GRČKA ARHEOLOGIJA 776. godina stare ere prva Olimpijada, „najstariji datum grčke historije“.

Najstarije evropsko pismo kritsko – mikensko pismo linearni tip B. Kritsko – mikenski tekstovi pisani na grčkom oko sredine II milenija p. n. e. Velika veza između kritske i mikenske kulture i civilizacije. Izvor za proučavanje najstarije prošlosti antičke Grčke je Homer i njegova epopeja Ilijada i Odiseja. Istorija antičke umjetnosti i arheologija antička obuhvata period od kritsko – mikenske kulture, grčke, etrurske, rimske kulture do kraja antičkog doba 375. – 395. godina nove ere. Kraj mikenske kulture kao kopnene varijante egejske kulture poznog bronzanog doba utvrđen je u poslejdnje decenije XII stoljeća p. n. e. Pojava Grka je konvencionalno vezana za 776. g. p. n. e. Dokumenti pisani linearnim pismom A ili B ukazuju da na suprotno. Krićani su se služili i hijeroglifskim načinom pisanja u razdoblju od 2100. – 1580. godine p. n. e. Linearno pismo A bilo je u upotrebi od 1650. – 1400. g. p. n. e. Linearno pismo B od 1450. g. p. n. e. – 1200. g. p. n. e. Prvo otkriće glinenih tablica pisanih linearnim pismo izvršio je A. Evans, 1900. godine na Knososu, prijestonici mitskog kralja Minosa. Pripremu dešifriranja izvršio je isti autor u djelu Scripta Minoa, objavljenu u Oxfordu 1909. g. Na dešifriranju su radili i Bedžih Hrozni i Vladimir Georgijev. Prvo publiciranje dešifriranih tekstova izvršili su i Michael Ventris i Džon Čedvik 1953. g. Dorska seoba krajem II milenija stare ere populacije iz Podunavlja i sjevernih krajeva Balkana došla u Grčku. Krajem III i početkom II milenija na pozornici Helade se pojavljuje novi indoevropski elementi, koji su došli iz sjeverne Grčke – Tesalije, Epira, Makedonije, i centralnih oblasti Balkana, spustivši se na jug do Atike i Peloponeza. Ovo su prvi Ahajci, preteče Grka. Dorska seoba samo jedan od talasa doseljavanja. Došljaci naseljavaju područje Mikene, Tirinta, Asina i dr. Unose novine u arhitekturi kao što je apsida i megaronski tip zgrada, koji je u Podunavlju bio poznat još iz vremena neolitskih civilizacija. KRITSKA UMJETNOST I HISTORIJA Kritski polisi Mikena, Pilos, Tirint. Kritski neolit je po odlikama materijala srodan balkansko – podunavskim neolitom. To potvrđuju vaze, njihovi oblici, fakture, vrste ornamenta plastika, reljefi i sl. Starčevo i Vinča pokazuju srodnost sa neolitom Grčke, Tesalije, Makedonije, Trakije. Nema čvrstih veza i kontinuiteta između neolitskih i bronzano dobnih kultura na Balkanu. Za razvoj Krita zaslužan i geografski položaj otoka. Blagostanje Krita trajalo 15 stoljeća. Krit je raskšće Evrope, Azije i Afrike i ujedno karika, koja je vezivala svjetove. Za Krit su vezane i legende o kralju Minosu, Minotauru, Teseju i Arijadni i lavirintu. Prema antičkoj tradiciji i Apolon vodi porijeklo sa Krita. To je bio Apolon Koribant. Na Kritu je odnjegovan i Zeus. Mit o Teseju rodonačelniku Atene veže se i mit o Minotauru kojeg je ubio i spasio djevojku Arijadnu. Krit je posijan čitavim nizom gradova Knosos, Festos, Malij, Hagija, Trijada, Zakro, Mesara, Tilisos, Vatipetros, Gurnija, Palaikastro, ostrva Mohlos, Pseira. Velike vile, palače i dvorci su pronađeni u Slavokampu, Amnisosu, Apodulu, Niru Kani, Karakisu i Ahladioi.

1

Prema mitu Evropini sinovi su se međusobno posvađali i Minos je pobjedio Sarpedona. Nakon poraza naselio je Anadoliju u oblasti Likije. Sarepdon je osnivač Mileta i saveznik Prijama u trojanskom ratu. Kralj Minos je bio osnivač egejske i mediteranske talasokratije. Minos je poginuo kod grada Kamika u pokušaju osvajanja Sicilije. U trojanskom ratu, Krićani su pružili pomoć Menelaju, a vodio ih je Minosov unuk Idomenej. Minos je osvojio Kiklade, formirao mornaricu i uspostavio slobodne puteve za more. Kritska naselja su građena nešto udaljenije od morske obale. Zabilježeno je odsustvo snažnih utvrđenja i fortifikacija. Pax minoica se prostirala daleko izvan i preko granica Krita. Kritske vaze su otkivene na većini egejskih ostrva Melos, Teri, Kiteri, Egina, kao i na grčkom kopnu. Kritski proizvodi otkiveni su i u Siriji, Gornjem Egiptu, Kipru, Eolskim ostrvima, gornjem Eufratu i Fenikiji. U Gornjem Egiptu u riznici Tod je pronađeno srebreno posuđe uvezeno za vrijeme faraona Amenemesa II (1929. – 1895. g. p. n. e.). U grobu kraljice Ahotre (1560. – 1550. g. p. n. e.) u Tebama i Gornjem Egiptu nađeni su predmeti kritskog porijekla. Na Kritu su pronađene vaze od alabastra iz vremena Tutmosisa III (1504. – 1450. g. p. n. e.). Krićani su uz pomoć Egipćana znali i za papirus. Krićani iz perioda II milenija stare ere nose obilježja Indoevropljana. Apolon Koribant rođen na Kritu borio se sa Zeusom oko ovog ostrva. Zeus je povezan sa Kritom i po nadimku Zeus Kretagenes „koji je rođen na Kritu“. Na Kritu je posjedovao i svoj grob. Jedan od najboljih poznavalaca heladske kulture poslije Šlimana je Allan Wace, napisao je knjigu Ko su bili Grci? Mnogobrojni autori ostavljaju otvorenu mogućnost i tvrdnju o stvarnom porijeklu Grka. Suprotno o dorskoj i sjevernoj seobi pojavljuje se hipoteza o kontinuitetu evolucije od srednej heladskog perioda do mikenske epohe linijom formiranja grčkog etnosa od Minijaca do Homerovih Ahajaca, a preko ovih do Grka arhajskog doba. Seoba Doraca sačuvana je kao spomen u legendi o povratku Heraklida iz srednej Grčke u Atiku i na Pelopones. (KARTA STR. 33) KRITSKA ARHITEKTURA Na Kritu je postojalo klasno društvo od perioda palata 2000. g. p. n. e. do završetka kritske civilizacije tj. invazije kontinentalnih grupa Doraca oko 1200. g. p. n. e. Život je i takav išao u miroljubivoj atmosferi. Prema Homeru na Kritu je u to doba mogao biti veći broj vladara „wanax“ i vladarica „wanassa“. Vrsta lokalnog starješine, a ne suverena sa neograničenom vlašću. Palata u Knososu je najveći spomenik kritske arhitekture. Otkrio ga je 1900. g. A. Evans. Proučavanje kulture Krita se proširilo nakon 1950. g. na pisana i jezička djela. Palača u Knososu je dvorac najmoćnijeg vladara u Kritu, na površini većoj od jednog hektara, sa desetinama i stotinama prostorija u jednoj cjelini. Građevina je djelo atinskog neimara Dedala, oca Ikarovog. Dedal je pored Minotaura prvi zatočenik Lavirinta. Dedal je napravio krila i sa sinom Ikarom pobjegao na Siciliju. Pronađene su palate u Festosu, Maliji, Gurniji i Hagija Trijadi. Palate su imale širok vidik na more i panoramu. Prostor je upotpunjavan kolonadama, trijemovima, slobodnim i otvorenim dvorištima, svjetlarnicima, pilastrima i kamenim stepeništima. Kritski i mikenski stubovi su bili istovjetni po kapitelu koji se sužava prema bazi, kao i po obliku ehinusa i plinte. Arhitektura Krita i Mikene pokazuje njihov paralelan vremenski razvoj. Karakteristika kritske i mikenske arhitekture je i odsustvo primjene lukova i okruglih svodova. Izuzetak su dvije male građevine u Festosu sa jednostavnim lukvima iz grčke i minoske epohe. Sa Orjenta je preuzeta izrada TOLOSA – GROBOVA.

2

Postojalo je načelo da se palače povežu u jedinstvenu cjelinu prostranim pravouglim dvorištem dimenzija 50 x 20 m, kao što je u Knososu, Festosu i Maliji. Tu su održavane i priredbe, tribine i igre. Na Kritu su bile omiljene borbe sa bikovima. Kupatilo u dvoru, Prestona sala, sala za prijeme, sala dvojne sjekire, i mnoge druge dokazuju monumentalnost. Dvorište je bilo centralni dio oko kojeg su formirani građevinski sadržaji. Ovome je bio preduvjet mediteranska klima koja je zahtjevala otvorene prostore, mogućnost da isti majstori grade palate u različitim dijelovima Mediterana, kao i potreba za raskoši i monumentalnošću. Zgrade su mogle imati i više spratova. To potvrđuju i veliki kameni blokovi ortostati, čija je visina iznosila i do dva metra, a težina i po nekoliko tona. Takva konstrukcija ortostata je na zapadnoj strani Minosovog dvorca u Knososu. Iz srednjeg i poznog minoskog doba je i nekoliko svetilišta. To su bile otvorene građevine na vrhovima planina i brda, kao što su Juktas kod Knososa, Hagios Elias kod Malaje, Maza u Pediji Kamesa i Petsof kod Palaikastra. Zeusovo svetilište u Juktasu bilo je ograđeno debelim zidom temenesom. Dvije pećine su služile u kultne svrhe; Kamares pećina na planini Idi sa puno nađenih vaza i pećina Amnisosa kao sjedište boginje Eulalije. Kritske građevine su frontalne fasade orjentirali u pravcu zapada. KRITSKO SLIKARSTVO I SKULPTURA Linearna ornamentika kritskog slikarstva vaznog i zidnog odiše koloristikom, intenzivnim i živim predstavama. Vazno slikarstvo na Kritu počinje u ranominoskoj epohi. Već tada u III mileniju kritski keramičari i slikari pokazali su da boju i ton pretpostavljaju govoru i značenju linearne ornamentike. Vaze ranominoske epohe obuhvata tri osnovne boje; crnu, crvenu i bijelu ovisno o pečenju posude na višoj ili nižoj temperaturi. Kamene vaze od granita ukazuju na kontakte Krita i Egipta. To se odnosilo naročito na Mohlos ostrvo uz Krit. Riječ je o stanovništvu koje je doseljeno iz Egipta proizvodilo ove vaze. Za izradu nakita koristili su opsidijan, gorski kristal, sardoniks i polihromni kornalin. U srednjeminoskoj epohi uvode Krićani i ćilibar, zlato i slonovaču. Starije minosko doba 2600. – 2000. – 1900. g. p. n. e. Srednje minosko doba 1900. – 1800. g. p. n.e, veliki potres i razaranje palate u Knososu oko 1600. g. p. n. e. jest ujedno i kraj srednjeg minoskog doba, koje konačno završava 1550. g. p. n. e. U vaznom slikarstvu se jasno izdvajaju dvije stilske kategorije: 1. Stil „KAMARES“ VAZA 2. vaze „STILA PALATA“. Vaze stila palata javljaju se za obnovljenu palatu u Knososu u periodu 1550. g. p. n. e. i vezane su za dvor. Vaze kamares stila vezane su za lokalitet Festos. Za vrijeme poznog minskog perioda izdvajaju se i vaze „marina stila“ stila morskih motiva. Sa ovim stilom razvijaju se i floralni stil, koji prethodi dvorskom stilu. Ovi stilovi se javljaju na istočnim obalama Krita u Gurniji, Palaikastru, Zakru i sl. Otkrivanjem vitla proizvodnja keramičkih vaza postaje industrijski proces. Jedan od najljepših vaza izrađen od crvenog gipsa je visoki kendelaber otkriven u istočnom dijelu Minosovog dvorca u Knososu. „KAMARES“ vaze pripadaju periodu srednjeg minoskog doba 2000. - 1700. g. p. n. e. Ove vaze su trgovinom dospijevale i po cijeloj Egeji, Egiptu, Siciliji i Malti. Pravljene su od fine zemlje, tenkih stijenki tzv. ljuska od jajeta. Posuđe ove keramike je različitog oblika i tipova. Spektar boja kamares vaza obuhvata boje crnu, crvenu, bijelu, oker, plavu i svijetlo mrku.

3

VAZE STILA PALATA Od 1550. g. p. n. e. počinje nova faza. Spektar boja kamares vaza obuhvata boje crnu, crvenu, bijelu, oker, plavu i svijetlo mrku. Jug i i istok Krita žive istim intenzitetom ali sjever otoka naročito Knosos, doživljavaju razvoj novih procesa. Ovaj proces traje od 1550. – 1100. g. p. n. e. Zemljotresi uništavaju palače u Knososu i Festosu. Kritski vladari kao i vladari Mikene i Argolide ukazuju pomoć egipatskom faraonu Ahmosisu (1584. – 1559.), u njegovoj borbi protiv Hiksa. Od 1400. g. p. n. e. dolazi i do produbljivanja odnosa između Krita i Mikene. Krit je uticao na kulturu Mikene, a Mikena je imala vojni primat. Krit se oslanja na kontakte sa grčkim kopnom, pa sjeverni dio ostrva bolje ekonomski napreduje. I kod ovih vaza su prisutni floralni i marina stil. Pojavljuju se i zoomorfne i antropomorfne vaze. KRITSKE FRESKE Boje su stavljane na vlažan malter. Slikari su djelili polja na velikim zidnim površinama, pa skicirali konture prikaza, figura i sl. Pošto ih obrade do pojedinosti onda ih povezuju u jednu cjelinu. I na kritskim grđevinama su freske stavljane i na unutarnjim i na vanjskim stranama zidova. Najveći broj fresaka je otkriven na dvoru u Knososu i u palatama u Hagija Trijadi i Amnisosu, nedaleko od Knososa na sjevernoj obali Krita. Riječ je o periodu kraja srednjeg i početku poznog minoskog doba, tj. drugoj polovini drugog milenija, p. n. e. epohi novih palata. Otkirće fresaka u palati u Festosu, koja je pripadala bratu Minosovom Radamatu, dokazuje da je Krit znao za fresko – slikarstvo i ranije. Na Bliskom istoku i Egiptu fresko-slikarstvo je bilo u upotrebi u XVIII stoljeću p. n. e, pa je za očekivati da su i Krićani nakon XVIII stoljeća znali za ovu tehniku freski i štuko moleraja. Poznata je freska iz Knososa „Berači šafrana“, datirana pred kraj XVII stoljeća p. n. e. Vrlo su bliske freske sa onim iz Mikene i Tirinta. Teme ovog slikarstva mogu se podjeliti na profane, sakralne, ritualne, dekorativne i genre – motive. Gotovo svuda se javljaju floralni motivi. Tako su poznati iz „Prijestone dvorane“ u Knososu, prikazi ljiljana. Visoki su 1, 80 m. Bijeli ljiljan iz ove kompozicije je postao simbolom nevinosti u kršćanstvu. Na grupi vaza za ritual u Knososu su također prikazani ljiljani. Slikani su i šafrani, ljubičice, papirusi, perunike, ruže, trava, šiblje, krošnje drveća, masline i žbunje. Poznata je i slika „Gospođa u plavom“, iz ženskog dijela dvorca u Knososu. Žene sa predstave su vedre i nasmijane. Riječ je o aristokratkinjama. Poznata je i freska „mlade igračice“ iz kraljičina megarona iz Knososa. U ovoj zgradi, koja se nalazi na istočnoj strani dvorca, pored predvorja „dvojne sjekire“, iznad vrata koja vode u kraljičin megaron naslikana je velika kompozicija „grupa delfina u jatu malih riba“. Kritskoj školi pripada i kompozicij aotkrivena u zgradi u Filakopiju, na ostrvu Melosu. Na njoj je motiv „mora sa letećim ribama.“ Na lokalitetu Hagija Trijede pronađena je freska sa motivom „divlje mačke koja se prikrada fazanu“. Jedna od najpoznatijih predstava kritskog slikarstva je „mala Parižanka“. Otkrivena je u zapadnom dijelu palate, u sali za religijske obrede. Očuvani dio ove fresek iznosi 0, 25 m. Poznata je i freska iz malog dvorišta u Knososu, na kojoj je prikazana scena vježbi akrobata sa bikovima. Poznat je i „friz toreadora“ u istočnom dijelu malog dvorišta u Knososu. Korida je inače bila omiljen način zabave.

4

KRITSKA PLASTIKA Broj skulptura na Kritu je relativno mali. e. p. Jedno od takvih minijaturnih skulptura je i prikaz „zmijske boginje“. Druga figurina je pronađena kod Regimnona. Antropomorfne terakote iz srednjeminoske epohe 1700. Zoomorfna plastika perioda starih palata od 2000. U slonovači je izrađena minijatura nagog djeteta od 4 cm. subminoskog doba otkrivena je na Diktejskoj planini figura ženskog božanstva ili Prvosveštenica sa sakralnim 5 .). otkrivene u Gaziju kod Irakliona. prikazuje figure bikova i ptica. koje doje svoje mladunce. 5 cm. na sjeveru Krita. rozetama. e. – 1700. Scene su prinošenje žrtvi i darova muškaraca i žena. Bujne grudi su joj obznažene. n. TERAKOTE Krićani su pravili i antropromorfne i zoomorfne slobodne figure. Iz perioda 1100. Dužina je 1. oko kojeg se obavija zmija. nađene u podzemnoj riznici glavnog svetilišta u Knososu. p. 92 m. U Tirintu je otkrivena scena povorka mladih djevojaka. Ističu se svojim izgledom i izradom i dvije figure dužine 19 sm sa prikazom krave i koze. Pored fajansa upotrebljavana je za skulpture i slonovača. Starija figurina je otkrivena u Tilisosu i iz kasno minoskog doba je (oko 1550. Riječ je o dvije skulpture od fajansa. Pronađene su u riznici glavnog svetilišta. n. ima na glavi tijaru ili modijus. otkrivene su na kultnom mjestu u Sitiji na sjeveroistočnoj obali Krita. Sarkofag je prekriven freskoslikarijama. Otkrivena je u Palaikastru i prikazuje dijete kako sjedi. a struk sužen. Figurine mogu označavati i veliku majku bogova i ljudi ili sveštenice koje služe njenom kultu. spiralama. Sličan motiv je otkriven i u Kadmovom dvoru u Tebi. g. a Velika Majka sakralne rogove i dvije golubice. reljefe i plastične vaze od terakote.Jedna od najpoznatijih kritskih freski predstavlja scena „Kralj među ljiljanima“ i „Princ sa krunom ukrašenom perjem“. e. Nedaleko od Hagija Trijade otkrivena je kompozicija na sarkofagu iz grobne odaje. n. e. sa linearnim i geometrijskim ukrasima. 2 cm. Gotovo je potpuni nedostatak monumentalne skulpture. g. g. Prikaz procesije gdje mladići nose ritone i zavjetne darove poznat je i iz Minosovog dovrca u Knososu. g. n. Ovaj rad u terakoti su započeli u ranominoskoj epohi. Bronzana plastika je ograničena sa samo nekoliko primjeraka. n. Veća figurina je visoka 34. – 1580. e. Freska je iz trijema zapadnog krila dvorca u Knososu. sa širokim dekolteom i nagim grudima. jer umjetnici nisu na adekvatan način mogli izraziti svu koloristiku i živost boja i motiva prirode i iz svakodnevnog života. p. Antropomorfne terakote iz posljednjeg razdoblja minoske kulture 1400. Manja statua je visoka 29. Kritska plastika je rađena u minijaturi. sa raširenim rukama u kojima drži po jednu manju zmiju. Postoji pretpostavka da je riječ i o kritskoj sveštenici a ne božanstvu. Skulpture su od shematizovanih do vrlo impresionističkih figura i prikaza. p.). e. g. p. – 1100. p. g. g. e. Zmije su obavijene i oko ruku ove boginje. p. Na glavi joj je kapa ili neka vrsta krune. Boginja Mjeseca ima makove tri čašice. To su biste žena „Boginja Mjeseca“ i boginja „Velika Majka“. imaju karakter idola ženskog božanstva. Datirane su u završne godine srednjeg minoskog doba (1600. žrtvenik i sl. n. Visine su od 15 do 30 cm i prikazuju mladiće u stavu adoracije. Datirana je u period kasno-minoskog doba oko 1400. n. 37 m visina 0. Radi se o prikazima mladih žena odjevenih u bogatu kritsku odjeću. Na njima su scene rituala.

osnivač dinastije Persejida. Veličina je bila po nekoliko centimetara. Kovčeg je došao do ostrva Serifos.rogovima na glavi. 5 cm. g. heladske. Danajin otac. g. Poslije su ih Pelopidi protjerali iz Argolide. Egipta i Španije.došljaci sa Balkana. bronze. karneol.Uticaji mikenske kulture su se prostirali od Tesalije do Sparte. kivni zbog njenog saveza sa Spartom. a Prvosveštenica 67 cm. slonovače. čijoj lozi pripada i Agamemnon sin Atrejev. Pronađene su i zlatne figure lavova. Reljef je izvođen tehnikom kovanja i iskucavanja. Dorci su zbog povoljnog položaja na mikenskom akropolisu podigli novo grčko naselje. Mikena je bila grad visoke aristokracije i visokih standarda i umjetnosti. u koju su se oni vratili uništivši pri tom Mikenu. Na kamenim vazama i kandelabrima rađeni su floralni reljefni motivi. Figure patke i lava iz zlatnog trezora u Knososu pokazuju i poznavanje tehnike granulacije. hematit. Sin Zeusa i argivske princeze Danaje. Pronađen je i zlatni nakit iz Mohlosa sa floralnim motivima. sa prikazom lovaca na poludivlje životinje. p. Bili su najčešće okrugli i ovalni. Nošeni su kao zrna u niskama ili kao privjesak. minerala steatita. e. sa urezanim ljudima. Poznati su od strane kritskih i mikenskih majstora i zlatni pehari iz Vafija na Peloponezu. KRITSKI RELJEFI Ovi reljefi su rađeni od zlata. g. Reljefi su izrađeni na frizu zida sjeverozapadnog prilaza nove palate u Knososu u krečnjaku. Persej je po rođenju bio zatvoren sa majkom u drveni kovčeg i bačen u Egejsko more. a kao geme i kameje održale su se u raznim varijantama do danas. p. a gradom su zavladali Pelopidi potomci Tantalovog sina Pelopsa . p. p. Po legendi Mikenu je osnovao Perzej. Mikenska kultura je rođena oko 2000. Poslije toga je osnovao Mikenu. poludragog kamenja. Godine 468. gorski kristal. od zlata. Tehnika je ova preuzeta iz ranominoske epohe oko 2000. e. Pripadaju II mileniju koji je u Kritu definiran kao period novih palata. terakote i minerala raznih boja kao što je ahat. juga Peloponesa pa sve do obala Sicilije. n. KRITSKA GLIPTIKA Krićani su bili vješti i u rezanju negativa „pečata“. Mikenci su apsorbirali uticaje kopnene. pa mikensku. e. kikladske i kritskominoske civilizacije. Grčko – perzijski ratovi: Termopili 480. pa grčku umjetnost. n. p. zlatna dekoracija drški bronzanih bodeža. MIKENSKA UMJETNOST Grad Mikena je dobio ime po lakonskoj nimfi Mikeni. Poslije Pelopida Mikenom vlada dinastija Heraklida. g. bitka kod Plateje 469. jaspis. Gustim granulama su ukrašeni i zlatna žaba iz groba u Kumasi i privjesak sa pčelama iz groba u Maliji. Argivci su uništili Mikenu. U reljefu je rađen nakit od zlata. p. n. argivski kralj Akrisije je to uradio kako bi izbjegao proročanstvo da će ga ubiti unuk. lovom i drugim prikazima. Na bodežu iz Knososa prikazane su scene lova. e. Boginja Mjeseca visoka je 77. sardoniks i dr. krečnjaka i mramora. a na grčkom kopnu mikenskom dobu II oko 1500. n. Persej se vratio u Argolidu. g. U Mikeni je kralj Agamemnon pobjednik Troje pao kao žrtva zavjere nevjerne žene Klitemnestre i uljeza Egista. Porijeklom sa Orjenta kritski pečati su ušli kao „interpretatio minoica“ u kritsku. I od tada do danas je Mikena mrtav grad. steatit. oniks. e. kalcedon. n. 6 . serpentin. Velika Majka 52 cm. n. Krajem II milenija na Peloponez dolaze brđani . ptica riba i sl. životinjama. gdje je nehotice i u neznanju ubio djeda. e.

Orest sin Agamemnonov. Mikenski proizvodi i kolonije prostiru se u periodu od 1800.). da se ne bi udružili Eolci i Ahajci. Prema historijskim izvorima Pelops je protjeran iz Male Azije u XIII stoljeću p. Agamemnon. Godine 1104. Tiest. Ova dva brda zajedno sa brdom „Orlovo brdo“ dominiraju ravnicom koja se proteže do Napulije i Argonskog zaljeva. Stariju od kraja III milenija i mlađa kada počinje gradska civilizacija na grčkom kopnu. e. Epit sin Hresfonta i unuk korintskog kralja Kipselosa. n. Na njegovom brdu se nalazila utvrđena osmatračnica. On je pronašao grob kupolasti koji je zbog bogatstva prozvan Agamemnonov. Sa sličnim pobudama kopao je i lord Slajgou i osmanski admiral Veli Paša. Nestor. n. n. Mikena je nametnula dominaciju u cijelom Egeju. e. – 1841. udaljena oko jedna kilometar od Argoskog zaliva. e. Mikena je nastradala u potresu. Pelopsov. g. U Mikeni su pronađeni i spomenici sa natpisima koji pripadaju linearnom pismu B kritskom. Agamemnon je prenio vlast Mikene na Aziju. Elgin je u London prenio frontonske kompozicije Partenona ali i mnoge skulpture i umjetnine Mikene. U tolosima je pronađen i nakit od ćilibara. p. Hajrnih Šliman je 1874. Egist sin Tiestov. kult osobito „Majke boginje“. p. Stenelus. Poslije I sv. godine otpočeo sistematska arheološka istraživanja. Rodenwald. Anadolijom. Pored grobova i arhitekture tu je i sličan keramički materijal. Nekoliko je hipoteza: 7 . n. VEZE KRITA I MIKENE Mnogobrojni su dokazani uticaji Krita na Mikenu. Pelopidi su Atrej. zlatnim intarzijama ukrašeno oružje porijeklom iz Asirije. Mikena je imala dodire sa Sirijom. Unuk Pelopsa Agamemnon je ostvario savez i uništio Troju. g. Unutar Mikene pronađeni su tolos grobovi kupolasti Atrejeva riznica. Zahvaljujući Korintskoj pravlaci vladari Mikene su naplaćivali prolaz i obogatili grad. Azijom. Mikenska kultura imala je dvije faze. Agamemnonova palata je dominirala ravnicom koja se prostirala do Argoskog zaliva. Na zapadnoj i južnoj strani su zidovi građeni kiklopskom tehnikom. g. n.Prije Perseja. ali je imala izvjesnu povezanost sa minoskom – kritskom kulturom i civlizacijom. Agamemnonov. Mikenski grad je zaštićen kosim padinama sa sjeveroistočne strane Hagios Eliasa. U kasnijem razdoblju Mikenu su istraživali Cuntas. Prva iskopavanja u Mikeni je izvršio lord Tomas Elgin (1766. Poslije II sv. osnivača dinastije Kipselida. Preko Krita. S mora je prilaz gradu branila tvrđava Tirint. Heraklidi su detronizirali posljednjeg mikenskog kralja i otpočeli dinastiju svoju. Telemahov i Elektrin i drugi tolos grobovi. Sa istočne i jugoistočne strane grad je nepristupačan zbog klanaca Hagios Eliasa i Zare. Mikenom su vladali Akrisije oko 1344. Za razliku od kritskih naselja koja se prave na otvorenom mikenska naselja se podižu na nepristupačnim terenima. Mesopotamijom i Egiptom. Elektion. lako odbranjivim ili su opasana debelim zidinama i kulama. p. Afrikom. Od 1500. način odjevanja. od Kavkaza i Kipra do Sicilije i od Podunavlja do Palestine i Egipta. p. rata istraživanja u Mikeni je vodila Britanska arheološka škola. e. na Peloponesu na mjestu gdje se dodiruju dva brda: Hagios Elijas (Sveti Ilija) i Zara. Keramopulos. koji je vrjerovatno iz Baltika. Od Mikene je udaljen zaljev 15 kilometara vazduhom. – 1200. Šlimanov rad nastavio je grčki arheolog Stamakis . pečati i sl. rata grčki arheolog Papadimitriu je izvan kiklopskih zidina pronašao mnogobrojne četvrtaste grobove između Egistovog i Klitemestrinog kupolastog groba. Mikenski akropolis sagrađen je u Argolidi. Mikenska kultura je iznimno bogata i originalna. Mikena i Troja su bile slične i po tome da su obadvoje bili udaljeni nepun dan hoda od glavnih morskih puteva. e od strane trojanskog kralja Ilosa.

a debljina 0. prstenje. na tankim zlatnim limovima. pikside. prečnika 26 metara. privjesci. minijeturne urne sa poklopcem. U neposrednoj blizini lavljih vrata pronađene su GRANARIJE dvospratne žitnice.1. Glavna kapija dvaju lavica na sjeverozapadu. dugmeta. a ženama krune. 70 m. 5 m. naušnice. životinjske figure i sl. OVO SU HIPOTEZE NEDOKAZANE. g. Stub u Mikeni je personifikacija Boginje. pored lavlje kapije i okrugle grobnice sa četvrtastim gorbovima. Strane su obzidane. Maske su stavljane samo muškarcima. Mikenci su pravi Grci. Tolos grobovi se nalaze izvan prostora koji je okružen fortifikacionim zidovima. koji su došli početkom srednjeg bronzanog doba oko 2100. grivne. Grci – Mikenci su apsorbirali i asimilirali ostale stanovnike Grčke. Radi se o okrugloj građevini ukopanoj u zemlju. Predstava lavova ukazuje i na mogućnost da je riječ o predstavi Boginje Majke. Danilo i sl. Zbog opasnosti tijela su prenesena iz tolosa u grobove u tvrđavi sa svim blagom. bodežima. Imaju tri grupe građevina: 1. Na površini kruga grobnica je pokrivena kamenim stelama sa plitkim reljefom sa scenama konjanika. po kompleksu mikenskih palata. sjeveroistok-jugozapad oko 170 metara. na istočnoj strani sa manjim zgradama za stanovanje. Od zlata su i zvijezde. e. To je period najveće kulminacije mikenske civilizacije. 2. na sredini grada gdje su glavne građevine sa megaronom i 3. 2. cvjetići. 60 m ispod površine. Kiklopski zidovi pokrivaju površinu nepravilnog trougla. Komparacija je konstatirana u poklopcu od slonovače u Siriji je pronađena. šolje. MIKENSKA ARHITEKTURA KIKLOPSKI ZIDOVI I LAVLJA VRATA Mikena je poznata po kiklopskim zidovima. Kod kiklopskih zidova postojala su tri ulaza. a širina 3. Na reljefu su i spiralni ukrasi kakvi se nalaze na neolitskim kulturama Balkana kao Butmir. nosioce neolitskih civilizacija. 60 m. Pod joj se nalazi na 3. U trenutku najvišeg uspona Mikena je vladala do Vardara. Krug je bio opasan zidom visokim 1. e. oružjem. Prema stručnim mišljenjima riječ je o vladarima Mikene koji su ukopani izvan zidina u grobnicama kupolastih svodova. KRALJEVSKA GROBNICA Južno od žitnica nalazi se krug grobova „Kraljevska grobnica“. n. jugoistok-sjeverozapad oko 170 m. Visina reljefa iznosi 3 metra. izlaz u slučaju opasnosti na istočnoj strani. pojasevi. Šliman i Stamatakis su otkrili u prostoru „Kraljevskih grobova“ 6 četvrtastih grobova sa velikim blagom. kada se formirao grčki duh i civilizacija. Dimenzije su: istok – zapad 220 metara. U ovim grobovima je otkriveno 19 skeleta. Pronađen je i minijaturni 8 . krstovi. posmrtnim maskama koje su otkrivene samo u Mikeni. ukrasi za kosu. po okruglim i kupolastim i četvrtastim grobovima. n. sa kraja XIV i početkom XIII stoljeća p. Lavlja kapija je dobila ime po dubokom reljefu iznad nadvratnika sa dvije lavice. ratnika i sl. sa Boginjom Majkom vladaricom zvjeri koja stoji između dva lava. Namjena maski je apotropejska i profilaktička. a pod prekriven ravnim kamenom. p. Kritsko – mikenska epoha odvojena je od grčke nekoliko stoljeća. tajni ulaz na sjeveroistoku. Radi se o preko 14 kg zlata. Cijela površina iznosi oko 2 hektara u dužini oko 800 metara. Aristokratija Mikene su ustvari kritski prinčevi koji su prešli na grčko tlo i osvojili nova područja (Evans i Pendelbury). lova. a debljina zidova je iznosila 6 metara. pehari. Stilobat stuba na koje se lavice naslanjaju zajedno sa kapitelom ukazuje na stubove kritskih palata. Zlatne maske su rađene tehnikom iskucavanja. zlatnim predmetima. dijademe od zlatnog lima.

Na Kritu je otkriveno 20 ovih objekata. e.model svetilišta sa predstavom stubova. Za prilaz je služio dromos dug 35 metara i obložen tesanicima. slični mikenskim. spirale. maske. diskosi. Cio svod je bio ukrašen metalnim rozetama. koji odvaja glavne zgrade od sporednih. Sjeveroistočno od ovog kompleksa nalazio se tajni bunar do koga se dopiralo podzemnim stepenicama. Jedna veća i druga manja. Ovi grobovi su nešto stariji. po uzoru na stubove kritskih palata. Uništen je u vatri. prikaz konjanika i ratnika sa opremom. četverougaona. n. Oko njega su ukrasi rozete. Iznad stubova je bio arhitrav. Mikenski megaron ima dvije prostorije: predvorje i salu sa ognjištem. Na jednom mjestu zidine su 9 . Kiklopski bedemski zidovi Tirinta su debeli po nekoliko metara. Postoje mišljenja da su grobnice i da su riznice. ogrlice. Dekoraciju palate – freske otkrio je Cuntas i riječ je o spiralnim ornamentima. u Orhomenosu u Beotiji. sakralnih rogova. AKROPOLIS I PALATA U TIRINTU Najbolji primjeri arhitektonsko – urbanističkog spomenika mikenske epohe supalate u Tirintu u Argolidi. u Atici. Oko portika grupirane su manje četvrtaste građevine. g. naročito zlatnih. Brežuljak na kome je izrađen Tirint je izgrađen nekoliko kilometara od obale. Građevine koje su okruživale dvorište bile su dvospratne. okruženim sa četiri stuba. Tu se po prvi puta javlja megaron. AKROPOLIS I PALATA U MIKENI Centar mikenskog akropolisa su bile građevine iz kompleksa mikenske palate. ATREJEVA RIZNICA Kupolaste građevine nalaze se po cijeloj Egejskoj oblasti. Strop je bio od koncentrično postavljenih tesanika. Aristodem. gdje je bio pokojnik. Građevina se nalazi izvan palate usječena u brijeg. U Trebeništu kod Ohrida otkriveni su slični zlatni predmeti. gdje su živjeli građani drugog reda. u Pilosu. identičan sa megaronom iz Tirinta. Temen i Hresfont.). Glavnim zgradama pripadaju ostaci megarona i prestone dvorane. Atrejeva riznica. koje dominira putevima koji vode iz Argoskog zaliva prema Argosu i Mikeni. One su odvojene popločanim dvorištem. Najčuvenija je tzv. i dr. na kome je u pravougaonom prostoru bio trougao. – 1885. Tu je najvažnija zgrada sa stubovima. Ime riznica je dobila po broju skupocjenih predmeta. a visina 13. Nađeni su u Tesaliji. Ima velike stepenice i prolaz. na jonskim ostrvima Kefaloniji i Leukadi. i na Peloponesu. podignut na uzvišenju. S obje strane vrata bio je po jedan stub. Tirint je imao i snažne gradske kapije. Treća grupa građevina u okviru kiklopskih zidova je na istočnoj strani Mikene. Palata je na terasasto niveliranom terenu. Mikenu su uništili unuci Heraklovog sina Hila. od kojih su ostala udubljenja. To je utvrđeni grad sa kiklopskim zidovima. neke su bile ostave i magacini. Veća prostorija je u prečniku imala 14. arheolog Papadimitriu je ispod „kruga grobova“ pronašao „krug grobova B“. 60 m. na južnoj strani i preko 10 m. Grobnicu koju je otkrio Šliman i nastavio istraživanje Stamatakis. p. Mikenska palata je građena od tesanika i upotrebom stubova koji su imali profil kritskih. U Mikeni je otkriveno 9 tolosa grobova. rukavice. vegetabilnim motivima. Unutrašnjost Atrejeve riznice je imala dvije prostorije. Lokalitet Tirinta istražili su Šliman i Deerpfeld (1884. dvojnom sjekirom i dvije golubice. 20 m. Oko 80 g nakon trojanskog rata oko 1104. crveni porfir. Naselja tvrđava mikenske epohe pored palata unutar gradskih zidina obuhvatali su i suburbium. U ovoj površini je prikaz dva lava čuvara na ulazu u grobnice.

a gotovo nikakvu izgradnji kuća za stanovanje. čije je kretanje iz sjevernih i srednjih oblasti Grčke prema Peloponesu nazvano „seobom Doraca“. Nasuprot megarona bio je žrtvenik u dvorištu. Mikenska keramika ima linearne. koji je prečišćen i za slike prepariran. To su bili Dorci. Unutrašnjost megarona je bila ukrašena freskama. Mikenske prostorije su bile nedovoljno osvjetljene. Kipar. Nas njima su motivi vegetabilni. ornamentalni. pravilan oblik. Poznata je i kompozicija sa srebrenog pehara – ritona iz Mikene. n. Glavni bogovi grčki Zeus. Ističu se i Zeusov hram u Olimpiji. Mikenski slikari su poznavali polihromiju. Oblici objekata su bili pravougaoni. 10 . mikensko slikarstvo je imalo uticaja na kritsko. Siciliju i Egipat. Prekid života i cvjetanja mikenske kulture pripisuje se događajima pri kraju XII stoljeća p. Mikenskim vazama pripada i metalno posuđe. Poznate su takve metalne posude iz okrugle mikenske gorbnice ili pehar iz Vafija na Peloponesu. GRČKA UMJETNOST – ARHITEKTURA Grci su polagali veliku pažnju izgradnji hramova. Na njemu je scena iz trojanskog rata – opsada Troje. Megaron je imao tri dijela. e. e. Izvožene su u Fenikiju. simetriju. Posejdonov hram na rtu Sunionu blizu Atine. Apolonov hram kod Korinta. Mikenska kultura se razvijala paralelno sa kritskom mada je bilo uticaja i dodira. monumentalan izgled i ekonomičnost. Prema Vitruviju grčka građevina ima: red. Prvobitni oblik grčkog hrama potiče iz kritsko – mikenske kulture. Stroge dorske odlike su ustaljene pri kraju VII stoljeća p. U svim procesima je sačuvao oblik megarona. Takav primjer na padini brda je Apolonov hram u Delfima.bile otvorene kod bunara. Nasuprot trijema sa stubovima preko patosanog dvorišta nalazila se glavna zgrada palate – MEGARON. Slike su rađene u tehnici „al fresco“. pojavom novih elemenata u oblisti Krita i Mikene. i dr. Kamen se rijetko upotrebljavao. Na sredini megarona je bilo ognjište. Od XV stoljeća p. šetnje. ljubavni prikaz između dva bika i jedne krave (na zlatnom peharu iz Vafija). Raspored je odnos djelova zgrade i građevine kao cjelilne. Oko ognjišta su bila četiri stuba. vegetabilne i stilizirane motive. Partenon i hram Nike Apteros u Atini. One pokazuju uticaje heladskih i kritskih vaza. dajući mu monumentalni izgled. n. koride. poznat još iz neolitika B u Tesaliji u Maloj Aziji i Balkanu. lov. Mikenska keramika tehnički zaostaje za kritskom. euritmiju. Motivi na mikenskim slikama su bili iz svakodnevnog života. Hram se po pravilu gradio na brežuljku. n. prijedvorje vezano sa trijemom sa troja vrata. Mikenske vaze su išle i u trgovačku razmjenu po Sredozemlju. n. Italiju. ornamentalne. Imali su bogate skulpture. e. koji je snadbijevao vodom palatu. Megaron je prvobitni oblik jednostavne kuće za stanovanje. zabave i igre. žrtvenik u Pergamonu i sl. Trijem sa dva stuba. a sa megaronom jednim vratima. MIKENSKO ZIDNO I VAZNO SLIKARSTVO U palatama Mikene i Tirinta otkrivene su mnogobrojne slikarske dekoracije. ljudski i životinjski. Građevinski materijal u Grčkoj u periodu VII – VI stoljeća p. pokazuje da su gradili objekte od cigle i drveta. Mikena je preuzela oblik. vježbe. Vrhunac su one od zlata. i megaron. e. Bunar je bio izvan tvrđave i prolaz do njega je bio otvoren. Hera i Posejdon preuzeti su iz mikenske civilizacije. Duboke su i trajne veze grčkog kopna i mikenske kulture. raspored. Poseban značaj imaju mikenske vaze. U palati u Tirnitu postojala su dva dvorišta spoljno i unutrašnje. Boje su stavljane na svjež malter. okrugli i ovalni.

Ispred hramova je bio žrtvenik – bomos. nekoliko hramova na Kritu. U najstarija vremena Grci su kult obavljali po pećinama i planinama. n. n. p. Takav elipsast je bio Zeusov oltar u Pergamonu. 75 x 5. e. U 9 st. hram Artemide Ortije u Sparti. na kojima počiva frontalni dio arhitrava. Tu su prinošene žrtve paljenice bogovima. dobijaju monumentalan izgled. Antropomorfizam je bio presudan i za skulpturu i za slikarstvo. Euritmija je oblik i izgled zdanja usklađen sa dimenzijama. Tip hrama zavisi od spoljnog oblika i izgleda i broja i rasporeda stubova. Najstariji grčki hramovi su i Apolonov hram u Termu u Eoliji sagrađen oko 640 g. p. Persefoni i Nimfi hram se gradio u korintskom stilu. Neki hramovi kao Apolonov u Korintu su između naosa i opistodoma imali jedno odjeljenje adition glavno svetilište u koju su iz opistodoma mogli ulaziti samo sveštenici u određene dane. koji je bio riznica hrama. Grčki hram se satojao od trijema. n. Simetrija je sklad između dijelova zgrade. Uranu. Drugi tip je prostilalan. p. hram Apolona Pitija u Gortini i hram „A“ u Pirniji. To je dvobrodna građevina okružena kolonadom. Sala je duga 32 m. izgrađen je apsidalni templum in antis argivske Here u Perihori kod Korinta. Heliju. a kasnije u hramovima. e. ili predvorja – pronaosa sa pročelnim stubovima i bočnim zidovima antama i naos „dom“ božanstva. da bi se mogli „vidjeti“. Heri i Artemidi hramovi moraju biti podizani u jonskom stilu.Raspored je kompozicija građevine koji se zasniva: Ihnografija oblik zgrade po površini gradilišta. Zgrada je pravougaona duga 20. pripada i najstariji Herin hram u Samosu. pogodnim položajem i izborom odgovarajućeg stila. Prvi i najstariji je oblik megarona i to je hram u antama – templum in antis. U Tirintu na mjestu megarona. Seleni hramovi trebaju biti otvoreni bez krova. Ortografija vertikalna slika pročelja i Scenografija nacrt fasade i bočnih strana. na Delosu. ako mu je osnova bila okrugla i koji je okružen 11 . odnosno monopter. n. koji pored stubova na pročelju ima isto toliko stubova i na začelju. Drveni dijelovi stubova i greda su oblagani bronzanim dijelovima ili keramičkim oplatama radi konzervacije. U arhajsko doba ove simbole smjenjuju ksoane drvene i kamene u obliku antropomorfnih figura. a sagrađena je sredinom VII st. U VI stoljeću p. Imao je dva reda stubova i pripada 10 stoljeću p. 20 m. p. e. Pored grobalja i hramova su bile izljevane tečne žrtve libacije. Postoji sedam tipova hrama. U klasičnoj epohi figure rade najpoznatiji umjetnici kao Fidija i njegova djela Atena Parternos i Zeus Olimpijski. e. Četvrti tip je peripter. nasuprot pronaosa nalazilo se začelje – opistodom. Tom periodu 9 ili 8 st. Kod razvijenih oblika hrama iza naosa. U Sparti je bio hram Atene Halkiojikos. n. U ranim epohama u primitivnom hramu umjesto božanske statue bio je anikonični idol u obliku stuba. bogato i kitnjasto. Afroditi. GRČKI HRAMOVI ARHAJSKOG DOBA Kod Grka je bio religiozni antropomorfizam. n. Bez sadržaja i slobodna je bila okolina hrama hijeron i širi prostor – temenos. poslije rušenja palate podignut je po planu starog megarona dorski hram argivske Here. Najstariji grčki hram je „kuća Naksijca“. koji ima četiri ili više stubova. Ateni. Za razliku od ostalih kritski hramovi nisu imali kolonada. Pravila su bila: Zeusu Gromovniku. e. Monumentalan izgled se postizao ostvarenjem prethodnih elemenata. Treći tip je amfiprostilan. izlivane u jame eshare. STILOVI GRČKE ARHITEKTURE Osnovna obilježja grčkih hramova mogu se izdvojiti u dvije vrste: jednu čini tip a drugu stil građevine. Aresu i Heraklu hramove je trebalo graditi u dorskom stilu. e.

Strane krova su bile sa olukom – simom. vertikalnim kanelurama oštrih ivica. Dorski stub izrasta iz stilobata. Posebnost pokazuje već početkom VII stoljeća p. Krov je bio sa crijepovima ili pločama od mramora. Takav je bio Zeusov hram u Atini. e. od terakote ili mramora sa slikanim palmetama. na herojinima u svetom gaju Altisu u Olimpiji. Tolos u Olimpiji iz IV stoljeću p. gornje površine trostepene baze hrama. Na vrhu ima malo proširenje – entasis. Sve građevine su građene u tri stila: DORSKI. mramornih ploča kalimata sa koncentričnim udubljenjima kalimatijama. koji jeokružen dvostrukom kolonadom. e. često. U Delfima i Epidauru su to bile sakralne građevine. oksastil (8 stubova) kao Partenon. Iznad triglifa ispod kojih su pločice sa po šest plastičnih bradavica u tri reda izvučen je vjenac – gejson koji je ukrašen mutulima plastičnim kapljicama. n. Teret gredlja na kapitel se prenosi preko četvrtaste ploče plinte – abakusa. krečnjakom naročito porosom i mramorom. Tolos u Epidauru je djelo arhitekte Polikteta Mlađeg. 12 . Prvobitno je bio monolitan a kasnije kao i stubovi ostalih stilova bio je sastavljen iz cilindričnih tambura.jednorednom kolonadom. koji je ukrašen nizom urezanih prstenova. n. Na atinskoj Agori tolos iz V stoljeća p. Na sredini abakusa sastavljaju se krajevi greda koji vezuju preko epistilijona ili arhitrava. e. Iz sima voda je oticala kroz otvore u obliku lavlje glave – holedre. anula. 7 m je bila na propilejima atinskog Akropolisa. Sedmi tip je hipetralni – nepokriveni hram. tetrastil (4 stuba). Kod manjih hramova tavanica je od kamena tj. Kapitel dorski ima okruglasti jastuk – ehinus. Krepidoma počiva na snažnoj i u zemlji duboko ukopanoj substrukciji – stereobatu. Stub se od krepidome ka gredlju sužava. Razmak između stubova (interkolumnije) je ravan rastojanju od stuba do zida cele. Metopska polja imaju reljefne ukrase. Služila je kao nimfeum. Sim su imali mali i srednji hramovi. Peti tip je dipter. na Herinom hramu u Tirintu. Iznad arhitrava nalaze se triglifi i metope. Gejson natkriljuje metope i triglife i štiti ih od atmosferalija. krepidome. Šesti tip pseudodipter je sa jednim redom stubova oko hrama ali je razmak između kolonade i zidova cele kao kod diptera. i sl. Olimpieijon. vjenac iznad kolonade i nose dekorativni dio gredlje.. Apolonov hram u Delfima 6 prema 14 stubova. Grci su zvali žrtvenik. raskošni pokriveni bazen. i dipter Didimejion je bio dekastil sa (10 stubova). Na njima su reljefni ukrasi. Tavanica je bila od drveta. kod koga unutrašnjost cele gleda neposredno u otvoreno nebo. dijastil sa razmaknutim stubovima. e. za obavljanje mističnih obreda. Interkolumnije mogu biti zbijene i široko razmaknute pa razlikujemo: piknostil sa gustim stubovima. Drvena kolonada se zamjenjuje kamenom. kojima se ehinus vezuje sa stablo stuba. To je bila terpezarija. frontone i konstrukciju krova i tavanice. Bio je rijetko i okrugli tip građevine tolos u sakralnim i profanim svrhama. Kod periptera : hram u Egini ima 6 prema 12 stubova. oblika palmete. Zbog toga se zvala „Filipeum“. je imao profanu namjenu. Frontoni su trouglaste površine na kraćim stranama dvoslivnih krovova. Tamburi su bili vezani međusobno čepovima ili gvozdenom klinovima koji su bili zaliveni olovom. n. a ispod njega vrat – epitrahelijon. Na ugaonim krajevima krova i iznad frontona nalazile su se ukrasne akroterije. ili figure. Monumentalna građevina prečnika 20 m je Arsinoeum na Samotraki. Najveća kamena tavanica 6. Površina stubova je bila žljebljena. služio je kao galerija za statue kraljevske porodice Filipa Makedonskog. sistil sa nešto širim interkolumnijama. Drveni stubovi su mjenjani postupno. Broj kanelura je bio od 16 – 20 a ponekad i 24. n. JONSKI I KORINTSKI. raspoređene iznad stubova i na sredini interkolumnija. sfinge. Dorski stil je najstariji. areostil sa širokim razmacima između stubova i eustil sa harmonično izmjerenim interkolumnijama. Prema broju stubova na fasadi hram je mogao biti: heksastil (6 stubova). a krajem VII stoljeća p.

Pod stopom stuba je četverougaona ploča – spira. Ivice kanelura nisu oštre. e. iznad kojeg je položen ehinus sa volutama. koja je položena na četvrtasti – plinta. čije su ivice ukrašene ovoidnim ornamentima i oslanjaju se na kolonadu. na hramovima Erehtejona i malom amfiprostilu Nike Apteros – Beskrilne. u Grčkoj hram u Basama. Mesopotamiji i Maloj Aziji je bio poznat još u II mileniju.Dorski stil je dobio ime po Doru. Svoj razvoj u kamenoj arhitekturi počinje početkom VI stoljeća p. Kralj Lidije Krezos poklonio je nekoliko takvih stubova sa zapisima koji potvrđuju da je riječ o zavjetnim darovima. U eolskom stilu listovi cvijetne krunice ljiljana se razvijaju neovisno jedna od drugog i izrastaju neposredno iz stabla stuba. Figaliji na Peloponesu. istočni i zapadni. Zapadna varijanta ima neposredno iznad stabla stuba. Eolska varianta je egipatskog porjekla. pa se po ovom uzoru Hereijonu gradili i drugi hramovi. n. n. Istočna varijanta iznad vijenca plastičnih astragala. jajastim ornamentom. Posejdonov hram od porosa i Demetrin peripter u Pestumu. Najprije su ovaj stil izrađivali Jonci pa je po njima i dobio ime. Herin hram u Silarisu. a vrhunac doseže u V stoljeću p. n. vladao je Ahajom i Peloponesom. nema entasisa. Kapiteli Kibelinog hrama u Sardu pripadaju ovoj varijanti. Stablo i kapitel su vezani plastičnim prstenom ili vjencem astragala. Stablo jonskog stila počiva na okrugloj osnovi – speiri. U Egiptu. tri zone. Na izradi Krezosovih reljefa na stubovima je radio i slavni Skopas. koje ostavljaju utisak triju greda položenih da druga izlazi iz ravni prve. Apolonu Alejskom u Krimisi. Speira se sastoji od dva konveksna prstena – torusa i jednog konkavnog prstena – trohila. čiji se krajevi savijaju u uvojke. asirsko – vavilonskoj. kao i hram u Prijeni. ponekad i duplo više. Kanelure se završavaju lučno. Postoje tri varijante jonskog kapitela: eolski. Prednje strana kapitela ukrašena je kovrdžama – kimatijama i crvenim ornamentima. Dor je u Argu napravio hram Heri. kojima počinje jonski kapitel izveden je kimatijon sa plastičnim lišćem ili ovoidnim. Kod jonskog stila zapažena je u razvoju i kombinacija drvenih i kamenih elemenata. a prema unutrašnjim stranama dva profila. e. jonski kapitel ima različit izgled. u velikoj Grčkoj u Lokrima. Ime duguje maloazijskoj Joniji. broj kanelura je 24. hramovi u Tarentu i Metapontu. Delfima stub Naksosa. Za razliku od dorskog. a treća iz ravni druge. Gornja strana završava se redom astragala i abakusa. Na gornjem torusu najčešće postoji ornamentalni reljefni preplet. ostrva Lezba i rijetko u Atici. U tim situacijama baza i kapiteli su kameni a stub drveni. Stablo jonskog stuba je vitkije od dorskog. Ponekad dio površine stabla iznad speire ima ukrase u vidu metalnih oplata ili kružni friz u visokom reljefu. U helenističko doba u IV stoljeću p. a korijeni su mu u azijskoj. Troade. sjeverni trijem Erehtejona u Atini. Takav primjer je jonski dipter Artemision u Efesu. javlja se novi oblik koji ima ugaoni dijagonalni kapitel i stranice koje se završavaju volutama i sa fronta i sa profila. Oko cijelog stabla su kanelure. u Bogaz – Keju. e. pa svaka predstavlja cjelinu za sebe. kiparske kulture stigao u grčku. Prema spoljašnjim stranama ima dva lica. U dorksom stilu podignuti su: hram Apolonu Panjonskom u Smirni. Jonski arhitrav se sastoji od tri fascije. oblik snažne trake.Vrhunac ovog stila je u Atici na atinskom Akropolisu. Helene i nimfe Ptije. Zajednička im je traka – voluta. sinu rodonačelnika Grka. Jonski stil kao i dorski porijeklo vodi od drvenih građevina. Geli i sl. Ova varijanta se nalazi kod Neandrije. feničanskoj i hitskoj arhitekturi. 13 . sa fronta i sa strane. kao i dvobrodna peripteralna dorska „bazilika“ u istom mjestu. čiji se krajevi savijaju u volute. koje vise lijevo i desno. pa imaju stepenast izgled. Nastao je prije VII stoljeća p. e. n. ukrašenih plastičnim jajolikim motivima. a preko asirsko – vavilonske. Na kapitelu su vitice – volute. Ovaj oblik kapitela gubi svojstva jonskog stila. Arhitrav na građevinama jonskog stila je tanka ploča. Kao i eolski i istočni vodi porijeklo od drvenih stubova.

Religiozni kontekst pokazuje i postojanje žrtvenika na zaravni – thimela mjesto koje se zadržalo i u kasnijim epohama. hram Atene Aleje u Tegeji. ANTIČKO POZORIŠTE Grci su ideju pozorišta preuzeli od starih Mikenaca. dok drugi listovi akantusovih grana idu na dva suprotna kraja. holedre. Korintski stil se javlja u periodu V – VI stoljeća p. Prototip korintskog stuba u IV stoljeću p. a tek onda ljudi. Cele najvećih hramova dorskog i jonskog stila su podjeljene najčešće sa tri broda koji imaju jednospratne ili dvospratne stubove. Baza. Njega je prilikom posjete groblju u Korintun inspirirala korpica obrasla akantusovim lišćem. Vrata u hramovima služila su prvenstveno za ulazak svjetlosti. p. u Lokrima u Velikoj Grčkoj i eolski u Neandriji.Glavni ukras na gredlju jonskih građevina izveden je iznad arhitrava. prema uglovima plinte. Asiriji. kasnije prvi glumac. Kapitel ima oblik kotarice okružene sa akantusovim lišćem. Kapiteli sa cvijetnim detaljima pronađeni su i u Egiptu. Akantusove grane izrastaju iz samog stabla stuba. čiji se krajevi savijaju u volute. Slično rješenje je i kod Zeusovog dorskog poluperiptera u Akragasu na Siciliji. e. n. Takav je slučaj sa Partenonom. speira i stablo korintskog stuba istovjetni su sa jonskim stubom. gdje je stub u samoj celi iz 420 g. Friz je tipičan za jonski stil ali se ponekad javlja i na objektima dorskog stila. koji je imao niše sa četverougaonim stubcima. Ostali elementi sima. Atenini hramovi u Tegeji i u Prijeni. e. tavanica isti su u jonskom i dorskom stilu. U Tirintu na sjeverozapadnoj strani je postojalo pozorište u mikenskoj epohi. Tebama. Stariji hramovi su uglavnom jednobrodni i riječ je o građevinama manjih razmjera i skromnih dekoracija. Metopska polja i timpanonski trouglovi imaju prikaze u slavu boginje. Vitruvije pronalazk korintskog kapitela pripisuje arhitekti Kalimahu. Erehteijon. Na okolnim brežuljcima su stajali gledaoci. Na kapitelu je akantusovo lišće izvedeno u dva reda različite visine i širine. e. tolos u Epidauru. Takvi hramovi su u jonskom. Dvobrodni hramovi su imali red stubova koji je površinu cele dijelio na dva simetrična broda. Friz je zatvorena kompozicija u plićem ili višem reljefu sa kultnim motivima. a zbog kapitela je dekorativan. krov. U Partenonu donji red stubova je dorski a gornji jonski. pronađen je u Megari Hibleji na Siciliji u Grčkoj u Apolonovom hramu u Basama u Figaliji na Peloponesu. koja počiva na volutama ovih grana tj. Asklepijon u Epidauru. U početku pozorišne predstave su služile kao ritualne radnje. Vavilonu i sl. Na sredini se granaju na način da jedan dio savija spiralno i ka unutrašnjosti stuba i obrazuje bazu za palmetu. Na atinskom Akropolisu se nalazi friz jonski amfiprostil Nike Aptere. bez entasisa. tolos u Delfima. Ritualnu radnju izvodilo je u početku jedno lice. Korintski stub je vitak. rjeđe u dorskom stilu u korintskom ih i nema gotovo. hram Nike Aptere u Ateni. 14 . U korinstskom stilu koji nije bio popularan kao prethodni sagrađen je hram Zeusa Olimpijskog u Ateni – Olimpieijon. koji štiti ukrase zaooforosa od atmosferalija. koji natkriljuje iznad kime gejson. gdje je svjetlost ulazila kroz otvoreni krov . Lisikratov spomenik u Atini. Iznad friza je zupčasti vijenac. Nekada su i veliki hramovi jednobrodni kao jonski dipter Apolona Filesija. Arsinojion na SAMOTRAKI. hram Kabira na Samotraki. Karnaku. n. kao plastični friz ili zooforos. Česta je podjela cele na glavnu lađu i niše kakav je jonski peripter Apolona Epikurija u Basama u Figaliji. n.najvjerovatnije. Dvobrodne građevine su jonski peripteri Apolonov hram u Termu u Etoliji. Celu sa spoljne strane opasuje friz sa motivima panatenejske procesije. spiralno savijenih krajeva akantusovih listova. Hefaisteijon i dr.

Fasada zgrade je imala troja vrata. e. U Ateni se proizvodnja posuda koncentrirala u rukama meteka – stranaca. dok su figure crvene boje. scena na kojoj je izvođena predstava 2. a iznad prozora na sredini scene su bila vrata balkona na kome se po potrebi pojavljivalo božanstvo.e. koja ostaje crvena od zemlje. Scena je bila građevina koja je prikazivala fasadu spratne ili dvospratne zgrade. Oslikana posuda se peče na temperaturi od 900 – 950 C. na prvom spratu. ali se boja – firnis nanosi na područje oko figure. orhestra je bila polukružna ili paraboličnog oblika. Godine 1764. Do kraja VI stoljeća p. – 1550. e. crvenom. Argolidi na Peloponezu moglo je da primi 70.Proces transformacije od vjerskog do umjetničkog sadržaja trajao je nekoliko stoljeća. theatron. Izglječenoj i prečišćenoj zemlji je dodavan minijum da se spriječi poroznost. n. Prostor ispred scene nazivao se proscenion. Pozorište u Epidauru. oblici grčkih vaza) Slikane vaze su posebna vrsta zanatske umjetnosti. U Ateni su bila dva pozorišta Dionisijevo starije i Iroda Atika mlađe. 000..) do uključenja grčke kulture u okvir Rima. Konačni oblik arhitektonski pozorište dobija u IV stoljeću p. Ako je gledalište bilo zatvoreno i imalo oblik elipse onda se građevina nazivala amfiteatar. Vlasnici radionica su radili posuđe. Pisci antičkih drama i komedija su bili Eshil. Lončarske peći su se sastojale od dva dijela. značaj i rasprostranjenost grčke keramike. Tehnika crvenofiguralnog stila se sastoji od unošenja skice pomoću šiljka. od 525 g. – 327. Euripid i Aristofan. velikih dimenzija. Drška ili stopa su izrađivani posebno. a slikari su slikali. p. proizvodnja slikanih vaza (tehnike. Krajem XVII stoljeća izlaze prvi radovi na temu proučavanja ovog materijala. e. u djelu „Istorija antičke umjetnosti“ autor Vinkelman prvi je govorio o grčkom porjeklu vaza slikanih. Scene su pravljene od drveta ili zidane od tvrdog materijala. Orhestra je bila popločana. osnova vaze je crna. U Dionisijevom pozorištu u Atini kao i pozorištu Iroda Atika . Atinski državnik Likurg je 338. Najbolja je bila sa rta Kolijas kod Atene i iz okoline Korinta. U tehnici crnofiguralnoj majstor je pravio skicu figure. sagradio kameno pozorište posvećeno Dionisu. Tu su glumci izvodili uloge. slikane su crne figure na prirodnoj osnovi. Vazno slikarstvo ima kontinuiranu historiju počevši od formiranja grčkog etnosa (srednjeheladski period oko 199. usječena u padini brežuljka i obložena kamenom. Orhestra je imala u starijoj varijanti okrugao oblik sa žrtvenikom u sredini. g. natpisi. polukružno gledalište. Od IV stoljeća p. n. Detalji su slikani bijelom. p. Bio je opći obrazac: 1. Iznad teatrona je mogao biti razapet krov od tkanine nazvan velum. a gledalište ili theatron sačinjavali su sjedišta. e. Vrste posuda: pitos za čuvanje hrane. g. p. Osnovna sirovina za izradu vaza je zemlja. trešnjevom bojom. Takva zemlja je stavljana na kolo i oblikovala se. Iznad vrata su bili prozori. n. n. a amfiteatar u Rimu Koloseum preko 100. Posuda je nekoliko dana sušena na suncui na njoj se pravio crtež. pa je ispunjavao bojom. ukrašen reljefnim ukrasom ili pečaćenim ornamentom. okrugla orhestra na čijem se centru nalazilo mjesto žrtvenika 3. 000 gledalaca. e. sve konstrukcije su bile od drveta. n. GRČKO VAZNO SLIKARSTVO Historijat proučavanja grčkih slikanih vaza. Takvu orhestru je imalo pozorište u Epidauru. Fasada scene ovog pozorišta je bila polihromna radi privlačenja gledatelja. Ložišta koje je bilo niže i gornjeg dijela gdje su se pekle posude. Vaza sa dvije drške koja služi za čuvanje tečnosti i namirnica naziva 15 . neposredno prije sušenja. n.

Monumentalna umjetnost se javlja od VII stoljeća p. e. Razvoj i hronologija grčkog vaznog slikarstva. bijeli lekiti su Ateni su služili za sepulkralni kult. koju je mimoišla dorska seoba. Makedoniji. a u velikoj Grčkoj halkidske kolonije i Cere. e. lutrofori koji su u Ateni služili za donošenje vode sa izvora Kaliroje. amfore. n. e. e. Korint. stiliziran u submikenskom periodu preobražava se i iznalaze se novi motivi. p. Ornament je crne ili mrke boje. g. Protogeometrijski stil karakterizira preciznost. Milet. e. i vaza protogeometrijskog stila. U ovom procesu se razlikuju: 1. dok su kod kratera u obliku pehara drške pri bazi. Najveći centri su Atena. VAZE PROTOGEOMETRIJSKOG I GEOMETRIJSKOG STILA (vrijeme nastanka. Za piće su služile kupe. n. n. n. Velika posuda za vino su krateri. koji je bio u upotrebi u južnoj Italiji i IV stoljeću p.p. n. crvenofiguralni stil (oko 530. g. n. Dvije su važne tekovine mikenske civilizacije – lončarsko kolo i firnis. Migracije. Stamnos je posuda sa dvije horizontalne drške. e. n. dvjema horizontalnim i jednom vertikalnom naziva se hidrijom. aribalosi okrugli i kruškoliki. lekiti – visoke vaze sa jednom drškom za čuvanje ulja. p. Varijanta amfore kod koje je trbuh širiprema stopi jest pelika. u Atici. a skroman ukras je u jednoj traci. p. n. n. p. e.) U razdoblju od 1025. e. e U pojedinim oblastima u Tesaliji i Makedoniji su proizvođene i kasnije. g. Kikladima. e. g. Piksida je kutijca za čuvanje nakita. stroga simetrija. 16 . p. Atena postaje jedini proizvođač atičkih slikanih vaza. p. n. e. e. g. javljaju se i u Tesliji. e. e. Početci grčke kulture se vezuju za period poslije propasti mikenske civilizacije oko 1025. a fiala je služila za izlivanje tečnih žrtava u kultu. kupa na nozi ili kiliks i skifos. Tipični oblici protogeometrijske keramike su skifosi. p. Beotiji. kao i izlomljene linije i trouglovi. – 690. p. vaze se proizvode u cijelom grčkom svijetu.) 3. Od VI i V stoljeća p. nazivamo tamno doba. U ranoj fazi protogeometrijskog stila veći dio površine je neukrašen. – 750. n. na ostrvima Mel. e. protogeometrijski i geometrijski stil (oko 1025. jonskim ostrvima i Kritu. e.se amforom. orjentalizirajući stil (oko 750. vremenom se ukrašavaju prevlakom mrke boje. kantaros sa dvije drške koje prelaze preko oboda. Rod. p. – 323. Nastale u Atici. do 1025. Sparta. g. n. do 750. i 870. e. Vaze protogeometrijskog stila nastale su između 1025. a u X stoljeću p. Posuda za presipanje i izlivanje tečnosti sa trolisnim otvorom naziva se onhoja. n.) 2. Mjesto nastanka i proizvodnje ovih vaza je Atika. Naturalistički ukras mikenske epohe. crnofiguralni stil (oko 690. motivi. g. n. n. g. – 530. Za kozmetičke preparate su služili alabastroni zaobljenog tijela iz Egipta. n. n. Zvonasti krater ima drške koje su postavljene pri obodu. e. vrste geometrijskih stilova) Zbog nedostatka pisanih izvora period od 1100. n. počinju se proizvoditi i na Peloponezu. Postojao je i krater sa volutnim drškama. Ov je uslovilo i rađanje apstraktnog protogeometrijskog i geometrijskog stila. Začetci ovog stila mogu se naći i na vazama poznomikenskog i submikenskog perioda od 1100. Od IV stoljeća p. g.) 4. Sam. p. Oni su korišćeni u proizvodnji vaza. u Joniji – Klazomena. p. e. Kelebe je krater sa drškama u obliku stubića i omiljen je u VI stoljeću p. Vaza sa tri drške. osobito dorska seoba izazvale su propast mikenske civilizacije. Krčag iz helenističke epohe se zvao laginos. od vremena nastanka države Aleksandra Velikog slikarstvo odumire. Postoji kontinuitet između vaza submikenskog perioda iz XII – XI stoljeće p. – 690. Karakteristični ukrasi su mu koncentrični krugovi i polukrugovi izvođeni šestarom. krateri i krčazi. g. g. g. Kultnu namjenu su imale posude. pri svadbama su služile posude lebes gamikos. n.

cvjetovima.Razvoj geometrijskog stila pada u period IX I VIII stoljeća p. e. Puni procvat pada u VI stoljeću p. U VII stoljeću p. n. bikova. e. krateri. ornament. n. e. Ornament orjentalizirajućeg stila se ogleda u spiralama. Monumentalne vaze mlađe faze geometrijskog stila tzv. i hibridna bića. Ljudske figure su stilizirane. izlomljene linije. n. volutama. meandre – koji se smatra atičkom tvorevinom. Oblici ovog stila posuđe su najčešće amfore. n. Protokorintski stil pojavljuje se krajem VIII stoljeća p. ali i brojne radionice na Peloponezu i na ostrvima. n. jarčeva. Na Kipru se ovaj stil drži azijskih i grčkih uticaja. Kasnije se na frizovima pojavljuju životinje i to patke i guske. Protokorintska i korintska keramika. Od početka VIII stoljeća p. Preko ovog mjesta počinju uticaji na grčko zanatstvo i umjetnost. Korint je oko 725. e.žrtvenik i kao nadgrobni spomenik. ali i orjentalne fantastične životinje: sfinge. koje su dobile naziv prema mjestu nalaza – dipilonska kapija u Ateni. Keramici orjentalizirajućeg stila pripadaju vrste: korintska. koji je trajao dva stoljeća. Na početku ovog stila vaze su obojene u crno sa nekoliko traka. Krajem VII stoljeća p. Na Rodu. delsko – melska. Na ušću Oronta osniva se grčko trgovačko sjedište. klazomenska.). n. javljaju se i scene iz mitologije i religije. n. e. glavne karakteristike) Krajem geometrijske faze sredinom VIII stoljeća p. e. Pored atičkog najznačajniji je bio lokalni geometrijski stil sa ostrva Teri – Santorin. halkidska i atička keramika. pehari. U ovom stilu dominiraju ukrasi – predstave lavova. n. gusaka. u Korintu se pojavljuje i nova tehnika crnih figura. p. oplakivanje. služile su i u kultne svrhe . Na njima se tada javljaju i ljudske predstave. krčazi. e. i sl. Od VII i VI stoljeća p. Omiljeni oblici su mu male posude za mirise i mirišljava ulja. n. Ostale vrste pripadaju VI stoljeću p. n. e. Vaze su minijaturne od nekoliko santimetara pa je dekor minuciozan. Korint kao sjedište slikarstva vaznog ustupa mjesto atičkim radionicama oko sredine VI stoljeća p. gdje dominiraju meandri. p. ORJENTALIZIRAJUĆI I CRNOFIGURALNI STIL (vrijeme nastanka stila. lakonska. Već u drugoj polovini VIII počinje opadanje stila i pojava novog orjentalizirajućeg stila. zracima. prihvatio orjentalizirajući stil. veprova. križevima. dipilonske vaze. šahovska polja. izlaganje. n. kada se sreću korintski proizvodi rasuti po cijelom antičkom svijetu. koncentrični krugovi. Produbljuju se svi kontakti sa Orjentom. n. iznošenje pokojnika. pješčani sat. n. Centar geometrijskog stila je bila Atena. e. ukrašavani frizovima sa životinjama. Vaze geometrijskog stila su dobre fakture i sjajne prevlake. rodsko – miletska. ceretanska. Umjesto frizova sa životinjama prikazi su jedne velike životinje – lav. pojavljuje se kao direktni nasljednik prethodnog stila korintski stil. e. Riječ je o orjentalizirajućem stilu. atičke geometrijske vaze se izdjeljuju na trake nejednake širine. Predstavnik ovog stila je vaza Kiđi. g. Pozant je aribalos iz Solina od ovog stila. e. Kipru i Kritu stvoren je jedan pseudoistočnjački stil koji je posebno uticao na grčku umjetnost. panter. n. Ponekad se posude završavaju u obliku ljudske ili životinjske glave. Postepeno se broj traka uvećava. oko 725. svastike. lotosima i rozetama. e. 17 . dolazi do velikih promjena u grčkom društvu. g. e. Najstarije su korintska i atička keramika (VIII i VII stoljeće p. Stariji stupanj orjentalizirajuće korintske keramike naziva se protokorintskim stilom. e. izlomljene linije i trouglovi. Vrhunac doseže u VI stoljeću p. okrugli i ovoidni aribaloi. palmetama. grifoni. Glavni su mu oblici male posude.

razvija se u jonskim oblastima novi stil nazvan po nekropoli u blizini Kamirosa na ostrvu Rodos Fikelura stil. Jonci koji su pobjegli pred perzijskom najezdom oko 545. a rijetko se javljaju ljudske figure. rombovi. Javljaju se i barske ptice. n. Fikelura keramika Od druge četvrtine VI stoljeća p. nizovi pupoljaka. Najčešće životinje su divokoze. Dekoracija je monotona i pokriva sve površine vaza. Najbolje djelo ove grupe je hidrija iz Beča sa predstavom Herakla kod Buzirisa. na Kikladima se razvija osoben orjentalizirajući stil. e. Datira se u drugu polovinu VII stoljeća p. p. Ove vaze su otkrivene od Egipta i Etrurije do Histrije i na ušću Dunava. tj. e. n. Rodsko-miletska keramika. g. a ukrašeni su crnim figurama sa detaljima bijele boje. Ova keramika je nastala oko sredine VII stoljeća p. Najpoznatiji je Euforbov tanjir. e. Stil je nastao na Samu ili Miletu. Ona je orjentalizirajuća keramika i sličnija je istočnjačkim uzorima nego heladskoj paraleli. Čest oblik je amfora. Ljudska figura je rijetka. n. Delsko – melske posude su monumentalnih razmjera. e. Klazomenska keramika i sarkofazi Na tlu Male Azije u Klazomeni u Smirnskom zalivu postojao je u arhajskom periodu keramički centar. svastika. a njime se završava historija istočnogrčkih slikanih vaza. Glavna odlika njena je velika dekorativnost. Na trbuhu su vegetabilni motivi i životinjske predstave. Površine su bez presvlake. Keramika je žućkasta ili svijetlomrka. Ovi sarkofazi se datiraju iz VII i VI stoljeća p. e. Sarkofazi su velikih dimenzijasa oblikom u vidu trapeza sa suženom bazom. koje su uglavnom votivnog karaktera. n. mreže. n. Na pločicama su i imena slikara Timonida i Milonida. grifoni.atička keramika suvereno vlada tržištem. krčazi. Presvučeni su engobom bijeložućkaste boje. e. rozeta i trougao. To su prvi poznati slikari grčkih vaza. 18 . Sve hidrije su urađene od žute ili crvene zemlje. n. jeleni. već su postavljani za vrijeme obreda izlaganja mrtvaca. Obodi su ukrašeni vertikalnim crticama. Porijeklo nije utvrđeno. ali uvijek u nizu. n. tehnika slikanja vaza postaje nemarna i površna. guske. e. panteri i fantastična bića. Najvjerovatnije je jonski proizvod. sfinge. Oblici ovog stila su amfore.Pored slikanih vaza za korintsku keramičku proizvodnju vezuju se i keramičke pločice (pinakes). Ornamenti su spirala. izdvojena je u posebnu grupu. Ovaj centar je poznat po proizvodnji keramičkih sarkofaga. Ceretanska keramika To je grupa od 30 – tak vaza hidrija otkrivena u etrurskoj nekropoli u Cereu (Červeteri). n. tanjiri. g. Delsko – melska keramika Sredinom VII stoljeća p. Vrat je dekoriran meandrom. n. e. krug. Poslije 550. lozica. nema egobe. e. a crteži su izvedeni crnim firnisom. Tokom VI stoljeća p. Zbog zajedničkih osobina i datacije u trećoj trećini VI stoljeća p. a dekoracije su frizovi sa životinjama. Ornamenti su srpasti motivi. Centar proizvodnje je bio Milet. sa prikazom borbe između Menelaja i Hektora. Oni nisu služili za stavljanje u grob. p.

Fransoa vaza. pojavljuje se na vazama ime prvog atičkog slikara Sofila. Ova tehnika je otkrivena u korintskim radionicama ali je u Atici dovedena do savršenstva. Najčešći oblik ove keramike je duboka kupa. n. Halkidska keramika Od sredine VI stoljeća p. Poznata je i njegova kupa koja se čuva u Minhenu. U prvoj četvrtini VI stoljeća p. Imaju vegetabilne i zoomorfne ukrase. Najpoznatija je Netos amfora. g. najčešće friz rascvjetalih ili poluotvorenih ružinih pupoljaka. ATIČKA CRNOFIGURALNA KERAMIKA Netos – amfora. Najstarija vaza je hidrija iz Analatosa iz 700. e. To je monumentalan krater. e. Poznata je vatikanska amfora sa predstavom Ahila i Ajanta. g. rad Egzekije. Nikosten) Ovo je period kada vlada tiranin Pizistrat i kada je blagostanje. Prevlaka je crna sa plavkastim refleksima. Glavna im je odlika dobra tehnika. Sofilos. Poznat je slikar Lidos – Liđanin. e. e. Karakteristične su po ornamentu . Lidos i Amazis i Egzekija su slikari ovog stila. Amazis.) koja je 1843. tirenske amfore. Česte su mitološke i predstave arhitekture. n. počinje. Na ovim vazama se njeguju prikazi ljudi i životinja. g. atički slikari preuzimaju stil crnih figura. Lončar ove posude je Ergotim a slikar Klitija. n. p. p. One su velikih dimenzija i monumentalnih figura. otkrivena u Etruriji u Kjuzi. n. p. e. 19 . g.mlađeg geometrijskog stila pojavljuju se prvi istočnjački elementi. Egzekija.Lakonska keramika Ove vaze su pronađene u spartanskoj koloniji Kireni u sjevernoj Africi. od kojih je srednji sa figuralnim scenama. bogato dekoriran sa 6 frizova i scenama iz mitologije i religije. Ovaj atički orjentalizirajući stil čini vezu između dipilonskih i crnofiguralnih atičkih vaza i naziva se protoatičkim stilom. Stil slikara Sofila razvijaju tzv. Oko 80 ih je izrađeno u prvoj polovini VI stoljeća p. Ne zna se mjesto nastanka. n. – 565. Nastale su na zapadu u Velikoj Grčkoj u nepoznatoj koloniji. Zreli stil crnih figura (Lidos. stilizirane figure igrača. e. je Fransoa vaza (oko 570. Jedna od najpoznatijih grčkih vaza crnofiguralnog stila iz druge četvrtine VI stoljeća p. a krajem istog stoljeća i završava proizvodnja ove grupe vaza. heraldički lavovi. U posljednjoj četvrtini VII stoljeća p. Vaze imaju niz paralelnih frizova. Omiljen oblik su velike amfore za pogrebni ritual. Atička keramika orjentalizirajućeg stila Sa opadanjem dipilonskog . otkrivena u Pireju. n. koji je pobjegao od Perzijanaca i došao iz Lidije u Atenu. Na njoj su cvjetovi lotosa. košute. Ukrašene su frizovima sa životinjama i figuralnim kompozicijama. kupe Malih majstora. n. e. izrađena od fine zemlje i presvučena engobom. Remek djelo je Arkezilajeva kupa u Parizu. Ukrašavana je i unutrašnjost kupe. Posljednja dva počinju karijeru od sredine VI stoljeća. n. e. Ove atičke vaze nalažene su po cijelom antičkom svijetu. tirenske vaze. Poznata kupa ove grupe je Finejeva kupa u Vircburgu sa mitološkom scenom. Nova faza ove grupe se javlja od 590.

Kleofrad. Od 556. Signirao je 100 – njak posuda. Strogi crvenofiguralni stil Na samom početku novog stila krajem VI stoljeća p. poslije stogodišnje vladavine crnofiguralnog stila pronađena je nova tehnika sa crvenim figurama. Strogi crvenofiguralni stil povezuje se za zadnje godine Pizistratove vladavine. n. p. podjela Krajem VI stoljeća p. Tada ujedno i nestaju orjentalizirajući elementi. p. Druga etapa je vrijeme vrhunca atenske države u vrijeme Perikla (446. e.Posebna je grupa Malih majstora. – 400. To su kupe sa dubokim recipijentom na visokoj nozi. n. Ovaj stil se može podjeliti na: Strogi crvenofiguralni stil (530. Češći su prikazi žena. Eutimid. n. p.) i klasični stil (470. glavne odlike. g. muzičkog ili hipijskog za koji je dobijena nagrada. e. n. Neki slikari su vjerni principima čiste dekoracije: najznačajniji je Majstor ili Slikar Pana. Treća etapa je period ratova sa Spartom i poraz Atene u Peloponeskim ratovima (431. g. g. Ezon. e. CRVENOFIGURALNA KERAMIKA DOVDE DOŠLI Postanak. e. a na zadnjoj strani scene iz agona – gimnastičkog. e. – 470.). Jedno vrijeme oba stila se uporedo njeguju. Ove amfore su proizvođene od sredine II stoljeća p. n. djece i scena iz svakodnevnog života. Mejdijasov slikar. Predstave su podjeljene u dvije zone. – 446. p. Ukrašavali su ove amfore i Lidos. pobjednicima na panatenejskim igrama davane su amfore sa uljem. g. n. dolazi do lutanja i kolebanjaizmeđu stare i nove tehnike. Brig. n. g. – 400. p. p. Fintijad. 20 . Vremenom crnofiguralni stil sa urezima potisuje se od strane novog stila. Kleofrad i „Berlinski slikar“. sa vanjske strane. – 431. n. Poznata su djela i lončara Nikostena iz druge polovine VI stoljeća p. n. g. od svijetložućkaste do crne i ljubičaste. Dominira slikar Polignot sa ostrva Tasa. e. Mnogobrojni su slikari ovog novog stila: Andokinov slikar. e. Kodrov slikar. Epiktet.). Prva etapa veže se za mir kada se atenska država oporavlja od perzijskih ratova i pustošenja (470. Eufronijev slikar. Detalji koji su se ranije rješavali urezima sada se rješavaju kistom Od boja se upotrebljavaju crni firnis i njegove nijanse. Eufronije.). Sosija. Otkriće je učinjeno u radionici Andokida. Skit. Klasični crvenofiguralni stil: Razvoj klasičnog crvenofiguralnog stila dijeli se na tri etape koje se podudaraju sa tri razdoblja u historiji antičke Grčke i Atene. U ovom stilu bili su još poznati: slikar Ahila. Eretrija slikar. Nikosten je stvorio novi tip amforesa trakastim drškama.). početke atenske demokratije i perzijske ratove. Ove amfore su ukrašavane na poseban način. n. e. Na njima su predstave Atene Promahos. Za njega je radio i slikar Epiktet. Minijaturističkom pravcu pripada tzv. po čemu se i čitava škola naziva Polignotov pravac u slikarstvu vaza. Duris i Makron. e. Berlinski majstor. Sve se više definiraju dvije grupe u vaznom slikarstvu: pravac koji slijedi monumentalno slikarstvo i pravac Malih majstora. Ova varijanta crvenofiguralnog stila karakterizira odsustvo signatura slikara kao i vaze na kojima su upisana imena lončara. e.

e. n. n. vaze iz Centuripe i Kanose. posebno ukrasima reljefnih žljebova – kanelura. n. stil crvenih figura kojim se završava tradicionalno grčko slikarstvo na vazama u naglom je opadanju. počinje pad slikarstva na vazama. girlande i muzički instrumenti. SLIKANA KERAMIKA IV STOLJEĆA STARE ERE Glavne odlike i vrste. e. Na njima su scene iz mitologije i religije. Kampaniji.) Ovaj stil se zove tzv. Gubitkom italskog tržišta atenski lončari se okreću Skitiji. Keramičari su podržavali oblike metalnog posuđa. Na bijelim lekitima su često prikazi iz domaćeg života. e. To su veliki krateri sa volutama. e. ojnohoe. podzemlje. Najljepši primjerci vežu se za slikara Ahila. e. Kerčke vaze. Izrađuju se od sredine IV stoljeća p. Krajem IV stoljeća p. ornament je sve razuđeniji.Gnatija vaze. Na njima su predstave iz historije. U helenističko doba na cijeni je metalno posuđe. Nadovezuju se na lekite sa crnim figurama. n. Pestumu i na Siciliji. a druga u južnoj Italiji (Ghnatia). zelena. n. – 420. pelike. prevoz pokojnika. Najčešći oblici kerčkih vaza su zvonasti krateri. Gnatija vaze nazvane su po mjestu nalaza i proizvodnji u južnoj Italiji. arhitekture. One nisu ograničene samo na obale Crnog mora. koji u VI stoljeću p. stvoren drugi pomorski savez. e. reljefne vaze Helenistička kultura predstavlja spoj starijeg orjentalnog naslijeđa i grčkog uloga kojis a sobom donose Makedonci. Poznata su nam tri slikara južne Italije Lasimos iz Apulije. nisu imali nikakvu funeralnu funkciju. Na vratu 21 . n. zapažaju se dva pravca u vaznom slikarstvu. Najstarije izrađene vaze su napravljene u Lukaniji (440. p. g. mitoloških sadržina i Orfeja. p. n. zlatnožuta. U IV stoljeću p. Javljaju se i delfini. HELENISTIČKA KERAMIKA Glavne odlike i vrste .Bijeli lekiti Lekiti sa bijelom osnovom su vaze namjenjene kultu pokojnika. važan za trgovinuosjetila se živost u proizvodnji keramičarskih proizvoda. g. Vaze su proizvođene u Lukaniji. Sredinom V stoljeća p. e. Smatra se mlađom vrstom apulske crvenofiguralne keramike. Prema mjestu nalaska Kerč na Kritu – nazvane su vaze kerčke. e. p.) i Piton iz Pestuma. n. Od kraja V stoljeća p. od kojih je jedna proizvođena u Grčkoj. apulski stil i najizraženiji je vazama iz Kanose. Od sredine V stoljeća p. n. Omiljeni ornament helenističkih keramičkih vaza sastojao s eod vijenaca i traka od lovora. e. Apuliji. e. Laginos grupe. e. ljubičasta. već su služili za ulje i mirise. pozorišnih predstava. lekiti i piksida. motivi iz podzemnog svijeta. ovi majstori se osamostaljuju i stvaraju novi stil. p. Jedan koji baštini stil prethodne epohe i novi koji se opaža prvenstveno na skulpturama IV stoljeća p. pranje i pripremanje pokojnika i sl. g. n. n. e. južnoitalske slikane vaze Početkom IV stoljeća p. e. i u Tarentu (oko 430. bijeli lekiti služe za pogrebne svrhe. – 320. Hadra vaze iz Aleksandrije i vaze tzv. Kada je 378. I Gnatija vaze podržavaju metalno posuđe. n. Makedoniji i Siriji. Vazama sa tamnom osnovom pripadaju dvije podgrupe. Na osnovu boje zemlje može se podjeliti na dvije grupe: svijetla i tamna osnova. Asteas (350. već se nalaze i u ostalim oblastima antičkog svijeta u Trakiji. Riječ je o ritualu karakterističnom isključivo za Atiku. povećava se paleta boja bijela. n. Hadra vaze. otpočinje proizvodnja slikanih vaza u južnoj Italiji od strane migranata iz Atene. g. bršljana i loze. Oni proizvode crvenofiguralne vaze. plava. Oblici posuda postaju sve vitkiji. crvena. Vazama sa svijetlom osnovom pripadaju vaze tzv.

Aleksandriji. čiji je rub ukrašen bojom. Monumentalna skulptura u Grčkoj dobija određenije oblike u arhajsko doba. SKULPTURA GEOMETRIJSKOG I ARHAJSKOG DOBA Grčka skulptura se može podjeliti u tri osnovne grupe: sitnu plastiku. n. Hadra vaze su ime dobile po nekropoli u Aleksandriji i imaju svijetlu osnovu. Delosu. Nika i sl Datiraju se između 259. p. Osnova je svijetla. n. n. Prvi tip se odlikuje primitivnom obradom ljudskog lika. ružičasta. – 212. e. Ksoane doživljavaju promjenu vremenom. Italija preuzima primat u proizvodnji keramike. monumentalnu skulpturu i reljef. Arhajskoj plastici pripadaju mnogobrojne statue djevojaka (kore) i mladića (kuroi). Sitna plastika su statuete od terakote. e. One su shematiziranog oblika. g. Ornamenti su po cijeloj površini sa raznim predemtima. rjeđe i u slonovači poznavali su tri stilska tipa. crne ili crvene boje. Ovaj proces je trajao od VIII do početka V stoljeća i završava se započinjanjem arhajske plastike. Posude su pravljene u kalupima. Od I stoljeća p. Teneja. e. zadržavaju odlike primitivne umjetnosti. e. a kod glave naznačene samo najkarakterističnije crte lika. Dolazi do novih zahtjeva i želje za realnim prikazivanjem. Poznati su megarski pehari sa reljefima. Značajno mjesto u helenističkoj keramici pripada reljefnim ukrasima. Najslabija je Kanosa grupa iz antičkog Kanusijuma. dok je kod gornjeg dijela tijela vrlo razvijen individualni duh. Dekorirane su ljudskom i životinjskom figurom. Heramijeva sa Samosa I DR. Pripada IV – III stoljeću p. Mogli su biti ovi pehari sa svijetlom i sjajnom prevlakom i sa tamnom mat prevlakom. Ostrvo Del je bio jedan od centara proizvodnje i to od sredine III stoljeća p. Grupa vaza izrađivana u Pergamonu sa sjajnom crvenom prevlakom se naziva pergamonska keramika. e. Pored kultne namjene ove arhejske skulpture dobijaju funkciju u arhitektonskoj konstrukciji. Kosane pravljene od drveta. južnoj Rusiji i Maloj Aziji. n.imaju ukras u vidu vjenaca sa lišćem i šahovskim poljima. sa prikazima žena. Drugi tip je rađen okruglim površinama cilindra. Skulptori geometrijskog doba. Samosu. Treći tip obuhvata statue kod kojih su ruke i noge obrađene jasno i izdvajaju se od tijela. To su male duboke zdjele ili kupe. Takav je primjer statua Nikandrove Artemide sa Delosa. Arhajske skulpture daju i presjek psihičkog stanja i emotivnog raspoloženja. Delfa. Kod njih se javlja i osmjeh. biljkama i životinjama. Sitna plastika je imal votivnu i sakralnu ulogu a često se javlja na Rodosu. Pehari sa sjajnom prevlakom su stariji. Javljaju se i reljefne figure na keramici. muzičkim instrumentima. a rjeđe od mramora i kalcita. Ptojona. nagim Erotima. e. Dekorirana je apliciranim ukrasima. n. maske glumaca. Ukras je izveden uz pomoć žigova ili pečata. uglavnom nagi. Helenističkoj keramici pripadaju i dvije grupe posuda iz južne Italije i sa Sicilije. Drugoj grupi pripada keramika iz Centuripe na Siciliji. pripada šitim narodnim krugovima. n. Slobodniji pristup izradi skulpture daju statue efeba Apolona iz Orhomena. do sredine I stoljeća p. Erota i sl. Arhajski osmjeh se javlja na jonskom području. i sa Tere. Lindosu i drugim mjestima na kontinentu. kao karijatide i atlanti koji na svojim leđima nose epistil hrama. 22 . koji su pored gline vajali i u drvetu i u bronzi. Najbrojniji ovi pehari su sa mat prevlakom. i to je posljednja originalna tvorevina grčkih lončara. rjeđe od metala. Proizvodili su se i u sjevernoj Grčkoj. Datira se u III – I stoljeća p. Donji dijelovi tijela su neizdvojeni dijelovi.

Sličan primjer je u Didimejonu u hramu Apolona Filesiosa kod Mileta u Maloj Aziji. e. Antennorova grupa Tiranoubica. Spajanje ploča se vršilo letovenjem. Tesauros Sifinijac ili Kniđanin ima odlike jonskog stila. Na Delfima na frizovima su prikazane scene gigantomahije – na sjeveru. U ov o vrijeme pada i prvo kovanje novca. n. 23 . Skulptura i arhitektura se sve više povezuju. Ovi reljefi nagovještavaju početak visokog reljefa. muškaraca i sl. t. Oni su krajem VII i početkom VI stoljeća p. Na njima je prikazan Herkul. alavova. n. Do hrama je vodila duga aleja „sveti put“. počinju i realističnije pokazivati figure i predstave. Bronzene ploče su prikivane uz tijelo – drvo.na atinskom Akropolisu. U početku je to bio nizak – plitak reljef bareljef ukrašen bojom. Na sredini trougaonog timpanona prikazan je u visokom reljefu Zeus u prisustvu Atene kako na Olimp prima Herakla. e. između bočnih zidova. Hageladov Zeus koji baca munje i. Kasnije je išao u pravcu okrugle plastike klasične epohe. prenijeli ovu tehniku livenja u Grčku. anta. od zlata. Ovi reljefi pripadaju dorskoj umjetnosti zrele arhajske faze. Na njoj je prikazana povorka konjanika. Na ovim skulpturama VI stoljeća p. Na frontalnoj strani ove zgrade. Skulpture su od mramora. srebra. Livenje cijelih figura od bronze počeli su skulptori sa Samosa. i dr. nalaze se figura dvije djevojke. iz Egipta. Ovaj novac potsjeća na onaj iz Krita iz II milenija. koga je bilo u izobilju. e je obrada ljudskog tijela podređena raskošnim tkaninama i nakitu. Teodoru i Rojiku. Ove figure su nazvane karijatidama. Primjer je skulptura tesaur Sifinijac u Apolonovom svetilištu u Delfima. žena. kultnim motivom ili figurom pokojnika.ARHAJSKI RELJEF U trougaonim poljima frontona i na frizovima arhitrava. Cijela frontonska kompozicija je posvećena Heraklovoj borbi protiv ovog čudovišta. Na drugoj kompoziciji je prikazan Persej kako ubija Meduzu u prisustvu Arijadne. Ovi arhajski reljefi iz VI stoljeća p. koji drži dva kekropa – razbojnika libijska. d. sa bojenim kontrastima. Reljefna dekoracija je karakteristična i za stele – nadgrobne spomenike. Odlike geometrijskog stila sačuvane su i na reljefima iz hrama Atene Halkiojikos u Sparti. Najvjerovatnije su djela skulptora Bupalosa i Atenisa. koji su opasavali površine iznad kapitela stubova izrađivani su mnogobrojni reljefi iz grčke mitologije i historije. U početku je bronzom oblagan drveni model. koje nose teret arhitrava. Rađene su u jonskom stilu. a manje pune u livu – bronzi. Primjer plitkog reljefa koji ukazuje na geometrijsku epohu je friz sa hrama u Priniji na Kritu. Diskure kako vrše otmicu Leukipidovih kćeri na jugu. Boje ovog reljefa imaju koloristički efekat. Argo sa Kastorom i Poluksom. n. koji je bio oivičen na dužini od nekoliko kilometara figurama sfingi. Dioskuri dovode volove koje su pokrali u Arkadiji. skupinu bogova na istoku i Heraklovu apotezu na zapadu. Veće figure su bile šuplje. odnosom boja i sl. srebra i elektrona. Na reljefnoj dekoraciji tesaurosa Sikionca u Delfima prikazane su razne scene: Evropa na biku. Od bronze su skulpture: Mironov Diskobol. Upotrebljavala se boja kao na reljefu troglavog demona Tifona sa frontona starog hrama – hekatonpedona. To su uglavnom niski reljefi sa genre – scenama. Isticao se u ovome vajar Teodor iz Samosa. Unutarnju dekoraciju ovog hrama su predstavljali metalni reljefi pravljeni od bakra i bronze. SLOBODNA FIGURA U GRČKOJ SKULPTURI U početku prikazi su bili shematizirani. lov na vepra. kao i od bronze. Dio skupltura je rađen od zlata. Takav primjer imamo u hramu „C“ u Selinuntu na Siciliji na metopskim reljefima.

sjedišta muza. p. n. Perzijanci su pokušali da unište ovo zdanje. podignuta nad jednom pukotinom u stijeni. U VI stoljeću p. e. Afajin hram je spomenik zahvalnosti Ateni za pobjedu nad Darijem kod Maratona 490. Delfi su izrađeni na padinama Parnasa. Pisistrat i drugi. p. Prema mitu djevojka Britomartis – Afaja je bila osoba u koju se zaljubio kralj Knososa Minos. n. g. n. Hram je dorski peripteros. mramornog tolosa i drugi spomenici. e. p. g. Na Egini je radila cijela škola vajara sa imenima Smilisa. Onata i Teopompa. Olimpija je smještena u svetom gaju Altisa. U Olimpiji se rodila ideja o takmičenjima u raznim disciplinama. e. Kolona. U svetilištu je bila i kolosalna statua Apolona. e Grčka je bila u teškim okolnostima. n. U Delfima je figura krilate pobjede Nike hijoskog vajara Arhermosa. Olimpija je bila sakralno ali i politički zborno mjesto Grka. Egina. zlatna kola sa Rodosa. Oštećeni dio je ubrzo obnovljen. Egina i Olimpija. e. do 449. Persijanci su od ustanka jonskih Grka 499. je malo ostrvo preko koga je Atika povezana sa Peloponesom. Svi su prvobitno bili obojeni. pored kojeg je prema legendi Apolon ubio zmiju Pitona. Na ostrvu je bio izgrađen hram posvećen zahvalnosti božanstvu koje je pomoglo izvojevati pobjedu protiv Perzijanaca i pobjedu kod Maratona 490. koje drže arhitrav pročelja. g. Arhitektura. mnogobrojne leshe Korinćana. p. – 560 g. g. e. Kao zavjetni dar je došla i brončana statua kočijaša Heniosa. a Atena sa južnim ostrvima Egejskog mora. Velike zakonske reforme izvršili su Solon. Na južnoj je prikazan trenutak kada Dioskuri vrše otmicu Leukipovih kćeri. U skulpturnoj dekoraciji leshe Kniđana u visokom reljefu. p. Apolonov hram je bio dominantna građevina cijelog svetilišta. n. Lesha je imala svjetovnu namjenu. Tu je podignut dorski peripteros Apolona Pitijskog. n. To je pravougaona građevina sa dvjema karijatidama simetrično postavljenim. Ona nije htjela da se uda i pobjegla je na ostrvo Eginu. Skulpturnu dekoraciju ovog hrama čine frontonske kompozicije sa scenama grčkih pobjeda nad Trojancima. e. Na širokoj površini friza prikazano je nekoliko scena. kod Grka se javlja osjećanje nacionalnog jedinstva. Afajin hram je prvi spomenik grčke nacionalne solidarnosti. Jedan od takvih je i tesaur – lesha – zbornica Sifinijca ili Kniđana. do pobjede grčke flote nad persijskom kod kiparske Salamine. Na zapadnoj strani nalazi se kompozicija Heraklove apoteoze.MONUMENTALNA UMJETNOST GRČKE U V stoljeću p. skulptura i slikarstvo u Delfima pokazuju nezavisnost od orjentalnih uticaja. p. Delfi – u prvoj polovini VI stoljeća p. n. kao zavjetni dar postavili na vrhu jednog od najranijih stubova jonskog stila figuru arhajske sfinge. Atinjana. Olimpija je u Elidi na Peloponesu. ali samo djelimično. p. n. između rijeka Alfeja i Kladeja. Na sjevernoj strani ovog friza izvedene su scene gigantomahije. e. sa bogatom skulpturnom dekoracijom na frontonima i frizu. prikazana su djela i junački podvizi grčkog Gilgameša – Herakla. korkirskog bika. e. od 575. U frontonskoj kompoziciji prikazana je rasprava između Herakla i Apolona zbog tronošca i pobjeda Herakla. Glaukija. Unutrašnjost leshe ukrasio je Polignot dvjema kompozicijama: zauzeće Troje ILIUPERSIS i Odisejev silazak u Had – NEKYIA. Na istočnoj strani predstavljena je borba oko palog ratnika. u Delfima su stanovnici ostrva Naksosa. n. Jedna od monumentalnih građevina je 24 . građen od porosa. e. – 530. čiji ishod posmatra nekoliko božanstava. i drugih gradova Grčke. n. Restauraciju timpanonskih egineta na Afajinom hramu izveo je danski vajar Torvaldson. na grčkom tlu od 492. Kleisten. g. g. Velika svetilišta su bila: Delfi. sagrađena oko 535.

Glauka. božanstvo u sredini i po deset ostalih figura sa strane. junaka mitova. g. Za razliku od rimske kulture koja je gubila kvalitet u provinciji. bio je iste visine kao Partenon. Na zapadnom timpanonu ispričan je mit o borbi Lapita i Kentaura. e. Jedan od najvećih spomenika grčkih u Velikoj Grčkoj je Zeusov hram u Akragasu. Bile su i mnogobrojne riznice grčkih gradova pravougaona oblika „templum in antis“. zbornica u kojoj su obrazovani i učeni ljudi se sastajali. Akragas. Zgrada je duga 64 m. apsidalni buleuterion. GRČKA KULTURA IZVAN GRČKE Grčka kolonizacija i uticaji prodirali su od Heraklovih stubova i doline Rone do Naukratisa u dolini Nila. p. Peonija iz Mende. Istrosa. Centralno mjesto zauzima figura Apolona. Peonije iz Mende i Alkamenes Stariji su vajari koji su uradili kompoziciju istočnog i zapadnog timpanona. Tu su bili i veliki stadion. Posljednji (južna Italija i Sicilija) su se zvali Magna Grecia – Velika Grčka. 4 i po metra kraći i tri uži . Aristomedona i sl. U hramu su figure Atlanta ili Telamona. Istočni timpanon prikazuje događaj koji se desio u Olimpiji u svetom gaju Altisu. Arhitrav je ukrašavan višebojnim keramičkim oplatama. koji je kasnije zamjenjen dvoslivnim krovom sa akroterijama. U trobrodnoj celi stubovi su bili na dva sprata. Između ovih građevina su bile mnogobrojne skulpture i kompozicije bogova. a široka 28 m. Slikama je hram ukrasio Fidijin rođak Panainos. djelo Atinjanina Fidije. Region. od krečnjaka. a širok 56 m. nagi atleti. Jedna od najstarijih građevina u Olimpiji je dorski peripteros posvećen Heri. koji pokušavaju da uzmu žene Lapitima. Srednji brod je bio veoma širok i na kraju se nalazio glavni ukras hriselefantinska statua Zeusa. kao što su Hageladas. e. I na Zeusovom i na Apolonovom timpanonu nalazi se po 21 figura. Pelopsov heroon. Sibaris i dr.). koji slično karijatidama drže na snažnim plećima konstrukciju arhitrava. a posljednji drveni je zamjenjen u II stoljeću p. Građena je kao dorski heksastilni peripteros (6 x 13 stubova). polukružna eksedra. Metopska polja imaju reljefne ukrase sa prikazima Herakla. naos i opistodom. Lapiti su djeca Perifade i Foraba. Pobjedom na utrkama Pelops treba dobiti kćerku Ojnomaha Hipodameju. e. n. – 77. Obala i ostrva Jadranskog mora. Južna Italija i Sicilija su mjesta grčkog uticaja. – 457. To su djela vajara II stoljeća p. čiji su roditelji Apolon i Stilbe. n. To je bio jednobrodni peripteros sa 16 dorskih stubova. Drveni stubovi su u toku 8 stoljeća zamjenjeni kamenim. Gela. je rukovodio radovima. 25 . okrugli filipieijon. Pestum. Hrabri Lapiti bore se protiv kentaura. n. jednobrodni peripteros Metroon posvećen Velikoj Majci Bogova. grčka kultura nije gubila kakvoću i izgled. Apolon kao mitski rodonačelnik Lapita je na njihovoj strani. p. Skulpturne scene iz ovog hrama prikazuju timpanonske kompozicije iz scena gigantomahije i trojanskog rata. obale Male Azije. Olbije i Pantikapeje. Hereijon u Olimpiji je imao u početku ravan krov. on je bio isti kao u metropoli. n.Zeusov hram i njegova skulptura. e. U rimskom periodu sagrađena je polukružna eksedra Iroda Atičanina (101. Veliki je broj grčkih gradova u Velikoj Grčkoj: Selinunt. Prvi kameni stub je postavljen u VI stoljeću p. Mlađi je Zeusov hram u Olimpiji. Ratnički Rim „živio“ je od grčke kulture. Arhitekt je bio Libon iz Eleje od 468. dug 110 m. Glavne građevine Olimpije su izgrađene od porosa – krečnjaka i parskog mramora. kada je Pelops – heros eponima Peloponesa i njegov budući tast Ojnomaha kralj Pise se pripremaju na utrku. Zeusov hram je imao tri glavne prostorije: pronaos. e. n. g. Kroton. To je pseudodipterus.

EPOHA ATINSKE GRAĐANSKE DEMOKRATIJE (460. 5 m. dug sto stopa. G. – 403. e.. . U doba Perikla je djelovao i Fidija. Građevina je od grubog krečnjaka. slične figurama karijatida sa tesaura Sifnijca u Delfima. – 514. n.). Hagelad. Poliklet i Fidija. p. kao na Propilejima gdje imamo 26 . obnavlja Akropolis. nagog mladića. E. Miron je rođen u Eleuteriji u Atici i djelovao je u Atini. Alkamenes – stariji. n. česmu sa devet točila. do danas očuvani hram. G. jednostavni templum in antis. n. n. g. Istaknuto je mjesto vajara Pitagore iz Regiona. Pisistrat je podigao na platou Akropolisa Hekatonpedon. Mnesiklo i Kalikrat.). e. g. Hram su razorili Perzijanci 480. ali postoji nekoliko antičkih kopija. P. g. – 449. – 527. p. Ističe mu se statua „Dorifor“ Napisao je i traktat „Kanon“. te skulptor Fidija. Drugi vajar je bio Klearh. E. P.) Umjetnički život Atine snažnije se počeo razvijati od vremena Pisistrata (560. – 429. kombiniraju se stilovi. e. učenik Hageladov.U Selinuntu je bio hram Here u dorskom stilu. n. p. u plemićkoj porodici Alkmeonida. U unutrašnjosti hrama i oko njega nalazile su se statue kora – mladih djevojaka. sagrađen u znak zahvalnosti za pobjedu u bitci kod Maratona 490. E. podiže stou – kolonadu – trijem oko Agore. g. Pisistratovi sinovi su uradili dorsku kolonadu starom hramu Hekatonpedonu. Tada se gubi obavezno pravilo simetričnosti. e. p. kome će njegovi sinovi i nasljednici dodati dorsku kolonadu. Hagelad ima vajarsku školu kojoj pripada Miron. – 510.) i Hipije (514. n. p. Perikle je puno radio na Akropolisu. takmičari i ratnici. n. N. Kimon Militijadov sin je vladao i on je pobjedio Perzijance u bitci kod rijeke Eurimedon 468. e. Skulpture su mu mladići i djevojke. kao i hram Artemide Eukleje. Od 520 – 510. otkrio je Polikletovo djelo „Dijadumen“. Kimon razčišćava ruševine u Atini koje su ostale iza Perzijanaca. e. Hagija. g. Perikle je rođen 500. Here – hriselefantinske figure za Hereijon u Argu. figura Eteokla. e. grupa Evrope koju odnosi Zeus pretvoren u bika. iznad iste je sagradio dorski peripter Hefaisteijon – Teseijon.e Pisistrat je sagradio i „kaliroe“. Istaknuti vajar je i Poliklet iz Argosa . n. koji je vajao livanjem u bronzi. Sačuvano je mnogo antičkih kopija ove figure. posljednjeg atinskog tiranina – monarha i njegovih sinova Hiparha (527. p. e. Nakon ubistva njegovih sinova ubicama je podignut spomenik „Tiranoubice“. koji je izradio kompoziciju u kojoj Apolon ubija zmiju Pito. za koji znamo preko jedne slike. . n. p. Bio je po majci unuk zakonodavca Kleistena. Najpoznatija kopija je otkrivena u Pompejima. N. veliki skulptor.). proširuje plato Akropolisa. Akropolis je sređivao i Kimon. atlete. Alkamenes stariji je autor figura iz zapadnog timpanona Afajinog hrama na Egini. podiže potporni zid. g. p. p. Miron je autor i kompozicije Atene i Marsijasa. g. Hagelad je uradio bronzanu figuru Zeusa iz Eubeje. g. g. Frontalni i metopski reljefi su građeni od penteličkog mramora i polikromni su. Nesiot.) Vrlo važna ličnost je bio atinski državnik Perikle. Berlinski arheolog Fridrihs 1871. Kalamis je uradio figuru Zeusa Amona. g. Za vrijeme Perikla glavni inženjeri su bili Iktinos. U Kimonovo doba djeluju vajari Kritija. N. ATINA U V STOLJEĆU P. kao i bronzanu figuru Apolona visoku 13. Kalamis. Poliklet je vajar i figure ranjene Amazonke. Njegova je figura Diskobola – bacač diska. Vodio je nakon završetka grčko – perzijskih ratova 30 godina atinsku demokraciju (462. Original Dorifora nije sačuvan. DOBA GRČKO – PERZIJSKIH RATOVA (490.

n. Schrader. Na istočnom frontonu prikazana je grupa bogova. g. Atena Partenos. p. na kojoj je prikazao u čast pobjede kod Maratona Militijada okruženog Atenom. Na Akropolisu Atene su tri glavna hrama: Partenon . Fidija je i autor hriselefantinske statue boginje Atene u Peleni. p. Hermesa. e. ali se od 465. Kolot. i Erehtejon sa karijatidama. Hestije. kada je Atena razorena i spaljena. FIDIJA ŽIVOT I ZNAČAJ Fidija je rođen 485 g. e. Atena Promahos. 2. e. Hram je podignut gotovo izvan platoa Akropolisa. podignutih na sjevernoj strani njegovog podnožja. Posvećen je bio Hefestu i zvao se i Hefaisteijon. g. Fidiju kao vrhunskog umjetnika definiraju Aristofan. Fidija je bio dobar i slikar. Na frizu su prikazane scene borbi Lapita i kentaura i Heraklovi junački podvizi. g. prineseni boginji Ateni. p. Apolonom i trinaestoricom atičkih heroja. Rumpf. p. izložbena dvorana gdje su se čuvali zavjetni darovi. Na sjevernom krilu Propileja nalazila se Pinakoteka. Iktinos. Sokrat. n. n. Za Olimpiju Fidija je izradio bronzanu figuru Anadumenosa. Herakla. – 446. – 447. najveća mu je figura Zeus Olimpijski u periodu od 456.najmonumentalnija građevina. politički i kulturni život Atene. od 432. Atene Areje u Plateji i Afrodite Uranije u Areni. u porodici atinskog građanina Harmida. Mnesikle i Kalikrat su autori dvospratnog dorskog periptera u Demetrinom svetilištu u Eleusini. čija se replika čuva u 27 . Arhitekt hrama „kapele“ Nike Apteros je bio Kalikrat. On ima također jonske i dorke elemente. na kome se izvršilo kombiniranje jonskih i dorskih elemenata. n. Iznad ovog glavnog trga izgrađen je u prvim decenijama Periklove vlasti dorski peripteralni hram . Akropolis je izoliran ali je ipak povezan sa kompleksom hramova i drugih javnih građevina. e. od strane Perikla. Fidija je imao i brata umjetnika Panaina. između Propileja i hrama Nike Apteros. e. izvajana prije 456.Teseijon. e. blizu Atene. Njegova djela su: 1. Here i Harita. Amfitrite i Posejdona. opredjeljuje za skulpturu. e. Odeijon. Arijan. FIDIJNO UMJETNIČKO DJELO Fidijin umjetnički rad pretežno je vezan za Atenu i Olimpiju. Aristotel. p. n. stvorena oko 447. hram Nike Apteros – male amfiprostilne jonske građevine. 3. n. na prostoru Agore. I na Partenonu i u Olimpiji javljaju se prikazi trijade Zeusa. velika statua na platou Akopole. godine. tijemovi itd. Izradio je svetilište u Delfima i jednu veću kompoziciju u bronzi. Artemide. kada orjentacijski umire. Na samoj Agori bili su hramovi: Metreon – hram Velike Majke Bogova. Fidijini saradnici su bili Alkmenom. g. Tu se odvijao sav društveni. g. p. Agorakrit. a završena oko 433. Atene. Sumlja se da je otrovan. Fidijin brat Panain je autor kompozicija sa istočnog timpanona na Zeusovom hramu. g. osporavaju Fidijno autorstvo nad skulpturama bez činjeničnog pokrića.kombinaciju dorskog i jonskog stila na fasadi (dorski) i u unutrašnjosti (jonski) stil. do upada varvara Herula u Atenu 267. Arhitrav ovog hrama Nike Apteros je ukrašen frizom u plitkom reljefu sa prikazom Grka i Perzijanaca. Plutarh. do 433. e. Na Akropolisu je još u mikensko doba sagrađen mali hram usječen u stijenu. p. kao i sama Agora. Platon. Na platou je stajala Fidijna statua Atene Promahos. Pritaneijon – hram Apolona Patrosa. na kojoj radi 30 godina. Plinije. Neki naučnici kao Anti. Hram je u jonskom stilu. Apolona. od Solona u VI stoljeću p. n. i vjerovatno Likije. n. Buleuterion.

n. p. To je dorski amfiprostilni peripter. Nađen je vliki broj kopija ovog djela. postanak grada Atene i njena borba sa Posejdonom za patronat nad gradom. Ni ovo djelo nije sačuvano. Reljefi metopa imaju dimenzije 1. Završena je 449. kao i kosa i brada. p. U timpanonskim poljima rađena je okrugla plastika i reljefi u frizu i metopskim poljima. koji ne odgovara kanonu dorskog stila. Broj stubova u naosu je bio 5 x 10. Riječ je o mladoj djevojci. n. g. Druge dvije Atene Promahos i Partenos su monumentalne figure. To je rekonstruirao arheolog A. Zaus je prikazan kako sjedi na tronu. p. Poznato je po prikazima sa kovanica Elide iz doba rimske okupacije Grčke. 28 . Sagrađen je od bijelog penteličkog mramora. 5 m x 31 m. 20 m. g. po kojoj je hram dobio ime. g. p. n. Za Atenu Fidija je izvajao tri figure boginje Atene: Lemnija. Friz je bio u plitkom reljefu. Ova figura je bila visoka 2 metra. p. On je opasivao cio naos i imao je dužinu 160 metara. Visina sa postamentom je iznosila 12 metara. Za njenu hriselefantinsku obradu je utrošeno oko 1150 kg zlata. g. Promahos i Partenos. Na dužim stranama hrama sjevernoj i južnoj bile su po 32 metope. plašt je bio od zlata. n. e. Figura je bila visoka 12 metara.Britanskom muzeju. e. Njegovo zidanje je počelo 447. a visina 0. e. p. n. Fidija je izradio Zeusa Olimpijskog u razdoblju od 456. Ukupna dužina metopskih polja je bila 116 metara. kojom su završeni grčko – perzijski ratovi. e. Skiptar je bio od plemenitih metala i dragog kamenja. Na timpanonima su predstavljene scene rođenje Atene tj. Građevina je dorskog stila. ukrašen kompozicijama. n. n. a glava u muzeju u Bolonji. čija se replika čuva u Vatikanskom muzeju. poslije grčke pobjede nad Perzijancima. p. Od strogog dorskog stila Partenona odstupa friz na zidu cele. a na užim istočnoj i zapadnoj po 14 metara. ruke do ramena i donji dijelovi nogu. figura privlačila hodočasnike. a u partenonu četiri. Na zapadnoj strani je opistodom. Narodu je prikazana na panatenejskim svečanostimaodržanim 438. Upotrebljena je i velika količina slonovače. Na istočnoj strani se nalazio naos – cela. Iktinos i Kalikrates su bili arhitekti ove građevine. g. g. To je jedan od najvećih grčkih hramova. Atena Promahos (Predvodnica u boju) je izrađena 448. manja prostorija sa „partenonom – djevičanskom odajom“. Hram je orjentiran istok – zapad. Torzo joj se nalazi u muzeju u Drezdenu. n. Bogatstvo Partenona predstavljaju skulpture. 27 x 1. e. obnažena ramena i ruke su rađeni od slonovače. Partenon Partenon je bio najveća građevina na platou Akropolisa i jedna od najvećih građevina u Ateni i Grčkoj uopšte. g. Original nije sačuvan. 25 m. U Efezu je bila izložena Fidijina Amazonka. Furtwangler. Prema nekim figura Zeusa je završena oko 438. e. Od zlata su bili dijelovi odjeće i ratničke opreme. Ukupno 15 metara. koja se čuva u Ateni. Razlog je da j e i pored izvaničenja kršćanstva. Original je poznat po replikama kao što je Atena iz Varvikiona. Atenu Lemniju Fidija je napravio 450. Unutrašnjost Partenona je podjeljena u dvije glavne prostorije. čija je visina znatno iznad ljudskih razmjera. g. Promahos je bila na platou Akropole na postamentu koji je bio 3 metra visok. Za potrebe ovog zdanja stvorena je Fidijina vajarska škola. a radovi su dovršeni 432. kada je boravio u Olimpiji. – 447. kod Kiparske Salamine. gdje su došli najbolji vajari. po Grčkoj. kao veće odjeljenje u kome je bila izložena i statua boginje. e. od slonove kosti lice. Na Ateni Partenos se Fidija i potpisao. Rađen je u hriselefantinskoj tehnici. 69. okružen stubovima čiji broj po širini i dužini iznosi 8 x 17. Od zlata su bile i sandale. Lice. e. kao votivan dar koji su stanovnici ostrva Lemna poklonili svojoj zaštitnici. Visina stuba je bila 11 poluprečnika. Namjerno je uništen u IV stoljeću nove ere. p.

(DETALJI SCENE NA STRANAMA 209 – 210). kršćanska crkva a od 1458. Partenon je bio antički hram. Diona. Lord Elgin je 1801. U blizini je Demetrin hram sa statuama boginje. Na sjeveru su scene trojanskog rata. da se djelo uništi i spali. U drugom trijemu su svetilište i vježbalište Hermesovo. koji ima jednogodišnji mandat u Atini. Izvajao je i „Ranjenu Amazonku“. g. Djelo Alkamena je figura Hermesa na ulazu na Akropolu – Hermes Propilaios. Afrodita. On je autor bronzanog portreta Perikla. hram je teško stradao od mletačkih granata. Tolos. Kolot Agorakrit. Bilo je i pozorište Odeon gdje su bile i statue egipatskih kraljeva. Na metopskim reljefima na istoku je prikazana gigantomahija a na zapadu amazonomahija. Crteži su urađeni dok je hram bio sav čitav. U blizini vjećnice je zgrada u kojoj pritani prinose žrtve. Agorakrit je izradio figuru Velike Majke koju je izradio za njen hram Metroon. Praksitel Stariji. – 450. Poznat je i kipar Kalimah. Hestija. Kresilas. Ističe se i vajar Pir koji je uradio figuru Atene Higijeje. koji baca koplje na giganta Polibota. Prvi sa desne je „Kraljevski trijem“ u kojem boravi kralj tokom jednogodišnje vladavine. džamija. Na frizu su scene prinošenja darova Ateni. Kolot sa Parosa je bio dobar cizelator i poznavalac hriselefantinske tehnike. i dr. kao i figuru Nemese u Ramnu na sjevernoj obali Atike. U vijećnici je bio i drveni kip Zeusa. Ipred njih su bronzane statue znamenitih ljudi. Demetra. Kora. u prisustvu mnogih bogova: Heba. To je figura mlade djevojke obučene u kratku suknju tuniku. Na istočnom timpanonu Partenona prikazana je scena rođenja Atene Partenos. U blizini je i vjećnica „Savjet pet stotina“. a na južnoj legenda o heroju Erehteju i kćerima. Helios. Figuru Zeusa Olimpijskog koga je uradio Fidija je car Teodosije II (408. g. Njemu se pripisuje autorstvo nad grupom Harita. Na zapadnom timpanonu je prikazana predstava borbe Atene i Posejdona za patronat nad Atenom. Kraj Kerameik je dobio ime po herosu Keramu sinu Dionisa i Arijadne. Fidijnoj vajarskoj školi je pripadao i Sokrat.Sadržaj kompozicija poznat je iz crteža koji je napravljen 1674. Na spoljnom zidu naosa Partenona je friz sa reljefom dugim 160 metara. g. koji su osvojili Maratonsku zemlju. frontonske kompozicije izmjestio u Britanski muzej u London. VAJARI FIDIJNE ŠKOLE I EPOHE Vajari Fidijne škole koji su radili sa njim na Akropolisu su Alkamen. U blizini je podignuto i svetilište „Majke bogova“. UMJETNIČKI SPOMENICI ATENE PAUSANIJIN OPIS ATENE Pausanija u II stoljeću nove ere opisao Atenu. g. U Ateni je i zavjetni hram Eukleje. Došlo je do eksplozije turskog baruta i velike devastacije. Pored izvora su i hramovi Demetre i Kore. koju je izradio Fidija. Iza ovog trijema je trijem sa velikim brojem naslikanih djela. Jedna antička kopija se čuva u Kapitolijskom muzeju u Rimu. Nedaleko od hrama je i statua Posejdona na konju. Nedaleko od Odeona se nalazi izvor sa devet točila Eneakrunos. Iznad Kerameika i Kraljevskog trijema diže se Hefestov hram. 29 .) izdao naređenje 426. Dionisos. autor kompozicije Lakedemonska igračica. Selena. Veliki umjetnik iz Fidijine škole je bio i Kresilas iz Krita. Trijemovi se protežu od gradske kapije do Kerameika. g. spomen građevina na Perzijance. Sa Atenom i Posejdonom su morske vile Nereide. koja je rođena iz Zeusove glave. Idući iz Pireja u Atenu nailazi se na zgradu u kojoj se opremaju svečane povorke. g. krilata Nika. U ratu između Turaka i Mlečana 1688.

Na atenskoj Akropoli se nalaze i statue Perikla. hram Hrona i Reje i jedan kraj zvan Olimpija. „Majke odgojiteljice“ i „Zelene Demetre“. Na timpanonu iznad ulaza u hram Partenon nalaze se sve figure u vezi sa Ateninim rođenjem. Tu se nalazi pukotina gdje se bacaju hljeb umješan sa medom u vidu žrtve. Najpoznatiji mu je trijem sa stotinu stubova. Lijevo od Propileja se nalazi zgrada sa slikama. Desno od Propileja nalazi se hram „Nike Beskrilne“. sa puno slika i statua samog boga. Ispred njegovog ulaza je žrtvenik Svevišnjem Zeusu. Tu su bili i žrtvenici herosa Buta i Hefesta. U blizini Ateninog hrama nalazio se hram Panderose. Prije ulaska u hram Zeusa Olimpijskog nailazi se na dvije Hadrijanove statue od parskog i dvije od egipatskog mramora. protiv Perzijanaca. Ulazni tijem – Propileji ima tavanicu od mramora . U hramu Atene Zaštitnice nalazio se i drveni Hermes. gdje je po predanju pjevao Musej i gdje je sahranjen U Ateni je i građevina Erehteijon. „Oslobodilac“ i druga koju je izradio od zlata i slonovače Alkamen. Kinosarg. Veoma je staro i svetilište Dioskura. koji je vodio pomorsku bitku kod Mikale. a ulaz je jedan. Cio ograđeni prostor oko hrama ima četiri stadija i ispunjen je statuama. na kojima su mnogobrojne predstave. Na atinskoj Agori nalazi se i žrtvenik Milosrđa. Rijeke koje teku kroz Atenu su Ilis i njena pritoka koja se zove Eridan. koga je ujak ubio i pobjegao u Krit. Cijela Akropola je opasana jakim zidinama. U blizini je i trijem nazvan „Šareni“ zbog velikog broja različitih slikovnih kompozicija. Iza Asklepijevog svetilišta idući prema Akropoli stiže se do Temidinog hrama. Jedna tzv. Na putu od pozorišta do Akropolisa nalazi se Kalov grob. Njegovi hramovi imaju u Aleksandriji. oko prevlasti nad zemljom. Dobroj Vijesti i Podstreku. U ograđenom prostoru sagrađena su dva hrama i dvije statue Dionisa. Sa druge strane rijeke Ilisa je bio kraj Agra i hram „Artemide zaštitnice lova“. 30 . Najstarije Dionisovo svetilište se nalazilo pored pozorišta. To je brežuljak koji leži u granicama grada. Kraj je dobio ime po velikim hramovima u kojima su postavljeni tronošci. Atenjani imaju jedna hram „Heros Egej“. Iza hrama Zeusa Olimpijskog nalazi se statua Apolona Pitijskog. U vježbalištu koje je po osnivaču nazvano Ptolomejevo u blizini Agore nalaze se kamene figure Hermesa. Hadrijan rimski car je Atenjanima podigao hram Here i Zeusa Svehelenskog i zajedničko svetilište za sve bogove. kao i svetilište Heraklovo tzv. a imaju još žrtvenike Skromnosti. Tu su se prinosili kolači a ne žive žrtve. U donjem dijelu grada nalazi se svetilište Sarapida. a na timpanonu sa suprotne strane hrama je predstava prepirke između Posejdona i Atene. sa mnogobrojnim slikama i statuama. U ovom ograđenom prostoru se nalazi bronzani Zeus. Pored vježbališta je i Tesejev hram. Od Pritaneja se nalazila ulica „Tronošci“. Tu je i svetilište „Majke zemlje“. Nasuprot Akropoli nalazi se Musej. a najstariji je onaj u Memfisu. Vrlo je zanimljivo i Asklepijevo svetilište. Postaojalo je i vježbalište Hadrijanovo sa stotinu stubova. Kal je Dedalov sestrić.U blizini je i svetilište Afrodite Nebeske. Iznad ovog svetilišta je sveti gaj posvećen Aglauri. Pri vrhu pozorišta se nalazi pećina sa stijenama. sina Ksantipovog i samog Ksanitipa. U Ateni su bili i „Vrtovi“ i Afroditin hram. Tu je i drugo svetilište Apolona Delfijskog. Ispod Akropole a iznad te pećine postavljen je tronožac.

Iako uzdrgama ratom sa Spartom. Sa južne strane hram je flakiran manjim portikom čiji je arhitrav počivao na šest ženskih figura – karijatida. kugom koja je odnijela hiljade života. Nedaleko od Akademije u kojoj se nalazi mnogo žrtvenika (Prometejev. g. RELJEFI I STELE Sa kraja V i u dvije decenije IV stoljeća p. Zenona. U blizini je i kula Timona Atenjanina koji je smatrao da je jedini način da neko bude sretan da izbjegava ostale ljude. dvojni hram Erehteijon. To doba stagnacije Atene i njenog primata sagrađena je balustrada na kojoj su izvajane figure Nika. Reljef Orfeja. Hebrije. Blizu grada je i Akademija – vježbalište. Na Ateninom istočnom trijemu arhitrav je nosilo 6 jonskih stubova. do 407. Heraklu i sl). Novi Erehteijon je sagrađen od tesanika penteličkog mramora. Nikija. je i grob Platona. Atenin naos je imo patos koji je bio veći za 3 metra od patosa Posejdonovog krila. p. p. posvećen muzama. n. U gradu su i grobovi: Trasibula. To su djevojke obučene u gotovo prozirnu odjeću. n. koji su kao i dvojni hram razorili Kserksovi Persijanci. na mjestu ranijeg hrama posvećenog Ateni Polias i Posejdonu Erehteju. KRAJ ERE ATENSKE DEMOKRATIJE UMJETNOST U DOBA PELOPONESKIH RATOVA Peloponeski ratovi su počeli 431. n. Tu se nalazi i Aeropag. kroz koje je sa obje strane se ulazilo u naos. Formija. g. U jednobrodnom naosu na dnu četverougaone sale dimenzija 7x 10 m bila je u edikuli postavljena figura Atene Polias. U doba Nijijnog mira je najvjerovatnije završen hram Nike Aptere. Arhitekt Filokles je sagradio od 421. Hrisipa. Tu se nalazi i hram „Ratoborne Atene“. Kleistena koji je narod podjelio na tribe. e. Perikla. U blizini je i svetilište boginja „Poštovanih“. n. Ovaj hram od Partenona je odvajao Hekatonpedon. p. Na atenskoj nekropoli na Kerameiku su otkriveni mnogobrojni reljefi na nadgrobnim pločama . Konona. Karijatide su spartanske zarobljenice dovedene u Atenu. e. Poznat je pod nazivom „ELEUSINSKI RELJEF“. Na ovim reljefima su obrađeni mnogobrojni prikazi iz svakodnevnog života pokojnika. koja je zamjenila arhajsku figuru boginje. g. 31 . sa intenzivnim psihičkim i emocionalnim prikazom ljudi. Reljef Demetre je otkriven u svetilištu njenom u Eleusini kod Atene.stelama. e. n. najistaknutiji su reljefi Demetre i Orfeja.U donjem dijelu grada se nalazi ispod kapije izvor u pećini zvanoj Apolonovo svetilište. sagradio je gatove u pirejskoj luci i u blizini podigao vježbalište Likej. I Erehteijon ima na frontalnoj strani 6 jonskih stubova. Ateni. e. Euridike i Hermesa je datiran u isto doba kao i Demetrin reljef. Atenjani su im dali počasno mjesto na Akropoli. Odvojen je od Ateninog samo jednim zidom. e. smrću Perikla. Na sjevernoj strani Posejdonovog hrama podignut je jonski portik sa 6 stubova. g. Timoteja. a trajali su do 407. nastavljeni su radovi na izgradnji Akropolisa. p. Likurg je završio izgradnju pozorišta. Posejdonov zapadni hram je bio zasvođen krovom. Tu su i grobnice Atenjana koji su ratovali protiv Eginjana. Objekat ima jonsku fasadu i dva krila od dva hrama. Među njima ističu se stele Hegeso i Deksileosova. Unutar gradskih zidina se nalazi Edipov grob. Na kompoziciji su prikazani Demetras i djeca sin Triptolem i kćer Persefona. Na njemu je prikazana tuga Orfeja zbog gubitka Euridike.

– 327. Riječ je o objektu izgleda malog hrama. javlja se među jonskim Grcima ideja da umrle sahranjuju u monumentalne grobnice. e. okružen sa šest korintskih stubova sa arhitravom i frizom izvedenim po kanonu čistog jonskog stila. jonskog periptera. U Joniji (Maloj Aziji) grčko – helenski vladari grade hramove Artemisijon u Efesu. To su mlade morske vile. Majka Ahila je bila Nereida Tetida. i pohoda sedmorice protiv Tebe. koji se već nalazi pod nogama konja. i to je bio prototip monumentalnih mausoleja. izgrađuje se samo pozorište u Epidauru i Lisikratov spomenik u Ateni u korintskom stilu. u trenutku kad kopljem ubija neprijatelja. e. u slavu pobjede građanina Lisikrata na muzičkom takmičenju. graditelja Partenona. Đorđa u kršćanstvu. MAUSOLEJI Krajem V.) zamjenio drvene dijelove mramornim. Na vrhu krova spomenika nalazi se akantusovo stablo sa tri lista u volutama. kćeri gospodara mora Nereja. n. Hram u Ksantosu je imao na frontalnim stranama po 4 jonska stuba između kojih su bile statue Nereida visoke 1. dorskog heksastilnog periptera hrama u zahvalnost Apolonu Epikuriju . U njemu je oko 108 metara reljefa. n. Na njima su motivi iz trojanskog rata. U IV stoljeću p. Najvjerovatnije je djelo vajara Kalimaha. U hramu u Ksantosu su bili i plitki reljefi na četiri friza sa prikazom života vladara. Nereide su prikazane mokre odjeće pripijene uz tijelo. To je manja četverougaona zgrada od krečnjaka. UMJETNOST IV STOLJEĆA GRČKA NA HISTORIJSKOJ PREKRETNICI Ideje jedinstva i demokratije pale su kao rezultat peloponeskih ratova u Grčkoj. Identičnu funkciju je imao i heroon-sepulkralni hram u Likiji. n. Mausolu. koji je bio i ukopan u njemu. Na 32 . Atike i Peloponeza poznat je objekt u Basama kod grada Figalije. g. Deksileosova stela pokazuje mladog ratnika na konju. Izvan Atene. Ova građevina u Ksantosu naziva se i spomenik Nereida.Baši. a ispred nje djevojčica koja drži otvorenu kutiju sa nakitom. Po vladaru Karije. p. veliki Mausolej u Halikarnasu i dr. kentauromahije. 4 m. To je u stvari sepulkralni hram. amazomahije. danas Djel.Spasitelju. dok se manje grade javne i sakralne zgrade. a kasnije i sv. Didimeijon u Miletu. Nekoliko decenija je mlađi ovaj u Halikarnasu. Ostaci su mu otkriveni u Trisi. Najranije ovakva grobnica je podignuta u gradu Ksantu u Likiji. g. Ova kompozicija se kasnije širi u Trakiji kao prikaz „Tračkog konjanika“. ARHITEKTURA U Ateni se pažnja posvećuje izgradnji luksuznih vila za stanovanje i pozorišta. Pozorište je uz naknadne preinake sačuvano do danas. početkom IV stoljeća p. e. e. p. arhitekte Iktinosa. Podignut je 334. kome je žena Artemisija podigla u Halikarnasu raskošnu grobnicu dobile su ove građevine svoje ime mausoleji. Drveno pozorište u svetilištu Dionisa Eleutereja na jugoistočnoj padini Akropolisa je Likurg (338. Na četverougaonoj osnovi od tesanika podignut je tolos. n. Na sjeverozapadnom podnožju Akropolisa je podignut Lisikratov spomenik u ulici koja se u antičko doba zvala „Put tronožaca“.Na visokom reljefu Hegeso prikazane su dvije osobe mlada pokojnica Hegeso sjedi na stolici.

trofeja. p.listovima su bile noge pobjedničkog tronošca. Orkestra je okrugla. U unutrašnjosti konstrukciju je držala kolonada od 14 korintskih stubova. pa je izgledalo kao da je od „stakla“. g. U Tegeji su se nalazili i hramovi bogu Bakhusu i Artemidi Efeskoj.U ovom hramu imaju sva tri stila. n. u pronaosu i opistodomu gredlje drže korintski stubovi. Ispred Artemisijona je bio žrtvenik. kralja Misije i zeta trojanskog kralja Prijama sa Ahilom. n. Mausolova statua se čuva u Britanskom muzeju. kao jedan od najvećih grčkih hramova. Kompozicije reljefne na zidovima su bile sa motivima kentauromahije.13 x 109. Na najnižim tamburima spoljnih stubova izvedeni su ukrasi columnae caelatae. a površina mu je bila obložena prokonesijskim mramorom. pripadaju i objekti izgrađeni u Epidauru: tolosi. koja je i podigla građevinu. hram je obnovljen u jonskom stilu. U Miletu jednom od većih sjedišta maloazijskih Grka još u arhajsko doba je bio izgrađen hram Apolonu Foilesiju. od koga je vodio sveti put. Na vrhu krova je bila kvadriga sa figurama Mausola – kralja Karije i žene mu Artemisije. n. n. Skopasa. odnosno 51. e. Leoharesa. e. Pozorište se oslanjalo na jedan brežuljak. Hram je služio nepoznatom mističnom kultu. Iz IV stoljeća p. čije su polukružne strane iskorišćene da se u njih usječe u dvije zone pedeset i pet koncentrično izvedenih redova sjedišta. Spoljna kolonada je u dorskom stilu. e.40 metara. na zapadnom borba Heraklovog sina Telefa. od kojih 36 ukrašenih. Ističu se spomenici Artemisijon u Efesu. Mausolej je bio pravougaon 66 x 77 m. Peloponeskoj arhitekturi IV stoljeća p. e. spalio je hram Herostat. n. je počela izgradnja novog hipetralnog diptera. Brijaksid. Na Peloponesu se iz ovog perioda ističe hram Atene Aleje. sa mitološkim predstavama. Darije je 494. Poliklet Mlađi je sigurno bio arhitekt pozorišta u Epidauru. u naosu tu funkciju vrše jonski stubovi. Stubova je bilo 127 sa visinom od 60 stopa. U IV stoljeću p. kralj Lidije. monumentalna i sa spratom. 33 . U naselju Mileta Didimi 333. n. Osnovni dio je bio sa kolonadom od 36 jonskih stubova i arhitravom ukrašenim reljefnim ukrasima. Didimejion je bio najveći grčki hram na tlu Jonije. Hram je građen 200 godina iako su svi Grci podržavali izgradnju hrama. Hram je podigao Alej. e. p. p. Visina spomenika je 10. Izgradnju je pomogao i Krez. sagrađen u Tegeji u šumovitoj Arkadiji. Perzijski vladari Darije i Kserks su poštedili hram Artemidin u Efesu. flankiran figurama lavova i ljudskih figura. timele i pozorišta. 10x 21 stub. pa ga je zbog simpatija prema Grcima spalio Kir. od strane arhitekata Herokrata i Dejinokrata. p. porušio Milet i ovaj hram. g. Novi je podignut nakon 100 godina i to je bio monumentalni dipteros. Na istočnom timpanonu ovog hrama je prikazan lov na Kalidonskog vepra. Građen je od opeke. e. Smatra se da je arhitekta ovog hrama bio Poliklet Mlađi. 34 m. Teatron je mogao da primi 14. Skopas i Praksitel. Skulpturnu dekoraciju je radio Skopas. e. vajara Praksitela. Aresov hram u Halikarnasu sa akrolitom – statuom boga. Visina je bila 46 metara. n. To je jedna od najvećih javnih građevina u Grčkoj i jedno od najvećih sačuvanih antičkih pozorišta. djelo Leoharesa. n. p. Godine 356. g. e. n. Skulpturnu dekoraciju ove građevina čini reljefi sa prikazima mita o bogu Bakhusu. g. dodjeljenog Lisikratu.Prvi hram u Efesu podignut je oko 700. Spaljen je 395. Krov je bio u obliku stepenaste piramide. amazonomahije. Na svakoj strani mausoleja je radio po jedan umjetnik: Leohar. Mausolej je uništio potres. Dužina hrama je bila 425 stopa. Građevina je imala tri zone. trke kola i sl. su i objekti Mausolove palate. i nakon nekoliko decenija obnovljen i posvećen istom božanstvu. Timela je okrugla mramorna građevina okružena sa spolja sa 26 dorskih stubova. i dr. a širina 225 stopa. e. Didimeijon u Miletu i Mausolej u Halikarnasu. Braksijada. kralj Arkadije i osnivač Tegeje. Mausolej u Halikarnasu je gradio Pitej i Satir. Jonija je imala primjere arhitekata Piteosa. p. sin Afidin. g. poslije smrti Mausola 353. 000 gledalaca.

g. I lava i Apoksiomena je Agripa u I stoljeću n. U Pergamonu je otkrivena Lisipova figura Aleksandra Velikog. p. Boeda sa figurom nagog dječaka – adoranta. Pronađena je u Olimpiji 1877. Agijas je kopija Lisipovog originalnog djela. e. LISIPOVA ŠKOLA Najpoznatiji iz Lisipove škole su Dajip. Brijaksid. Tisikrat i Ksenokrat i umjetnik Eutihid. Najpoznatiji su bili Skopas. n. Dionisa. p. n. u umjetničkoj porodici. e. SKOPAS je rođen oko 420 g. U Lampsaku je Lisip napravio figuru lava. – 334. n. statua atlete Agijasa iz Delfa. Afrodite sa Kosa. misaonost i idiličnost lica. Artemide. On je autor i kompozicije grupe Hermesa sa djetetom Dionisom. p. g. Pored ovog isticali su se skulptori Kalamis Mlađi. Po statuama kolosa ističe se Lisipov učenik Hares iz Lindosa na Rodosu. Satira koji sipa vino. Herakla nekoliko figura. PRAKSITEL Porijeklom Atenjanin. kao i Herakla. g. n. g. g. Lisipovi sinovi. Na istom mjestu u Delfima pronađeno je 7 figura. koja se čuva u Britanskom muzeju u Londonu. p. Eufranor. n. Praksitelova odlika je sjeta. Boeda.e. p. e. p. Prema antičkim izvorima Lisip je autor oko 1500 skulptura. na ostrvu Parosu.sin Lisipa je izvajao Aleksandra Velikog u više situacija. n. e. e.SKULPTURA Poznati skulptori IV stoljeća p. Restaurirao je hram Atene Aleje u Tegeji oko 386. Praksitel je autor i Apolona Sauroktonosa (koji ubija guštera). Bio je samouk. Eutikrat . Lisip. Praksija. Otac mu je bio Kefisodot. Lisip je napravio statuu Apoksiomen. Na njima su i imena po kojim znamo da su članovi jedne tesalske aristrokratske porodice. Helija na četvoropregu. Artemisijonu u Efesu. g. Njegova djela su i: Ares Ludovisi – koji sjedi i odmara. Posejdona. To je figura mladog atlete koji tijelo čisti strigilom. Praksitel. g. Tisikrat je autor „Tebanskog starca“. p. Skulptura je uništana u požaru u Carigradu gdje je prenesena. Agijas je izvajan i postavljen oko 338. p. Ovo je do danas jedino originalno djelo sačuvano iz klasične epohe. Timotej i Leohar. Na tom objektu je radio i kao arhitekta i kao vajar. Eutikrat. Hermes Palestrit. Artemide Brauronija i dr. rodio se oko 390. u celi Hereijona. Radio je skulpture u hramu u Mantineji oko 370. e. Radio je i na Mausoleju u Halikarnasu. Erosa. e. su Kefisodot Stariji i njegovo djelo poznato iz izvora kompozicija Eirena sa djetetom Plutosom podignuta u znak zahvalnosti Ateni zbog pobjede nad Spartom 374. zatim Fanid. g.Bakhusom rađen po zamisli očevog djela Eirene sa Plutosom. 34 . donio u Rim. Nepoznat je autor iz istog perioda figure Demetra sa Knidosa. Androsten. Lisip je uradio i figure: Zeusa. autor grupe Eirene sa Plutosom. – 370. a pripadao je peloponeskoj skulptorskoj školi. e. uradio je i figure Bahanatkinja i drugo. e. Satira koji se odmara. Izradio je oko 40 skulptura. Radio je i na Mausoleju. On je porijeklom iz Sikiona. n. Artemisijonu oko 356. n. U hramu na Knidosu je Praksitel izvajao i Afroditu sa Knidosa. Za atenski Akropolis radio je figuru Artemide Brauronije 346. LISIP je vajar sa čijim se imenom završava epoha klasične i počinje epoha helenističke umjetnosti. n.

Otkriveni su 1887. konjanike. – 308. Demokratiju i Narod. stavljane su u grobove kao prilozi. figura Zeusa i Apolona u Patari. Afroditu Anadiomenu – kako se rađa iz morske pjene. Za vrijeme Olimpijade 104. Apolona i Dafne u Antiohiji. Apolona sa dijademama. izradio Teokosmos iz Megare. Bakhusa i sl. g. g. e. Njegov je rad Ganimed koga odnosi orao na Olimp da bude vinotoča bogovima. Aresa u Halikarnasu. izloženih na Rodosu. Timotej je radio za Asklepijevo svetilište u Epidauru. rade dvije slikarske škole. atičke škole. pripadaju dva velika slikara: Aristid iz Tebe u Beotiji i Eufranor. starija u Sikionu i mlađa u Ateni. Eufranor je bio sa Istmosa. koja je visoka 2. Slikao je Odiseja. Atičkoj skulpturi sa kraja IV stoljeća pripada i skulptura Hipnosa. porodice Aleksandra Velikog. Na grčkom tlu u IV stoljeću p. Leohar je učestvovao i u izradi kompozicije Aleksandra Velikog u lovu na lavove. upotrebljavni kao ukrasi u kućama. dvanaest bogova. bitaka i sl. Portrete Aleksandra Velikog su radili i slikari jonski i Apelovi savremenici Protogen i Astion. Satrapov i Aleksandrov. Dionisa na Knidosu. stekao je slavu. g. poklanjane svetilištima kao zavjetni darovi. Terakota se u Grčkoj odnosila gotovo isključivo na minijature. Iz sikionske škole izašli su slikari Apel (356. e. TERAKOTE Terakote (od terra – zemlja i cotta – pečena). nešto manjih od figure Hzeliosa. g. SKIJONSKO I ATENSKO SLIKARSTVO Atičko – tebanskoj slikarskoj školi u IV stoljeću p. Grčkoj skulpturi sa kraja IV stoljeća pripada i serija sarkofaga otkrivenih u Joniji. Anonimnim autorima iste datacije pripada i statua Afrodite sa Milosa. n. Sačuvan je pomen na 23 Apelova djela. figura Zeusa koju je oko 428. Svi su od bijelog mramora. Izradio je skulpture Artemide. kao i Asklepija u Trisi u Argolidi. Filip i Aleksandar u kvadrigi. Napravio je i 10 skulptura: Aleksandra Parisa. e. koji je slikao Aleksandra Velikog i oca mu Filipa. od kojih su najpoznatiji Likijski. Atenu Katulijanu. n. p. a ponekad i kao igračke dječije. Bitke kod Mantineje. On je autor pet božanstava – kolosa. Brijaksid nam je poznat po antičkim kopijama. Aristidov sin Nikomah je bio slikar. e. Pored drveta. 35 . kamena i metala terakota je bil čest materijal za sitnu plastiku. Leohar je pravio i grupu Aminte i Filipa. u Sidonu. p. Asklepija i Higijeje u Megari. p. Bio je i atinski slikar Nikija iz doba Praksitela. g. na način da se boje vežu sa osnovnu prepariranu voskom. e.ATIČKA SKULPTURA Leohar je učestvovao u radu na Mausoleju u Halikarnasu. U najstarijem periodu terakotne figurine se ne razlikuju od prahistorijske shematizirane plastike. Ovim je pored jačih boja postignuta i bolja zaštita i trajnost. e.) iz Kolofona kod Efesa. n. Izvajao je i Zeusa. n. nepoznatog autora. Apolon Patroos. mramora. n. On je usavršio enkaustičku tehniku. p. 04 m. Strane sarkofaga Aleksandrovog imaju bogate scene iz lova. Po mjestima gdje je ponovno intenzivirana njihova proizvodnja terakote su podjeljene u dvije grupe Tanagra (u Beotiji) i Mirina (u Maloj Aziji). n. Sikionskoj školi pripada i slikar Pausanija. Aristid slika i bitku kod Ise iz 333. Apel je radio u tempera tehnici. Izuzetak čine skulpturalni metopski i frontonski ukrasi na arhajskim hramovima i skulptura arhajska Zeusa u Olimpiji.

Moshion i Adamant. Pod Skopasovim uticajem izvajana su djela Apolona Pourtalesa i Apolona Castellani. Pored ovih postojao je i čitav niz smjerova i stilova. Bio je visok 32 metra. g. beotskoj Tebi i sl. Bliskog istoka. kao posljednju helenističku državu. Autor je i kompozicije Tihesudbine. konjička bitka. Tako Dijap pravi figuru Periksiomenona. koje su podigli građani Rodosa.). n. prethodilo je prelazno doba od nekoliko decenija. g. g. sirijskog grada Antiohije. pjesnike kao što je Menandar. Vajaju filozofe. Boeda izrađuje nagog dječaka – Adorata. e. U Ateni apsolutno siromaštvo kulture. p. statua se srušila. nad flotom egipatskih dijadoha i kralja Ptolomeja. g. Evrope. sreće.HELENISTIČKA EPOHA HELENIZAM KAO POLITIČKI SISTEM I KOSMOPOLITSKI POGLED NA SVIJET Demosten govornik (383. Otkrivena je 1863. p. Vajari na Delosu su bili i Dionisodor. p. Anubisa. Mezopotamije. Indije. e. n. 36 . n. Lisipov pravac zadržavaju sinovi i učenici. U njima se formiraju i tri umjetničke škole: Pergamonska. n. – 322. Azije. Autor je i figure rijeke Eurote u simboličnom prikazivanju u obliku mladog atlete. arhitekture i sl. Poslije zemljotresa 56. vaja Atenu sa ukrasima u tehnici cizeliranja. Oni pripadaju uticajima Skopasa. e.) je uočio slabosti atenske demokracije. Boetos je imao sinove vajare Menodot i Diodot. U Maloj Aziji sjedište umjetnosti je bilo Pergamon. savladao poslije bitke kod Akcija otpor Antonija i Kleopatre i zauzeo Egipat. g. O Eutihidu znamo po sceni bige kojom upravlja Pobjeda. Smatra se da je riječ o pobjedi koju je Dimitrije Poliokret izvojevao kod kiparske Salamine 306. Bio je Aristotelov učenik. p. g. Praksitelovim učenicima pripada i Papil autor Zeusove figure. UMJETNOST HELENISTIČKE EPOHE je period od 336. kada je Aleksandar Veliki stupio na prijesto u Makedoniji do 30. Praksitela i Lisipa. Na sjeveru u Makedoniji rasla je moć Filipove II Makedonije (359. Sofokle. n. Aleksandar Makedonski je veliki državnik koji je osvojio prostor od Kavkaza. O Eutikratovih djela se zna iz izvora kao što je Heraklo u Delfima. g. p. Na Delosu ostrvu koji je povezivao Malu Aziju i Grčku bili su umjetnici Hefestion sin Mirona Atenjanina. g. a u Egiptu Aleksandrija. Izlivena je u bronzi. Ističe se i umjetnik Boetos koji pravi figure djece i to Asklepija. e. gdje su egzistirali originalni pravci. Centri moći postaju prijestonice dijadoha kao što je Aleksandrija. autor Demostenovog portreta. Izradio je navedeni vajar statue Serapida. Helenizmu u grčkoj umjetnosti III stoljeća p. Suvremenik mu je i Atenjanin Polideukat. i prenesena u Luvr. Takav je bio Delos i Atika. tragičari Euripid. – 336. e. sličnog Apoksiomenu. e. sa mnogo podataka ali do danas ne sačuvanim djelima. kompozicija Aleksandra u lovu. mladog atlete. Javljaju se skrome figure uglednih građana. Afrike. e. O Fanidu se zna vrlo malo. n. koji se čuva u Luvru. PRELAZNO RAZDOBLJE OD KLASIČNE KA HELENSKOJ EPOHI U prelaznom periodu od 323. djeluju Praksitelovi sinovi Kefisodot Mlađi i Timarh. Iside. filosofa i sl. grupa lovačkih pasa i sl. Lisipov učenik iz perioda Aleksandra Velikog je Hares iz Lindosa. p. kada je Oktavijan budući Avgust. n. Kefisodot Mlađi je autor simplegme – figura uhvaćenih za ruke iz Pergamona. On je izvajao od bronze Helios – Sunce. Filipovo i Aleksandrovo ratovanje imalo je za posljedicu razaranje Korinta. Prelaznom periodu pripada i skulptura NIKE SA SAMOTRAKE. Rodoska i Aleksandrijska.

Rekonstrukciju su izvršili u Pergamonskom muzeju u Berlinu C. Njegov nasljednik Atalos III je svoju državu ostavio Rimu. dvaju krilnih i jedne poprečne građevine. e. On je stvorio prototip figure „Venera koja se kupa“. Reljef na žrtveniku su radili Dionisiad. U Pergamonu su Atalidi napravili i svojevrsni muzej i galeriju. a treći su se rasuli po Balkanu. p. PERGAMONSKA ŠKOLA Pergamon je mali gradić u Misiji. Eumenes II ga je podigao kao izraz zahvalnosti Zeusu i Ateni Nikefori (Pobjednici). U Pergamonu je otkrivena i kompozicija sa Aleksandrom Velikim. – 159. pokrivena je reljefnim kompozicijamau dužini od 130 m. 000 naslova. 30 m. „Ludovisi grupa“. zarobljenim Skitom. 37 . Atalove borbe protiv Gala prikazivali su umjetnici Isigon. ima 24 stepenice koje vode na terasu. Zahvaljujući tome nastavio je da se razvija i pod Rimom. ZEUSOV ŽRTVENIK Od spomenika iz Eumenesovog vremena najznačajniji je monumentalni žrtvenik na južnim padinama Pergamonskog akropolisa. Atal je u znak zahvalnosti prema Ateni božici i gradu poklonio ove figure Gala koji su poredani na južnoj strani Akropolisa. Pergamonska biblioteka pod Atalidima je imala preko 200.70 x 34. p. Jedni su krenuli nakon poraza nazad u Galiju. Humann i R. Iz ovog perioda poznati su umjetnici Trasimed i Demofon. n. gdje Gal zarobljen ubija svoju ženu pa sebe. Poznat je i pergamonski naučnik Galen – fizičar. asimilirajući se sa Ilirima. g. Eumenes je podigao i pozorište koje je moglo da primi 1000 gledalaca. Atalos I poklanja figure zavjetne galskih ratnika . Ostaci su mu otkriveni 1878. Melanip. Tračanima i Dačanima. Firomah. g. Vajar Dedal je radio za Pergamon. g. Podignute su mnogobrojne građevine. Teoret i Menekrat. U Pergamonu je otkriven i pergament – hartija. Te skulpture su ustvari predstave pobjede bogova nad gigantima. Zapovjednik Trakije Lisimah. Ne zna se arhitekta. Ovu biblioteku je Kleopatra prenijela u Aleksandriju.) pripada razdoblje svekolikog uspona pergamonske države. 60 m. Menada. e. sin Aleksandrovog generala Agatokla povjerio je Aleksandrovo blago Fileteru za vrijeme bitke kod Ipsa 301. pa su je 642. Najljepše skulpture Atalida odnose se na pobjedu nad Galima. Sudbinu Pergamona je vezao za Rim. okolnosti izrade i sl. nakon čega je prenesen u Berlin. Građevina ima četvrtastu osnovu. Lokalnom prijestonicom ju je učinio sin Atalov Fileter 283. na kojoj se ispred zabatnog trijema nalazi pravougaoni žrtvenik. Zapadna strana je otvorena i obuhvaćena krilima trijema. g. Figure su visoke 2. n. autor oko 300 radova. On je potpuno originalan. borba Atenjana i Amazonki.Apolonije je autor torza Apolona Belvederskog koji se čuva u Vatikanu. n. Orest. Ovoj vrsti pripada i Afrodita Kalipigos. hramovi.60 m. Svojim napadom na Grčku Gali su oslabili gčke države i doprinjeli pobjedi kasnijoj Rima. Gali su bili teško poraženi kod Delfa 279. sina i nasljednika Atala (197. Pergamon. g. koji su pomogli Atalidima da pobjede Gale i druge neprijatelej Pergamona. spalili Saraceni. Ovaj je kasnije blago zadržao i izgradio Pergamon i dinastiju Atalida. pobjeda Grka nad Persijancima i pobjeda Pergamona nad Galima. pozorišta i sl. Hermafrodit na spavanju i Satir. sa velikim trijemom. Stratonik i Antigon. Vremenu Eumenesa II. p. drugi u Malu Aziju. n. i znaju se sve pojedinosti. g. Klasične primjere galskih ratnika pružaju figure „Gal na umoru“ i kompozicija tzv. e. Dimenzije su 37. Ovom periodu pripada i kompozicija sa Apolonom. Figure su ljevane u bronzi. Bohn. Silenom. Pojedinačne statue su bile poredane oko hrama Atene Polias. p. datacija.Baza krilnih trijemova visoka 2. e. koja ih vezuje na istočnoj strani.

Bio izražen proces sinkretizma mitologije. RODOSKA ŠKOLA Rodos je bio vezan za grčki svijet. Na sjevernoj strani su Afrodita. mitskog kralja Misije. Eros i nimfa Dione. Poznatiji su: Timoharom iz Eleuterne na Kritu. Geja majka Titana. Triton i Amfitrita. dolazak u Misiju. od prahistorije do kraja antike. Prikazane su scene njegovog rođenja. njegovo spasavanje. Laokon je odbio da primi poklon drvenog konja (plašim se Danajaca i darove kad nose). Zmije se pletu oko dvojice nagih dječaka. Kastor. Tetida. Umjetnike privlači bogatstvo ostrva za njihov rad. Na istočnoj strani je Olimp – Apolon. e. Laokonova grupa predstavlja najveći domet poznog helenizma. Antiopi. umjetnosti i sl. Poluks. Aristonid. Laokon je prikazan u trenutku roditeljskog bola i tragedije svojih sinova. Okean. Rodos je kao i Krit bio jedan od mostova preko kojih je grčki svijet bio vezan za kulturu starog Orjenta. Reljef je bio obojen. Umjetničke tradicije je vezao za dorski svijet. njegovo ranjavanje. Likovi su u većini identificirani po imenima koja su urezana u soklu. Veliki friz se može komparirati sa partenonskim frizom. Dioskuri. koji se rodio od Herakla i Auge. U sredini scene je Laokon koji je nemoćan da spasi svoju djecu. Ahilova majka. Poznata djela rodoske škole su dvije kompozicije: Laokonova grupa i Farneski bik. Kompozicija je iz Rodosa prenesena u Rim u Karakaline terme. Na kompoziciji je predstavljena scena kažnjavanja svekrve Dirke koja je mučila majku Zetosa i Amfiona. Zbbog ove mudre odluke Trojanac Laokon je kažnjen. aleksandrijska škola je bila bliža stilu Praksitelove umjetnosti. Telefov reljef. Dirku napada razjaren bik. stradanja. Poliodor. Artemida. Na sličan način u piramidalnoj shemi je prikazana i grupa Farneskog bika – toro farnese. Izvajana je u piramidalnoj shemi vezana u zatvorenu kompoziciju sa tjelima dvaju ogromnih zmija. Pod trijemom na zidu oltara sa unutarnje strane nalazio se mali friz tzv. izvajana je u II stoljeću p. i sl.Kompozicija prikazuje gigantomahiju. nemoćnih da se oslobode. lutanja okovanog u sanduku po moru. Epiharam iz Sola i dr. Uran. slikara. Zeus. Atenodor. religije. ozdravljenje i junaštvo u borbi protiv Trojanaca. kćerka Okeana i Tetide. n. Autori djela su braća Apolonije i Taurisko. starac Nerej i Dorida. Files iz Halikarnasa. Mali friz prikazuje epizode iz života Telefa. kćerke arkadskog kralja Aleosa. Selene. Andragor sa Rodosa. Čuva se u Napulju. knjiga i sl. Do danas su poznata imena 30 – tak umjetnika – skulptora. Temida. Latona. Giganti – Titani sinovi zemlje i neba. 38 . kulture. Eos i Kabiri. Atena. suđaje Kloto. rođeni su od krvi i rane koju je Uranu zadao Saturn. za Pelopones i Sikion. Umjetnici su se okupljali u gradovima na Rodosu Lindosu. Rodos je uspostavio dobre odnose sa Rimom pa je i sa te strane bio miran. boginja mora. odnosno trenutak pobjede bogova nad gigantima. Uticaji su potvrđeni i izgradnjom svetilišta Zeusa – Amona u oazi Siuah u Libijskoj pustinji. ALEKSANDRIJSKA ŠKOLA Aleksandrija se razvila u kosmopolitski grad sa puno umjetnosti. Hekata. Agesandar. prihvaćanje od kralja Teutra i ženidba sa njegovom kćerkom. nauke. Veliki friz je kompozicija bogova Olimpa i Hada i mora. Na južnoj strani Kibela. Helios. Lahesis i Atropos i Demetra. Jalisosu. Na zapadnoj strani su Posejdon. Za razliku od pergamonske i rodoske škole koje su više naginjale uticajima Skopasove i Lisipove umjetnosti.

velika okrugla građevina sa prečnikom od 17 metara. ali i motivi drame. Poznat je i slikar Antifil iz Egipta. Aleksandra kao dječaka. Sadržaji su uglavnom dekorativni. Aleksandrijskoj školi pripadaju i statue Afrodite Anadiomene iz Kirenaike. p. (STR. Kadma i Europu. Dječaci love krokodila.). Mozaičari slikari su bili i Dioskurid sa Samosa. Iz izvora je poznat i slikar Olimpiodor. 318). Posebna je slikarska tehnika ROPOGRAFIJA. SLIKARSTVO POZNOG HELENIZMA Slikarstvo je bilo ispod vajarstva. Motiv Medeje je počeo da upotrebljava slikar Timomah iz Vizanta. U čast njoj je podignut ovaj hram. To je bila građevina sa visokim stubovima. 39 . Ona se Jasonu osvetila ubistvom djeteta. Arsinoja je žena Ptolomeja II Filadelfa (310. Poznata je i građevina tzv. Naslikao je scenu kada Orest ubija majku Klitemnestru i ljubavnika joj Egista. satire i karikature.Jedan od novina je i čuveni Arsinojion na Samotraki. Oko Nila i na njemu prikazano je 16 minijaturnih figura nagih dječaka. – 264. Zastupljeno je u tehnici freski. p. g. Hipolita kako bježi ispred bika. Stubovi su imitirali palmino drveće. Poznati su u Aleksandriji još objekti: Tiheijon i Homereijon. i sl. g. Poznat je i slikar Teon sa Samosa. Prema kopiji poznata je i njegova kompozicija „Ahil među Likomedovim kćerima“. na ramenu Nila. rezane su u oniksu i sara-doniksu. Harpokration koji je radio u Aleksandriji. sa čuvenom kompozicijom „Asaraton Oikos“ – nepočišćena kuća. sjede u rogu izobilja. Tiheijon je kružnog oblika podignut u spomen Ptolomeja I Sotera. n. Poznata je iz Napulja freska Medeje. U njoj su svi bogovi – statue. filosofa Ksenofona. čiji su radovi bili izloženi u Ateni i Eleusini. a ona zbog njega ostala bez domovine. On je prikazivao prikaze Filipa sa Atenom. One su nastale pod uticajima aleksandrijskih toreuta. U Beču se čuva kameja od saradoniksa sa istim portretima. e. Rijeka je predstavljena likom zrelog muškarca. glava čovjeka sa bradom koja se čuva u Rimu. Poznata je i kopija aleksandrijskog originala kompozicija Nila sa njegovom djecom. Dvorskoj umjetnosti pripadaju i dvije kameje od plemenitih minerala. Aleksandrijska umjetnost predstavlja prelaz iz grčkog u rimski svijet i civilizaciju. U Lenjingradu je jedna kameja od saradoniksa. sa prikazom Ptolomeja II Filadelfa i kraljice Arsinoje. Homereijon je u ime Homera sagradio Elijan Ptolomej IV Filopator. Suprotno od Timomaha slikar Atenion iz Maroneje u Trakiji izradio je za Atenu kompoziciju „skup žena“. Teon sa Samosa i Briaksida. Perintu i Trakiji. To je mozaična tehnika. Poznat je i slikar Antifil. na sfingi i sl. osvećujući smrt oca Agamemnona. U ovoj tehnici se istakao Sosos iz Pergamona. Poznatiji vajari koji su radili u Egiptu i Aleksandriji su: Dimitrije sa Rodosa. Medeja se razočarala u ljubav svog izabranika Jasona koji joj je bio nevjeran. figure Serapisa. „Šator Ptolomeja Filadelfa“. roditelja i doma. enkaustike ili mozaika. n. Kada se oslikava patos terpezarije na način da prikazuje otpatke jela i pića. Poznate su i vaze srebrenog trezora iz Boskoreala kod Pompeja. krilnim trijemovima i centralnim natkrivenim prostorom. Podignuta je 281. bista Zeusa iz Otrikolija. komedije. e.

40 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful