koji svijeta gospodar je bio: svlada sebe jer je sve nadvladat htio i plijenom vremena razornoga posta. Tek Tiber. koje uprav motriš. do Rima Rim nisu pobijedili ini. zidine. Mirko Tomasović ♦♦♦ Tout ce qu'Egypte en pointe façonna Sve što su Egipta dlijeta isklesala.

dugo su me tvoje napajale grudi. atičkog. 160 . jonskog.korintskog. O čuda li velog! Rim je živeć bio ures svijeta cijelog. ono čim je ruka Fidije. što se ne odzoveš. zidani dok grčka umjetnost je evala. glasu mom odvrati. gaj i spilje punim imenom ti sada. des armes et de lois Majko umjetnosti. a sad mrtav svijeta on grobnica biva. o okrutna mati? Francuska. Francuska. sva zlata Azije. dorskog sloga. sve što je stvoreno Lizipa vještinom. Ako me djetetom priznala si nekad. ovdje se vidjelo. sva bogatstva njena. sve što je mudrosti imala Atena. oružja i sklada. Apela grad stari i slavni ukrasiti htjela što zadivi samo nebo veličinom. mère des arts. sva tajanstva ona što Afrika skriva. Mirko Tomasović ♦♦♦ France. al leleku samo odgovara jeka. kao janje svoju što dojilju žudi.

te svoj gospodar. ne pruža se izvan vlastitog imanja. a najveća želja što u njemu diše. u svom skromnom domu vlast i spokoj ima. svoj kralj i zaštita. prije svega on se sam u sebe nada.Med vucima divljim lutam poljem jadan. Nikola Milićević 161 . On ne jede kruh svoj negdje u tuđini nit opasna djela za drugoga čini i većeg bogatstva nit želi nit pita. Ina tvoja janjad dosta paše ima. Slobodnu mu volju nikad ne proganja ona jadna briga da se ima više. nju ne plaše vuci. već ćuteći zimu od koje dah hladan drhturavom jezom kožu mi ledeni. bez straha i jala. bez žudnje za slavom. U tuđe poslove nikad ne zabada. vjetrovi i zima. najgori u stadu zar kob je bit meni? Mirko Tbmasović ♦♦♦ 0 qu'heureux est celui qui peu passer son âge Blago onom koji medu jednakima svoj život provodi te bez mnogih zala.

162 . buntovnost Engleza. poroke Ferrare. i s ozbiljnim smiješkom svakog dočekati. nevjeru burgundsku. mrzim Lombarđane jer krše riječ danu. mrzim Venecije lukavost i zloću. nedostatke svoje isto mrzim jako. bahatost španjolsku. Mirko TcrmasovU ♦♦♦ Marcher d'un grave pas et d'un grave souci Hodati ozbiljno. mrzim tromost. nerad stanovnika Rima. pun dražesti fine.Je haïs du Florentin l'usurière avarice Mrzim Firentinca lihvarsku škrtoću. mrzim prevrtljivost Sienaca ludih i malu iskrenost genovljanskih ljudi. mrzim Napuljaca gizdu pretjeranu. al znanje pedantsko vrh sveg mrsko mi je. mrzim neku manu u narodu svakom. kojih bezbroj ima. Nijemce vinopije. goropadnost škotsku. površne Francuze.

stalno uzvraćati sa Ni?. kako Napulj stoje. bolan i bez gaća.svaku riječ mjeriti. gospodine. i slijedeći primjer dvorskih ljudi Rima otmjenim izgledom kriti bijedu puku. To su sve vrline što ih dvor taj ima. gospodine i Da. U razgovor često miješati Tako je i sa Vaš sam sluga uvijek otmjen biti. Nikola Milićević 163 . Častiti svakoga ljubeći mu ruku. kao sudionik stalno besjediti kako li Firenza. s kog se na kljusetu. bez brade i novca mnogi Francuz vraća.

Valja također izdvojiti jasnoću njegove stihovane fraze. miljenici su mu još Sannazzaro. tako i od Henria IV. po čemu je Desportes posrednik između Plejade i Malherbea. Rota. 1573. a prevodi i tri talijanska soneta Dinka Ranjine iz jedne onodobne popularne antologije. 164 . Tansillo. Majstor je kratkih oblika i pjevnih sastavaka. preuzimlje motive iz kanconijera. više podložan talijanskoj modi nego oponašanju antike. 1595. Njegova je Villanella. kritiziran strože nego drugi zato što je bio versificator regis i slavio kraljeve priležnice.).). nadmašivši prethodne biblijske interprete (Marota. početcima precioznosti. Desportes bez ograde koristi talijanska iskustva. Posljednje ljubavi (Les Dernières amours. inspirirala dva skladatelja (Caietaina i J. primjerice. Petrarcu zna naizust.ym de siècleom. Chardavoinea).) Desportes je obasipan povlasticama i darovima kako od HenriallL. namijenjenih uglazbljenju. 1583. Lirika mu se danas objašnjuje barokom. Bio je pristaša Plejade. Nasuprot počestomu Ronsardovu uzvišenom stilu i učenomu vokabularu njegovih sljedbenika.PHILIPPE DESPORTES (1546. Desportes je izražajno jednostavniji i versifikatorski nepretenciozniji. Zbirke su mu Prva djela (Les Premières oeuvres. u novije se doba sve više uvažava. . Bai'fa). ističe se njezina fluidnost i skladnost. Počevši od Malherbea obezvrjeđivan. Prenio je stancu u francusku poeziju i preveoPsalme (1592..). negda smatran pukim epigonom Talijana.1606.

sruši mu se tijelo. odvažnika mlada. s tako malo škode zadobiće velo! O sretna nesrećo. u vječne pobjednike spada. uzmanjka mu moći: najljepše ga zvijezde sjajem opržiše. srce vam se izmijenilo. vir ga pokopao vala: ili cilj je ljepši. 165 . Sretnim činom duha slavu steče tada. Sva mu hrabra srca zavide s tog pada. Rosette. ili grob još više? Mirko Tbmasović VILLANELLA Rosette. lišeno perja. le jeune audacieux Tu bî pad Ikara. malo. pogibe. smionost imaše. Novim putem mladost ne spriječi ga poći.IKAR Icare est chut ici. težnja ga k visinama gnala. žudeć nebo. pour un peu d'absence Čim izbivah. što je put nebesa uzletio smjelo: tu. za korisno djelo: poražen.

izdajnice. tko će prvi da se kaje. vidjet ćemo. i mom isto to se zbilo. pastirice. svoj odlazak kunuć jadan. po navadi mjesto mene vi grlite drugog sada. Obećanja gdje su mnoga. tko će prvi da se kaje. koju ljubim. kao ja vas ljubit neće. Mirko Tomasovič 166 . pastirice. vidjet ćemo od nas dvoje tko će prvi da se kaje. na rastanku riječi mile? Varka srca nestalnoga one suze zar su bile? Bože.nestalnost vam jer je znalo. čari takve nevjernice kanit ću se dok živ trajem: vidjet ćemo. tko će prvi da se kaje. Onaj što mi mjesto ote. Nemaju ni vjetrenice tako brze okretaje. Dok u plaču bolan venem. za promjene mâ ne haje. kakve lažljivice! Proklet tko vam vjeru daje! Vidjet ćemo. ta ljepote i vjere je od vas veće. Ljubavi se drž'te svoje.

kao mladić od šesnaest godina stupa u hugenotske čete. Potresen stradanjima domovine i njezinim ratnim opustošenjem. 1571. s kojim će se poslije razići kad se ovaj zbog dinastičkih ambicija opredijeli za katoličanstvo. groteskna slika povampirenih strasti 167 . Njegov bijes. kao rekonvalescent počinje pisati prve stranice svoje pjesničke oporuke. D'Aubigné pokušava apokaliptički predstaviti počinjene strahote i zazvati anatemu na krivce. neposredni svjedok njegova otpora i sloma.1630. nenadmašnim satiričkim pasusima. . što je usto pripadao i katoličkoj obitelji. nazvane Tragične pjesni (Les Tragiques).). Teško ranjen u boju kod Casteljalouxa (g. Fanatično odan kalvinizmu. Jedva izbjegnuvši Bartolomejskomu pokolju. koju je nadopunjavao sve do 1600. koncipiran kao sjetno ljuveno očitovanje nedostižnomu idolu. Epopeja se sastoji od sedam dijelova (»knjiga«) stilski i tematski dosta različitih. sklonio se naposljetku u Ženevu. legendarno darovit (u petoj je godini života vladao latinskim. postaje štitonošom Henria Navarskoga.AGRIPPA D'AUBIGNÉ (1552. krvavim kaosom u koji su oni bacili Francusku. Odgojen od učenih humanista. korumpiranosti Crkve i javnih institucija. podgrijavan humanitarnim čuvstvima i patriotskom zabrinutošću te vjerničkim revnovanjem. Dijana je pak nećakinja Ronsardove Kasandre (Salviati). koje povezuje jedinstvo nadahnuća i neki proročki trans usmjeren do sudbinske biblijske vertikalnosti.) Tragikom vjerskih ratova. gdje je i umro. obračunom katolika s hugenotima ponajjače je bio pjesnički motiviran Théodore Agrippa d'Aubigné. Prvi su mu koraci u književnosti u znaku divljenja prema Ronsardu. kojoj je devetnaestogodišnji D'Aubigné ispjevao petrarkistički kanconijer. grčkim i hebrejskim jezikom). on je i svoju humanističku kulturu i pjesničko poslanje stavio u službu toga uvjerenja.. Sastavljena je od oda. stanci i ciklusa od 100 soneta. a sakupljeni su u zbirci Proljeće (Le Printemps. uperenim protiv protivničkih voda. materijalizira se u razornim. 1577. dok će se čitavo djelo pojaviti pred javnošću tek 1616. koji nosi naslov Hekatomba Dijani. zelotski identificirajući vlastitu egzistenciju s religijom.). Tragične pjesni bivaju tako zgusnuta kronika krvoprolića.

a majka Zemlja prekorava čovjeka zbog nezahvalnosti. njihov uvodni dio. iz kojega donosimo preveden fragment. apologija i brevijar kalvinističkoga pravovjerništva. 168 . prosvjed protiv bezumnosti. Nevolje. vizija Jehovine odmazde. zapomaganje seljaka. jecaje nedužnih žrtava. evociraju čemer nad razorenom Francuskom.i licemjerja.

puni zlobna bijesa. ljestvama do neba popeli se k meni: no ja im prezirem zemlju iz svog Raja. ambrozija. stidi Ljubomora otkad zvijezdom svojom izmijenih nebesa. i za me se. Duh tvoj me zanese i nebu me ote. nektar hranili su mene. kivni ljudi gone me bez kraja. Bože. Imam žrtvenika posred rajskih dvora ko i drugi bozi.LUDA LJUBAV A l'éclair violent de ta face divine Snažnim blijeskom svoga božanskog pogleda mene smrtnog tvoja nebeska ljepota nagna da okušam što je smrt i bijeda da bih se domogo besmrtna života. moja duša s tvojom bje puna divote: boginjo. bozima ti me ravnim stvori. tvoj plamen božanski smrtnost mi sagori. lijepost vječnu brao. Slijepi. a uz lijepost tvoju nit nebo ne cijenim. najslađe božanstvo tad sam uživao. Usnom htjedoh taci usnice crvene. da bih. lišen smrti. Nikola Milićević 169 .

Onaj bahatiji. Htijuć svojem bratu život uništiti. Jakov opet danas ostavši bez hrane. 89. Pod tvojom se dojkom surov život rada.118. na grudima tvojim otvara bojište. što Francusku mori.TRAGIČNE PJESNI NEVOLJE [55-58. što obadva hrani. Taj pomaman lupež. 170 . ukletom plemenu borba je najslađa. 125 . obje dojke hvata kraduć tako mlijeko slabijega brata. dok smrt im i zator tvoja ruka nudi. drugo sada zbori. kao Ezav znani. rad mudrosti blage što se svila na me. rekoh stoga peru.« Francusku bih tužnu htio opjevati. »O Francuska tužna! Zemljo krvožedna! Pepelu. dok otimlješ djeci svoje slatke grudi. inu vatru pjevaj. ne zemljo! Majke li si vrijedna. Udarcima drskim bratov dio krade. skvrni sveto mlijeko. osvetu podmuklu gnjevan tražit stane. što ga narav sveta obojici dade. s djecom u naručju kao brižnu mati. odviše ne haje za udes vlastiti. Plod utrobe tvoje vječno kavgu ište.130] Je n 'écris plus les feux d'un amour inconnu Ja ne pjevam više ljubavne mi plame.

na brata se stoga bijesan sunovrati, a poprište bolno, iznova je mati. Krikovi i suze te bolni uzdasi malo pomogoše da se gnjev ugasi; poneseni srdžbom, što ih stalno muči, tu se otrov bratski samo udvostruči. Sukob tako raste do nesretna sraza, a majka je samo svjedokom poraza. Suzna ova žena, bolom ucviljena, od preteške patnje pada izmučena. Zadnjim trzajima, dok joj mlijeko teče, nevjernim sincima ove riječi reče: »Grud se sada moja i krvlju oblila, što vam prvi korak mlijekom je zalila; nek vas otrov hrani, krvav-naraštaju, samo krv vam odsad moje grudi daju!«
Ivan Pandžić

VLADARI [459 - 498]

Rois, que le vice noir asservit sous ses loix O kraljevi koje porok tako kvari, vi robovi grijeha, sužnji, ne vladari sviju svojih strasti, kakva bijesna bura u zločin vas nosi, goni vas i gura da vam strašna žezla crna krvca kvasi, da su zli i prvi i posljednji časi strahovlade vaše, pune zla i boli, za čiji svršetak narod Boga moli? Kako narod kralju tvori trup i uda,

171

a kralj puku glavu, mahnito je luda glava što za sebe čuvati ne želi svoju krv kad ona život joj je cijeli, i loša je glava koja bez pô muke svome tijelu siječe i noge i ruke. No nije li bolje, mišljenja su neka, kad je bolest jača od svakoga lijeka, kad rana pocrni, kad je natečena i kad se na koncu pojavi gangrena, nije P bolje lišit jednoga se dijela nego da to bude kraj čitava tijela? Takvo što se dade sasvim lijepo reći kad udove nije pogibeljno sjeći, no drugo je kada gnoj iz silnih rana prodre putem krvi do bitnih organa: nek se mozak čisti, nek osjeti tada da je zbog njeg bolno tijelo kojim vlada. Kralj što svome tijelu ne služi ko glava, nije kralj, već zvjerka i nakaza prava. Po tom da li silom ili milom radi, zna se je li silnik ili kralj na vladi: jedan ruši ziđe i zakone krši, drugi mirnim putem carsku volju vrši; jednom narod služi da ratove vodi, drugi vodi narod miru i slobodi; jedan budi mržnju da ga svak se boji, drugi stječe ljubav da strah ne postoji; jedan tjera zvijeri, drugi sam je zvijere, kralj tek runo striže, silnik kožu dere; zbog mira je kralju zahvalno pučanstvo, al zato u duši proklinje tiranstvo.
Željko Klak

172

JEAN DE SPONDE
(1557. - 1595.)

Ovoga kasnorenesansnoga pjesnika i istodobno predstavnika baroka bilježe tek novije povijesti i antologije francuske književnosti. Njegove je pjesme otkrio Alan Boase u Cambridgeu. De Spondea s jedne strane karakteriziraju postupci, slični Desportesu, proistekli iz kontakta s talijanskom poezijom (concetti, antiteze, gipkost i ritamska razvedenost), samo što ih je on izoštrio, osobito u pogledu sonetističke perfekcije, a s druge pak strane srodnost s metafizičkim, pjesnicima. U svojem nedugu životu ovaj je suptilni pjesnik na razmeđu dviju epoha zapravo prevalio jedan bogat i raznovrstan egzistencijalni i literarni put. U početku se bavio ljubavnom poezijom i prevođenjem antičkih autora. Od 1582. do 1588. posvećuje se meditativnoj religioznoj poeziji. Iz hugenotske obitelji kao časnik odriče se vjere za koju se borio, i prelazi na katoličanstvo. U krvavim okršajima godine 1594. njegov je otac kao hugenot likvidiran. On, međutim, ostaje i nadalje vjeran svojoj konverziji i u spiritualnim stihovima pronalazi pjesničku vokaciju. Inspiriran psalmima i kršćanskim pjesnicima Sponde u duhovnim obzorima traži ispomoć za ovozemaljske nedaće, dileme i okrutnosti. Najpoznatije mu je djelo poema Stance o smrti (1588.), popraćena s 12 Soneta o istoj temi. Tu je ostvario najveći naboj svojih metafizičkih preokupacija, varirajući motiv barokne zaokupljenosti smrću, u veoma odnjegovanim strofama birana jezika, fluidna stila i efektnih srokova.

173

STANCE O SMRTI [ulomak] Je m'ennuyé de vivre, et mes tendres années Sit sam tog življenja, umoran od svijeta, stenjem pod teretom malog broja ljeta, nalazeć se skrhan na srijedi života, al ne zato što mi hrabrost nije dana, već primam, ko luku poslije zlih orkana, prijezir na budućnost zbog prošlih strahota. Vidjeh kako svijet taj grli svoje slasti; ja na svijetu grlim muke i propasti: vedra mu proljeća za me led su samo, blagi zefir meni zlu buru donese i kad svijet počiva, ja se drhteć tresem, 0 kako razlučne ciljeve imamo! Taj svijet što se tako sam pred sobom kvari, ne odvraća srce od voljenih stvari, a ne voli nego svoju opačinu: moj duh me naprotiv izvan svijeta diže 1 Ljepoti neba nosi me sve bliže te ću ja odsada ljubit nju jedinu. No osjećam nešto da u meni reži, što je protiv Neba, a za Svijetom teži, što vedrine rajske mrklinom zatvara. Duh, koji je oganj, želje moje grije, a put, jer je voda, vodu na plam lije, no te vode neće ugasit mi žara.

174

Put, taštinom svijeta stoput zavedena,
hoće još da žićem bude ovijena, a duh smrt priziva, jer se boljem nada. Zbog te dvije strane pogibelj me muči: Bože, u tu borbu i ti se uključi, i na jaču stranu ja ću stati tada.
Nikola Milićević

175

STANCE O SMRTI [ulomak] Je m'ennuyé de vivre, et mes tendres années Sit sam tog življenja, umoran od svijeta, stenjem pod teretom malog broja ljeta, nalazeć se skrhan na srijedi života, al ne zato što mi hrabrost nije dana, već primam, ko luku poslije zlih orkana, prijezir na budućnost zbog prošlih strahota. Vidjeh kako svijet taj grli svoje slasti; ja na svijetu grlim muke i propasti: vedra mu proljeća za me led su samo, blagi zefir meni zlu buru donese i kad svijet počiva, ja se drhteć tresem, 0 kako razlučne ciljeve imamo! Taj svijet što se tako sam pred sobom kvari, ne odvraća srce od voljenih stvari, a ne voli nego svoju opačinu: moj duh me naprotiv izvan svijeta diže 1 Ljepoti neba nosi me sve bliže te ću ja odsada ljubit nju jedinu. No osjećam nešto da u meni reži, što je protiv Neba, a za Svijetom teži, što vedrine rajske mrklinom zatvara. Duh, koji je oganj, želje moje grije, a pût, jer je voda, vodu na plam lije, no te vode neće ugasit mi žara.

176

Pût, taštinom svijeta stoput zavedena, hoće još da žićem bude ovijena, a duh smrt priziva, jer se boljem nada. Zbog te dvije strane pogibelj me muči: Bože, u tu borbu i ti se uključi, i na jaču stranu ja ću stati tada.
Nikola Milićević

177

FRANÇOIS DE MALHERBE
(1555. - 1628.)

Malherbe je postupno i uporno gradio svoju karijeru, a naposljetku kad se domogao ugleda, bio je najutjecajniji književnik svojega doba, voda »škole«, kritičar bez priziva, neka vrsta institucije. Rođen u pokrajini (Caen) u činovničkoj obitelji, bio je ponajprije tajnikom jednoga vojnoga odličnika. Nakon dugotrajna boravka u Provansi i Normandiji tek je u četrdeset i trećoj godini došao u Pariz i naskoro zauzeo čvrste pozicije na dvoru. Malherbe se suprotstavlja prezasićenosti petrarkizmom i prevelikomu talijaniziranju poetskoga medija. Njegova reforma otvara put »velikomu stoljeću«, klasicizmu, i stoga je onaj zanosni Boileauov usklik: Enfin Malherbe vint. Za klasicizam je karakteristično podvrgavanje disciplini, metodičnosti, mjerodavnosti i želja za redom, jasnoćom i mjerom u književnom stvaranju. To je upravo Malherbe zahtijevao, inzistirajući da se u poeziju unese što više »razuma«, naravnosti i preciznosti u izražavanju nasuprot baroknoj razbarušenosti i redundanciji. On je protivnik složenih stilskih figura, prevelikoga metaforiziranja, jer je to nauštrb jasnoće i »zdravoga« razuma. Reorganizira i versifikaciju odbacujući metričke korektive i postupke kao što su opkoračivanje, prijenos, amplifikacija. Aleksandrincu propisuje čvrstu, odjelitu cezuru, a rimovanju rigoroznu pravilnost u zvuku i slovu. Malherbe revidira dotadašnje francusko pjesništvo, pronalazeći kod Ronsarda, Du Bellaya, Desportesa mnogo »nepravilnosti«, kaotičnosti i primjera lošega ukusa (osobito kod potonjega). Domašaj njegovih ideja i teorema bio je epohalan, a oko njega se formirala skupina štovatelja (Mainard, Racan). Taj »stari školnik«, »tiranin riječi i slogova« (Guez de Balzac) ostavio je razmjerno malen pjesnički opus: nekoliko pohvalnih pjesama kralju i kraljici, prigodnih dvorskih sastavaka, nešto ljubavnih soneta, te Les Larmes de Saint-Pierre (Suze sv. Petra, 1587.), prepjev-imitacija Tansilla. U francuskim je antologijama uvijek prisutan po pjesmi Utjeha Du Périeru s desetak proverbijalnih kitica.

178

UTJEHA DU PÉRIERU U POVODU SMRTI NJEGOVE KĆERI
[ulomak]

Ta douleur, Du Périer, sera donc éternelle Bol tvoja, Du Périer, zar da vječno traje, s riječi punih plača, što ih ljubav oca duši stalno daje, zar će bit sve jača? Zar kob kćeri, što ti u grob ko svi ljudi morala je saći, labirint je u kom tvoja pamet bludi ne moguć se snaći? Znam djetetom kakve imala je draži; ne kanim zbog jada, prijateljski što ti hoću da se blaži, to umanjit sada. Bila je na svijetu što najljepšim pruža sudbu ponajgoru; ko što ruže žive, živjela je ruža samo jednu zoru. Da Bog ti pak molbe uslišati htjede, te joj dano bilo da okonča žice kose bijele, sijede, što bi s tim se zbilo? Starija bi, misliš, bila dočekana bolje sred nebesa?

179

Il ćutjela manje prah grobnoga stana i crve svog lijesa? Ne, ne, moj Du Périer, u času kad Parke dušu tijela liše, tad nestaje vrijeme s ove strane barke, mrtve ne zna više. Smrt je vrhu svega nesmiljena, stroga; utaman se moli, ogluši se vazda srca kamenoga na vapaje boli. Rob joj je siromah sred kolibe svoje tekar slamom skrite; od nje oružnici što pred Louvreom stoje, kralja nam ne štite. I umjesno nije njoj pogrde slati, srdit se i kleti; nauk je jedini, što mir može dati, Božju volju htjeti.
Mirko Tomasović

180

ETIENNE DURAND
(1585. - 1618.)

Etienne Durand pjesnik je jednako iznimna života - točnije rečeno
smrti - kao i poezije. Da se istakne pred nesretno ljubljenom Marijom de Fourcy, umiješao se u zavjeru protiv kralja, a u korist kraljice-majke, Marije Medici, kojoj je inače bio dvorski pjesnik. Osuđen je na smrt, razlomljen na kotaču, a potom spaljen na trgu Grève. Na oštrici kratkotrajnoga manirističkoga doba, u ambijentu jednoga manirističkoga dvora, on je odživio i ispjevao krajnje subjektivne stihove i sudbinu. Njegove su Stance nestalnosti (Stances à l'inconstance, 1611.) jedna od najkarakterističnijih definicija manirističkoga vremena - definicija koja »uz prošlo, sadašnje i buduće uvodi i četvrto, jedino stvarno vrijeme egzistencije: bježeće vrijeme« (Z. Ćorak). Intenzivni romantizam Etiennea Duranda kao da dohvaća duhovno podneblje devetnaestoga stoljeća.

181

s valom zače. i ko vjetar ludi Njihaj tekar ćudljiv on stalnošću cijeni: To što misli danas. Sto je Eol. Koja želje namah porađaš i moriš. začas sjenom sudi. Ravnaš naše dneve i grobu nas viješ. A godišnja doba veličje ti sveto Dušom kažu koja cio svemir drži. to bježi. Naš je duh tek vjetar. Ko što nekad ti se moje duše tače. Sto držim. Boginjo što nigdje i posvud se stvoriš. Orisat bih rado misao kad sine. vagabonde inconstance O duše nad duhom. vladar vjetra. No već dok se misli. U ništa pred novim časom uvijek pline. Jer ko druga narav ti si svijetu bitna. Na hrptu Neptuna moć ti kleše dlijeto. Sto prisutnim smatra. To je hod atoma sporiji il brži. Tako duh se klanja onome što jenja. misao se mijenja. vidi gdje se smijeni. Ako dolje zemlji teškoj dno je speto. 182 . Da veće ni ljepše ništa od tog nije. a stvar koja mine. nestalnosti skitna. Svaki tren u novu vrtnju nebo soriš.STANCE NESTALNOSTI Esprit des beaux esprits. Pjev nek ovaj primi moć ti neumitna. Jučer hlapi. sutra kao oblak bludi.

I munje što zamru sasvim neviđene. Morski će oblutci. Pretekla mi smrt je tebi namijenjena. Vatre koje tvore gromornu toplinu. kćeri zraka. I pokajno živeć za dobro se gase. Drži li mi srce dulje nego oči. Njeno srce tebi za oltar namijenih. Slike neba kojih ne poznaju zjene. Za prebivalište njezin um zaplijeni. A ja ću ti biti odani svećenik Koji dane traje u besmrtnoj mijeni. žene s vjetrima će hodit. I nestašan predmet rad kog htjedoh stati. pusta vatra njena. Ljepoticu svoju za hram posvećeni. Koja mene roba u slobodu vrati. Toj božanskoj slici kao boje sinut. i gdje na vidiku Sjetno. Namjenjujem tebi fantastičnu sliku Gdje će ispod ruke ljubav igru vodit. Ludima se rugah koji u žestini Daju strahovladi da ih robljem čini.Tvoja veličina otkad se sjedini Sa mnom. žarko. oluje i pjene. želju preveliku. Jedna će mi usta. Sred ledenih svijeća znadem plamen reći. I najljepša gospa ko grijeh će me peći. ja navukoh kruti prijezir na se. Izmijenjena ljubav. Prekršene kletve. Željka Ćorak 183 . druga dušu žeći. Zaborav i nadu. Dakle. Sred naslada mnogih tjeskoba me koči. perjem odjevena.

ishodio pomilovanje. najnesputaniji. Neke su mu. Potjecao je iz hugenotske obitelji.). Izdao je za života dvije knjige: Oeuvres. Po prijavi isusovaca poveden je postupak i Théophile je osuđen na lomaču. pod njegovim je imenom objavljena antologija Le Parnasse satyrique. 184 . . kako je bilo njegovo pjesničko ime. sva je krivnja pala na njega. a spaljivanje je bilo predviđeno na trgu Grève.). a njihova uloga. Godine 1622. Théophile je. koji je posebno došao do izražaja u dvjema antologijskim pjesmama Jutro i Samoća.THÉOPHILE DE VIAU (1590. I. »libertinci«. obješen i javno sažežen pjesnik Claude le Petit zbog slične optužnice.) Théophile.) i Oeuvres. To su književni »anarhisti«. (1621. ali i najimpulsivniji. pjesme sasma nekonvencionalne. kako odmiče vrijeme. odudaraju i od tadašnje burleskno-groteskne poezije. Théophile je bio ponajdarovitiji medu tim prethodnicima pariške boeme. pripada krugu pjesnika s početka XVII. stoljeća. Dio njegovih stihova nastao je u zatvoru kao i Villonov i Verlaineov.1626. koja mu je uništila krhko zdravlje. koja je od crkvenih vlasti ocijenjena kao razvratno i bezbožno štivo. barokno obilježenu. koji se nisu vezali uz neku školu ili koncept. međutim. biva sve većom u povijesti francuske poezije s aspekta manirističkih i baroknih gibanja. (1623. Romantičari su ga cijenili (osobito Gautier) zbog njegova slobodnjaštva i zbog finoga osjećaja za prirodu. što mu je bila prva otežavajuća okolnost. gdje je godine 1662. ali je protjeran i dopanuo je tamnice. II. dramu Pyrame et Thisbé (1617. pak. a u Théophileu Curtius prepoznaje »srodnost s nadrealizmom 1920-ih godina«. Napisao je i jednu zanimljivu. Makar je Théophile bio tek jedan od autora.

usred leda dim se puši. sunce za čas pomrčalo. drveće se kretat stalo. Mirko Tomasović 185 . čujem da me Haron zove. krv se toči niza stijenje. u središte zemlje gledam. ukaza mi duh se jedan. zmije ljube medvjedice. mojem konju noga fali. poglede mi tmina krije. na zvonik se krava penje. dvije lasice i dvije lije nasred puta svog susrećem. Potok teče uzbrdice. slušam prasak i gromove. vidim mjesec gdje se ruši.TLAPNJE Un corbeau devant moi croasse Ispred mene gavran liječe. padavica slugu svali. na vrh jedne kule stare guje žderu lešinare.

SAMOĆA [ulomak] Dans ce val solitaire et sombre U tom dolu osamljenu na šum vode što se toči. Corine. Oh. zvone zvuči serenada. njezinih su strijela plamom ispunjene tvoje zjene. 186 . Nimfa lovom satjerana u hlad ovih luga zade da skrovito mjesto nade od satira divljeg gnana. jelen ričuć spušta oči k vrelu motreć svoju sjenu. dok granama njiše vjetar šireć neki žar ljuveni. bliže sada dođi: prostrimo se tu na polje. otvori oči snene: sto ljubavi leži tamo. otvorivši dveri svoje. U brijestova mladih sjeni spokoj sniva hladan. Iz potoka gdje Najada. sred kristalna stana poje. da budemo skriti bolje. sjetan. ili sa mnom spilji pođi.

Mirko Tomasovit 187 . te u svojem carstvu sada u uzama ko rob stoji.Od pogleda znaj da tvojih i sâm Amor biva svladan.

Nakon očeve smrti živio je od rente.). koji je postao kanonom klasicizma. što mu je omogućavalo književnu i društvenu neovisnost u ambijentu koji je ovisio od povlastica moćnika i pripomoći »Kralja Sunca«. ne videći u njoj dostatno umjetničkoga sklada i pravilnosti. Pjesničkom umijeću. ali se nije zaredio. Te stavove napokon je uobličio u cjelovitom djelu. uza sav svoj racionalizam i dogmatizam. Poznat je u prvom redu po djelu L'Art poétique (Pjesničko umijeće. Boileau izlaže principe. Napisao je i »herojsko-komičku« poemu Le Lutrin (Štionik.1711. Istina. a godine 1677. ali to pjesnički oblikuje. Nakon toga spisa Louis XIV. 1673. koji se pripisivao Longinu. Pisao je satire s duhovitim osvrtima na književne. Optuživan s dosta argumenata kao doktrinaran i normativan teoretik.) Boileau je proslijedio Malherbeovim putem po svojem klasicističkom poimanju poezije i umjetnosti uopće. Boileau je prezreo cjelokupnu francusku renesansnu poeziju. Boileau je rođen u Parizu u obitelji službenika Parlamenta. u svome praktičnome pjesničkom radu pokazivao je izrazite crte individualnosti i versifikatorske umješnosti. 1674. a kod suvremenih književnika oštro je kritizirao sve natruhe precioznosti. antipoe'ta. duhovit i prodoran. 1683. superiorno obrazovan. Njegov uspon na društvenoj ljestvici bio je sličan Malherbeu: polako se uzdizao do trona najveće autoritativnosti. U satirama i poslanicama iznosio je svoje poglede na književnost i ocjenjivao tekuću književnu produkciju. a katkada i interpretira.) te preveo važan antički estetički Traktat ouzvišenome. Školovao se za svećenika. pravila. dodjeljuje mu stalnu plaću. zajedno s J. postulate književnoga stvaranja.NICOLAS BOILEAU-DESPRÉAUX (1636. . društvene i pariške aktualnosti. barokizma i izvještačenosti. 188 . kao živ duh. Pokazuje se pritome. teorijsko-kritičkom traktatu u stihovanom obliku. koje je zanimljiva sprega poetike i poezije. već je završio pravo i postao odvjetnik.. Racineom postaje kraljevskim historiografom.

svugdje s mržnjom gledan. uređeni. učeni hvastavac. odveć mračnom. da ta bude čudna priča kraća. uvaženi radnik potrebne vještine. jadis. nek je rade zidar. a već je ludilo glavobolja mala.PJESNIČKO UMIJEĆE [iy i -178] Dans Florence. krasni: to bî bogat opat i graditelj strasni. svog zidara ište. trijemu. prihvaća. drugi pun kasije. Najzad. 1 otada. 189 . držeć šestar i ravnalo. Izvrsnu pouku daje nam taj vidar.. ubilac na glasu. Jedan mre bez krvi. Liječnik kanda u tom umijeću se rodi: 0 zdanju ko Mansart razgovore vodi: dvorani u gradnji on pročelje kudi. Od svih prijatelja živ ostavši jedan. Dugo bješe uzrok jada sveopćega: sin siroče oca zahtijeva od njega. vivait un médecin U Firenzi liječnik bî u jednom času. prepravlja. po njemu je nazeb opasna upala. vodi u svoj dom ga. sumnjivu Galena znanost napustivši. za svoj zanat haje naš ubilac malo. drukčije vodeno hvali stepenište. drugo mjesto nudi. Zidar dode. Tko je tim obdaren. Najzad grad napusti. posta vješt graditelj rđav liječnik bivši. čuje. Prijatelj ga shvati.. brat zbog otrovanog brata suze lije.

kada pak se tiskan pred općinstvom javi. traje. Mesnardière. Poslušajte svakog. srokovanja od osrednjeg k lošem nema stupnjevanja. Neki spis. svojih praznih spisa čitač milozvučni. štovan od anđela. što nas versom sledi. tko pozdravi. Kakve god verse primili od Feba. ne luče čitači.nego pučki pjesnik i pisac svjetine. ne izdrži oka pogled pronicavi. što pamćen po slušanju. Već rekoh: prosudbe rado prihvatite. neg Magnon. bijesni. reć mlak pisac isto što i grozan znači. na domjenku daje. Ne opijajte se hvalom laskavaca. ne štiju se više Rampale. Corbin. sigurno sklonište od njegovih djela. po ulici s njima prolaznike lovit. kličuć udivljeno. Al ne hajte kad vas kori kakav bedak. Katkad i budala dade prijedlog vrijedni. koju skup vam kadšto praznih štovalaca. zabave nam dade. 190 . Du Souhait. verse krasnoslovit. Nije ni hram sveti. Boyer ili Pinchêne. Nemojte ko onaj poet. Tisuće pisaca sudbu tužnu znamo: Gombaut slavni sada čuva dućan samo. bučni. može se čestito drugog stupnja biti. bez ljutnje ispravke primiv razložite. La Morlière. savjetu dosljedni. brže-bolje svuda čitat ih ne treba. hladan pisac samo dosadivat znade. svakom. U drugim vještinam' red je različiti. u teškom umijeću spisa. Lùda bar smijeh budi. Smjel smijeh Bergeraca za me više vrijedi neg sav trud Motina.

spis cijeli. tko mu važnost dadne. časti gnusne odmetnike. Ne mogu cijeniti te štetne pjesnike. Nađite kritika korisna i zdrava. bježeći od hridi. spisatelji. Nek vam ćud se. kojeg razum vodi. nije slučaj rijedak. čije pero mjesto odmah će otkriti kog ćutimo slabim. Ne slušajte svjet mu. al želimo skriti. on će vašeg duha strepnje odagnati. slijedit. najljepših stihova kudi uzlet smjeli. da pravila prijeđe i da čak umijeća prekorači međe. drži da vid njegov slabi sve motri do srži. često na dno padne. Morate moj savjet. Sud mu glupi zalud opovrgnut biva. grdi nepravedno. poletni. u lažnoj ocjeni duh njegov uživa. netko slavu grada versima poluči.Neznalica vješti. s taštine. Od prazne zabave mudar čitač bježi i od razbibrige steći hasne teži. lišen sve bistrine. nejak um mu. a nigda Vergila s Lukanom ne luči. takvog kritika naći nije lako: netko vrsno piše. No. duša djelom ocrtaju i o vama slike plemenite daju. On sam vaše dvojbe razbistrit će znati. I on će vam reći kakav ushit sretni kadšto može nagnat duh jaki. sudi naopako. Želite li maštom vi uspjeh zavrijedit? Nek vam Muza štivom poučnim i plodnim korisno i trajno spoji vijek s ugodnim. 191 . te. znanje obasjava. u stihu. a umijećem sputan.

treba znat kako se uz to ćaska. golicajuć čula srca nam ne kvari. te prostih duhova zlobne mahnitosti. Zalud duh je prepun plemenite moći: stih niskosti srca vazda posvjedoči. Nek Didona jeca. Ona pravog pisca nikada ne kalja. što za krepost mari. pouzdano: nije dosta da ste kroz spis dopadljivi. Žar njegov plam grješan ne pali pri tome. Stog ljubite krepost. Nek vam versi nisu briga neprestano. No. sramnim rovarenjem ne idimo k časti. očarava mene. i na prste zalud kušajuć se dići. hranite se njome. taj porok osrednjosti pripisati valja.. štujte prijatelje. Cisto prikazana i ljubav nečasna u nama ne budi sramno čuvstva strasna.što pisaljkom grješnom. nek gnusna zarada svrha vrsnog pisca ne bude nikada. pred okom čitača porok ljupkim čine.. Čuvajte se vrh sveg niske zavidnosti. tog ukrasa divnog lišavaju scenu. Nemojte u takve spletke podle pasti. trovačima drže Rodriga. Radite za slavu. izdajuć vrline. protiv nje kod moćnih smutnjama se bori. Pisac čednih versa. ne spadam medu tužne duše one što iz sviju spisa čedno ljubav gone. vjerno. nastoji je snizit da je može stići. Taj vrijednosti svijetle suparnik najgori. grijeh joj osuđujem dijeleć patnje njene. živi. 192 . Chimènu.

kog je svemir prihvatio. Prije neg je razum riječi iznašao. što se složno diže u tebansko brdo. a novaca žedan. bedemom i zidom gradove okruži. U tisuće djela mudrost zapisana bî pomoću versa svijetu javno dana. Zatim Homer drevne junake uskrisi. Sprva blagoglasje stvori ta čudesa. prezasićen slavom. žaru svećenika u božanskom strahu oduška stihovi Apolona dahu. stih potom proroku dadoše nebesa. nedužnosti slaboj štit zakona stavi. pića. Al zbora umješna najzad sklad je mio običaja divljih grubost ublažio. Tad šum nasta. al ne mogu podnijet da pisac ugledan. Ko zakon i pravo vladala je sila. bez grijeha. ti naputci. razasute ljude po šumama združi. postav pobjednici duha. na plaću knjižara Apolona meće. 193 . Taj red. grubu narav ljudska slijedila su bića. plod je prvih versa bio. na pothvate smjele zvali su mu spisi. da poj Amfiona stijenje maknu tvrdo. kažu. zakone im dao. pretvoriv u najam božansko umijeće. prizorom mučenja zločinca ustravi. da kroz brda tračka u Orfeja poju smekšan tigar divlju ćud izgubi svoju. poučio ljude.Znam. stida da duh plemeniti može za rad steći prinos zakoniti. umorstva tad nisu kažnjavana bila. lutali su šumom tražeć hrane. S poukom korisnom za njim Hesioda lijena polja brže davala su ploda.

izbjegnite predjel što ga Permes poji: na njenoj obali bogatstvo ne stoji. Mirko Tomasovit 194 . umijeću im ljudi. zahvativ duhove strast za novcem kužna. Zbog bijede se plitkost naposljetku javi. Štovanim Muzama ta su dobra djela velu počast s pravom u Grčkoj donijela.dopriješe do srca posredništvom sluha. najvećem vojniku Apolon tek nudi čast i lovoriku. prodavala riječ je. Ako silnom snagom privlači vas zlato. podigoše svugdje stotine oltara. Najvrsnijem piscu. na tisuće jadnih djela proizvede. tržila besjede. ukalja sve spise kroz laskanja ružna. predašnju otmjenost Parnas zaboravi. Nek taj gadan porok ne prlja vas zato. kao izraz hara.

stoljeća Cherrier unosi duh manirizma. 195 .). Oko 1725. usred galantnogaXVIII.) sastoji se naime od zbirke rebusa i kalambura. 1713. 1722. predstavlja u svom stoljeću rubnu. Zbog djela Šiljasti šešir imao je posla s policijom.1738. Doista. njegovo glavno djelo Huncutarije ili zbirka Lakrdija (Polissoniana ou recueil de Turlupinades. čija se godina rođenja tek nagađa iz podatka da je umro s više od osamdeset godina.OPAT CLAUDE CHERRIER (? .) Ovaj pisac. anakroničnu pa stoga danas zanimljivu pojavu. postao je policijski cenzor za razuzdane knjige. Pripisuje mu se još djelo Nepoznati čovjek ili dvosmislice jezika (L'Homme inconnu ou les Equivoques de la langue. a knjiga je izgubljena.

Glavu obitelji.TLAPNJIV OPIS JEDNOGA RAZUMNOG BIĆA. Sotonski smijeh. 196 . Tek izlegle mišiće. Zelene listove. Lakat brade. Nokat prednosti. Obraz od kurve. Kurje oči. Visoku nogu. Spušteni nos. Zlatnu groznicu. Magareće uši. Zub vremena. SKALUPLJENOG OD SKUPLJENIH DIJELOVA. Kratki dah. Planinsku kosu. Duge prste. Čelo kolone. KOJE JE STVORILA HRPA DVOSMISLICA UZ POMOĆ BURLESKNOGA GENIJA // a un corps de garde On ima skupštinsko tijelo. ODJEVENOG DVOZNAČNOM TKANINOM. Ahilovu petu. Vid problema. Adamovu jabučicu. Ucviljene udove. Mačji kašalj. Strani jezik. Pedalj muža. Trkaće grlo.

Riblju kost. Javno mnijenje Službeno mišljenje. Muda Marijanova. Stručni izraz. Sumnjivo lice. Bijesne gliste. Bosansku grbu. Sve te činjenice dokazuju da je bio topao brat. Srednji vijek. Ime zakona I zadnju riječ. Bubreg u loju. Kamenac mudraca. Zvonimir Mrkonjić 197 . Zlu krv. Tajni savjet. Obješenu volju. Pasji život. Morske ideje. Jetru na žaru. Vodene žile.Svinjska rebra. Ubrzani rast. Lažni izgovor. Rep za kruh. Sud od vina. Organ vlasti. Petrovu stolicu. Kratku pamet. Karakter stvari.

poslanice. od majke Grkinje. tj. protagonist je istoimene znamenite opere Umberta Giordana. himne. a suprotstavljao se bezumnomu prolijevanju krvi. Boraveći u Strasbourgu.1794. najljepši su Chénierovi sastavci iz tamnice: Mlada zarobljenica i Jambi. stoljeće. srpnja. a da od »starih« trebamo posvojiti umjetnost. Chénier je rođen u Carigradu. uvjeren da je pravda na njegovoj strani. Smaknut je nekoliko sati prije ukinuća Terora. otpočet Ronsardovim i Du Bellayovim reformama. on po svojoj poruci živi tekuXLX. Njegov zanos za helenskom kulturom bitan je pokretač poetskoga djelovanja. 25. odgojen na enciklopedistima. Za prvu pjesmu inspirirala ga je suzatvorenica u Saint-Lazareu. U tamnici je načinio ponajljepše pjesme. U Jambima progovara njegov slobodarski duh. Umjesto Rousseauova povratka prirodi geslo mu je bilo: retour à Vantique. gdje mu je otac službovao kao konzul. i koji istodobno iskupljuje poetski oskudno XVIII.« 198 . u očekivanju smrti. No. ode) i specifične poeme. optužen da je neprijatelj naroda i slobode. ušao je u legendu. ali dostojanstvenima i prijetećima. dakle dva dana prije Robespierreova pada godine 1794. koja je savršena: »Na misli nove pišimo stare stihove. djela mu bijahu objavljena 1819.) Chénier je jedan od kamena međaša francuske lirike. stihovima punim pecali. pjesnik koji dostojno zatvara krug. osamnaestogodišnja Aimée Coigny. 7. koji se suprotstavlja nasilju i revanšizmu. Ipak. Chénier je njegovao mnoge antičke vrste (bukoličke pjesme. dolazi u doticaj s helenistima (to je vrijeme Winckelmannovih otkrića) i otada se posvema posvećuje izučavanju antike i njezinu pjesničkomu rekreiranju.ANDRE CHENIER (1762. . u sudbini koje je našao proročki motiv za autoidentifikaciju. U jednoj od njih (L'Invention) razlučuje da se treba kaniti slijepe imitacije antičkih tema i pronaći u našoj civilizaciji novu građu. stoljeću. koje su zapravo nacrt neostvarena epa o postanku i razvoju čovječanstva. u 32. godini života. termidora. André je tragično zaglavio od giljotine.

Ah. ko oni mlada. koliko li puta (ta što znaš u toj dobi?) moje lice od njenih usana cjelov dobi! A zavidni pastiri govorili su meni: »Sretno dijete! Koliki cjelovi izgubljeni!« Frano Čak MLADA ZATOČENICA L'épi naissant mûrit de la faux respecté »Od kose straha nema klasu što još zrije. smrt ipak još ne želim. tu nesmotrenost dječju pravila se da kori. mazila je još više ta divna žena mene. čedna mi ruka mala njenu je kosu. ko oni lijepa. 199 . ni u ljeto od preše lozi koja pije sjaj zore bilom vrelim.EPIGRAM J'étais un faible enfant qu'elle était grande et belle Nejako bijah dijete. iz koje ljupkost zbori. i ja. zrela. a ona lijepa. Dozivala bi me smiješkom i na se bi me sjela. ja. A kadšto njena ruka. pa bilo kakve patnje mučile me sada. Dok stajah joj na krilu. lice i grudi milovala. smetene. Kad kraj sebe je dragane imala.

a od brijestova. U oku svatko pozdrav u susret mi nosi. 0 smrti. Zar ja da umrem? Uvijek spokojna u duši. a blistav dan tek slutim. jer imam krila Nade. mnogi dan je gorak. što uz put stoje. al vraćam pogled gore. prepuštam se buri. ja plačem. jer sad i za zlo znade. Ja proljeće tek znam. a usne mi drhtnuše od obilata jela i ruka tek se digla. 1 tješi srca koja sram i strava grizu 200 . pri čekaj! Ne prilazi mi blizu. Na životnu gozbu tek što sam ući smjela. te u snu ni na javi nikada ne guši zla savjest moju mladost.Nek stoik hladna oka željno u smrt juri. il bez oluje more? Ja mnoštvo sanja usred svojih grudi nosim. Ta još je tako dugo putovanje moje! Ja idem. a žetvu vidjet hoću. još sretnija se k nebu uzdiže i pjeva. gdje je med da bude sladak svima. Zablistavši ko cvijet. al i dragih ima. Jer. jao. Kad iz mreže uteče zarobljena ševa. Tamničkih zidova težinu lako snosim. znam. ja vidjeh sjati samo srebro jutra siva. al se nadam. što ponos vrta biva. i poput sunca cijele godine slatkoću svih doba da oćutim. a mrku čelu lik moj katkad mir donosi i skoro vraća radost. do prvog tek sam stigla.

Njen pjev. valovima bačen na taj otok pusti. a muze glazbom.u beznađima bijelim! Jer za me oblaci još bogati su snima. i da opjevam jadanje te usne i naivne i drage. jer njezin glas i lice odišu ljepotom i svatko će ko ona drhtat nad životom kad uz nju će da živi. drugova i roda. ljubav poljupcima. Vladimir Gerić U PROGONSTVU Sans parents. često slatko ime Francuske izustim. bez ikoga svoga. sans amis et sans concitoyens Bez svojih zemljaka. začuh gdje se jada u pjevu žalobnom zatočenica mlada. tamnovanja i moga vjerna nagnat će još mnoge da traže draž tog lika što svatko mu se divi. 201 . ja umrijet još ne želim. tužan zatočenik. izgubljen na zemlji. Uz crno ognjište sâm tužim i snivam. što me zapljusne ko val. ja trgoh da upamtim glas.« Kad. slika. već izgubivši snage.

videć da me boli i da suze s lica kaplju mi u muku. Nikola Milićević 202 . tko uza me sjedne. Nemam jednog druga da me osokoli. upita: »Što ti je?« .brojim spore sate. smrt svoju dozivam.i stisne mi ruku.

1820. šalje u Italiju da bi ga odvratio od nepoćudne ženidbe. Na visokim funkcijama bio je razmjerno kratko (izručio je vlast Cavignacu). u traženju životne fizionomije. na izborima za predsjednika Republike dobio je tek 17910 glasova. Potječe iz plemenitaške obitelji. Do Meditacija Lamartineovi su se dani odvijali više manje u dokolici. zastupnik. Potražnja mladih i ženskih čitatelja bila je tolika da je iste godine izašlo novih šest naklada. ali se uskoro demobilizirao. Riječ je o Elviri. koja 203 . Poduzeo je u spomenutom razdoblju i dugo putovanje na Orijent. s radošću dočekuje Napoléonov pad i 1814.1869. Pisac Alphonse-Marie Prat de Lamartine upravo je bio navršio tri desetljeća života i dotada nije gajio neku veću književnu samosvijest. Julie Charles. Nakon školovanja otac ga godine 1811. koja od ljubavnice postaje neka vrsta nadzemaljskoga bića. Lamartine je u kovitlacu diplomatske i političke karijere (tajnik ambasade u Napulju i Firenzi.) označuju njegov prijelomni datum. a na povratku je proputovao i Srbijom. U kupalištu Aix-les-Bains upoznaje godine 1816. u kojoj se 1820. U pjesnikovu sjećanju Julie se preoblikuje u Elviru. tragična smrt djece i majke. dvadesetogodišnju suprugu postarijega profesora fizike. opozicioni govori u Skupštini stvorili su oko njega legendu. ima ih 41) i samoga ga je iznenadilo i bitno utjecalo na njegov daljnji život. koja dominira Meditacijama i autobiografskim romanom Raphaël. Iz kratkotrajna susretaja rodit će se čvrsta emotivna i duhovna veza. šef vlade i ministar vanjskih poslova). Nesretna ljubav prema Elviri. Po obiteljskoj tradiciji monarhist. ideal snatrene žene. protuteža njegovoj bračnoj situaciji. Pjesničke meditacije (Méditationspoétiques.) Kako god periodizirali francuski romantizam. . a potkraj 1848. do 1840. upisuje se kao časnik u kraljevsku gardu. Oduševljenje za tu neveliku knjigu od 24 pjesme (u definitivnom izdanju iz godine 1849. iskupljenje »grijeha mladosti« (»nezakoniti« sin). našao s bogatom Engleskinjom. umrlu godinu dana nakon kupališne epizode. Ta kontemplativno-platonska komponenta stanovito je pročišćenje prijašnjih i kasnijih Lamartineovih odnosa sa ženama. Od 1820.ALPHONSE DE LAMARTINE (1790. ljubavi i profesije.

upita: »Što ti je?« . Nemam jednog druga da me osokoli. Nikola Milićević 204 . videć da me boli i da suze s lica kaplju mi u muku.brojim spore sate. smrt svoju dozivam.i stisne mi ruku. tko uza me sjedne.

koja 205 . . upisuje se kao časniku kraljevsku gardu. Pjesničke meditacije (Méditationspoétiques. umrlu godinu dana nakon kupališne epizode. dvadesetogodišnju suprugu postarijega profesora fizike. Od 1820. protuteža njegovoj bračnoj situaciji. Lamartine je u kovitlacu diplomatske i političke karijere (tajnik ambasade u Napulju i Firenzi. do 1840. U pjesnikovu sjećanju Julie se preoblikuje u Elviru. na izborima za predsjednika Republike dobio je tek 17910 glasova. Potražnja mladih i ženskih čitatelja bila je tolika da je iste godine izašlo novih šest naklada. zastupnik.) označuju njegov prijelomni datum.1869. Oduševljenje za tu neveliku knjigu od 24 pjesme (u definitivnom izdanju iz godine 1849. iskupljenje »grijeha mladosti« (»nezakoniti« sin). u traženju životne fizionomije. U kupalištu Aix-les-Bains upoznaje godine 1816. Nakon školovanja otac ga godine 1811. koja dominira Meditacijama i autobiografskim romanom Raphaël. Nesretna ljubav prema Elviri. Julie Charles. ali se uskoro demobilizirao. Pisac Alphonse-Marie Prat de Lamartine upravo je bio navršio tri desetljeća života i dotada nije gajio neku veću književnu samosvijest. našao s bogatom Engleskinjom. koja od ljubavnice postaje neka vrsta nadzemaljskoga bića. a potkraj 1848. Ta kontemplativno-platonska komponenta stanovito je pročišćenje prijašnjih i kasnijih Lamartineovih odnosa sa ženama. šef vlade i ministar vanjskih poslova). Do Meditacija Lamartineovi su se dani odvijali više manje u dokolici. Potječe iz plemenitaške obitelji. opozicioni govori u Skupštini stvorili su oko njega legendu. 1820. ima ih 41) i samoga ga je iznenadilo i bitno utjecalo na njegov daljnji život. šalje u Italiju da bi ga odvratio od nepoćudne ženidbe. Iz kratkotrajna susretaja rodit će se čvrsta emotivna i duhovna veza. ideal snatrene žene. Poduzeo je u spomenutom razdoblju i dugo putovanje na Orijent. ljubavi i profesije. a na povratku je proputovao i Srbijom. Na visokim funkcijama bio je razmjerno kratko (izručio je vlast Cavignacu). Po obiteljskoj tradiciji monarhist.) Kako god periodizirali francuski romantizam. Riječ je o Elviri. s radošću dočekuje Napoléonov pad i 1814. u kojoj se 1820.ALPHONSE DE LAMARTINE (1790. tragična smrt djece i majke.

opisi krajolika. koje je kritika suzdržano primila. 1838.kao da se ugasila slomom na predsjedničkim izborima. u kojem bi simbolički prikazao pozicije čovječanstva. no. napisana u kući u Milyu. sjetnost. Posljednji je vrjedniji pjesnički Lamartineov objavak (potkraj života on je u novčanoj oskudici mnogo pisao i objavljivao bez kriterija) Vinova loza i kuća (La Vigne et la maison. za ono doba.) i Posrnuće jednoga anđela (La Chute d'un ange. a Posrnuće je službeno osuđeno od pape. U knjizi Pjesnička i vjerska blagoglasja (Harmonies poétiques et religieuses. a Lamartine je zamislio i jedan ambiciozan ep. 1857. koje je bilo u romantičarskom previranju. Specifičnu lirsku atmosferu Meditacija Lamartine kuša slijediti u narednim zbirkama. 206 .). čežnja da se životne tegobe i nespokoj smire uzdignućem srca božanstvu) slagali su se s ukusom i potrebama onoga vremena. premda je njegov opus voluminozan i žanrovski raznovrstan. Dvadesetak preostalih godina proživjet će u teškim financijalnim iskušenjima i naporima da očuva obiteljsko nasljeđe. gdje se rezignirano i tugaljivo rekapituliraju sjećanja i nadanja cijeloga života. postupno je podlijegao maniri prvijenca i padao pod dojam romantičarske pjesničke odgovornosti. reminiscencije na umrlu voljenu ženu. To i neke druge odlike (pretapanje pjesnika u prirodu. Dočekan kao početnik s iznimnim i neočekivanim odobravanjem.) prevladavaju religiozni stihovi. intimizam.). to je tek u pojedinim ostvarenjima postizavao. spontanitet i osjećajnost te melička svojstva. Ostvario je istom uvodnu i završnu sliku te epopeje: Jocelyn (godine 18 3 6. 1830. Lamartine je prije svega pjesnik Me Jz'tacija. »faze koje ljudski duh mora prijeći da bi stigao svrsi putovima Božjim«. Glavna je značajka te zbirke nekonvencionalni.

ne hitajte tamo! Pustite da slasti naših dana cvjetnih mirno uživamo! 207 . a njoj vjetar prao tvojih vala pjenom noge milovane. val se primirio.JEZERO Ainsi. 1 onda si tako bučalo pod stijenom i razbijalo se o tvrde joj strane.pamtiš? . ja sâm evo sjedam. zar u moru ljeta nećemo se moći ni dan usidriti? 0 jezero! Jedna godina tek ode. u vječitoj noći. a pred mile vale. na kamen kraj vode. glas neki. posve blago s čarobnih obala podigao jeku. čudan. Jednu večer . trenutci sretni. a iz glasa dragog čuh riječi gdje teku: »O vrijeme.plovismo u muku. koje bez nje gledam. gdje ona sjedaše. Najednom. ne leti! Vi. bez povratka gnani spram obala skritih. jedino se vesla čula kako tuku u skladu talasa. toujours poussés vers de nouveaux rivages I nošeni vječno. med vodom i nebom nigdje živa glasa.

« O zavidno vrijeme. dubine tamne. jezero. Ljubimo se dakle! Ne gledajmo ništa! Nek nas radost primi! Čovjek nema luke. s njim tečemo i mi. njima odnosite i dane i boli. sretne ne gledajte. Noći zborim: 'Lakše!'.Koliko nesretnih na zemlji vas moli: za njih brzo hajte. 208 . Još koji trenutak zalud molim vruće. vi. prošlosti. vrijeme što ih briše. zar će pjani sati. zar ih vratit neće? Vječnosti. ali već svanuće tamu rastjeruje. vrijeme pristaništa. o prirodo lijepa. na tu noć sačuvaj. u sjaju okolice tvoje. kad nas ljubav sretnim valovima hrani. od otetih dana što tamo činite? Hoćete P nam vratit sve zanose plamne što nam ih grabite? O jezero! stijene! špilje! šumo slijepa! Vi štono vas vrijeme obnavlja i štedi. vrijeme ni da čuje. barem spomen blijedi! Bilo u tišini tvojoj il u buri. jednakom brzinom od nas otjecati ko nesretni dani? Zar od njih ni traga neće biti više? Zar zauvijek nesta tih časova sreće? Vrijeme što ih daje.

Bilo u lahoru koji šumeć brodi.u jelama crnim. u hridima surim što nad tobom stoje. neka zbori: »Oni se voljahu!« Nikola Milićević HRAM Qu'il est doux. noćni glasnik ljudskom rodu. quand du soir l'étoile solitaire Lijepo li je kad se polako upreže večernjača. u srebrnoj zvijezdi što u tvojoj vodi blijedim sija sjajem. kad dan i noć zemlju osvojiti teže. dišem. al gdje srca vjerna mole se Gospodu! Zdravo. gdje seoske rake u tišini leže. 209 . da bi zatreptala na nebeskom svodu. šumo sveta! Zdravo mrtvih briježe. po trijemu kojeg se mahovina splela. u šumoru što ga žal žalu predaje. čujem. trska što šumori. lagani mirisi u zraku i dahu. sve što vidim. Vjetar što jauče. lijepo li je tada u pobožnu hodu slazit u dno dola k hramu malog sela.

Ime joj od groba k grobu ode smjesta. ko znamen dobrote. Oskvrnut prah mrtvih zlo je ponajteže! Pokleknem na kamen. zar se usuđujem! A ne plašim se da kazna će me stići. Kakva tama i muk! Do dna hrama seže jedva vidljiv plamen.. I stalnost je resi. u kom plamti bol i ljubav. Izrekoh je zemlji i prirodi svuda. dok sav svemir drijema. a korak odzvanja lađom crkve drobne. Višnji. unatoč strahu. tek predvraće škripi od koraka moga. što veličnost tvoju dostojno ne štujem! Ne! Sram me nije ognja koji me izgara: ljubav nije grješna kad je krepost stvara. Sto!. Žrtvenici sveti i zidovi hrama! Sâm sam. kob je čisti huda. Bože. srce mi se steže. Usuđujem se k žrtvenicim' ići! Srca. koji je užežen da vijek gori ispred svetih žrtvenika. pa bol vruću iskalit pred vama i reć nebu tajne želje mogu stoga: nitko čut ih neće osim vas i Boga. Elvirino ime usna tiho šanu. nazvat ću je smjeti. 210 . prići svetom krugu. u svetište zade napokon mi noga. pred oltarom smjelo izrekoh je svetim: i pred Tobom. što bdi. Zbog tog sasma čista kao predmet njeni ona gori vatrom blaženom u meni. tu u Tvojem stanu. On jedino svijetli. Uđimo! Niotkud šuma..blagoslivljem kročeć čedne ploče grobne. glasa nema. Da. što se sprema ovdje prihvatiti uzdahe smrtnika.

tužan. Mirko Tomasović USAMLJENOST Souvent sur la montagne. Mjesto grobno. i u plaču moli došavši pred oltar prostrijet svoje boli. tamo gdje kroz plavet zvijezda javlja veče. hladne ploče! Otkada pred vama ja jecati počeh. sama s mojom slikom.ko cvil tužan sjena kad vapiti stanu. Možda isto tako sad negdje daleko Elvira u hramu bdi mračnomu nekom. à l'ombre du vieux chêne Na brdu u sjeni hrasta mnogo puta pri zalazu sunca sjedim sjetan. vijuga. Zadnja zraka pada u sutonu dana vrhu gorà tamnim ovjenčanih gajem. Utješen odlazim. u jezeru mirnu tiha voda sniva. zbogom! Zbogom. Bog mi vidje muku. ču se dvaput kroz noć kako sati tuku. Tu pjenastih vala rijeka šumno teče. u dalji sve tamnijom biva. 211 . što se šarolika podno mene pruža. pogled mi dolinom amo-tamo luta. i naruši spokoj ukopnoga mjesta.

212 . i već obzor bijelim rube sjajem. Na golemu putu da ga pratit smijem. od cijeloga svijeta ja ništa ne molim. gdje istinsko sunce druga neba žari.« Sto će mi te dole. prolaznik zastane. kojih dražest prošla me je? Rijeke. a zvono u selu s bukom zadnjom dana zvuke miješa svete. tašte stvari. stijene. gledam ovu zemlju ko prolazne sjene: sunce živih mrtve ogrijati neće. Od brda do brda zalud oči traže. s istoka na zapad.a kraljice noći kola se zvjezdana penju. gotičku napustivši strijelu. prelijećem sve točke beskraja i kažem: »Za me sreće nema nigdje u tom krugu. jednog bića nije. od sjevera k jugu. pobožni napjevi zrakom skladno lete. kolibe i vile. nit pred njima ćutim ushita i sreće. da se mogu lišit tih zemaljskih tvari. što mi sunce znači? Ničem se ne nadam. Tog trena. Al možda iznad njegovih bih sfera. te slike ljupke ne privlače mene. ugledao ono čemu toli smjerah. vidio bih svugdje jaz pustinja golih: ja ne želim ništa od svega što grije. njegov hod ja sasma ravnodušno pratim. šume i osame mile. tako pusto sve je! Ja 1' sunce započe ili presta sjati? Ja P vedro il mutno izlazi il pada. No.

mirise. večernjak se digne. na krilu zefira nebom nošen biti. čedo pramaljeća. svjedosti. i ljubav i nadu našao bih tamo. tresući sa svojih krila zlatan prašak. u zemlji progonstva zbog čega još stojim? Kad u dolu padne šumski listak mali. do vječnoga svoda vinut se ko dašak. i ideal koji svaka duša želi. svrho želja mojih! Sto me još vezuje sa zemaljskim stanom. dodirnuv stvar mnogu. plavetnila piti. mourir avec les roses S ružama umirat. što neutažene. a kojem na zemlji imena ne znamo. ljuljan u naručju tek procvala cvijeća. Na krilima zore što mi nije dano vinuti se Tebi. uvenulu listu ja sam tako nalik: nosite i mene. što zastat ne mogu. o vi bure klete! Mirko Tomasović LEPTIR Naître avec le printemps. Nalik je željama. leptiru je sudba takvu dala sreću. k nebu naposljetku kreću. Mirko Tomasović 213 . s livada ga smete. da slast ištu.Tamo ja bih pio na žuđenim vrelim'.

kano mjedu plamen. tromo njemu noga po toj zemlji lijeta. pravi čovjeku si znamen. ne zna ga ojačat na biserju suze. Jovan Hranilović 214 . nit ustalit ne zna klecavo koljeno. znoj s umorna čela ne kvasi mu ruke. ko kraljevka zlatu. ô Douleur! oui l'homme tout entier Ti. tako baš i junak oštricu si ljutu posjeklici oštri na kamenu krutu. A što sa mnom misliš ti.. On u srcu ne zna one borbe teške pred kojom i grudi drhtaju viteške. i na zemlji traga korakom mu nije. nad života burom ko oblak se vije. o zaprekah ne zna otisnut se dalje. pod zaštitu neba krila mi te nose kad zbog tebe često oči mi se rose. o boli. ne srče mu noga na putovih muke. ne poznaje svijeta.HIMNA BOLI [ulomak] Tu fais l'homme. o teška boli? Tvoja me je ruka ogrlila toli. ne zna uzdić k nebu oko orošeno. A tko tebe ne zna. i beznađa tajnog kad ga shvate ralje. a oružje kada klonuti mu uze..

do smrti živi povučeno. do posljednje s karakterističnim imenom. De Vigny je počeo pisati pjesme godine 1815. i 1837. a moderno doba otkriva je u simbolističkim i mitskim obilježjima De Vignyeve poezije.. Od 1837. rojalistički odgojen. Sin višega časnika. Ta se izvornost ponajprije tumačila problematikom njegovih filozofsko-religioznih poema. 1826. Napustivši vojsku. Ostavši dosta postrance od vehementnih borbi s pobornicima i epigonima klasicizma.ALFRED DE VIGNY (1797.1863. a kojima su kasnije pridavanimoderni. kao u Lamartinea.). on je do pjesničke afirmacije došao mnogo sporije i teže ju održavao nego Lamartine i Hugo. »neka filozofska misao iznijeta na vidjelo u epskome ili dramatičkom obliku«. koju poslije usavršuje i nadopunjuje. Zazirući od intimne i sentimentalističke lirike. Mnogo mu spominjani pesimizam nema. Prva mu zbirka Poèmes izlazi 1822. ovaj je pjesnik razrađivao slične teme. Tek nakon smrti otkrit će se da je dosta radio u osamljeništvu u dvorcu Maine-Giraud u Charenteu. 1864. . dospjevši do čina satnika (1814. veoma mlad ulazi u vojnu službu. nikakva katarktičkoga i utješnoga izlaza u prirodi. Posmrtno mu je objavljena zbirka Sudbine (Les Destinées. De Vigny svoj poetski put pronalazi u specifičnim sastavima. neku vrstu leopardijevskoga pesimizma. Hugoom.). tiskajući svoj pjesnički opus pod naslovom Antičke i moderne poeme (Poèmes antiques et modernes. u kojima je na versifikatorski skladan i učinkovit način pokretao »vječna« pitanja čovjekove egzistencije i kobi. Na bolesničkom krevetu pohodio ga je Baudelaire da mu izrazi svoje štovanje.1827. Dvogodišnju agoniju (rak na želucu) stoički je podnosio. Od prve zbirke. kako sam napominje u predgovoru izdanja iz godine 1837. ali je »imao više izvornosti od bilo kojega velikoga pjesnika epohe romantizma«.. 1829. 215 .). »u kojima je«. pa i De Mussetom.. koji u njega evolvira do neposredne optužbe božanstva i filozofije beznađa. . bavi se književnim radom i stječe solidan ugled kao predstavnik novih romantičarskih tendencija. kojom prevladavaju biblijski sadržaji.) Alfred-Victor de Vigny nije u životu imao toliko spektakularnih događaja i obrata kao što je to bio slučaj s Lamartineom.

poglavito po odnosu prema ljubavi (»tajnoj. No. 216 . izgnana iz raja. čije ljudske molbe ne uvažava niti mu dopušta da čovječanstvu otkrije posvemašnju istinu. Ne uspijeva međutim obratiti Sotonu i taj anđeo (zapravo anđelica) sa Sotonom završuje u propasti. uza sve to što se De Vigny kao pjesnik kreće jednom svjesno izdvojenom putanjom. nevidljivoj i neobjašnjivoj moći«) i patnji. u Sudbinama je već propovjednik apsolutnoga fatalizma i teze da je ovaj svijet jalov. on je ipak postojano u koordinatama svoje epohe. zao i zanemaren od Stvoritelja. byronovski apostrofira tragičnu izoliranost genija. Svemogući iz Maslinske gore ravnodušan je spram patnji stvorenja. De Vignyeva se poetika boli. koja po njemu kao Damoklov mač visi nad ljudskim udesom.) pak. anđeo rođen iz Kristove suze.čovječanstvu i religiji. Iz te patnje proishodiuzdignuće (élévation) pjesnika i zvjezdani trenutci njegova stvarateljskoga komuniciranja s drugima. što misaonošću. nastaloj u početnoj fazi. okrutan prema svojem sinu. zgusnutim izrazom i klasičnom smirenošću fakture izbjegava karakteristične romantičarske retoričke postupke. Eloa (u istoimenoj pjesmi iz 1829. približuje DeMussetovoj i prethodi Baudelaireovoj. dakle. Dok u poemi Mojsije. pokušava spasiti grješnoga arkanđela.

one vatre rujne. već zastrtoj tminom. Skrivajuć moapskih polja udubine. ovjenčan maslinom. prema Jugu. zasta. nad Hebreje ruku jaku pruži. i. grad se palmi vidi: grad to je Jerihon.MOJSIJE Le soleil prolongeait sur la cime des tentes Po vršku šatorja sunce produžuje one kose zrake. Efrajim. dalje. iz fogorskih polja svoje luge šireć mastika se gusta k Soaru prostire. kad se u log pješčan u pustinji spravlja. okruženu smokvom. pa svoj put spram vrha planine produži. Vidi sav Kanaan. onkraj gora. Gleda prvo Pisgu. neće bit' mu dano. pruža se Naftali. Neplodnog se Neba penjuć uz planinu. Božji čovjek. stere se Gilead. Gleda. dugo promatraše obzor neizmjeran. trage zlatne koje u zraku ostavlja. djeca Izraela bijahu tog časa nalik žitu koje sjeverac talasa. prekrasnom i tihom. Juda golem se proteže s pustim pijeskom more gdje zapadno liježe. U vrijeme kad rosa zlato pijeska kvasi 217 . Kao da je grimiz odjeo dolinu. Mojsije. uz podnožje svete zbijena planine. plodna zemlja kojih njemu zdesna stase. Manaše. znade. gdje leć' u grob. u ravni u cvijeću. smjeran. tlo mu obećano. u dolini. koje on prelazi okom.

od gore Horeba jer do Neba ištem utaman mjesto za svoje ukopište? Avaj. prateć puk uz harfu. moj mu štap i knjigu u nasljedstvo dajem. Sto ti je trebalo spržit moje nade. nice. užga kâd s oltara kamenih se tada. Gledahu gdje plamen s glave mu se diže. dižuć se iz mnoštva. u samoći? Pusti da san zemlje zaklopi mi oči. evo. Zemlja obećana. složno put nebesa upravljahu Kralju svih Kraljeva pjesan. da se sretne s Višnjim. govorio njemu licem je u lice. prorok stogodišnji. med mudrim mudrim me učini! Prstom vodah prolaz puka u pustinji. sinovi Levija ko čempres što se nad pijeskom povija. Mojsij u oblaku. a kad vrhu brda velikoga stiže. a Hebreja. koji vis taj bješe munjom ovjenčao. sad nek drugi bude posrednikom tvojim. Na kraljevske glave grad i oganj sručih. stalo jednoglasno hvalopjev pjevati. pošao Mojsije. rekao je Bogu. Sto li ti učinih da izabra mene? Kamo ti si htio. vodah tvoje pleme. 218 . okružen počašću. »Gdje želiš da opet stavim svoju nogu? Zar ću vazda živjet moćan. kad čelom je oblak Božji dotakao. šeststo je hiljada. izraelskog hata neka obuzdaje. s čeg ne ostah čovjek što ništa ne znade. pred njim stoji. u sjeni tamjana kog sunce pozlati. »Zar još ne dovrših?«.i lišće javora biserima krasi. "Višnjem sučelice.

moćan. duh tvoj side na me. i ti mi ùzàjmï jakost oka tvoga. pusti da san zemlje zaklopi mi oči. smrt u mojoj riječi riječ proročku zbori. Ne spoznah ljubav i prijateljstvo više. sâm u slavi. tog dana ljudi već rekoše: 'On je tuđin za nas'. noga mi vrh naroda staje. velik sam. odazvala. kad prolazih. dano mi je prvi grob ljudski otvorit. s očiju mi plamnih. Zapovijedam noći da skine koprenu. ipak nisam sretan. svaka bi se žurno: 'Tu sam'. djeve lice skriše. tajne neba ja znam povrh toga. Gospodine. No. ostario si me moćnog. potopih pod pijeskom gradova svu silu. u samoći. ja sam. usta mi brojahu zvijezde po imenu. gled svrnuše. Kad moj narod trpi. rijeka vela se odmače. Stavljah svoje ruke na oblaka čelo u njima olujno da presušim vrelo. tužan. Čim si nadahnuo pastira. ja. podignem svoj pogled. il mu treba zakon. Avaj. Višnji. drobio sam brda na viharâ krilu. čim neku na svodu kretnja bi mi zvala. ruka mi stvara i ruši naraštaje. Zaogrnut onda stupom crnog dima.zakon moj će klečeć puk štovat budući. zemlja se zanjiše i sunce tad stane. idući pred svima: 219 . u samoći. zavidno mi divi anđela se četa. strepeć da će umrijet. avaj. pusti da san zemlje zaklopi mi oči! Avaj. u njim' mi još nešto vidjev povrh duše. a pred mojim glasom šuti more svako. čvrste su mi noge od prostranstva jače.

dirnem li kog rukom. na usnama munja. . svojem srcu rekoh. življah moćan. kad im širim ruke. Boga ljubomornog brdo ne gledaše.K zemlji sa mlijekom i medom Jošua išao blijed je i zamišljen. u glasu mi bura. a Krist sâm idaše. Bje oplakan. užas ga ispunja. svi dršću od muke. jer on je već bio izabranik Višnjeg. i. Tada noć je bila. et Jésus marchait seul I. pusti da san zemlje zaklopi mi oči!« Puk je moleć čeko. Pretrom sam da snivo na krilu bi nekom. O Gospode. čim bi digo oči. Bez Mojsija vrh se ukaza najednom.'Što da žudim sada?'. zaogrnut bijelim kao mrtvac plaštem. zasljepljujuć oči svjetlaca je plamen priginjao zemlji čela na sve strane. gnjeva se plašeć. Mirko Tomasović MASLINSKA GORA Alors il était nuit. u samoći. dolje uz brežuljak učenici spahu 220 . mjesto da me ljube. iz oblaka mračnih jer bi se valjali gromovi još jači. padnu mi do nogu.

gledajući tmurno. Sjeo je na pijesak i.pod maslinam'. Bje mu hladno.Nebo osta crno. Začuđen se diže i hodat nastavi treptave masline dodirujuć tijelom. kamenje mu bolje neg puteljci znano. Crn oblak šireć se ko udovin veo začas naborima pustinju opkoli. Hladan znoj i krvav curi mu niz čelo. živjet mi ne priječi! Ne sklopi mi knjigu prije krajnje riječi! 221 . preko halje skrstiv ruke dvije ko tat noćni štono ukradeno krije. koji je pred noge pao Stvoritelja. . Bog mu se ne javi. Rabija ne čuje Petar ni ostali. Vjetar mu samo odgovori. poput njih dršćući Krist korača žurno. ovaj svijet i ljude ljudski sudio je. Odjedanput kleče. zastaje na mjestu Getsemani zvanom. čovjekom postade. pa gledajuć nebo: »Oče moj!« izusti. prignut. Isus misleć kakve trpio je boli trideset tri ljeta. Vraća se. i srce mu smrtno strah stezati stade. II. užasnuto veli: »Zašto sa mnom niste molili i bdjeli?« Ali mrtvim snom su apostoli spali. što se na vjetru svijahu. . Sin Čovječji tad se sporim vraća hodom. tužan sve do smrti. Isus reče: »Oče. ko misirski pastir traži da li svodom u dnu zvijezde kakve ne sjaje Anđeo. Trikrat još zaman prozbori: »Oče moj!«.Tlo zadrhta ćuteć teret Spasitelja. kroz muke svoje. lice k zemlji spusti. silazi.

nečist. blaga bila da obitelj smrtnu ko da je opila jednom kapljom žica. unaprijed po licu baci onih što će doći govoreći: 'Radi sviju smije krv nedužnog teći. s bijelim. riznicu s obolom.Ćutiš li da svijet i ljudsko pleme cijelo. 222 . obavih li poslanje veliko. duha božanskoga. žitnim hljebom ude prinesene. od ropskog slobodno vrijeme li odijelih. Šibe što će doći. Oče Svemogući. što je gorak više nego pelin. ti dade da krilo presahnulo njeno tek jednom mi riječju bude napojeno.' Znamo da kroz ljeta daleka će živit vladaoci kruti s mudracima krivim. već je ovo vrijeme izvrglo mi priče u otrovno sjeme. žuč i voda mora. prolijmo je pola za vrijeme buduće! Te nedužne. uime prošlosti. raskrilivši ruke kada rekoh: 'Sloga!' Oče. s valom rujnog vina val krvi rumene. Al ta riječ tako je čista. nježne krvi polovicu. jer će kriv smisao otkupljenju dati. što duh će naroda svakog uzburkati. zamjenjujuć svugdje stvari sa simbolom. Avaj. da se mješte tijela prinos duha nudi. ako preinačih vrijednost žrtve ljudi. pati s mojim tijelom? Jer se zemlja boji da će bit udova bez onog od kojeg vijest izađe nova. dok još zborim. koju perem vrelim mlazom krvi mojeg tijela umirućeg. borbu s besjedama. dršćuć ti u ruci. pun trnova vijenac. otkloni taj kalež. sakrivah li Boga pod mudračkim likom.

To je tužba odsvud što Stvaranje tišti! Lazara nad grobom osovimo živa. ja pak metnuh nogu na taj globus manjkav. poput ove naše. čiji me uzdasi zvahu bez prestanka. Sumnja s drugog drži. sukno kobno. što svakomu stvoru oduže i poda. prsa kopljem probodena. sjećanja mu dajmo. mogu jednom riječju smrvit! Dajte meni. što trajno. da 1' one rad zemlje. med dva puta širna što staze ne vode. da 1' kušane redom. 223 . kakav to je s Nebom nijem razgovor njezin. čiji trag će biti od svih ljudi štovan: sretno Pouzdanje te Uhvanje smjelo. što je naborima kruži. neka zbori što je prolazno. da mene odmijene dva anđela ova. a nešto pak javlja. što ne znaju znanja. što um sudi krivo. što li basne lažu i što tajne taje. Sa zemljom kukavnom evo se opraštam podigav tek zastor toga bijednog plašta. što su od vas predviđeni. kog Zlo s jednog kraja. na ono što vidje. da vas krivnje lišim. koji rajem hode smiješeć se veselo. Oče moj. prestraviti Kad se sručit bozi na svjetove žele. s čeg se nešto krije. u srce Naravi što stavi Gospodar.čavli ruku. zašto duša pati sred uzničkog stanja. zemlja rad njih traje. što ih dopustiste. koji već se pravi. ne mogu me ničim. tragove moraju ostaviti vele. Zlo i Sumnja. S tajnom mrtvih neka više škrt ne biva. nekaziva ljubav prečistoj u svezi. . pa križ što me čeka. druge zvijezde iskup grijeha dočekaše. kako sve se u njoj ruši i obnavlja.

hoće F. između bunila i izmeđ trzaja. iščekuje. smrću djece male. zvijezda. s bezrazložnim zlima. a ne volja moja!« Duboka mu zebnja i beskrajna strava polaganu smrtnu borbu uvećava. zašto Smrt je poput mača nesmiljena. Zemlja bez svjedosti. i zašto zli Dusi pobjedom se hvale. moći Vječnih Muka uzao odvezat. kad vremena ura sveprolazna prospe zrnca pijeska i ostane prazna. što bez vode plaču. dugo okom ište zaman. a u koje kreće.Kada čovjek spozna. ali odustaje rekavši: »Nek volja vazda vaša bude. ruše.jesu F Puci Žene kojim upravljaju Božjih misli zvijezde u zlatnomu sjaju. jedan mig vam oka. zore luči.izmed čame mira i krotke ugode te bjesova strasti ispraznih bez kraja. bez svjetlosti duše opet bivajući. srca jedan vapaj. . je F zlo i nepravda. što Nebo i Zemlju drže iznad pleća. glasa jedan šapat. 224 . . To Sin Božji kaza Ocu Bogu tada.« III. il su luda djeca bez svijeće sred tmuše. iz kog mjesta stiže. jedan znak mog križa. otet plijen im ljudski i krila im srezat? . nada. Prostire se opet. udarima cvileć Narav svakog trena. il su vasione dva pola najveća. Ko crni bje mramor svod nebeski taman. to se otkrit sve će. je F pravda i dobro slučaji su grubi u obruču kobnom. guraju se. Gleda dugo.

Korake začu iz drveća. . zatim vidje Jude gdje vrluda svijeća. TIŠINA Ako je istina kako Sin Čovječji u biblijskom vrtu izneseno reče.drhtaše. vječne. i tek hladnim mukom odgovor će dati spram šutnje Božanstva beskonačne. Mirko Tomasović 225 . ako li nas Nebo ko svijet jalov niječe. gluh na stvorenja vapijućih riječi. slijep. pravednik će prijezir odsuću odvratit.

Lamartinea.. majka fanatična rojalistkinja. nakon slave i uspjeha. Nije ga zadesila sudbina Chateaubrianda. nagla smrt drugoga i trećega sina). smrt žene. Otac mu je bio visoki Napoléonov časnik. Četvrta zbirka po redu Orijentalke (Les Orientales. suvremenik je naturalizma i simbolizma. smrt novorođenoga sina. razabrat ćemo nekoliko etapa: od klasicističkih relikata preko temeljne romantičarske orijentacije do nagovještaja simbolizma. čime se može pohvaliti rijetko koji pisac. branitelja obespravljenih i potlačenih.1885. Odrastao je uz majku zbog nestabilna braka roditelja. De Musseta. Četrdesetih godina vidljivije sudjeluje u političkom životu. realizam. manifeste. postaje neka vrsta nacionalne institucije i svetinje. Hetzelovo. romane. . kao sedamnaestogodišnjak pokrenuo je književno glasilo. Taj neobično plodan i raznovrstan spisatelj (»genij bez granica«. Počeo je pisati veoma mlad (u četvrtoj godini izustio je prvu »pjesmu«: Napoléon bat comme un léon). eseje. Nadživio je romantizam. i stječe ugled mučenika. prelazi u opoziciju. 226 .) Hugo je u literaturi aktivno i stvaralački sudjelovao šezdesetak godina. Prvu knjigu poezije objavio je godine 1822. Pratimo li Hugoov pjesnički razvoj. Stoga nakon trijumfalnoga povratka godine 1870. stoljeću ne samo po golemoj agilnosti i literarnoj potenciji (prvo. političke i humanitarne spise i proživljavajući teške obiteljske tragedije (duševna bolest brata. pišući usporedice mnogobrojne drame. U ranom djetinjstvu zbog očeve službe boravio je u Napulju i Španjolskoj. a kao pjesnik nije bio doveden u pitanje. angažirajući se sve više na strani ljevice. utapanje tek udane kćeri Léopoldine. odbija amnestiju iz 1859. Za vrijeme dugotrajna izgnanstva nastavlja nesmiljenu borbu protiv diktatora NapoléonalII. na smiraju života zapozna osamu i književnu izdvojenost. da. izdanje sabranih djela broji 57 tomova bez korespondencije) nego i po odzivu i popularnosti u najrazličitijim slojevima čitatelja.VICTOR HUGO (1802. Nakon državnoga udara godine 1851. Baudelaire) nema premca u francuskome XIX. pred uhićenjem bježi u emigraciju. a dokraja života proizveo je dvadesetak zbirki. Kada je osjetio autokratske ambicije Louisa-Napoléona.

a čovjek će isto tako u boljoj budućnosti stići na vrhunac. gdje na trenutke prepoznajemo danteovske poteze. Najopsežnija mu je i najzanimljivija kasna zbirka stihova Četiri vjetra duha (Les Quatre Vents de l'esprit. u kojoj se obračunava s Napoléonom »Malim« kao despotom. društvena i osobna pitanja. Pjevajući u krugu općih mjesta onodobne poetike. Nakon dvanaestogodišnje pjesničke šutnje Hugo se oglasio gnjevnom zbirkomPedepse (Les Châtiments. Ostale evociraju Afriku.). Legenda vjekova (La Légende des siècles. uspostavljajući svoju filozofiju progresa: duša prebiva u svim stvarima. 1853. Hugo varira etička. te u isti mah obnova francuskoga epa. prikazao »način na koji se ljudi od tmine izdižu k idealu«. 1881. Ponajveći uspjeh postižu stihovi koje obilježava pomalo sjetan. on je mogao takvim stihovima udahnuti svježine i originalnosti zahvaljujući prvenstveno versifikatorskoj umješnosti i nepresušnoj rječitosti.) nastavlja se u idejnom pogledu na prethodnu zbirku. da bi.) definitivno mu je učvrstila reputaciju i neosporavano vodstvo u romantičkoj školi. Odlikuje ih »lokalna boja«. Pjesnik je nakanio opjevati svjetsku povijest od postanka do suvremenih dana. Zbirka je istodobno bolan prosvjed izgnanika. topao izravan lirizam. 1856. fragmenti historijskoga i mitskoga nejednake vrijednosti. 1859. ponesenost govorničkoga talenta. što je izdao slobodu i republikanske ideale. obitelji i vlastitoj patnji. a trebala je biti posljednja riječ autorova umovanja i pjesnikovanja. Bog je kraj te ljestvice. Perziju i Španjolsku. Sljedeće tri zbirke u znaku su intimizma i subjektivizma. posvećen ljubavi. versifikatorsku i imaginativnu silinu. lirike i epopeje. koje je zahvatilo francusku javnost. Arabiju. opus mu je toliki da bi mogao ispuniti cijelu jednu nacionalnu onodobnu baštinu.). To su. međutim. bogatstvo fantazije. Hugo je svojom produktivnošću izrazito nadvisio sve francuske romantičarske pjesnike. golemoj knjizi s deset tisuća stihova. Trideset od četrdeset pjesama posvećeno je helenskim temama i odjek je oduševljenja za grčke ustanike protiv Turaka. necjeloviti i stilski nejedinstveni. raznovrsnost ritamskih i srokovnih elemenata. s nekoliko antologijskih poema. manje ili više oslobođena materije.). ispovijedajući u razmjerno velikom broju stihova svoja čuvstva prema obitelji.1829. Ne samo 227 . mješavina satire. perfidnom i okrutnošću uzurpirao prava naroda. kako sâm veli. neočekivani kontrasti. prirodi. U Kontemplacijama (Les Contemplations.

socijalnih. romantičarske klišeje. njegova je poezija bila jače prožeta duhom barikada. Nadalje. kao politički satirik. Jezičnom kreativnošću i retoričkim nabojem iskupljivao je banalnost općih. Gide. nosila optimističku poruku. elegije. bila je suvremenija i komunikativnu a. ljubavnih tema. pjesnički istrošenih sadržaja. religioznih. povijesni vizionar i bard obiteljske intime. odgovarajući na anketno pitanje tko je najveći francuski pjesnik. krajolika. preosoban sentimentalizam. lirik idile. što je rijetkost medu romanticima. žalibože!« 228 . A. Bio je raznolikiji i mnogoznačniji: jednako uporan kao pjesnik rodoljubnih. prosvjetiteljsku deklamatoriku.po tome on je izborio povlašteno mjesto u tako intenzivnoj pjesničkoj konkurenciji prve polovice francuskoga devetnaestoga stoljeća. površne i naivne filozofske pretenzije. te je. dao je poslovičan odgovor: »Victor Hugo. mora.

Vjetar me probudi. Ja. gdje tajni kanda poj se širi dragih nam mrtvaca. Svi ti dani proć' će. i. i bure. pod svakim danom prignutije glave. 229 . uskoro ću otić usred sve te slave. sutra dan će doći. otvorivši oči. Mirko Tomasović STELLA Je m'étais endormi la nuit près de la grève Na žalu sam jedne ja zaspao noći. brda i brzaca. što teče. poljska rijeka spora brdu val će krasti noseć ga u more. prolazim.BIJEG VREMENA Le soleil s'est couche' ce soir dans les nuées Večeras je sunce zašlo sred oblaka. dana niz beskrajni. sred šuma. I površje voda i čelo timora. kroči vremena. proć' će licem mora. a da svijetu bajnom ništa manjkat neće. i veče. pa zora od pârë prigušenih zraka. vrh srebrnih rijeka. nabranih ne starih. pa dan i noć. leden pod tim suncem sreće. i zelen će gore vijek se pomlađivat.

pozorno gledalo zvijezdu u daljini ko nebesku pticu iz iskre rođenu. čuh glas što sa zvijezde stizaše do mene: »Ja sam ona zvijezda koja prva hodi. Do nogu mi tresla vlat se trave svaka. što misli. Sjaj to bješe jasni. što u dnu neba dalekoga kroz bjelinu nježnu. Vršak je jarbola svjedost posrebrila. što vodi. u koju u grobu vjeruju. Nek ustaju krepost. hrabrost. Odnoseć nevrijeme bura odmicaše. 230 . Pahuljam' oblaci postajahu sivi. ko iz praćke Božje. Božji osmijeh užga nebeske visine. ocean. dusi. Sijah vrh Sinaja. jato galebova. I dokle svoj veo podizahu sjene. na crnomu brodu bijela jedra bila. zjenice zasjajte. Stižem. Danicu.vidjeh. zlatna. cvijet mi zbuden reče: sestra mi je zvijezda. neizmjernu sjaše. k njoj se primicao ko u strahu da je ne bi odagnao. sijah vrh Tajgeta. ptice čavrljahu usred svojih gnijezda. izišavši iz bunila svoga. Neiskazna ljubav rosila iz zraka. Uzalud još noćne vladale su tmine. na crn obraz tmuše. kanda duša neka kroz biser se vidje. motreć sjajnost njenu. stijena sam ognjena. O narodi. stišavao udar vâlâ je u hridje. Ja podižem snova svijet koji je srušen. bučeć posve tiho. Ljubav za mnom lava oceana tjera. ko narod. na tornjeve hajte! Otvor'te se vjeđe. odapeta. blistah vrh Mojsija. ja sam plamna poezija. što živi. vjera Mislitelji. stojeć na strmini. Blistah vrh Dantea.

VIDI. živio sam dosta. Evo moje klasje! Eno moja brazda! Življah sav nasmijan. jer je srce mrtvo. buni brazdu. jerbo kročim tužan ne nahodeć ruku što pomaže. na noge. djeci oko sebe jer se jedva smiješim. jer u vrijeme ruža. s mirisima svježim. u stanju sam kad se čovjek svjetlu skriva. vrevu vrati. jer s proljeća slavljem kad Bog narav kiti. Ispunih poslanje na zemlji mi dano. jer mi cvijeće više radosti ne pruža. što me šalje poput prethodnice svoje. div Prosvjeta to je!« Mirko Tomasović VENI. tješi. jer nada u duši skrhana mi osta. sjeni gdje počivaš. kćeri moja.onaj što me prati. odveć čuvstven vazda. al nagnut k tajni neprestano. spavači! .zemljo. težim. 231 . anđeo Sloboda. uspravan. VLXI J'ai bien assez vécu. jer čemer u svemu ćuti tajnoviti. puisque dans mes douleurs Živio sam dosta. žice. toj divnoj ljubavi duh mi ne pribiva.

Oh. Gospode. činjah što sam mogo. krvav. bdio. zlovoljan kao čovjek što je ustao se rano bdijuć cijele noći. U crnoj lijenosti već mi stalo nije odvratit ustima jalnim što mi škode. od robova ljudskih ismijavan svuda. vrata mi tame otvori. buduć sam radio i patio mnogo. a l'heure ou blanchit la campagne Sutra. posrćuć od truda. Cuđah se zašto me prati mržnja ljuta. da bih otišao. idem dalje kada zovu ime moje. Ići ću kroz šumu. ići preko gore. a jad mi bje predmet rugla često puta. Sad mi tek se napol otvaraju oči. Sred uza gdje se krilo ne otvara. 232 . mlitav sam. na put ću poći. kad se polje zabijeli od zore. Mirko Tomasović ♦♦♦ Demain. ne tužeć se. Znam. jer ne mogu dugo da ti nisi sa mnom. dès l'aube. nestao što prije. nosio kariku lanca sam prastara.Služio sam. ti me čekaš tamo.

Kad stignem. nit ću što vidjeti niti čuti moći. pogrbljen. u bezdanu mora! Uz posade koli mrtvih gospodara! Sve im orkan žica stranice pohara. koli kapetana. tužna. na tvoju položit ću raku buket od božike i procvala vrijeska. Nikola Milićević OCEANO NOX Saint-Valery-sur-Somme Ob! combien de marins. combien de capitaines Koliko mornara. sam. zlato što se ljeska. kruta! Slijepi ih ocean zanavijek proguta u oblačnoj noći.Zadubljen u misli. 3. prekrštenih ruku. iščeznu sred toga sumornog obzora! Koliko ih nesta. neznan. a dan će mi biti sličan noći. 1847. po valovlju jednim hukom sve rasprši! U dnu provalije tko će kraj im znati? 233 . tužan. sudbo. IX. što su pošli sretni put dalekih strana. hodat ću u muku. Neću pred Harfleurom gledat u sumraku jedra u daljini.

žene vaše sijede. koja u jesen ogoli. bijuć vašim mrtvim čelima u hridi. u čekanju dugom. niti vrba. dok vi počivate ispod morskih trava. niti skromna stijena tijesnog groblja. prevrćući lugom ognja i srdaca. još o vama zbore. za imena nitko vaša ne zna. otet možda vašoj nekoj krasotici. Sjen vaš nesta brzo iz očiju svima. Vrijeme. . Kad grob sklopi njine vjede. Tek. priču. u smijeh. glave izgubljene! Valjaju pučinom struje vas vodene. 234 . pripjev. što sjen crnji na sjen svaki lije.Svoj plijen u prolazu svaki val zahvati. noći kad bura sve lomi i baca. crn zaborav širi crnim oceanom. s sjenom zaborava.Gdje su? Zar su nekog otoka vladari? S ljepšeg žala za kraj zar ne mare stari? I sjećanje na vas čak je pokopano. jedan val čun. S nadom zadnjom mati umiraše mnoga čekajuć na žalu da brod sina svoga na povratku vidi! Zbori se o vama još katkad za sijela. a netko plug ima. u cjelov u tmici. Trup u vodi. ime u pamćenju mrije. Netko barku svoju. gdje nam odgovara jeka. Na sidrima sjedeć družina vesela upliće vam ime. drugi moreplovca skrši! Nitko kob vam ne zna.

s kojih majke. dokle mu se stada vraćaju iz paše. bogat. Gdje su potonuli usred noćnih tama! Koli tužnih priča. plovi s vama! Vali. 235 . spravna da ga slijedi. gleda on nebeskom svodu. lišen zemlje. vali. radini praotac velikomu rodu. čio. prošlim obuzet bijaše. kroz luge vesele svirke izvodio. Stari pastir to je. uveče! Mirko Tomasović DVA SUMRAKA Le soleil déclinait. mlad. slobodan. le soir prompt à le suivre Sunce se spuštaše. jedan starac sjedi okrenuv zapadu oči zamišljene. na izmaku žica. Sad star.niti jednolična pjesma koju moli na staromu mostu prosjakinja neka. vrhu poljske stijene. pune strepnje. valovi. kleče! Pripovijedate ih podižući plime. kad se brdo gubi u sjeni što pada. brdski čuvar stada. stog je očajnički glas vaš kada s njime dolazite do nas. što je negda ubog. večer tamni obzor.

Pred njim se u beskraj širi more sinje ko nada pravednog pred dverima grobnim. Kada na pragu moje kule Ti dočekanje moje primaš.Dan što svrši. Pod modrilom krasnim sni mislitelj dobni. vrijedi dan što započinje. Sav dršćeš kao list na vjetru. 236 . Mirko Tomasović CIDOV ROMANCERO [ulomak] CID DOČEKUJE KRALJA Vous ne m'allez qu'à la hanche Do boka ti mi jedva sižeš. malen li si. Iako hol i smjel u licu. Divni trene! Vjetri i divlji talasi suspregnuvši huku sada ušutiše. Oh.a krivo imaš. za dvojicu. O kralju Sančo . kralju Sančo. Starac je gledao sunce što se gasi. sunce je gledalo starca što izdiše. A Cid je velik.

a sva su Gnijezda mi takva da ne znadu Ni traga kakvom tuđem vlasu. O kralju. zlo mi danas došo! Vladimir Nazor 237 . Sire. Laste su moje nježne. moj prag je blag.Tužan i go Ostah kad ti si uza me proso: A ipak gle te sad kod mene. Ja Cid sam tihi. svaki putnik . utočište I san će dat mu taj moj zid. Tebi se čudim. i smiješi Zamak se moj u osvit dana Zori što blista na nebesih. Kastiljski kralju.Pa bio Maurin il Zid Doć k meni može. moj most je čvrst i vjeran. A to je ruka živog Boga. . Al ja sam njen gospodar: nosi Svoj bršljan kao što se svojim Poštenjem starim Cid ponosi.Sîre. il kupit što od koga: Jedna je samo sjen nada mnom. koji prodat Ne zna. Moja je kula hrpa od stijenja. miris Mojih je šuma čist.

Vodu u bazenu. po kom bor i breza šire mrku sjenu. nosnice mu sjajne. Nedužnost je na njoj bjelina još veća. Čipkom joj genovskom skut košulje pleten. bajne. pauni zvjezdasti sred bujna drveća. da mu lako nije taj stvor što se igra. dirne se. 238 . izlazeć iz svježeg pupa ko iz urne. cvijet privlači dijete. Tog anđela lijepog snijezi umijesiše. Vidi se palača ko u dnu glorije. Cvijet. dok je dadilja nadgleda. Stoji tik do vode. Što to gleda? Ne zna. pregrimizne. pred njom: jedan labud krila snježne boje. vez na svilnoj suknji arabesku prati. širom rastvoriv latice purpurne. une duègne la garde Stoji mala. više nego pola krasnog lica skrije. što se zrači i miriše. perivoj. kad ona ispruživ usnice rumene. ribnjaci gdje košuta pije. da oko sad dvoji. ko da su joj draži zraka treperava. Oko tog djeteta sva se blista trava i izgleda puna dragulja. cvijet ruže kraljevske. razlučit od cvijeta. što se kroz sto niti firentinskih zlati. dišuć ga. preljupku majušnost tišti ruke njene. Rukom ružu drži i pozorno gleda. rubina: mlaz safira teče iz usta delfina.RUŽA LNFANTKINJE Elle est toute petite. ne zna da 1' cvijet vidi il obraz djeteta. njihanje valova u napjevu hvoje i vrt dubok.

opominje. Cvijet mirišuć čeka da joj se ubere kraljevina neka. rumene se čela mramornih skulptura. već carski! To je moje. sve što lebdi. mir posvuda vlada. potoku kog čuješ. tu biva med cvijećem. jadno malo biće! Pramaljeću. blago ime joj Marija! Njeno ime moli. makar da je od nečeg izbavi. raskošnoj ljepoti koju pruža veče. krok prvi počelo kraljevanja biva. krokom krene. S pet ljeta prezire. suncu kad se tamno položito skriva. To se slatko dijete smiješi i ne radi ništa nego živi. pala na njegovo čelo sjena bi vješala. Takva su kraljevska djeca. 239 . radost. ne vidje čovjeka. koje. jednom će Brabanta biti vladarica. Da videć je drobnu. na lišću je ruho zalaznog purpura. biva ispod zvijezda. sjeni. stat će vrh flandrijskog il sardinskog trona. ne vidiš gdje teče. ružu rukom gladi. s važnošću što maloj kraljici pripada. blag joj pogled. njino čelo već krug sjene nosi. Na njoj sve je miris. gled. njeno oko sija! Sva je zračak. neg pognuta lica. mlada.Pod vjedam joj smeđim ljepše oči plave. šapću svadalice gnijezda.. netko na nju stavi ruku. prije neg riječ rekne. kraljevna je ona. slazi. Dan se gasi. regbi.. dršću ćuteć da noć pada. svjedosti pribiva. ipak pred nebom i žićem ćuti se velikom. naravi što vječno spokojna je. čari prave. S nje zajedno zrače trepet i milinje.

ispod obrvica kobnih što zastiru zjenice što sliče oceanskom viru. u oku što se stakli poput vala. otok s kog se čuje gdje se ta tutnjava valim' približuje. te tamo. golemo treptanje flote jedrenjaka. Blijeda sablast! Krok joj spor ko zvono plačno. kojem lukovi na suncu mitri sjajnoj sliče. brodeća točka uporišta poluge s kojom će svijet podići novi. regbi na sve slijepa ta strašna osoba. pticu ispod granja. preljev vode uz zlatne odsjaje večernjega neba. pod maglom. čovjek u kom carstvo živi. 240 . razabrat se mogu. On je. kobno čelo k bijelom staklu pruža. Ne. plama. Dok se dijete smiješi divnom cvijetu svojem u zdanju rimskom katoličkom. ako Kralj to nije. u mračnom ponoru ne bi mogo spazit dijete. Tim se priviđenjem ovaj čas zanijelo gospodara ljudi hladno biće cijelo. gaje. i u pjeni. odozdol se vidi gdje ta sjena bludi s prozora prozoru tako da strah budi. zbog njeg oko sebe on ne vidi ništa. perivoje. bljedolika. netko se užasan iza okna miče. kroz lij et valovlja sred mraka. misli. ptice što se kljuju u krošnji stabala. U večernjem plamu sjen joj biva duža. smrt je to jamačno.nema šuma. Da netko u oko može pogledati aveti što sad je naslonjena na zid. pati. luta diljem soba. kao u obmani. crna. Armada. tajna večer sklanja sunce ispod vala. brodovi u bijegu od vjetrova gnani.

duša bje mu tajna. odraz mu lomača sjaše iz zjenice. 241 . što šutke probavlja. silna. tvrda. smijeh bje manje moguć na gvozdenim ustim' neg zora na pakla rešetkama gustim. Odijevo se crnim ovaj smrtnik silni. Iblis iz Korana ni Kain biblijski nisu tako crni ko taj kralj utvara. kralj je slijedi duhom pobjednim pučinom. Vrh svijeta ko sanju zauze. koje bi pirio i sâm zgodimice. na kipu mu sjena konj bijaše krilni. nesmiljena bješe kao kuka u kob zabodena. Filip Drugi bješe groza. Iz zmijskog mrtvila pokrenut se dao tek da bi krvnika na poslu gledao. a kobni mu nemir nema svjetlo ino. drhtahu videć mu samo doglavnika: miješahu ga oči zbunjenih smrtnika s ponorom.sad. poduprt Afrikom. strah je čudnim sjajem kralja obavio. sved korotu stavlja. sličan sfingi. ništa reć imao nije. Filip Drugi bješe Zlo što mačem maše. sin utvare cara. oslanjao vazda na silu se tame. u svom Escorialu. a usta tišina: tron. Življaše. užas zbiljski. kroz morsku pomrčinu plovi. zvijezdama neba plavetnoga! Njegov dohod za sve bje ko dohod boga! Volja mu uporna. sve bivajuć. sazdan od spletke i prijevare same. vladaše Europom. Ne vidje tog kralja nitko da se smije. stalnoj. držaše Indiju sa svom Amerikom. ravno ga gledati nitko nije smio. mir mu je mutila Engleska jedina. kanda stog što živi.

stvari. donosila munje sanja mu je svaka. tmuran. kanda tmini nalog daje. izdaje za igre. regbi. vikali su: Zraka! Puci imperije. straža ledena sudbine. Escorial. glumce i zabave znahu. napretku. prstom neku kretnju ocrtavajući posve nezamjetnu. lomače za slave. neproničan.Prema mnijenju. sve strt i pobijedit mogo je i htio. Karlo kraguj. runom oko vrata. proistekle iz duha mu noćnog. ravna ocean se pitom. gorak. Filip sova bje kljunata. Aranjuez. veliki i mali drhtahu ćuteći da ih okom pali. ljudima užasan je bio. snovi mu za svemir bjehu breme jako. u borben red stavlja. Sa crnim prsnikom. sve je dobro. Burgos. špilje tog kralja. sličile opakom gmizanju su zmije. pravu. na koje mišljaše. ko grom mukli šum je molitve mu bio. a lade čuvajuć stalan razmak plova. ko otvor pećine zjenica mu sijeva. 242 . Čudesno! Usta mu osmijeh zaškripiše. To slika njegova brodovlja sred mora u mračnoj mu misli raste neprestano. vidi ga da plovi ciljem njeg'vim gnano ko da tamo on je lebdeć pod zenitom. flota se razvija. vrag bje što uime Krista vlada moćnog. a smjeran spram Rima. Osmijeh nedokučiv. nešto piše. stropovim' modrim se ne sjahu. nekretom nalaže. nit za gozbe. Nemirnim kraljima stajaše vrh glave njegov naum noću otkriven opako. armada ga plaši ko potop korablja.

Povrh tog što vidi. jarbolja. jure. u most hrid pretvara. razmak ga ne priječi. oko lada talas s ljubavlju udara. lada četiristo ima. strašnom bukom praćen. njenih gastadura. čuje buku. To su lade svete. bubnjanja. Voda tutnji. Filip se naginje. val im mješte štita.red kockast palublja. u biser se pjena. snažno tuku krilim' jedra bijela. U šaci mu tko će taj svežanj razvezat? Nije li gospodar. mostova. Cerenje vampira utažena glada! Tu blijedu Englesku on će ščepat sada! Tko je može spasit? Barut će je spržit. onih od Adoura. Eno dozivala krika. admiral koji se na paža naslanja. svoj posao znaju. posadnih časnika zvižduci. struje da pomognu flote iskrcaju. Cadiz teretnjake. Njemačka je svoje čvrste čamce dala. trčanje mornara uokol branika. pozivi na bitku. Napulj brigantine. Lisabon potrebne morske mu junake. zakazati neće. valja. što za otpor ne zna? Nije li nasljednik Cezarov najbolji. do sto pukovnika i dva generala. onih od Escauta. Idu. Filip u desnici snop gromova drži. Je 1' to morovran? Je 1' to citadela? Muklo. Evo svih galija. Kralj se smiješi. osamdeset tisuć mača je na njima. štropot crni. bibaju se vodom poput veljeg sita. pomorske dojave. zar ne svrši sve se? 243 . grobni borbene priprave. riječi. skup taj golem sve to jače nadimlje se. sjena mu od Ganga do Vezuva stoji? Kada kaže: »Hoću«.

netom tako bistar.« Kako se sve miješa.Zar pobjedu sveđer za kosu ne trese? Zar ovo brodovlje ne tjera po vodi. jedan od dasaka onih koje večer šumna kroz ravnice goni. stiže do djeteta i krila trzajem. kanda srdit. Međutim. hučni zefir. pa u čudu traži po nebesim' lahor kog strah nije što će je naljutit. crn je ovog časa. koje voze tako kako treba vali? Zar on ne pokreće svojim prstom malim to jato zmajeva raširenih krila? Zar kralj nije. to što sultan reče. koje vir valja i guta 244 . ove strašne lade zar on ne sprovodi. kraljevna sveudilj cvijet ozbiljno drži i ljubi ga katkad. Bazen. trske buni. poput uskipjelog mora se talasa. potresav čak stablo u blizini. svi su nasilnici jedan despot samo. ta modrih očiju anđelčica slatka. gurnu iznenadno ružu u bazen purpurnu. i kralj ovaj sudi. jedna ruža sva je na njemu rasuta. brka amo-tamo. počeo se mutit. sto lista joj. muti vodu. na zdencu kairske mošeje uklesa: »Zemlja jeste moja. čovjek kojeg mračna sila ravna tih grdoba kola strahovita? Beit-Cifresil. dršće. Naglo vjetrić. sin Abdallah-Beita. što se u obzor zalijeće. gleda: ružini ostatci plutaju na vodi. što se desi? Ne zna. Infantkinja trn sad tek ima u šaci. drhtaj meće u asfodela i mlade mrče gaje. uz bazen. Naginje se. Božja su nebesa.

I gledam ganut: po poljima. to osjećamo. dok naokolo suton pada. ruku otvara svakog časa. izuzevši vjetar«. svjedok tavni. što stase u čudu. u korist što nam dani bježe. »Gospo«. što noć ih eto blago mije. zanijeta. 245 . i po beskrajnoj hoda ravni.kao brodolomce. na sve strane ode na sto valâ vjetrom razdražene vode: regbi neka flota u bezdan propada. Mirko Tomasović DOBA SJETVE: VEČER C'est le moment crépusculaire Promatram. Nad dubokim oranjem tamo crni mu lik visoko seže. Da vjeruje. sjedeći pred vratim'. a ja razmišljam. »sve pripada kraljim'. kraj dana kako svjetlom zlati već posljednje trenutke rada. sve bez glasa. Široko sije. tamnolika dadilja će tada curici. podrti starac pregrštima u brazde novu žetvu sije.

oboje. Judita. Nikola Milićevič ♦♦♦ Ave. kose plave. biva sve šira i sve jača. s kojom šum se čuje. a ja jer sam star. jer ste prelijepi. sjajte. istu tajnu. Dea. moriturus te salutat. nas smo dvoje bliži po sudbini neg što se po licu mom i vašem čini: u očima vašim svemirski je žar. ljubavi i draži! O blistave ptice iz dubrave tmurne! O biserje što ga val mije i vlazi! Gospo. a u mojoj duši zvjezdan ponor vreba. crne. ja mrem! Sijaj.dok sjena. vi. susjedi smo neba. ona do zvijezda produžuje svečani pokret tog sijača. pogledi. jednako plodne i opake. O žene. sestre su. istu zagonetku kriju. La mort et la beauté sont deux choses profondes Smrt su i ljepota dvije stvari jake što u sebi nose mrak i plavet sjajnu. Nikola Milićevič 246 .

pjesmu u prozi. Bertrand je svoje pjesme u prozi dugo cijedio i cizelirao. život proveden u odricanju i bijedi. koji ga je smatrao svojim izravnim prethodnikom. Cijeli svoj književni vijek. . Dok su oni stvarali u neobuzdanu naletu nadahnuća i impulsu deklamacije.) Taj »mali romantik«.).1841. koji je pisao u sjeni »velikih«. Gašpar noćnik privukao je simboliste. humoru i snovitoj boji svojih vizija. 247 . 1842. počevši od Baudelairea. od koga je preuzeo i novu književnu vrstu. utrošio je on za jedva što drugo osim šezdeset i šest sastava svoga jedinoga djela. u svemu se razlikovao od svojih suvremenika.ALOYSIUS BERTRAND (1807. Gašparnoćnik: Fantazije na Rembrandtov i Callotov način {Gaspard de Nuit: Fantaisies à la manière de Rembrandt et de Callot. Zahvaljujući svojoj bizarnoj slikovnosti.

koji čami zatočen u zidu iza drvene oplate. u doba zloglasno. prošaptah u noć. koji mi grize vrat. njezin pestić mjesec. malo zakucao čelom. kad vladaju bjesovi i vragovi. A možda je to bila i dadilja.GOTIČKA SOBA Nox et solitudo plenae sunt diabolo. kao da sam opet čuo bauka što se opija uljem iz moje svjetiljke. to je Scarbo. .murmurai-je à la nuit »O. koji u žutom svetokrugu okana zacrta znamen crnog golgotskog križa. A možda je kostur landsknechta. laktom i koljenom. pa da bi ispalio krvavu ranu. I snenih očiju zatvorim prozor. O ponoći. Ali ne. lladislav Kušan 248 . naša je zemlja mirisava časka. koja jednolično pjevušeći ziba mrtvorođenče u oklopu mojega oca. uranja u nju svoj gvozdeni prst usijan u zažarenoj peći. Crkveni od Noću je moja soba prepuna vragova i Oh! la terre. A možda je moj pradjed sišao sa slike u crvotočnom okviru i zamočio svoju željeznu rukavicu u svetu vodu škropionice. a zvijezde su prašnici!«.

kokardu na gajtanu i perčin svezan vrpcom. WîlhelmTeU Le maçon Abraham Knupfer chante S mistrijom u ruci. i tvrđavu što se u sredini kočoperi kao koka pred uljenom pogačom. kule. U perivoju s bujnim granatim krošnjama vidi i vojničine što s prostranog travnjaka puščanom tanadi rešetaju drvenu pticu na vrhu iskićenog stabla-svitnjaka. nadno obzorja krijesi kao zvijezda repatica na nebeskoj plaveti. uzice od crvene vune. skrstivši ruke na počinak. uvečer usne. Eno. i samostanske trijemove. tornjići. vidi dvorišta palača. prozori. Vladislav Kufan 249 . nadvisuje i crkvu sa trideset potpornja i grad sa trideset crkava. a na njima negdje poput sive mrlje i svijeno krilo nepomičnoga kopca. u kojima sjena oko stupova kruži. Vidi on bedeme koji se ocrtavaju u obliku zvijezde. gdje se naziru doksati.ZIDAR Zidarski majstor: »Gledajte vi te kule na bedemima i te potpornje . baš sada ondje bubnja jedan konjanik. On je na takvoj visini da čitajući starinske stihove odlivene na velikom zvonu. A kad skladna lađa stolne crkve. grede. Vidi on kako kameni zmajevi rigaju vodu s krova od škriljevca u tmurni ponor. zabati. Abraham Knupfer raspoznaje njegov trorogi šešir. visoko na skelama pjeva zidar Abraham Knupfer.« ScW/fer. potpornji. gdje sunce isušuje zdence. zidar s ljestava spazi kako se neko selo koje zapališe ratnici.kao da ih sagradiše za vječnost. Carske su čete smještene u predgrađu.

koji nikada nije uspio prevladati i dovesti do bilo kakva racionalnoga uporišta. bolje rečeno. boravio u tamnici. ili. mističnijim i realnijim. Od 1841. Himere po pjesničkoj artikulaciji i tajnovitosti svakako zaslužuju atribut najizravnijih prethodnica simbolizma. novelistikom. U posveti prijatelju A.« U njima se ponajbolje zamjećuju jaz između realnosti i halucinacija.GÉRARD DE NERVAL (1808. jer se kao nemiran i znatiželjan duh bavio novinarstvom. Priključio se »generaciji 1820. pa je dosta putovao Europom. iz koje ga prijatelji izbavljaju. časovi lucidne vidovitosti. . Naginjući tlapnjama i snoviđenjima. otkupljenja. Već kao dječak intenzivno je čitao okultne knjige. što je uvjetovalo i njegove stalne živome peripetije. Djetinjstvo je proveo u idiličnom okolišu zavičajne pokrajine Valois. ciklus Himere (Les Chimères. 250 . rue de la Vieille Lanterne. one su simbolistička zbirka ante litteram. fantomskih i okultnih akcenata. reinkarnacije.) Gérard Labrunie de Nerval živio je u razdoblju romantizma. ali će tek nakon odumiranja toga pokreta pobuditi pozornost. Heine). Cio mu opus nosi zajednički pečat nekakva mističnoga unutarnjega nespokoja. Dumasu (s kojim ga veže i suautorstvo drame Léo Burchart) De Nerval te pjesme karakterizira »složenima u stanju supernaturalističkoga sna. Angažirao se u političkim zbivanjima s mnogo emocija. bio je sklon lutalaštvu. esejistikom. pa je tako zbog republikanstva godine 1832. Nerval se nalazio u raskoraku između zbilje i snova. Hoffmann. Središte mu lirike tvori desetak antologijskih soneta. prevođenjem (znamenita je njegova verzija Goetheova Fausta) i poezijom. Literatura mu nastoji povezati ta dva svijeta. U jednome takvu napadaju objesio se u staroj pariškoj uličici.1855. De Nerval je kao pisac podosta raznovrstan. to više što su se pjesnički ostvarile kroz magičnu sposobnost da se u jednu strogo omeđenu formu unese toliko skrivenih. 18 54. više se puta liječi od mentalnih kriza u duševnoj bolnici. Mučili su ga problemi besmrtnosti duše. a poslije su mu omiljeni pisci bili njemački romantici (Schiller. religijski i kulturološki sinkretizam. od kojih mu se svijet snova činio zamamnijim. No.«.).

ta zar ti jedini misliš. iz slijepog zida pogled na te vreba: u samoj se tvari Riječ nalazi živa. Duh djelatni poštuj u zvijerima svima: svaki cvijetak dušu Prirodi otkriva. pod korom kamenja duh netaknut bije! Nikola Milićević 251 . Znaj. no glas tvoj ne čuje svemir u visini. Samo časnoj svrsi ona služit treba! Često u dnu bića skriven Bog prebiva. tu gdje život u svemu se javlja? Tvojom moći tvoja sloboda upravlja. libre penseur! te crois-tu seul pensant Čovječe.ZLATNI STIHOVI I što? Sve osjeća! Pitagora Homme. kao mlado oko što ga vjeda krije. umnice. tajanstvo ljubavi u kovini sniva: »Sve osjeća!« I sve moć nad tobom ima.

uz luk Konstantina tvrdo uspavana.Udovac. gdje svladana zmaja drevno sjeme drijema? Vratit će se bozi koje duša plače! A vrijeme će vratit red minulih dana. Dame. . mirtom. . . A Sibila lica latinskog još snije.le Veuf. . Dafné. ko romansa uvijek počinje iznova? Poznaješ hram li golemoga trijema. cette ancienne romance Je P ti. već proročkim dahom zemlja drhtat zače. sikomorom. znana stara pjesma ova.U red stroga trijema ništa taklo nije.DELFICA La connais-tu. Grgo Gamulin EL DESDICHADO Je suis le Ténébreux.Mračan kao bezdan. .. 1 limune gorke tvojem zubu drobnu? Spilju za goste nesmotrene kobnu. pod bijelim lovorom.l'Inconsolé Očajan.. pod maslinom. vrbom. Princ akvitanski sam kom se kula sori: 252 . 0 ljubavi štono.

jer Muza me stvori drevne Grčke sinom. iz pogleda hitra. .a leut mi zvjezdan Nosi crno Sunce koje Sjetom gori. 253 . Feb il Amor. Ti što utjehu mi u noć grobnu pruži. moleć. Myrtho. I Aheront dvaput sretno prešao sam: Uglazbivši zvukom Orfejevih žica Krik Vila i uzdah božjih Ugodnica. Lusignan il Biron.. i na grožđe crno u zlatnoj ti kosi. U Pećini sanjah gdje pliva Sirena. Zvonimir Mrkonjić MYRTHO Je pense à toi. Iz tvoje se čaše opih pjanstva vinom. Sjenicu gdje Ruža o Lozi se vije. kad Posilip gordi s tisuć vatra blista. što ti smijehom sjao. pao.Umrije moja Zvijezda.. do Bacchusa nogu kad sam. čarobnice. divine enchanteresse Na te mislim. Myrtho. Posilip mi vrati. rosi dok Istoka svjetlo vrh tvog čela čista. tko sam? Cjelovom Kraljice lica zažarena. Cvijet u kojem srce ucviljeno uži. more Italije.

Grgo Gamulin 254 .A mir stroga trijema ništa taklo nije. Zato što ga jučer nogom dirnu lakom. Uzmi luk i oklop od blještava zlata: Orao već stiže s Patanija. Otkad Norman skrši boštva tvojeg svijeta. Nek potoci nose grimizno ti cvijeće: Sa Kataja snijeg već Atlantikom vije: Svećenica dotle. uz lovor Vergila. Svoj veo daj vodi što teče. i obzorje već se pod pepelom krije. lica ozarena. Madhéwa.. d'arabesques brodée Stupe od safira. vezen vezom tajnim. pod krošnjom mu svakom.. jata Leptira dok bijelih iznad mora lete. Hortenzija blijeda uz zelen-Mirtu cvjeta.Već grivnjaš plačuć gnijezdu stiže: Granitnom ti čelu s plavih nogu diže Grimiz se Judeje s naborima sjajnim! Kad Benares spaziš ponad rijeke svete. Grgo Gamulin ÉRYTHRÉA Colonne de Saphir.Znam i zašto vulkan opet vatrom vrije. Osvani! . Pod Sunčevim lukom leži oka snena: .

Weber i Rossini s njima. kroz samo cvijeće tok joj teče lak.MAŠTANJE II est un air pour qui je donnerais Imade pjesma. la jeune fille Živa i brza kao ptica.. starinski odjevena ozgor zre.. brežuljak vidim zelen-žut gdje sja. I kad god čujem da se pjesma glasi. meni milija neg Mozart. ona je prošla. Dan se gasi. I crnooku plavušu ljepotu.pa se sjećam nje! Jakša Sedmak LUKSEMBURŠKA ALEJA Elle a passé. a rijeka grič mu ljubi. Moguće da je u prošlom životu već vidjeh jednom . pomlađujem se za dva vijeka ja: Vijek Luja Petnaestog. Starinska. čežnjom silnija.. crvenkaste je boje prozor svak. što za me tek skrivenu dražest ima. tugom. svud perivoj.. I od opeke dvor. 255 . što kam ga rubi. mlada djeva.

. miris. Vidim da i ona. zrakom.mladost je završena. sjeda! sjajno. trajno 256 . Tako. crna mrlja. dok neki novi napjev pjeva. Poslije... oko njega. prožimljući sve ko znamen jada. uspomena. Zbogom. Nikola Milićević CRNA TOČKA Quiconque a regardé le soleil fixement Tko je ikad sunce promatrao Misli da mu lebdi pred očima Neka tamna mrlja. Sreća je prošla . ti blago svjedo moje Djevojka. Možda bi baš ta mogla doći i mome srcu ljubav dati. na sva mjesta gdje mi oko pada. dok sam bio posve mlad i vatren. Drznuh se u slavu uprijet oči na tren: Crna točka ude u moj pogled lakom. i svu dubinu moje noći jednim pogledom obasjati.u ruci divan cvijet joj blista.nestalo je. Svugdje. Al ne ..

sit života. posve mirno spravi. tantôt gai comme un sansonnet Življaše. čas mračan i sanjar kao Clitandre sjetan. I kad nastupio u zimsko je veče čas rastanka s dušom. jao! Sam orao smije Nekažnjeno Sunce i Slavu da gleda. čas bodar ko čvorak sred jata. tu tijelo da dršće. Smrt bijaše! On je zamoli da dođe posljednji na sonet kada točku stavi. zar vazda? Da mi stalno sreću krije? Jao nama. a htjede sve znati.Što. i sretan. Mate Maras NADGROBNICA // a vécu. reče othodeć: »Ta. Ništa ne spoznade. i nježan. pa u hladan kovčeg ispružit se pode. što me i rodila mati?« Mirko Tomasović 257 . Lijen naprama svemu štono povijest piše. pa redom zaljubljen. začu jednog dana kucanje na vrata. pusti tintu da se suši isuviše.

). potreba da se posvema objavi i izrazi le moi (ja). . tragičan ljubavnik. psihičku i moralnu krizu ekstremno romantičarski generalizira kao vječnu ljudsku sublimaciju. Na pomolu je Mussetova životna kriza.). 1835. 1841. U dojdućoj poemi Rolla (g. potkraj života osjećao se premorenim. . Tomu ciklusu na stanovit način pripada i Pismo Lamartineu (Lettre à Lamartine.). naglo pročuo kao pjesnik i otada do smrti djeluje kao književnik (pjesme. suvišnim i zaboravljenim. nenaučen na neuspjehe. jedini je impuls njegove lirike. 1833. U Svibanjskoj noći glorificira se nerazdruživost patnje i poezije. odnosno pjesnika i njegovaalterega. Već se godine 1830.) Louis-Charles-Alfred de Musset pripadao je uglednoj pariškoj obitelji. Kako se u njegovoj nutrini tridesetih 258 . 1830. Poetička opsesija romantizma.) naslovni se junak truje. publicistika) s časovitim uspjesima. najvjernije i najautentičnije ilustriraju njegovu tadašnju životnu i poetsku poziciju: zaokupljenost ljubavnim čuvstvima i njihovim svemoćnim djelovanjem na vlastito duševno stanje. U Kolovoskoj noći opsjednutost i žeđ za ljubavlju dotjerani su do paroksizma. sposobnošću i načitanošću. s pomalo bizarnim i tragičnim sadržajima. Ušavši u društvo već glasovitih književnika. On u biti svoju duboku sentimentalnu. drame.). nježnošću. Te pjesme.1836. prožetima strastvenošću i personalnim pesimizmom. U osamnaestoj godini dohodi u doticaj s Hugoom. do žudnje za apsolutnim iščeznućem u toj strasti. proza. pošto ga je naglašena mladićka konsumacija ljubavi ostavila bez sredstava za život i s pustoši u duši. Vrhunac njegove lirike i neposredan odraz te krize jesu poeme nazvane/Vo« (Les Nuits. koncipirane u raznovrsnu metričkom dijalogu između pjesnika i Muze. De Musset se potvrdio zbirkom Španjolske i talijanske priče (Contes d'Espagne et d'Italie. Iscrpivši se prerano kao pisac. U romantičarskim krugovima to »razmaženo dijete« frapira starije kolege svojim»kerubinskim« izgledom. Studirao je liječništvo i pravo. koja se po tradiciji bavila književnošću. nastale nakon njegove čuvene avanture sa George Sand. a zatvara ga Uspomena (Souvenir. Veličina se čovjeka po njemu mjeri veličinom patnje.ALFRED DE MUSSET (1810. 1836.1857. umjetnost također.

nazivljući ga »učiteljem fićfirića«. koju su iritirale romantičarska patetika i sentimentalistička prezasićenost. da bi Baudelaire o njemu izrekao veoma oštre sudove. No. on zapravo varira uvijek iste motive i raspoloženja i u tom razdoblju stječe blistavu reputaciju kod mlađega naraštaja. 259 .godina neprestance odvijala ista drama. već je u svojim boljim trenutcima i danas uvjerljiva po iskrenosti i spontanosti. ritmičkoj i izražajnoj lakoći i skladnosti. De Musset je prvi došao na udar nove generacije. njegova ovidijevski fluidna lirika nije bila samo svjedočanstvo vremena. Poslije je pao u zaborav. ushiti i razočaranja u odnosima sa ženama.

1 usana joj rumen žar. i moja vitkost stasa cijela.ANDALUŠKLNJA Avez-vous vu. ono moje zlato blijedo. bijela. pomogli tako svi mi sveti. skut je moj. i noška moja. markizu Amegvijsku. tko? Oh. često li se zbog nje pobih. svojatam oko. grudih zboj. ah. i ručica joj mala. kroz zavjese joj bujan kroj. divota grla. Kroz koprenu joj kad se speti da sijeva oka divlji žar. sonete često sazdah njoj! 0 noćnoj mnokrat stražah dobi dragotu kako vidio bih. I moja sva joj bujnost tijela. dans Barcelone Za andaluško ono čedo u Barceloni tko je znao? Na trijemu tko je nju mi gledo. Ej čujte. moja lišća to su. 260 . što niz tijelo si plaštem prosu. Castilla sva će da doleti dotaknut joj se skuta bar. bujnu kosu. svojatam svaku njenu stvar.

261 . a cjelivu joj bijesnu. večeras pjevat njoj naumih. vrelu i tepanju se dulji slast. I veselo se. a svila na njoj jedroj puca. snagu. Ja istini vam srce dadoh. i gdje me grli. alkadom kanim kršit mir. goropadnu ju gledam rad! Hej. spremi tamburu mi.U spavaćem joj ruhu bijelu da vidiš samo stas i rast. bjelàjice oblačeć kad jutrenu pjesan si pjevuca. i ponos svoj. kud teče brz Gvadalkivir. pažu. gle. davi nojcu cijelu. Ivan Trnski TUGA J'ai perdu ma force et ma vie Izgubio sam život. smijuca. i u svoj genij vjeru dragu. i družica mi posta mila. izgubio sam sve veselje. i prijatelje. da veselo i val zašumi.

ko nebo duboki. Lamartine. tajanstvene rane manje želi lijeka bolesniji što je. te tragove zrake prolazne i sjajne. i tko je tužan ne poznaje. što se svuda krije. Al ipak ona vječno traje. Slavko Ježić PISMO LAMARTTNEU [ulomak] Qui de nous. što sved otvorene u grudima stoje. et de notre jeunesse Tko od nas. Lamartine. Sva sreća bje mi na tom svijetu što katkad sam se rasplakao. tad ojađen je mrzit stadoh. ne poznaje. ljubavnika strasnih pjesmu nije znao uz jezero kad si za nas uzdisao? Koga ti jecaji nisu rasplakali.kad vidjeh kakva sve je bila. ostatke vremena. čisti kao vali? Tko ljubavi lažnih tuge dugotrajne. noseći te drage. zar se čovjek zvati smije? Tko ljubljaše. tom su brazgotine dane. kad mladi smo bili. 262 . taj ništa nije nikad znao: riječ Božju u njoj čuješ svetu.

slatka! 263 . čekam u tišini čas kad će me pozvat prijatelj moj mili. dans l'horizon immense MUZA Otkad kroči sunca neba na pučini užarenu os su Raka prevalili. da stavim na vrata odškrinuta čelo. sreća me napusti. nekadašnja radost u njemu uminu. PJESNIK Zdravo. Već mu je stanište dugo opustjelo. Još dolazim sama. u naručju bio žica. sreće. pokrivena velom. nade. ko plačna udova na grob svomu sinu. ko ti ono veče. zdravo. poput tvog da san moj nesta isto tako? Uz lahor u sumrak da sam jednog časa usnuo spokojan kao ti i sretan na nebeske riječi ljubljenoga glasa. vjerna drugo moja! Ljubavi mi.To tebi pjesniku patnje zar da rečem kako bol ti slavnu patih podjednako? Kako sam pred nebom. misleć da stala zanavijek su ljeta? Mirko Tomasović KOLOVOSKA NOĆ Depuis que le soleil.

Najdraža je i najbolja što te čeka kod povratka. a miris mu laki. ne vraćaš se dugo? Ako ne slučajnost. bježiš tako često. što pak tražiš drugo? Što donosiš svagda ako li ne jade? Što ti radiš negdje. lakomošću. kao ptičje krilo. dok čekam po noći? Blijed si blijesak mrklom i dubokom tamom. hranko i majčice! Zdravo. 264 . Od slasti tvog svijeta ostat će ti samo za časnu nam ljubav prijezir pun nemoći. Zdravo. zbog tvog zaborava mrijet ćemo oboje. dok ja. PJESNIK Po livadi kad se šetah i stazicu svoju slijedih. zamišljena. pa puštaš da mrije tu verbenu sjetnu u sretnijim danim. nemirna s te lode ogradu tvog vrta gledam sanjareći. MUZA S čeg. zdravo. ti se sav predaješ svojoj hudoj sreći. vidarice! Siri krilo. Živ mi simbol tužno to je zelenilo. srce sito nade. srce varavo. odletjet će k nebu uz sjećanje moje. pjevat hoću. Bjeh zaveden časomice politikom. Tvoja radna soba prazna je kad dođem. čije hvoje trebahu zalijevat suzne oči tvoje. Neka silna lijepost u lance te metnu.

dolje nada. s gnijezda ptica pjevala je. nije istinito ništa do kostura ljudi. PJESNIK Kad dolinom idah skoro. Vaša lira na sve već ostaje nijema. vijek se čelo znoji Vijek strahotne borbe i krvave ruke.vidjeh noćas glogov cvijetak. sada. za sve zemlje život vijek isti je: pružit. srce zalud laže. avaj. Uz njeg pup se nalazio njišuć se na grmu lako. Muzo. plač i muke! Vijek prašnjave noge. moj mili. tom ostanu još Bog gore. MUZA Jedan čovjek uvijek. spazih. U vama. 265 . ne znajuć da ženu što ljubite jače. pokapate srce sred nestalne sanje. mili porod smrt u noći otela je. Avaj. iste komedije. primit ruku. cvijet drhtavi. Njene sinke. To pjevaše zoru ranu. žaliti i žudit. sveli. tko sve zgubi. i da Bog od suza krvcu cijeni manje. blijedi. nov cvijet izlazio. brže blago duše u plač se rastače. taj je mladi ljepši bio: i s čovjekom biva tako. u dnu rana stoji. ne plačite. već pjesnika nema. isti glumci uvijek. i što god izmisli ljudska himba.

vrlo zamišljena. Tko će ti pomoći? Što ću činit kad mi onaj što sve može ljubit. k njemu odnesu da me od tebe razdvoje? Siroče! ne bje nam ljubav ugrožena kad kroz lug Auteuila. a šumske bi vile. gostinjstva. zar zaborav skriva? Tražeć sebe. Od kog nećeš čuti odgovora. padahu ko zlato na vode kristale. čija ruka zdravljem dariva i snagom. Meni. pod zelen-kestenom i jablanom sjajnim. ko lijepost i krepost tvoja nestat treba. ugode? Tu glas bit će jedan stalno vapijući: što učini od svog žica i slobode? Toli koli hlepiš. Ljubav će ga skršit. što ću ljubit jedina te više. dršćuć protiv volje moje. koru breza otvarale. što su se za šetnja nam lile. Tvog ludog ga oka suze izblijediše. pretvorit u kamen u dodiru s zlima strast će zlokobnica. što će se ko zmijski preostatci micat. ja te dražih diljem okuka nehajnih.MUZA A što ćeš pronaći onda kad te vrati bijeda samog do tvog očinskog ognjišta? Kad drhtavom rukom staneš otirati prah s zaboravljena skromnog zakloništa. držiš. te zabrani. ćutjet ćeš mu grozne preostatke same. da me vide. 266 . s kakvim licem doći vlastitoj ćeš kući iskat malo mira. dok suze. sebe nać se mora? Od tebe i srca tko pjesnikom biva? Srce. ljubavnice? Tko mi moj plod ubra na mom stablu dragom? Bje boginji milo cvjetno ti obličje. Što učini s dnima mladim. Bjeh mlada i nimfa. kad me krila.

lijenost.kad bozi me gnjevni tvog genija liše. videć gdje cvijet drugi iz pupoljka niče. ljubim. jer cvijet poljski. i jer iduć diljem prirode beskrajne čovjek znao nije nać spoznaje trajne osim da vijek kroči i vijek zaboravlja. hoću pjevat radosti i rane. ljubim. smrt il život. hoću opetovat. Ljubim. 267 . jer sve. hoću patit. jer umorstvo i rat ispaša su prava. jer sve mre večeras da oživi s danom. i svoj genij za poljubac nudim. pričat cijele dane da. tiho se naginje i sa noću pada. što se rastvori kad sviće. jer pod krovom granja u dnu šume tajne mrtvo drvo škripom na stazi se javlja. ljubim. Muzo. ludovanja. jerbo i na grobu ipak raste trava što nas obdaruje kruha svetog hranom. u prah završava. čak i hridi. to nevažnim sudim! Ljubim. prisegnuh živjeti i mrijet od ljubavi. tvrdo zaključano. pošto se zakleh živjet bez dragane. što ćeš odgovorit. Pred svim gordost mučnu trebaš otkrivati. i na licu mršavomu žudim ćutjet žubor vrela što ne može stati. hoću svima javit. hoću venut. srce puno žuči. ako padnem s neba? PJESNIK Jerbo šumska ptica još lijeće i kliče granom gdje razbita jaja su joj mlada.

cvati. Mirko Tomasović 268 . pošto si ljubio. ljubi neprestano. Pošto si pario. cvijet da budeš. uskrsnut ćeš.Ljubi. i ponovno pati.

istodobno umjetnost i zanat. razvija princip tzv. poput plastičnih umjetnosti. romane. 269 . Zanimalo ga je posebno slikarstvo. koji zahtijeva tehniku. Kratkim osmeračkim kiticama kadšto mu uspijeva dzumikrosujetima čudesno izazove lirsku harmoniju i.THÉOPHILE GAUTIER (1811. Želi li pjesnik iskazati vještinu. linija. Jedino forma preostaje trajnija od vremena i smrti. do 1870. proklamira sintezu poezije i likovne umjetnosti. Od godine 1847.) Gautier je započeo karijeru kao vatren i impulsivan pristaša romantičara. uz poeziju. likovne i kazališne kritike.. Prosljeđujući neke postavke Hugoovih Orijentalki. glazbenih zvukova. Kao pjesnik Gautier ima više faza. transpozicije umjetnosti. Poésies. okružen skupinom slikara i pjesnika (Gérard de Nerval u prvom redu). koju obraduje. ) odjek je pakMusseta. isključivo piše Emajle i kameje (Emaux et camées) obuzet težnjom da na raznim temama realizira ideal pjesničke forme i da je prožme simfonijama boja. književne. poema Albert us (l S 3 3. jezik je materija. kao što slikar obraduje boju. Pisao je. Na povijesnoj predstavi Hugoova Hernania godine 1830. a okončao je kao ideolog jedne nove pjesničke struje: Fart pour Farta. pod jakim su utjecajem Hugoa. od romantičarskih zbirki do plastične lirike. iz godine 1830. pa je neko vrijeme proboravio u radionici slikara Rioulta. Stoga pjesnik treba valjano poznavati jezik. vodio je pljeskače. mora izabrati što teži oblik. Po Gautierovu poimanju poezija je. a kipar kamen. pobornike komada. Pjesma Umjetnost (L'Art) iz te zbirke postala je credo parnasovačke škole. izravno opisuje slike Boulangera i Rubensa. višedimenzionalnu plastičnost.1872. takoreći. U nekim pjesmama. . novele. primjerice Trijumf Petrarke i Thermodon.

Djeva! Trup njezin zračni rûbë Svjetlosti raznih vela i mrena. na krilma strasti. Duša mi žarka uvis lijeće. Razum će nato: »Dim je.i već ga nije. Puljak što puca . A ruka zore ruže baca Na ramena joj od satena. U srce metni dio neba! I ljubi sjenu. Gledaš Varku što tvoj se san joj smije. avet neka krasna Što ništa nije.« Vladimir Nazor 270 . Al ljubi! to je što nam treba.A spriječiti je ništa neće Da zagrlim je ko Iksion. Gradec svoj lik sred neba čista: Ko djevica je što se. Pojavi toj. a sve je bila.« A osjećaj će: »Neka! A što je Lijepost? Sjen koju vjetra krila Odnose. ljubi ženu. nad zrenikom. Iz pjene digla vala bistra. gola. Otvori dušu idealu. . Sjen je što vjetar lik joj mijenja.OBLAK À l'horizon monte une nue Oblak se diže.

u jeseni. slavi njihovoj. Ljepota davnih sure slike. vas. U ruci ruže mru vam na papiru Jer sto je ljeta rastavilo nas. ničeg u spletu granja bijedna. Zaprljo vas na keju prah je naš. u oblom okviru. zaboravljene slike. ljubavnike Sve spominjuć što ostaviše svijet. Sad ćudljivih tek ima kavaljera. Taj zimski mraz što lica vam se hvata. Koketni madež piknje sad su blata. I smiješite se sjetno. Karanfil. Odzvonilo je carstvo Paraberâ I Pompadourà. lijer je ofurio vaš. 271 . A ljubav s njima u grob leže svoj.PASTEL J'aime à vous voir en vos cadres ovales Promatrat volim. Buketa tih još miriše cvijet. Jakša Sedmak POSLJEDNJI LIST Dans la forêt chauve et rouillée U goloj šumi. Međutim vi.

dans la plaine ou bien dans la montagne Sad . pjevaj. stablo gustih grana.već jedan list zaboravljeni. Dodi mi na grob. ptico mlada.pred kolibom nekom punom bijede. U pustom krilu moje duše još jedna ljubav jadikuje. stablo pod kojim ću proći jednog dana.tamo gdje ne sja sjaj nebeski bijeli. u Francuskoj. kad stablo zazeleni. Americi. prstima razvlači predu na vretenu. i ne misleć da je Parka koja prede. ne znam. Finskoj. Sad . Sada . Nikola Milićevič STANCE Maintenant. 272 . jedan list i ptica jedna. Odlazi ptica. ali jesenski vjetar puše i ne dopušta da se čuje. ko krtica slijepa sred uska hodnika.u gori raste ili u ravnici hrast il jela. ljubav se gasi od studeni. Turskoj. nogom zibljuć kolijevku malenu. listak pada. žena. .

svježe i veselo. Platno što se otka od te prede tanke. To stablo što gnijezda pune su mu grane. ponor će zinuti da me tu proguta. a one će dati lijes za moje tijelo. gdje radosno sunce suze zore pije. gdjeno pčela zuji i gdje ptica pjeva. ili možda pokrov jadnom lešu mome. da siđem u mračno boravište strave. kovač od njeg treba da iskuje čavle što će pribit poklopac ukleti. za stidljivost veo. stolnjak za pijanke. zeleno i bujno. gdje sam bezbroj puta sjedao i snio mnoge snove plave. dok mu tmurnim svjedom fenjer njegov svijedi.pod dom živih ruje radnik pocrnjeli da iščupa gvožde iz grudi rudnika. Od gvozda zbog kojeg rudar zemlju ruje. Na ovome mjestu. Sad . od debla mu bit će daske izdjelane. dat će krilo brodu usred luke trome. Nikola Milićevič 273 .u kutu svijeta što mi poznat nije. jao. ima kraj gdje travnjak cvijećem se odijeva.

I kao pjesnik. o Julijo. Nit vas se ljubav. Silazi lasta dirnut je u lijetu. vi niste moja draga. non. Stopalo sitno da u šaku stane. gospodo. i Béatrice. Željka Ćorak 274 . madame. Ofelijo. Pletenica joj oko glave teče. gdje morovran pliva. que j'aime Ne. o Lauro plava.KINEZERIJA Ce n'est pas vous. Nad Žutom rijekom. U Kini sad je moja izabrana. Jasnija put od mjedi svjetiljaka. Ni vas. tiče. A nokti sjajni od rujnoga laka. oka blaga. Ni vas. Njene su oči koso urezane. Uz starog oca i majku se skriva U kuli svoj od fina porculana. ona svako veče Pjeva o vrbi i breskvinu cvijetu.

S.1894. Objavljivanje De Lisleove knjige Barbarskih pjesama (Poèmes barbares. François Coppée. Time je stvorio osnovu za osebujne pjesničke dosege Ch. Baudelairea. 1862. a 1866.).LECONTE DE LISLE (1818. gdje dolazi do izražaja parnasovska estetika objektivnosti u spoju čvrste strukture i blistave forme. U zaokupljenosti starom Grčkom napisao je svoje Antičke pjesme (Poèmes antiques. Rimbauda.) Rođen na otoku Réunion u Indijskom oceanu. koji osnivaju grupu Parnas (Albert Glatigny. Verlainea i A.) pobuđuje oduševljenje mladih pjesnika. a potom proučavanje mitova i legenda raznih naroda. u prvom redu Grka. počinju izdavati zbornik Suvremeni Parnas ( L e Parnasse contemporain). Parnas ističe jasnu i plastičnu slikovnost oslonjenu na erudiciju i svojevrstan pjesnički pozitivizam. . P. 1852. José-Maria de Hérédia i dr. nastavši kao otpor intimističkoga i ispovjednoga romantizma.). Premda uskoro osporen nadolazećim simbolizmom. nadajući se da će revolucionarna gibanja godine 1848. Léon Dierx. preobraziti lice svijeta. gđa Ackermann. Prvim poticajem bile su mu Hugoove Orijentalne pjesme. Sully Prudhomme. Leconte de Lisle pisao je protiv ropstva. Leconte de Lisle izgradio je najveći dio svoga pjesničkoga djela na temama prostornoga i vremenskoga egzotizma. parnasovski je pokret potrajao gotovo do kraja De Lisleova života. Mallarméa. Kao republikanac i sljedbenik Fourierova utopijskoga socijalizma. 275 .

Kosovima slični sred grmova gustih. oči bijele. vjetar hladan. Čujem glase smrti. veselih i pustih.HIALMAROVO SRCE Une nuit claire. Kucajuć se vrčem što ga zlato resi. »Hej! Ima li netko tu još malo daha. Crven snijeg. srce joj odnesi. 276 . Sto smijuć se jutros. Kad nas sutra nađeš poslije tamne noći. pjevahu bez straha. Gavrane crni. Gavrani u zraku grakću. Ti što zrakom kružiš dok sva bića sniju. Hialmar se diže u gomili mrtvaca. La neige est rouge Noć je jasna. Već nijemi svi su. Tisuću junaka tu spava bez groba. Moj štit i šljem su strti. Oči mi krvare. I o mač svoj upre ruke obadvije Dok smrt mu iz boka grimiz krvi baca. Srce mi odnesi Ylmerovoj kćeri. A slomljen stijeg. Mač u ruci. što ljudske kljuješ oči! Tim gvozdenim kljunom grudi mi razderi. Probita je maljem oklopa mi kora. Od momaka ovih. Potraži mi dragu. U daljini mjesec blijedo svjedo lije. Sred Upsale yarli dobro pivo piju. Kasno doba. Ko daleki urlik vukova i mora. un vent glacé.

usred noći kasne. Duh moj teče kroz sto rana. Na ušima su joj koluti od zlata. prelilo ravnice. moje meso jesti! Prođe moje doba. mirno ù san težak pada. sve poniklo nice. Vidjet ćeš je. Roi des étés. S modra neba pada ko srebrna pjena. dolje. I srce joj predaj. Zrak bez daha gori. Sutra ću na suncu med bogove sjesti. i bez hlada polje. Mlad. A ona će znati Da jako je. I smiješak će tebi kći Ylmera dati. bez ikakve laži. Nepomična šuma mračna ruba. 277 . bijelu. U ognjenu ruhu Zemlja omamljena. hrabar. da je volim. A oči ko zvijezde usred noći jasne.Na kuli gore gdje kruže crna jata. o vuci. Golemo prostranstvo. čvrsto. Dođite. kaži. glasnice mrki. U daljini. Vladar ljêtâ. bez mana. Ja umirem. épandu sur la plaine Podne. Presahnuo izvor gdje su pila stada. O.« Grgo Gamulin PODNE Midi.

U bijedni se vrati grad korakom sporim. ko dah njine duše. kad srce pjeva ili vapi. Kušat što je krajnja ta naslada tmurna. Budi se da umre na obzorju prašnom. veličajno. Ali ako. zà san pokazuju nehaj. samo žita jedra. Iz dna grudi teška klasja što mrmori. Dodi! Sunce tebi višnje riječi zbori. strašno. koja gori. Sretneš li o podne sjajna klasališta. Katkad. ni tuga.Kao zlatno more. Miroljubna djeca iz Zemljina njedra Bez bojazni Sunčev iskapljuju pehar. Mate Maras 278 . Bježi! Sunce ždere. pune bola. dva-tri bijela vola Ondje lijeno sline podgušnjake tuste. Unutarnje snove neskončane. Lelujanje blago. Žedan zaborava toga svijeta burna. Bježeć u dalj. Ohole im oči prate. Želiš. lišen i suza i smijeha. a Priroda zjapi Ni radost. tu ne živi ništa. ne znajući praštanja ni grijeha. Beskrajno se prožmi ognjenom mu silom. Okupavši srce Božjim Ništavilom. puste. Ležeći u travi. Čovječe.

Baudelaire se općenito uzima prvim pjesnikom francuske i eu- 279 . pjesnik gubi isključivu ljubav majke njezinom preudajom za (kasnijega) generala Aupicka. Iste godine Baudelaire počinje doživljavati ozbiljne duševne smetnje. koje mu ubuduće dodjeljuje samo mjesečne iznose. . jer je mnogo više objavljivao kritike i prijevode. Očuh i dijete nisu se nikada podnosili. Budući da je živeći isprva rasipno potrošio sav naslijeđeni imetak. Razmjerno malo poznat kao pjesnik. Po povratku upoznaje se sa Sainte-Beuveom i Gautierom.CHARLES BAUDELAIRE (1821. dok pogođen paralizom ne izgubi dar govora te nakon jednogodišnjega bolovanja umire u četrdeset i šestoj godini.1867. Revolucionarna zbivanja 1848. a jednom od posljedica toga bilo je da je Aupick povjerio dvadesetjednogodišnjega Baudelairea kapetanu jednoga broda koji je putovao za Indiju. svoju jedinu knjigu stihova Cvjetovi zla (Les Fleurs du Mal). a iz svih primjeraka u prodaji istrgnuto je šest pjesama. Baudelaireovo se stanje pogoršava. Baudelaire je prekinuo putovanje i vratio se nakon šestomjesečnoga izbivanja. obitelj ga stavlja pod sudsko skrbništvo. u kojoj opisuje svoja iskustva s opijumom.) Baudelaireova se duhovna biografija već od njegovih najmlađih dana počela podudarati sa stvarnom. piše pjesme i kritičke osvrte. Iste godine pjesnik i nakladnik osuđeni su svaki na 300 franaka globe zbog povrede javnoga ćudoređa. Ostavši u šestoj godini bez oca. Objavljuje drugo izdanje Cvjetova zla i radi na knjizi pjesama u prozi Spleen Pariza (Spleen de Paris). kojega će prevoditi i koji će svojim nastojanjem oko rasvjedjivanja procesa pjesme pobuditi njegovu kritičku inteligenciju. Na tragu romantičkoga supernaturalizma (taj je izraz Nerval preuzeo od Nijemaca) zbio se Baudelaireov presudni susret s djelom Američanina Edgara Allana Poea. koja će izići tek dvije godine nakon njegove smrti. Baudelaire objavljuje 1857. i druga što ga smatraju samom njegovom suprotnošću. privlače Baudelaireovu pozornost te počinje surađivati u socijalističkom glasilu Salut public. Bez obzira na mišljenja koja ga smatraju vrhuncem francuskoga romantizma. Tri godine poslije pjesnik objavljuje prozu Umjetni rajevi (L es Paradis artificiels).

280 . stoljeće. Tematski. začevši tako rodoslovlje »prokletih pjesnika« (tako ih je naime nazvao P. Friedrich). rugobu. utemeljujući oblikovnu čvrstoću pjesme nasuprot propadljivosti opstanka.ropske moderne poezije. on uvodi u svoju poeziju sve što uništava život u čovjeku i izvan njega: strah. On prvi razdvaja pjesništvo od pjesnikove osobe (H. koji će preko Rimbauda i Lautréamonta dovesti do nadrealizma. međutim. Plodnošću svojih pjesničkih zasada Baudelaire je djelovao duboko u 20. Na tako izgrađenoj suprotnosti između spleena (dosade) i ideala počiva i knjiga Cvjetovi zla. i vidovitima. Poseban vid sprege suprotnosti jesu analogije isuglasja medu podatcima raznih osjetila. konstruktivnost Baudelaireova pjesničkoga pothvata sastojat će se u tome da piše usprkos životu. koji treba da posluže kao sredstvo izražavanja podudarnosti između duše i nadosjetilnoga svijeta. pa premda smatra svoj život prokletim. zlo. na liniji od Mallarméa i Valérya. očaj. Verlaine). i »mračnoga i dubokoga jedinstva« svemira. koja se nakon pokušaja bijega i metafizičke pobune konačno usmjerava k smrti. Baudelaire je čovjek krajnosti i on ih ostvaruje u svakoj pojedinoj slici svoje poezije. kao ishodište dvama pravcima u razvoju francuskoga pjesništva: pjesničkim artistima.

. Kao stvar se šire što u beskraj bježi: Mošus. bujni. tamjan. duboko bez kraja. te izmirna plave Curila i dušu.SUGLASJA La Nature est un temple où des vivants piliers Sva Priroda hram je gdje Izrijecima mutnim ponekad Kroz šume simbola čovjek I pod njinim prisnim pogledima živi. iskvareni. Zvonimir Mrkonjić stupovi živi se glase: probija se BLAGOSLOV Lorsque. 281 . Slatki ko oboa. mirisi i boje. ushite im slave. par un décret des puissances suprêmes Kad vrhovnih sila odluka se zbude Te se Pjesnik rodi u čemernu svijetu. Jedni mirisi su ko put dječja svježi.Drugi od sveg jači. ambra. Ko odjeci kad se iz daleka spoje U jedinstvo mračno. ko polja zeleni. Dozivlju se zvuči. Silno poput noći i sunčeva sjaja.

što nisam vrgla škorpije i zmije. I Duh plače što ga u romanju vodi. pakosni zbog njegove mirnoće. Nego da mi grudi ovo ruglo doje! 0. što uzme piti. sa pjesmom križnim putem hodi.Prestravljena mati s krikom psovke lude Diže k Bogu pesti. Ili. S vjetrom igra se i s oblacima priča. dok nevidljiv anđeo ga štiti. trunak ambrozije. I sve što okusi. Nadmeću se tko će ljuće da ga rani. vedra poput šumskog ptića. Prenijet ću svu mržnju kojom si me shrvo Na prokleto sredstvo tvoga zla i kazne. Samoj sebi sprema u grodu Džehene Lomaču za zločin grešnih majki spremnu. I na njemu vrše ispit svoje zloće. a ne hvalu svetu: »O. prokleta noć kad strast nam uzavrije. 282 . strani. Ipak. Te utroba zače ispaštanje moje! Kad od sviju žena na me gnjev svoj svali Da se mužu jadnom zgadim kao kužna. 1. Nesretno dijete zrake sunca pije. klone ga se. Tako dobro svinut ću to bijedno drvo Da nikad ne pusti pupove zarazne!« Tako joj se usta gnjevom kletve pjene. Opojen. Motreći ga. I kad ne može u ognju da se spali Ko ljubavno pismo ta nakaza ružna. ne shvaćajući sudbu onozemnu. Biva srk nektara. Svi koje on voli.

Stavit ću mu na grud krhku. svojoj najmilijoj zvijeri Bacit ću ga. 283 . vina. Ko božanski lijek za naše niske slasti. neka se omrsi!« K nebu. snažnu ruku. tamjana i kada. s mržnjom. Blijesak svevidnog mu duha uvis krili. Pjesnik vedro diže ruke u visine. oštri ko nokti harpija. Da znam da 1' mi osmijeh čije srce svlada Da pobožno štuje draž mojih vrlina! A kad mi ta igra pakosna dodija. Od dragosti. znam da jedno mjesto imaš U presretnu krugu svojih serafina. Želim pjanstvo mirta. što plaho treperi. Bože. Dalek svemu onom što zli ljudi čine: »Blagoslovljen. Trgnut ću mu srce skrletno iz prsi. Znat će sve do srca da mu se zavuku. Najbolju. Mirisavih ulja. Licemjerno bace ono što on dirne. bez grižnje nemirne. A žena mu viče po mjestima javnim: »Kad sam dosta lijepa da mu zanos budim.Njegov kruh i vino. gdje mu oko vidi tron u svili. najčišću hranu kojom želiš Jake spremiti za pothvat svetih strasti! Za pjesnika. Pepelom i slinom često opogane. što nam patnju dijeliš. mesa. Ures čista zlata ko i one žudim. paske. Želim biti slična kraljicama davnim. Kao mlado ptice. Strahuju da tko mu u trag stope stane. Moji nokti.

s vidikom bez nade. Ali ni Palmirsko basnoslovno blago. ni kamenje drago. Šest drugih se zemlja tamnoj noći preda. 284 . kraj sveg sjaja. neznani metali. Na toj dijademi sjajnoj ne bi sjali. milosnu te zovem Iz ponora mračna gdje mi srce pade. Prsnulim iz iskre jednog jasnog pradna. Ni biserje morsko.Na vječitu gozbu da ga k Vječni blagdan Vlasti. Jer ona tek svjetlom najčistijim zrači. l'unique que j'aime Ljubavi jedina. tek bol je prava plemenitost. Gdje u noći kletve i užasi plove. Toi. Djela vaših ruku. koju Ne satire moć zemaljska ni paklena. Za mističnu krunu potrebno je moju Da zadivim svemir sav i sva vremena. Ljudsko oko. uza nj znači Tek sjaj ogledala maglena i jadna!« sebi primaš. Vladimir Gerić DE PROFUNDIS CLAMAVI J'implore ta pitié. To je svijet sumoran. Šest mjeseci sunce ozgo jedva tinja. Trona i Vrlina! Znam.

Odmamljen daleko dahom iz njedara. Nijedna strahota nije tako kruta Ko surovost hladna tog sunca smrznuta I ta noć što kao davni kaos posta. Moju zavist budi i svaka zvijer prosta Kada vidim kako glupi san joj prija. 285 . . rujno slasno voće. Nigdje zvijeri. što sveudilj teče. To je otok sneni. vode ni kakva bilinja. kojem zemlja daje Drveće prebujno.Tako sporo nit se vremena odvija! Nikola Milićevič EGZOTIČNI MIRIS Quand.To je kraj goliji od polarnog leda. Gledam punu luku klonulih jedara I brodova trudnih od prošle oluje. les deux yeux fermés. Na žale blaženstva duša mi odbludi. en un soir chaud d'automne Kad sklopljenih vjeđa u jesenje veće Pijem žudno miris tvojih vrelih grudi. A oči se žena sladostrasno sjaje. Snažni vitki momci tu plandujuć kroče. U slap žitkog sunca.

žara. Čak ljubimca lude smiješne prigodnice Ne mogu razvedrit tog bolnika lice. Mirko Tomasović 286 . radost ni divljač. struje. princu što dive se svakom. Dvorske dame. nemoćnu. Bogatu. što nasuprot balkona mu mrije. Nit kroz kupke krvi. Sto rabe ih moćni u izmakle dane. mladu ipak staru.A vonj tamarinda. Ni puk. VJadislav Kušan SPLEEN Je suis comme le roi d'un pays pluvieux Jedne kišne zemlje nalik sam vladaru. Ne uspije ni mudrac. tvorac zlata. ni sokol mu nije. Komu se puzanje učitelja gadi. No. stari Iz njega odagnat pokvarene tvari. Nečednu haljinu obuć već ne znadu Sto bi osmijeh dala tom kosturu mladu. što pline od Draškajuć nosnice dok lahori U meni se miješa s pjevanjem mornara. Krevet. od Rimljana znane. krinom posut. Mogaše zagrijat taj trup obamrli Kojim voda Lete mjesto krvi hrli. postaje mu rakom. Pa se dosađuje s psima i zvjeradi.

licemjerno. Ante Jurević JESENJA PJESMA Bientôt nous plongerons dans les froides ténèbres I. bez daha. Ko zrak neopipljiv oko mene pliva. Krvave i strašne sprave Uništenja. Baca žive rane. Srcem ga i ćutim kako dah mi blati Ognjem jedne žudnje. koja krivnju skriva.jer znade da me Lijepost plijeni Poprimi lik žene. Zbogom. Pa u oči moje. Skoro ćemo zaci u studene tmice. Skršena. zagađene halje. prekratkih nam ljeta živi sjaju! 287 . sve dalje U pustinju Čame. što me stalno prati. u grotla duboka. daleko. meni Predobiva usne za napitke sramne. zavodnice tamne. Ponekad . Pod krinkom ljepote. Odvodi me tako od Božjega oka. smućene od bdjenja.UNIŠTENJE Sans cesse à mes côtés s'agite le Démon Uza me je Demon.

Pa ipak me ljubi. Zakratko! Grob čeka. hoće moje tijelo! Daj mi čelom na tvom krilu počinuti Da uživam. nježna! Budi mati Čak za neharnika. dok me zvuk monoton njiše.znaj blagosti dati Krasne jeseni il sunca sutonskoga. Okasnjelog sunca topli tračak žuti! Zvonimir Mrkonjić 288 . trud što predah ne da. al danas prepun sam gorčine.Već je jesen. užas i mržnja. Ljubavnica. ljubav. I. II. Za kog? .U dvorištu čujem kako cjepanice Uz pogrebnu buku o tlo udaraju. ko sunce k paklu polarnom kad krene. Ljepoto. Ni ložnica. ljeta nema više! U toj lupi čudnoj odlazak se čuje. Duh moj sliči kuli kada se predade Ovnu čiji teški udarci je ruše. Ljubim tvoje sjajne zelenkaste oči. Sav dršćući slušam udar svake klade. čak za opakoga. Cijela će se zima vratiti u mene: Gnjev. Stratište u gradnji ne odzvanja gluše. sestra . bijelo. Srce će mi biti crven grumen leda. Da se negdje žurno lijes mrtvački kuje. oganj neće moći Nadomjestit sunce nad morem kad sine. Čini mi se. žaleć ljeto žarko.

Kiša s gromovima sve je uništila Te roda u vrtu ostade mi malo. s mnogo mara.NEPRIJATELJ Ma jeunesse ne fut qu'un ténébreux orage Mladost mi je tamna i olujna bila. Nikola Milićević MIRIS Lecteur. Da 1' će novo cvijeće koje duša sniva. ikad miris srknu Sa zanosom i sladokustvom sporim. Naći tajnu hranu. Da ponovno sredim vrt svoj razriveni. da do snage dode? O boli! O boli! Vrijeme život guta: Neprijatelj mračni što nam srce glođe. 289 . as-tu quelquefois respiré Da F. A hrani ga stalno naša krv prosuta. čitaoče. Jesen zrelih misli evo stiže k meni Te ašov i grablje trebam. U tlu što isprano ko pijesak počiva. Tek je katkad u nju sunce prodiralo. U kom voda rupe ko rake otvara.

Ko da srce jeca kroz plač violine. 290 . A nebesa divna poput žrtvenika. Miriše i bruji sumračje vidika. baršuna.Tamjana zrnce koje puni crkvu. dubok čar . A iz odjeće.njim nas zanijela Prošlost. II moška što se u kesici skori? Magičan. Ples turobne žudnje i vrdog miline. alkova kadionik!) Iz teške kose što se gipko tržnu. Diše se dah i miriše po krznu. Ples turobne žudnje i vrtlog miline. Ivan Slamnig VEČERNJI SKLAD Voici venir les temps où vibrant sur sa tige Dah opojnog cvijeća prostorima pline Ko da tamjan struji iz kadionika. Ko da tamjan struji iz kadionika. Sto mladosti joj čiste bješe puna. Vonj neki brižnu divlji i samônik (Živ moška sud. u ovom obnovljena trenu! Ko divan cvijet s obožavana tijela Ljubavnik tako bere uspomenu. muslina.

kad ti glava pokraj vatre klone. U zgrušanoj krvi mrazno sunce gine. O. staro. Sjećanja. Prem napuklo. Sretna li zvona što tako snažna glasa. trepti sjaj tvog lika. Grgo Gamulin 291 .. koje strepi od noćnih zrenika. kako joj često glas oslabljen tada Hropcu muklom sliči ranjena Do krvave mlake kad napušten Umiruć smiren pod hrpom ranjenika. Na glas zvona kada usred magle zvone. I vjerno svoj poklič šalje ko znak spasa. U zgrušanoj krvi mrazno sunce gine.. Kada Ispunit bi pjesmom htjela noći hladne. Vladislav Kušan ZAČARANO ZVONO // est amer et doux. Kao vojnik stari što na straži bdije. A nebesa divna poput žrtvenika. što znaju iz daljine doći. ko monstranca. Srce. pendant les nuits d'hiver Gorko je i slatko u duge zimske noći Slušat. Srce. koje strepi od noćnih zrenika. Sanja davne dane sreće i vedrine. I moja je duša začarana. Dušom. velju snagu krije. vojnika. padne.Ko da srce jeca kroz plač violine.

pobratim svih hulja. Za stolom gdje kocka užitak je fini. što sred grada diše.Večer melem nosi Duši koja trpi i počinak prosi. Poput crva snagu iz Čovjeka siše. Odsvakud se čuje iz kuhinja pisak. ami du criminel Evo ljupko veče. Sjate se bludnice i sudruzi njini. Uskoro i oni prionut će radu: Provalit će vrata i opljačkat kese Da požive malo. odjenu metrese. Rujući po blatu. Dok svjetla na vjetru ziblju se i pletu. Dušmaninu sličan. željkuju te oni Koji s pravom vele . međutim. demoni se bude.umorni i boni: »Radili smo danas!« . U zraku. Ko mravinjak vrvi u njedrima grada. Sve kapke i strehu okrznu u letu. 292 . sprema prepad tajni. On posvuda krči sebi put potajni. Starcu učenjaku kome vjede teže. Korakom ortaka nečujno se šulja. Kazališta žamor i kapela vrisak. Po nemiru nalik na poslovne ljude. 0 prijazno veče.SUTON Voici le soir charmant. Ko ložnica velja nebo se zatvara. Tatovi što noću za odmor ne znadu. Ulicama svuda Blud se pali tada. 1 radniku svakom koji trudan liježe. A čovjek nestrpljiv u zvijer se pretvara.

Tu je manje tajni neg u mozgu mome. gdje slike Bouchera i pastele snene mirisom bočice poje otčepljene.Saberi se. nit živjeli ikad! Ante Jurevič SPLEEN J'ai plus de souvenirs que si j'avais mille ans Ko tisućgodišnjak imam uspomena. Mnogi više neće uveče kraj vatre Sa voljenom dušom da sjede i snatre. dušo. Škrinja što spisima sva je ispunjena. Ja sam stari salon.U bezdanu jamu. gdje se kao grižnja dugi crvi kreću i najdraže mrtve prve mi salijeću. zajedničku svima. . Mračna Noć ih davi i u ponor vuče . To je piramida. prepun ruža svelih. u kome više mrtvih neg u skupnoj raci leži. pisma. Tu su pjesme. To je čas kad patnje bolesnih su ljuće. 293 . Bolnice se pune njinim jaucima. računi. parnice. gdje počiva mnoštvo moda preživjelih. kose uvijene u stare mjenice.Groblje sam nad kojim i mjesec se ježi. u tom teškom času I ne slušaj ciku što gradom se rasu. A koliki nisu osjetili nikad Toplinu svog doma. golem grob.

Hromi dani uvijek najduži su svima, kad, pod pahuljama mnogih snježnih zima, čama, plod tupoga i bezvoljna trena, skoro u besmrtnost bude pretvorena. - Tada nisi drugo, o ti, tvari živa, već granit što usred mutne strave sniva, smiren u Sahari, koju magla hvata! Stara sfinga tromu svijetu nepoznata, na karti je nema, a zla ćud joj pjeva samo kada sunce zadnji sjaj isijeva.
Nikola Milićevič

LJUBAV PREMA LAŽI

Quand je te vois passer, ô ma chère indolente Kad vidim gdje ideš, nehajna i hladna, Draga, uz pjev glazbe što zvoni o stijene, Suzdržana hoda, lagana i skladna, S iskrom bezdna u dnu rastužene zjene, Kad u svjetlu svijeće promatram ti boru Blijeda čela, gdje sjaj boležljivi cvjeta, Gdje večernje zublje razgorješe zoru I privlačne oči ko oči portreta, Velim: Divna je! I svježa kao vrelo! Teška uspomena je, kraljevska kruna, Kruni, srce joj je ko i tijelo zrelo Za znalačku ljubav, kao plod sladuna.

294

Da li jesenje si voće vlasne slasti, Da li pogrebni si sud za suzu groze, Miris što će u snu oazama cvasti, Jastuk milovanja, stručak tuberoze? Znam da ima zjena, sjetnih kao noći, U kojima tajna skrivena ne živi; Škrinja bez dragulja, kutija bez moći, Praznijih i dubljih, Nebesa, no i vi! Ma bila privid, nije li to pravo Zdravlje srcu, kad za istinu ne živim? Bila glupa, hladna, dekor, maska - zdravo! Jer samo ljepoti ja se tvojoj divim.
Vladimir Gerić

SPLEEN

Quand le ciel bas et lourd pèse comme un couvercle Kad svod nizak, težak kao poklop tlači Duh izmučen stravom dugih čamotinja, I kad sapet krugom neba što se mrači, Tužniji od noći dah sivkasti tinja; Kad zatvoru vlažnom sliči lice svijeta U kojemu Nada bojažljivo krili I ko šišmiš slijepo oko zida lijeta, O stropove glavom udara i cvili;

295

Kad mlazovi pljušte jednolika zvuka I rešetke rišu tamnice prostrane, I kad nijemo mnoštvo odvratnih pauka Na dnu mozga mreže raspinjati stane, Tad najednom jeknu zvona poput groma I urlike nebom prospu grozomorno, Ko dusi što blude samotni, bez doma, Pa jecati počnu dugo, tvrdokorno. Niz mrtvačkih kola promiče bez glasa Mojom dušom; Nada shrvana zavija, A despotska Strepnja prepuna užasa U lubanju moju crni stijeg zabija.
Ante Jurević

PUTOVANJE

VII.

Amer savoir, celui qu'un tire du voyage! Putovanje gorkom spoznajom zazebe! U tom svijetu malom, punom tuge same, jučer, danas, uvijek mi vidimo sebe: oazu grozote u pustoši čame. Otići, ostati? Ostaj, ako treba, il putuj. Jedni se vinu, drugi zgure, da bi prevarili dušmana što vreba, kobno Vrijeme! Jao, ima ih što jure

296

poput apostola ili vječnog Zida, te im ni vlak ni brod nikad ne dostaju da bi tom krvniku izmakli iz vida, kog neki u zipci već ubiti znaju. A kad nam konačno nogom kičmu svine, moći ćemo s nadom viknut: Naprijed samo! kao što nekada krenusmo put Kine, s kosama u vjetru i s pogledom tamo. Mi ćemo otići oceanom Mraka sa srcem radosnim ko putnici mladi. Čujte jeku glasa ljupka i opaka što pjeva: »Ovuda, kojima se sladi jesti sočni Lotos. Ta ovdje se trese čudno voće, koje srce vam osvaja slatkošću čudesnom, hajte, opijte se u ovo popodne kojem nema kraja.« Po prisnom se tonu aveti naslute. Naš Pilad nas čeka i ruke nam širi. A kaže nam ta što ljubljasmo joj skute: »Plovi ka Elektri, da ti srce smiri!«
Nikola Milićević

VIII.

O Mort, vieux capitaine, il est temps! levons l'ancre! Kapetane stari, Smrti, sidra gore! Smrti, tu je čamno! Treba da se krene! Nek su posve crni i nebo i more, duše su nam, to znaš, sjajem ispunjene!

297

Otrov toči ne bi 1' snage nama dao! Hoćemo, jer mozak vri nam vatrom ovom, u bezdan, svejedno, u Raj il Pakao! Na dno Nepoznatog, da nađemo novo\
Nikola Milićevič

298

FREDERI MISTRAL
(1830. - 1914.)

Otkako je u križarskoj vojni protiv katara (albigenza), započetoj
1203., uništena kultura Provanse i provansalskoga (okcitanskoga) jezika (langue d'oc), taj blagozvučni jezik trubadura sveo se na narječje, koje je nastavilo živjeti još samo u puku. Iz toga gotovo potpunoga zaborava probudila ga je 1854. skupina od sedmero mladih zanesenjaka, koji su osnovali pokret félibrige. U pothvatu obnove svoga nacionalnoga jezikzfélibrige se poziva na one narode, posebice na Hrvate i Čehe, koji su svoju borbu za narodnost nešto prije započeli borbom za svoj jezik. Najveći medu sedmoricom bio je Frederi Mistral, pisac spjevaM/'rao, zbog kojega ga je Lamartine usporedio s Homerom.

299

MIRÈIO
[ulomak]

MAGALI

0 Magali, ma tant amado O, Magali, tak draga meni, Aubadu tu poslušaj čas, Na oblok glavu svoju deni, Čuj guslah s tamburini glas. Vse puno zvezdah je vrh nas, Spi veter zdeni, Al vsaka zvezda mam bledi, Kad te gledi! - Još grana gde šumi si mala. Baš za popevku stalo mi! Bum v plave vale skrit se znala Kak jegulja mede kameni. - Če, Magali, se ribom ti Napraviš z vala, Postanem onda ja ribar, Vlovim te bar. - Če hoćeš se ribar napravit, Ja tičica bum, kaj leti, Kad štel buš mrežu ti postavit, V ledine tičica zleti. - Če, Magali, kak tica ti Me smeš ostavit,

300

Napravim se ja lovcom tam, Dobim te mam. - Če vrabce ti il prepelice Na zanjku hoćeš loviti, Ja skrijem se vu travah kmice, Senokošam gde kraja ni. - Če, Magali, se stvoriš ti Vu tratinščicu, Kak bistra voda bum ja vre, Zalejem te. - Če bistra voda hoćeš biti, Ja v oblak velik zašla bi, V Ameriku bi prek oditi, Tam dalko, dalko našla bi. - I v Indiju če, Magali, Ti vtegneš iti, Ja morski veter bit bum smel I bum te zel. - Če morski veter ti buš jaki, Ja znam ti još pobegnuti, Vrućina sunca ja bum taki, Tak žarka, da se led tali. - Če, Magali, napraviš ti Se sunca traki, Zeleni gušćer ja bi bil, I bi te pil. - Če salamander buš, kaj hasni, Da v šikari se on taji, A ja bum puni mesec krasni, Koj coprnicam posveti.

301

- Če, Magali, se stvoriš ti Vu mesec jasni, Ja v gustu meglu zvijem se I skrijem te. - I če bi megla me pokrila, Ti mene nemreš imati, Bi devičanska roža bila, Vu grmu bela cvela bi. - Ce, Magali, vu rožu ti Buš sebe skrila, Ja kak metul bum tebi mal Svoj kušlec dal. - Preganjat naj me, ne pomore, Nigdar me ni dostignuti, Oblečem se vu hrasta kore Vu lugu, gde nit svetla ni. - Ce, Magali, se hrastom ti Napraviš z gore, Bum kakti pušlec bršljana Te grlil ja. - Ce ruka mene bi prijela, Buš stari hrast smel zgrabiti. Opatica postanem bela Od kloštra Svetog Blaža ti. - Opatica če, Magali, Bi biti štela, Bum kapelan, spovedam te, Zezvedem vse. - Ce odpreš portu kloštra toga, Opatice bu videti,

302

Kak okol mene hodi vnoga, V mrtvečkoj plahti budem si. - Če, Magali, napraviš ti Mrtvik se bogi, Ja crna zemlja bum nad njim, Tetak dobim. - Na koncu verujem ti mlada Da ne ćeš me smehavati. Stekleni prsten dam ti rada Na spomen, lepi dečko ti! - O, Magali, kak dobra si; Viš zvezde sada, Kak koja tebe pogledi, Tak mam bledi!
Dragutin Domjanić

303

JOSE-MARIA DE HEREDIA
(1842. - 1905.)

Rodom s Kube, potomak španjolskih konkvistadora, José-Maria
de Hérédia već zarana dolazi u Francusku, gdje se školuje. Počinje pisati ugledajući se na svoga pjesničkoga učitelja Lecontea de Lislea. Svu gradu svoje jedine knjige Trofeji (Trophées, 1893.), sastavljene od 118 soneta, Hérédia crpe iz mitologije i povijesti (antika i renesansa). Za razliku od ostalih parnasovaca, Hérédia vidi svoj predmet iz kuta koji, odbacujući herojsko i monumentalno, izabire začudnost intimnijih dimenzija i detalja. Njegovi su soned male, tematski sažete slike odabrane ukusom kolekcionara, bez filozofskih ambicija, uzdržane od osobnih iskaza. Prizori su to viđeni okom minijaturista, osluhnuti uhom komornoga glazbenika, iscizelirani u tvrdom materijalu umijećem vrsna stihotvorca. Zbog glazbenosti svojih stihova Hérédia se u stanovitom smislu može smatrati sponom između parnasovske i simbolističke poezije.

304

sordide. Medonosna gdjeno Hybla vrh ogleda. Gdje pod smjelim lukom vedar pogled gasne. rob sam lica blijeda. pčelama i cvijeću. affreux. A svoj modri podsmijeh rodno nebo riše! Cléaristu nadi sred otoka južna. nourri des plus vils mets Gledaj! gol i strašan. Poznat ćeš je po tom što je uvijek tužna. U dolu. U draži sam rođen pokraj vode tamne. buka je sve jača. Kud proljetnom stazom labudovi lijeću. nu... Svoj sam otok sretni napustio. Za onu pitaj što ljubila me mlada.ROB Tel. Reci joj da zbog nje moja grud još diše. Čitavo mi tijelo nosi znake sramne. Grgo Gamulin TREBBIA L'aube d'un jour sinistre a blanchi les hauteurs Probuđen je tabor. Hoću 1' ikad vidjet njene oči jasne. 305 . gdje rijeka valja se i kida. Kada Sirakuzi dođeš.

gledajuć u vodu. Bajoslovni metal tražili su sjajni. pod mostom. što bujicom teče. od sna veljeg pjani. Scipionu uprkos. gordi. Daleka Cipanga što skrivahu njedra. Sempronije konzul. riječi lažnih vrača. Pokrenu liktore i lati se mača. Ozarivši nebo ko plamene zore. gdje su puti tajni. Kiši i Trebbiji. Odsvakud odzvanja jasni zov trubača. Iz Moghera išli na pute bez kraja. Hanibal kraj stupa. Dok se negdje rika jednog slona čuje. Insubrijska sela na obzorju gore. Vjetri alizejski njihali im jedra Po Zapada rubu. tmuran. Iz Palosa. osluškuje Gdje potmulo tutnje legije u hodu. željan slave veće. 306 .Konjica se laka napaja Numida. A dolje. Grgo Gamulin OSVAJAČI Comme un vol de gerfauts hors du charnier natal Ko jastreba jato izvan rodna kraja Bijedom su gonjeni drevni kapetani.

II gledahu s pramca bijelih karavela Nepoznate gdje se. Sa dna oceana dižu zvijezde nove.Svaku večer epske izgledahu dane. Grgo Gamulin 307 . preko neba cijela. Kriješ azura tropskih u cik zore rane Opsjenama zlatnim travio im snove.

a u duhu Baudelaireove lirike. Sva sredstva metrike. 1897. . Rimbaudova i Verlaineova života.1898. Mallarmé počinje pisati tragediju u stihovima Herodijadu. Rani brak i obiteljske brige teško mu padaju jer ga priječe da se potpuno posveti književnosti. Godine 1887. a koja bi ostvarila zamisao univerzalne Književnosti. što se postiže smišljenim zamućivanjem jasnoće sadržaja i izraza.) Premda ga je Verlaine ubrojio medu »proklete pjesnike«. djelu koje je sinteza poezije. gdje je pisao gotovo sve priloge .STEPHANE MALLARME (1842.). gdje se skupljaju simbolisti i drugi mladi pisci. koji će obilježiti sljedeće razdoblje (Claudel. u što spadaju i poznati sastanci utorkom u njegovu stanu. Godina 1864. prekretnica je u njegovu pjesništvu: nakon prvih pjesama pisanih tehnikom parnasovaca. koja iziskuje krajnje aktivira- 308 . Zbog dugotrajnosti svoga postupka Mallarmé piše malo pjesama. Nakon školovanja i usavršavanja u Londonu. izlazi napokon prvo skupno izdanje njegovih tekstova Stihovi i proza (Vers et Prose). Borba s gradom spjeva usmjerava njegovu poetiku u pravcu stvaranjaćutilnesugestije.). Mallarméov život nije imao ništa od burnih obrata Baudelaireova. U toj poemi riječi su raspoređene na način glazbene partiture. pa upotpunjava pjesničku djelatnost drugovrsnim pothvatima. gdje širi svoju književnu djelatnost. nego prvenstveno iz ljubavi prema kratkotrajnim. Mallarmé postaje profesorom engleskoga jezika. Valéry itd. Mallarmé konačno seli u Pariz. Nakon niza godina provedenih u pokrajini. rime i biranoga rječnika služe pjesniku da bi stihom stvorio nove riječi za sadržaje koji još ne postoje u stvarnosti. krhkim pojavama iz svijeta mode. Više od svega Mallarméa zaokuplja pjesnički projekt od kojega će ostati samo bilješke i skice: to je Knjiga (Le Livre). Dovršeni oblik te ideje sačuvao se u poemi Bacanje kocki nikada neće ukinuti slučaj (U n Coup de dès jamais n 'abolira le hasard. »u koju bi trebalo dospjeti sve postojeće«. od koje je dugogodišnjim sažimanjem ostala tek oduža pjesma.posao kojemu se nije posvećivao iz materijalnoga razloga. Gide. Tako je izdao i nekoliko brojeva modnoga časopisa Posljednja moda. podobnim također da izraze poetsku sugestiju nekoga trenutka. glazbe i arhitekture.

nje vizualnoga udjela čitanja (zbog čega se to djelo prethodnika tzv. vnim radom Stéphane Mallarmé zacrtao i premašio čkoga pokreta. zadavši francuskoj i europskoj poeziji ona nije prestala raditi do danas. »vizualne« i »konkretne poezije«). smatra Svojim poetiku zadaće jednim od je knjižesimbolistina kojima 309 .

Gol pod košuljom. knjige pročitane.MYSTICIS UMBRACULIS (Proza luđaka) Elle dormait: son doigt tremblait. Gdje bi. kog bjelina brani. dok. spriječit neće. kada zlatni trak šumom zablista. Zvonimir Mrkonjić MORSKI POVJETARAC La chair est triste. uzdasima karan. Pobjeći daleko! Ptice slutim pjane Izmed čudne pjene i neba duboka! Ništa. O noći. Srce što u more roni. Poći ću! Brode što njišeš jarbolima. bez ametista. ni vrtovi u odrazu oka. sans améthyste Snivaše: drhto joj prst. Diži sidro prema egzotičnim tlima! 310 . hélas! et j'ai lu tous les livres Put je tužna. Ne zastade. Palo meko gnijezdo vedra češljugara. Trbuh njezin regbi u snijeg se pretvara. ni svjetlost samotne mi svijeće Na praznu papiru. jao. dignuv k pupku rub batista. Niti mlada žena koja dijete hrani.

drugova. Al. kad priđu jednom ruže. kojom svoje umiranje tješim.što toj Zori reći. genija i mutne lampe. bez jedara. o srce moje. strti. Sni. što nada okrutna je slama.. grobar bez milosti za jalovost samu.. počuj pjev mornara! Zvonimir Mrkonjić POČINAK U PORCULANU Las de Vanter repos où ma paresse offense Trudan gorkim mirom gdje mi lijenost vrijeđa Slavu zbog koje sam pobjegao divnom djetstvu ružinjaka ispod plavih pređa. Vjeruje posljednjem pozdravu marama! Možda ti jarboli pozivljuć oluje Već nagnuti vjetrom u brodolom huje. te se starom prigovoru smiješim prošlosti.Dosada. sedam puta trudan po savjetu kivnom da bdijući kopam opet novu jamu u škrtom zemljištu mojeg mozga leđnom. Bez otoka plodnih. kada stravom blijedih ruža svojih to prostrano groblje prazne rupe spoji? Bacam proždrljivu Umjetnost okrutne zemlje. . Slijedit ću Kineza srca bistra haran kom je čisti zanos dati zalaz kistom na snježnim tasama za mjesec očaran 311 .

I m Ujević ♦♦♦ Le vierge. na tasama ću ga snimit rasijano. osjeti ga gdje se uz filigran plavi duše cijepi. živo.čudna cvijeta što ga promirisa listom s kraja na kraj. le vivace et le bel aujourd'hui Čedno. 312 . jasan polumjesec bijelom maglom svit će svoj spokojan rog u ogledalo voda pokraj tri smaragdne trstike. izabrat ću jošte mlad krajolik lijepi. lijepo danas zar nam prijeti Pjanim razbit krilom to jezero kruto Posred zaborava snježnog opsjednuto Jasnim ledenjakom lijetova sapetih! Davni labud pamti da je slika čista Svog uznosa. Sav vrat mu se protiv smrti bijele bori. opjevat ne znade Kad jalove zime dosada zablista. Cvijet što. dijete. Tanka blijeda crta plavetnila bit će jezero u nebu naga porculana. Kad smrt bude takav san mudrog bez briga. al se opire bez nade Jer kraj gdje da živi. tri boda. Koju prostor zada ptici što ga spori Ali tla ne svlada gdje mu perje susta.

Zvonimir Mrkonjić 313 .o nesreće! Ako nam ideja reljef ne usiječe Kojim će se resit Poeov grob blistavi. što se zgranu jer ne spozna Da smrt u tom glasu neobičnom zbori! Oni. Mirna Neka stijena ovaj pala granit iz bar tamna granicu rasula. Koči se od teška sna prezrive studi.Avet koju sjaj njen čist tom mjestu nudi. Obznaniše glasno čar ispijen da je Sred beščasna vala u metežu mračnu. Što ga snosi Labud sred progonstva pusta. ko skok hidre kad anđela začu Gdje plemenskoj riječi čišći smiso daje. Zvonimir Mrkonjić GROB EDGARA POEA Tel qu 'en Lui-même l'éternité le change Takav ko što vječnost Njim ga samim tvori. stavi Crnim lijetovima svih budućih Hulâ. Izaziva Pjesnik s blijeskom mača grozna Svoje doba. Od tla i oblaka kivnog .

Ko dah vrelog dana u bujnoj ti kosi! Ne! Ako s klonulom. žene što ti mišlju kruže Zar tek lik su želje tvojih bajnih čula! Čednijoj se od njih u oku rasula Varka.. tânjé U grančice mnoge. Samo žubor-vode iz frule mi bježe U suglasjem rošen gaj. nanos drevne noći. i jedini je Vjetar spreman poteć iz dviju cijevi prije Negoli razaspe zvuk sred suhe kiše. gušeć žegom jutro svježe. Razmislimo.. sva uzdah. oprečna zacijelo. da za slavlje samom Sebi nudih grešku idealnu ruže. što ostajuć pravom Sumom jamče. hladnu i modru kao suzno vrelo. jao. Laka Tako jasna put im da lebdi sred zraka Tihog od sna bujna.FAUNOVO POPODNE Ekloga Ces nymphes. Druga je. Na obzorju koje ni nabor ne njiše. Taj umjetni dašak vidljive vedrine Nadahnuća što se vraća u visine. Zar ja voljeh sanje? Sumnje mi se. je les veux perpétuer FAUN Ove nimfe hoću da su navijek. 314 . umornom se nosi Nesvjesticom.

PRIČAJTE u šutnji iskričava cvijeća »Da tu šuplje trske ukroćene stjecah Talentom. gdje mene na jezeru čekaš! zloćudna 315 .« Sve u ridem času vrije. Tad ću se probudit kao nekad revan. uspravan.0 sicilski žali smirenih močvara. Sam. Tajnovit. Drukčije mi ujed čista grud svjedoči. na sinjem dok zlatu zelene Daljine što česmu lišćem loze sjene.. i nekim višnjim zubom zadat. kad činimo grešku Pjev svoj lakovjerni zamjenjujuć s njome. Samotno i dugo sanjari o smiješku Okolne ljepote.. uzaludna. * * * O glazbalo bijega. uvraćajuć to što obraz muči. Izvije se iz sna običnoga leda. Lijet se labudova. II zaroni. zvučna. Čista boka što ga slijedim ispod vjedâ. Cjelova. skrije. Crta monotona. ne! najadâ. sporim kad se pjevom frula glasa. k glasu ljubavnome. Od blagoga ništa na njinim usnama. Životinjska bijelost mirno se talasa. Sto ih sunce i taština moja hara. što tiho govori o zloći. drevnom svjetlošću oblije Krin! prostodušnošću jedan medu vama. 1 da. procvjetaj. I da u visinu. ne kažuć kako skup taj rasu Pretek strasti onog koji teži glasu. Siringo. Neka! ta se tajna odlučila jadat Dvojnoj trski koja pod plaveti zvuči: Ona. Bez kreta.

koji krasti Hoće mi se usni. o nimfe. Ruža. punu žive Vlage divljih suza. gord što zvučim. Pritrčah. razne USPOMENE. pa trčeći krenem K busenu. tek što sam htio skriti osmijeh strasni U diklice jedne pregibima krasnim. Njihovoj ću sjeni pojaseve plijenit. izmaklom mržnji tašte sjene. spletene. il para manje tužnih. bijesu djeva. što pije ko strijela Uzdrhtale munje. (Pazeć samo prstom — da krinove njene Strast oboji sestrice joj uspaljene - 316 . otajni strah tijela: Od nogu bešćutne. slasti Divlja svetog. Nadmimo. »Kroz trske moj vid ispijaše obline Besmrtne što blaže svoje ožegline. k srcu te plašljive. na dva razdvojio dijela Naumom. kojim miris sav na suncu svenu. Nasmijan. Nevinost što skupa gube. strah taj kad zasužnjih Izdajnički.« Ja te obožavam. golog trha. i puneć sjajnu opnu dahom. do nogu vidjeh zagrljene (Zlog užitka što su dvije c'uteć muku) Spavačice izmed smjelih svojih ruku. kad isisah svjedost grožđa žarka. »Moj zločin je što sam. S bijesnim krikom ponad šume u modrinu. Tako. Goneć žalost što je moja zastrije varka. uz pomoć slika zaljubljenih. Dragulji! u svrhu svjetlonosne pjene. Kroz čehulje zurim do večernje sjene. lakom Za pjanstvom. bit ću duga jeka Božica. A blistava kupelj vlasi namah zginu.bogova spleten bokor tijela: Jer. Otmem ih. grozd dižem k ljetnom nebu. Da nam obijest sliči danu potrošenu.A ja.

Bezazlenu malu koja ne rumeni:) Iz ruku. Lije se za cio roj vječite žudi. Svaki šipak prsli sav od pčela vrvi. obje: odoh motriti vam sjene. Sad kad pepeo i zlato šumu zavi. A krv zaljubljena. Zvonimir Mrkonjić . evo gdje Venera slazi Da ti lavu nogom bezazlenom gazi Kad tužni san tutnji il plamen se guši. to duši Ponestaje riječ. boje krvi. a tijelo otežalo Pod gordom tišinom podneva je palo: Smjesta mi je zaspat da hulu prebolim Na tlu žedan ležeć i kao što volim Zvijezdi vina pružit usne rastvorene! Zbogom. Taj plijen nezahvalni uspje iskliznuti Ne žaleć moj jecaj što me pjanstvom smuti. Držim kraljicu! O kazno.. o strasti. znaš da zreo. Sred ugasla lišća svečanost se slavi: Nâ te. nesviješću mutnom rastvorenih..Željka Ćorak 317 . što podložnost nudi. Etno. Ne.« Neka! K sreći druga odvest će me tijela Kosa vezanih o rogove mog čela: Ti.

1884. ustanovivši da je riječ o pjesničkom geniju. Verlaine se oženio i postao činovnik. odaju tragove koje je u Verlaineovu životu i pjesništvu ostavio meteorski prolaz Rimbaudova genija. Villiers de l'Isle-Adama. Kao što je napisao u pjesmi Pjesničko umijeće. Tada mu je jedan sedamnaestogodišnji pjesnik poslao na ogled svoje pjesme. što znači prijelaz. zatim u Belgiju. pa tako nastaju njegove Saturnskepjesme (Poèmes saturniens. Svrha je pjesme postići točnost u nestalnome.) Nazvavši pjesnike Baudelairea. Dvojica su pjesnika skupa pobjegli u Englesku. neparnomu ritmu pred parnim. 1866. U svojim pjesničkim početcima Verlaine piše pod utjecajem Baudelairea i parnasovaca. sugestiji pred idejom. Verlaine ga je oduševljeno pozvao u Pariz. Uskoro se poziva na duhovnu srodnost sa srednjim vijekom i Villonom. zbog čega daje prednost asonanci pred rimom. Verlaine je osuđen na dvogodišnji zatvor. pokrenutih pravaca. Rimbauda i sebe samoga »prokletim pjesnicima«. 1889. te piše na teme Watteauovih slika. Dvije kasnije objavljene zbirke. koji su za širu javnost postali poznati tek nedavno. nijansu.). mladi je Verlaine tjelesno i karakterno labilan. u kojem je doživio prolazno obraćenje. koji ga konačno uništava. ali i na slikovitost rokokoa. slobodnomu ustroju pred čvrstim redom. . punoj ritmičkih inovacija. Unatoč pokušajima da živi po građanskim normama. Paul Verlaine unio je vlastiti uznemireni život u svoju poetiku. čiji se boravak u Parizu ubrzo pokazao kobnim po Verlainea. 1874. ne toliko odan poštivanju pravila koliko iskorištavanju nepravilnosti. medu kojima alkoholizam nije bio najteži. toliko i homoseksualnih.).PAUL VERLAINE (1844. Nekad i sada (Jadis et Naguère. koliko heteroseksualnih. kad su objavljeni u knjizi Hombres. Bio je to Arthur Rimbaud.) i Usporedo (Parallèlement. Kako bi se ustalio i okanio poroka. Verlaine je izvan svojih zbirki ostavio i mnoštvo sočnih erotskih stihova. Takva »impresionistička« poetika najbolje je došla do izražaja u zbirci Romance bez riječi (Romances sans Paroles.1896. Verlaine se uvijek vraća staromu načinu života. Pretjerano vezan za majku. Mallarméa. Verlaineov je slog mnogo manje čvrst od parnasovskoga. Corbièrea. gdje je nakon burnih svađa Verlaine čak pucao u Rimbauda u času kad ga je ovaj htio napustiti. on teži postići pjesmom glazbeni sklad mekih.). 318 .

. Gdje vjetar plâkô. gdje sve Duge su boje.♦♦♦ Blijedi se lije Mjesečev sjaj.. Pokoj se neki Spušta kroz sne Nježni daleki S neba.. Dragutin Domjanić La lune blanche 319 . S grane se vije Svake niz gaj Glas ispred hvoja... Sniva se tako. U ribnjak gleda Dubok i snen. Zrcali blijeda Vrbe se sjen. Ljubavi moja. Čas divan to je..

Suze ronim. Sav blijed od jada. des fleurs. grane. kada Ura zvoni.JESENSKA PJESMA Les sanglots longs Jecaja puna Jesenskih struna Svirka duga Ide do srca I ono grca S gluhih tuga. Bez daha.Željka Ćorak GREEN Voici des fruits. kao List što je pao K svojoj smrti. evo i moga srca. što samo za vas bije. Sjećam se sjena Davnih vremena. 320 . plodovi zreli. des feuilles et des branches Evo lišće i cvijeće. Zvonimir Mrkonjić . Pa bludeć dima S vjetrima zlima Ja se vrtim Posvuda.

Od te oluje krasne nek tako otpočiva. souvenir. koja od poljubaca sva šumori i pada.Nemojte raniti ga rukama svojim bijelim. Pustite da moj umor. 321 . Dolazim prepun rose. sunce se hita jednolikom zrakom na žutu šumu gdje sjeverac huči. sreće. od vjetra na mom čelu hvata se inje lako. sanja časove sretne i da se odmori tako. po meni kapi mnoge. que me veux-tu? L'automne Zašto me tako uspomena muči? Gna jesen drozda po ozračju mlakom. reče glas zlatan. I po grudima vašim nek moja glava pliva. i da trenutak zaspim kad i vas umor svlada. Nikola Milićevič NEVERMORE Souvenir. Naglo mi nježno svrnuv oči svoje: »Koji bje dan tvoj ponajljepši?«. Idasmo snatreć sred samoće. kose i misli vjetar mrsio je. Moj blag joj osmijeh šutke odgovori. zvonak u anđelskom zvuku. pobožno bijelu poljubih joj ruku. uz vaše mirne noge. i ovaj skromni darak neka vam mrzak nije.

Grgo Gamulin 322 . tamo dolje. o. kako miri prvo rano cvijeće! U slatkom zvonu kako li žubori da prvo štono s ustâ dragih liječe! Mirko Tomasović KLONUĆE Je suis l'Empire à la fin de la décadence Ja sam kao carstvo. Bez želje da radost života se vrati! O. Akrostihe kujuć. riječi nema više! Samo pjesma jedna vatri Jedan rob nehajni što sveđ I dosada neka. bolnog od sunčeva sjaja. namijenjena. U osami duša od dosade pati. kažu. ispili sve smo! Bathil.Ah. Sto barbare bijele kako idu. Sloga zlatnog. Krvave su bitke. smij se tiše! Oh. ispili sve smo. nekud leti. kasno. ne moći htjeti. nemoćni što smo. slabi i bez volje. čak niti htjeti! Oh. blizu kraja. bol nepreboljena. gleda. lijene stihe reda. O.

323 . mračan. Pa kad znoj niz blijedo čelo mi se slije. Njezin pogled ima snagu kipa nijema. Ko ljubljenih što ih Život izagnao. Jao. ali ljubi me i shvaća. I nikad ta žena posve ista nije. Ime? Spominjem se da je zvučno. plava. Osvježit ga znade makar puna plača.Ne bih znao. Zvonimir Mrkonjić SVITA Un singe en veste de brocart Majmun u ruhu od brokata Ispred një skakuće i cupka. rida? . meko. Shvaća me i srce njoj ništa ne krije. ona ljubavlju mi vraća. A glas njezin dubok odzvanja daleko Naglascima dragih kojih više nema. Niti druga.PRISNI SAN Je fais souvent ce rêve étrange et pénétrant Ženu nepoznatu vrlo često snijem: Ja ju ljubim. Smeđa li je. njoj tek nisam nedokučiv.

Katkad prepreden crnčić diže Više od dopuštene mjere Svoj raskošan i sjajan teret Da noćne snove vidi bliže. Pazeć gdje nabor sklize o de. I niti znakom kaže kojim Životinjama kućnim svojim Da laskavo je dira mnijenje.Ona pak čipkast rupčić cupka. Rukavicom ga finom hvata. S tog blaga što bi za se htjelo Obnažen torzo nekog boga. Ona po stubama se penje. Željka Ćorak MJESEČINA Votre âme est un paysage choisi Vaša je duša birani krajolik Sto čuvide ga čarovitim čine 324 . A sasvim rumen crnčić dotle Rukama drži uzdignute Haljine njene teške skute. Ne skida majmun oka svoga S gospina grla tako bijelog.

nek se zvončić hvali! Spavaj. tanak mramorjem se lije. ma chemise brûle Tri su miče maće. točka. spi. vretenca pojte blaga. košulja se pali. tužnu. zarez mali. Zašto ravan krenuh.Prebiruć lutnju i plešuć. kos ti odoh s traga? Tri su miće maće. mirnu. Zašto ravan krenuh. dijete. Od koje ptica na svom stablu snije. A vodoskok do jecaja je dirnut. Kao da svojoj ne vjeruju sreći I miješa im se pjev u mjesečinu. kos ti odoh s traga? Sestričnu mi plavu Uršulom su zvali Ko da je vrh voda perunika draga. Velečasni baca kosti odostraga. Nek đurđica živi. 325 . i tolik Tek bol je ispod obrazine njine. Željka Ćorak NEHAJNI PANTUM Trois petits pâtés. Sestričnu mi plavu Uršulom su zvali. U mjesečinu lijepu. U molu udilj pjesmom uznoseći Nadmoćnu ljubav. lagodnu sudbinu. I velik.

Ko da je vrh vôda perunika draga. Velečasni. Ti nepar stog radije usvoji. Ne Boje. Jer najdraža pjesma je siva Gdje Nejasno s Točnim se stječe. moja košulja se pali! Željka Ćorak UMIJEĆE PJESNIŠTVA De la musique avant toute chose Glazbe nad svim i prije svega. Treba da tvoj izbor se kreće Do riječi sveđ što smisô skriva. Jesenjim nebom utišana Vreva plava od zvijezda jasnih! Do Prijelaza nam postupnoga. Libela vrluda gdje je šaš i vlaga. Nek đurđica živi. lb zastrt sjaj zjena je krasnih. Tri su miće maće. lakše raslojiv U zraku. bez glume il têga. Neodređen. točka. nek se zvončić hvali. I titrav žar južnoga dana. spi. tek do njega nam je! 326 . zarez mali. vretenca pojte blaga. Spavaj. dijete.

. Češnjaku tom za prosti lonac! Rječitosti vrat moraš skršit! Dobro će bit možeš li pritom Natjerat Srok da bude pitom. Željka Ćorak 327 . U kovrčast. Krutu Duhu. poganu Smijehu. rân vjetar sjetva..Oh! Prijelaz sve je obećanje. Koji šuplje pod brusom zveči? Glazbe nek svud i uvijek ima! A stih tvoj sâm neka uzlijeće Bježeć duši što drugim kreće Nebesima i ljubavima. Od kog suze Plaveti teku. Od kojeg tim cvjeta i metva. Neka ti stih zgoda je sretna. Jer bez paske gdje će taj svršit? Krivnje Sroka tko će izreći? Da 1' crnac lud il gluhak mali Za nas jeftin nakit taj sâlï. svirala roga! Poanti zloj učini konac. Sanja sanje. Drugo su sve tek slova spretna.

a ružnoća kao posljedica bolesti naučila ga je da se užasava sebe. . koji prethode izumu slobodnoga stiha. zaljubljen u more. Grčevit humor daje njegovu pjesništvu značajku svojevrsne antipoezije: »Umjetnost ne zna za me. koji se međusobno pobijaju.1875. To je razlog zašto je njegova jedina knjiga. Žute ljubavi (Amoursjaunes. Ja ne znam za Umjetnost. Pjesnikov se život samotnički odvijao posve po strani od književnih krugova. Corbière se služi banalnošću i obnavlja suglasja narodne poezije. kad ga je proglasio jednim od »prokletih pjesnika«. Tristan Corbière pisao je poeziju izvornu po surovosti obračuna sa samim sobom.). Bretonac.« Tipični su za Corbièra stihovi sastavljeni iz dva dijela. Nasuprot težnji svoga doba prema zvukovnoj alkemiji.. 1873. Tražeći izraz za svoju raskidanost. 328 . bio je bolešću spriječen u tome da postane pomorac. potonula u zaborav sve dok na nju nije svratio pozornost Verlaine 1884. Corbière štoviše namjerno piše metrički pogrešne stihove. devet godina nakon Corbièreove smrti.TRISTAN CORBIÈRE (1845.) Posve odvojen od glavnih pjesničkih struja svoga vremena.

I bje arlekinski svaštarska hrana.bez pare prebijene. krepkosti bez snage mnoge. tako da početak počinje napokon biti na svršetku.bludnom puti gonjen.bez ideje. Od poleta . Ako živi. Od duše . Od zlata . Preljubna mješavina svega. Bje oduvijek guran sa svih strana. Od živaca . Ni jedan kraj ne rodi njega. ima toliko stvari što se završavaju početkom.EPITAF Osim zaljubi]enika-početnika ili svršenih koji hoće početi s krajem. a da bi imao ime. Mudrost nacija Il se tua d'ardeur. Od bog-bi-znao-čega .al ne znajuć kud da se djene. od zaborava to je. Idealu težeć . .a bez violine. sad prepušta se. 329 .bez nerva. sit svih lica: Žali tek što vlastita ne bje ljubavnica. ou mourut de paresse Ubi se od revnosti il ga ubi dokolica. Od ljubavi .uganute noge. svršetak će tome biti što će zaljubljenici i drugi napokon početi započinjati onim početkom koji će naposljetku biti tek svršetak vraćen onome što će početi time što će biti ravno vječnosti koja nema ni svršetka ni početka te će napokon također biti konačno jednako vrtnji zemlje gdje se napokon više neće razabirati gdje počinje svršetak odakle završava početak što je svaki svršetak svakog početka jednakog svakom završnom početku beskraja određenog neodređenim.S previše imena. .Jednakog epitafa jednakom predgovoru i uzajamno.

naopak svima. A glazbenik: bolji s paletom. Premda nije niti otišao ..ništa vrijedno nije obro. niti neka stvar. Mužjak.. Rijetka ptica .Zvonka rima .Al bez glave. Skupa riječ mu ista ko i ona što ide skupa. Glumac: u roli neumjesan. Glava! . unatoč svojim stihovima. Poza mu bila prirodni dar.Mânë bez mânâ bje primjer živi. S prljavom vodom bacao je dijete i sud.a nije se zavjetovao. Neshvaćen. .vratio se je. Filozof . za jedinog pozirajući. Sposoban za sve . Čestit i često loš da izbjegne sud. pravo .. Bijesan kolorist . Isuviše lud da bi znao biti glupan. loše ono dobro.nimalo smiješan. . .bljedunjav pritom. Umjetnik bez umjetnosti . a bez stana.Krive pjesme jedine mu bile prave. Pjesnik. 330 . Ne bijaše netko. pjevo. Plako je. Nalazeć se svugdje. Dobro kvareć zlo. vrlo ženstven pokatkada. Razmetan kao što sinom se zvao Starog zavjeta .. Ozbiljan šaljivac .od sebe osobito.tonovima krivim. Nipošto pozer.kojih ima mirijada. Slikar: lud za klarinetom.nikad rimovana.u kog ništa ne štima.

ali ne znajući svršit.jer odveć bje kuhan. Svršen.Nagnuće mu bješe gađenje. Preuspio . Umrije čekajući bolje dane I živje nadajuć se smrti. S jadom svojim se zabavljao s puno duha Da besano može zuriti u noćnu tamu. S duhom na suhu. ali glave pjane. Suviše sirov . Tu leži .Prenaivan. Sličeć ničem manje nego sebi samu. loše posađen. Nikad ne videći svršetak svog puta. vjerujuć u sve.srce bez srca. Previše Ja da bi mogo sebe trpit. Zvonimir Mrkonjić 331 .koji pluta. cinično sve prozirući. Šetač pučinom . ...ko promašen. Ne vjerujuć ni u šta.

podrijedom iz dubina nesvjesnoga. Lautréamont je pjesnik najsmjelije. što ga je proučavao G.) Pod pseudonimom comte de Lautréamont objavio je Isidore Ducasse jednu od najneobičnijih knjiga francuske književnosti. De Musseta. Kao osnovicu svoga sistema obrnutih vrijednosti svojih Pjevanja Lautréamont uzima Zlo da bi stvorio pjesnički svijet sugestivnoga košmara karakterističan po svome agresivnom bestijariju od osamdeset i pet životinja.1870. . Lautréamont je sročio slogom koji ide od retorske patetike do ironije i persiflaže. kani »ispraviti u smislu nade« najljepše pjesme Hugoa.). Maldororova pjevanja (Les Chants de Maldoror.«).LAUTRÉAMONT (1846. Ostala je zagonetka Maldororovihpjevanja. Tiskavši ih. protiv čovjeka i protiv njegova tvorca. u opreci s Maldororovim pjevanjima. pjesnik je objavio pod svojim pravim imenom knjižicu Pjesme (Poésies) kao »predgovor jednoj budućoj knjizi«. bojeći se posljedica. ne uspijevajući nikada dokraja iskorijeniti lirsko. Byrona i Baudelairea. koja je pola stoljeća poslije oplodila nadrealizam. Bachelard. Halucinantne slike. gdje. 1869. Boga. 332 . odbio dati knjigu u prodaju. toga djela u formi prozne epopeje. Lautréamont nije stigao potkrijepiti istinitost svoga obrata od pjesnika Zla u pjesnika Dobra. Umrijevši iste godine. presudan podatak za tumačenje pjesnikove namjere). nakladnik je bio toliko preplašen njihovom crnoćom i blasfemičnom smjelošću da je. kojemu je sadržaj apsolutna pobuna: protiv književnosti (jer je poema zapravo parodija romantičkoga satanizma. Godinu dana poslije. najsablažnjivije poredbe modernoga europskoga pjesništva (»Lijep kao slučajan susret šivaćega stroja i kišobrana na razudbenom stolu.

Pozdravljam te. Pozdravljam te. Nikada se ne mijenjaš bitno: ako su tvoji valovi negdje razjareni. podsjeća me isuviše na sitne čovječje oči. ali koji se ne zaustavlja kad prolazi sprovod. a sutra plače. stari oceane! Stari oceane. koji je ujutro pristupačan. ti si simbol istovjetnosti: uvijek si jednak i isti. ti si golema modrica na tijelu zemlje: volim ovu poredbu. koji se danas smije. prolazi ostavljajući neizbrisive tragove na duboko potresenoj duši. stari oceane! Stari oceane. po sićušnosti slične veprovim očima. a navečer zlovoljan. stari oceane! 333 . u nekom drugom pojasu. Kad te prvi put ugledamo. Ja međutim mislim da čovjek vjeruje u svoju ljepotu samo iz samoljublja. na mučne početke čovjeka kad upoznaje bol koja ga više ne ostavlja. a da to svagda i ne opažaju. koji nam se čini kao šumor tvog nježnog lahora. jer zašto tako prezrivo gleda na lik svog bližnjega? Pozdravljam te. otegnuti dah tuge. tu ressembles Stari oceane. aux vagues de cristal. ti si razmjerno nalik na one plavetne ožiljke koje vidimo na išibanim leđima mladih mornara. Ti nisi kao čovjek koji se zaustavlja na ulici da vidi kako se grizu dva buldoga. oni su savršeno mirni. i ti podsjećaš one koji te vole. tvoj skladno kuglasti oblik koji razveseljava ozbiljno lice geometrije. malo dalje. No čovjek se u svim stoljećima smatrao lijepim. a po kružnoj savršenosti obrisa slične očima noćnih ptica.MALDOROROVA PJEVANJA PRVO PJEVANJE [ulomak] Vieil océan. kristalnih valova.

Neka se ta divna žaba napuhava koliko god hoće. To upravo vrijedi za čovjeka koji nema iste isprike.Stari oceane. dostojna najprosječnije logike. svatko živi kao divljak u svojoj jazbini i rijetko iz nje izlazi da posjeti svoga bližnjega. Temperamenti i oblici. tvoja materijalna veličina može se porediti. prije nego riješi teškoću. Svaka vrsta živi za sebe. da odbacuju plod svoje kukavne veze. mora odijeljeno ispitivati različite moguće slučajeve. Ti ne dopuštaš da pohlepne oči prirodnih znanosti lako razotkriju tisuću tajna tvog unutrašnjeg uređenja. pred oči nam dolazi slika nezahvalnosti. samo onda. jer odmah moramo misliti na one brojne roditelje. stari oceane! Stari oceane. neće dostići tvoju debljinu. naš pogled mora neprekidno okretati svoj teleskop prema sve četiri strane horizonta. Budi miran. Velika je svjetska ljudska obitelj utopija. Pozdravljam te. Ti si skroman. Osim toga. tako nezahvalne prema Stvoritelju. ako pomislimo koliko je trebalo aktivne snage da se stvori cjelokupnost tvoje mase. Ako na jednom komadu zemlje živi trideset milijuna ljudskih bića. slično kao što matematičar. različite vrste riba koje hraniš. stari oceane! Stari oceane. nije nemoguće da ti u svojoj utrobi kriješ buduće koristi za čovjeka. dostojne bolje sudbine. stari oceane! 334 . Od velikog do malog čovjeka na niže. uraslih kao korijenje u komad zemlje koji je do njega. da bi se činio debeo. Da te razgledamo. Čovjek se neprestano hvali. Ti si mu već dao kita. koji su u svakoj od njih drugačiji. da bi riješio neku algebarsku jednadžbu. dovoljno razjašnjavaju ono što se u prvi čas čini izuzetkom. Pozdravljam te. koji u jednoj drugoj jazbini isto tako čuči. i to za sitnice. Čovjek jede hranjive tvari i čini druge napore. Ne možemo te obuhvatiti jednim pogledom. nisu se medu sobom zaklele na bratstvo. ja bar tako mislim. Pozdravljam te. kad gledamo tvoje plodne dojke. oni smatraju da im je dužnost da se ne miješaju u živote svojih susjeda.

što je nedokučljivije: ocean ili ljudsko srce? Ako trideset godina životnog iskustva do izvjesne mjere može pretegnuti na jednu ili na drugu stranu. što je dublje. znao sebe zateći.ne. koji su se još jučer obožavali. to jest bili su milosrdni: to je sve. ne obazirući se ni na što što nije bio moj cilj. unatoč svojoj dubini. svaki u oklopu svog samotnog ponosa? Tô je čudo.Stari oceane. Zato divlje ži- 335 . onda je on grozan grbavac. i pored sve pomoći znanstvenih istraživanja. jedan prema istoku. i više se ne viđaju. tvoje su vode gorke. kako se trudim riješiti taj teški problem! Da. ako tko drugi ima lijepo tijelo..« Tko će shvatiti zašto se dvoje ljubavnika.. sa žaokama mržnje. na sve. Tko će razumjeti zašto uživamo ne samo u općenitim nesrećama svojih bližnjih nego i u posebnim nesrećama svojih najdražih prijatelja. i grižnje savjesti. koje se ponavlja svaki dan i koje zbog toga nije manje čudesno. zbog jedne loše protumačene riječi razilaze.a za tri četvrtine tog nesavršenstva kriv je uostalom on sam . i pored sve savršenosti njihovih metoda. Ako je tko genijalan. Umirali su sa šezdeset godina. Dostupne su. stojeći na brodovima. to može svatko. a u isto nas vrijeme one žaloste? Evo jednog neoborivog primjera na kraju: čovjek licemjerno kaže da. Čovjek bez sumnje snažno osjeća svoje nesavršenstvo . najdublje. prikazuju ga idiotom. stari oceane! Stari oceane. ljudima još nije pošlo za rukom. najteže sonde pokazale su da imaš nedohvadjivih dubina. bit će mi dopušteno da kažem da se ocean. Imao sam veze s ljudima koji su bili kreposni. to nije teško. drugi prema zapadu. a misli ne. s rukom na čelu. osvete. koju kritika cijedi na umjetnost. ne može po tom svom svojstvu mjeriti s dubinom ljudskog srca. da izmjere vrtoglavu dubinu tvojih ponora. a svi su uvijek uzvikivali: »Činili su dobro na zemlji. ljubavi. na znanost.kad ga tako kritizira! Pozdravljam te. Imaju upravo isti okus kao žuč. Često sam sâm sebe pitao što je lakše upoznati: dubinu oceana ili dubinu ljudskog srca! Često sam. ribama: ljudima . dok se mjesec nepravilno njihao medu jarbolima.

Kažem da su našli nešto što je jače od njih. pucanje topova. bez željeznice. zatvorila sam oči: one su nestale. krikovi ranjenika. stari oceane! Stari oceane. i da je ocean sve spremio u svoj želudac. kad ti promatraš svečanu samoću svojih ravnodušnih carstava. Evo stotinjak levijatana. kao kruna te glupe komedije. i da divno gnjure sve do dna tvojeg carstva: akrobat bi bio ljubomoran. vidimo. u pravcu nepoznatog! Napokon. stari oceane! Stari oceane. Našli su svog gospodara.votinje čovječanstva imaju toliko povjerenja jedne u druge i nisu egoisti..« To je moguće. Pozdravljam te. Oni uzalud upotrebljavaju sve sposobnosti svog duha. koja je zaostala zbog umora. otmjeno i lako. s pravom te obuzima ponos na tvoju urođenu veličanstvenost i na iskrene pohvale koje ti ja revno iskazujem. takav je da te poštuju. ti si tako moćan da su to ljudi naučili na vlastitoj koži. Patetične zapovijedi starješina. Ždrijelo je strahovito. Čovjek kaže: »Ja sam inteligentniji od oceana. u tvoju vodenu utrobu kako žive ribe. i koja uzvikuje. Psihologija još mora napredovati. u letu. no ocean je strasniji njemu nego on oceanu: to nije potrebno dokazivati. Blaženi su ako ih zauvijek ne umotaš u svoje uzavrele nabore. Unatoč tome. o veliki neženjo. Taj praotac.. To nešto ima ime. raširenih krila: »Gle!. ne mogu te nadvladati. da odu pogledati. Mora da je golemo u dubinama. suvremenik prvih epoha naše obješene zemaljske kugle. Čini se da je drama završena. koji su izmakli iz ruku čovječanstva. to je hotimice proizvedena buka da se ubije nekoliko sekunda. opako je! Dolje je bilo crnih točaka. to je i prilično istinito. koja je najgrandi- 336 . Dok te s nasladom njišu tople magle tvoje veličanstvene sporosti. a osobito kako žive oni sami..« Pozdravljam te.. To je ime: ocean! Strah koji u njima budiš. promatra i smješka se od sažaljenja kad prisustvuje pomorskim bitkama različitih naroda. Ti ih tjeraš da prave gimnastičke skokove sve do neba. pokoju rodu. u zraku. koja čak nije zanimljiva. na tebi njihovi najteži strojevi plešu dražesno.

. poklonio svoju ljubav (a nitko ne zna koliko ljubavi ima u mojim težnjama prema ljepoti) da zbog tebe s bolju ne moram misliti na svoje bližnje.. koji su tebi najironičnija opreka.. promatraju s obale. onda vidim da nemam velikog prava kazati da sam jednak s tobom. oceane.. valjajući svoje valove jedne preko drugih. okružen krivudavim naborima kao dvorjanicima. ti živi valovi. a praćeni su sjetnim šumom pjene. odijeljeni kratkim razmacima. usred mračne tajne. i izvijaš. ti pokrećeš. kad promatram tvoju nadmoćnost. Ljudsko je veličanstvo prividno. na cijeloj svojoj uzvišenoj površini. Oh! kad ti napreduješ s visokom i strašnom krestom. i pred kojim padam ničice na koljena.. punim ponosne dražesti. Odgovori mi. ali ta je iskrena želja laskava za tebe. umiru jednoliko jedan za drugim. ono ne budi u meni poštovanja: ti. gadni oceane. i prepušta se njihovim pokretima. golema je kao misao filozofa. još jače. Pokreći svoje strašne valove. kao božanska ljepota ptice. onu vječnu muklu huku. svoje jedinstvene valove. hoćeš li biti moj brat? Pokreći se silovito. Zato bih ti. ali oni ne ostavljaju pjenušavog šuma).. dobro je tako. budiš. još. satrt nekom silnom grižnjom savjesti. s mirnim osjećajem svoje vječne snage. koja nestaje.ozniji od svih atributa što ti ih je udijelila najviša moć. kao ljubav žene. Oni idu jedan za drugim usporedno. najsmješnija antiteza u ci- 337 . dršćući. koje se ljudi tako boje i onda kad te sa sigurnog mjesta. ispruži svoje modre pandže krčeći sebi put po svojim vlastitim grudima. ako hoćeš da te usporedim s Božjom osvetom. da nas sjeti da je sve pjena (tako i ljudska bića. Ti si ljepši od noći. Htio bih da je ljudsko veličanstvo samo utjelovljenje odsjaja tvog veličanstva. iz dubina svojih grudi. neodoljivo privlačan i surov. slika beskonačnosti. Tvoja moralna veličina. Na njima se s povjerenjem odmara ptica selica. kao razmišljanje pjesnika. svjestan onoga što si. koga shvaćam samo ja. Mnogo tražim. da nastavi svoje zračno hodočašće. koju ne mogu otkriti. već mu drugi ide u susret rastući. sve dok kosti njezinih krila opet ne zadobiju staru snagu. Čim se jedan smanji.

. mene sve zanima što se tebe tiče. Moraš mi to reći jer bih se radovao da znam da je pakao tako blizu čovjeka. ali.. kao s gnojišta. Zato hoću da te samo još jedanput pozdravim i da se oprostim s tobom! Stari oceane. Kaži mi. ja te mrzim. kristalnih valova. jer osjećam da je došao čas da se vratim medu ljude surova izgleda. Iz moje šije.. koje se otvaraju da pomiluju moje žarko čelo. Les pourceaux Prljav sam. našoj sudbini na ovoj zemlji. i nemam snage da nastavim. Les poux me rongent.. Zašto se. oceane (i to samo meni. budimo hrabri! Napregnimo se jako i podvrgnimo se. Nisam znao za riječnu vodu. vraćam u tvoje prijateljske ruke. Noge su mi uhvatile korijena u tlu i tvore sve do mog trbuha neku vrstu živahna raslinja. raste grdna gljiva štitastih stručaka. koje još nije bilj- 338 . Kraste i kore gube naslagale su mi se po koži prekritoj žućkastim gnojem. da ne rastužiš one koji su dosad upoznali samo iluzije): da li Sotonin dah stvara oluje koje dižu tvoje slane vode sve do oblaka. s koga se gubi vrućica od tog dodira! Ja ne poznajem tvoju skrovitu sudbinu. Pozdravljam te.jelom stvaranju: ne mogu te voljeti. stari oceane! Radovan Ivšić ČETVRTO PJEVANJE [ulomak] Je suis sale. po tisući put. ni za rosu oblaka.. Svinje bljuju kada me gledaju. kaži mi.. Hoću da ova strofa bude posljednja strofa mog zazivanja. s osjećajem dužnosti. Obilne suze vlaže mi oči. punog gnusnih nametnika. Sjedim na komadu bezoblična pokućstva i nisam krenuo udima već četiri stoljeća. Kaži mi da li u tebi stanuje car tame. Uši me grizu.

pa kad se koja od njih pokrene. ali ne tako tiho da ga ne bih mogao čuti. čuva kliještima ulaz i zadaje mi veliku bol! Dvije meduze prešle su mora smjesta dovabljene nadom. O. hodao iza mene na prstima. Ali kako bi ono moglo kucati da ga trulež i isparine moje lešine (ne usuđujem se reći tijela) obilato ne pothranjuju? Pod lijevim mi se pazuhom nastanila obitelj krastača. Dva ježića zaustavljena u rastu bacila su sadržinu mojih muda psu. toliko su ih zgnječili neprestanim dačenjem da su ta dva komada mesa iščezla.. Ne govorite o mojoj hrptenjači. znajte da je neki čovjek. da sam se mogao uzetim rukama braniti. pa sišu fino salo što mi pokriva rebra: na to sam naviknut. nisam na to obraćao pozornost. oblikom i svirepošću. jer ona je mač! Da. vaš je upit umjestan. ohrabren mojom nepokretnošću. koji to nije odbio: brižljivo opravši kožu. ako odlučim prihvatiti kao uspomenu ono što je možda tek san. Ali kad jedna strana potpuno izigra lukavstva one druge. kako se dogodilo da mi bude okomito usađen u križa! Ni sam se toga dosta jasno ne sjećam. Opaka mi je guja proždrla spolovilo i zauzela njegovo mjesto: ta me besramnica učinila eunuhom. Kako bilo da bilo. da.ka.. Pogledale su s namjerom dva mesnata dijela što tvore ljudsku stražnjicu. nastanili su se u njima. i jedni i drugi ne nalaze ništa bolje nego da se ne daju smesti. te. koji ih neprestance lovi kako ne bi skapao od gladi: svatko treba da živi. jednake bojom. zaškaklje me. doznavši da sam se zakleo kako ću živjeti s boleštinom i nepokretnošću dokle god ne pobijedim Stvoritelja. u kojoj se nisu prevarile. ipak. zar ne. Htjeli biste znati. a više nije ni meso. Više 339 . Jedan rak zakrčio mi je čmar. a ostale su dvije nemani potekle iz carstva ljigavosti. ali mislim da su se pretvorile u klade. pripivši se uz njihovu izbočenu oblinu. Pripazite da neka od njih ne izmakne i da vam ne stane grepsti gubicom po unutrašnjosti uha: ona bi vam onda bila kadra ući u mozak. Uza sve to moje srce kuca. Pod desnim mi se pazuhom gnijezdi kameleon. važno je ustanoviti da se krv u njima više ne giba svojim rumenilom.

neću te više zadržavati. i bol. ali te neće više varati: znat ćeš otada što će postati. da ne pobudim u tebi nikakve sućuti. i njegov je kostur prodrhtao kao od potresa. preklinjem te.nisam ništa osjećao za vrijeme od jednog trenutka. Adeti. baci oko na njega i vidjet ćeš ga gdje pljuje svoju slinu na vrlinu. ja mogu još praviti izlete do bedema neba na čelu legije ubojica. nemoj mi uputiti. Taj se oštri bodež zabio do drška između dva ramena blagdanskoga bika. kad sam možda bio rođen dobar! Pričat ćeš što si vidio svom sinu. prevario te. Zvonimir Mrkonjić 340 . pripremi neuništivo stratište.. Oštrica tako jako prianja tijelu da je do danas nitko nije mogao izvući. koja će ti pokazati put prema grobu.. mehaničari. ni najmanju utješnu riječ: oslabio bi mi hrabrost. što će odsjeći glavu preuranjenom zlikovcu. Takav kakvim me vidiš. koji nije bio dug. O nesretni oče. Odlazi. ne može više uništiti! Oprostio sam dubini njihova urođenog neznanja i pozdravio sam ih očnim kapcima. i vratiti se da zauzmem ovaj položaj. i da bi se poučio i sačuvao. daj mu da se divi ljepoti zvijezda i čudesima svemira. da bi pratio korake svoje starosti. liječnici iskušali su redom najrazličitija sredstva. Ali kad bude doznao da ga nitko ne promatra. fdozofi. Oni nisu znali da se bol što ju je pričinio čovjek. Začudit ćeš se što je tako poslušan savjetima očinstva. kad budeš prolazio pokraj mene. kako bih iznova kovao plemenite osvetničke osnove. crvendaćevu gnijezdu i hramovima Gospodnjim. Pusti me da zgrijem svoju ustrajnost na plamenu svojevoljnog mučeništva. Putniče. ponašanje je njezino neobjašnjivo poput prelomljenog izgleda štapa zaronjenog u vodu. Zbogom. on koji je potekao od ljudskoga roda. Mržnja je čudnija no što ti misliš. i uzevši ga za ruku. razmišljaj o kobnom usudu što me je doveo k pobuni. pa ćeš ga nagraditi smiješkom.

Rimbaud ga slijedi i tom prilikom Verlaine ranjava Rimbauda hitcem iz pištolja. odvaja ga od njegove obitelji navodeći ga da 1872. u obitelji gdje je odbjegloga oca zamijenila autoritativna mati. S četrnaest godina s lakoćom piše latinske stihove. gdje se bavi poslom trgovca. koje nose sve značajke rane genijalnosti.) Rođen u gradiću Charleville na sjeveroistoku Francuske. napokon se ustaljuje u Parizu uz pomoć pjesnika Paula Verlainea. Objavljujući rat pjesničkomu 341 . Šesnaestogodišnji Rimbaud vlada u potpunosti pjesničkim umijećem te časopisi počinju objavljivati njegove pjesme. religija i dotadašnja poezija. koju Rimbaud godinu dana poslije tiska na vlastiti trošak. a godinu dana poslije piše prve pjesme na francuskome. knjige pjesama u prozi Iluminacije (Illuminations). a zatim u Englesku. Kada 1873. . nije prisiljen vratiti se zbog bolesti u Francusku. Nakon konačnoga raskida s Verlaineom. Verlaine bježi u Bruxelles.1891. koji uvodi Rimbauda u pariške književne i boemske krugove. Arthur Rimbaud već s deset godina pokazuje znakove izvanredne pjesničke nadarenosti. Na pozadini toga događaja nastaje iste godine Sezona u paklu (Une Saison en Enfer). Za svega četiri godine svoje književne djelatnosti Rimbaud je ostvario djelo koje ga čini jednim od najvećih pjesničkih genija koji su ikad postojali. Rimbaud dovršava 1874. Rimbaud napokon odlazi u Afriku. otputuje s njim u Bruxelles. koju je najavio u Sezoni. Za to kratko vrijeme ono se ostvarilo na obje strane svoga luka: kao apsolutna pobuna i kao odustajanje. Nakon Iluminacija. rukopis svoga posljednjega pjesničkoga djela. dođe do krize u njihovim odnosima. Pobunom je obuhvaćeno gotovo sve: obitelj. Rimbaud kobno utječe na Verlainea. Godine 1880. studenoga iste godine. putovanjima i pokušajima zaposlenja. započete dvije godine prije.ARTHUR RIMBAUD (1854. knjige koja označuje vrhunac njegova pjesničkoga genija i veliku pjesničku oporuku budućnosti. 1871. Iduće godine pjesnikova života ispunjene su učenjem jezika. knjiga pjesama u prozi. koju smatra nepopravljivo subjektivnom. Nakon nekoliko pokušaja bijega od kuće. gdje umire 10. Rimbaud ostvaruje svoju namjeru da se prestane baviti književnošću. dok 1891.

to je netko drugi. da poezijom »promijeni život«. 342 . možda ne izlazi izvan jednostavne logike: poezija je svojom meteorskom brzinom prestigla pjesnikov život i ostavila ga za sobom kao svoj nijemi preostatak. odbacivanjem vlastitoga djela i dobrovoljnim progonstvom. Rimbaud izjavljuje: »Ja.Ja. Taj zagonetni ishod. kao što kaže u poznatom Pismu vidovnjaka: »Pjesnik čini sebe vidovitim putem dugoga. neizmjernoga i promišljenoga rastrojstva svih osjetila. završava se pjesnikovim odricanjem od književnosti. koji su mnogi nastojali protumačiti.« Ali Rimbaudova krajnja ambicija.« Put k »objektivnoj poeziji« vodi preko ostvarenja pjesničke vidovitosti.

Obris nogu perunika skriva. Oko gole glave glazba vlati šušti. Gdje dvije rujne rane s desne strane ima. U zeleno . blijed. A u malom dolu ljeskaju se zrake. tako mu je zima! Ćuh nosnice zalud draška mirisima. O. Leži mladi ratnik sred kuštravih trava. U vert. Užareno sunce već zori na gori.evo postanja vam tajnih: 343 . O bleu: voyelles A crno. I rujno. I rouge. E bijelo. Vladislav Kušan SAMOGLASNICI A noir. On ukočen leži s rukom na grudima. Otvorenih usta. Spava. Kô bolesno čedo tu nasmiješen sniva. Po njegovu logu svjetlost neba pljušti. zemljo.SPAVAČ U DOLINI C'est un trou de verdure où chante une rivière Kroz kotlinu ludo riječima šumori Vješajuć na zelen srebrnaste trake. ispružen spava. zagrij ga. E blanc. O modro.

štitast trepet: I. Omega. pare ozarene. zelenih i mir mora. crno tijelo muha sjajnih U mnoštvu što nâ smrâd zujeći je sjelo. kruži božanski. Ledena koplja. čudesna reskost ponajzadnje Trube.O. Mrk zaton. E. grimiz. dlakavo. šator. Srce moje ispod krdže! 344 .A. Od kajanja kivne ili zanesene. Tužno srce krmom bali: Dok se momčad masno šali I grohoće sve to grde. modri trak Njegova Oka! Zvonimir Mrkonjić UKRADENO SRCE Mon triste coeur bave à la poupe Tužno srce krmom bali. Tužno srce krmom bali. srh Mir pašnjaka punih stoke Alkemijom utrt u čela široka. krv iz usta. bijeli kralji. Šutnja gdje se Zviježđa i anđeli gube: . bôrâ O. Srce moje ispod krdže: Juhom bi ga izaprali. smiješak usne lijepe. U.

Kurate ter soldateskne Šale su ga vrgle k vragu! Na kormilu vidiš freske Kurate ter soldateskne. Što bi. srce ukradeno? Štucati će bakanalno Kad im spline pjanstvo stalno. Trzat ću se stomakalno Srce kad je potučeno: Kad im spline pjanstvo stalno. Ne osjećah da me lađari već vuku: Indijanci su ih vičuć prikovali O šarene kolce. Što bi. Sperite mi srca ljagu! Kurate ter soldateskne Šale su ga vrgle k vragu! Kad im spline pjanstvo stalno. 345 . Vode abrakadabreskne. gole mete luku. srce ukradeno? Zvonimir Mrkonjić PIJANI BROD Comme je descendais des Fleuves impassibles Dok bešćutnom Rijekom nosili me vali. Uz flamansko žito i engleski pamuk Na momčad sam svaku već zaboravio.

gdje davljenik nijemi Zamišljeno ploveć stiže iz daljine. I vidjeh što oku samo mašta dade! Vidjeh kako sunce. od mozga djetinjega gluši. struje: večer znadem. Pijavice. sidro i kormilo zdrobiv. Sve ridosti gorke ljubavi nam gore! Znadem nebo što se u munjama slama. Ja bježah. svjetlo fenjera ne žaleć! Slada nego djeci jabučna ljutina. s grozom tajnih vatra. Zoru ushićenu nalik grlicama. veća nego lire. Rijeke su mi dale plovit kud sam htio. vale. Kroz jelovu ljusku voda sinja probi. bojeć odjednom modrine sve šire. A po odsidrenim Poluotocima Tako silan metež jošte se ne sruši. I od tog se doba kupam u Poemi Mora. Te od bljuvotina pomodrjelog vina Izapra me. Deset noći. Sto valjaju žrtve niz beskrajno vrijeme. Žderuć zelen azur. Groznice i ritme spore u ruj zore. 346 .Bez ladara kada ne čuh tu galamu. Sije ljubičaste zrake put daljina. Bure Morskim jutrom blagosloviše me. Od pluta sam lakši plesao kroz vale. punoj zvijezda i mliječne bjeline. Gdje. Alkohol nadjačav. Te zime. u pljusku razbjesnjelom plima.

koju gamad hara. Pjena cvijeća moj je otplov milovala. Sred zaljeva smeđih naplavine gada. Izubijan gdjekad od polova. Poljubac što raste spram očiju mora. Gdje golema guja. Gdje pantera ljudske puti oko tinja Kroz cvjetove! Dugu. okrznuh Floride. gdje su stada sinja! Vidjeh kako silne bare vriju. vrše Gdje u trstikama Levijatan gine! Gdje se sred bonaca bučne vode krše Dok u vrtlog tmuli uviru daljine! Led. Te orade djeci pokazat sam htio. sedefne vale. Niz skrivljena stabla s crnim vonjem pad. s grebenima zaraćene vale. More. Zlatne ribe-pojke iz modroga vala. znajte. što ko uzda ide Pod obzorje mora. Ne misleć da svijetla Marijina noga Obuzdati može oceanske žvale. nebesa od žara. Žut uranak modra fosfornoga zbora! Mjesecima slijedih nasrt pomamnoga Krda. Sred snježne bjeline sanjah noć zelenu. Neshvatljive. kojeg jecaj bje mi zipka meka.I glumcima nalik drevnoga teatra Vale koji nižu drhtaj žaluzina. Od silnoga vjetra i krilat sam bio. 347 . Sokova potèklïh vrtnju nečuvenu. zona.

što probih rujno nebo nalik stijeni Koja nosi. Ja.. žutih zvona. kom leš od vode ne mogu naći Oklopnjače. Lišajeve sunca. Svako sunce gorko. slatko drago pjesnicima. A vihor u eter bez ptica ga baci. Ja. rubom broda goneć Plavookih ptica graju. Kao poluotok. I klečao tad bih kao žena neka. izmet gnusan. s malim lunama munjine. sred ljubičasta dima. brod što pod kosu drâgâ znade zaci. pušeć. Jato zlatnih ptica. Slobodan..Sjenato mi cvijeće slalo. Ja. Vječiti bjegunac nekretnošću plavom. praćen morskim konjicima. Kojih nebo kaza veslaču se nago: Zar si izgnala se u taj noćni bezdan. Veslao sam dok su kroz krhke mi spone Davljenici išli unatraške u san! Ja. o buduća Snago? Zbilja. azur zaslinjeni. pa ni Hanze jedrenjaci. Žalim za Europom drevnih prsobrana! Ja otočja vidjeh i školje od zvijezda. svaka luna kruta: 348 . što na pedeset milja čuh sa stravom Gdje se neman pari maelstromskih strana. preveć plakah! Nujna su svanuća. Luda daska. Koji trčah. Kad skidahu Srpnji hitcem topuzine Tamnomodra neba u lijevke od dima.

to su mlake Crne. gdjeno u mirisni smiraj Dijete čučeć. Za brazdom tegljača pamuka već poći. jedrenjake Pušta krhke poput svibanjskog leptira. Zvonimir Mrkonjić ♦♦♦ O saisons. puno tuge. o dobe sè! Kâ bez greha duša je? O dvorci. Prolazit kroz slavu zastava i plama. Ja ne mogu. čamom vašom slaman. Ah! da niman želj ja vre: Od njî život slomil se. vali.Jetka ljubav puni opojem klonuća. ô châteaux O dvorci. o dobe sè! Ja jedne sreče imam čar. 349 . hladne. Pozdravi njega saki pot Kêm galski javlja se kôkôt. Kilj nek prsne! Nek me pučina proguta! Europsku li žudim vodu. Nit plivat pontona videć grozne oči. Kî nigdo ne bo vjel nigdâr.

O dvorci. i da sam uostalom odan novom nemiru . O dvorci. plemenitaš oporog polja pod trijeznim nebom. Ali budući da se taj skepticizam sada ne može provesti u djelo. telo zel I sè muke mi je snel. na pet ili šestudovaštva i na neke poroke gdje me moj čvrsti značaj spriječio da dostignem svoje drugove. pokušavam se ganuti uspomenom na prosjačko djetinjstvo. o dobe sè! Hip mojega bega v spas Bo i moje smrti čas. glazbenik. Sada.Taj raj je dušo. na polemike. koji je pronašao nešto kao ključ ljubavi. Ne žalim za svojim starim udjelom božanske radosti: trijezan zrak tog oporog polja pothranjuje moj užasni skepticizam.očekujem da ću postati vrlo zločest luđak. Je suis un inventeur bien autrement méritant Ja sam izumitelj mnogo zaslužniji od svih prije mene. o dobe sè! Ivan Goran Kovačić ŽIVOTI II. Zvonimir Mrkonjić 350 . štoviše. na naukovanje ili na dolazak u cokulama.

ilustrirao sam ljudsku komediju. Tabori sjena nisu napuštali šumsku cestu. a dragulji pogledaše i krila se bešumno digoše. Na noćnoj svečanosti. Dans un grenier où je fus enfermé a douze ans U ambaru gdje su me zatvorili kad mi je bilo dvanaest godina. 351 . Prvi je pothvat bio na stazi već ispunjenoj svježim blijedim odsjajima da mi je jedan cvijet rekao svoje ime.III. našao sam sve žene davnih slikara. Voda bijaše mrtva. i nikakvih narudžbi. Koračao sam. U nekom podrumu naučio sam povijest. Ja sam odista s onu stranu groba. U nekom starom pariškom pasažu poučili su me klasičnim znanostima. U nekom divnom obitavalištu okruženom cijelim Orijentom dovršio sam svoje golemo djelo i doživio svoje slavno povlačenje. u nekom gradu na sjeveru. Ništa se još nije micalo na pročelju palača. Zvonimir Mrkonjić ZORA J'ai embrassé l'aube d'été Ogrlio sam ljetnu zoru. Ne treba čak više ni misliti na to. budeći žive tople dahove. upoznao sam svijet.

U drvoredu. nikakvu svijetu. mašući rukama. nikakvu podrijetiu! Bogatstva što izbijaju pri svakom koraku! Nenadzirana rasprodaja dijamanata! 352 . Onda uzeh dizati jedan po jedan veo. Zora i dijete padoše podno šume. jedinstvena prigoda da oslobodimo svoja ćutila! Prodaju se neprocjenjiva Tijela koja ne pripadaju nikakvoj rasi. gdje je obznanih pijetlu. Kad sam se probudio. Visoko na cesti. okružio sam je njezinim zgrnutim velovima te sam pomalo osjetio golemo joj tijelo. nikakvu spolu. bilo je podne.Nasmijan se plavom wasserfallu koji se razbarušio kroz jele: na srebrnastom vršku prepoznah božicu. Po ravnici. što plemstvo ni zločin nisu okusili. bratsko buđenje svih zborskih i orkestarskih snaga i njihove trenutne primjene. Zvonimir Mrkonjić RASPRODAJA A vendre ce que les Juifs n'ont pas vendu Prodaje se sve što Zidovi nisu prodali. a ja sam je gonio trčeći kao prosjak po mramornom keju. što ne poznaju kleta ljubav ni paklensko poštenje mâsâ! Ono što vrijeme ni znanost ne moraju priznati: Obnovljeni Glasovi. kraj lovorova gaja. U velegradu ona je bježala medu zvonicima i kupolama.

pokret i budućnost što ih tvore! Prodaju se i primjene računa i nečuveni harmonijski skokovi.i njegova veselost. bešćutnoj nasladi . što zastrašuje gomilu.Prodaje se anarhija za mase. ono što se nikada neće prodati.i njegove tajne.neposredno posjedovanje. neizmjerno neosporivo bogatstvo. glasovi. Prodaju se tijela. Bezuman i beskrajan polet prema nevidljivom sjaju. sportovi. neugušivo zadovoljstvo za više amatere. savršene čarolije i lagode. Zvonimir Mrkonjić 353 . Dosjetke i nesluženi izrazi . Prodavači nisu još završili s rasprodajom! Niti trgovački putnici moraju tako brzo predati svoju dobit. što izbezumljuju svaki porok . grozna smrt za vjernike i ljubavnike! Prodaju se nastambe i seobe. uz buku.

koja se zanosi svijetom novoga doba.) itd. o modernom gradu. ubrzo u knjizi Večeri (Les Soirs. Verhaeren panteističkim zanosom pjeva o svijetu rada. Započinje pisati čvrstim parnasovskim slogom.) Pjesnički razvoj Belgijanca Émilea Verhaerena stoji u znaku bujanja pjesničkih pravaca s krajaXIX. on je taj doživljaj opisao snažno ritmiziranim slobodnim stihovima. 1887.1916. 354 . u smislu novoga osjećaja svijeta. 1902.). Verhaeren progovara novom ekstravertnom poezijom. u kojem je W Whitman već napisao svoje Vlati trave. o kojoj svjedoči knjiga Crne zublje (Les Flambeaux noirs.). 189'5.) opisuje tužne flandrijske krajolike na način simbolista. o tvornicama i o novom čovjeku. 1906. Halabučne snage (Les Forces tumultueuses. . koji u njima živi i radi. stoljeća. Poticaj za tu mijenu ne nalazi samo u urođenoj mu sklonosti nego i u mijeni poetskoga ukusa na pragu tehničke ere.). Prebrodivši unutrašnju krizu. UknjigamaPolipskigradovi (Les Villes tentaculaires. kojemu polet rima samo pridonosi. 1890. U taj zanos Verhaeren je naposljetku ugradio i vlastitu tragičnu smrt: stradao je nesretnim slučajem pod željezničkim kotačima. Mnogostruki sjaj (La Multiple Splendeur.EMILE VERHAEREN (1855.

gdje vas opsjeda studen 355 . i vas također. i vas. stanke. i tebe. i vas.NAPOR Groupes de travailleurs. da bi malo poživjelo od nje. ocvali i stari seljače iz bijelih sela. s plećatim i tvrdim trupovima. prije nego padne u zemlju. koji voliš samo polja i njihove skromne puteljke i koji šiješ sjemenje ispruženom rukom. koji neumorno putuju pod suncima da podvrgnu sebi valove sve do polarnih međaša. u dnu bijelih krajolika. kakve gorde retke hrabrosti i slave vi zloslutno zapisujete u moje pamćenje! Ja ljubim vas. lijepi vozari njiskavih i jasnih i teških zaprega. ridi drvosječe iz šuma punih mirisa. točnim i jakim kretnjama! Stupanja. tražioci zamamnih kovina. nasilja. kojima široka pleća tovare ili istovaruju uzduž rujnih pristaništa brodove. napori. noću. i vas također. teški trhonoše. fiévreux et haletants Grozničave i usopljene skupine radnika koji se uspravljate i prolazite diljem vremena sa snom na čelu o korisnim pobjedama. koji plovite na mora s jednostavnom pjesmom. ravno preda se. kada se nadmu na atlantskim vjetrovima jedra i za trepere katarke i jasna užeta. trke. pod zvijezdama. po ravnicama leda. momci iz žitorodnih zemalja. najprije u zrak. prema svjedosti. mornari. na snježnim žalima.

i vas također. što hodate pod zemljom s tijelom koje gmiže.i naglo vas stisne u svoj beskrajni procjep. mišićava leđa. među morima. gdje klimavi ugalj popušta pod vašim nepoznatim i samotnim naporom. crni valjari sazdani za vjekovječno djelo koje se pruža iz vijeka u vijek uvijek prostranije nad gradovima strave. strogi rad na ravnicama. ja vas osjećam u svojemu srcu. u tami ili na vidjelu. u grudima brda. te mišice i te ruke ujedinjene kroz prostore u svrhu da bi usprkos svemu utisnule na ukroćeni svemir žig ljudskoga stiska i snage. lica od crnila i zlata. te mišice uvijek žarke i te ruke neutrudive. sa svjetiljkom među zubima. 1 da bi po drugi put stvorile brda i mora i ravnice po drugoj. moćne i bratske! O taj divljačni. bijede i raskoši. i vas. koja se naglo napnu ili zgure oko velikih žeravnika i golemih nakovanja. novoj volji. napokon. kovači čelika. Tin Ujević 356 . sve do uske žile. što buše tamu i maglu. koji steže svoje uzlove posvuda i zakiva svoje karike od jednoga do drugoga kraja zemalja na svijetu! 0 te smione kretnje. grubi. kovci željeza. uporni. rudari.

Moréasova klasična reakcija samo je jedan od oblika pobune protiv simbolizma u izgledu novih vitalnijih sadržaja i drugih gradbenih načela. ispunjenu meditacijama o prolaznosti. pisao je simbolističke manifeste.JEAN MORÉAS (1856. Ali ubrzo. Pjesnički se odgojio na poeziji francuske renesanse. Nakon prijelomne knjige Strasni romar (Le Pèlerinpassioné. a štoviše.1910. Oslanjajući se na grčko-latinsku tradiciju srednjega vijeka. 357 .).). on se potpuno okreće protiv pjesničkih stečevina svoga stoljeća.). 1898.) Jean Moréas rodio se u Ateni pod pravim prezimenom Papadiamantopulos. ali se školovao u Francuskoj. 1884. Moréas osniva »romansku školu«. 1891. privučen ljubavlju prema klasičnim idealima mladosti kao i poticajem obnove sredozemnoga nasljeđa. postao poznat kao simbolist knjigom pjesama Sprudovi (Les Syrtes. Moréas piše u novom duhu Stance (Les Stances. . poeziju jasne forme. renesanse i klasicizma.

o more očinsko. Da ih valom ziblješ. tužnu hrpu pjene. ječi. trave. 358 . I plakat ću tako poput alkiona. Ponos svoj i snove. I tužan ću brati sve do svoje smrti Ljiljane u pijesku blijede poput smrti. Usred olupina. u dnu šuplje stijene. Da položim negdje. Vitlajući repom u dnu šuplje stijene. Krikove ću tamo slušat alkiona Pod olovnim nebom crnim poput grižnje. Obalom ću poći uz more iskonsko.OBALOM ĆU POĆI Et j'irai le long de la mer Obalom ću poći uz more iskonsko Sto pjeni se. morske pjene. o more očinsko. Grgo Gamulin HIMERA J'allumai la clarté mortuaire des lustres Svijećnjaka posmrtnog užego sam svijeće U kripti gdje tvoje ugasle su oči. Krikove u vjetru oštrom poput grižnje.

i čela zvjezdana. Da srce sred crna utješim bezdana. I tako te stvorih od najbolje tvari Ko sablast nekvarnu. Po obredu drevnih mrtvih čarobnjaka. Da od svih zemaljskih očistim se stvari. Na usne ti stavit sok biljke krvave Da snom teškim provru od napitka jaka. Izreći ću riječi strane. u noći.I močvarno u snu ubrao sam cvijeće Za samrtni ures tvom tijelu. Grgo Gamulin 359 . pune strave.

prema G. upoznao je Hartmannovu filozofiju nesvjesnoga i Schopenhauerov pesimizam. Stvarajući nove ritmove i prvi nakon Rimbauda svjesno se služeći slobodnim stihom. Clancieru.1887. osjetio kušnju antipoezije.) i postumnom Jecaju zemlje (Le Sanglot de la Terre. melankoliju završetka i humorni otpor prema njoj. Nakon Rimbauda. Ali jedino dubina njegova pesimizma tumači dubinu njegova humora prožetoga kozmičkim suglasjima. i Laforgue je. Charlesa Crosa. najčešće se služi oblikom narodne pjesme i jednostavnim pučkim ritmovima. U svojim ranim pjesmama. Laforgue prvi nakon pjesnika izumitelja fonografa. Nakon Baudelaireova metafizičkoga prijepora i Rimbaudova mladenačkoga titanizma. koji su ga se duboko dojmili.). 1886. i Tristana Corbièrea uvodi šalu tonom hinjene ozbiljnosti i uozbiljenoga ruganja. U 360 . koja će u više navrata nadahnjivati pjesnike našega stoljeća. . Boraveći nekoliko godina u Berlinu kao lektor.) Laforgue ide još dalje u traženju novih izražajnih sredstava. a uvođenjem argoa ide korak dalje u najavi estetike ružnoga. stoljeća). 1901. E.JULES LAEORGUE (1860. 1885. koje zove Tužaljkama (Les Complaintes. Laforgue prelazi na kovanje novih riječi.) svome kratkom životu i nemalome pjesničkom djelu Jules Laforgue utjelovljuje dvostruko raspoloženje^ de sieclea (kraja XIX. koji se odrekao pisanja. U knjizi Oponašanje Naše Gospe Lune (L'Imitation de Notre-Dame la Lune.

ta lijepa puna luna. Krugove stvaram usred bara. Ah.izdišući Savjete blage Raspetoga. I u tom nemam drugog cilja No samo postat legendaran. zbilja. gospodin pristav tu je. Debela je kô Fortuna! Na spavanje zov se čuje.PIERROTOV GOVOR Je ne suis qu'un viveur lunaire Tek lunarni sam lumper. stoljećima postat šarlatanskim Na pragu. Gle. 361 . Usnice pućim . postat legendaran! Ali gdje Mjeseci su lanjski? Ne treba 1' Boga opet stvarat? Antun Soljan TUŽALJKA LUNE U PROVINCIJI Ah! la belle pleine Lune Oh. Prkosno rukav zavrćući Mandarinskoga plašta svoga.

Luno. gledaj simo. Već i klavir hvata trema. tko zna kuda? Sretna Luno! ti sad vidiš I ništa se tog ne stidiš. Prozor stade zatvarati. Koliko će biti sati? Mirna Luno. Provinciju još voljet ću! A ta Luna. Pratnju bračnog putovanja! U Škotsku se ona sklanja. mora. Da je meni vjerovala! Luno. Nad Parizom si danas pala. Mačak neki trgom luta: Provincija spat se sprema. diletantko čista. Grdna bi to bila šala. kakav znamen! Treba li sad reći: Amen? Luno.Klavsen svira preko puta. Nad fjordove plave. Vatom uši nek zatvara! Slavko Ježić 362 . svuda. dobra stara. Pole. Pod svakim si nebom ista: Missouriju si jučer sjala. Hajde da se pobratimo! Divne noći! I umrijet ću.

TUŽALJKA KRALJA OD TULE Il était un roi de Tbulé Bio jednom kralj od Tule. Uze ključe kule. još si danas Svjetlost dalo usred tmica Živoskotnim paljenicam Onog kulta Ljubav zvana. Ali prije mraka toga Osjećajuć da ćeš klonut. Punim glasom tuleć: »Crklo sunce. Pred zvijezdama stade tkati Neki Veo nepoznati Živo platno strativ Usred noći tmule! Vêl bje gotov . U suknje se on ne kužeć. Čist.zvijezde čule. Prema suncu koje gine Ko da Crkva sine. Nad prijetvorbom gorko tužeć Ljiljana u ruže Usred svoje kule! Kad mu ruže sve usnule. bez svake hule. Ti prolijevaš krvcu bonu Da opereš prag svog Loga! 363 . Daleko od Tule. On zavesla put pučine.

. Kren'te ključe trule! Od ljubavi zaleđena Sveđ će jecat jedna sjena: »Bio jednom kralj od Tule.. Siđe taj ljepotan! Ljubavnici noći tmule. Kao Mag bez slavlja. bez svake hule.« Zvonimir Mrkonjić 364 . Mahnit od života. Izrugan od ženskih halja.Sunce! Sunce! Slazim pravo U dvore od leđne struje Da u Velu pomilujem Srce ti krvavo Zipkom talasavom!« To reče i Vêl razmotav. Čist. U brodolom sred koralja.

Doživljaju Istoka zahvaljuje postanak prva Claudelova knjiga pjesama u prozi. Spoznaja Istoka (Connaissance de l'Est. Prihvaćajući dogmu. Claudel prihvaća dogmu Crkve. Corona Benignitatis Anni Dei (1915. »da bi se osjećao zaštićen od sebe samoga. izvire iz uvjerenja da sve u prirodi jest riječ. koji opaža da nema što reći«. priznaju njegovu pjesničkomu djelu onu masivnu »snagu koja kao da se nakon Hugoa bila izgubila« (P. 1910. Odbacujući dekorativnost pravilnoga ritma i rime. potaknuto čitanjem Grka. 1900.). 1911. Svoj obuhvat stvarnoga Claudel je pjesnički ostvario pomoću svoje verzije dugoga biblijskoga stiha. provjereno u Claudelovu opsežnome kazališnom djelu pisanome stihom. 365 . od čega je za njegovo djelo neobično važan bio boravak u Kini i Japanu. I Claudelov život protječe u znaku sličnoga prihvaćanja: ulazi u diplomaciju.). Usmjeren k prvobitnomu i pozitivnomu. . Clancier. te je stih za njega prije svega jedinica za mjerenje daha i poetske misli. od težnje prema nadilaženju sebe koji se lecnuo na Rimbaudov zov«. Presudan poticaj za to nalazi u Rimbaudovoj poeziji i u iznenadnom obraćenju. koju oglašuje pjesnik. E.). Kantata za tri glasa (Cantate à trois voix. kritičari koji su i manje skloni Claudelu. započinje svoj pjesnički put negacijom simbolističke poetike i nauka svoga učitelja »S. Claudel vidi okosnicu poezije u nekome »temeljnom jambu« prepoznatome u radu srca i pluća. Himničko oduševljenje Claudelova pjesništva. službujući kao konzul i ambasador u više zemalja. Claudel stoji poganski u dosluhu sa svijetom elemenata. tako i od strane naprednjaka. ostvareno je u njegovim značajnim pjesničkim djelima kao što su Pet velikih oda (Cinq Grandes Odes. Claudel je prihvatio jedan poredak vrijednosti na kojem gradi osnovu novoga saveza sa stvarnim.) Jedan od prvih nastavljača simbolizma.PAUL CLAUDEL (1868.1955.). kako kaže G. Unatoč žestoku otporu i odbacivanju što su ga Claudel i njegovo djelo doživjeli kako od strane tradicionalista. Mallarméa ili čistoga umjetnika. To iskustvo. Seghers). Paul Claudel. 1925. Listići svetaca (Feuillets de Saints. a odbacujući mistiku.). u kojoj će ostati četrdeset i pet godina.

Dok grohotom se smijuć od zida do zida hodah u tmici. Ja trpim. i drugi trpi. tišina je kleta: Nevoljnici smo. a nigdje nikakva puta Između nje i mene. l'autre est ailleurs. bez očiju zar me neće vidjeti? Onaj koji je stvorio uši. jer čas je Vladara od ovoga svijeta. Izbavi je iz pogibelji smrtne i zvjerskih ralja! Evo okus smrti medu zube mi se vraća. drugi je drugdje. et le silence est terrible Ja sam ovdje. prevrtanje i želja da povraćam. Noć. Moliti treba. Bijah sâm u tijesku. ni ruka ni riječ da zaluta. a grozna je ljubav neispunjiva. Jedino je noć svima opća i nepriopćiva. Onaj koji je stvorio oči. izgazih grožđe u groznici. gdje se djela ne tvore. Zvonimir Mrkonjić 366 . Čujem nešto nalik njegovu glasu i čujem gdje netko viče. zar me neće čuti bez ušiju? Gdje obiluje grijeh. Ja osluškujem. i sâm sam. a Sotona u svom nas situ rešeta.TMINA Je suis ici. znam da Tvoja sućut cvjeta. Čujem lahor i kosa mi se na glavi uspravlja. Rovovi. od drugog k meni. a strepnja se primiče.

Treba tek čekati mirno i širom otvoriti usta: Teško je s gutljajem prvim. Svima zadaće eto na dosegu obzorja pusta. Oni što njihovo polje i vinograd ne bjehu im dosta. I sve što velike tovare skida kad kiljem se uvis penje. 367 . Teško je s gutljajem prvim. More sad prilazi k njima. Oni otišli što su i nikad se vratiti neće. Mučno je do dna progutati. gonjenci podmornica. a misliš li da će im dosta to biti? Tko je nagnuo kupu. nego je gospodin imao osobnu ideju Amerike. kojim imena statistike pišu. Patrole prsobolnih brodića. što nepravilno dišu. što odlaze najkraćim putem do zemlje. al treba tek ustrajno piti. Oni što ih prati na krilima galeba drhtaj marame kad je već ruka iščezla koja je kreće. Garnizoni krstarica oklopljenih malo još prije. Svi ti žderači daljina: gle. morem ih sada služe. taj ne pušta samo tako. kad im je radio rekao da tonu.BALADA Les négociateurs de Tyr et ceux-la qui vont à leurs afft Trgovci drski i oni što za poslima idu danas po vodi na velikim zamislima mehanike. Sto su to rekli noćas putnici velikih transatlantika. poslije ide već lako. poslije ide već lako. put ima otvoren svatko. Baš u noći zadnjega dana. Momčadi brodova torpediranih.

I kad se neumorno more penjalo uz pucanje stijenki k salonu? »Stvari što si ih jednom pustio.Dok emigranti u trećoj klasi htjedoše da ih utješi glazba. poslije ide već lako.« POSVETA Samo je more oko nas i sa svih se strana spušta i diže! Dosta je vječitog trnja u srcu. Slavko Ježić 368 . zauvijek briši iz srca svoga! Tko bi htio da život iznova počne opet kad svršen je već i tako? Naći se s onima koje ljubiš bilo bi lijepo. poslije ide već lako. dosta tih dana što kaplju polako! Svuda more to vječno što evo i do nas već stiže: Teško je s gutljajem prvim. al zaborav je ljepši od toga: Teško je s gutljajem prvim.

i cijelo joj je srce uzdignuto ljubavlju prema životu i velikoj svemirskoj sili! Izvan mene noć. Kao velik čistokrvni konj držan za nozdrve. i koji nasrće. i vino Slave. i bol od ovog previše punog srca! Ako vinogradar ne ude nesmetano u kacu. i koji se klanja. sit sam te osobe koju predstavljam medu ljudima! Evo noći! Opet se otvara prozor! I ja sam poput djevojke na prozoru lijepog bijelog dvorca. 369 . što posrče pod teretom amazonke koja skače na njega sa strane. i koja surovo hvata uzde glasno se smijući! Opet se noć vraća da me potraži. opet uspostavljen promet.MUZA KOJA JE MILOST (Nasrtaj pjesničkoga pijanstva) Encore! encore la mer qui revient me rechercher comme une barq\ Opet! Opet se more vraća da me potraži kao čamac. usprenuta srca. opet vrata što se otvaraju! Ah. i koji se prebacuje. onaj blaženi zvižduk pod stablima i topot dvaju konja što poigravaju. na mjesečini. nosom uz svoj kolac. Koja čuje. Biste li vjerovali da sam toliko moćan da izgazim svoju jematvu riječi. nego je kao tigrić koji se skuplja. i koji odvaja vrata i nasip! Opet odlazak. Kao more što dosiže punoću u tišini u ovaj čas koji spaja s Oceanom ljudske luke pune brodova u iščekivanju. a u meni raketa sile noćne. Opet se more meni okreće za sizigijske plime i diže me i miče me s mog ležišta kao olakšalu galiju. i koji bjesomučno pleše. i koji uzmiče. Kao čamac koji se drži samo na užetu. I ona ne žali doma.

Pokrenutost Olimpijske kohorte. ova je velika noć moja! Sav ponor noći kao dvorana za prvi ples djevojke! Istom je započela! Bit će vremena za spavanje nekog drugog dana! Ah. To su upravo vaše rečenice. a nisu iste! Nećete naći srokova u mojim stihovima. Riječi kojima se služim. Svakidašnje su riječi. božanski umjeren hod! Sto mi je do svih ljudi sada! Nisam za njih stvoren.A da mi od toga ne navru pare u mozak! Ah. nego za Prijenos tog svetog ritma! 0 kriku začepljene trublje! O gluhi udarcu po orgijskoj bačvi! Sto mi je do bilo kog od njih? Samo taj ritam! Idu li za mnom il ne? Što mi je do tog čuju li me il ne? Evo gdje se širi veliko pjesničko Krilo! Što mi govorite o glazbi? Dajte mi samo da obujem svoje zlatne sandale! Nije mi potrebna sva ta oprema što njoj treba. Zvonimir Mrkonjić 370 . a vi kažete da ga ne prepoznajete. izručen sam Bogu! Čujem glas u sebi i ritam što se ubrzava. 1 ove su noge vaše noge. Nema ni jedne od vaših rečenica koju ne bih mogao preuzeti! Ovo je cvijeće vaše cvijeće. ova je večer moja! Ah. al evo gdje kročim po moru i gazim vode mora u slavlju. ja sam pijan! Ah. Ne ištem da pokrijete oči. nit ikakve vradžbine. kretanje radosti.

a ne da se prepusti vatri što u njemu odasvud pucketa i diže se u plamovima i iskrama. ne bi li nastavio sunce pokojim dubokim i ustrajnim korijenom. nije morao zasaditi radost! Tko je to izmislio da nam stavi sunce u čašu kao da voda drži sve to na okupu. ako neće da udiše dimove ni da vatreno obgrli sam bok zemlje predaka. medu gorućim kamenovima. čedo potopa i tajanstven znak našeg spasa! Ah. Ah. Iskazujuć taj grozd koji se dugih mjeseci njome napajao? Tko je dakle izmislio da nam stavi oganj u čašu. Sve pretvarajuć u toplinu i svjedost. Ah.KANTATA ZA TRI GLASA [ulomak] KANTIK O VINOGRADU Ah. koji mu rastvara svoju darežljivu žilu. kao za našu vlastitu krv. i tko prezire kalež. I žeravu strpljive glavnje? Bez sumnje bog neki. si cet homme ne veut pas en cueillir la grappe LAKTA Ah. ako čovjek taj neće da ubere grozd. Ah. Tad nije trebalo zasaditi u kutu. izmislio je da spoji. a ne čovjek. Vinograd. ako prezire grozd. ako hoće i dalje biti sudac. oganj sâm i ono žutocrveno što premećemo u peći žaračem. 371 . suncu najomiljenijem. nije trebalo zasaditi vinograd. ako mu je do toga da sačuva svoj mali sud i svoj razum.

i ako ga pustolovina zatječe nesigurnog i izbezumljenog. ne treba na nju staviti usne! Jer nije to amfora koja mu se ljulja medu rukama. koja raščinja. Ah. neuskisli mu je kruh dovoljan. i boju ruže. nije ju smio uzeti za ruku! Ah. ako je spor i strpljiv i oprezan. Ah. Ah. do upravo u ovom. i vatru. koja proždire! Ah. izjavljujem vam. ako je škrt i ako voli samo stvari koje se stječu jedna za drugom. Ali ono što hrani tijelo. Da bismo oslobodili dušu. i ako nema onu veliku prazninu spremnu u sebi. nije potreban vinograd! A ako hoće samo jesti. izmislio je da sve drži na okupu u čaši. što je vino koje prija čak mrtvacima. kojoj spada da je piju! I koja nam je dala u istoj čaši iz koje pijemo. ujedno vodu. a ne čovjek. ako neće da je odvede. I kakvu snagu ima vino prema čistu srcu? I kakvu toplinu ima Vatra koja je unutar vode. Ah. ne taži dušu. ako neće da iskapi čašu. ako ne želi da ona u to povjeruje. i okus krvi. ako treba uvijek učiniti nešto prije toga te mu je potrebno raspitivati se i suditi i znati i umovati. mi ne posjedujemo tu ženu koja je jedinstvena sa svojim tijelom i u kojoj je sve sjedinjeno! A ako on neće kaleža. Pored one koja s tijelom tvori besmrtnu dušu? I pored onog živog duha. nek ne stavlja usana na ovu čašu koja skraćuje vrijeme i sve nam istodobno daje 372 . Ah. I toplotu sunca. Nije trebalo da čovjek taj uzme djevojku za ruku i kaže joj da je ljubi i da je lijepa. i koje se s njima u njihov grob polaže? Jer ni u jednom drugom času.Vatru s vodom! Bog neki. i kušnju vode.

i jedino je vječan trenutak. ako mu je do toga da ostane netaknut. a ti. ne treba zagrliti vatru! A ako mu čaša dolazi neočekivano. Ako neće da prihvati ono što ne ima vremena. Zvonimir Mrkonjić 373 .Jer. koji ne ima trajanja! Sto da činim. i što mu dolazi od drugdje? Ah. Sto će biti od žene? Sto će biti od smrti? -Ja sam rekla vinograd. reci žito. Fausta. koja ne mogu biti žena do u njegovu naručju i čaša vina do u srcu mu. život je ovaj predug i vrijeme dugočasno.

Claudel. Jammesova se rosa pretvorila u blagoslovljenu vodu.). po riječima pjesnikinje Anne de Noailles. a njegovo se pjesništvo vraća stegama kojih se bilo oslobodilo. Proust i Rilke. 374 . koji je cijeli svoj život proveo daleko od književne prijestolnice.1938. 1 898. U tom je duhu nastala njegova prva i najznačajnija zbirka Od jutarnje do večernje (De l'Angélus de l'Aube à l'Angélus du Soir. a zatim je utjecala na niz mladih pjesnika. Ona je smjesta pobudila pozornost tako krajnje različitih pjesnika kao što su Mallarmé (i drugi njegovi suvremenici). S godinama Jammes od bukoličkoga vjernika postaje dogmatičan katolik. ili. najbolje je iskoristio novost oslobođenoga (ne i slobodnoga) stiha i mogućnosti realističnijega svjetonazora. Kao rusoovac bez svoga znanja.) Pojava Francisa Jammesa sretno se podudarila sa zamorom i iscrpljenjem simbolističke poezije. posebice na Superviellea i Jacoba.FRANCIS JAMMES (1868. žamizam. Jammes piše naivnošću mimo svakoga književnoga utjecaja o svakidašnjem svijetu čovjeka koji živi u prirodi drugujući s njezinim bićima i pojavama. . Jammes je tako spontano prihvaćen da je u doba književnih manifesta i sam šaljivo obznanio vlastit pseudomanikst. Ovaj provincijalac. Gide.

375 . Ručali bismo dobre. a mi bismo se stisnuli vatrenije i jače. Onda bi zazvonilo. pun kupusa plavog. da mi je ručati u kakvoj seoskoj kući.JA BIH TAKO ŽELIO L'après-midi d'un dimanche je voudrais bien Ja bih tako želio u dan nedjeljni bijeli. Onda bismo popili kavu svih nas troje pa bismo brzo složili servijete svoje i pošli bismo u vrt. a stara bi nas pustila da ostanemo tamo. već sjaja blijeda. gdje se rublje suši. kod neke stare djevojke. bijelo i čisto rublje na konopcima svuda. On čuo je glas mojih pratetaka.i jedna cura mlada da s nama zajedno za stolom bude tada. kada se polja smrače. masne gibanice. kad bude mnogo vruće i kad su grozdovi zreli. a naša usta žarka crvena bi se spojila pored crvenog maka. Nikola Milićevič BLAGOVAONICA Il y a une armoire à peine luisante Ima vam ormar. . Dugo bismo se grlili. a s njima možda i dvije pečene golubice. a po dvorištu mnoštvo pilića vrluda i vrti se oko zdenca.

A što je bez glasa. s mirisom sira u svojim haljinama. I mesa i kruha i krušaka zrelih. Svi krivo misle da šuti on samo. Bez vjere u ove su duše malene.»Pa kako ste vi. I jer svi drže da živim tu sam. Tu mnogi mi dođu. Ima tu s kukavicom još sat. I spomen mu na njih je draga svaka. A često mi pričat si znamo. On čuo je glas i oca moga. gospodine Jammes?« Dragutin Domjanić S PLAVIM KIŠOBRANOM Avec ton parapluie bleu et tes brebis sales S plavim kišobranom i prljavim ovcama. koji u onoj je kućici bio. Ima tu blagovaonik još stari. Ni pitati ja ga to ne bih htio. 376 . I njemu je možda slomio se tako Glas. S mirisom voska i slatkih stvari. lb vjerni je sluga. muškarci i žene. Blago kô tima što umiru lako. ne mogu znat. koji dobro znade Da nam se ne smije ništa da krade. Tek smješkam se kad mi koj' posjetnik veli: .On čuo je glas i mojeg djeda.

Ispred kovača ćeš proći u selima i doći u goru s balzamskim mirisima. 377 . dok je snijeg težak padao po poljani. golovrati ondje supovi svud lete. mušmule il tise. a ja pogružen kraj peći mislim na lani. Je me souviens Snijeg će skoro. uranjao sam u sjećanja stara: al uzalud. u sobi skrušen. »Što je tebi?« . na bol što mi se u duši krije.Kad bi mi netko htio reći. ostavi. to ništa nije. iz lule. Lani. čiji rub je od tamnog ćilibara. Slijediš psa kudrava i magarca što nosi kante potamnjele na leđima kosim. I sad iz drvene lule pušim.prema nebu brežuljka ideš držeći se svog štapa od hrasta. Ondje ćeš gledati očima spokojnim duh Božji gdje lebdi nad beskrajem onim. ko i lani. a dimovi rujni u noćima svijede. šapnuo bih: ostavi me. gdje će ti stado pasti kao grmlje bijelo. Ondje spore magle kriju gorsko čelo. Nikola Milićević SKORO ĆE SNIJEG Léopoldu Baubyu // va neiger dans quelques jours.

Moj ormar hrastov uvijek svježe miriše iz kuta. i smiješan tko luta da nade svome sjećanju zaborava toplo krilo. ko što živjeh ovdje. * Tà strofa ne postoji u Sopovu prijevodu. rekao bih u samoći stana kad bi netko ušao i upitao: »Što li ti je?« Nikola Šop MOLITVA DA S MAGARCIMA ODEM U RAJ Lorsqu Hl faudra aller vers vous. kada prašnjavi sjaj ovije selo. kad vjerno ti priđu kući? Krstili smo zvijezde i ne misleći da im ne treba ime. o moj Bože. prah zaborava već ih krije. Zar nisu jasnije nam suze nijeme i poljupci vrući? I zar nisu topliji od sviju nježnih riječi Koraci prijatelja. pa ju je preveo Z. prisilit ih neće da se zgase. ô mon Dieu. to nije ništa. 378 . gdje su bolovi prošlih dana? Jedva ih se sjećam. misleći da ono što je bilo izmijeniti se može. a brojevi kojima se dokazuje da će lijepe zvijezde prijeći u sjenu. jer želim. Lud sam bio.* A sada. daj da to bude na blagdan. Mrkonjić. Pusti me. Čemu misli i razgovori naši? Sve isprazno zveči. faites Kad budem morao k tebi.

gdje zvijezde danju sjaju. Među bezbroj ušesa ja ću doći s njima. na svetim jezerima. koji su vukli kola pelivana. jer ne postoji pakao u zemlji dobroga Boga. prema raju. U boravištu duša. a kad naglo stanu. s njima. što korpe nošahu na svojim bokovima. tako skupe noge da nas u dušu ganu. što na sebi nose kante u muku. s magaricama bređim. dođite drage životinje. Reći ću: vi prijatelji neba plavetnoga. perjem nakrcana. s njima. Nikola Milićević 379 . s onima što im znaju stavit hlače stare zbog pomodrelih rana što stalno krvare. glatke poput puti djevojačke vedre. što se jedva vuku. Bože.da put svoj izaberem i da njime odem gore. Bože. jer ih jata muha napadaju i more. I nek nas u miru anđela ruke bijele povedu k potocima gdje drhte trešnje zrele. kad me vide: Ja sam Francis Jammes i evo u raj idem. jer su blagost sama kad milo spuste glavu. daj da dođem gore. daj da budem posve jednak magarcima. Da k tebi dođem. koji će sliku svoje ubogosti smjerne ogledat u jasnoći ljubavi bezmjerne. il kola od bijelog lima. s tim životinjama koje od srca volim. Svoj ću uzeti štap i poći na dug put i magarcima dragim reći ću. koje zamahom uha oslobađate se pčela i dosadnih muha. S tim magarcima.

stvaraju.). pobjeđuje napokon poziv života kao egzistencijalno opredjeljenje urođeno Sredozemcu.Paul Valéry .) Rimbaudovim odricanjem od književnosti francuska poezija postaje prijelomnim mjestom međusobno vrlo različitih težnja i ostvarenja. ono nedostajuće i prazno . poklonik lucidne pjesničke metode. inteligencija i budnost rađaju i sanjare. najvjerniji je Mallarméov učenik . smatra nadalje Valéry. 1922. koja ga više zanima nego njezin ishod. pomažu pjesniku ukloniti iracionalnost nadahnuća. Raymond).) itd. na poticaj da svoje stare stihove prikupi u knjigu. Valéry je napisao niz formalno savršenih i ćutilno sugestivnih pjesama. svih prijelaznih stanja između nesvjesnoga i svijesti« (M.« U dilemama što ih iznose pjesme. koji postaje vjernik. Unatoč takvim stavovima.usta slušaju. Valéryeva svojevrsna negativna poetika definira se time što on poeziju smatra samo sredstvom izgrađivanja sebe.). kako bi nesmetano mogao motriti rad svoga duha. Do takva stanja Valérya vodi sustavan obrat poetičkih pretpostavki: »U pjesniku: uho govori . Valéry u dvadesetoj godini također prestaje pisati poeziju da bi se posvetio čitanju i matematici. 380 . on piše novo pjesničko djelo. Za razliku od Claudela. misli u embrionalnom stanju. Prisile forme. 1917.1945. slika i priviđenje gledaju.skeptik. san jasno vidi. Tb ga ne priječi da se posveti ispunjavanju najstrožih zahtjeva i konvencija klasične versifikacijske discipline. U njima on se otkriva kao pjesnik »spoznaje koja se rada. Tek četvrt stoljeća nakon toga. . pjesma. Pjesni (Charmes. koji njegovu poeziju odvajaju od cjelokupnoga toka francuskoga pjesništva. Objavivši pregršt pjesama i dva prozno-esejistička djela.PAUL VALÉRY (1871. Cijelo njegovo neveliko pjesničko djelo stat će u nekoliko omanjih knjiga kao što su Album starih stihova (Album des vers anciens. poemu Mladu Parku (La Jeune Parque. 1920.

sami. sve kroz zelenu noć prerije dijeljasmo taj plod čarolije mjesec. Prelju opi vrtnja stara kolovrata. la fileuse au bleu de la croisée Do prozora plava s odbij escima zlata. Samotni. Tad umrijesmo na mahovini. 381 .PRIJATELJSKA ŠUMA Nous avons pensé des choses pures Mislima čistim poneseni idasmo šutke cestom dugom držeći ruku jedan drugom pored cvjetova zatamnjenih. neque nent Assise. poput zaručnika.. A gore.. drugara bezumnika. u blagoj hladovini te šume prisne i sumorne.. Nikola Milićević PRELJA Lilia. Gdje melodični vrt ziblje sjenke granja. gdje je sjaj bjeline. ja i moj dragi drug tišine. mi se nađosmo suze roneć.

. Krošnja biva mrena. A ti zgasnu Do prozora plava gdje si vunu prela. svojim daškom dirnuv blijedost čela Cista. Mala joj se glava spušta i već sanja.. Vladimir Gerić 382 . Iza sjaja cvijeća azur posta sjena..Opojnim azurom iscrpljena. Busen s kupkom zraka biva bilo vrela Prsnula iz dana da ljepotom plavi Prosipanje cvata mirom vrta zrela. Prelja primi list i iskre vijencu jasnu. Uzaludni pozdrav zvjezdane vedrine Nudi ružom starom kolu azur plavi. Al usnula sada prede niti fine. Anđeoski lijeno ispreda se sanja. sklanja Kosu neposlušnu prstima sa čela. mislila si čezneš. Grana gdje se trudni vjetar zaustavi. Tajanstvena sjenka plete se u tkanje Pod usnule duge prste u bjeline.. Tvoja sestra ruža smješka ti se na snu Sveta. Beskraju se tuge naivna vretena Talasaju vlasi s čežnjom milovanja. Svod zelenkast gasne.

kao da vidim umna čela od svog otkrića rasprsnuta. te curi sok najslađi. Kada sunčeva sva silina. mnoštva me vesala Nerado iz kraja nasmijana vuku. tad sili sjajem tog kidanja da moja bivša duša sanja o tajanstvenoj svojoj gradi. 383 . infiniment mes rames Nagnutog uz rijeku. 0 šipci poluotvoreni. puca. Nikola Milićevič VESLAČ Andréu Lebeyu Penche' contre un grand fleuve. nagna vam ponos izmoreni da kida spone od rubina. jer ga pritisci snage more. 1 kad vam suho zlato kore.ŠIPCI Dures grenades entr'ouvertes Sipcima pukla kora kruta. navala zrnja je raznijela.

tijek neomeđeni. Razderat ću spone hladne cijenom muke. Srebrnaste brade nagih snaga njenih. Oka hladna na ljepotu koju rušim.Duše dane grču s vesla trudnih ruku. Duh pred njima skriva Svoja lomna sunca. Sve mi prijeđe čelom i čamom ga toči. Tu i nebo gasne uz opijelo vala. Kad u kretnji kojom uda mi kamènë. čari dana. barko. svodom vjetra. Vladimir Gerič 384 . preljeva svih tkanje. niste ma i čime Trpjeli ko od bjegunca što se brani. Čun pod prstenastim mostovima brza Vodom. zrenjem krugova na vodi rijeke. Ničim tako slijepo ne zri drevna radost Kao šumom bijega ustrajna i stalna. Tajni mrmor vode i ta rijeka valna Viju vrpcom svile moju zlatnu mladost. mrmora i noći. puni mir u sanku. Vodu s mrenom lišća. Zalud svaka nimfa. Razderi ih. Jer otkad me sunce djetinjstvu odstrani. Dugim zaveslajem želim rasut meke Pjege lišća s blijeskom kog tiho pjevušim. reži brazdu tanku Da velikog mira zatre se sjećanje. Plaveti isprazne plov mi prijezir biva. Srčan. Njina noć je duga. Izvoru se penjem gdje gine čak ime. Krošnje kojim brodim. Al je tvrđa kost no vrata što ih krza. svoje pomne zjene. Nikad. Priječi čistom kretnjom moje trudne ruke.

Ne hitaj tim činom nježnim. K logu bdijenja poput slutnje Klize nijemi.KORACI Tes pas. Čekah te životom cijelim. dijete moje šutnje. sveta sjeni. enfants de mon silence Tvoj korak. zamrznuti. muk ne muti. O biće čisto. Teret sumnje nije gorak. Moje srce tvoj je korak. k meni Dolazi s tom nogom nagom! Ako usnom ponuđenom Hranu cjelova ti spremaš Stanovniku mojih misli Da bi miran mogo drijemat. Vladimir Gerić 385 . Tih je korak tvoj snu blagom! Bozi! Sve što želim. Svet i lagan.

* Pindar. Pravedno podne sačinja iz vatra More. -càv 8' ëurcoccx-cov avrXet paxavâv. où marchent des colombes Tàj mirni krov kud šeću golubovi. cpiA. sav u jednom srhu. pHov àdàvaTov o7te\)5e. Krove! Hrame Vremena. Vrijeme svjetluca. Pitijska III. to uvijek započeto more! 0 nadoknado što je misli tvore Kad pogled spokoj bogova promatra! Kako se u čist râd svjedacâ djene Toliki dragulj nezamjetne pjene 1 kakav spokoj. O moja šutnjo!. Ta djela čista Uzroka sveživa. Gromado mira. nastaje! Kad sunce iznad bezdana počiva. Što optače ga moj pogled pučine. Stameno blago.a yuxâ.. a San znanje daje. O zdanje u duši. draga dušo. Oko kojem snove Mnoge unutra veo vatre guši. * Ne teži. čini se.. za životom besmrtnim. Ce toit tranquille. Privikavam se. Vjedasta vodo.GROBLJE POKRAJ MORA MT|. k čistom stremeć vrhu. vidljivo spremište. Minerve svetište. Titra sred borja gdje leže grobovi. 386 . Sljeme od mnoštva crijeplja zlatnog. već iscrpi polje mogućeg.

Od pravde svjetla neću se odvajat. u meni samo.. Te od odsuća svog užitak stvori U ustima. tamo Med događajem čistim i prazninom. Vrh kuća mrtvih moja sjena leti Primirujuć me kretnjom svojom blagom. Istinsko nebo. Kao što plod u nasladu sazori. Sipa iz vala jasno iskričenje Nadmoćan prijezir gore put visine. Izloživ dušu zublji suncostaja. Al davanje sjaju Pretpostavlja i mračni dio sjene. Jeku nutarnje čekam veličine. gdje oblik mu se ruši. Drago što šipke te mršave kradeš. Kad žarke tajne oči nam prisvoje. da li znadeš. Prepuštam sebe blistavoj plaveti. Koje me tijelo koncu tromom gura.. pored srca. Na vrutku pjesme. 387 . Tu ćutim miris svog budućeg dima. Dok o žalima pod gromorom plima Nebesa poju rasplinutoj duši. Bunara zvučnog mraka i gorčine Sto duši zvoni budućom šupljinom! Prividni robe lišća. meni tek. O za me. sad gledaš već drugog! Nakon ponosa i toliko dugog Čudnoga mira prepunjenog snagom. Ni od oštrice nemilosne njene! Čistu je vraćam njenu zavičaju: Nek sebe gleda!.I ko što žrtva k nebu mi se penje.

. Mrtvima sašlim dobro je u tmuši Tople zemlje. Ja sam u tebi kretanje skriveno.. Sve razvrgnuto. 388 . kostura? Zatvoren i svet. vrh kog baklje gôrê. Samo se u me tvoja strepnja sklanja! Tjeskobe moje. moje humke mirne Ukloni iz njeg golube obzirne. Gorčina slatka.. Kut zemlje što se svjetlosti podari.. I reski kukac tek straže po suši. opijen odsućem. Ali u noći teškoj od mramorja Nejasna čeljad iz korijena borja Na tvoju stranu već je tiho stala. k toj zemlji Tu iskra mïslï na odsutne moje. Prostran je život. To bijelo stado. a sav duh se bistri. pokajanja Greška su tvojeg velikog kristala. savršena kruno. mračnih stabala i stijena. Uzorna glavo. Od zlata. zrak bistri U strogoj nekoj bîti k sebi vuče. dvojbe. sebe puno. Gdje mramor drhti povrh mnoštva sjena Nad humcima mi spava vjerno more. ko ovce začudne. Podne visoko. što tajnu njinu suši... Anđele znanja žudne. pun vatre bez tvari. I pasem dugo. Presjajna kujo. sne zaludne! Ovdje je lijenost sva budućnost duši. Podne ustavljeno U sebi sebe misli. sažgano.I koje čelo. ti se bošca riješi! U osami kad pastirski se smiješim. Taj predjel volim.

zlatna i jalova. A dar života na se cvijeće uze. san zar tražiš. vjede ovlažene. Darovi zadnji. I nestrpljenje sveto dode kraju! Besmrtnost crna. Crvena glina bijelu upi vrstu. Pod zemlju slazi sve. Nije za vas što spavate sred gline. i od mene traje! Je li to ljubav il mržnja u meni? Bliz mi je tako njezin zub skriveni 389 . ne znate nam koračaje. Mrtvima gdje su riječi prisno znane. smijeh koji ne staje! Duboki oci . i sve se budi! A ti. Što pod težinom tolikih grudava Zemlja ste. Od živog živi. pobožna bajanja! Tko ih ne pozna i tko ne otklanja.Oni se sllše u odsutnost čvrstu. Te lijepe laži. crv što nas ne mine. Zar što se s ljupkom poigrava grudi. Rastočnik pravi. velika dušo. Što smrt ko krilo materinje daje. što sjaj tjera u usne podane. Pregnuća vlasna. Krikovi reski podraškane žene. Ali ne više u bojama laži Sto smrtnom oku val i zlato daju? Hoćeš li pjevat kad prijedeš u kapi? Hajde! Sve bježi! Prisutnost mi hlapi. Lubanju šuplju. Oči i zubi.opustjelih glava. prsti što ih brane. Utjeha grozna vijenca lovorova. Krv. duše odabrane? Ličinka tka sad gdje bijahu suze.

formu zamišljenu! Pijte mi. Uz život valja pristat! Sav neizmjeran zrak mi knjigu lista! Val smrskan skače iz kamena njedra! Poletite.. Taj mirni krov gdje kljucala su jedra! Zeljka Ćorak . sanja. vali. morem izdisana. Vjetar raste!. Na noge! U vremensku mijenu! Razbij. Razbijte. Bijesna hidro od modre pjana puti Sto rep svoj grizeš blistavih kreljuti U buci koja zvuči poput mira. o zabliještene strane.Zvonimir Mrkonjić 390 . kom su koraci sapeti! Ne. haljo izbušena S tisuć tisuća sunčanih kumira. i sve do mog skončanja Živim da biću tom bih pripadao! Zenone kruti! Glavo elèâtâ! Zar iz tvog luka zgodi me krilata Strijela što dršće. hoće. a ne leti! Od zvuka rođen. grudi. Ahile..Da sva imena lako bih joj dao! Zalud! On vidi. Za dušu kornjačina sjena. vode razigrane. ne!. Vraća mi dušu. od šiljka mrem njena! Sunce!. Kožo pantere. Voli mi put.. o tijelo. leti. dira. vjetar što se rodi! Svježina nëkà. O silino slana! Trčimo k valu da nas preporodi! Da! Silno more grozničavih pjena....

dramatik. slaveći u njoj veličinu žrtve. postupnom mijenom teme. u Misteriju milosrđa Ivane Orléanske (Le Mystère de la Charité de Jeanne d'Arc). 1897. . 1914. a drugi put 1910.1914. 391 . kojemu se pridružuje i posljednje djelo objavljeno za pjesnikova života. u kojem se prepušta proročkomu nadahnuću pjeva. Charles Péguy započeo je kao katolik i borbeni socijalist da bi došao do stajališta žestokoga rodoljublja. Njegov pjesnički stil prispodobiv je nezadrživoj plimi jezične mase koja u jednoličnom ritmu raste iz bujanja bogatih primisli. Ivani Orléanskoj.). politički pisac. slijedeći poziv na samožrtvovanje iz svoga posljednjega djela. Nije slučajno Péguy dvaput pisao o najvećoj francuskoj junakinji. To je stil vjernika koji se prepušta mističnomu nadahnuću i lirskoj inkantaciji. Gospina tapiserija (La Tapisserie de Notre-Dame.) Pjesnik.. U svojoj četrdeset i prvoj godini. 1913.. prvi put kao mladić.CHARLES PÉGUY (1873. posvećeno Ufanju.) Péguyevo je pjesničko remek-djelo. 1911.). Slijedi Predvorje misterija druge vrline (Le Porche du mystère de la deuxième vertu. Péguy je pao kao dragovoljac prvoga dana rata. 1914. Eva (Eve.

zamalo obnavljaš. poslije iscrpljenja svega tog čovječjeg nespokoja. Noći. Poslije uništenja. jer ti predstavljaš. jer ti gotovo svake večeri unaprijed započinješ Moj veliki Spokoju vječne Svjetlosti. slaviš uspomenu.Ti koja čak uspijevaš. Noći. ti koja hraniš. Prije početka kraljevine nespokoja. kćeri moja. moja kćeri u tamnome plastu. ali tišina svjetlosti Kad sav taj nespokoj bude potrošen. Ti koja katkad uspijevaš Ti koja uspavaš čovjeka u naručju moje materinske Providnosti O moja blistava i tamna kćeri pozdravljam te Ti koja oporavljaš. starodrevna i ti kasniš Jer u tom kraljevstvu nespokoja prizivaš. Toi qui réussis même O moja kćeri prva medu svima. ti koja odmaraš O tišino mraka Takva tišina vladaše prije stvaranja nespokoja. Jer ti naviještaš. Noći. Zamalo uspostavljaš iz početka prijašnji Spokoj Kad je moj duh lebdio nad vodama. jako si preuranjena.PREDVORJE MISTERIJA DRUGE VRLINE [ulomak] O ma fille entre toutes première. ti si jako uranila. Ali istodobno. Kad iz zdenca budu izvukli svu vodu. ti si sveta. Takva tišina vladat će. moja zvjezdana kćeri. ti si lijepa. Noći obavijena velikim plastom 392 . ti si velika. Zato si ti. Kad sav taj nespokoj bude iscrpljen.

Nemojmo više o tome govoriti. Noći. 0 lijepa noći. K ljudima.Volim te. 393 . Te tri godine što bijaše neka vrst propovjednika kod ljudi. Medu ljudima. 0 blaga. Svećenik. Ti mi naviještaš tu veliku tišinu koja će biti Nakon svršetka čovjekova kraljevstva. jer taj čovjek uistinu podiže silnu buku. Ta tri dana dok bijaše žrtva kod ljudi. mene samog ti podsjećaš na onu veliku tišinu koja vladaše Prije no što bijah rastvorio brane nezahvalnosti. o sveta. Bijaše odzvonio deveti sat. u zvjezdanoj haljini Ti me podsjećaš na onu veliku tišinu koja bijaše na svijetu Prije početka čovjekova kraljevstva. 1 ti naviještaš. Bilo je sve svršeno. obavijena velikim plastom. možda najsvetija od mojih kćeri. i pozdravljam i slavim te i ti si moja velika kći i moje stvorenje. 1 katkad već pomišljam na to. A sjećat ću je se vječno. o lijepa noći. noći u velebnoj haljini. Bilo je sve svršeno. meni samom ti naviještaš tu veliku tišinu koja će biti Kad ih budem zatvorio. Noći. o velika. Ali ponad svega. To me boli. Za ono što od njega učiniše. moja kćeri sa zvjezdanim plastom Ti me podsjećaš. Tih trideset godina dok bijaše drvodjelja kod ljudi. Ta neizmjerna zgoda. Bijaše to u zemlji mog naroda izraelskog. kada opet dohvatim svoje žezlo. podsjećaš me na onu noć. Taj nevjerojatni silazak mog Sina medu ljude. Od šestoga do devetog sata nastade tama po svoj zemlji.

Taj krik se nikad neće izbrisati. ja Bog. I možda još nekoliko učenika. imam vezane ruke za svoju vječnost. Ta pustolovina s kojom mi je moj Sin vezao ruke. ja. Jedino ja u tom času otac poslije tolikih očeva. o noći. I oko devetog sata moj Sin povika jakim glasom. Pravednost ljubavi. a i to se baš sigurno ne zna. Bog. Ostade samo jedan stotnik. i nekoliko ljudi. ako ga stigne ta velika nesreća Da ne umre prije svojeg sina. Smijući se i šaleći jer je služba završila. Baš tada stiže ti. Zemlja se potrese. Straža koju više neće čuvati. pećine se raspuknuše. I protiv moje pravde izumljujući pravednost samu. Jedino ja ne mogoh pokopati svojega Sina. od vrha do dna. Vojnici se vratiše natrag u vojarne. Kako to bijahu navijestili moji proroci. Vješala na kojima je visio moj Sin. Za sve vijeke vežući ruke moje pravde. To što se moralo zbiti. Hramski se zastor razdera na dvoje. Tu je bila majka. Svaki čovjek na zemlji. Poradi koje.Te tri noći dok bijaše mrtav kod ljudi. te uskrsnuše mnoga tjelesa pravednika što bijahu umrli. I jedino ja. Medu mrtvim ljudima Ta stoljeća i ta stoljeća u kojima je on hostija kod ljudi. Pravednost Ufanja. Bilo je sve svršeno. ta nevjerojatna pustolovina. Ruku vezanih tom pustolovinom. Dakle svaki čovjek ima pravo pokopati sina. za sve vijeke vjekova odrješujući ruke mojeg milosrđa. Kako je već moralo biti. Sve je bilo svršeno. Malena straža da čuva to drvo križa bez važnosti. Bilo je sve svršeno. Grobovi se otvoriše. O najdraža moja kćeri medu svima i ja to još vidim i vidjet ću to tijekom cijele svoje vječnosti 394 . Zadržalo se tu samo nekoliko žena.

Jer su oni tijelo grada višnjeg Boga. Djevicu i svete žene. koji umrije za njih I već se približavaše Josip iz Arimateje sa svojim ljudima Noseći bijelu ponjavu. Dok leže na tlu pred licem Boga s neba. Višnja Machiedo EVA [ulomak] . Ali usred rata pravedna i sveta. Blago palima u smrtnoj svečanosti. Blago palima rad ognjišta i ognja.Baš tada stiže ti. I ono brdo.Heureux ceux qui sont morts pour la terre charnelle .Blago palima za zemlju prolaznosti. na koje se spuštaše večer. Blago palima na zadnjoj uzvišici. U svoj popudbini velikih pogreba. Za očinske kuće i časti kukavne. i onu dolinu. Blago palima u veličajnoj bitci. o Noći. Blago palima za četiri strane svijeta. i u veliku ponjavu ti zavi Stotnika i njegove rimske vojnike. I moj izraelski narod i grešnike i skupa s njima onoga koji umiraše. 395 . Blago palima za gradove pojavne.

Majko. Majko. Nek ne teže kao anđeli što teže. 396 ... Jer ta spona časti jest početak prvi I prvi je ogled vječnoga priznanja. I tijelo i prvi ogled Božje kuće. Nek ne teže kao demoni što teže.Jer su prava slika i početak one. evo tvojih sinova iz rata. U tom ispunjenju zemnog obećanja. jer vratiše se oni U najprvu glinu. Nek se ne mjere ko što se dusi mjere. Blago palima. Nek se ne sude za same svoje jade. Jer to obećanje zemlje je početak I prvi je ogled koji jamči vjernost. Blago palim u tom ništenju što mrvi. Nek se sude ko prognanik što se vere I skritih se puta na povratku hvata. Blago palima za zagrljaje vruće U procjepu časti i zemaljske spone. Blago palima za ovjenčan svršetak Sto ga daje ta poslušnost i ta smjernost. Bog nek s njima metne malo onog gnoja Sto bjehu s početka i gdje opet leže. evo tvojih sinova iz rata. Bog nek s njima metne malo onog blata Sto s početka bjehu i gdje opet leže. Blago palima u nekoj svetoj vojni. Blago zrelu klasju i žnjevenu žitu. evo ti sinova s vojskom jakom. Majko. prvu zemlju zbitu. Majko. evo tvojih sinova iz boja.

Neka se ne sude porad spletke puke.Bog nek s njima malo one zemlje dade Što ih izgubi. izgubljenih evo ti sinova. Ko rasipno dijete nek se prime snova. Mate Maras 397 . Nek padnu u dvije ispružene ruke. a voljeli je tako. Majko.

Započeo je kao slikar.) Svojom osobom pjesnik Max Jacob oličuje ono vedro doba s početka našega stoljeća kada su se poljuljane stilske kategorije naginjale čas naivnoj mistici i mistifikaciji. 1917. Stavivši u službu poezije neke psihološke značajke svoje osobe. de Boisdeffre) koji se potpuno povukao od svijeta. 398 . Nemiran život ovoga »mističnoga klauna« (P.). najdomišljatije u modernoj francuskoj poeziji. Jacob igrom ironije. prekidaju nacisti deportirajući ga kao Zidova u koncentracijski logor u Drancyu. Jacob je žongler riječima. ali takav kojemu igre riječi.). Spontanost i automatizam te igre čine Maxa Jacoba neposrednim prethodnikom dadaizma i nadrealizma.). 1924.1944. koja ga je zbližila s kubistima.MAX JACOB (1876. Slijedi niz drugih pjesničkih zbirki. služe za smione skokove fantazije i pjesničke invencije. ali tek je za vrijeme rata postao poznat kao pjesnik zbirkom pjesama u prozi karakteristična naslova Rog za kocke (Le Cornet à dés. Paklena viđenja (Visions infernales. zatim se bavio likovnom kritikom. 1925. gdje je i umro. među kojima Središnji laboratorij (Le Laboratoire central. . 1921. parodije i mistifikacije ne pošteđuje ništa pa ni samu poeziju.) i Pokajnici u ružičastoj majici (Les Pénitents en maillot rose. a čas šali i parodiji međusobno se ne isključujući.

OSNIVANJE NASEOBINE U BRAZILU

On fut reçu par la fougère et l'ananas Na doček dode paprat i ananas iza nje I antilopa plaha ispod ipecacuanhe. Monah je ilustrator akvarel svoj odložio, A brod još nije svoja ni krila složio, Kad sto se lakih zgrada ko cvijeće šumom zače. I kopaju već dumne. I jedna od njih plače, U jednom pismu uzrok za tugu nade ona. Opijo grožđem jedan neumjeren se monah I molilo se oprost za ovaj njegov grijeh. Sa vrhova se grana otrove bralo crne, A braća košarači pleli su bijele urne. Robijaš odbjegli, što življaše od lova, Bi riješen svojih rana, milošću taknut Boga: Obožavan od sviju, jer bješe posto svet, Zvijeri bi prisiljavo da njima ližu pete. Životinje zemaljske i ptice su sa neba Donosile im svima predmete kakvih treba. I orgulje se stvore u otvoru u zidu. Gomile ovaca, busenje što grizu. Tapetar jedan monah, a drugi destilator; Nedjeljom predvečer skupljo bi bilje svatko. Pozdravite mango, nek plod mu se blagoslovi Frula vas krastače u svom govoru oslovi. Od zbilja čudna bilja ukrase oltar ima I mirisi mu vuku osmijehe anđelima, Silfima, duhovima, što skriva šumska tama Okolo uglatih zidova samostana. Al evo jednog jutra, u krvavoj Aurori

399

Oblak se stvori čišćim, svježijom biljka stvori, Suma u kojoj loza sa cedrima se spoji, Ko šugom da se osu. Pojavio se Crnac Pa dva, pa sto, bez broja, masa im travu boji I Svetac što je znao životinje da stiša, Ne može ništa tima što krvnici mu biše. I glava samostana u travu se stropošta, Monasi pobiti i mjesto pusto posta, A u azuru ništa ne zadrhta od smrti. Obučen u nevinost i ljubav tako sam Ja napredovo slijedeć svoj poso svaki dan Moleć se vjerujući tad u ljepotu stvari Al okrutan me smijeh i brige što su dari Para i javnog mnijenja i gluposti još tuđe Učiniše buržujem tvrdim, kog potpis tu je!
Ivan Slamnig

LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU
Jeanu Rousselotu

Qui a vu le crapaud traverser une rue? Tko je vidio žabu krastaču batrgati se ulicom? Neki čovječuljak je to: ni lutka sitnijom od njega nije. Vuče se na koljenima: srami se, regbi...? Ne! Reumatičan je, noga mu jedna ostaje pozadi, dovlači ju na pravo mjesto! Kamo će napokon? Iz kanala se izvlači, lakrdijaš jadni. Nitko ne zamjećuje krastaču na ulici. Nekoć, ni mene nitko na njoj

400

opažao nije, sada se djeca rugaju žutoj zvijezdi mojoj. Sretna baburačo! Ti nemaš zvijezdu žutu.
Stojan Vučićević

RAT

Les boulevards extérieurs, la nuit, sont pleins de neige Vanjski su bulevari noću prepuni snijega; razbojnici su vojnici; napadaju me smijehom i sabljama, ogoljuju: spašavam se eda bih opet u drugome kvadratu pao. Je li to dvorište kasarne ili krčme? Koliko sabalja! Koliko kopljanika! Sniježi! Bocka me neka šprica: to je otrov kojim me usmrtiti kane; glava kostura zastrta florom grize mi prst. Zamagljene ulične svjetiljke bacaju po snijegu svjetlo moje smrti.
Stojan Vučićević

401

OSCAR VLADISLAS DE LUBICZ-MILOSZ
(1877. - 1939.)

Zacijelo najkozmopolitskija pojava modernoga francuskoga pjesništva, Oscar Vladislas de Lubicz-Milosz, živa je sinteza raznih narodnosnih značajki: po narodnosti Litvanac rođen u Bjelorusiji, slavenske osjećajnosti, germanski racionalan erudit, odan mistici po udjelu židovske krvi, on se pjesnički razvija u doba zamirućega simbolizma, kojemu će udahnuti nov, vrlo osobno obojen život. Prve zbirke, Poema dekadencija (Le Poème des Décadences, 1899.) i Sedam, samoća (Les Sept Solitudes, 1906.), nostalgične su kontemplacije idealnoga svijeta, kojemu su vrijeme i mjesto prošlost i daleka domovina, pri čemu su konkretne naznake sve više zamjenjivane predodžbama iz svijeta legende i projekcijama u rilkeovski »unutrašnji prostor svijeta«. Dvadesetak godina Milosz je proveo na velikim putovanjima po Europi i Africi. Premda ga muči samoća, opsjednut je problemom Don Juana kao apsolutnoga ljubavnika i ljubavnika apsolutnoga, odakle teži pojmu Apsoluta kao Ljubavi. Miloszeva poezija slijedi putanju mističnih viđenja nastalih na osnovi meditacija o Bibliji. U knjigama Počela (Eléments, 1911.) i Lemuelova ispovijed (La Confession de Lemuel, 1922.) Milosz izlaže svojevrsno orfičko tumačenje svemira, ogoljela pjesničkoga iskaza, kojemu okosnicu daje strog ezoterički sustav. Nakon posljednjih knjiga, Ars magna (1924.) i Otajstva (Les Arcanes, 1926.), u kojima zaključuje svoje djelo simbolikom proročanstva, Milosz prestaje pisati te ga do kraja života zaokupljaju jedino djeca i ptice. Slabo prihvaćen za života, Milosz je tek nakon rata priznat za jednu od vrhunskih vrijednosti suvremenoga francuskoga pjesništva.

402

I OSOBITO

- Et surtout que Demain n 'aprenne pas où je suis
-1 osobito da sutrašnji dan ne sazna gdje sam Suma, šuma bezbroj crnih bobica krije Tvoj glas je kao zvuk mjeseca u starom zdencu, Gdje jeka, srpanjska jeka dolazi da pije. I da nitko ne izusti moje ime tamo, u snu, Vremena, vremena su se posve ispunila Ko sitno stablo, što pati od prvog soka, U halji bez nabora bjelina je tvoja mila. I da se trnovo grmlje zatvori za nama, Jer strah me je, strah me je da se natrag vratim. Veliki bijeli cvjetovi miluju tvoja koljena. A sjena, sjena je blijeda od ljubavi i pati. I nemoj reći vodama šumskim tko sam, Ime je, ime je moje mrtvo i puno zaborava. Oči tvoje imaju sretnu boju mladih kiša, Mladih kiša na jezeru koje spava. I ništa ne pričaj vjetru sa staroga groblja, Jer bi mi mogao narediti da ga slijedim. Kosa tvoja miriše na ljeto, mjesec i zemlju. Živjeti, živjeti treba, drugo ništa ne vrijedi.
Nikola Milićevič

403

RUJANSKA SIMFONIJA

Soyez la bienvenue, vous qui venez à ma rencontre

I.

Budite dobrodošli, vi koji mi idete u susret U jeci mojih vlastitih koraka, s dna mračna i hladna hodnika vremena; Budite dobrodošli, samoćo, majko moja. Kada je radost koračala u mojoj sjeni, kada su ptice Smijeha udarale o zrcala noći, kada je cvijeće, Kada je strašno cvijeće mlada milosrđa gušilo moju ljubav I zavist kad je obarala glavu i u vinu ogledala se, Mislio sam na vas, samoćo, mislio na vas, o napuštena. Pitali ste me crnim kruhom čednim i mlijekom i divljim medom; Bijaše slatko iz vaše ruke čvakati kao vrabac, Jer nikad ne imah ni oca ni majke, o Hraniteljko, Nego bezumnost i hladnoća bludijahu kućom bez cilja. U crtama neke žene ukazivaste mi se katkad, Za lijepe i lažne jasnoće drijemeža. Vaša halja Imaše boju sjetve; i u mome izgubljenom srcu, - Nijemom, narogušenom i hladnom kao kamenčić na putu, Prekrasna nježnost budi se još i danas Kad spazim neku ženu obučenu u tu sirotu smeđost Tužnu i koja prašta: ah, prva lastavica Leti, leti nad oranjem, u svijetlu suncu djetinjstva. Znao sam da niste voljeli mjesto na kojem ste bili, I da, tako daleko od mene, vi niste više moja lijepa samoća.

404

Litica obučena vremenom, bezuman otok sred mora Obitavališta su nježna; al poznam mnogi grob u rdi i cvijeću. No ne može biti da vaša kuća ondje je gdje nebo i more U ljubičastu beskraju spavaju, skupljeni kao ljubavnici. Ne, prava kućica vaša nije iza brežuljaka. Tako, na srce moje mišljaste. Jer odande vi ste. Ondje u zidove pisaste djetinje ime vaše. I, kao žena što vidje smrt supruga zemskog, Vraćate se s okusom soli i vjetra na licima bijelim I tim starim, prastarim mirisom božičnog inja u kosi. Kao iz ugljevlja koje se njiše oko nekog lijesa. Ćutim iz svoga srca, - gdje šumi ovaj tajanstveni ritam, Kako se diže miris podneva iz djetinjstva. - Ne smetnuh s uma Lijepi sukrivac - vrt, s dozivom Odjeka, vašeg drugog sina, samoćo. Prepoznajem već i mjesto gdje sam nekada spavao Do vaših nogu. Zar ne, preljevi vjetra još brzaju ondje Po lijepoj i tužnoj travi ruševina, a meden zvuk Runjava bumbara ne oklijeva li u lijepoj jari? I ako treperavoj i vjernoj ivi vi razgrnete Kosu sirote: ah, lice vode Ukazat će se tako mi svijetlo, i tako čisto! Cisto i svijedo Kao Daleka koju gledamo u lijepome jutarnjem snu! I staklenik ukrašen dugom vremena drevna Bez sumnje zaštićuje još patuljasti kaktus i krhku smokvu Sto došli su nekoć iz koje zemlje sreće? I suncokreta što mrije, Miris luduje još u groznici poslijepodneva! O zemljo djetinjstva! o sjenoviti posjedu preda! Lijepa dremovna lipo, draga pčelama važnim, Jesi li sretna kao nekad? i ti, zvučno zvono zlatnoga cvijeća, Očaravaš li brežuljaka sjenu za zaruke

405

Bijele spavačice u pljesnivoj knjizi, Koju je tako slatko listati kad večernje zrake Spuštaju se na žitnice prah: i oko nas je tišina Zaustavljenih kotača pauka prelca. - O, srce! Žalosno srce! pastir odjeven u čohu Puše u drugi od kore rog. I u voćnjaku Dražesna žuna zakiva sanduk ljubavi svoje I žaba moli u trskama muklim. O, tužno srce! Divlja ružo nježna, bolesna podno brežuljaka, da 1' ću te vidjet Jednoga dana? Znaš li da cvijet gdje smije se rosa, Bijaše srce moga djetinjstva tako teško od suza? O, prijatelju! Drukčije trnje nego je tvoje ranjavalo me! I ti, mudra česmo, pogleda tako tiha i lijepa, U doba zvonke vreline, kamo se sklonilo sve Sto je na zemlji ostalo od sjene i od tišine! Ne tako čista voda teče danas preko mog lica. Ali večerom, iz dječjeg mi loga, s prodahom cvijeća, ja vidim Lunu svršetcima ljeta preludo urešenu, kad gleda Kroz vinograd trpki gdje u miomirisnoj noći Melankolije čitav čopor bezumno laje u snu! A zatim dode Jesen sa škripom osi, bunara, i lupom sjekira. I ko bijeg Zeca trbuha bijelog niz prvi snijeg, dan žustri Stuknu nam tužna srca nenadano, muklo. - A sve to Kad ljubav koje već nema, još nije ni rođena bila.

II.

Samoćo, majko moja, ispričajte mi opet moj život! Evo Zid bez raspela i stol i knjiga

406

Zaprta! Pa nemoguće - čekano tako dugo Kucne li na moj prozor kao palčić na smrznuto srce, Tko će se dakle ovdje ustat da mu otvori? Zaziv U močvarama blijedim okasnjelog lovca Posljednji mladosti krik slabi i mrije: sunovrat jednog jedinog lista Ispunja užasom strašnim promuklo srce šume. Pa što si ti, dakle, žalosno srce? usnula soba Gdje, s laktima na zaprtoj knjizi, potomak izgubljeni Sluša zujanje stare, plave muhe djetinjstva? Ili zrcalo koje se sjeća? ili grob što ga je probudio lopov? Sretne daljine nošene uzdahom večeri, oblaci zlatni, Brodovi lijepi koje su anđeli nasuli mânôm! zar zbilja Svi, svi ste me prestali voljet, i nikad, Zar nikad više vas neću vidjeti kao kroz kristal Djetinjstva? Zar boje, glasi i moja ljubav Trajahu manje nego u vjetru zujanje ose: I zar je suze zvuk koja je na lijes pala, Tek puka laž, - tek udar mog srca začut u snu? Sâm pred nijemim ledenjacima starosti! Sam S odjekom imena jednog! I užas dana i užas noći - Poput sestara dviju koje stoje na mostu snova Po izmirenju u patnji - domahuju jedno drugom! I ko što je jadan kamen na dnu jezera mračna Pao još davno iz ruku djeteta lijepa, surova: Tako u najtužnijem kutu moga bolećivog srca, U sjećanja nanosu drijemnu, počiva preteška ljubav.
Branislav Zeljković

407

KANTIK SPOZNAJE [ulomak]

L'enseignement de l'heure ensoleillée des nuits du Divin
Pouka osunčana časa Božanskih noći Onima koji - pitavši - primili su i znadu već. Onima koje je molitva privela kontemplaciji o postanku jezika. Drugi, kradljivci bola i radosti, znanosti i ljubavi, neće ništa od toga shvatiti. Da bismo to shvatili, neophodno je poznavati predmete označene nekim bitnim riječima Kao što su kruh, sol, krv, sunce, zemlja, voda, svjetlo, sjene, i kao što su sva imena kovina, Jer te riječi nisu ni braća, niti sinci, nego baš oci ćutilnih predmeta. S tim predmetima i knezom njihove tvari bili su bačeni iz nepomična svijeta arhetipova u ponor vremenitog meteža. Jedino duh stvari posjeduje ime. Njihova tvar imenovana nije. Moć da imenujemo ćutilne predmete, posve nepronične duhovnom biću, Dolazi nam od spoznaje arhetipova, koji, budući naravi našega duha, ko i on su smješteni u svijesti sunčanog jajeta. Sve što se opisuje pomoću drevnih metafora, opstoji na jednom mjestu; jedinom od sviju mjesta beskraja koje je smješteno. Te metafore, koje nam danas jezik još nameće, kad god se obratimo tajni našega duha, To su ostatci čistoga jezika iz. doba vjernosti i spoznavanja.

408

Ovaj svijet arhetipova viđahu Božji pjesnici i opisivahu ga pobožno točnim i svijetlim izrazima jezika spoznaje. Opadanje vjere očituje se u svijetu znanosti i ljepote kao pomračivanje jezika. Pjesnici prirode opijevaju nesavršenu krasotu ćutilnog svijeta na drevni posvećeni način. Ipak, pogođeni tajnom nesuglasnošću između svijeta izraza i sadržaja, I nemoćni uzdići se do jedinoga smještenog mjesta - podrazumijevam Pathmos, zemlju vizije arhetipova, Zamisliše, u noći svog neznanja, jedan posredni lepršavi i jalovi svijet simbola. Sve riječi čiji je magični skup stvorio ovu pjesmu, jesu imena opipljivih tvari, Koje je pisac, milošću ljubavi, motrio u dva svijeta - blaženstva i pustoši.
Branislav Zeljković

409

U Pekingu je tiskao svoje najznačajnije pjesničko djelo. prihvaća od Kine samo ono što mu dopušta katolicizam. koji je presudno utjecao na Segalena. Segalen je odabrao poziv mornaričkoga liječnika. Od 1910. 1912. 410 . Dok Paul Claudel.VICTOR SEGALEN (1878. boravio je pet godina u Kini radeći kao liječnik i sudjelujući u arheološkim iskapanjima.). Segalen se nastoji duhovno poistovjetiti s kineskom kulturom. Segalenova je poezija pravilno vrednovana tek šezdesetih godina. Godine 1902. Premda je bez Segalenova utjecaja nezamislivo djelo i samoga Saint-John Persea.) Rodom iz lučkoga grada Bresta. putovao je na Tahiti tragom slikara Gauguina. Za Segalena je egzotizam »estetika drugačijega« pa on želi osloboditi taj pojam svih uz njega vezanih europocentričnih zloporaba. .1919. Stèle (Stèles. ali je stigao tri mjeseca nakon njegove smrti.

ali.U ČAST RAZUMU J'enviais la Raison des hommes Zavidjeh Razumu ljudi. . izbacujući na dno Velike Praznine svoj pelud ljeta. odsad Nezavisan Vladar.i da je bolje ubiti njegovu najbolju devu za samar nego šepava goniča koji se vuče. Dao sam razglasiti tada po čitavome Carstvu da ono ne postoji više. . . Nadao sam se poricatelju. dva i jedan.i očekivao sam velik smijeh medu ljudima. i da bih izmjerio njegov domet. Odlučio sam da svi ljudi budu jednake vrijednosti i istoga žara . sunaca i trenutaka: Stvorili su kalendar. što ga proglašuju jedva pogrešivin . odsutan i ovdje. mora 411 . Rekli su »da«. istodobno je dug i širok. Proglasio sam zatim Objavom: da se nespoznatljivo Nebo raspršio nekoć kao zvjezdani cvijet.neprocjenjivi . predložio sam: u Zmaja su sve moći. i da se narod. mjeseca. Povjerovali su.ali.

obznanio sam: Stujte ljude po čovjeku i ostalo u njegovoj različitosti. izdajnikom. započinjuć od brojke jedan: Krenuli su ponovo od ništice. Tada. Višnja Machiedo POHVALA I MOĆ ODSUTNOSTI w  Je ne prétends point être là Ne kanim uopće biti tu. 412 .hraniti sam. I potom su me nazvali sanjarom. kretnjom koja bi vješala glave na moje nokte. nepouzdanim ministrima. Ni odgovarati cenzorima. namjesnikom što ga je Nebo lišilo njegove vrline i prijestolja. zahvaljujući im na povjerenju. Mojih dvjesto sedamdeset palača protkanih medu sobom mračnim hodnicima ispunjaju se samo mojim naizmjeničnim tragovima. pošto su poništeni tragovi slave. Kraljujem po čudesnoj moći odsutnosti. ni pojaviti se u ruhu i puti. ni iskrsnuti nenadano. i vraćajući uslugu njihovoj lakovjernosti. neumoljivim okom. svojim glasom. buntovnicima. ni vladati vidljivom težinom svoje osobe.

koji se ne daju ukloniti jer su nevidljivi . Jednak Duhovima. Višnja Machiedo 413 . dvorjani pozdravljaju moje prazno sjedalo. u kojima se neću udostojati.I glazba svira u čast mojoj sjeni.nijedno oružje ni otrov neće znati gdje da me dohvati. moje žene više drže do počasti noći.

stigavši prethodno objaviti svoju posljednju knjigu pjesama. Kaligrame (Calligrammes). što mu ga 414 . koji u podnaslovu nosi pridjev nadrealistički. osjedjiv katalizator pojava budućnosti. a tek 1913. te posljednjih godina prošloga stoljeća počinje objavljivati pjesme pod pseudonimom Guillaume Apollinaire. Apollinaire je otvoren svim poticajima svoje sredine i svoga vremena. pjesnik promatra rat kao futurističku čaroliju do časa kad ga komad granate pogađa u glavu. Godine 1917. koja ističe neproturječnost Reda i Pustolovine. ženi se. Braquea i Delaunaya. koja joj gdjekada daje izgled automatizma vodenoga diktatom nesvjesnoga. Dionik teatralnoga duha preobrazbe i mistifikacije svojih kolega. kubističko slikarstvo i film potiču asocijativne skokove njegovih pjesničkih slika i sintakse njegove poezije. Djelujući u sklopu likovne i književne avangarde »pariške škole«. .GUILLAUME APOLLINAIRE (1880. prihvaćen kasnije za naziv jednoga novoga razdoblja francuskoga pjesništva. izvodi se njegov kazališni komad Tiresijine dojke. Zona. Objavljuje prve knjige proznih sastava. Wilhelm Apollinaris de Kostrowitzky dolazi već kao dijete u Francusku. tamo se školuje.1918. Tako je njegova najsmjelija pjesma. da bi 1918. Usporedo se bavi likovnom kritikom pa postaje braniteljem i prijateljem Picassa. Iduće godine izbija Prvi svjetski rat i Apollinaire se javlja za dobrovoljca. Apollinaire sentimentalni romantik pretvara se u modernista čak protiv svoje volje. Pustolovina otvara pjesniku nepregledno područje novoga. Bježeći od ljubavnih razočaranja. Novi duh i pjesnici. prvu knjigu stihova. pa njegova poezija sintetizira neke istaknute trenutke tradicije. Jacobom i Cendrarsom. Apollinaire je bolje od ijednoga svoga suvremenika pročitao cjelokupno francusko pjesništvo. Malo prije smrti Apollinaire objavljuje pjesničku oporuku. potaknuta čitanjem Cendrarsovih pjesama. Dok Red podrazumijeva prihvaćanje klasičnoga nasljeđa. Alkoholi (Alcools). Druguje s pjesnicima Jarryem. naprasno umro od španjolske gripe. sklon svemu neobičnomu. od Villona i Plejade do romantičara. Premda stranac. Nakon dvije trepanacije lubanje napokon se oporavlja. Nervala i Verlainea.) Rođen u Rimu od majke Poljakinje i oca Talijana.

pružaju mogućnosti tiskarske vještine. pa je stoga poželjan udio slučaja. »Sva je novost sadržana u iznenađenju«. 415 . filma. koji neizmjerno proširuje polje unutrašnjih i vanjskih poticaja poetske sinteze. umjetnosti.

I tintarnica koju sam napravio od jedne rakete. Prolaze zarobljenici nemirna pogleda. . 416 . Švapski zarobljenik nosi na leđima mitraljez. križevi. Kapetan broda tjeskobno čeka bežične vijesti na Atlantiku. Žene traže kukuruza i sve nešto viču pred krvavim Kristom u Meksiku. Moje je sedlo izloženo kiši. a nisu je htjeli otpremiti. sve križevi. Dušmanska podmornica progoni moju ljubav. koje ne dolazi. nego teku.jer se lopuža s obzorjem stopio. teku. Kunjam i čeznem za pismom. koristonosna.IMA Il y a un vaisseau qui a emporté ma bien-aimée Brod je odnio moju dragu. Rijeke se ne vraćaju izvorima. Stražmeštar je dokasao putem Samotnog drva. Duguljasti baloni na nebu nalik su na crve što rađaju zvijezdama. Neki se uhoda vrze. nevidljiv. Moja je ljubav blaga i neodoljiva ko rijeka. Prolazi pješak zaslijepljen otrovnim plinom. A tisuće malih smreka raznijela je granata. Oko baterije vrpolje se topnici. Sve smo poharali streljačkim jarcima Nietzscheovim i Goetheovim. Golfska struja je blaga.vele . Ima ljudi koji nikada nisu bili u ratu! Hindusi gledaju u čudu zapadnjačku vojnu. Groblje se pruža na pet kilometara. U lisnici su mojoj njene fotografije. Njene su grudi uspravne poput ljiljana. Berberske su smokve i kaktusi u Alžiru.

.Ch. Rotsoge Rotsoge Tvoje purpurno lice tvoj dvoplošnjakkoji se može pretvoriti i u hidroplan Tvoja okrugla kuća u kojoj pliva osušen sied Treba mi ključ kapaka Sreća što smo vidjeli G. Panada I mirni bar što se tiče toga Sto upravo vidiš moj stari M. Ivo Hergejić PREKO EUROPE M. D. 90 ili 3 24 čovjeka gore u zraku tele što gleda iz utrobe svoje majke Dugo sam lutao cestama Toliko očiju sklopljeno je na kraju cesta Vjetar tjera u plač vrbike Otvori otvori otvori otvori Gledaj no pogledaj dakle Starac pere svoje noge u umivaoniku Una volta ho inteso dire Chè vuoi I ja sam proplakao sjetivši se vaših djetinjstava A ti mi pokazuješ jezivu ljubičastu boju 417 .Turobno se sjećaju domaje i pitaju: hoće li je ikad vidjeti. Jer ovdje čovjek lako postane nevidljiv..

Ta mala slika s kočijom podsjetila me na dan Jedan dan načinjen od komadićaka sljezove boje žute plave zelene i crvene Kada sam otišao na ladanje s jednim dražesnim dimnjakom što je vodio na uzici svoju kuju No sada više ne preosta ništa od svega toga i ti više nemaš svoje male svirale Daleko od mene dimnjak puši ruske cigarete Kuja laje na jorgovan Noćna svjetiljka već se trne I na haljinu su pale cvjetne latice Dva zlatna prstena pokraj sandala Planula su na suncu Ali tvoje su kose tramvajske lire Sto vode preko Europe odjevene u male raznobojne vatre Božo Kukolja RIĐOKOSA LJEPOTICA Me voici devant tous un homme plein de sens Evo me pred svima čovjeka puna razbora Koji poznaje život a o smrti zna ono što živ čovjek može o tome znati Koji je osjetio sve patnje i ljubavne radosti A ponekad je znao nametnuti i svoje ideje Koji poznaje više jezika I koji je putovao prilično mnogo Koji je doživio rat u topništvu i u pješadiji Te ranjen u glavu preživio trepanaciju pod kloroformom 418 .

Koji je izgubio svoje najbolje drugove u strašnoj bitci A o starom i novom zna onoliko koliko čovjek sam može o tome znati I ne uzbuđujući se danas više nimalo zbog ovoga rata Medu nama i jedino zbog nas drugovi Osuđujem tu dugotrajnu bitku između tradicije i otkrivanja Reda i Pustolovine Vi čija su usta stvorena na sliku i priliku Božju Usta koja su sama zakon Budite blagi kad nas budete uspoređivali S onima koji su bili utjelovljeni zakon Nas koji smo svuda tražili samo neobične doživljaje Jer mi vam nikada nismo bili neprijatelji I mi jedino želimo osvojiti široka i neobična prostranstva Gdje se procvala tajna nudi svakome tko želi da je uzbere A ima tu i novih vatri nikad još viđenih boja Tisuće snoviđenja kojima ne možemo odrediti oblik Ali kojima treba da dademo zbiljnost I mi želimo ispitati dobrotu golemih predjela u kojima sve šuti Ali postoji isto tako i vrijeme koje možemo odagnati i prisiliti ga da se ponovo vrati Milost za nas koji se vječno borimo Na granicama između Neograničenog i Budućnosti Milost za naše zablude milost za naše grijehe Jer eto gdje dolazi ljeto žestoko godišnje doba A moja mladost je mrtva kao i proljeće O sunce vrijeme je plamene Razboritosti I ja čekam Kako bih je slijedio oblika uvijek plemenita i blaga Sto ga uzima na sebe i zbog čega je jedino ljubim Eto već stiže i privlači me poput najjačeg magneta 419 .

Ona ima dražestan oblik Neke obožavane riđokose žene I rekao bih da joj je kosa od samoga zlata Poput čudesna blijeska dugotrajne munje Ili pak poput vatri koje se pale Na žutim ružama kada stanu da venu Ali smijte se smijte se meni Vi ljudi odasvud a osobito ti svijete odavle Jer ima toliko toga što vam se ne usuđujem reći Toliko toga da mi ni vi sami ne biste dopustili da vam to kažem Budite stoga milostivi prema meni Božo Kukolja MOST MIRABEAU Sous le pont Mirabeau coule la Seine Ispod mosta Mirabeau Seina teče A treba li da me sjeti Ljubavi i dana sreće Nakon patnje radosti su bile veće Dođi noći kucaj ure Ja ostajem dani jure Držeć te za ruke gledam lice tvoje Dok pod mostom ruku naših 420 .

Voda teče od pogleda što je Umorna vječnih i valja vale svoje Dodi noći kucaj ure Ja ostajem dani jure Ko i ljubav svaka tako voda teče Ko i ljubav odilazi Sto se život sporo kreće O nade naše sve snažnije i veće Dodi noći kucaj ure Ja ostajem dani jure A niz dana naših vječno nekud liječe Kao vrijeme što nam minu Ni ljubav se vratit neće Ispod mosta Mirabeau Seina teče Dodi noći kucaj ure Ja ostajem dani jure Grgo Gamulin 421 .

u brzini izmjena krajolika. O. . Larbaud je.). A. 422 . u knjizi Pjesme A. ljudskih tipova i osebujnih pojedinaca. Zato je odlučio uložiti svoje bogatstvo u putovanje. podneblja. francuskomu pjesništvu otvorio europske i kontinentalne obzore.) Za Valerya Larbauda poezija je u opijenosti kretanjem.1957. 1913. Barnabootha. Svoje doživljaje i razmišljanja iznio je preko svoga alter ega. Barnabootha (Les Poésies de A. Barnabooth. 0. zajedno sa Cendrarsom i Apollinaireom. milijardera i svjetskoga putnika.VALERY LARBAUD (1881. 0. obrisima i bojama.

o Orient-Expresse. bez ijednog cvijeta. 423 . između Wirballena i Pskova. sirove i gnusne. 0 luksuzni vlače! i tjeskobnu glazbu Sto bruji hodnicima tvojim od pozlaćene kože.) 1 vi velika okna preko kojih gledah gdje promiču Sibir i samnijske planine. Bijahu odjeveni u ovčje kože. (U osam sati jesenskog jutra.ODA Prête-moi ton grand bruit. brdima nalik.. Noćno svoje klizanje preko osvijetljene Europe. i Mramorno more pod mlakom kišom! Podaj mi. Siid-Brenner-Bahne. visokih i vitkih. Klizismo preko livada gdje pastiri. ta grande allure si douce Podaj mi moćni svoj tutanj. 0 Harmonika-Zugl Prvi put osjetih svu slast života U kabini Nord-Expressa. Miješajući glas svoj sa deset tisuća tvojih glasova. Pjevam i hodam tvojim hodnicima 1 slijedim put tvoj prema Beču i Budimpešti. Dok za vratima lakiranim. Tako nesputanih. Kastilja vrletna. s kvakama od teškoga bakra. Podno skupina golemih stabala. Podajte mi lagano disanje lokomotiva. moćnu i nježnu hitrost.. a lijepa pjevačica Ljubičastih očiju pjevaše u susjednoj kabini. podaj mi Svoj čudesni tutanj potmuli I drhtavi svoj zvuk najtanje žice. lokomotiva brzih vlakova. Spavaju milijunaši.

Što bez napora vuku četiri vagona sa zlatnim slovima Preko gorovitih osama Srbije I. Ponoć na moru.. po odmotaju golemog grimiznoga vala. plačući bludim po palubi jahte. preko Bugarske pune ruža. moj život Djeteta koje neće ništa da znade.. Zanesen. Lakrdijaškog imena Narrenschijf. Ah! ovi tutnji i ovo gibanje Valja da udu u moje pjesme i da mi iskažu Život moj neizrecivi. kopnu ni traga. Još kao dijete plovljah ovom brazdom Mračnom. moj brod. Marko Grčić VARAVI Dans ce grand souffle de vent noir que nous fendons Na jaku crnome vjetru kroz koji se probijamo. Obala Azije odvraćaše obali Europe (Radi vođenja brodova) svako četvrt ure. u propnju Uđe u ovu smolastu noć i u ovaj kaos Crnoga mora.. I upravo s tim ratnim zvucima u krmu. Svega pretrpana blijedim cvjetovima morskog runolista. 424 . U maglenoj se tmuši topovi s Bospora razlegoše. tek Da se vječno nada nečem nejasnome. još dalje.. Čim sunce zapade.

jecajući. koju najavljuju Tisuće zelenih bundeva što plutaju po ljeskavoj vodi (Kao što se Auzonija katkada. gdje su šćućurena Sela zemljane boje i starinske tvrđave. šuplje poput pehara. napola pod vodom. uz ciganski napjev. Najavljuje pomorcu praznim fiaschettom. Srebrnih i kristalnih kupola u čistome zraku. na ulicama Odesse.) Oh izlazaka ljetnoga sunca nad šumnim morima I tišine žala što se u daljini vide! No dajte da se mrvu raznježim nad djetinjstvom svojim.A sutradan! nad žalima se podiže dan I u srcu mome dragom.. uz ciganski napjev! Opet se spominjem zanosnih zemalja: Pristaništa prepunih brodova i modrih luka Optočenih rivama s divovskim palmama i gorostasnim Smokvama. Ne umijem reći da li od očaja ili od sreće Ovako plačem. I Male Kitere. miješajući 425 . Gdje se. punom zvona! U beskraju: obale Otomanskog Carstva. I da na vjetru zapjevam ovaj stih: Ya que para mi no vives. poput kožnih šatora što vise s neba. koji njiše Val Tirenskoga mora. uz najspokojnije potoke na svijetu. I onih grčkih otoka što plutaju na moru. čuh ni sam ne znam gdje. uz valcera napjev. zapjevam. I sjenovitih paseosâ Barcelone. Ružičaste i zelene.. Da. čednije. Ili pak blizina kakve ruske luke. Dajte da noćas plačem ne znajući zašto. I prostranih šuma. Igraju sve starinske pastorale. Da pogledam sebe kao petnaestogodišnjaka. blago valovite. Sto ga.

s gromotom i hukom valova Sto se. Koju prošlost ne upozna i kojoj budućnost. neće spoznati tajne? Oh. neka potraje spomen na ovu bol sadašnju. No. Ovu bol bez uzroka.. i svi se razastru poput draguljnoga plašta (Ali. kao hrpe stakla. Oh. uzvijaju uz bokove Broda. mila moja! Tko da prihvati bol ovu nerazložnu. boli moja.. ništa se od tog ne vidi). ali Koju mi darovaše Nebesa. S ritmom stroja.Jecaje svoje prigušene s paničnim zavijanjem sjeverca.. Marko Grčić 426 .. boli moja. Bez ikakve sumnje.

JULES SUPERVTELLE (1884. »kako bi tajna mogla biti njezin miris i nagrada. a ujedno najprisnijih svjetova modernoga pjesništva. Obnovljena renesansna ideja o tome da se mikrokozam tijela zrcali u makrokozmu prirode daje Supervielleovim svemirskim slikama toplinu tjelesnih osjeta. koliko god one bile razdvojene prostorom i osamljene u njemu. Što se mene tiče. 1930. 1925. Davši svoj tematski doprinos poeziji putovanja u duhu svoga vremena. »Pjesma ne smije biti rebus«. Nedužni robijaš (Le Forçat innocent. i 1932. oceana i nebesa.) Supervielle se rodio u Urugvaju. Supervielle je izgradio jedan od najmaštovitijih. kaže pjesnik. osnovan na zasebnoj kozmologiji i mitologiji. Njegove pjesme čuvaju jednostavnost priče i onda kada ona seže do najdubljih slika individualne pjesničke mitologije. 427 . uvijek sam odbijao pisati poeziju za specijaliste tajnovitoga«.). pa mu je i poezija trajno obilježena doživljajem prostranih pampasa. U knjigama Gravitacije (Gravitations. 1934.). Otada njegova poezija sve više oslikava jedan unutrašnji svemir tajnih bića i pojava. 1938.) i Bajka svijeta (La Fable du Monde.1960. Neznani drugovi (Les Amis inconnus. Supervielle je zatim slijedio Rilkeov poziv na pounutrenje vanjskoga svijeta. .). Osnovnim pokretačem te mitologije jest osjećaj prisnosti i blizine medu bićima i stvarima.

očima bez ruba. Svemiru se ovdje nadimaju leda. Da tolike kiše iz neba nas kvase. Zvonimir Mrkonjić TIJELO Ici l'univers est à l'abri dans la profonde température de l'homme Tu je svemir sklonjen u dubokoj čovjekovoj toploti.SILAZAK DIVOVA Montagnes derrière. Kad već malo vjetra gasi naše glase Poliježuć nas uzduž smjernih nam kostiju? Divovi će doći iz drugih svjetova. povlačeć se. Treba li da za nas sja toliko zvijezda. A mi tako sitni izmed svojih vjeda I krvavog srca svagda ispod kože. montagnes devant Planine unatrag. Da toliki dani na suncu se griju. iz pukoga rugla. Prekoračit će močvare i brda I provjerit da li zemlja je okrugla Rukama golemim. A krhke zvijezde nebeskim koracima napreduju 428 . planine unaprijed. Ili. Postrojene sjene i svjetla se glože.

I vremešnu ženu i začuđenu djevojku. Sa međuzvjezdanim daljinama vjerno očuvanim u nama.U tmini. 429 .. loše krijuć svoje zvijezde. Tu je sadržina neusporedivo veća Od stiješnjena tijela. Tu sve prate nečujni koraci naše krvi I tajni usovi što ne prave buku u našim krajevima. Tih životinja napuštenih u krvavoj štali. svoje vrtoglavice. žalosne posude. obasjavalo je i najmanju grančicu. Ko beskrajni gorostasi umanjeni ljudskim tijelom. Sto nam se odrazuju u očima. što je mjerodavna čim prijeđemo kožu.. bojilo bi predmete. Zvonimir Mrkonjić ŽALBA ZA ZEMLJOM Un jour. I uvijek smo na udaru te unutrašnje beskrajnosti. Kad smo svedeni na posljednju golotinju svojih organa. Prolazimo jedni pored drugih. Sjećate se. A srce nam lupa tek za ljusku puti. gdje nam valja istrajati kako god bilo. Al to nam ne priječi ponizne svakodnevne ruke Da diraju razne točke tijela što je ukonačilo zvijezde. Čim bi se spustilo. jedinim pukotinama naše kože. quand nous dirons: »C'e'tait le temps du soleil Jednoga dana kad budemo rekli: »Bilo je to vrijeme sunca. Čak onda kad naš svijet sumnjom obuzet Brzo uzmiče u nama dok se ne usitni i ne zbriše.

Slijedilo konja u trku i s njim zastajalo. Ah. znali smo to. Nezaboravno bilo je vrijeme kad smo bili na zemlji. očula bi se buka. Vrijeme kad nismo mogli uhvatiti dim. Uzimali smo ne samo cvijet već i glatki oblutak.« Zvonimir Mrkonjić 430 . tek što bi nešto palo. Ondje. Ogledavali smo se znalačkim očima. A kad nam se bližio korak prijatelja. to je sve što bi nam ruke sad umjele domašit. Uši su nam razumijevale sve tančine zraka.

U New Yorku je za svega jednu noć napisao Uskrsu New Yorku (Les Pâques à New York. te on mijenja zanimanja od novinara i trgovca do nadzornika poslova. a u opisu napušta patetiku u korist preciznoga opažanja. kretanje«. SAD itd. Nakon rata Cendrars pokazuje više sklonosti za trenutne snimke nego za pokretne kadrove. Putovao je u Rusiju. koja svojom slikovnošću podsjeća na ono što bi zabilježila kamera jednoga Ejzenštejna. 1912. To je epopeja putovanja željeznicom na Daleki istok. u kojem gubi ruku. »Svaki je život tek pjesma. što ga je Rimbaud preuranjeno i tragično slijedio. na Daleki istok. pjesnik je unutrašnjim okom prisutan na drugim mjestima. 1924.). 431 . poetika je novoga pjesničkoga stila.). . Ni rat. postao je tridesetak godina nakon njega pustolovina u kojoj se ovladava poljem mogućega tehničkoga doba. ne zaustavlja Cendrarsa u lutanju svijetom i obavljanju raznih poslova. gdje je vidio kako se diže »veliki Krist ruske revolucije«.) Baudelaireovski »poziv na putovanje«. kaže Cendrars: živjeti u kretanju. On ju je gotovo doslovce ostvario u poemi Proza transsibirske željeznice i male Jehanne francuske (La Prose du Transsibérien et de la petite Jehanne de France. Tom knjigom Cendrars napušta poeziju da bi se do kraja života posvetio pisanju romana.). kojega spontani distisi osluškuju život najnižega sloja newyorskoga življa. u Kanadu. ishod Cendrarsovih lutanja preko više kontinenata. 1913. Tom tehnikom napisani su njegovi Dokumentarci (Documentaires.1961. osobito u Parizu.BLAISE CENDPvARS (1887. U isto vrijeme dok putuje Sibirom. Biaise Cendrars obrće Rimbaudov primjer: on najprije putuje da bi tek onda pisao.

PORTRET Il dort On spava On je budan Odjednom. noževima On slika volovskom žilom On slika svim gadnim strastima židovskog gradića Svom raspirenom spolnošću ruske provincije Za beščulnu Francusku On slika svojim bedrima On ima oči na guzici I odjednom eto vam portreta To si ti čitaoče Tb sam ja Tb je on Tb mu je zaručnica To je trgovac s ugla Kravarica Babica Tu su vjedra za krv Tu peru novorođenčad Neba ludila Ždrijela modernog Toranj kao vadičep Ruke Krist Krist je on On je proživio djetinjstvo na Križu 432 . rukama. počne slikati Uzme crkvu i slika crkvom Uzme kravu i slika kravom Srdelom Glavama.

sve zemlje 433 . više ne slika Bio je budan Sad spava Davi se svojom kravatom Chagall se čudi što je još živ Zvonimir Mrkonjić MOJ PLES Platon n accorde pas droit de cité au poète Platon ne daje pjesniku građansko pravo Vječni Zid Don Juan metafizik Prijatelji.On se svakoga dana ubija Odjednom. ples kojemu nas je Nietzsche htio naučiti Žena A što s ironijom? Neprestano amo-tamo Specijalno potucanje Svi ljudi. bližnji Nemaš više običaja a još nemaš navika Treba se izmaknuti tiraniji časopisa Književnost Životarenje Neumjestan ponos Maska Žena.

Veljača 1914.Tako više nisi na teretu Više se ne pokazuješ... Ja sam gospodin koji u bajoslovnim brzim vlakovima prelazi uvijek iste Europe i obeshrabreno gleda kroz prozor Krajolik me više ne zanima Nego ples krajolika Pleši-pejzaž Paritatitata Ja se okreokrećem. Zvonimir Mrkonjić NASLOVI Formes sueurs chevelures Oblici znojenja kose Trzaj postojanja Ogoljen Prva pjesma bez metafora Bez slika Novosti Novi duh Nezgode čarolija 400 otvorenih prozora Elisa dragog kamenja sajmišta menstruacija Zakržljao konus Seobe na koljenima 434 .

Jure Kaštelan 435 .U bagerima Preko nebeske harmonike i teleskopiranih glasova Kad su novine u vrenju kao strogo čuvana munja Čeoni naslov Srpanj 1914.

duhovni apatrid i građanin svijeta. Godine 1960. Kao Claudel.1975.). dobio je Nobelovu nagradu. Ako su ga tekstovi istočnjačkih filozofija i religija nečemu poučili.) Predodređen za egzotizam već činjenicom da se rodio na otoku Guadeloupeu u Antilima. kao i prethodeće joj poeme o kiši i snijegu. Odbacujući europocentrizam. koja vrlo izvorno interpretira utjecaj Rimbauda. Japanu i središnjoj Aziji. Sljedeća knjiga. u Saint-John Persea on izražava svojevrsnu »sakralnost bez Boga«. Ali doku drugih pjesnika takav ton nastoji obnoviti praodnos poezije i religije. 1942. Spjev Progonstvo (Exil. .). osnutka gradova. odakle poduzima duga putovanja po Mongoliji. Vjetrovi (Vents. to je drevno iskustvo da poezija nije drugo do obrednik i obred Riječi.) znači povratak individualnomu glasu pjesnika-prognanika. Ocean. opijeva napokon najspektakularniji element kozmičkoga jedinstva Zemlje.seoba naroda kroz pustinjska prostranstva. i960. on se poput V Segalena nadahnjuje drugošću Istoka. preko svih oblika preko kojih se u njemu odrazuje ljudski opstanak. Morekazi(Amers. Već sam naslov Saint-John Perseove prve knjige. a osobito Claudela. od kojega preuzima dugi biblijski stih i svečani ton. 1907. žrtve nasilja povijesti. Knjiga Anabaza (Anabase. kasnije poznat pod pseudonimom Saint-John Perse. 1924. slavlja pobjednika ali svrha toga epa nije priča.). u kojem pjesnik kontemplativno sažima svoj život i djelo. nego izdvajanje njegova čisto poetskoga poticaja.). Alexis Saint-Léger Léger. koja brišu čovjekovu nazočnost na zemlji obnavljajući izvorno lice zemlje. i Saint-John Perse službuje u Pekingu. Gidea (Zemaljske hrane). Najveći Saint-John Perseov spjev. daje bitno određenje njegovoj budućoj poeziji: to je himnički svečana pohvala zemaljskim stvarima i pojavama.) napisana je na pozadini velikih povijesnih događaja . Nakon prve knjige. prilaze svijetu počela.SAINT-JOHN PERSE (1887. proveo je cijeli život kao diplomat. pomoću kojega ona postaje iskustvom univerzalnoga. Saint-John Perseovo djelo zaključuje se Ljetopisom Velikoga Doba (Chronique du Grand Age. Saint-John Perse piše djelomice ritmiziranu muzikalnu prozu iznimno bogata rječnika. 436 . 1946. 1957. prognanik. Pohvale (Eloges.

Velike..a iz zelene spužve jednog jedinog stabla nebo cijedi ljubičasti sok. nalik su skutima putujućih stoljeća... »Govorim ti.nek putuju šutke ponad blijedih užarenja ravnice..Pukotinom vjeđa sjedinjujuć se s obrisom vrhunaca. spokojne crte odlaze prema plavi častim mrljama nimalo vjerojatnih vinograda. znadem kamen zamrljan škrgama. a srce mi se skrbi za jednu obitelj skakavaca. rojeve tišine u svjedosnim košnicama. u dimu sanja.dušo moja sva za- 437 . tišim glasom za vidjela. nasladu našu. boje besmrtnih stvari. . Ljeto prostranije od Carstva vješa o ploče prostora više slojeva podneblja. i nek pokleknu naposljetku.ANABAZA [ulomak] VII. Zemlja na više od jednog mjesta dozrijeva ljubičice oluje. meda. što se dižu na mjestu mrtvih rijeka..Boje sumpora. Toliko je blagosti u srcu čovjekovu. Tišim glasom za mrtve. Kakvo mjesto od tinjca! Ni jedne čiste sjemenke u bradama vjetra. Nous n 'habiterons pas toujours ces terres jaunes Nećemo nastavati svagda te žute zemlje. a ti pješčani dimovi. prosite sinjim ožiljcima. Zemlja prostrana po površju valja pod pepelom hrpe svog blijedog ugljevlja. nek se brežuljci zapute pod datostima poljodjelskog neba . tamo gdje se narodi dokidaju u mrtvom prahu zemlje.. dušo moja! . sva zemlja s travom pali se na slami prošle zime . pa zar je moguće da se ona ne iskaže?. Preblage deve na striženju. A svjedo poput ulja. .

Konjice sna na mjestu mrtva praha.. Na istoku neba tako blijedog.. spremaju se spokojni oblaci gdje kruže rakovi kamfora i rožine.mračena konjskim mirisom!« A neke kopnene ptičurine što na Zapad plove. Au podne.. kad čičimak lomi temelj grobovima.. Dimovi što nam ih dašak neki otima! zemlja sva u slutnji svojih brada punih kukaca.. a ta mjesta nek čuvaju konjice od zelene bronce na prostranim cestama!. ah! odjednom što hoće od nas ti glasi? Podignite kakav zrcalni narod na kosturnici rijeka. dobro oponašaju naše morske ptice.. pa nek podnese priziv slijeda stoljeća! Podignite stijene u slavu moju. o ceste isprazne što ih neki dah kuštra sve do nas! gdje naći. čovjek vjeđe sklapa i osvježuje zatiljak putujuć u druga doba.. (Sjena krupne ptice prelijeće mi lice.) Zvonimir Mrkonjić 438 . podignite stijene tišini. zemlja rađa krasote!. kao sveto mjesto potvrđeno rubljem slijepca. gdje naći ratnike da čuvaju rijeke u njinu pirovanju? Na šum velikih voda u pohodu zemljom ustrepti u snovima sva sol zemlje.. A odjednom.

Nikakvim obalama posvećen. o školjke na vodama! 439 . čist začetak ovog pjeva.. Otvorivši vrata prema pijesku.. Drugi dohvaćaju u hramovima oslikane uglove žrtvenika: Moja je slava na pijesku! Moja je slava na pijesku!. Gipsano Ljeto oštri vrške svojih sulica u našim ranama. ostavi mi svoju staklenu kuću na pržini.PROGONSTVO [ulomci] Archibaldu MacLeishu Portes ouvertes sur les sables. A na svim žalima ovog svijeta. velika pjesan iz ničega sačinjena.. o Tudinče.. o praćke po svijetu.. portes ouvertes sur l'exil I... pjevajte. Priželjkivati najgolije područje da bi se na sprudovima progonstva sabrala velika pjesan rođena iz ničega. I nije bludnja. otvorivši vrata prema progonstvu. Grčevi munje na divljenje su Prinčeva u Tauridi. S ključima u svjetioničara i zvijezdom živom mučenom na stijeni praga: Domaćine moj. Božji duh zadimljen napušta svoj azbestni ležaj.. Ja izabirem mjesto očito i nikakvo kao kosturnica doba godišnjih. Fijučite. nikakvim stranicama povjeren. II.

.. kao prebrojavanje naroda što se iseljuju.Postavio sam temelj na ponoru. preko pijeska. kao osnutak carstava pretorijanskom pobunom..] I čas je. uvijek bje ta veličajnost. svoje rođenje i pleme.] III... ha.. I kao kakav visoki pothvat oružja što ophodi svijetom. i po svim žalima ovoga svijeta. što strelimice sabire kitice progonstva... da otkloniš svoje ime.. Uvijek bje ta graja. istim dahom izgovorena. istim dahom..« ». Ta stvar što bludi po svijetu. isti val što izgovara Jednu jedinu. ta visoka nesebeznalost po svijetu. za mojom numidskom dušom.. taj isti galeb na svom krilu. izgovoren. Uvijek bje ta graja.. Ta velika gluha stvar po svijetu. [. i po svim žalima ovoga svijeta. isti galeb nad svojim okrugom. Zvonimir Mrkonjić 440 . o Pjesniče. dugu rečenicu bez stanke zasvagda neshvatljivu.« ».« [.. uvijek bje ta pomamnost. koja poraste odjednom poput pijanstva... Lijegat ću u čatrnje i udubljene lađe... Uvijek bje ta graja. Na sva mjesta isprazna i beživotna gdje je odležao okus veličine. na vršku žudnje. uvijek bje ta sjajnost. rosulji i dimu pješčanom. kao nadimanje usana pri rođenju velikih Knjiga. I taj veoma visoki uzmak vala na vrhu naleta. ».. ista tužaljka bez ritma U potrazi.

romor i slavlje na visini ljudi ... odasvud. Mora. Bubnjevi ništavila popuštaju pred sviralama svjedosti. što valja breme mrtvih ruža. o gomilo.. moje rođenje! A milost nek mi se prospe u okrugu najprostranijih zjena!. Bijahu 1' ikad gorke naše usne živućih stvorova? Vidjeh gdje se u ognjima pučine osmjehuje veliko blagdansko čudo: More u slavlju naših sanja.. Preplavi. živi sat sred paoma neće više prešućivati svoju tuđinsku dušu.. poput zore na istoku ljudi. zar ćete nas neke večeri ostaviti na govornici Grada. lahoru.. poput božanske objave. kao pokrajina korova što bje prokockana. zeleno. Zalobni miris ruže neće više opsjedati rešetke grobnice. More u slavlju na svojim stepenicama ko kamena oda: predvečerje i slavlje na našim granicama. A Ocean. Sulice podneva trepte na vratima radosti. naše slušateljstvo na ovom obronku doba koje ne zalazi: More. mers. Sve More u slavlju međa.. što čitaste prostranije snove. qui lisiez dans de plus vastes songes I. poput Uskrsa od zelene trave i slavlja što se proslavlja. kao područje povlastice i zemlja neotuđive baštine.samo More naša je java. A vi. sred javnog kamena i brončane loze? Šire je.MOREKAZI [ulomci] Et vous.. pod sokolištem bijelih oblaka. Na našim kalcijskim terasama ko Tetrarh diže glavu! 441 . golemo.

[.VI. sa svojim Carobnicama. sa Skorotečama odjevenim u zanos i kovinu. s velikim šudjivim Udovama pod slavnim sjenima. Kao krasnoslov što kreće k Piscu i naslikanim ustima njegove maske. u puti i teretu svome morskom. sa svim priplodom besmrtnih bajki. čim vjetar večernji zapuše. ti More snage i oranja. (Kad u vrlo kratkom odmoru 442 . u silnom pucketanju otmičkih bičeva! More dokučivo vatrom ponajljepših činova duha!.. koje trupkaju na drvenim cokulama. s velikim Otimačima prijestolja i Osnivačima dalekih naseobina. sa svojim velikim Glumcima iskopanih očiju i Prorocima u lance sputanim. U tvari svojoj. Sa svojim Pastirima. s velikim Pronevjeri te ljima kositarskih pokrajina i velikim Mudracima što putuju na bivolima rižišta.medu rođenim ljudima i predjelima njinim od lužnjaka. ah.. povezujući sa svojim gužvama robova i helota glasovitu božansku Kopilad i čuvene kćeri Pastuha . More s mirisom ženske utrobe i fosfora. Piratima i Dojiljama kraljevića. i sa svojim porezom u Djevicama koje kroče brazdama himne. Sa svim svojim blagom nemani i ljudskih bića. prisutnosti. s prvim drhtajem večeri u mirisu algi. o glino! u boji stajskog kamena i dolmena. sa starim prognanim Nomadima i elegijskim Kneginjama.] *** Jer ti ćeš nam se vratit... o More! . I More sâmo priđe nam po kamenim stepenicama drame: S Kneževima svojim.sva ta gomila što žurno se diže s lukovima Povijesti i valja k areni. s Namjesnicima. s Nadarbenicima i Trgovcima.

« A vi. o sviralo. gdje se razbuduje trenutak. Krasnu zemlju zavičaja opet valja osvojiti. i obrana njezina u mojem je pjevu.. zar sjedinjenje s kćerima robova ne nadvisuje tako visokim glasom metež krvi?. zar ćete mi uskratit da joj pristupim? Zemljo mog gospodstva... Zapovjedi pokret. Zvonimir Mrkonjić 443 . od čovjeka rođen.) »Vodi me.. o Mudraci! Ako usud morski pothranjuje još.. krećem krilatim putem.« Pa tko bi dakle. »Ah! nek pristupi kakav Pisar i kazivat ću mu u pero.Barbari odsjednu na Dvoru.. ta tko ste vi.Oni koji od rođenja stavljaju svoju spoznaju iznad znanja.. da u te udem! bez ikakva srama zbog svog zadovoljstva. veliku neku pjesan izvan razuma. i jošte ono milje ljubavi što stavlja nam u ruke tek mačeve radosti!... prelesti.. krasnu zemlju Kralja koji je ne vidje od rođenja. o Mudraci! da nas korite.. Ja krećem. bez uvrede podijelio sa mnom radost moju? . putovima svakoga mora. sred svog doba. gdje je i sama tuga tek krilo.. poput ptice krilatom odjećom odjenute. uz drhtaj svakog lahora.

sebe shvaća i po prvi se put usuđuje pokazati se.PIERRE JEAN JOUVE (1887. Jouve u predgovoru svojoj knjizi Krvavi znoj (Sueur de sang.vidimo prve činove drame Erosa. »Nervalu. pod naslovom Nesvjesno. ali nakon Prvoga svjetskoga rata potpuno odbacuje svoj dotadašnji rad. pjesnici nakon Rimbauda također su zaslužni za otkrivanje nesvjesnoga.] Psihoneuroza svijeta dosegla je visok stupanj koji daje povoda pribojavati se samoubojstva. Pir (Noces. Rimbaudu. koji. piše Jouve. 1925. spojivši puteno i duhovno. »U četvorici francuskih pjesnika prethodnoga razdoblja«. [. promiče visinu pjesničke zadaće. .« Poezija se postavlja protiv katastrofe jer je »sam život velikoga Erosa. Romains opisao kao »izraz jednodušnoga i kolektivnoga života«)..). 1935. 1949. spiritualnost.). Kyrie (1938.« Po svemu.). a ujedno modernim po sintaktičkoj slobodi. zacrtava osnovne teme svoje poezije. 1937. kao Poezija. 444 . slogom klasično jednostavnim. Jouve uz pomoć supruge psihoanalitičarke otkriva psihoanalizu kao protutežu svojoj izrazitoj mističnoj nastrojenosti. Baudelaireu.svjedoče o snazi toga osamljenoga. Ono što Jouveovu stavu daje život. koji umire i preporađa se«. Sve njegove knjige -Tajanstvenipir(LesMystérieusesNoces. Godine 1924. katastrofa.)..) Pierre Jean Jouve započinje svoj pjesnički put kao sljedbenik unanimizma (pjesničke škole koju je njezin osnivač J. Dijadem (Diadème. koju ono sadrži: »Najgora katastrofa civilizacije moguća je u ovom času jer ona stoji u čovjeku. jest spolnost potencirana osjećajem grijeha i apokaliptičke kazne. Nebeska tvar (Matière céleste. Jouve nastavlja erotiku tih pjesnika i dovodi je do vrhunca koji nije dosegao ni nadrealizam. 1928. Videći u dvojstvu Erosa i Smrti osnovnu suprotnost što razdire modernoga čovjeka. dubokoga glasa koji.).) . jer upućuju na tendenciju katastrofe. razbivši sve prepreke očitovanju Erosa.1976. Mallarméu . U nastojanju da oslobode poeziju od racionalnoga.

MISTIČNA KRAJINA Beaux nuages beaux anges prisonniers clairs Lijepi oblaci lijepi anđeli uznici prejasni Stablo u podne topla ruka zelenila Crkva žena iz kamena Sunce svakome na čelu Otisnuta na granju zraka pukotina Što zgužvana diše najveću od tajna Riđu smeđu ili crnu Mošus i uzbuđeno ljeskanje u runima Rođenje zametka i orlova veoma čistih Naprotiv plivač nagnut bijelom danu Krasan zarobljeni balon Pod bojaznim suncem spava Na ružičastim vjetrima prebiva Viši od oblaka žuđenih predmeta Viši od žudnje viši od njihove borbe Ne dosta visok pretežak Da slomi uže od dugih suznih kesica Dok je planina kristalnih cesta Gomilajuć podno sebe ljeposnu maglu Glazbu gospodovanjâ Vukla k sebi duge zelene rijeke Natovarene ljudskim uljem I krojila Djevici halju iz kamena Skaredno sačinjenog od šumskoga neba. Zvonimir Mrkonjk 445 .

LOV Les premiers grands oiseaux on les abattait nus sous le corsage Prve velike ptice obarahu gole pod prslukom Na mahovini vidi se velik rastvoreni šestar Košuta zapomaže na zapadu svojih dugih nogu Zamećući prsten pod suknjama stida Srce joj se bori svagda izmed nogu Daj mi da otvorim to srce i zaronim u nj svoju nesreću Prekrasni pobijeđeni sjenoviti su guzovi A na oba oka pluća joj od užasa izlijeću. Zvonimir Mrkonjić LEPTIRI Les papillons sont enfermés Leptiri su zatvoreni Leptiri ružičasti i crni leptiri masni Leptiri su neljudski topli Krila su im nesporazumi sjećanja Te zvijerke nose biljeg i kobnost dvaju lica Sto se zatvaraju u stroge donje nabore Kad ih spazimo u njihovoj tami Leptiri donjega mesa Nadiru ružičasti masni 446 .

Zvonimir Mrkonjić ORFEJ Ménades retentissantes organisées Menade gromoglasne organizirane Koje prebivate na vršcima grebena Nečovječnog svijeta što ne ljubi više ljubav Ratna ušća raskrečenih butina Menade sna koje urlate smrt Pjevača. Zvonimir Mrkonjić ŽUTI KONJ Quatrième Cheval tu es un soleil jaune Četvrti Konju ti si žuto sunce Pojavio se Konj četvrti Konj najgori Onaj što riječ ga ljudska nije rekla.Nadiru ali trepću Trepću ali nadižu Miris bezumlje golotu težinu. furije zlata i vlasti Sestre moje budite oružane budite gole budite pjane Proždrite sve što vam je moje srce nastvorilo. 447 .

Muška smrti! Predoči prvi grijeh U mirnom zlatnom zelenilu Povijesti. smrvljeno Stanište Mrtvih Zemlja noćnih bujica i tužaljki Moć studeni koju ne može probaviti Bijedna zemlja jer tako je krvava srdžba Sto vodi drugoj smrti od gorućeg ulja Vladaj na toj zemlji Tjerajuć je u njenu Sjenu il u njeno Ne Oduvijek praćen kugom i gradom Svjedocima zvijezda Prodiruć bogatstvom rak-rane O koji hodaš zviježđima Narasti odjednom s kotačem vremena Svečano i nijemom nakupinom istrulih krikova. Svojim posve unutrašnjim okom promatraj ga Prolazeć preko hladnih nam tijela utjelovi ga I tvoreć naše konačno odsuće.Žut sred bijela dana obasjavaš nas Kako te vidjet a ne oslijepit što vidjesmo Nebo i stravu na neobičnoj zemlji A da se riječi ne požure da te kažu? Žut si a oblik ti se preko kostura slijeva Na pradrevnu bačvu rebara Zelene krpe otpadaju sve providnije Rep je bez dlaka a zdjelica na štakama Radi jalova optoka nasilja A vjetar kemija Puše ti kroz nozdrve i pobijeljelo oko. počini ga! Konju sunce što kročiš starim meniskusom Pripremi gomile slavodobitnoga Grijeha! Groteskna debljina plahta i kamenja Slijedi te. Zvonimir Mrkonjić 448 .

a romantik nadahnućem. Cocteau je stvarao nove mitove. u knjizi Jednoglasni pjev (Plain-Cbant.). sredinom dvadesetih. drami.1963. E. u središtu kojih je pjesnikov život. on je klasicist po formi. Do dvadesetih godina Cocteau je ekspresionist. 192 3. . u slikarstvu i na fdmu . štoviše »pjesnik poezije« (G. Koristeći se svim raspoloživim mitovima. Cocteau je daleko od toga da bude svećenikom pjesništva u smislu ozbiljnosti i nepokretnosti toga pojma. U 449 .u poeziji.Jean Cocteau uvijek je pjesnik. romanu. slikaru Pablu Picassu i skladatelju Igoru Stravinskomu.) svim formama svoje mnogostruke djelatnosti . svojim stilskim i tematskim pretvorbama on je zavrijedio oznaku »maga modernoga duha«. da bi pedesetih godina bio privučen verbalnim automatizmom nadrealističkoga nadahnuća. Clancier).JEAN COCTEAU (1889. Naprotiv. Ipak. metapjesnik. po čemu je najsličniji svojim velikim suvremenicima.

da je jadni drug moj Jean ubijen. Boju. sjaje. sunce. Daj da cvrčak navrh bora cvrči. s večeri opet noć iz sebe toči. Daj da na to sviknem se što prije. unesi mijenu u me. svojoj stoci. Crnac. Ja sam pak iznutra crn. daj da se u krušnoj peći grčim. 450 . zmijo Adama i Eve. Opali mi tijelo i osoli. rumen iznutra je.BATERIJA Soleil. kome svi se zubi crn izvana. daješ slikama punoću. Stablo što o podne ispuni se noći. Daj da moji zli se snovi plijeve. je t adore comme les Sunce. k tebi uzdići ću hvalu ko divljaci ničice na žalu. u košari voću. miris tijela mi pretvori ko što Hijacinta cvijetom stvori. velike me oslobodi boli. a rumen izvana. Sunce.

dobitke na kat složi. to jest lopte. na svom vratu tvoje teške šake. jer je podne. Vruće mi je. Iščupaj mi boljku. Sunce. toreador. svih mjeseci zvjerinjače. snažno vuci. sunce. Ti nevrijednu svoju robu steri na Antile i na divlje zvijeri. Buffalo Bille. Gorim! Više ne znam ni sam to što zborim.Lutrijo. Ti si modri crnac koji bije ekvatore i ekvinocije. varalice u zlatnoj karuci. Ipak ti si ono za čim hlepim. Mate Maras 451 . Bordel Goulue. sunce. Ponajbolje tu nama predoči zato da nam ne pokvariš oči. zlatni u tebe su i lančići satni. jače si od opijumske sile. od mene se mače. posude i nože. gdje zrcala arpeggia su puna. Ti si klaun. manež od baršuna. Barnume. Nemam sjene. paklu moj prelijepi. Sunce. snosim udarce ti jake.

što će brzo doći San tvrdi nam dat. Sudbu moju mijenja. Mnom štićena stoji. Zar bi plaho ptice još potpuno sneno Gnijezdo ostavilo. slijepa u tišini. a ti ćeš živjet. Lak sam pod tom teškom glavom što se čini Od moje gromade. Gdje s četiri noge tijelo razvedeno Dvoglavo je bilo. Kojoj andel. Prem dan mi je krade. 452 . Jednom neću čuti srce ti u grudi. Ti urastaš u san korijenima dugim. k svjetovima drugim. Glavo odsječena. O da može vječno radost potrajati Koja jutrom jenja. Umrijet ću.Je n'aime pas dormir quand ta figure habite Loše spavam kada glava ti u noći Leži uz moj vrat Jer mislim o smrti. a blizu. Daleko. to me budi! Užasno me strah. Ni slušat tvoj dah. Različitim stižuć. dužan da me putem prati.

Ah. Zvonimir Mrkonjić 453 . da mi je s tvojim profilom uz vrat Kroz snena ti usta Dah iz vignja tvojih grudi osjećat Dok smrću ne sustam.

zbog čega je dobio naziv »kubističkoga pjesnika«.1960. pojavama i kakvoćama. Kravate od konoplje (Cravates du Chanvre.preuzetu uskoro za jednu od osnovnih postavki nadrealističke poetike. u Reverdyevoj je poeziji prizor krajnje sveden i ispražnjen. Da bi predmeti i njihovi odnosi došli što više do izražaja.) itd. stvorio definiciju pjesničke slike . sve je sadržano u odnosima medu stvarima. Došavši 1910. 1918. Reverdy je u svojoj poeziji trajno obuzet ljubavlju prema prirodi i krajoliku. Ovalniprozorčić (La Lucarne ovale. 1922. Reverdy je 1916. intenzivnoj do kontemplacije i samonegiranja. ali ne na način smrznute dinamike pogleda u analitičkom kubizmu. 454 .) Rodom južnjak. Na osnovi te značajke svoga pjesničkoga svijeta.PIERRE REVERDY (1889. Skriljevac krova (Les Ardoises du Toit. I Reverdy je zaokupljen predmetnošću svijeta. ali vrlo prisutnoga svijeta egzistencijalne tjeskobe i očekivanja. on je postao pjesničkim suputnikom kubističkoga pokreta.).koja nastaje iz približenja dviju riječi podrijetlom iz što je moguće udaljenijih realnosti . čime će snažno utjecati na korjenita strujanja u francuskom pjesništvu nakon Drugoga svjetskoga rata.).. u Pariz. U svojim najznačajnijim knjigama. Reverdy je stvorio uzorak ispražnjenoga. 1916. Dok su događaji u tom svijetu svedeni na najmanju mjeru. .

SUH JEZIK Le chu est là Klin je tu Zadržava obronak Svijetla krpa podignuta na vjetru jest neki dah i onaj tko razumije Svaki je put gol Ceste pločnici daljina ograda bijeli su Ni kapi kiše Ni lista sa stabla Ni sjene halje Iščekujem daleko je postaja Rijeka međutim teče obalama uzvodno zemlja se suši sve je golo sve je bijelo Samo s razdešenim hodom ure buka promakloga vlaka Iščekujem Zvonimir Mrkonjić KASNO U NOĆ La couleur que décompose la nuit Boja koju rastvara noć Stol za kojim sjede 455 .

Stubište koje nikamo ne vodi. uspinje se oko kuće. Nema. uostalom. njegove odsječene ruke sviraju violinu ne bih li pomoću njih zaboravio svoju bijedu.Cilindar petrolejke Svjetiljka je srce koje se prazni Druga je to godina Jedna nova bora Jeste li na to već pomislili Prozor upravlja plavo okno Vrata su prisnija Rastajanje Grižnja i zločin Zbogom ja padam U slatki kut ruku koje me prihvaćaju Krajičkom oka vidim sve one koji piju Ne usuđujem se pomaknuti Sjede Stol je okrugao I moje pamćenje isto tako Sjećam se sviju Čak onih koji su otišli Ante Čičin-Šain PJESNICI Sa tête s'abritait craintivement Njegova glava sklanja se bojažljivo pod sjenilo svjetiljke. Na krovu se vide usko- . ni vrata ni prozora. Spava. Postoji glazbenik koji se ne miče. On je zelen i njegove su oči crvene.

Višnja Machiedo 457 . Višnja Machiedo HODNIK Nous sommes deux Nas dvoje smo Na istoj crti gdje sve se niže U meandrima noći Riječ je u sredini Dvoja usta koja se ne vide Šum koraka Jedno lako tijelo klizi prema drugom Podrhtavaju vrata Jedna ruka prolazi Htjeli bismo otvoriti Svijetla zraka stoji uspravno Tu preda mnom I vatra je to što nas razdvaja U mraku gdje tvoj profđ iščezava Minuta prekinuta disanja Zapalio me je na prolazu tvoj dah. Padaju jedna za drugom. Brzo se ponovno uspinju stubištem i počinju iznova.mešane sjene koje se strmoglavljuju u prazno. a ne ubijaju se. vječito očarane glazbenikom koji svagda svira violinu rukama koje ga ne slušaju.

Postoji glazbenik koji se ne miče. On je zelen i njegove su oči crvene. Nema. njegove odsječene ruke sviraju violinu ne bih li pomoću njih zaboravio svoju bijedu. Spava. uostalom. Na krovu se vide usko- 458 . Stubište koje nikamo ne vodi. uspinje se oko kuće.Cilindar petrolejke Svjetiljka je srce koje se prazni Druga je to godina Jedna nova bora Jeste li na to već pomislili Prozor upravlja plavo okno Vrata su prisnija Rastajanje Grižnja i zločin Zbogom ja padam U slatki kut ruku koje me prihvaćaju Krajičkom oka vidim sve one koji piju Ne usuđujem se pomaknuti Sjede Stol je okrugao I moje pamćenje isto tako Sjećam se sviju Čak onih koji su otišli Ante Čičin-Šain PJESNICI Sa tête s'abritait craintivement Njegova glava sklanja se bojažljivo pod sjenilo svjetiljke. ni vrata ni prozora.

a ne ubijaju se. vječito očarane glazbenikom koji svagda svira violinu rukama koje ga ne slušaju. Padaju jedna za drugom.mešane sjene koje se strmoglavljuju u prazno. Višnja Machiedo HODNIK Nous sommes deux Nas dvoje smo Na istoj crti gdje sve se niže U meandrima noći Riječ je u sredini Dvoja usta koja se ne vide Šum koraka Jedno lako tijelo klizi prema drugom Podrhtavaju vrata Jedna ruka prolazi Htjeli bismo otvoriti Svijetla zraka stoji uspravno Tu preda mnom I vatra je to što nas razdvaja U mraku gdje tvoj profil iščezava Minuta prekinuta disanja Zapalio me je na prolazu tvoj dah. Višnja Machiedo 459 . Brzo se ponovno uspinju stubištem i počinju iznova.

Neposredni život (La Vie immédiate. Poezija i istina (Poésie et Vérité. Nema poezije koja bi u tome bila manje subjektivna od Éluardove. koja povezuje slobodu nadrealističke uporabe jezika s izravnošću sveljudskih poruka. la Poésie.1952. 192 6. ali se istodobno sve više angažira kao antifašist.). Plodne oči (Les Yeux fertiles. Éluard tek kao nadrealist objavljuje knjige kojih naslovi ostaju medu najznačajnijim stečevinama nadrealizma: Umrijeti od neumiranja (Mourir de ne pas mourir. U tom razdoblju nastale su knjige Javna ruža (La Rose publique. Éluard ostaje vjeran pokretu. Prirodni tok (Cours naturel. ukrcava se bez ičijega znanja na put oko svijeta. predaje se svagda čistoći nekoga poriva. 1939.). 1929. . s kojega se vraća nakon nekoliko mjeseci. 1938.). 1942.). poezija (L'Amour. Eluard ubrzo pristupa dadaistima. zatim sudjeluje s Bretonom u stvaranju nadrealističkoga pokreta.) Najtananiji lirik modernoga francuskoga pjesništva. u kojima dolaze do izražaja Apollinaireove pouke o slobodi riječi. 1934.).). Ljubav. tako i u svojoj poeziji. kako u svom životu.« Poistovjećujući ljubavno i pjesničko iskustvo.). Isprva pod utjecajem unanimizma. Éluard piše poeziju velike jednostavnosti. 1946. 1932. Eugène Grindel (s književnim imenom Paul Éluard). Godine 1924. Aragon i još neki nadrealisti prihvaćaju harkovsku liniju. tj. 1949. 1936.) i Moralna pouka (Une Leçon de morale. Političke pjesme (Poèmes politiques. 192 2. 460 . Premda po svojoj naravi upravo suprotna Bretonovu pojmu »grčevite ljepote«. Kada 1931. nego onaj koji je nadahnut.PAUL ÉLUARD (1895. Za vrijeme okupacije Éluard ilegalno radi za pokret otpora. Neprekidna poezija (Poésie ininterrompue. Prenositi drugima poruku ljubavi spada u program mijenjanja svijeta: »Pjesnik je mnogo više onaj koji nadahnjuje.). nego ga nosi prema svim bićima. estetiku socijalističkoga realizma. 1948.). klasično smirenoga i uravnoteženoga izraza.). Omogućiti da se vidi (Donner à voir. Premda je već objavio nekoliko zbirki pjesama. u čemu važnu ulogu igra i njegovo pjesništvo. Ljubav je osnovni poticaj Éluardova pjesništva. Kapitala boli (Capitale de la Douleur. Éluardova je poezija najviše pridonijela širokomu oglašenju nadrealizma.). koji se ne zaustavlja na čuvstvenom odnosu prema ženi.

Ptica se stopila s vjetrom. Ono je tvrdo kao kamen. Kamen kretanja i vida. Kamen bezobličan. Ono što je bilo shvaćeno. Zvonimir Mrkonjić VOLIM TE Je t'aime pour toutes les femmes que je n 'ai pas connues Volim Te radi svih žena što ih ne upoznah Volim Te radi svih doba u kojima ne življah Radi mirisa pučine i mirisa toplog kruha Radi snijega što se otapa radi prvih cvjetova Radi čistih životinja koje čovjek ne plaši Volim Te radi voljenja 461 . Ono oduzima ljudima mogućnost da se od njega odvoje.ZRCALO TRENUTKA II dissipe le jour Ono rasipa dan. sve obrazine. prezire čak poprimiti oblik ruke. Čovjek sa svojom stvarnošću. Nebo sa svojom istinom. A odsjaj mu je takav da kvari sve oklope. Ono kazuje ljudima slike oslobođene privida. Ono što je ruka uhvatila. ne postoji više.

Volim Te radi svih žena što ih ne volim U komu se odrazujem ako ne u tebi vidim se tako malo Bez tebe ne vidim ništa izim pusta prostranstva Između nekoć i danas Postoje sve te smrti što ih s mukom prekoračih Ne mogoh probiti zid mojeg zrcala Trebao sam riječ po riječ učiti život Kako se zaboravlja Volim Te radi razbora što nije moj Radi zdravlja Volim Te usuprot svemu što je tek priviđenje Radi tog besmrtnog srca koje ne čuvam Držiš se sumnjom a razum si samo Pripeka si što mi udara u glavu Kad sam siguran u sebe Mirko Tomasović MOJA LJUBAV Elle est debout sur mes paupières Ona je uspravna na mojim vjedama I njena je kosa u mojoj kosi. Ona oblik mojih ruku nosi. Njene su oči vazda otvorene I ne da mi usnuti. Ona ima boju mojih očiju. Ona u moju sjenu uranja Kao kamen u nebo. 462 .

Drago Ivanišević OSLIKANE RIJEČI Pablu Picassu Pour tout comprendre Da bi se sve razumjelo I Stablo s pogledom pramca Stablo koje obožavaju gušteri i povijuše A i oganj i slijepac Da bi se spojilo krilo i rosa Srce i oblak dan i noć Prozor i vidik odasvud Da bi se dokinulo Kreveljenje nišdce Što će se sutra kotrljati po zlatu Da bi se dokrajčilo Prenemaganje slatkasto Divova punih sebe Da bi se vidjele sve oči odražene Od svih očiju 463 . Nagone me da govorim iako nemam što reći.Njene sanje u blijesku svjetla Čine da hlape sunca. I nagone me na smijeh. na plač i na smijeh.

Drago Ivanišević 464 .Da bi se vidjele sve oči jednako lijepe Kao što one vide More upojno Da bi se lako smijalo Jer ti je bilo vruće jer ti je bilo hladno Jer si bio gladan jer si bio žedan I da bi govor Bio jednako podašan Kao poljubac Da bi se združila kupačica i rijeka Kristal i plesačica oluje Kora i doba dojki Žudnja i mudrost djetinjstva Da bi se dao ženi Zamišljenoj i samoj Oblik draganja Koje je snivala Da bi pustinje bile u sjeni Umjesto da su u Mojoj Sjeni Dati moram Svoje Dobro Dati Svoje Pravo.

GLAVOM PROTIV ZIDOVA Ils n 'étaient que quelques-uns Bilo ih je samo nekoliko Na cijeloj zemlji Svaki se smatrao samim Pjevali su imali su pravo Pjevati Ali pjevali su kao što se pljačka Kao što se ubija sebe Noći vlažna otrcana Hoćemo li te trpjeti Još zadugo Nećemo li prodrmati Tvoju očitost kloake Mi nećemo čekati na jutro Napravljeno po mjeri Htjeli smo vidjeti jasno u očima drugih Njihove iscrpljene ljubavne noći Oni sanjaju samo o tom da umru Njihove lijepe puti zaboravljaju se U srcovrtećim pavanama Pčele uhvaćene u svom medu Oni ne znaju za život A nama je od njeg zlo posvuda Crveni krovovi topite se pod nepcem Pasja žego u punim krevetima Dodi da isprazniš svoje kesice pune tople krvi Ima još jedna sjena ovdje I komad glupana ondje Na vjetru njihove maske njihove prnje 465 .

Zvonimir Mrkonjić 466 .U olovu njihove zamke njihovi okovi I razborite im sljepačke kretnje Ima vatre pod pećinom Za onog tko vatru ugasi Pripazite mi imamo Unatoč noći koju ona smišlja Više snage nego utroba Vaših sestara i žena I mi ćemo se razmnažati Bez njih ali udarcima sjekire U vašim zatvorima Kameni potoci oranje pjene Gdje lepršaju oči bez pizme Oči pravične bez nade Koje znaju vas I koje ste morali iskopati Radije nego da ih ne poznate Udicom vještijom od vaših vješala Mi ćemo uzeti svoje dobro gdje hoćemo da bude.

Nadja (1928. po Bretonovim riječima. Težnja da se dovede »mašta na vlast« (kako su nadrealistički zahtijevali 1968. napisan u suradnji sa Soupaultom. 1923. distancira. . zahvaljujući čemu se upoznao s Freudovim radovima i s pojmom nesvjesnoga. Diktat misli izvan nadzora razuma. djelatnosti i njegove poezije. Po tim značajkama 467 . može se konkretizirati jedino preko novoga pojma ljepote.1966. Cisti duševni automatizam. smatrajući ih suviše destruktivnima) te s L.). bilo govorom ili pismom. Početkom Prvoga svjetskoga rata. Zalagaonica (Mont de Piété). od kojega se Breton 1935. im.). Takav stav vodi Bretona i njegove drugove u politički angažman te oni osnivaju 1930.) Opsjednutost slobodom jedinstveni je nazivnik Bretonova života. u službi revolucije. pomoću kojega se hoće izraziti. Soupaultom osniva časopis Literatura. Sve Bretonove najznačajnije knjige. »promijeniti život«. kao student medicine. kao što je govorio Rimbaud. ili na koji god drugi način.« Poeziji koja se oslobodila pomoću misli nesvjesnoga. kojim se može. Aragonom i P. nego prije svega čin slobode. nije više svrha književno djelo. Spojene posude (Les Vases communiquants. »biti grčevita ili je neće biti«. 1937. 1932. zbiljsko odvijanje misli. 1932. trajna su rezultanta pjesnikove težnje da prevlada »tjeskobnu pomisao na nepremostivi razdor između djelovanja i sna«.ANDRÉ BRETON (1896. Pokretač pisanja i svakoga drugoga djelovanja jest za Bretona pjesnička slika u smislu susretišta krajnosti. m. Luda ljubav (L'Amour fou.).). U njemu otkriva automatsko pisanje. koje će g. objavljuje prvu knjigu. kako ju je bio odredio Lautréamont. Godine 1919. Breton je dodijeljen neuropsihijatrijskoj službi. Sijedi revolver (Le Revolver à cheveux blancs. časopis Nadrealizam. pobunjeni studenti u Parizu). u prvom Manifestu nadrealizma ovako definirati: »NADREALIZAM. Magnetska polja. gdje objavljuje prvi nadrealistički tekst. Zato je teško razgraničiti njegovu poeziju od drugovrsnih tekstova kao i događaja njegova života vezanih uz pojam s kojim se poistovjetio: nadrealizam.). koja će. da se ostvari čudesno. 1924. Sjaj zemlje (Clair de Terre. izvan svake estetske ili ćudoredne svrhe. i pristupa dadaistima (od kojih će se odvojiti 1922.

Bretonovo djelo i cijeli nadrealizam očituju crte krajnje. apsolutne pojave romantizma suočene sa slutnjama neumoljivo svrstanoga svijeta budućnosti. 468 .

SLOBODNA VEZA Ma femme à la chevelure de feu de bois Moja žena kojoj je kosa od šumskog požara Kojoj se misli blistaju od žara Kojoj je struk od pješčane ure Moja žena u koje je struk vidre u raljama tigra Moja žena kojoj su usta značka i bokor najkrupnijih zvijezda Kojoj su zubi trag bijelih miševa na bijelom tlu Kojoj je jezik od izglačane ambre i stakla Moja žena kojoj je jezik probodena hostija U koje je jezik lutka što otvara i zatvara oči Kojoj je jezik od nevjerojatna kamena Moja žena u koje su treptaji trepavica dječje pisanje U koje su obrve od ovala lastavičjega gnijezda Moja žena kojoj su sljepoočice od ploče na krovu staklenika I od pare na oknima Moja žena kojoj su ramena od šampanjca I od česme s glavama dupina pod ledom Moja žena kojoj su zglavci od žigica Moja žena kojoj su prsti od slučaja i od asa herca U koje su prsti od sijena tek pokošena Moja žena kojoj su pazuha od kunovine i od bukova ploda I od Ivanjske noći Od svibe i od gnijezda školjaka U koje su ruke od pjene mora i brana I od mješavine pšenice i mlina Moja žena vretenastih nogu Kojoj su kretnje kao u urarstva i u očaja Moja žena u koje su nožni listovi od bazgove srčike Moja žena u koje su noge inicijali U koje su noge svežnjići ključeva U koje su noge od smôlâ što upijaju 469 .

Moja žena kojoj je vrat biserni ječam Moja žena kojoj je grlo Zlatna dolina I susret u samom koritu riječne struje Kojoj su grudi noć Moja žena kojoj su grudi morski krtičnjaci Moja žena kojoj su grudi rumeni talionici Kojoj su grudi utvare ruže pokrivene rosom Moja žena kojoj je trbuh raširena lepeza dana Kojoj je trbuh divovska pandža Moja žena u koje su leda uspravljene ptice U koje su leda od žive U koje su leda od svjedosti Kojoj je zatiljak zaobljeni kamen i vlažna kreda I pad čaše tek ispijene Moja žena u koje su bokovi od brodice Bokovi od svijećnjaka i pera u strijele Rebra od perâ bijeloga pauna Od neosjetljive vage Moja žena kojoj je stražnjica od pješčenjaka i od azbesta Moja žena u koje je pozadina labudice Moja žena u koje je proljetna stražnjica I spol perunike Moja žena kojoj je spol zlatni rudnik i kljunaš čudnovati Moja žena kojoj je spol alga i ustajali bomboni Moja žena kojoj je spol od zrcala Moja žena očiju punih suza Očiju što su oružje ljubičasto i magnetska igla Moja žena u koje su oči od savane Moja žena u koje su oči od vode što se u tamnici pije Moja žena kojoj su oči od drveća po kojem vazda sjekira pada U koje su oči na razini vode na razini zraka zemlje i vatre Marko Grtić 470 .

SABLASNI STAVOVI Je n 'attache aucune importance à la vie Život mi nije nimalo važan Ni najsitnijeg leptira života ne bih pribo za nešto važno Nimalo nisam važan životu Ali grane od soli grane bijele Svi mjehurići sjene I anémone morske Slaze i dišu u mojoj misli Stižu iz plačeva neisplakanih Iz koraka neiskoračenih koji su zato dvostruki koraci A pijesak ih pamti kad se digne plima Prečke su u krletci I ptice s velike visine slijeću da bi pjevale pred tim prečkama Podzemni prolaz sve mirise sjedinjuje Jednog se dana žena neka umiješa u to Žena ta postade tako blistava te je ne mogoh ni vidjeti Očima ovim kojima vidjeh sebe sama gdje plamtim Već bijah dobio sadašnju dob I bdjeh nad sobom nad mišlju svojom kao noćni čuvar u golemoj tvornici Jedini čuvar Kružni tok opčinjaše vazda iste tramvaje Likovi sadreni ne izgubiše baš nimalo izražajnost Zagrizahu smokvu osmijeha Poznajem tkaninu jednu u iščezlu gradu Da mi se prohtjede da pred vas banem u toj tkanini Pomislili biste da vam kucnu posljednji čas Kao i meni Česme će napokon shvatiti da ne smiju reći Česma Marko Grčić 471 .

On nie dit que là-bas les plages sont noires Kažu mi da su tamo žali crni Od lave potekle u more I da se odmataju podno neizmjernog visa zadimljenog snijegom Pod jednim drugim suncem divljih džaka Koja je to daleka zemlja Sto svu svoju svjetlost kao da crpe iz tvog života Ona trepti vrlo stvarna na vrhu tvojih trepavica Blaga tvojoj puti poput bestjelesne rubenine Netom izvučene iz odškrinute škrinje stoljeća A za tobom Bacajući posljednje svoje mračne plamsaje medu tvoje noge Na tlo izgubljenog raja Ogledalo tmine zrcalo ljubavi I niže još k tvojim rukama što se otvaraju Dokazivanju proljećem NA OSNOVI Nepostojanja zla Svaka rascvala morska jabuka Zvonimir Mrkonjić 472 .

Le monde baiser Svijet u cjelovu Igrač s ljeskinim štapićima prišivenim na rukave Smiruje roj mladih majmuna-lavova Koji halabučno siđoše s okvira Sve postaje tmasto vidim gdje prolazi kočija noći Vuku je aksolotli u plavim cipelama Palucavi ulaz činjenična puta što vodi u grob Popločan vjeđama i njihovim trepavicama Zakon odmazde satire zvjezdani narod I zbog mene išaran si crnom rosom Dok se strahobne umne mede S vriježom loze Raskoljuju po duljini Propuštajući bijele čaplje Koje slijeću na susjedno jezero Rešetke prizora čudesno su svinute Dugo zračno vreteno jedino posvjedočuje čovjekov bijeg U praskozorje u sjajnim lucernama Vrijeme je Odsad samo odzvanjanje cigankinih zlatnika Na volanima rusomače Jahačica uspravna na konju u galopu s pjegama olujnih runaca Izdaleka se ruke svagda bočno protežu Odozdo me prašan romb štita podsjeća Na šator iskićen modrim bivolima Indijanaca sa štitnikom za uši Vani zrak iskušava imeline rukavice Na tezgi bistre vode Svijet u cjelovu-svijetu dans un 473 .

Moj je oklop Oklop goleme nebeske kornjače s hidrofilnom Koja se svake noći bori u ljubavi S golemom crnom kornjačom divovskom stonogom korijenja utrobom Višnja Machiedo NA PUTU ZA SAN ROMANO La poésie se fait dans un lit comme Vamour Poezija se čini u postelji kao ljubav Njezine razbacane plahte postaju zora stvari Poezija se čini u šumi Ona ima prostor koji joj je potreban Ne ovaj drugi nego onaj koji uvjetuju Jastrebovo oko Rosa na preslici Sjećanje na orošenu bocu traminca na srebrnoj plitici Visoka šipka od turmalina na moru I put misaone pustolovine Koji se okomito uspinje Ako samo malo zastaneš odmah zarasta u šikarje To se ne zvoni na sva zvona Nije pristojno ostaviti vrata otvorena Ili pozvati svjedoke Jata riba živice sa sjenicama Tračnice na ulazu u veliki kolodvor 474 .

Poetski je zagrljaj kao tjelesni zagrljaj Dok traje Zaklanja svaki pogled na bijedu svijeta 1948.Zrcaljenje dviju obala Brazde u kruhu Mjehurići u potoku Dani u kalendaru Pljuskavica Čin ljubavi i čin poezije Nisu spojivi Sa čitanjem novina na glas Smjer sunčane zrake Modro svjeducanje koje povezuje udarce drvosječine sjekire Uzica dječjeg zmaja u obliku srca ili vrše Ravnomjerno mahanje dabrova repa Brzina munje Slap slatkiša s vrha starih stepenica Lavina Soba čarolija Ne gospodo nije sudnica za prijestupe Ni sobetina puna pijanih vojnika nedjeljom navečer Plesne figure otplesane u prozirnome iznad močvara Omeđivanje ženskog tijela na zidu bacanjem bodeža Svijetli kolutovi dima Uvojci tvoje kose Krivulja spužve s Filipina Prepletanje pjega zmije koraljke Ulaženje bršljana u ruševine Ona ima mnogo vremena pred sobom. Radovan Ivšić 475 .

1927. 1925. Pupak limba (L'Ombilic des limbes. napisao i žestokih pjesama u tradicionalnoj formi.). videći u njima ne sredstva. . koja se suprotstavlja stalnoj prijetnji ludila i rasapa. 476 .). nego svrhu nadrealističke djelatnosti.«) njegovi tekstovi bilježe uspješno nastojanje pjesnika da dosegne i zabilježi svoju misao. Zivcomjer (Le Pèse-Nerfs. Artaud je usporedo djelovao kao glumac i redatelj. našao je u nadrealizmu najbolju mogućnost određenja svoje razdrte osobnosti. Unatoč tomu što je i on osudio književnost (»Svako je pisanje svinjarija. raspadanje koje je osjećao na tjelesno neposredan način.1948. Psihološkomu i racionalnomu Artaud je stoga suprotstavljao tjelesno i iracionalno.ANTONIN ARTAUD (1896. grčevitih svjedočenja o svojoj duševnoj drami.) Posljednji u nizu »prokletih pjesnika«. Započevši kao pjesnik koji je osim svojih kasnijih tjeskobnih. koji je svojim »kazalištem okrutnosti« dao veliki poticaj kazalištu budućnosti. Antonin Artaud.

.MOLITVA Ah. Bozo Kukolja 477 .. donne-nous de crânes de braises 0 daj nam lubanje goruće Zgromljene munjom lubanje žarne Lubanje lucidne lubanje stvarne 1 prožete tvojim prisućem 0 daj nam se rodit u nutarnjem nebu Puni kovitlaca ko bujični nanos Pa nek nas probode vrtoglavi zanos Noktima svojim što nas ognjeni grebu Zasiti nas jer smo gladne strvi Meduzvjezdanih potresa i uzbuđenja. 1 saspi u nas astralnih priviđenja Uzavrelu lavu namjesto naše krvi Oslobodi nas a zatim podijeli Rukama svojim oštrobrida žara Rastvori svodove žarke nek se nebo para Gdje umiremo još dalje od smrti Daj da nam mozak uzavre do puna U krilu mudrosti svoje u vlastitu znanju I predaj razbor naš tom očaranju Pandžama novoga tajfuna.

po ovapnjenoj cesti vena a tvoje zlato je kao moja patnja svjedok najgori pun pouzdanja Višnja Machiedo 478 . baš tako te sustižem. ćeretanjem sjena i zlatom kojim plutaju crna crijeva Da. i rascvjetan pogled lažan kojim tad dostižeš svjetlost Mumijo.ZAZIVANJE MUMIJE Ces narines d'os et de peaux Nozdrve od kosti i kože gdje počinju apsoluta mrkline i bojom oslikane usne koje zatvaraš kao zastore I zlato što te uvlači u san život koji guli s tebe kost. i vretenaste ruke da isprevrću tvoja crijeva. ruke u kojima mrak strašan poprima oblik ptice Sve čime smrt sebe ukrašava ko nekim slučajnim obredom.

ja sam svoj sin. svoj rakijski miris smrdljivih stoma. svoj otac. koji nisu imali kažu ni oca ni majke. kad je postojao taj jedan jedini par. detritusa 479 . Antonin Artaud. Antonin Artaud. a gdje bi ih uostalom i uzeli oni. koji ni žena ni suprug .majke.OVDJE POČIVA [ulomci] Moi. te obilaženje tata .mama i dijete. Sto znači da prije tate i mame.majke. svoja mati. dok je to beskorisno tijelo u spolovilu bilo još načinjeno od mesa i lude sperme. da se ogade sebi oboje. i ja mjernik glupog kruženja. gdje se uhvatilo u zamku rađanje.oboje ne vidješe gdje sjede ili stoje pred tom nevjerojatnom rupom. je suis mon Ja. što je duh uvijek traži za svoje. mnogo prije negoli kod oca . to tijelo raspeto i od blijede đerme. plijesan iz stražnjice stare . cijedeći na nemogućem stolu neba svoj oguglali znoj atoma.

No kad su već bili odviše mrtvi. besprstu. Imao sam tek nekoliko vjernih podanika. a da bi oživjeli. ali ne kralj kilzi trakilzi faildor bara bama baraba mince etretili TILI I nije bilo ni sunca ni kakvoga bića. laku. ni jednoga bića tu prije mene. nuyon kidi nuyon kadan nuyon kada tara dada i i ota papa ota strakman tarma strapido ota rapido ota brutan otargugido ote krutan jer bijah inka. koji nisu prestajali umirati za mene. stavljajući kraljeve redom na muke. nikoga tko bi me oslovio s ti.iscijeđenih iz tijela nekog inke zgnječena prstima Što je kao misao imao tek pola ruke. a od ruke je imao samo šaku mrtvu. 480 .

no odviše jadne za protivnike. koji je početak. Ali tko ih je vidio? Nitko! Jer to je kraj.vidjeh medu njima tek pakosnike. boreći se jedino za sebe. i taj kraj. to je taj isti koji briše sve mogućnosti. iste one koji su pomno vrebali na svoja mjesta. Velika je tajna indijanske kulture u tome da čitav svijet zauvijek svede na nulu ali bolje 1) prekasno negoli rano 2) što će reći bolje ranije nego prerano 3) što će reći da se kasnije može vratiti samo ako ranije pojede prerano 4) što će reći da kasnijemu u isto vrijeme prethodi i prerano i rano 5) i ma koliko se ranije žurilo. 481 .

. Bozo Kukolja 482 ..prekasno. koje ne kaže ni riječi. da mrvu po mrvu iškolji sve što je rano. uvijek je tu. KOMENTAR Svaki je pravi govor neshvatljiv.

kao Swift i Kafka. Michaux nema izravne veze s tim pokretom. nazvan štoviše jedinim pravim nadrealistom. Michauxova poezija poprima formu dokumenta uznemirene unutrašnjosti čovjeka koji pisanjem »egzorcira« svoje utvare: »Egzorcizam. [. istinska je zatočenikova pjesma. i Michaux uvodi u svijet budnih snova podložan himeričnim mijenama. ali i s medijem na koji se oslanja. Egzorcizam je za Michauxa čin ruke koja se bori sa svojim tlapnjama. Exorcism. pa se pjesnikova djelatnost produžuje i na planu crteža i grafike. . 483 . egzorcizmi (Epreuves. 1949.HENRI MICHAUX (1899.). On se međutim u dvadeset i prvoj godini ukrcava na prekooceanski teretnjak kao običan mornar. kao nasrtaj ovna. Premda suvremenik nadrealizma.). Nakon nekoliko mjeseci plovidbe Michaux se iskrcava i počinje pisati.] Na samo mjesto patnje i fiksne ideje uvodi se takva egzaltacija.) Michaux se rodio u belgijskom gradu Namuru u građanskoj obitelji. koji mu je bio jednim od rijetkih poticaja iz pjesničke lektire.).). koja mu je namijenila zvanje arhitekta. Kao i Lautréamont. 1941... Pjesnik opisuje taj svijet čas mirnoćom znanstvenika. sjedinjena s čekićanjem riječi. ostvarena je i u drugim Michauxovim značajnijim knjigama kao što su Stanoviti Plume (Un Certain Plume. iskazana u knjizi Pokusi. da se zlo postupno rasipa i nadomješta zračnom demonskom loptom .) itd. 1933.es.). U zemlji magije (Au Pays de la Magie. ali njegova pobuna protiv poezije kao književne vrste nije manje uvjerljiva. reakcija snagom.čudesnim stanjem. Život u naborima (La Vie dans les Plis. 1936. Unutrašnja daljina (Lointain intérieur.« Ta poetika. 1938. 1930. Putovanje u Veliku Garabagneu (Voyage en Grande Garabagne. primjerice u knjigama Barbarin u Aziji (Un Barbare en Asie. 1945.1984. čas govori u prvom licu jednine tolikom izražajnošću osobnoga da se izraz izobličuje u neposredne jezične kristalizacije nesvjesnoga. Ali ni kasnija mnogobrojna putovanja svijetom neće pjesniku pružiti građu za njegovu poeziju: ona je tvrdoglavo okrenuta prema pjesnikovu imaginarnom svijetu kao jedinom mjestu gdje se njegova viđenja mogu konkretizirati. tako divna silovitost.).

mon grand laboureur Nesrećo. Moja budućnosti.POČINAK U NESREĆI Le Malheur. moja luko. Zlatni moj rudniče. sjedni. Nesrećo. Počini. Moje veliko glumište. snalaziš. tvom prostranstvu. tvojoj grozi Ja se prepuštam. moj veliki oraču. dokazuješ. Počivaj. moj obzore. Ja sam tvoja razvalina. moje ognjište. moi! Ja ću vam sazdati grad iz dronjaka! Sazdat ću vam bez nacrta i cementa Zdanje koje nećete razoriti I koje će svojevrsna zapjenjena očitost 484 . U tvojoj svjetlosti. Zvonimir Mrkonjić IZAZIVAM! Je vous construirais une ville avec des loques. Ti me nalaziš. Počinimo malo ti i ja. moja istinska majko.

raspršivanjem magle I zvukom kože bubnja Posadit ću vam tvrde goleme i veličajne Tvrde sačinjene isključivo od vrtloga i trešnja Pred kojima će se vaš mnogotisućljetni red i geometrija Srozati u budalaštine. a ona ga po njegovoj pravoj vrijednosti cijeni. izazivam te! Izazivam te i kljukam te crknutim psima. vjerujem ja u Boga! O tome on naravno nema pojma! Vjera. Dimom. Otrov je zmiji vjeran drug. slijedite me s povjerenjem. U mraku jasno ćemo vidjet moju braću. nepoderiv potplat . upisana guljivko. Ali pušta meso ovce. baljezganje i prah pješčani bez razuma. u tonama ću vam otrgnuti ono što ste mi uskratili u gramima. kako li ćeš osjetiti napetu užad četiriju svjetova! Kako li ću te raščetvoriti! Zvonimir Mrkonjić 485 . čujete li me.Podržavati i nadimati. svijete zadavljeni. Braćo. nego ništavilo: izazivam te. O svijete. Zvono! Zvono! Mrtvačko zvono za sve vas. U tonama. Vjeran. razlupanilonče? Škripava koloturo. studena utrobo! Čak nisi ni simbol. U labirintu naći ćemo pravi put. Vučji zubi vuka ne puštaju. gdje je tebi ovdje mjesto. Crkotino. ništavilo za žive! Da.za onog tko ne čini ni koraka. braćo moja prokleta. vaših arapskih umjetnosti i vaših Mingova. njačući u nos vama I u mrzli nos svih vaših Partenona.

Čudimo se. Brzo će s njime biti svršeno.. Obruč koji se toliko kotrljao svali se. otprahuje se. Topuzi ga stopo na sto i stepe na ste. On ga pradjači i tropara. Na kraju ga ispredokosuri. I mi tražimo Veliku Tajnu. Zvonimir Mrkonjić 486 . Onaj drugi krzma. On ga druzgara i glaboće i baruši mu ušture. Hermantu // l'emparouille et Vendosque contre terre On ga oprndači i priledi zemlji. rujte. rujte. Onda se pribre i štrokne.VELIKA BORBA R.. Zenture što ukrug urlate u rupce. U loncu njegova trbuha krulji velika tajna. čudimo se. čudimo se. koprči se i mlavi. On ga graba i skrominja dok ne zadropće. Abrah! Abrah! Abrah! Klonu noga! Puče ruka! Krv poteče! Rujte.-M. ali zaludu. Zurimo u vas. plasne.

smiješna svemira. Ti ćeš doći ako postojiš. u sekundi groma. od bilo kuda. spuštajući u me svoju strahotnu sondu. groznu glodalicu Tvoje prisutnosti. što? Nikada? Ne? Kaži. nego granatu u okomitu putanju. možda ispod mog izbezumljenog ja. pružajući svoju ruku. Glavni Zgoditče. TI ĆEŠ DOĆI. mojom mrskom samostalnošću. da bi me bacio kao žigicu u Tvoju neizmjernost. Ili možda. i zbogom. primamljen mojom zbrkom. da bi u trenu podigao nad mojim proljevom svoju uspravnu i nenadvisivu katedralu. u pravom času kad budem zaista očajan. kamo hoćeš pasti? Zvonimir Mrkonjić 487 .ALI KADA ĆEŠ TI DOĆI? Mais Toi. čupajući me s užasom i vlašću iz mog tijela i krastava tijela mojih misli-slika. Michaux. iznad četvrti u kojoj stanujem. izbacujući me ne kao čovjeka. quand viendras-tu? Ali kada ćeš Ti doći? Jednoga dana. izronivši iz Etera.

strasni šetači. Tereti. odljudci. U ostale kralješke načinjene od vjetrenjača. Mohohohordi. Pogledi u šišmiše ili u bodljikave ograde. Kad med se bude grušao u kamen. Kad Zidovi izbezumljeni budu navrat-nanos iskupljivali Krista. Ljigavci. trovanja. truljenja. A sante budu gubile krv. Prokletstva. Draganje u bolna pustošenja. najsložniji organi tijela u dvoboje sabljama. proždiranja. Gnusoglavci grlati. Mlohokurokonkusi. Kad mohi. Nove ruke u silovitu plimu. Kad mohohohoki. Mokromrakoborci. Kad Akropola. Močvare. gnjidavci. Kad se mlaki jezici. Kad pijesak rideg milovanja postane opet olovo na svim ljubiteljima plaža. Kad se sok radosti bude prometao u ožegline. budu pretvorili bilo u noževe ili u tvrde šljunke. krvoprolića. kutije čavala. Motrotrimotrotrihihi. Nekroze.BUDUĆNOST Quand les mah Kad mohi. 488 . Mlakohoplopi puru para pura. kasarne budu pretvorene u kupus.

Prostore! Zvonimir Mrkonjić 489 .. životi maleni ko točke. O. Sve oštrijom i nesnosnijom. Prostore. nesrećo. O.. mali živote svakog čovjeka. Kad Grozomor neumitni raspojasavši se napokon Zasjeo bude tisućama svojih kužnih stražnjica na ovaj zatvoreni.A predivan šumor rijeka što teku u šume papiga i morskih čekića.. mali živote svake životinje. praznino! O. okrutna oštrica. Prostore! Neraslojeni Prostore. patnja.. sve tananijom. Kad posljednji ogranak Bitka. a da se nikad ne uspije otrgnuti. a tvrdoglavo Ništavilo svud naokolo bude uzmicalo poput panike. O. jedina bude nadživjela.. posljednji spomenu. Nikad više. okrećući oko sebe. usredišteni i kao o klin obješeni Svijet.. nesrećo! O. Okrećući se.

Da se jezik oblikuje po uzoru na stvari. doprijeti do njihove čiste pojavnosti. a istodobno primjerenije se izražavati. U svome najznačajnijem pjesničkom djelu. gdje se bavi opisom predmeta kao što su oblutak.FRANCIS PONGE (1899.). drugačije je naravi: to je stvaranje retorike kojoj nas uče stvari dok ih opisujemo. školjka. Ponge je pozdravljen od mladih pisaca kao prethodnik tendencija koje su se kristalizirale u francuskome »novom romanu« i još više izoštrile u pokretu pisaca oko časopisa Tel Quel. cilj što ga on pišući sebi postavlja. 1942. Zahvaljujući takvoj poetici.1988. kruh itd. Pjesnik tako »uči gledati« čitatelja. Svrha je opisa. Prikupljajući opisom cijeli jedan svijet prisnih. u doba kada je francuska književnost još stajala u znaku egzistencijalizma.) poeziji Francisa Pongea prenosi se naglasak s odnosa jezika i duševnosti na odnos jezika i predmetnoga svijeta. Pongeova se metoda sastoji u opisu koji strpljivo i sustavno obuhvaća predmet retorički organiziranom mrežom analogija i metafora. . Premda je Ponge tvorac nove prisnosti s osjetnim svijetom i na njoj zasnovanoga humanizma. prastara je jezikoslovna teorija.. Ponge stvara svojevrsnu materijalističku poeziju neizravne moralističke namjere. Na strani stvari (Le Parti pris des choses. izostavljanjem razloga čovjekove koristoljubive upućenosti na stvari. Ponge nam pruža mogućnost da i na čovjeka počnemo gledati sa stajališta stvari. U 490 . od koje Ponge stvara nov pjesnički postupak. svakodnevnih stvari.

to je prirodno. Taurus ili Andske Kordiljere. Zvonimir Mrkonjić SUNCE ČIGRA ZA BIČEVANJE Que le soleil brille d'abord en haut et à gauche Nek sunce zablista najprije na vrhu i slijeva prve stranice ove knjige. 491 . ti cvjetovi sahnu i ulaze u se: onda se jedni od drugih odvajaju. Tako je dakle neka bezoblična masa koja se još podrigivala. pa masa time postaje jestivom. To mlitavo i hladno podzemlje što se zove srž. da bi se ondje tvrdnući uobličila u doline..ni da se osvrnu više na prostu mekoću što pod svim leži. grebene. bregove... I sve te onda tako razgovijetno raščlanjene ravni. rasjeline. Ali razlomimo ga: jer kruh nam u ustima ne smije toliko biti predmet štovanja koliko potrošnje. ima tkivo slično spužvinu: listovi ili cvjetovi ondje su poput sijamskih sestara spojeni sa svih strana istodobno. bila za nas gurnuta u zvjezdanu peć.KRUH La surface du pain est merveilleuse d'abord à cause Površina kruha čudesna je sprva zbog onoga gotovo panoramskog dojma što ga ostavlja: kao kad bismo pod rukom imali Alpe. te tanke ploče gdje svjetlost marno odlaže svoje plamenove .. Kada kruh splasne.

njegove mane. A još nije upotrijebilo svu svoju snagu.Sjajno sunce! Ponajprije usklik radosti u kom se odziva povlađivanje svijeta (čak kroz suze. Sunce pobuđuje jedan svijet što ga je isprva obreklo smrti: to je dakle tek pobuđivanje groznice ili agonije. ti udari svjetlosti i toplote istodobno. potom ona posvema odumiru i ne prekidajući svoju službu gledalaca (ili pratilaca). A mi. ponovo ga stvara pa prodire napokon u viteza.. sva jedra izvana obijeljena. Ta je zvijezda ponos sâm. ono stvara bića sposobna da ga promatraju. da bi se odigravao još mnogo dalje od nas. jer zahvaljujući njemu one blistaju). Ali mrzla struja u kupelji uvijek najposlije prevlada. 492 . Jedini slučaj opravdana ponosa. ali dan je tamnica. prisilni rad plaveti. Njegovo nas zračenje odijeva i probija. ili barem u unutrašnjosti sustava njegove moći i ljubavi. prevlast nad svim. Zadovoljstvo čime? Zadovoljstvo sobom. Posve je umjesno vjerovati (smiješna li izraza) da smo mi u unutrašnjosti sunca. Feb i Boreja) Odjednom. njegove mrlje.« (La Fontaine.. Dan je meso nekog ploda kojemu bi sunce bilo jezgrom. zagrijava. U posljednjim vremenima svoje moći. asimetrički smo prema njegovu središtu. obnavlja. »Sunce raspršuje oblak. Noć je predstava. promišljanje. Sve stvoreno ona osvjetljuje. utopljeni u to meso kao njegove nesavršenosti.

o cvijetnjaci obojenih vokala. sunce s njima igra psiho-kompliciranu igru. Svaki se predmet zbiva između dva izgona. Zupčasto kolo. Ono je zrakast ispust velike bačve nebesa. jer kolik je tlak unutrašnje tekućine. Buzdovan. o stijene. Njegova zaljevača gdjekad preplavljuje nas. toliko krpa po naravi upija. sjene zanijemjelih glasova. Zvonimir Mrkonjić ŠETNJA KROZ NAŠE STAKLENIKE O draperie des mots. uresi crta. ponosne veze suglasnika. Najprije i napokon tu se stapaju. Toljaga. a gdjekad samo krov ili staklenik. o zdanja. ukrasi točaka i kratkih znakova »U pomoć!« u pomoć 493 . assemblages de Part littéraire O sjajne draperije riječi. Zasljepljujući ježinac. Klupko. spletovi književnog umijeća. Bubanj i baterija.« Da. to je tad ono što je u času samrtnom vidio Goethe i opisao nam: »Više svjetla. Udarac šake. očijuka s njima.Pobuđujući. ali uvijek vlažnom. Nek ispust popusti pa nek mlaz (čist i opasan) brižne. često obavijen krpom mračnih oblaka. paleći one što ga promatraju. eto to možda znači umrijeti. plurali.

ali duboko osjetljiv. ja sam shvaćen. i istrošene.a pritom udaljiti vas od vaših vanjskih svojstava. Međutim. odviše već iscrpljene. koji više ne poznaje tajnu ponašanja. hvala vam. želim vas uzdići na položaj viši od pukog označavanja stvari. i koji više nema ni srčanosti ni znanja da se neposredno izrazi pokretima. te kao rastopljena tim tajnim žarom mana uzrokovanih vremenom. neka se već jednom prestane vjerovati s toliko sigurnosti u bilo kakvo opstojanje. nego zbog vašeg imenovanja. I neka nedorečenost izraza dopusti jedno novo uvođenje ljudskog medu te znakove. O svi vi tragovi ljudi na samom vrhu ruku. početničkih napora i poticaja. možete li me razumjeti. spomenici djetinjstva umjetnosti. koji više ne umije plesati. nedostatka i smrti u djelima. odviše već ukočene. I neka sva mudrovanja budu podrovana duboko u sebi. čudesni predmeti zamjedjivi još samo s dva osjetila. o samonikli zvukovi. odviše već odijeljene od njega. želim u to vjerovati. o SLOVA. božanska prisutnosti nedovršenog. pritecite mi vi u pomoć. Želim da vas više ljube zbog vas samih. zalihe zanosa zajedničkih bez sumnje svim uljuđenim ljudima našega DOBA. Skupite i oslobodite sve svoje snage . u nešto neobičnih ukrasa od mramora ili papira na tragu britka noža. Božanska potrebo nesavršenosti.čovjeku. prestankom života ili nedostatkom stvaralačkoga dara. I napokon. i malone neprimjetne izvanjske preinake. I naposljetku. Boio Kukolja 494 .i neka rječitost u djelima proizvede isto toliko nesuglasica i želja. neiscrpne zalihe osjećajnih pobuda. u bilo kakvu stvarnost. osim u nešto pokrenutog zraka pri prolasku glasova.želim vas približiti biti . koliko i najosjetljivija sprava za pojačavanje zvuka u uhu koje ga sluša. Stroj. pa ipak još uvijek stvarniji i bliži od samih znakova .

kao što bismo to još mogli zamisliti. Nego bih mu radije. I s pravom je moguće rugati se tome i smatrati me zrelim za ludnicu. ali ja u tome nalazim svu svoju sreću. cjelokupnosti stvari koje vidim ili poimam vidom. kao što je primjerice grana jorgovana. najasimetričnijih stvari poznatih po svojoj prolaznosti (i ne samo oblik. ili mrtvih i napuštenih. a obod nigdje. nego i sve značajke. Ona je u tome da svijetu. niti da mu dadem oblik »geometrije u prostoru«. te ukonačuju još samo vodu i nešto sitna šljunka do časa kad ih rak-samac bude izabrao za nastambu te se repom bude prilijepio za nju. Zvonimr Mrkonjić 495 . ručniku mojem kupatilu. ne dadem. ključanica s ključem u sebi. mekog i oblačnog. kojemu bi .OBLIK SVIJETA U faut d'abord que favoue une tentation Moram ponajprije odati kušnju neobično zamamnu. plivaju pošto ih je ispraznila smrt. davao redom oblik najpojedinačnijih. kozica u naravnom akvariju. ustrajnu. ili pak košnice s bezbroj ćelija naizmjence živih i napučenih. hridina na kraju gata u Grau-du-Roi. na posve samovoljan način. kao što neke crkve postadoše sjenicima i spremištima. ili naprotiv kristalnog i providnog. kao što to čini većina filozofa i kao što je to bez sumnje razumno.središte bilo posvuda. neodoljivu mom duhu. kao što stanovite školjke koje negda spadahu pokretnom i voljnom tijelu mekušca. gledamo li u planetnim sustavima jednakovrijednost molekulskih sustava te usporedimo dalekozorsko sa sitnozorskim. velikog bisera. svojstvenu. oblik velike kruglje. reklo bi se maglenog. neizmjerne šahovnice. posebnosti boja i mirisa).kao što to reče jedan od onih . niti da mu dadem oblik gorostasna tijela iste naravi kao i ljudsko.

kolaju samo u formi rukopisa. koji su redom doživjeli velik uspjeh. unatoč tomu što ih šansonjeri uglazbljuju i pjevaju. koja više od svega voli igre riječi. kao i osjećaje što ih podupiru. druži se s nadrealistima. kalambure i premetaljke. Iako u kasnijim knjigama Prévert nije dosegao Riječi. Od 1927.). Ali ono čime je Prévert predobio čitatelje i u daljnjim knjigama. Taj Prévertov uspjeh ne može se međutim objasniti dopadljivošću ni ustupcima stanovitoj vrsti publike. apsolutno najčitaniji francuski pjesnik svih vremena. Za to vrijeme piše pjesme. koja postiže golem uspjeh u čitalaca. prvi su put tiskane u knjizi Riječi (Paroles). a onda se posvećuje pisanju scenarija za filmove. Kiša i lijepo vrijeme (La Pluie et le beau temps. Prévert žestoko osporava osnovne pretpostavke građanskoga društva. od države do religije i kulture. jest poezija bliska osjećajima i ambijentima maloga čovjeka Pariza. 1951. Spektakl (Spectacle. Mnogostrane značajke njegove poezije sjedinjuju sentimentalnost s ironijom. do 1930. . Godine 1946. Našavši u poeziji oružje pobune. jednostavnost poetskoga pripovijedanja s nadrealistički zahuktalom retorikom. 496 .) Jacques Prévert.) itd. 1955.JACQUES PRÉVERT (1900. on ostaje pjesnikom koji je duboko izmijenio načine primanja poezije te predobio za nju novo čitateljstvo.. koje. postigao je tu slavu razmjerno kasno.1977.

NE DAJTE 7/ ne faut pas laisser les intellectuels jouer Ne dajte intelektualcima da se igraju šibicama Jer Gospodo kad ga ostavimo na samu Mentalni svijet Gosssspodo Nije baš blistav Te čim ostane na samu Radi samovoljno Uzdiže se zbog sebe sama A tobože velikodušno u čast radnika na zdanju Kao automonument Ponovimo Gosssssspodo Kad ga ostavimo na samu Mentalni svijet zameće Metež Monumentalno. Zvonimir Mrkonjić POVORKA Un vieillard en or avec une montre en deuil Starac od zlata sa satom u koroti Manuelna kraljica s engleskim radnikom Pomorski organ sa strojarem sigurnosti 497 .

Husari u kupusu s jurišnim volom Zmija za kavu s mlincem naočarkom Lovac na užetu s plesačem ljudskih glava Maršal od pjene s lulom u penziji Popišanac u fraku s gentlemanom u pelenama Skladatelj za vješala s osuđenim na glazbu Duhovni pobirač s vodom opušaka Brusač od Colignya s admiralom škara Bengalska milosrdnica s tigrom sv. Zvonimir Mrkonjić BARBARA Rappelle-toi Barbara Sjeti se Barbara Nad Brestom je bez prestanka kišilo tog dana A ti si prolazila nasmijana Pokisla radosna i očarana 498 . Vinka Paulskog Profesor porculana s krpačem filozofije Nadzornik Okruglog Stola s vitezovima Pariške Plinare Patka na Svetoj Heleni s Napoléonom u narančama Čuvar iz Samotrake s Pobjedom groblja Tegljač mnogočlane obitelji s ocem za otvoreno more Član prostate s hipertrofijom Francuske Akademije Konjusina in partibus sa cirkuskim biskupom Zbor ski kontrolor s autobuskim pjevačem Čudo od kirurga sa zubarem djetetom I general ostriga s otvaračem za jezuite.

Sjeti se Barbara Nad Brestom je bez prestanka kišilo tog dana A ja sam te sreo na Sijamskoj cesti Ti si mi se tada ljupko nasmijala A i ja sam se tebi nasmijao Sjeti se Barbara Ti koju tada nisam još ni znao Ti koja mene isto nisi znala Sjeti se Sjeti se ipak toga dana I ne zaboravi Jedan čovjek pod strehu je stao Povikavši iz svega glasa tvoje ime Barbara I ti si po kiši prema njemu potrčala Pokisla radosna i očarana I u zagrljaj mu ravno pala Sjeti se toga Barbara I ako ti kažem ti ne ljuti se zbog toga na mene Jer ja svakome govorim ti kog tako volim Čak i ako ga ne poznajem najbolje Ja svima govorim ti koji god se vole Čak i ako oni ne poznaju još mene Sjeti se Barbara I ne zaboravi još te jednom molim Onu kišu mudru i sretnu Po tvome licu sretnom Po tome gradu sretnom Onu kišu po moru I po arsenalu Po brodu iz Ouessanta 0 Barbara Rat je uistinu gluparija 1 reci mi što je s tobom sada Pod tom kišom gvozda Vatre čelika i krvi 499 .

čudesa vjetrovi i morske mijene osekom vode u dalj otplavljene a ti školjka uzbibana od zračnog milovanja u pijesku postelje mičeš se sred sanja Demoni.I da l' onaj što te držo tada u zagrljaju Zaljubljeno i sretno Još i sad živi ili već i njega izjedaju crvi O Barbara Gle još uvijek kiši iznad Bresta Kao što je kišilo i prije No to sada više isto nije Sada lije strašna i korotna kiša To čak više ni oluja nije Od čelika gvozda ili krvi Već naprosto oblak Sto se ko uginula štenad strvi Otječući vodom ponad Bresta Da nestane negdje daleko Daleko veoma daleko od Bresta Gdje nestaje sve. Božo Kukolja ŽIVI PIJESAK Démons et merveilles Demoni. čudesa vjetrovi i morske mijene 500 .

čudesa vjetrovi i morske mijene dva mala vala da utope mene Zvonimir Mrkonjić 501 .osekom vode u dalj otplavljene al u očima ti poluotvorenim ostala su dva malena vala Demoni.

) jedno je od najizvornijih djela francuskoga modernoga pjesništva. 1946. čovjeka i njegovih postignuća sa stajališta jezika koji se igra sa svim svojim stegama i posvećenim sadržajima.1976. Knjiga Mala prijenosna kozmogonija (Petite Cosmogonie portative. Takav stav prema jeziku kao sadržaj poezije Queneau razvija u nizu romana i knjiga pjesama. Kobni trenutak (L'Instantfatal.). Parodirajući. Queneau ustanovljuje za Francuze kobnu pravopisnu razdaljinu između onoga što se piše i onoga što se govori. a napola ozbiljno. od kojih su najznačajnije zbirke autobiografija u stihovima Hrast i pas (Chêne et Chien. U 502 . on uspostavlja svoj osobni »treći francuski«. stavlja o bok velikim francuskim književnim reformatorima.RAYMOND QUENEAU (1903. 1950. mladi Queneau otkriva parodiju. Raymond Queneau odvaja se od njegove u osnovi romantične destruktivnosti te nastoji stvoriti program obnove književnosti osporavanjem njezine dotadašnje uporabe jezika. Time se Queneau. 1937.) početku sljedbenik nadrealizma. Sto tisuća milijardi pjesama (Cent mille milliards de poèmes. napola parodički. 1961. 1947.). Zaokupljen njemačkom filozofijom kao i njegov pjesnički uzor Laforgue. što znači između onoga što se piše i onoga što se misli. Ne priklanjajući se ni »čistomu« francuskomu ni »pučkomu«. iskrivljene etimologije itd. gdje se u obliku spjeva od 6 pjevanja humorno sažima povijest nastanka zemlje.). Stilske vježbe (Exercices de Style. .). koji se sastoji od svojevoljne fonetski sažete grafije.

Pruživ ruke da bi napipao dvore .TUMAČENJE METAFORE Loin du temps. Al zbog čega Shvatiti je teško opseg metafore: »Tanki poput vlasi. Al zbog čega Shvatiti je teško opseg metafore: »Tanan poput vlasi. uostalom. Ako kažem prostor. nema. nema. samim tim ih ništim. Ako kažem ljeta. uostalom. mjesta. Jer bozi su vrazi. I čemu pljuvačka van triju protega? kako leti. te pljuvačku ližu. 503 . širni poput zore. neki bog tad vrišti. kraj mu tako spremam. Pruživ ruke da bi napipali dvore . un homme est égaré Van vremena. luta čovjek jedan. širan poput zore«.Kojih. Tanan poput vlasi. I nosnice čemu van triju protega? Ako kažem vrijeme. širni poput zore«. S nosnicama ljutim. Slušam li tišinu. S nosnicama ljutim. izbuljeno gleda. će mrijeti. de l'espace. ga nema. uskoro Ako kažem vrijeme. znači da Ako kažem čovjek. Ustrajni mu krici naškodit mi mogu. po prostoru gmižu.Kojih. mislim Ako kažem mjesto. Tanki poput vlasi. žrtvujem ga bogu. širan poput zore.

ni bog ni đavo. Ispunivši svu je svojim snažnim dahom. Pruživ ruke da bi napipali dvore . tad željezo kuju. Ako kažem bozi. širan poput zore.Kojih. Sto se nepokretno pomiču i traže. luta čovjek jedan. S nosnicama ljutim. Tanan poput vlasi. Stoga.Ako kažem bozi. Da. Svaki dan noć svoju. Al zbog čega Shvatiti je teško opseg metafore: »Tanan poput vlasi. nema. uostalom. zrakom će se viti. širan poput zore«. nema. Jedan stiže. luta. Bačena u ništa ta množina živne I istini svakoj tad dvojnika slaže. vrazi su. Da F bozi il vrazi? Ispunjaju vrijeme Tanki poput vlasi. drugi krenu. a oči im nijeme. uostalom. nit je dosta širan: 504 . svako stablo sjenu. Cijede sok il griju ugljenim se prahom. slike negativne. teretom beskrajnim. širni poput zore. to odsjaji su. Al. Pruživ ruke da bi napipao dvore . svaki mrak vedrinu. Ako kažem bozi. to pod zemljom ruju. I čemu te ruke van triju protega? Da. S nosnicama ljutim. to je da su trajni. Nit je dosta tanan. svaki vrh dolinu. Svako biće Ništa. Ako kažem bozi. i more će skriti Neumrlim letom.Kojih. izbuljeno gleda. Svaka noć dan ima. Ako kažem bozi.

Odviše mišića. odveć slinu guta. bit će miran Jer mu vječnost jamči na svršetku puta. Tonko Maroević ZA POETIKU Bon dieu de bon dieu que j'envie d'écrire un petit poème Boga mu božjeg kako mi se piše neki pjesmuljak Gle eno ga baš jedan prolazi Sitan sitan sitan dodi amo da te nanižem na ogrlicu svojih drugih pjesama dodi amo da te uvučem u gustiš svojih sabranih djela dodi amo da te popjesmim pa da te urimujem pa da te uritmujem pa da te liriziram pa da te pegaziram pa da te ustihujem pa da te poprozim mulac kako mi šmugnu Tonko Maroević 505 . Kad Hram ovog oblika vidi.

SUNCE Le soleil rouge comme une boule Sunce crveno kao kugla sprema se u zimovalište omotalo se maglicom oklijeva sići u podzemlje obzorja gdje je savilo svoje gnijezdo baca posljednji pogled na svijet što ga ziblje misli još jednom na Kopernika na Keplera na Galileia koji je otkrio njegove pjege na sve koji su se njime bavili ništa im ne zamjera naprotiv dirnuto je njihovom pažnjom i ne može se bez ganuća sjetiti da ga je Anaksimen smatrao plosnatim poput lista a da mu je Heraklit pridavao veličinu čovječjeg stopala konačno se odlučuje i spušta se u svoje zimovalište do sljedeće zore. Tonko Maroević 506 .

TAJ MIRIS L'épicier vend de la morue Trgovac prodaje bakalar pun kablić robe ima koju je iznio na trotoar pa sad sva ulica smrdi po njima Ne vidi se uopće od čega je bakalar pravi ni u kakvoj je svezi s njim druga prodavana hrana a još manje kako je predviđen da se na brudet spravi Kažu da je riba i ulovljena da je na pučini i čak dalje od pučine negdje sred oceana te da s posebnim brodom ribolov dugo traje ja pak mislim na djetinjstvo bakalara mora da je imao hrpu sestara i braće koje je mati brižno odgajala a sad je taj vonj što ga trgovac bez gađenja prodaje Tonko Maroević KRAJ GODINE Onze nombre impair. Vrijeme stalo Povorku kruni prosinac pred nama 507 . La rétention du temps Jedanaest broj neparni.

Ne od tisuću al ni sto nije malo Snijega još nema blato i kiša sama Na završetku rubu kom sve hita Stablo plod dat će i lava postat stijenje Kosa uklanja gnijezdu se termita Zvijezda putuje kud pijetlov pijev se penje Svi će stić. Lijepa mrcina zora Odbacujući noć sav svijet čerupa Sva promukla se ljeska perad glupa Raspuklo sjeme na posao mora Godina rada svog aleksandrinca Sonet na broju četrnaest staje Tanko Maroević 508 .

Ozračje legende i obreda daje njegovu pjesništvu prepoznatljiv retorički uzmah. 509 . 1948. npr. u zbirci Nokturni (Nocturnes.) i Crnih hostija (Hosties noires.LÉOPOLD SÉDAR SENGHOR (1906.). svojedobni predsjednik Republike Senegal. Senghor spaja modernu verziju biblijskoga stila i stiha sa stvarnosnim i mitskim odjecima svoga zavičaja. općenito se smatra jednim od najvećih pjesnika frankofone Afrike. Nakon Sjenovitihpjesama (Chants d'ombre.) Senegalski pjesnik Léopold Sédar Senghor.). 1945. 1961. Senghor sve više istražuje posebnosti afričkoga izraza i svjetonazora.

Tam-tame isklesani. svojim oblikom koji je ljepota! Rastao sam u tvojoj sjeni. tam-tame zategnuti što grmiš pod prstima Pobjednika. biseri su zvijezde u noći tvoje kože! Slasti ljubavnih igara. nježnost tvojih ruku povila je moje oči. s bokova prinčeva Mali. femme noire Ženo gola. ženo tamna! Plode zreli čvrsta mesa. ženo crna! Odjevena svojom bojom koja je život. otkrivam te zemljo obećana s vrha visoke i puste vrleti. ženo tamna! Ulje što ga ne mreška ni jedan dah. Gazelo nebeskih nagnuća. oblik koji urezujem u vječnost. Savano sa čistim obzorima. ženo crna! Pjevam tvoju ljepotu koja prolazi. ulje mirno s bokova adeta. Ženo gola. 510 . Tvoj duboki glas kontraalta duhovna je pjesma Ljubljene. savano što drhtiš pod žarkim milovanjima Istočnog vjetra. usta što zanose moja usta. I eto gdje u srcu ljeta i juga. U sjeni tvoje kose paluca mi tjeskoba na bliskom suncu tvojih očiju. Ženo gola. Ženo gola. I tvoja me ljepota pogađa sred srca poput munje brzog orla. što se prelijeva. odsjevi crvena zlata na tvojoj koži.CRNA ŽENA Femme nue. mutne ekstaze crnog vina.

eto me. Majko. kada bih ti mogao kazati sve! Ali ti bi čula samo neprirodan žamor i ne bi shvatila Kao kada. Kôr-Sanou\ Poput palme iz Kata-mague Nadvisuje on sve svoje takmace svojom glavom okićenom perjanicom od srebra I kose žena vijore po njihovim ramenima i srca djevica u njihovim zanjihanim grudima. A ja sam trebao biti blagdan. što pucaju od prosa sitnoga. on m'écrit que tu blanchis comme la brousse à l'extrême hivernage Majko. Dok su puške odjekivale nad žamorom riječi paragnessés. ja sam opet pred tobom. pišu mi da se bijeliš kao grm na cičoj zimi. vi radovaste boga stadima oblaka. iako moj jezik žustro klizi po našim zvučnim i oporim riječima. Tvoje divne dobi od sedamput po devet godina bez oblaka i punih žitnica. dobre žene sererske. Majko. Božo Kukolja NDESSÉ Mère. Tvoj prvak.Prije no što te ljubomorna sudbina pretvori u pepeo da hrani njime korijenje života. u kojima tvoje oči vide samo svežanj štapića i dronjaka. Majko. sveti blagdan Tvojih žetava. pričaj mi. 511 . vojnik sa zavrnutim rukavima I odjeven sam tuđim riječima.

i koje plače. dakle. I pričaj mi opet stare priče s prela crnačkih. I moje srce još je više ranjeno od moga tijela nekada Na povratku s dalekih lutanja po obalama začaranim Dusima. ni svećenik s ushićenim učenicima. da se izgubim na cestama bez sjećanja. Ah težak mi je teret djetinji te moje obmane! Ja nisam više službenik. O. ponos mojih očeva! Božo Kukolja 512 . Majko. ja sam vojnik ponižen. koje se premeće na svojim ranjenim slabinama. koga hrane prosom debelim. koje misli na tvoje grudi majčinske.Jer ti ih znaš učiniti tako nježnima i mekima kao nekoć tvome sinu dragome. reci mi. Europa me je zgnječila ko bojnu pliticu pod debelokožnim nogama tenkova. A ja sam samo tvoje dijete ucviljeno. Primi me u noć. koju obasjava sigurnost tvoga pogleda. Majko. Ja sam samo jadno dijete. koga poštuju. trebao sam biti palma procvala od tvoje starosti. Jer bih htio da ti vratim zanos tvojih mladih godina.

Charov ugled ne prestaje rasti. U idućoj knjizi. kao poziv na obnovu zajedništva čovjeka i prirode. osobito Heraklita. ti fragmenti pokazuju Charovo konačno usmjerenje prema zbijenome gnomskom izrijeku. Polje zajedničke akcije Charu se pokazuje isprva u nadrealističkom pokretu. nakon koje napušta nadrealistički pokret. radovi (Ralentir. dok u pjesmama u prozi nastavlja enigmatičnost Rimbaudovih Iluminacija.). Char u predasima akcije piše Hipnosove listiće (Feuillets d'Hypnos. U tome Char pokazuje samo formalnu sličnost s La Rochefoucauldovim maksimama.) Za Renéa Chara odnos meditacije i akcije tajno je središte pjesničke riječi i njezina odnosa prema povijesti. . Camus zbog njegova humanizma nazvao »pjesnikom naše renesanse«. 513 .). oporih stihova. U svome dvostrukom vidu. Char niže nove knjige. 1950. aktivističkom i meditativnom. Sudjelujući u francuskom pokretu otpora pod pseudonimom kapetana Alexandrea na čelu borbene jedinice. U istom duhu nastaju i nove Charove knjige blistava. Jutarnji (Les Matinaux. do ugleda jednoga od najvećih i najdubljih francuskih pjesnika našega stoljeća. 1948.1988. poemu sastavljenu od 238 proznih fragmenata razne dužine. a ujedno eliptičnoga jezičnoga umijeća. Unatoč težoj pristupačnosti njegova pjesničkoga stila. dok se sadržajno. Usporiti. Char se pokazuje pjesnikom žestokih. 1934. Bijes i tajna (Fureur et Mystère.). okreće sažetomu aforističkomu izražavanju grčkih predsokratovskih filozofa. zadržavajući žestinu nadrealističkih metafora. 1946. 1962. gdje u zajednici s Eluardom i Bretonom piše svoju prvu knjigu. Unatoč zgusnutosti svoga pjesničkoga sloga. Time u poeziji ovoga južnjaka počinje zauzimati sve veći udio ne samo prizor elemenata nego i krajolik juga. Riječ u arhipelagu (La Parole en archipel. otkako ga je A. travaux. 1930.). CeMr'bez gospodara (Le Marteau sans maître.). Sunce vodâ (Le Soleil des eaux.). 1949. Vrijeme njemačke okupacije donosi prekretnicu njegova ljudskoga i pjesničkoga iskustva.).RENÉ CHAR (1907.

Zvonimir Mrkonjić 514 .ŽURIŠ SE PISATI lu es pressé d'écrire Žuriš se pisati Kao da kasniš za svojim životom Ako je tako budi pratnja svojim izvorima Pohitaj Pohitaj da preneseš Svoj udio čudesnog pobune dobročinstva Zaista kasniš za svojim životom Životom neiskazivim Jedinim napokon s kojim pristaješ sjediniti se Onim koji ti je svakodnevno uskraćen bićima i stvarima Od kojih s mukom dobivaš m i tamo pokoji obestvareni odlomak Na kraju nepoštedne borbe Izvan njega sve je tek podložna agonija gruba svrha Ako za vrijeme dok se budeš trudio naideš na smrt Primi je kao što oznojenu vratu dobro dolazi suh rubac Naklanjajući se Ako se hoćeš nasmijati Ponudi potčinjenost Nikada oružje Bio si stvoren za nimalo obične trenutke Izmijeni se iščezni bez žaljenja Na volju blage strogosti Četvrt po četvrt likvidacija svijeta se nastavlja Bez prekida Bez zabune Roji prašinu Nitko neće otkriti vašu vezu.

ohladiti. Zvonimir Mrkonjić 515 . Kažem mogućnost. A da mu ne razglasi tajnu. Ni ono što je iščekivalo našu smrt Ili nas polako moglo pobjeđivati. Tu es mon amour depuis tant d'années Ti si moja ljubav već toliko godina Moja vrtoglavica pred tolikim čekanjem Sto ga ništa ne može postariti. Nalazi napokon svoju sunčanu cestu U središtu našeg oblaka Sto ga razdire pa opet začinje. I bol što od drugdje dolazi. o moja iščekićana.. Kažem mogućnost kao što to osjećam Ti si uzdigla vrhunac Sto će ga morati prijeći moje čekanje Kad sutrašnjice nestane.POSVEĆENO A. Svaki od nas može primiti Dio tajne drugoga. Zatvorena kao šimširov kapak Jedna krajnja zbijena mogućnost Naš je planinski lanac Naš stlačujući sjaj. Ni ono što nam je tuđe. Ni moje pomrčine. ni moji povratci. Razdvaja se naposljetku U mesu našeg jedinstva.

alkohol krvnika. pružala utočište zabludi. Ona je bila promisao lica oblivenih suzama. Prijeđe makinalna žala. ona je došla. prijeđe rasporene vrhunce. kao labud po rani. Opčinjala je zvijeri. Zvonimir Mrkonjić JACQUEMARD IJULIJA Jadis l'herbe. nego platno gdje se upisao moj dah. koje je pobijedilo strah od vremena i olakšalo bol. a dvorci njihovih dragana brojili su onoliko prozora koliko ponor nosi laganih oluja. u času kad su se ceste na zemlji slagale u svom zalasku. 516 .SLOBODA Elle est venue par cette ligne blanche Došla je po onoj bijeloj crti što je jednako mogla značiti izlazak zore kao i svijećnjak sumraka. Okončavahu se odricanje kukavičkog lica. Prostranstvo joj se moglo usporediti s nebom. à l'heure où les routes Nekoć je trava. svetost laži. Nekoć je trava poznavala tisuću krilatica što se nisu proturječile. uzdizala nježno svoje stabljike i palila svoje jasnoće. Korakom kojim bi zabludila jedino iza odsutnosti. po onoj bijeloj crti. Konjanici dana rađali su se u pogledu svoje ljubavi. Njena riječ nije bila slijepi ovan.

Preudala se za prag vječnosti. i djece žive i zdrave koja otkrivaju. već napola ptici u kljunu. Ipak. Igre što ih je ona izmišljala. Nekoć su se zemlja i nebo mrzili. da je zrno što klekne. u potrazi za životom koji se još ne može zamisliti. Čovjek je zori tudinac. da izvori ne mrse kako im drago svoje tokove. Nije bila tvrda ni jednom od onih koji gubeći svoj put priželjkuju da ga zauvijek izgube. ima uzdrhtalih htijenja. imale su krilat osmijeh (igre oproštene i podjednako kratkovječne). Neutaživa protječe suša. Zvonimir Mrkonjić 517 . Nekoć je trava bila uglavila da noć manje vrijedi od svoje moći. ali zemlja i nebo su živjeli. mrmorenja što će se suprotstaviti.Nekoć je trava bila dobra luđacima i neprijatelj krvniku.

Istinski materijalizam pjesničkoga pisanja pokazao se u Guillevica uvijek djelotvornijim od njegova socrealističkoga angažmana. nijeme i jednostavne stvari. Stijenama (Les Rocs). kojoj su uzorom neprobojne.) Kad bismo u suvremenoj francuskoj poeziji htjeli naći antipoda nadrealizmu.EUGÈNE GUILLEVIC (1907. nego svojom poetikom zastupa sažetost izričaja. izbor bi bez premišljanja pao na Guillevica. Škrt krajolik Bretagne sa svojim monumentalnim stijenama i menhirima bio je nadahnućem jednoj od njegovih najboljih pjesama. 518 . dakle. On nije samo jedan od rijetkih koji su ostali izvan utjecaja toga pokreta. ovaj Bretonac reagira oprečno od retoričnoga Sredozemca E Pongea. Na sličan povod.

Još manje žeći Sumpor u tami. I zanavijek će snositi Samo veličinu. 519 . TI nikad se i nisu Strašile smrti. A ludost Vidovita. Stijene doznati neće Da je riječ o njima. Na crvena sunca. II. Strah im je Gostom. I zaborav na oseku i plimu.STIJENE Ils ne le sauront pas les I. Ne treba njima smijeh Ili pijanstvo.

520 . Nije to prizor ispred njih. One nisu kažnjene licem S koga se sve čita. Nego u njima. Kad su im po volji.A potom njihov užitak Zbog znanja o prijetnji I o trajanju. 0 podnevu dok počivaju. Ples je u njima. IV One svoje lice ne drže Mučilištem. Plamen je u njima. Plamen je to u njima Iz jezgre žeravice. V. Ples je to njihov nutarnji 1 bistra ludost. Radost što ih na bridima Kamenim napušta Eda ih val i vjetar grepsti uzmognu III.

I pljusak im se guši U beskrajnoj stravi: I ne znaju više Glas svoj nekoć jak. Ali prijetnja je vazda ondje U vanjštini.VI. Dobro je znaju. Kadikad u noći njihovoj Grmljavina neka Odjekuje dugo. Pa neka more sivim bude Ili trulim od plavila. 521 . VIII. I užitak im pritječe Iz njih samih. One ćute vanjštinu. VII. Kadšto bi je možda blagosiljale Da ih omeđi: Svemoć im Slabošću nije. Hotjele nisu biti hramom Gdje se zadovoljstvo skriva.

IX. Biti uspomenom kakve stijene i protezanjem Prema vanjštini i prema valu. One ne bjehu dakle zbilja Do klade kamene. Pada da ti dah zastane. Stojan Vučićevič 522 . Takvo mjesto u plesu Koje ga iscrpi. X. Zbude se da klada neka Odvali se i obara. Ali vazda je najgore Izvan sebe biti Kada ludost više bistra nije. U more tekuće.

) Najveći pjesnik medu afričkim književnostima francuskoga izraza.). 1939. Poznata mu je zbirka Bilježnica s povratka u zavičaj {Cahier d'un retour au pays natal. koji nosi sve značajke pjesnikove pobune protiv slijepoga podvrgavanja europskoj kulturi. 523 .AIMÉ CÉSAIRE (1913. a također jedan od značajnih pjesnika modernoga francuskoga pjesništva uopće. Aimé Césaire. rodio se na otoku Martiniqueu. Bretonovu nadrealističku slikovnost s elementima crnačke tradicije. Césaire je stvorio blistav i silovit pjesnički slog. Sintetiziravši Lautréamontovu okrutnost.

brašna ponoćnog i baobaba moje ruke izbodene žbunjem zvijezda ili uzbrane iz pjene prije vremena odrješuju tijelo od kračuna 1 smrtonosnu geometriju od trigonocefala za moj san s nogama sata što kasni za moju mržnju potopljena brodskog tovara za mojih 6 gorostasnih stabala iz Tasmanije za moj dvorac od glava u Papuaziji za moje zore sjeverne moje sestre moje dobre prijateljice za moju prijateljicu moju ženu mog lava morskog ovi sva moja prijateljstva čudesna. moj počinku. hljebova kišnih.OBZNANA GAĐANJA Le mulet de mes paupières glissant sur le pavé lourd de mes S mazgom svojih kapaka što klizi teškim pločnikom mojih predzemaljskih očiju čekam na rubu svijeta putnike-koji-neće-doći 0 dajte mi mlijeka djetinjstva. minuti posljednjega sata nevidljiva plesačica prostrijelit će srce crvenim nabojima pakla i cvijećem propupalim prvi put 524 . ljubavi moja smrti moja. moje kolere moje rime mjesečaste moji hrtovi sljepoočice moje proklete (i rudnici radija zakopani u morskoj dubini mojih nevinosti prsnut će u zrnje u hranilištima za ptice i kubni metar zvijezda bit će zajedničko ima ogrjevnog drva sabranog u naplavinama žila pjevačica noći) u 61. moja prijateljice.

Rovač. Iskorjenjivač. Gdje gdje gdje je životinja koja mi je najavljivala urode Gdje gdje gdje je ptica koja me je vodila u medište Gdje gdje gdje je ptica koja me je razglašavala izvorima Uspomena na velike pogažene saveze na velika prijateljstva izgubljena našom krivnjom zanosila me Gdje gdje gdje Gdje gdje gdje Riječ mi prosta postade O zmijo raskošne hrptenice zatvaraš li u svom talasavom remenu moćnu dušu moga pradjeda? Zdravo zmijo kojom jutro razmahuje divne kose sljezove boje prosinačkih mangoa i za koju noć izum mlijeka kotrlja sa svog zida svoje svjetlucave miševe Zdravo zmijo izbrazdana poput morskog dna i neka nas moje srce rastavi od istine kao od pretpostavke potopa 525 . Tada se vraćam u prva vremena.zdesna bezmesni dani bez očiju bez nepovjerenja bez jezera slijeva pozicijske vatre kratkotrajnih dana i lavina ljetnikovac zmaja s bijelim zubima Žute groznice bit će podignut na neograničeno vrijeme od vatre guste šikare bratstva Božo Kukolja ZMIJI II m'est arrivé dans l'effarement des villes de chercher Dode mi u pomutnji gradova da potražim životinju koju bih obožavao. Tapir. Razmećući krugove odrješujući čvorove uništavajući spletke skidajući pokrove tamaneći svoje taoce ja tražim.

Bozo Kukolja 526 . Tvoja prijetnja da tvoja prijetnja tijelo što proviruje iz promukle magle gorčine gdje je iskvarilo brižnog čuvara svjetionika koji zviždi i ne hita trkom prema smrtonosnim mjestima otkrića.svoju prijetnju.Zdravo zmijo čije je gmizanje uzvišenije od hoda njihova i mir što im ga njihov Bog ne daje ti suvereno čuvaš u sebi.zeleno posjećivanje elemenata . Zmijo miru i mahnitanje polje mi raščlanjuje na rešetima pogrdna vjetra tajne oglasiše svoje korake na izlasku iz tisućgodišnje rupe grla što su ih stiskale da ih zadave. Zmijo dražesni napadaču ženskih grudi po kome se smrt uvlači kao zrelost u samo srce ploda jedini gospodaru jedini jedini gospodaru čija mnogostruka slika prinosi na oltar prokletoga smokvinoga stabla poklon kose što je prijetnja polipa što je ruka pronicljiva koja ne oprašta podlacima. Ti se kupaš s ovu stranu najneskladnijih krikova na sanenim pjenama trave dok s obudovjele barke diže se plamen što proždire rt sjaju jeke samo da jače zatraviš svojim uzastopnim smrtima . Zmijo obilna i kraljevska odvratnosti što povratak zatrpavaš u pijesku prijevare prskavice što hraniš zaludni galebov protok u blijedoj oluji utješnih tišina ti se zagrijavaš ponajmanje krhka. U smeće! neka sve istrune da sačini zastavu crnoga gavrana iznemoglog od udaranja bijelim krilima.

) itd. 1942.PIERRE EMMANUEL (1916. U njoj su nastala ne samo značajna pjesnička djela nego i osnovni mitovi na kojima počiva naša kultura.) Dok veći dio francuskoga pjesništva uoči Drugoga svjetskoga rata dobiva. 1952. Babilon (Babel.). 527 .1984. izravno ili ne. koji pjesniku daju mogućnost da se proročki obrati svomu vremenu. Poznate su mu zbirke: Orfejev grob (Tombeau d'Orphée. Pjesnik i njegov Krist (Le Poète et son Christ. Pierre Emmanuel svojom se poezijom okreće nadahnućima prošlosti. poticaj od nadrealizma.). I Emmanuelove knjige nadahnjuju se postanjem mitova. .). Sodoma ( 1946. 1941.

Mrtvački pokrov probušen zvijezdama i metcima zemlja (ili kakav drugi komad sjećanja i modrine 528 .EURIDIKINA TUŽALJKA [ulomak] O le ciel détrempé par la pluie des années 0 nebo raskvašeno kišom godinâ što se spuštaš s tamne trepavice na nijema Orfejeva usta On blagoslivlje te blage suze vjerujući da dolaze s vjeđa ljepote dugo sklopljenih napokon prepuštenih plaču! Ali dok popijena daljina krv mu injem sjeni 1 zimska magla grudi njegove rije a led steže Tijelo gorskim usjecima. Orfej žalosna igračka svete ironije jeca u Euridiki nagoj nad predjelima a tužaljka njegove drage prožima s vlastitim mu glasom što ga razdiru u suprotne razloge pohlepni zubi mrtvaca »Gdje sam kamo me dozvao strašni tvoj pjev i kakvoj li sam to zimi izručena harfa sramote kojoj pokidane žice sjaju na crnome vjetru? Krvare mi oči što ih podgriza tvoja Duša: noć ispunja mi prostor medu dojkama tvojom odsutnošću i sve do tvrdog trokuta gdje je smrt upisana sve do usana tvog usuda tijelo mi se cijepa pod klinom krutog vladara. Propuh vremena puše kroz moju put koju više se ne usuđuje braniti smrt zanijekana već nekim divljim Ništa što me rasteže u zvonku žicu nad bezdanom gdje živ gmižeš u strasnoj težnji da prekoračiš svoju smrt.

...razinom rova punog noći što tone) sakriva oblaka muk crveni i golem dim krvi gdje se gubi besmrtni Krik što si ga posvetio meni. [..« 529 . gdje se otkriva Hlapljiv sjaj ništavila. Čas između života i smrti kratki čas suzâ Previše sretnih da bi ikad bile prolivene Suze koje su oči duše.]« Zvonimir Mrkonjić SILAZAK U PAKAO (Ulomci Orfejeva pamćenja) [ulomci] UJI homme descendait la pente de sa mort Čovjek je silazio nagibom svoje smrti Noću. »Ja vidim! .to se ne može izvana Jer je snaga očiju unutar stvari Pogled je najgluši i najtajniji plod Što je sazreo u stvari za njezina slijepog ljeta Jer svaka je ljepota tek ispunjeno iščekivanje Nakon kojeg jedina je Smrt poželjna. a neizreciv trepet Njegove duše priopćavaše svakoj sjeni Njegovo blago sutonsko znanje: obrisi Drevnog svijeta umirahu u nevidljivim valovima A prošlost malaksavaše u budućnosti.

[...Čovjek je stizao do dna svog života U svitanje sivih godina koje krv Nikad ne bi probila svojim nožima svanuća Jao! Taj čovjek goli neutješni žM Trčao je k nemoćnom suncu: mlinski kamen Okretaše se u njemu lud od dosade .] Zvonimir Mrkonjić 530 . Ali (pita glas) gdje je ljubljena? Ništa ne odgovara osim zamišljene dubine Jeke koja ponavlja: gdje je ljubljena? I nikad se kip ne izbavlja sebe Jer on je muškarac i žena nerazmrsivo. Ali stajaše još na pločniku Neke nevjerojatne ulice mračna nagiba Zemlja bijaše i dalje isto tako tvrda njegovim nogama Njegovim nogama isto tako tvrdim prema zemlji.] Dvostruki kip čaroban-očaran Kruto se kreće k Sebi samom Ja te ne razumijem (reče Ona) mrzim sebe Jer te ljubim i osjećam se naga u tvom crnom glasu Ja sebe ne razumijem što sam ti tako blizu Da čuvam pečat tvoj tijela na svom spolovilu I da su mi uda rijeke tvoje smrti.to mu je bilo srce I vidio je svoje misli prljave od znoja i smeća Kako idu prema potoku i osjećao je Kako se one miješaju sa zemljom I svom boli svog tijela znao je Koliko zemlja bijaše prisna s njegovom nevoljom Te je uranjao u blato sunca S cijelim ljuvenim i sjenatim teretom jednog kamena.. [..

Godine 1964. Naokolo ili unutra (Autour ou dedans.). Duboka tmina gađanja (Les Grandes ténèbres du tir. Jean-Louis Bédouin uvrstio je Ivšićeve Meteore u svoju Antologiju nadrealističke poezije. grupi pisaca oko A. Bretona. 1973. hrvatski pjesnik Radovan Ivšić nastavlja pisati na francuskom jeziku svoje daljnje knjige: Bunar u kuli (Le Puits dans la tour. 1967.RADOVAN IVŠIĆ (1921. 531 .).) Pristupivši 1954. 1974.).

Mračna. sva je živa rana. potom promeće u ribu. Uzdrhtala. ona se iščudava: tijelo joj više ne prekrivaju ljuske. Doskora će biti u pustinji. ali u mraku dva zelena oka će se brzo upaliti. ona je u praznini. 4. ali njezini su nožni palci leptiri koji polijeću. kaže sebi. Opsjena je to. kaže sebi. Krik joj rastvara usta. jastreb je to što joj se ustremio na goli vršak dojke. Magla je to. Cijelo joj se tijelo obasjava. 3. Pomrčina je to. 532 . nego bezbrojne sitne usne. elle est dans le vide 1. ona zna tajnu kako se otvaraju kavezi. Gase se žarulje. To nije ponor. Snijeg je to. Prst joj se budi. kaže sebi. kaže sebi. 5. Teška. Građanka. 2. kaže sebi. Ona se smije. Crvena.METEORI Sombre. ona kroči k ponoru premda bi htjela pobjeći. krzma. Munja je to. u vihoru. S prvim tigrom silazi u podzemnu željeznicu. Ona se umata u bijelo platno.

kaže sebi. 8. Sunoćala. Zvonimir Mrkonjić 533 . Komet je to. Vihor je to. Napokon gola. kaže sebi. Neznanac se okrene i pogleda je ne bi li možda spazio svoju novu sliku. Hermelin joj se u bijegu skrije pod pazuho. Ljubomorna. kaže sebi. uspela se na vrh najviše klisure. u mahovini otkriva zvijezde. Odjednom. vidi leda neznancu koji motri sebe u zrcalu. pa još jedno: tisuće požudnih zjena uprte su u nju. Ona se brzo počne svlačiti. Ona uzme sjekiru i hitne je prema hladnoj površini da uništi njezinu prijevarnu dubinu. za stijenom spazi oko. tragove jelena i naposljetku vrelo. zakroči prema strmoj travnatoj padini pa stane silaziti u ravnicu prebacujući se na rukama.6. Ne. Potres je to. 7. Zadihana.

meditira u svojim harmoničnim stihovima nad tragičnim krajolikom uništenja. a slikovnošću na svedeni prizor heraklitovskoga svijeta elemenata. Yves Bonnefoy. 534 .) Najznačajniji pjesnik poratnoga francuskoga pjesništva. pobjeda govora nad šutnjom. pjesništvo Yvesa Bonnefoya svojim svečanim. 1953. znači u tom ozračju potvrdu života. odsutnosti i smrti. tamnim govorom teži biti čin prisutnosti. Ali sama pjesma. Nastavljajući se na istančani stilski osjećaj Mallarméa i Jouvea. Poznata mu je zbirka O kretanju i nepomičnosti Duve (Du Mouvement et de l'Immobilité de Douve.YVES BONNEFOY (1923.).

Ko što plod se kida. Težinom povratka svoga ocrtaj nam tijelo. Nek nam s dušama se ne miješaju već te zvijezde. Sad je stablo bliže. a glas izvora je življi. oporeci se u nama. Bože koji nisi. Mi nemamo više iste oči. ruku stavi nam na rame. Tmine teže no su ognjevima vjetri. niti ruke. I nama razotkrij Smisao tajnovit onog posve jednostavnog Sto bez vatre pade u riječi bez ljubavi. te sjene i dani. ti ptičji krici. Koraci su naši dublji medu umrlima. IZMIJENJENA Nous ne nous voyons plus dans la même lumière Mi se ne vidimo više u istome svjetlu. Zbriši nas u sebi. I ništa me ne svlada u dubokoj borbi. 535 . Zvonimir Mrkonjić GLAS J'ai porté ma parole en vous comme une flamme Nosio sam riječ u vama kao plamen.SVJETLOST. Te šume.

tek riječ biti znači skoro poginuti. al od ognja jaka. Zadaću kobnu i zaludno okrunjenje. Odsuće će razorit moje ponavljanje. Zvonimir Mrkonjić 536 . Da. Tako sam živjela. znadem. što.Nikakva zla zvijezda i nikakva bludnja. Ja tek riječ sam pokrenuta k odsuću. doći će kad spadnu Okna bez sudbine njegova uzleta. Što iskusih osim njegova povijanja I noći.

U ispražnjenom ozračju. nema govora o osjećajima i mislima govornika ili nekoga drugoga: sve su samo stanja krajolika i sila koje ga dramatiziraju. gdje se izmjenjuje prevlast suprotstavljenih elementarnih počela. s kojom se moderno pjesništvo prvi put suočilo u mallarméovskoj strepnji prazne stranice. 537 .ANDRÉ DU BOUCHET (1924.) Svojom asketskom pojavnošću poezija Andréa du Boucheta oličuje kušnju tišine. Poznata mu je zbirka U praznoj žezi (Dans la chaleur vacante.). 1961. U Du Boucheta riječi su zgusnute i zaustavljene na praznini stranice krajnjom suzdržanošću govora.

Razderotina u nebu. II. a ništa se ne gubi. 538 . a da se zid ne pokrene. Pobuđujem vezu cesta. obasjavajući papir. Golema izlijeva se zemlja. Oblaci koji lete nisko. Planina. dubina tla. zemlja koju ispija dan. uz samu cestu. dok oluja uzduž i poprijeko ide. Uzduž i poprijeko. Putem što usprkos kiši ostaje suh.S RUBA KOSE L'aridité qui découvre le jour I. Planina kao pukotina u dahu tijelo ledenjaka. Suhoća koja otkriva dan.

Bjelina stvari pojavljuje se kasno Idem ravno k vrtložnu danu. Dan guli gležnje. u bjelini sobe. Bdijući. a da se zid ne pokrenu.Ne govorim prije ovog neba. razderotina. m. Zvonimir Mrkonjić 539 . spuštenih kapaka. Vidio sam gdje se uzdrmao dan. poput kuće vraćene dahu.

).dekonstruirati poeziju«.DENIS ROCHE (1937. njegovi tekstovi. Poznata mu je zbirka Eros energumenos (Eros énergumene. provodi i sam zajednički stav da treba dokinuti žanrovski omedenost poezije. dovedeni dadaistički subverzivnom montažom do ruba čitljivosti. s krajnjom posljedicom da početkom sedamdesetih godina demonstrativno prestaje pisati pjesničke sastavke. 1968. povezani su unatoč tomu s niti opsesivne erotske motivacije. Denis Roche.) Vodeći pjesnik teorijske škole pisaca šezdesetih godina okupljenih oko časopisa Tel Quel. te hoće »uništiti . On je štoviše uvjeren »da je poezija dio ideologije vladajućih klasa«. 540 . Vanjskim izgledom oponašajući pjesme.

Razmotrite gospo da mi spada u dužnost biti Medu vašim neraspoloženjima ono najneumornije Pa bez beskrajne muke Ne obuzdavam u granicama vaših migrena Zapjenjena konja svoje ljubavi Tako visoko diže on ratobornu glavu Da to znači ljuveno mi potaknuti ludilo Do razmjera litica engleske obale Ali kosa vam nadignuta Stvara obrub čelu Koje je merovinška granica Sretna iskopina Neuhvatljiva od 12 h 14 do 12 h 27 7. Georges Bataille. i za jednog su boga rat i prostitucija samo narav stvari.»PJESNIŠTVO JE PITANJE DALEKOZORA« Jedan bog ne bavi se naravi stvari kao čovjek politikom. veljače 1961. Gospo u trenu baš kad vam zakazujem sastanak Na tratini što je torta koju valja razrezati 541 . nego jedino božanska. koja ne može biti ni dobra ni loša. Krivac Je vous parle avec confiance les lettres ont des od 12 h 04 do 12 h 13 7. veljače 1961.

veljače 1961.Duh mi počinje vrvjeti Postao je ruža kao stablo šljive A pod nogama mu krune najljepšeg učinka Jedna je posve bijela jer to je boja Vašeg obiteljskog posjeda a ima jedna kojoj Preljevi pripadaju natpisima brijačnica Iz tog vihora iziđe planeta Kupola koja je UŽITAK Kotrlja se prema vama Ona je dobrohotan čunak U zemlji haljina i papuča Ona ima okomitu os koja je vaša Gospo od 18 b 59 do 19 h 06 7. Gospo ne stigoh još kola svog Ludila erotike što izbija u daljini Kao rešetka u nedogled koju ćemo vidjeti Oboje u nizu Dolazi dan kad će poezija morati preporučiti svoju Dušu Bogu dan kad će se krave pogledati S čuđenjem kad će zelena stabla biti lakirana Kad će Bog lica obilježena zlobom Pokazati nos iza brežuljka S bilježničkim perom za uhom Pratit će očima kriještanje svraka I kako god se moglo učiniti čudno Neće više biti vremena da se povezem kolima Zvonimir Mrkonjić 542 .

na Silvestrovo 1975. Uvažavali smo. ali smo se trsili osigurati što vrsnije prijevode i popuniti mnoge praznine. kadšto i s popisom želja i zadataka. SASTAVLJAČI 543 . Prvotni naslov Zlatna knjiga francuske poezije promijenjen je u primjereniji: Antologija francuskoga pjesništva. nove pojave u francuskom pjesništvu i nove hrvatske prepjeve. Nastojeći što dostojnije predstaviti francusko pjesništvo. koliko je god bilo moguće. Zahvaljujemo ArTresor nakladi iz Zagreba. zbog vremenske razdaljine doživio je stanovite preinake. za što se skrbio Tomasović. Kad nismo mogli naći suradnike. koja je spremno preuzela prvotni rukopis i pretvorila ga u svoj projekt. sami smo prevodili nemimoilazne autore i njihove pjesme. bio je »zadužen« za sva razdoblja osim za dio od renesanse do romantizma. namijenjen drugomu nakladniku. Zahvaljujemo im na odzivu. dobro obavljenu poslu i poglavito na strpljenju. usavršavali postojeće verzije. Sastavljač Mrkonjić. Svjesno smo uvažili taj tradicijski čimbenik.PRIPOMENA jR-vu verziju ove knjige predali smo naručitelju. u dogovorenom roku. Zagreb. Obratili smo se većemu broju stručnjaka i znalaca sa zamolbom za suradnju. htjeli smo naznačiti i njegovu recepciju u hrvatskoj književnoj kulturi. Stoga je naša antologija i antologija hrvatskih prijevoda francuske pjesničke riječi. kolovoza 1998. prema načelnom dogovoru. Sadašnji rukopis. Nakladnomu zavodu Madce hrvatske iz Zagreba.

Kasno u noć/Tard dans la nuit (iz Plupart du Temps)./Exil I. © Editions du Seuil 1994 RENECÏIAR: Žuriš se pisati/Tù es pressé d'écrire (iz Commune présence). © Gallimard. Oblik svijeta/La Forme du monde (iz Proêmes). VI. Bamabooth). Progonstvo I. Kažu mi da su tamo žali crni/On me dit que là-bas les plages sont noires (iz il Air de l'eau). © Editions Denoël 1947. Tijelo/Le Corps (iz La Fable du Mondé). Zmiji/Au serpent (iz La Poésie). Sablasni stavovi/Les Attitudes spectrales (iz Le Revolver a cheveux blancs). changée (iz Pierre écrite). Za poetiku/Pour un art poétique (iz Bucoliques). © Gallimard 544 . Barbara/Barbara (iz Paroles).. © Flammarion.. © Flammarion DENIS ROCHE: »Pjesništvo je pitanje dalekozora«/»La poésie est une question de collimateur« (iz La Poésie est inadmissible).. Muza koja je milost/La Muse qui est la grâce (iz Cinq Grandes Odes). © Gallimard. © Comité Jean Cocteau PAUL ÉLUARD: Zrcalo trenutka/Le Miroir d'un moment (iz Capitale de la Douleur). © Gallimard. Živi pijesak/Sables mouvants (iz Paroles). © Mercure de France 1965 ANDRE DU BOUCHET: S ruba kose/Du bord de la faux (iz Dans la chaleur vacante). © Editions du Seuil 1964 JULES SUPERVIELLE: Silazak divova/D es cente des Géants (iz La Fable du Monde). © Gallimard. III. © Gallimard. © Mercure de France. IL. Kantik o vinogradu/Cantique de la Vigne (iz Cantate à trois voix). © Seghers EUGENE GUILLEVIC: Stijene/Les Rocs (iz Terrnqué). © Gallimard. Oeuvres complètes tome I). Kraj godine/Bout de l'an (izBucoliques). © Gallimard LEOPOLD SEDAR SENGHOK: Crna žena/Femme noire (izOeuvrepoétique). © Flammarion. Na putu za San Romano/Sur la route de San Romano (iz Oublier). Taj miris/Cette odeur (izFendrelesflots). Nas lovi/Ti tres (iz Dix-neuf poèmes élastiques). © Gallimard./A *** (izA une sérévité crispée). © Gallimard. © Gallimard. Glavom protiv zidova/LaTête contre les murs (iz Les Yeux fertiles). Orfej/Orphée (izMatièrecéleste). 0. Lože spavam kada glava ti u noći/Je n'aime pas dormir quand ta figure habite (iz Plain-Chant). © Gallimard. (iz Mourir de ne pas mourir). Sunce/Le Soleil (izBattre la campagne). © Gallimard. Budućnost/LAvenir (izMes propriétés). © Gallimard. Balada/Ballade (iz Corona Benignitatis Anni Dei). © Gallimard. © Gallimard PAUL CLAUDEL: Tmina/Ténèbres (iz Corona Benignitatis Anni Dei). Sunce čigra za bičevanie/Le Soleil toupie à fouetter (izLe Grand recueil). Moja ljubav/L'Amoureuse. © Gallimard. quand viendras-tu? (iz Un Certain Plumé). II. Velika borba/Le Grand combat (iz Qui je fis). © Editions du Seuil 1964. © Mercure de France. © Gallimard PIERRE REVERDY: Suh jezik/La Langue sèche (iz Plupart du Temps). © Gallimard. © Gallimard. © Gallimard FRANCIS PONGE: Kruh/Le Pain (iz Le Parti pris des choses). Morekazi I. © Gallimard. Ndessé/Ndessé (iz Oeuvre poétique)./Amers I. © Gallimard JEAN COCTEAU: Baterija/Batterie (ïzPoésie). Zazivanje mumije/Invocation à la Momie (iz »Poemes 1924—193 5«. Pjesnici/Les Poètes (iz Plupart du Temps). © Seghers. VI. © Gallimard. Silazak u pakao/La Descente aux enfers (iz Tombeau d'Orphée). © Gallimard. © Gallimard. Ali kada ćeš ti doći?/Mais1bi.© ZA IZVORNIKE: ANTONTN ARTAUD: Molitva/Prière (iz »Tric Trac du Ciel«. © Mercure de France. © Editions du Seuil 1995 SAINT-JOHN PERSE: Anabaza VII. Jacquemard i Julija/Jacquemard et Julia (iz Le Poème pulvérisé). © Gallimard. © Mercure de France 195 3 . Oeuvres complètes tome I). © Gallimard BLATSE CENDRARS: Portr et/Portrait (iz Dix-neuf poèmes élastiques). © Gallimard. © Mercure de France. © Gallimard. © Gallimard. © Gallimard JACQUES PREVERT: Nedajte/Ilne faut pas (iz Paroles).. © Gallimard. Izazivam !/Contre (iz LaNuit remue). © Gallimard. Leptiri/Les Papillons (izMatière céleste). © Gallimard. © Editions Denoël 1947. © Gallimard RAYMOND QUENEAU: Tumačenje metafore/UExplication des métaphores (iz Les Ziaux). Svijet u cjelovu/Le monde dans un baiser (iz VAir de Veau)./Anabase VII. Lov/La Chasse (izMatière céleste). Volim te/Je t'aime (izLe Phénix). Svjetlost. © Gallimard R\DOVAN Ivšić: Meteori/Météores. Ovdje pociva/Ci-gît (iz Oeuvres complètes tome XII). © Gallimard. Moj ples/Ma danse (iz Dix-neuf poèmes élastiques). © Gallimard. Oslikane riječi/Paroles peintes (izCoursnaturel). Posvećeno A. © Mercure de France 1961 ANDRE BRETON': Slobodna veza/L'Union libre (iz Le Revolver à cheveux blancs). © Gallimard. © Gallimard. © Gallimard HENRI MICHAUX: Počinak u nesreći/Le Repos dans le malheur (iz Un Certain Plume). © Mercure de France VALERY LARBAUD: Oda/Ode. Šetnja kroz naše staklenike/La Promenade dans nos serres (iz Proênies). S lo bod a/Liberté (iz Fureur et Mystère). © Gallimard. Hodnik/Couloir (iz Plupart du Temps). Žalba za zemljom/Le Regret de la terre (iz LesA?nis bicofwus). izmijenjen a/La Lumière. © Gallimard PIERRE EMMANUEL: Euridikina tužaljka/La Plainte d'Euridice (iz Tombeau d'Orphée). III. © Gallimard. © Flammarion. ©Editions Denoël 1947 AlMÉ CESAIRE: Obznana gađanja/Avis de tirs (iz LesArtnes miraculeuses). © Gallimard. © Gallimard. Yaravi/Yaravî (iz Les Poésies de A. Povorka/Cortège (iz Paroles). © Radovan Ivšić PIERREJEANJOUVE: Mistična krajina/Paysage mistique {izMatière céleste). © Gallimard YVES BONNEFOY: Glas/Une Voix (iz Du Mouvement et de l'Immobilité de Douve). Žuti konj/Cheval jaune (izKyrie). © Gallimard. © Gallimard.

Victor 220 545 Ivšić. Claude. Max 392 Jammes. Jean 443 Conon de Béthune 74 Corbière. Paul 452 Emmanuel. Paul 359 Cocteau. Nicolas 184 Bonnefoy. Pierre Jean 438 Kaštelan od Coucya 78 . Francis 368 JaufréRudel 41 Jean deMeung 95 Jouve. Radovan 523 Jacob. Aloysius 241 Boileau-Despréaux. Théophile 263 Grofica od Die 39 Guilhem de Peitieu 31 Guillaume de Lorris 95 Guillevic. Biaise 425 Césaire. Charles 273 Bernait de Ventadorn 54 Bertran de Born 65 Bertrand. André 529 Ducasse. André 194 Cherrier. Agrippa d' 165 Baudelaire. Joachim 155 Du Bouchet. Guillaume 408 Arnautz Daniel 71 Artaud. Pierre 519 Gautier. Etienne 177 Éluard. Yves 526 Breton. Châtelain de —» Kaštelan od Coucya Deschamps.KAZALO PJESNIKA Apollinaire. Antonin 468 Aubigné. René 505 Charles Orléanski 110 Chénier. André 459 Cendrars. Eustache 105 Desportes. Philippe 162 Du Bellay. opat 191 Christine de Pisan 108 Claudel. Eugène 510 Helinant de Froidmont 84 Hérédia.Tristan 322 Coucy. José-Maria de 298 Hugo. Aimé 515 Char. Isidore —» Lautréamont Durand.

Louise 142 La Comtessa de Dia —» Grofica od Die Laforgue.Jean 351 Musset. Raymond 494 Reverdy. Théophile de 180 Vigny. Paul 312 Viau. Guillaume de 101 Malherbe. Stéphane 302 Marcabrun 45 Marie de France 26 Marot. Victor 404 Senghor. Frederi 293 Moréas. Henri 475 Mistral. Alexis —» Saint-John Perse Lubicz-Milosz. Léopold Sédar 501 Sponde. Gérard de 244 Orléans. Charles 385 Peire Vidal 48 Ponge. Alfred de 252 Nerval.Jules 354 Lamartine. Maurice 137 Segalen. Emile 348 Verlaine. Pierre de 146 Rutebeuf 91 Saint-John Perse 430 Scève. Jules 421 Valéry.Jacques 488 Queneau. Denis 532 Ronsard. François 115 546 . Pierre 448 Rimbaud. Clément 129 Michaux. Alfred de 209 Villon. Jean de 171 Supervielle. Francis 482 Prévert. Alphonse de 199 Larbaud. Charles d' —> Charles Orléanski Péguy. Valéry 416 Lautréamont 326 Leconte de Lisle 269 Léger. Oscar Vladislas de 396 Machaut. Arthur 335 Roche. Paul 374 Verhaeren. François de 174 Mallarmé.Labé.

287. 316. 422. 107. 299. 154.111. 451.463 Hergešić. 360. 80. 283.370 Gamulin. 92. Ivo 411 Hranilović. 304.290 Kaštelan. 245. 486.278.197. Predrag 2 5 Milićevič. 159.136. 343. Ante 281. Grgo 246. Ante 450 Ćorak.376. 82. 344. 518 Kušan. 373. 424. 247. 114. 397 Mrkonjić.320. 275. 345. 352.321. 412. Tonko 497.462. 271.243. 427.256.356.378. 311.318. Jovan 208 Ivanišević. 339. Drago 455. 248. 266. 371. 173.498. 203. 492. 334. 36. 517.KAZALO PREVODITELJA Čale.179.134. 198.Mate 89. Višnja 389. Nikola 58. 377. Zvonimir 64. 315.362 Jurević. 384. 317. 474.313.406. 364.497. 325. 289. 307. 154. 500 Matvejević. 547 227. 292. 338.311. 367. 504. Radovan 332. 314. 414. 279.384 Domjanić. 109. 423. 337 Machiedo. 305. 167. 193. 144. 153. 301.195 Cičin-Sain.445 Maroević. 73. Slavko 77.251. 434. 250.456 Ivšić.141. 248. 358.467 Ježić. 240. 428.Vladislav 242.499. 267.466. 140.Frano 149. 369. 432. 285. 300. Božo 119. 125.391.Jure 429 Klaić.268. Željka 34. 503. 375.272. 161. 347. 38. Ivan Goran 344 Kukolja. Dragutin 297.Željko 170 Kolumbić.285. 319.415 Gerić. 307. 282.420. . 469.280. 94.379 Grčić. Nikica 100 Kovačić.407. 470 Maras. 240. 125.451. Vladimir 117. 288. 291. Marko 418. 83. 346.314. 353.

134. 487. 439.40.350 Vučićević. 226. 481. 257. 483. 316. 160. 441. 150. 477. 454 Trnski.49. 490. 507. 159. 205. 464. 190. 132.139. 164. 145.Jakša 249.44.265 Slamnig. 479.70. 394 Šoljan. 219. Ivan 255 131. Stojan 395.395. 262.437. 230. 525.306. 152. 214. 531. 163. 251. 158. 176. 453. 225. 145. 127 Sedmak. 239. BožeV. 493. 151. 57. 207. 522.284. Luko 30. Mirko 133. Andréa 98 Žigo.514 Zeljković. 183. 53. 506. 509. 223.62.43.355 Šop. 207.Tin 128.103. 229. 489. Vladimir 231. Branislav 401. 143.68. 447. Nikola 372 Tomasović. 440. Antun 25. 521. 131. Vojmil 118. 508. 458. 121.102. 485. 476. 528.264 Paljetak.104. 52. 527.90.47. 181. 148.75.Ivan 139.104. 60.Ivan 33. 442.403 Zlatar.140. 534 441. 112. 122 548 .169 Rabadan. 157. 151. 478. 114 Pandžić. Nazor. Ujević. 449. 280.

............................................................................................................................ Bijeg vremena ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................KAZALO NASLOVA NA HRVATSKOME JEZIKU Alba................................................................................ Balada MXXIII .................................................................................................................................................................................................................................................................... Balada .................................................................................................................... Barbara .......................................................................................................................................................... 502 De profundis clamavi ............................................................................................................................................................................................................................................... Blagoslov ................. Balada obješenih.... Balada ........................ Anina gruda snijega .......................... Alba................................................................................................................................................................................................ Budućnost .............................................................................................................................................. 51 53 479 431 254 132 111 361 118 116 106 113 120 126 490 444 223 275 369 480 Cidov romancero ............... Blagovaonica ..................................................................... Aridaluškinja ......................................................................... Balada dobroga nauka (Onima koji provode rdav život) ................ 278 549 ................................... Balada o udobnom životu (Ustuk Francu Gontieru).............................. Anabaza . Baterija ........................... Balada o lutaocu ............................................................. 230 Crna točka......... Ali kada ćeš Ti doći? ................................................................................................................. Balada Françoisa Villona za natječaj Charlesa Orléanskoga .......................................................................... 250 Crna žena ...............................................................................................................................................................

................................... Gdje su gospe davnijeh dana? . Hodnik ........... El desdichado .................................................................................................... Doba sjetve: večer.............................................................................................................................. Euridikina tužaljka ............ Izazivam! ............................................................................................................................................................................................................................................. Ikar ....................... Epitaf .... I osobito.................................................................................................................................. Egzotični miris ..................................................................................................................................................................... Groblje pokraj mora ........................................ 89 117 527 457 242 314 307 380 270 352 208 451 203 397 163 410 476 Ja bih tako želio ............................................................................................................................. Ima ............................ Hialmarovo srce ......................................................................................................................... Himna boli ..................................................... 246 139 134 239 229 279 246 195 323 248 520 389 Faunovo popodne ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ Delija ............ Himera ............. Glavom protiv zidova ........................................................................................................................ Grob Edgara Poea .....................................................Delfïca ........................... Epigram ............................................................................. Dva sumraka ................................................................................................. Deseterostih ..................................................................................................................................................................... Gotička soba ....................................................................................................................................................................................... 369 550 ........................................................................................................................................................................................................ Glas............................................................................................................................................................... Eva .................................................................... Erythréa.............. Hram ...................................................................................................................................................................................................................................... Green ................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 308 Gaieté i Ori'our ....................................................

............. Jezero .......................................................................................................................................................................................... Kasno u noć ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Kinezerija............................................................................... Klonuće ....Jacquemard i Julija ..................................................................................... Kozja krv .................................... Maldororova pjevanja ............... 394 Ljubav prema laži ............................................. Maštanje........................................................................................................................................... Moja ljubav ................................................. Leptiri........................................................................................................................................................................................................................................................... Miris ....................................................................................................................... Mlada zatočenica ........... Luksemburška aleja ................................................................................................................................................ ->"° 314 281 201 365 402 449 268 316 257 79 27 499 483 3 207 440 440 167 249 Ljubav prema bližnjemu .......................................................................................................................................................... Jesenja pjesma .......................................... 288 Mirèio.... Mistična krajina ....................................................................................................................................................................................................................................................................... 294 327 214 249 524 283 439 318 195 427 454 211 469 551 ............................................................................................................................................... Maslinska gora ............................................... Jesenska pjesma ................................................................................................ Kolovoska noć................................................... Kruh ............. Leptir .................................................................................................................................................................................................................................... Lov .............................................................................................................. Mojsije ..................................................................... Koraci................................... Kantik spoznaje .................................. Kantata za tri glasa .................................. Meteori................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Luda ljubav ....................................................................................................................... Mjesečina ................................................................................... Molitva .... Moj ples ........... Kraj godine .......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

................................................................................................................................................ O fra Lubinu ... Oda ................. Morekazi ....................................................................................................................................................................................................................... 265 Pierrotovgovor ...... Ne dajte .................................................................. Orfej .................................................................................................. Obznana gađanja ................................................................. Osnivanje naseobine u Brazilu....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 372 43 5 304 414 363 247 304 466 251 349 428 127 503 489 319 283 315 121 132 352 264 487 516 227 417 441 205 455 393 300 471 Pastel .............................................. Most Mirabeau .......................................................... Oslikane riječi ......................... Oblak .............................................. Na putu za San Romano ................................................................................................................................................................................................ Naslovi ...................................................................................................... Oblik svijeta........................... Osvajači ................................ Nadgrobnica ............................. Oceanonox ................................................................................................................................................ O debeloj Margoti balada ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. Napor ..............................................................................................................Molitva da s magarcima odem u raj ................ Nehajni pantum ................................................................... Obalom ću poći ................................................................................................................................................................................................... Muza koja je milost (Nasrtaj pjesničkoga pijanstva) ............................................................................................. Natpis za grob nama obješenima................................. Mysticis umbraculis (Proza luđaka) ........ Ovdje počiva ........................................................... 355 552 ................................................................. Myrtho ................................................................ Neprijatelj ................................................................................ Ndessé ........................................................................ Morski povjetarac ........................................ usamljenost ......................................................................................................................................................................................................................................... Nevermore........................................................................................................................................................................................................................................................

.......................................................... 411 Prelja ........................................... 290 Rasprodaja ............................................................................................................................................................................................................. 370 553 ........................ Ridokosa ljepotica ............................................................................................................................................. 386 Preko Europe ................ 346 395 412 299 96 Hl H4 398 232 S plavim kišobranom ......................................................................................................................................................................................... 149 Predvorje misterija druge vrline .......................................................... 22 Pjesnici ............................................................................ 533 Počinak u nesreći ............................ 476 Počinak u porculanu .........................................Pijani brod .......................... 339 Pismo Lamartineu ............................................................ 450 Pjesničko umijeće ................................................................................................................................................ Rondeau............................ 375 Prijateljska šuma ................. I33 »Pjesništvo je pitanje dalekozora« .............................................................................................................................................................................................................................. 317 Progonstvo ....... Roman o Ruži ................................................................................................................................................................................................................................................................................ 3^5 Podne ................................................................................................................................... Rujanska simfonija ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 43 3 Putovanje ................................................................................... 406 Portret .................................................................................. 507 Potepusi s Grèvea............................................................................................................................................ 426 Posljednji list ........... 92 Povorka ......... Ruža infantkinje ....................................................... 489 Pozdrav Kasandri ................................................................................ 256 Pjesan o Rolandu .................................................................................................. 265 Posvećeno A ......................................................................................................................................................................................... 271 Pohvala i moć odsutnosti ............................. 185 Pjesniku nevježi ................. Rondeau.............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. Rob ............................................................................................................... Rat .. 3?5 Prisni san ..................................................................................................................

.............................................................................................................................................................................................................. 485 Šipci .............................................................................................................................................................................................................................................................. 422 Tko ujutro se smije ................ Stijene ..................................................... 131 Taj miris ........................................................................................... Sunce čigra za bičevanje ........................................................ 530 463 182 337 422 521 371 508 461 337 280 287 289 266 178 172 223 511 125 275 449 498 483 286 317 527 131 Šetnja kroz naše staklenike ...................................................................................................... S tance nestalnosti... Silazak u pakao (Ulomci Orfejeva pamćenja) ......................................................................... Svrh odlaska Ane ........................................... Stance ........ Suglasja ................................................. Slobodna veza .......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Spleen ........... Strofa koju je napisao Villon kad je mislio da će biti obješen............ izmijenjena ........................................................... Suh jezik .............. nisam veće......................................................................................................................................................................................................................................................... Stella.............................................................. 499 Tijelo ........................................................................................... 92 Sto sam bio.................................... 102 554 ............... Silazak divova .......................... Sablasni stavovi ................................................ Skoro će snijeg .......................................................................................................................................................................................................................................................... 377 Sto bî od mojih prijatelja? .................................................................................................................................... Svjetlost...................................................................... Spleen .................................................... Samoglasnici ....................................................................................................................................... Sunce ......................................................................................................................................................................................................... Stance o smrti ...............................................S ruba kose........................................................................................................................... Sloboda......................................................................................................................................................................................................................... Samoća ......................................................................................................................................................................................................... Svita ............................................................................... Suton ................................................. Spleen ................... Spavač u dolini .........................................................................................................................

................................ 418 Za poetiku ............ Tužaljka za kraljem Renaudom ............................... 497 285 470 243 555 .............. ................................. Tumačenje metafore...................................... Ukradeno srce ................. Tužaljka kralja od Tule....................................................................... Trebbia ............................................................... Zazivanje mumije ..................... skalupljenog od skupljenih dijelova................................... Veslač ......................................................................................... odjevenog dvoznačnom tkaninom....................................................................... Velika oporuka .....................................................................................Tko ujutro se smije............................................................................................................................................................................................................... 102 181 192 360 168 299 255 495 357 355 135 405 197 338 320 281 175 284 478 123 225 85 377 163 453 Yaravî .......................................................................................................................................................................... U čast razumu............................................................................. Tuga ................................................................................................................................................................................................................. Tlapnje........................ koje je stvorila hrpa dvosmislica uz pomoć burlesknoga genija .................... navečer plače ............................................................................................................................................................................................................................................................... U progonstvu .............................................. Večernji sklad ........................................................... Tmina ............ Versi o smrti ..................................................................................................... Umijeće pjesništva ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Tužaljka lune u provinciji .............................................................................................. Veni........... Tlapnjiv opis jednoga razumnog bića..... Villanella .................................................................................................................................. Zidar .......................................................................................... Tragične pjesni .......... vidi..... Utjeha Du Périeru u povodu smrti njegove kćeri................................................. Uništenje ........ vixi ........................................... Začarano zvono .................................................................... Velika borba..................................................................... Volim te ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ .

............................................................................................................. Zrcalo trenutka...........................................................................................Zlatni stihovi .................................. Zuriš se pisati ............................................................................................ Žuti konj ............................................................................................................................................ Živi pijesak................................................................................... Životi ...................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Zmiji ................................................... Žalba za zemljom ................................................... 245 517 345 453 423 492 344 506 441 556 ............ Zora ...........................

................ A un poète ignorant ........................................................ Art poétique ...................... Alba ..................................................................................KAZALO NASLOVA NA IZVORNIKU A*** .......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Ballade de la Grosse Margot ....................................... Ballade des pendus ...................... ACassandre.................................... Avis de tirs ................................................................... Alba ........................................................................ Ballade ... Ballade du Concours de Blois ........................................................................................................................................................................................................................................................................ Amour du prochain ............................................................................................................... Ballade des pendus ....................................................... Avec ton parapluie ........................................ Aube ....................................... Anabase ........................... Ballade MXX1II .......................................... Ballade de l'homme égaré ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 507 149 411 133 51 53 435 394 431 320 517 345 370 516 118 113 121 120 117 126 127 116 106 111 361 557 .................... Ballade des dames du temps jadis ........................................................................................ Ballade des Contrediz de Franc Gontier .......................................................... Amers ............. Au serpent ................................................................................................................................................................. À travers l'Europe..................................................................................................................................................................... Ballade de bonne doctrine (À ceux de mauvaise vie) .................................................................................................................................................................................................... Ballade ............................................................................................................................

. 357 Complainte du roi Renaud....................... habillé d'une étoffe à double sens............................................................................................................................................................................ De frère Lubin ........................................................................................................................................................................................................... Descente des Géants ................................... 441 Chimaera ................................................. De profundis clamavi ........................................... 175 Contre ................. Batterie................................................... lequel fut construit par une assemblée d'équivoques................................................................................. 352 Chinoiserie ................................................ 135 Consolation à Monsieur Du Périer sur la mort de sa fille ..................................................... Couloir................................................................................ Brise marine .... 22 Chant d'Automne............................................................................ Delfica ............................................. 281 Cheval jaune ............. Délie ................................................................................ 476 275 317 489 451 132 132 278 246 139 422 192 229 558 .............. 490 444 275 499 304 Cantate à trois voix ............................................................................................................................................................................................Barbara ............................................................................................................................................. Cortège .................................................................. 318 Complainte de la lune en province ............................................................................................. 314 Chanson de Roland ............... assistés du génie burlesque .......................... Cortège ......................................................................................................................................................................................... Deux crépuscules ..... D'Anne qui lui jecta de la neige .......................................................................................................................................................................................... 268 Ci-gît ...................................................................................................................................................... 355 Complainte du roi de Thulé.................................................................................................................................................... 499 Chanson d'automne ....................................................................................... 365 Cette odeur .............................................................................................................................................................................................................................. Bout de l'an .............................................................................................................. Bénédiction ........................................................ Correspondances .................................................................................................................................................................................................... Description chimérique d'un être de raison fabriqué de pièces rapportés............................................................................................................................. 471 Clair de lune .............................................................................................................................................

.. Hymne à la douleur ...... 489 Il va neiger........................................................................................................................................ Harmonie du Soir ............................................................................................................. Exil .. Green ................................................................................... 288 559 ...................... Du partement d'Anne ...................................................................................................... Établissement d'une communauté au Brésil ..................................................................... En exil................................................................... 134 530 131 246 406 197 195 251 323 248 352 397 393 389 433 249 502 89 314 284 405 208 Icare ................................ Fantaisie. Femme noire..................................... Épi gramme ................... Et j'irai ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Du bord de la faux ............................................................................................................. El Desdichado ...................................................................... 508 Je t'aime ............................................................................................................................................................................................................................................. Épitaphe .......................................................................................................................................................................................................................... Épitaphe ......................................................................................... 371 Il y a ............................................................................................................................ Gaieté et Orïour .......................................................................................................................................... Éloge et pouvoir de l'absence ................................ Eve .........................................................................................................................................................................................................................................Dixain.................................................................................................. 453 L'Amour du Mensonge ............................................................................................................................................................................. Et surtout que ............................................................ Érythréa ............................................................................................................................................................................................................................ 470 Jacquemard et Julia ................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 410 Invocation à la Momie.......................... Hommage à la raison ......................................................................... 163 Il ne faut pas ......................................

...................................................................................................................................... 349 L'Ennemi ............................................................................................................ 281 La Fileuse.................................................. 254 L'Après-midi ..................................................................................................... 412 La Langue sèche..................................................................... 480 LEffort ................................................................................................ 185 L'Avenir ........................................................ 223 La Guerre .. 395 La Jeune captive ........................ 242 La Chasse ..................................................................................................... 454 L'Andalouse ......................................................................................................... 299 L'Explication des métaphores................................................................................................................. 363 La Nue ..................................................................... 232 La Saison des semailles: Le soir ............................................ 440 La Cloche fêlée.................................. 205 L'Union libre ..................... 285 La Dernière feuille ............................................................... 257 La Plainte d'Euridice .......................................................................................................................................................................................................................................................................................... 264 La Nuit d'août ........................................ 283 L'Esclave ........................................................................................................................... 239 La Salle à manger ............................................... 495 L'Isolement ............................................ 520 »La Poésie est une question de collimateur« ....... 527 La Muse qui est la grâce (Invasion de l'ivresse poétique) ............................................................................................................................................................................................................................... 461 La Chambre gothique ......................................................................................... 265 La Descente aux enfers (Fragments de Mémoire d'Orphée) ......................................................................................................................................................................................................................................................... 487 La Fuite du temps ...................................................................................................................................... 375 La Forme du monde ....... 369 L'Après-midi d'un Faune .......................... 521 La Destruction ............................................................ 369 560 .................................................................................... 308 LArt poétique .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 485 La Rose de l'infante ..................................................... 195 La Jolie rousse .......................................................................................................................................L'Amour fou ................................................ 533 La Promenade dans nos serres............................................ changée .............................................................. 449 La Lumière................................................................................................................................... 167 L'Amoureuse ..

.........La Solitude ................................................................................. Le Corps ................................................................................................................................... Le Cimitière marin ...................................................................................................................................... Le Lac .............................................................................................................................................................................................. Langueur ..................................................................... Le Tombeau d'Edgar Poe ..................................... Le Cantique de la connaissance ................ Le Parfum ............................................................... Le Coeur volé ........ Le Grand combat............................................................................................................. 182 457 299 316 305 339 375 402 27 380 270 338 422 286 337 478 123 201 243 453 214 483 207 283 250 414 386 377 42 3 476 230 498 483 203 307 290 561 ................. Le Regret de la terre ............................ Le Chèvrefeuille ............................................................................................................................. Le Miroir d'un moment ........................................................................................................................................................................... Le Pont Mirabeau ................................................................................................................................................................................................................................ Le Coeur de Hialmar ................................................................. Le Point noir ......................................................................................................................................................................................................... La Trebbia ................................................................................................................................................................................................................................................... Las de l'amer repos ........................................................................................ Le Romancero du Cid ........................................................... Le Crépuscule du Soir ............................ Le Repos dans le malheur........................................................................................................................................ Le Bateau ivre ................................................................................................................................................................................................ Le Temple ................................................................................................................................................................................................................................................................... Le Soleil.................................................................... Le Dormeur du val ............................................................................................................ Le Grand Testament .......................................................................... Le Maçon ................... Le Pain ............................................................................................................................. Le Porche du mystère de la deuxième vertu ............................................... Le Papillon ..................................................................................................................... Le Voyage ........ Le Soleil toupie à fouetter ....................................................................................................................................................................................................................................... Le Bois amical .......................... Le Rameur ..... La Tête contre les murs ................................... Le Mont des Oliviers..........................................................................................................................

.......... Les Grenades ............. 417 Orphée .......................... 319 279 455 265 439 562 ........................................................................................................................................................................ Les Conquérants ........................................................................................................................................................... 227 Ode ......................... Mysticis umbraculis (Prose des fous) ...................................................................................................................................................... Les Chants de Maldoror ...................................................................................................................... Li Diz des ribauds de Greive . Parfum exotique ........................................................... Les Poètes ............................................................................................................................................................................................................................................ Paroles peintes ............................................................................................................... 503 Nevermore.................... Lettre à Lamartine ....................................................... Mirèio ................................................................................................................. quand viendras-tu? ..... Les Pas .................... Météores ..................... 463 327 300 377 440 379 450 511 1^8 256 92 Liberté ............................................................................................................................................. 355 Ma danse .............................................................. 508 Locutions des Pierrots ........................................................................................................................ 427 294 479 524 271 211 317 247 304 Ndessé ....................................Les Attitudes spectrales ............................................................................. Paysage mystique ................................................................................ 441 Pantoum négligé ................................................................................................................... Les Papillons ....................................................................................................... Midi ............................................................. 315 Oceanonox ....................................................................................................................................................................................................................................................... Mais Toi................................................................................. Moïse ......... Myrtho .. Pastel ................................. Mon rêve familier .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Les Tragiques ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Les Rocs........................................................................................................

.......................................................................................................................................................................... Tels rit au main .................................................................. Spleen . Tels rit au main qui au soir pleure ....................................................... Spleen .......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 426 Pour un art poétique .. 12 5 Que sont devenus mes amis? .......................................................... vixi ................................................................................................................................................................................................ Stella ........................... 1 ^1 Portrait ....................................... Tu es pressé d'écrire .......... Symphonie de septembre ...................... 372 Prière ...... 111 Rondeau ....................... 492 346 280 287 289 178 172 2 66 223 466 398 449 102 102 360 428 255 506 Une Allée du Luxembourg ............Plus ne suis-je ce que j'ai été. Sur la route de San Romano............................................................................................................................................................................................................................ 96 Rondeau ....................................................................... Titres ................................................................................................................................................................ 249 Une Voix ....................................................... 22^ 563 ....................................................................................................................................................................... 92 Roman de la Rose........................................................................................................................................................................................................ Stances . 527 Veni......................................... Stances à l'inconstance ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... Solde ...................... Spleen .................................................. H4 Sables mouvants ....................... Tristesse ............................................................................................. vidi...................................................................................................................................................................................................................................................... 469 Quatrain ............... Tard dans la nuit ................................................................................................................................................................ Ténèbres ........................................................................................................................................................... Stances de la mort ......................................................................................... 497 Prière pour aller au paradis avec les ânes ...........

.............Vers de la mort .................................................................................................... Vies .............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. Yaravî ........................................................... Voyelles ................................................................................... Vers dorés... 85 245 181 344 1°3 337 418 564 ...................................................................................................... Vertiges ........................................ Villanelle ...................................

.... ta zar ti jedini ............................................... Blago palima za zemlju prolaznosti .......... Čedno.............. E bijelo ................................................................. Bez svojih zemljaka......................................................................................................................................................................................................... Blago onom koji medu jednakima ................. ako čovjek taj neće da ubere grozd............................................................. Boja koju rastvara noć......... Budite dobrodošli............................... Bio jednom kralj od Tule................ slika stvari.......................................... Bol tvoja................................................................................................................................. skriva ............................................................................................................ Čim izbivah.......................................................................... Bilo ih je samo nekoliko ........... Ali kada ćeš Ti doći? ................................................... Čim mi se tijelo u postelji pruži ..................................... Brod je odnio moju dragu .................................. lijepo danas zar nam prijeti............................................... vi koji mi idete u susret. Čovječe................................................................................................................................................ živo...............................KAZALO PRVIH STIHOVA NA HRVATSKOME JEZIKU A crno...... Ako lije ljubim i ako joj služim . A vi. Du Pe'rier..................................................... ljudi.......................... 337 435 365 140 121 479 197 457 357 159 389 313 497 449 175 126 410 398 306 85 441 163 143 245 565 .................. malo................................... zar da vječno traje ........................................................................................... Boga mu božjeg kako mi se piše neki pjesmuljak .................................................... Mora............................................................................................................................................... Ah......................................... Rosette................. drugova i roda ...................... što čitaste prostranije snove ....... koji živite za nama................................................... Blijedi se lije......... Čemu blago............................................... Braćo................................................................. umnice......................................... Ako želja.......... čemu lijepost .............. I rujno........................................................................... 0 modro...................... Četvrti Konju ti si žuto sunce ..................................

.............................................................. Dabi se sve razumjelo ............................................................................................................................................................ Došla je po onoj bijeloj crti ....Čovjek je silazio nagibom svoje smrti ....................... ikad miris srknu ................................................................................................................................... Grješno oko mojih davnih snova .......................... 412 Evo ljupko veče............................................................................................................... Divlji slavujak umilno bigliše ............... Da vedar budem................................................................................................ 521 455 283 118 75 284 492 79 230 375 517 339 143 135 508 314 286 Evo me pred svima čovjeka puna razbora ...................... pun dražesti fine ...................................................................................................................................... rob sam lica blijeda ................................................................ Da si pop te oprost tražiš ................. znat bih htio ........ 369 566 ....................................................................................................................................... 201 / osobito da sutrašnji dan ne sazna gdje sam ..................................................................................................... čudesa ........................................................................................................................ Gledaj! gol i strašan..................................................................................... mene Ljubav sili .......................... u vječitoj noći ..... Dah opojnog cvijeća prostorima pline ............................. Dode mi u pomutnji gradova da potražim .......................... grane............................... Ana................................................................... Glazbe nad svim i prije svega ................................................................................... Do boka ti mi jedva sižeš........ 46 131 320 111 299 285 49 139 349 Hodati ozbiljno............................................................... 160 I nošeni vječno............................................................................................................................................................................................... pobratim svih hulja ............... Grozničave i usopljene skupine radnika .................................................... Dok mi suze mognu iz očiju teći ............................................................................................................................................................ Dolazi kralj Renaud iz boja ....................................................................................... već sjaja blijeda ...................................... Evo lišće i cvijeće........ plodovi zreli ............................................................. Gdje idete............................................ Gospoji toj obećah se .............. Dok bešćutnom Rijekom nosili me vali .................. Da l\ čitaoče.......................................................................................................... vrijeme je skinulo plašt . 397 Ima vam ormar.................................................. Gle......... Gorko je i slatko n duge zimske noći ........................................... Do prozora plava s odbijescima zlata .............. Demoni. Gdje česmu sakri lisnat lug .........................

................................................................................. Kad budem morao k tebi................ daj ............................................................ navečer.. Kad vidim cvijeće............. Ja plačem svoje dane mlade ....................................... Jednoga dana kad budemo rekli: »Bilo je to vrijeme sunca ................................................................................................................................................................ drugi je drugdje......................... Je F ti... Ja ne pjevam više ljubavne mi plame ............................................................................................................................. Kad razbistri se mlaz fontane ........................................... Jedanaest broj neparni.............. Ja sam Franjo-Francuz........... Jedanput........................................................................ Ispod mosta Mirabeau Seina teče .............. Ja sam kao carstvo......................................... Jedne kišne zemlje nalik sam vladaru ........................ ja sam svoj sin ................................................................................ blizu kraja ............................................................................. Kad vidim ševu kako spram .................................................................................. težak kao poklop tlači .......................................................................................................................................................... Antonin Artaud.............................................................. usred šume Tuge klete .................................................................................... zelen list i vlati ............ Kad vidim gdje ideš.............. kasno..................................................... Ja.............................. Ispred mene gavran liječe ................ meni milija . Jecaja ptina ...................................................................lmade pjesma...... Vrijeme stalo ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ Ja sam ovdje... Kad vrhovnih sila odluka se zbude .................. Kada slavuj kliktat stane ............... o moj Bože........................... Ja sam izumitelj mnogo zaslužniji ...... pri svijeći ............... Kad poskočice zvuk se prospe ..................................................... Ja ću vam sazdati grad iz dronjaka! ................................ znana stara pjesma ova .......................... Dafne.................................................................................................................................................. Kadmohi ................................................................................................. što mi teško pada ..................................... Kad lug i voćnjak vidim gdje se ...................................... Kad svod nizak................................................................. Izgubio sam život.......................................................................................................................................................... snagu .............................................................................................................................. Ja bih tako želio u dan nedjeljni bijeli .... 249 414 181 255 471 369 476 168 123 125 344 316 360 246 314 499 113 92 280 42 3 134 372 35 480 104 44 279 289 59 288 55 275 53 153 567 ...................... Kada stara budeš............................................................................. tišina je kleta ..... nehajna i hladna ......... Jenput Rok Uršu strefi poleg vrat ......................... Jednakim Jobu stvori me Bog ............................. Kad sklopljenih vjeda u jesenje veče .....

............................................................................... Majko............................................................................... Lijepo li je kad se polako upreže ......... pišu mi da se bijeliš kao grm na cičoj zimi .................................................... novi ........................................................................................................................................ Ko što majskoj ruži.................... Smrti...................... a umirem žedan ........................................................... vama od svih ponajprije .................................................... Menade gromoglasne organizirane ........................................... Ljubavi............................................................................................. Lijepi oblaci lijepi anđeli uzniciprejasni ..................................................................................................................................................................................................................... Koliko mornara....... Mi se ne vidimo više u istome svjetlu ...................................................................................................................... Mila...Kapetane stari......................................... Mislima čistim poneseni ......................................... Ko jastreba jato izvan rodna kraja ........................ da vidimo da li ruži ......................................... Klin je tu ... Mrzim Firentinca lihvarsku škrtoću ........................................................................................ Ljubavi jedina............................................. sidra gore! .................................... Majmun u ruhu od brokata ......................................................................................................................................................................................................................................................................... Mladost mije tamna i olujna bila .......... Kraj studenca sam............................................................................................................................................ ona je u praznini ........... kad blista na grani ......... Moja žena kojoj je kosa od šumskog požara ....................................................................................................... Mračna.................. Leptiri su zatvoreni .................................................... ljubit nemoj stati .......... Mnih da će mirno život cijeli ............................................................................................................... Kroz Francusku glas prođe sada ...................................... Loše spavam kada glava ti u noći ..................................................... Kažu mi da su tamo žali crni ................................. Kroz kotlinu ludo riječima šumori .................................................................................................. sljubi................ Majko umjetnosti............................................................................ oružja i sklada ......... Ljubavnici mladi........................................................... Ko tisućgodišnjak imam uspomena .............................. koli kapetana .................................................................................................................... 291 464 449 300 152 287 227 116 27 111 337 440 439 203 446 278 82 114 144 158 503 317 441 527 148 375 283 80 461 487 524 160 568 ................... milosnu te zovem ......... Kralj Manje bio ljut na svog ......................................................................... Ljubi me........................... Moram ponajprije odati kušnju .........

................... zrače............................................................................... 223 Nagnutog uz rijeku.......................................................................................... moj veliki oraču ................................................................................................................................................................. rosi .......................... mnoštva me vesala ........... 377 Nas dvoje smo ............................................................................. gospodo.......................... 149 Nećemo nastavati svagda te žute zemlje ............................................ vjetar hladan.............................. 150 Nebo....................................... 418 Na meko perje tust kanonik liježe ....................................................................................................... 0 moja kćeri prva medu svima.......................................................................................... 62 Noć je jasna........ Crven snijeg ............. 205 Na doček dode paprat i ananas iza nje .... 247 Na žalu sam jedne ja zaspao noći ......................................................................... 450 127 469 178 343 169 386 520 33 485 569 ........................................ o dobe se! ...................... 0 duše nad duhom................................ 0 sjajne draperije riječi...................... a ona lijepa.................................................. čarobnice................ zrela .................................................................................................................................................................................................................... 132 Ne dajte intelektualcima da se igraju šibicama ..................................................... 406 Ne slijedite Narav: vi nećete ljubav ........................................................ polja................ ..................................................... 470 Njegova glava sklanja se bojažljivo ........... 0 dvorci.......................................... 0 nebo raskvašeno kišom godina što se spuštaš ......................................... 489 Ne....................................................................................................................... nestalnosti skitna ..... 0 ničemu ću pjesan spjevat ......................................... spletovi književnog umijeća .............................................................. u času kad su se ceste ............................................................... 133 Nekoć je trava.......... 270 Nosio sam riječ u vama kao plamen ....................................................................... 527 Nozdrve od kosti i kože .................................. 0 kraljevi koje porok tako kvari....... 476 Nije čudno da ja pjevat znam ....................... brda bez drveća............................ 195 Nek sunce zablista najprije na vrhu i slijeva ...... 268 Ne kanim uopće biti tu ...............Ti koja čak uspijevaš ......................................... 393 Na jaku crnome vjetru kroz koji se probijamo .. 451 Navrat-nanos grad čitavi .................................... 0 braćo.................................................................................... djeco sutrašnjega doba.............. Myrtho........................................................ 48 3 Nek tu blunu u polje se stjera ........................................................................ vi niste moja draga .................................................................................................... 120 Na te mislim..................................................................................................................... 0 daj nam lubanje goruće .......................................................................................................................... 431 Nejako bijah dijete................Na brdu u sjeni hrasta mnogo puta ............................................. 508 Nesrećo......................

.............................. Po vršku šatorja sunce produžuje ................................................................. gospo..........................................................................O............Mračan kao bezdan ...................................................................................................................................... 352 Oblak se diže................................................................................................... 264 Oblici znojenja kose.............................. 426 Ona je uspravna na mojim vjedama .................................. 246 Od kose straha nema klasu što još zrije ............................................................................................. knjigo: sudbine tebi je znana.................................. 66 Otvorivši vrata prema pijesku ............................... Podne.................................... 478 On ima skupštinsko tijelo .......... što rastanak mi težak................................................................................................ 355 Oj.......... Svinje bljuju ....... Pouka osunčana časa Božanskih noći ........................................... Prebiruć tako po mislima svojim..... naša je zemlja mirisava časka ............................................................................................. Magali......... Poezija se čini u postelji kao ljubav ..... ...........................Udovac............ 242 Obalom ću poći uz more iskonsko ........................................................................................................................................ Podaj mi moćni svoj tutanj.................................................... 308 Planine unatrag................................................................................................................................................................ 192 On spava ..................................................................................................................... Vladar ljeta................................................................ prelilo ravnice ............................................................................. ............................................................... tak draga meni ............................................................................... ta lijepa puna luna............................................................................................................................... 454 Ono rasipa dan ........ ne marite za me ................................. 428 Očajan............................................ Prodaje se sve što Zidovi nisu prodali......................... koji Rim tražišsred Rima .................................... Površina kruha čudesna je sprva zbog ............................................................. 195 Ogrlio sam ljetnu zoru .. moćnu i nježnu hitrost............................... 453 Opet! Opet se more vraća da me potraži kao čamac ............................................................................. nad zrenikom............ planine unaprijed . Pridošlice............... Probuđen je tabor................................................ 363 Ostavio me samu s bolom vrelim ................ 257 Otkako.................................. buka je sve jača .......................................... Platon ne daje pjesniku građansko pravo ............ Prljav sam.............................................................................................................................................................................. Ljubavi............................................................................. 43 3 Ove nimfe hoću da su navijek........................ 76 On ga oprndači ipriledi zemlji ........................ 109 Otkad kroči sunca neba na pučini.......................................... Prestani plakati.............................................................. 422 427 211 417 271 466 402 483 102 154 157 332 299 346 570 ............. 345 Oh................................ Uši me grizu.......................................................................................... 294 O........

................................................................................................................. Snažnim blijeskom svoga božanskog pogleda .................. Prve velike ptice obarahu gole pod prslukom ....................... Smrt su i ljepota dvije stvari jake...............................................................vida nema više ........................................................................ Spozna Roland ................................................................. Suhoća koja otkriva dan .................................................. Stoji mala................................................................................... Snijeg će skoro.......................... a ja pogružen kraj peći ....................................................................................................................................................... Sa novim vremenom slatkoće .................................................................................................................................... sjedeći pred vratim..................................... Razmotrite gospo da mi spada u dužnost biti...... okviru.......................................... Skoro ćemo zaci u studene tmice .................................................................................................................................................................................................................................... jao........................................... Putovanje gorkom spoznajom zazebe! ................................................................................... S plavim kišobranom i prljavim ovcama .............. Snijeg u šali Ana baci na me ....................................................... pripada vama ...................... .......................................................................... ona sa svojim je drugom.Proljetni volim vedri čas ............................................................ čedo pramaljeća .............. gospo................................. Promatram.................................................... u kraju kome ............................................................. Sâm sam......... Sretnih li vas potepuha ............................................................ umoran od svijeta ............................ knjige pročitane ................................................................................................ vezen vezom tajnim ............................................ 68 239 265 440 304 290 533 117 411 516 243 370 207 32 266 141 172 490 281 240 167 371 132 304 22 104 92 489 327 511 232 248 530 498 571 .............................. Starac od zlata sa satom u koroti ..................... bez ametista ..... visoko na skelama .......................................................... Stari oceane. dok je dadilja nadgleda.................................. S ružama umirat... Snivaše: drhto joj prst......................................u gori raste ili u ravnici ............................................................................. S mazgom svojih kapaka što klizi teškim pločnikom ..................................................... ti si razmjerno nalik .......... Sit sam tog življenja................................................................ gdje......................................................................... 5 mistrijom u ruci.............................................................................................. u oblom........ Stupe od safira.................................................... Stijene doznati neće ............................ kristalnih valova........... Recite mi................................... Sad ............................... Sunce crveno kao kugla........................................................... Rotsoge.............. Promatrat volim.. Sjeti se Barbara ...................... Srce mi............................................................................................................................ Put je tužna............................................

............................................. navečer plače ............................................................................................................................................................................................................................................................................ 572 ....................... Lamartine................... 444 229 226 275 145 157 106 352 465 377 131 214 380 307 355 208 507 250 394 256 102 148 499 361 319 305 163 422 338 379 345 96 UFirenzi liječnik biu jednom času .................................................. Tri su miće mače.................. Tko vidjeti želi kako Amor vlada ............ prati ............................ Tužno stre krmom bali ...................................................................................................................................................... pravi čovjeku si znamen ......................................................................................................................................... kad se polje zabijeli od zore .................................. Ti si moja ljubav već toliko godina ....................................................... 185 U dvajstom bjeh godištu ........................... Tu bipad Ikara................................................................................................................................................................. Tvoj korak......................................... Sipcimapukla kora kruta ............................................. Trgovac prodaje bakalar ... Tko ujutro se smije........ vidimo.. Svijećnjaka posmrtnog užego sam svijeće .................... o boli.................................... Uambaru gdje su me zatvorili ............................................................................... košulja se pali .................... Trudan gorkim mirom gdje mi lijenost vrijeđa .................................................................... Sva Priroda hram je gdje stupovi živi .................................. Ti......... Tada noć je bila.......................... odvažnika mlada ...................................................... Tko od nas............................... Sutra..................................................... Takav ko što vječnost Njim ga samim tvori ............................... Tko je ikad sunce promatrao sjajno ........................ dijete moje šutnje ............... Taj mirni krov kud šeću golubovi . kad mladi smo bili ........ Tek lunarnisam lumper............................................................................. nisam veće ............................................................. Svijet u (jelovu ........................................................................................................... Sve što su Egipta dlijeta isklesala ............. Što sam bio........................................................................................................................... Tu je svemir sklonjenu dubokoj čovjekovojtoploti .............Sunce................................................................................. Svi govore o stjecanju dobara .......... zbilja ............................................................................................................................................................. Trgovci tirski i oni što za poslima idu ................... Sunce se spuštaše.................................................................................................................................................... spravna da ga slijedi ....... k tebi uzdići ću hvalu ............................................................ smrt................................... Sve stoje živo................................................................................. Tko je vidio žabu krastaču batrgati se ulicom? . a Krist sâm idaše ...................................................................

................................ Ubi se od revnosti il ga ubi dokolica ................................................... 317 Živa i brza kao ptica .................................................... jerbo kročim tužan .......................................... Paša je duša birani krajolik ..................................... mjesta................................. 42 Zašto me tako uspomena muči? .......................... 506 573 .............. ženo crna! ............. U tom dolu osamljenu ..................................................................................................................... U vedar napjev evo slažem..................... 265 61 89 182 72 51 323 139 152 151 281 495 395 318 223 40 45 3 57 254 37 Za vrijeme dugih dana maja ................................................................................. što me stalno prati ............ kreće ....................................................................................................................................................................................................................................................................................... Vanjski su bulevari noću prepuni snijega .............................................................. Ijenivice mlada ........................................................................................................................................................................................................ U vrtu..................................................... Marija.............................................. bježi.................................................................. Usred tmice noći ja sam jednom snio ................................. teče ....................................................U goloj šumi............................................ Večeras je sunce zašlo sred oblaka ......................... gdje se lisnat stere glog ................... 315 Zavidjeh Razumu ljudi .............................................................................. 249 Živio sam dosta.................................................................... 225 Življaše................................................... luta čovjek jedan ............. 502 Zenu nepoznatu vrlo često snijem ................................................................................................................. Za pjevom jer me želja prenu ................................................. Učini me Lunom Vitorogom....................... U subotu navečer........................................................................................... 463 Žuriš se pisati .............................. Veliki mene snađe jad ................. Van vremena......... u jeseni ........................................................................................................................................... Ustajte.............................................................................. U raznom vidu vrti................. Vrijeme dolazi....................................................................................... Za andaluško ono čedo......................................................................................................................................................... pod kraj tjednu ...................... Volim Te radi svih žena što ih ne upoznah ................................................................................................................................................................ Uza me je Demon..... 405 Zima dršće u svom obdaništu ................... 251 Život mi nije nimalo važan .................................................................... čas bodar ko čvorak sred jata .... 140 Zeno gola....................

....................................................................................................... plus qu 'a mde autre gent ....... Assise.............................................................................. Anne par jeu mejecta de la neige................................ Ah................................................. A la fontana dei vergier ...................................................................................................................... Alors il était nuit..................................................... Beaux nuages beaux anges prisonniers clairs................. la fileuse au bleu de la croisée ........................ toujours poussés vers de nouveaux rivages...................................................................................................................................................................................... Amors....................................... et Jésus marchait seul ... Ahi! Amors.................... I rouge.................................... Ah................................... O bleu: voyelles.......................................................... Avez-vous vu.........KAZALO PRVIH STIHOVA NA IZVORNIKU À l'éclair violent de ta face divine ........................................................................................................ Be-mplatzlo gais temps de pascor .......................................................................... com dure départie........... Ah! la belle pleine Lune .................................................................................... A noir......... E blanc........ A tal domna 'm sui donatz ......................................... A l'horizon monte une nue ..................................................... donne-nous de crânes de braises .......... celui qu'un tire du voyage! .......................................................................... rebaise et baise................................................... Ainsi............................... 167 264 46 337 49 346 82 32 355 469 365 76 201 214 290 132 375 370 254 144 68 439 80 281 497 574 ................ Avec ton parapluie bleu et tes brebis sales .................................................................................................................................................................... Bien cuidai vivre sans amor .............................................. Bientôt nous plongerons dans les froides ténèbres ............... ......... A vendre ce que les Juifs n 'ont pas vendu.......................... si cet homme ne veut pas en cueillir la grappe .............. Bon dieu de bon dieu que j'envie d'écrire un petit poème.......... dans Barcelone ......... U vert................................................. Ab la dolchor dei temps novel ............................................... Baise m'encore................................................................. Amer savoir................................................. A vos...............

................................. 117 Dieus m'a fet compaignon a Job.............................. Ce n'est pas vous................. plains et monts découverts ................................................................................................................................................................................ 257 Dictes moy où............................................................................................................... mon cuer en vous remaint ............ 92 Domna............................................ vivait un médecin ............................................................. dans l'horizon immense ................................................... Comme je descendais des Fleuves impassibles........................ jadis....................................................................................................... Ces nymphes................... la jeune fille ... Ce toit tranquille....................................................................................................................... Car ou soies porteur de bulles .................... 249 575 .. Ces narines d'os et de peaux ....... 418 Dans ce val solitaire et sombre ........... 492 Depuis que le soleil..................... l'erba vert et lafolha .............................................. que j'aime .............................. 182 Dans Florence........................................................................................................... non.................................................. Ciel......... la vëue ad perdue ................. 61 Elle a passé.......... 265 Dans un grenier où je fus enfermé a douze ans ..... Cesse tes pleurs......................................... Colonne de Saphir......................................................................................................... 226 Démons et merveilles ................. 104 Dans ce grand souffle de vent noir que nous fendons.............. Ço sent Rollanz........................................................................................................................................... dis l'aube............. puois de me no-us chai ....................................................... 239 337 59 55 118 268 380 470 308 154 106 149 22 248 139 339 152 300 Dame.... Comme on voit sur la branche au moi de mai la rose .................................................................................... 320 Demain......................... Can vei la lauzeta mover ............ Chascuns parle de chevance acquérir .... 185 Dans la forêt chauve et rouillée . a l'heure ou blanchit la campagne........................................ 66 Dures grenades entr 'ouvertes ................. 345 De la musique avant toute chose ................ C'est un trou de verdure où chante une rivière ...................................................................................................... mon livre: il n 'est pas ordonné ..................................... n 'en quel pays ............................................................................ madame............................................................................................................................................................................................................................................................................ je les veux perpétuer ............................................................................ Comme un vol de gerfauts hors du charnier natal........................................................ Can vei laflor....................................C'est le moment crépusculaire..................................... 377 Emainh genh sevolv e-s vira.... Comme Hecatétu me feras errer ........................................................................................... où marchent des colombes ................................................................................................................... d'arabesques brodée .................. air et vents........................

.................................................................................................................................................................................. Il dissipe le jour ........................... // est un air pour qui je donnerais........Elle dormait: son doigt tremblait........... Il dort ........................ // était un roi de Thulé ...................................................... tantôt gai comme un sansonnet............................................................ femme noire.................. 72 En laforest d'Ennuyeuse Tristesse ........... Ici l'univers est à l'abri dans la profonde température de l'homme............................................. // est amer et doux....................................... Formes sueurs chevelures ............................................ 304 Elle est debout sur mes paupières .................................................... 33 502 428 158 126 127 Groupes de travailleurs.......................................... 352 Et surtout que Demain n 'aprenne pas où je suis ......................... 349 Heureux ceux qui sont morts pour la terre charnelle........ sans améthyste ............................................................................................................................................................................... le jeune audacieux.................. 454 Elle est toute petite.... 245 Icare est chut ici... libre penseur! te crois-tu seul pensant ............................... Il a un corps de garde ................................................................. 51 Encore! encore la mer qui revient me rechercher comme une barque ............................................................................................. France............................................................................................................................................. // a vécu........................................................ qui lisiez dans de plus vastes songes ................................................................................................ mers...... 43 5 Tarai un vers de dreit nien....... 40 Et en ce penser ouj 'estoie ..................... Femme nue............................. 363 Esprit des beaux esprits................................................................................................................................................ 113 Enunvergier sotzfuella d'albespi .................................. fiévreux et haletants ......................... Frères humains qui après nous vivez ....................... pendant les nuits d'hiver .......................................................... 397 Et vous................... des armes et de lois ... 163 422 192 251 453 426 285 249 357 576 ................................................................................................................................................................................... 178 Estât ai en greu cossirier................................................................... 508 En cest sonet coind' e leri ...................................................................... 389 Homme................................................................................................................................................ Frères humains qui après nous vivez .......................................................................................................................................................... 232 Elle est venue par cette ligne blanche ............................................................ 102 Et j'irai le long de la mer ........................................... mère des arts........................ une duègne la garde ........ vagabonde inconstance................................................................

...... Us ne le sauront pas les rocs................................................... à l'heure où les routes ............................................................................................................. Je n 'attache aucune importance à la vie ..................... Je fais souvent ce rêve étrange et pénétrant..................... 7/ ne faut pas laisser les intellectuels jouer ..................... Il y a une armoire à peine luisante ...................................................................................................... J'allumai la clarté mortuaire des lustres ................................................. Je suis comme le roi d'un pays pluvieux..................... Je ne prétends point être là ..................................... II l'emparouille et Vendosque contre terre ...................................................................................................................................................................... Je meurs de seuf auprè de la fontaine.......................................................... J'ai embrassé l'aube d'été .................................. J'étais un faible enfant qu'elle était grande et belle .... Il va neiger dans quelques jours..................................... J'implore ta pitié. Il m'est arrivé dans l'effarement des villes de chercher ................................................................................................................................ Je me souviens ............................................ J'aime à vous voir en vos cadres ovales.............................................. Je n'aime pas dormir quand ta figure habite... Toi............................................................ Il y a un vaisseau qui a emporté ma bien-aimée ............................................................................................... divine enchanteresse ............................................................................................. Il se tua d'ardeur..................................... Je plains le temps de ma jeunesse ............ Je songeais.................................................................................. Je m'ennuyé de vivre............................. J'enviais la Raison des hommes ............... l'unique que j'aime ....... J'ai plus de souvenirs que si j'avais mille ans..................................................................................................................................... J'ai porté ma parole en vous comme une flamme............................................................................................................................................................. et mes tendres années .......................................... Je haïs du Florentin l'usurière avarice ........... sous l'obscur de la nuit endormie ................ 487 478 517 489 323 371 410 369 457 511 225 345 255 287 527 265 352 405 195 278 508 317 160 172 223 116 446 463 168 406 355 247 123 152 280 577 .............................................................................. Je m'étais endormi la nuit près de la grève ...............................................................................................Il faut d'abord que j'avoue une tentation ........................... Myrtho...................................................................................................................................................................................................................................... Jadis l'herbe.................. J'ai perdu ma force et ma vie ..................................................................................... Je ne suis qu'un viveur lunaire ................................................ puisque dans mes douleurs ...................................................... Je pense à toi.................................. Ils n'étaient que quelques-uns ........ ou mourut de paresse............................................................................................................................ J'ai bien assez vécu............ Je n 'écris plus les feux d'un amour inconnu ..........................................................................

................................................. Le roi Renaud de guerre vint . Le Malheur.................. 125 360 316 246 332 344 453 476 533 114 369 530 299 402 195 499 139 304 246 449 79 313 240 275 466 483 42 305 449 243 476 465 516 135 229 578 ...........................................................................................l'Inconsolé .......................................................................................................... Le maçon Abraham Knupfer chante ....................... L'enseignement de l'heure ensoleillée des nuits du Divin ............................................................................................. dont il mepoise.................................................. Le mulet de mes paupières glissant sur le pavé lourd de mes .............................le Veuf...... La poésie se fait dans un lit comme l'amour ..................................................................................................................................................... La surface du pain est merveilleuse d'abord à cause ........... La lune blanche ......................................... Je vous parle avec confiance les lettres ont des ................................................................................................. L'aridité qui découvre le jour ............... La connais-tu................................ Las de l'amer repos où ma paresse offense ........ Jeunes amoureux nouveau ....... Les pourceaux ..................................................... La chair est triste......................................... Je suis le Ténébreux....................................... Le soleil déclinait...........Je suis François........................... mon grand laboureur..................................................................... La douce vois dei rossignol sauvage....................................................... Le clou est là ............ L'aube d'un jour sinistre a blanchi les hauteurs ...................... L'épi naissant mûrit de la faux respecté ......................................................................................................................................................................................... L'épicier vend de la morue ......... .................. Le monde dans un baiser............................ hélas! et j'ai lu tous les livres ........................................ Dafhé....................................................................................................................................................................... le soir prompt à le suivre............................... L'oeil trop ardent en mes jeunes erreurs ....................................................................................... Je suis un inventeur bien autrement méritant ................................... Lanquand lijom son lonc en mai................ La couleur que décompose la nuit ...................................................................... Je t'aime pour toutes les femmes que je n'ai pas connues ........................ Je vous construirais une ville avec des loques... Je suis sale..................................... Je suis ici........................ moi! ............................ Les poux me rongent................................ L'après-midi d'un dimanche je voudrais bien........................................................................................................................ La mort et la beauté sont deux choses profondes .............................................................. et le silence est terrible ............................................................................................................... l'autre est ailleurs............................................................... La Nature est un temple où des vivants piliers ...................... .................................................................................... cette ancienne romance............................ Je suis l'Empire à la fin de la décadence .............................................................................

................................................................................. Lou samedi a soir fait la semainne .......................................................................... Me voici devant tous un homme plein de sens ................................... montagnes devant ................. Antonin Artaud................................................ 62 579 ................................................................................................. de l'espace..............................dans la plaine ou bien dans la montagne ................. Marcher d'un grave pas et d'un grave souci ............................................................................ Les papillons sont enfermés............. ............. Lorsqu'ilfaudra aller vers vous........................ ô mon Dieu....................................................... Le soleil s'est couché ce soir dans les nuées........ Maintenant.................... mourir avec les roses .. Les négociateurs de Tyr et ceux-la qui vont à leurs affaires .......................................................................................................................................... Ménades retentissantes organisées .... Mout me semont Amours que je m'envoise ..................................................................... Mon triste coeur bave à la poupe ........... 207 Non es meravelha s'eu chan ................................................................................................ Moi................................................. Ma femme à la chevelure de feu de bois ................................ un homme est égaré...... levez-vous....... Lo tems vai e ven e vire .... . Loin du temps......................................................................................................................... la nuit............ allons voir si la rose .......................................................................................................................... Mignonne................... Le soleil rouge comme une boule .......................................... Les sanglots longs.............................. Les premiers grands oiseaux on les abattait nus sous le corsage.................................................. Montagnes derrière... épandu sur la plaine ...................................................................................... ..... je suis mon fils ..................... Mère..................... quand viendras-tu?................................ Li rois Mars estoit corrodez ....................... sont pleins de neige .......................................... 211 498 223 111 306 283 395 361 440 440 314 27 57 495 372 275 89 461 283 266 479 160 151 412 441 503 271 148 471 338 422 75 Naître avec le printemps.................Le soleil prolongeait sur la cime des tentes ......................... Marie.................................................. .............. Lecteur....................................................................................................................................... faites ................................................. on m'écrit que tu blanchis comme la brousse à l'extrême hivernage .................... Le temps a laissié son manteau ....... Ma jeunesse ne fut qu'un ténébreux orage .................................................................................................................................... Le vierge................................... Roi des étés.................................................. ma jeune paresseuse ............................................................................................. le vivace et le bel aujourd'hui .............................................. Mais Toi.............. as-tu quelquefois respiré ................................ Lorsque..... Les boulevards extérieurs.......................................................................................... Midi..... par un décret des puissances suprêmes ...................

............... vieux capitaine.................................................................................................................................................................. infiniment mes rames ................................................................................................................... ma tant amado ......................................................................... Nouvelles ont couru en France ................................................... assemblages de l'art littéraire ............. 145 Onze nombre impair......................................................................................................... portes ouvertes sur l'exil .......................................................................................... 227 Oh! la terre....................................................... 242 On fut reçu par la fougère et l'ananas .............Nous avons pensé des choses pures ........................................ Pos de chantar m'es près talenz .......... Pos vezem de novelflorir ............................................................................................................................................ 485 0 le ciel détrempé par la pluie des années ............................................................................................. La rétention du temps .................................................... 386 O Magali................................................................................................................................................................. ........................................... Plus ne suis-je ce que j'ai été ...........murmurai-je à la nuit .................................................... 499 Où allez-vous........................................ 42 7 580 .............. 377 131 433 37 35 132 455 417 203 133 44 Platon n 'accorde pas droit de cité au poète ....................... Anne? que je sache ......................... 291 O qu 'heureux est celui qui peu passer son âge ..... Qu'il est doux.................................................................................................................... Pour courir en poste à la ville ........................................... Prête-moi ton grand bruit................ Toi qui réussis même ...................................... Quan lo rius de la fontana ................................ 375 431 527 451 157 111 0 draperie des mots...................... ta grande allure si douce.............................. Portes ouvertes sur les sables......................................................................................................................... 159 O saisons................ qui cherches Rome en Rome ........................................ Qu'on mène au champs ce coquardeau ................................................. Nous sommes deux ............................................................... Nous ne nous voyons plus dans la même lumière ..................... quand du soir l'étoile solitaire .......... 464 On voit mourir toute chose animée ............................................................................... Pour tout comprendre .......................... 131 Ou vintiesme an de mon aage ............................................................................................. 393 On me dit que là-bas les plages sont noires ....................... 294 O Mort....................................................... 343 Oh! combien de marins......... 520 O ma fille entre toutes première.. Nouveau venu............... il est temps! levons l'ancre! .. combien de capitaines ......................... Nous n 'habiterons pas toujours ces terres jaunes .................................... ô châteaux......................... 96 Penché contre un grand fleuve...........................

................. elle est dans le vide .................................................................................. et de notre jeunesse................................................... Quatrième Cheval tu es un soleil jaune ............................................................................................................................................................................................ Rois............................. Quand les mah ........................................................................ Quand............................................. Soleil................ Seulete m'a laissié en grant ma?~tyre .............................................................................................................................................................................. Sur mol duvet assis................... or estes vos a point ................................................................................................... les deux yeux fermés.............................................................................................................................. Quiconque a regardé le soleil fixement................................................................................................. sans amis et sans concitoyens ........................... Seul avec moi............................. Ta douleur.... Lamartine........................... que vaut richece ....................... ô ma chère indolente ................ Quand le ciel bas et lourd pèse comme un couvercle .................... Souvenir................................................... Sa tète s'abritait craintivement ..................................................................................................... Que le soleil brille d'abord en haut et à gauche ..................................... pour un peu d'absence ...................................................... Souvent sur la montagne.. en un soir chaud à"automne ........................................................................................... Rappelle-toi Barbara.................................................................................... souvenir............................................................................................................................................... Sous le pont Mirabeau coule la Seine .......................... Sombre....... vous qui venez à ma rencontre.................. Sans cesse à mes côtés s'agite le Démon ...................................... Soyez la bienvenue............................................................................... Du Périer........................ Qui voudra voir comme Amour me surmonte .............. Quand je te vois passer................................................................ sera donc éternelle ...................................................... Ribaut................ Rotsoge................ Quand vous serez bien vieille......................... que me veux-tu? L'automne ........................................................................... image de la chose .................. ...... Quant fait eurent une estampie . Que vaut biautez............ un gras chanoine .......................... Rosette................................................................................................... à l'ombre du vieux chêne ................................... Si j'aime et sers la belle de bon hait ............................................................... Si le désir. Sans parents.................... elle avec sa partie ............ que le vice noir asservit sous ses loix ................... Qui de nous.............................. je t'adore comme les sauvages ......Quan lo rossinhols escria................................................. au soir à la chandelle ....................... 53 288 289 480 153 279 104 441 483 85 394 256 148 250 490 92 169 163 411 450 281 197 141 109 121 140 444 524 414 315 205 398 120 175 581 ...................... Qui a vu le crapaud traverser une rue?...................

.... un vent glacé.................................................................................. tu ressembles ................. 143 307 299 102 379 143 157 319 507 506 208 181 521 42 3 317 489 270 134 327 Voici des fruits........................................................... affreux......................................................... des feuilles et des branches .... nourri des plus vils mets ................................. ô Douleur! oui l'homme tout entier ................................................................................. quand nous dirons: »C'etait le temps du soleil ............... Tout ce qu'Egypte en pointe façonna ...................... Trois petits pâtés....................... aux vagues de cristal.................... enfants demon silence ............................................ Tes pas.................................................... 230 Voy que........................................................................................................ Tu fais l'homme...... sordide............................................. Un singe en veste de brocart .................................................. Tel............ nu............................................. Tu es pressé d'écrire ................................. ma chemise brûle . 286 Voici venir les temps où vibrant sur sa tige .......................................................................................................... 314 Voici le soir charmant.......................... Ungjour Robin vint Margot empoigner .................................................................................................... Un jour................................................................................... l'Hiver tremblant en son séjour ..... 318 Vous méprisez Nature: êtes-vous si cruelle .......................... Vieil océan......... 284 Votre âme est un paysage choisi .............................................................................. Un corbeau devant moi croasse ........... Tels rit au main qui au soir pleure . ami du criminel ............................................. Tu es mon amour depuis tant d'années...................................... Tout aussi tôt que je commence à prendre ................................................. Une nuit claire.............................................. 150 Vous ne m'allez qu 'à la hanche ........................................................................................... des fleurs.................................................................................. Un vieillard en or avec une montre en deuil ......... 140 582 ................Tant que mes yeux pourront larmes espandre ............................................................................................................... Tel qu 'en Lui-même l'éternité le change .... Un homme descendait la pente de sa mort ............................ La neige est rouge ................................................................................

.. 583 .. Veliki mene snađe jad .................................................. slatkoće .............. Sa novim vremenom...... Gdje česmu sakri lisnat lug ............................. ..................... MARIE DE FRANCE ................. Rolandova smrt........ PJESAN O ROLANDU ........................................................... ................ GROFICA OD DIE ........................................ ALBA .....................SADRŽA J PREDGOVOR .... MARCABRUN ..... ................. NEPOZNATI PJESNIK .... GUILHEM DE PEITIEU ........... O ničemu ću pjesan spjevat Kad lug i voćnjak vidim gdje se Za pjevom jer me želja prenu ................. Za vrijeme dugih dana Kad razbistri se mlaz fontane ....................................... maja ..... Pjesan o Rolandu .................. Kozja krv .. Gospoji toj obećah se ................ PEIRE VIDAL .................... Alba ............. JAUFRÉ RUDEL ..............

............. Oj............................................................................... Kad vidim.. GUILLAUME DE MACHAUT .... Nije čudno da ja pjevat znam.................................................................... 101 Tko ujutro se smije ................................................................................................................................................................ pripada vama ........................ Vrijeme dolazi... Mnih da će mirno život cijeli .................................................................... Kad vidim ševu kako spram... Alba ....... cvijeće. Potepusi s Grèvea ....... Proljetni volim............................................... Versi o smrti ....................................... U vedar napjev evo slažem ........................... ne marite za me............................. mene Ljubav sili...................................... vedri čas ..................................... kreće ..... CONON DE BÉTHUNE ... .......................................................................................................................... vidu vrti............................. 53 53 54 55 57 59 61 62 65 66...... 104 584 ............... Da vedar budem........................................................... Divlji slavujak umilno bigliše ............................................................................................................ Što bî od mojih prijatelja? .......... KAŠTELAN OD COUCYA ...................... gospo.............................. 102 Tko ujutro se smije................................................ navečer plače........ što rastanak mi težak ................................................. 102 Srce mi......................................... ...... teče ............................. Ljubavi............................... vama od svih ponajprije ....... zelen list i vlati ..................... Gaieté i Oriour ................................................... Ljubavi.................................................. 96.......................................... HELINANT DE FROIDMONT .......................................... bježi....................................... 68 71 72 74 75 76 78 79 80 82 84 85 89 91 92 92 BERNART DE VENTADORN................................................................................................ BERTRAN DE BORN ................................................................................................................. ARNAUTZ DANIEL .................................................................. GUILLAUME DE LORRIS & JEAN DE MEUNG ...............NEPOZNATI PJESNIK ......................................................... Otkako............................................................... U raznom..... 95 Roman o Ruži .............................................................................. gospo...................... RUTEBEUF ..........................................................................................................................................................................

....................................................................... 113 Rondeau................................................................. 110 Rondeau.................................... 139 585 ........................ 116 Gdje su gospe davnijeh dana? ..............................Kad poskočice zvuk se prospe .................................. 120 O debeloj Margoti balada .................................... 105 Balada MXXIII ........................................................................................................................................................ 114 FRANÇOIS VILLON ............................................................................................................................................... 104 EUSTACHE DESCHAMPS .............................................................. 131 Anina gruda snijega ................................................. 127 CLÉMENT MAROT .................................................................................................... ..................................................... 139 XXII........ 108 Ostavio me samu s bolom........... 111 Balada ................................................................................................................................................... 131 Svrh odlaska Ane ............................................................................................................ 132 Pjesniku nevježi ..................................................................................................................................................................................................................................... 135 Tužaljka za kraljem Renaudom ................ 123 Strofa koju je napisao Villon kad je mislio da će biti obješen ................................. 109 CHARLES ORLEANSKI ......................................................................... 137 Delija.............................. 135 MAURICE SCÈVE ......................................... vrelim ................................................................................................................... 117 Balada dobroga nauka (Onima koji provode rdav život) — 118 Balada o udobnom životu (Ustuk Francu Gontieru) .............. 134 NEPOZNATI PJESNIK ..... 126 Natpis za grob nama obješenima ..................... 139 1 ........................................................................................................ 115 Balada Françoisa Villona za natječaj Charlesa Orléanskoga .................................. 133 Deseterostih .... 111 Balada o lutaocu .............................................................................................................. 125 Balada obješenih ............................................................................ 106 CHRISTINE DE PISAN ................................ nisam veće ................................................................................................................. 129 Sto sam bio................................................................................................................................................................. 121 Velika oporuka........................................................................................................................................................... 132 O fra Lubinu .......

.... tražiš sred Rima ......................... Pridošlice................................................................. pri svijeći ......................................................................................................................................................................... 141 LOUISE LABÉ ....................................................................... Usred tmice noći ja sam. 168 Nevolje .................................................... Majko umjetnosti......... Firentinca lihvarsku škrtom ...................................... Ljubi me........................... sljubi........................................................................................................................ Ijenivice mlada ............... oružja i sklada ............... Sve što su Egipta dlijeta isklesala ............................... 140 CLXI ........................................................................ 162 Ikar ................. Mila................................................................................................................................................. Prestani plakati................................................... 140 CXLVIII .... da vidimo da li ruži ..............XLVI ................ Ustajte................................................................................................... knjigo: sudbine tebi je znana ....................................................................................................... Tko vidjeti želi kako Amor vlada ................... 143 143 144 145 148 148 149 150 151 152 152 153 154 157 157 158 159 160 160 PIERRE DE RONSARD ............... prati .............................................................. Blago onom koji medu jednakima ................................................................................................ 168 Vladari ................................................................................................................................. 146 JOACHIM DU BELLAY ................................................................................................. 155 PHILIPPE DESPORTES ................................................. Ni? slijedite Narav: vi nećete ljubav ................................................................................. 165 Luda ljubav ....................... 163 AGRIPPA D'AUBIGNE ............................................................................................. Marija............................................................................. Mrzim....... 163 Villanella ...................... ljubit nemoj stati ......... 169 586 ................. kad blista na grani ............................................................... Ko što majskoj ruži........................ Hodati ozbiljno...... navečer........................ pun dražesti fine .................................................................................................................... jednom................................. snio ........................ Kada stara budeš............................................................................................................... koji Rim.............................................. 167 Tragične pjesni ................ mi se tijelo u postelji pruži ........................................ Pozdrav Kasandri ........................................................................... Čim.............. smrt................................................... vidimo..... 142 Dok mi suze mognu iz očiju teći ................................................. Sve stoje živo...........................................

............................................................................................................................................................................. 223 Stella ........................ 182 NICOLAS BOILEAU-DESPREAUX ................................... 181 Samoća .......................................................................... 220 Bijeg vremena .......................................................................................................... 209 Mojsije .................................................................................... 203 Osamljenost ......................................................................................................................................... 195 Mlada zatočenica ............................. 174 Utjeha Du Périeru u povodu smrti njegove kćeri ........................................................................ 199 Jezero ............................................................................................ odjevenog dvoznačnom tkaninom................................ 223 587 ........................................................ 178 THEOPHILE DE VIAU ............... 197 ALPHONSE DE LAMARTINE . 191 Tlapnjiv opis jednoga razumnog bića............................................................................................ 171 Stance o smrti ....................................... koje je stvorila hrpa dvosmislica uz pomoć burlesknoga genija ..................................................................................................................................................................................................................................... 205 Leptir ................................................... skalupljenog od skupljenih dijelova................................................................................................................................ 207 Himna boli ................. 175 ETIENNE DURAND ................................................. 211 Maslinska gora .... 214 VICTOR HUGO .......................... 180 Tlapnje .............................................. 172 FRANÇOIS DE MALHERBE ....................................................................................................................................................................................... 192 ANDRÉ CHÉNIER ................. 201 Hram.. 185 OPAT CLAUDE CHERRIER ...JEAN DE SPONDE .......................................................................... 184 Pjesničko umijeće.............................................. 195 U progonstvu ....................................................................................................................... 208 ALFRED DE VIGNY ....................................................................................................................................................................... 177 Stance nestalnosti............................................................................................................................................ 194 Epigram .................................................................................................................................................................................................

....................................................................................................................................................................... kad se polje zabijeli od zore ........................................249 Crna točka............................... 232 Doba sjetve: večer .................................................................................................................................................................................................................................. 239 Smrt su i ljepota dvije stvari jake ....................................229 Cidov romancero .......................................................................... 226 Oceano nox............ 230 Ruža infantkinje ......................................................................................................................265 Stance ....................252 Andaluškinja ................................................................................ vidi.................................................................................................................................................................................................................................. 254 Tuga..................................................................................................................227 Dva sumraka......................266 Kinezerija ................................ 244 Zlatni stihovi ...............................................................246 El desdichado....................................................................................248 Maštanje.............................................................................................................................................................................................................. 225 Sutra........................................................................... 255 Pismo Lamartineu .............. 257 THÉOPHILE GAUTIER ........................................................................................................................................ 230 Cid dočekuje kralja ......................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 243 GÉRARD DE NERVAL ............................................................................................................... 241 Gotička soba.....................................................................................................251 ALFRED DE MUSSET ...265 Posljednji list ....... 256 Kolovoska noć ............................................................................................................................................. 240 ALOYSIUS BERTRAND ............................................247 Erythréa....245 Delfica ...... vixi .................250 Nadgrobnica .............246 Mvrtho .......................Veni......................................................................................................249 Luksemburška aleja ............................................................................................................... 242 Zidar ..........................................................................263 Oblak ..................................................................................................................... 264 Pastel.................................................................................................................................268 588 .............................................................................................................................................................................

....................................................................................................................................................271 CHARLES BAUDELAIRE ...............................................................................................................................................................293 Mirèio ...............................................................................................................................................................................285 Suton...... <..................................................................................................................................................................................283 Miris ............................................................................................................... 290 VIII ........................................LECONTE DE LISLE ................................................................................................. 290 VII........................................................................................................................... 304 Počinak u porculanu ..............286 Spleen ......................... 288 Spleen ........................................................................................................................................................................ 300 STÉPHANE MALLARMÉ ............................................ 279 Spleen ............................................................................................................................................................................................................... 302 Mysticis umbraculis (Proza ludakâ) ......................299 Osvajači ................ 291 FREDERI MISTRAL ................................................ 278 Egzotični miris ................................. 294 JOSÉ-MARIA DE HÉRÉDIA ....................... 275 Blagoslov ............................................................................................................................................. 280 Uništenje ............................................. Hialmarovo srce ....... 298 Rob .................................................................................................................................................................................................................................................................299 Trebbia .......................................................................283 Večernji sklad.............................................................................................................................. 294 Magali ...................................................................................................................................281 Jesenja pjesma ..........................................................................................................................................................................................273 Suglasja ...................... 287 Ljubav prema laži........................ 305 589 ............281 Neprijatelj ....................................................................................................................................................................... 289 Putovanje ............................. 304 Morski povjetarac ................................. 275 De profundis clamavi ...........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................270 Podne ................284 Začarano zvono...............

....................................................................................................................................................................... 319 Umijeće pjesništva ................................ o dobe sè! .......................................................................................................... 327 Prvo pjevanje .........................................................................................Čedno............................................................................................... 332 ARTHUR RIMBAUD ......................................................................... 312 Blijedi se lije ......................................................... 314 Green .................................. 306 Grob Edgara Poea ..................................................................................................................................................... 339 O dvorci..................... 317 Svita........ 346 EMILE VF..............................................................................345 Zora............................................. 338 Pijani brod........................................... lijepo danas zar nam................ 335 Spavač u dolini .... 337 Samoglasnici .................................................................................................................................................... 337 Ukradeno srce ...................................................................................................................................................................................... 317 Mjesečina ................................................................................................................................... 307 Faunovo popodne .................................. prijeti ................. 344 III .................................................................................... 349 590 ............................ 327 Četvrto pjevanje ...................................................... 314 Nevermore ............................................. živo..................................................................... 345 Rasprodaja ............................................................................................................................. 323 LAUTRÉAMONT .... 313 Jesenska pjesma ... 344 II........... 343 Životi ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 326 Maldororova pjevanja ...................................................................RHAEREN .................................................................... 348 Napor ................ 322 Epitaf ........... 318 Nehajni pantum .......................................................... 308 PAUL VERLAINE ..316 Prisni san ................................................................................................................................................................................................................................... 320 TRISTAN CORBIÈRE ............................................ 315 Klonuće .................................................................................................................

............................................................................................................. 395 591 .................................................................. 372 PAUL VALÉRY ..............................................................................................................................................................................................................................................• ............... 352 JULES LAFORGUE ....•.......................... 371 Molitva da s magarcima odem u raj.................................................................................................................................................................................................. 363 Kantata za tri glasa ................... 355 Tužaljka kralja od Tule .................................................................. 385 Predvorje misterija druge vrline ................................................... 365 FRANCIS JAMMES .............................. 380 CHARLES PEGUY ........... 361 Muza koja je milost (Nasrtaj pjesničkoga pijanstva) ................................................. 352 Himera .................JEAN MORÉAS............................................. .......................... 375 Prelja................................................................................^354 Pierrotov govor............................................................................................................................................. 379 Groblje pokraj mora ....................................... 369 Blagovaonica ......................................... 374 Prijateljska šuma .......................................... 377 Koraci ..................................................................................................... 392 Osnivanje naseobine u Brazilu.......................................................351 Obalom ću poći........................................... 389 MAXJACOB ......... 369 S plavim kišobranom.................................. 377 Veslač ............................................ 394 Rat ............................................................................................................................................................... 368 Ja bih tako želio......................................................................................................... 357 PAUL CLAUDEL ....................................... 365 Kantik o vinogradu ............................................................ 375 Šipci .................................................................................. 393 Ljubav prema bližnjemu .......................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 360 Balada .......................................................................................................................................................................................................................................................... 386 Eva ................................................................................................................................................................................. 359 Tmina ...................................................................................................................... 370 Skoro će snijeg............................................................................. 355 Tužaljka lune u provinciji .......

.............................. 397 Rujanska simfonija .................................................................................................................................................. 433 1 ............. 426 Moj ples ........................................................... 42 5 Portret ...................................................................................................................................................................435 VI ................ 410 Preko Europe..............................................................................................................................435 1 ........................................................................... 406 GUILLAUME APOLLINAIRE ..................................................................................................................................................................................... 404 U čast razumu ......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 422 Žalba za zemljom ............................................... 423 BLAISE CENDRARS .............................................................................................................................. 396 I osobito ............................................................................................................................ 405 Pohvala i moć odsutnosti ........................................... 431 VII ...........................................................433 II................................... 428 SAINT-JOHN PERSE ................................................. 408 Ima............................. 416 Oda ...................................................................................................................430 Anabaza ...................................................... 402 VICTOR SEGALEN ...................................................................................................................................................................................................................................................... 421 Silazak divova ............................................................417 Yaravî .....................................................................................434 Morekazi ..................................................................................................................412 Most Mirabeau ................................................................................... 436 592 .................................................................................................................................................................... 422 Tijelo ..418 JULES SUPERVIELLE .... 427 Naslovi ................................................................................................................................................................................................ 431 Progonstvo ......... 411 Ridokosa ljepotica .....................................................................................................................................433 III ..414 VALÉRY LARBAUD ............OSCAR VLADISLAS DE LUBICZ-MILOSZ ........................................................ 398 Kan tik spoznaje........................

............................................................................................................................................................. 440 Orfej ....................... 457 ANDRÉ BRETON ...........................................................................................................................................450 Hodnik........................................................................................ 441 Žuti konj .............................................449 Pjesnici ...............................................................................................................................................................................452 Zrcalo trenutka ........................................................................................................................................................................................................................................................... 438 Mistična krajina............................................................................................................. 441 JEAN COCTEAU ..................... 443 Baterija................. 439 Lov ............................................................. 475 Počinak u nesreći ........................................................................................................................................................ 440 Leptiri ............................................................................................. 444 Loše spavam kada glava ti u noći ....................................................................................461 Sablasni stavovi ................448 Suh jezik.................. 470 Ovdje pocjva ................................................................................................................................................... 464 Svijet u cjelovu ..................... 471 HENRI MICHAUX ......................................449 Kasno u noć .......... 455 Glavom protiv zidova .......................................................................................................................................................PIERRE JEAN JOUVE ................................................................................................................................................................................................................................................................. 469 Zazivanje mumije ................................................................................................................... 476 Izazivam! ....................463 Kažu mi da su tamo žali crni .............................................................................................................................................459 Slobodna veza ............................... 454 Oslikane riječi ........................................... 451 PAUL ÉLUARD .................468 Molitva................................................................... 465 Na putu za San Romano .............. 466 ANTONIN ARTAUD ................................................ 453 Volim te ....................................................................................................................................................................................................................................... 446 PIERRE REVERDY ...................................................................................................................................................................................... 453 Moja ljubav.......476 593 ...................................................................................

..............................................................................498 Taj miris ..................................................................................................................................................................499 LÉOPOLD SÉDAR SENGHOR ............... 507 Sloboda ...................................... 505 Žuriš se pisati .................................................................... 515 Obznana gađanja ............................................................... 478 Ali kada ćeš Ti doći? ......... 508 EUGÈNE GUILLEVIC ............................................................................................................................................................................................................................499 Kraj godine ..............495 Za poetiku .......................................... 483 Sunce čigra za bičevanje................................................................................................................. 489 Barbara ......................................................................................... 517 594 .................................................. 492 RAYMOND QUENEAU ....................................................................................488 Ne dajte .................................................................................................................................. 479 Budućnost ............................ 487 JACQUES PREVERT ...................................................................................................................................................................................................... 511 AIME CESAIRE .... 494 Tumačenje metafore.................................................................................................................................................. 482 Kruh ............................................................................................................................................................................................................ 501 Crna žena ................................................................ 502 Ndessé . 510 Stijene....................................................................................................................... 516 Zmiji ......................................................................................... 489 Povorka ................................................................................................................................................................................................................................................. 483 Šetnja kroz naše staklenike .............................................................................................................................................................................. 503 RENE CHAR .....................................................................................497 Sunce.................................................................................. 480 FRANCIS PONGE .......................................................... 490 Živi pijesak ....................................................................... 485 Oblik svijeta .... 508 Jacquemard i Julija ......................................................................................................................................................................................................................................................Velika borba ................. 506 Posvećeno A....................................

........................................... 521 RADOVAN IVŠIĆ ....................................................................................... 519 Euridikina tužaljka ............................. 529 S ruba kose ............................................................................................. 566 595 ........................ 557 KAZALO PRVIH STIHOVA NA IZVORNIKU ... 530 DENIS ROCHE ............................................................................................ 523 Meteori ................................................................................................................532 »Pjesništvo je pitanje dalekozora« ............................................... 527 ANDRE DU BOUCHET ............................................................................................................................................................. 533 PRIPOMENA ............................................................................................................................................... 539 KAZALO NASLOVA NA HRVATSKOME JEZIKU...... 520 Silazak u pakao (Ulomci Orfejeva pamćenja).......................................................................................... 541 KAZALO NASLOVA NA IZVORNIKU ........................................................................................................... 526 Svjetlost........................................ izmijenjena ........................................... 524 YVES BONNEFOY ......................................................................... 537 KAZALO PREVODITELJA ................................................................................................................................................................................ 535 KAZALO PJESNIKA ................................................................ 549 KAZALO PRVIH STIHOVA NA HRVATSKOME JEZIKU .................. 527 Glas ................PIERRE EMÎVIANUEL ............................................

.

./faks 4846-794. Ilica 75 tel.o.tel. Mirko 980917032 . tel. . 1) Kazala. 4846-791 e-mail: artresor@zg.)-Zagreb : ArTresor naklada.hr Za izdavača SILVATOMANIĆ KIŠ Korektura LIDIJAOPAČIĆ Grafička priprema ARTRESOR NAKLADA Tisak TISKARNADAN d. (preveli Frano Cale.ANTOLOGIJA FRANCUSKOGA PJESNIŠ' Izdavač ARTRESOR NAKLADA Zagreb. Tomasović. 24 cm.. 1998. Mrkonjić. Ljubljana Naklada 1500 primjeraka CIP . knj. Zagreb UDK 840-1=862(082) ANTOLOGIJA francuskoga pjesništva / sastavili Zvonimir Mrkonjić.katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica. . Mirko Tomasović .o. ISBN 953-6522-08-X 1.-588 str. et al..(Suglasja . Zvonimir 2.

pi.iiL muni 540006526 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful