You are on page 1of 173

OSNOVE GLOBALNOG GOSPODARSTVA

SADRAJ:

1. TEMELJNI EKONOMSKI POJMOVI 1.1. EKONOMSKI ZAKONI 1.2. KAPITAL 1.3. KAPITALIST 1.4. KAPITALIZAM 1.5. VRIJEDNOST 1.6. TROKOVI PROIZVODNJE 1.7. CIJENA 1.8. PROFIT 1.9. INFORMACIJA 1.10. IDEJA 1.11. ROBA 1.12. VRIJEDNOSNI PAPIRI 1.13. NOVAC 1.14. INFLACIJA 1.15. DEFLACIJA 1.16. ROBNA PROIZVODNJA 1.17. BURZA 1.18. NADNICA 1.19. SINDIKAT 1.20. SUSTAV 2. PRIVREDNI SUSTAV 2.1. PROIZVODNI MEHANIZMI 2.2. MEHANIZMI RAZMJENE 2.3. REGULACIJSKI MEHANIZMI 2.4. RAZVOJNI MEHANIZMI 2.4.1. MEHANIZMI ZA UDRUIVANJE IDEJA I KAPITALA 2.4.2. MEHANIZMI SELEKCIJE 3. TEHNIKO TEHNOLOKI RAZVOJ 3.1. ZATITA OKOLINE 3.2. PRIVREDNE KRIZE 3.3. NEZAPOSLENOST 3.4. PRIVREDNA STABILNOST 4. LJUDSKE ZAJEDNICE 4.1. VRSTE LJUDSKIH ZAJEDNICA 4.2. DEMOGRAFSKI PROBLEMI 4.3. POTREBE LJUDSKIH ZAJEDNICA 4.4. BOLESTI LJUDSKIH ZAJEDNICA 4.4.1. NARKOMANIJA 4.4.2. PROSTITUCIJA

4.5. 5.

4.4.3. KORUPCIJA 4.4.4. TERORIZAM 4.4.5. LIBERALIZAM 4.4.6. KOLEKTIVIZAM LIJEENJE BOLESNIH ZAJEDNICA

STRATEKO PLANIRANJE 5.1. POSLOVNI STRATEKI PLANOVI 5.2. FINANCIJSKI STRATEKI PLANOVI 5.3. GEOPOLITIKI STRATEKI PLANOVI 5.4. STRATEGIJE OTPORA 5.1.4. VOJNA STRATEGIJA OTPORA 5.4.2. OBAVJETAJNA STRATEGIJA OTPORA 5.4.3. FINANCIJSKA STRATEGIJA OTPORA 5.4.3.1. UPRAVLJANJE NARODNOM BANKOM 5.4.3.2. UPRAVLJANJE DRAVNIM PRORAUNOM 5.4.3.3. UPRAVLJANJE RAZVOJNIM BANKAMA 5.4.3.4. REGULIRANJE POSLOVANJA POSLOVNIH BANKAMA 5.4.3.5. UPRAVLJANJE BURZOM 5.4.3.6. UPRAVLJANJE ROBNIM REZERVAMA 5.4.3.7. UPRAVLJANJE INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA

6. INDUSTRIJSKI TOTALITARIZAM 6.1. MARKSIZAM 6.2. KOMUNIZAM 6.3. SOCIJALIZAM 6.4. FAIZAM 6.5. DEMOKRACIJA 6.6 KOMUNISTI 6.7. RADNIKA KLASA 6.8. POKRET ZELENIH 6.9. MASONI 6.10. OBAVJETAJNE SLUBE 6.11. GLOBALIZACIJA 7. PRESPEKTIVE GLOBALNOG RAZVOJA 7.1. PERSPEKTIVE RAZVOJA PREZADUENIH ZEMALJA 7.2. PERSPEKTIVE RAZVOJA RAZVIJENIH ZEMALJA 7.3. UJEDINJENI NARODI

1.

TEMELJNI GOSPODARSKI POJMOVI

U ovom poglavlju objanjeno je znaenje osnovnih ekonomskih termina te termina koji su blisko povezani s gospodarstvom.

1.1.

EKONOMSKI ZAKONI

Ekonomski zakoni su pravila koja nam objanjavaju kako ekonomske sile prisiljavaju gospodarske subjekte da se na ekonomskom prostoru ponaaju na tono odreeni predvidljiv i gospodarski ispravan nain. Poznavanje ekonomskih zakona omoguuje nam da predvidimo poteze drugih gospodarskih subjekata, da racionaliziramo svoje ponaanje na privrednom polju, te da izgradimo mehanizme koji nam omoguuju da ostvarimo svoje ciljeve uz to manja ulaganja. U prirodi i drutvu sve pojave odvijaju se pod djelovanjem odreenih sila u odreenim uvjetima. Osnovna ekonomska sila je interes. Svaki privredni subjekt nastoji ostvariti svoje ciljeve a manje ga zanimaju ciljevi drugih. Iz interesa proizlaze svi ekonomski zakoni. Jedan od osnovnih ekonomskih zakona je zakon ponude i potranje. Ovaj zakon nam omoguava da predvidimo kako e se mijenjati cijene ako se promijeni ponuda, ili potranja za robom. Ako se povea ponuda robe na tritu cijena te robe e pasti, pod uvjetom da su ostale cijene nepromijenjene. Ako se ponuda smanji uz istu potranju cijena e rasti. Za razliite vrste roba postoje male modifikacije ovog zakona iz tono odreenih razloga koji proizlaze iz interesa i kupovnih mogunosti pojedinih privrednih subjekata. Cijena robe koju trai ponuditelj robe uvijek je vea, ili jednaka njegovim trokovima proizvodnje. Isto tako, cijena robe je jednaka, ili manja od vrijednosti te robe za pojedinog kupca. Ako na tritu postoji vie prodavatelja i vie kupaca cijena se formira na tritu. Proizvoai koji imaju trokove proizvodnje vee od te trine cijene, mogu nastaviti prodaju samo uz gubitak. Kupcima, isto tako, svaka roba u odreenom trenutku vrijedi odreeni iznos, a oni kojima roba vrijedi manje od cijene nee je kupovati. Razlika koju prodava ostvari izmeu ukupnih trokova i cijene je profit, a razlika koju kupci ostvare izmeu njima poznate vrijednosti i cijene je korisniki viak. Kao to na automobilima postoje amortizeri koji ublaavaju udarce pri nailasku na rupu, tako je mogue stvoriti mehanizme koji mogu ograniiti nagle promjene cijena u sluaju naglih promjena ponude ili potranje. Ti se mehanizmi temelje na robnim rezervama, emisijskoj i eskontnoj politici, carinama, porezima i sl. Mogue je smanjiti potranju i na taj nain sniziti cijene ili zaustaviti njihov rast. Svi ovi mehanizmi za svoje djelovanje trae odreenu energiju. tj. odreena ulaganja. Razni totalitarni reimi pokuavali su zabraniti ovaj zakon ponude i potranje. Bilo je ak i prijedloga da se zabrane prirodni zakoni fizike. Ako bi neki vojskovoa pokuao zabraniti zakon gravitacije s njim se nita ne bi dogodilo. Jedino to topnici ne bi smjeli raunati pad zrna, ve bi morali protivnika gaati direktno kroz cijev, bez obzira na udaljenost. Posljedice bi bile promaaj cilja, otkrivanje vlastitog poloaja i unitenje od strane protivnika. Sline stvari dogaali su se reimima koji su pokuavali administrativno zabraniti ekonomske zakone. U sluaju da drava odredi cijene nie od trinih dolazi do poveanja potranje i smanjenja ponude. Posljedica je nestaica, redovi pred trgovinama, bonovi i opi pad produktivnosti. Svi koji su htjeli ukinuti zakon ponude i potranje trebali su znati da to i nije isto ekonomski zakon, ve opi drutveni zakon. Npr. ako u nekom selu veina djevojaka ode ivjeti u grad, tada ima viak momaka. Rezultat je da preostale djevojke mogu birati i lake nai odgovarajueg partnera. Istovremeno u nekom drugom selu gdje ima vie djevojaka mukarci su u poziciji da biraju.

Osim zakona ponude i potranje postoje i drugi ekonomski zakoni. elja ljudi da sa to manje rada to bolje ive natjerala je ljude da se specijaliziraju za proizvodnju onoga to najbolje znaju raditi. Ovo je dovelo do proizvodnje radi prodaje tj. do robne proizvodnje. Zakon robne proizvodnje je pravilo koje nam kazuje zato je robna je proizvodnja gotovo svugdje zamjenila naturalnu proizvodnju. Svi kupci nastoje da svoje potrebe zadovolje sa to manje izdataka, tj. nastoje svu robu kupiti sa to manje novca. Svaki kupac je spreman za potrebnu koliinu robe dati odreenu koliinu novca, a to je za njega vrijednost te robe. Ako nae robu ija je cijena manja ili jednaka toj procijenjenoj vrijednosti on e robu kupiti. Ovo ekonomsko pravilo zove se zakon vrijednosti. On nam objanjava zato kupac nastoji kupiti robu po nioj cijeni, s tim to, u svakom trenutku, postoji maksimalna cijena, tj. vrijednost, iznad koje on nee kupovati potrebnu koliinu neke robu. Kupnjom svake robe kupac ostvaruje neku svoju potrebu i time ostvaruje neku korist za sebe. to vie robe kupi njegova potreba za robom se smanjuje, tj., korisnost te robe se smanjuje. Ovo pravilo da korisnost nekog dobra opada sa poveanjem stupnja zadovoljenja potreba zove se Gosserov zakon. Tenja ljudi da to lake ispune svoje potrebe, nagoni ljude da stalno smiljaju nove ideje, koje im omoguuju da lake, jeftinije i jednostavnije proizvode sve bolje i funkcionalnije proizvode. Ova tenja ljudi rezultirala je time da se nove ideje stalno stvaraju i realiziraju u obliku stalnog razvoja novih tehnika i tehnologija. Zakonitost koja nam objanjava ovu tendenciju zove se zakon stalnog razvoja proizvodnih snaga. Brzina ovog razvoja ovisi o broju inovatora i investitora, te o efikasnosti razvojnih mehanizama. Novi proizvodi koje kupci trae prodaju se po viim cijenama pa proizvoai ostvaruju viu profitnu stopu. S novim investicijama ponuda te robe raste, cijena pada a cijena sirovina raste. Rezultat je nia profitna stopa. Ovo pravilo zove se zakon investicijske digresije. U sluaju da se izgrade pretjerano veliki kapaciteti moe se dogoditi i gubitak. Za proizvodnju svakog proizvoda koristi se vie sirovina, vie razliitih faktora proizvodnje. Neke faktore mogue je supstituirati, a neke nije. Za proizvodnju svakog proizvoda postoji optimalna kombinacija proizvodnih faktora. Ako se proizvodnja povea ili smanji, potronja nekih faktora se mijenja u istom postotku, a s nekim faktorima se to ne dogaa. Pojava da na svakoj razini proizvodnje postoji optimalna kombinacija proizvodnih faktora proizvodnje zove se zakon optimuma. Za proizvodnju svakog proizvoda koristi se razliita oprema i strojevi koji ne ulaze u sastav proizvoda. Ovi faktori proizvodnje troe se vremenom bez obzira na koliinu proizvodnje, i izazivaju fiksne trokove. S veom proizvodnjom udio fiksnih trokova u cijeni kotanja proizvoda postaju sve manji. Zahvaljujui tome cijena proizvoda koji se proizvode u serijskoj proizvodnji nia je od onih koje se proizvode u zanatskoj proizvodnji. Ova pojava zove se zakon proizvodnje u masi. U proizvodnji razliitih proizvoda, ija je proizvodnja odavno razvijena i proirena postoji mogunost da razliiti proizvoai imaju razliite prihode u odnosu na ulaganja. To se dogaa npr. kad neki rudnik ima bogato rudno leite, a drugi siromano, kad jedan vadi rudu iz dubine, a drugi s povrine itd. Ova pojava zove se zakon neproporcionalnosti prihoda u odnosu na ulaganja i posljedica je prirodnih razlika. Kao to je koliina zraka i vode gotovo neograniena s obzirom na ovjekove osobne potrebe, tako isto postoje i prirodni resursi ija koliina je ograniena i nejednako rasporeena. Posljedica je da ti resursi imaju na tritu vrlo visoku cijenu. Zemlje koje

nemaju ovakve sirovine moraju ih uvoziti i njihov nejednak raspored je jedan od osnovnih faktora zbog kojeg sve drave moraju sudjelovati u meunarodnoj razmjeni. Ova pojava zove se zakon ogranienosti proizvodnih faktora i ta ogranienost moe biti kvalitativna, kvantitativna, prostorna i vremenska. Svi nabrojeni ekonomski zakoni djeluju mimo neije volje. Oni koji ih se pridravaju ekonomski napreduju, a ostali ekonomski propadaju. Svi koji poznaju ekonomske zakone lake mogu predvidjeti ponaanje svojih dobavljaa, kupaca, konkurenata i ostalih privrednih subjekata, pa i svoje poteze mogu bolje planirati. Odreene negativne posljedice djelovanja ekonomskih zakona drava moe predvidjeti i sprijeiti uz pomo privrednih i socijalnih regulacijskih mehanizama. Svi ovi mehanizmi troe odreenu energiju tj. sredstva. Ako su ekonomski efekti regulacije manji od utroenih sredstava drava ekonomski slabi i zaostaje za ostalima. Drava ne moe upravljati privredom administrativnim mjerama, poto svi privredni subjekti na njih reagiraju, ne onako kako bi drava htjela, ve u svom vlastitom interesu. U ovakvom privrednom okruenju, svi koji uspiju podmititi dravne slubenike slobodnije kre zakone, bre napreduju i imaju vee profitne stope. Rezultat je korumpiranje vlasti, ekonomski napredak svih koji ne potuju zakone, te propast pravne drave, jer oni koji potuju propise prvi propadaju ak i ako su najsposobniji. 1.2. KAPITAL

Kapital je sve to ovjek moe upotrijebiti u neku korisnu svrhu. Postoji vie vrsta kapitala kao: zemljite, zrak, voda, hrana, zgrade, strojevi, znanje, iskustvo, kulturni i poslovni obiaji, pravna infrastruktura, tehnologija, sirovine, energija, materijalni proizvodi, usluge, novac itd. Bez nekih vrsta kapitala ovjek ne moe ivjeti a to su zrak, voda, hrana i sl. Vrijednost ostalih vrsta kapitala mijenjala se kroz povijest. U plemenskoj zajednici najvrjednije vrste kapitala su lovno podruje, lovako znanje i iskustvo itd. Otkriem koplja, te luka i strijele ovo oruje postalo je najvaniji upotrebni kapital svim lovakim zajednicama. Plemena koja su imala koplje bila su jaa od ostalih, lake su dolazila do hrane, te su se bre razmnoavali i irili svoj teritorij. Narodi koji su ivjeli uz obale mora mogli su puno lake doi do hrane, a izumom jednostavnih plovila, amaca i splavova, plovei uz obalu proirili su se itavim svijetom. Plemena koja su ivjela u umama lovila su divlja, dok su se ene i djeca kretala od jednog do drugog drveta sa jestivim plodovima, oko kojih su istili prostor loei drvee koje ne daje jestive plodove. Time su nesvjesno, poveavali postotak voaka u umama, daleko vei nego je to u prirodnoj umi. Zahvaljujui tome mogli su pribavljati hranu tokom itave godine, ukljuujui zimu kad su mogli skupljati pojedine jestive plodove, ili koru pojedinog drvea. Kod naroda koji su ivjeli na otvorenim stepama koliina hrane je jako varirala tijekom godine. U vrijeme kia bilo je obilje ivotinja za lov, nakon toga bilo je sjemenja za skupljane, a za vrijeme sua vladala je glad, kad su zapadali u stanje oaja. Zahvaljujui oaju bili su prisiljeni smiljati inovacije, te su upravo ti narodi prvi pripitomili ovce, goveda i konje, te paljenjem stepa razvili uzgoj jema i penice, odnosno rie i kukuruza tamo gdje su prirodno rasle te divlje vrste. U ovih stoarskih i ratarskih naroda stoka i ito su bila najvaniji kapital, koji je omoguio vrlo veliki porast broja stanovnika, te nastanak prvih drava. Otkriem bakra i

bronce ona je postala vrlo vrijedan kapital, te su narodi koji su izmislili broncu vrlo brzo potisnuli ostale. Isto se dogodilo kad je izmiljeno eljezo, tj. narodi s eljeznim maem su vrlo brzo protjerali, ili porobili ostale narode, a vrijednost bronce je viestruko smanjena. Jaanjem meusobne razmjene i izumom novca, kao sredstva za olakanje razmjene, novac je postao jedan od najvanijih kapitala. U nastalim prvim organiziranim dravama najvaniji kapitali bili su novac, zemljite, robovi, oruje, zanatske vjetine itd. Izumom viestruke koloture brodovi jedrenjaci postaju sve vei i bri. To je dovelo do poveanja vrijednosti brodogradnje, a trgovake sposobnosti postale su sve vanije. Trgovci koji su iz novih podruja poeli donositi nove vrste proizvoda doprinijeli su tom da su zaini, svila, krumpir, kukuruz i slini proizvodi postali sve ei i vredniji, ime je poela era zapadnog kolonijalizma. Time su europski narodi i njihova kultura postali dominantni, te su se proirili itavim svijetom. Izumom vatrenog oruja ono je postalo najvanije sredstvo svake vojske, a ostalim vrstama oruja vrijednost je viestruko opala. Izumom parnog stroja drvo, a poslije i ugalj postali su sve vaniji kapital. Borba za ugljen postala je razlogom za pokretanje ratova. Razvojem industrijskog drutva, tehnika i tehnoloka znanja i vjetine postali su postupno sve vrjednije, a time i sve cjenjenije vrste kapitala. Za izgradnju sve produktivnijih industrijskih pogona novani tj. financijski kapital postao je sve vaniji. Daljim razvojem industrijskog drutva i izumom novih pogonskih strojeva, nafta je postala sve vaniji svjetski kapital zbog kojeg se ratovalo gotovo itavo dvadeseto stoljee. Borba se vodila unutar drava izmeu krupnog kapitala s jedne i sitnog obrtnikog kapitala s druge strane, te izmeu drava koje imaju naftu i onih koje ga nemaju. Izumom robota, kompjutera i sredstava elektronskog komuniciranja nova znanja i vjetine postali su najvaniji, a njihovi posjednici sve moniji. Kroz itavu ljudsku povijest zrak, voda i hrana su najvrjednija, apsolutna dobra, dok se vrijednost svih ostalih kapitala mijenjala. Svaki od nabrojanih kapitala ima svoju upotrebnu vrijednost koja ovisi o korisnicima, i svoju trinu vrijednost tj. cijenu koja ovisi o ponudi i potranji. U svakodnevnom ivotu kapital se obino smatra upotrebno dobro koje ima visoku trinu vrijednost. Svaki novi kapital donosio je veu mo vlasnicima tog novog kapitala, u odnosu na vlasnike zaostalih kapitala ija je mo opadala. Poetkom 21. stoljea najvaniji kapital je postao novac, nafta, oruje i znanje, a borba za mo se vodi na svjetskom nivou izmeu krupnog meunarodnog i sitnog nacionalnog kapitala. Najvaniji aduti krupnog kapitala je zakon proizvodnje u masi koji omoguuje jeftiniju proizvodnju, lake korumpiranje, te veu snagu za ucjenjivanje i unitavanje manjih, dok manji imaju prednost u veoj inovativnosti. 1.3. KAPITALIST

Veina ljudi smatra da je kapitalist osoba koja ivi od kamata, od dividendi na dionice, od rente na zemlju ili od profita vlastitog poduzea. U stvari, ovi novani iznosi rezultat su iznajmljivanja kapitala jedne osobe drugoj odnosno rezultat ulaganja kapitala. Iznajmljivanje kapitala poznato je od poetka ljudskog drutva. I prvobitna plemena mogla su pod odreenim uvjetima dozvoliti lov, ili prijelaz teritorija, drugom plemenu.

U robovlasnikom drutvu pozajmljivanje novca, robova ili drugih vrsta kapitala bilo je uobiajena vrsta poslovanja. ak su i pojedine drave ponekad iznajmljivale svoje vojne jedinice drugim dravama za odreene protuusluge. Razvojem drutva razvili su se mnogi razliiti oblici iznajmljivanja razliitih vrsti kapitala. Pravo znaenje rijei KAPITALIST je potpuno drugaije. Kapitalist je osoba koja ima pravo donijeti odluku o ulaganju kapitala u neku novu ideju tj. neprovjerenu informaciju. Pri donoenju odluke o investiranju, odluku pripremaju strunjaci koji ocjenjuju profitabilnost ideje u koju se investira. Strunjaci mogu proraunati vrijednost onih faktora sadranih u ideji, koji su znanstveno proueni i praktino iskuani. Ali pri svakoj investiciji javljaju se neki faktori koji se ne mogu egzaktno proraunati, odnosno znanost ih ne moe potpuno predvidjeti. U takvoj situaciji netko mora na osnovu subjektivnih informacija donijeti svoju subjektivnu ocjenu o vrijednosti tih nepredvidljivih faktora. Funkcija kapitalista je upravo u tome da vri procjenu tih nepredvidljivih dijelova svakog investicijskog projekta. Koliko e biti efikasne odluke koje donose kapitalisti ovisi o znanju, iskustvu, inteligenciji i motiviranosti svakog kapitaliste posebno. Kapitaliste moemo podijeliti na kapitaliste - investitore kojima je novac sredstvo, i na kapitaliste bogatae kojima je novac cilj. Onima koji nastoje ostvariti neku ideju (dobru ili lou) novac je sredstvo, a oni koji trae samo osjeaj sigurnosti, vie vrijednosti ili nadmoi novac je cilj. Za efikasnost drutvene zajednice bitno je da funkciju kapitalista obavljaju najsposobniji i najmotiviraniji pojedinci spremni na rizik i investiranje. Kao to u svakom kombajnu postoje sita koja odvajaju ito od kukolja isto tako u svakoj drutvenoj zajednici postoje mehanizmi koji vre selekciju meu lanovima zajednice i o tim mehanizmima ovisi tko e vriti funkciju kapitalista. Da bi se osigurala sposobnost kapitalista potreban je mehanizam za selekciju prema sposobnosti, a da bi se osigurala motiviranost kapitalista potrebno je da postoji mehanizam koji nagrauje svaki uspjeh i kanjava svaki neuspjeh. Potrebno je odvojiti sposobne kapitaliste - investitore kojima je novac sredstvo, od nesposobnih kapitalista - bogataa kojima je novac cilj. U plemenskoj zajednici funkciju kapitalista obavljali su plemenske poglavice i vraevi koji su odluivali kad e se i gdje loviti, to e se raditi s vikom, kad e se i kako ii u rat itd. U robovlasnikom drutvu funkciju kapitalista obavljali su kraljevi i carevi, latifundisti, bankari, vojskovoe, zanatlije, robovlasnici, trgovci i ostali koji su imali kapitala za investiranje. U feudalnom drutvu najvaniji kapitalisti bili su kraljevi, feudalisti, crkveni velikodostojnici, vojskovoe, upravitelji zemljinih imanja, bankari i trgovci. Poetkom ere kolonizacije sve vie funkciju kapitalista obavljaju trgovci, bankari, brodovlasnici, brodograditelji i kolonijalni osvajai. U ovom razdoblju naglo se razvija novi organizacijski oblik udruivanja individualnih vlasnika kapitala oko neke ideje tj. dionika drutva. U ovim udruenjima vlasnik kapitala je ujedno i kapitalist u trenutku kad odluuje o ulaganju kapitala u drutvo i u trenutku kad ga odlui povui iz drutva, tako da proda dionice. Dok se uloeni kapital nalazi u drutvu, funkciju kapitalista vre lanovi upravnog odbora i menaderi. Ova udruenja nastala su kao posljedica izuzetno velikih

trokova, potrebnih da bi se financirale istraivake trgovake ekspedicije i osvojile nove kolonije u vrijeme nizozemskih kolonijalnih osvajanja. Industrijalizacijom, najvei kapitalisti postaju industrijalci, bankari, vlasnici rudnika, politiari i generali. U post-industrijskoj informatikoj zajednici menaderi sve vie preuzimaju ulogu kapitalista. U parlamentarnim sustavima, odreenu funkciju kapitalista u trenutku glasovanja imaju svi glasai koji na izborima procjenjuju efikasnost i pouzdanost politiara, koji, opet, procjenjuju efikasnost i pouzdanost dravnih slubenika koji upravljaju dravnom imovinom. U jednopartijskim, marksistikim sustavima ulogu kapitalista obavlja komunistika partija, pa bi se ovakve drave mogle nazvati drave jednopartijskog kapitalizma. U svim sustavima postojao je sukob izmeu krupnih i sitnih kapitalista. Krupni su bili jai, ali su sitni bili inovativniji te su uvijek uspijevali opstati. Tek u komunizmu krupni dravni monopolistiki kapitalisti su uspjeli potpuno unititi sitne, te je nestalo inovativnosti. Zbog nedostatka konkurencije nisu imali trinog pritiska za ulaganje i razvoj vlastitih inovacija, a unitenjem sitnih kapitalista vie nisu imali od koga krasti inovacije, te je to jedan od osnovnih razloga propasti komunizma. 1.4. KAPITALIZAM

Pod kapitalizmom obino se smatra drutvo u kojem se industrija i ostali privredni subjekti nalaze u rukama privatnih vlasnika. Poetkom industrijskog doba filozofi (socijalisti, komunisti, marksisti) su nove bogatae, koji su bogatstvo stjecali ulaui kapital u nove tehnike i tehnologije, nazvali kapitalisti. Od malih sitnih poduzetnika vrlo brzo su nastali veliki industrijski poduzetnici - "kapitalisti". Postupno je taj naziv prenesen na sve privatne investitore i vlasnike kapitala za investiranje. Marksisti i socijalisti su po tome svako drutvo, u kojem privatnici imaju pravo legalno ulagati u proizvodnju, nazvali kapitalizam. Nasuprot tome, smislili su drutvo u kojem ne bi postojali privatni investitori i nazvali su ga komunizam, po uzoru na ideju koju prije u svojim djelima iznijeli Platon(Drava) i Thomas More(Utopija). Smislili su, takoer, i socijalizam kao razdoblje u kojem se oduzima kapital od privatnika i predaje u ruke drave, a u praksi vladajue partije. Osnovna greka ovakvih stavova je to ideolozi socijalizma nisu mogli shvatiti to je to kapitalist i to je njegova drutvena uloga. Poto je svaka upotrebna vrijednost kapital i poto je svaki investitor istovremeno kapitalist to znai da je svako drutveno ureenje kapitalistiko, a o vrsti kapitalizma ovisi razvoj tehnologija, porast produktivnosti i standard stanovnitva. Najefikasnija vrsta kapitalizma je sitni poduzetniki trini kapitalizam u kojem se mnogobrojni proizvoai na tritu bore protiv konkurencije za osvajanje kupaca. Suprotnost od trinog kapitalizma je monopolski kapitalizam kojeg prema vlasnitvu moemo podijeliti na privatne, dravne, ili partijske monopole, odnosno prema obuhvatu na iste monopole, duopole, ili oligopole organizirane u razliite oblike kartela i trustova. Svi monopoli jednako su nezainteresirani za razvoj novih tehnologija, ali su privatni sposobni za restrukturiranje i smanjenje trokova to je dobro za vlasnike i kupce. Dravni i partijski

inovativni su jedino u izmiljanju novih radnih mjesta na koja zapoljavaju dravne, ili partijske podobnike, na tetu kupaca i drave. Jednopartijski kapitalizam uspio je uspostaviti gotovo potpunu monopolizaciju svih proizvodnih djelatnosti, a rezultat toga je unitenje efikasnog, privatnog, poduzetnikog, kapitalizma i stvaranje neefikasnog depresivnog drutva u kojem nema nikakve inventivnosti. Poticajni sukob izmeu krupnog kapitala koji eli monopol i sitnog kapitala koji eli postati krupniji u socijalizmu je potpuno nestao pa je nestalo i razvoja, osim u vojnoj proizvodnji, poto tu konkurenciju sa drugim vojnim silama nisu mogli unititi. 1.5. VRIJEDNOST

U poetku razvoja ekonomske znanosti pojam vrijednosti je izjednaavan sa cijenom i smatralo se da vrijednost ovisi o uloenom ljudskom radu. To je takozvana radna teorija vrijednosti. Razvojem ekonomske znanosti dolo se do spoznaje da svako dobro zadovoljava odreenu potrebu kupaca ime kupci ostvaruju odreenu korist. Ta korisnost ovisi o stupnju zadovoljenja potrebe i to je potreba vie zadovoljena korisnost se smanjuje, to je u ekonomskoj teoriji definirano takozvanim Gosserovim zakonom. Svaka upotrebna vrijednost tj. kapital ima svoju vrijednost, tj., korisnost. Vrijednost svakog dobra ovisi o njegovoj FUNKCIJI , te o POTREBAMA korisnika. Svako dobro slui za zadovoljenje jedne ili vie potreba korisnika. Na osnovi funkcija nekog dobra svaki potencijalni kupac je spreman da za eljeno dobro da odreenu koliinu nekog drugog dobra. U robno novanoj privredi to drugo dobro je novac. Koliko neko dobro, tj. neki kapital odnosno neka roba vrijedi nekom kupcu moemo odrediti ako znamo sve funkcije te robe i ako znamo potrebe tog kupca. FUNKCIJE upotrebnog dobra moemo podijeliti na: 1. Tehniko tehnoloke funkcije; 2. Estetsko psiholoke funkcije; 3. Ekonomske funkcije; Zrak je dobro koje ima osnovnu funkciju da omogui ovjeku ivot, te svakom ovjeku on vrijedi vie od bilo kojeg drugog dobra. Kolika je njegova vrijednost ljudi postaju svjesni tek kad se susretnu s njegovim nedostatkom. Ljudi koji ive u zagaenim sredinama spremni su sve vie plaati da dou do istog zraka odlaskom na more ili u planine. Voda kao drugo osnovno sredstvo za ivot takoer vrijedi kao i sam ivot. Vrijednost vode kao sirovine za proizvodnju mnogo je manja. Hrana, kao tree apsolutno dobro, ne nalazi se svuda oko nas pa je moramo proizvoditi. Poto je njena koliina ograniena i cijena je visoka. Kod hrane ve i estetsko psiholoka funkcija ima odreenu vrijednost to utjee na cijene pojedinih vrsta hrane. Npr. crni kruh bioloki vrijedi vie od bijeloga ali bijeli ima veu cijenu jer je, navodno, ljepi. Isto tako, razni dodaci koji popravljaju ukus, a nemaju nikakvu hranjivu vrijednost, postiu na tritu visoku cijenu, to znai da im kupci pridaju veliku vrijednost.

Estetsko psiholoka funkcija sve vie dolazi do izraaja kod proizvoda iju kvalitetu kupci ne mogu procijeniti, pa se oslanjaju na poznate marke, zbog ega napredovat mogu samo proizvoai koji velika sredstva ulau u promidbu i izgled ambalae. Ekonomska funkcija ovisi o tome moe li se roba kupiti da bi se naknadno prodala, ili ugradila u neki drugi proizvod. Neke robe se mogu skladititi, a druge ne, nekima cijena vremenom raste, a drugima pada itd. Koliko neko dobro vrijedi kupcu odreuju njegove POTREBE koje moemo podijeliti na : 1. osnovne fizioloke potrebe ; 2. drutvene potrebe bez kojih ovjek, kao vrsta, ne bi mogao preivjeti. Ovdje moemo ubrojiti potrebu za sigurnou zajednice, za djecom, seksom, druenjem, prijateljstvom, moi, prestiem. Ove potrebe postoje kod svih ljudi, ali su za razliku od fiziolokih, razliito izraene kod raznih pojedinaca. 3. trea vrsta potreba je potreba za stvaralatvom kao posebna duhovna potreba koju ima jedino ovjek. Sve ostale potrebe priroene su i ovjeku i ivotinjama. Potreba za stvaralatvom omoguuje ljudsku kreativnost i potie ga da u mislima rjeava zamiljene, nove dotad nepoznate probleme, za razliku od ivotinja koje mogu samo uiti na osobnim, ili tuim sluajnim otkriima. Ova potreba je jae razvijena samo kod pojedinaca koji su spremni sve dati da bi materijalizirali ideju kojom su opsjednuti. Kod veine, ova je potreba vrlo slabo razvijena, iako ona osigurava napredak itavoj zajednici. Pojedini ljudi imaju razliitu hijerarhiju potreba, tj. istim potrebama pridaju razliitu vanost. U normalnim uvjetima, svakom pojedincu najvanije su osnovne osobne potrebe. Meutim, u uvjetima kada je zajednica tj. obitelj, porodica, nacija, drava, ili neka druga grupa kojoj ovjek pripada ugroena, tada veina ljudi svoje osnovne potrebe zanemaruje u interesu zajednice. Koliko je pojedinac spreman zanemariti svoje osobne potrebe ovisi o osjeaju pripadnosti zajednici, o osjeaju ljubavi prema zajednici i o procijenjenom stupnju ugroenosti zajednice. Kupci, pravne osobe imaju mnogo racionalnije izraene potrebe. Poduzee tono zna koliko moe platiti za neku robu, a da ne ode u gubitak. Ako na ovo premalo paze mogu otii u gubitak i bankrot. Ovo, isto tako, vrijedi i za trgovce koji moraju biti sposobni procijeniti vrijednost pojedinih karakteristika tj. funkcija robe, moraju znati koliko roba vrijedi kojem kupci, i kolike su cijene na tritu. Poto razliiti kupci trebaju razliitu koliinu dobara, i tim dobrima pripisuju razliite vrijednosti, vrijednost svakog dobra na jednom tritu moe se prikazati funkcijom koja se zove funkcija tranje. Funkcija tranje nekog dobra moe se promijeniti ako se promijeni dohodak kupaca, ili ako se promijene potrebe kupaca ili se promijeni neki proizvod koji je komplementaran ili je supstitut promatranom dobru. Ako se povea funkcionalnost komplementarnog tj. nadopunjujueg dobra poveat e se i vrijednost promatranog dobra. Ako proizvoa povea, nekom izmjenom ili inovacijom samo dobro, poveat e se i funkcija tranje za tim dobrom. Ako se povea funkcionalnost supstituta tada vrijednost i funkcija tranje opada. Prema tome ako elimo poveati funkciju tranje nekog upotrebnog dobra moramo poveati, ili njegovu funkcionalnost, ili funkcionalnost komplementarnog dobra. Do poveanja funkcije tranje moe doi i ako se povea dohodak stanovnitva, broj stanovnika, ili veliina trita. Vrijednost jednog upotrebnog dobra na tritu dijeli se na:

1. trokove proizvodnje; 2. profit proizvoaa; 3. potroaki viak. Profit proizvoaa i potroaki viak su novostvorena vrijednost. Trokovi proizvodnje ovise o proizvoaima i mogu se prikazati krivuljom koja se zove funkcija ponude ili funkcija trokova. Ako postoji mali broj proizvoaa tada ova funkcija lii na uzlazne stube, a ako je broj proizvoaa vei tada lii na uzlaznu krivulju. Profit jednog proizvoaa dobije se tako da se od prihoda odbiju svi trokovi, a profit svih proizvoaa na tritu dobije se ako se zbroje profiti svih proizvoaa na tritu. Potroaki viak je razlika izmeu trine vrijednosti tj. cijene proizvoda i vrijednosti tog proizvoda kupcima. Ukupni potroaki viak na tritu dobije se, ako znamo funkciju tranje, upotrebom integralnog rauna tako da se izrauna povrina izmeu cijene i krivulje tranje. Poveanjem funkcionalnosti proizvoda primjenom nekog izuma, inovacije, tehnikog unapreenja, promjenom dizajna, poboljanjem estetsko psiholokih karakteristika proizvoda poveava se vrijednost proizvoda. To poveanje se dijeli na stvaratelje tj. one koji su uloili u ideju ili kapital, na kupce, koji imaju novi, bolji proizvod, te na dobavljae koji zbog vee potranje mogu prodati vie svojih proizvoda po vioj cijeni. Najveu profitnu stopu ostvaruju stvaratelji novog proizvoda. Direktni kupci i dobavljai ostvaruju manje poveanje profitne stope, ali zbog veeg angairanog kapitala ostvaruju vei profit, tj. pripada im vei dio novostvorene vrijednosti, bez ikakve vlastite zasluge (sluajna sretna okolnost). Daljnjim, i manjim dobavljaima i kupcima profitna stopa i profit se minimalno poveavaju. Velike multinacionalne kompanije kod realiziranja novih proizvoda taj proizvod esto i same upotrebljavaju, a same proizvode i dijelove za taj proizvod. One istovremeno vre i funkciju osnovnih dobavljaa i kupaca, pa i najvei dio novostvorene vrijednosti, zahvaljujui tome, ostaje kompaniji. Sposobnost multinacionalnih kompanija da ulau velika sredstva u nove ideje, te mogunost da zadre vei dio novostvorene vrijednosti, osnovni je razlog opstanka ovih kompanija, pored manjih, efikasnijih i fleksibilnijih poduzea, koja kod izuma novog proizvoda, zbog malog angairanog kapitala ne mogu prisvojiti velik dio novostvorene vrijednosti. Male inventivne kompanije, ako uspiju pribaviti dovoljno kapitala za osvajanje trita, najvea su opasnost za velike kompanije koje, najee ne mogu prepoznati nove kvalitetne ideje dok se ne dokau na tritu. Tada te male kompanije postaju plijen kojeg velike kompanije nastoje otkupiti ili unititi. Istovremeno konkurenti koji proizvode proizvod sa starom funkcionalnou imaju sve manju potranju za svojim proizvodima, te im se smanjuje profit i profitna stopa. Multinacionalne kompanije esto otkupljuju nove ideje i patente, ali ih ne rabe dok god zarauju na starim proizvodima. Patentni zakoni prilagoeni su velikim kompanijama koji imaju dovoljno novca za financiranje velikih trokova zatite, te zbog toga uspijevaju postati vlasnici brojnih patenata. Tek kad im konkurenti ponu istiskivati proizvode s trita, oni izvlae iz ladica gotove, ve pripremljene projekte novih ili poboljanih proizvoda, te organiziraju njihovu proizvodnju. Na ovaj nain one usporavaju propast tehnologija koje jo mogu donositi profit, i usporavaju tehnoloki napredak. Najbolja zatita protiv ovog negativnog aspekta rada multinacionalnih kompanije su dobri antimonopolski

zakoni iako se, u meunarodnoj praksi, oni vrlo slabo primjenjuju, pa multinacionalne kompanije, esto u manjim dravama uspijevaju marginalizirati ovakve zakone, U tom cilju bilo bi dobro ograniiti veliinu kompanija na odreeni broj zaposlenika, ovisno o djelatnosti. Broj uposlenika trebao bi biti dovoljno velik kako bi omoguio financiranje istraivanja i razvoja novih proizvoda, ali istovremeno bi morao sprijeiti takvu koncentraciju kapitala, koja moe ometati razvoj konkurencije. Kod svakog poboljanja funkcionalnosti, tj. kvalitete nekog proizvoda, ili kod stvaranja novog proizvoda potrebne su dvije stvari. IDEJA I KAPITAL Ako netko ima ideju, bez kapitala ne moe nita uiniti dok ne pronae potrebnu minimalnu koliinu kapitala za realizaciju te ideje. Istovremeno, netko tko ima kapital za investiranje, a nema nikakvih ideja, moe ga uvati na tednji, da ne bi propao, ili ga moe uloiti u neiju tuu ideju. Da bi se stvorilo dijete potrebna je ena i mukarac, a da bi oni inili cjelinu u trojstvu potrebno je da su povezani silom ljubavi. Isto tako, da bi se stvorila nova vrijednost potrebni su ideja i kapital. Nova vrijednost je dijete nastalo u braku izmeu ideje i kapitala. Ideja, kapital i novostvorena vrijednost su trojstvo povezano silom interesa i o ovom trojstvu ovisi gospodarski napredak zajednice.

Ideja moe biti dobra ili loa, ostvariva ili neostvariva. Ako uloimo kapital u dobru i ostvarivu ideju moemo dobiti profit, pri emu profitna stopa ovisi o kvaliteti ideje. Ako kapital uloimo u razvoj loe ili trenutno tehniko tehnoloki neostvarive ideje, moemo oekivati samo gubitak. Svaka ideja ima razdoblje razvoja i ispitivanja, razdoblje irenja, te razdoblje stagnacije i zastare. Za razvoj nove ideje potrebno je nai kapitalistu spremnog na rizik koji e ulagati svoj kapital sve dok nova ideja ne postane novi proizvod koji donosi profit. Koliina kapitala potrebnog za razvoj i ispitivanje nekog proizvoda moe biti od nekoliko dolara do vie milijardi dolara, a vrijeme potrebno za razvoj nove ideje moe biti od nekoliko trenutaka do vie stotina godina. Za razvoj ideje nije dovoljno razviti samu ideju (prototip, ili tehnologiju), potrebno je razviti i trite za taj proizvod, to esto zna biti tee nego razvoj samog proizvoda ili tehnologije. U predindustrijskoj civilizaciji razvoj novih ideja ovisio je o zanatlijama, ili mecenama koji su financirali razvoj novih ideja. Poetkom ere kolonizacije stvoreni su, te u industrijskoj civilizaciji usavreni mehanizmi za udruivanje ideja i kapitala, tako da su se nove ideje sve bre i sigurnije materijalizirale. Na vrhuncu industrijske civilizacije razvoj novih proizvoda od ideje do serijske proizvodnje trajao je u veini sluajeva izmeu 5 i 10 godina. Razvojem raunala i irenjem informatike ere vrijeme potrebno za razvoj novih proizvoda postaje sve krae. irenje novog proizvoda poinje kad se proizvod ispita u praksi i kad se na tritu, meu korisnicima, vidi njegova profitabilnost. im se ostvari prvi profit poinje izgradnja novih proizvodnih kapaciteta, trokovi proizvodnje po jedinici proizvoda postupno opadaju, profitna stopa brzo dostigne maksimum, ukupni profit se poveava, funkcionalnost proizvoda raste kako se proizvod usavrava, te potranja za proizvodom sve vie raste. irenje novog proizvoda u poetku se odvija brzo na jednom tritu, a poslije sve sporije.

Na primjer, irenje toka, od izuma, traje do danas, a jo po dunglama postoje oaze gdje je nepoznat. irenje novijih proizvoda kao to su radioaparati, televizori, roboti i raunala traje od poetka dvadesetog stoljea i ve su osvojili gotovo itav svijet. Kad novi proizvod osvoji vei dio jednog trita dolazi do usporavanja rasta proizvodnje, novi kapaciteti se ne grade, jedinini trokovi proizvodnje padaju usporenije, cijene polako opadaju, a profitna stopa se smanjuje. Zastara proizvoda nastaje kad netko izmisli neki novi proizvod koji supstituira stari, te stari zastarjeli proizvod se prestaje proizvoditi zbog izostanka potrebnog profita. Ako netko izmisli i razvije novi proizvod, koji je komparativan starom, vrijednost tog ve postojeeg proizvoda se poveava, pa se poveava njegova potranja, proizvodnja i profitabilnost. Ovo se danas moe najbolje uoiti na tritu dionica. Kad netko razvije novi, bitno bolji proizvod, svi nastoje kupiti njegove dionice (ako je imao novca za kvalitetnu meunarodnu zatitu) jer znaju da e se poveati profit, a isto tako kupuju i dionice veih dobavljaa, jer e se i njihov profit poveati. Istovremeno cijene dionica konkurentskih firmi, koje nemaju nove proizvode, padaju. 1.6. TROKOVI PROIZVODNJE

Svaki proizvoa nastoji pobijediti konkurenciju, ili barem sprijeiti vlastitu propast, a za to je potrebno ostvariti to vei profit. To moe postii ili poveanjem proizvodnje i prodaje ili poveanjem profitne stope. Poveanje proizvodnje moe se postii boljom upotrebom kapaciteta, ili izgradnjom novih kapaciteta. Poveanje profitne stope postie se ili snienjem trokova po jedinici proizvoda tj. racionalizacijom proizvodnje, ili poveanjem funkcionalnosti proizvoda. Racionalizacija se moe izvesti smanjenjem karta, optimalizacijom koliine proizvodnje, nabavom novih, boljih ili jeftinijih sirovina, poluproizvoda ili usluga, nabavom funkcionalnijih strojeva i opreme i sl. Upravo zbog smanjenja jedininih trokova u razvijenim zemljama strojeve se zamjenjuje svakih 3 do 5 godina iako su tehniki potpuno ispravni. Vrlo vana je i optimalizacija proizvodnje kao rezultat planiranja izmeu minimalnih trokova i maksimalnih prihoda, pri emu je potrebno nai toku gdje je dobit najvea. Veliku korist u ovome pruaju operativni matematiki modeli rjeavanja parcijalnih problema. Trokove proizvodnje nekog proizvoda, svih proizvoaa na jednom tritu moe se prikazati krivuljom koja se zove funkcija trokova, ili funkcija ponude, a povrina izmeu ove krivulje i cijene je ukupni profit svih proizvoaa. 1.7. CIJENA

Cijena je novani iznos koji je potrebno dati da bi se kupila neka roba. Na slobodnom tritu cijena se formira na osnovu ponude i potranje. Cijena (C) je jednaka ili manja od vrijednosti (V), odnosno vea ili jednaka trokovima (T). Kupci kojima roba vrijedi

manje od cijene nee je kupovati, a proizvoai koji ne mogu zaraditi prodajom proizvoda nemaju interes proizvoditi ga. T =< C =< V U administrativnim privredama gdje drava odreuje cijene mogua su dva sluaja: 1. Administrativna cijena je vea od trine. Tada ponuda raste a potranja pada. Rezultat je gomilanje zaliha i rasprodaja robe po cijeni ispod propisane. 2. Mnogo ei sluaj je da su cijene manje od trinih. Rezultat ovoga je pad ponude, nestaica robe, redovi pred trgovinama, pojava nove robe koja je minimalno izmijenjena ali s novom cijenom, prodaja preko veze, korupcija drutva, pojava ilegalnog trita itd. Ovakvim nainom odreivanja cijena politiki demagozi toboe pomau sirotinju, a stvarni rezultat je smanjena proizvodnja zbog nemotiviranosti, i bogaenje pojedinaca s dobrim politikim vezama. Na slobodnom tritu poveanjem cijene pada potranja. Postoje i izuzeci od tog pravila kod inferiornih tj. osnovnih dobara (Giffenov paradoks). Npr. ako doe do velikog porasta cijene kruha, potranja za kruhom moe porasti zbog tog to ljudi nemaju dovoljno novca za kupnju supstituta vie kvalitete. Ovo nastaje samo kod apsolutno inferiornih dobara tj. dobara ija potranja pada s porastom dohotka i kod kojih je efekt dohotka velik. 1.8. PROFIT Profit je iznos koji ostaje poduzeu nakon pokria svih trokova tj. materijalnih trokova, energije, informacija, usluga i radne snage. Porez na profit, porez na prihod i porez na promet, porez na dodanu vrijednost, troarine i sl. imaju na poduzee isti znaaj kao i trokovi. U trinoj privredi profit je osnovno sredstvo koje omoguuje rast, razvoj i opstanak u borbi protiv konkurencije. Privatni proizvoai koji imaju lokalni, nacionalni, ili globalni monopolski poloaj esto profit pretvaraju u jedini cilj, dok dravni monopolisti esto uope ne brinu o profitabilnosti, ve im je osnovni cilj zaposliti to vie ljudi kako bi zadovoljili zahtjeve rodbine, prijatelja, sindikalista i politiara, to je i u jednom i u drugom sluaju deformacija koja ometa privredni razvoj. Profit se moe podijeliti na dva dijela. Prvi dio je onaj koji se ulae u novu proizvodnju, a drugi onaj koji pripada vlasnicima i dravi. Poveati profit mogue je ili poveanjem koliine proizvodnje i prodaje, ili poveanjem profitne stope. Poveanje proizvodnje i prodaje mogue je ostvariti poveanjem stupnja upotrebe kapaciteta ili izgradnjom novih kapaciteta. Profitna stopa je odnos izmeu utroenog kapitala i profita. Profitna stopa je vea kod poduzea koja imaju veu produktivnost, a kad profitna stopa padne na nulu prestaje interes proizvoaa za proizvodnju. Do poveanja profitne stope moe doi ako se snize jedinini trokovi, ako se povea vrijednost proizvoda. Proizvoa moe sniziti jedinine trokove ako proizvodi optimalnu koliinu proizvoda, smanji utroak materijala, energije, radne snage i sl. ili kupovinom funkcionalnijih strojeva i opreme, ili pronalaskom jeftinijih sirovina. Proizvoa moe poveati vrijednost proizvoda tako da izumima, inovacijama, tehnikim unapreenjima, novim dizajnom i boljom promidbom povea tehniku, ekonomsku ili psiholoku funkcionalnost proizvoda. Profitna stopa moe se poveati i bez utjecaja proizvoaa zbog promijene u okruenju. Trokovi proizvodnje po jedinici proizvoda mogu pasti ako se snizi cijena sirovina i ostalih ulaznih faktora proizvodnje koji izazivaju trokove. Do poveanja vrijednosti proizvoda moe doi i ako kupci iz razliitih razloga poveaju potranju za

proizvodom zbog razvoja novih tehnologija, promjene navika potroaa, promjene prirodnih uvjeta, politikih razloga, straha od nestaice, poveanja cijena, rata, elementarnih nepogoda i sl. Zbog svih nabrojanih razloga profit i profitna stopa moe i padati, a najsigurnije pada ako konkurenti poboljaju funkcionalnost svojih proizvoda. Profit kao osnovno sredstvo razvoja i proizvodnje nije jednako izraen kod svih vlasnika profitabilnih organizacija. Sitnim dioniarima, pekulantima i investicijskim fondovima koji ne ele upravljati kompanijama profit je prvi i jedini cilj ulaganja. Sitnim dioniarima koji rade u poduzeu prvi cilj je zadrati radno mjesto i dobru plau. Dioniari koji su u poduzee uloili ideju prvi cilj je ostvariti ideju, a profit je drugorazredni cilj. Dioniarima koji su lanovi nadzornog ili upravnog odbora esto je prvi cilj pobijediti konkurenciju, a profit je tek osnovno sredstvo, ili tek dugoroni cilj. Ovoj vrsti dioniara, osobito u sluaju ako su manjinski dioniari, a imaju vlast u poduzeu, esto, osnovni cilj moe biti ostvarivanje profita u drugim poduzeima gdje imaju vei postotak vlasnitva, a koje su dobavljai kompanija u ijim upravnim, ili nadzornim odborima se nalaze. Dobavljai kao dioniari najzainteresiraniji su za opstanak poduzea, ak kad ono i ne proizvodi profit. U takvoj situaciji postoji velika opasnost da kompaniju preuzme konkurencija, a dobavljai koji su istovremeno i dioniari su najvei protivnici preuzimanja, za razliku od ostalih sitnih dioniara koji nastoje to bolje prodati svoje dionice. Politiari i njihovi predstavnici koji se nalaze u upravnim odborima, a zastupaju interese drave kao vlasnika, esto nisu zainteresirani za razvoj i profit, ve im je osnovni cilj zaposliti svoje zaslune lanove stranke, osigurati donacije stranci, ili pomoi u dobivanju posla veim sponzorima njihove stranke. 1.9. INFORMACIJA

Informacija je skup podataka koji za korisnika imaju neko znaenje. Stvaranje i prikupljanje informacija je jedino sredstvo pomou kojeg se odupiremo prirodnoj tenji svakog sustava za porastom entropije tj. nereda (drugi zakon termodinamike). Prema tome, informacije nam slue da u sustavu odrimo red. Informacije moemo podijeliti na objektivne i subjektivne. Sve nove, neprovjerene, netrivijalne ideje su subjektivne informacije. Tek nakon razvoja i ispitivanja, ideje postaju objektivne informacije. Informacije povezuju sve sustave s okolicom i elemente sustava meusobno. Informacije su dio svakog sustava i o njihovoj pouzdanosti ovisi efikasnost i pouzdanost samog sustava. Vrijednost informacije se smanjuje tijekom vremena i svaka informacija ima vrijeme upotrebe i vrijeme zastare. Pri prijenosu informacija, dio se gubi te one vremenom postaju nepouzdane. Pouzdanost objektivnih informacija ovisi o kvaliteti komunikacijskih kanala. to je pouzdanost informacija vea to je i njihova objektivnost vea. Padom pouzdanosti, informacije postaju sve vie subjektivne i njihova vrijednost sve vie postaje stvar subjektivne procijene. Objektivne, pouzdane informacije su kapital i njihova vrijednost ovisi o tome koliko su korisne vlasniku ili korisniku. Vlasnik takvu informaciju moe ponuditi na prodaju i ona tada postaje roba. Subjektivne informacije mogu biti robe, ako potencijalni kupci povjeruju u njezinu vrijednost, to vie moe biti povjerenje u onog tko nudi informaciju, nego to prosjean kupac moe sam ocijeniti vrijednost takve informacije.

1.10.

IDEJA

Knjiga postanka mogla bi se skraeno, dananjim jezikom prevesti ovako: U poetku bijae ideja. Ideja je materijalizirana postepeno, kroz sedam perioda, faza, (dana). (1 U poetku bijae Rije, i Rije bijae kod Boga i Rije bijae Bog. 2 Ona u poetku bijae kod Boga. 3 Sve je po njoj postalo i nita to postoji nije bez nje postalo. Evanelje po Ivanu.) U ovom uvodu u Evanelja po Ivanu, ako rije "Rije" zamijenimo rijeju "Ideja" moemo shvatiti kako je u poetku, kao to nam govori Knjiga postanka sve postojalo samo kao ideja, ili vizija, ideja koja je bila kod Boga i bila je sam Bog, te se postepeno materijaliziravi pretvorila u sve to postoji. Svaka ideja, inovacija, izum dolazi iz uma i plod je uma i duha koji drugi mogu naslutiti tek kad se pretvori u rije, a vidjeti ideju mogue je tek kad se pretvori u djelo, tj. materiju, odnosno kapital. Na samom poetku Knjige postanka rijeena je najvea dilema prosvjetiteljske, industrijske civilizacije u kojoj su umnici raspravljali je li starija ideja ili materija, tj., kapital, te su u toj raspravi pobili stotine milijuna ljudi, ne shvaajui da ideja bez materije ne moe postati djelo, a materija bez ideje moe biti samo kaos. Materijalni svijet je sam po sebi stvoren kao jedna velika ideja, kao poligon za testiranje, kao mjesto gdje svaki ljudski duh polae prijemni ispit za duhovni svijet. Za znanstvenike koji se bave istraivanjem i otkrivanjem onoga to postoji materija je objekt koje oni istrauju, te je za veinu njih materija ispred ideje. Za razliku od njih inovatori i izumitelji, koji od postojeih elemenata stvaraju ono to ne postoji znaju da svaki novi proizvod nastaje najprije kao ideja, inovacija, ili izum u neijem umu, tj., dolazi iz uma, a tek se onda moe materijalizirati. Znanstvena otkria mogu nastati sluajno kao npr. dinamit, ali izume nitko ne stvara sluajno, oni moraju najprije biti zamiljeni, a tek onda ostvareni. A sama zamisao, ideja, moe doi sluajno kad ovjek uoi neki problem i odmah uoi rjeenje, ili planski kad ovjek svjesno nastoji iznai rjeenje problema koji ga mui. A mogue je i da ovjeku rjeenje nekog problema doe iznenada, kad je ve i zaboravio na problem koji je nekad davno uoio. Ideja je, pored kapitala osnovni faktor svakog stvaralatva, svakog stvaranja nove vrijednosti. Za stvaranje ideje potrebno je uoiti neki problem i nai neko novo rjeenje za taj problem. Ako problem rijeimo na neki ve poznati i provjereni nain, rije je o znanju i iskustvu drugih, a ako problem rijeimo na bolji, novi, nama nepoznati nain, rije je o ideji. Ideja je proizvod meusobnog djelovanja znanja, iskustva, inteligencije, radoznalosti i Duha. Ideja kao plod Duha i uma, samo zajedno s kapitalom kao materijalnom vrijednou, moe stvoriti novu vrijednost. IDEJA MOE BITI OSTVARIVA I NEOSTVARIVA. Ideja je neostvariva zato to se ne moe realizirati na sadanjem stupnju tehniko tehnolokog ili drutvenog stupnja razvoja, odnosno to nije mogue prikupiti dovoljno kapitala za njen razvoj.

IDEJA MOE BITI DOBRA ILI LOA; loa zato to ne moe funkcionirati tj. pogreno je zamiljena. IDEJA MOE BITI PROFITABILNA ILI NEPROFITABILNA. Profitabilne su one ideje koje obeavaju profit. Realizacijom ovakvih ideja bave se privatna poduzea i dionika drutva. Neprofitabilne ideje su one koje ne omoguuju direktan profit. To su razna znanstvena istraivanja, humanitarne ideje, i sl. Realizacijom ovakvih ideja bave se uglavnom razne dobrotvorne fondacije, crkve, udruge graana i dravne institucije. Ako se ovakve organizacije financiraju iz dravnog prorauna onda se dogaa da gotovo sav novac potroe na plae zaposlenih. Financiranje privatnim donacijama je mnogo kvalitetnije zbog toga to u tom sluaju moraju dokazati sponzorima da je njihov novac korisno upotrijebljen, s tim da ocjena korisnosti ovisi o svakom pojedinom sponzoru. Zato je potrebno da poduzea imaju mogunost da jedan dio poreza na profit, alternativno, uplate na raun ovakvih organizacija. IDEJA MOE BITI DRUTVENO KORISNA ILI TETNA. Destruktivne ideje koje tete ljudskoj zajednici su tetne. Da bi netko uloio novac u razvoj ideje stvaratelj ideje ga mora uvjeriti da je to dobra i korisna ideja. Samo ljudi natprosjenih sposobnosti mogu prepoznati dobru ideju. Zbog toga, za to bru realizaciju dobrih ideja, potrebno je da meu vlasnicima kapitala postoji snana selekcija prema sposobnosti, te da postoji snana motivacija za ulaganje u nove ideje. Samo ondje gdje postoji efikasan mehanizam selekcije investitora prema sposobnosti, i gdje postoje legalno izgraeni mehanizmi za udruivanje ideja i kapitala mogu je razvoj novih ideja i brz gospodarski razvoj. Vjerojatnost da e stvaratelji ideja nai ulagaa ovisi o visini minimalno potrebnog kapitala, o broju informativno dostupnih potencijalnih ulagaa, o motiviranosti potencijalnih ulagaa, o prilikama za promociju ideje, te o razvijenosti pravne drave i mehanizama za udruivanje ideja i kapitala. Velika veina ljudi voli stanje sigurnosti i ne voli nikakve nove ideje. Prosjean ovjek je spreman neto uloiti u novu ideju tek kad doe u stanje oaja, pa zahvaljujui takvom stanju esto nije sposoban razlikovati dobru i korisnu ideju od loe i destruktivne ideje. Zahvaljujui ovakvim ljudskim osobinama profitabilne ideje koje zahtijevaju manja ulaganja najbre se razvijaju u kompanijama koje se nalaze u situaciji stagnacije i vidljivoj perspektivi propasti koja ih dovodi do oaja, dok se ideje koje zahtijevaju velika ulaganja najlake razvijaju u ratu i stanju velikog straha od rata. Prosjeni investitori su spremni ulagati u nove ideje tek ako im se znanstveno dokae kako su to ostvarive i profitabilne ideje, ne shvaajui kako je svaka znanstveno provjerena ideja ekonomski zastarjela. Ulaui u takve znanstveno provjerene ideje neto zaraditi mogu samo oni koji imaju najniu cijenu radne snage, ili oni koji imaju nekakav lokalni monopol. Oni koji to nemaju zaradu mogu osigurati samo ako sami znanstveno provjere ideju, to jest ako sami naprave prototip, ili pilot projekt, te ako ga sami testiraju. Sve to moraju napraviti tajno, kako konkurenti ne bi mogli nita doznati. Poto je itav taj postupak znanstvene provjere skup onaj tko donosi odluku o takvom ulaganju mora biti natprosjeno sposoban za donoenje odluke na osnovu osobne procijene, mora biti vrlo motiviran za takvu odluku, te mora imati mo donoenja odluka. Najvei problem je motiviranost i spremnost na rizik, a najpogodnija situacija kad se investitor nae u oajnoj situaciji kad mu je ulazak u rizik jedina mogunost opstanka na tritu. Zbog toga je oaj najvaniji faktor tehnolokog razvoja.

ivotni vijek ideje moemo podijeliti na etiri razdoblja: 1. razdoblje nastanka i traenja kapitala za razvoj; Ovo razdoblje poinje onog trenutka kad autor ideje smisli ideju. On tada poinje planirati kako realizirati tu ideju. Ako sam nema dovoljno kapitala za to, mora nai nekoga tko e uloiti svoj kapital. Hoe li autor ideje nai investitora ovisi o kvaliteti i razumljivosti ideje, o broju sposobnih i motiviranih investitora koji imaju dovoljno kapitala za razvoj ideje, o spremnosti stvaratelja ideja i ulagaa za potenu suradnju, te o efikasnosti mehanizama za udruivanje ideja i kapitala. Jednostavne ideje koje predstavljaju malo poboljanje postojeeg proizvoda, ili racionalizaciju postojee tehnologije, bre mogu nai kapital potreban za razvoj i uvoenje u proizvodnju. Ideje koje predstavljaju potpuno novi proizvod ili tehnologiju vrlo teko, gotovo sluajno mogu nai kapital potreban za razvoj, najee u kompanijama koje se nalaze pred propau svoje osnovne proizvodnje, a i kupce je teko uvjeriti u korisnost tog novog proizvoda. Ako taj novi proizvod ili tehnologija predstavljaju konkurenciju nekim postojeim proizvodima ili tehnologijama moe se, od ugroenih vlasnika, konkurenata, oekivati i aktivni otpor, tj. bojkot krae, sabotae, ili otkup s namjerom zatakavanja svih podataka o nekoj konkurentskoj ideji, proizvodu ili tehnologiji. U ovome znatnu ulogu imaju i obavjetajno sigurnosne slube razvijenih drava koje se bave industrijskom pijunaom (bussines inteligence). Ovakve slube, izmeu ostalog, prikupljaju informacije o novim tehnikama, tehnologijama i proizvodima, te utjecaj tih novosti na postojee tehnologije. Ako otkriju kako postoji opasnost da nove tehnologije znatnije poremete postojeu ravnoteu i ugroze domaa radna mjesta one nastoje usporiti usvajanje tih novih tehnologija, dok se postojee kompanije ne pripreme za novosti. Razvojne odjele velikih kompanija lako je kontrolirati, ali problem su im mali poduzetnici inovatori koji stalno neto smiljaju i nije ih mogue kontrolirati. Kad otkriju kod njih neki opasan novi proizvod nastoje usporiti razvoj takvih poduzetnika. Takve poduzetnike nastoje marginalizirati u javnosti, oteati dobavu kredita, sprijeiti kvalitetnu patentnu zatitu i slino. Jedan patentni zahtjev zatien na svjetskom nivou kota oko 200.000. &, a jedan novi proizvod u prosijeku vee oko 50 patentnih zahtijeva (Potrebno je zatititi svaki novi dio, te alat za te nove dijelove, kako ih konkurenti ne bi zatitili na svoje ime.). Zbog tog za kvalitetnu patentnu zatitu prosjenog novog proizvoda na svjetskom nivou potrebno je oko 10. milijuna &, a to mogu izdvojiti samo velike multinacionalne kompanije. Zbog trokova patentne zatite mnogi inovatori propadaju i odustaju od razvoja svoje ideje. Onima koji ipak uspiju zainteresirati neku kompaniju za svoju ideju, obavjetajne slube, preko prijateljskih kompanija nastoje otkupiti patent, te ga spremiti u ladicu. Ako ni to ne uspiju mogua je i fizika likvidacija takvog poduzetnika inovatora. Tek ako se radi o ideji korisnoj za vojnu uporabu obavjetajne slube ju nastoje tajno razviti, osobito ako je zemlja u ratu, ili neposrednoj ratnoj opasnosti. 2. Razdoblje razvoja; Ovo razdoblje je vrijeme u kojem autor ideje i vlasnik kapitala zajedno planiraju realizaciju ideje, ispitivanje i provjeravanje tonosti pretpostavke o vrijednosti ideje, te rjeavaju nove nepredviene tekoe itd. Duina ovog razdoblja ovisi o samoj ideji i o raspoloivom kapitalu. Neke ideje mogue je realizirati za nekoliko trenutaka, a za neke je potrebno vie stotina godina. S vie kapitala mogue je angairati vie ljudi i materijala pa

se realizacija ideje moe donekle ubrzati. O vrijednosti ideje te o sposobnosti autora ideje i vlasnika kapitala ovisi hoe li ideja biti uspjeno realizirana. 3. Razdoblje upotrebe i irenja; Upotreba i irenje realizirane ideje poinje kad je ideja razvijena i provjerena, tj. materijalizirana. Ideja je postala gotova roba; o kupcima ovisi njeno dalje irenje. Hoe li e se neka nova roba iriti ovisi o kupcima koji nastoje ostvariti to vei korisniki viak pri zadovoljenju svojih potreba, a za to su potrebna velika sredstva za promidbu novih proizvoda ili usluga, kako bi oni postali nova potreba. Ako kupci prihvate taj novi proizvod, stvaratelji proizvoda tj. autor ideje i investitor poinju ostvarivati profit koji nastoje uloiti u proirenje proizvodnje. U nove kapacitete ulae se dok se ostvaruje natprosjena profitna stopa, a kad profitna stopa padne na prosjenu nastoji se odrati postojee kapacitete. Vrijeme irenja materijalizirane ideje ovisi o korisnosti, tj. vrijednosti ideje i o sredstvima komunikacije. Novi proizvod se iri dok ne osvoji itav svijet ili dok se ne pojavi novi bolji proizvod koji s trita potiskuje loiji. Svaka nova ideja u poetku se iri polako, pa sve bre, a poslije brzina irenja polako opada. 4. Razdoblje zastarijevanja; Novi proizvod poinje zastarijevati onda kad se na tritu pojavi proizvod koji svojom funkcionalnou nadmauje promatrani i smanjuje interes kupaca za njim. Proizvoai promatranog proizvoda poinju ostvarivati sve manju profitnu stopu, smanjuju proizvodnju, a kad ponu raditi s gubitkom obustavljaju proizvodnju. Jedini nain da ovo sprijee je taj da ponovo usavre svoj proizvod ili da bitno racionaliziraju proizvodnju te proizvod ponovo uine konkurentnim. U trinoj praksi proizvoai najee stalno usavravaju nove proizvode i na taj nain osiguravaju svoj opstanak na tritu. Samo najsposobniji investitori velikih sposobnosti, znanja, i spremnosti za rizik sprema je za tajno ulaganje u razvoj novog proizvoda, kako konkurencija nita ne bi otkrila prije vremena. Manje sposobni investitori, kao i njihovi znanstveni savjetnici najee pokuavaju ulagati u znanstveno provjerene ideje , ali to se obino pokae kao poslovni promaaj na kojem mogu zaraditi samo oni koji imaju nekakav lokalni monopol barem na neke sirovine ili trite, niu cijenu radne snage, ili nie poreze. U poetku industrijske civilizacije filozofi su se podijelili oko pitanja vrijednosti ideja. Filozof Hegel i njegovi sljedbenici su "ideji" pridavali apsolutnu vrijednost, ne shvaajui kako ideja vrijedi tek kad se materijalizira, a bez materije sama po sebi ostaje jalova, beskorisna. Nasuprot njima materijalisti su vrijednost pridavali samo materiji, kapitalu, a vanost ideja nisu shvaali. Hegel je na osnovu svoga sakatog shvaanja "ideja" razradio "filozofiju dijalektike", te je razvio i tri zakona te dijalektike, od kojih je najpoznatija jedna budalatina koju je nazvao "zakon negacija negacije". Po ovom tzv., zakonu svaka faza u razvoju apsolutne ideje negira jednu prethodnu fazu, te biva negirana slijedeom fazom, to jest, svaka faza je negacija negacije prethodnih faza. (Do ovakvih zakljuaka vjerojatno je doao gledajui postupak proizvodnje nekog proizvoda, od sirovine do gotovog proizvoda, kroz razliite faze proizvodnje, pa je pomislio kako jednostavnu plansku djelatnost proizvodnje moe prenijeti na bioloke i drutvene strukture.) Po ovoj teoriji svaki ivot je negacija prethodnog ivota, a dosljedno primjenjujui Hegelovu dijalektiku mogli bi rei; muko je teza, ensko je antiteza, a njihovo spajanje je sinteza, dok je dijete njihova negacija, odnosno negacija negacije vlastitih predaka. Zbog ovakvog ogranienog shvaanja "ideje" Hegel nije mogao shvatiti ni kako "ideja" moe biti

i tehniki, tehnoloki, organizacijski, ili bioloki neostvariva, a i one koje su ostvarive mogu za ljude biti korisne ili tetne. Po njegovim dijalektikim pretpostavkama, kvalitetnije ideje su same po sebi proizlazile iz manje kvalitetnih ideja, iako ideja ne moe stvoriti novu ideju, svaka budala moe smisliti neostvarivu, tetnu, ili zastarjelu ideju, ali samo vrlo rijetki pojedinci mogu ujediniti znanje, iskustvo, sposobnost i dovoljno kreativnog duha potrebnog za stvaranje nove, ostvarive i korisne ideje, kvalitetnije od postojeeg provjerenog stanja znanja. Dijalektika teorijska glupost svidjela se filozofima materijalistima poput Marksa i Engelsa koji su na osnovu nje razradili teoriju o razvoju drutvenih zajednica u nekakve vrste faze prema, po njihovom miljenju, prevladavajuim oblicima proizvodnje. Tako su te faze nazvali "proizvodni odnosi", a robovlasnitvo je prema toj teoriji nastalo negacijom prvobitne zajednice, feudalizam je nastao negacijom robovlasnitva, odnosno negacijom negacije prvobitne zajednice, dok je kapitalizam negacija feudalizma, odnosno negacijom negacije robovlasnitva. I tako je nastala filozofska ideja koja je dovela do najveeg terorizma u ljudskoj povijesti, a sve zaodijenuto u plat "znanosti". 1.11. ROBA

Roba je svaki kapital koji se nalazi na tritu. To je svako upotrebno dobro koje vlasnik ponudi na razmjenu vlasniku druge robe. Robu moemo podijeliti na materijalne proizvode, usluge, energiju, objektivne informacije itd. Materijalni proizvodi postaju roba onda kad dou na skladite gotovih proizvoda i postanu dostupni kupcima. Zalihe na skladitima sirovina, reprodukcijskog materijala i poluproizvoda jesu kapital ali nisu roba, osim ako ih vlasnik ponudi na prodaju. Nekretnine, kao to su zemljita, tvornice, kue i ostali objekti su upotrebna dobra tj. kapital ali nisu roba dok ih vlasnik ne ponudi na prodaju. Dionice dionikih drutava dio su vlasnitva nad tvornicom. Ako vlasnik dionica ponudi dionice na prodaju on prodaje dio vlasnitva nad tvornicom. Svaka dionica ponuena na prodaju je roba, a one koje su izvan trita jesu kapital ali nisu roba. Energija ponuena na prodaju takoer je roba. Usluge koje jedno poduzee prodaje drugom takoer su roba. Nadnica koju poduzee kupuje od radnika takoer je usluga kupljena od pojedinca. Naime, poduzee zaposlenima ne plaa vrijeme provedeno na poslu, niti proizvode koje napravi na svom radnom mjestu, ve ih plaa za usluge koje oni moraju obaviti u odreenom vremenu, na odreenom mjestu. Objektivne, provjerene informacije takoer su kapital, a ako ih vlasnik ponudi na prodaju postaju roba sa svojom trinom cijenom. Svakoj robi na tritu formira se trina cijena izraena u novanim jedinicama. Koliina robe na tritu poveava se poveanjem proizvodnje, smanjenjem zaliha sirovina i poluproizvoda, smanjenjem potronje, poveanjem ponude zemljita, vrijednosnih papira itd. Ako se smanji proizvodnja, poveaju zalihe sirovina i poluproizvoda, te ako se smanji uvoz, ponuda zemljita, vrijednosnih papira, itd. smanjit e se i koliina roba na tritu.

1.12.

VRIJEDNOSNI PAPIRI

Vrijednosni papiri, tj. dionice, obveznice i sl. predstavljaju dio neke imovine. Vrijednosni papiri su kapital, a dio koji se nalazi na tritu predstavlja robu. Vlasnici dionica imaju pravo na dividendu, pravo donoenja odluka, pravo biranja upravnog odbora, to znai da su oni suvlasnici poduzea. Oni donose odluke pa su kapitalisti kad donose odluke o kupnji dionica, o prodaji dionica, o izboru upravnih odbora ili kad na skuptini odluuju o izdvajanju za nove investicije. Vlasnici obveznica imaju pravo na dividendu, ali nemaju pravo na odluivanje. To znai da vlasnici obveznica vre funkciju kapitalista samo onda kad kupuju i prodaju obveznice. Ponuda dionica nekog poduzea raste kad vlasnici ele investirati u neke druge poslove, kad se smanji imovina poduzea, kad kupci smanje interes za robom tog poduzea, kad se poveaju cijene dobavljaa, kad izbiju trajkovi, kad se pogora politika situacija u zemlji ili susjedstvu itd. Potranja za dionicama nekog poduzea raste kad poduzee razvije neki novi, bolji proizvod, kad sklopi neki dugoroni ugovor o prodaji, kad se povea potranja za proizvodima, kad nabavi novu, bolju opremu, kad dovri nove investicije, kad izvri racionalizaciju proizvodnje, kad padne cijena sirovina, kad bankrotira neki konkurent, kad proradi nova tvornica koja treba taj proizvod itd. Prosjena cijena dionica ovisi o profitnoj stopi poduzea, ali se na tritu ta cijena formira na osnovu oekivane budue profitne stope. Na osnovu nabrojenih faktora razni kupci ili prodavai izraunavaju razliitu oekivanu profitnu stopu, pa se u razliitim trenucima odluuju na kupovinu ili prodaju dionica. U sluaju da se dogodi neto zbog ega bi mogao pasti profit, cijena dionica moe naglo pasti. Zbog vrlo raznolike koliine dionica na tritu, u razliitim trenucima, vrijednosni papiri imaju vrlo kolebljive cijene. Posljedica tog moe biti strah od investicija u proizvodnju, nagla rasprodaja velikih koliina dionica koje do tada uope nisu bile na tritu, krah burzi, te ulaganje u manje rizine stvari kao to su nekretnine, plemeniti metali, strane sigurne valute i sl. Rezultat je nagli pad proizvodnje, te pojava vrlo velike nezaposlenosti. 1.13. NOVAC

Novac je kapital kojemu je osnovna funkcija da slui kao sredstvo za razmjenu roba. Na domaem tritu papirnati novac nije roba zato to njegova koliina ovisi o volji drave, ali na inozemnom tritu novac ima karakter robe. Valute drugih drava uvijek se mogu zamijeniti za neku drugu robu, ija koliina ne ovisi o volji vlastite drave, te stoga ima sva svojstva robe. U poetku razvoja drutva razmjena je vrena trampom tj. roba je mijenjana za vrijednosno adekvatnu koliinu druge robe. Vremenom se odreena vrsta robe poele koristiti kao sredstvo razmjene, a izum novca predstavlja najvei izum u podruju razmjene dobara. Najdue razdoblje u dosadanjoj povijesti kao novac je koriteno srebro i zlato zbog

svoje trajnosti, djeljivosti i rijetkosti. Do polovine dvadesetog stoljea srebro i zlato funkcioniralo je kao svjetski novac. Danas novac veine zemalja nema neko realno pokrie u plemenitom metalu, ve novanice imaju iskljuivo nominalnu vrijednost, koja ovisi o volji dravi. U privrednom sustavu uloga novca se najbolje moe usporediti s uljem u motoru. Ako ga ima premalo motor moe zaribati, a ako ga ima previe isto ne valja. Isto tako, ako u privrednom sustavu ima premalo novca dolazi do deflacije i recesije, a ako ga ima previe dolazi do inflacije koja, takoer vrlo brzo izaziva privrednu krizu. FUNKCIJE NOVCA su slijedee: Novac je sredstvo razmjene roba. Novac je sredstvo za usporedbu vrijednosti i cijene kapitala tj. mjerilo vrijednosti, cijena i trokova. Novac je sredstvo plaanja. Novac je sredstvo osiguranja vrijednosti imovine. Novac je sredstvo reguliranja raspodijele. Novac je sredstvo regulacije kreditnog poslovanja. Novac je sredstvo regulacije cijena. Novac je sredstvo regulacije privrednog razvoja. Novac je sredstvo oporezivanja. Novac je sredstvo regulacije izmeu dobra i zla. Novac kao sredstvo razmjene roba zamijenio je trampu te je ovo prva i osnovna funkcija novca. Uz upotrebu novca razmjena je laka, bra, i sigurnija. ovjek zahvaljujui novcu ne mora istovremeno prodavati i kupovati, ve kupovinu moe odloiti. Razmjena moe biti domaa i meunarodna. U domaoj razmjeni domaa valuta slui kao sredstvo razmjene, dok u meunarodnoj razmjeni, kao svjetski novac, danas, funkcionira nekoliko najjaih svjetskih valuta kao to su US $, i sl. Odnosi izmeu pojedinih valuta na meunarodnom tritu ovise o stabilnosti pojedinih valuta te o bilanci meunarodne razmjene zemlje iju valutu promatramo. Stabilnost valute ovisi o stabilnosti privrede i o ispravno koritenim monetarno regulacijskim mehanizmima, dok bilanca razmjene moe varirati izmeu deficita i suficita. Novac kao sredstvo obrauna cijena omoguuje da se formira trina vrijednost svih roba, tako da se cijene svih roba mogu meusobno usporeivati. Ovo nam je omoguilo da ista roba u razliitom prostoru i vremenu ima priblino istu cijenu. Novac kao sredstvo plaanja omoguio je kupcima da se pojave na tritu, a da istovremeno nita ne prodaju. Novac kao sredstvo osiguravanja vrijednosti imovine omoguio je vlasnicima da svoje kapitale pretvore u novac i tako imovinu sauvaju od starenja i pada vrijednosti. Razvojem bankarstva ova funkcija novca je sve vie dola do izraaja, te je omoguila lake prenoenje vrijednosti kapitala s jednog na drugo mjesto, te lake uvanje od krae, kvarenja i sl. Novac kao sredstvo reguliranja raspodijele omoguuje ljudima da bre i lake raspodijele zajedniku imovinu, a drava lake ubire svoje poreze. Novac kao sredstvo regulacije kreditnog poslovanja omoguuje bankarskim institucijama regulaciju potranje za pojedinim robama izmjenom kamatnih stopa i ostalih

uvjeta za dobivanje kredita. Ovim je stvorena mogunost osiguranja sredstava na onim mjestima gdje je najpotrebniji i gdje postoji najvea mogunost oplodnje. Novcem drava moe regulirati cijene robi tako da poveava ili smanjuje koliinu novca na tritu ovisno o svojim interesima. U vrijeme zlatnog vaenja novca drava je mogla ovakvu regulaciju vriti ako je imala dovoljnu rezervu u trezorima. Uvodei nominalnu vrijednost drava moe potpuno slobodno regulirati opi razina cijene upotrebom regulacijskih novanih instrumenata, kao to su eskontna kamatna stopa i obvezna stopa likvidnih rezervi u trezorima banaka. Novcem drava moe regulirati cijene svih roba kojima se cijena formira na tritu, moe namjenskim kreditima prouzroiti rast ili pad cijena pojedinih roba te time moe regulirati potranju za robama iji porast ili pad proizvodnje eli ubrzati ili usporiti. Jedino se monopoli mogu oteti djelovanju monetarnih mehanizama. Koliina namjenskih kredita moe se regulirati ili izmjenom kamatnih stopa ili izmjenom uvjeta za dobivanje kredita. Npr. drava moe iz primarne emisije kreditirati stambenu izgradnju, ili strateke infrastrukturne objekte. Kamata na ovakve kredite moe biti i 0%, a koliina kredita se moe regulirati izmjenom uvjeta za dobivanje kredita. Ako cijene opreme, graevinskog materijala, zemljita i usluga ponu rasti uvjeti za kredite se oteavaju, a ako ove cijene padaju uvjeti za kredit se olakavaju. Novcem drava moe regulirati privredni razvoj tako da niim primarnim kamatnim stopama potie opi privredni razvoj, ili da dravnim narudbama razvija odreene privredne grane. Novac kao sredstvo oporezivanja omoguuje dravi da neprimjetno oporezuje sve stanovnike s tim da visina poreza ovisi o veliini raspoloivog novca u depovima i na raunima vlasnika. Ovo oporezivanje drava vri tako da uzima kredite od emisijske banke ali ih ne vraa. Na taj nain smanjuje se imovina svim pravnim i fizikim osobama koje posjeduju novac. Ako drava na ovaj nain povea koliinu novca na tritu, vie od poveanja koliine robe, dolazi do inflacije. Koliina novca na tritu moe se izraunati ako poznajemo koliinu banknota u opticaju, koliinu novca na iroraunima, tekuim raunima i tednim knjiicama, ako znamo broj obrtaja novca, iznos odobrenih kredita te iznos dospjelih i naplaenih rata. Poveanjem koliine banknota, broja obrtaja i odobrenih kredita, te smanjenjem dospjelih rata koliina novca na tritu poveava se, a u obrnutom sluaju opada. Novcem se moe poticati i dobro, a i zlo. Novcem svatko glasuje o dobru i o zlu svaki put kad neto kupuje, ili prodaje. Novac se moe stjecati prodajom vlastitog rada, znanja, vjetina i iskustva, a takoer se moe stjecati iznajmljivanjem vlastite imovine, ime se ostvaruje renta ili profit. To moe biti dobro ili loe za ostale ljude. Ako netko pri proizvodnji zloupotrebljava druge ljude ini zlo. Ako zagauje okolinu pri proizvodnji, transportu, skladitenju, prodaji, upotrebi ili odlaganju ostataka ini zlo. Ako prodava pri prodaji svojih proizvoda ili usluga naruava moralne ili zakonske norme ini zlo. Ako trgovac robu prodaje na dan odmora, a moe ju prodavati drugim danima on svojim radnicima onemoguava tjedni odmor ime ini zlo. I kod potronje novca moe se initi dobro ili zlo. Ako potroa svoju plau troi na sportske susrete on otvara radno mjesto nekom sportau, a ako plau potroi u bordelu otvorio je radno mjesto nekoj bludnici. Ako sponzorira izgradnju neke crkve otvorio je radno mjesto nekom zidaru, a ako potroi u kockarnici otvorio je radno mjesto nekom kockaru. Ako kupuje uvoznu robu on otvara radno mjesto u inozemstvu, a ako kupuje

domau robu otvara radno mjesto svom susjedu. Ako blagdanom kupuje ono to je mogao kupiti drugi dan on radnike u trgovini sprjeava u koritenju tjednog odmora ime ini zlo. Ako netko novac investira u novi pogon on otvara nova radna mjesta i ini dobro, a ako ga koristi za zadovoljenje samo vlastitih uitaka bez obzira to time moe natetiti drugima, on ini zlo. Dobro je biti investitor koji otvara nova radna mjesta, a loe je biti bogata koji novac koristi samo za vlastite uitke. Novac je sam po sebi moralno neutralan, ali i pri stjecanju i pri potronji moe snano poticati i dobro i zlo, to ovisi o vlasnicima novca. Vlasnici sami o tom odluuju te je to osnovno demokratsko sredstvo u svim reimima; i u diktaturama i u demokracijama. Drava i na ovo osnovno sredstvo demokracije moe snano utjecati poreznom politikom, kreditnom politikom, a osobito promidbom. Kad mediji neto pretvore u modu to postaje traena roba bez obzira na stvarnu fiziku korisnost. Kod investiranja dobro je kad je novac koncentriran u rukama najsposobnijih i najpotenijih kako bi se najkorisnije upotrijebio, ali kod potronje dobro je kad je to ravnomjernije rasporeen kako jedni ljudi ne bi mogli zloupotrebljavati druge. Uskladiti ova dva principa u distribuciji kapitala osnovni je zadatak svake politike. 1.14. INFLACIJA

Inflacija je naziv za stanje privrede kad cijene roba na tritu rastu. Inflacija je simptom koji nam govori da je koliina novca na tritu vea od koliine robe, tj. da je potranja za robama vea od ponude. Inflacija je informacija koja nam govori da je potrebno uskladiti koliinu novca i robe na tritu. Cijene roba rastu ako se koliina novca tj. potranja poveava bre od porasta koliine robe tj. ponude. Koliina robe moe se poveati: Veom proizvodnjom koja moe biti uzrokovana sezonskim utjecajem, stalnim rastom zbog ulaganja u proizvodnju, novih investicija i porasta produktivnosti. Uvozom robe iz inozemstva moe se poveati koliina robe ako drava ima devizne rezerve, ako nabavi inozemni kredit ili ako stranci investiraju u zemlju. Smanjenjem izvoza takoer se poveava koliina robe na domaem tritu. Prodajom robe s robnih rezervi kratkorono se poveava koliina robe na tritu. Smanjenjem zaliha sirovina, poluproizvoda i reprodukcijskog materijala na zalihama poduzea poveava se koliina tih roba na tritu. Emitiranjem i prodajom dionica, poduzea postaju roba koja se kupuje i prodaje na tritu. Svaka dionica dio je vlasnitva nad poduzeem tj. prodajom dionica prodaje se dio poduzea. Nekretnine su kapital koji najee nisu roba. Kad ih vlasnik ponudi na prodaju pretvaraju se u robu. Razna umjetnika djela, autorska prava, intelektualna i slina prava su roba ako ih vlasnici ponude na prodaju. Usluge su roba koja se ne moe skladititi. Nadnica koju poduzea plaaju radnicima takoer su usluge. Poveanjem ponude usluga poveava se koliina robe na tritu to djeluje na smanjenje inflacije ako se drugi faktori nisu izmijenili. Ponuda radne snage tj. usluga koje zaposleni prodaju poduzeima moe se poveati produenjem radnog vijeka,

produenjem radnog tjedna, smanjenjem duine kolovanja, smanjenjem socijalnih prava, uvozom radne snage, bankrotom veeg broja poduzea i otputanjem vika radnika itd. Obrnutim mjerama, koliina radne snage smanjuje se. Poveanjem koliine informacija na tritu, takoer se poveava koliina robe, jer i informacije su roba, to smanjuje inflatorni pritisak. Energija je roba koja moe imati materijalni oblik poput uglja, nafte i sl, te nematerijalni poput el. energije. Devizna sredstva plaanja takoer su roba. Poveanje koliine deviza na tritu takoer djeluje antiinflatorno. Koliinu novca na tritu mogue je regulirati na vie naina. Smanjenjem koliine banknota na tritu smanjuje se koliina novca na tritu. Smanjenjem koliine izdanih ekova, mjenica i kredita smanjuje se koliina novca na tritu. Smanjenjem broja obrtaja novca smanjuje se i njegova koliina na tritu. Koliinu banknota na tritu regulira dravna banka. Potrebna koliina banknota ovisi o razvijenosti trgovake mree, te o nainu plaanja. U uvjetima visoke inflacije potrebna koliina novanica je manja jer ih svi nastoje, to prije pretvoriti u druge vrijednosti. Navika kupovanja kreditnim karticama i ekovima takoer smanjuju potrebnu koliinu novanica na tritu. Nacionalna banka bi morala imati instrumente za praenje koliine banknota odreene nominalne vrijednosti te bi morala poveavati koliinu onih banknota koje u trgovakoj mrei nedostaju, a smanjivati koliinu banknota one nominalne vrijednosti kojih ima previe. Koliinu kredita mogue je smanjiti regulacijskim mehanizmima kao to su eskontna kamatna stopa i stopa obaveznih likvidnih rezervi, ili izmjenom drugih uvjeta za dobivanje kredita. Da bi ovi regulacijski mehanizmi mogli uspjeno djelovati nacionalna banka mora imati informacije o neusklaenosti izmeu koliine roba i novca na tritu. Potrebne informacije mogle bi se dobiti praenjem koliine roba i novca na tritu. Ovakav nain skupljanja informacija bio bi vrlo skup i neprecizan. Neto jednostavniji i jeftiniji nain skupljanja potrebnih informacija je praenje ukupne ponude i potranje za pojedinim robama. Najefikasniji i najprecizniji nain dolaska do potrebnih informacija je praenje kretanja cijena tj. same inflacije. im nacionalna banka primijeti da cijene rastu trebala bi poveavati primarnu kamatnu stopu, ili stopu obaveznih likvidnih rezervi poslovnih banaka. U sluaju da cijene ponu padati postupak bi trebao biti obrnut. Poveanje stope obaveznih likvidnih rezervi osim to djeluje antiinflacijsko, poveava sigurnost uloga u bankama, ali i smanjuje profite banaka. Broj obrtaja novca najvie ovisi o samoj inflaciji. Dok je stopa inflacije niska broj obrtaja novca je stabilan. Kad ljudi primijete da se vrijednost novca svakodnevno smanjuje poinju se oslobaati novca i kupovati robu. Ako potezi politiara upuuju na to da narodna banka nema namjeru voditi ozbiljnu antiinflacijsku politiku, ve socijalnu politiku financira iz primarne emisije, nastoje to prije sve novane vrijednosti pretvoriti u druge vrste vrijednosti, tj. materijalne proizvode, nekretnine ili devize. Ovakvo ponaanje privrednih subjekata koje djeluje izrazito inflatorno, posljedica je toga to privredni subjekti nastoje u danoj situaciji da se ponaaju to racionalnije, tj. brane svoj interes, a o interesu drave trebaju brinuti dravni slubenici koji su za to i plaeni. Zahvaljujui ovome broj obrtaja novca se poveava a koliina robe na tritu se smanjuje. To izaziva daljnje naglo

poveanje cijena, te ako narodna banka ne poduzme odlune poteze dolazi do galopirajue inflacije. Rast nadnica uzrokovan sindikalnim pritiscima ima znatno djelovanje na rast inflacije. Vee nadnice znae manji profit za razvoj i nova ulaganja. Posljedica toga je smanjenje proizvodnje, dugorono poveanje nezaposlenosti, to znai znatno smanjenje koliine robe na tritu. Ako se i koliina novca ne smanji za isti iznos inflacija jaa. Visoka inflacijska stopa ima vrlo nepovoljan utjecaj na produktivnost i proizvodnju. Svi privredni subjekti nastoje da novac to prije zamijene za devize ili za sirovine, da to prije naplate potraivanja, a to kasnije da plate svojim dobavljaima. Istovremeno svima se smanjuje mogunost za planiranje, te optimalizaciju proizvodnje i zaliha, ime se trokovi poveavaju. Odgovornost za inflaciju snosi iskljuivo drava, jer ona jedina posjeduje instrumente za regulaciju inflacije. Osim dravne emisione banke, na inflaciju se moe djelovati i drugim instrumentima. Dravne robne rezerve trebale bi pratiti kretanje cijena pojedinih roba, te kad primijete da nekoj vrsti roba cijene rastu, ili padaju iznad prosjeka moraju ispitati dogaa li se to zbog tehniko tehnolokog napretka, ili zbog neeg drugog. Ako su promijene posljedica tehniko-tehnolokog napretka treba ih podrati, a u suprotnom uprava robnih rezervi treba poduzeti odgovarajue protumjere. Ako cijene nekoj robi rastu treba s dravnih zaliha iznijeti odreenu koliinu na trite. Ako cijene padaju treba poveati dravne zalihe. Uprava robnih rezervi trebala bi raditi neovisno o izvrnoj vlasti, osim u sluaju proglaenja elementarnih katastrofa, izvanrednog stanja, ili rata, a morala bi imati pravo zaduenja kod emisijske banke. Osim na ovaj nain drava moe poveati koliinu robe : -emitiranjem obveznica; -prodajom dravnih poduzea, stanova, zemljita, prava i sl.; -prodajom deviznih rezervi; -poticanjem uvoza smanjenjem carina i sl.; -smanjenjem stimulacija za izvoz ; -poticanjem prodaje nekretnina smanjenjem poreza na promet i sl.; -poticanjem prodaje kapitala koje privredni subjekti ne koriste u privredne svrhe; -poticanjem graana na prodaju imovinu koju koriste kao sredstvo za odranje vrijednosti kapitala; -poticanjem privrednog rasta, konkurencije, razvoja i ope efikasnosti svih proizvodnih, regulacijskih, prometnih i ostalih podsustava privrednog sustava. U uvjetima visoke inflacije novac gubi neke svoje funkcije. Funkcija novca kao sredstva za ouvanje vrijednosti imovine postaje marginalna, te ovu funkciju preuzimaju devize, dionice, ili trajna materijalna dobra. Kako inflacija raste, tako funkcija novca kao mjerila vrijednosti nestaje jer novac vlasnicima sve vie vrijedi kao zidarima metar izraen od gume. Pri vrlo velikoj inflaciji novac gubi sve funkcije i postaje bezvrijedan papir. Pri razmatranju problema inflacije treba uzeti u obzir da robe koje se razmjenjuju trampom, tj. raznim kompenzacijama nisu na novanom tritu, te ih treba odbiti od ukupne koliine roba. To znai da trampa, tj. prodaja bez posredovanja novca poveava inflaciju, ili smanjuje deflaciju. Kompenzacije su u uvjetima inflacije tetne a u uvjetima deflacije korisne.

Osnovni uzrok inflacije je prevelika dravna potronja, tj. kad drava porezima ne moe skupiti dovoljno sredstava za svoje rashode, pa pretjerano koristi funkciju novca kao poreznog sredstva. Drave koje ele imati stabilan privredni sustav morale bi zakonski onemoguiti deficitarno financiranje iznad visine rasta nacionalnog bruto proizvoda u uvjetima inflacije. Ovo se najlake postie tako da se dravne emisijske i razvojne banke definiraju kao samostalni, i o izvrnoj vlasti neovisni organi, koji imaju zadatak da reguliraju trine cijene po trinim segmentima i odnose u razmjeni. U administrativnim privredama inflacija se esto pokuava suzbiti zamrzavanjem cijena. Posljedica je pritajena inflacija. Nominalno, cijene ne rastu, ali se javlja nestaica robe, razvoj ilegalne trgovine, korupcija, raspad drutvenih normi ponaanja i slabljenje pravne drave. Nakon liberalizacije cijena dolazi do naglog rasta cijena to razara itav sustav. Vlada drave koja ima visoku inflaciju, ako ozbiljno eli stabilizirati privredni sustav mora istovremeno djelovati na smanjenje koliine novca i poveanje koliine robe na tritu. To znai prije svega da svoju potronju mora prilagoditi raspoloivim prihodima. Visoka inflacija moe dovesti do raspada financijskog i bankarskog sustava, a raspad bankarskog sustava mogu izazvati i male brzorastue banke koje visokim kamatama otimaju tedie veim bankama. Ako emisijska banka na vrijeme ne reagira, a velike banke prihvate igru kamatama dolazi do naglog rasta kamatnih stopa na uloge. Kamate rastu na 5%; 10%; 20%; 30% i vie mjeseno dok se ne isisa sav kapital s trita. Tada ovako izgraena financijska piramida puca, ulagaima ulozi propadaju, pravni sustav se raspada, kriminalci ostvaruju zaradu, a strane sigurnosno obavjetajne slube stjeu mogunost preuzimanja kontrole nad politikom kadrovskom politikom. Raspad financijskog sustava najee i organiziraju strane obavjetajne slube uz pomo domaih kriminalaca i korumpiranih lokalnih politiara. 1.15. DEFLACIJA

Deflacija je pojava kad cijene roba padaju. Deflacija je bila esta dok je novac imao zlatnu podlogu. Poetkom industrijske revolucije i legalizacijom slobodnog djelovanja razvojnih mehanizama, tj. trinog mehanizma selekcije i mehanizama za udruivanje ideja i sredstava dolo je do naglog porasta produktivnosti i proizvodnje. Vea proizvodnja dovela je do naglog poveanja koliine roba na tritu. Proizvodnja zlata nije mogla pratiti taj tempo rasta pa je zlato vaeno iz trezora da bi se koliina novca izjednaila s koliinom roba tj. da bi cijene ostale stabilne. U trenutku kad su zalihe zlata tj. novca presuile dolazilo je do pomanjkanja novca i smanjenja cijena. Posljedica toga je bila: - gomilanje robe na skladitu; - nemogunost prodaje; - smanjenje proizvodnje; - otputanje radnika ; - nastojanje da se sve vrijednosti pretvore u zlato; - gomilanje zlata u trezorima . U ovim deflacijskim krizama odvijao se brzi proces poveanja zaliha zlata na skladitima, tj., zlata(novca) je na tritu bilo premalo, a u trezorima previe. Rezultat tog

skladitenja zlata je pad cijena veini roba, te je nakon nekog vremena dolazilo do stabilizacije cijena roba na znatno nioj razini. im su se zalihe roba smanjile, a zalihe zlata poveale, dolazilo je do oporavka privrede i novog razvojnog ciklusa. Ovakve cikline promjene privrednog razvoja i kriza bile su redovite u svim zemljama gdje je postojao brz razvoj produktivnosti i proizvodnje. Razdoblja punjenja i pranjenja zlatnih trezora prestala su onda kad su drave ukinule zlatno vaenje novca, i kad su poele novac koristiti kao regulator cijena. Uvoenjem nominalne vrijednosti novca deflacijske krize postale su rijetkost, ali su zato inflacijske krize postale este. Kad politiari shvate da novac u privrednom sustavu ima ulogu slinu ulozi ulja u motoru automobila, vrlo lako mogu izgradit mehanizme koji efikasno kontroliraju njegovu koliinu na tritu. Mogua je i pojava pritajene deflacije. Kad u dravi pravni sustav ne funkcionira, obveze se ne plaaju, steajni postupak je spor i neefikasan zakon o ovrsi i hipoteci titi dunike, moe se dogoditi da su cijene nominalno stabilne, a na tritu naglo raste nelikvidnost. Tada dolazi do stvaranja dva paralelna trita, novano trite i kompenzacijsko trite. Poduzea, da ne bi morala smanjivati proizvodnju i otputati radnike, prodaju i onima za koje znaju da nee moi platiti u novcu, ve samo u nekakvoj drugoj robi. U privredi dolazi do pojave da svatko svakom neto duguje, svi meusobno prebijaju svoja potraivanja, a novcem se plaa samo porez i bar dio plae. Ovakvo stanje moe funkcionirati dok veina poduzea koja posluju s dobiti, mogu osigurati novac za porez i plau. Kad i najbolja poduzea dou u blokadu irorauna ovakav sustav se raspada, poduzea prestaju prodavati onima koji ne plaaju, smanjuju proizvodnju te otputaju viak radnika. Rezultat je nagla deflacija i recesija. Monetarne vlasti u ovakvim situacijama esto ne znaju ispravno reagirati, najee zato to institucije koje statistiki prate kretanje cijena, daju krivu sliku stanja u privredi. U prikrivenim deflacijskim krizama obino rastu monopolske cijene (zbog elje monopolista da nadoknade gubitke nenaplativih i otpisanih potraivanja), i cijene osnovnih ivotnih potreptina (Giffinov paradoks - zbog nemogunosti stanovnitva da kupuje supstitute vie kvalitete), a istovremeno padaju cijene nekretnina, poljoprivrednih sirovina i proizvoda, industrijskih sirovina i proizvoda, dionica i sl. Zbog rasta cijena osnovnih prehrambenih proizvoda, monetarne vlasti vide inflaciju pa vode antiinflacijsku politiku, ime krizu samo pojaavaju. Da bi se to sprijeilo, cijene bi trebalo posebno pratiti po kategorijama: 1) osnovni prehrambeni proizvodi, 2) monopolski proizvodi i usluge, 3) uvozni proizvodi i usluge koje domai proizvoai ne mogu isporuiti u dovoljnim koliinama, 4) ostale vrste roba(proizvodi, usluge, nekretnine, dionice i sl.). im cijene ostalih vrsta roba ponu padati emisijska banka bi morala iz primarne emisije poveati koliinu novca (kredita) u sektorima gdje cijene padaju. Istovremeno bi institucije robnih rezervi trebale poveati narudbe roba kojima cijene padaju, a na skladitima smanjiti koliine onih roba kojima cijene rastu. Lobiji velikih banaka, koje ele unititi konkurenciju na bankarskom tritu mogu i namjerno izazvati deflaciju, ako imaju pomagae u emisijskoj banci. To izvode povlaenjem vee koliine novca, u odabranom trenutku, u trezore, te tako stvore nestaicu novca na tritu. Pomagai u emisijskoj banci tada dobiju zadatak da umjesto snienja

kamatnih stopa proguraju povienje kamatnih stopa. Ovakva restriktivna monetarna politika vodi u jo dublju deflaciju i privrednu krizu. Kad korisnici bankarskih kredita dou u situaciju da ne mogu vraati krediti, nastaje panika na tritu, tedie diu novac s rauna, te banke koje nisu pripremile dovoljne rezerve novca odlaze u steaj. Nakon ovako izazvanog raspada bankarskog sustava na tritu ostaje znatno manji broj banaka. To se esto dogaalo u prolosti kad je postojalo zlatno vaenje novca i kad su deflacijske krize bile este. Najvea kriza izazvana na ovakav nain bila je velika ekonomska kriza iz 1929. Ako monetarne vlasti ne znaju, ili ne ele prepoznati stanje deflacije, ili ee prikrivene deflacije moe se dogoditi da drava pokuava odrati monetarna stabilnost valute, a da se, istovremeno, nedovoljno titi stabilnost cjelokupnog pravnog sustava. 1.16. ROBNA PROIZVODNJA

Robna proizvodnja je proizvodnja za prodaju. Proizvoa ne proizvodi za svoje potrebe ve za kupce, s ciljem ostvarivanja profita, poveanjem svoga drutvenog utjecaja ili moi, ili s ciljem ostvarenja vlastitih vizija i ideja. Posljedica je vea produktivnost proizvodnje, ali i vea ovisnost pojedinca o zajednici unutar koje se odvija razmjena. Prije robne proizvodnje prevladavala je, i jo djelomino postoji naturalna proizvodnja, u kojoj proizvoa proizvodi za svoje potrebe a tek eventualne vikove iznosi na trite. Robna proizvodnja pojavila se vrlo rano, ve s pojavom prvih stoarskih i ratarskih kultura u kojima su se pojavili zanatlije specijalizirani za proizvodnju bronanih predmeta potrebnih ratarima, stoarima i ratnicima. Postupno se, zbog vee produktivnosti, robna proizvodnja sve vie irila, tako da je danas u razvijenim zemljama naturalna proizvodnja marginalna pojava. Robna proizvodnja je, ve u robovlasnikom drutvu postala gotovo iskljuivi nain proizvodnje materijalnih proizvoda. U feudalnom drutvu dolo je do potiskivanja trgovine, a time i robne proizvodnje, tj. naturalna proizvodnja i administrativna raspodjela unutar feuda postala je dominantna. Robna proizvodnja je poela ponovo osvajati europske prostore nakon razvoja trgovine, koja je doivjela zamah nakon kriarskih ratova. Razvojem velikih jedrenjaka i bujanjem prekomorske trgovine dolo je do ponovnog naglog rasta robne proizvodnje. Pojavom industrijskog naina proizvodnje robna proizvodnja je postala gotovo iskljuivi nain proizvodnje materijalnih proizvoda. Do odreenog zastoja u razvoju robne proizvodnje dolo je u socijalistikim zemljama. U tim zemljama komunisti su pokuali isplanirati sve potrebe stanovnitva, odrediti tko to treba proizvoditi, kada, kako i na koji nain. Pokuali su takoer odrediti tko koliko i kada proizvod moe dobiti. Sve ovo predstavlja u sutini ukidanje trine razmjene, ukidanje proizvodnje za prodaju, ukidanje trine selekcije meu proizvoaima i ukidanje motiviranosti za proizvodnju. Ovakav pokuaj organiziranja krupne naturalne proizvodnje na razini drave brzo je pokazao sve svoje mogunosti. Vladajue komunistike partije pokuavale su tada organizirati krupnu naturalnu proizvodnju na razini pojedinih republika, pa regija i na kraju na razini pojedinih sovhoza i kolhoza. alosni rezultati ovakvih nastojanja prisilili su komunistike vlastodrce da se ponovo ponu vraati

tritu i robnoj proizvodnji, ne samo u meunarodnoj razmjeni, ve i na unutar dravnoj razini. Krupna naturalna proizvodnja, kao pokuaj da se proizvodnja i razmjena organizira na principima koji vrijede unutar obitelji ili plemena, na kraju je naputena u svim totalitarnim marksistikim dravama. Efikasna robna proizvodnja i meunarodna razmjena dovele su do drastinih razlika izmeu komunistikih i demokratskih zemalja u njihovoj ekonomskoj snazi. Iako je na poetku planska privreda imala odreene rezultate razvijajui infrastrukturu te zahvaljujui niskoj startnoj osnovi mogla je kopirati proizvode razvijene u demokratskim, za poduzetnitvo slobodnim dravama, razvojem informatike, izmjena tehnologija postala je previe brza da bi ju stigli prekopirati. Na kraju, komunistike drave sruila je glad. 1.17. BURZA

Burza je najrazvijeniji oblik trgovine. To je mjesto gdje se roba kupuje posredstvom vrijednosnih papira, a da se ona fiziki ne pojavi na burzi. Kad se u nekoj dravi formira burza za neku robu, tada u toj dravi nema naina da netko proda robu skuplje ili da netko kupi jeftinije nego to je cijena na burzi. Nitko nije lud kupovati skuplje niti prodavati jeftinije od cijene na tritu, osim ako postoje dugoroni poslovni ugovori ili neki neekonomski razlozi za kupoprodaju. Na burzi se mogu prodavati samo trajniji i djeljivi proizvodi odreene kvalitete. Burza je najefikasniji mehanizam razmjene, koji omoguuje svim kupcima i prodavateljima poslovanje pod istim uvjetima. Na burzi se u svakom trenutku vidi kolika je ponuda i potranja. Ako se ponuda ili potranja naglo promijeni burza naglo reagira promjenom cijene. Burza dionica ima vrlo vanu korisnu ulogu kad neko poduzee eli brzo nabaviti potrebni kapital za ulaganje u novu bolju i napredniju tehnologiju, ili kad eli proiriti kapacitete, tako to izdaje novu kotaciju dionica koje prodaju i knjie kao dokapitalizaciju. Vrlo pozitivna uloga burze je i kad neki vlasnik eli uloiti svoj kapital u neku novu tehnologiju, ili novi proizvod kroz neku drugu kompaniju. On tada vrlo lako moe povui kapital iz postojeih kompanija tako da brzo proda dionice tih postojeih kompanija i novac uloi u novu proizvodnju. Nedostatak burze je to to nagla promjena cijene moe izazvati jo veu promjenu ponude i potranje, to vodi jo veim promjenama cijena. Uzroci ovakvog ponaanja su u tome to najbrojniji, takozvani sitni kupci i prodavai, koje zanima samo profit, a ne i upravljanje, ili razvoj, odluke o kupoprodaji donose na osnovi subjektivnih informacija, a veliki igrai esto namjerno izazivaju promjene cijena kako bi ostvarili velike zarade. Na ovaj nain mogue je planski, namjerno u pogodnim uvjetima izazvati financijsku nestabilnost pojedinih trita i ekonomsku krizu. Opasnost od ovakvog spekulativnog kapitala nastaje kad veliki strani igrai ponu ulagati na domae trite dionica, obveznica, valuta i nekretnina. Tada se cijene na tim tritima poinju dizati to ima vie negativnih efekata kao to su: 1. Domai investitori prestaju ulagati u proizvodnju, te ulau na burzu kako bi i oni zaradili. Osobito je opasno ako ponu dizati kredite za kupovinu na burzi.

2. Ulaganje velikih koliina kapitala iz inozemstva znai veliku ponudu deviza, pa cijena deviza na tritu novca pada, odnosno cijena domae valute raste. To ima za posljedicu promjenu u poloaju uvoznika, proizvoaa i izvoznika. Uvoz postaje isplativ, a domaa proizvodnja i izvoz postaju neisplativi. Posljedica je pad proizvodnje i ulaganja u proizvodnju, te pojava velike nezaposlenosti. Ulaganja na burzi rastu kako rastu cijene. Svi ele zaraditi na valu rasta cijena, vjerujui kako e vrijednosne papire prodati kad budu najskuplji. Veliki igrai koriste upravo taj psiholoki efekt pa ulau dok se na burzi poveava broj ulagaa. Kad veina slobodnog kapitala doe na burzu veliki igrai se tiho povlae s trita, tj. preko vie posrednika prodaju svoje vrijednosne papire, a kad sve prodaju, putaju informaciju kako su se povukli s tako nestabilnog trita. To djeluje kao ok, te izaziva domino efekt na tritu, tj. svi ele prodati, pa cijene na burzi naglo padaju. Mnogi sitni ulagai pri tom propadaju, osobito oni koji su spekulirali posuenim novcima. Najopasniji ulagai su investitori povezani sa obavjetajnim slubama koji zahvaljujui privilegiranim informacija uvijek znaju to treba kupovati, a to treba prodavati, te tako ostvaruju vrlo velike zarade koje djelom plasiraju u obavjetajne zadatke kamuflirane u razne pozitivne ciljeve, preko raznih udruga civilnog drutva. Kako bi se sprijeilo ovakvo negativno djelovanje burze potrebno je instalirati instrumente za sprjeavanje neprijateljskog urotnikog meetarenja. Najvanije je sprijeiti domae investitore da novac iz proizvodnje ulau na burzu, te da se zaduuju radi ulaganja na burzi. Ovakvu vrstu zaduenja drava treba sprijeiti svim moguim preprekama, ukljuujui veliki postotak izdvajanja na obavezne depozite i posebne poreze na ovakvu vrstu kredita. Pad cijena deviza, odnosno rast cijene domae valute drava, odnosno NB treba sprijeiti naglim otkupom deviza novcem iz primarne emisije. Kako pri tom ne bi dolo do inflacije NB treba poveati primarnu kamatnu stopu na kredite koje odobrava poslovnim bankama. Nagli rast cijena dionica domaih kompanija drava ne treba sprjeavati, ali kad doe do naglog pada vrijednosti takvih dionica to drava treba sprijeiti . Najjednostavniji nain sprjeavanja naglog pada dionica je, u tom trenutku odobriti domaim najveim suvlasnicima takvih poduzea kredite za kupovinu kontrolnog paketa dionica, posredstvom razvojne banke. Spekuliranje nekretninama drava ne treba sprjeavati, naprotiv to treba poticati, poto pri tome ubire porez na promet nekretninama, a zemlju i ostale nekretnine nitko ne moe odnijeti. Kako bi prodaja bila to vea porezna stopa ne smije biti visoka. Opasnost od prodaje nekretnina postoji kad zemlju u pograninoj regiji kupuju dravljani susjednih zemalja koji imaju namjeru tu se i naseliti. Razvojem informatikih mrea vrlo brzo e se stvoriti mogunost da svatko tko ima kuni kompjuter moe elektronskim putem trgovati svim robama, pa e doi do naglog razvoja trgovine na elektronskim burzama valuta, dionica i ostalih vrijednosnih papira, to e poveati broj sitnih domaih ulagaa, koje treba zatititi od velikih igraa i njihovih urotnikih spekulacija. 1.18. NADNICA

Nadnica je cijena usluge koju najamni radnik izvri kupcu usluge. Cijena te usluge ovisi o ponudi i potranji za uslugama. Usluga koju radnik prodaje poslodavcu sastavljena

je od znanja radnika, iskustva i energije koju radnik utroi na odreenom mjestu u odreeno vrijeme. Poetkom industrijske revolucije, novi industrijski poduzetnici traili su sve vei broj radnika za rad u tvornicama, to je dovelo do naglog porasta potranje za industrijskom radnom snagom. To je dovelo do porasta cijene usluga tj. nadnice. Da bi smanjili nestaicu radne snage poeli su zapoljavati ene, djecu, produivati radni dan itd. Ovakvi potezi doveli su do djelominog smanjenja cijena nadnica. Ukidanjem kmetstva i uvoenje novih tehnika i tehnologija u poljoprivredu, produktivnost poljoprivredne proizvodnje je naglo porasla, to je dovelo do nagle pojave vika radne snage na selu. Sav taj viak krenuo je prema gradu, gdje je dolo do naglog smanjenja cijene nadnica. Rezultat je bio: - Nii trokovi proizvodnje industrijske robe, to je dovelo do snanog zamaha proizvodnje roba; - Dovoenje na rub egzistencije mnogih porodica s veim brojem djece, staraca i bolesnih. Ovaj nagli razvoj imao je svakih nekoliko godina zastoj, iz tog razloga to koliina novca tj. zlata nije mogla pratiti porast proizvodnje. Ove deflacijske krize imale su vrlo nepovoljan utjecaj na ukupnu dugoronu stopu rasta nacionalnog dohotka, na cijenu nadnica i stopu nezaposlenosti. Ovakav razvoj stvorio je, u gradu, sve veu selekciju na siromane radnike i bogate vlasnike tvornica, industrijalce i njihove kooperante, bankare, te druge posjednike krupnog kapitala i rjeih znanja i vjetina. Pojedini zanatlije i sitni poduzetnici koji nisu mogli opstati u konkurenciji s krupnim industrijalcima su propali, a oni koji su uspjeli postati dobavljai krupnih kompanija su opstali. Sve brojniji fiziki radnici, za svoj sve gori poloaj, optuivali su bogatae i esto su dolazili do zakljuka da ih oni pljakaju. Poeli su se organizirati u sindikate, politike organizacije i sl. to je dovelo do pobuna, revolucija, anarhije, i ratova nakon kojih je poloaj veine postajao jo gori. Pored svega ovog tehniko tehnoloki razvoj je sigurno i uporno krio nove putove, pa je i poloaj svih ljudi postupno ipak postajao, dugorono, sve bolji. Ponuda radne snage ovisi o broju stanovnika u dravi, o prilivu iz drugih drava, o stopi rasta stanovnitva, o duini kolovanja, o duini radnog vijeka, o duini radnog dana i sl. Zabranom djejeg rada znaajno je smanjena koliina radne snage to je dovelo do vie cijene nadnica. Drugi znaajan korak bio je snienje trajanja radnog dana, to je opet izazvalo povienje cijena nadnica. Uvoenjem obveznog kolovanja smanjena je ponuda fizike radne snage, a poveana je ponuda kvalificirane radne snage. To je dovelo do pribliavanja cijene usluga nekvalificirane i kvalificirane radne snage. Zasluge za ovakve promjene uglavnom imaju pojedini sindikati umjerene politike partije i crkva. Potranja za radnom snagom ovisi o novim investicijama. Nove investicije ovise o veliini profita i profitne stope. Profitna stopa ovisi o razvoju novih tehnika i tehnologija, te o snienju trokova. Legalizacijom razvojnih mehanizama dolo je do snanog razvoja tehnike i tehnologije, to je dovelo do poveanja vrijednosti proizvoda i do snienja trokova proizvodnje. Drugi najvaniji faktor koji je doveo do snienja jedininih trokova je snienje cijene nadnica. Svako snienje cijena nadnica dovelo je do poveanja profitne stope i poveanja profita, to je djelovalo na poveanje ulaganja u razvoj novih proizvoda i novih

investicija, koje su poveavale potranju za novom kvalificiranom radnom snagom. Rezultat toga je naknadno poveanje cijene nadnica. Poto je cijena nadnice jedan od osnovnih faktora u strukturi trokova, visina nadnice u poetku industrijskog doba snano je djelovala na brzinu privrednog razvoja. Drave koje su imale veu nadnicu, imale su sporiji razvoj, a one s niom nadnicom bri. Izuzetak od ovog pravila postoji u privrednim granama gdje je udio materijalnih trokova u cijeni kotanja daleko vei od troka nadnice, zbog toga to dobro plaeni radnik bolje uva skupe strojeve i sirovine. Isto tako u privrednim granama koje trae visokoobrazovanu, povjerljivu i kreativnu radnu snagu, ako ele opstati na tritu moraju visokom plaom privui najbolje te ih nagraditi za uvanje poslovnih, tehnikih i bankarskih povjerljivih informacija. Stabilnost pojedinih drava ovisila je o umjerenosti zahtjeva i radnika i vlasnika industrijskog kapitala. Veliki zahtjevi radnika vodili su u privrednu stagnaciju, a nepopustljivost investitora dovodila je do socijalnih potresa. Najnia nadnica odreena je trokovima za odranje osnovnih ivotnih potreba pojedinca. Za ovakvu nadnicu mogu raditi samci. Najnia nadnica u socijalno stabilnom drutvu odreena je trokovima za odranje prosjeno velike obitelji, tj. minimalnim trokovima prehrane, oblaenja, stanovanja, kolovanja djece i putovanja na posao. Najvia mogua nadnica odreena je visinom profitne stope. to se radnici izbore za viu nadnicu profitna stopa pada. Kad profitna stopa padne na nulu daljnje poveanje nadnice vodi u bankrot. Zbog nemogunosti za daljnja ulaganja, radnicima takvih poduzea dugorono nadnice padaju, jer nije mogu razvoj poduzea. Najveu ulogu u formiranju nadnice imaju sindikati. O njihovoj organiziranosti i snazi, na vrhuncu razvoja industrijskog drutva esto je ovisio poloaj radnika u drutvu, privredni rast drutva, ali i stabilnost drutva. 1.19. SINDIKAT

Sindikat je organizacija najamnih radnika, tj. prodavaa osobnih usluga, kojoj je osnovni zadatak da pregovara o cijeni usluga s kupcem tih usluga tj. poslodavcem. U poetku industrijske revolucije postojao je vrlo mali broj industrijalaca i veliki broj radnika. to su tvornice postajale vee u jednoj tvornici radilo je sve vie ljudi. U takvoj situaciji pojedini lokalni poslodavci su unitili konkurenciju malih obrtnika, te su stekli monopol i u proizvodnji roba i u kupnji usluga. Kao monopolisti - kupci mogli su formirati cijenu usluga vrlo blisku minimalno moguoj. Organiziranjem sindikata radnici su se na tritu usluga pojavili kao ravnopravan partner. Povezivanjem sindikata u jedinstvenu organizaciju, sindikati su stjecali poloaj jedinog, monopolskog prodavaa usluga, ime je cijena usluga poela dostizati maksimalni iznos. Sve veim povezivanjem kompanija dolazilo je do situacije da je cijena usluga postajala dogovor izmeu dvaju monopolista. Uloga sindikata bila je povoljna dok su sindikati bili organizirani na razini pojedinog poduzea. Takvi sindikati znali su kolika je profitna stopa, pa su mogli odrediti koliko mogu traiti poveanje cijene usluga, a da ne ugroze opstanak i razvoj poduzea. Razvojem nacionalnih sindikata na razini pojedinih industrijskih grana, ili na razini drave, dolo je do situacije da sindikat ima apsolutni monopol u odreivanju cijene usluga.

To je dovodilo do bankrota poduzea s niom profitnom stopom, usporavanjem razvoja i poveanjem stope nezaposlenosti. Posebno opasni sindikati mogu biti kad ih sponzoriraju druge konkurentske kompanije kad ele unititi konkurenciju, ili kad ih sponzoriraju obavjetajno sigurnosne slube drugih drava kad ele izazvati nered u drugoj dravi. Ovakvi sindikati i sindikalne voe istiu se radikalnim zahtjevima i nemoguim obeanjima kojima nastoje privui ekonomski nepismene radnike u svoje lanstvo. Velike globalne multinacionalne kompanije imaju mogunost brzo promijeniti lokaciju poduzea iz jedne drave u drugu, te tako biraju podruja sa najjeftinijom radnom snagom, ime je uloga sindikata postala zanemariva. U ovakvom globalnom post industrijskom drutvu poduzea imaju, u prosjeku, sve manji broj zaposlenih, radnici sve lake komuniciraju s poslodavcem, te i uloga sindikata u ovakvim malim sindikatima slabi, ali su ovakvi mali poslodavci sve vie izloeni pritiscima velikih kompanija za koje rade kao dobavljai pa moraju i sami, zbog konkurencije dobavljaa iz siromanijih zemalja sniavati cijenu rada kako ne bi izgubili narudbe. U takvim sluajevima sindikati ne mogu nita napraviti poto konkurenti svaki trenutak ekaju trajk kao priliku za uskakanje u posao. Zbog ovakvog razvoja svjetske privrede i poslodavci i sindikati sve vie gube monopolski poloaj, pa cijene usluga sve vie ovise o ponudi i potranji, a sindikati mogu neto napraviti samo u javnim institucijama i dravnim poduzeima.

1.20.

SUSTAV

Sustav je svaki organizam koji izmeu elemenata tog sustava ima ugraene informativne veze koje tom sustavu omoguuju odreeno ponaanje. Sustavi mogu biti otvoreni i zatvoreni. Zatvoreni su oni koji imaju odreenu samostalnost ponaanja u promjenjivoj okolini. Osnovna karakteristika zatvorenih sustava je da imaju jednu ili vie povratnih informativnih veza meu elementima, koji sustavu omoguuju reakciju na promjenu u okolini. Svaki sustav tei da vremenom prijee u stanje entropije tj. potpunog kaosa. Entropija je mjera neodreenosti sustava. to je entropija vea, vea je i vjerojatnost da e sustav biti u stanju kaosa. Informacije odravaju sustav u sreenom stanju i omoguuju mu da odri svoj cilj. Svaki sustav se sastoji od niih podsustava koji meusobno i s viim sustavima mogu biti povezani s jednim ili vie kanala kroz koje ide materija, energija ili informacije. Sustav se na utjecaj okoline prilagoava u odreenom vremenu. Sustav moe biti stabilan, labilan ili indiferentan. Stabilan je onaj sustav koji se nakon utjecaja iz okoline vraa u stanje ravnotee, ako ga vanjska sila ne izbaci iz podruja stabilnosti. Labilan sustav se nakon utjecaja vanjske sile kree pravcem koji ga udaljava iz stanja ravnotee, i taj pravac kretanja sustav zadrava i kad utjecaj vanjske sile prestane. Indiferentni sustavi nemaju svog odreenog stanja ravnotee. Dinamina stabilnost tj. ergodinost sustava je sposobnost sustava da se vrati na ponaanje u skladu sa svojom razvojnom funkcijom, ako ih neka vanjska sila skrene sa

eljenog pravca. Smetnje se mogu otkloniti izolacijom sustava ili stvaranjem zaliha. Smetnje se mogu kompenzirati tako da poseban podsustav, detektor, prikuplja podatke o smetnjama, a drugi podsustav na unaprijed predvien nain otklanja smetnje. Sustav se moe regulirati tj. otkloniti posljedice smetnji uz pomo povratne veze i regulatora koji predstavljaju zatvoreni upravljaki krug. Gospodarstvo svake drave je djelomino zatvoreni sustav koji ima odreene veze s okruenjem tj. drugim dravama. Razvojem komunikacija, itav svijet, sve vie, postaje jedan jedinstveni zatvoreni gospodarski sustav.

2. PRIVREDNI SUSTAV

Privredni sustav je organizam koji povezuje sve elemente jednog drutva, tj. ljude i prirodna dobra u jednu cjelinu. Privredni sustav dio je ljudske zajednice i mora djelovati u interesu itave zajednice kako bi zajednica bila stabilna, s time to svaki dio sustava mora rjeavati probleme za koje je zaduen. Ako netko kupi automobil u dijelovima, u njemu se ne moe voziti. Ako dijelove sloi po veliini, po teini, po boji, o cijeni, ili na neki drugi slian nain, automobil nee funkcionirati. Da bi automobil funkcionirao potrebno je sve dijelove sloiti u jedan funkcionalan mehanizam. Toak je npr, dio mehanizma za kretanje, dio mehanizma za upravljanje, dio mehanizma za koenje itd. I svi drugi dijelovi automobila imaju jednu ili vie funkcija, tj. dio su jednog ili vie razliitih mehanizama koji ine automobil. Da bi automobil kao cjelina funkcionirao, potrebno je da svoj dio posla obave i konstruktori i mehaniari i vozai. Pojedini elementi privrednog sustava povezani su tokovima materijalnih elemenata, energije, usluga, informacija i sl. Pojedini elementi mogu biti povezani s vie razliitih podsustava. Tek ako svi osnovni podsustavi barem minimalno funkcioniraju, i sustav kao cjelina moe funkcionirati. Privredni sustav moemo podijeliti na etiri osnovna podsustava: PROIZVODNI MEHANIZMI

MEHANIZMI RAZMJENE REGULACIJSKI MEHANIZMI RAZVOJNI MEHANIZMI 2.1. PROIZVODNI MEHANIZMI

Proizvodni mehanizmi su svi oni dijelovi privrednog sustava koji uestvuju u stvaranju novih materijalnih vrijednosti, usluga, energije ili informacija. To su: sva poduzea i trgovine, infrastruktura i kole, sredstva komunikacije, te slini organi koji uestvuju u stvaranju profita. Pojedinim ovim mehanizmima je proizvodnja osnovna funkcija, a neki imaju drugu funkciju kao osnovnu. Neki proizvodni mehanizmi su istovremeno i mehanizmi razmjene, i regulacijski mehanizmi, i razvojni mehanizmi. Poto imaju vie razliitih funkcija i njihova vrijednost je vea. 2.2. MEHANIZMI RAZMJENE

Mehanizmi razmjene su svi mehanizmi koji uestvuju u razmjeni materije, energije, usluga i informacija. To su : objekti infrastrukture, trgovine, trgovake organizacije, te privredni propisi i uzance koji odreuju nain razmjene i slino. Veina ovih mehanizama imaju i druge funkcije. Prije izuma novca, robe su se mijenjale trampom. Izumom novca razmjena je postala mnogo laka. Novac kao sredstvo razmjene roba zamijenio je trampu te je ovo prva i osnovna funkcija novca. Uz upotrebu novca razmjena je laka, bra i sigurnija. ovjek, zahvaljujui novcu, ne mora istovremeno prodavati i kupovati, ve kupovinu moe odloiti. Razmjena moe biti domaa i meunarodna. U domaoj razmjeni domaa valuta slui kao sredstvo razmjene, dok u meunarodnoj razmjeni, kao svjetski novac, danas, funkcionira nekoliko najjaih svjetskih valuta kao to su US $ i Euro. Odnosi izmeu pojedinih valuta na meunarodnom tritu ovise o stabilnosti pojedinih valuta, te o bilanci meunarodne razmjene zemlje iju valutu promatramo. Stabilnost valute ovisi o stabilnosti privrede i o ispravno koritenim monetarno regulacijskim mehanizmima, dok bilanca razmjene moe varirati izmeu deficita i suficita. Kad je priljev strane valute vei od odljeva, domaa valuta je precijenjena, uvoz je isplativ, previe se uvozi te dolazi do deficita. Rezultat je nelojalna konkurencija domaoj privredi, neisplativost izvoza, pretjerano troenje deviza, i posljedino, pad teaja domae valute. Ako narodna banka svojim intervencijama na deviznom tritu ne odrava stabilan teaj, ve ga kupovinom deviza iz primarne emisije slabi, dolazi do pada vrijednosti domae valute i obrnutog procesa, tj. poveanja izvoza, poveanje proizvodnje, smanjenja uvoza i

odljeva kapitala. Na ovakvo ciklino smjenjivanje suficita i deficita drava moe utjecati dravnim zaduivanjem, carinskom politikom, politikom primarne kamatne stope, a utjecaj ima i trite kapitala koji se preljeva tamo gdje je vea produktivnost, manji porezi i manje uplitanje drave u poslovanje. Meunarodne financijske institucije kao MMF, svjetska banka i sline meunarodne financijske institucije uspjele su gotovo ukinuti cikline promjene deficita i suficita izgradnjom urotnikih planova uperenih protiv manjih i gospodarski slabijih zemalja. Banke iz razvijenih zemalja daju sve vee kredite nerazvijenim zemljama, a zahvaljujui garancijama MMF -a i svjetske banke, ne moraju brinuti o vraanju. Politiari iz nerazvijenih zemalja uzimaju takve kredite, uz proviziju, te taj novac prodaju na domaem tritu. Kamata na takve kredite je vrlo promjenjiva i ovisi o LIBOR-u tj. kamatnoj stopi koja odreuje Wall Strit i Londonski City. Time, teaj domae valute dre na nerealno visokoj razini ime cijene domae robe postaju nekurentne, izvoz se ne isplati, a uvoz se isplati. Glavni uvoznici su isti politiari i njihovi prijatelji od kojih opet uzimaju proviziju tako da su njihovi privatni rauni sve deblji, proizvodnja i standard u vlastitoj dravi sve manji, a dug prema inozemstvu sve vei. Razvijenim dravama tj. njihovim financijskim, naftnim i ostalim industrijskim kompanijama ovakva politika odgovara; zarauju na kamatama, zarauju na prodaji vlastitih proizvoda, a garancija povrata su meunarodne financijske institucije, obavezni devizni depoziti nerazvijenih zemalja, te privatni depoziti korumpiranih politiara koji svoj privatni novac u pravilu dre u bankama razvijenih zemalja od kojih su uzeli kredite. Dodatni interes razvijenih zemalja za ovakvu kreditnu politiku je taj to one ele konkurentske nacionalne kompanije iz nerazvijenih zemalja dovesti pred bankrot. Kad, zbog nerealnog teaja, veina domaih poduzea doe pred steaj banke razvijenih zemalja obustavljaju daljnje poveanje zaduenja. Steaj mogu izbjei samo ona proizvodna poduzea koja su imala dovoljno jak utjecaj kojim su mogle za svoje proizvode osiguraju jaku zatitnu carinu. Da bi se dospjele rate mogle vratiti drave, planski uhvaene u ovakvu kreditnu zamku, prisiljene su unitena poduzea i banke koje su se vezale za takva poduzea, te nekretnine, prodavati po simbolinim cijenama. Tada se pojavljuju multinacionalne kompanije koje jeftino kupuju sve to imalo vrijedi. Kad sve pokupuju, preko MMF-a trae prelazak na treu fazu prikrivene financijske kolonizacije tj. devalvaciju domae valute i voenje politike realnog teaja. Time domaa radna snaga i proizvodi potrebni velikim multinacionalnim kompanijama postaju jeftini, te multinacionalne kompanije koje su otkupile poduzea i nekretnine ostvaruju ekstra profite. Kreditiranje u inozemstvu ima i za razvijene drave odreene negativne efekte, a to je poveanje cijene investicijskog kapitala u matinim dravama, to dovodi do smanjenja investicija u infrastrukturu i gradnju novih pogona. Stari pogoni se nastoje maksimalno iskoristiti uz sve manju kvalitetu proizvoda, dok se novi pogoni grade jedino u dravama s najniim nadnicama. Zbog tog mnoga mala poduzea i u razvijenim dravama propadaju. Osim meunarodnih kreditnih organizacija postoje i druge organizacije koje potiu meunarodnu razmjenu. Najvea takva organizacija je WTO. Ova organizacija je osnovana s ciljem poticanja smanjenja carina u trgovini meu zemljama lanicama. Ideja osnivaa je bila da kupci u zemljama lanicama dobiju to jeftinije proizvode, a da proizvoai, zahvaljujui veem tritu, snize trokove proizvodnje i cijenu proizvoda. Rezultati WTO- a su: poveanje meunarodne razmjene, olakano osvajanje novih trita od strana velikih multinacionalnih kompanija, koncentracija sjedita ovih kompanija u razvijenim zemljama i

decentralizacija proizvodnje irom svijeta. Na ovaj nain razvijene zemlje su svoje kompanije pretvorile u sredstvo posredne kolonizacije svijeta i unitenje sve lokalne industrije u koloniziranim dravama, osim najjednostavnijih poslova proizvodnje sirovina, usluga i montae. Ovo su uspjele zahvaljujui tome to je slobodna konkurencija meu poduzeima koja posluju u lanicama WTO -a samo privid. Multinacionalne kompanije razvijenih zemalja su, uz pomo velikih meunarodnih banaka, uspjele pokupovati slabija poduzea iz nerazvijenih drava. U tome su im pomogli korumpirani domai politiari, nepostojanje kvalitetnih zakona o zatiti interesa sitnih dioniara, zakona o preuzimanju, zakona o steaju, zakona o zatiti od meunarodnog dampinga. Veliku ulogu u ovom procesu odigrale su i obavjetajne slube razvijenih zemalja. Pravodobnim dostavljanjem povjerljivih informacija o lokalnim poduzeima multinacionalne kompanije su znale koliko vrijede pojedina poduzea i gdje su im slabosti, koga je mogue potkupiti i sl. Razvijene zemlje imaju zakone koji dozvoljavaju davanje mita graanima drugih zemalja, ali o tome moraju voditi uredno knjigovodstvo. Zahvaljujui ovome, pravosudne institucije i obavjetajne slube razvijenih zemalja mogu ucjenjivati korumpirane lokalne biznismene i politiare. Konani rezultat je koncentracija sjedita multinacionalnih kompanija u razvijenim zemljama zapada, ponajvie u SAD- u. Prljave poslove proizvodnje prebacili su u drave gdje je radna snaga jeftina, gdje ne postoje antimonopolski zakoni, zakoni o zatiti radnika, djece, bolesnika i nezaposlenih. Najveu korist od ovoga imaju vlasnici multinacionalnih kompanija te potroai razvijenih zemalja koji imaju dovoljno novca za kupovinu sve jeftinijih proizvoda. Da bi WTO bio korisna organizacija morao bi, osim poveanja meunarodne razmjene, teiti i vanjskotrgovinskoj ravnotei platnih bilanci pojedinih zemalja. Kad je u nekoj dravi ukupni uvoz vei od ukupnog izvoza ta drava bi morala imati pravo na uvoenje zatitne carine. Ta zatitna carina bi se mogla odnositi samo na proizvode koji se proizvode u toj zemlji. Visina zatitne carine mogla bi biti do postotka koji bi se odredio po formuli: Zc(%) = (Ui x 100)/Uu Zc- zatitna carina, Ui ukupni izvoz = izvoz proizvoda i usluga + turistiki priljev + devizne doznake zaposlenih u inozemstvu, Uu ukupni uvoz = uvoz proizvoda i usluga + turistiki odljev + devizne doznake stranih uposlenika prema matinim dravama. Na ovaj nain bi se sprijeila propast proizvodnje u zemljama koje se zaduuju u inozemstvu. Drave koje bi uvodile vie carine od dozvoljenih trebalo bi kanjavati tako to bi WTO svim ostalim dravama dozvolio uvoenje kaznenih carina na sve robe i usluge koje dolaze iz te zemlje. Da bi sve lanice WTO-a bile stvarno ravnopravne, WTO bi osim utjecaja na carine morao nadgledati i zakone o radnom pravu, zakone o preuzimanju, zakone o zatiti interesa sitnih dioniara, zakone o steaju, zakona o zatiti od meunarodnog dampinga, zakone o borbi protiv korupcije, a takoer bi trebao imati i organe za nadzor rada obavjetajnih slubi koje se bave industrijskom pijunaom. Svi navedeni zakoni bi, u svim zemljama lanicama, trebali biti to slinije kvalitete. To naravno, industrijski razvijenim dravama nije u interesu i zato one nastoje unutar svog teritorija razviti to jau konkurenciju, ali na meunarodnom planu nastoje provesti to jai prikriveni protekcionizam i stvaranje monopola vlastitih kompanija podupirui vlastita poduzea u borbi protiv konkurencije.

Drave, koje se ele zatititi od ulaska u kreditnu zamku, morale bi donijeti zakone koje brane vladi, dravnim institucijama i dravnim poduzeima uzimanje meunarodnih kredita, te izdavanje meunarodnih dravnih jamstava. Meunarodne kredite smjeli bi uzimati iskljuivo privatni poduzetnici koji za povrat kredita garantiraju iskljuivo svojom privatnom imovinom. Time bi porasla vjerojatnost preivljavanja sitnog nacionalnog kapitala, u sukobu s krupnim meunarodnim kapitalom koji veliinom unitava konkurenciju, koja je esto i kvalitetnija i jeftinija. Zadatak emisijske banke ne bi smio biti samo stabilna valuta i stabilne cijene, zadatak bi trebao biti realan teaj umjesto (uvoz proizvoda i usluga treba biti jednak) trinog, a inflacija bi trebala biti otprilike jednaka kao u dravama s kojima se najvie trguje.

2.3.

REGULACIJSKI MEHANIZMI

Regulacijski mehanizmi su mehanizmi pomou kojih drava regulira privredne tokove i sprjeava potrese, slino kao to amortizeri automobila ublaavaju udare pri nailasku na rupe. U ove mehanizme ulaze svi instrumenti za regulaciju monetarnih kretanja, za regulaciju meunarodne razmjene, za regulaciju breg razvoja pojedinih sektora, za regulaciju dravnih rashoda i prihoda i sl. Ovdje spadaju: emisijska politika, eskontna kamatna stopa, stopa obveznih likvidnih rezervi, sustav robnih rezervi, porezni sustav, monetarni sustav, carinski sustav itd. Najvaniji regulacijski mehanizam je porezni sustav Funkcije poreznog sustava su da se njime vodi fiskalna politika, politika gospodarskog razvoja, socijalna politika, demografska politika, politika ravnomjernog regionalnog razvoja, a takoer i ekoloka politika. Razvojem industrijskog drutva sve je vie naputan obiteljski porez na zemlju, a sve vee porezno optereenje prebacivano je na nove porezne obveznike. Razvojem poreznog sustava drava je sve preciznije regulirala sva podruja ivota. Veim ili manjim porezima drava moe koiti ili poticati razvoj pojedinih privrednih grana. Prebacivanjem poreza na pojedince, sposobni i zdravi samci sve vie su poticani da brigu za slabije i bolesne prebace na dravu. Tako je nastala snana centralna socijalna drava. Porezna politika ima veliki znaaj i na regionalni razvoj drave. Najstabilnija drava je nacionalna drava u kojoj je veina ljudi meusobno povezana osjeajem ljubavlju prema vlastitoj nacionalnoj zajednici, a za stabilnost takve drave potreban je ravnomjerni razvoj svih regija, ali je negativno ako se u pojedinim regijama razviju jaki centri koji potiu etniku, teritorijalnu i politiku regionalizaciju. Regionalizaciju, zbog svojih geostratekih interesa zagovaraju meunarodne globalistike organizacije koje nastoje ovlasti nacionalnih drava djelomino prenijeti na

meunarodne nadnacionalne zajednice, a djelomino na nie regije. Velikim dravama podjela na 20 ili 30 regija ne moe natetiti, ali kad se male drave podijele na 4-5 regija to u kriznim situacijama moe biti opasno za sam opstanak drave. U situacijama vee gospodarske, socijalne ili sigurnosne krize jae regije mogu poeljeti izlazak iz takve ugroene dravne zajednice, a ako ne postoji sila koja bi to sprijeila drava vrlo lako propada. Drugi zagovornici regionalizacije su mnogi lokalni politiki vlastodrci koje svoju pretjeranu potrebu za novcem i moi ne uspijevaju realizirati na nacionalnom nivou pa to pokuavaju na regionalnom nivou. Takvih, koji zbog svoje politike naivnosti, ili zbog svojih sitnih interesa, svjesno ili nesvjesno zanemaruju geostrateke interese vlastite drave uvijek je mogue nai u svim dravama, manje u jednonacionalnim, a puno vie u vienacionalnim, osobito ako su i nedemokratske. Regionalistima esto na ruku ide raspoloenje naroda kojemu smeta preveliko porezno optereenje, pretjerana koncentracija kapitala u glavnom gradu i centralizacija moi u rukama drave. Velika centralizacija i metropolizacija dovodi do pojave nezadovoljstva graana, otpora, pa ak i mrnje prema glavnom gradu, to lokalni regionalisti pokuavaju iskoristiti za svoj interes, a na tetu centralne drave. Negativni primjer pretjerane centralizacije i monopolizacije su drave Latinske Amerike u kojima oko 70% stanovnitva ivi u glavnim gradovima pojedinih drava, a pojava se sve vie primjeuje i u Afrikim dravama. Kako bi se ovakvi, za nacionalno gospodarstvo, nacionalnu sigurnost i nacionalnu politiku jedne drave negativni trendovi izmijenili potrebno je, umjesto regionalizacije osmisliti i realizirati strateki plan snane decentralizacije i demonopolizacije. Nacionalni dohodak stvaraju poduzetnici, radnici i seljaci, te oni trebaju odluivati o ulaganjima, a drava im u tom ne treba smetati mijeajui se u ono to pojedinci i grupe mogu sami rijeiti. Centralna drava treba odluivati samo o pitanjima koja se tiu svih dravljana, a lokalni centri trebaju odluivati o pitanjima koja tite veinu stanovnika tog centra i o onom to ne mogu rijeiti sami pojedinci i privatni poduzetnici. Pojedina ministarstva, dravne agencije i dravna poduzea potrebno je smjestiti izvan glavnog grada. U dananjem vremenu snane komunikacijske i prometne povezanosti nema nikakvog racionalnog opravdanje zbog kojeg bi sva ministarstva morala biti u jednom centru, to je i sigurnosno opasno. Nema nikakvog opravdanog razloga zbog kojeg neko dravno poduzee koje svu proizvodnju, preradu ili transport vri izvan glavnog grada mora sjedite imati u njemu. Ovakvom decentralizacijom se smanjuje broj radnih mjesta u metropoli a poveava na periferiji. U istom cilju dravna ministarstva, dravne institucije i dravna poduzea trebaju izvriti snanu decentralizaciju vlastite nabave. Nabava treba biti centralizirana samo za osnovne komponente kojih se puno troi, dok sve sporedne proizvode i usluge trebaju nabavljati podrunice, kad im treba i koliko im treba. Sve dravne institucije i dravna poduzea koja imaju podrunice u vie upanija morale bi, pri nabavi sporednih proizvoda i usluga koji se isporuuju konstantno ili periodino tijekom godine, a isporuuju se na razliito mjesto troka, vriti izbor najpovoljnijeg dobavljaa za svako mjesto troka posebno. To je efikasnije, racionalnije i politiki potenije prema lokalnim dobavljaima koji su, najee kvalitetniji i jeftiniji, ali nemaju dobre veze u centralama kompanija i institucija. Centralni odjeli nabave trebaju takve lokalne nabavke samo kontrolirati, koliinski i kvalitativno.

Zbog ravnomjernijeg teritorijalnog razvoja potrebno je izvriti i demonopolizaciju svugdje gdje je to mogue, a gdje zbog prirodnih razloga nije mogue ukinuti monopol potrebno je izvesti decentralizaciju samih tih monopolskih poduzea, osobito svih monopolskih komunalnih poduzeima. Mnoga monopolska poduzea stalno diu monopolske cijene svojih monopolskih proizvoda i usluga ime ostvaruju vrlo visoku ekstra dobit. Istodobno se bave raznim dodatnim poslovima na kojima zapoljavaju svoje roake i prijatelje. Na ovim dodatnim poslovima nelojalno konkuriraju tritu izloenim poduzetnicima tako to nude proizvode i usluge ispod cijene kotanja, ime unitavaju domae proizvoae, a gubitke pokrivaju iz monopolske ekstra dobiti. Sve ovo plaaju krajnji korisnici, tj. porezni obveznici pri kupovini monopolskih proizvoda i usluga. Kako bi se ovakva negativna aktivnost monopolskih poduzea sprijeila potrebno je zakonom zabraniti monopolistima bavljenje bilo kakvim trinim aktivnostima osim osnovne djelatnosti zbog koje su osnovani. Sve sporedne odjele koji se bave graenjem, odravanjem, ienjem, zatitom, raunovodstvom, informatikom i sl. potrebno je ili ukinuti, tj. radnike i poslove prepustiti privatnim poduzeima, ili te odjele organizirati u posebna poduzea (tzv. autsorcing) koja po kratkom postupku treba privatizirati. Isto to treba uiniti sa sporednim djelatnostima u pojedinim ministarstvima, bolnicama i slinim dravnim institucijama. Osim ravnomjernog razvoja svih dijelova drave porezni sustav moe utjecati i na razvoj obiteljskih vrijednosti. Veim ili manjim poreznim olakicama drava moe utjecati na obitelji kako bi imali vie ili manje djece i kako bi vie ili manje brinuli sa stare i bolesne. Dodatnim porezom na dobra koja se prodaju nou i blagdanima drava moe smanjiti rad trgovina u vremenu predvienom za odmor ime jaa obiteljsko zajednitvo i kupaca i prodavaa. Veim ili manjim porezima drava moe prisiliti proizvoae da se vie ili manje brinu za zatitu okoline od zagaenja koja nastaju u toku proizvodnje, transporta i upotrebe. Kako bi se prikupilo to vie poreza drava treba investirati, tj. troiti novac tako da se ostvari to vea porezna korist. Porezna korist nije samo porez koji plaa poduzetnik i njegovo poduzee. U poreznu korist treba ubrojiti takoer poreze i doprinose koji plaaju uposlenici, pa poreze i doprinose koji plaaju domai dobavljai i njihovi uposlenici, te domai dobavljai dobavljaa, sve do domaih proizvoaa osnovnih sirovina. Ta porezna korist moe biti i do 70% ako su svi dobavljai domaa, a ako uzmemo u obzir da svi zaposlenici zaradu troe u domaim trgovinama, pri emu takoer plaaju porez porezna korist je i vea od 70%. Pojednostavljeni i umanjeni izraun porezne koristi mogao bi se izraunati iz podataka koje porezni uredi imaju, po formuli: Pk =PDV + PD + Pp+Pr+ Dm+Dz Gdje je: Pk - porezna korist poduzetnika A PDV - plaeni porez na dodanu vrijednost PD - plaeni porez na dobit i dividendu Pp - porez na plae uposlenika

Pr - prirez uposlenika Dm - doprinos za mirovinsko osiguranje uposlenika Dz - doprinos za zdravstveno osiguranje umirovljenika Porezni ured bi mogao ovakvu umanjenu poreznu korist izraunati za sve poduzetnike iz postojeih statistikih podataka . Najveu poreznu korist drava ostvaruje od domaih proizvoaa koji imaju veliki broj zaposlenika i veliki broj domaih dobavljaa. Najmanju poreznu korist imaju uvoznici, iako poreznicima njihove uplate, povrno gledano, esto izgledaju najvee. To se dogaa zbog toga to poreze i doprinose na plae uposlenika promatraju po uposleniku, a ne po poduzeu, iako znaju da tih poreza i doprinosa ne bi bilo ako bi poduzee bankrotiralo. Na osnovu porezne korisnosti mogao bi se izraunati i indeks porezne korisnosti tako da se ukupni promet podijeli s poreznom korisnosti. Dravni zavod za statistiku trebao bi takoer svaka tri mjeseca skupljati podatke o stanju narudbi i iskoritenosti kapaciteta za stotinjak najvanijih vrsta roba. Ako je iskoritenost kapaciteta u nekom sektoru mala NBH moe povoljnim kreditima postii poveanje narudbi, a ako je iskoritenost kapaciteta velika mogue je povoljnim kreditima poveati kapacitete. Najvaniji monetarni regulacijski mehanizam je primarna kamatna stopa koju emisijska banka obraunava bankama kojima daje kratkorone kredite. Ovom kamatnom stopom regulira se potranja za kreditima iz primarne emisije te je ovo najvaniji regulator ope razine cijena na tritu. Obvezna stopa likvidnih rezervi je mjera kojom se takoer najvie utjee na opu razinu cijena, ali takoer i na profitabilnost banaka i na sigurnost bankarskih uloga. Cijene pojedinih grupa proizvoda mnogo lake je regulirati namjenskim kreditima iz primarne emisije. Koliinu ovakvih kredita mogue je regulirati ili izmjenom kamatne stope ili izmjenom uvjeta za dobijanje ovakvih kredita. Ako se radi o opem drutvenom interesu, kao to je stanogradnja ili izgradnja infrastrukture, kamate na ovakve kredite moe biti i 0 %. Koliina kredita se regulira tako da se uvjeti za dobijanje kredita lakavaju ako cijene graevinskog materijala i usluga na tritu padaju, odnosno uvjeti za dobijanje ovakvih kredita se oteavaju ako cijene graevinskih materijala rastu. Na isti nain se mogu regulirati i cijene drugih stratekih roba. Kako bi se ovo kvalitetno radilo Dravni zavod za statistiku treba pratiti kretanje cijena mjeseno po osnovnim grupama proizvoda i usluga (5 do 15). Ako nekoj grupi domaih roba cijene padaju NBH treba povoljnim kreditima poveati potranju za tim proizvodima ili uslugama, a ako cijene rastu NBH treba povoljnim kredima potai poveanje domae ponude, ili smanjiti kredite koji potiu potranju za tom robom. Robne rezerve mogu kratkorono takoer poveati potranju ili ponudu nekih roba i zato ih treba koristiti vie za sprjeavanje sezonskih kolebanja cijena, a ne samo kao strateku rezervu. Za ovu ulogu robne rezerve bi trebale za razliite robe odrediti obavezne minimalne koliine koje pojedina skladita moraju imati u rezervi, s tom to bi te minimalne koliine mogle biti razliite u pojedinim vremenskim periodima za pojedine robe.

Najvaniji regulator uvoza i izvoza je devizni teaj, to je razliito od trinog teaja koji ovisi o kreditima iz inozemstva, o stranim ulaganjima i o prodaji imovine strancima. Realan teaj je onaj kod kojeg je izvoz i uvoz proizvoda i usluga u toku jedne godine otprilike jednak. Na teaj se moe utjecati carinama, kreditnim zaduenjem u inozemstvu, direktnim stranim ulaganjima, necarinskim barijerama koje sprjeavaju uvoz ili izvoz, a velik utjecaj ima i porezna politika, monetarna stabilnost, te politiko i sigurnosno stanje u zemlji. Na teaj, vei utjecaj imaju meunarodni faktori nego domaa monetarna vlast. 2.4. RAZVOJNI MEHANIZMI Razvojne mehanizme moemo podijeliti na dvije grupe: MEHANIZMI ZA UDRUIVANJE IDEJA I KAPITALA I MEHANIZMI SELEKCIJE Zemlje koje nemaju izgraene razvojne mehanizme nuno su osuene na privredni kolaps. U industrijskoj civilizaciji kad je ivotni vijek jedne tehnologije iznosio i do 50 godina, ovakve zemlje su imale dovoljno vremena prekopirati tehnologiju razvijenih zemalja, i zahvaljujui jeftinoj radnoj snazi, konkurirati na svjetskom tritu svojim proizvodima. Danas, ivotni vijek novih tehnologija i proizvoda postaje sve krai, a razvoj sve bri. Zbog toga, zemlje koje na vrijeme ne izgrade razvojne mehanizme, moi e ostvariti deviznu zaradu samo izvozom jeftine radne snage, sirovina i turistikih usluga. Prihodi ovih zemalja bit e sve manji, a vojska i ostale dravne slube trait e sve vie. To e dovesti ili do potpunog obezvrjeenja novca, tamo gdje se emisija novca koristi kao porezni oblik, odnosno do potpune nestaice osnovnih ivotnih potreptina tamo gdje su cijene pod dravnom kontrolom. Drave koje nemaju razvijene razvojne mehanizme, a ele ih imati moraju prvo dopustiti slobodno odreivanje cijena (sa to manje monopolskih proizvoda i cijena), te onemoguiti financiranje dravnih potreba iz primarne emisije (iznad stope rasta proizvodnje) kako ne bi dolo do inflacije. Da bi se sprijeila nagla inflacija potrebno je voditi strogu restriktivnu regulacijsku novanu politiku, ali koja ni u jednom trenutku ne smije prijei u deflaciju. Odmah nakon toga potrebno je maksimalno osloboditi konkurenciju tako da svatko moe raditi ono to misli da zna, pod jednakim poreznim, kreditnim i ostalim uvjetima, osobito bez unaprijed odreenih dobavljaa za dravu i monopolska dravna poduzea. U ovoj fazi izgradnje razvojnih mehanizama, vlast moe oekivati veoma snaan otpor svih koji imaju monopolski poloaj na tritu. Od stanovnitva se moe oekivati podrka, osim za otputanje tehnolokog vika radnika, prodaju dravne imovine strancima i prodaja izvan javnih natjeaja. Ako se potrebni mehanizmi efikasno izgrade, nezaposlenost poslije poetnog rasta, uskoro opada. im se ponu otvarati nove firme koje mogu zaposliti nove radnike, potrebno je prijei na treu fazu u izgradnji razvojnih mehanizama tj. izgradnju efikasnog mehanizma bankrota. Za uspjeno izvoenje ove faze potrebno je tono znati vlasnike pojedinih tvornica. Samo tada je mogue tvornicu prodati po trinoj vrijednosti, kao cjelinu, sa svom imovinom,

organizacijom i dugovima. Tek ako nitko ne eli kupiti tvornicu kao cjelinu nastupa kraj tvornice kao pravne osobe. U ovoj fazi izgradnje razvojnih mehanizama, moe se oekivati najvei otpor zaposlenih u loim tvornicama kojima prijeti nezaposlenost. Zaposleni, u takvoj situaciji, politikim pritiskom prave pritisak na dravu da pokrije gubitke. Ovaj otpor mogue je sprijeiti tako da se za socijalnu pomo daju novci kojima su pokrivani gubici gubitaa. Ako se privatizacija odvija u uvjetima restriktivne monetarne politike moe doi do pojave deflacije. Ponuda velikog broja poduzea na prodaju znai da ta poduzea postaju roba. Naglo poveanje koliine robe na tritu vodi u deflaciju, ako se istovremeno i koliina novca nije poveala za isti iznos. Ako drava vodi restriktivnu monetarnu politiku, a istovremeno brzim steajnim postupcima ne ukloni s trita najgora poduzea, i njihove vlasnike, moe doi do naglog rasta neplaanja. Svatko svakom duguje, a plaa se samo onom kom se mora. Kako koliina meusobnih neplaanja raste, tako se sve vie razvija kompenzacijsko trite. Da ne bi morala smanjivati proizvodnju i otputati radnike poduzea prodaju robu i onima za koje znaju da su nelikvidni, ali se nadaju da e robu naplatiti u nekoj drugoj robi. Novcem se poinju plaati samo porezi, dio plae i sitni trokovi kao telefon i slino. Ovo stanje prikrivene deflacije moe se prevladati samo tako da drava plati sve svoje dugove, makar i iz primarne emisije, te da istovremeno sama pokrene to bri steajni postupak nad nelikvidnim poduzeima. 2.4.1. MEHANIZMI ZA UDRUIVANJE IDEJA I KAPITALA

Mehanizmi za udruivanje ideja i sredstava su razne vrste dionikih drutava, ortakih drutava, te fondacija. Dionika drutva nastaju tako da netko tko ima dobru, profitabilnu ideju nae jednu ili vie osoba spremnih uloiti kapital u razvoj te ideje. Dionika drutva obino nastaju okupljanjem vlasnika kapitala tj. investitora i menadera oko ideja koje se mogu razvijati s ogranienom koliinom kapitala i koje se mogu relativno brzo razviti. Kapital za ovakve namjene u razvijenim zemljama zove se rizini kapital. Prvo dioniko drutvo osnovali su 1602. nizozemski trgovci, bankari i industrijalci u Amsterdamu, pod nazivom Nizozemska kompanija za Istonu Indiju. Razvoj novog proizvoda moe se podijeliti u vie faza. Prva je ideja na osnovu koje se pravi idejni plan, pa izvedbeni plan, pa demonstracijski model Do ove faza samo vrlo mali broj ljudi moe shvatiti vrijednost nove ideje. Kad je napravljen demonstracijski model tada ve, vei broj ljudi moe zakljuit da li je ideja tehniki izvediva. Nakon ovoga izgrauje se prototip. Kad se on izradi, strunjaci raznih struka mogu proraunati tehnike i ekonomske mogunosti novog proizvoda. Na osnovu toga pravi se probna serija, na osnovu koje se mjere praktine mogunosti novog proizvoda, i da li ga kupci prihvaaju. Ako kupci prihvate novi proizvod dolazi do izgradnje novih kapaciteta i do faze irenja proizvoda. Neprofitabilne ideje financiraju se iz raznih dravnih, privatnih ili crkvenih fondova. Ovi fondovi financiraju ideje koje ne donose profit, koje se razvijaju dugo vremena ili za iji je razvoj potreban veliki kapital. Na ovaj nain se financiraju osnovna

znanstvena istraivanja, socijalni programi, sportske ili kulturne aktivnosti, pomo nerazvijenim dravama i sl. Ovakvi mehanizmi za udruivanje ideja i sredstava postoje uglavnom samo u razvijenim zemljama, s razvijenim pravnim sustavom, dok ostale koje nemaju ove mehanizme imaju status nerazvijenih. U takvim dravama stvaratelji novih ideja vrlo teko i uz mnoge kompromise, gotovo sluajno, mogu nai potreban kapital za razvoj, pa moraju bjeati u razvijene zemlje. Ova pojava zove se izvoz ili bijeg mozgova. U zemljama koje nemaju razvojne mehanizme nije mogu razvoj novih proizvoda, osim ako sluajno ideju stvori netko tko je ujedno i bogat. Ovakve drave mogu pratiti razvoj razvijenih tako da kradu njihove, ve razvijene i zastarjele proizvode, te na taj nain sudjeluju u irenju novih proizvoda. Sve bri razvoj novih proizvoda doveo je do toga da ivotni vijek novih proizvoda traje tek nekoliko godina, pa ostale zemlje nemaju vie ni vremena da ih prekopiraju, to dovodi do sve veeg jaza izmeu razvijenih i ostalih. Efikasnost mehanizama za udruivanje ideja i sredstava ovisi o broju stvaratelja ideja, o broju kapitalista, o njihovoj sposobnosti, o vjerojatnosti njihovog povezivanja, te snazi pravne zatite interesa sitnih dioniara. Obino su stvaratelji ideja manjinski dioniari, te ako ih pravni sustav ne titi oni se ne mogu udruivati. Stvaratelji ideja postoje svugdje. Obrazovanjem se moe smanjiti broj loih, neostvarivih i zastarjelih ideja, a samim tim poveati broj dobrih ideja. Sposobnost kapitalista ovisi o efikasnosti mehanizama za selekciju prema sposobnostima. Broj kapitalista ovisi o brojnosti stanovnitva, te o visini i distribuciji nacionalnog bogatstva. Vjerojatnost povezivanja stvaratelja ideja i kapitalista ovisi o gustoi naseljenosti, o razvijenosti sredstava komuniciranja, o broju mjesta na kojima se ovakve osobe mogu susresti, te o motiviranosti za susret. to je ideja jednostavnija i to je na viem stupnju razvoja prema gotovom proizvodu to je vea i vjerojatnost pronalaska kapitala potrebnog za daljnji razvoj. U velikim gradovima postoji vei broj stvaratelja ideja, i vei broj kapitalista, na vrlo malom prostoru pa je vjerojatnost njihova susreta vea. Specijalizirani sajmovi novih ideja su mjesta gdje je vjerojatnost susreta stvaratelja novih ideja i kapitalista vea pod uvjetom da organizatori sajmova znaju privui vei broj potencijalnih investitora i strunjaka na sajam. Suvremena sredstva komuniciranja omoguuju kapitalistima informiranje o idejama s veeg podruja, i laku usporedbu sve veeg broja razliitih ideja. Stvaranjem specijaliziranih kompjuterskih baza podataka za nove ideje, modele, patente, tehnika unapreenja, noviteta i novih proizvoda, stvaratelji novih ideja moi e svoje ideje ponuditi sve veem broju kapitalista, pa e i vjerojatnost realizacije ideja biti sve vea. Motiviranost za razvoj novih ideja bitan je faktor o kom ovisi efikasnost mehanizama za udruivanje ideja i kapitala Motiviranost stvaratelja ideja zavisi o mogunosti patentne zatite, o trokovima zatite, o mogunosti pronalaska investitora i o nagradi u sluaju uspjenog realiziranja ideje. Povjerenje u potencijalne suradnike znaajno utjee na povezivanje stvaratelja ideja i vlasnika kapitala. Tamo gdje postoji obiaj nepotivanja dogovora i kraa ideja, strah od krae prijei mnoge stvaratelje da slobodno i potpuno iznesu sve osobine svojih dijela, ime smanjuju vjerojatnost da e netko shvatit vrijednost tih ideja i u njih uloit kapital. Strah od nepotenja, kao bitan demotivirajui faktor udruivanja potrebno je svim moguim

pravnim i moralnim mjerama svesti na minimum. Kradljivce ideja treba kazniti i pravno, kao teko krivino djelo, i moralno upotrebom sredstava masovnog priopavanja. Stvaratelje ideja, kao uglavnom manjinske dioniare pravni sustav treba zatititi jakim propisima za zatitu interesa sitnih dioniara. Motiviranost kapitalista ovisi o trokovima razvoja, o kazni u sluaju neuspjeha i o nagradi u sluaju uspjeha. Privatni kapitalisti ulau dio svojih sredstava, a ako razvoj ne uspje gube dio sredstava koji su uloili. Ako razvoj uspije oni se bogate, mogunost ulaganja u druge nove ideje se poveava, a njihova mo, ugled i drutveni utjecaj jaa. Politiar kapitalist, koji ima mogunost ulagati dravni novac u razvoj novih ideja, ulae tui novac. Ako razvoj ne uspije on ne gubi svoj novac, a politiku mo moe sauvati tako da izmisli neko demagoko opravdanje. Ako razvoj ideje uspije on od toga nema nikakve osobne koristi, a ni njegova politika mo nee porasti, jer selekcija politiara ovisi o mehanizmima koji nemaju bitne veze s osobnim privrednim sposobnostima. Sposobne politiare - privrednike najee nazivaju tehnokratima, i oni u politikim bitkama obino nemaju mnogo ansi u bici s prevladavajuim demagozima. Dravni direktori koji obavljaju funkciju kapitalista znaju da kod ulaganja u nove ideje postoji samo 10% vjerojatnost uspjeha. U komunistikim dravama direktor je mogao ulagati u nove ideje, ali je znao ako ideja ne uspije sindikati i politiari e ga optuiti da je u suradnji sa nekim ludim izumiteljem opljakao poduzee i podijelio novac. Ako pak ideja uspije i prototip pokae dobre rezultate za to e doznati politiki kontrolori pa e ga smijeniti kako bi sebe postavili na direktorsko mjesto i tako pobrati slavu. Zbog ovog problema sa motivacijom primijenjene inovacije u komunistikim dravama bile su izuzetno rijetka pojava i ovo je jedan od osnovnih razloga gospodarske propasti komunistikih dravama. U dravama sa mjeovitom privredom direktor dravnog poduzea ima isti motivacijski problem kao i direktor u komunizmu, ali on taj problem moe rijeiti tako da razvoj i proizvodnju nove ideje prebaci na nekog svog dobavljaa s kojim moe podijeliti zaradu, a da eventualni njegovi konkurenti na direktorsko mjesto nita ne primijete dok sve ne postane gotovo. Generali kapitalisti koji odluuju o ulaganjima u nove borbene sustave, koriste tui kapital za razvoj novih ratnih sredstava. Provjeru novih oruja i orua mogue je vriti na manevrima i ratovima, pa je u ratnim uvjetima provjera vrlo efikasna i napredovanje generala investitora mogue. U mirnodopskim uvjetima generali investitori su stimulirani troiti tua sredstva i uzimati proviziju, ali nisu stimulirani da ih troe uspjeno, tj. selekcija prema sposobnosti u mirnodopsko vrijeme je vrlo neefikasna. U drutvima gdje mehanizmi za udruivanje ideja i kapitala nisu legalizirani, razvoj neke ideje mogu je samo ako stvaratelj neke ideje uspije postati visoki politiar ili general. Osnovni uvjet za postojanje ovakvih mehanizama je postojanje pravne drave. Da je do razvoja mehanizama za udruivanje ideja i sredstava dolo u vrijeme starog Rima nastalo bi vrlo efikasno robovlasniko drutvo, poto je vrlo efikasan i nehuman mehanizam za selekciju prema sposobnostima ve postojao. Tko nije mogao vratiti svoje dugove, ili je postajao rob ili je bio ubijen. U mandarinskoj Kini tisuama godina trajao je period stabilnosti, te su izmiljeni znaajni izumi, ali proizvoai nisu bili zainteresirani za njihovu komercijalizaciju. Njihov poloaj i napredak nije ovisio u uspjehu u proizvodnji, ve je

ovisio o volji nekog visokog dravnog inovnika koji je bio zaduen za dravne narube, tj ., mehanizam trine selekcije je bio iskrivljen korupcijom. Kad bi neki proizvoa dobio narudbu svi ostali problemi bili su marginalan rutinski posao. Zahvaljujui korupciji ugraenoj u sustav dravnih narudbi, unato postojanja velikog i ureenog trita, te unato postojanju velikih radionica za proizvodnju keramike, nakita, obue i odjee, tekstila i drugih proizvoda, razvoj novih tehnologija je izostao. Poto je do razvoja mehanizama za udruivanje ideja i sredstava dolo tek nakon to su razvijene kranske ideje humanizma i ljubavi meu ljudima, nije dolo do toga da se zahvaljujui razvoju efikasnih razvojnih mehanizama, drutvo pretvori u zajednicu u kojoj bi svu mo imala uska grupa samoljubivih genijalaca robovlasnika, na tetu veine. Temelji mehanizama za udruivanje ideja i sredstava nastali su poetkom kolonijalnog razdoblja, kad su se efikasnije pravne drave, kao to je Nizozemska, poele iriti na podruja gdje pravni sustavi nisu postojali. Europa je bila veliko jedinstveno trite, ali nije postojala jedinstvena ekonomska i politika vlast. Zahvaljujui tome veliki proizvoai nisu imali koga potkupiti kako bi stekli monopol na jedinstvenom europskom tritu, pa su se morali stalno boriti protiv konkurencije, zbog ega su morali stalno razvijati nove ideje. To su iskoristili mnogobrojno zanatlije iz slobodnih samostalnih gradova, te su poeli naglo rasti i osvajati europsko trite. Kako bi osvojili i svjetsko trite poeli su se udruivati u dionika drutva. Upravo ta dionika drutva su stvorila pretpostavku za koncentraciju ogromnog kapitala potrebnog za osvajanje i pljaku kolonija. Velika dionika drutva su vrlo brzo postala centri moi sposobni postavljati i ruiti vlade, naruivati zakone u svome interesu, te mijenjati materijalni i moralni sustav vrijednosti u itavom svijetu. Svoj puni zamah dionika drutva doivjela su na vrhuncu industrijske civilizacije, kad je dolo do snanog razvoja velikih gradova u kojima je vjerojatnost udruivanja ideja i sredstava postajala sve vea. Upravo razvoj velikih gradova omoguio je razvoj sredstava masovnog komuniciranja, koja omoguuju komuniciranje meu svim ljudima svijeta, ime veliki gradovi, u bliskoj budunosti, prestaju biti uvjet daljeg razvoja. Ograniavajui faktor u udruivanju novih ideja i kapitala su meunarodni patentni zakoni koji su kreirani po zahtjevima starih velikih dionikih drutava, tj. krupnih multinacionalnih kompanija, dok sitni poduzetnici nemaju mogunost podnijeti trokove kvalitetne meunarodne patentne zatite. Ako i uspiju kvalitetno zatititi neku ideju na svjetskom nivou velika je vjerojatnost bojkota konkurencije koji e radije priekati 15 - 20 godina dok patentna zatita ne izae. Tek ako se nae jedan kupac licence tada e se svi njegovi konkurenti potruditi i sami kupit licencu. Ovo je osobito dolo do izraaja tijekom 20 stoljea kad je osnovni ulaga u nove tehnologije postala vojska, te nove tehnologije za koje vojska nije bila zainteresirana vrlo teko su nalazile kapital za razvoj. ak to vie, velike kompanije su vrlo efikasno sabotirale razvoj konkurentskih novih tehnologija koje bi mogle natetiti njihovim tehnologijama. Iako dionika drutva nastaju udruivanjem ideja i kapitala, ona teko prihvaaju nove ideje koje ne proizlaze iz ideje oko koje su stvorena. Ovakva drutva obino stvaraju pojedinci s vizijom koji nastoje poveati funkcionalnost proizvoda, ali vrlo brzo kljune poloaje zauzimaju menaderi koji znaju kako sniziti trokove po jedinici proizvoda, ali nemaju poduzetnike sposobnosti ni hrabrosti za rizik ulaganja u poveanje funkcionalnosti. 2.4.2. MEHANIZMI SELEKCIJE

U svakoj drutvenoj organizaciji i u svakom drutvu postoje mehanizmi za selekciju o kojima ovisi tko e da napreduje na drutvenoj ljestvici, a tko nee. U plemenskoj zajednici postojala je selekcija prema ratnim sposobnostima. Dobri, hrabri i sposobni ratnici imali su vei ugled, i njih su birali za poglavice. U velikim imperijalnim robovlasnikim dravama postojala je snana vojna, politika i trina selekcija. Sposobni vojnici koji su se dokazali u ratovima i zarobljavali vie robova, bre su napredovali u vojnoj, a i gospodarskoj hijerarhiji, osobito u vrijeme ratova. Politika selekcija je postojala meu malobrojnim osobama koje su roenjem stekle mogunost boriti se za neki poloaj u dravnoj hijerarhiji. Meu ove politike nasljednike uspijevali su se, ponekad ubaciti uspjeni vojskovoe i bogatai. Trini mehanizam selekcije prema sposobnostima nastao je paralelno s nastankom pravne drave. Sposobni su postojali sve bogatiji, dok su nesposobni propadali, a ponekad zbog prezaduenosti postajali i robovi. Pojavom kranstva ljudi su postali meusobno ravnopravniji, pa je poveana i baza iz koje je vrena selekcija prema sposobnostima. Ovime je i selekcija postala kvalitetnija. U zemljoradnikim dravama takoer su postojali vojni, politiki i trini mehanizmi selekcije. Djelovanje svih ovih mehanizama veliki vlasnici zemlje, feudalci, su nastojali ograniiti, tako da su vremenom selekciju sveli na mali broj prvoroenih nasljednika. U pravno ureenim preteno zemljoradnikim drutvima svi vaniji poloaji i u vojsci i u dravi bili su uglavnom nasljedni. To je smanjilo bazu iz koje se vrila selekcija pa je i efikasnost ovih mehanizama bila minimalna. Sitna i krupna robna proizvodnja, koja je postojala u antikom drutvu, pretvorena je u naturalnu, ili sitnu zanatsku robnu proizvodnju kad su se velike imperijalne drave pretvorile u sitna kraljevstva s jakim zemljoposjednicima, feudalcima bez obzira radio se o nasljednim vlasnicima zemlje ili upraviteljima imenovanim od kralja. Trgovina meu pojedinim feudima bila je ograniena, pa je i trini mehanizam selekcije meu vlasnicima feuda bio slab. Meutim, u slobodnim gradovima je, istovremeno, postojala snana selekcija meu obrtnicima, zanatlijama, trgovcima, konjuarima i laarima, koji su drali najveu ekonomsku mo, a jedina protutea u drutvenom utjecaju su im bili vladari sa jakom vojnom moi. Izumom viestruke koloture, te izgradnjom velikih jedrenjaka i otkrivanjem novih kontinenata meunarodna trgovina naglo je ojaala. Novostvoreni sloj prekomorskih trgovaca i brodara bio je izloen vrlo snanoj trinog selekciji, tako da su vrlo brzo najbogatiji postali novi trgovci spremni na rizik i sposobni da prepoznaju dobre, nove ideje. Zahvaljujui njihovoj spremnosti na rizik i ulaganju u nove ideje, dolo je do stvaranja novih tehnika i tehnologija, kao to je tkalaki stan, tiskarski stroj, povealo, durbin, orgulje, mjenica, dvojno knjigovodstvo, puka, top itd, to je dovelo do nastanka industrijske ere. U novom industrijskom drutvu svi su postali izloeni djelovanju trinog mehanizma selekcije, tako da su nesposobni nasljednici feudalnih dobara sve bre propadali, a glavne pozicije u drutvu zauzeli su novi, na rizik spremni industrijalci, trgovci i bankari. Ove nagle socijalne promjene koje su nastale pod djelovanjem trinog mehanizma selekcije, zbog izostanka bilo kakve inteligentne regulacijske politike drave, doveli su do socijalnih pobuna, kriza i ratova, a nacionalni kapital se podijelio na krupni kapital i njegove dobavljae, te na sitni kapital koji je sve vie propadao.

Trini mehanizam selekcije je podsustav razvojnog mehanizma i itavog privrednog sustava. On vri selekciju meu investitorima prema sposobnostima. Kao to sito odvaja penicu od pljeve, tako i ovaj mehanizam selekcije odvaja sposobne i poduzetne od ostalih. Elementi trinog mehanizma selekcije su: 1. Slobodno formiranje cijena, 2. Slobodna konkurencija, 3. Slobodan, jednostavan i brz steaj nesposobnih. Slobodno formiranje cijena znai da vlasnik robe moe svoju robu prodavati po trinim cijenama, s tim da ga drava mora tititi od monopola, duopola i oligopola koji mogu ponuditi dampinke cijene(ne pokrivaju realne trokove proizvodnje). Oni koji proizvode nove, bolje proizvode mogu ostvariti bolje cijene, i na taj nain ostvariti viu profitnu stopu i bre se razvijaju. U privredama gdje drava administrativno odreuje cijenu dogaa se da je cijena nia od trokova proizvodnje. Rezultat toga je smanjenje ponude i kvalitete, vea potranja, nestaica proizvoda, pojava crnog trita i korupcija. Za postizanje vee cijene i ostvarivanje zarade najvanije je u takvim dravama imati dobre veze s politiarima koji kroje cijene. Slobodna konkurencija znai da svatko tko misli kako moe proizvoditi neku robu ima pravo to i pokuati, pod istim pravnim, poreznim, kreditnim i carinskim uvjetima kao i svi konkurenti, te da ima jednak pristup javnim nabavkama, bez proteiranja odreenih ponuaa. Jeli u tome uspjean mogu odluiti samo kupci. Nesposobni uvijek pokuavaju zatititi se od boljih uz pomo politikih veza, ili raznih carinskih i slinih barijera. Slobodnu konkurenciju ograniavali su u mnogim dravama. To je raeno i jo se radi bilo administrativnim ogranienjima, bilo razliitim poreznim stopama, razliitim kreditnim uvjetima, privilegiranim dravnim narudbama i uvjetima plaanja, kupovinom i gaenjem malih inventivnih poduzea i sl. Posljedice su dui opstanak nesposobnih investitora, teak razvoj novih firmi, nezainteresiranost za rizik i nove investicije, manja produktivnost, sporiji razvoj i opa stagnacija. U trinim privredama opasnost je monopolizacija ili prikrivena moopolizacija koja omoguuje pojedinim velikim kompanijama monopolski, ili ee prikriveni ologopolski poloaj, ime se ostalom dijelu privrede poveavaju trokovi proizvodnje, te svi koji su izloeni domaoj ili stranoj monopolskoj konkurenciji postaju nekonkurentni. Slobodni steaj ne znai propast neke proizvodne cjeline. Steajni postupak mora biti brz i efikasan nain promjene vlasnitva nad nekom pravnom osobom. Bankrot treba biti kazna za nesposobnog vlasnika, a ne za radnike i dobavljae. Steaj ne moe rjeavati nevidljiva ruka trita, ili politiki mandarini ve to mora rjeavati potpuno nepristrana pravna drava. Pravni sustav treba izvriti steajni postupak nad poduzeem im postane nelikvidno. Kad neka firma ne moe podmiriti obveze tada nju treba, ako je ikako mogue, prodati kao pravnu osobu. To dovodi do promjene vlasnitva, a poduzee i dalje normalno radi. Tek ako nitko nije zainteresiran kupiti poduzee, makar po cijeni od jedne kune, poduzee treba ukinuti kao pravnu osobu, sredstva (ukljuujui i potraivanja) se u to kraem roku prodaju na tritu, radnici ostaju bez posla, nakon ega konkurenti dobivaju vee trite. Bankrot se moe odgoditi na neiji teret, tj. ili na teret dobavljaa, ili na teret drave. Vlasnici poduzea raunovodstvenim

manipulacijama mogu prije steaja spasiti dio svoje imovine i to je potrebno sprijeiti, poto steaj treba biti kazna prije svega za njih kao loe investitore. Manipulacija se najlake provodi tako da izdaju raune za robu koju po visokim cijenama prodaju kupcima iako znaju da kupci to nee platiti. Na taj nain poveavaju prihode i dobit, a za isplatu visokih dividendi uzimaju bankarske kredite. Nakon isplate dividende proglaavaju steaj koji sada pada na teret kreditora i dobavljaa. Kako bi se mogunost za ovakve manipulacije smanjile potrebno bi bilo uvesti pravilo da se u prihode po zavrnom raunu ne mogu ubrojiti potraivanja kojima je proao rok plaanja. Mnoge drave zbog svojih poreznih interesa postupaju upravo suprotno, zabranjuju poduzeima da stara nenaplaena potraivanja knjie kao sporna potraivanja bez sudske tube, ime poveavaju obraunatu dobit, te time poveavaju i porez na dobi, ali time omoguuju loim investitorima da izvuku kapital prije steaja, nakon ega i drava dugorono gubi. Nakon prodaje firme novac se dijeli dobavljaima kredita, usluga, sirovina, energije i ostalog. Ako dobavljai misle kako od opstanka poduzea mogu imati koristi, mogu se dogovoriti o odgodi vraanje duga, ili o davanju kredita. Drava moe pokrivati gubitke ako ima poseban interes za proizvodima, ili ako iz demagoko politikih razloga eli spasiti neproduktivna radna mjesta. U dravama gdje je onemogueno privatno vlasnitvo nad poduzeima, bankrot poduzee nema tko kupiti, pa bankrot znai ujedno i smrt poduzea kao pravne osobe. U ovakvim dravama mehanizam trine selekcije ne moe djelovati. Posljedica je da na rukovodee poloaje dolaze nesposobni s jakim politikim vezama. Mehanizam za trinu selekciju moe djelovati samo u uvjetima pravne drave. Slobodno odreivanje cijena postoji od samog poetka razmjene meu ljudima. Od nastanka dravne zajednice, drave su esto nastojale administrativno odreivati cijene, ime su koili selekciju prema sposobnostima. Ovakvo administrativno odreivanje cijena dostiglo je svoj maksimum u socijalizmu, gdje je potpuno unitena mogunost selekcije prema sposobnosti. Slobodna konkurencija postoji, takoer, otkad postoji i ovjek. U plemenskoj zajednici svatko je mogao raditi to je htio. Razvojem razmjene ljudi su se sve vie specijalizirali za odreene poslove. Nastankom pravne drave vladari su sve vie nastojali odrediti tko e se ime baviti. Na taj nain su slabili slobodnu konkurenciju. U socijalistikim dravama, vladajua partija je nastojala ograniiti pojedinca na proizvodnju i prodaju individualnih usluga po diktiranim cijenama, tj. sama je svima odreivala nadnice. Sve rukovodee funkcije nastojala je preuzeti u svoje ruke. Rezultat je nemogunost selekcije prema sposobnostima i opi pad standarda. U takvim dravama parola uzmimo bogatima i dajmo siromanima pretvorila se u uzmimo sposobnima i dajmo budalama. Ovo i nije posebno opasno kad se bogatima uzme viak kako bi se nahranila sirotinja, ali kad se sposobnima uzmu poduzea i daju glupima na upravljanje itavo drutvo tone u nazadak. I u pojedinim demokratskim dravama postoje elementi koji smanjuju slobodu konkurencije. To su sluajevi kad drava nekom pokriva gubitke, nekom omoguuje monopolistiki poloaj, nekom omoguuje lake dobivanje dravne narudbe, povoljnije kredite, ili nie porezne stope. Ponekad se to poduzima kako bi se zatitili kratkoroni porezni interesi, pa se naplata poreza stavlja ispred zatite drugih vjerovnika, ponekad se tite velika poduzea zbog demagokog ouvanja velikog broja radnih mjesta, a u stvari se tite interesi bogatih a nesposobnih nasljednika, a ponekad politiari jednostavno tite svoje osobne interese u poduzeima gdje su imaju vei broj dionica. Svi ovi razlozi omoguuju

opstanak nesposobnima, te usporavaju napredovanje sposobnih, ime mehanizam trine selekcije slabi, pa slabi i sama drutvena zajednica. Osobni bankrot je takoer postojao i prije postanka drave. Tko nije imao imovine za podmirenje svojih obveza gubio je svu svoju imovinu, a esto i glavu, ako se nije mogao obraniti. Razvojem robovlasnike drave takvi pojedinci su lako postojali robovi. Mehanizam bankrota poduzea kao pravnog subjekta razvijen je tek u industrijskom drutvu. Mehanizam trine selekcije moe djelovati kao jedinstvena cjelina tek kad postoje sva tri elementa ovog mehanizma. Tek s razvojem pravne drave i velikih proizvodnih sustava, stvoreni su uvjeti za nastanak i efikasno djelovanje ovog mehanizma. Svi ljeviarski pokreti nastojali su omesti djelovanje ovog mehanizma, da bi mogli sebe dovesti na vlast, a desniarski pokreti, uglavnom, pokuavaju maksimalno proiriti podruje djelovanja ovog mehanizma i izvan gospodarstva na sva podruja ivota. Ljevica svoje djelovanje opravdava teorijama po kojima su svi jednako sposobni u istim uvjetima, ili da svi imaju jednake stomake. Nedostatak ovih teorija je u tome to su sposobnosti, motivi i karakteri ljudi vrlo raznoliki, a i ne ivi se samo od kruha. Da trini mehanizam selekcije ne bi naruavao humanost ljudske zajednice, i unitio samu zajednicu, potrebno je njegovo djelovanje ograniiti na one koji vre funkciju kapitalista, tj. investitora. Ljudi koji nemaju elje i sposobnosti biti investitori, moraju, u drutvu koje eli biti humano, imati osiguran posao ili pomo kojom mogu zadovoljiti svoje osnovne ivotne potrebe, ako ele raditi ono za to su sposobni i biti lanovi zajednice. U trinoj privredi najvea opasnost za slabljenja trinog mehanizma selekcije je korupcija koja omoguuje ak i potpuno nekompetentnim osobama da napreduju, ako imaju dobre veze u politici ili dravnim poduzeima. Jedina vea opasnost za trinu selekciju su monopoli, duopoli i oligopoli u kojima ak i mentalno ograniene osobe mogu igrati funkciju menadera. Kad im trokovi zbog bilo ega porastu oni dignu cijene i ispadnu sposobni, iako razmiljaju jedino kako neprimjetno uzeti mito, a ne pada im na pamet kako bi ponekad neto trebalo racionalizirati ili razvijati.

3. TEHNIKO TEHNOLOKI RAZVOJ


Tehniko tehnoloki razvoj posljedica je tehnikih unapreenja, inovacija, izuma, znanstvenih otkria i sl. Drugi neophodan faktor potreban za razvoj je kapital potreban za razvijanje, ispitivanje i praktinu provjeru svih novih znanstvenih i tehnikih rjeenja. Potreban kapital za razvoj novih ideja moe varirati od nekoliko dolara do nekoliko milijardi dolara.

Da bi ova dva faktora razvoja mogla meusobno djelovati, potrebno je postojanje odgovarajuih drutvenih uvjeta. Da bi se neka ideja mogla materijalizirati potrebno je ostvariti sve tehniko tehnoloke, ekonomske i drutvene pretpostavke. Ako dananjom tehnikom i tehnologijom neku ideju ne moemo realizirati, ta ideja je neostvariva. Ako ne moemo pribaviti potreban kapital za realizaciju, ideja je takoer neostvariva. Kroz itavu povijest, tehniko tehnoloki razvoj je najvie ovisio o tome jesu li ljudi s idejama mogli nabaviti potreban kapital. Do izuma i legalizacije privrednih mehanizama za udruivanje ideja i kapitala, stvaratelji ideja su mogli ostvariti svoje ideje ako su roeni kao bogatai ili kraljevi, ako su uspjeli postati veliki poglavice, ratnici ili vojskovoe, ako su se uspjeli nekako obogatiti, ili ako su uspjeli nai bogatog mecenu. A bogatai su bili spremni ulagati u tue ideja samo ako su se nali u oajnoj situaciji koja ih je prisiljavala na rizik kao posljednju priliku za spas. Zbog toga u dalekoj prolosti tehnoloki razvoj odvijao se vrlo sporo, nove revolucionarne tehnologije stvarane su nakon vie tisua godina. Samih inovatora uvijek je bilo meu svim narodima i kulturama, otprilike 1 na tisuu ljudi, a od 100 inovatora jedan je sposoban za kreiranje revolucionarnih, potpuno novih ideja i otkria, koje su na alost, zbog neprihvaanja i nerazumijevanja okoline najee ostajale neostvarene, a i kad su lokalno razvijene, zbog nezainteresiranosti vladara esto su zaboravljene. Otkriem i izumom ratarstva i stoarstva brojnost ljudi je umnogostruena, pa se i razvoj ubrzao. Otkriem toka i izumom kola, nastalo je doba u kojem su konjuari postali najjaa ekonomska sila, u suradnji sa laarima i trgovcima. Konjuari, laari i trgovci postali su pokretaka snaga svih starih imperijalnih sila u kojima su vojnici bili zadueni za proirenje trita, te izgradnju i zatitu transportnih pravaca. Tisuama godina u Kini su nastali mnogi sjajni izumi, ali zbog nezainteresiranosti vladara i bogatih potencijalnih kupaca nisu mogli biti realizirani. Poveanjem broja stanovnika, razvojem velikih kultura sa jedinstvenim tritem, bez jedinstvene politike i gospodarske vlasti, tehnoloki razvoj postajao je sve bri, osobito nakon razvoja pravne drave u kojoj su investitori i inovatori postali ravnopravni i zatieni silom zakona. Najpovoljniji uvjeti za razvoj nastali su u Europi gdje je stvoreno veliko, katolikom crkvom regulirano slobodno trite, ali nije postojala jedinstvena korumpirana vlast koja bi mogla koiti razvoj malih sitnih obrtnika iz slobodnih gradova. Izgradnjom pravne drave i legalizacijom mehanizama za udruivanje ideja i kapitala, stvorena je mogunost da ljudi s tuim kapitalom ostvare svoje ideje. Dionika drutva koja su se poela osnivati za vrijeme kolonijalnog osvajanja, postala su vremenom osnovni oblik vlasnitva nad proizvodnim kapitalom, i to su se bre razvijala to je tehniko tehnoloki razvoj u matinim dravama iao brim koracima. Da bi dionika drutva bila efikasna potrebno je da efikasno djeluje i drugi podsustav razvojnog mehanizam tj. mehanizam za selekciju sposobnih od nesposobnih. Osnovna drutvena pretpostavka za djelovanje razvojnih mehanizama je postojanje pravne drave, s izgraenom pravnom infrastrukturom, poduzetnikom kulturom, i vjerom u potenu suradnju meu privrednim subjektima. Zbog tog, prije nastanka pravne drave, nije bio mogu brz tehniko tehnoloki razvoj, a prodor neke nove ideje ovisio je o sluajnoj dobroj volji nekog vojskovoe, bogataa, ili kralja. Tehniko tehnoloki razvoj donio je nagli razvoj industrije, velikih prenaseljenih gradova, nezaposlenosti, privrednih kriza, zagaenja okoline te izmjene klime i izgleda planeta.

3.1.

ZATITA OKOLINE

Jedna od najgorih posljedica tehniko tehnolokog razvoja je sve vee zagaenje okoline raznim pesticidima, herbicidima te produktima industrijskih postrojenja koje priroda ne moe razgraditi. To su razni radioaktivni izotopi, te kemijski spojevi koji u prirodi ne postoje, kao to su spojevi klora, flora i vodika, tj. razliiti dioksini i furani koji truju ive organizme i razaraju ozonski omota. Znatan utjecaj na okolinu imaju i razne plastike koje odbaene naruavaju izgled okoline, a priroda ih u kraem vremenu ne moe preraditi, kao ni mazut izliven u rijene tokove i mora. Problem je i sjea uma koja je promijenila izgled znatnog djela zemlje, te doprinijela istrebljenju mnogih biljnih i ivotinjskih vrsta. Zagaenje se dogaa pri proizvodnji, transportu, upotrebi ili nakon upotrebe pri odlaganju ostataka. Glavni krivac za sve tee stanje itavog planeta su industrijske drave koje, u brizi za sve vei profit nisu vodile brigu o posljedicama. Da se izbjegne unitenje okoline drave bi morale poreznim i drugim potezima prisiliti proizvoae na dovoenje okoline u stanje kakvo je bilo prije proizvodnje, i onemoguavanje nekontroliranih dogaaja s opasnim materijama, te osiguravanje sigurnog odlaganje otpada. Sve ovo iziskuje dodatne trokove koje moraju platiti kupci. U dosadanjem razvoju, zatita okoline ovisila je o dobroj volji proizvoaa. Ako 99 proizvoaa brine o okolini a jedan ne, tada taj jedan ima nie trokove proizvodnje, vei profit, vie sredstava za investiranje i bri rast. Rezultat je negativna selekcija tj. opstanak zagaivaa i propast onih koji se brinu o okolici. Takva negativna selekcija izvrena je u industrijskom razdoblju na svjetskoj razini. Drave koje se nisu brinule o okolici bre su napredovale, kulture koje se nisu brinule o okolici imale su bri privredni rast i narodi koji nisu brinuli o okolini postali su bogatiji. To je tako ilo dok je priroda mogla sama sanirati zagaenja, bez veih posljedica po zdravlje ljudi. Da bi se sprijeilo daljnje pogoranje stanja drave bi morale meunarodnim dogovorima prisiliti sve proizvoae da u cijenu svih proizvoda ukljue trokove zatite i otklanjanja otpada. Sve drave trebale bi zabraniti uvoz proizvoda onih poduzea koji se ne pridravaju propisanih pravila, te bi trebalo uvesti dodatne carine na sve to je proizvedeno u dravama koje se ne pridravaju dogovorenih propisa. Kad kupci budu morali u cijeni proizvoda platiti sve trokove koje nastaju pri odlaganju i brizi za otpad, troit e se vie prirodnih proizvoda, a potronja najopasnijih proizvoda smanjit e se svugdje osim tamo gdje se niim ne moe supstituirati.

3.2.

PRIVREDNE KRIZE

Privredna kriza je vrijeme u kojem istovremeno velikom broju poduzea pone opadati profit, naglo se poveava broj bankrota, nove firme se ne otvaraju, a stopa nezaposlenosti raste. Uzrok privredne krize moe biti: 1. Tehniko tehnoloki razvoj; 2. Elementarna katastrofa; 3. Rat;

4. Monetarna neuravnoteenost Tehniko tehnoloki razvoj moe izazvati krizu ako neki novi izum ili otkrie naglo povea produktivnost i smanji potreban broj zaposlenih u nekoj privrednoj grani. Tada svi konkurenti, stvaratelja novog, koji nemaju to novo rjeenje padaju u gubitke, te ako nemaju rezerve odlaze u bankrot. Radnici koji su radili u takvim poduzeima ostaju bez posla, strah od bankrota i opstanka prenosi se na druge ljude, to smanjuje potranju za ostalim robama, pa se kriza prenosi na ostale privredne subjekte. Stvaratelji nove tehnike i tehnologije ostvaruju natprosjene profite i vre nova ulaganja, pa se nova vrijednost prelijeva, djelomino na njihove kupce, djelomino na dobavljae, kojima se poveavaju njihovi profiti i investicije. Ovo dovodi do naglog privrednog razvoja i brzog prevladavanja privredne krize u zemlji gdje su nove tehnike realizirane. Ovakva kriza moe poeti i prije nego se nova tehnoloka rjeenja pojave na tritu. Veliki investitori koji imaju obavjetajne podatke o projektima koje sami razvijaju, ili ih razvija konkurencija, mogu predvidjeti kakve posljedice na stanje tehnike e izazvati ta nova rjeenja. Iz tehnolokih podataka mogue je proraunat gospodarske posljedice, te je mogue predvidjeti kojim investicijama e vrijednost rasti, a kojoj imovini e vrijednost padati. Na osnovi takvih predvianja veliki investitori mogu poet sa prodajom imovine za koju predviaju kako e im cijena padati, te kupovati imovinu za koju predviaju kako e im cijena rasti. Ovo izaziva prvi val krize u kojoj informirani mijenjaju svoju imovinu i tako zarauju. Ostali investitori koji ne znaju za nova tehnoloka rjeenja, reagiraju na pad cijena panino, vjerujui kako se radi o nekom novom privrednom ciklusu, te prodaju sve to im nije neophodno, zbog ega moe doi do pada cijene svih dionica na tritu, pa dolazi do produenog trajanja prvog vala privredne krize kojoj se ne vidi realan uzrok. Na taj nain i prije pojave novih tehnologija na tritu moe doi do velike preraspodjele vrijednosti izmeu onih koji imaju informacije i onih koji spoznaje o nadolazeim tehnologijama nemaju. Kad informacije o novim tehnologijama, tehnikama, ili otkriima dospiju do obinih investitora svi poinju prodavati imovinu kojoj vrijednost pada pa dolazi do drugog vala krize, nakon ega dolazi do naglog gospodarskog napretka. Elementarne nepogode, kao i rat, mogu dovesti do velike nestaice osnovnih materijalnih dobara dok nesrea ili rat traje. Brzo nakon toga dolazi do obnove i novih ulaganja, to moe rezultirati naglim privrednim rastom i smanjenjem nezaposlenosti. Monetarna kriza je posljedica loeg funkcioniranja monetarno-regulacijskih mehanizama drave, izazvane nesposobnou ili korumpiranou politiara, to pojedini jaki financijski lobiji esto koriste za plansko, namjerno izazivanje kriza u kojima velike financijske institucije unitavaju i preuzimaju manje i slabije. Monetarna kriza moe nastati zbog manje koliine novca na tritu od koliine roba, odnosno manje potranje od ponude. Ovakva deflacijska kriza, uzrokuje gomilanje robe na tritu, pad proizvodnje i poveanje stope nezaposlenosti. U uvjetima gdje pravna drava ne funkcionira, prikrivena deflacijska kriza se moe oitovati u opoj nelikvidnosti. Nitko nikom ne plaa raune, svatko svakom duguje, steajni mehanizam ne funkcionira. Ako drava na vrijeme ne reagira, tj. steajnim postupcima ne ukloni najgore s trita, te ne povea koliinu novca u sektorima gdje cijene padaju, moe doi do izuzetno velike i teke privredne krize. U deflacijskim krizama obino rastu monopolske cijene (zbog elje monopolista da nadoknade gubitke nenaplativih i otpisanih potraivanja), i cijene osnovnih ivotnih potreptina (zbog nemogunosti stanovnitva da kupuje supstitute vie kvalitete), a

istovremeno padaju cijene nekretnina, poljoprivrednih sirovina i proizvoda, industrijskih sirovina, dionica i sl. Zbog rasta cijena osnovnih prehrambenih proizvoda monetarne vlasti vide inflaciju pa vode antiinflacijsku politiku, ime krizu samo pojaavaju. Uzrok ovakve prikrivene deflacijske krize moe biti i sama drava, ako ne plaa svoje dugove na vrijeme. U tom sluaju svi koji proizvode i usluge prodaju dravi ne mogu, na vrijeme, doi do svog novca. Da bi to ipak uspjeli, oni nastoje podmititi dravne slubenike da im plate mimo redoslijeda. Posljedice su: - razvoj korupcije, - dravni dobavljai ne mogu platiti svojim dobavljaima, - neplaanje se prenosi na slijedee partnere. Ovakvim prenoenjem neplaanja ukupna nelikvidnost se moe udeseterostruiti u odnosu na inicijalni dravni dug. Jedini lijek protiv ovakvog stanja je da se drava uozbilji tj, ako drava ne moe na vrijeme platiti svoje dugove, onda ne smije praviti nove narudbe, dok ne podmiri stare dugove. Podmiriti stare dugove moe novcem ili vrijednosnim papirima koji se mogu indosirati (prenositi) i koji mogu sluiti za plaanje poreza. Ovakvim vrijednosnim papirima, dunici bi meusobno zatvarali svoja potraivanja i dugove dok ne bi doli do onog tko duguje dravi porez. Time bi se iznos plaenih poreza poveao za iznos izdanih vrijednosnih papira. Ukupni iznos nenaplaenih potraivanja zatvorio bi se u iznosu desetak puta veem od koliine izdanih vrijednosnih papira. Sva ova zatvorena potraivanja prebacila bi se s konta spornih i otpisanih potraivanja na konto prihoda, a nakon zavrnog rauna na konto dobiti. Time bi drava prikupila dodatnog poreza na dobit u iznosu dva do tri puta veem od koliine izdanih vrijednosnih papira pa bi imala dovoljno prostora za smanjenje poreznih stopa. Ako i nakon podmirenja svih svojih obveza nelikvidnost i dalje traje, emisijska banka treba poveati koliinu kredita u sektorima gdje cijene padaju. (Ako se novcem iz primarne emisije povea potranja za nekim proizvodima i pri tom se upotreba kapaciteta u toj proizvodnji povea s 20% na 70% cijene nee porasti, ali e se zbog optimalnije upotrebe kapaciteta poveati profit i drutveni bruto proizvod. Ako se iskoritenje kapaciteta povea iznad 80%, poduzea poinju birati kupce spremne platiti vie. Tada deflacija prelazi u inflaciju.) Istovremeno steajnim postupcima treba stalno uklanjati najloije vlasnike poduzea s trita. Monetarna kriza moe nastati i zbog vee koliine novca od koliine robe na tritu, tj. vee potranje od ponude. Ovakve inflacijske krize vode k sve veem rastu cijena, poveanom obrtaju novca to uzrokuje jo viu inflaciju, gomilanju zaliha sirovina, smanjenje produktivnosti, poveanje nezaposlenosti itd. Dok je postojalo zlatno vaenje novca deflacijske krize su bile redovita pojava zbog toga to koliina zlata nije mogla rasti brzinom kojom je rasla proizvodnja. Uvoenjem nominalne vrijednosti novca inflacijske krize postale su redovita pojava, poto drava svoje potrebe za kapitalom najlake rjeava tiskanjem novca. Ovakvu krizu teko je rijeiti, jer politiari najee nisu spremni odrei se vlasti nad svim i svaim. Inflacijsku krizu politiari mogu pokuati rijeiti administrativnom zabranom dizanja cijena. Rezultat je prikrivena inflacija tj. nestaica proizvoda i redovi pred trgovinama.

Rjeenje inflacijske krize mogue je samo primjenom svih zakona i donoenjem propisa koji odvajaju monetarne vlasti od izvrne vlasti. Primarna emisija novca ne moe se unaprijed planirati, ve moraju postojati instrumenti koji daju informacije o cijenama, te im cijene ponu rasti primarnu kamatnu stopu treba poveati, i obrnuto. Emisijska banka, u suradnji s dravnim robnim rezervama i dravnom razvojnom bankom, mora biti regulacijski instrument koji na osnovu podataka o kretanju cijena brzo i aurno regulira i ope cijene, i cijene pojedinih grupa roba na tritu. 3.3. NEZAPOSLENOST

Nezaposlenost je pojava kada ljudi koji ele raditi ne mogu nai nikakav posao. To je obino onda kad u radnom kontingentu ima vie od 2% do 4% nezaposlenih ljudi, to ovisi o obiajima izdravanja odrasle djece, pomoi za nezaposlene i sl. Nezaposlenost znai da investitori nisu sposobni investirati u otvaranje novih profitabilnih radnih mjesta. Nezaposlenost je simptom koji nam govori da je privredni sustav bolestan i da ga treba popraviti. Uzrok dugorone nezaposlenosti moe biti u loem funkcioniranju monetarno regulacijskih mehanizama, to znai da bankarski sustav treba popraviti, ili u loem funkcioniranju mehanizama za selekciju prema sposobnost, to dovodi do koncentracije kapitala u rukama nesposobnih ili od multinacionalnih kompanija korumpiranih investitora koji se ne znaju ili ne ele suprotstaviti konkurenciji. Kvaliteta odluka o investiranju ovisi o tome tko donosi odluke o investicijama, i o informacijama na osnovu kojih se donose odluke. Poto je odreen postotak informacija uvijek nepouzdan potrebno je da netko izvri procjenu vrijednosti informacija. Tu procjenu vri investitor i ako on nije za to sposoban donose se loe odluke. Ovdje je potrebno znati slijedee: Onaj tko vri procjenu pouzdanosti kljunih informacija stvarni je donositelj odluka. - Grupa ljudi u kojoj se odluka donosi konsenzusom, kvaliteta odluke ovisi o sposobnosti najmanje sposobnog lana grupe. - Grupa ljudi u kojoj se odluka donosi veinom, kvaliteta odluke ovisi o prosjenoj sposobnosti lana grupe. Grupa ljudi u kojoj odluke donosi pojedinac rukovoditelj, kvaliteta odluke ovisi o sposobnosti tog pojedinca. Da bi grupa ljudi mogla donositi kvalitetne odluke o investiranju potrebno je lanove te grupe testirati, tj. izvriti snanu selekciju prema sposobnosti. Najbolji dosad izmiljeni mehanizam za testiranje prema sposobnosti je trini mehanizam selekcije. Visoka nezaposlenosti moe imati razoran uinak na ljudsku zajednicu. Razna drutva i drave su to pokuavala ublaiti raznim mehanizmima solidarnosti. Solidarnost na razini obitelji i lokalne zajednice omoguuje nezaposlenima da ive i potie ih da vrate

brigu zajednici koliko to mogu. Solidarnost na razini drave moe imati pozitivne i negativne posljedice. Pozitivno je to to socijalna pomo omoguuje nezaposlenima zadovoljenje osnovnih potreba ime se smanjuje prosjaenje, sitne krae, a takoer se poveava potranja za osnovnim dobrima. Prodaja i profit proizvoaa tih osnovnih dobara se poveava, te se tako novac uzet od poreznih obveznika vraa u proizvodnju, tj. porezna korist od socijalne pomoi je visoka. Negativno je to to se socijalna pomo daje osobama koje imaju potvrdu da im je ona potrebna. Tu su mogue razne zlouporabe. Mnogi koji ne ele raditi mogu kupiti, ili falsificirati potvrde da su invalidi, i da nemaju od ega ivjeti. Ako je kontrola slaba dolazi do prevelikog optereenja poreznih obveznika, nezainteresiranosti nezaposlenih za rad, nedostatka kvalitetne radne snage, te konkurentnost domae privrede zaostaje. Razne drave su nezaposlenost pokuavale rijeiti na razne naine. Da bi nezaposleni imali sredstava za osnovne potrebe mogu im se ta sredstva dati bez protuinidbe ili uz protuinidbu. Novana pomo za invalide i nezaposlene je davanje bez protuinidbe. Javni radovi su vid pomoi nezaposlenim radnicima koji su spremni neto raditi. Javni radovi osim to osiguravaju posao, korisni su i za zajednicu (izgradnja putova, nasipa, umskih prosjeka, odvodnih kanala i slinih objekata). Javni radovi mogu se financirati i iz primarne emisije ako cijene graevinskog materijala i usluga pada. Neke drave problem nezaposlenosti pokuavaju rijeiti i tako da otvaraju nova, izmiljena radna mjesta u dravnoj upravi. Rezultat je gomilanje birokracije koja sva vie ometa poduzetnitvo nepotrebnom papirologijom, i optereuje ih sve veim porezima, a takoer izvlai iz privrede kvalitetnu radnu snagu. Mnoge drave su pokuavale problem nezaposlenosti umanjiti na taj nain da su davale pomo poduzeima koja rade s gubitkom. Rezultat je: sve vei gubici gubitaa, ukidanje djelovanja mehanizma trine selekcije, sve vee propadanje sposobnih poduzetnika i napredovanje nesposobnih, te drastino slabljenje konkurentnosti domae robe na meunarodnom tritu. Kad u jednoj dravi postoji visoka stopa nezaposlenosti potrebno je smijeniti monetarne vlasti, ako postoji deflacija ili vea inflacija. Najopasnija je pojava pritajene deflacije ili pritajene inflacije. Ako su cijene na tritu stabilne, nema nelikvidnosti i velike prezaduenosti prema inozemstvu tada treba pojaati djelovanje trinog mehanizma selekcije. To znai da drava investicijske odluke treba prepustiti najsposobnijima, a kad sama neto kupuje mora voditi rauna o poreznoj koristi, tj., o tom koliko e se utroenog novca vratiti u dravnu blagajnu. Istovremeno drava regulacijskim mehanizmima treba oduzeti kapital tj. sposobnost investiranja svim loim investitorima. Porez kao poseban regulacijski mehanizam u ovome moe odigrati posebnu ulogu. Porezom drava moe oduzeti kapital nesposobnima investitorima. Porezni sustav treba pogodovati sposobnima investitorima, a nesposobne treba odvesti u bankrot. Kreditni sustav treba pogodovati najsposobnijima koji su spremni na rizik. Na ovaj nain dobra regulacijska politika moe pojaati djelovanje trinog mehanizma selekcije. 3.4. PRIVREDNA STABILNOST

Privredna stabilnost je stanje kad nacionalni dohodak drave raste, kad je stopa nezaposlenosti niska, i kad su cijene stabilne. Da bi gospodarstvo jedne drave bilo stabilno potrebno je da svi podsustavi jedne drave, tj. svi privredni mehanizmi uspjeno funkcioniraju. Proizvodni mehanizmi moraju proizvoditi nove vrijednosti za drutvo i pri tome ostvarivati profit dovoljan za nove investicije i razvoj novih proizvoda. Mehanizmi razmjene moraju osigurati veze izmeu privrednih subjekata tako da svaki privredni subjekt u svakom trenutku ima ono to mu je potrebno za rad. Razvojni mehanizmi tj. mehanizmi za selekciju i mehanizmi za udruivanje ideja i sredstava moraju stalno vriti selekciju investitora i omoguavati razvoj novih ideja. Regulacijski mehanizmi moraju biti takvi da otklanjaju sve poremeaje koji dolaze izvan drave i sve poremeaje koji nastaju meu elementima privrednog sustava. Regulacijski mehanizmi moraju funkcionirati kao amortizeri na automobilu, na ravnoj cesti nemaju nikakvu ulogu, ali kad auto naleti na rupu spaavaju ga od raspadanja. Uspjenost privrednog sustava ovisi o osnovnim zakonima svake zemlje koji definiraju i legaliziraju postojanje i efikasnost privrednih mehanizama. Drave u kojima ne postoje svi privredni mehanizmi ne mogu uspjeno funkcionirati i ne mogu imati stabilnu privredu. Drave koje loe koriste regulacijske mehanizme takoer ne mogu imati stabilnu privredu.

4.

LJUDSKE ZAJEDNICE

Osnovne zajednice kojima veina ljudi pripada su obitelj te pleme ili nacija Pored ovih zajednica postoje i druge formalne zajednice kao to su poduzee, drava, vojska, crkva, politika stranka, kola, sportski i umjetniki klubovi i sl. te neformalne kao prijateljske grupe, interesne grupe i sl. 4.1. VRSTE LJUDSKIH ZAJEDNICA

Zajednice moemo podijeliti na: - zajednice koje opstaju temeljem ljubavi prema zajednici, - zajednice koje opstaju dok postoji interes za udruivanje, - i zajednice koje se temelje na strahu. Obitelj, pleme, nacija, crkva, prijateljske grupe, ideoloke skupine i sl. su zajednice koje opstaju dok lanove zajednice povezuje ljubav prema zajednici. Ovakve zajednice se sastoje od razliitih pojedinaca koje zajednica prihvaa u svojoj razliitosti. Snaga ovakve zajednice ovisi o osjeaju pripadnosti zajednici i spremnosti na rtvovanje za zajednicu. Zajednice u kojima je spremnost lanova na rtvovanje osobnih interesa mala, labilne su zajednice i lako se raspadaju. U kriznim trenucima lanovi obitelji, plemena, nacije, crkve, drave ili ideolokog pokreta spremni su ak i umrijeti u zatiti interesa zajednice. Potreba za sigurnou zajednice je jedina potreba, genetski ugraena u ovjeka, zbog koje je ovjek

spreman svjesno rtvovati vlastiti ivot. Spremnost na rtvovanje ovisi o osjeaju pripadnosti zajednici, ljubavi prema zajednici, procjeni ugroenosti zajednice i ocjeni mogunosti opstanka zajednice. Agresija na zajednicu moe rezultirati suprotstavljanjem ili bijegom. Ako se svi lanovi zajednice suprotstave jaem protivniku moe se dogoditi da svi izginu i da zajednica nestane. Isto tako ako svi lanovi zajednice pobjegnu moe se dogoditi da se toliko raspre da ih je poslije nemogue skupiti i obnoviti zajednicu. Najsigurnije za opstanak zajednice u trenutku agresije jaeg protivnika je otpor dijela lanova zajednice uz istovremeni bijeg preostalih lanova, koji osiguravaju ponovno okupljanje, otpor protivniku, i opstanak zajednice. Obitelj je temeljna ljudska zajednica bez koje nema opstanka ovjeka. Osnovne funkcije obitelji su stvaranje i odgoj djece sposobne za ivot u drutvu, te briga za bolesne, stare i nemone lanove obitelji. U obitelj spadaju roditelji, djeca, unuci, djedovi i babe, tj. svi koji su roeni u obitelji od roenja pa do smrti, i svi koji su postali lanovi obitelji temeljem enidbenih veza. Razvojem industrijskog drutva osnovna funkcija ovjeka postaje rad u sklopu nekog poduzea, unutar nekog veeg grada. Svi koji nisu sposobni prodati svoj rad na tritu radne snage postaju nepotrebni drutvu i teret obitelji. Ekonomske i socijalne funkcije obitelji postaju sve manje izraene, te dolazi do formiranja sve manjih obitelji u koje spadaju brani drugovi i djeca dok odrastu i osamostale se. Brigu o starima, bolesnima i industriji nepotrebnim ljudima na sebe preuzima sve vie drava iz toboe humanih, a ustvari ekonomskih razloga, nastojei to vie smanjiti trokove njihovog preivljavanja. Da bi trokovi proizvodnje bili to nii drava nastoji to vei broj ljudi smjestiti na to manji prostor uz same industrijske, trgovake i prometne centre. Sve manji ivotni prostor rezultira sve manjom mogunosti za zajedniki ivot vie razliitih generacija u istom stanu, s razliitim potrebama, navikama i problemima. Ovakvo ekonomski uvjetovano smanjenje obitelji dovelo je do izmjene moralnih normi, smanjenjem solidarnosti meu ljudima, razvojem liberalizma i brige samo za sebe i svoje potrebe, te prebacivanjem svih tereta i obaveza na dravu. Da bi drava mogla obavljati novodobivene funkcije morala je sve vie poveavati porezna optereenja. U predindustrijskom drutvu glavnina poreza ubirala se od poreza na zemlju a porezni obveznik bila je obitelj. Uvoenjem novih industrijskih poreza na profit poduzea, na nadnice radnika i sl. drava je morala sve vie razvijati administraciju za skupljanje poreza. Isto tako nove funkcije drave traile su sve veu administraciju koja e troiti i kontrolirati troenje sve veeg postotka nacionalnog dohotka. Rezultat prebacivanja socijalnih problema na dravu je sve vea dravna administracija, nastanjena u malim stanovima u glavnim gradovima, usmjerena na brigu o vlastitim problemima, umjesto na rjeavanje socijalnih problema zbog kojih je osnovana. Poveavanje i individualizacija poreza, birokratizacija drave i nagli rast gradova s nedovoljno stambenog prostora, dodatni je utjecaj na stvaranje sve manjih i siromanijih obitelji. Nesposobnost drave da dostojno i efikasno, s ljubavlju za slabe, preuzme brigu o onima za koje se tradicionalno treba brinuti obitelj dovela je do sve vee dehumanizacije ivota, tranja za vlastitim uicima te zatvaranja oiju, uiju i usta za sve to pojedinca osobno ne titi. Prebacivanje svih briga na dravu stvorena je dungla na asfaltu u kojoj samo najjai preivljavaju, a svi ostali postaju ovce za ianje, gaenje i sadistiko iivljavanje jaih.

Tradicionalna obitelj opstala je samo u industrijski nerazvijenim dravama, te kod bogatih pojedinaca koji su imali dovoljno kapitala za ivot na imanjima, u velikim obiteljskim kuama, s mogunou samostalnog financiranja bolesnih, nesposobnih, starih, djece i unuka. Poto je tako bogatih vrlo mali postotak, tradicionalna obitelj u industrijski razvijenim zemljama postala je izuzetak. Drutvo koje eli skladan i human razvoj mora znatno vie uloiti u razvoj temeljne ljudske zajednice. Najvie se moe postii izmjenama poreznog sustava. Poreznim olakicama treba poticati stanovanje u obiteljskim kuama, zajedno s lanovima ire obitelji. Poduzee je zajednica u koju ljudi ulaze uz silu koja se zove interes tj. zbog plae, mogunosti napredovanja u struci ili karijeri i td. Kad interes zbog kojeg se ovjek zaposlio u poduzeu nestane, pojedinac nastoji otii iz poduzea. Drava je zajednica koja opstaje temeljem prisile, interesa i ljubavi. Drave koje se temelje na sva tri ova faktora stabilne su u svim uvjetima. To su obino jednonacionalne drave kod kojih je ljubav prema naciji prenesena na dravu. U vienacionalnim dravama te ljubavi nema pa one mogu opstati ili zbog interesa, ili iz straha, te ovakve drave, da bi opstale, moraju iriti zlo, ili unutar sebe ili oko sebe. Jedini izuzetak su visoko decentralizirane drave u kojima se veina odluka donosi referendumom. Vienacionalne drave opstaju dok postoji ekonomski interes za zajedniki ivot ili dok policija i vojska imaju snage suzbiti pobune. U trenucima veih privrednih kriza ili agresije izvana, ovakve drave se vrlo lako raspadaju. U diktatorskim vienacionalnim dravama vlada strah izmeu nacija. Vee nacije se boje secesionizma manjih nacija, a manje nacije se boje asimilacije i pljake od strane veih, zbog ega je nepovjerenje stalno. Kako bi se odrale, ovakve drave moraju imati vrlo jake organe represije. Zajednice koje se temelje na strahu tee uniformnosti u oblaenju, govoru, stavovima i ponaanju. Javno se svi zalau za jednakost i ravnopravnost, a sve raznolikosti se nastoje prikriti i potisnuti, ak i kada se radi o prirodnim, a ne samo drutvenim razlikama. U dobrovoljnim totalitaristikim zajednicama najvea mrnja izraava se prema pojedincima koji poele istupiti iz zajednici i njih se nastoji najtee kazniti. Zapadne demokratske vienacionalne drave svoj opstanak duguju interesu, jedinoj preostaloj sili koja im osigurava opstanak. Ovakve drave uspjele su izgraditi vrlo snane banke, multinacionalne kompanije, te meunarodne financijske institucije kojima pljakaju slabije nacije i drave, i ta pljaka je jedini kohezivni faktor koji ovakvim vienacionalnim dravama osigurava opstanak. Prestankom pljake i irenja zla po svijetu ovakve drave bi se vrlo brzo dezintegrirale, poto ne bi imale interes za suivot. Kako bi mogle pljakati ovakve drave moraju imati vrlo snanu vojsku, daleko jau nego to je obrana vlastitog teritorija, a dovoljno jaku za obranu nacionalnih interesa bilo gdje u svijetu. Ova sklonost pljaki susjeda neto je manja u dravama gdje postoji jedna veinska crkva kao dodatni kohezivni faktor, a najupornije u agresiji su one demokratske drave koje su i vienacionalne i viekonfesionalne. Organizacija dravne uprave treba slijediti organizaciju proizvodnje, a pojedine dravne institucije trebaju rjeavati to ue definirane probleme. Pri odreivanju nadlenosti pojedinih institucija u rjeavanju probleme potrebno je slijediti pravilo po kojem probleme treba spustiti na najnii nivo drave na kojem se problemi mogu efikasno rjeavati. Npr., uvanje reda i mira moe efikasno rjeavati opinska ili gradska policija, dok lov na

organizirane meunarodne kriminalne organizacije uspjeno mogu obavljati samo meunarodne policijske slube. Crkva je zajednica ljudi koje povezuju slini ivotni pogledi, uvjerenja i tradicija te ljubav prema zajednici. Crkve koje se temelje veim djelom na tradiciji labilne su i neuvjerljive, dok su crkve koje se temelje na uvjerenju i ljubavi mnogo stabilnije prodornije i vre. Postoje mnoge lokalne, regionalne, nacionalne i dravne crkve. Katolika crkva je jedina crkva koja ima karakter univerzalne svjetske crkve s vrstom organizacijom i definiranim vodstvom. Pravoslavne crkve vezane su uz dravu i naciju, te bez dravne zatite, vrlo brzo, u toku nekoliko generacija gube utjecaj na narod. Budistike, taoistike, protestantske i muslimanske crkve imaju karakter regionalnih ili lokalnih pokreta bez vrste organizacije i vodstva. Ideoloki pokreti su zajednice temeljene na slinim stavovima o odreenim problemima, te su to zajednice privremenog karaktera koje mogu brzo nastati, ali i brzo nestati, kad se pojave povoljni uvjeti kao to su novi naini rada i proizvodnje temeljeni na novim inovacijama i znanstvenim otkriima iza kojih slijede nove znanstvene teorije i na njima temeljene nove ideologije. S pojavom novih znanstvenih teorija vrlo brzo se javljaju nove ideologije koje mogu vrlo snano utjecati na ljude koji ne mogu dovoljno brzo shvatiti promjene u kojima ive. Zbog straha od promjena veina ljudi je spremna povjerovati u razne zavodljive teorije o njihovoj ugroenosti, te su zbog toga ideoloke zajednice najpodlonije manipulaciji ovjekovom potrebom za sigurnou zajednice. Sve zajednice, ako ele opstati, imaju pravila ponaanja koja moraju potovati svi lanovi zajednice, s tim to oni koji ih ne potuju snose sankcije. Ta pravila mogu biti nepisana i pisana. Nepisana pravila ponaanja zovu se "moral" a pisana pravni propisi. Moralni zakoni i pravni propisi najjai su obrambeni mehanizam svake zajednice. Moralne zakone stvara svijest ljudi, obitelj, crkva, tradicija, ivotno iskustvo, i politika. Pravni propisi svoj izvor imaju u moralnim zakonima. U stabilnim zajednicama postoji usklaenost moralnih i pravnih propisa. Kad u nekom drutvu doe do suprotnosti izmeu morala i prava zajednica postaje labilna, lanovi zajednice postaju nezainteresirani za sudbinu zajednice, te ona ubrzano propada. U zajednici gdje je veina rijeila osnovne egzistencijalne probleme, esto dolazi do moralnog zagaenja, tj. u nedostatku borbe za preivljavanje cilj ivota postaju materijalni uici. Djeca koja odrastu u takvoj moralno zagaenoj okolini ne vide smisao ivota, pa se odriu obiteljskog ivota i obiaja, ili se preputaju materijalnim uicima. U takvoj, moralno zagaenoj zajednici stabilna obitelj, kao uzor propada, natalitet pada i dolazi do postepenog izumiranja zajednice. Babilon, Egipat, Atena i Sparta su propale jer nije bilo dovoljno spremnih za borbu. Rim je propao jer graanima Rima vie nije bilo stalo do njega. Sovjetski savez je nestao jer je veina jedva doekala da propadne. Dananju zapadnu civilizaciju obiljeava snani raskol izmeu morala i prava. U New Yorku kad je nestalo struje, mirni poteni graani, sluajno zateeni u trgovinama, u trenutku su se pretvorili u lopove, spremne ukrasti to god im doe pod ruku. U mirnim, neprimjetnim obiteljima, incest, silovanje vlastite djece postalo je pojava koja se sve vie ne primjeuje. Masovni turizam postao je obiaj koji veini slui kao prilika za brzu seksualnu avanturu. Brak je postao zastarjela institucija, a u crkve nitko ne ide. Nacija je nevana,

vjernost je za budale. Do pojave AIDS-a, svi koji su propovijedali branu vjernost doivljavali su podsmijeh preko svih javnih medija. U urbanim sredinama, na istom podruju ive ljudi s potpuno suprotnim moralom. Kriminalci imaju norme meusobnog ponaanja i tko ih prekri oni ga kanjavaju. Narkomani imaju svoje norme koje drugima nisu poznate. Prostitutke se drue sa sebi slinima. Bogatai se drue s bogatima, siromasi sa siromasima, vojnici s vojnicima, politiari s politiarima, uenici s uenicima, studenti sa studentima. Veina ivi unutar svojih uskih dobnih, spolnih ili profesionalnih geta bez jaih kontakata s ljudima izvan njih, jer svi ostali koje svakodnevno susreu ne spadaju u njihove skupine. Veini nije stalo do toga to e nepoznati sugraani misliti o njima, ali im je stalo do miljenja onih s kojima se ele druiti. Crkva je jedina institucija koja moralna norme svih zatvorenih skupina nastoji stopiti u jedinstveni moral. Razlika izmeu morala i pravnih propisa je u tome to moral sudi za sumnju, tj. kad lanovi zajednice nekog moralno osude on je odbaen dok se ne opravda. Kad se sudi po dravnim propisima silovatelj je nevin ako nema dokaza, ubojica je nevin ako nema svjedoka, lopov je nevin ako ga nitko nije vidio. Tuitelji i istraitelji trae krivca umjesto istine, suci se vie brinu za zakonsku formu umjesto za istinu, a branitelji osobne interese stavljaju iznad svega. Ovakva dvojba izmeu, kao elik vrstog prava, i kao glina meke pravde, dovodi do dvolinosti lanova zajednice, i na kraju do dvolinosti itave zajednice.
(Stopala to si vidio, dijelom glina a dijelom eljezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat e neto od vrstoe eljeza prema onome to si vidio eljezo izmjeano s glinom. Podijeljeno kraljevstvo Danijel 2. 41.)

Pojedinac u takvoj zajednici, kad primijeti sukob pravde i prava moe oprati ruke kao Pilat, ili odabrati kri kao Isus. Stanje moralne tolerancija, tj. stanje kad postoje pravni propisi bez jedinstvenog morala posljednji je izofreniki stadij u razvoju svake civilizacije prije njene propasti. Na mali izvanjski poticaj, ovakve civilizacije propadaju jer za njih se nitko ne eli rtvovati, jer za njima nitko ne ali, jer nikome do njih nije stalo. Zajednice (pravne drave) koje ele izbjei ovakav razvoj moraju prepustiti crkvi da obavlja svoju osnovnu funkciju, a to je uvanje i izgradnja jedinstvenih moralnih naela zajednice. Moral je podruje u koje se ne smije petljati ni politika ni znanost. Politika i znanost imaju svoje funkcije i trebale bi vie brinuti za njih. 4.2. DEMOGRAFSKI PROBLEMI

U veini industrijski razvijenih drava, dolo je, u drugom dijelu 20. stoljea, do pojave naglog rasta prosjene starosti stanovnitva, i porast postotka umirovljenika. Nastavak ove tendencije vodi k sve veem optereenju uposlenih. Da ne bi dolo do kolapsa mirovinskih fondova politiari, sve vie nastoje obrnuti demografska kretanja, tj. poveati broj djece, to dugorono vodi k poveanju radnog kontingenta. Pri raspravama o ovom problemu esto se povezuju tri, statistiki slabo povezane pojave, a to su: - Pobaaj, - Sloboda ena da odluuju o raanju ve zaete djece, Pad nataliteta.

Pobaaj, statistiki gledano, ima malo direktne veze s natalitetom. Pobaaj je prije svega moralno pitanje - je li dozvoljeno ubojstvo ili ne. Osnovni zagovornici slobode pobaaja su liberalni lijeniki lobiji koji zarauju na abortusima. Iako znaju kako nakon nekoliko abortusa postoji velik rizik sterilnosti, oni mladim djevojkama o tome izbjegavaju govoriti, prije svega zbog svoga interesa. Kad se te djevojke udaju i poele djecu interes ovih liberalnih lijenikih krugova je dobro naplatiti umjetnu oplodnju, na emu se zarauje daleko vie nego na abortusima. Kako bi ta zarada bila to vea ti lijeniki lobiji su spremni abortuse raditi po vrlo niskim cijenama kako bi neplodnih ena bilo to vie, spremni su plaati politiko lobiranje kako bi zakoni o abortusu i umjetnoj oplodnji bili to liberalniji, a spremni su takoer plaati politiare da to vie oteaju usvajanje siroadi kako se mladi brani parovi ne bi, umjesto umjetne oplodnje odluili na posvojenje. U svim civilizacijama ubojstvo je naelno zabranjeno, ali su svugdje postojali izuzeci. U primitivnim sredinama ubojstvo pripadnika protivnikog plemena je normalna stvar. U robovlasnikom drutvu ubojstvo roba je stvar vlasnika. U mnogim kulturama otac ima pravo ubiti sina ili ki ako osramote obitelj. U mnogim kulturama mu ima pravo ubiti enu zbog nevjere, a mnogo ena je, iz obiaja, spaljeno poslije muevljeve smrti. Kroz povijest je mnogo ljudi ubijeno odlukom sudskih organa. U industrijski razvijenim civilizacijama, najea vrsta pravno, a za neke i moralno dozvoljena vrsta ubojstva je pobaaj tj. ubojstvo neroenog djeteta. Razlika izmeu pobaaja i ostalih vrsta ponegdje "dozvoljenih ubojstava" je u tom to kod svih ostalih sluajeva rtva snosi bar dio krivice za vlastitu kob, i to se mogu braniti, ili barem protestirati protiv vlastite sudbine. Pobaaj je jedina vrsta ubojstva u kom rtva nema nikakve krivnje, i u kom rtva nema nikakve mogunosti braniti se ili bar protestirati. Sloboda izbora je najei argument pristalica pobaaja. Nesumnjivo je da svaka ena ima pravo, slobodnom voljom odluivati, hoe li imati djecu ili ne. Meutim, svako pravo nosi i odgovornost. Kad sklopite ugovor o prodaji vae imovine ona vie nije vaa. Kad potpiete ugovor ne moete se predomisliti i rei "ne priznam ugovor". Svaki ugovor se moe raskinuti samo pod ugovorenim uvjetima. Kad ena na vjenanju kae "DA" potpisala je ugovor da je spremna, izmeu ostalog i raati djecu. Svaki put kad mukarac i ena stupe u seksualne odnose oni "potpisuju" ugovor s otkaznim rokom od 9 mjeseci. Sloboda izbora je nesumnjivo pravo ene kojeg se svaka ena treba prisjetiti prije sklapanje braka, a ne poslije, i prije svakog seksualnog odnosa, a ne poslije. Pad nataliteta je pojava na koju pobaaj i sloboda izbora imaju minimalan utjecaj. Natalitet je, statistiki promatrano, najjae povezan s uvjetima stanovanja. Mladi brani parovi koji ive u slobodnostojeim obiteljskim kuama, okrueni dvoritem i vrtom imaju, u prosjeku najvie djece. Mladi brani parovi koji ive u kuama u nizu, s malim dvoritem, kakve najee susreemo u prigradskim naseljima, imaju, u prosjeku znatno manji broj djece. Mladi brani parovi koji ive u stanovima, imaju, u prosjeku, izrazito negativan prirodni prirataj.

Osim ovoga, postoji i dosta jaka statistika povezanost izmeu nataliteta i broja televizora po glavi stanovnika u nekoj regiji. U pravilu to je vie televizora, i to se vie vremena provodi pred njim, to je manji natalitet. Drava koja eli poveati natalitet, te zatititi interese slabih tj. djece, staraca i hendikepiranih, moe poduzeti vie razliitih akcija kao to su: - Zabrana gradnje stambenih objekata viih od tri nadzemne etae. - Zabrana gradnje stambenih objekata na parcelama manjim od 50 x 30 m. - Zabrana gradnje stambenih objekata na udaljenosti manjoj od 5 m od postojeih stambenih objekata. - Osnivanje investicijskog fonda za dodjelu povoljnih stambenih kredita mladim branim parovima. - Dislokacijom pojedinih ministarstava, dravnih institucija, sjedita javnih poduzea i fondova iz glavnih gradova u male gradie s manje od 30.000 stanovnika. Ovim bi se poveao broj radnih mjesta u tzv. provinciji, ime bi i gustoa naseljenosti u dravi bila znatno ujednaenija. Pri ovom bi trebalo paziti da u jednom gradu ne bi smjelo biti sjedite vie od jednog ministarstva, institucije, fonda, ili dravnog poduzea. Poreznim olakicama treba znatno vie pomoi svima koji se sami brinu za djecu, starce, bolesnike i nemonu rodbinu. Da bi se to potaklo treba poticati stanovanje u slobodnostojeim obiteljskim kuama s velikim dvoritima i vrtovima, izvan gradskih sredita. U gradskim centrima treba koncentrirati poslovne objekte, a ljudima treba omoguiti da ive okrueni prirodom. Da bi se ovo postiglo porezne stope na zemlju treba znatno poveati, da bi se racionalnije koristila, a porezna osnovica bi trebala biti trina vrijednost zemlje. Ovakvim oporezivanjem cijena stanovanja u centrima bila bi znaajno via nego na periferiji. Pored ovog trebalo bi uvesti 90% porezne olakice za zemljine parcele na kojima su izgraene obiteljske kue, pod uvjetom da u njima stanuje vlasnik zemljita i kue. Povrina na koju vrijede olakice trebala bi biti barem 100 metara kvadratnih po lanu obitelji koji ive u zajednikom domainstvu. Pod obitelji treba smatrati svu uu i iru rodbinu koja zajedno ivi u jednoj kui. Nabrojenim postupcima ojaale bi obiteljske zajednice, djeca bi imala dovoljno prostora za igru i razvoj, starci bi imali dovoljno mjesta za ivot s djecom i unucima, a vrtni poslovi bi odvukli lanove od pretjeranog gledanja, iz dosade, televizije - zlatnog teleta dvadesetog stoljea. Razna prava popularna u razvijenim zapadnim zemljama, koja za cilj imaju poticanje nataliteta, kao to su pravo na djeji doplatak, potpora samohranim majkama i slinim mjerama koje neodgovorni roditelji, kockari, alkoholiari i narkomani znaju zloupotrijebiti, imaju na mnoge obitelji razorne efekte, ime takva pronatalitetna politika gubi smisao, efekt i cilj. Umjesto djejeg doplatka, treba uvesti pravo djece na besplatno lijeenje, kolovanje, prehranu, prostor za igru, javni prijevoz, i sl. Trudnice bi takoer trebale imati pravo na besplatno lijeenje od svih bolesti koje mogu tetiti djetetu, te sline poteze koje direktno koriste neroenom djetetu. 4.3. POTREBE LJUDSKIH ZAJEDNICA

Svaka stabilna ljudska zajednica ima osobine ivog bia, a to su nastanak, rast, razvoj, razmnoavanje i umiranje. Obitelji, plemena, crkve, drave, poduzea, nastaju, spajaju se, dijele se i nestaju kao i sva iva bia. Sva iva bia imaju svoje potrebe, a takoer ih napadaju odreene bolesti. Potrebe ljudskih zajednica moemo podijeliti na : Osnovne potrebe zajednice. Sigurnost zajednice. Briga o potrebama lanova zajednice. 1. Osnovne potrebe zajednice. One ovise o zajednici, a najee su potreba za rastom, razvojem, irenjem itd. Kod pojedinaca ova potreba se izraava tako da svoje osobne potrebe podreuje interesima zajednice. 2. Sigurnost zajednice je najjaa ovjekova potreba ugraene u gene, a koja se pojavljuje kad ovjek osjeti kako je zajednica ugroena. U takvim trenucima pojedinac je spreman rtvovati sve kako bi zatitio zajednicu i to je jedina ljudska potreba zbog koje je pojedinac spreman rtvovati i vlastiti ivot kako bi zatitio zajednicu. Koliko e se snano kod kojeg pojedinaca iskazati ova potreba ovisi o tom koliko je snano taj pojedinac silom ljubavi vezan za zajednicu, te koliko je uvjeren u ugroenost zajednice. Kad ovjek nema osjeaj kako je zajednica ugroena ova ljudska potreba je skrivena, a javlja se tek kad ljudi osjete kako im je zajednica ugroena, te tada postaju spremni za zanemarivanje osobnih potreba, ali im osjeaj ugroenost zajednice nestane, nestaje i spremnost za rtvovanje. Ovom potrebom je mogue i manipulirati od strane voa zajednice, osobito u ideolokim zajednicama. Manipulaciju od strane voa zajednice, uz pomo podlonih medija, mogue je usmjeriti prema lanovima vlastite zajednice u cilju izazivanja osjeaja ugroenosti izvana kako bi se izazvalo stanje kolektivizma u kojem je puno lake manipulirati lanovima zajednice, a mogue je manipulaciju usmjeriti i prema lanovima drugih zajednica kako bi se u tim zajednicama smanjila vezanost za njihove zajednice, ime se smanjuje sposobnost suparnikih zajednica na obranu. U pojedinim zajednicama postoje organi i institucije sigurnosti koje se brinu o sigurnosti zajednice. I pored ovog u pojedincima postoji potreba da svoju osobnu sigurnost, ponekad, podredi sigurnosti zajednice. Ova pojava, nazvana hrabrost, individualna je i ovisi o osjeaju pripadnosti zajednici, i o ljubavi prema zajednici. Pojava, da netko u trenutku ugroenosti zajednice, vie misli na vlastitu sigurnost, iako je zajednica oekivala suprotno, nazvana je kukaviluk. 3. Briga o potrebama lanova zajednice. Svaka stabilna zajednica brine o potrebama lanova zajednice onoliko koliko je potrebno da pojedinci ostanu efikasni i pouzdani lanovi zajednice, a da istovremeno zajednica moe ostvarivati svoju razvojnu funkciju. Pojedinci koji su vaniji za funkcioniranje zajednice vie dobivaju od nje, a manje vani, islueni lanovi i svi koji nemaju nikakvu korisnu funkciju mogu oekivati manju brigu. Pojedinci su stanice u tijelu zajednice. Pojedine, uspjene, zajednice mogu pojedince iz drugih zajednica privui u vlastitu zajednicu mamcem bolje brige za osobne potrebe pojedinih lanova zajednice.

Kod zajednica kojima je temeljna vezna sila, ljubav prema zajednici, u trenutku ugroenosti, pojedinci zanemaruju osobne potrebe. Kod zajednica kojima je temeljna vezna sila interes ili strah, u trenutku ugroenosti, pojedinci vie misle na vlastite potrebe i interese. Da bi zajednica uope mogla funkcionirati potrebno je da je hijerarhijski organizirana. Da bi se hijerarhija formirala nuno je da pojedinci imaju razvijene potrebe za prestiem i moi, a takoer i potrebu za voom. Bez ovih potreba koje su razliito razvijene kod razliitih ljudi, ne bi bilo hijerarhije, ne bi bilo voa, ne bi bilo podinjenih i ne bi bilo zajednice. Kod pojedinaca izraena je potreba da, bar u neem, budu voe, dok kod veine, u kritinim situacijama, postoji potreba da se podine voama i da ih slijede. Pojedinci koji ne priznaju vou mogu, ili napustiti zajednicu, ili se izboriti da sami postanu voe. 4.4. BOLESTI LJUDSKIH ZAJEDNICA

Svako ivo bie, pa tako i ljudske zajednice, napadaju odreene bolesti, slabosti i ozlijede. Svaki ovjek ima obrambene mehanizme zatite od kemijskih, biolokih, psiholokih ili duhovnih napada, a ti mehanizmi mogu biti i nasljedno jai ili slabiji. Kad je organizam oslabljen jednom vrstom napada postaje, privremeno ili trajno, slabiji za obranu i od druge vrste napada. Kao to su pojedinci izloeni razliitim napadima tako su i ljudske zajednice izloene razliitim socijalnim agresijama. Bolesti koje napadaju ljudske zajednice najee su: alkoholizam, narkomanija, prostitucija, hedonizam, dekadencija, korupcija, terorizam, moralni liberalizam, kolektivizam itd. 4.4.1. NARKOMANIJA

Narkomanija je najtea socijalna bolest dvadesetog stoljea, a poznata je jo od egipatskih vremena. Sveenici Ozirisa i homoseksualni sveenici psi uzimali su droge kao i Baalovi sveenici, razni kultovi, vraevi i slini. U zadnjih 300 godina glavni organizatori uzgoja, trgovine i promidbe droga je Britanska plemika narko mafija koja je organizirala nekoliko Opijumskih ratova zbog izvoza Opijuma iz Indije u Kinu. Britanska Istonoindijska kompanija imala je ak i svoju obavjetajnu slubu 007 koja je podmiivala ili ubijala kineske carinike koji su ometali ovu trgovinu. Nakon Kineske komunistike revolucije trite u Kini je smanjeno pa je britanska narko mafija organizirala novo trite na tlu SAD-a i Europe. Kako bi ova trita prihvatila drogu bilo je nuno razbiti tradicionalne vrijednosti kao to su obitelj, vjera nacija. Izmislili su novu glazbenu kulturu, tzv., rock kulturu koja je propagirala upotrebu droga, seksualne slobode, homoseksualizam i moralni liberalizam. Ovo im je trebalo kako bi razbili stabilne ljudske odnose, male ljudske zajednice, tj. obitelji i sitne poduzetnike, ljude podijelili u marginalne bezvoljne skupine demoraliziranih pojedinaca koji jedini izlaz vide u drogi. U ovome su im pomogli mediji besplatnom reklamom organiziravi razne tolk shouve u kojima su pri namjetenim raspravama razni popularni filozofi propagirali drogu. Potranja za drogama naglo se poveala, a kako bi cijena bila to vea, upotreba droge zakonski je zabranjena. Napredovanjem rock kulture u elitnim umjetnikim, dekadentnim hedonistikim, liberalnim drutvenim skupinama postala je prihvaena pojava, koja pogaa najee najslabije lanove zajednice tj. djecu. Kod analize ove bolesti potrebno je razluiti tri problema.

1. Kako sprijeiti irenje narkomanije meu djecom. 2. Kako izlijeiti narkomane koji se ne ele lijeiti. 3. Kako unititi organiziranu narko mafiju. 1. Djeca prvi put drogu kuaju u kolskim WC-ima, privatnim zabavama i slinim mjestima, nagovarani od poznanika, sitnih dilera, koji su, najee, djeca iz propalih brakova, a i sami su narkomani. Osnovni cilj svake antinarkomanske politike trebao bi biti sprijeiti irenje narkomanije na djecu. Policijska kontrola kola, djejih igralita i objekata uz kole trebala bi biti jaka i neprestana. Kazne za one koji na ovakvim mjestima trguju drogom morale bi biti drastine. 2. Stari narkomani koji se ne mogu rijeiti droge trebali bi imati mogunost doi do svoje dnevne doze na legalan nain, da je ne bi morali nabavljati ilegalno. Istovremeno njih bi trebalo "moralno obiljeiti" da na njihovom primjeru djeca vide to je narkomanija. Meu djecom narkomani su popularni, samostalni, zanimljivi, moderni, otkaeni buntovnici. Oni koji ne ele probati drogu su dosadni i zaostali. Ovakav imid narkomana meu djecom gradi narko mafija uz pomo ou biznisa. Pored ovog postoje i druge predispozicije da netko postane narkoman. To su najee lijene, za rad nenavikle osobe, koje osjeaj zadovoljstva ele postii bez rada i zalaganja. Djeca nenavikla na radne obveze, koja su nauila da s nekoliko suza od roditelja dobiju bilo koju igraku, te djeca odrasla bez osjeaja roditeljske ljubavi, idealne su potencijalne lovine za svakog sitnog trgovca drogom. Djecu i narkomane bi trebalo odvojiti, na taj nain, da narkomani po svoju dnevnu dozu svaki dan moraju ii na objekt dovoljno udaljen od mjesta gdje se kreu djeca. 3. Narkomafija je skupina koja ivi na raun ovisnika o drogi. Narkomafiju ine proizvoai, preraivai, trgovci drogom, korumpirani politiari, policajci i suci, te odvjetnici koji ih sve skupa brane. Kad bi se legalizirala trgovina drogom proizvedenoj u dravnim poljima za svaku pojedinu dravu nestalo bi ekstra zarade od koje su svi oni dobro ivjeli. Zato je upravo narkomafija najjai protivnik legalizacije droge. Ako bi politiari stvarno htjeli ukinuti trgovinu drogom morali bi formirati meunarodne institucije koje bi se medijskim, politikim, ekonomskim i policijskim metodama borile protiv proizvodnje, trgovine i upotrebe droge. To je vrlo teko poto u vrh svjetske narkomafije sjede ljudi koji upravljaju krupnim meunarodnim kompanijama, institutima, obavjetajnim slubama i politikim strukturama. Seljake koji proizvode drogu trebalo bi stimulirati da sade druge biljke, koje bi mogli, bez carinskih barijera izvoziti, a za uzgoj droge trebalo bi konfiscirati zemljite na kom je uzgajana. Trgovce, korumpirane politiare, policajce i suce trebalo bi udarati tamo gdje ih najvie boli, a to je dep. Kazna za njih bi trebala biti konfiskacija cjelokupne imovine, te gubitak dotadanjeg socijalnog statusa. Narkomane bi trebalo kanjavati, oduzimanjem vozake dozvole, i dozvole za rad na svim mjestima gdje je ovisnost opasna za okolinu. Poto u dananjoj licemjernoj svjetskoj politikoj eliti, zaraenoj liberalizmom, dekadencijom i hedonizmom postoji samo verbalna spremnost za borbu protiv narkomanije i korupcije, a stvarni interes svih korumpiranih je obrnut, nije mogua efikasna borba protiv narkomanije. Zbog toga svi iskreni protivnici droge trebali bi se ograniiti na unitenje narkomafije, te zatitu djece. Postojee narkomane trebalo bi prepustiti njihovoj slobodnoj volji. Najvei trgovci drogom su poneke britanske plemike obitelji koje ve 300 godina

imaju monopol nad tim poslom, te njihove tajne obavjetajno sigurnosne slube koje na ovaj nain pune crne fondove za voenje tajnih operacija. Istovremeno, te organizacije dostavljaju policiji podatke o ostalim trgovcima drogom. Na taj nain se predstavljaju kao borci protiv droge, a u stvari unitavaju konkurenciju. Narkomafiju je jednostavno unititi. Dovoljno je legalizirati dravnu proizvodnju u svakoj pojedinoj dravi za vlastite potrebe, te legalizirati kontroliranu trgovinu i upotrebu droge. Da bi se zatitila djeca, objekti u kojima bi se smjela uzimati droga trebali bi biti barem pet kilometara udaljeni od najblie kole, djejeg igralita ili crkve. U ovakvim objektima narkomani bi imali priliku dobiti svoju dnevnu dozu. Prodaja bi se trebala odvijati pod dravnim nadzorom, a iznoenje droge izvan ovakvih objekata trebalo bi kanjavati konfiskacijom cjelokupne imovine i prisilnim lijeenjem od fizike ovisnosti. Narkomane bi na ovakva mjesta trebalo privui mogunou da, uz malo pjeaenja dou, svaki dan, do jeftine dnevne doze. Time bi bili osloboeni potrebe da novac zarauju dilanjem, prostitucijom i kraom. Svakodnevnim odlaskom u ovakve drogeraonice narkomani bi bili "obiljeeni" ime bi spali na samo drutveno dno, meu prosjake i beskunike. Ovo bi nekima bio dovoljan motiv da se odreknu droge, a i djeca bi, svakodnevno, na oitu primjeru vidjela kuda vodi droga. 4.4.2. PROSTITUCIJA

Prostitucija, promiskuitet i pornografija su bolesti koje vode do raspada osnovne ljudske zajednice a to je obitelj. Od prostitucije i izvanbranih seksualnih odnosa stradaju i brani partneri koji bez vlastite krivice postaju rtve spolnih bolesti, a najvie stradavaju djeca, bilo zbog razvoda brakova, bilo zbog roenja izvan braka. Liberalizam kao moralni relativizam, dekadencija i hedonizam relativiziraju tetnost ovih drutvenih bolesti, te na taj nain slabe spremnost malih zajednica, tj. obitelji i sitnih poduzetnika za borbu protiv njih, to odgovara velikim organizacijama, tj. multinacionalnim kompanijama, industriji prostitucije i narkomafije. U borbi protiv ovih zala najjai je lijek poduzimati sve to jaa obitelj, sitno poduzetnitvo i crkvu. Istodobno, treba ograniavati mo ubiznisa, najjaeg propagatora hedonizma, liberalizma, dekadencije i opeg duevnog beznaa. Zahvaljujui zakonima o zatiti autorskih prava oubiznis je postao jedan od najjaih svjetskih industrija, a zabavljai, pjevai i glumci postali su bogati monici i uzor djeci. Razvojem multimedijalnih kompjutorskih sustava, informacijskih kanala, ekspertnih softverskih sustava, i ostale softverske podrke dvosmjernom komuniciranju i pretraivanju razliitih izvora informacija preko Interneta, interes za proizvode ou - biznisa bit e sve manji, a mogunost vlastitog kreativnog istraivanja i komuniciranja bit e daleko vea, ime e se smanjiti i negativna mo ove industrije te mogunost manipulacije s masama, a osobito djecom. 4.4.3. KORUPCIJA

Korupcija postoji otkad postoji i organizirana dravna zajednica. Osnova korupcije sastoji se u tom da pojedinci mogu nekanjeno kriti pravila koja, u principu, vrijede za sve lanove zajednice. Ovo krenje pravila igre dozvoljavaju pojedinci iz strukture vlasti, iz vlastitih interesa, a na tetu zajednice. Na ovaj nain nepoteni pojedinci postaju

konkurentniji na tritu od onih koji se pridravaju pravila. Rezultat je negativna selekcija tj. naruavanje djelovanja trinog mehanizma selekcije po sposobnosti, to vodi do sporijeg privrednog napretka i slabljenja drave u odnosu na inozemnu konkurenciju. Korupcija je osnovni uzrok propasti svih civilizacija i svih drava. Kad veina shvati da ive u zajednici gdje netko moe raditi to eli, a drugi moraju potivati pravila, nestaje ljubav prema takvoj zajednici i spremnost za rtvovanje, te zajednica polako ali sigurno propada. Poetkom industrijske ere novostvoreni bogatai naglo su korumpirali sve strukture vlasti, te su politiki mislioci, u namjeri da smanje mogunost korupcije, doli na ideju da vlast podijele na izvrnu, zakonodavnu i sudsku. Ovim je, naelno, stvorena mogunost da se ove tri vlasti meusobno kontroliraju, ime je smanjena mogunost korupcije. Praktini rezultat ovakve podijele vlasti je taj da se osjeaj odgovornosti kod svih nositelja vlasti smanjio, poto su za sve drutvene nepogodnosti uvijek krivi drugi. Broj ljudi u vlasti je povean, poveani su dravni trokovi, povean je broj ljudi koje je mogue korumpirati, a oni koji ele kriti pravila igre, to moraju initi samo malo tajnovitije. U pravilu, tamo gdje je stvarna drutvena mo podijeljena izmeu politike, crkve i znanosti korupcija i ostale bolesti ljudskih zajednica imaju slabiju podlogu za razvoj, a gdje je mo koncentrirana u jednoj od ove tri osnovne drutvene strukture korupcija i ostala zla su vea. Takoer, za smanjenje korupcije vano je imati to manje pisanih propisa koje pojedinci moraju slijediti. to ima vie dravnih slubenika i vie propisa, dravni slubenici imaju vie prilike da se mijeaju u ivot pojedinaca, a takoer i vie prilika da ucjenjuju pojedince koji ne nude mito. U pravilu, dravnih slubenika treba biti to manje, moraju biti dobro plaeni, a drava se ne treba uplitati u sukobe interesa koje pojedinci sami mogu rijeiti. to ima manje propisa manja je vjerojatnost krenja zakona od pojedinaca. Zakoni koje veina ne potuje imaju samo jednu svrhu a to je, pruiti mogunost dravi i dravnim slubenicima za ucjenjivanje ljudi, i gledanju kroz prste poslunima, podobnima, prijateljima i svima koji su spremni i imaju mogunost platiti mito. Sve to se moe rijeiti na tritu treba prepustiti tritu. Sve to pojedinci sami izmeu sebe mogu rijeiti i trebaju sami rjeavati meusobnim slobodnim dogovorom, bez dravnog tutora. Drava treba brinuti samo za ono to pojedinci i trite ne mogu rijeiti, a to je sigurnost zajednice, razvoj zajednice, te osnovna prava svih ljudi, kao to su pravo na ivot, pravo na razvoj i izraavanje vlastite volje, te mir meu lanovima zajednice. Mnoge razvijene zemlje dozvoljavaju poduzeima davanje provizije politiarima stranih drava, ali o tom moraju voditi uredno knjigovodstvo. Kasnije, ti podatci slue vlastitim obavjetajno sigurnosnim slubama za ucjenjivanje korumpiranih stranih politiara, te na taj nain slabije drave dre u pokornosti. Takve razvijene drave podupiru trinu konkurenciju na vlastitom tlu, ali u meunarodnim odnosima esto pritajeno vre vrlo jak protekcionizam, istovremeno s javnim zagovaranjem slobodne konkurencije. Dok u vlastitoj zemlji brane monopol, u meunarodnoj trgovini upravo nastoje uspostaviti monopol svojih poduzea na teritoriju ovisne drave. 4.4.4. TERORIZAM

Terorizam je pojava namjernog ili nenamjernog ugroavanja ivota, te tjelesnog, psihikog i duhovnog zdravlja ljudi. Terorizam mogu provoditi pojedinci ili zajednice, a

rtve takoer mogu biti pojedinci iz vlastite zajednice ili iz druge zajednice, odnosno rtva moe biti itava vlastita ili tua zajednica. Posljedice terorizma su ubojstva, nesree, nezadovoljstvo i opa nesigurnost, ratovi itd. Najslabiji lanovi zajednice su najee rtve terorizma unutar zajednice, a slabije zajednice su obino ugroene od jaih i agresivnijih zajednica, ili od pojedinaca koji su spremni i unititi vlastitu zajednicu, ako ne mogu preuzeti vlast u njoj. Razvojem pravne drave dolo je do shvaanja kako drava svojim pravnim normama ima pravo nametati sve to poeli. Rezultat takvog stava u pravno razvijenim dravama je pojava razmiljanja kako je moralno sve to je u skladu sa zakonom. Na taj nain pravna drava je pretvorena u diva koji stoji na stopama smijeanim od elika i gline. U pravnoj dravi pravo je vrsto kao elik, a pravda meka kao glina, (Danijel 2. 43.) to pravnu dravu pretvara u najgori ikad izmiljeni oblik totalitarizma. Ovakva nestabilna smjesa se raspada pri najmanjoj pojavi vlage, tj. pri najmanjem drutvenom potresu, a jedino lijepilo koje moe vrsto povezati elik i glinu, tj. pravo i pravdu je ljubav. Ve je stari Rim bio dravna zajednica u kojoj su vrijedili vrsti zakoni, a veina stanovnika bila je izloena stalnom teroru i patnji. Tek uvoenjem evaneoskih zakona ljubavi u pravnu dravu ona je postala zajednica u kojoj je ugodno ivjeti. Dok god su ljudi u pravnoj dravi povezani silom ljubavi pravo i pravda su jedno, a kad nestane ljubavi meu lanovima zajednice pravna drava postaje najvei izvor terora. Djeca su najee rtve terorizma. U suvremenoj civilizaciji najea vrsta ubojstva je ubojstvo neroenog djeteta, a glavni teroristi su roditelji. U dananjoj industrijskoj civilizaciji u ovoj zloinakoj aktivnosti neodgovorni roditelji imaju podrku dijela ginekologa i dijelova farmaceutske industrije koji na ovome ostvaruju dodatne profite, te teroristikih udruga koje zagovaraju pravo ena da samostalno odluuju o tom hoe li vlastito dijete braniti ili ubiti. Ovakve teroristike udruge povezane s ljeviarskim i liberalnim politikim strankama te masonskim loama, a financirane od dijelova farmakoloke i farmaceutske industrije, te industrije zabave, uspjele su osvojiti vlast u veini javnih medija i time se nametnuti kao glas javnosti. Rezultat njihovog teroristikog djelovanja je unitenje moralnog stava o ljudskom ivotu kao svetinji, te u svijetu imamo vie ubijene djece nego roene. Druga vrsta terorizma prema djeci je incest. Incest moe biti namjeran i nenamjeran. Namjeran incest je najee silovanje djece ili bliske rodbine. Posljedice su teke, neizljeive traume djece koja su time obiljeena itav ivot, a posljedica moe biti i raanje mentalno ograniene djece. Namjeran incest esto se u pojedinim kulturama dogaa i zbog nasljednih materijalnih interesa, tj. esto se znalo dogaati da bliska rodbina stupa u brak da ne bi morali dijeliti nasljedstvo. Posljedica je raanje veeg broja mentalno retardirane djece nesposobne za samostalan ivot, ime itava zajednica dugorono slabi. Nenamjeran incest dogaa se kad doe do braka izmeu brae i sestara koji ne znaju da su u krvnom srodstvu. Ovo je posljedica seksualnih odnosa izvan braka, umjetne oplodnje sjemenom nepoznatog mukarca, ili usvajanja. Ako se sjemenom nekog mukarca oplodi vie ena tada on ima vei broj sinova i keri priblino istog godita. Za dvadesetak godina oni se mogu upoznati i stupiti u brak ime stupaju u

incestuozne odnose bez vlastite krivnje, a posljedica je raanje mentalno ograniene djece, grekom neodgovornih baba i djedova. Trokove pojaane brige za ovakvu djecu trebali bi snositi krivci a to su babe i djedovi, centri za umjetnu oplodnju i svi oni koji su usvojenoj djeci i djeci zaetoj izvan braka onemoguili pristup podatcima o biolokim roacima. Da bi se onemoguila ova vrsta terorizma, svako dijete bi prije spolne zrelosti moralo imati pravo pristupa podatcima o biolokim roditeljima i svim biolokim roacima. Dijete koje je usvojeno to bi moralo znati, dijete koje je zaeto izvan braka trebalo bi znati tko mu je otac, a dijete koje je zaeto umjetnom oplodnjom moralo bi imati sve podatke o biolokom ocu i svoj njegovoj djeci. Pravni sustav bi trebao progoniti sve teroriste koji onemoguuju djeci pristup podatcima o biolokim roditeljima i biolokim braama i sestrama, te sve roditelje koji neodgovornim ponaanjem ugroavaju vlastitu djecu i unuke. Prava roditelja morala bi biti zanemariva kad se nau u sukobu s pravima i potrebama djece i unuka. Trea vrsta terorizma prema djeci je prisiljavanje djece da ive u malim skuenim stanovima, bez dvorita i bez okoline u kojoj bi se mogli slobodno i nesputano kretati i igrati. U dananjim gradovima vie prostora je rezervirano za automobile nego za djecu. Za ovu vrstu terorizma krivicu snose politiari i industrijalci koji nastoje da to veu koliinu radne snage smjeste to blie radnom mjestu, urbanisti koji nastoje graditi funkcionalne gradove umjesto funkcionalnih obiteljskih kua, projektanti koji projektiraju stambene nebodere, te investitori i izvoai koji takve stambene objekte grade. Politiari bi trebali poreznim i kreditnim mjerama stimulirati izgradnju obiteljskih kua sa irokim okunicama, kue bi trebale biti udaljene od prometnica barem nekoliko stotina metara, a gradnju objekata namijenjenih za trajno stanovanje viih od tri kata trebalo bi zabraniti. Takoer bi trebalo zabraniti parcelizaciju zemljita na parcele manje od 30 x 50 metara. Sve urbaniste koji nastoje to vie ljudi strpati u to manji prostor, te sve projektante, investitore i graevinare koji grade stambene nebodere trebalo bi javno obiljeiti kao teroriste. Radna mjesta trebalo bi disperzirati tamo gdje ive ljudi, a ne ljude pribliavati radnom mjestu. Izgradnjom informatikih mrea i poveanjem broja kunih kompjutora ovakva disperzija radnih mjesta postajat e sve laka, te e i ovaj oblik terorizma poeti slabiti. est oblik terorizma prema djeci je nebriga za djecu, naputanje djece i navoenje djece na alkoholizam, narkomaniju i prostituciju. Roditelje i staratelje koji ovako postupaju prema djeci trebalo bi fiziki i moralno obiljeiti i onemoguiti im stvaranje obitelji i djece. Svim moralnim i zakonskim normama trebalo bi na najmanju mjeru svesti izvanbrane seksualne odnose, rastave brakova, te kupovinu i prodaju seksualnih usluga. Sve osobe koje nisu sposobne brinuti se za djecu, ne bi smjeli imati pravo na sklapanje branih zajednica, posjetitelje bordela trebalo bi tajno snimati i snimke javno objavljivati, a sve osobe koje se ne brinu za interes vlastite obitelji trebalo bi izopiti i iz drugih zajednica kao to su nacionalne, crkvene, poslovne i druge zajednice. Osim terorizma prema djeci suvremene obiteljske i dravne zajednice esto primjenjuju teroristike pritiske na druge ugroene skupine ljudi kao to su starci i hendikepirane osobe. Obitelji, esto, zbog vlastitog komoditeta, nastoje odbaciti iz svoje blizine sve koji se ne mogu sami brinuti za sebe ili ekonomski ne mogu pridonijeti zajednici. Ovakvi odbaeni lanovi obitelji smjeteni u starake domove i medicinske

ustanove esto pribjegavaju samoubojstvu ili mole bolniko osoblje da im pomognu u tom. Postoje ak i organizirane teroristike skupine koje se zalau za legalizaciju ubijanja ovakvih, odbaenih ljudi, i to nazivaju "eutanazija". Ovaj oblik terorizma vrlo je est u civiliziranim, ekonomski razvijenim sredinama gdje drava eli maksimalno smanjiti trokove lijeenja starih neizljeivo bolesnih ljudi, te zbog toga iskoritava patnju staraca, kao i nastojanja najbliih roaka koji zbog potrebe za vlastitim komoditetom ne ele preuzeti brigu za vlastite roditelje. U ruralnim sredinama gdje je obitelj istovremeno i emocionalna i interesna zajednica odbacivanje nemonih lanova zajednice mnogo je rjee, jer svi nastoje obavljati funkcije za koje su sposobni i na taj nain pridonijeti opstanku obitelji. Posebna vrsta terorizma je medicinsko kozmetiki kanibalizam. Mnogi medicinari i kozmetike tvornice koriste dijelove ljudskih tijela za ugradnju u tijela drugih ljudi, ili za pripravak sredstava za uljepavanje drugih ljudi. Najee se koriste tijela ubijene neroene djece, male, tek roene djece, a ima i dosta sluajeva de se love naputena djeca po sirotinjskim etvrtima i siromanim zemljama, te se od njih uzimaju dijelovi tijela koji se vojnim avionima ili diplomatskom potom prevoze na trita gdje postiu visoku cijenu. Kupci ovakve robe, najee, su bogatai iz razvijenih drava koji najee ne ele znati kako se nabavljaju dijelovi ljudskog tijela koji se njima ugrauju. Teroristike organizacije koje se ovim bave proirene su po itavom svijetu, a sastoje se, vrlo esto, od istaknutih i priznatih beskrupuloznih medicinskih strunjaka, pilota, vojnika, obavjetajaca i diplomata. Visoki profiti koji se zarauju ovim poslom dovoljni su za potkupljivanje carinika, policije i ostalih dravnih slubenika. Da bi se onemoguila ova suvremena visoko sofisticirana vrsta kanibalizma potrebno bi bilo meunarodnim ugovorima zabraniti trgovinu bilo kojim dijelovima ljudskog tijela, te pripravak bilo kakvih preparata od ljudskih tijela. Za transplantaciju bi se smjeli koristiti samo dobrovoljno dani dijelovi tijela oznaeni podatcima o davatelju, tako da svaki primatelj djela tijela zna tko mu je poklonio svoj dio tijela. Primalac transplantiranog organa smio bi, naknadno, nagraditi samo osobu koja je svoj dio tijela poklonila. Sve prekritelje ovakvih pravila trebalo bi kanjavati trajnom zabranom bavljenja medicinom, i trajnim gubitkom graanskih prava. Da bi se nabrojene vrsta terorizma minimalizirale potrebno je ukinuti pravilo da su svi jednaki pred zakonom. Umjesto toga treba uvesti pravilo da slabiji imaju vea prava a manju odgovornost. Kad se sukobe pravo i potrebe odraslog ovjeka s pravom i potrebama malodobne djece, prava i potrebe odraslog su zanemariva. Drava bi vie trebala tititi slabe, a mnogo manje one koji se mogu sami brinuti za sebe, odnosno mnogo vie bi trebala ulagati u zatitu obiteljskih zajednica, a mnogo manje u zatitu individue. Osim teroriziranja slabih lanova zajednice, postoje i organizirani politiki motivirani terorizam. To je takozvani dravni terorizam (policijski ili pravosudni) kad drava terorizira pojedince ili zajednice, odnosno politiki terorizam, kad male politike zajednice teroriziraju veinu. Ove dvije vrste teroristikih organizacija nastoje opravdati svoja djela politiko ideolokim razlozima, a stvarni motiv, je najee, borba za interese pojedinaca koji vode zajednicu prema terorizmu. Kad god se iz svijesti veine lanova zajednice izbaci moralni stav da je ljudski ivot nedodirljiva svetinja, vrata dravnom i politikom terorizmu irom su otvorena. Posebna vrsta terorizma je kriminalni terorizam, iji korijen je materijalni interes kriminalaca. Udrueni kriminalci privueni velikim zaradama u nelegalnim poslovima,

nastoje se zatititi strahom i korupcijom. Potkupljivanjem dravnih slubenika, te premlaivanjem, silovanjem i ubijanjem ire strah koji im osigurava poslove, te ih tite od konkurencije i potencijalnih svjedoka. Najbolji nain borbe protiv ove vrste terorizma je svesti broj zakonski zabranjenih poslova na minimum, broj dravnih slubenika maksimalno smanjiti, poticati vertikalnu i horizontalnu konkurenciju meu policijskim, obavjetajnim i sudskim dravnim institucijama, dravne slubenike dobro platiti, a strah od osvete kriminalaca treba svesti na minimum efikasnom zatitom i materijalnom nagradom potencijalnih svjedoka kriminalnih radnji. Zatitu od individualnih kriminalaca potrebno je poticati osposobljavanjem pojedinaca i zajednica na samozatitu. Svima koji vjeruju kako ih policija titi od teroriziranja i kraa treba objasniti da policija dolazi nakon zloina, a za svoju sigurnost trebaju se vie brinuti sami. Najbolja zatita je izbjegavanje: - rizinog ponaanja, - pretjeranog individualizma, - zanemarivanja obiteljske i prijateljske zajednice. Tko nema ni obitelj ni prijatelje teko moe nai bilo iju zatitu kad upadne u nevolju. 4.4.5. LIBERALIZAM

Liberalizam je nastao kao ekonomska doktrina sitnih poduzetnika koja je tvrdila kako je najuspjenije drutvo ono u kojem svi imaju jednake anse za rad i razvoj. Ovaj koncept desne politike orijentacije podrazumijeva dravu kao regulatora koji pojedincima omoguuje ivot i rad pod istim uvjetima, te samostalno rjeavanje svega to mogu dogovoriti, a da drava bude garant tim dogovorima. Ovakav prvotni desni liberalizam podrazumijevao je nemjeanje drave u proizvodnju, razmjenu i potronju, to je potrebno prepustiti slobodnoj trinoj konkurenciji, ali je pretpostavljao vrlo snano dravno mijeanje u sluaju kad netko ne potuje zakone i drutvene norme. Vremenom, velike multinacionalne kompanije su nauile kako liberalnu ekonomsku teoriju iskoristiti za stjecanje i zadravanje vlastitog monopola. Uz pomo razoaranih marksista liberalnu ekonomsku teoriju poeli su iriti na sva podruja ivota, te su liberalizam pretvorili u stav kako je interes pojedinca jedino vaan, te je zajednitvo meu ljudima odlika primitivnih naroda. Uvijek je bilo ljudi koji su mislili samo na sebe, ali kad ovakav moralni stav prevlada meu ljudima u nekoj zajednici svatko se poinje brinuti samo za sebe, te zajednica moe funkcionirati samo dok funkcionira dravni aparat koji titi pojedince. im represivni organi zbog raznih razloga kao to je neka katastrofa, ili slino prestanu djelovati moralni liberalizam se pretvara u anarhiju gdje caruju bande. U moralnom liberalnom relativizmu slabi najloije prolaze pa naglo jaaju i druge bolesti zajednice kao to je narkomanija, dekadencija, prostitucija i slino, te zajednica ubrzano slabi i postaje nesposobna za obrani izvana od stranih osvajaa, a i iznutra od pritajenih diktatora. Propau marksizma mnogi ljeviarski demagozi su preko noi poeli propagirati liberalizam, ali neki novi njima prilagoeni, u kojem su jaku dravu koja titi zakone pretvorili u slabu anarholiberalnu dravu u kojoj vlada zakon jaega. Stvorili su ideologiju

koja zagovara nemjeanje drave u sluaju kad dunik ne plaa vjerovniku, tvrdei kako to trite treba rijeiti, a to bi znailo kako vjerovnik treba uzeti batinu i utjerati dug. U mnogim bivim komunistikim dravama ovi lijevi liberali su stvorili izofreni liberalni sustav u kojem forma ide u jednom smjeru, a sadraj u drugom, sustav u kojem nitko, pa ni drava ne plaa raune, sustav u kojem steaj kao najvaniji dio mehanizma za selekciju traje godinama, sustav u kojem svi zagovaraju trite, a uope ne shvaaju trine mehanizme, sustav u kojem trina pravila vrijede samo za male i slabe, a veliki sve probleme rjeavaju telefonskim pozivom. Ovakav sustav dovodi do pojave prikrivenog monopolizma u veini privrednih grana, pri emu jedna kompanija, u pojedinoj grani dri oko 30% trita, a stvarno u dogovoru sa nekoliko tajnih satelitskih kompanija stvara duoplol, ili oligopol s kojima dri daleko vie. Stapanjem bivih marksista i velikih multinacionalnih korporativnih menaera stvoren je novi drutveni sloj koji je nastojao slobodnu konkurenciju zamijeniti svjetskim monopolom nad veinom profitabilnih djelatnosti, a sve pod parolom liberalne ekonomije. Ovo nastojanje provodi se uz pomo velike koliine novca ubaenih na raune pojedinih znanstvenika i znanstvenih institucija, udruga, medija, lobista i politiara. Plaeni znanstvenici poeli su pojedine teorije koje odgovaraju naruiteljima prikazati kao znanstvenu istinu, a sve injenici koje dokazuju suprotno spremno proglaavaju paradoksima, ime ih skrivaju pod tepih. Plaene udruge poele su umjesto potivanja prava propagirati nova izmiljena prava, plaeni mediji su dobili zadatak propagirati podobne znanstvene teorije i "nova prava", a legalni posrednici u korupciji, lobisti, poeli su plaati politiare, kako bi u kole propustili samo poeljne znanstvene teorije, nova prava i nove zakone koji naruuju velike kompanije. Stvarna trina konkurencija ostala je poeljna samo u sektoru dobavljaa velikih kompanija, ime su veliki osigurali stalno smanjenje svojih trokova, a kako mali ne bi mogli dostii velike izmiljeni su mnogobrojni nepotrebni trokovi koje veliki mogu lako platiti, ali mali ne mogu. Razna pravila, mjerila, smjernice i certifikati, uvedeni formalno zbog kvalitete, a stvarno zbog ogranienja konkurencije postali su orue u rukama velikih zapadnih kompanija. Istovremeno ti postupci postali su uteg oko vrata zapadnim dravama koje su postale sve manje konkurentne azijskim dravama, koje su nakon mnogobrojnih greaka uvele stvarni liberalizam na svome tritu. Da bi zapad ponovno postao konkurentan nuno je vratiti se izvornom desnom liberalizmu. To znai kako je potrebno vratiti mo malima, drava mora postati garant jednakih prava, bez obzira koliko netko moe uloiti u svoje lobistike kampanje. Finaciranje stranaka, udruga, medija, znantvenika i lobistikih udruga potrebno je putem interneta njihove bankarske raune izloiti javnosti, kako bi svatko mogao vidjeti koliko i od koga dobivaju, te na to troe. Slabu anarholiberalnu dravu potrebno je zamijeniti jakom dravom u kojem svaka institucija, ili kompanija mora platiti raun, bila velika ili mala, privatna, ili dravna. Tko nema novca mora ii u steaj, tko kri zakon mora odgovarati, bez izuzetka. Ne smije se dogaati da netko bude kanjen zbog zakon kojeg velika veina slobodno kri, ili da pojedinci pod politikim, ili medijskim pritiskom idu u zatvor bez i jednog stvarnog dokaza, samo na osnovu svjedoka, koji su u 70% sluajeva spremni lagati, to je pravosudni terorizam. Ne smije se dogaati da nekom inspekcije dolaze svake godine bez razloga, a nekoga desetljeima zaobilaze. U meunarodnim odnosima drava takoer mora tititi politiku jednakih ansi, to znai da mora promatrati dali neki uvoznik ima dampinke cijene, te to kanjavati, mora promatrati dali neka druga drava ima poticaje, te domaim poduzetnicima osigurati zatitu

kako ne bi propali, mora pratiti dali strane kompanije od svojih drava dobivaju obavjetajne podatke o konkurenciji, te iste takve podatke nastojati prikupiti svojim kompanijama. Monetarna vlast umjesto politike trinog teaja, mora voditi makroekonomsku politiku realnog teaja, kako strane kompanije, ulagai i pekulanti ne bi mogli velikim ulozima namjerno sruiti cijenu deviza i tako potai uvoz, a ruiti proizvodnju i izvoz, to znai da emisijskim bankama stabilnost cijena i teaja ne smije biti osnovni cilj, cilj treba biti priblino jednak uvoz i izvoz proizvoda i usluga, ak i pod cijenu manje inflacije. Liberalna, trino orijentirana drava mora biti jaka pravna drava, sa snanim institucijama i slabom administaracijom koje se nitko tko potuje zakone ne smije bojati. 4.4.6. KOLEKTIVIZAM

Kolektivizam je shvaanje kako je jedino zajednica vana, dok pojedinac svoje elje i potrebe mora potpuno podrediti interesima zajednice. Ovakav stav je prirodna posljedica ljudske potrebe za sigurnou zajednice u trenucima kad ovjek osjeti kako je opstanak zajednice kojoj pripada ugroen. To se dogaa obino u sluajevima rata ili elementarne nesree, te se u takvim uvjetima kod samosvjesnih i odgovornih ljudi pojavljuje kao spremnost na instinktivnu solidarnost i spremnost za rtvovanje vlastitog vremena, energije, pa ak i ivota. Iako je osniva psihoanalize Frojd tvrdio kako je sexs najjaa ljudska potreba nitko nee zbog potrebe za sexsom rtvovati svoj ivot, ali zbog borbe za opstankom zajednice mnogi ljudi kroz itavu ljudsku povijest su potpuno svjesno odabrali smrt. Ova potreba za samortvovanjem zbog interesa kolektiva obino nestane kad ljudi osjete kako je nestala opasnost za zajednicu. Ovu prirodnu potrebu ovjeka za sigurnou zajednice mnogi voe raznih nacionalnih, dravnih, vjerskih, rasnih ili klasnih zajednica znali su zloupotrebljavati tijekom itave ljudske povijesti. To su postizali obino tako to su manipulacijom informacijama kod lanova vlastite zajednice izazivali osjeaj ugroenosti zajednice, nakon ega pripadnici zajednice postaju spremni ugroavati pripadnike navodnih protivnika, obino pripadnike drugih zajednica, nacionalnih, ili vjerskih manjina, pa ak i pripadnike vlastite zajednice koji ne pokazuju dovoljno agresije prema pripadnicima neprijateljskih zajednica. Ovakva kolektivistika drutva kao to su boljevizam, nacizam, faizam i mnogi drugi pokreti kroz povijest temeljila su se na svjesno izazvanom strahu od drugih, nakon ega slijedi i mrnji prema drugima, te su na taj nain mnogi vjeti voe skloni manipulaciji vlastitu zajednicu pretvarali u obinu teroristiku organizaciju kojoj je osnovno sredstvo opstanka bila borba protiv stvarnih ili izmiljenih neprijatelja. Dugorono ovakva kolektivistika drutva gdje je pojedinac nita, a zajednica sve, vremenom padaju u stanje nezainteresiranosti, motivacija pojedinaca na rad i stvaralatvo opada, te zajednica pada u stanje neinventivnosti i stagnacije, to u velikim dravnim zajednicama moe trajati tisuama godina kao u mandarinskoj Kini. Jedini lijek za ovakvo bolesno stanje zajednice je ukinuti mehanizme napredovanja preko veze, tj., nepotizam, korupciju i stranarenje, te uvesti politiku jednakih ansi, tj., osposobiti mehanizme trine selekcije kako bi na taj nain natjerali sve zdrave pojedince da svoju sudbinu uzmu u svoje ruke i svoj poloaj u drutvu izbore vlastitim sposobnostima.

4.5.

LIJEENJE BOLESNIH ZAJEDNICA

Za suzbijanje svih socijalnih bolesti trebalo bi se, osim navedenim za pojedine sluajeve, to vie koristiti socijalnom i zdravstvenom politikom. U socijalnu i zdravstvenu politiku treba uvesti princip krivnje, tj. i socijalna i zdravstvena politika trebaju pogodovati odgovornim osobama koje vode brigu o sebi, svom zdravlju, te interesima svoje obitelji, drave i ostalih zajednica kojima pripadaju. Socijalnu pomo treba pruati onima koji se nau u loem poloaju pod uvjetom da imaju elju da se iz takvog poloaja izvuku. Neradnicima i nezainteresiranima pomo treba otkazati im odbiju ponueni posao. Zdravstvenu politiku treba izmijeniti na taj nain da se na troak drave ili obveznog osiguravajueg fonda lijee bolesnici koji ne snose krivnju za oboljenje ili ozljedu. To su djeca, hendikepirane osobe, bolesnici koji su zaraeni zrakom, vodom, hranom i slino. Svi bolesnici koji sami snose krivnju za svoje stanje trebali bi sami plaati trokove lijeenja, bilo iz depa ili na troak osobnog privatnog osiguranja. Npr. ako alkoholiar oboli na jetra trebao bi sam plaati trokove lijeenja, ako pua dobije rak plua sam bi morao plaati trokove. Ako voza izazove prometnu nesreu morao bi snositi trokove lijeenja svih ozlijeenih. Oboljeli od zaraznih bolesti koje se prenose seksualnim putem trebali bi se lijeiti bilo na vlastiti troak, bilo na troak onog tko ih je zarazio. Narkomani bi sami morali plaati trokove lijeenja za sve bolesti koje su posljedica uzimanja droge. Cilj ovakve politike trebao bi biti osobni ekonomski i socijalni bankrot svih neodgovornih osoba, ime bi se smanjila mogunost injenja greaka i navoenja drugih na sline postupke. Tko nema automobil teko moe izazvati prometnu nesreu, tko nema novca teko moe postati interesantan trgovcima alkohola, droge, cigareta, seksualnih usluga i slino. Tko nema novca, nema ni mo, medijski se nametnuti djeci kao uzor. Osim ovih navedenih materijalnih i socijalnih lijekova, postoje i bioloki lijekovi koji napadaju pojedince, ali na ljudsku zajednicu djeluju kao lijek. Jedan od najjaih takvih lijekova je SIDA koja je u borbi protiv prostitucije, promiskuiteta, homoseksualizma i narkomanije u prvih desetak godina svog djelovanja uinila vie nego svi svjetski borci protiv ovih zala zajedno u posljednjih sto godina.

5.

STRATEKO PLANIRANJE

Planiranje je osobina kreativnog predvianja problema i pronalaenja rjeenja za te probleme, a koji se mogu pojaviti na putu do ostvarenja nekog stratekog cilja, tj. cilja o kojem ovisi opstanak sustava u realnom okruenju. Pri planiranju je potrebno jednako dobro poznavati okruenje i veze sa okruenjem, kao i sam sustav. Plan moe biti taktiki, za rjeavanje trenutnih problema, ili strateki plan tj. plan o kojem ovisi preivljavanje. Plan moe biti kratkoroni i dugoroni. Plan moe biti protiv prirode, ili protiv inteligentnog protivnika.

Planom protiv prirode rjeavaju se problemi optimalnog bilanciranja i rasporeivanja materijalnih i ljudskih raspoloivih resursa pri proizvodnji, izgradnji velikih objekata, transporta ili skladitenja, u emu veliku pomo predstavljaju metode planiranja i optimiranja kao to je mreni plan, simpleks metoda, ili poslovni planovi. Ovakvi poslovni planovi nastoje poboljati vlastitu kvalitetu, ili sniziti trokove proizvoda, te ne uzimaju u obzir moebitne poteze trinih konkurenata. U planiranju protiv inteligentnog protivnika potrebno je predvidjeti poteze protivnika, te odabrati najoptimalnije poteze s obzirom na mogue protupoteze protivnika. Za predvianje buduih poteza protivnika potrebno je u mislima odigrati "igru predvianja" utemeljene na osnovama teorije igara, a koja se sastoji od tri koraka; 1) definirati protivnike potrebe, interese i ciljeve, sredstava, sposobnosti i metode koje koristi, te probleme koji mu se mogu pojaviti na putu do cilja. 2) kronoloki analizirati njegove dosadanje poteze, pri emu treba odvojiti bitno od manje bitnog kako se ne bi izgubili u gomili nevanih detalja, ime se provjerava dali su dosadanji njihovi potezi smisleno povezani, te gdje se svaki pojedini protivnik nalazi do puta ostvarenja svoga cilja i interesa. 3) uivljavanjem u poloaj svakog sudionika igre potrebno je zapitati se: "to bih ja uinio na njegovom mjestu ?". Nakon ovakvog predvianja buduih poteza protivnika potrebno je odabrati najoptimalnije vlastite poteze, s obzirom na nae i njihove interese, ciljeve, raspoloiva sredstva, probleme i dostupne metode. Nakon odabira najoptimalnijih vlastitih poteza potrebno ih je vremenski i prostorno razraditi u detaljan plana, a da bi plan uspio on mora biti skriven. Ako protivnik razotkrije na plan tada on stjee strateku prednost. Zbog tajnosti takvi planovi protiv inteligentnog protivnika obino se zovu urote, zavjere ili spletke, pri emu se, obino kre sve zakonske ili moralne norme, odnosno dozvoljeno je sve to ide u vlastitu korist, ili na tetu protivnika. Prva takva poznata zavjera je opisana u Bibliji kad je Kain smislio plan kako se rijeiti brata Abela. Takvi planovi su se pravili kroz cijelu ljudsku povijest, a njihova kvaliteta je ovisila o sposobnosti i iskustvu autora. Jo je stari kineski ratnik Sun Tsu rekao: Najvea umjetnost je slomiti otpor neprijatelja bez borbe na bojnom polju. Samo indirektna metoda jami pravu pobjedu. Rastopite sve dobro u zemlji neprijatelja. Uvucite predstavnike vladajueg sloja u lopovske i zloinake poduhvate. Potkopajte njihov poloaj i ugled. Izloite ih javnoj sramoti. Ometajte rad vlasti svim sredstvima. Svugdje smjestite svoje ljude. Iskoristite rad najniih i najodvratnijih ljudi. irite raskol i svae meu starije. Ponitavajte sve vrjednote. Nudite i poklanjajte. Kupujte ortake i informacije. Ne tedite novce, jer to donosi velike kamate. Poetni korak u stratekom planiranju je izrada bilance raspoloivih dobara: materijalnih, intelektualnih i ljudskih. Bilance je potrebno izraditi za: a) vlastita raspoloiva dobra, sadanja i budua, b) sadanja i budua dobra saveznika, c) protivnika sadanja i budua dobra,

d) dobra protivnikih saveznika. Materijalna dobra su sirovine, prirodna bogatstva, lokacije i raspored sirovina, transportni putovi, infrastrukturni objekti i slino. Intelektualna dobra su kvaliteta pravnog sustava, obrazovni sustav, intelektualno vlasnitvo, razvojni mehanizmi i slino. Ljudska dobra, tj ljudski kapitali su struni kadrovi koji mogu obaviti specifine poslove kao to su kvalitetni menaderi, strunjaci za posebna podruja, politiari, te banke podataka o takvim kadrovima s izraenim psiholokim profilima. Bilance je potrebno neprekidno pratiti, a u sluaju nepredvienih promjena u bilancama potrebno je ispitati razlog tih promjena, te utjecaj promjena na nas, nae saveznike, nae protivnike i njihove saveznike. Iz bilance protivnikih dobara moe se prepoznati to im nedostaje i za to e se oni boriti, to su im ciljevi i interesi, te koje probleme moraju savladati na ostvarenju svojih ciljeva. Odavno su razni teoretiari primijetili kako je trina privreda rat u kojemu pobjeuju najsposobniji i najorganiziraniji. Tek u drugoj polovici 20 stoljea ekonomski teoretiari su poeli znanstveno razmiljati o pitanju kako i zato neki ulagai esto pobjeuju, a neki ee gube u trinoj utakmici, iako imaju na raspolaganju istu tehnologiju i iste znanstvene osnove. Na osnovu takvih razmatranja ekonomisti i matematiari koji su se bavili operativnim istraivanjima matematikih modela optimiranja i planiranja razvili su razne teorije, od kojih je najznaajnija teorija igara. Ova teorija kae kako je svaki poduzetniki plan igra. Igru je mogue voditi protiv prirode i protiv inteligentnog protivnika. U igri protiv prirode plan je mogue ostvariti 100%, dok je u igri protiv inteligentnog protivnika plan dinamika kategorija koja se mijenja ovisno o kontrapotezima protivnika. Na osnovu ove teorije razraeni su matematiki postupci znanstvenog predvianja i planiranja najoptimalnijih vlastitih poteza i najoptimalnijih protivnikih poteza. Svaka jednostavna planska aktivnost je jedna igra i suprotnost je stihijskoj aktivnosti. Mnogo sloeniji sluaj je kad u igri sudjeluje vie razliitih igraa. Tada je potrebno predvidjeti najoptimalnije poteze svih igraa i tada se niz igara pretvara u plan protiv inteligentnog protivnika to protivnici vide kao zavjeru, a izrada plana, tj. zavjere je najee povjerena posebnim odjelima za strateko planiranje. Protivnik je svatko tko ima neto to je nama neophodno potrebno za ostvarenje naih ciljeva, ili onaj tko bi mogao poeljeti neto to mi imamo, a potrebno je njemu za ostvarenje njegovih ciljeva. Kako bi plan uspio najbolje je kad protivnik i ne zna da je protivnik, ne smije znati kako postoji neka planska aktivnost protiv njega, a ako otkrije postojanje plana njegove anse za otpor su vee. Ako dozna detalje plana on stjee strateku prednost. U tom sluaju plan je propao i potrebno je izraditi novi plan. A da bi smo znali je li na plan razotkriven potrebna je jaka kontrolna sluba koja kontrolira izvrenje plana, te ispituje razloge odstupanja rezultata od planom predvienih. Kako bi plan protiv vie protivnika donio optimalne rezultate cilj nije unititi jednog protivnika ve je potrebno istovremeno oslabiti sve protivnike to je najlake ako se pomae slabijem protivniku, te ga se gura u sukob sa jaim protivnikom. Na toj politici od davnina poznatoj po paroli: zavadi pa vladaj temelji se igra protiv vie protivnika gdje je cilj i jedne i druge protivnike to vie meusobno slabiti, ali nikad ne dozvoliti potpunu propast jednog od protivnika.

U politici su oduvijek postojale spletke u kojima su jedni dobivali a drugi gubili. Oni koji svoje poteze nisu planirali, ve su se preputali stihiji tj. srei uvijek su gubili. Igra protiv njih je u sutini igra protiv prirode, a ne igra protiv inteligentnog protivnika. Razvojem znanstvenih principa i metoda za postizanje ekonomske optimalnosti izmeu minimalnih trokova i maksimalnih rezultata, poelo se sa stvaranjem modela ekonomskog planiranja, ime je planiranje postalo znanstvena disciplina. Prvi modeli koji su iz realnih problema izvlaili jednostavne parcijalne probleme koristili su samo etiri osnovne raunske operacije. Ve kod razvoja modela za izraun optimuma postalo je nuno koristiti diferencijalni raun, a kod sloenijih multidisciplinarni problema nuni su postali kompjutori. Razvojem kompjutora stvorena je raunska mogunost za razvoj ekonomske teorije igara, a razvojem ekonomske teorije igara stvorena je mogunost da strateki planovi dobiju znatno vaniju ulogu u gospodarstvu, kao i u svim ostalim djelatnostima planiranja. Protivnik protiv kojeg je usmjeren plan moe biti bilo koji konkurentski pojedinac ili zajednica. U trinoj privredi strateki planovi protiv konkurenata stalna su igra protiv inteligentnog protivnika. U gospodarskoj aktivnosti uvijek sudjeluje vie igraa od kojih su neki suradnici, a neki protivnici, te je zbog toga potrebno stalno analizirati mogue najoptimalnije poteze kupaca, dobavljaa i konkurenata s obzirom na resurse kojima raspolau. Suradnici su oni koji imaju iste interese kao to su dobavljai i proizvoai komplementarnih dobara. Protivnici su oni koji imaju suprotne interese, a to su konkurenti, te proizvoai supstituta i njihovi dobavljai. Ako postoji vie konkurenata na nekom tritu vri se grupiranje i to uglavnom oko najjaih suprotstavljenih igraa. Svaki igra okuplja svoje prirodne saveznike oko sebe, a to su oni koji imaju iste interese, dok su svi koji imaju iste interese kao i protivnik prirodni neprijatelji. Glavni igrai, odnosno njihove organizacije za strateko planiranje razrauju vie razliitih scenarija u borbi protiv glavnih konkurenta. Pri tom razrauju postupke slabljenja ili pridobivanja na svoju stranu njegovih prirodnih saveznika, a istodobnog jaanja svojih najvjernijih prirodnih saveznika. Posebnu ulogu imaju oni koji su dobavljai i jednima i drugima, osobito ako se radi o dobavljaima prirodno (kvantitativno ili kvalitativno) ogranienih vrsta dobara. Oni mogu biti neutralni, a u kritinom trenutku igre mogu se opredijeliti za one koji imaju vee anse za opstanak na tritu, te na taj nain mogu zadati odluujui udarac slabijem igrau. Glavni igrai nastoje u svoje suradnike pridobiti to vie politiara, obavjetajaca i ostalih dravnih slubenika, ili svoje dioniare i suradnike progurati u te strukture. Interes velikih kompanija za pridobivanje ovakvih suradnika je biti na izvoru informacija, te imati prednost pri dobivanju dravnih narudbi, dok politiari nastoje imati dobre veze s kompanijama kako bi stekli to vie sponzora i kako bi u sluaju gubitka izbora imali osiguran dobro plaeni posao. Za izradu kvalitetnog plana potrebno je to vie poznavati vlastita dobra i protivnika dobra, potrebno je predvidjeti njegove probleme i najoptimalnije protivnikove poteze, potrebno je znati to vie podataka o njemu i njegovim saveznicima, te podatke o razvojnim projektima, kadrovima, tehnolokim i financijskim kapacitetima. Posebno korisni su prljavi podatci o kadrovima dobiveni analizom psiholokog profila pojedinaca, ili skupina koje je na osnovu toga mogue kupiti ili ucijeniti. Posebna sluba mora sve najvanije

podatke neprestano dopunjavati i ispitivati razloge nepredvienih promjena u stanju dobara i poteza, vlastitih i protivnikih. Organizacije za strateko planiranje (odjeli za zavjere) planove razrauju u jedan ili vie scenarija koji su podloni dinamikim izmjenama, ovisno o kontrapotezima protivnika. U svakom scenariju zavjere najprije se odreuje cilj, a dolazak do cilja ostvaruje se vremenskom podjelom poslova na vie faza, a faza na vie koraka, slino kao to se kompjutorski programi sastoje od vie potprograma. Svaki korak se pretvara u igru protiv prirode, ili igru protiv inteligentnog protivnika, ime se plan pretvara u niz matematikih modela. Na osnovu tih matematikih modela izrauju se kompjuterske simulacije kojima se mogu precizno provjeravati moebitni uinci plana zavjere. Ako nije mogue izvriti vremensku podjelu poslova put do cilja potrebno je podijeliti na vie zadataka, te za svaki zadatak odrediti posebni tim zaduen za izvrenje pojedinog zadatka koji se obino zove akcijski plan. Mogua je i kombinacija ova dva naina planskog djelovanja, tako da se unutar faza izvri podjela na vie zadataka, ili da se unutar zadataka izvri podjela na pojedine faze. Mogue je stvoriti i posebne formalno nezavisne institucije za izvrenje pojedinih zadataka, a te institucije svoj zadatak odrauju kroz vie vremenskih faza dok ne dou do izvrenja svog zadatka. Posebni odjeli za kontrolu moraju neprestano pratiti izvrenje plana, te signalizirati pojavu nepredvienih dogaaja i kanjenja u izvrenju plana. Na osnovu razraenih razliitih urotnikih scenarija ekonomski jake sile razrauju razliite kompjutorske simulacijske igre kojima testiraju kvalitetu pojedinih scenarija. Vojni planeri razrauju ratne igre na kojima vii asnici treniraju razliite taktike ili strateke poteze. Obavjetajni planeri razrauju obavjetajne igre gdje treniraju i ispituju razliita sredstva i metode prikupljanja i analiziranja podataka, sredstva i metode za zatitu vlastitih podataka, te sredstva i metode za irenje dezinformacija u protivnike redove. Pri kreiranju plana urote, a i pri obrani od urote dobro je poznavati razliite psiholoke efekte poznate kao teorija kuhane abe, teorije slamanja morala i domino teorija (domino efekt). Sve ove teorije temelje se na manipulaciji ovjekovom, u gene ugraenoj potrebi za sigurnou zajednice. Snaga ove potrebe ovisi o tome koliko je ovjek silom ljubavi vezan za zajednicu, te o procijeni stupnja ugroenosti zajednice. Kreatori urota nastoje pripadnike vlastite zajednice to snanije vezati za zajednicu raznim psiholokim metodama izazivanja ljubavi prema zajednici, te izazivanjem straha i osjeaja ugroenosti od drugih zajednica. Prema pripadnicima protivnikih zajednica nastoji se postii suprotni efekt, smanjiti ljubav prema zajednici, te marginalizirati sve u protivnikim redovima koji upozoravaju na ugroenost njihovih zajednica. Postoje razne psiholoke tehnike za jaanje veza prema vlastitoj zajednici koje se sve ee koriste ak i kod multi-level marketinaga, a cilj im je to vie povezati pripadnike zajednice i izazvati osjeaj vezanosti i ljubavi, ak i kod isto interesnih zajednica. U protivnikim zajednicama cilj je smanjiti ljubav lanova zajednice prema zajednici, te smanjiti osjeaj ugroenosti zajednice. Ljubav prema zajednici najlake je smanjiti korumpirajui pojedine voe protivnikih zajednica, te preko medija u tim zajednicama iriti stav kako su sve voe te zajednice korumpirani, pokvareni i nesposobni. Istovremeno potrebno je u tim zajednicama preko medija iriti uvjerenje stav kako nikakve opasnosti

nema, te kako je zajednica koja ovakve napade iri zapravo spas od nesposobnih i korumpiranih vlastitih voa. U sluajevima kad postoji vie neprijateljskih zajednica poeljno je te zajednice meusobno sukobiti, to se postie politikom zavadi pa vladaj. Kod ovakvog urotnikog scenarija u protivnikim zajednicama je potrebno, preko medija, izazvati strah od drugih zajednica, te istovremeno pomirljivo i prijateljski nastupati prema svim tim zajednicama. Umjerene, pomirljive i razumne voe tih zajednica je potrebno na sve mogue naine preko lokalnih medija ismijavati, blatiti i uklanjati na sve mogue naine. Istovremeno je potrebno pomagati agresivne, radikalne i sukobima sklone lokalne voe koje je potrebno usmjeravati na sukobe prema drugim zajednicama. Kako bi to uspjenije inili potrebno im je svima pomalo pomagati, s tim to je slabijim protivnicima potrebno tajno vie pomagati, a jaima manje, ponekad samo simbolino. Za postizanje ovakvih ciljeva postoje vie raznih teorija i tehnika: Teorija kuhane abe kae: ako abu baci u lonac pun vrele vode ona e iskoiti. Ako je pak baci u lonac s hladnom vodom, te vodu lagano zagrijava skuhat e ju. Po toj teoriji ako ovjeka, ili skupinu ljudi izloi velikom pritisku oni e se pobuniti. Ali ako ih malim obeanjima navede na suradnju tj. davanje protuusluga, moe postepeno traiti sve vee protuusluge, prijetei prestankom malih usluga koje si im odobrio na poetku. Ovaj psiholoki efekt je vrlo koristan pri kreiranju plana zavjere u njegovim poetnim fazama, kad za sebe vee vlastite dobavljae, ili kad protivnika i njegove prirodne saveznike navlai u zamku. U irenju poeljnog stanja protivnika bitno je slomiti moral ciljanoj osobi ili drutvenoj grupi. Jedna od glavnih tehnika slamanja morala je: dri osobu u neznanju glede njezina statusa i oekivanja. Osim toga, ako este promjene, od strogih mjera do obeavanja dobrih odnosa, uz irenje proturjenih vijesti, kognitivnu strukturu takvog stanja uine krajnje nejasnom, osoba vie nee znati vodi li je odreeni plan ka eljenom cilju ili je od tog cilja udaljava. U takvim uvjetima ak i osobe s jasnim ciljevima i spremne na rizike ne mogu donijeti odluku to uiniti. U zadnjoj fazi kad protivnik poinje oigledno gubiti kontrolu nad svojom sudbinom pojavljuje se efekt domina koji se moe pojaati irenjem dezinformacija i panike. Domino teorija je psiholoki efekt temeljen na emocijama, najee strahu. (Domino teorija je istovrsna matematikoj teoriji kaosa koja u opisu prirodnih pojava tvrdi kako zamah leptirovih krila u Kini za nekoliko mjeseci moe uzrokovati oluju u Europi.) Moe se primijetiti na svakom sportskom susretu kad jednu ekipu uhvati panika. Tada igru treba smiriti, ili na kratko prekinuti kako bi se prekinuo negativan slijed dogaaja. Domino efekt najee se javlja u djelatnostima gdje su mogue brze promjene koje izazivaju strah od prijenosa promjena na druge, npr. u financijama. Kad jedna vea banka dospije u stanje nelikvidnosti svi tedie pokuavaju na brzinu dii uloge. Poto je posao banke kreditiranje one deponirani novac na dre u sefovima, ve ga dalje posuuju. To znai da ni jedna banka ne moe u istom trenutku vratiti sve depozite. Ako svi tedie istovremeno pokuaju dii novac sa tednje bankrot je neizbjean za svaku, pa i najveu svjetsku banku. Kad nestane novca na alterima nastaje panika koja se prenosi na ostale tedie koji takoer navaljuju na banku. Tada banka povlai svoje uloge u drugim bankama koje takoer postaju nelikvidne. Tada se panika prenosi i na tedie ostalih banaka koji

takoer navaljuju na svoje banke, te jedna po jedna banka odlaze u bankrot. Najvei takav domino efekt dogodio se 1929. u SAD-u, a i u drugim dravama to se cikliki esto dogaalo dok je postojalo zlatno vaenje novca. Domino efekt redovito se javlja nakon planski izgraivanih financijskih piramida koje imaju za cilj postepenim ubacivanjem novca na neko trite ovladati tim tritem i ostvariti ekstra profit, te naglim povlaenjem novca izazvati razbijanje tog trita i unitenje protivnika tj. konkurencije. Domino efekt, znatno rjee, znao se dogaati i u politici uvijek kad se kod velikog postotka stanovnitva probudila nada u neto novo, bolje, ili kad se javio strah od promjena. Poetkom dvadesetog stoljea, dolaskom boljevika na vlast u Rusiji postojala je znatna opasnost da se isto, poput domino efekta prenese i na ostale zapadne drave. Mnogi su povjerovali u novo, bolje drutvo i bili su spremni poginuti za to. Ali, vrlo brzo pristalice komunizma koji su otili na izobrazbu u sovjetske politike centre, vidjeli su alosne rezultate. Neki su ostali vjerni plaenici komunizma, ali neki su se razoarali pa su ga s time upoznali svoju javnost. Dobar dio onih koji su se razoarali u ekonomske efekte marksizma i Lenjinove prve petoljetke odbacili su marksistiku ekonomsku teoriju, ali su zadrali kolektivizam, boljeviki apsolutni centralizam i boljevike teroristike metode vladanja, te su se tako osnovali nove ljeviarske socijalistike ideoloke frakcije kao to su nacionalni socijalizam i faizam. Samim time nestalo je opasnosti od domino efekta u irenju marksistikog komunizma. Domino efekt javio se i kod raspada istonog bloka. Komunizam je drutvo koje se odravalo na strahu. Naeli su ga Papa Ivan Pavao II koji je preko katolike crkve napao komunizam i SSSR, posredno preko Poljske, tako to je pokazao kako se ne treba bojati kad su svi sloni, Regan koji je ekonomski unitio SSSR uvukavi ga u skupi projekt rata zvijezda, te prozapadne arapske drave koje su velikim poveanjem proizvodnje nafte sruili njenu cijenu koju je SSSR izvozio u velikim koliinama. Nastala je borba za vlast u samom SSSR-u, te se itav varavski pakt raspao im je Jeljcin, u borbi za vlast objavio odvajanje Rusije od SSSR-a. Ovaj domino efekt je pojaan medijskim dezinformacijama koje su posijale paniku irom sovjetskog carstva za vrijeme perestrojke, ali se nije proirio na dalekoistone komunistike drave koje su medije drale pod punom kontrolom. Ali domino efekt nikad ne dolazi sam od sebe. Netko mora pokrenuti pad prve kockice koja zatim rui ostale u nizu, a poeljno je brzo, preko medija posijanu paniku prenijeti na saveznike neprijatelja, kako bi se i oni uruili. Ako se prijenos promjena ne dogodi brzo domino efekt nestaje. Poznavanje psiholokih teorija kao to je teorije kuhane abe i domino teorije korisno je i kreatorima zavjera, a i onima kojima je posao zatita od njih. Korisno je poznavati i naine za izazivanje razliitih psiholokih stanja kod protivnika kao to je kompleks manje vrijednosti koji protivnika onesposobljava za kreativno razmiljanje kod rjeavanja problema. Kreatorima stratekih planova, tj. urota ovi psiholoki efekti pomau kod planiranja planova urote tj. ve pri podjeli plana na faze i korake. Napadnutima poznavanje ovih teorija pomae u prepoznavanju i otkrivanju postojanja urote, te kod procjene cilja urote. im se od prirodnih neprijatelja ili njihovih prirodnih saveznika prime odreeni zahtjevi koji nemaju direktnu i jasnu interesnu logiku, potrebno je upitat se: to je slijedei zahtjev i koji je cilj tih zahtjeva? Poseban oprez je potreban ako se radi o nekakvim principijelnim ili humanitarnim zahtjevima od kojih

protivnik nema nikakav direktni interes. Isto tako, kad neka naa institucija, banka, ili neki na prirodni saveznik doivi kolaps moramo povui brze poteze kako se ne bi dogodio domino efekt. Kod domino efekta potrebno je sprijeiti paniku tj. potrebno je uiniti ono to nogometai zovu smiriti loptu ili to koarkaki treneri ele postii kad uzmu tajm aut. Na svjetskom planu razvijene zemlje igraju igru protiv manje razvijenih i ta igra vie slii igri protiv prirode, nego igri protiv inteligentnog protivnika, zahvaljujui nesposobnim ili korumpiranim politikim elitama nerazvijenih zemalja. Ekonomisti iz bivih zemalja planske privrede nisu nauili kako se boriti protiv konkurencije poto su u svojim planovima analizirali samo potrebe kupaca i mogunosti dobavljaa. U trinoj privredi planovi su ratni scenariji protiv konkurencije, elje kupaca su bojno polje, a dobavljai su saveznici koje treba pridobiti boljom cijenom ili nekim drugim pogodnostima. Najvaniji elementi razvoja jakih drava su njihove obavjetajne slube koje sastavljaju bilance ljudskih i materijalnih dobara kojima raspolau protivnici, vlastita drava, poduzea i graani, prate i signaliziraju promjene u bilancama, te kreiraju najvanije planove na nivou drave, ije izvrenje paljivo kontroliraju. Veliki industrijski i financijski lobiji uz pomo meunarodnih institucija koje su pod njihovim nadzorom (tj. nadzorom njihovih drava) razrauju kompjuterske simulacijske trine i financijske igre gdje mogu vrlo brzo simulacijski provjeriti uinak svojih poteza. Usporedbom simulacijskih rezultata i stvarnih rezultata na terenu, analitiari otkrivaju greke u svojim scenarijima i simulacijskim igrama te ih stalno usavravaju. Najvei problem su im nove ideje i inovacije koje nitko ne moe predvidjeti. Ako te nove ideje, proizvodi ili tehnologije predstavljaju konkurenciju nekim postojeim proizvodima ili tehnologijama, od ugroenih velikih vlasnika, konkurenata, mogu se oekivati sabotae. U ovome znatnu ulogu imaju razne strune institucije koje pomau inovatorima, te obavjetajno-sigurnosne slube razvijenih drava koje se bave industrijskom pijunaom (bussines inteligence) i pomau vlastitim velikim kompanijama. Takve udruge i slube, izmeu ostaloga pomau u organizaciji raznih meunarodnih sajmova inovacija i novih proizvoda gdje prikupljaju informacije o novim tehnikama, tehnologijama i proizvodima, te pretpostavljeni utjecaj tih novosti na postojee tehnologije. Ako otkriju kako postoji opasnost da nove tehnologije znatnije poremete postojeu ravnoteu i ugroze profit njihovih kompanija, nastoje usporiti njihovo usvajanje dok se njihove kompanije ne pripreme za novosti. Razvojne odjele velikih konkurentskih kompanija lako je kontrolirati, ali problem su im mali poduzetnici-inovatori koji godinje smiljaju tisue novih ideja i nije ih mogue kontrolirati. Kada kod njih otkriju neki opasan novi proizvod, nastoje na sve mogue naine usporiti razvoj takvih poduzetnika. Od takvih inovatora otkupljuju patent ili licencu, te kreu u proizvodnju samo ako nemaju drugog izlaza, tj., ako je on toliko dobro zatien da ga ne mogu ukrasti, a istovremeno se neki konkurent zainteresirao za taj patent. Vea vjerojatnost otkupa je ako se radi o inovaciji koja predstavlja malo poboljanje postojeeg proizvoda, ili ako se radi o snienju trokova proizvodnje postojeih tehnologija. Ako se radi o potpuno novom proizvodu za koji tek treba razviti potranju na tritu vjerojatnost ulaska u proizvodnju je gotovo nikakva. U takve inovacije velike kompanije ulaze samo kad se nalaze u oajnoj situaciji glede opstanka na tritu, zbog toga to konkurenti ve imaju kvalitetnije ili jeftinije proizvode. (Slino tome i vojske veine drava su samo u ratu, osobito kada gube, spremne ulagati u nove tehnologije, kako bi stekle prednost pred

neprijateljem. Zahvaljujui prvom svjetskom ratu dolo je do naglog razvoja elektronike, tj., radija i televizije.
(ak joj je bilo doputeno da udahne ivot kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri i progovori i prouzrokova da se pobiju svi koji se ne htjedoe pokloniti kipu Zvijeri. Otkrivenje 13. 15.)

Drugi svjetski rat je razvio kompjutore, a hladni rat je stvorio Internet. Ovime je postojanje velikih gradova prestalo biti najvaniji imbenik koji je omoguavao spajanje ideja i kapitala. Vojni rat je takoer prestao biti uvjet tehnolokog razvoja poto je konkurencija meu poduzetnicima proirena na itavi svijet, te su lokalnim politikim monopolistima time potkopani temelji, to jest dovedeni su u stanje oaja izazvanog totalnim trinim ratom koji ni najjai industrijsko bankarsko - politiki lobiji ne mogu suzbiti. Internet je znaenje oba ta faktora znatno umanjio poto je omoguio udruivanje inovatora s jednog kraja svijeta sa poduzetnicima iz drugog dijela svijeta, zahvaljujui mogunosti razmijene informacija izmeu ljudi koji se na nikakav drugi nain ne bi mogli susresti.) Da bi plan tj. zavjera uspjela nikad se ne smije priznati njeno postojanje, ak i kad je oigledna. Najea metoda prikrivanja razotkrivene zavjere je prikazati one koji su je razotkrili kao paranoine duevne bolesnike. (Ponekad obavjetajno-sigurnosne slube, ili teroristike mree namjerno ire desetke raznih zavjerenikih scenarija kako bi stvorili informacijski um, gomilu zbrkanih i nepovezanih informacija kojima panju protivnika usmjeravaju na krivu stranu, a ponekad i stvarni duevni bolesnici rade istu stvar, to se moe prepoznati po tom to se u scenariju zavjere ne vidi jasna interesna logika.) Kako se strateki plan ne bi razotkrio u njegovom stvaranju sudjeluje vrlo mali broj osoba, najee analitiari koji odgovaraju samo veinskim vlasnicima velikih industrijskih ili financijskih lobija, dok odjeli za strateko planiranje razrauju samo pojedine dijelove plana. U vojnim strukturama zavjere razrauje uski krug stratekih analitiara, u obavjetajnim strukturama najue rukovodstvo, a u politikim strukturama samo predsjednici velikih stranaka s najbliim suradnicima. Svi ostali izvritelji, tj. suradnici i prirodni saveznici znaju samo korak ili dva unaprijed. Jedini nain razotkrivanja protivnike zavjere je stalna analiza naih interesa, te analiza interesa naih suradnika i naih protivnika, gospodarskih, politikih, vojnih ili ideolokih. Ovaj posao mogu obavljati samo natprosjeno inteligentni analitiari, u veini doktori matematike sposobni sve razliite mogunosti pretvoriti u razliite matematike modele, te predloiti najbolja rjeenja. Posebno paljivo je potrebno analizirati informacije koje nemaju logiku, tj. ne moe ih se logiki povezati s ostalim informacijama. Ovu analizu je potrebno posebno paljivo vriti prije svakog znaajnijeg stratekog poteza s nae strane, ili poslije svakog znaajnijeg dogaaja u naem okruenju. Svaki na znaajniji potez nekom moe pogodovati, a nekom tetiti i zato je potrebno unaprijed znati tko e nam biti prirodni saveznik, a tko prirodni neprijatelj. Svaku znaajniju promjenu u tehnici, tehnologiji, kapacitetima, zalihama, organizaciji, kadrovima, ili politici koje nismo predvidjeli mogu utjecati na plan, te je nakon svake takve promjene potrebno analizirati njihov utjecaj na plan, a ako je taj utjecaj znatan potrebno je ponovno izraditi plan. 5.1. Poslovni strateki planovi

Velike proizvodne ili trgovake kompanije imaju svoje timove sastavljene od tehnologa, ekonomista, matematiara, pravnika i psihologa iji posao je razvijanje stratekih planova (zavjera). Ovi timovi su najee organizirani u obliku samostalnih znanstvenih instituta, te za njihov rad znaju samo vlasnici velikih kompanija, ili veinski dioniari velikih dioniarskih drutava. Menaderi takvih velikih kompanija obino imaju ovlasti sniavati trokove, poveavati kvalitetu, sniavati cijenu dok borbu protiv konkurencije i izbor najvanijih dobavljaa vlasnici koji sjede u nadzornim odborima ostavljaju u svojim rukama. U borbi protiv sitne konkurencije velike kompanije nastoje potkupiti politiare kako bi donijeli zakone koji oteavaju poslovanje sitnim konkurentima, a ne predstavljaju problem velikim poduzeima. To su obino razni sanitarni propisi, ekoloki propisi, tehnoloki propisi, knjigovodstveni propisi i sline pravne prepreke koje mali proizvoai ne mogu savladati bez angairanja strunjaka, dok velike kompanije ti strunjaci kotaju daleko manje mjereno po jedinici proizvoda. Podmieni birokrati uvoenje ovakvih nepotrebnih propisa obino pravdaju tehnolokim napretkom, a stvarni razlozi su osobni interesi kod onih koji odluuju, te nesposobnost i neupuenost kod onih koji propise pripremaju po nalogu donosioca odluka. U borbi protiv krupne konkurencije strateki planovi su mnogo sloeniji i najee se dijele u tri faze. Prva faza plana (bitke) je osiguranje vlastite pozadine od izdaje, tj., potrebno je vlastite prirodne saveznike (dobavljae) vezati uza sebe. Ako u kljunom trenutku bitke neki dobavlja pone svoj proizvod isporuivat samo konkurentu on nam moe zadati odluujui udarac u lea. Zato je potrebno za svaku poziciju imati nekoliko dobavljaa koji mogu uskoiti ako jedan zakae, te ih je potrebno stalno provjeravati dali i koliko svojih proizvoda isporuuju konkurentu. U ovoj fazi dobro je poznavati teoriju kuhane abe, tj., malim narudbama treba drati dobavljae vezane uz sebe i stalno im obeavati poveanje narudbi ako poboljaju suradnju, odnosno prijetiti im otkazom ako se previe veu za naeg konkurenta. Ovo je mogue kod malih dobavljaa koji vie od 10% svoje proizvodnje isporuuju nama. Kod velikih proizvoaa koji nikom ne isporuuju vie od 5% svojih proizvoda ili usluga jednom kupcu nitko ne moe stei status prirodnog saveznika. Kod ovakvih dobavljaa vanije je osobno poznanstvo i prijateljstvo s vodeim ljudima, ili poznavanje njihovih privatnih slabosti kojima ih se moe ucjenjivati. Kod dobavljaa koje nije mogue ucjenjivati vrlo dobro doe kapitalno povezivanje putem zamjene dionica, ime oni postaju suvlasnici, te su i sami zainteresirani za uspjeh zavjere. Posebna vrsta dobavljaa usluga su zaposlenici. Ako konkurent uspije u poduzeu uz pomo nezadovoljnih zaposlenika osnovati sindikat sa radikalnim zahtjevima on moe ugroziti opstanak poduzea. Osnivanje radikalnih sindikata moe biti vrlo opasno i za kompaniju koja financira osnivanje ovakvog sindikata, ako se voe sindikata otmu kontroli, osobito ako se konkurentsko poduzee nalazi u istoj dravi. U drugoj fazi plana potrebno je osvojiti to vei broj novih kupaca uz zadravanje starih. U bitci za osvajanje bojnog polja tj. novih kupaca koriste se razliite vrste oruja i streljiva od kojih je najvanije streljivo profit. Za pribavljanje tog streljiva potrebno je stalno poveavati funkcionalnost tj. kvalitetu (fiziku, psiholoku ili ekonomsku) proizvoda kojima nai kupci zadovoljavaju svoje proizvode, ili sniziti cijenu proizvoda uz zadravanje minimalne kvalitete. Pri ovom znatnu ulogu imaju nai prirodni saveznici tj.

dobavljai koji esto i sami moraju poveati kvalitetu svojih proizvoda i usluga, ili sniziti cijenu uz zadravanje minimalne zakonom propisane kvalitete. to je bitka ea to su zalihe glavnog streljiva tj. profita manje, a onaj tko ostane bez profita opstaje dok ne potroi zalihe, nakon ega gubi bitku i propada. Da do toga ne bi dolo potrebno je kod starih kupaca osigurati nekakav profit koji se koristi u borbi za nove kupce. Velike kompanije na novim tritima esto idu ak i s damping cijenama dok ne osvoje veinu trita to im potkupljeni dravni slubenici i funkcionari malih banana drava esto i dozvoljavaju. U ovoj fazi zavjere jai konkurent nastoji slabijega dovesti u stanje poznato kao kompleks manje vrijednosti. Protivnik koji upadne u takvo stanje postaje nesposoban za kreativno razmiljanje te jedino rjeenje vidi u snienju cijena. A kad jednom pone raditi s gubitkom steaj je pitanje trenutka. Trea faza plana je unitenje konkurencije. Kad se osvoji veina kupaca na novom tritu konkurent ostaje bez profita, te moe poslovat samo dok ne potroi zalihe, ili dok ga kreditiraju dobavljai. U ovoj fazi zavjere dobro je poznavati domino teoriju, a cilj napada su konkurentovi dobavljai. Potrebno je njegovim dobavljaima proiriti informaciju kako nee moi naplatiti svoja potraivanja kad njihov kupac bankrotira, te ih na taj nain navesti na prekid suradnje s njim. Dobro je pri tom protivnikovim dobavljaima obeati kupovinu njihovih proizvoda kad prestanu s isporukama naem konkurentu. Kad jedan dobavlja obustavi isporuke naem konkurentu vijest o tome je potrebno odmah proiriti svima ostalima kako bi dolo do domino efekta, tj. kako bi i svi ostali prestali s isporukama. Tog trenutka bitka je zavrena, konkurencija je unitena, te je mogue dii cijene, ostvariti ekstra profit i s njime krenuti u osvajanje novog trita na isti nain. Velike kompanije mogu financijski ratovati i protiv vlastitih vlada ijom politikom su nezadovoljni. Kako bi sruili takve vlade dogovorno mogu povui niz poteza koji imaju za cilj ruenje takvih vlada. Prvi korak je osnivanje podrunica u inozemstvu, obino u poreznim oazama, te preko takvih podrunica izvoze svoje proizvode po cijenama daleko manjim od trokova proizvodnje. Podrunice te proizvode dalje prodaju po trinim cijenama, te ostvaraju vrlo veliku dobit, dok matina poduzea ostvaruju gubitke ime se i porezni prihodi matine drave smanjuju. Ako to nije dovoljno za pad Vlade matina poduzea poinju za podmirenje trokova poslovanja uzimati kredite od dravnih banaka dok imaju to ponuditi za hipoteku. Kad banke prestanu odobravati kredite poduzea prestaju plaati dobavljaima i radnicima, te nakon nekog vremena odlaze u steaj ime se broj nezaposlenih u dravi naglo poveava pa nepodobna Vlada pada. 5.2. Financijski strateki planovi

Jedan od razraenijih meunarodnih stratekih planova je postupak financijske kolonizacije koji odgovara krupnom meunarodnom financijskom kapitalu, a potpuno razara manja nacionalna gospodarstva. Najvei gubitnici u ovom postupku su manji nacionalni poduzetnici, dravna poduzea i stariji zaposlenici u takvim poduzeima koji vrlo teko mogu nai posao kad ga jednom izgube. Time i itava drava postaje ekonomski ovisna o stranim tzv. stratekim ulagaima. Globalni financijski igrai su detaljno razradili ovaj postupak i on je vrlo slian nainu na koji dileri droge navode naivne na uzimanje droge. Strani krediti na neoprezne drave djeluju upravo onako kako droga djeluje na

narkomane. Sve izgleda lijepo dok kredite (drogu) uzimaju, a teka kriza nastaje nakon to krediti (droga) prestanu stizati. To je postupak koji traje od 5 do 10 godina, ponekad i due, najee se dijeli u tri faze, a svaka faza na nekoliko koraka. Napadnuta drava na poetku svake faze dobije kontrolora savjetnika (financijskog diverzanta) iz MMF-a koji savjetuje vladu to treba initi kako bi ekonomski prosperirala. im jedna faza zavri dolazi novi savjetnik koji dijeli savjete, esto suprotne od savjeta koje je dijelio prethodnik. U postupak prepariranja javnog mjenja ukljuuju se i domai strunjaci koji naruiteljima prodaju svoje intelektualne usluge tako to svoje akademske titule koriste kako bi javnost uvjeravali u ono to tvrde naruitelji, ime postaju finacijski saboteri. Postupak prepariranja javnosti poinje od medija koji nekoliko doktora ekonomije proglaava za vrhunske strunjake, a onda se njih nekoliko stalno pojavljuje u medijima i govore ono to naruitelji trae. Postupak su osmislile amerike slube nakon velike ekonomske krize 1929., vidjevi kako to smiljeno, planski rade krupni bankari, a detaljnije razraen nakon amerikog vojnog debakla u Vijetnamu, te usavren nakon meksike krize 1982. kad je MMF dobio ulogu svjetskog financijskog policajca. Prva faza ovog postupka je izgraena na osnovi teorije kuhane abe, a poinje s plasiranjem velike koliine kredita na trite napadnute drave. itav ovaj postupak financijske agresije financira se papirnatim novcem kojeg mogu natampati koliko ele, samo to moraju izgraditi mehanizme kojima neutraliziraju taj novac ako se naglo vrati na matino trite, kamo tamo ne bi izazvao inflaciju. Kamata na takve kredite je vrlo promjenjiva i ovisi o LIBOR-u tj. kamatnoj stopi koja odreuje Wall Strit i Londonski City. Agresorske drave u ovoj fazi ostvarujz dobit po vie osnova. Prva dobit je emisijska dobit, poto je za kreditiranje u inozemstvu potrebno tampati novac. tampani novac se moe slobodno plasirati u inozemstvo bez bojazni od inflacije, pod uvjetom da se osiguraju mehanizmi koji sprijeavaju povratak takvog novca na domae trite. Druga dobit za financijskog agresora su kamate na odobrene kredite, a trea dobit je porast domae proizvodnje i izvoza u napadnute drave poto one dobivene kredite mogu koristiti samo za uvoz. esto su opravdanja za ove kredite u poetku tvrdnje kako se time slabijim dravama pomae u borbi protiv inflacije i pomae razvoj. Naime, neodgovorne vlade koje svoje proraunske rashode ne mogu pokriti proraunskim prihodima, taj proraunski deficit rado pokrivaju tiskanjem novca u koliini daleko veoj od porasta koliine roba na tritu. Rezultat je inflacija. MMF napadnutim dravama nudi rjeenje toga problema tako to brani tiskanje novca, a proraunski deficit pokriva kreditom iz inozemstva. Velika ponuda deviza dovodi do pada cijene deviza na tritu napadnute drave, to dovodi do naglog porasta uvoza roba iroke potronje i istovremene propasti domae proizvodnje i izvoza. Rezultat je skok iz inflacije u jo gore stanje, tj. u prikrivenu deflaciju, stanje kad trine cijene padaju a monopolske cijene rastu. Ako takva hiperponuda deviza due traje, preivjeti mogu samo proizvoai koji imaju jaku carinsku zatitu. Kako bi takvih bilo to manje, brine se WTO, organizacija koja nastoji ukinuti carine za sve proizvode koje proizvode multinacionalne kompanije iz razvijenih zemalja. Kako bi strane kompanije mogle preuzeti kontrolu nad gospodarstvom, MMF zahtijeva donoenje zakona koji omoguuju brzu privatizaciju i liberalizaciju trita kapitala kako bi kapital mogao brzo doi, a u sluaju potrebe u nekoliko dana napustiti lokalno trite. Kako bi lokalna poduzea to jeftinije kupili, potrebno ih je unititi, to se postie i visokim kamatama na kredite. Time se formalno bore protiv inflacije, a zapravo onemoguuju pozitivno poslovanje lokalnih poduzea, izazivaju

prikrivenu deflaciju te propast domaih proizvoaa. Na taj nain multinacionalne kompanije na globalnom planu sve vie stjeu monopolski poloaj na svjetskom tritu rada, dok sindikati i sitni poslodavci organizirani na nacionalnoj razini postaju marginalni u sukobu s krupnim meunarodnim kapitalom. Preduvjet za izvoenje ove operacije je kontrola medija koji politiku moraju navoditi na poteze koji odgovaraju financijskim agresorima, a za to je nuna kontola medija. Zbog toga na samom poetku agresije kao prvi korak vuku poteze koji vode prema kupovini to veeg broja domaih medijskih kua. To se postie ciljanim kreditiranjem, tj., odobravanjem velikih kredita tim kuama, iako znaju kako ih vlsnici nee moi vratiti, a za garanciju povrata uzimaju veinski paket dionica. Vrlo brzo nakon toga preuzimaju vlast u medijima, te nakon toga postavljaju svoje urednike. Kako bi financijska agresija uspjela potrebno je kreirati poeljno stanje javnog mijenja a za to slue kontrolirani mediji i pojedini plaeni financijski saboteri, ekonomski strunjaci koji dobro naplauju svoje intelektualne usluge. Mediji ih najprije proglase za vrhunske strunjake a oni preko medija objanjavaju kako je dobro imati stabilnu, a u stvari precijenjenu valutu koja pojeftinjuje uvoz, a unitava izvoz i domau proizvodnju. Koliko e intelektualnih usluga ti strunjaci naplatiti ovisi o njihovoj strunosti, uvjerljivosti i broju javnih nastupa. Za to vei broj njihovih javnih nastupa brinu se plaeni urednici i novcem za oglaavanje privueni vlasnici medija koji istovremeno nastoje marginalizirati sve strunjake koji napadaju politiku jake domae valute. Druga faza: Kad veina domaih poduzea propadne, dolazi do vala steajeva. Tada strane multinacionalne kompanije po simbolinim cijenama kupuju sve to imalo vrijedi, ime ostvaruju novu veliku dobit. U ovoj je fazi pod ucjenama Svjetske banke i MMF-a napadnuta drava prisiljena prodavati i monopolska poduzea, te dopustiti slobodno odreivanje cijena ak i monopolskim proizvodima. Prije prodaje dravnih i javnih monopolskih poduzea mediji obino ponu stvarati mnogobrojne afere, stvarne ili izmiljene, o pronevjerama i manipulacijama u dravnim poduzeima, kako bi javnost uvjerili kako su ta poduzea legla kriminala, te kako je jedino rjeenje sve to prodati. im se javnost uvjeri u to poinje novi krug privatizacije, a devize od ove nove prodaje poduzea strancima dodatno poveavaju ponudu deviza, to rezultira daljnjim rastom teaja domae valute, poveanjem uvoza i smanjenjem proizvodnje. Nakon ovoga MMF trai otputanje dravnih uposlenika te smanjivanje socijalnih prava i plaa, formalno zbog smanjenja dravnih trokova, a stvarni cilj je nai opravdanje za budui prekid daljnjeg kreditiranja. Ti se zahtjevi proiruju sve dok ne doe do socijalnih nemira, nakon ega dolazi do pada vlasti i bijega kapitala, tj. tree faze prikrivene financijske kolonizacije. U prve dvije faze statistiki podatci pokazuju kako DBP raste, iako on u stvari opada. To se dogaa zbog toga to se po meunarodnim raunovodstvenim standardima DBP mjeri prema ubranim porezima, a porezni prihodi rastu s porastom zaduenja. Naime, banke uzimaju kredite u inozemstvu i kreditiraju graane i poduzea, koji kredite koriste za kupovinu. to se vie kupuje plaa se i vie poreza, pa ministri financija sve uspjenije pune svoje proraune i hvale se kako DBP raste, nadajui se kako e netko drugi rjeavati probleme kad krediti prestanu stizati. Trea faza: Kad se strancima proda sve to imalo vrijedi i kad se banke dokopaju hipoteka na sve to ih zanima, MMF sniavanjem kreditnog rejtinga izazivaju obustavu stranih kredita, te dolazi do nagle nestaice deviza, nakon ega nastaje panika te se naglo poveava i potranja za devizama. Dolazi do domino efekta na financijskom tritu, svatko pokuava i najmanje koliine domaeg novca pretvoriti u devize, a rezultat je nagla

devalvacija, daleko vea od dotadanjeg postotka neusklaenosti deviznog teaja, te standard stanovnitva preko noi viestruko pada. Ako je drava uspjela spustiti poreze i smanjiti dravnu potronju novi vlasnici tvornica obnavljaju proizvodnju i zapoljavanje u sirovinskom sektoru, poto su tvornice za tehnoloki zahtjevnije proizvode unitene, u sektorima koji trae puno jeftine radne snage, te u sektoru koji zagauje okolinu, poto u vlastitim dravama moraju plaati vrlo skupe trokove zatite okoline. Preuzimanjem proizvodnje u svoje ruke poduzea iz agresorskih drava postaju pravi vlasnici domaih kompanija u kojima ostvaruju visoke profite za svoj privatni interes, dok od ovoga agresorske drave nemaju osobitu korist, osobito stoga to se na taj nain gube radna mjesta u njima. Meutim, veina politiara u agresorskim dravama ima dionice kompanija koje osnivaju podrunice u napadnutim dravama pa im odgovara prebacivanje to veeg profit u te kompanije. Veina napadnutih zemalja dobrovoljno utrava u pripremljenu zamku vie puta uzastopno, sa stankama od desetak godina. Neto slino, u cilju ruenja zapada, pokuao je izvesti i sovjetski KGB koji je desecima godina zaradu od prodaje nafte, zlata i plina ulagao u zapadne banke dok nije skupio blizu 70 milijardi dolara, mislei time sruiti Amerike burze, te izazvati krizu kakvu su Britanski i idovski bankari izazvali 1929. Amerika CIA je plan otkrila i sprijeila paniku, te je propao sovjetski novac koji je puno korisnije mogao biti utroen da su ga troili na razvoj novih tehnologija i prehranu stanovnitva. Ekonomski polupismeni Rusi nisu shvatili da se sa 70 milijardi dolara ne moe sruiti burza koja ima vie od deset puta vei dnevni promet. Zbog takvog nerealnog planiranja izgubili su godinama stvaranu dobit, te SSSR bacili u anarhiju i raspad, ime je generalno koncept planskog privreivanja izgubio bitku sa trinom privredom u kojoj je plan ratno sredstvo, a ne cilj. 5.3. Geopolitiki strateki planovi

Kad je cilj geostrateki neprijateljska drava u stratekom planu napada na nju potrebno je: a) optimalizirati upotrebu vlastitih resursa, materijalnih, intelektualnih i ljudskih, b) to vie potencijalnih saveznika pridobiti na svoju stranu. c) Nakon toga potrebno je protivnika oslabiti iznutra. Kako bi se to postiglo potrebno ga je zaraziti nekom boleu koja e ga oslabiti. Kao bolest najbolje moe posluiti neka ideologija kojom e se zavesti mentalno deficitarne, ili duhovno lijene ljude nesklone upotrebi vlastite glave za razmiljanje. Ideologije kao to su komunizam koji gui poduzetnitvo i vjeru, faizam i nacionalni socijalizam koji nastoji jedan narod suprotstaviti svim ostalim narodima, neoliberalizam, globalizam i otvoreno drutvo koji nastoje razbiti male zajednice kao to su obitelji i sitni poduzetnici kako bi formalno ojaali mo pojedinaca, zeleni ekoloki pokreti koji se formalno bore za zatitu okoline, a u stvari slabe konkurenciju velikim multinacionalnim kompanijama, te vjerski fundamentalizam koji slabi protivnika i skree pogled s interesa multinacionalnih kompanija i njihovih lobija. Kako bi se neka ideologija ubacila na protivniki teren potrebno je poznavati postojee sukobe u protivnikim redovima kao to su sukobi izmeu bogatih i siromanih, nacionalista i internacionalista, rukovodilaca i podinjenih, mladih i starih, mukih i

enskih, manje i vie obrazovanih. Korisno je poznavati i sve suprotnosti na interesnoj, vjerskoj, nacionalnoj ili rasnoj osnovi, a prikupljanjem ovakvih podataka bave se obavjetajne slube. Za svaku ovu skupinu potrebno je izraditi kolektivni psiholoki profil na osnovu ega se smilja ideologija kojom bi se ta skupina mogla sukobiti s drugom skupinom. Uvijek se podupire ideologijski sustav vrijednosti koji je suprotan postojeem veinskom sustavu vrijednosti. Ideologija treba nedovoljno upuene uvjeriti u neku la, a kako bi se to moglo tu la je potrebno umotati u ambalau od opepoznate istine. Za izradu ideologije najbolje je angairati nekog mladog, ambicioznog i frustriranog znanstvenika koji je i sam opsjednut mrnjom prema nekom. Kako bi ga se moglo usmjeravati on mora imati neke slabosti kojima ga se moe gurati u odreenom smjeru. Tako izraenu ideologiju potrebno je unijeti u tijelo protivnike zajednice, a to je najlake preko medija koji djeluju u samoj protivnikoj zajednici. Meu vlasnicima medija i novinarima uvijek je mogue nai agente dezinformatore koji su se spremni prodati za novac, povjerljive informacije, ili veze, a koji mrze pojedince iz vlastite zajednice. Preko medija se osim irenja ciljane ideologije treba napadati i sustav vrijednosti, tj. sveukupni nacionalni i kulturni identitet. Paralelno s ovim treba to vie korumpirati politiare kako se ne bi mogli suprotstaviti realizaciji plana. Osim agenata dezinformatora vrlo su vani agenti provokatori kojima se pomae osvajanje vodeih poloaja u protivnikim, najee radikalnim politikim organizacijama, koje se navodi na radikalne poteze, a koji kasnije mogu posluiti kao povod za vlastite radikalne poteze. Kako bi protivnik trajno oslabio najbolje je kad ideoloki sukob dugo traje, ali da ni jedna skupina ne odnese pobjedu. Ako protivniku ubaena ideologija odnese pobjedu moe se prebaciti i na vlastiti teren, a oko te ideologije protivnika zajednica se moe mobilizirati, te postati jo homogenija i jaa. Zato je potrebno meu protivnike redove ubaciti vie suprotstavljenih liberalistikih ili kolektivistikih ideologija koje se meusobno stalno sukobljavaju, ali ni jedna ne odnosi pobjedu, kako bi se izazvao kontrolirani kaos. Ako postoji vie stratekih neprijatelja meu njih je potrebno ubaciti suprotstavljene ideologije kako bi se uvukli u meusobni sukob i tako oslabile. Dok traje zaraza nekom ideologijom prilikom ostvarivanja geopolitikog stratekog plana, potrebno je sprijeiti prenoenje zaraze na vlastiti teritorij. Za to je najbolje protivnika stalno optereivati nekim marginalnim problemima oko kojih e se stalno voditi rasprave u medijima, meu politiarima i obavjetajnim slubama, kako ne bi imali vremena baviti se rjeavanjem ozbiljnih problema i pokuati uzvratiti udarac istom ili nekom drugom ideologijom. Osim suprotstavljenih ideologija protivnike drave se mogu oslabiti i ubacivanjem etnikih (plemenskih, regionalnih, vjerskih ili nacionalnih) sukoba na teritorij protivnikih drava. Kroz povijest su jae drave obino nastojale ojaati regionalne osjeaje na teritoriju susjednih drava kako bi takve drave oslabile i naknadno osvojile. U ovom su im obino na ruku ili razni lokalni voe koji su eljeli to vie oslabiti centralnu vlast kako bi to vie ojaali svoju regionalnu vlast. Nakon raspada kolonijalnog sustava bivi kolonizatori su granice novih drava ucrtali izvan etnikih granica kako bi nove drave postale vienacionalne, sa stalnim unutarnacionalnim problemima. Osim toga, u ustave novonastalih drava nastojalo se ubaciti snaan regionalizam kako centralna drava ne bi mogla efikasno rjeavati najvanije dravne probleme. Zahvaljujui ovom bivim kolonizatorima je ostavljena mogunost stalnog izazivanja regionalnih i etnikih problema

uz pomo tajnih obavjetajnih slubi, kako bi njihova javna diplomacija mogla stalno pomagati u rjeavanju ovakvih problema. Na taj nain bivi kolonizatori su ostali gospodari koji bivim kolonijama upravljaju iz sjene, zahvaljujui kvalitetnom vlastitom stratekom planiranju i nepostojanju takvog planiranja na protivnikoj strani. Geopolitike strateke napade koordiniraju lobistiki klubovi i njihove poslovne komore koji ih na tajnim sastancima usklauju s poslovnim stratekim napadima njihovih kompanija i financijskim stratekim napadima koje provode njihove financijske organizacije. Na tim sastancima usklauju se podatci o vlastitim i protivnikim materijalnim i ljudskim resursima, te podatci o promjenama u tehnici, tehnologiji, organizaciji ili politici koji su se promijenili, ili bi se uskoro mogli promijeniti. Nakon svake bitne promjene planovi se iznova usklauju unutar obavjetajnih slubi. Kako bi lobiji kontrolirali obavjetajne slube oni nastoje svoje ljude dovesti u vrh obavjetajnih slubi, dok same slube stalno pokuavaju pridobiti za sebe pojedince iz vrhova pojedinih lobija, tako da je stvarna svjetska mo isprepletena izmeu najmonijih lobija i najjaih obavjetajnih slubi. 5.4. Strategije otpora Male zemlje iji interesi su suprotstavljeni interesima velikih sila moraju razviti vlastite optimalne strategije otpora i opstanka, a to znai da moraju imati svoje strateke planove, vojne, obavjetajne, gospodarske i financijske. U izgradnji vlastite strategije prva faza je: a) Okupiti tim natprosjeno inteligentnih i nacionalno svjesnih pojedinaca koji su spremni interese vlastitog naroda staviti ispred osobnih interesa i ambicija. Svaki pojedinac koji bi trebao postati lan ovakvog tima mora proi detaljnu sigurnosnu provjeru. Pojedinci koji su interesno vezani za strane kompanije, bilo kao uvoznici, ili za velike kupce vezani izvoznici ne mogu biti lanovi takvog tima. Pojedinci koji su interesno vezani za strane slube, medije, sveuilita i slino takoer ne bi smjeli biti lanovi ovakvog tima. Politiari koji su pribavljali sponzorstva od navedenih pojedinaca, ili kompanija takoer ne bi mogli biti lanovi tima. b) Kad se oformi tim treba prijei na drugu fazu, a to je osvojiti vlast u nekoj jakoj postojeoj politikoj stranci, ili formirati iroki politiki pokret koji bi trebao istisnuti s politike scene politiare kupljene novcem stranog porijekla ili vlasnitva. Unutar pokreta(stranke) ili izvan njega potrebno je formirati specijalizirane odjele, timove, udruge, forume, ili znanstveno istraivake institute za obavljanje pojedinih faza plana ili pojedinih specifinih zadataka. Prva grupa odjela su oni koji rade na osvajanju vlasti, a to su: odjeli za pripremu medijske kampanje i preuzimanje dijela medija pod svoju kontrolu, odjel za unutranju sigurnost, te odjel za logistiku podrku koji pronalazi donatore, a to smiju biti samo pojedinaca i organizacija koje su prole sigurnosnu provjeru vezanosti na strane interese ili kriminal. Ako se kriminalci ili strani lobisti uvuku meu donatore oni mogu kasnije potpuno vezati ruke i osobama s najpotenijim namjerama.

Druga grupa odijela su odjeli koji trebaju pripremati konkretne planove za vrijeme nakon preuzimanja vlasti kad te planove treba realizirati. Ovi odjeli trebaju naznaiti osnovne pravce i ciljeve u jaanju dravne sigurnosti, financijske samostalnosti i razvoja gospodarstva. Najvaniji odjeli mogli bi se zvati npr.: institut za meunarodne odnose, institut za strateko planiranje, institut za nacionalnu sigurnost, institut za obranu, udruga za zatitu nacionalnog identiteta, forum za razvoj medijskog pluralizma, udruga za razvoj ljudskih resursa, institut za analize sirovinskih kapaciteta, udruga za razvoj konkurentnosti, institut za analizu financijske stabilnosti, institut za tehnoloki razvoj, institut za razvoj prehrane, lijekova, zatite okoline itd. Ove organizacije je potrebno osnovati od najboljih strunjaka za pojedina podruja, koji su se dokazali svojim praktinim, teorijskim ili inovativnim radom, a nisu vezani uz strane interese ili organizacije. c) Trea faza je osvajanje vlasti. Za osvajanje vlasti potrebno je oslabiti protivnika tj. politike stranke koje financira strani kapital. Ove snage koriste pojedine marginalne stranake lidere kao svoje svjesne ili nesvjesne agente provokatore s ciljem mrvljenja dravotvorne politike scene. Zadatak ovakvih politikih agenata provokatora je uporno izlaziti na izbore i uzimati 1% do 2% dravotvornog birakog tijela, a desetak takvih lidera mogu unititi 10% do 15% glasova, ime se znatno umanjuje mogunost pobjede dravotvornih stranaka. Prema njima treba upotrijebiti istu taktiku, tj. potrebno je iskoristiti sve sukobe unutar kozmopolitske, od stranog kapitala financirane politike scene, te egocentrine nezadovoljnike s liderskim ambicijama iz takvih stranaka uvjeravati u njihove genijalne politike sposobnosti i velike mogunosti. Korisno im je ak pomoi u pristupu medijima i pronalaenju sponzora za financiranje politikih kampanja. Potrebno je formirati desetak ovakvih od umjerenih do maksimalno ekstremnih, marginalnih stranaka, kako bi se neutralizirao negativan rad istih takvih marginalnih pojedinaca i skupina na dravotvornoj politikoj sceni. Marginalne pojedince s dravotvorne politike scene potrebno je okupiti raznim obeanjima u jedinstveni pokret, ukljuiti ih u strune timove, ili ih materijalno vezati, a one koji to ne ele potrebno je javno obiljeavati kao sabotere nacionalnih interesa. d) Nakon osvajanja vlasti planove treba dopuniti skrivenim podatcima koji su dostupni samo osobama koji se nalaze na vlasti, te ovisno o potezima konkretnih drava koje se postavljaju konkurentski ili suradniki. Analitiki podatci o geostratekom poloaju i bilancama svake drave, vlastitim geostratekim interesima, kao i tuim geostratekim interesima koji su sukladni ili suprotstavljeni vlastitim interesima su od kljune vanosti pri izboru drava partnera i drava prema kojima treba biti podozriv. Tono predvianje poteza drugih drava od najvee je vanosti za realizaciju planova, a kako drave s razliitim interesima ne bi mogle predvidjeti nae poteze konkretni planovi, s razraenim fazama realizacije moraju ostati skriveni, osim osnovnih naznaka ciljeva i pravaca razvoja. Nakon usklaivanja unaprijed razraenih planova s tajnim podatcima potrebno je prijei na realizaciju planova po pojedinim podrujima djelovanja. 5.1.4. Vojna strategija otpora Mogunost vojnog otpora protiv velikih drava je minimalna, a i dranje velike stalne vojske moe biti skupo. Poto je najvei troak plaa vojnika, taj troak i nije osobito velik,

ako je alternativa vojnike poslati u mirovinu, ili im isplaivati socijalnu pomo. Ako se vojska naoruava iz domae proizvodnje to razvija domau industriju pri emu se ostvaruje znatna porezna korist, od ega drava moe imati i koristi. Usprkos zalaganju pacifista koji ne vide opasnost dok ona ne pokuca na vrata, uvijek postoji mogunost da veliki, preko susjeda destabiliziraju bilo koju dravu, te zbog toga vojska mora biti dovoljno jaka za otpor svakoj susjednoj dravi. Najbolja strategija obrane je Izraelski i vicarski model opeg otpora. Za to je nuno imati narod spreman i motiviran za obranu, te ravnomjerno razvijenu dravu, kako ni jedan dio zemlje ne bi bio nenaseljen. Troak vojnika je mali, poto su oni plaeni samo za vrijeme vojnih vjebi, a ako su vojne vjebe dovoljno este, osobito za zapovjedni kadar, ovakva vojska vrlo brzo, za 3-4 mjeseca moe dostii efikasnost profesionalnih postrojbi. Osim vojske vrlo vaan faktor obrane je teritorijalni razmjetaj stanovnitva, osobine terena i graevinska kvaliteta izgraenih objekata. Najlake je braniti vea naselja sastavljena od ratrkanih samostojeih obiteljskih kua s podrumom ispod itave kue i otvorima na sve etiri strane. Takve kue se vrlo lako pretvaraju u vrste otporne toke ili zemunice. Ovakav tip stanovanja pogoduje i veem demografskom razvoju, te ga je potrebno stimulirati poticajnim kreditima, i poreznim olakicama, kao i zakonskom zabranom parceliranja graevinskog zemljita ispod dimenzija 30 x 50 metara, osobito u pograninim zonama. 5.4.2. Obavjetajna strategija otpora Na podruju obavjetajnog djelovanja stranim slubama se teko suprotstaviti, ali je bitno sauvati suverenitet na podruju zakonodavne, sudske i izvrne vlasti, te na podruju medija, poduzetnitva i financija. Kako bi tri osnovna stupa vlasti bila meusobno neovisna te otporna na korupciju potrebno im je osigurati materijalnu neovisnost i mogunost meusobne kontrole. Kako jedni druge ne bi potkupljivali ili ucjenjivali potrebno ih je i fiziki udaljiti, te bi sjedite svih osnovnih dravnih institucija i ministarstava trebalo biti smjeteno u drugom mjestu. Time bi se ojaala njihova samostalnost, osigurao bi se vei stupanj decentralizacije vlasti, te bi se sprijeila metropolizacija drave. Za zatitu od medijskih provokatora i dezinformatora obavjetajne slube moraju pravodobno otkrivati sve novinare i medijske kue koji se time bave, te napadati njihove financijere. Porezna, carinska i financijska kontrola njihovih sponzora je uinkovitija od napada na novinare, a sponzore je najlake otkriti gledajui koliko tko izdvaja za oglaavanje i reklamiranje u pojedinim medijima. Dovoljno je napraviti spisak svih koji se reklamiraju i oglaavaju u takvim reketakim i dezinformatorskim medijima. Nakon toga bi trebalo poslati razne inspekcije svima koji se nau na popisu, pa to ponavljati svakih 15 20 dana, dok ne shvate o emu je rije. A kad mediji ostanu bez reklama i oglaivaa vrlo brzo mogu otii u steaj. Tada dravne slube trebaju podobnim i provjerenim zaposlenici pomoi u jeftinom preuzimanju (kupovini) takvih medija. Kako bi smanjili tete koje ine ekspoziture stranih slubi maskirane u privatna poduzea, nuno im je jaati domau konkurenciju. Takva poduzea napreduju zahvaljujui privilegiranim informacijama, a domae obavjetajne slube moraju domaim pouzdanim kompanijama na vrijeme dostavljati isto takve informacije. Prije meunarodnih javnih natjeaja potrebno je tajno pouzdanim domaim poduzetnicima dojaviti tko e se javiti na

natjeaj, okvirne cijene i kvalitetu, tko je u povjerenstvu za nabavu potkupljiv ili podloan ucijeni i slino, poto takve informacije strani konkurenti i njihovi domai suradnici redovito dobivaju od svojih obavjetajnih slubi. 5.4.3. Financijska strategija otpora Od svih strategija najvanije i najefikasnije je imati dobru strategiju razvoja financijsko monetarne suverenosti. Monetarna i financijska suverenost je sveukupnost vlasti nad monetarno financijskim mehanizmima koji osiguravaju stabilnost domae valute, kreditnu politiku koji potiu gospodarstvo, te usklaene odnose razmjene s inozemstvom. Elementi monetarno financijske suverenosti su narodna (emisiona) banka, razvojne banke, poslove banke, burze, robne rezerve, statistike institucije, carinske i porezne institucije, financijsko istrani organi koji bi se osim otkrivanja novanih falsifikata trebale baviti i otkrivanjem financijskih diverzanata i sabotera(financijskih strunjaka koji djeluju u interesu drugih drava), i zakonodavstvo koje upravlja ovim institucijama. Svaka zemlja nastoji osigurati to vei stupanj samostalnosti svojih monetarno financijskih politika i institucija u interesu vlastitog gospodarskog razvoja i rasta standarda graana. U odnosu prema drugim dravama sve drave nastoje ograniiti monetarnu i financijsku suverenost konkurentskih drava. Osim dravnih institucija na monetarnu suverenost snaan utjecaj imaju i meunarodne financijske institucije kao to su MMF i WB koje djeluju u interesu velikih multinacionalnih kompanija koje sjedite imaju u dravama koje su glavni dioniari ovih financijskih institucija. Najvei gubitnici u ovom postupku su manji nacionalni poduzetnici, dravna poduzea i stariji zaposlenici u takvim poduzeima koji vrlo teko mogu nai posao kad ga jednom izgube. Time itava drava postaje ekonomski ovisna o stranim tzv. stratekim ulagaima. Globalni financijski igrai su detaljno razradili ovaj postupak i on je vrlo slian nainu na koji dileri droge navode naivne na uzimanje droge, to je opisano u prethodnom tekstu. Mogua je i obrana od financijske agresije, pod uvjetom da monetarne vlasti imaju znanja i htijenja za to, tj., ako su dovoljno struni i ako nisu kupljeni od stranaca. U prvoj fazi financijske agresije kad se na domae trite ubacuje velika koliina deviza kreditima, investicijama ili kupovinom poduzea te devize je potrebno novcem iz primarne emisije otkupiti. Na taj nain se sprjeava rast vrijednosti domae valute, a minimalni cilj obrambene strategije bi trebao biti spustiti teaj domae valute barem na realnu vrijednost, tj., na vrijednost pri kojoj je ukupni uvoz roba i usluga jednaka izvozu. Optimalni cilj otpora je teaj domae valute spustiti na razinu neto niu od realne, tj., na razinu kad je izvoz roba i usluga neto vei od uvoza, ime se postie rast domae proizvodnje i puna zaposlenost. Kod ovakve obrane potrebno je paziti da se na emitira previe novca kako ne bi dolo do vee inflacije, a u sluaju da agresorske drave naglo povuku plasirane kredite i emisijska banka mora naglo povui viak tampanog novca sa trita. Ovakvim postupkom drava koja se brani ostvaruje emisijsku dobit, rast izvoza, proizvodnje i visoku zaposlenost. Dobit je mogue i poveati ako se otkupljene devize oroe u bankama treih drava, ime se ostvaruju kamate, a ako se kupljene devize investiraju u profitabilnije projekte u inozemstvu dobit se moe jo i poveati, pogotovo ako se investiraju u

kompanije koje kupuju nae proizvode, poluproizvode ili sirovine. Kad stranci ponu kupovati poduzea potrebno je donijeti zakone koji e u kupnji dionica privilegirati domae ulagae, mlade poduzetnike, te zaposlenike. Kako bi se pomoglo domae poduzetnike potrebno je vlasnitvo nad dionikim drutvima ograniiti na 25% za jednog vlasnika, mladim poduzetnicima potrebno je odobravati povoljne kredite za osnivanje poduzea, razvoj inovacija i novih proizvoda, nova poduzea prve 3 godine potrebno je osloboditi poreza na dobit i slina davanja. Takvim mladim poduzetnicima potrebno je dodatno pomoi iznajmljivanjem neiskoritenih poslovnih prostora u vlasnitvu drave po simbolinim cijenama. Kad pone druga faza financijske agresije, tj., kad MMF i WB ponu traiti smanjenje socijalnih prava i smanjenje poreza, to je potrebno prihvatiti u segmentu koji pogoduje i malim domaim poduzetnicima, dok sve zahtjeve koji pogoduju velikim kompanijama, na raun manjih domaih kompanija potrebno je odbiti. Tu su prije svega zahtjevi za razna certificiranja i sline nepotrebne trokove koji velike kompanije lako podnose a malima predstavljaju veliki troak. I u ovoj drugoj fazi mogue je postepenom malom devalvacijom od desetak posto smanjiti realne trokove proizvodnje domaih proizvoaa, te pojaati njihova konkurentnost. Istovremeno strani proizvodi poskupljuju za isti postotak devalvacije ime se smanjuje uvoz. Rezultat je supstitucija uvoza domaom proizvodnjom, te smanjenje uvoza, poveanje domae proizvodnje, izvoza i rast zaposlenosti. Kad pone trea faza financijske agresije, tj., naglo povlaenje deviza iz napadnute drave emisijska banka mora istovremeno naglo smanjiti koliinu domae valute sa trita kako ne bi sa naglim smanjenjem koliine deviza na tritu dolo i do naglog poveanja potranje za devizama to moe rezultirati panikom, te pretjerano visokom devalvacijom. Devalvaciju do desetak posto koju prezaduena poduzea mogu preivjeti, potrebno je namjerno isprovocirati, ali svaku naglu jednokratnu veu devalvaciju koju zaduena poduzea ne mogu preivjeti, potrebno je sprijeiti naglim kratkotrajnim povlaenjem velike koliine novca sa trita, ak i pod cijenu velikog kratkoronog smanjenja likvidnosti. U ovakvoj situaciji emisijska banka mora predvidjeti trenutak kad nije mogue sprjeavati devalvaciju, te ju treba sama namjerno unaprijed izazvati kako bi ju mogla kontrolirati, slino vozau automobila koji uspori prije nailaska na rupu, poto auto koji ima dobre amortizere u maloj brzini moe prijei preko rupe, a ako na nju naleti u punoj brzini moe ostati bez toka. 5.4.3.1. Upravljanje Narodnom bankom Posao narodne banke(NB) koja emitira novac i odreuje primarnu kamatnu stopu je regulacija cijena na domaem tritu. Veina narodnih banaka nastoji regulirati tzv. temeljnu inflaciju, ali ponekad narodne banke pri tom znaju dovesti do jo goreg stanja, a to je deflacija, tj., stanje kad cijene padaju. Gore stanje je prikrivena inflacija, tj., stanje kad su cijene zakonski stabilne, ali se pojavljuju nestaice roba, odnosno najgore stanje je prikrivena deflacija, tj. stanje kad nekim (najee monopolskim) robama cijene rastu a svim ostalim padaju. Pri emitiranju novca narodna banka ostvaruje odreenu emisijsku dobit koju pojedine drave koriste kao izvor prihoda, umjesto poreza. Kad to postane cilj NB obino dolazi do vrlo visoke inflacije. Uz paljivo upravljanje novcem mogue je ostvariti znatnu emisijsku dobit, a da pri tom ne doe do inflacije. To se postie uklanjanjem strane valute iz domaeg

platnog prometa, uz istovremeno plasiranje vlastite valute u platni promet drugih zemalja. SAD sa svojim dolarom na ovaj nain ostvaruje vrlo veliku emisijsku dobit, zahvaljujui poloaju dolara kao svjetske valute. Svaka drava svoju emisijsku dobit moe poveati plasirajui kredite iz primarne emisije preko posrednikih banaka, na trita susjednih zemalja. Pod izlikom odobravanja stambenih i poduzetnikih kredita vlastitoj nacionalnoj manjini mogue je na trite susjednih zemalja plasirati veu koliinu vlastite valute, a kako se ta valuta ne bi vratili na domae trite i izazvali inflaciju potrebno je uvesti instrumente za povlaenje takvog novca u trezore, im se pojavi na domaem tritu. Inflacija se obino pojavljuje kad narodna banka nije neovisna o izvrnoj vlasti koja svoje proraunske potrebe nastoji zadovoljiti iz primarne emisije novca pretjerano poveavajui emisijsku dobit. Kao se ovo ne bi dogaalo narodna banka mora biti neovisna o izvrnoj vlasti, ali isto tako mora biti neovisna i o meunarodnim financijskim institucijama, kako ne bi sluila interesima meunarodnog kapitala. Neodgovorna, nesposobna ili potkupljiva uprava narodne banke moe napraviti vie tete za gospodarstvo jedne drave od ratnog sukoba. Osnovni instrument regulacije cijena je kamata na kredita iz primarne emisije, a efikasne su i druge mjere kojima narodna banka regulira koliinu novca na tritu i potranju za novcem. Ako se ovi instrumenti nepravilno koriste moe doi do nestaice novca na tritu, slabljenja potranje za robama, te posljedino do smanjenja cijena, tj., deflacije. Kako ne bi dolo do deflacije narodna banka mora imati kvalitetne podatke o tom to se dogaa na tritu, a te podatke obino daju statistike institucije i financijske obavjetajne slube. Ako ove institucije loe rade ni narodna banka ne moe dobro upravljati mehanizmima regulacije cijena. Da bi narodna banka mogla dobro raditi mora imati podatke ne samo o prosjenom kretanju cijena, ve mora pratiti cijene pojedinih trinih segmenata, te podatke o narudbama za pojedine grupe roba, a takoer i podatke o iskoritenosti pojedinih proizvodnih kapaciteta. Ako cijena nekim robama pada a nekima raste, statistika moe pokazati stabilne cijene u prosjeku. To se obino dogaa kad naglo poraste ponuda stranog novca na tritu, bilo zbog poveanog ulaganja iz inozemstva, bilo zbog poveanog uzimanja kredita u inozemstvu. Takvo poveanje deviza na tritu dovodi do pada cijene deviza ime uvoz postaje jeftiniji i cijene uvoznoj robi padaju. Domai proizvoai tada moraju sputati cijene i svojim proizvodima, a ako je sputanje cijena previe brzo oni tada ne mogu tako brzo poveati produktivnost pa propadaju. Ovo sputanje cijena predstavlja deflaciju, to narodna banka mora sprijeiti, ali ona to ne radi zato to to ne vidi, zbog toga to istovremeno cijene nekih proizvoda, osobito monopolskih rastu. Kad se sve cijene ponderiraju statistika pokazuje stabilnost cijena. Da se to ne bi dogaalo NB mora cijene pratiti po trinim segmentima te regulirati cijene pojedinim grupama proizvoda razliitim namjenskim kreditima. Npr. cijene graevinskim robama i uslugama mogue je dizati (ili sputati) veom (ili manjom) ponudom kredita za kupovinu kua, stanova ili objekata infrastrukture, cijene poljoprivrednih proizvoda je mogue regulirati veom ili manjom ponudom kredita za nabavu poljoprivredne opreme i obrtnih sredstava, itd. Ovakve kredite NB moe dodjeljivati sama, ali je bolje da ih plasira preko posrednika, tj. raznih razvojnih banaka kojima daje beskamatne kredite, ali koliinom takvih kredita regulira ponudu i potranju za pojedinim robama.

Jedine cijene koje NB ne moe regulirati su monopolske cijene, te je zbog toga monopole, duopole i oligopole potrebno sprjeavati jakim antimonopolskim zakonima, antimonopolskim institucijama i istranim organima. Sva monopolska poduzea, dravna i privatna, potrebno je zakonski prisiliti na postupak autsorcinga tj. izdvajanje svih sporednih djelatnosti u posebna poduzea koja se u najkraem vremenu moraju prodati, ili te sporedne djelatnosti treba ukinuti. Isto tako i sve dravne institucije bi morale svoje sporedne aktivnosti postupkom izdvajanja u nova poduzea prepustiti tritu, ili bi te djelatnosti trebale ugasiti, te ih kupovati na tritu usluga. Jedna od najvanijih vrsta roba iju cijenu NB mora regulirati su strane valute. Ako NB teaj stranih valuta prepusti tritu moe se dogoditi da drugi reguliraju devizni teaj. Ako strane banke plasiraju veliku koliinu stranih valuta na domae kreditno ili burzovno trite tada cijena stranih valuta pada, uvoz postaje isplativ, a domaa proizvodnja i izvoz naglo opadaju. Ovakvo stanje dovodi do unitenja domae proizvodnje, nerealnom rastu potronje na kredit i velikog porastu nezaposlenosti. To obino odgovara uvoznicima, dravnim slubenicima i potroaima ije radno mjesto je sigurno, a ne odgovara domaim proizvoaima koji propadaju i njihovim zaposlenicima koji ostaju bez radnog mjesta. Pri ovome dolazi do dvojakih interesa mnogih potroaa, tj. njima odgovara pad cijena uvozne robe, ali im ne odgovara to to istovremeno ostaju bez poslana. Mnogi te dvije pojave ne povezuju pa dolazi do situacije iz koje ne vide izlaz, te postaju podloni politikom radikalizmu. Kako se to ne bi dogaalo NB mora regulirati i cijenu deviza (tj., drati realan teaj pri kojem je uvoz proizvoda i usluga jednak) poto su i devize roba, ali devize su ujedno i oruje kojim se moe razbiti gospodarstvo svake drave. Npr. mnoge drave, odnosno njihove Narodne banke, otkupljuju vikove stranih valuta na tritu, te tako diu trinu vrijednost stranih valuta (teaj), a sputaju vrijednost domae valute. Time smanjuju uvoz, a potiu izvoz, domau proizvodnju i zaposlenost, dok otkupljenu stranu valutu ulau u sigurne meunarodne vrijednosnice. Zahvaljujui ovakvoj deviznoj politici mnoge azijske zemlje imale su vrlo brz ekonomski rast, dok nisu financijski sruene od strane SAD-u, posredstvom Soroa i slinih investitora. 5.4.3.2. Upravljanje dravnim proraunom Dravni proraun je blagajna koju pune svi graani i poduzea, a novac iz te blagajne bi se trebao koristiti za ope potrebe drave i njenih graana, kao to su obrana od opasnosti izvana, te za osiguravanje mira i reda meu samim graanima. Moderne drave su u svoje trokove uvrstile mnogobrojne oblike solidarnosti kojima nastoje izjednaiti anse za obrazovanjem, lijeenjem i standardom. to su oblici solidarnosti vei to su vei i problemi zloupotreba pri ubiranju poreza, ali i zloupotrebe pri koritenju sredstava. Ove probleme uveava dravna administracija, a to je ona vea to su problemi korupcije vei. Administracija esto ne zna probleme sagledati u cjelini, ve vidi samo ono to radi jedno ministarstvo, jedan odjel, ili jedan ured. Problemi prikupljanja i raspodjele sredstava su esto uzrono posljedino povezani. Ako jedno ministarstvo poalje viak zaposlenih u mirovinu oni raunaju utedu, a ne raunaju koliko e se drugom ministarstvu, koje isplauje mirovine poveati trokovi. Kako bi se ovi problemi sveli na to manju mjeru

potrebno je sve proraunske stavke promatrati jedinstveno, tj. uz svaku utedu potrebno je izraunati koliki je troak na nekoj drugoj stavci, a uz svaku stavku rashoda potrebno je u posebnu kolonu iznijet koliki je povrat novca dravi, to jest kolika je porezna korist. Porezna korist je, kao to je to opisano u prethodnim poglavljima ove knjige, iznos koji se dravi vraa kad drava neto plati, a to nije samo porez koji plaa dravni dobavlja, tj. poduzetnik i njegovo poduzee. U poreznu korist treba ubrojiti takoer poreze i doprinose koji plaaju uposlenici tog poduzea, pa poreze i doprinose koji plaaju njegovi domai dobavljai i njihovi uposlenici, te domai dobavljai dobavljaa, sve do domaih proizvoaa osnovnih sirovina. Ta porezna korist moe biti i do 70% ako su svi dobavljai u nizu domai, a ako uzmemo u obzir i da svi zaposlenici zaradu uglavnom troe u domaim trgovinama, pri emu takoer plaaju porez, te porezna korist moe biti vea od 70%. Zahvaljujui ovom efektu porezne koristi mnoge drave za pojedine djelatnosti isplauje vrlo visoke poticaje, a pri tome jo i zarauje. To je mogue samo ako se paljivo barata poticajima, kako se ne bi isplaivali za uvoznu robu, tj., i korisnih poticaja i velika veina njihovih dobavljaa u nizu moraju biti domai proizvoai. I pri skupljanju, a i pri troenju novca drava osim fiskalnih ciljeva moe izazvati i razne druge pozitivne ili negativne efekte na podruju politike gospodarskog razvoja, socijalne politike, demografske politike, politike ravnomjernog regionalnog razvoja, a takoer i ekoloke politike. Voenjem politike nabave od domaih proizvoaa poveava se domaa proizvodnja i zaposlenost, te se ostvaruje vea porezna korist, a to je politika dobrog gospodarskog razvoja, dok kupovinom uvoznih roba i punjenjem prorauna kreditima iz inozemstva drava rui cijenu deviza na deviznom tritu, ime poveava uvoz, smanjuje konkurentnost domaeg gospodarstva, proizvodnju i izvoz. Centralizacijom nabave s jednog mjesta drava potie metropolizaciju, te pojavu otpora, tj. regionalizaciju, to negativno utjee na stabilnost drave. (Regionalizaciju potiu i meunarodne organizacije, u interesu multinacionalnih kompanija kojima jake nacionalne drave ne odgovaraju, pa ih nastoje oslabiti prenoenjem djela ovlasti na meunarodne institucije, a djelomino na nekoliko jakih regija suprotstavljenih sredinjoj vlasti.) U mnogim dravama mnoge dravne institucije i dravna poduzea izvrila su potpunu centralizaciju nabave, tako da direktori podrunica ne mogu samostalno nabaviti ni WC papir. Zahvaljujui tome poslove nabavke za dravu i dravna poduzea dobivaju uglavnom dobavljai iz glavnog grada, pri emu mnogi dravni slubenici ostvaruju visoke provizije, ili stjeu mogunost zapoljavanja rodbine i prijatelja. A upravo je provizija osnovni razlog zbog kojeg centralisti sve ele centralizirati kako bi svu proviziju zadrali za sebe, dok regionalisti ele proviziju zadrati u regionalnim centrima, tj. u svojim rukama. Kako bi se ovo izbjeglo sve dravne institucije i dravna poduzea koja imaju podrunice u vie regija morale bi, pri nabavi sporednih proizvoda i usluga koji se isporuuju konstantno ili periodino tijekom godine, a isporuuju se na razliito mjesto troka, vriti izbor najpovoljnijeg dobavljaa za svako mjesto troka posebno. Osim ravnomjernog razvoja svih dijelova drave porezni sustav moe utjecati i na razvoj obiteljskih vrijednosti. Veim ili manjim poreznim olakicama drava moe utjecati na obitelji kako bi imali vie ili manje djece i kako bi vie ili manje brinuli za stare i bolesne. Poreznim olakicama na izgradnju slobodnostojeih kua potie se natalitet i zajedniki ivot vie generacija, a to se isto postie i poticanjem obiteljskog poduzetnitva. Nasuprot tome, poticanjem razvoja velikih kompanija i izgradnje velikih stambenih

blokova mrve se obiteljske vrijednosti, smanjuje natalitet. Zbog toga drava treba pomagati mladim branim parovima izgradnju slobodnostojeih obiteljskih kua u hrvatskoj, a i u graninim podrujima susjednih drava gdje postoje vee vlastite nacionalne manjine. Veim ili manjim porezima drava moe prisiliti proizvoae na veu ili manju brigu za zatitu okoline od zagaenja koja nastaju u toku proizvodnje, transporta i upotrebe, a raznim necarinskim barijerama se mogu zatititi interesi domaih proizvoaa od strane konkurencije. Kod promjene svakog poreza, ili drugog zakona, drava mora vrlo paljivo izraunati kako to djeluje na konkurentnost domaih proizvoaa. 5.4.3.3. Upravljanje razvojnim bankama Razvojne banke su obino banke veim ili manjim djelom financirane od strane drave koje u interesu drave kreditiraju odreene specifine projekte, kao to je poticanje razvoja odreene privredne grane, izvoza i sl. tako su poznate posebne izvozne banke, agro banke, stambene tedionice i slino. Svaka razvojna banka ima vie funkcija. Osnovna funkcija je pomoi narodnoj banci u regulaciji cijena pojedinih trinih segmenata gdje su oscilacije cijena znatno vee od prosjeka. Sporedne funkcije se obino vide iz naziva banke i te funkcije se prezentiraju kao osnovna funkcija. Razvojna banka moe regulirati cijene graevinskog materijala i usluga odobravanjem vee ili manje koliine kredita za izgradnju cesta, kua i stanova. Pri tom moe ostvariti i druge vane nacionalne ciljeve. Odobravanje kredita za izgradnju lokalnih cesta, pograninih cesta, poljoprivrednih cesta moe se potaknuti ravnomjerniji razvoj svih regija, ili pograninih mjesta i slino. Odobravanjem izgradnje slobodnostojeih obiteljskih kua s velikom okunicom za mlade brane parove moe se znatno poveati natalitet, ako se pri tom uvede obveza izgradnje podruma ispod itave kue znatno se poveava obrambena sposobnost zemlje, poto svaki takav podrum u sluaju rata moe posluiti kao zemunica ili otporna toka. Ovakvi krediti se obino prikazuju kao socijalni krediti za rjeavanje socijalnih problema. Prevelikom koliinom ovakvih kredita moglo bi doi do poveanja cijena graevinskog materijala ili usluga pa je potrebno paljivo regulirati koliinu kredita. Kako bi interes za kredite bio veli kamata koju uzima narodna banka treba biti 0% s tim to razvojna banka moe uzeti proviziju za pokrie svojih trokova do 2%, a koliinu kredita se regulira izmjenom drugih uvjeta za odobravanje kredita. Ti uvjeti mogu biti, broj djece, sudjelovanje u domovinskom ratu, trajni povratak iseljenika domovinu, socijalna situacija i sl. Agro banke slue za regulaciju cijene poljoprivrednih proizvoda, a to obino ine povoljnim kreditima za izgradnju obiteljskih poljoprivrednih domainstava, kreditima za izgradnju skladitenje i preradu poljoprivrednih proizvoda, kreditiranjem sjetve i etve, kreditima za nabavu modernijih poljoprivrednih strojeva i slino. Na taj nain se potie poveanje proizvodnje i ekonominija proizvodnja, ime se postie lagano smanjenje cijena prehrambenih proizvoda, a ako cijene previe brzo padaju potie se poveana potranja za njima. To se postie povoljnim kreditima za izvoz domaih poljoprivrednih proizvoda, ili povoljnim kreditima za kupovinu takvih proizvoda. Koliina ovakvih odobrenih kredita regulira se promjenom uvjeta za njihovo odobravanje, to se vri kad cijene poljoprivrednih

proizvoda rastu ili padaju bre od prosjenog kretanja cijena, a izvor im je narodna banka koja ih agro banci odobrava po stopi od 0%. Kad cijene poljoprivrednih proizvoda ponu rasti vie od nekoliko postotaka godinje, koliina kredita za poticanje vee proizvodnje se smanjuje, odnosno koliina kredita za poticanje izvoza ili potronje se poveava. Sezonsko poveanje cijena se regulira veim kreditima za hladnjae i skladita. Ako cijene poljoprivrednih proizvoda ponu padati vie od nekoliko postotaka godinje koliina kredita za poticanje vee proizvodnje se smanjuje, ili se poveava koliina kredita za poticanje izvoza i vee potronje. Izvozne banke slue za regulaciju cijena najvanijih stratekih gospodarskih grana neke drave. Izvozne banke uzimaju beskamatne kredite od narodne banke i plasiraju ih kao kredite za obrtna sredstva velikim izvoznicima, iji proizvodni kapaciteti su daleko vei od potreba domaeg trita. Jedan od najvanijih uvjeta za dobivanje ovakvih kredita je obveza zajmoprimca da veinu vlastitih dobavljaa bira izmeu domaih proizvoaa. Na taj nain se osigurava iskoritenje velikih proizvodnih kapaciteta, posao za veliki broj zaposlenika u izvoznim kompanijama i njihovim kooperantima. Koliina odobrenih kapaciteta se mijenja ovisno o iskoritenosti kapaciteta. Ako su kapaciteti slabo iskoriteni potrebno je poveati koliinu kredita za obrtna sredstva, ali toliko da dobavljai ne ponu poveavati svoje cijene, odnosno ako su kapaciteti previe iskoriteni potrebno je smanjiti koliinu kredita, da ne bi porasle cijene dobavljaa. Ako su izvozni kapaciteti maksimalno iskoriteni, a cijene dobavljaa materijala padaju potrebno je poveati koliinu kredita za proirenje proizvodnih kapaciteta izvoznika. 5.4.3.4. Reguliranje poslovanja poslovnim bankama Poslovne banke danas se nalaze u mnogim manjim zemljama nalaze u stranom vlasnitvu u vrlo visokom postotku. Ovaj postupak preuzimanja banaka vri se na nain kako je opisano u prvom djelu ovog poglavlja pod patronatom MMF-a i WB. Strano vlasnitvo nad bankama opasno je za suverenitet svake zemlje, to su Amerikanci shvatili 1929. pa su strancima ograniili vlasnitvo nad bankama do 10 % dionica. Strani bankari prodaju novac na tritu, za to viu kamatu, ali to je samo jedan njihov posao. Prikriveni, tzv. anonimni vlasnici tih stranih banaka su dobrim djelom industrijalci koji sjede u nadzornim odborima banaka, te kroz poslovnu politiku banaka nastoje prodati to vie svojih proizvoda. Njima nije u interesu nuditi poduzetnike kredite ime bi ti poduzetnici konkurirali njima, ili njihovim dobavljaima, ali rado nude kredite za automobile i slinu potronu robu. Njima odgovara lokacija izvan vlastite drave zbog manje odgovornosti prema tediama, a samim tim i vee profitabilnosti (i rizika), iako mnoge tedie vjeruju kako je novac sigurnije drati u takvim stranim bankama. Koliko je to sigurno vidjeli su Argentinci, a i mnogi drugi kroz povijest, na svojoj koi. Banka je strana kad treba dijeliti profit, ali je domaa kad treba pokrivati gubitke. Kako bi se takva poslovna politika stranih banaka ograniila, svaka drava mora imati strateki plan povratka bankarsko monetarnog suvereniteta. Kako bi se vratila monetarna suverenost potrebno osnovati nove banke, te veinu financijskih sredstava (depoziti graana i pravnih

osoba, te platni promet poduzea) premjestiti u te nove banke. Za to je potrebno osnovati jake kontrolne slube koje e pratiti to se dogaa na bankarskom tritu, kako se ne bi stvorile kreditne piramide koje unitavaju svako gospodarstvo. tedno kreditne zadruge moraju imati ovlasti kao male banke, ukljuujui sve poslove platnog prometa, osim poslova s inozemstvom, ali im i kontrola mora biti kao i kod banaka. Tada ne bi nikome mogle posluiti kao sredstvo pljake graana, i kao osnova za izgradnju kreditnih piramida s ciljem napada na financijski sustav zemlje. A tada bi domaa poduzea i graani mogli dignuti svoj novac iz stranih banaka (tko je vlasnik njegova je i banka, bez obzira gdje je locirana) i staviti ga u domae banke (u vlasnitvu domaih graana) bez straha od bankrota. Ovakve male banke i tedno kreditne zadruge s ovlastima malih banaka trebalo bi osnovati u svim regijama i veim gradovima. Osnivai bi trebali biti udrueni sitni poduzetnici, u suradnji s lokalnom samoupravom. Kako politika ne bi mogla pretjerano utjecati na rad takvih banaka sve opine, gradovi i regije ne bi ni u jednoj banci smjele imati vie od 15 % udjela zajedno. A privlaei samo prolazne depozite lokalne uprave i samouprave ove banke bi imale dovoljno sredstava za kreditiranje novih poduzetnikih projekata i kreditno poticanja prodaje domaih proizvoda. Francuska ima izmeu 3 i 4 tisue ovakvih malih banaka koje dre oko 45% depozita, zahvaljujui emu ak ni 1929. velika financijska kriza nije jae naruila francusku financijsku suverenost. 5.4.3.5. Upravljanje Burzom Burza je najrazvijeniji oblik trgovine. To je mjesto gdje se roba kupuje posredstvom raznih vrsta vrijednosnih papira, a da se ona fiziki ne pojavi na burzi. Kad se u nekoj dravi formira burza za neku robu, tada u toj dravi nema naina da netko proda robu skuplje ili da netko kupi jeftinije nego to je cijena na burzi. Nitko nije lud kupovati skuplje niti prodavati jeftinije od cijene na tritu, osim ako postoje dugoroni poslovni ugovori ili neki neekonomski razlozi za kupoprodaju. Na burzi se mogu prodavati samo trajniji i djeljivi proizvodi odreene kvalitete. Burza je najefikasniji mehanizam razmjene, koji omoguuje svim kupcima i prodavateljima poslovanje pod istim uvjetima. Na burzi se u svakom trenutku vidi kolika je ponuda i potranja. Ako se ponuda ili potranja naglo promijeni burza naglo reagira promjenom cijene. Nedostatak burze je to to nagla promjena cijene moe izazvati jo veu promjenu ponude i potranje, to vodi jo veim promjenama cijena. Uzroci ovakvog ponaanja su u tome to najbrojniji, takozvani sitni kupci i prodavai, odluke o kupoprodaji donose na osnovi subjektivnih informacija, a veliki igrai esto namjerno izazivaju promjene cijena kako bi ostvarili velike zarade. Na ovaj nain mogue je planski izazvati financijsku nestabilnost pojedinih trita i ekonomsku krizu. Opasnost od ovakvog spekulativnog kapitala nastaje kad veliki strani igrai ponu ulagati na domae trite dionica, obveznica, valuta i nekretnina. Tada se cijene na tim tritima poinju dizati to ima vie negativnih efekata kao to su: 1. Domai investitori prestaju ulagati u proizvodnju, te ulau na burzu kako bi i oni zaradili. Osobito je opasno ako ponu dizati kredite za kupovinu na burzi.

2. Ulaganje velikih koliina kapitala iz inozemstva znai veliku ponudu deviza, pa cijena deviza na tritu novca pada, odnosno cijena domae valute raste. To ima za posljedicu promjenu u poloaju uvoznika, proizvoaa i izvoznika. Uvoz postaje isplativ, a domaa proizvodnja i izvoz postaju neisplativi. Posljedica je pad proizvodnje i ulaganja u proizvodnju, te pojava velike nezaposlenosti. Ulaganja na burzi rastu kako rastu cijene. Svi ele zaraditi na valu rasta cijena, vjerujui kako e vrijednosne papire prodati kad budu najskuplji. Veliki igrai koriste upravo taj psiholoki efekt pa ulau dok se na burzi poveava broj ulagaa. Kad veina slobodnog kapitala doe na burzu veliki igrai se tiho povlae s trita, tj. preko vie posrednika prodaju svoje vrijednosne papire, a kad sve prodaju, putaju informaciju kako su se povukli s tako nestabilnog trita. To djeluje kao ok, te izaziva domino efekt na tritu, tj. svi ele prodati, pa cijene na burzi naglo padaju. Mnogi sitni ulagai pri tom propadaju, osobito oni koji su spekulirali posuenim novcima. Kako bi se sprijeilo ovakvo negativno djelovanje burze potrebno je instalirati instrumente za sprjeavanje neprijateljskog urotnikog meetarenja. Najvanije je sprijeiti domae investitore da novac iz proizvodnje ulau na burzu, te da se zaduuju radi ulaganja na burzi. Ovakvu vrstu zaduenja drava treba sprijeiti svim moguim preprekama, ukljuujui veliki postotak izdvajanja na obavezne depozite i posebne poreze na ovakvu vrstu kredita. Pad cijena deviza, odnosno rast cijene domae valute drava, odnosno NB treba sprijeiti naglim otkupom deviza novcem iz primarne emisije. Kako pri tom ne bi dolo do inflacije NB treba poveati primarnu kamatnu stopu na kredite koje odobrava poslovnim bankama. Nagli rast cijena dionica domaih kompanija drava ne treba sprjeavati, ali kad doe do naglog pada vrijednosti takvih dionica to drava treba sprijeiti. Najjednostavniji nain sprjeavanja naglog pada dionica je, u tom trenutku odobriti najveim domaim suvlasnicima takvih poduzea povoljne kredite za kupovinu kontrolnog paketa dionica, posredstvom razvojne banke. Spekuliranje nekretninama drava ne treba sprjeavati, naprotiv to treba poticati, poto pri tome ubire porez na promet nekretninama, a zemlju i ostale nekretnine nitko ne moe odnijeti. Kako bi prodaja bila to vea porezna stopa ne smije biti prevelika(do 20%), a ako parcelu kupuje vlasnik susjedne parcele porez treba biti prepolovljen (kako bi se parcele okrupnile). Opasnost od prodaje nekretnina postoji kad zemlju u pograninoj regiji kupuju dravljani susjednih zemalja koji imaju namjeru tu se i naseliti. Poveanjem njihovog broja, do relativne veine susjedna drava, u budunosti moe zatraiti promjenu granica. Kako bi se ovo sprijeilo, u pograninim zonama agro banka i ostale razvojne banke trebaju odobravati osobito povoljne kredite domaem stanovnitvu za kupovinu zemljita, razvoj poljoprivrede, obrta i malih poduzea. 5.4.3.6. Upravljanje Robnim rezervama Robne rezerve su uskladitene koliine odreenih stratekih roba koje se ne smiju koristiti, osim u izvanrednim okolnostima kao to su rat, elementarne katastrofe ili nagle promjene cijena. Ratne robne rezerve obino uva vojska, a ove zalihe ukljuuju osnovne materijale za mobilizaciju ratne vojske i njihovu prehranu. Rezerve koje slue za intervenciju u sluaju elementarnih katastrofa, ili velikih trinih kolebanja moe drati drava, proizvoai ili trgovci. Najekonominije je kad ove rezerve na svojim skladitima dre proizvoai i trgovci, a drava ih na to treba prisiliti preciznim zakonom o dranju

minimalnih robnih rezervi. Drava treba prisilite sve proizvoae najvanijih roba(u vremenima katastrofa) da dre odreeni postotak tih roba, raunajui ukupnu proizvodnju iz prole godine, odnosno sve trgovce da na svojim skladitima, takoer u svakom trenutku moraju imati odreenu minimalnu koliinu tih osnovnih roba, raunato prema prometu ostvarenom u toku prethodne godine. Od ovoga bi mogli biti izuzeti samo mali proizvoai koji ne proizvode vie od odreene koliine godinje, odnosno trgovci koji godinje prodaju manje od odreene propisane koliine. Kako bi se svi drali propisane minimalne koliine roba na svojim skladitima, mora postojati jaka kontrolna inspekcijska sluba, a kazne moraju biti tolike da mogu odvesti u steaj prekrioce. Kako bi se sve osposobilo za dranje ovakvih zaliha razvojna banka treba odobravati povoljne kredite za ovakva skladita. Prodaja robe iz minimalnih zaliha mogla bi se vriti samo po odobrenju vlade, a odobrenje bi se izdavalo u sluaju katastrofa na odreenom podruju, ili u sluaju velikih trinih kolebanja cijena izazvanih spekulativnim burzovnim igrama. 5.4.3.7. Upravljanje informacijskim sustavima Kako bi itav financijsko monetarni sustav funkcionirao potrebne su informacije, od raunovodstvenih informacija na dalje, na osnovu kojih svi upravljaki sustavi mogu reagirati na promjene u okruenju. NB mora imati podatke o promjeni cijena da bi mogla reagirati kad se cijene mijenjaju izvan zadanih okvira. Ministarstvo financija mora imati informacije o veliini dohotka koji ostvaruju porezno obveznici kako bi znalo koliko moe prikupiti, a takoer mora imati informacije kako se novac troi, kako bi ga to manje otilo u krivom smjeru. Za prikupljanje ovakvih informacija moraju postojati slube za prikupljanje informacija. Najefikasnije je kad informacije prikuplja samo jedna sluba, pod uvjetom da ne postoje zloupotrebe. Ako se unutar takve slube pojave pojedinci koje manipuliraju informacijama takva sluba bi mogla postati vanija od upravljakih organa tj., NB i Ministarstva financija. Kako se to ne bi dogodile mora postojati vie slubi koje slue jedna drugoj kao djelomina konkurencija i koje meusobno kontroliraju jedna drugu. Kako bi se izvukao maksimum iz ovih slubi za prikupljanje informacija potrebno je osigurati meusobnu razmjenu informacija, ali preko upravljakih organa, kako jedni drugima ne bi plasirale dezinformacije. Osnovne informacije koje su potrebne Ministarstvu financija prikupljaju se preko zavrnih rauna poduzea, a te informacije su definirane meunarodnim raunovodstvenim standardima(MRS). Dodatne informacije dobivaju se preko Dravnog zavoda za statistiku. Preko porezne slube prikupljaju se informacije o tom koliko je netko uplati od onog koliko je trebao, prema vlastitom obraunu, a poreznim kontrolama se utvruje dali je taj obraun toan. Financijska policija prikuplja podatke o tom jeli tono ono to pie u papirima koji poreznim obveznicima slue za obraune. O troenje novca poreznih obveznika podatke skuplja dravna revizija koja vri formalnu kontrolu potivanja zakona u procesu nabave, ali nitko ne vri kontrolu jesu li ta sredstva koritena panjom dobrog gospodara. Da bi se to kontroliralo potrebno je imati podatke o kvaliteti i koliini nabavki po mjestu troka, ukljuujui sve vezane trokove, kao to su transportni trokovi do mjesta troka, veliina zaliha po mjestu troka, optimalne zalihe po mjestu troka, trokove skladitenja, uvanja i odravanja po mjestu troka, te ostvareni kart po mjestu troka. Svi podatci bi trebali biti po apsolutnom iznosu, a takoer i kao indeksni broj odnosa potrebnog, utroenog i

kartiranog. Morala bi postojati i posebna sluba unutar dravne revizije koja bi ispitivala kolika je ostvarena porezna korist od svakog troka, koliko se novca vratilo u porezni sustav prilikom svake nabavke (porezi, doprinosi, carine takse itd.). Osnovne informacije koje su potrebne NB daje Dravni zavod za statistiku, a to su podatci o kretanju prosjenih cijena i podatke o rastu trokova ivota. Da bi NB mogla uspjeno regulirati cijene, tj. sprjeavati porast cijena vei od 2%-5% godinje i sprjeavati pad cijene vei od 1% godinje morala bi cijene kontrolirati po pojedinim trinim segmentima. Ovakvu regulaciju je lake vriti posredstvom dodatnih instrumenata regulacije kao to su Razvojna banka, Agro banka, Izvozna banka, sustav robnih rezervi i sl. Sve ove dodatne banke kapital dobivaju od NB iz primarne emisije, po stopi od 0% s tim to bi za svoj rad mogle uzimati proviziju od najvie 2%. Kako zbog prevelike koliine novca na pojedinom segmentu trita ne bi dolo do inflacije koliinu novaca koja bi dobivala pojedina vrsta banke morala bi ovisiti o kretanju cijena na pojedinom trinom segmentu. Ako cijene rastu koliina kredita bi im se smanjivala, a ako padaju koliina novca bi im se trebala poveati. Informacije o kretanju cijena po trinim segmentima Dravni zavod za statistiku ve ima u sirovom stanju, ali ih ne daje korisnicima. Ali esto, samo kretanje cijena nije dovoljno kvalitetna informacija. Kretanje cijena je potrebno i predvidjeti unaprijed. Za to je potrebno imati informacije o stanju narudbi i informacije o iskoritenosti kapaciteta. Po preporuci MMF-a MRS(meunarodni raunovodstveni standardi) koji se preporuuju manjim zemljama knjigovodstveno se ne prati stanje narudbi, iako sve razvijene zemlje to rade, a na osnovu tih podataka ravnaju se mnoge dravne i burzovne institucije. Ove informacije su neophodne za predvianje budue ponude, a u kombinaciji s podatcima o iskoritenosti kapaciteta mogue je predvidjeti i budue kretanje cijena u pojedinim trinim segmentima. Zato je potrebno imati i to tonije podatke o iskoritenosti kapacitetima. Sve ove podatke mogao bi prikupljati Dravni zavod za statistiku. Ako u nekom privrednom segmentu stanje narudbi raste, a iskoritenost kapaciteta je slaba, mala je i vjerojatnost da e cijene porasti. Ako narudbe rastu, a iskoritenost kapaciteta je ve 80% do 90% vjerojatno e doi i do poveanja kapaciteta. U to sluaju ili treba smanjiti koliinu kredita naruiteljima, a ako to nije mogue i ako predvianja pokazuju kako e potranja dugorono rasti tada treba poveati koliinu kredita za izgradnju novih proizvodnih kapaciteta. Za ovakvo reguliranje cijena informacije moraju prikupljati jedne institucije, analizu trebaju vriti druge institucije unutar ili izvan NB-a, odluke treba donositi NB, koja ih treba i izvravati, sama ili u suradnji s navedenim bankama. Informacije o burzovnim makinacijama moraju burzovnim regulacijskim tijelima donositi posebne institucije. Kod burze vana je brzina, pa svjee informacije moraju stizati svakog dana. Brzina reagiranja na sve neuobiajene pojave mora biti trenutna. Ne smije se dozvoliti panika na tritu dionica, a osobito na tritu novca. Zbog toga NB mora imati redovite kontakte s javnou kako bi sprjeavali irenje dezinformacija, a Guverner je duan upoznavati javnost s podatcima koji smiruju paniku i sprjeavaju pojavi domino efekta, kad se na burzi dogodi nagli pad vrijednosti nekih dionica, ili blokada neke nelikvidne banke. Ako na tritu novca doe do nagle potranje NB taj nedostatak treba trenutno nadoknaditi, a po potrebi i prekinuti trgovinu. Kako naglo uveana koliina novca na tritu ne bi izazvala inflaciju plasirani novac je potrebno povui u iduih nekoliko dana ili tjedana. Kod svake nagle pojave vee ponude ili potranje za dionicama ili novcem potrebno je utvrditi

tko to radi i zato. Podatke o tom mogu prikupit obavjetajni odjeli financijske policije, porezne slube, ili carinske slube, a i svi burzovni regulacijski organi trebaju imati i svoje odjele za prikupljanje informacija. Jadna posebna vrsta robe koju NB treba kontrolirati su devize. Velika ponuda deviza na burzi ili domaem tritu moe dii vrijednost domae valute, to je dobro za kupce i uvoznike, ali je loe za izvoznike, proizvoae i poveava nezaposlenost. Uzrok prevelike ponude deviza moe biti poveanje interesa za domaim dionicama od stranih ulagaa, poveana ponuda kredita stranog porijekla na kreditnom tritu preko poslovnih banaka, prodaja dravne ili privatne imovine strancima, doznake iz inozemstva i sl. Bez obzira na uzrok NB viak deviza mora spremiti u trezore, bilo da ih otkupi, bilo da povea obavezne depozite deviza u trezorima. Kako bi to uspjenije mogla obaviti NB treba znati koji je uzrok nagloj promjeni ponude deviza, a za to joj trebaju podatci obavjetajnih odjela iz bilo koje institucije. Informacije o dravnom proraunskom deficitu i vanjskotrgovinskom deficitu vani su kako bi se mogla predvidjeti potranja same drave za novcem na novanom tritu, poto e to utjecati i na ponaanje ostalih sudionika robno novanog prometa. Kad proraunski deficit raste znai da e drava morati vie posuditi novca na novanom tritu, to znai da NB mora smanjiti koliina novca za ostale traitelje, a to moe samo poveanjem primarnih kamata, ili oteanjem drugih uvjeta za kredite. Proraunski deficit moe drava pokriti i kreditima iz inozemstva, ili prodajom imovine u inozemstvu. U tom sluaju raste ponuda deviza pa cijena domaoj valuti raste, to je loe za domau proizvodnju, izvoz i zaposlenost. Najbolje rjeenje je kad imovinu drava prodaje na domaem tritu pa doe do pojave nedostatak novca na tritu. Ako se prodaje zemljite tada NB mora, preko agro banke na vrijeme poveati koliinu kredita za kupovinu zemljita. Ako drava ponudi na prodaju veliku koliinu poslovnih prostora, tada NB, preko razvojne banke treba poveati koliinu kredita za kupovinu poslovnih prostora. Ako drava odlui na domaem tritu ponuditi veliku koliinu dionica i obveznica tada NB moe, kratkorono poslovnim bankama odobriti dranje djela obveznih novanih depozita u obliku najsigurnijih dionica ili obveznica. Za sve ovakve poteze NB u su potrebne pravodobne informacije o namjerama izvrne vlasti, tj. o tome to planira prodavati i u kolikim koliinama. Proraunski deficit moe se rijeiti i smanjenjem prorauna, to znai da e se smanjiti i dravna potronju, tj. znai da e korisnici prorauna morati smanjiti potronju. To moe dovesti do kratkoronog smanjenja socijalnih prava i potronje, investicija, proizvodnje i smanjenja potranje za novcem, pa NB mora biti spremna i na povlaenje djela novca s trita. Ako se dravni proraunski deficit pokua rijeiti poveanjem poreza to moe dovesti do poveanja trokova proizvodnje i smanjenje konkurentnosti, to je jo gore za proizvodnju, izvoz i zaposlenost. Zbog toga NB mora sve ovakve podatke unaprijed predvidjeti, te ako uoi moguu pojavu privredne depresije bolje je planski kratkorono poveati dozvoljenu inflaciju na oko 5%, nego restriktivnom monetarnom politikom zemlju odvesti u recesiju. Proraunski deficit djelomino moe biti uzrokovan i pogrenim raunovodstvenim pravilima koji nastoje prikazati to vei prihod i dobit poduzea kako bi se obraunao to vei porez, iako poreznici znaju kako neke porezne obveze nikad nee naplatiti. Kako raunovodstveni standardi ne bi djelovali negativno na sposobne, a pozitivno i neutralno na nesposobne i dravu porezi moraju biti obraunati tako da budu

naplativi. Kod obrauna dobiti kod veinski dravnih poduzea dobro je pravilo da se ne moe otpisati nenaplaeno potraivanje koje nije tueno, kako direktori dravnih poduzea ne bi mogli prati novac prodajom roba onima za koje znaju kako nee platiti, ali kod privatnih poduzea pravilo treba biti obrnuto, kako vlasnik ne bi poduzea u krizi mogao fiktivno prodavati robu onima koji nee platiti, te tako umjetno uveati dobit. Uzimanjem kredita takvu nenaplaenu dobit je mogue isplatiti kao dividendu, te poduzee nakon toga otjerati u steaj, pri emu se trokovi steaja prebacuju na dobavljae, kreditore i dravu. Kod plaanja PDV-a i ostalih poreza pravila trebaju biti pogodovati onima koji uredno ispunjavaju svoje obveze, dok trebaju biti nepogodna za nepotene koji se ele razvijati na teret dobavljaa, te za nesposobne. Ne smije se dozvoliti plaanje poreza na neplaena potraivanja (osim kod dravnih poduzea zbog sprjeavanja krae dravne imovine preko onih koji nikad nee platit), niti obraun pretporeza na osnovu dugova koji nisu podmireni. Ovakvim nainom obrauna drava dobiva pouzdanije podatke o drutvenoj novostvorenoj vrijednosti i o poreznim prihodima, bez velikih nenaplativih prihoda, a trokovi sudovanja sa neplatiama se znatno smanjuju. Vanjskotrgovinski deficit znai da je drava kao cjelina vie uvezla nego to je izvezla, a to je vrlo loe za domau proizvodnju, izvoz i zapoljavanje. Do uvoenja pravila meunarodne trgovi po pravilima WTO-a vanjskotrgovinski deficit se najlake rjeavao poveanjem carina. Poto to danas nije mogue najjednostavniji i najbri kratkoroni nain rjeenja problema je da NB povea otkup deviza, i povea obaveznu deviznu rezervu poslovnim bankama. Dugorono vanjskotrgovinski deficit se moe smanjiti poveanjem konkurentnosti, tj. smanjenjem raznih poreza i nepotrebnih izdataka.

6. INDUSTRIJSKI TOTALITARIZAM
itavi srednji vijek Europa je bila tehnoloki zaostalija od Kine, Indije ili Otomanskog carstva, iako je kao i tamo postojalo veliko trite. Kinezi su 3.000 godina imali veliko trite, ali se nisu mogli tehnoloki znaajnije razvijati poto nisu imali razvojne mehanizme i pravnu dravu koja bi takve mehanizme uvala. Imali su genijalne izume, ali zanatlije koji bi se pokuali obogatiti na nekoj inovaciji brzo bi nastradali od nekog zavidnog mandarina koji im nije htio naruiti proizvodnju za najvani kupce: vojsku, ili druge dravne potrebe. Usprkos tome to su mnoge stvari izmislili prije Europe do razvoja nije bilo poto je postojala jaka centralna vlast i mandarini koji su odluivali tko moe, a tko ne moe proizvoditi i trgovati. Veliina trita vana je za profitabilnost poto je ekonominije proizvoditi u velikim serijama umjesto pojedinano, ali veliina trita nije dovoljna za tehnoloki razvoj. Za brz tehnoloki razvoj bitno je postojanje razvojnih mehanizama, tj., mehanizama za udruivanje ideja i kapitala, te mehanizma za selekciju prema sposobnostima. Zahvaljujui jedinstvenoj crkvenoj vlasti, trgovina izmeu mnogobrojnih Europskih drava i slobodnih gradova je bila najee slobodna, ali je su mnogobrojne cestarine i mostarine poskupljivale robu, te su zbog toga transportni trokovi bili veliki. To je ograniavalo meusobnu razmjenu pa se razmjena obavljala uglavnom izmeu slobodnih gradova i okolnog poljoprivrednog stanovnitva. Kako bi se zatitili od vladara i feudalaca obrtnici su se udruivali u cehove ime su postajali snaniji, ali ovakvi dogovorni monopoli su sprjeavali tehnoloki

napredak. Izumom viestruke koloture i posljedinim razvojem brodarstva razmjena meu gradovima je naglo porasla, poto su trokovi transporta naglo pali. Dodatni poticaj razvoju trgovine je izum mjenice ime je koliina novca na tritu naglo porasla, pa je i koliina robe na tritu mogla porasti, bez opasnosti od deflacije. Ovim je konkurencija naglo razvijena, pa su u oajnikim pokuajima za preivljavanjem u sukobu s konkurencijom iz drugih gradova, mnogi obrtnici poeli ulagati u nove ideje. Time je Europsko katoliko trite dobilo veliku razvojnu prednost u odnosu na Kinesko taoistiko, Indijsko budistiko i Otomansko islamistiko trite. Na svim ovim razdvojenim tritima religija je bila osnovni integrativni faktor koji je garantirao trgovcima da nee biti opljakani i ubijeni kad odu trgovati u drugi grad. Nepostojanje centralne vlasti u Europi, uz istovremeno postojanje velikog slobodnog trita i cehova kao primitivnih mehanizama za udruivanje ideja i kapitala, stvoreni su svi razvojni mehanizmi, to se pokazalo kao velika prednost u odnosu na itavi ostali svijet. Vrlo brzo europski zanatlije su, ulaui u ideje mnogobrojnih nepoznatih izumitelja, razvili mnogobrojne nove proizvode i tehnologije, te se pojavila nova bogata klasa obrtnika, trgovaca, brodara i pojedinih zemljoposjednika (feudalaca) koji su imali mogunost naplatiti porez. Poto je Italija imala veliki broj primorskih gradova sa lukama ovo se poelo najprije dogaati upravo na teritoriju Italije. Meu mnogobrojnim talijanskim slobodnim gradovima poela je rasti konkurencija, a bogatai su poeli naruivati skuplje egzotine robe, kao i nove nepoznate proizvode. Porastom trgovine meu Europskim dravama i gradovima razvio se i posao mjenjaa novca, a trgovci i brodari su prije velikih poslova traili velike posudbe, to se odrazilo na naglo bogaenje bankara, pa se pojavile i bogate bankarske obitelji poput obitelji Medici. Ova narasla potranja za novim proizvodima dodatno je stimulativno djelovala na razvoj proizvodnje umjetnikih predmeta to je dovelo do razvoja Renesanse, koja se brzo poela iriti itavom Europom, osobito nakon razvoja novih velikih dionikih drutava koja su poela osvajati nove kolonije. Renesansa kao ideoloki pokret promovirala je nove vrijednosti kao to su umjetnost i znanost, to je dovelo do pojave Prosvjetiteljstva. Prosvjetiteljstvo je u centar svijeta stavio znanost, nastojei oduzeti religiji i politici ulogu koju su do tada imali. Ovaj pokret s ishoditem u Veneciji trudio se ograniiti konkurenciju u cilju stjecanja monopola u rukama postojeih bogatih obitelji, a za to je trebalo ograniiti utjecaj crkve koja je po prirodi Evanelja branila jednakost ljudi pred Bogom, a time i meusobnu jednakost. Kako bi uspjeli u stjecanju monopola, najkrupniji proizvoai su nastojali znanost staviti na mjesto Boga, te su poeli prorokovati kako e znanost stvoriti raj na zemlji, to se nastavilo stoljeima. Razvijena je tehnika stvaranja "znanstvenika" koji e promicati interese pojedinih monopolistikih lobija, a tehnika se vremenom usavravala, te je dovedena do savrenstva krajem 20. stoljea. (Tek pojavom interneta mo ove tehnike je poela znaajno opadati.) Tehnika je vrlo jednostavna; da bi neki znanstvenik postao autoritet osnovno je da njegove teorije postanu korisne nekom interesnom lobiju koji je spreman sponzorirati objavu "strunih lanaka" u "strunoj literaturi". Nakon toga interesni lobiji nastavljaju financiranje niza lanaka u masovnim medijima koji dotinog znanstvenika pretvaraju u javno poznatog "gurua" koji usmijerava miljenje javnosti u pravcu koji odgovara interesima naruitelja. Pojedini znanstvenici istaknuti po smiljanju raznih teorija, ve tada su poeli sebe prikazivati kao sveznalice u ije teorije nitko ne smije ni sumnjati. Kad smisle neku teoriju nastoje je prikazati kao nesumnjivu injenicu, a injenice koje se ne mogu uklopiti u teoriju nastoje sakriti od neupuenih ljudi tako to te injenice proglase za paradoks. Kad se takvih

nepoudnih injenica previe skupi nastoje smisliti neku novu teoriju, kako bi neupuenima nju prikazivali kao nesumnjivu istinu. Kad netko od njih uspije smisliti takvu novu teoriju njega poinju tovati kao novog gurua, njegovu teoriju naue kao kakvu melodiju, te ju kao abe krekeu do kraja ivota, ili do neke nove teorije, ni ne pokuavajui se ispriati ljudima kojima su do juer staru teoriju prikazivali kao nesumnjivu istinu. Iako su pojavu Prosvjetiteljstva omoguili izumitelji u svome nastojanju pronalaenja novih kreativnih rjeenja za razne konkretne probleme, u prvi plan su izbili teoretiari koji nastoje otkriti i objasniti ono to postoji, tj. fenomene koji nas okruuju. Od tada je, od strane politiara, dolo do sve veeg javnog uvaavanja znanstvenika koji smiljaju razne politiarima zanimljive znanstvene teorije, te marginalizacije izumitelja koji rjeavaju stvarne probleme i koje je zbog toga teko kontrolirati. (U tome su im najvie pomogli bolesni, neuki ili priglupi pojedinci koji stalno pokuavaju izmisliti nekakav perpetum mobile, stroj koji se pokree sam od sebe i koji funkcionira samo u njihovoj glavi, te koji su tako medijima omoguili da sve izumitelje prikazuju kao udake, osim onih koji se uspiju obogatiti.) Umjesto da znanost stave tamo gdje joj je mjesto, tj., da znanost tretiraju kao alat u rukama izumitelja, inovatora i ostalih kreativnih rijeavatelja problema, znanstvenici su sve vie izumitelje nastojali prikazati kao neke zanatlije koji rjeavaju nekakve trivijalne probleme, a oni su ti kojima se treba prilagoavati i crkva i politika i itavo drutvo. Poeli su smiljati teorije ne samo o prirodi ve i o drutvu pa su vrlo brzo nikli novi pogledi na drutvenu stvarnost i uzroke problema u toj stvarnosti. Prosvjetiteljska ideja sekularizacije drave, tj., izbacivanje crkve i vjere iz politike dovela je posljedino do izbacivanja morala i savjesti iz politike, te je jedina sila koja upravlja politikom ostala sila interesa. Od tada je u svim sekularnim dravama, kako kraljevstvima, tako i demokracijama, interes postao jedini cilj politike u meunarodnim odnosima, a i na unutardravnim terenu, osim, deklarativno, u vrijeme izbora. Prosvjetitelji su se vrlo brzo poeli udruivati u tajne klubove, tzv. masone i iluminate, organizirane na principima nekadanjeg katolikog templarskog reda od kojih su preuzeli principe meunarodnog kreditiranja. Nakon ukinua templarskog reda(zbog pritisaka kraljevskih dunika koji su se tako rijeili duga templarima, ) i crkvene zabrane uzimanja kamata u prazan prostor bankarskih poslova uskoili su idovi koji su zahvaljujui tome vrlo brzo stekli ogromnu financijsku mo irom Europe. Kako bi stekli i politiku mo poeli su se udruivati u klubove sa obavjetajnim plemstvom, nizozemskim brodarima, britanskim aristokratima iz sastava opijumskog plemstva, venecijanskim crnim plemstvom, generalima, novoobogaenim industrijskim poduzetnicima i trgovcima koje su kreditirali. Da bi kontrolirali drutvo ovi masonski klubovi poeli su stvarati tajne fondove iz kojih su financirali poeljne politiare koji bi u budunosti branili njihove interese. Kako bi te interese zamaglili opekorisnim interesima u svoje klubove uvodili su poeljne znanstvene teoretiare, knjievnike, publiciste i umjetnike. Svoje znanstvenike su preko svojih publicista i umjetnika preko medija proglasili za znanstvenu elitu u koje se ne smije sumnjati te su ih, organizirajui razne znanstvene organizacije pretvorili u znanstvenu inkviziciju. Za razliku od srednjovjekovne katolike inkvizicije koja je znanstvenim teoretiarima govorila: dok ne naete dokaze utite ova znanstvena inkvizicija znanstvenim istraivaima praktiarima govori: ako se novootkrivene injenice ne uklapaju u teoriju utite. Ako se netko ipak izbori za javno obznanjivanje novootkrivenih nepoudnih injenica znanstveni inkvizitori odmah viu: to su paradoksi, te tako

injenice skrivaju pod tepih, kako bi mogli branei zastarjele teorije nastavljati manipulirati masama. Kako bi sa vlasti lake skidali nepoeljne vladare u klubove su uvodili i istaknute novinare preko kojih su napadali nepoeljne politiare i njihove pristalice. Na taj nain stvorene su vrlo mone udruge koje su tajno vodili Europsku povijest sve do dananjih dana. Glavno sjedite svih ovih drutava bilo je u tadanjoj najjaoj sili svijeta Velikoj Britaniji. Svi ovi klubovi zapisnike sa svojih sastanaka slali su u centar, tj., Veliku Britaniju, to je omoguilo Britanskim slubama laku izradu spiskova ljudi irom svijeta pogodnih i spremnih za suradnju sa Britanskim slubama na odreenim obavjetajnim, poslovnim, ili politikim zadacima. Zahvaljujui izmeu ostalom i tome, ve u prvoj polovici 18. stoljea Velika Britanija je postala najjaa pomorska sila i njezino bogatstvo se temeljilo na pljaki kolonija, meunarodnom lihvarenju, trgovini opijumom i pomorskoj trgovini. Mnogi nierangirani europski masoni nezadovoljni slabom mogunou naglog bogaenja u tadanjem stalekom feudalnom Europskom drutvu odselili su se u Sjevernu Ameriku gdje su se naglo obogatili na teret domorodaca, te siromanih i nepismenih europskih doseljenika. Osokoljeni naglo steenim bogatstvom poeljeli su se osamostaliti od svoje masonske Londonske centrale, te su pokrenuli pobunu protiv Britanske krune. Ovi odmetnuti masoni postali su voe amerike revolucije. Pobijedili su zahvaljujui pomoi francuske vojske i katolikog kralja Luja XVI koji se elio osvetiti Englezima za poraze francuske vojske u amerikim kolonijama. Nakon amerike revolucije mo Velike Britanije poela je slabiti, te je prijetila opasnost od francuskog prerastanja u silu ravnu Britaniji po moi i bogatstvu. Kako bi to sprijeili britanski bogati masoni i obavjetajne slube su nastojali ojaati svoje masonske podrunice na kontinentu, osobito u Francuskoj, kako bi pomou njih na temelju iskustava iz Amerike revolucije oslabili kontinentalna kraljevstva. Bujanjem nesigurnosti i jaanjem socijalnih nemira dolo je do naglog jaanja osjeaja kolektivizma i novih prosvjetiteljskih pogleda na svijet, na temelju ega je izrasla francuska revolucija. Francuska revolucija je nastala u ozraju sve veeg nezadovoljstva koje je pokrenuto pedesetak godina ranije 1720., nakon francuskog financijskog sloma koje je nastalo kao posljedica sloma financijske piramide koju je stvorio guverner francuske dravne banke Britanac John Low tampajui velike koliine dravnih bankarskih obveznica tzv., Lujzijana obveznice izgradivi pomou njih tzv., Missisipi shemu. Kad se proirila vijest kako te obveznice nita ne vrijede nastala je panika, obveznice su pale 97%, dravna banka je ostala bez zlata i srebra, dravna blagajna je bankrotirala, a mnogi ulagai iz sastava plemstva i obinih graana su bankrotirali. U medijima kontinentalne Europe pojavile su se optube na raun Velike Britanije kao pravog organizatora ove velike prijevare, pa su oni Johna Lova poslali u Veneciju sa minimalnim prihodima, a tek pred smrt, kad je zaboravljen, dozvolili su mu povratak u London. Kako im se u budunosti ne bi ponavljale sline optube zakljuili su kako za ovakve igre protiv kontinentalne konkurencije nije dobro koristiti vlastite ucijenjene kriminalce i prevarante, ve treba u budunosti angairati nebritance, ljude bez obitelji,

vjere i domovine, materijaliste koji ni prema kome ne osjeaju lojalnost, a kao najidealnije kandidate prepoznali su idovske ateiste i agnostike. Nakon propasti Missisipi sheme najinteligentniji pojedinci koji su se prvi ukljuili u shemu, te se na vrijeme povukli iz nje stekli su ogromno bogatstvo koje su uloili u industriju i kolovanje vlastite djece koja su na temelju obrazovanja i novca postali vrlo brzo najmoniji drutveni sloj u Francuskoj, financijski daleko jai od osiromaenog plemstva. Nezadovoljni svojim politikim utjecajem koji nije pratio financijsku mo postajali su sve vie nezadovoljni, a na temelju toga nezadovoljstva, dodatno potpomognuti Britanskim kapitalom i organizacijom, postepeno su poeli izazivati sukobe meu francuskim staleima, to je ezdesetak godina kasnije 1789. godine dovelo do Francuske revolucije. Iz revolucije se izrodio Jakubinski pokret, te na njegovim ruevinama veliki imperijalni osvaja Napoleon. Britanci su istovremeno sa organizacijom Francuske revolucije u drugim konkurentskim dravama organizirali otpor idejama francuske revolucije, ime je nastupio period ratova na europskom kontinentu, pri emu su kontinentalne drave slabile, a engleski industrijalci i trgovci su svoje robe prodavali sukobljenim stranama i dobro zaraivali. Jakobinci su u masovnu upotrebu uveli kolektivistiko pravilo kako drava u ime nacionalnih interesa smije poiniti svakakve pa i najvee masovne zloine u kojima je ponekad dnevno ubijano vie ljudi nego to su raniji progonitelji vjetica uspjeli pobiti u periodu od 300 godina. Ovo pravilo ve ranije je u francuske zakone uveo najznaajniji francuski kraljevski politiar Kardinal Rishelije, ali su ga Jakobinci prvi poeli masovno primjenjivati. To je prihvatio Napoleon, nakon njega kasniji pokreti kao to su komunizam, faizam i nacionalni socijalizam, a razne lobistike udruge su masovne zloine prihvatili kao opravdanje za obranu svojih lobistikih interesa. Prosvjetiteljske ideje i interes kao opravdanje za zloin osobito dobro su prihvaene na tlu tadanje najvee pomorske, vojne i trgovake sile Velike Britanije i njenih tajnih masonskih udruga, koje su znatno financijski i intelektualno ojaane pripadnicima Venecijanskog crnog plemstva koje je preko Amsterdama, postepeno sve vie doseljavalo u Veliku Britaniju gdje su svoj financijski lihvarski kapital i svoja prikrivena poganska vjerovanja sauvali od propasti rimskog i bizantskog carstva. Osnaeni novim izumima, te znanstvenim otkriima i teorijama roenim u krugu prosvjetitelja Britanski masoni su nakon Waterloa uspjeli Francusku tzv. ljevicu staviti pod svoju kontrolu i koristiti je kao svoju produenu ruku, na tetu Francuskih nacionalnih interesa sve do poetka 21. stoljea. Materijalni temelj na kojem je stvorena industrijska civilizacija je djelo izumitelja i njihovog duhovnog dara stvaranja novog, a to je izum parnog stroja, te kasnije motora s unutranjim izgaranjem i elektromotora. Iako su ovi izumi olakali ivot ovjeka osloboena je velika koliina radne snage koji su mogli raditi neke nove poslove, a to e raditi odreivali su vlasnici sve vee koliine kapitala i njihovi interesi poduprti idejama prosvjetiteljskih znanstvenika. Sirovinska baza te nove civilizacije je u poetku bilo drvo, zbog ega su ume brzo iskrene, a ubrzo je ugljen postao sirovina zbog koje se poelo ratovati. Industrijska civilizacija je vrlo brzo promijenila lice zemlje, navike ljudi i sustav vrijednosti, te je dolo do nagle kolonizacije gotovo itavog svijeta, te povijesno nezabiljeene koncentracije proizvodnje, ljudi, stanovanja i moi. Industrijska civilizacija je naglo iznikla iz zemlje

poput velike zvijeri koja rui sve pred sobom, a tu ruilaku mo su joj dala dva roga; ugljen i nafta kao vrlo koncentrirani oblici energije.
(Potom opazih drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje: imala je dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj. Otkrivenje 13.11. )

Na poetku te nove kolonijalistike industrijske civilizacije novi su veliki industrijski poduzetnici, potpomognuti krupnim financijskim kapitalom, bili istovremeno i poduzetnici i vlasnici i menaderi iji su se interesi suprotstavljali interesima radnika, zanatlija i sitnih poduzetnika. Dolo je do nagle koncentracije kapitala i ljudi na malom prostoru, a trite po kolonijama je postajalo sve vee. Podran merkantilistikim ekonomskim teorijama, korupcijom i silom dravne moi kapital se koncentrirao u rukama vrlo malog broja industrijalaca, dok je veina dotadanjih seljaka, obrtnika i zanatlija propala, osim onih koji su postali dobavljai krupnim industrijalcima. Merkantilisti su se zalagali za formalnu potpuno slobodnu konkurenciju u meunarodnim razmjerima, a u realnosti su podravali skriveni intervencionizam u korist odabranih velikih monopolistikih nacionalnih kompanija. Uz pomo tajnih drutava odabrane kompanije dobivaju besplatnu obavjetajnu, policijsku i vojnu pomo, velike dravne narudbe, nie poreze, nie transportne trokove i trokove financiranja, te time stjeu odluujuu prednost nad domaom i inozemnom konkurencijom. U realnosti, unato prihvaenim ekonomskim trinim teorijama i zakonitostima, u meunarodnoj razmjeni sve drave nastoje zatititi svoja poduzea dok se ne razviju, a tada od drugih trae otvaranje trita, te se pri tome najbre razvijaju poduzea iz vojno najjaih drava. Za uzvrat razvijene drave su otvorile svoja trita za uvoz osnovnih jednostavnih proizvoda ime su sudbini prepustili sitne seljake i obrtnike. S obrtnicima su propali i njihovi zaposlenici, osobito stariji koji se nisu mogli prilagoditi radu u velikim industrijskim pogonima. Velike industrijalce pratile su velike banke koje su takoer naglo rasle na utrb malih banaka koje su pratile obrtnike i zanatlije, te su s njima zajedno i propadale. Velika gustoa naseljenosti u novim velikim industrijskim gradovima dovela je do socijalnih problema nepoznatih u feudalnim drutvima. Izumom parnog stroja i izgradnjom prvih lokomotiva 1803. ugljen vrlo brzo postaje glavna vrijednost, te europske drave poput Pruske, Francuske i Austrougarske doivljavaju brzi razvoj. To Britancima i njihovim glavnim industrijskim kapitalistima ne odgovara pa smiljaju strateke planove kako sabotirati ekonomski razvoj kontinentalne industrije. Donose zakljuak kako je potrebno oslabiti tada kontinentalne monarhije, osobito najjau vienacionalnu Austrougarsku podupiranjem nacionalnih ideja koje bi trebale oslabiti ove drave. Na njemakom sveuilitu u Jeni uspjeli su progurati svoje masonske filozofe koji su od 1817. poeli osnivati tajne nacionalne klubove i zagovarati ideje pangermanizma i panslavizma iz toboe humanistikih razloga, a u stvari iz elje za sukobom izmeu Germana i Slavena. Na osnovu ovih humanistikih ideja vrlo brzo su se pojavile i rasne ideje. Ove ideje su pojedini monarsi iskoristili za stvaranje jo veih i jaih nacionalnih drava pa su Britanci, nakon neuspjeha jedne humanistike ideje preko istog sveuilita, odluili poduprijeti novu humanistiku ideologiju koja bi oslabila nacionalne drave. Zakljuuju kako je potrebno zavaditi nove kontinentalne industrijalce (krupne privatne kapitaliste) s vlastitim dobavljaima radnicima, a za taj zadatak odluuju upotrijebiti zavist, silu koja je u francuskoj sruila feudalni poredak, umotanu u ambalau socijalne jednakosti i bratstva jednakih graana. Engleski ministar Canning 1828. u parlamentu govori: Bacit u revolucionarne baklje na kontinent, podii sve nacije na povik ivjela

sloboda i sruiti sve stare monarhije. Te rijei su ostvarene kad su engleske slube u Njemakom sveuilitu Jena pronali mladog znanstvenika imenom Mordekay Levi . Ovaj idov po porijeklu i ateist po vlastitom izboru dobro je razradio izraun zemljine rente, a kao nastavak svog znanstvenog rada poeo se iriti teorije kako bogatai pljakaju one koji nemaju nita. Iako logika kae kako ne moe opljakati nekog tko nema nita, njegove teorije su bile vrlo prihvatljive mnogima koji nisu imali sposobnost loginog razmiljanja. Glavnom ideologu Britanske Venecijanske stranke Davidu Urguhartu koji je irilo ideju Britanskog imperija ovi stavovi se sviaju pa Leviju savjetuje novo prihvatljivije ime. Kako bi se lake probio u Europskoj akademskoj zajednici dao mu je neidovsko kodno ime Karl Marxs. Daje mu posao pisanja lanaka za njegove novine i potrebna sredstva za daljnji rad. Urguhart kao pokreta modernog komunizma sastavio je nacrt Kapitala, te ga dao Marxu na razradu. Britanci su Marxu osigurali svog agenta kontrolora, bogataa Fridriha Engelsa kako bi ga financirao i tako stekao mogunost usmjeravanja prema politikom radikalizmu i duhovnom sotonizmu. Godine 1848. objavljuju komunistiki manifest kojim prvi puta definiraju povijesnu ulogu tzv. proletarijata. Izazivajui zavist meu sirotinjom, komunisti su uspjeli dignuti revolucije u Parizu, Beu, Varavi, te se pobune ire itavim kontinentom. Ipak, obavjetajne slube napadnutih drava su uspjele presresti britanske novane poiljke revolucionarima, slane preko instrumentaliziranih idovskih bankara, te sve revolucije propadaju. Marxs je osjeao da bi revolucija mogla propasti, pa je svom kontroloru i financijeru Engelsu pisao kako je revoluciju potrebno odgoditi dok on napie svoj Kapital ali Britanci nisu dozvolili odgaanje. Kako se ideje namijenjene kontinentalnim konkurentima ne bi irile i na podruju Velike Britanije unaprijed su doneseni vrlo otri zakoni kojima je drava mogla bez milost sve nepoudne vlastite radnike poslati na brodove, ili u kolonije, gdje se i najmanja pobuna kanjavala smru. Kako kontinentalne drave ne bi Veliku Britaniju optuili za irenje komunistikih ideja britanske slube su preko novinarskih plaenika irom kontinentalne Europe organizirali medijsku kampanju u kojoj su idove optuili kao organizatore komunistikih revolucija, to je dovelo do pojave vrlo snanog antisemitizma u svim velikim europskim dravama, a osobito u gradovima koji su imali idovska geta. Upravo zbog toga su i slali pomo revolucionara upravo preko idovskih bankara, a i glavne revolucionare su traili meu idovskim ateistima i emocionalno bolesnim osobama odraslim u uvjetima ekstremnog materijalnog, ili duhovnog siromatva, koje su bile spremne na sve kako bi stekli bogatstvo i karijeru, te su ih uvodili u masonske loe, te novinarske i umjetnike klanove, gdje su ih pripremali za revolucije. Ohrabreni dotadanjim uspjesima u kreiranju i provoenju tajnih planova masonski klubovi ve u drugom dijelu 19. stoljea poinju javno propagirati potrebu formiranja svjetske nadvlade kojom e oni tajno upravljati. Godine 1867. formiraju Stalnu meunarodnu svjetsku ligu na ijim organizacijskim principima je kasnije formirala Liga naroda, Ujedinjeni narodi i Europska unija, organizacije u kojima su demokratski izabrani politiari drugi ealon moi i koje se medijskim napadima uvijek moe smijeniti, a pravu vlast imaju pojedinci dovedeni na vrh raznim zakulisnim igrama unutar masonskih tajnih klubova. Godine 1876. izmiljen je OTO motor, a 1885. napravljen je prvi uinkovit Daimlerov motor za cestovna vozila, ime je nafta postala najvanija energetska sirovina ijom kontrolom se stjee mo nad itavim svijetom. To prvi shvaaju pojedini geolozi, industrijalci, bankari, obavjetajci, te pojedinci obogaeni u pljakanju kolonija i

opijumskim ratovima, okupljeni u tajnim drutvima preko kojih tee proirenju vlastite moi. Najvei izvori nafte nalazili su se na bliskom istoku pod kontrolom Otomanskog carstva i u Bakuu pod kontrolom carske Rusije. Naftni izvori u Perziji ve tada su bili pod kontrolom Velike Britanije. Znaaj nafte u poetku su shvaali samo pojedinci koji su odmah viak kapitala poeli ulagati u dionice naftnih kompanija koje su se tada bavile proizvodnjom svijea i proizvodnjom petroleja za svjetiljke. Ulagali su takoer i u tu novu tehnologiju motora i pripadajuu kemijsku industriju, dok prosjeno inteligentni politiari, novinari i znanstvenici tek 20-30 godina kasnije uviaju njenu vanost. Meu onima koji su vrlo brzo uvidjeli vrijednost nafte bili su i pojedinci iz britanske masonske loe, kasnije poznate pod imenom Okrugli stol ili Milnerova skupina koju su osnovali pripadnici britanskog kolonijalistikog narkomanskog crnog plemstva Lord Cecil Rhodes i Lord Alfred Milner, a koju su kasnije odravali Rhodesovi stipendisti. Ova lobistika skupina je ve koncem devetnaestog stoljea poela stvarati dugorone strateke planove o osnivanju svjetske federaciju pod britanskom kontrolom. Tada su se poeli stvarati dugoroni planovi o preuzimanju kontrole nad svijetom uz pomo nafte, te sprijeiti konkurentima dolazak do naftnih leita. Po tim prvim nacrtima planova trebalo je ostvariti ciljeve: a) Razbiti Tursko Otomansko carstvo i sprijeiti stvaranje jake Arapske drave koja bi imala monopol nad naftnim izvorima. Kako bi se naftni izvori mogli oteti Turskoj, Turska mora od saveznika postati neprijatelj, a kako bi se naftni izvori lake oteli Tursku je potrebno sukobiti sa svim potinjenim narodima, a i s Rusijom kako bi se istovremeno iscrpili u meusobnoj borbi. Dugorono, kako bi se moglo u svakom trenutku intervenirati na ovom podruju trebalo je stvoriti remetilaki faktor koji bi izazivao stalni nered i davao povod za intervencije. Kao remetilaki faktor zamiljena je izraelska drava stvorena od idovskih doseljenika, koje na ovo podruje treba doseliti, milom ili silom, te je zbog tog na brzinu organizirana estoka antisemitska kampanja, kako bi se zastraili idovi i naveli na osnivanje cionistikog pokreta koji je meu idovima poeo iriti promidbu o potrebi stvaranja idovske drave na podruju Palestine. U poetku najvei zagovaratelji Izraela su bili britanski neidovi kao npr., Lloyd George. b) Rusija je imala vrlo snaan ekonomski rast i prijetila je opasnost njenog prerastanja u vodeu industrijsku silu ravnu Velikoj Britaniji. Zbog toga je trebalo na vlast dovesti nesposobnu vladu koja e gospodarski unititi Rusiju, te koja e istovremeno biti neprijateljska prema Njemakoj. Kako bi se Rusija iskoristila u borbi protiv najjaeg Britanskog protivnika Njemake potrebno je s njom njegovati jako saveznitvo, a uz tajnu pomo njenim neprijateljima blokirati je sa svih strana. Njemaku i Austrougarsku je potrebno navesti na blokadu Rusije sa zapada, Tursku na blokadu s juga, a Japan na blokadu s istoka. Kako bi se Rusiji blokirao put na Sredozemlje preko Balkana, Balkan je potrebno pretvoriti u bure baruta preko kojeg nee moi ii transportni putovi Rusija - Jadran, a ni Berlin Beograd - Bagdad. c) Najveeg britanskog konkurenta, Njemaku, trebalo je sprijeiti u daljnjem gospodarskom napretku, tj. trebalo ju je odvojiti od naftnih leita. Na putu od Berlina do Bagdada Nijemci su od neprijatelja postali saveznici s Turskom, a i sa

Srbima. Saveznitvo Njemake i Srbije je potrebno na tom pravcu razbiti, a Srbe treba pridobiti za britanske strateke saveznike, kojima su dodijelili ulogu klina koji e onemoguiti kopneni transport nafte i ostalih visoko - profitabilnih roba od bliskog istoka prema Njemakoj. Kako bi istovremeno sprijeili izlazak Rusa na Sredozemlju treba razbiti Austrougarsku i Hrvate povezati sa Srbima. Zbog ovoga Balkan je postao najvanije geostrateko vorite u Europi, gledano iz perspektive Britanskih interesa, te je tu trebalo razbiti Austrougarsku i stvoriti nestabilnu dravu u kojoj e uvijek biti lako nai nekog Srpskog politiara koji e sprijeiti Njemaki prodor na istok, te nekog Hrvatskog politiara koji e sprijeiti Ruski prodor na Jadransko more. Zato su britanski ulagai u naftnu industriju okupljeni u svoje masonske klubove poeli pomagati protivnicima Austrougarske, ponajvie Hrvatima zagovornicima stvaranja Jugoslavije. d) Sprijeiti razvoj alternativnih izvora energije koji bi konkurentima omoguili energetsku neovisnost kao to su bioplin, biodizel, vjetrenjae, gorive elije i sl. Ve koncem 19 stoljea je sabotiran razvoj elektrinih automobila, bioplina, biodizela, vjetrenjaa i gorivih elija. Benzinski automobili bili su prepoznati kao najvei budui potroai nafte te je trebalo unititi konkurentske elektrine automobile koji su tada bili u naglom razvoju. Ve 30-ih godina 19. stoljea kotski poduzetnik Robert Anderson izumio je koiju s elektrinim pogonom, a nizozemski profesor Sibrandus Strating izradio je mali elektrini automobil. Godine 1899. belgijanac Camille Jenatzy probio je brzinu od 100 km/h. Francuz Gaston Plant i Camille poboljali su kapacitet baterija i tako otvorili put za nagli razvoj elektrinih automobila, te su nadmaili prodaju benzinskih automobila. Cadillak je 1913. u benzinske automobile uveo elektropokreta, te je od tada poeo pad elektrinih automobila. Zahvaljujui jeftinim razvojnim kreditima iz naftnih kompanija, te masovnoj proizvodnji, benzinski automobili su pobijedili, te su elektromobili do velike ekonomske krize 1929. potpuno zaboravljeni i izbaeni ak i iz strune literature. Godine 1882. Nijemac Carl Wenzel patentirao je vjetrenjau s rotirajuim jedrima koja je uz dodavanje vjetrousmjerivaa i jo neka mala poboljanja mogla postati znatan izvor energije za male neovisne potroae, ali je njen razvoj konkurentska brzorastua naftna industrija uspjela sprijeiti. Strune knjige o vjetrenjaama koje su opisivale ovu vjetrenjau su nestale s polica knjinica i knjiara, te su zapisi o ovom patentu ostali sauvani jedino u njemakom uredu za patente. (Autor ove knjige smislio je istu vjetrenjau 1979. godine, te je na njenom razvoju radio 27 godina, dok nije uspio savladati sve prepreke i izradio prototip pogodan za upotrebu na malim obiteljskim gospodarstvima, te ga prezentirati irokom krugu ljudi preko Internet videoportala Youtube. Uskoro su se pojavili potencijalni proizvoai, ali su sve takve male tvornice otkupljene i zatvorene. Ocijenjeno je kako bi sa njima mali korisnici bili energetski, a samim time i ekonomski previe neovisni, izgubila bi naftna industrija, izgubile bi energetske mree, a i drave ne znaju kako naplatiti porez na vjetar. Zbog toga je dozvoljena postepena izgradnja samo velikih vjetrenjaa sa horizontalnim rotorom koje proizvode energiju za punjenje elektrinih mrea, ime je osiguran opstanak posrednika izmeu proizvoaa i korisnika, te naplata poreza za dravu.) Sredinom pedesetih godina dvadesetog

stoljea Francuska i Njemaka su snano razvijale svoje nuklearne energetske kapacitete, to nije odgovaralo angloamerikom naftnom kartelu pa su izmislili novi pokret zelenih za zatitu prirode. Zeleni su u poetku zagovarali energiju vjetra, ali im su vjetrenjae s horizontalnim rotorom postale ekonomski konkurentne poeli su i njih napadati zato to prave buku i ometaju ptice u letu. Novcem naftne industrije Rimski Klub je osnovo pokret zelenih sa tajnim zadatkom: sprijeiti razvoj konkurentske atomske energije. Ovi ekoloki zeleni pokreti su na sebe javno preuzeli ulogu spasitelja svijeta, a u veini sluajeva su samo preuzeli ulogu pijuni koji dojavljuju sve novosti u razvoju alternativnih izvora energije, te sprjeavanju daljnjeg razvoja im neka nova tehnologija svojom ekonominou postane konkurent nafti. Uz pomo velikih novanih donacija naftnog lobija uspjeli su se, kroz medije, nametnuti kao savjest ovjeanstva plaei ljude industrijskim zagaenjem, iako jedna vulkanska erupcija u atmosferu izbaci vie otrovnih plinova nego industrija u 100 godina. e) Francuska je imala najvaniju ulogu u borbi protiv Njemake. Zbog toga je potrebno stalno Francusku sukobljavati s Nijemcima, ali je istovremeno potrebno tajnim akcijama sprijeiti Francusku u dolasku do naftnih leita. Zbog toga je nuno razbiti Francuski kolonijalni sustav uvoenjem nove meunarodne politike prema kolonijama, ime bi se i Nijemcima oduzele kolonije. Kolonijama je potrebno dati formalnu samostalnost, ali ih treba snano decentralizirati kako ne bi mogle voditi samostalnu politiku, a granice treba iscrtati tako da uvijek u svakoj dravi bude vie nacija koje se meusobno mrze. Dio njihovog suvereniteta potrebno je ostaviti u rukama meunarodnih institucija i multinacionalnih kompanija u obliku imperijalne svjetske federacije kojima e upravljati angloameriki establiment, tj. britanska kultura i britanska elita, etiri godine nakon izuma OTTO motora tj. 1879. godine Bekom konvencijom Srbija se obvezala sagraditi eljeznicu i spojiti se s austrijskim, bugarskim i turskim eljeznicama. 1882. godine Britanija je okupirala egipatski Suez kao put do Indije, a 1883. je postala vlasnik cijele zone Sueskog kanala ime je preuzela kontrolu nad ovim geostratekim putem. Godine 1889. jedna Njemaka skupina je dobila koncesiju od Otomanskog carstva za gradnju eljeznice kroz Anadoliju do Carigrada, a iste godine njemaka financira gradnju Bagdadske eljeznice koja je dovrena 1903. Godine 1889. ugovor je proiren na projekt Berlin Bagdad za izvoz njemake robe i uvoz nafte. Austrougarski idovski agnostik Theodor Herzl 1897. osnovao je cionistiki pokret, a veina podupiratelja su bili Britanci. Theodor Herzl je plan stvaranja drave Izrael objasnio rijeima: Moramo postupno oduzeti privatno vlasnitvo koje nam je dodijeljeno. Nastojat emo osiromaiti stanovnitvo kako bi otili preko granica osiguravajui im posao u drugim podrujima, a uskraujui ga na naoj zemlji. Proces eksproprijacije i premjetanja sirotinje mora se izvesti diskretno i oprezno. Jedna druga njegova reenica govori o taktici naseljavanja idova: Antisemiti e postati nai najsigurniji prijatelji, a antisemitske zemlje nai saveznici.

Kako bi irom svijeta to vie razvili antisemitizam koji je bio potreban za naseljavanje Palestine, Britanski masoni i Britanske obavjetajne slube poele su s masovnim koritenjem idovskih masona za svoje najprljavije provokatorske planove. idovi su im odgovarali i zbog toga to, kao narod bez drave, nisu osjeali potrebu vjernosti ni jednoj dravi, pa su mogli biti upotrijebljeni bilo gdje u svijetu, a i zbog toga to im je odgovaralo prebaciti s Britanije odgovornost u sluaju razotkrivanja prljavih poslova ovih agenata provokatora. Birani su meu idovskom siroadi, odgojenima bez osjeaja obiteljskog i vjerskog zajednitva, kojima su se mogle povjeriti bilo kakve zadae, te su u velikom broju ubacivani u razne frakcije svjetske socijaldemokratske i liberalne politike scene, medije i sveuilita. Kako bi krivicu za svoja djela prebacili na idove britanski iluminati su sastavili knjigu: Protokoli Sionskih mudraca u koju su stavili sve to je do tada bilo razotkriveno o njihovim djelima i dugoronim planovima, dopunjeno s novim izmiljenim podatcima koji upuuju na to kako su sva ta djela i planove nainili idovi. Knjiga je podvaljena Ruskoj obavjetajnoj slubi Orhani koja ju je objavila u svojoj reiji. Od 1870. do 1914. njemaka trgovaka flota je narasla od 5 na 2 mjesto u svijetu. U studenome 1899. njemaki kralj Wilhelm II posjetio je britansku kraljicu Viktoriju kako bi ukljuio i Englesku u projekt pruge Berlin - Bagdad. Engleska nije odbila, ve je otezala kako bi Nijemce drala u neizvjesnosti, to je trajalo do izbijanja II svjetskog rata. Poetkom dvadesetog stoljea britanski naftno bankarski masonski lobi u suradnji s raznim znanstvenim institutima, sa zabrinutou gleda i sve bri ekonomski napredak Rusije, te pokree procese koji bi to trebali zaustaviti. Prema njihovim geostratezima kao to je sir Halford Mackinder, Rusija je jedinstvena kopnena sila zahvaljujui svom euroazijskom poloaju, te ju je nazivao stoernom zemljom heartland, srce sredite zemlje, a o tome je 1904. izdao i knjigu.
(Otkrivenje 14. 14. Potom sam imao ovo vienje: Bijel oblak i na oblaku opazih nekog slina Sinu ovjejemu kako sjedi sa zlatnom krunom na glavi i otrim srpom u ruci. 15. Uto neki drugi aneo izae iz hrama i povika jakim glasom onomu to je sjedio na oblaku: Poalji svoj srp i anji; jer je dolo vrijeme da se anje; dozrela je etva na zemlji.)

Ve 1901. u boljevikoj Iskri mladi Lenjin pie Mi nikad nismo odbacili naelo terora i ne emo to nikad uiniti. Teror kao jedan od oblika vojnog djelovanja moe biti korisno upotrijebljen, pa ak i nudan. Zahvaljujui takvim stavovima na kongresu komunista, koji je iz sigurnosnih razloga odran u Londonu 1903. voa komunista postao je Lenjin. Kako bi zaustavili Ruski napredak Britanski Masoni i obavjetajci nagovaraju Japanske militariste na napad Japana na Rusiju. Godine 1902. Britanci su uspjeli Japance navesti na osvajanje Ruskog Port Artura. Ruski poraz je doveo do nezadovoljstva ruskog naroda prema Caru, a u tome su znaajno pomogle i Ruske novine kontrolirane od stranog britanskog kapitala ismijavanjem cara i monarhije, te irenjem nihilizma. To su iskoristili Britanci, te su preko svojih ljeviarskih agenata naveli Lenjina na neuspjelu pobunu radnika u Petrogradu. Iste godine u Texsasu su pronaena do tada najvea leita nafte. Godine 1903. izvren je atentat na srpskog kralja Aleksandra Obrenovia i kraljicu Dragicu, koja je imala veliki utjecaj na mladog kralja, a bila je pronjemaki orijentirana. Njena pronjemaka orijentiranost nije odgovarala Francuzima i Britancima pa su organizirali kampanju lanih glasina o njenoj sklonosti bludu, nakon ega je skupina

radikalnih srpskih oficira organizirala atentat na nju i kralja. Kako bi skrenuli panju sa svoje uloge u pripremi ovog atentata Britanci su odmah prekinuli diplomatske odnose Srbijom, a suenje atentatorima su iskoristili za uklanjanje nedovoljno poslunih, samovoljnih lanova organizacije Ujedinjenje ili smrt poznatije kao Crna ruka. Stvaranje ove organizacije zajedniki su inicirali Velika Britanija i Rusija, a sastojala se od vanih pojedinca, pristalice ideje Velike Srbije. Organizirana je preko masonske loe Ujedinjenje preko koje je i kontrolirana. Crna ruka Rusima je trebala za osiguranje prodora prema Jadranu, a Velikoj Britaniji za neutralizaciju Nijemaca i izazivanje nereda na strateki vanom transportnom podruju Balkana. Preko ove teroristike organizacije, tj. njene podrunice za bosanski dio Austrougarske zvane Mlada Bosna Britanci su kasnije isprovocirali prvi svjetski rat. Istovremeno su Britanski masoni preko svojih podrunica u Austrougarskoj uspjeli znaajne pojedince meu Hrvatskim politiarima, sveenicima, novinarima, trgovcima i industrijalcima organizirati u lokalne masonske loe, te ih navesti na osnivanje projugoslavenskih organizacija, uvjeravajui ih kako se samo tako Hrvati mogu osloboditi Austrijskog i Ugarskog jarma. Na iskustvima neuspjelog Lenjinovog pokuaja pua iz 1902. Britanski masoni kreiraju nove planove ruenja Rusije. Za to koriste svog agenta provokatora Izraela Lazarevia Helphlanda kodnog imena Parvus koji osmiljava novi plan ruenja Rusije. Ovo idovsko siroe iz Bjelorusije, iluminat, novinski izdava, bankar i trgovac orujem poinje s financiranjem skupine ruskih socijalistikih avanturista i kriminalaca, kojima je dao u zadatak osvojiti vlast u Rusiji i sve opljakati. U plan je ukljuen Japan koji Parvusu odobrava 2 milijun funti sterlinga kako bi izazvao revoluciju u Rusiji i smanjio mogunost ruskog otpora. U kratkom i krvavom ratu izmeu Japana i Rusije 1904 -1905 potpuno je uniten ponos Ruskog Carstva i velika pomorska flota koju su Japanci zarobili. Novcem dobivenim od Japana Parvus uz pomo djela ruskih socijaldemokrata, 1905. organizira neuspjelu revoluciju u Rusiji. U toj revoluciji Parvus je organizirao pogrom nenaoruanog stanovnitva, napad na banke i glavne dravne institucije, ali nije dovoljno brzo istrijebio dravni vrh, te mu je revolucija propala, a on uhvaen i poslan u Sibir, odakle uspijeva pobjei u Tursku, gdje postaje ekonomsko financijski savjetnik mladoturaka. Godine 1905. i britanska oficijelna javna politika shvaa strateku vanost nafte, iako je Rusija ve pokretala brodove naftom, pa vanost eljeznikog koridora Berlin, Beograd, Bagdad postaje jo vaniji. Iste 1905. britanski agent Railly (Sigmund Georgijevi Rosenblum) je prijevarom otkupio pravo na buenje nafte u Perziji od australskog geologa i istraivaa DArcyja. Godine 1909. Mladoturci su zbacili s vlasti Sultana Abdul Hamida II, a Parvus im je bio glavni financijski savjetnik. Njima pomae u financijskom spaavanju raspadajueg otomanskog carstva, javno zbog svog osobnog bogaenja, a tajno kako bi Britanija Tursku iskoristili u borbi protiv Rusije. Iako Velika Britanija tajno, preko Parvusa, Lenjina, Japana i Turske ini sve kako bi unitila Rusiju, istovremeno oficijelno surauje s Ruskom carskom vladom, te Rusiju nastoji iskoristiti u borbi protiv sve jae Njemake. Godine 1912. i 1913. Britanija je poticala balkanske ratove protiv svoga saveznika Turske koji se vode od desetog mjeseca 1912. do osmog mjeseca 1913. u kojima su

britanski agenti poticali Srbe na masovne zloine prema muslimanskim civilima i u kojima je Turska izgubila veinu teritorija u Europi. Glavni dobavlja orujem Srbima, Grcima i Bugarima bio je britanski agent, Iluminat i bankar Parvus, a to je radio iz Istanbula u kojem je istovremeno organizirao pomo Mladoturcima, te je Enver Pai bio glavni financijski savjetnik. Time su Britanci postali tajni saveznici Srbima u borbi protiv Njemake, te je Njemaki utjecaj na Srbiju oslabio, ime su britanci zabili klin u njemaki koridor Berlin, Beograd, Bagdad. Ovime su iskoristili Srbe na ruenju svog novog neprijatelja Turske, koju su istovremeno koristili kao tajnog nesvjesnog saveznika za ruenje Rusije, s kojima su bili javni saveznici. U listopadu 1912. i njemaka vlada shvaa kako je u nafti budunost, te poinje s naglim naoruavanjem i priprema se za prvi svjetski rat. Dotad je veinu nafte u njemakoj prodavala Rochfeler Standard Oil Compani. Iste 1912. britanska vlada je imenovala komisiju za naftu. U travnju 1914. engleski kralj George i njegov ministar vanjskih poslova Edvard Grey u Parizu se sastaju s Francuskim predsjednikom i Ruskim veleposlanikom, te sklapaju tajni vojni savez. Velika Britanija osigurala je i javno saveznitvo s carskom Rusijom kako bi Njemakoj onemoguili dolazak do nafte iz Bakua.
(I ovakvi mi se pokazae u vienju konji i konjanici: nosili su oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave su konja sliile glavama lavova, a iz usta im izlazio oganj, dim i sumpor. Otkrivenje 9. 17.)

Dana 28. 6. 1914. godine Britanske slube uspjele su navesti pripadnika Mlade Bosne na ubojstvo austrougarskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda to je posluili kao povod za Prvi svjetski rat koji je poeo 1.8. 1914. godine. Njemako loe informirano vojno zapovjednitvo planira za mjesec dana osvojiti Francusku, a onda idui mjesec Rusiju, potpuno zanemarujui Britansku superiornu mornaricu i novu silu SAD. Iako su taktiki bili puno jai od Francuske i Rusije, zbog strateke nepismenosti dobili su rat dug etiri godine. Tome je znatno doprinjela prosjena inteligencija Njemakog cara Wilhelma kojeg je u pravcu rata snano gurao njegov engleski savjetnik Houston Stewart Chamberlein. Ovaj britanski agent provokator uspio se nametnuti Njemakom cara za savjetnika sa zadatkom uvlaenja Njemake u rat, te razvoj antisemitizma u Njemakoj to je postigao svojom snano reklamiranom i vrlo popularnom knjigom Temelji devetnaestog stoljea u kojoj je zagovarao ideje koje e kasnije u potpunosti prihvatiti njemaki nacionalni socijalisti. Rusija je uvuena u rat kako bi pomogla svojoj saveznici Srbiji zbog koje je formalno rat i zapoeo. Ubrzo nakon poetka rata, car Nikola je planirao sklopiti mir s Njemakom, na nagovor svoga savjetnika, monaha Rasputina. Rasputin je bio vrlo utjecajan mistik kojega su sluali svi na dvoru, a i u narodu je bio popularan. im su britanski pijuni saznali za namjere Rasputina poeli su o njemu iriti glasine kako je lopov, udak, razvratnik, kako spava s caricom, kako je zaarao cara i sve drugo to su mogli smisliti. Glasine su zapadni novinari povezani s britanskim slubama u svojim medijima poeli javno iriti, pa se to proirilo ak i po Rusiji. Nakon ruenja Rasputinova ugleda organizirali su njegovu likvidaciju, ime je potpisivanje mira s Nijemcima sprijeeno. Da je Car Nikola uspio izvui Rusiju iz rata njegova drava bi vrlo brzo postala najjaa drava svijeta. Formalni Britanski ratni saveznik Carska Rusija je bila prva zemlja svijeta po investicijama u industriju, te je imala najviu stopu industrijskog rasta. Dostigla je tree mjesto u svijetu

po industrijskoj razvijenosti, te je prijetila opasnost od njenog pretvaranja u najjau ekonomsku silu. Pred rat Rusija je proizvodila vie bicikla i automobila od Britanije, a trokovi ivota i zdravstveni standard prosjenih ljudi bio je vei nego u Britaniji. Rusi su ve daleko odmakli u izgradnji transibirske eljeznice do centra Vladivostoka. I zbog toga je Britancima pad Ruskog cara Nikole bio neophodan. Parvus odmah nagovara svog prijatelja Enver Pau, osnivaa turskog vojnog pokreta mladoturci kojeg su osnovali pripadnici turske masonske loe na poticaj Britanskih loa, na savez s Nijemcima, a ne Britancima. Parvus je uvjerio mladoturke kako e samo ratujui na strani Njemake ponovno postati veliko carstvo. Na isti potez je uspio navesti ak i Bugarsku, iako su Rusi bili povijesni, vojni i vjerski saveznici Bugara, a Turci osvajai i tlaitelji Bugarske, te je ovim nemoguim savezom Parvus uspio blokirati Rusiju s juga. Iako su Britanci bili u vojnom savezu s Rusijom, te protivnici Turske, tajno su preko svoga socijaldemokratskog agenta provokatora Parvusa ruili i Rusiju i Tursku. Ukljuenjem Turske u rat protiv Rusije velike turske snage su vezane za ovo bojite, te je time Britancima olakano razbijanje Otomanskog carstva i prodor prema Arapskoj nafti, to je bio njihov glavni strateki cilj. Javno neprijateljstvo s ekonomski i vojno slabom Turskom im je trebalo kako bi mogli oteti Arapska leita nafte, a rat protiv Njemake su prepustili Rusiji i Francuskoj kako bi se Rusija, Francuska i Njemaka to vie iscrpila u meusobnim borbama. Kako bi se dokopali i Kaspijske nafte pokuali su osvojiti tjesnace Bospor i Dardanele, pod izgovorom kako ele deblokirati Rusiju s juga. Tu su iskrcali velike Australske i Novozelandske vojne snage kod Galipolja, ali zbog snanog Turskog otpora u tome nisu uspjeli. Uspjeh je bio jedino u tome to su Turcima vezali velike snage za ovo bojite, te tako oslabili druga bojita. Godine 1915. Rusi su organizirali ustanak Armenaca protiv Turske kako bi razbili blokadu Rusije s juga i proirili se na podruje Otomanskog carstava, a Parvus je bio glavni organizator genocida koji je izvrila Turska protiv armenskog stanovnitva. Na Armenskom prostoru nije bilo nafte, te Britancima nisu bili potrebni, ali na podrujima gdje su Arapi bili veina bilo je nafte, te su Britanci nastojali s Arapskim voama sklopiti to bolje saveze. U 6. mjesecu 1916. poela je pobuna Arapa protiv Turske to je organizirala Velika Britanija preko svog agenta poznatog pod imenom Lavrenca od Arabije. On je uz pomo muslimanske sljedbe Vahabita koje je naoruao organizirao Arapsku pobunu protiv Turaka i sruio Otomansko carstvo. Europske sile Antante su Damaskim protokolom iz 1915. Arapima priznali granice Arapske drave izmeu Jemena, Irana, Sirije i Sredozemnog mora, ukljuujui Palestinu. Englezi su ovaj dogovor izigrali ve 1916. potpisavi u Sykes Picotu ugovor s Francuzima i Rusima prema kojem se formiraju dvije arapske drave Saudijska Arabija i Jemen, a ostali prostor je stavljen pod meunarodnu upravu, sjevernim djelom su upravljali Englezi, a junim djelom meunarodne snage. Velika Britanija osigurala je i javno saveznitvo s carskom Rusijom kako bi Njemakoj onemoguili dolazak do nafte iz Bakuua. Dok se Francuska i Rusija borila s Njemakom i Austrougarskom Britanci su 1.400.000 vojnika prebacili na bliski istok kako bi oteli naftna podruja od Turske. Kako bi se Nijemci, Francuzi, Turci i Rusi za to vrijeme to vie iscrpili, Britanci su preko svojih agenata stalno pomagali trenutno slabijima.

Kako bi smanjili pritisak na istonom frontu ve 1915. Njemaka vlada je poela financirati Lenjina i njegove boljevike pa su 11. oujka 1915. odobrili 5 milijuna maraka za boljeviku propagandu u Rusiji, a rujnu su mu uplatili jo 5 milijuna. Pruski diplomat u Rusiji Kurt Riezler bio je zadovoljan rezultatima pa javlja u Berlin: Boljevici su divni momci i do sada su sve lijepo i poteno uinili to smo eljeli. Iako su Rusi bili Britanski formalni saveznici, zbog dugoronih interesa bili su prirodni neprijatelji tj., iz svojih dugoronih interesa radili su isto to i Nijemci, pa su odluili ponovno pomagati Boljevike. Za to su ponovno odluili angairati svoga agenta Parvusa. On se nakon uspjene organizacije blokade Rusije s juga vratio meu siromanu rusku emigraciju u Njemakoj, te je meu njemakim socijaldemokratima poeo zagovarati borbu protiv Rusije kao borbu protiv svjetskog imperijalizma. Na iskustvima iz 1905. odluio je angairati krajnje lijevog ekstremista i izofrenika Vladimira Uljanova Lenjina i njegove boljevike, a za to mu je trebalo puno novca koji je pribavljen preko masonskih udruga. Lord Milner je 1917. boljevicima uruio 21 milijun rubalja u zlatu, koje je dobio od amerikog bogataa Jacoba Schieffa, a Njemaki carski ferdmaral Ludendorff, lan iste loe iluminata kao i Parvus, zbog Njemakih kratkoronih interesa, osigurava 2 milijuna Njemakih maraka u zlatu, ime su osigurali Lenjinov dolazak na vlast. Hans von Wangenheim, veleposlanik carske Njemake u Turskoj i feldmaral Ludendorf, koje je Parvus upoznao na raznim masonskim sastancima u poetku su bili rezervirani prema idovu Parvusu, ali su, nakon njegovog uvjeravanja kako on osobno nije zainteresiran da doe na elo Rusije, prihvatili njegov savjet o tom kako u Rusiji treba stvoriti anarhiju i tako Nijemce osloboditi istonog bojita. Na taj nain bi Nijemci na zapadu lake ratovali s Francuzima, to je Britancima gospodarski odgovaralo, iako su Francuzi formalno, kao i Rusi bili njihovi vojni saveznici, ali gospodarski konkurenti. Plan Parvusa na koji je pristao Ludendorf je bio: a) uz pomo socijaldemokratskog i liberalnog tiska sruiti ugled Cara parolama; car je kriv za rat, carica je Njemica tj, pijunka, a mladi carevi je bolestan. Zahvaljujui velikim proturjenostima izmeu ruskih drutvenih slojeva, nacija i regija, spremnost Ruskog naroda na borbu za domovinu bio je minimalan. b) proglasiti parolu zemlja seljacima ime e navesti seljake na rat protiv veleposjednika, ime e i vojnici pobiti zapovjednike, te napustiti bojite kako bi sudjelovali u podjeli zemlje. Britanska pomorska blokada, strani ljudski gubici na zapadnom bojitu i izgledno ukljuivanje SAD u rat uvjerile su Nijemce kako je plan ostvariv, te je ubrzo sruen pravni sustav u Rusiji uz pomo Lenjinovih boljevika i njemake vojske koja je s brodova napala Petrograd. Nijemci su organizirali dolazak izofrenika Vladimira Uljanova Lenjina u Rusiju iz vicarske s tridesetak njegovih sljedbenika, britanskih agenata provokatora, sitnih socijalistikih avanturista, terorista i kriminalaca. Ukljuivanjem Turske u rat protiv vlastitog vojnog saveznika Britanci su osim slabljenja Turske istovremeno sprijeili Lenjinove protivnike u reorganizaciji i nabavi ratnog materijala preko bliskog istoka i Sredozemlja. U Rusiji nakon pua malobrojnih puista najvaniju ulogu u Lenjinovu preuzimanju vlasti imali su ratni zarobljenici, Njemaki i Austrougarski vojnici, njih oko 300.000. tzv., internacionalisti. Lenjin je na ovaj plan pristao i na osnovu njega je, nakon Lenjinovog

dolaska na vlast sklopljen Brest litovski ugovor 3. oujka 1918. Ovim ugovorom Lenjin je dobio slobodne ruke u gospodarskom unitavanju Rusije i Njemaku zatitu u graanskom ratu, a Nijemci su dobili mir na istoku i pola europske carske Rusije. Nijemce je plan kotao 50 milijuna Njemakih maraka u zlatu, ali su to kasnije naplatili stotinu puta vie novcem koji su boljevici opljakali od ruske sirotinje. Rusija je pretvorena u dravu gdje je zavladala vrlo uska partijska elita uz pomo nekoliko stotina tisua internacionalnih uvara, dok su svi ostali postali nesvjesni robovi. Sklapanjem za britance nepredvienog mira izmeu Rusa i Nijemaca dolo je do sukoba izmeu Britanskih dugoronih poslovnih i kratkoronih vojnih interesa. Njemaka je dobila priliku za prebacivanje trupa sa istoka na zapad, te je Britanija na brzinu poela pomagati carskim generalima, ukljuujui i organizaciju atentata na Lenjina, ali bilo je kasno, uz pomo ratnih zarobljenika komunisti su se vrlo brzo uvrstili i nisu vodili rauna o Britanskim, ve samo o svojim interesima.

Poetkom 1917. britanska vojska ulazi u Bagdad ime je bliski istok podijeljen izmeu Britanije i Francuske. Zahvaljujui tom do 1925. Britanci su preuzeli veinu poznatih leita nafte, a 1912. su kontrolirali samo 12% svjetske nafte. 2. 11. 1917. britanski ministar vanjskih poslova Artur James Balfour sastavio je poznatu Balforovu deklaraciju koju je Britanska Vlada usvojila, a po kojoj Britanska vlada povoljno gleda na uspostavu izraelske drave u Palestini, ime je otvoren put pojaanom doseljavanju idova u Palestinu. U to vrijeme u Palestini je ivjelo oko 50.000 idova, ali je njihovo doseljavanje izazvalo otpor lokalnog arapskog stanovnitva. Godine 1920. u Damasku je sazvan arapski nacionalni kongres na kojem je proklamirano osnivanje ujedinjene arapske drave i osueni imperijalistiki projekti o razbijanju arapskih teritorija. Britanci su postali pobjednici prvog svjetskog rata zahvaljujui ogromnim kreditima od amerikih banaka J.P.Morgan & co, ime je najvei dobitnik, na njihovu alost, postala Amerika, samo joj je trebalo desetak godina za izgradnju mornarice kojima bi svoje dobitke i preuzela. Tada je poelo i seljenje britanskih masonskih interesnih skupina u novu prijestolnicu svijeta New York, ime je Britanski kapital sve vie postajao Anglo-ameriki kapital. Nakon prvog svjetskog rata Wersajski ugovor je sastavljen kako bi izazvao budue tenzije u Njemakoj. Habsburka Monarhija je razbijena kako bi se dugorono oslabio Njemaki utjecaj u podruju srednje Europe, a Srbija je nagraena djelovima susjednih drava ime je ojaan bedem izmeu Njemake i bliskoistone nafte. Stvaranjem Jugoslavije stvorena je nestabilna i nesamostalna, Britanskom interesu podlona drava na sjecitu puteva Berlin Beograd Bagdad, te Rusija Jadransko more. U toj dravi Britanci su uvijek mogli nai saveznike meu pravoslavnim Srbima kad je trebalo ogroziti Njemake interese, te meu katolikim Hrvatima kad je trebalo ugroziti Ruske interese. Ruski boljevici su dolaskom na vlast blago opljakano od vlastitog naroda poeli prebacivati u europske drave i SAD gdje su otvarali raune na svoje ime, te kupovali

banke i poduzea. Pripadnici Lenjinovog CK, te pripadnici vodstva Kominterne preko noi su postali milijunai. Zbog velike koliine pristigloga zalata njegova cijena na burzama je pala. Preko Kominterne boljevici su poeli osnivati komunistike partije irom svijeta, u pokuaju dizanja novih revolucija od 1919. i na dalje. U Kominternu Britanci su ubacili veliki broj agenata provokatora koji su dobili zadatak to vie oslabiti Britanske industrijske konkurente, ali im nisu dovoljno pomagali kako stvarno ne bi stvarno preuzeli vlast u kontinentalnoj Europi, te tako ojaali komunistiki blok. Preko ovih britanskih agenata, najee visokopozicioniranih masona, nestao je velik dio Ruskog zlata bez traga u zapadnim bankama. Veina novoformiranih komunistikih i socijaldemokratskih partija u ratom razorenoj Europi pokuavaju organizirati komunistike revolucije, ali se zbog neuspjeha ubrzo djele na razne frakcije pri emu nastaju novi faistiki i nacional socijalistiki pokreti to Britanci podravaju financirajui masonskim novcem istovremeno razliite frakcije, osobito one koji ne dobivaju pomo od Kominterne. Lenjin 1920. pokuava na brzinu vojno pokoriti oslabljenu Europu, ali je ve u Poljskoj poraen, nakon ega u Rusiji nastaje novi niz neuspjenih seljakih buna protiv komunista. Nakon prvog svjetskog rata mediji u rukama Masonskih klubova poeli su iriti liberalne ideje, ime su poticali raspad obiteljskih vrijednosti i jaanje gospodarskog darvinizma. To je posluilo kao izvrsna podloga za razvoj radikalnih komunistikih, faistikih i nacionalno - socijalistikih ideja. Na gospodarskom planu Europom su sve vei utjecaj imali razni monopoli u rukama velikih lobija ili drava. To je vodilo do sve veeg zaostajanja u odnosu na SAD gdje je slobodno trite poticalo konkurenciju i tehnoloki razvoj. U SAD u su ak i eljeznice gradile privatna dioniarska drutva, a pojavom elektrine energije i elektro mree su gradili privatnici, dok je sve to u Europi potpalo pod monopolsku kontrolu drava, ime je tehnoloki razvoj Europe usporen. Zahvaljujui tome SAD je sve bre preuzimala poziciju prve tehnoloke i znanstvene sile. Europske drave su nastavile monopolizaciju i oko novih tehnologija razvijenih u SAD-u kao to su telefonija i elektroenergetski sustavi, te su nastajali novi sukobi oko monopolizacije tih tehnologija, zbog ega je tehnoloki razvoj dodatno usporen u odnosu na SAD. Wersajskim ugovorom Njemakoj su nametnute ogromne ratne odtete koje njemaka nije mogla plaati. U redovima angloamerikih masonskih krugova dolo je do podjela. Amerikanci su pokuavali preoteti primat Britancima na tritu nafte i bankarstva. Ve 1920. na amerikom tlu poele su naglo rasti tisue novih malih banaka koje su poele krojiti mree za osvajanje neosvojenih bankarskih i naftnih trita. Grupacija Sinclair planirala je uloiti u Rusiju veliki Ameriki kredit za rusku Vladu, uz suradnju s amerikim predsjednikom Hardingom, u zamjenu za rusku naftu u Bakuu. Ubrzo su Britanci plasirali u javnost aferu u Wyomingu u koju su bili upleteni Sinclair i Harding. Plan Sinclaira je propao, a uskoro je i Harding umro u udnim okolnostima. Britanci su uvidjeli kako se moraju dokopati jedine preostale ruske nafte, pa su sazvali enoveku konferenciju na koju su pozvali i Rusiju. U Rusiji je postepeno vlast preuzimao Staljin koji je poeo voditi brigu o Ruskoj dravi, za razliku od Lenjina koji je brinuo samo kako e opljakati to vie zlata. Naglo je poveao proizvodnju zlata i svih industrijskih proizvoda na temelju robovskog rada milijuna zatvorenika u tisuama Gulaga. Konferencija je trajala nekoliko tjedana, a na njoj su Britancima iza lea, Njemaki ministar vanjskih poslova Rithenau i Ruski ministar vanjskih poslova ierin dogovorili sklapanje bilateralnog sporazuma o gospodarskoj

suradnji, tzv., Rapallski sporazum. Rapalskim ugovorom izmeu Njemake i Rusije 1922. Njemaka je trebala doi do ruske nafte isporukom svoje naftne tehnologije, ali su Britanci i Francuzi odmah poveali pritisak na Njemaku. Britanci su uvidjeli kako bi se Njemaka i Rusija meusobnom suradnjom mogli oporaviti, te kako bi im se po itavom svijetu mogli sruiti stari planovi dominacije, pa su odmah kreirali nove geostrateke planove, po kojima je trebalo: a) ponovno sukobiti Njemaku i Rusiju kako bi se zaustavio rast njihove moi, b) sruiti sitne banke na amerikom tritu koje su bile izvan njihove kontrole, c) ubrzati naseljavanje idova u Palestini kako bi se dugorono zavadili Arapi i sprijeilo njihovo moebitno ujedinjenje i osamostaljenje. Plan vrlo brzo kree u realizaciju. Na amerikom teritoriju velike banke su poele izgradnje kreditne piramide koja e pui 1929. godine. U Njemakoj uskoro dva desniarska ekstremista dva mjeseca nakon Rapala ubijaju Rithenaua u Berlinu. 11. sijenja 1923. godine francuska vojska dobiva zapovijed za okupaciju Essena i najrazvijeniju njemaku Ruhrsku pokrajinu, zbog optubi kako Njemaka ne potuje sporazum o ratnoj odteti. Njemaki radnici obustavljaju rad, te dolazi do velike krize, tzv. weimarske inflacije. Kako bi mogli isplaivati ratnu odtetu Britancima Njemaka tampa novac kojima kupuje dolare, to izaziva najveu ikad zabiljeenu inflaciju. Studenoga iste 1923. godine Hjalmar Schacht, bliski prijatelj guvernera engleske banke Montenagu Normana, imenovan je njemakim povjerenikom za valutu. Mjesec dana kasnije Karl Helfferich jednoglasno je izabran za predsjednika Reichbanke, ali ga Stresemannova vlada odbacuje pod pritiskom londonskih i njujorkih bankara. Umjesto njega predsjednik postaje Hjalmar Schacht. Nekoliko mjeseci kasnije Karl Helfferich pogiba u sumnjivoj eljeznikoj nesrei. Na bliskom istoku formiranje idovske drave nije ilo eljenim tijekom, poto se europski idovi nisu eljeli preseliti u pustinju. Zato je njihovo iseljenje iz Europe trebalo ubrzati, kako bi stvorili trajni nered na podruju Arapskog poluotoka i osigurali trajni razlog za svoje intervencije. Za preseljenje su morali smisliti neku znanstvenu teoriju kojom bi idove istjerali iz Europe, s tim da bi za to trebao biti kriv netko drugi, i kako bi oni ostali u dobrim odnosima sa idovima, a i s Arapima. Teoriju je, na osnovu Darwinove teorije razvoja vrsta, osmislio Darwinov neak Francis Galton, a razradili i proirili su je neki tzv. humanistiki ameriki znanstvenici eugeniari poput Madisona Granta, Charlesa Devenporta i Herriyja Laughlina, financirani od angloamerikog naftnog lobija. Teoriju su vrlo brzo prihvatile pojedine europske frakcije komunistike internacionale razoarane ekonomskom neefikasnou Lenjinove Ruske drave, kao to su Talijanski faisti, i Njemaki nacionalni socijalisti. U Italiji nije bilo dovoljno idova, pa se naglo poveavaju investicije u razvijanju antiidovske mrnje u Njemakoj, a i u ostalim kontinentalnih europskih drava. U planskom poslijeratnom unitenju Njemakog gospodarstva i izluivanju Nijemaca, bilo je pitanje trenutka kad e neki suludi politiar prigrliti ovu znanstvenu teoriju i pomou nje poeti zagovarati mrnju prema idovima, kao krivcima za sve, te zapoeti njihov progon. Psiholoka teorija kae: Postoje jasno odreene granice do kojih ljudski mozak moe apsorbirati promjene i njihovu prirodu. Nakon neprestanih uzastopnih okova, velika

ciljana populacijska skupina shvaa kako vie ne eli birati ni odluivati. Tada nastupa maloduje, prije kojeg esto dolazi do bezumnog nasilja. Takvu je skupinu zatim lako kontrolirati, jer e posluno slijediti naloge, bez pobune, to je cilj toga procesa. Kako bi Nijemce usmjerili prema ovom pravcu britanski medijski plaenici su po njemakim medijima irili tvrdnje kako su za sve njihove gospodarske probleme krivi idovi, a nikako Britanci i Francuzi sa svojim sve veim zahtjevima za ratnom odtetom i lihvarskim kamatama na nju. Velikoj veini ljudi koji nemaju obiaj sumnjati i misliti svojom glavom ovo je izgledalo vrlo prihvatljivo iako bi im moglo djelovati i kao nelogino samo da su si postavili pitanje: Ako su idovi nii narod, tj., gluplji kako su onda uspjeli financijski podjarmiti pametnije i brojnije arijevce. Isto tako su i ruki radnici mogli zakljuiti kako je marksizam glupost samo da su se zapitali:Ako su radnici zasluni za viak vrijednosti i profit poduzea, dali su onda zasluni i za manjak u poduzeu kad poduzee upadne u gubitke. Upravo nedostatak kritinog loginog razmiljanja kod veine ljudi temelj je raznim ideolozima pri zavoenju naivnih ljudi i njihovom dolasku na vlast. Ubrzo je uoen mladi, agresivni, marginalni politiar Hitler, koji je kao bivi beki beskunik, te bivi vojnik, poeo razraivati svoju teoriju rasnog ienja niih naroda to su britanske slube vrlo brzo registrirale. Godine 1919. osnovao je nacionalno socijalistiku partiju koja je u poetku bila lanica Kominterne. Kao bivi lan kominterne zadrao je Lenjinov partijski statut, Lenjinov teroristiki sustav vladanja, Lenjinov klasni kolektivizam i taktiku izazivanja mrnje prema bogatijima zamjenio je nacionalnim kolektivizmom i izivanjem mrnje prema drugim niim narodima. Na spoznajama iz Lenjinove prve petoljetke shvatio je kako gospodarstvo utemeljeno na Marksizmu ne moe rijeiti ni pitanje prehrane, pa ga je napustio, a da bi imao nekakvu znanstvenu podlogu svojoj ideologiji prihvatio je znanstvenu teoriju Eugeniku utemeljenoj na Darvinizmu, koja je tada bila opeprihvaena u svim zapadnim dravama, to mu je odlino posluilo kao podloga za njegovu rasnu teoriju o potrebi istrebljenju niih naroda. Za razvoj ove teorije osim eugenike upotrijebio je i uenje Houston Stewarta Chamberleina Njemakog carskog prijeratnog savjetnika kojeg su na tu funkciju caru podmetnuli britanski obavjetajci. Na prvim izborima nacionalni socijalisti i komunisti su se vrlo estoko borili za isto birako tjelo, te su u tom glodanju iste kosti uli u sukobe koje nakon izbora nisu znali smiriti, te su nacionalni socijalisti izali iz Kominterne, a svoje bive drugove marksistike komuniste su proglasili za najvee neprijatelje. Komunisti su im odgovorili istom mjerom nazvavi im desniarima to je za komuniste bila najvea kletva. Britanci su 1920. poeli tajno graditi zrani obrambeni sustav. Na svim aerodromima su poeli pravili podzemne bunkere sa protuzranim topovima koji se iz bunkera die iznad zemlje. Napravili su i osmatraki sustav irom zemlje povezan telefonima, to im je u drugom svjetskom ratu omoguilo pobjedu u zranom ratu. Ni jedna europska kontinentalna drava nije imala nita slino, poto nisu vjerovali u novi rat, pa se za njega nisu ozbiljno ni pripremali. Nastavili su i sa ulaganjima u vojnu mornaricu, a jedino su kopnene vojne snage poeli smanjivati. Ve tada su se pripremali za novi veliki rat, ali su javnim smanjivanjem kopnenih snaga ostavljali privid vojnog slabljenja, ime su eljeli njemce navui u novi rat. Samo im je trebao u Njemakoj na rukovodeem mjestu netko eljan rata. Kako bi u tome

uspjeli u Italiji su pomagali svom agentu Musoliniju, bivem voi socijalista u osvajanju vlasti sa njegovim faistima. Britanske i amerike slube su ve 1922. kontaktirali s Hitlerom i napravile njegov psiholoki profil. Nasuprot njemu, svaki razumni Njemaki politiar Britancima je predstavljao prijetnju pa su ga uklanjali; medijski, politiki, a kad nije ilo drugaije i fiziki. Ve 1926. je poelo, preko masona, britansko financiranje tog vrlo inteligentnog duevnog bolesnika koji je, po britanskim planovima, kao njihov nesvjesni agent provokator treba protjerati idove u Palestinu, te sukobiti Njemaku sa Staljinovom Rusijom koja je, na veliko britansko iznenaenje i usprkos stalnom graanskom ratu, uz rad 20.000.000 robova po Gulazima uspjela snano razviti proizvodnju i infrastrukturne objekte prema Sibiru i Vladivostoku. Britanskoj opoziciji koja se suprotstavljala financiranju Hitlera objanjavano je kako samo on moe sprijeiti dolazak komunista na vlast u panjolskoj, a nakon toga i u itavoj Europi. Ovoj propagandi podlegli su i mnogi njemaki idovski bankari i trgovci koji su davali velike donacije Hitlerovoj stranci, te su i glasali za Hitlera. Da su Britanski politiari stvarno eljeli sprijeiti irenje komunizma dovoljno je bilo blokirati novac koji su Lenjinovi komunisti prebacili iz Rusije na svoja bankarska konta. Javno su irene teze kako samo jak politiar poput Hitlera moe zaustaviti Staljina koji je poeo naglo razvijati snagu Rusije, a stvarno su nastojali sprijeiti razvoj Njemake i sukobit je s Rusijom, kako bi i jedne i druge ekonomski unitili. Poetkom 1928. u Kraljevini Jugoslaviji prvak HSS-a Stjepan Radi ulazi u koaliciju sa Srbinom Svetozarom Pribieviem, te postaje opasan politiar koji bi mogao politiku Kraljevine Jugoslavije skrenuti s Britanskog pravca i pribliiti je Njemakoj. Kako se to ne bi dogodilo lan Crne ruke i ujedno srpski poslanik radikale stranke Punia Rai 20. 6. 1928. izvrio je atentat na Stjepana Radia i etvoricu suradnika, pri emu su poginuli Stijepan i Pavle Radi, te uro Basariek. Prije atentata pojavili su se u novinama tekstovi o mogunosti atentata na Radia, a kao razlog su spominjali navodnu ugroenost srpskih interesa, iako su stvarno mogli doi u pitanje dugoroni Britanski i Ruski interesi. Poinje politiki raspad Kraljevine Jugoslavije koja sve vie srlja prema meunacionalnom ratu koji eskalira trinaest godina kasnije, nakon Njemako Talijanske okupacije, to odgovara Britancima, Talijanima i Rusima, a teti Nijemcima koji su previe snaga morali vezati za podruje nemirnog Balkana. Dolaskom Staljina na vlast 1924. poelo je povlaenje tisua tona zlata iz Amerikih i Europskih banaka koje su Lenjinovi suradnici tamo polagali od 1918. do 1924. Lenjinovi suradnici pod torturom su priznavali gdje se zlato nalazi i pod kojim iframa, te je dobar dio zlata vraen u SSSR. Zbog toga cijena zlata na zapadnim burzama poela je rasti. Istovremeno s ovim Staljinovim potezima su velike amerike banke poele proces planskog ruenja malih konkurentskih banaka tako to su ih planski uvukle u pekulantsko kreditiranje kupnje dionica ija cijena je stalno rasla. Mnogi obini graani, koji ne znaju nita o dionicama poeli su uzimati kredite i kupovati dionice. Zbog velike potranje za dionicama njihova cijena je stalno rasla, ime su kupci ostvarivali sve veu dobit koja je opet privlaila sve vei broj u pekulacije neupuenih kupaca. Kad je sav slobodan novarski kapital uvuen u ovu kreditnu piramidu guverner Engleske banke Montenagu Norman je zatraio od amerikog guvernera federalnih rezervi Georgea Harrisona podizanje

kamata, umjesto da ih smanji i tako sprijei deflacijsku krizu. Zbog Staljinovog povlaenja zlata u Rusiju i naglog poveanja koliine dionica na tritu stvarno je trebalo smanjiti kamate na kredite, a sprijeiti pekulativnu kupovinu dionica na kredit nekim drugim financijskim instrumentima. Godine 1929. cijena dionica bila na vrhuncu, a velike banke su ispravno ocijenile kako su cijene dionica postale prenapuhani balon koji su one planski umjetno stvorile, te su se povukle iz kupovanja. Poele su same naglo prodavati dionice, ime su ih se na vrijeme rijeili i ostvarili veliku zaradu, a posljedino su izazvali nagli pad cijene dionica. Zbog nagle prodaje cijena dionica je na crni etvrtak naglo pala, a sitni kupci dionica su izgubili na vrijednosti, te nisu mogli vraati kredite kojima su kupovali dionice. Zbog toga su i male banke koje su odobravale takve kredite postale nelikvidne, tedie su navalile na altere banaka kako bi digle svoje uloge, a poto banke ne dre novac u sefovima to nisu mogle uiniti. Tisue malih banaka su zbog nelikvidnosti propale, a opstale su samo one koje su znale to se sprema, te su na vrijeme pripremile velike koliine gotovine, pravovremenom prodajom dionica i obustavom odobravanja novih kredita. Kad su cijene dionica zbog nagle rasprodaje pale daleko ispod realne vrijednosti velike banke su jeftino pokupovale sve ono to je bilo profitabilno. Kao rezultat ovakve financijeske operacije nastala je najvea deflacijska kriza u povijesti koja je razbila ameriko gospodarstvo, te se do 1931. proirila na itavi svijet. Velike banke koje su na vrijeme spremile velike koliine gotovine u sefove i na deflaciji su zaradile, poto u deflaciji vrijednost novca vremenom raste. Promatrajui ovu planski izvedenu operaciju unitavanja sitne bankarske konkurencije od strane velikih banaka, amerike obavjetajne slube su produbile svoja zananja o tom kako dolar mogu pretvoriti u sredstvo za osvajanje svijeta, daleko efikasnije od vojne sile. Planeri Amerikog presjednika Tafta su jo 1911. godine izradili strateki plan osvajanja svijeta uz pomo dolara, a taj plan se u svojim ciljevima podudarao s ciljevima Britanskog naftnog imperijalnog lobija koji su oni razradili krajem 19. stoljea. Dolo je do zajednikog djelovananja britanskih i amerikih slubi na jaanju njihovih naftno bankarskih interesa i stjecanja dominacije na svjetskom nivou. Propau austrijske Creditanstalt banke bankrotiralo je austrijsko i njemako bankarstvo koje je veinom bilo u idovskim rukama, a s bankama je propalo i gospodarstvo. Kako bi se Nijemce dodatno radikaliziralo mediji su ih poeli uvjeravali kako su banke propale krivicom idova koji su izvukli iz banaka njihov novac. Propau Njemakih i Austrijskih banaka propada industrija, a raste nezaposlenost i politiki ekstremizam. Godine 1932. godine Ivar Kreuger, vedski industrijalac i bankar, naen je mrtav u svojoj Parikoj hotelskoj sobi, usred pregovora oko davanja velikog novog zajma njemakoj vladi. Britanci koji su uz pomo vlastitog bankarskog lobija i Amerikih idovskih bankarskih kua organizirali ovu ekonomsku krizu, ekonomskim unitenjem Njemake nastojali su na vlast dovesti Hitlera koji e za njih odraditi njihov prljavi posao. Tada je ocijenjeno kako je njemaki narod dovoljno radikaliziran, te se na konferenciji u Lausannei ukidaju ratne reparacije Njemakoj. Odmah potom poetkom 1933. Hitler pobjeuje na izborima. im je Hitler pobijedio na izborima, svjetski cionistiki pokret je u novinama objavio rat Njemakoj; bojkotom, financijama, diplomacijom i atentatima. Odgovaralo im je radikaliziranje stanja kako bi to vie idova pred Hitlerovom osvetom moralo pobjei u

Palestinu. Prvih godna Hitler nije imao previe vremena za idove poto se morao najprije obraunati sa svojim bivim drugovima komunistima, kriminalcima i duevnim bolesnicima koje je strpao u logore, to su mnogi na zapadu, preko medija, javno hvalili. idovski problem ostavio je za kasnije, kako bi ga rijeio ne protjerivanjem, kako su cionisti mislili, ve istrebljenjem. Godine 1933. godine guverner Engleske banke Montenagu Norman odobrava presudan kredit novoj vladi Adolfa Hitlera. Britanskim naftakim masonima on je bio idealan izbor, fanatik koji e se sukobiti s obnovljenim jakim britanskim protivnikom Rusijom, te ujedno, u sukobima oslabiti i Njemaku. Odgovarao im je i Hitlerov antisemitizam jer su pomou njega planirali iseliti idove iz Njemake i naseliti ih u Palestinu, kako bi ih sukobili s Arapima, te izazvali stalnu krizu na ovom naftom bogatom podruju. Kako bi to vie idova zavrilo u Palestini progurali su zabranu naseljavanja prognanih idova u Veliku Britaniju, te sjevernu i junu Ameriku. Najvei financijer Hitlera bio je mason, Sir Henri Deterding naturalizirani britanski poslovni ovjek i agent britanske tajne slube, koji je stvorio Royal Dutch Shell, te organizirao angloameriki naftni kartel. Operaciju su vodile obavjetajne slube, ali su novac davali masoni kako ih neki neupueni Britanski, ili Ameriki parlamentarci ne bi mogli razotkriti pratei trag novca iz dravnog prorauna. Znaajnu pomo u iznosu od trideset milijardi ondanjih francuskih franaka, Hitler je dobio i iz tajnog fonda Tree republike u kojoj su tada na vlasti bili francuski socijalisti, a taj je novac djelomino iskoristio za svoju predizbornu kampanju, a veim djelom za stabilizaciju Njemake valute. Kako Njemaka ne bi predstavljala opasnost i za Britaniju proizvodnja oruja je nastavljena, te je koliina oruja u Velikoj Britaniji bila viestruko vea od onog u Njemakoj. Tek nakon pada eke i zarobljavanja njenog oruja, koje je bilo brojnije od Njemakog, Hitler je poeo s naglim naoruavanjem. Francuska koja je imala pravo imati mornaricu 33% britanske, a ugroena na Sredozemlju od Italije, vidjevi kako se Njemaka ponovno naoruava, u svibnju 1935. sklopila je savez sa Sovjetskim Savezom. Britanci su na to reagirali tako to su u lipnju 1935. s Hitlerom sklopili anglo njemaki mornariki sporazum po kojem je njemaka imala pravo na vie brodova i podmornica u sjevernom moru od Francuske. Kako bi Hitlera ohrabrili na osvajanja prema istoku sklopili su s njim Muenchenski sporazum (Chamberlain, Daladier, Mussolini i Hitler) i vie drugih. U Oujku 1936. Hitler je prekrio Locarno sporazume kad je remilitarizirao Reinland, oblast rijeke Rajne. Pripadnici britanskog crnog plemstva iz tzv. Milnerove grupe su ga uvjerili kako Britanije nee reagirati, iako je Versajski ugovor na to obvezuje. O tome kako Hitleru treba prepustiti Reinland, unato Locarno sporazumima voene su ak javne rasprave u Donjem Domu Britanskog Parlamenta i u The Timesu. Time je Hitler uvuen u budue sukobe, uvjeren kako moe to hoe. Ovime je Britanija i Francuskoj zabila no u lea, te pripremila budui sukob Njemake i Rusije. Kako bi se Hitlera ohrabrilo i prema njegovom savezniku Musoliniju voena je vrlo pomirljiva politika. Kad je napao nenaoruanu Etiopiju javno su prosvjedovali, ali su istovremeno kroz Sueski kanal proputali talijanske vojne brodove sa tisuama vojnika. Istodobno sa organizacijom Njemako Ruskog ponovnog sukoba, Britanci su za podruju Afrike pravili planove kako osvojiti naftom bogata podruja pod kontrolom panjolske. Za to su odluili upotrijebiti masone kao svoje pijune preko kojih su nastojali u panjolske institucije dovesti nesposobne i korumpirane slubenike i politiare. Istodobnim

medijskim ukazivanjem na takve pojave uspjeli su na vlast dovesti komuniste i anarhiste koji su odmah poeli sa progonima katolike crkve i vjernika. U nastalom meteu Britanci su nastojali izazvati pobune u panjolskim kolonijama, kojima su planirali pruili pomo, te se nametnuti kao osloboditelji. Pri slabljenju panjolskih institucija zaboravili su na panjolsku vojsku u kolonijama koja se vratila u matinu dravu, te u graanskom ratu od 1936. do 1939. istrijebila masone kao Britanske pijune i komuniste kao Ruske pijune. U to vrijeme SSSR je bio previe jak za Njemaku, ali su Britanci ve ranije organizirali proces vojnog slabljenja SSSR. Preko agenata dezinformatora i agenata provokatora ubaenih u Kominternu i NKVD uspjeli su paranoinog Staljina uvjeriti kako mu stalno prijete razni urotnici, te je dolo do vrlo snanih frakcijskih borbi u SSSR i u svim ostalim komunistikim partijama, pri emu je likvidiran cijeli ratno iskusni vojni zapovjedni vrh Crvene armije, (3 marala, 13 generala, 5.000 asnika, kao i 3.000 poljskih komunista koji su ivjeli u SSSR-u) te je Hitlerova armija vrlo brzo postala jaa od sovjetske. Kampanja dezinformiranja je bila toliko uspjena da su Staljinu kasnije trebale tri godine rata kako bi osposobio novi zapovjedni kadar, a Britanci i Amerikanci su morali u ratu angairati mnogo vie ljudstva nego to su planirali. Hitler je, u poetku, bio uvjeren u saveznitvo s Britanijom, koja mu je davala kredite, te je vrlo malo ulagao u proizvodnju oruja. im je pred javnou poeo pokazivati svoje pravo lice, britanski je vojno-industrijski lobi poeo javnu kampanju za jaanje vojske, ali nisu poduzeli nita ozbiljnije kako bi sruili Chamberlena koji nije shvaao (ili nije htio shvatiti) ciljeve svojih masonskih savjetnika, te je pokuavao mirotvornom politikom smiriti Hitlera. Chamberlen je bio britanski pacifist, a oni su nakon Prvoga svjetskog rata poeli iriti stav kako je moderni rat vrlo grozan, te kako se vie nikada ne moe ponoviti. Sukladno tom povrnom vjerovanju britanski ljeviarski politiari su poeli smanjivati britansku kopnenu vojsku, to je bilo u suprotnosti s dugoronim planovima britanskih Masona i naftaa, ali im je kratkorono odgovaralo, kako bi Hitlera navukli na stav kako mu nitko nita ne moe. Kako bi Hitlera usmjerili prema istoku i sukobili ga sa Staljinom, Britanci uspijevaju nagovoriti priglupe Poljske politiare na blokadu Danzinga. Poljskoj su nakon I svjetskog rata pripojeni dijelovi Njemake (lezija, Pomeranija i dijelovi drugih pokrajina) sa milijunima Nijemaca. Danzing je proglaen za "corpus separatum" a poljaci su oko njega imali pravo na svoju carinsku slubu. U njemu je 1. rujna 1939 ivjelo 97% nijemaca koji su ve mjesecima bili gladni zbog poljske blokade opskrbe. Kako bi prekinuo blokadu Danzinga Hitler je 1. rujna 1939. napao Poljsku uvjeren kako e to Britanija i Francuska mirno promatrati, kao to su do tada promatrali napad na ekoslovaku. U tom trenutku Njemaka je imala streljiva za 6 tjedana borbe, a avijacija bombi za 3 mjeseca. Britanija i Francuska odmah Njemakoj objavljuju ultimatum, a Hitler im odmah ak pet puta pred domaom i svjetskom javnou alje poruke mira. Zapadni mediji te mirovne ponude preuuju, te Britanija i Francuska 3 kolovoza Hitleru objavljuju rat, iako iduih 6 mjeseci nisu pokrenuli nikakve borbe, uvijereni kako e se Hitler i Staljin oko Poljske potui. Da se Staljin nije pridruio napadu pobjeda Njemake bi bila neizvjesna. Odmah nakon sloma u njoj su se stvorili mnogobrojni partizanski odredi, neki sastavljeni od Poljaka, a neki od idova. (Iako se napad na Poljsku vodi kao poetak II svjetskog rata on je zapravo poeo ve 1937. napadom Japana na Kinu.)

Sedam dana prije napada na Poljsku 23. kolovoza 1939. na Moskovski aerodrom iskrcao se Njemaki ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop, te je iste veeri potpisan nacistiko - komunistiki sporazum o nenapadanju, te dodatni protokol o Razgranienju interesnih sfera u istonoj Europi. Ovaj sporazum Hitleru je trebao kako bi bio siguran u pobjedu nad Poljacima, poto je bio svjestan kako e oni pruiti ozbiljan otpor, te kako bi se njegov nedostatak streljiva mogao pokazati kao ozbiljan otpor ako Poljake brzo ne slome. Zbog toga je pristao Staljinu dati pola Poljske kako bi i on napao Poljsku, odnosno kako im eventualno ne bi pomogao u obrani. Dva tjedna nakon Njemakog napada i Staljin je napao Poljsku, te se ona vie nije mogla braniti. Zajedniki Njemako Sovjetski napad na Poljsku nije odgovarao angloamerikom masonskom lobiju, te se Britanija morala ukljuiti u rat, u prvoj fazi samo na moru. Poto su raunali kako e se Hitler i Staljin zaratiti oko Poljske, Hitlerova i Staljinova suradnja je nepredviena okolnost koja je gotovo upropastila sve investicije uloene u projekt Hitler, te je natjerala Britaniju da se ljudski i materijalno u rat ukljui mnogo snanije nego su planirali. Umjesto promatraa primorani su na aktivno sudionitvo, te su odmah pojaali obavjetajne operacije izazivanja nepovjerenja izmeu Hitlera i Staljina. To im nije uspjelo, te se Hitler okrenuo prema istoku tek kad je osvojio sve na zapadu, osim Britanskog otoja, od ega je odustao zbog slabije mornarice i zrakoplovstva. Pred rat u Europi kad su poeli veliki progoni idova na podruju Njemake, idovi su pojaano poeli bjeati u Palestinu pa se Arapi bune. Kako bi Arape zadrali u ulozi saveznika Britanci 1939. ograniavaju useljavanje idova u Palestinu na 15.000 godinje, tj, na 75.000 u 5 godina, ali stvarno nastoje ograniiti useljavanje idova u Britaniju i obje Amerike, iako su znali za koncentracijske logore, koje su oni i izmislili u Burskom ratu, te koristili i u svim drugim ratovima, ali o tom nisu vodili knjigovodstvenu evidenciju kao pedantni Nijemci. (Tijekom rata idovi su poeli masovno bjeati bilo kuda, a britanci su to nastojali kontrolirati, kako se ne bi sukobili sa arapima. Naseljavanje je nastavljeno i nakon rata idovima iz SSSR-a. U stvaranju komunistike Rusije idovi su bili natprosjeno zastupljeni, osobito idovski ateisti. Prije, za vrijeme, a osobito nakon 2 svjetskog rata britanci su masovno poeli koristiti idove kao pijune, a to su namjerno radili vrlo povrno, te je Staljin doao do uvjerenja kako su svi idovi zapadni pijuni, te je poeo kampanju njihovog progona. Na taj nain je nastavljen proces naseljavanja idova u Palestinu, uz sve jai otpor arapa, a kad je broj izraelaca dovoljno narastao dolo je do rata izmeu idova i arapa, te stvaranja idovske drave.) Sve do 1940. Britanija je imala veu proizvodnju aviona. Chamberlainova vlada je mogla vrlo lako zaustaviti Hitlera, samo da je htjela, tj. da je na vrijeme mobilizirala kopnenu vojsku koju je namjerno svela na 20.000 ljudi. Oruja, brodova i aviona imala je viestruko vie. Smanjivanje Britanske kopnene vojske Hitler je shvatio kao otvoreni poziv za napad na cijeli svijet, ime je Britanija Njemaku i sve njene saveznike uvukla u najveu zamku koja je ikad napravljena i koja se vrlo lako mogla osvetiti Britancima, samo da su Nijemci uspjeli razviti atomsku bombu. Meutim, angloamerikom kapitalu je odgovaralo, najprije uz pomo Hitlera oslabiti Francusku kako bi joj mogli oduzeti kolonije i naftna polja koja je imala, a tek nakon toga sukobiti Njemaku sa SSSR-om. Hitler je dolaskom na vlast odmah poeo suraivati sa Staljinom koji mu je omoguio uvjebavanje vojnih pilota na teritoriju Rusije. U zamjenu Staljin je dobio njemaku vojnu tehnologiju. Staljin je

oekivao kako e Hitler umjesto njega zauzeti itavu Europu, a kad se u tom ratu iscrpi Crvena armija e ga s lea napasti i sve osvojeno oduzeti. Molotov, ministar vanjskih poslova SSSR-a 18. 6. 1940., etiri dana nakon ulaska Wehrmachta u Pariz, kancelaru Hitleru alje najtoplije estitke Sovjetske Vlade za izvrstan uspjeh njemakih oruanih snaga. Kako bi mu olakao posao osvajanja Europe Staljin je svim europskim komunistikim partijama dao nalog sabotiranja obrane i pomaganja Hitlera. To je dalo izvanredne rezultate u svim dravama s manjinskim izbornim sustavom, tj. sustavom u kojem se glasuje za stranke, a ne za pojedince. Manjinski izborni sustav u parlament selektira partijske aparatike odane partijskom voi, te je omoguio i malim komunistikim strankama, podrunicama Kominterne ulazak u parlamente takvih zemalja, ime su oni doli u mogunost dolaska do dravnih i vojnih tajni, ulazak u obrambene strukture, i mogunost sabotiranja obrane. Drave koje su imale veinski izborni sustav kao Amerika i Britanija, uspjele su se obraniti od infiltracije komunistikih Staljinovih agenata, poto veinski izborni sustav u parlament selektira jake osobe koje imaju obiaj misliti svojoj glavom, te u takvom sustavu u parlament moe ui samo onaj tko u svojoj izbornoj jedinici ima najvie glasova. Sedam godina nakon dovoenja Hitlera na vlast i uspjenog pokretanja novog kruga rata, novi britanski Premijer Churchill nareuje financiranje terorista irom Europe. Dana 19. 7. 1940. izdao je pismenu zapovijed za osnivanje Specijal Operation Executive, odjela za obuku i voenje terorista, a misiju te organizacije saima u naredbu: Zapalite Europu. U mnogim dravama ovi britanski agenti su poeli organizirati teroristike napade na civilne ciljeve i pobune pod krinkom komunista kako bi rairili nepovjerenje Hitlera prema Staljinu, iako su pravi komunisti potivali Staljinovu naredbu o potpomaganju Hitlerovih osvajanja. Najvei uspjeh ove britanske operacije su demonstracije u Beogradu i ruenje Jugoslovenske vlade, nakon to je potpisala pakt sa Hitlerom. Demonstracije je organiziralo oko 200 britanskih agenata koji su djelovali na teritoriju Jugoslavije pod krinkom komunista. Zbog toga je Hitler morao osvajati i Jugoslaviju. Nijemci i Japanci su u rat uli sa vrlo dobrim obavjetajnim procjenama koje su govorile kako mogu pobijediti. Greku su napravili samo u procjeni snage Amerikog poduzetnitva koje je uspjelo vrlo brzo prei sa mirnodopske na ratnu proizvodnju. SAD nisu u poetku pokazivale interes za ulazak u rat, poto su birai bili protiv, ali su dioniari naftnih kompanija bili za rat kako bi zauzeli preostale bliskoistone naftne izvore. Britanska obavjetajna sluba je dva tjedna prije Japanskog napada na Pearl Harbour doznala za toan plan napada, ali ga Churchill nije dostavio Rooseveltu kako bi Ameriku uvukao u rat. A i same amerike obavjetajne slube u znale za napad, ali im je trebalo neto to e promijeniti raspoloenje amerikih biraa. im su se zbog japanskog napada ukljuili u rat poeli su vojsku prebacivati, ne na Havaje, ve u Afriku. Tek kad su pobijedili Romela u Africi poeli su znaajnije trupe prebacivati na Pacifiko otoje u borbu sa Japancima. U prvoj godini rata u proizvodnju zrakoplova ukljueno je 2 milijuna ljudi, te je do kraja rata proizvedeno preko 275.000 zrakoplova. Veina britanskih i sovjetskih tenkova bila je amerike proizvodnje. U prvoj godini rata Amerikanci su Rusima poslali preko 430.000 raznih vojnih vozila, a Ruski vojnici su itavoga rata nosili ak i uniforme, kao i donje rublje amerike proizvodnje. Cijelog rata prema Britaniji su plovili ameriki konvoji koji su Britaniji omoguili da preivi.

Zbog Britanske prevlasti u zranim snagama Njemaka ve 1942. gubi zrani rat. Njemaka pomorske snage nikad nije imala jae, a bila je jaa jedino u podmornicama. im su propali Njemaki zrani napadi na Britaniju Ameriki i Britanski agenti su uspjeli prema Hitleru proturiti informacije kako je SSSR pred ekonomskim raspadom i kako ga je mogue osvojiti jednim jakim brzim vojnim prodorom. Hitler je zagrizao mamac, a Amerikanci su odmah preko Sibira poeli Staljinu slati ogromnu vojnu pomo kako bi se i jedni i drugi u borbi to vie iscrpili. Tek kad su prvi najjai udari sila osovine zastali, te kad je poela pozicijska borba Amerikanci su se ukljuili u rat. Nakon rata Amerika je postala dominantna sila kojoj je pripala veina svjetske nafte, a uz pomo kredita preuzimali su vlasnitvo nad svime ostalima. Britanske, Francuske, Njemake i Japanske kolonije su formalno postale samostalne drave, u kojima su stvarnu gospodarsku mo zadrale angloamerike multinacionalne kompanije. Pojedini ameriki generali su eljeli unititi SSSR atomskim orujem dok ga i Rusi ne naprave, ali su globalni angloameriki geostratezi to sprijeili. Nije im odgovaralo stvaranje slobodne gospodarski efikasne Rusije, dok svojim bankarskim mreama ne zarobe itavi svijet, pa su Ruskim pijunima ak dopustili krau nuklearnih tajni. U odnosu prema Njemakoj bilo je prijedloga da ju se trajno podijeli na vie drava, ali su zapadni saveznici vrlo brzo odluili svoje okupacijske zone ujediniti u jedinstvenu zapadnu Njemaku, te ju ponovno gospodarski ojaati kako bi ona umjesto njih na sebe preuzela ulogu najteeg prvog udara u sluaju ponovnog sukoba sa Komunistikim blokom. Tek u drugom dijelu dvadesetog stoljea kad su itavi slobodni svijet uz pomo WB-a, IMF-a i WTO-a stavili pod svoju financijsku kontrolu, krenuli su u ruenje SSSR, te stavljanje i ovog podruja pod svoju kontrolu. Ratni pobjednici su medijsko politiki drugi svjetski rat prikazali kao pobjedu nad faizmom, iako on nije imao nikakve veze s time. Britanci i Francuzi su uli u rat tek kad su i obini graani, nakon Hitlerovog napada na Poljsku shvatili da rat ne mogu izbjei, a Amerikanci tek kad su Japanci napali Pearl Harbour. Faizam, kao socijalistika frakcija koja se odrekla marksizma, nije im ni najmanje smetao dok je Musolini osvajao Etiopiju, nije smetao ni Hitler dok je ubijao duevne bolesnike i mentalno ograniene, a segregacija Indijanaca, crnaca i Japanaca u Americi bila im je normalna stvar. Faizam u veini svijeta je stvarno dokinut tek polovicom dvadesetog stoljea kad su genetiari praktiari nepobitno ustvrdili kako svi ljudi potjeu od istog pretka. Pritisnuti tim injenicama norveki i vedski faisti su konano shvatili da im Laponci ne mogu pokvariti nordijsku rasnu istou, te su dokinuli prisilnu sterilizaciju Laponskih ena, a Australski faisti su pritisnuti istim injenicama morali dokinuti praksu prisilnog oduzimanja Aboriinske djece. U pozadini ovih politikih igara meunarodna industrija, osobito ameriki i britanski vojno industrijski kompleks poeo je naglo rasti, te je njenim razvojem dolo do nagle koncentracije kapitala i ljudi na sve manjem prostoru, ali ovaj puta ne u rukama Britanske drave ve u rukama privatnih investitora labavo vezanim za razvijene drave, kako bi brzo novac i mo iz jedne drave, u sluaju politikih promjena mogli brzo prebaciti u drugu dravu. Kao to se na poetku industrijskog razvoja kapital koncentrirao na nacionalnom nivou, razvojem naftne industrije poela je njegova koncentracija na svjetskom nivou. Kapital se koncentrirao u rukama vrlo malog broja industrijalaca, dok je veina dotadanjih

nacionalnih kompanija poela propadati, osim onih koji su postali dobavljai krupnim kompanijama. S nacionalnim kompanijama su propali i njihovi zaposlenici, osobito stariji koji se nisu mogli prilagoditi radu u velikim industrijskim pogonima. Velike multinacionalne kompanije pratile su velike banke koje su takoer naglo rasle na utrb malih banaka koje su pratile manja nacionalna poduzea, te s njima zajedno i propadale. Ovakva koncentracija kapitala na svjetskom nivou poela je s razvojem naftne industrije a osobito se ubrzala nakon drugog svjetskog rata, da bi koncem dvadesetog stoljea postala dominantna. Veina velikih multinacionalnih kompanija koncentrirala se na teritoriju SADa gdje je drava sprjeavala monopolizaciju, dok je u Europi pojavom Europske unije dolo do sve jae pojave prikrivenih oligopola koji su sprijeavali razvoj konkurencije kupujui zakone i propise koji njima odgovaraju, a gue sitnu konkurenciju. Zahvaljujui ovome Europa je poela tehnoloki zaostajati za mnogobrojnim malim Azijskim dravama gdje je, zahvaljujui amerikom uvoenjem demokracije i slobodne trgovine dolo do naglog razvoja tehnologije i praktine znanosti. Do toga nije dolo u bivim Britanskim kolonijama gdje su Britanci iscrtali granice novih drava tako da su narode podijelili u vie drava, a u svaku dravu su ugurali dijelove raznih naroda, kako bi stvorili nestabilne drave kojima oni stalno trebaju pomagati u rjeavanju meusobnih sukoba. Od ovoga se uspjela osloboditi Indija zahvaljujui podijeli na Indiju, Pakistan i Banglade, kao i Juna Afrika gdje je u procesu ruenja apartheida uspjeno formirana nova nacija. Naputanjem Marksistikih zabluda ak je i Kina u dvadesetak godina uspjeno dostigla Europski tehnoloki nivo proizvodnje, zahvaljujui odricanju od komunistikog proizvodnog monopola, kao i Europskih prikrivenih duopola i oligopola. Industrijska civilizacija je imala velike socijalne utjecaje i na nain ivota ljudi. Koncentracijom kapitala i poslijedino, koncentracijom stanovanja u velikim gradovima dolo je do socijalnih problema nepoznatih u predindustrijskim feudalnim drutvima. Takvo stanje dovelo je do naruavanja dotadanjih drutvenih pogleda na svijet i stvaranja novih naruenih ideologija kao to su komunizam, socijalizam, nacionalni socijalizam, nacizam, faizam i sl., a koje su trebale posluiti jednim krupnim kapitalistima za ruenje drugih krupnih kapitalista iz konkurentskih drava. Sve ove nove ideologije svoju osnovu su nalazile u traenju neprijatelja krivih za lo poloaj vlastite socijalne, ili nacionalne grupe. Komunistiki ideolozi su neprijatelja vidjeli u privatnom vlasnitvu, dok su faistiki i nacionalsocijalistiki pokreti neprijatelja nali u drugim "niim" narodima i nacijama. Veliki imperijalni stratezi i u jednima i u drugima vidjeli su naivne igrae pogodne za realizaciju njihovih tajnih planova u stjecanju, odranju i irenju moi. To je urodilo socijalnim nemirima i pojavom komunistikih drava, te su vlasnici, sve vie nastojali skriti sebe i izazvati suprotnosti izmeu samih najamnika, tj. izmeu radnika i menadera. Odluivanje o operativnim poslovima prepustili su profesionalnim menaderima, a na sebe su preuzeli samo investicijske odluke, te izbor najvanijih dobavljaa i kupaca, a te odluke posredno provode preko burzovnih meetara, tzv. brokera i dilera, te lobistikih udruga. Na taj nain posredno upravljaju poduzeima, politikim strankama, udrugama graana, medijima i meunarodnim institucijama, a koncentracija kapitala vie se ne vri na nacionalnom nivou, koja se odvijala kroz devetnaesto stoljee, ve na svjetskom nivou. Nacionalna poduzea postala su konica interesima krupnog meunarodnog kapitala zbog prevelikog utjecaja lokalne politike na njihov biznis, pa su nakon propasti ideologija krenuli sa razvijanjem raznih religioznih sekti sa istim ciljem.

6.1.

MARKSIZAM

( Uzeh knjiicu anelu iz ruke i progutah je. U ustima mi je bila slatka kao med, ali kad je pojedoh , gorina mi napuni utrobu. Otkrivenje 10,10.)

Marksizam je ideologija koja se temelji na materijalistikoj znanstveno ekonomskoj teoriji, tzv, radnoj teoriji vika vrijednosti nastaloj u prvom dijelu devetnaestog stoljea u okviru Britanske imperijalne ideologije koja je nastojala sruiti stare konkurentske monarhije. Osnovna postavka ove teorije je tvrdnja kako je jedini faktor proizvodnje kapital, nasuprot Hegelovoj teoriji da je ideja jedina vrijednost. Iako je Marx dobro definirao pojmove kao to su profit, profitna stopa i renta, osnova njegovog uenja su tri teorije: 1.Teorija vrijednosti tzv. "zakon vrijednosti". 2.Teorija vika vrijednosti tzv."zakon vika vrijednosti". 3.Teorija produktivnosti tzv. "zakon organskog sastava kapitala". Marxova teorija vrijednosti tzv. "zakon vrijednosti" tvrdi da je vrijednost neke robe konstantna, a da cijene osciliraju oko te vrijednosti. To bi znailo da kupci kupuju robu u odreenim ciklusima malo skuplje od vrijednosti, pa onda malo jeftinije od vrijednosti. Po ovoj teoriji vrijednost robe jednaka je prosjenoj cijeni robe u duem razdoblju. Kad bi ovo bilo tono znailo bi da su dobra kao zrak i voda bezvrijedni poto nemaju cijenu. Zrak voda i hrana vrijede koliko i sam ivot, a cijenu dobiju tek kad se ljudi susretnu s njihovim nedostatkom. Razlog to su zrak i voda besplatni u tome je to se nalaze svuda oko nas u neogranienim koliinama. Promatrano kroz zakon ponude i potranje moemo rei: ponuda zraka daleko je vea od potranje, trokovi proizvodnje i transporta jednaki su nuli, pa je i cijena jednaka nuli. U novije doba kvaliteta vode sve je slabiji pa se sve vie proizvodi i prodaje mineralna voda i slina pia. Tako, dobra koja u Marxovo doba nisu imala cijenu postaju sve skuplja i ljudi poinju sve vie biti svjesni njihove vrijednosti. Za sva ostala dobra vrijedi isto pravilo tj. upotrebna vrijednost robe ovisi o kupcu tj. korisniku, o njegovom dohotku i o njegovim potrebama, a trina vrijednost tj. cijena je trina kategorija. Nitko nee kupiti robu po cijeni veoj od onog iznosa koji ona njemu vrijedi, osim ako prodava ne iznese lane podatke o kvaliteti robe. Vrijednost, kao upotrebni fenomen i trokovi kao proizvodni fenomen povezani su preko trita gdje se javlja trei fenomen mjerljiv novcem a to je cijena. Pogreno Marxovo shvaanje vrijednosti i cijene tj. mijeanje dvije razliite kategorije uzrok je svih njegovih kasnijih teorijskih greaka. Radna teorija vika vrijednosti tzv. "zakon vika vrijednosti" polazi od tvrdnje da je za proizvodnju potrebno i dovoljno imati kapital u obliku konstantnog i varijabilnog kapitala tj. strojeva, opreme, sirovina, energije i radne snage. Viak vrijednosti koji nastaje rezultat je, po ovoj teoriji, rada radnika. Ako kapital tj. strojeve, ureaje, sirovine, energiju i objekte zajedno s radnicima koji posjeduju odreena znanja tj. objektivne informacije, stavimo na neki otok oni sami nee nita proizvesti. Da bi se neto proizvelo potrebno je da netko od njih, tko ima ideju kae

to raditi. Ako sami ne mogu smisliti to raditi s raspoloivim kapitalom, a nitko drugi im nije dao zadatak, onda kapital propada. Ako netko drugi, tko ima ideju, ne moe doi do kapitala, ideja mu je neostvariva. Sto autora raznih ideja zajedno ne mogu nita napraviti, ako nemaju kapitala. Istovremeno sto vlasnika kapitala, na nekom drugom mjestu, zajedno, ne mogu stvoriti viak vrijednosti, ako nemaju ideje. Kao to ena bez mukarca ne moe dobiti dijete, tako i kapital bez ideje ne moe stvoriti novu vrijednost. Samo meusobnim udruivanjem ideje i kapitala moe nastati viak vrijednosti (profit + korisniki viak). Poduzea ne ostvaruju samo profit. Neka poduzea rade i bez profita. Poduzee moe ostvariti i gubitak, nakon ega propada ako nema zaliha, ili ako gubitak ne pokrije netko sa strane. Da je viak vrijednosti rezultat rada radnika onda bi i gubitak, takoer, bio rezultat rada radnika. Ako radnici imaju pravo dijeliti viak vrijednosti onda bi morali dijeliti i gubitke. To Marx nije predvidio. Istina je da radnici nisu zasluni ni za profit, a ni za gubitak poduzea. Oni jednostavno prodaju svoje usluge poduzeu po dogovorenim, ili trinim cijenama. Visina profitne stope ovisi o produktivnosti proizvodnje, to ovisi o investitorima koji su donijeli odluku o izgradnji poduzea i koji upravljaju poduzeem. Marxova teorija produktivnosti tzv. "zakon organskog sastava kapitala" pokuaj je objanjenja zato neka poduzea imaju manju, a neka veu stopu vika vrijednosti. Po ovoj teoriji stopa vika vrijednosti ovisi o odnosu izmeu konstantnog i varijabilnog kapitala. To znai da poduzee koje eli poveati svoju zaradu treba nabavljati to skuplju opremu i tehnologiju tj. konstantni kapital, a to jeftinije sirovine, energiju i radnu snagu. U skladu s ovom teorijom izgraena su sva poduzea giganti u socijalistikim zemljama. Greka ove Marxove teorije je u tome to nije vana cijena objekata ve njihova kvaliteta, nije vana cijena opreme ve njena funkcionalnost, nije vana cijena tehnologije ve njene tehnoloke i proizvodne mogunosti, nije vana cijena sirovina i energije ve njihova kvaliteta, nije vana cijena radne snage ve njene proizvodne mogunosti. Vana je proizvodna vrijednost faktora proizvodnje, a ne trina vrijednost tj. cijena. Normalno da je cijena vana ako biramo izmeu faktora jednake funkcionalnosti. Uzrok ove Marxove greke lei u tome to je on vrijednost izjednaavao s cijenom, tj. proizvodnu vrijednost kapitala izjednaavao je s njenom trinom vrijednosti. To je u njegovo doba u veini sluajeva bilo tono, poto se tehnologija relativno sporo razvijala. Ali uvoenjem novih izuma, sve ee se dogaa da nova, kvalitetnija sredstva imaju manju cijenu od stare ekonomski zastarjele opreme. Na osnovu ovakvih pogrenih razmiljanja Marxs je svu dotadanju povijest ljudske proizvodnje, koristei Hegelovu filozofiju dijalektike i njen tzv., "zakon negacije negacije", podijelio na prvobitnu zajednicu, robovlasnitvo, feudalizam, kapitalizam i budui komunizam. Iako je vrlo dobro znao injenice kako su robovi do njegovog doba postojali u svim drutvima (najee su to bili ratni zarobljenici i prekritelji zakona), iako je znao kako su od neolitika najvie hrane proizvodili slobodni seljaci na iznajmljenoj zemlji, iako je znao kako su slobodni trgovci uvijek putovali iz zemlje u zemlju, te su zajedno sa konjuarima i laarima bili najjai ekonomski sloj tisuama godina, uporno je irio svoje teoretske podjele drutvenih zajednica, (to su razni ljeviarski intelektualci nastavili ak i nakon propasti komunistikih drava,), kako bi naglasio neizbjenost dolaska svoje fikcije

komunizma. Takoer je tvrdio kako ove drutvene formacije prelaze jedna u drugu kad u nioj drutvenoj formaciji kvantiteta "proizvodnih snaga" po Hegelovoj "negaciji negacije" preraste u kvalitetu, tj., u novo razvijenije drutveno ureenje. Da ovakva zakonitost uistinu postoji industrijska civilizacija, koju je on nazivao "kapitalizam" nastala bi prije 3.000. godina u Kini, gdje je ve tada postojalo veliko trite, sa jasnim pravilima i veliki robni proizvodai sa tisuama uposlenih. A do toga nije dolo zato to je postojala samo deklarativna, a ne i stvarna konkurencija, jedina sila koja proizvodae moe natjerati na ulaganje u nove neprovjerene ideje. Marks kao uvjereni materijalist, nije razumio vanost konkurencije, te je u konkurenciji vidio anarhiju koja razbacuje energiju, sirovine i radnu snagu. Umjesto konkurencije predlagao je plansku privredu, ne shvaajui kako se ulaganje u nove ideje ne moe planirati. U nove ideje nikada ne ulau monopolisti i oni kojima posao cvijeta. U nove ideje ulau samo oajni poduzetnici koji zadnji spas vide u nekoj novoj neprovjerenoj "ludosti". Marksizam je uspio uvjeriti mnoge ljude kako su poduzetnici meusobno saveznici u borbi protiv radnika, iako konkuriraju jedni drugima, pa su prema tome prirodni neprijatelji, te kako su radnici saveznici iako se bore za isti posao, pa su prema tome prirodni neprijatelji. Iako radnici kao dobavljai usluga poduzetnicima ine prirodne saveznike sa njima, marksisti su ih uspjeli uvjeriti kako su im poduzetnici najvei neprijatelji. Ovakve teoretske postavke pokazale su se ispravne samo u potpuno monopoliziranoj privredi gdje je sav proizvodni kapital u vlasnitvu jednog poduzetnika, drave, i gdje su svi radnici lanovi jednog sindikata, iste te drave. Vrlo brzo Marxova ekonomska teorija, postala je od komunista prihvaena kao sredstvo privlaenja novih pristalica, naivnih, ekonomski neobrazovanih i za logino promatranje cjeline nesposobnih pojedinaca. U cilju pridobivanja novih pristalica komunisti su Marxove teorije proglasili za znanost, a sve injenice suprotne njima nastojali su skriti demagokim parolama, ime su Marxovu ekonomsku teoriju pretvorili u ideologiju koja je stvorila najsveobuhvatniju diktaturu u povijesti ovjeka, koja je poticala vrlo brzi razvoj krupnog neinventivnog kapitala u rukama drave, a potpuno unitila sitni inventivni kapital. Time je krupni dravni kapital potpisao i vlastitu smrtnu presudu, poto je nestankom sitne inventivne proizvodnje izgubio bazu za kupovinu, ili krau novih proizvoda i tehnologija. 6.2. KOMUNIZAM

Komunizam je zamiljeno idealno drutvo jednakosti i ravnopravnost koje se temelji na kolektivistikom filozofskom stavu o zajednitvu proizvoaa to su smislili socijalutopisti, a Thomas More opisao u svome djelu "Utopija". Ovi izumitelji socijalnog perpetum mobilea, javnim iznoenjem privlanih ideja privlaili su sljedbenike, a financirali su ih uglavnom pojedinci koji su stvarno sanjali o velikom britanskom imperiju koji e osvojiti svijet i u kojem e oni vladati. Ideja komunizma, jo i ranije provlaila se kroz Venecijanski ateizam i materijalizam, a preko Cronvela i njegovih revolucionarnih teroristikih skupina proirila se po itavoj Europi. Prema zavodnikim idejama revolucionarnih terorista koji su svojim financijskim kapitalom kontrolirali svoje naivne sljedbenike socijal utopiste, poelo je propovijedanje o drutvu u kojem bi ljudi trebali ivjeti u malim komunama koje bi same proizvodile sve potrebne proizvode za potrebe

itave komune. U tom drutvu svatko bi uzimao koliko mu treba, a radio bi koliko mu se radi. Dodatni poticaj za irenje komunistikih ideja komunisti su dobili pojavom svoga drugog temelja, znanstveno ekonomske teorije marksizma, koja je komunistikim propagandistima dala privid znanstvene utemeljenosti njihovim priama. Na temelju kolektivistikog filozofskog stava i marksistike znanstvene teorije sve vie ljudi je poelo vjerovati u zajednicu koja bi imala sljedee karakteristike: kapital bi bio u rukama zajednice, tj. svi lanovi zajednice su ravnopravni vlasnici. Kako bi se trebale donositi odluke o investiranju to nigdje nije precizno odreeno. Da bi odluke bile kvalitetne potrebno je da ih donose najsposobniji lanovi zajednice. U ratnikom drutvu najsposobniji lanovi se odreuju po ratnikim sposobnostima. U lovakim drutvima najbolji se odreuju prema lovakim sposobnostima. U pravnim dravama jedini efikasan mehanizam selekcije je trini mehanizam selekcije. U komunistikim dravama trini mehanizam selekcije je ukinut, a izgraen je mehanizam politike podobnosti prema poslunosti nadreenima i verbalne odanosti ideji komunizma. Druga stvar koju kreatori ideje komunizma nisu rijeili je potreba razmjene meu komunama. Ako razmjena ne bi postojala znai da bi svaka komuna morala proizvoditi sve, bez obzira ima li dovoljno znanja, energije, sirovina, strojeva, rudnog bogatstva i sl. Ovaj problem su komunistike drave rjeavale tako da su sve vie uvodile trampu meu sovhozima i kolhozima, a poslije i meu dravama. Drutvo koje najvie lii zamiljenom komunizmu je plemenska zajednica. Karakteristika ovog drutva je niska produktivnost, nestaica svih pa i osnovnih prehrambenih proizvoda i stalni ratovi meu plemenima. Ovakvo drutvo bi moglo funkcionirati samo kada bi netko drugi radio i odluivao u ime lanova komune, a lanovi samo da uivaju poput krava u suvremenim klimatiziranim i kompjuteriziranim farmama. Privlanim parolama o jednakosti i ravnopravnost komunizam je, kao jedna od proizvedenih ideologija za zavoenje naivnih ljudi i osvajanje svijeta u planski izazvanim sukobima, jedno vrijeme uspio osvojiti pola svijeta. A poto su ljudi prirodno raznoliki one koji su vii od prosjeka mogue je smanjiti samo rezanjem glava, a one koji su nii mogue je produiti samo "istezanjem". Svi komunistiki reimi su radili upravo to, sve koji su na bilo koji nain strili ubijali su i zatvarali, dok su od intelektualnih i moralnih patuljaka pokuavali nainiti velikane. Na taj nain naizgled privlane ideje pokazale su se kao isti teror, pljaka i glad. Komunistika ideja slatka kao med dok je u bila samo u ustima ideolokih marksistiko komunistikih govornika pretvorila se u gorinu i bol im se spustila u utrobu komunistikih podlonika. 6.3. SOCIJALIZAM

Socijalizam je drutvo koje ima za cilj izgradnju komunizma. Zagovornici socijalizma propovijedaju jednakost meu lanovima po bogatstvu, ravnopravnosti u donoenju odluka i jednak ivot svih lanova drutva. Da bi postigli ovaj cilj socijalisti i komunisti dolaskom na vlast odmah nastoje unititi privatno vlasnitvo nad kapitalom za proizvodnju, dionika i druga udruenja, slobodno formiranje cijena, slobodnu konkurenciju, bankrot dravnih firmi itd. Rezultati ovoga su

unitenje razvojnih mehanizama, tj. mehanizama za udruivanje ideja i sredstava te mehanizama za trinu selekciju prema sposobnost, a takoer i regulacijskih mehanizama. Rezultat ovoga je prestanak razvoja, ivotarenje i uveanje broja zaposlenih u postojeim tvornicama te ope siromaenje. Jedini izuzetak su poduzea koja rade za vojsku na osnovu ukradenih planova razvijenih u dravama s efikasnim razvojnim mehanizmima. Da bi ubrzali propadanje privatnika, socijalisti i komunisti koriste proizvodne, regulacijske i mehanizme razmjene. Nastoje nacionalizirati sve tvornice, na rukovodea mjesta dovesti svoje pristalice, kamatnom i poreznom politikom nastoje oduzeti svu imovinu neposlunim graanima, uvode administrativnu raspodjelu tako da svatko moe dobiti minimalnu koliinu osnovnih dobara i sl. Provjereni lanovi vladajue partije imaju mogunost putem veza i poznanstava, potajno, dobiti vie. Rezultat ovakve politike je svoenje graana na razinu roba koji imaju sigurno zaposlenje, minimum dobara za zadovoljenje osnovnih ivotnih potreba, ogranieno pravo razmiljanja, govora, slobodnog rada i udruivanja, slobodnog kretanja, biranja zanimanja, mjesta rada i stanovanja itd. Sve drave u kojima su socijalisti i komunisti imali vlast, postigli su u nabrojanom vei ili manji "uspjeh", ovisno o tome koliko jaku izvrnu vlast su imali i kolikim dravnim rezervama su raspolagali. Jedina praktina razlika izmeu socijalista i komunista je u tom to socijalisti priznaju volju veine na izborima, a komunisti ne. Vremenom su socijalisti napustili borbu za komunizam, odrekli su se Marksizma i Lenjinizma tj. diktature radnike klase, ime su postali socijaldemokrati, tj. neomarxisti, pristalice formalno demokratskog drutva u kom e se drava brinuti za sve graane koji ne mogu, ili ne ele sami brinuti za svoj ivot i drutveni poloaj. Komunisti su do kraja ustrajali na borbi za diktaturu radnike klase, tj. manjine fizikih radnika. Diktaturu vri tzv. avangarda radnike klase, tj. partija, to se u praksi pretvaralo u vlast uske grupe ljudi, a lanovi partije su obina rezerva poslunih i provjerenih kadrova uvara kojima je jedini cilj karijera, konformizam i vlast nad obinim ljudima robovima. 6.4. FAIZAM Faizam je ideoloki pokret nastao na naslijeu francuske revolucije, kao i Lenjinistikog komunizama. Faizam kao ideologija propagira diktatorsku vladu lenjinistikog tipa, tj., centraliziranu kontrolu na privatnim poduzetnitvom, represiju nad svakom opozicijom, s tim to su mrnju prema bogatijima zamijenili mrnjom prema drugim nacijama, a organizacijski je nastao kao frakcija Kominterne, tj., svjetskog komunistikog pokreta. Kao i komunizam osnovni filozofski temelj mu je kolektivizam, s tim to su faisti odustali od svjetskog radnikog kolektivizma temeljenog na marksistikoj ekonomskoj teoriji, ali su zadrali kolektivizam lenjinistikog tipa zbog dokazane efikasnosti u stjecanju i odravanju moi, s tim to su za osnovu kolektivizma umjesto klase uzeli naciju. Do ovog frakcionakog idejnog odmaka od socijalista i komunista dolo je zbog ve tada dokazane neefikasnosti marksistike ekonomske teorije, pa su umjesto nje za znanstvenu osnovu svoje ideologije prihvatili bioloko znanstvenu teorije tzv., eugenike. Teoriju je, na osnovu Darwinove teorije razvoja vrsta, osmislio Darwinov neak Francis Galton, a razradili i proirili su je neki tzv. humanistiki ameriki znanstvenici

eugeniari poput Madisona Granta, Charlesa Devenporta i Herriyja Laughlina, financirani od angloamerikog naftnog lobija. Ovim biolokim znanstvenicima posluile su i teorije pojedinih filozofa kao to je Hegel koji je narode dijelio u povijesne i nepovijesne, te je u povijesne ubrajao one koji su u tom trenutku imali svoju dravu i bili industrijski najrazvijeniji, a u nepovijesne je ubrajao sve koji su bili okupirani od Otomanskog, ili Austrougarskog carstva i koje je nazivao slomljenim ostatcima barbara. Takvu podjelu naroda prihvatili su Marx i Engels, te su ih nazivali narodi koji nikada nisu imali vlastitu povijest, narodi koji su od prvog trenutka otkada su se popeli na najsiroviji civilizacijski stupanj podjarmljeni od stranaca, ili koji tek podjarmljivanjem bivaju privedeni civilizaciji, nemaju sposobnost preivljavanja, i nikada ne e postii vlastitu samostalnost. Poetkom 20 stoljea pojavili su se filozofi koje su iz svih nabrojanih filozofskih i znanstvenih teorija poeli slagati politiku idologiju, u emu se osobito istakao Talijan Filipo Tommaso Marinetti ratni dopisnik iz balkanskih ratova, avanturist, ratni agitator i jedan od osnivaa Musolinijevog agresivnog faistikog pokreta u borbi, koji se osobito isticao propagiranjem nove mehanike civilizacije, osobito bombardera. Za svoj rad 1919. nagraen je lanstvom u talijanskoj akademiji, te je slijedee godine odlikovan medaljom legijom asti koju su mu dodijelili francuski radikalni socijalisti. U irenju teorije o rasnoj superiornosti posebno se istakao i Britanski agent, Englez Houston Stewart Chamberlein, savjetnik njemakog Cara Wilhelma, koji ga je nagovarao na ulazak u 1. svjetski rat. Prvi je u Njemakoj 1903. u knjizi temelji devetnaestog stoljea zagovarao ideje koje je kasnije prihvatio Njemaki nacionalno socijalistiki pokret. Nakon njega Oswald Spengler 1918. izdaje knjigu propast zapada, a 1932. esej ovjek i tehnika. U ovim djelima on objanjava kako je povijest borba grabeljivih zvijeri, te da pobjeuje najjaa zvijer. Po njemu tehnika se razvija iz osvajakih pobuda jer ovjek je grabeljiva zvijer. Teoriju su vrlo brzo prihvatile pojedine europske frakcije komunistike internacionale razoarane ekonomskom neefikasnou Lenjinove Ruske drave, kao to su Talijanski faisti, i Njemaki nacionalni socijalisti. U praksi, sljedbenici ove ideologije postupali su sa ljudima koji nisu pripadali u njihov kolektivitet jednako brutalno kao i komunisti, ali su bili daleko neuinkovitiji u prikrivanju svoga terorizma poto nisu znali tako uspjeno kao komunisti zlo prikazivati kao dobro. Zbog te neuinkovitosti u prikrivanju istine imperijalna faza nacionalnog socijalizma trajala je samo 12 godina. Faizam i nacionalni socijalizam je podrazumijevao ubijanje duevnih bolesnika i mentalno ogranienih osoba, to su mnogi politiari javno podupirali, a znanstvenici javno opravdavali. Prikriveni faizam postojao je i u Americi gdje je segregacija Indijanaca, crnaca i Japanaca bila normalna stvar. Faizam u veini svijeta je stvarno dokinut tek polovicom dvadesetog stoljea kad su genetiari praktiari nepobitno ustvrdili kako svi ljudi potjeu od istog pretka. Pritisnuti tim injenicama norveki i vedski faisti su konano shvatili da im Laponci ne mogu pokvariti nordijsku rasnu istou, te su dokinuli prisilnu sterilizaciju Laponskih ena, a Australski faisti su pritisnuti istim injenicama morali dokinuti praksu prisilnog oduzimanja Aboriinske djece. Unato tim injenicama faizam je postao medijsko politika etiketa namijenjena za obiljeavanje politikih protivnika u itavom svijetu, osobito u malim dravama.

6.5

DEMOKRACIJA

Pod demokracijom veina ljudi smatra drutvo u kojem se povremeno odvijaju slobodni izbori, po tono utvrenoj proceduri, gdje postoji ope pasivno i aktivno birako pravo, te sloboda medija. Mnogi smatraju da je demokracija idealno drutvo to nije tono. U demokratskim dravama postoje gladni kao i u diktaturama, postoje ubojstva, silovanja, krae i ostali kriminal, esto, ee nego u monarhijama, a i mnogi koji su inili zloine bilo rijeju, bilo djelom, bilo propustom, na vlast su doli voljom veine na slobodnim izborima kao npr. Hitler, embrlen, Miloevi, ili voljom velikog postotka ljudi kao to su Napoleon, Lenjin, Staljin, Pol Pot i mnogi drugi. Razlozi ovakvih slabosti demokracije su u tome to postoji velika razlika izmeu stvarnosti i proklamiranih naela. Osnovno naelo demokracije je da svi graani imaju pravo sudjelovati u odluivanju. Ovo naelo je neostvarivo zbog toga to odluke ovise o informiranosti. Na izborima graani biraju izmeu kandidata ili stranaka o kojima imaju vrlo malo, a esto i nimalo informacija. Informacije koje dopru do biraa prenose se preko sredstava javnog priopavanja. Sredstva javnog priopavanja prenose esto nebitne i pristrane informacije, te tako formiraju javno mnijenje. Izmeu 85% i 90% ljudi je podlono medijskom ispiranju mozga, a samo 10% do 15% ljudi je sposobno samostalno analizirati informacije i donositi vlastite stavove. Iako se veina medijskih kua nastoji prikazati objektivnima, one to ne mogu biti, zbog toga to svi novinari, urednici i vlasnici medija imaju: - vlastite stavove, - osobne interese - strah od posljedica. Od objektivnosti mnogo ei sluaj je namjerna manipulacija potaknuta vlastitim stavovima ili interesima. Manipulacija uz pomo lai i poluistina u razvijenim i stabilnim dravama sa strogim kaznama za klevetu je sve rjea (osim kad obavjetajne slube kampanjama dezinformiranja nekog ele ukloniti, to obino rade u slabijim zemljama), ali je zato mnogo ea manipulacija izbjegavanjem informiranja o temama koje bi mogle povrijediti vlastiti interes ili interes i savjest puanstva i politiara. Medijski reket je uobiajen kod veine medija, a ostvaruje se naplatom iznoenja pozitivnih stavova o nekom ili neem, odnosno izbjegavanjem iznoenja negativnih stavova o nekome ili neemu. Plaanje reketa vri se uglavnom kroz trokove reklama i oglaavanja, a stranke i politiari koji nemaju sponzore meu velikim oglaivaima ne mogu postii vei uspjeh na izborima. Informiranost kao faktor koji utjee na odluivanje bitno e se poboljati kad sredstva javnog priopavanja budu znatno ustupila prostor javnom, dvosmjernom, kunim kompjutorima podranom, komuniciranju, s velikim brojem javnih baza podataka, putem Interneta, otvorenih svima. Poetkom 21 stoljea propusnost Interneta postala je dovoljna za prenoenje filma u realnom vremenu, te su se pojavili video portali na koje je svatko mogao besplatno postaviti svoj kratki film, te je od tada, utjecaj pisanih medija, radija i televizije poeo naglo opadati.

Koliki broj ljudi stvarno sudjeluje u odluivanju ovisi i o izbornom sustavu. U veinskim izbornim sustavima ljudi na glasakim listiima biraju tono odreenu osobu o kojoj mogu neto saznati. Iz osnovnih podataka o toj osobi moe se saznati barem struna sprema, obiteljski ivot i sl. to garantira da nee izabrati potpune marionete. Ovako izabrani politiari osjeaju da odgovaraju biraima i, u pravilu, pokazuju znatno vii stupanj samostalnosti i upotrebe glave za razmiljanje. U izbornim sustavima gdje ljudi glasuju za stranke neto informacija moe se dobiti o nositeljima lista. Svi ostali na listama su esto anonimni. ansa pojedinca da bude izabran ovisi o popularnosti stranke i o mjestu na listi. Na kojem mjestu liste e se tko nai ovisi najvie o volji predsjednika stranke. Rezultat ovakvog izbornog sustava je selekcija po poslunosti prema stranakim voama. Drave s ovakvim izbornim sustavom imaju mnogo lukavije, prilagodljivije i neuglednije politiare s vrlo labilnim ivotnim nazorima. Posljedica je stvaranje kulta voe, sklonost korupciji, nebriga za javni interes, brino skrivanje stranakih prljavtina, te estoko meustrananako svaanje o nevanom. Broj ljudi koji stvarno sudjeluju u donoenju odluka je minimalan. esto, to su samo predsjednici vladajuih stranaka s nekolicinom najbliih suradnika. Zbog svega navedenog demokratski izbori nisu sposobni izvriti selekciju kandidata po sposobnosti, a tu selekciju daleko bolje vri slobodno trite zatieno od javnog ili prikrivenog monopola. Zbog toga to vie poslova u slobodnom drutvu treba prepustiti tritu, a politiarima treba prepustiti samo ono to trite i drugi drutveni subjekti ne mogu rijeiti. Skladan razvoj drutva najvie ovisi o skladnoj suradnji tri stoerna subjekta svakog drutva. To su POLITIKA, CRKVA i ZNANOST. Kad god jedna od ove tri osnovne drutvene strukture pretvori ostale dvije iz subjekta u objekt nastaje anarhija, diktatura, nepravda, socijalni potresi, revolucije i sl. Svi diktatorski nastrojeni reimi nastojali su crkvu i znanost podrediti svojim interesima. Ponekad, kroz povijest, znalo se dogoditi da crkva stekne preveliku mo, te su i politiari i znanstvenici sluili crkvu. U predindustrijskom drutvu utjecaj crkvene hijerarhije na znanost u nekim zemljama, povremeno, bio je toliki da je, ponekad, sprjeavao napredak znanosti, a ponekad je crkva zastupala stav potpuno suprotan kasnije dokazanim injenicama. Poetkom industrijske ere situacija se izokrenula pa, esto, zbog interesa pojedinih industrijskih lobija(trgovina, ugljen, nafta) znanost izlazi iz podruja otkrivanja i istraivanja injenica, te predlaganja rjeenja problema. Umjesto toga postala je sklona lanom prorokovanju i petljanju u politiku i vjeru. Znanost je alat za otkrivanje istine, a kao i svaki alat mogue ju je upotrijebiti u svrhu dobra i u svrhu zla. Posao znanstvenika je otkrivanje istine o fenomenima koji nas okruuju, tj. utvrivanje injenica i slaganjem injenica stvarati znanstvene teorije o pojavama oko nas kao cjelini, te rjeavanje uoenih problema (a taj posao mnogo ee rade izumitelji bez ikakvih diploma nego 90% nositelja titula doktora znanosti). Dok se sve poznate injenice mogu uklopiti u neku teoriju, to je znanstvena teorija. im se otkrije samo jedna injenica koju nije mogue uklopiti u teoriju

to vie nije znanstvena teorija. U stvarnosti znanstvenici, kao i ostali ljudi, ne vole priznati vlastito neznanje. Stoga, iz tatine, ili interesa, oni imaju obiaj zastarjele teorije neupuenim ljudima i iroj javnosti prodavati kao utvrenu i nesumnjivu istinu, dok rjeavanje problema i razvoj preputaju izumiteljima i poduzetnicima. Osobito su skloni zastranjivanju oni koji na putu otkrivanja novih istina, koji prolazi kroz vrlo dugaki zamreni labirint obrastao trnjem, uspiju napraviti korak naprijed. Ohrabreni uspjehom, takvi su skloni inercijom nastaviti ii zacrtanim pravcem, zaboravljajui pri tom kako put kroz svaki labirint stalno vijuga. To se dogodilo znanstvenicima poput Marxa, Darwina, Frojda, Antajna i drugima koji su nakon jednog kvalitetnog otkria napravili mnogo pogrenih novih zakljuaka, a u koje i danas njihovi sljedbenici iskreno vjeruju, te nastupaju kao neki poganski sveenici koji uporno ire svoju vjeru a prema svima koji sumnjaju nastupaju kao veliki inkvizitori. Radnu teoriju vika vrijednosti koja je znanstveno zastarjela jo za vrijeme Marxove mladosti on je uporno prikazivao kao znanstveno tonu, ime je sebe od znanstvenika pretvorio u filozofa, koji vidi ono to mu odgovara a ne vidi to mu ne odgovara. Povezivanjem s politikom filozofiju je pretvorio u najzavodljiviju (komunistiku) ideologiju u ljudskoj povijesti. Darwinova teorija evolucije objasnila je kako se vrste prilagoavaju okolini. Ali njegova teorija nastanka vrsta zastarjela je ve u njegovo vrijeme. Unato tome, jo uvijek u kolama se ui kako je znanost tvrdnja o nastanku ovjeka prirodnom selekcijom od primata. Znanstvenici, genetiari mogu metodom sluaja gene umnaati, prebacivati s jednog mjesta na drugo, prenositi s jedne vrste na drugu, pa to ispadne, ali jo uvijek genetiari nisu nauili ni itati gene. Kad to budu mogli iz gena e moi vidjeti visinu ovjeka, boju oiju, kose, izgled lica, sklonosti i sve druge nasljedne osobine. A to je preduvjet da bi znali pisati genetskim jezikom, tj., planski stvoriti novi funkcionalan gen koji e formirati neko novo tkivo, ili novi organ koji ne postoji ni u jednoj vrsti. Svaki novi gen je izum koji rjeava neki bioloki problem, a kad ga se jednom stvori mogue ga je prenijeti u razliite organizme gdje obavlja isti posao. A za nastanak nove vrste nije dovoljno stvoriti novi gen, potrebno je potpuno isti novi gen stvoriti u dva zametka, jednom mukom i jednom enskom, na istom kromosomu i na istom mjestu u kromosomu. Oba zametka treba stvoriti istovremeno na istom podruju i to u uvjetima vrlo povoljnima za ivot bez neprijatelja, kako bi oba zametka doivjela spolnu zrelost. A kad odrastu potrebno je iz okoline eliminirati sve pripadnike vrste u ijem krilu su stvoreni kako se ne bi parili s krivim jedinkama, te tako onemoguili prijenos novog gena. Za milijardu godina koliko postoji ivot na zemlji stvoreno je stotinjak milijardi raznih ivih vrsta, od ega je 99% ve izumrlo to znai kako je, u prosjeku dnevno stvarana nova vrsta. Otkako je Darwin objavio svoju teoriju nije zabiljeen nastanak novih vrsta, to znai, ili se priroda ljuta na Darwina odluila na trajk, ili je Darwinova teorija nepotpuna. A darvinovi sljedbenici teorije sluajnosti, usprkos tome to ni za 150 godina nisu nali ni jedan pouzdan dokaz njegove teorije, ne ele shvatiti vrlo jednostavnu istinu, najvei izumitelj, Duh Sveti, postepeno je, korak po korak, period po period, fazu po fazu, dan po dan izmislio i materijalizirao sve to postoji, kao poligon na kojem e nove due polagati prijemni ispit za duhovni svijet. U tom materijalnom svijetu ljudsko tijelo stvoreno je kao robotizirano oklopljeno vozilo ije osobine i sposobnosti su potpuno odreene

programom upisanim u genima, a dua koja upravlja tim vozilom, prolazei materijalnim poligonom, zaobilazei zamke, mora nauiti silom ljubavi vezati se za druge ljude. Due koje u tome uspiju odlaze na jednu stranu, a one koje ne uspiju odlaze na drugu stranu. Nakon to je stvorio sve potrebno za ovjeka, u sedmom danu (periodu), Duh Sveti odluio se odmoriti od stvaranja materijalnog svijeta, te se posvetio izgradnji ljudske civilizacije i to e trajati sve dok se ne popune slobodni stanovi u vrtu nebeskom. Geni najvie slie na kompjutorski program, pisan na posebnom kompjutorskom jeziku, s mnotvom potprograma. Kao to je svaka kompjutorska naredba i svaki program izum, ili autorsko djelo, isto to je i svaki novi gen. Sluajnim mutacijama geni se mogu pokvariti, to se oituje kao nasljedna bolest, koja se prenosi na sve potomke, ukljuujui i nove vrste razvijene iz tih potomaka. Ti kompjuterski programi su toliko prilagodljivi da se sami mogu mijenjati pri negativnom utjecaju okoline, ime se brane od bolesti, ali su istovremeno i toliko stabilni da nikakvim, mutacijama ne mogu stvoriti novu vrstu, kao to ni jedan kompjutorski program ne moe reprogramirati sam sebe. Znanstvenici znaju kako su geni toliko stabilni da ih nikakva priroda ne moe stvarati, ali predavai po kolama jednostavno ne ele priznati kako nemaju znanstvenog objanjenja nastanka ivota, pa se ponaaju poput mnogobrojnih bolesnih izumitelja perpetium mobila koji uporno ele od malo energije dobiti vie. Priroda je sila u kojoj vrijedi zakon entropije, (drugi zakon termodinamike) tj. priroda od viih struktura moe stvoriti nie, a nikada obrnuto, tj. priroda moe od kue stvoriti prainu, ali nikada od praine ne moe stvoriti kuu, osim ako netko peinu smatra kuom. A iva bia su mnogo sloenije strukture, strukture koje su izgraene na vie nivoa. Najnii nivo ivih bia su geni, vii nivo su virusi i prioni, jo vii nivo su alge i bakterije. Vie jednostaninih bia tvore viestanina iva bia, tako da je svaka stanica ljudskog tijela jedno ivo bie, a sve stanice zajedno tvore novo ivo bie ovjeka. A i ljudska zajednica koja se sastoji od mnogo ljudi moe takoer funkcionirati kao ivo bie. Svaka novostvorena vrsta ima neke nove, vrlo kvalitetne gene, vrlo dug ivotni vijek, te se najee ne moe pariti s genetski bliskim vrstama. Razmnoavanjem i vremenom pojavljuju se nove male greke na genima, zahvaljujui zakonima entropije vrijede i kod prenoenja gena, te se sve takve greke prenose na potomstvo. Ako su greke male nasljednicima se smanjuje sposobnost preivljavanja i ivotni vijek. Dok god su kvarovi u genskoj strukturi mali, mogue je preivljavanje u vlastitoj okolini, razmnoavanje i odgoj podmladka do osamostaljenja, te se takvi geni prenose s generacije na generaciju, a vrsta postaje sve slabija i ima sve krai ivotni vijek, dok ne doe do minimuma nunog za opstanak. Skupine koje ive u povoljnijoj ivotnoj okolini vremenom postaju genetski sve slabije, poto im je nii minimum kvalitete gena neophodan za opstanak, dok skupine pripadnika pojedine vrste koje ive u teim okolnostima imaju zdravije gene, s manje nasljednih bolesti. Na osnovu Darwinove teorije razvile su se teorije koje su utvrdile kako su pojedine ljudske rase nastale od razliitih praljudi koji su ivjeli na raznim kontinentima. Ameriki znanstvenici, tzv. eugeniari su na osnovu takvih teorija pretpostavili kako zbog toga sve ljudske rase nisu jednako kvalitetne, te treba znanstveno raditi na poboljanju ljudske rase.

Daljnjim radom na ovoj teoriji stvorene su ideologije faizma i nacionalnog socijalizma koje su teoriju pokuale realizirati u praksi. Slino je i s Antajnovom opom teorijom relativiteta. On je iz znanosti izbacio eter kroz koji se, po vjerovanju tadanjih znanstvenika ire elektromagnetska zraenja, te je uspjeno povezao energiju, brzinu i masu, ali je smislio i gomilu gluposti u svojoj opoj teoriji relativnosti, kao to je zakrivljeni prostor, putovanje kroz vrijeme i slino. Iako danas postoji mnotvo injenica koje su u suprotnosti s njegovim teorijama njih mnogi profesori djeci prikazuju kao znanstvene teorije. Iako kozmike zrake koje nastaju nakon eksplozija zvijezda mogu imati brzinu duplo veu od brzine svjetlosti, mnogi profesori neupuenima priaju gluposti o tome kako je pri brzini svjetlosti prostor zakrivljen, kako vrijeme staje, a masa postaje beskonana. Osnovni problem u njegovim teorijama je to nije potpuno shvatio prirodu svjetlosti, prirodu atoma, te prirodu elektrona i protona. Protoni se sastoje od jedne neutralne estice i ogranienog broje elektriki pozitivnih estica, dok se elektron sastoji od jedne neutralne estice i ogranienog broja negativnih estica. Kad elektrini naboj elektrona dostigne stupanj zasienja elektron se odvaja od atoma i postaje slobodni elektron. Ovo Antajn nije shvatio te je pogreno zakljuio kako je elektrini naboj elektrona konstanta, i kako je brzina svjetlosti konstanta, iz ega proizlaze i sve ostale njegove pogreke. Tono je da je svjetlost estica (foton), ali je netono da je svjetlost istovremeno i val. Valne osobine svjetlosti posljedica su oblika fotona. Svjetlosne estice se sastoje od jo sitnijih, elektrino nabijenih pozitivnih i negativnih estica koje su naizmjenino poslagane u duge tanke nizove nazvane fotoni, a jedan par tih estica ine jedan kvant. Ti nizovi rotiraju kao tap kad ga bacimo u zrak te pri tom stvaraju rotirajue magnetsko polje to se oituje kao frekvencija elektromagnetskog zraenja. Dugi nizovi rotiraju sporije, a kratki bre. Foton nastaje u atomu, pri hlaenju atoma, kad se dio elektrinih estica iz elektrona i protona odvaja i formira niz. Da bi taj niz mogao napustiti atom mora postii (minimalno) brzinu poznatu kao brzina svjetlost, tj. to je brzina kojom foton naputa atom. Dok god elektroni i protoni imaju elektrini naboj, tj. elektrinih estica u svom sastavu mogu izbacivati fotone. Kad elektroni i protoni ostanu bez elektrinog naboja, tj. bez elektrinih estica atom je ohlaen na apsolutnu nulu i vie ne moe izbacivati fotone. Ako bi svemirski brod putovao brzinom svjetlosti elektromagnetski signali upueni sa zemlje ga nikad ne bi mogli stii, a i oni upueni s broda ka Zemlji bi prema nama putovali istom brzinom (gledajui s broda), ali bi stajali na mjestu gledajui sa Zemlje, tj. komunikacija izmeu broda i Zemlje bi prestala. Ovaj ozbiljni komunikacijski problem Antajn je pretvorio u vremenski problem. Fotoni koji dolaze u atom raspadaju se na sastavne dijelove. Pozitivni dijelovi idu prema protonima, a negativni prema elektronima, i pri tom se die temperatura atoma. Pogreke u logikoj analizi svojstvene su i drugim fiziarima koji su nakon Antajna prouavali rezultate svemirskih osmatranja satelitskim teleskopima. Uoili su kako se svemir iri, te su na osnovu toga zakljuili kako je sav svemir nastao iz jedne toke koja je u jednom trenutku eksplodirala, te je iz tog velikog praska nastao itav svemir. Iako u ovoj teoriji nedostaje sila koja bi izazvala taj veliki prasak, oni teoriju ire kao nesumnjivu istinu. Dovoljno im je bilo da teoriju prihvati nekoliko svjetskih autoriteta. A kad jednom autoriteti prihvate neku teoriju, tada magistri, doktori i ostali strunjaci i ne pokuavaju razmiljati o

logikim nedostacima teorije. ak i kada sumnjaju, u strahu od autoriteta, najee, kukaviki uvaju svoj drutveni status znanstvene nedodirljivosti. A rjeenje je vrlo jednostavno; dovoljno je proitati Knjigu postanka. Duh Boji sve to je stvorio, stvarao je dan po dan (prevedeno potez po potez, silu po silu, fazu po fazu, korak po korak). Sile i pripadajue estice nisu stvorene odjednom, ve su stvarane jedna po jedna, a gravitacijska sila je sve stvorene estice zbila u jednu kuglu. Jedina sila koja je mogla razbiti tu kuglu je elektrina pozitivna sila. Elektrine pozitivne estice se meusobno odbijaju, a kad je stvorena dovoljna koliina tih estica, nastala je eksplozija koja je izazvala prvi Veliki prasak. Stvoren je oblak elektrino pozitivnih atomskih jezgri koji se velikom brzinom na sve strane irio svemirom. (Zbog ovoga u itavom svemiru ne postoje vee skupine tzv. antimaterije, tj. materije u kojoj su atomske jezgre negativne.) Nakon toga je stvorena velika koliina elektrine negativne sile i njenih izvora elektrona koji se takoer meusobno odbijaju. U trenutku kada su stvoreni, nastao je drugi Veliki prasak. On je stvorio oblak elektrona koji se, takoer, poeo iriti svemirom brzinom veom od estica iz prvoga praska, zbog toga to uz sebe nisu imale vezane elektro neutralne estice vee mase. Kada je ovaj drugi oblak sustigao prvi, elektrine pozitivne i negativne estice meusobno su se djelomino neutralizirale, te je nastala svjetlost. Prvi dan u stvaranju svijeta je poeo. Gravitacija je ponovno postala dominantna sila, dovoljno jaka za povezivanje u tom trenutku stvorenih atoma i fotona. A na gravitaciju su osjetljive sve estice ukljuujui i fotone. Velika veina svjetlosti, tj. fotona nastalih nakon drugog velikog praska jo uvijek se iri svemirom u svim smjerovima, te ti fotoni danas ine veinu tvari u svemiru. Vidljiva materija, tj. zvijezde, planeti i maglice ini jednu desetinu svemirske tvari, tj. izvor su jedne desetine svemirske gravitacije, a preostalih devet desetina svemirske gravitacije svoj izvor imaju u fotonima koji ine tzv. Tamnu tvar, i koju ne moemo vidjeti zato to ne postoji manji nosilac informacija kojim bi vidjeli fotone koji odlaze na drugu stranu svemira. Nedostatak logikog razmiljanja kod drugih, manje empirijskih znanosti jo je uoljiviji, osobito kad takvi znanstvenici otkriju neku novu injenicu, pa na krilima slave poinju svjesno ignorirati sve injenice koje se ne uklapaju u njihove zamisli. I Frojd je dao svoj doprinos otkrivanju nekih istina o ovjekovu biu. Rastumaio je razliku izmeu svjesnog i nesvjesnog ponaanja, to je uzrokovano ovjekovim instinktima i potrebama. Ali on nije uspio shvatiti da i ljudske zajednice imaju potrebe koje su ugraene u pojedince kao instinkti i potrebe. Proglasivi seks za najjau potrebu znatno je utjecao na razbijanje obiteljskih zajednica i prenaglaeni egoizam i individualizam, moralni liberalizam, promiskuitet, te negiranje savjesti. (Iako je bio kabalist, ubili su ga njegovi sunarodnjaci idovi, injekcijom morfija iz ruke osobnog lijenika M Schurra, nakon to je objavio psihoanalizu Mojsija po kojoj je Mojsije bio Egipanin, nakon to su ga iz Bea pred Hitlerovim progonom premjestili u London. Iz te londonske slobode je pismeno pohvalio Gestapo rekavi kako bi mu bilo ljepe u bekom zatvoru nego na londonskoj slobodi.) Nema ovjeka koji e svjesno krenuti u smrt zbog seksa. A mnogi ljudi su svjesno otili u smrt zbog potrebe za sigurnou zajednice, obitelji, plemena, nacije, drave, pokreta i sl. Herojstvo se ne moe objasniti nikakvim Frojdovskim teorijama ve samo saznanjem da i instinktima i potrebama ravnaju sile koje su jae od njih, a najjaa sila, jaa i od sile

straha i od sile interesa je ljubav, sila bez koje i najdemokratskije drave zavravaju u nasilju i terorizmu. Bez marksizma komunisti ne bi mogli tako lako uvjeriti sirotinju da ih kapitalisti pljakaju te ih treba pobiti, bez darvinizma nacisti ne bi uspjeli uvjeriti vlastite narode da su oni nadljudi, a bez frojdizma i antajnizma i jedni i drugi ne bi mogli tako lako vlastitim "intelektualcima - naitanim parazitima objasniti kako je savjest nepotrebna i kako je sve relativno. Da bi drutvo bilo stabilno potrebno je definirati funkcije crkve, znanosti i politike, odrediti prioritete funkcija, te svi moraju paziti da se ne mijeaju u tui posao. 6.6. KOMUNISTI

Komunisti su ljudi s natprosjeno razvijenom potrebom za moi. Njihova najjaa osobina je da iznad svega potuju silu i ele silom vladati drugima. Ovakvi ljudi su uvijek postojali u osobama raznih diktatora i njihovih poslunika sklonih ateizmu i materijalizmu, te tako osloboeni bilo kakvih moralnih normi. Razvojem industrijske civilizacije nesposobni intelektualci i poduzetnici eljni novca, karijere i moi, ne uspjevi svoje ciljeve postii u sve bespotednijoj trinoj konkurenciji, postupno se udruuju i stvaraju teorijsku marksistiko - socijalistiko - komunistiku podlogu za zavoenje ljudi i stvaranjem sveobuhvatnog totalitarnog drutva bez ikakve slobode i ljubavi meu ljudima. Od poetka su shvatili da je nemogue strahom vladati bogatim ljudima i onima koji imaju jaku porodicu. Bogate ljude nastojali su unititi ukidanjem privatnog vlasnitva i bilo kakvog privatnog poduzetnitva, te uvoenjem monopola na sve, ukljuujui i hranu, kako bi sve postalo vlasnitvo partijske elite, i svi bi ovisili o njihovoj dobroj volji. Porodinu zajednicu, kao element otpora totalitarizmu, nastojali su unititi na mnogo lukaviji nain. Da bi to ostvarili propagirali su prebacivanje na dravu osnovnih funkcija obitelji kao to su: - odgoj djece, - briga za starce, - briga za bolesne, invalide i hendikepirane. Ovo su objanjavali potrebom za jaanjem solidarnosti meu ljudima, i bolji ivot svih ljudi. ak su tvrdili da time ostvaruju ideje kranske civilizacije o bratstvu i ljubavi meu ljudima, i da je Gospodin Isus prvi komunist. Mnogi su im u to povjerovali, jer nisu uvidjeli da ono to je u Evanelju cilj, za komuniste predstavlja samo sredstvo unitenja obitelji i stvaranje apsolutne totalitarne vlasti. U ovom dijelu komunistikog programa zapadni neomarksistiki socijalisti, liberali i kozmopoliti imali su, ponegdje, ak i vie uspjeha od istonih komunista. Rezultat njihovog rada je razbijena obitelj, masovna rastava brakova, djetinjstvo bez ljubavi, alkoholizam, narkomaniju, seksualni promiskuitet, odbaeni beskorisni starci o kojima se nema tko brinuti. U ovakvoj materijalistikoj zajednici zdrav odrastao pojedinac, koji ispravno funkcionira je poeljan, djeca su investicija, a svi ostali, bolesni, stari i neprilagoeni su balast koji ivi bez ljubavi, ivotnog cilja, smisla i budunosti.

Sve ove totalitarne teroristike poteze u svim komunistikim zemljama komunisti su radili s istim ciljem, a to je stjecanje neograniene moi uz pomo koje e moi nekanjeno pljakati vlastiti narod. U toj organiziranoj pljaci odredili su jasna pravila tko koliko smije pljakati, i prema tim pravilima su kreirali mehanizam unutarstranake selekcije kadrova. Komunisti s dna hijerarhije su se kanjavali i za najmanje krae, ako ih se otkrije, a izuzetak od ovoga su bili oni koji su pristajali raditi za tajne slube kao dounici, provokatori i dezinformatori. Najpoteniji i najsposobniji koji su iskreno vjerovali u komunistike parole o jednakosti i ravnopravnosti mogli su napredovati stepenicu vie i obavljali su ulogu uvara sustava. Na upravljaki vrh proputani su samo oni koji su bili spremni sudjelovati u podjeli plijena bez suvinih pitanja, odlaziti u posebne trgovine, posebna ljeilita, odmaralita i slino. Oni koji su sluajno dospjeli u vie strukture, a nisu se prilagodili obiajima tajnog punjenja vlastitih depova vrlo brzo su ispadali iz kadrovskih krialjki. Na vrhu su mogli ostati samo oni internacionalistiki kozmopoliti kojima vlastiti, kao ni tui narod nije znaio nita, te su u ostvarenju svoje moi bili spremni ubiti vlastite roditelje, brau i sestre, brane drugove pa i djecu. U istrebljenju vlastitog naroda postigli su rekorde viestruko vee od najzloglasnijih monarhistikih diktatora i vojnih osvajaa. U dvadesetom stoljeu istrijebili su, uglavnom ljudi vlastite nacionalnosti, oko etiri puta vie nego faisti i nacionalni socijalisti koji su ubijali uglavnom pripadnike drugih naroda. 6.7. RADNIKA KLASA

Radnika klasa je sloj slabo obrazovanih i priuenih radnika koji su u eri industrijske ekspanzije predstavljali bazu socijalistikim i komunistikim partijama. Vremenom ljeviarske partije u radniku klasu ubrajaju i druge kategorije zaposlenih u koje ubrajaju zaposlene u dravnoj upravi i institucijama drave, slubenike, direktore koje su sami postavili itd. Ideolozi marksistikog pravca nikada nisu tono definirali tko sve spada u radniku klasu, ve su govorili kako im trenutno odgovara. Po definiciji, u radniku klasu bi trebali spadati svi oni koji obavljaju neku korisnu funkciju u drutvu. Tu bi se trebali ubrajati i oni koji stvaraju ideje, a i oni koji donose odluke o ulaganju u ideje. Znanstvenici, izumitelji, istraivai i njima slini stvaraju nove ideje, kapitalisti odluuju koje e se ideje razvijati te prema tom i oni se trebaju ubrajati u radniku klasu. Problem je u tom to materijalisti nisu sposobni shvatiti vrijednost ideja, i sve vide u kapitalu. Od neinformiranih, siromanih, i za logino povezivanje raznih pojedinosti u cjelinu, nesposobnih ljudi nita se drugo ne moe ni oekivati. Takve pojedince su komunisti privlaili mamcem zavisti i zavist je sredstvo kojim su osvajali vlast nad ljudskim duama, i vlast nad dravama. Potiui zavist navodili su sitne seljake na krupne, radnike na seljake, te radnike jedne na druge. 6.8. POKRET ZELENIH

Razvojem motora sa unutranjim sagorijevanjem krajem 19. stoljea cijene dionica naftnih kompanija poele su naglo rasti, te su ove kompanije stjecale sve veu mo. Njeni

novi vlasnici, koji su uloili veliki novac u kupovinu dionica, odmah su poeli razmiljati kako sprijeiti razvoj alternativnih izvora energije koji bi konkurentima omoguili energetsku neovisnost, te razvoj potroaa tih alternativnih izvora. Ve koncem 19 stoljea je sabotiran razvoj elektrinih automobila, bioplina, biodizela, vjetrenjaa i gorivih elija. Elektrini automobili bili su prepoznati kao najvei budui potroai nafte, te je trebalo unititi konkurentske elektrine automobile koji su tada bili u naglom razvoju. Ve 30 - ih godina 19 stoljea kotski poduzetnik Robert Anderson izumio je koiju s elektrinim pogonom, a nizozemski profesor Sibrandus Strating izradio je mali elektrini automobil. Godine 1899. belgijanac Camille Jenatzy probio je brzinu od 100 km/h. Francuz Gaston Plant i Camille poboljali su kapacitet baterija i tako otvorili put za nagli razvoj elektrinih automobila, te su nadmaili prodaju benzinskih automobila. Cadillak je 1913. u benzinske automobile uveo elektropokreta, te je od tada poeo pad elektrinih automobila. Zahvaljujui jeftinim razvojnim kreditima iz naftnih kompanija, te masovnoj proizvodnji benzinski automobili su pobijedili, te su elektromobili do velike ekonomske krize 1929. potpuno zaboravljeni i izbaeni ak i iz strune literature. Nakon drugog svjetskog rata upotreba nafte sve vie raste, te se u naftnim kompanijama koncentrira sve vea mo. Kako se potroai ne bi poeli okretati drugim izvorima kao to je nuklearna energija i obnovljivi izvori energije naftai su poeli razmiljati kako to sprijeiti. s razvojem kemijske industrije pojavili su se znanstvenici biolozi koji su poeli ukazivati na tetnost raznih, umjetno proizvedenih otrova na ljudsko zdravlje i okolinu, to je moglo tetiti petrokemijskoj industriji, ali bi njihovom instrumentalizacijom mogli pomoi u sprjeavanju razvoja konkurentskih energetskih tehnologija. U takvim znanstvenim radovima analitiari naftne i petrokemijske industrije prepoznali su potencijalnu opasnost, ako se to promidbeno iskoristi protiv njih, ali i velike mogunosti za vlastiti interes, ako se takvi znanstveni radovi stave pod kontrolu. Zakljuili su kako se na osnovi takvih znanstvenih istraivanja moe kreirati nova zelena ideologija na osnovu koje bi se mogao formirati i novi ideoloki pokret prijatelja zemlje. 1971. godine McGeorge Bundy i Fondacija Ford poinju veliku studiju globalne energetske strategije. 1972. godine kanadski nafta Maurice Strong izabran je za predsjednika tokholmske konferencije UN-a o zatiti okoline, koja usmjerava milijarde dolara u anti industrijski i anti nuklearni pokret zelenih. 1973. na tajnom sastanku Bilderburke skupine pripremaju poteze za poskupljenje nafte od 400%. Poelo se govoriti o granicama razvitka, a velikim novanim donacijama angloameriki lobi, uz organizacijsku i strunu pomo Rimskog Kluba poeo je ustrojavati ekoloke zelene udruge i stranke, najprije u Njemakoj, a nakon toga u ostalim razvijenim dravama. U tome su im pomagali vlastiti agenti i priueni zeleni fanatici koji su preuzeli zadatak promjene javnog mnijenja, nakon ega dolazi do promjene politiara koji se ne slau sa novim idejama. Prvi zadatak im je bio propagirati ekonomski neisplative alternativne izvore energije, prikupljati informacije o razvoju novih energetskih tehnologija, te sprijeiti razvoj komercijalno isplativih alternativnih izvora energije koji bi konkurentima omoguili energetsku neovisnost. Francuska i Njemaka su snano razvijale svoje nuklearne energetske kapacitete, to nije odgovaralo angloamerikom naftnom kartelu. Pomou zelenih ekolokih pokreta i stranaka uspjeli su zaustaviti razvoj nuklearnih centrala, a im su vjetrenjae postale ekonomski konkurentne poeli su i njih napadati zato to prave buku i ometaju ptice u letu.

Pojedini fanatini ekoloki fundamentalist navedeni su ak i na teroristike akcije, a irom Europe su niknule crvene i crne teroristike skupine (crvene brigade, Bader Mainhof i sl.) koje su nastojale likvidirati najistaknutije zagovornike Njemake, Talijanske i Francuske zagovornike energetske neovisnosti meu industrijalcima, bankarima i politiarima, dok su britanske i amerike obavjetajne slube to gledale i pravile se kako ih ne mogu nai i ne mogu im presjei izvore sredstava. Zahvaljujui novcu i medijima ovaj pokret je kao najvei problem istaknuo zagaenje okoline takozvanim stakleninim plinovima koji e izazvati promjenu klime. Iako jedna vulkanska erupcija izbaci u atmosferu vie takvih plinova nego industrija za sto godina ekolozi takve podatke nastoje sakriti. (U svim toplim geolokim periodima razina ugljinog dioksida u atmosferi je bila poviena, te ekolozi ne znaju je li ugljini dioksid uzrok ili posljedica dizanja temperature zemlje.) Razlog tome je taj to naftnoj industriji odgovara smanjenje potronje nafte, kako bi se vrijeme naftne vlasti produilo. Iako je opravdan strah od istrebljenja ugroenih biljnih i ivotinjskih vrsta, razni zatitari ivotinja, potaknuti od petrokemijske industrije, se zalau i za zabranu upotrebe krzna od uzgojenih ivotinja iji uzgajivai konkuriraju proizvoaima umjetnog krzna, koje se kao i ostale vrste plastika ne mogu lako razgraditi, a spaljene stvaraju vrlo otrovne dioksine i furane. Zahvaljujui velikim novanim sredstvima, uz pomo novih znanstvenih instituta kao to je institut Aspen (institut za drutvena istraivanja), te medija koje su kupili, uspjeli su se pretvoriti u novu savjest ovjeanstva, te plae ljude kako emo svi propasti ako se ne odreknemo industrijskog razvoja, od ega su naravno izuzeti Amerikanci i Englezi. Uz pomo velikih novanih dotacija naftnog lobija uspjeli su se, kroz medije, nametnuti kao savjest ovjeanstva plaei ljude ugljinim dioksidom i zagaenjem, iako jedna vulkanska erupcija u atmosferu izbaci vie otrovnih plinova nego industrija u 100 godina. itavo to vrijeme samo rijetki su upozoravali na stvarne opasnosti koje truju ljude; na herbicide, pesticide i druge otrove koji se iz upotrebe mogu izbaciti vrlo jednostavno, razvojem malih poljoprivrednih robota pokretanih sunanom energijom, koji mogu stalno, na odreenom terenu kontrolirani GPS-om i mobitelima iati travu, okopavati bilje, unitavati tetoine, ali to smeta farmaceutsku industriju koja sve takve pokuaje sprjeava. Na podruju iskoritenja vjetra ve godine 1882. Nijemac Carl Wenzel patentirao je vjetrenjau s rotirajuim jedrima koja je uz dodavanje vjetrousmjerivaa i jo neka mala poboljanja mogla postati znatan izvor energije za stacionarne potroae, ali je njen razvoj konkurentska brzorastua naftna industrija uspjela sprijeiti. Strune knjige o vjetrenjaama koje su opisivale ovu vjetrenjau su nestale s polica knjinica i knjiara, te su zapisi o ovom patentu ostali sauvani jedino u njemakom uredu za patente. Autor ove knjige se osobno u razvoj ove vjetrenjae ukljuio koncem 1977. kad sam smislio vjetrenjau sa rotirajuim jedrima, a nisam znao kako je osnovni princip patentirao ve 1882. Nijemac Carl Wenzel. Razlog za blokadu razvoja ove vjetrenjae je to to ona radi pri najlakem vjetru, a moe raditi i pri najjaem, to je ini ekonominom i na terenima gdje se postavljanje drugih vrsta vjetrenjaa ne isplati. Ovakva mala vjetrenjaa omoguuje energetsku, a samim time i ekonomsku samostalnost malih izdvojenih domainstava koja ne moraju biti spojena na elektrinu mreu, to ne odgovara ni vlasnicima elektrinih mrea, ni dravama koje ne mogu naplatiti porez, a ni naftnim kompanijama, te oni zajedno nastoje onemoguiti razvoj i serijsku proizvodnju. Dodatnu mogunost za ekonomsku samostalnost domainstava je poskupljenje nafte koje e dovesti do razvoja tehnologija za proizvodnju celuloze od

stajskog gnojiva, te e celuloza postati glavna sirovina za kemijsku industriju umjesto nafte. Kad doe do masovne primjene ovih novih tehnologija vrijednost poljoprivrednog zemljita e porasti, vrijednost gradskog zemljita e naglo pasti, stanovnici gradova e ostati bez posla, pa e doi i do naglog bijega stanovnika iz gradova na sela, ime e nastati kratkotrajna, ali i najvea ekonomska kriza u povijesti ovjeanstva.
(Otkrivenje 17. 17. A sedmi izli svoju au u zrak. Tada iz hrama, od prijestolja, doe doe jak glas koji povie: Svreno je! 18. Uto udare munje, grmljavine, gromovi i velik potres zemlje, kakav nikad ne bi otkada se ljudi pojavie na zemlji - tako velik bijae taj potres, tako snaan! 19. Veliki Grad prasnu u tri komada i sruie se poganski gradovi.)

Raspast e se svjetske financijske infrastrukture koju su Masonske udruge stvarale 300 godina, propast e veliki gradovi i industrijski urbanizam, industrijska kultura, te industrijske kolektivistike i liberalistike ideologije.)

6.9.

MASONI

Masoni i masonske loe postojali su kroz itavu pisanu povijest. To su tajna drutva poznata i pod nazivom "SLOBODNI ZIDARI", iluminati i slino. Poetkom industrijske civilizacije i nastankom ideologije prosvjetiteljstva ova tajna drutva porijeklom iz Venecije, u svoj sastav ukljuuju nove bogatae iz podruja bankarstva, prekomorske trgovine, uglja, a kasnije i nafte, te doivljavaju nagli razvoj. Osnova postojanja masonskih udruga temelji se na tajnosti. Vrbovanje lanova je tajno, sastanci lanstva su tajni, spisak lanova je tajan, a i lanovi ne poznaju sve svoje voe. I jezik kojim se slue esto je bogat argonskim izrazima koji samo oni razumiju. (Ovaj obiaj tajnog jezika od masona su preuzeli i znanstvenici koji nastoje u svoju struku uvesti takozvane strune izraze koje razumiju samo pripadnici iste struke. Zahvaljujui tome iste rijei latinskog, ili grkog korijena imaju jedno znaenje u medicini, drugo u graevini a tree u kibernetici, pa pripadnici jedne struke mogu slobodno razgovarati, a da ih druge struke ne razumiju.) Masoni su organizirani strogo hijerarhijski, te obini lanovi ne poznaju vie strukture dok voe znaju nie lanove na hijerarhiji. Ovime se postie sigurnost da voe mogu u drutvu, istovremeno, igrati vie razliitih uloga. Masonske loe nastoje u svoje lanstvo uvui sve pojedince koji zauzimaju istaknuti poloaj u bilo kojoj politikoj stranci, strukovnom udruenju, sveuilitima, diplomaciji, vojsci, policiji, tajnim slubama, crkvenim organizacijama, sotonistikim sljedbama, teroristikim organizacijama, mafijakim udrugama, novim pokretima, humanitarnim organizacijama, pokretima za zatitu ljudskih prava i svih drugih organizacija s kojima ulaze u interesnu simbiozu. Pojedine masonske loe su meusobno povezane na taj nain da su voe niih loa istovremeno lanovi viih loa. Na ovaj nain tajnost lanstva je vea to netko ima vii hijerarhijski poloaj. Masoni slijede naelo da svijetom vladaju najsposobniji, a to su, po njihovim pravilima lanovi loa, s tim to su voe loa jo sposobniji. Na ovaj nain oni negiraju djelovanje trinog mehanizma selekcije i uvode selekciju po principu masonske podobnosti. Jedina vea svjetska organizacija u koju nisu uspjeli znaajnije prodrijeti je Katolika crkva, te zbog toga masoni u Katolikoj crkvi vide najveeg neprijatelja.

Motiv za ulazak u masonsku lou je nada pojedinca da e mu ostali lanovi loe pomoi u karijeri, hijerarhijskom napredovanju i jaanju moi. Obinim lanovima to najee ostaje samo nada, dok stvarne koristi imaju samo oni koji se probiju u vie masonske krugove. Mnogi obini lanovi se ulanjuju privueni parolama o druenja sa sebi slinima, te pomaganju naprednim znanstvenim, politikim i humanitarnim idejama, ali u vie strukture selektiraju se samo oni kojima je interes, karijera i mo osnovni cilj, te oni koji su od strane viih struktura odabrani za odreene ciljeve. Princip napredovanja u drutvu je taj da lanovi loe potajno lobiraju jedni za druge, jedni drugima prenose tajne informacije, predlau jedni druge za unapreenja, i glasuju jedni za druge. Jedina stvar koju masoni ulau u lou su iskustvo, informacije, osobni utjecaj i obveza da podupiru ostale lanove loe. Ako pri napredovanju u karijeri doe do sukoba interesa pojedinih lanova loe prednost ima onaj tko u loi ima znaajniju funkciju. Takvi imaju podatke o nie rangiranim lanovima, njihovoj imovini, znanju, iskustvu, sposobnostima, interesima, te lako moe odabrati nekoga tko mu najbolje moe pomoi u nekom poslu, dok obini lanovi o viim masonima najee ne znaju nita. Kroz povijest, mnoge revolucije i mnogi ratovi su financirani od strane masonskih loa povezanih s industrijom novca, uglja, nafte i oruja, sve zbog elje pojedinaca da i u novim okolnostima ostvare karijeru, uveaju kapital i zadre svoj drutveni utjecaj. U zadnjih nekoliko stotina godina, sve velike ideologije koje su obeavale unitenje vjere u Boga i unitenje malih naroda, u poetku su financirane od bogatih masona koji su eljeli stvoriti drutvo u kojem e oni biti bogovi. Rado su prigrlili ideologije i pokrete koji su zaboravili na zapovijed iz Edenskog vrta koja kae da je zabranjeno jesti s drveta spoznaje dobra i zla, te su mislili, kao i Eva, kako je na brz i lak nain mogue doi do mudrosti. Mnogim istaknutim masonima se inilo kako im je sva mudrost svijeta na dohvatu ruke, ali se uvijek pokazalo kako se mudrost krije iza dugakog labirinta obraslog u gusto bodljikavo trnje. Samo rijetki ljudi su uspijevali nainiti korak kroz taj labirint, ali su zato mnogi, pravdajui se dobrim namjerama, nakon jednog pravog koraka, nainili vie koraka u pogrenom smjeru, smiljajui razne takozvane znanstvene teorije, to se kroz povijest moe vidjeti samo kroz praktine rezultate takvih teorija, tj., kroz plodove njihovih teorija i njihovog rada. Vrlo lako i vrlo esto, masoni, u svome gnostikome vjerovanju, zaboravljaju i kako je ovjek istjeran iz Raja kako ne bi mogao jesti s drveta ivota, te su esto umiljali kako oni odluuju o vlastitom, ili tuem ivotu. Masoni su bili glavni financijeri ideologije francuske revolucije i Bonapartizma, ideologije Marksizma i komunizma, a pri kraju dvadesetog stoljea financiraju ideologiju otvorenog drutva i globalizma. Sredinom devetnaestog stoljea glavni operativac financijer i kadrovik im je bio Fridrich Engels, poetkom dvadesetog stoljea Parvus, sredinom dvadesetog stoljea Robert Maxwell, a krajem dvadesetog stoljea George Soro. Poto masoni nemaju nikakvu svoju trajnu ideologiju osim materijalnog interesa ili osobnog karijerizma, neprijatelji su svih ideologija, svih uvjerenja i svih organizacija. Poto svojim lobiranjem negiraju mehanizam trine selekcije, neprijatelji su slobodnog poduzetnitva, i poto ne potuju nikakva moralna uvjerenja neprijatelji su svih religija. Krajem dvadesetog stoljea masoni su uspjeli ovladati veinom medija u razvijenim dravama, zahvaljujui najvie suradnji s obavjetajno sigurnosnim slubama. To je

ostvareno metodama medijskog reketa koji se odvija po principu: ako eli dobre tekstove o sebi mora platiti, a ako eli prikriti neto to obavjetajne slube znaju opet mora platiti. Na taj nain mnogi, u masonske udruge umreeni vlasnici medija, urednici i novinari ostvarili su ekstra prihod kojim su pokupovali veinu medija u razvijenom svijetu. Zbog svega ovog trebalo bi im zabraniti tajni rad, tajne bankovne raune, tajno prikupljanje i troenje sredstava, pranje novca, najee, preko porta i umjetnosti, te neplaanje poreza. Ukidanjem tajnosti, njihovo djelovanje otkrilo bi se pred oima javnosti, te bi postali obina lobistika udruga.

6.10.

OBAVJETAJNO SIGURNOSNE SLUBE

Obavjetajno sigurnosne slube postojale su od nastanka civilizacije. Nastankom industrijske civilizacije ove slube su doivjele nagli razvoj, te su poslove poele dijeliti na vojne, industrijske i politike, odnosno na uhoenje protivnika, otkrivanje neprijateljskih uhoda i na zatitu tajnosti vanih informacija vojne, industrijske i politike prirode. Za razliku od javnih sigurnosnih slubi kojima je zadatak tititi zakon i opsluivati pravosudna tijela, obavjetajno sigurnosne slube tite dravu te nisu duni pomagati rad sudskih vlasti osim kad je to u interesu drave. Ove slube u veini razvijenih demokratskih drava za praenje, nadzor i prislukivanje ne moraju traiti dozvolu od sudskih vlasti, ve je to regulirano posebnim zakonima, te takoer, kad doznaju za kaznena djela ne moraju o tom izvijestiti tuilatva i sudove, osim kad je to u interesu njihovog posla, tj zatiti drave. Izvjetaje o svojem radu podnose najee samo najvioj izvrnoj vlasti, te ponekad zakonodavnim nadzornim tijelima koji kontroliraju eventualne zloupotrebe slubi u svrhe koje nisu povezane sa zatitom nacionalnih interesa. Obavjetajno sigurnosne slube obino imaju vie odjela ili mrea iji pripadnici se meusobno ne poznaju. Najvaniji odjeli su; odjel za mobilizaciju i obuku, odjel za prikupljanje podataka, odjel za analizu podataka, odjel za irenje dezinformacija, odjel za provokacije, odjel za planiranje, odjel za teroristike operacije, odjel za unutranju zatitu, te odjel za financiranje. Poneki odjeli, osobito oni gdje se trai vea strunost, mogu biti organizirani kao posebne slube, ili znanstveni instituti. Obavjetajci se mogu podijeliti na profesionalce koji su formalno zaposleni u pojedinim slubama, a samo povremeno, na nekom zadatku imaju nekakvu masku, te na povremene vanjske suradnike, (dounike, spavae, pijune, agente dezinformatore i agente provokatore) koji rade na svojim radnim mjestima, a sa slubom samo povremeno surauju. Profesionalni obavjetajci dobivaju plau u slubi, a povremeni vanjski suradnici se nagrauju na razliite naine. Vanjski suradnici mogu raditi iz uvjerenja, iz interesa, ili stoga to su ucijenjeni. Nagraditi ih se moe i tako to ih se, na osnovu lanih dokumenata, poalje u privremenu mirovinu te oni tako zauvijek ostanu vezani uz slubu, mogue im je omoguiti bre napredovanje na radnome mjestu ili karijeri, mogue im je osigurati javnu promociju, potrebite veze i sl. Obino profesionalci razliite razine imaju svoje dounike ili mreu dounika, s tim to oni na vioj razini znaju dounike svojih podinjenih, dok nierangirani profesionalci ne znaju dounike svojih pretpostavljenih, ili dounike suradnika

iz paralelnih odjela. Agenti spavai, dezinformatori i provokatori obino su na vezi sa samim vrhom obavjetajnih slubi. Agenti za prikupljanje podataka, tzv., pijuni najee se trae meu vojnim i dravnim slubenicima, te politiarima, dok se dezinformatori najee trae meu nezadovoljnim novinarima i marginalnim politiarima. Dounici, a i ostali vanjski suradnici se financiraju s tajnih rauna koji se pune na razne, najee nezakonite naine, kako bi ostali skriveni od pogleda slubenika u razliitim ministarstvima. Ponekad obavjetajne slube prikrivaju pojedine akcije ak i od vlastitih politikih naredbodavaca, a kako bi prikrili tragove o ovakvim svojim tajnim operacijama zapovjedi su izdaju usmeno, a i izvjetaji o takvim tajnim operacijama se tada takoer podnose usmeno. Pismeni izvjetaji podnose su jedino o legalnim operacijama koje su pod nadzorom politikih vlasti. Poto politiari vole sve znati najlake im je sve kontrolirati analizom financijskih trokova, ali se obavjetajci u nelegalnim operacijama obino obraaju raznim lobistikim, ili masonskim udrugama, koje imaju iste interese i od kojih trae financiranje takvih nelegalnih operacija. Suvremene obavjetajno sigurnosne slube uhoenje protivnika nastoje paralelno izvoditi tehnikim sredstvima, analizom legalno prikupljenih informacija iz sredstava masovnog priopavanja, te irenjem mree informatora u protivnike: vojne, politike, privredne strukture, patentne urede, znanstvene institucije, humanitarne organizacije, vjerske sekte, te pokrete za zatitu ljudskih prava. U velikim, razvijenim dravama obavjetajno sigurnosne slube su podijeljene na: obavjetajne (prikupljanje podataka), sigurnosne (zatita vlastitih podataka), slube za voenje specijalnog rata, te vojne obavjetajne slube. Amerike obavjetajno sigurnosne slube su tehniki najbolje opremljene, dok britanske imaju najjae analitike pratee institute, te najjae provokatore u protivnikim redovima. Analitika kao najvanija komponenta obavjetajnog rada bavi se u prvom redu analizom interesa protivnikih i prijateljskih drava, te svih bitnih organizacija koje bi mogle postati protivnici, ili znaajni suradnici. Za sve njih prikupljaju se: a) podaci o glavnim financijerima, njihovim osobnim interesima i sposobnostima, te sredstvima i metodama za ostvarenje osobnih interesa, b) podaci o glavnim kadrovima, njihovim osobnim interesima, te sposobnostima, sredstvima i metodama kojima mogu ostvariti te interese. Kvaliteta obavjetajnih slubi najvie ovisi o znanju, inteligenciji, motivaciji i iskustvu analitiara. Ni najbolji podaci ne vrijede puno ako analitiari ne znaju prepoznati vrijednost podataka, a najkvalitetniji analitiari ponekad i analizom novinskih natpisa i ostalih javnih podataka mogu zakljuiti vie nego loi analitiari uz pomo najbolje tehnike. Suvremene obavjetajne slube najvie slie na znanstveno istraivake institute, a razlika je u tom to slube smiju kriti sve zakone kad je to neophodno za izvrenje zadatka, s tim to moraju ukloniti tragove krenja zakona. Mnoge slube 90% informacija najee i skupljaju na legalni nain preko znanstveno istraivakih instituta, medija, Interneta, strunih kongresa, sajmova i sl. a samo manji dio informacija prikupljaju upotrebom tajnih tehnikih sredstava, uz pomo dounika, ucjenama i sl. Najvee drave koje raspolau pijunskim satelitima mogu snimati sve telefonske komunikacije (razgovori, fax, e- mail, Internet) bilo gdje na svijetu. Kabel koji spaja telefonsku slualicu i aparat zrai dovoljno da razgovor snime sateliti. Takvi razgovori kasnije se kompjutorski sortiraju i analiziraju po pozivnom i dozivnom telefonskom broju,

po lokaciji pozivnog i dozivnog telefona, po vremenu razgovora, po jeziku, po kljunim rijeima i po boji glasa govornika. Tek ovako sortirani i analizirani razgovori idu analitiarima na provjeru. Zatita od ovakvog prislukivanja mogua je tek ako se i pozivni i dozivni aparat nalaze u prostoriji koja je izgraena kao Faradejev kavez, i ako su svi elektrini kablovi i spojevi kroz koje putuje signal smjeteni duboko pod zemljom. Ako obavjetajna sluba ima prijateljske veze s lokalnom telefonskom kompanijom ni ovakva zatita nije sigurna. Mobilne telefone mogu prislukivati, te prostorno locirati i najslabije opremljene obavjetajne slube. Vee organizacije mogu vriti prislukivanje preko mobitela i kad je aparat iskljuen, tako da nazovu broj aparata, a prije nego to stisnu posljednju znamenku pozivnog broja puste posebnu ifru koja ukljuuje mikrofon. Na taj nain mobitel postaje buba koja prenosi sve zvukove do 15 metara iz okoline. Tek ako se izvadi baterija iz mobitela, ili se mobitel umota u aluminijsku foliju, mogue je onemoguiti ovakvo prislukivanje. Kompjutorske podatke koji prelaze preko ekrana kompjutora mogue je snimiti na udaljenosti od nekoliko kilometara. Obavjetajne slube koje imaju prijateljske veze s proizvoaima kompjutorskih operativnih sustava mogu skidati podataka sa svakog kompjutora prikljuenog na Internet, koji radi pod operativnim sustavom te kompanije. Pomou diskete s posebnim programom mogue je zaobii sve zatitne ifre u kompjuteru. Zatita podataka koji se pregledavaju na kompjutoru, mogua je ako su kompjutori smjeteni u prostorijama izraenim kao Faradejev kavez i pod uvjetom da kompjutor nije prikljuen na nikakvu mreu. Mobilne telefone nije mogue zatititi. Amerika sluba za zrano motrenje i izvianje opskrbljena je i kamerama vrlo visoke rezolucije i irokog spektra koje snimaju odreena podruja brzinom od 16 snimaka u sekundi. Kompjutorskom analizom ovih snimaka mogue je vidjeti to se na odreenim koordinatama, u odreenom trenutku nalazi. Mogue je razlikovati vozila i ljude, a vrtnjom filma unatrag, ili unaprijed, mogue je otkriti odakle su vozila ili ljudi doli i kuda su otili. Filmske snimke koje prikupljaju bespilotne letjelice i sateliti kompjutorski se obrauju tako da se izdvoji snimka ciljanog terena u odreenom trenutku. Na snimci se obiljei vozilo ili ovjek ije se kretanje eli pratiti, a nakon toga kompjuter, vrtnjom filmova naprijed ili natrag, analizira put kretanja oznaenog objekta, gdje je stajao i koliko dugo, odakle je doao i kuda je otiao. Ovakva tehnologija mogla bi vrlo korisno posluiti u otkrivanju ubojstava, silovanja, kraa i pljaki koje se dogaaju u velikim gradovima, ali zapadne obavjetajne slube te mogunosti zasad uvaju samo za sebe. Ovaj sustav je u razvoju, a pokriva sve veu povrinu zemlje. Kod zatite vlastitih tajnih podataka problem je ak i u definiciji podataka koje treba uvati. Prema birokratskom shvaanju tajnosti tajna je svaki dokument na kojem pie tajna poslovna, vojna ili dravna. Ovakvi birokrati esto troe ogromna sredstva koja bi se mogla puno bolje iskoristiti u zatiti podataka koje neprijatelj zna, ili moe vrlo lako otkriti iz tiskanih i elektronikih medija, ili sa Interneta. Neracionalno je tititi podatke koje neprijatelji znaju. Sposobne obavjetajno sigurnosne slube sve tajne koje neprijatelj pouzdano zna nastoje, posredno, dostaviti vlastitom stanovnitvu i time vlastito postojanje opravdati pred poreznim obveznicima, pri emu nastoje poveati povjerenje stanovnitva meu graanima i poveati spremnost vlastitog stanovnitva na suradnju sa slubama. U totalitarnim reimima vanije je sauvati podatke od vlastitog stanovnitva nego od neprijatelja, pa takvi reimi uvaju i podatke koje protivnike drave odavno znaju.

Izvorno, tajna je svaki podatak koji moe koristiti neprijatelju, poslovnom, vojnom ili politikom. Najvei stupanj tajnosti su podaci o tom koliko znamo o protivnikim tajnama, te metodama i sredstvima koje ti protivnici koriste, kao i svi podaci iz kojih se mogu razotkriti nai obavjetajni suradnici, te sredstva i metode koji oni koriste. Isti stupanj tajnosti imaju nai dugoroni interesi i ciljevi kojih protivnik nije svjestan. U zatiti vlastitih tajnih podataka sigurnosne slube vre tajne viestruke provjere svih osoba i lanova njihovih obitelji koje dolaze u doticaj s tajnim podatcima. Kod zatite projekata koji se nalaze u stanju razvoja i ispitivanja, zatitne slube esto pribjegavaju kampanjama dezinformiranja, im primijete da je i najmanja koliina informacija o tajnim projektima procurila u javnost ili neprijateljima. Tako se npr. eksperimenti s tajnim letjelicama najlake tite irenjem dezinformacija, te slubenim demantiranjem o pojavi leteih tanjura, svemiraca i sl. Slino se tite i vojno pomorski projekti irenjem dezinformacija o pojavi vodenih udovita i sl. Ove kampanje dezinformacija obavljaju se preko vlastitih suradnika u sredstvima javnog priopavanja, a veliku pomo dobivaju od fanatika, koji iz uvjerenja, troe gomile vlastitih sredstava i energije na praenje ovakvih pojava. U demokratskim dravama obavjetajne slube su pod nadzorom izvrnih a djelomino i zakonodavnih tijela, tako da javnost poneto moe saznati o njihovom radu. Da bi koliinu ovakvih javnih informacija smanjila na to je mogue manju koliinu, sve obavjetajne slube nastoje svoje djelovanje to vie prikriti od zakonodavnih tijela. Da bi to mogle, one nastoje raditi po naelu ; prikupljanje podataka, analiza podataka i planiranje operacija radi sluba, a izvoenje operacija se preputa saveznicima. Saveznici meu novinarima obrauju javnost i pripremaju je na ono to slubi odgovara. Saveznici meu politiarima, meunarodnim institucijama, nevladinim udrugama, humanitarnim organizacijama, oslobodilakim pokretima i teroristikim organizacijama zadueni su za izvrenje operacija. Financiranje operacija preputa se najee mafijakim organizacijama. Dodatne izvore financiranja ove slube nalaze na vie naina: 1. zatiti mafijakih udruga pri trgovini droga ili drugih krijumarenih roba, 2. prodaji zaplijenjene droge, ili drugih zaplijenjenih dragocjenosti u vlastitoj reiji, 3. prodaji velikim kompanijama onih prikupljenih industrijskih tajni koje nisu potrebne vlastitom vojno-industrijskom kompleksu, 4. prodajom tajnih poslovnih informacija burzovnim pekulantima uz njihovu obvezu da dio prikupljenog profita utroe za obavjetajno politike poslove. Sva ovako nelegalno steena sredstva obavjetajno sigurnosne slube troe na, takoer, nelegalan nain, s ime lanovi zakonodavnih tijela nisu upoznati. Ponekad ak ni vlade i predsjednici ne znaju to im rade njihove tajne slube ime ove organizacije postaju mafijako teroristika vlast iz sjene. Pojedine obavjetajno sigurnosne slube osim prikupljanja informacija o protivnicima, te zatite vlastitih tajni, bave se specijalnim teroristikim metodama rata protiv potencijalnih protivnika. Ti oblici rata su: 1. Medijski napadi na protivnike radi njegove politike destabilizacije, 2. Likvidacija protivnika, 3. Financijsko ratovanje.

U slabijim dravama strane obavjetajne slube stvaraju popise poeljnih i nepoeljnih politiara. Nepoeljne politiare nastoje ukloniti s politike scene najee medijskom kampanjom irenja dezinformacija. Odjel za dezinformacije djeluje najee preko lokalnih agenata mobiliziranih ili ubaenih na protivniki teritorij ili mree, a ponekad i preko razotkrivenih protivnikih agenata kojima se paljivo doziraju dezinformacije ija se istinitost ne moe provjeriti, uz pruanje mnogo tonih podataka koje se mogu provjeriti, ili koje su ope poznate. U ovakvim kampanjama dezinformiranja agenti dezinformatori najee se slue medijima, novinarima i urednicima koji su, najee, ve i sami protivnici napadnutih politiara, a ponekad i plaaju poneke novinare i vlasnike medija. Pri irenju dezinformacija protiv glavnog protivnika namjerno se ostavljaju tragovi kako tu kampanju poluistinama i neistinama iri netko drugi tko je u sukobu s glavnim protivnikom. Kako bi se sukob izmeu razliitih protivnika produbio ire se dezinformacije i o tome drugom protivniku pri emu se ostavljaju tragovi kako to iri glavni protivnik. Ovakva dezinformacijska kampanja moe se provoditi preko medija ili preko mree terenskih dobro informiranih traera, a kad se iri preko medija odvija se obino u tri koraka: 1. dostavljanje medijima istinitih kompromitirajuih podataka o napadnutim osobama, 2. medijski napad podatcima koji su samo djelomino istiniti, 3. otvoreno zagovaranje ruenja pojedinih politiara i stranaka. Kad se ne mogu nai nikakvi argumenti kojima bi se napao protivnik, nastoji ga se otvoreno ismijavati organiziranom kampanja irenja neugodnih anegdota, viceva, skeeva i satira kojima se omalovaava protivnik, ili netko od lanova obitelji i najbliih suradnika. Protiv ovakve kampanje napadnute drave mogu se braniti samo jaanjem vlastitih obavjetajnih slubi. U svakoj ozbiljnoj dravi obavjetajne slube moraju biti garant da na bilo kakvu vaniju funkciju nee doi osobe koje netko moe ucjenjivati ili kompromitirati. Sve vanije politiare i dravne slubenike obavjetajne slube moraju tititi i nadgledati. Ako pri tom primijete da su skloni korupciji, preljubu, seksualnim nastranostima, ovisnosti o kocki, drogi, alkoholu, bilo oni bilo lanovi njihove ue obitelji, tada najvii politiki vrh treba biti obavijeten o postojanju sigurnosnog rizika. Napadi na politike stranke izvode se ubacivanjem vlastitih ljudi u takve politike stranke koji se nastoje pribliiti ambicioznim pojedincima. Njih postepeno uvjeravaju kako su vrlo sposobni i perspektivni, te se trebaju izboriti za vei utjecaj unutar stranke. Ako u tome uspiju tada ih nagovaraju na ikaniranje stranakih protivnika, a gubitnike nastoje nagovoriti na osnivanje novih stranaka, kako bi se protivniko izborno tijelo to vie rascjepkalo. Osim napada na pojedine politiare ili politike stranke mogui su i politiki napadi na dravu. Ovakvi napadi se organiziraju osnivanjem pokreta (ili stranke) koji ima zadatak oslabiti konkurentnost gospodarstva, te tako destabilizirat dravu. Kako bi se takav pokret osnovao potrebno je stvoriti ideologiju (komunizam, faizam, nacizam, vjerske fundamentalistike sekte, ekoloki fundamentalizam, globalizam, otvoreno drutvo i sl.) koja e privui to vie nezadovoljnika.

Za irenje odabrane ideologije potrebno je organizirati, ili kupiti medije i novinare koji e zagovarati i iriti ideologiju, a takoer i znanstvenike koji trebaju znanstveno braniti pravovjernost takve ideologije. Kako bi se ideologija uspjeno irila potrebno ju je umotati u ambalau od istine koja treba posluati za maskiranje lai. Kako bi se sve to moglo organizirati i kontrolirati potrebno je nai financijere, a to su najee, formalno, privatne kompanije (najee banke). Financiranje medija se organizira kroz sponzorstva pojedinim medijskim kuama to se maskira u vidu oglaavanja. Mnoge kompanije i banke ponekad u napadnutim dravama za reklamu troe velika sredstva ak i kad im je potranja za robom vea od ponude, to znai da im reklama nije ni potrebna. Ovakve napade na protivnike drave obino vode agenti provokatori iz najtajnijih odjela za politike provokacije. Ovi agenti se mobiliziraju izmeu natprosjeno inteligentnih osoba iji psiholoki profil ukazuje na psihopatski, ili izofrenini poremeaj osobnosti s prenaglaenom potrebom za moi, a njihov motiv za suradnju s obavjetajno sigurnosnim slubama je pomo u realizaciji moi. Pojedinci sa znatno oslabljenim biolokim, psiholokim, ili duhovnim mehanizmima obrane od zla, bilo zbog nasljednih osobina, bilo zbog nekog oboljenja, ili oka u djetinjstvu, postaju cilj kadrovika koji ih pronalaze najee meu starijim maloljetnicima iz nesreenih obitelji, izmeu siroadi, ili izvanbranom djecom, koja su odrasla bez osjeaja obiteljske ljubavi, te koji su kao takvi odlina sirovina koju je lako pretvoriti u robote programirane za beskrupulozno osvajanje moi. Ovakvi agenti s dobrom obukom iz podruja psiholoko politikog djelovanja, ubacuju se u protivnike obavjetajne, politike, vojne ili teroristike skupine, gdje glumei ideoloku, nacionalnu, ili vjersku iskljuivost i radikalizam nastoje izbiti na vrh organizacija u koje su se ubacili. Pri tome ih se potie na beskrupulozno istiskivanje svih konkurenata za vodee poloaje koristei sva sredstva, a pri tom im pomau agenti dezinformatori koji ire dezinformacije o njihovim konkurentima, pri emu nastaju frakcijske borbe u kojima pobjeuju oni koji znaju tko igra kakvu igru. Ako se kampanja dezinformacijama ne pokae kao uspjena, agentima provokatorima pomau i odjeli za likvidacije koji uklanjaju one koje na drugi nain nije mogue ukloniti. Kad agenti provokatori dou na vrh protivnike mree nastoje tu organizaciju navesti na to radikalnije poteze, koji kasnije napadnutima slui kao povod za protuakcije prema protivnikim organizacijama, njihovim simpatizerima i dravama koje ih tite, a za sve imaju dobro opravdanje pred vlastitim stanovnitvom. Ovakvi agenti provokatori mogu imati i unaprijed pripremljene dvojnike. Ako glavni agent pogine njegovi uvari uklanjaju le, a dvojnik preuzima ulogu glavnog agenta provokatora. Ovakvi dvojnici agenata provokatora ubaeni u protivnike mree u prolosti su imali znatnu ulogu, ali je njihova uloga smanjena razvojem elektronikih programa za prepoznavanje lica, glasa, potpisa i otisaka prstiju. Sigurnosne slube esto pribjegavaju i likvidaciji protivnika koja moe biti pravosudna ili fizika. Pravosudna likvidacija (pravosudni terorizam) se obavlja podmetanjem lanih dokaza napadnutoj osobi s ciljem njenog osuivanja, a fiziki se likvidiraju osobe koje se ne mogu na drugi nain neutralizirat. Metode likvidacije su:

organizirane prometne nesree; organizirana samoubojstva; atentati; inficiranje kemijskim, biolokim, ili nuklearnim agensima. Atentati se obino organiziraju tako da se pripremi rtveni jarac (neki kriminalac ili duevni bolesnik) koji misli da je atentator, koji nita ne zna o organizatorima, i kojemu se sudi. Njegova uloga je da skrene panju istrage i medija na krivu stranu. Pravi atentatori djeluju iz daljeg i ostaju skriveni. U kriznim situacijama kao atentatori mogu posluiti i nesvjesni pojedinci koji se glasinama i dezinformacijama, preko drugih osoba, ili preko sredstava veze dovedu u stanje psiholokog oka, te tada, psiholoki rastrojeni postupaju onako kako u normalnim situacijama ne bi postupili. Ovakve psiholoke metode specijalnog rata osobito su efikasne kad se "meta" atentata pribliava nekom kontrolnom policijskom, ili vojnom punktu na kojem se nalazi netko tko je uvjeren kako mu se pribliavaju neprijatelji. Kad su u pitanju istaknute javne osobe, o moguem atentatu novinarski analitiari esto piu i prije samog atentata, a kao organizatora, ili naruioca mogueg atentata navode nekog sporednog protivnika, kako bi istragu unaprijed skrenuli u pogrean smjer. Stvarnog naruitelja ovakvog atentata najlake je otkriti razotkrivanjem novinarskih izvora podataka. Financijski rat se moe voditi protiv kompanija koje ne surauju ili protiv drava. Neposlune kompanije moe se unititi uz pomo konkurentskih kompanija, ili ih se moe otkupiti. U ovom veliku vrijednost imaju tajne poslovne informacije o poslovanju kompanija. Financijski rat protiv drava moe se voditi: a) plasiranjem velike koliine lanih novanica napadnute drave; b) Izgradnjom financijskih kreditnih piramida, uz pomo vlastitih agenata(financijskih diverzanata), zelenakih bankara, kriminalaca i korumpiranih lokalnih politiara i ekonomskih strunjaka(financijskih sabotera). Financijske organizacije koje nude velike kamate na uloge mogu izvravati svoje obveze dok ulozi rastu. Kad usiu sav slobodni novani kapital na tritu, dolazi do domino efekta, tj. istovremenog sloma svih ovakvih institucija. Kriminalci koji su uzeli kredite od ovakvih organizacija, bez namjere da ga vrate, ostvarili su zaradu, a obavjetajne slube koje su pokrenule lanac financijskih piramida, ostvarile su svoj cilj, sruili su financijski sustav napadnute drave. c) Investiranjem velike koliine kapitala u bankarski sustav, ili na burze napadnute drave mogue je dii cijene domae valute ili dionica daleko iznad stvarne trine vrijednosti. Nakon ovakvog poetnog rasta dolazi do daljnjeg ulaganja pekulativnog kapitala, koji ide tamo gdje dionice rastu. Rezultat je jo vei rast cijene dionica i valuta. Tada, u odabranom trenutku, suradnici obavjetajno sigurnosnih slubi naglo povlae svoj kapital tako da prodaju domau valutu i dionice. To dovodi do pada valute i dionica, zbog ega ostali financijski pekulanti po principu domino efekta povlae i svoj kapital. Rezultat je propast burze i vrlo velik pad cijene domae valute. Protiv ovakvog financijskog napada napadnuta demokratska drava se moe boriti transparentnou financijskog trita, plivajuim teajem domae valute, te suradnjom

1. 2. 3. 4.

vlastitih obavjetajnih slubi i emisijske banke. Ako vlastite obavjetajne slube imaju indicije da cijene dionica i domae valute padaju zbog stranog financijskog napada emisijska banka treba, kratkotrajno, otkupiti odreenu koliinu dionica domaih poduzea (da bi sprijeila njihov daljnji pad), a koliinu novca (namjenskih kredita) treba svakodnevno prilagoavati potrebama pojedinih trinih segmenata, da bi se sprijeio pretjerani pad domae valute. im se situacija na tritu smiri, opasnost od pojave domino efekta je otklonjena, te kupljene dionice treba polagano prodati, a koliinu novca na tritu postupno prilagoditi potrebama stabilnog trita, da bi se izbjegla deflacija ili vea inflacija. U ovakvoj situaciji bolje je dozvoliti malu kratkotrajnu inflaciju nego deflaciju. Disparitete cijena pojedinih roba lake je otkloniti pri maloj padajuoj inflaciji nego pri deflaciji. Protiv izgradnje kreditnih piramida drava se moe boriti zakonskim odreivanjem maksimalne kamatne stope, a ta kamatna stopa ne bi smjela biti vea od prosjene profitne stope, tj. ne bi smjela biti vea od 10% godinje. Kako bi banke mogle poslovati i u uvjetima inflacije toj kamatnoj stopi bi trebalo dodati i stopu inflacije, te bi maksimalna dozvoljena kamata bila: stopa inflacije + 10%. Najvea opasnost iz vlastitih redova prijeti od domaih monopola koje je najbolje razbiti na niz manjih poduzea. U bankarskom sektoru potrebno je osigurati ravnomjernu zastupljenost velikih i malih banaka poto samo velike banke mogu financirati velike projekte, dok samo male banke ili tedno kreditne zadruge mogu prepoznati kvalitetne male projekte koje vode sitni poduzetnici i obrtnici. Opasnost mogu predstavljati i razne udruge za zatitu potroaa koje trae ono to domai proizvoai ne mogu ispuniti. Rezultat je propast proizvoaa, te posljedino propast i potroaa koji ostaju bez posla te ne mogu kupovati ni jeftiniju robu za koju su se udruge borile, a zapravo su nesvjesno (a poneki plaenici i svjesno) pogodovale stranim proizvoaima, te uvoznicima. U precizno razraenom planu financijskog napada na slabije drave, ove slube dolazak do cilja dijele na vie faza, a svaku fazu na desetak koraka. Napadnuti vidi korak koji je u izvoenju i eventualno slijedei, ali ne vidi ostale korake i faze (medijski napadi na nepotkupljene politiare, napadi preko meunarodnih financijskih, politikih i sudskih institucija, prijetnje sankcijama i sl.). Pritisak na protivnika je lagan, stalan, i ide sve dalje dok mu se poputa. Pritisak traje sve dok se ne doe do cilja, korak po korak, fazu po fazu. Napadnuta drava na poetku svake faze dobije kontrolora savjetnika iz MMF-a koji savjetuje vladu to treba initi kako bi ekonomski prosperirala. im jedna faza zavri dolazi novi savjetnik koji dijeli savjete, esto suprotne od savjeta koje je dijelio prethodnik. Zatita je mogua ako se pritisak otkloni ve u prvom koraku prve faze. Prijetnju sankcijama najlake je otkloniti protusankcijama u obliku kaznene carine od 100% na sve proizvode i usluge koje se proizvode u dravama koje se pridrue sankcijama, i koje se proizvode u kompanijama koje sjedite imaju u istim dravama. Dananje zapadne obavjetajne slube svoje kapacitete sve vie koriste za industrijsku pijunau. Uspjeli su staviti pod nadzor gotovo sve znanstvene i istraivake laboratorije svih velikih kompanija u svijetu, a jedini faktor koji ne mogu predvidjeti su novi proizvodi koji se stvaraju u nekoj garai nekog inovatora ili sitnog poduzetnika. im netko takav svoju ideju ili proizvod prijavi patentnom uredu ili iznese na neki sajam i on ulazi pod nadzor i sustav kontrole.

Dvije intelektualno najjae obavjetajne slube su izraelski Mosad i britanska sluba MI6, dok su tehniki najjae amerike slube CIA i NSA. Mosad se temelji na izraelskoj dijaspori meu kojima postoji veliki broj znanstvenika i poduzetnika u mnogim svjetskim sveuilitima, znanstveno-istraivakim institutima i multinacionalnim kompanijama. Britanski MI6 je najjaa svjetska obavjetajno sigurnosna sluba koja formalno i ne postoji. Strateke ciljeve ova sluba dobiva od Kraljevskog instituta za meunarodne poslove(Royal Institut of International Affairs). Jezgra MI6 nalazi se u britanskom ministarstvu vanjskim poslova, a kljuni kadrovi dolaze iz britanskog nasljednog plemstva i iz vrhova bogatakih masonskih udruga. (Ova sluba je u vrlo vrstoj simbiozi sa masonskim klubovima, a preko masona iz drugih drava povezani su i sa drugim obavjetajnim slubama koje takoer nastoje svoje ljude ubaciti u masonske klubove. A hoe li ti ubaeni pojedinci biti vie lojalni svojoj obavjetajnoj slubi, ili masonskom klubu najvie ovisi o trenutnim osobnim materijalnim, politikim ili karijeristikim interesima.) Zaposleni slubenici MI6 rade za plau, dok veinu ostalih sluba nagrauje tako to im pomae u karijeri, u sklapanju dobrog posla, i u osobnom bogaenju. to postanu bogatiji to lake dolaze do podataka pa su samim tim i korisniji. Sluba pod svojom kontrolom ima desetak najvanijih znanstveno istraivakih instituta, nekoliko najvanijih medija, mnoge humanitarne, ili ekoloke udruge graana, te kontrolne pakete dionica u najmanje dvije kompanije u svim djelatnostima. Posebni odjeli nastoje djelovati kao svjetski karteli za kontrolu dijamanata, plemenitih metala, droge, umjetnina i rijetkih sirovina. Najvanije djelatnosti koje kontroliraju su bankarstvo, nafta, osiguranje, investicijski fondovi, vojna proizvodnja, visoke tehnologije, automobilska industrija, kemijsko farmaceutska industrija, zatitarstvo,i sl. U svim ovim djelatnostima kontroliraju najmanje dvije kompanije koje glume meusobnu konkurenciju i koje imaju kontrolne pakete manjih regionalnih kompanija, a koje opet dre kontrolne pakete jo manjih nacionalnih poduzea. Kontrolne pakete dionica obino vode na ime neke fizike ili pravne osobe koje potajno slue kao maska za MI6. Preko ovakvih kompanija MI6 podmiuje razne dravne slubenike drugih zemalja preko kojih dobivaju unosne poslove, nakon ega mogu lako prikupljati podatke i materijalna sredstva za operacije. Podmieni dravni slubenici obino misle kako se radi o obinoj korupciji, te i ne znaju kako tajno rade za britance. Preko bankarske piramidalne mree koja se sastoji od nekoliko britanskih banaka koje imaju nekoliko podrunica na svim kontinentima, a koje opet imaju podrunice u svim susjednim dravama, vrlo lako mogu doi do podataka o stanju i prometu na raunima skoro svih veih svjetskih i nacionalnih kompanija te pojedinaca. Preko osiguravajueg drutva Loyd mogu doi do podataka o tijekovima roba u meunarodnom prometu. Preko nekoliko multinacionalnih revizorskih kua mogu doi do podataka o poslovanju mnogih banaka i kompanija u svijetu nakon ega podatke mogu iskoristiti za korumpiranje i ucjenjivanje vodeih ljudi u tim sustavima, te jeftinu kupovinu kompanija ili banaka. Preko paramasonskih humanitarno lobistikih udruga kao to u Rotary i Layons mogu doi do podataka o veini drutveno angairanih pojedinaca u svijetu. Ovi klubovi sa svojih redovitih sastanaka zapisnike alju u centralu iz kojih se moe otkriti to tko predlae, kakve ima interese i stavove, na temelju ega se moe izraditi psiholoki profil takvih pojedinaca, a u sluaju potrebe izabrati nekoliko najboljih kandidata za obavljanje

nekog zadatka u nekoj zemlji. Nakon takvog odabira dovoljno je organizirati neko vee meunarodno druenje u kojima se neki agent ubaen u vrh organizacije upoznaje s potencijalnim lokalnim suradnikom, vrbuje ga za lijepo oblikovani zadatak, uz osiguranje dobre motivacije. Preko meunarodnih strunih udruga mogu doi do podataka o svim relevantnim strunjacima svih struka, preko udruge MENSA-e koja ima sjedite u Londonu mogu doi do podataka o svim natprosjeno inteligentnim ljudima svijeta, a preko zatitarskih kompanija mogu doi do podataka o svim slubenicima i menaderima u institucijama i kompanijama koje tite. Svi podatci alju se u institut za strateko planiranje Tavistock gdje se dre dosjei vie milijuna najvanijih ljudi svijeta s precizno izraenim psiholokim profilima. MI6 dri dvije multinacionalne zatitarske kompanije koje glume meusobnu konkurenciju i koje imaju svoje podrunice u svim dravama, a te podrunice su najee vlasniki maskirane pod imenom svojih terenskih suradnika. Ove podrunice obino najvie zarauju uvanjem banaka pod britanskom kontrolom, a tako steenim profitom korumpiraju najvee politike stranke, dravne dunosnike i menadere dravnih poduzea, kako bi preuzeli uvanje svih dravnih institucija i dravnih poduzea. A kad jednom uvari uu na neki objekt vrlo lako mogu doznati to se dogaa na objektu, tko su najvaniji rukovodioci i menaderi u uvanim objektima, kakvi su odnosi meu njima, koje su im slabosti i ovisnosti, kakav im je privatni ivot, seksualne sklonosti, imaju li ljubavnice ili ljubavnike i slino. uvare povremeno kontroliraju kontrolori od kojih su neki obueni kako iz uvara, u nevezanom razgovoru izvui informacije na osnovu kojih se u Tavistock institutu mogu izraditi vrlo kvalitetni psiholoki profili svih vanih osoba, ili osoba koji bi jednog dana mogli postati vani. Medijska i novinarska mrea koju je MI6 stvorio irom svijeta povremeno slui za kontrolu nekih informacija, ali im je glavna svrha irenje dezinformacija o osobama, ili pojavama, u cilju ostvarenja njihovih stratekih interesa. Razvili su i mreu za irenje dezinformacija preko interneta, te na svim vanijim jezicima svijeta redovito prate rasprave na razliitim internet forumima i ukljuivanjem u rasprave nastoje omalovaiti diskutante koji ire istinite podatke o onom to MI6 eli skriti, uz istovremeno irenje dezinformacija o onom, ili onima koje ele medijski, ili politiki unititi. 6.11. GLOBALIZACIJA Kroz povijest svi imperijalni vladari su nastojali stvoriti jedinstvenu svjetsku vlast. Glavni sredstvo osvajanja uvijek im je bio sustav zavadi pa vladaj to su obilato koristili proizvodei razliite svae meu susjedima, koristei moralno slabe pojedince meu narodima koje su eljeli osvojiti. Glavni protivnici imperijalnih sila uvijek su bile etnike, nacionalne drave kod kojih se zajednitvo temelji na emocionalnoj vezi prema zajednici, za razliku od imperijalnih vienacionalnih drava gdje se vlast temelji na interesu i strahu. Glavni suradnici imperijalista su uvijek bili pojedini pripadnici osvojenih naroda koji su zbog osobnih materijalnih, ili karijeristikih interesa pristajali na suradnju sa osvajaima. Ovi kozmopoliti kojima nikad nije bio vaan interes vlastitog plemena, ili nacije za koju nisu bili emocionalno vezani, uvijek su bili osnovna poluga rasta svih globalistikih imperija. Uvijek je u svijetu paralelno postojalo nekoliko skupina koji su proklamirali isti

cilj, uz pomo neke ideologije stvoriti veliku svjetsku imperiju, ali se nikad nisu mogli dogovoriti oko toga, pa su meusobno ratovali, iz ega se moe zakljuiti da njihov duhovni pokreta nikada i nije imao cilj stvoriti svjetsku vlast, ve je cilj bio izazivanje ratova meu ljudima koji su vjerovali kako se bore za dobre ciljeve. U dvadesetom stoljeu su postojala tri imperijalna globalistika ideoloka pokreta: komunizam, nacionalni socijalizam i faizam, te liberalni individualizam. Komunizam je bio najbrutalniji i temeljio se na mrnji prema vjeri i drugim socijalnim klasama, te indiferentnost prema vlastitoj naciji. Nacionalni socijalizam i faizam bio je najbahatiji i temeljio se na mrnji prema drugim niim nacijama, te javnu indiferentnost, a tajnu mrnju prema vjeri. Liberalni individualizam kao najlukaviji ideoloki pokret, izrastao na pozitivnim stavovima ekonomskog liberalizma, temelji se na zagovaranju potpune slobode pojedinca, slobodno trite s jednakim ansama za sve, te indiferentnost prema obitelji, naciji i vjeri. Kao najlukaviji ideolozi liberali su najdue opstali zahvaljujui tome to su njihovi javni ciljevi pozitivni i sukladni pozitivnoj trinoj selekciji prema sposobnostima, iako im je tajno djelovanje esto potpuno suprotno, usmjereno izigravanju slobodne trine konkurencije i odravanju vlasti u rukama uske elite. Obiaj liberala je javno zagovarati jedno, a na tajnim sastancima raznih elitnih klubova koji ukljuuju dravne funkcionare, poduzetnike, znanstvenike, bankare, novinare i ostale uglednike, donositi suprotne dogovore o tom kome obavjetajne slube trebaju dostavljati povjerljive podatke o potezima konkurencije, kome treba krasti takve podatke; kome treba pomoi, a kome uskratiti pomo; koga dravne inspekcijske slube trebaju zaobilaziti, a koga pojaano nadzirati; koje znanstvene projekte treba financirati, a koje koiti; koga treba financirati, a koga ne; u kojim medijima se treba oglaavati, a u kojima ne; koga preko medija treba napadati, a koga hvaliti. Sve to suprotno je naelima slobodne trine konkurencije i predstavlja ponitenje trinog mehanizma selekcije prema sposobnosti. Ako se zanemare razliite ideoloke maske raznih globalizatora kojima su privlaili naivne sljedbenike, globalizacija je tenja za stjecanjem politikog, vojnog, obavjetajnog, novarskog, proizvodnog, medijskog, ili trgovakog monopola na svjetskom nivou. Monopol je stanje kad netko ima odluujuu ulogu na tritu, te mu se konkurenti tj. svi koji se bave istom djelatnou moraju pokoravati i prilagoavati. Monopol se moe stei na osnovu inovacija, na temelju prirodnog poloaja, ili silom. Inventivni monopol se u itavoj ljudskoj povijesti temeljio na skrivenom znanju, te su postojale obitelji koje su svoja znanja i vjetine prenosili s koljena na koljeno. U razvijenim pravnim dravama inventivni monopol je pravno zatien i vremenski ogranien zakonima koji su prilagoeni velikim kompanijama koje imaju dovoljno novca za financiranje kvalitetne patentne pravne zatite. Prirodni poloaj moe biti osnova za monopol, ako se na nekom terenu nalaze vee koliine nekog rijetkog prirodnog resursa, ili ako preko nekog podruja prolaze vrlo vani transportni pravci, ili ako se neki proizvodi mogu proizvoditi samo na odreenom terenu.

Sve ostale vrste monopola temelje se na sili; politikoj sili, financijskoj sili, vojnoj sili, obavjetajnoj sili, medijskoj sili, ili kriminalnoj sili. U razvijenim demokratskim dravama monopoli temeljeni na sili su zakonski zabranjeni, ali ih pojedini interesni lobiji nastoje stalno uspostaviti, pri emu ih nastoje maskirati u duopole ili oligopole, na dravnom nivou ili svjetskom nivou. Privatni monopolisti nastoje poveati svoje profite i mo svim sredstvima, uz to manje trokove i to manji rizik (dok dravni monopolisti esto rade upravo suprotno, u interesu uprave i politiara). Najvei neprijatelji monopolistima su sitni inovativni poduzetnici koji svoj profit nastoje ostvariti inovativnim poboljanjem kvalitete, ili inovativnim racionalizacijama u cilju smanjenja cijene. Oni nastoje stvoriti optimalnu veliinu poduzea koja postoji u svakoj djelatnosti, a kod koje se postie najoptimalniji odnos trokova proizvodnje i kvalitete. Ta optimalna veliina mijenja se izmjenom tehnike, tehnologije ili organizacije. Multinacionalne kompanije, u pravilu su viestruko vee od optimalne veliine, formalno se zalau za promicanje poduzetnitva, ali ti veliki globalizatori u tome brane samo svoj interes, tj. podupiru inovativno poduzetnitvo kod vlastitih sitnih dobavljaa, ali ga svim sredstvima nastoje sprijeiti kod konkurenata. Kako bi potencijalne konkurente sprijeili u razvoju razvijaju vrlo sofisticirane strateke planove u kojima detaljno razrauju naine i sredstva za unitenje konkurencije, pri emu se koriste lobistikim udruivanjem, mogunou lakeg nabavljanja povoljnih kredita, namjetanjem javnih natjeaja u dogovoru s korumpiranim politiarima, dravnim slubenicima, pribavljanjem privilegiranih informacija, kampanjama dezinformacija o konkurenciji usmjerenih prema javnosti i inspekcijskim slubama, potkupljivanjem rukovodeih kadrova konkurenata, kupnjom manjih konkurenata uz pomo lobistikih saveznika, ucjenama, pa ak i likvidacijama kljunih pojedinaca. Ponekad se pred manje poduzetnike postavljaju pravne prepreke u vidu kompliciranih birokratskih prepreka i zakona koje mogu savladati samo jake pravne slube velikih kompanija, a ponekad se u manjim dravama sa slabom pravnom infrastrukturom namjerno donose zakoni koje nitko ne moe ispuniti, ali inspekcije ne kontroliraju sve u nekoj djelatnosti, ve samo one na koje neki korumpirani dravni slubenik ili politiar uperi prstom. Temelj svjetskog globalistikog sustava je financijski kapital koncentriran u rukama velikih banaka, investicijskih fondova i osiguravajuih drutava. Ovim kapitalom upravljaju stare bankarske obitelji koje posjeduju kontrolne pakete dionica u najveim svjetskim bankama. Kako bi prikrili monopolski poloaj meusobno su zamijenili dio dionica ime su dokinuli meusobno konkuriranje, te istovremeno smanjili rizik i podijelili profit, a dio dionica su zamijenili s vlasnicima velikih naftnih, industrijskih i trgovakih poduzea koje kreditiraju. Zalau se za slobodnu konkurenciju, na svjetskom nivou, kako bi mogli unititi konkurenciju u slabijim dravama, pri emu jaaju svoju mo, na utrb standarda obinih graana. U pravilu, cijena jednostavnog rada na tritu pada im se trite iri, a za obinu radnu snagu je najbolje kad se veliina kompanije podudara s tehnoloki optimalnom veliinom tvornica. Drugu grupu dioniara u ovim glavnim svjetskim financijskim organizacijama ine najvei lanovi naftnog lobija, automobilskog lobija, vojnoindustrijskog lobija, farmaceutskog lobija, trgovakog lobija i britanskog plemikog narko lobija.

Treu grupu dioniara ine mali dioniari koji zajedniki dre najvei dio dionica, ali zbog malog pojedinanog udjela nemaju nikakav utjecaj na poslovanje banaka, investicijskih fondova i velikih kompanija. Njihov motiv za kupnju dionica je dividenda i eventualna zarada u razlici izmeu kupovne i naknadne prodajne cijene. Ovaj vrh svjetske financijske piramide smjeten u Londonskom Cityju i New Yorku dri kontrolne pakete dionica najveih svjetskih banaka. Ove najvee banke dre kontrolne pakete manjih, formalno samostalnih regionalnih banaka, koje opet dre kontrolne pakete dionica manjih nacionalnih banaka koje takoer djeluju formalno samostalno. Ova financijska svjetska piramida uspostavljena je 1929. godine nakon paljivo smiljenog stratekog plana ruenja malih konkurentskih banaka. Ovaj strateki plan smislilo je nekoliko najveih svjetskih banaka koje i danas dre najveu bankarsku mo u svojim rukama. U prvoj fazi plana velike banke poele su medijski propagirati kupovinu dionica raznih poduzee na kredit, a istovremeno su same odobravale vrlo povoljne kredite za takve kupovine. Potranja za dionicama je naglo poela rasti pa su i cijene dionica zbog velike potranje poele rasti. Kredita je bilo dovoljno i mnogi obini ljudi su poeli zalagati kue i imanja kao zalog za kredite kako bi na vrijeme kupili dionice, te njihovom kasnijom prodajom stekli velike zarade. Posao je naglo bujao te su se u njega poele ukljuivati tisue malih banaka koje su i same poele odobravati kredite za kupnju dionica ija je trina cijena ve tada bila daleko iznad realne vrijednosti (raunajui realnu dividendu). U drugoj fazi velike banke su se postepeno izvukle iz ovog posla te poveale svoje zalihe gotovog novca kako bi se pripremile na trenutak kad e kreditni balon pui. Kad su velike banke sve svoje uloge isplatile guverner FED-a je naglo poveao kamate na kredite iako bi bilo logino da ih spusti i omogui graanima vraanje kredita. S poveanjem kamata na kredite poduzea su dola u stanje nelikvidnosti, poto nisu mogla nabaviti kredite za svoje poslovanje, a graani su doli u situaciju da ne mogu vraati krediti. Milijuni graana su izgubili svoju imovinu i prestali su kupovati robu ime su i proizvodna poduzea dobila dodati udarac u vidu smanjenja potranje za robama. tedie su navalile na altere banaka kako bi digli svoje uloge pa su i sve banke koje nisu pripremile dovoljno likvidnih sredstava propale. Tisue malih banaka je propalo, a opstale su samo najvee koje su na vrijeme dobile informacije o onom to e se dogoditi. Nakon obavljanog posla angloameriki masonski globalisti su obnovili plan kako pomou dolara i nafte osvoje itavi svijet, a na kraju umjetno stvoreni komunizam srue, komunistike drave jo jednom opljakaju, te ih ukljue u globalni svjetski poredak. Plan je 1938. izradila Komisija za proraun amerikog Kongresa, na osnovu plana koji su krajem devetnaestog stoljea zacrtali britanski naftno financijski masoni, a prvi ga je 1911. javno objanjavao ameriki Predsjednik Taft koji je govorio: diplomacija topovnjaa odlazi u prolost krei put diplomaciji dolara. Plan je predviao slabljenje Europe u ratu izmeu Njemake i Rusije, spajanje Europe i Amerike, raspad kolonijalnih carstava, stavljanje pod kontrolu veine svjetskih drava, te na kraju potpuno unititi i opljakati sirovinama najbogatiju dravu svijeta Rusiju, nakon ega e se i nju ukljuiti u globalnu svjetsku zajednicu kao imperijalnu federaciju pod kontrolom angloamerikog kapitala i kulture.

Kako bi se nesmetano stvorila financijska, vojna, obavjetajna i propagandna infrastruktura za uspostavu svjetske vlasti, nakon drugog svjetskog rata stvoren je bipolarni svijet, dva bloka izmeu kojih je vladao hladni rat. Iako je bilo amerikih generala koji su nakon drugog svjetskog rata zagovarali napad na SSSR angloameriki naftno financijski masonski lobi to nije dopustio. Kako bi sprijeili napad na SSSR ak su organizirali curenje informacija o atomskom oruju prema Moskvi kako bi i oni napravili atomsku bombu, u cilju uspostave ravnotee straha. Komunistike pijune su promatrali kako kradu dokumente, a uhitili su ih tek kad je Staljin objavio kako i on ima atomsku bombu. Tek sredinom dvadesetog stoljea kad su sve strukture svjetske vlasti stvorene postojanje bipolarnog svijeta postalo je nepotrebno, te je poeo proces rastakanja SSSR-a. Poeli su u medijima izlaziti pojedinosti o Staljinovim zloinima, te su se pojavili eurokomunisti i neomarksisti, koje su zapadni naftni i financijski lobiji poeli ukljuivati u strukture moi zapadnih drava. Ovo ukljuivanje neomarksista u piramidu moi poelo je pedesetih godina dvadesetog stoljea kad su veliki naftako bankarski stratezi uspjeli uspostaviti tajnu kontrolu nad veinom drava uz pomo globalne bankarske mree. Kako bi tu mreu trajno sauvali od sitne konkurencije odluili su ponovno iskoristiti komuniste marksiste. Shvatili su kako im teroristika parola o diktaturi proletarijata vie ne treba za unitavanje konkurencije, ve im treba ideologija koja e opravdavati i braniti njihovu tajnu vlast. Masoni ubaeni meu stare Sovjetske komuniste iz doba Kominterne, koji su uspjeli preivjeti staljinistike istke dobili su zadatak ponovno opljakati Rusiju kao to su to uinili za vrijeme Lenjina. Preko Britanskog masona i viestrukog agenta novinara Roberta Maxwella (pravim imenom Jan Ludvik Hoch) poela je operacija masovnog izvlaenja ruskog bogatstva na zapad i uzimanje dolarskih kredita. Ruska komunistika elita je poela u posebne trgovine uvoziti luksuznu zapadnu robu za elitu, tajno su poeli kupovati dravnim i partijskim novcem dionice poduzea, banaka i fondova, te osnivati svoja anonimna dionika drutva na zapadu. Postali su nova klasa privatnika, a sve pojedince izvan partijske, obavjetajne i vojne elite koji su se pokuavali ukljuiti u ovu privatizaciju, kao konkurente nemilosrdno su progoniti. U isti sustav pljakanja vlastitih naroda uvuene su sve komunistike drave, a pojedini ortodoksni komunisti koji se nisu snali brzo su uklanjani. Kad su komunistike bande na vlasti u komunistikim dravama prodali sve to se moglo prodati SSSR je uvuena u Afganistanski rat kako bi narod pao u potpunu depresiju, a nakon toga bilo je pitanje trenutka kad e se SSSR raspasti zajedno sa satelitskim dravama. Masonska angloamerika klika koja sve ovo isplanirala i drala pod kontrolom, sebe je vidjela u ulozi konane svjetske elite, neomarksistima je dodijelila ulogu uvara, a svi ostali stanovnici svijeta bi trebali biti novi nesvjesni robovi u novoj svjetskoj socijalno osjetljivoj nad dravi. Odluili su stare komunistike psihopatske kriminalce pretvoriti u uglaene profesore i birokrate koji e demagokim parolama tititi steene pozicije. Novim neomarksistima dali su zadatak guenja sitne nacionalne konkurencije i odranje vlasti nad svijetom. Poeli su velikim donacijama pomagati marksistikim politikim teoretiarima iz takozvane frankfurtske kole koji su zakljuili kako se diktaturom radnike klase ne moe ovladati svijetom. Ovi novi marksisti su propagirali meki plan osvajanja globalne vlasti kroz legalne institucije pravnih drava, a propau komunizma postali su glavni zagovornici globalnog slobodnog trita. Kako bi stekli drutveni ugled prvo su krenuli u osvajanje

znanstvenih titula i sveuilinih katedri, pri emu su im pomogli veliki donatori najuglednijih zapadnih sveuilita. Na podruju eksperimentalnih znanosti nisu poluili veliki uspjeh, ali su na podruju teoretskih znanosti, gdje ne postoje jasni kriteriji znanstvene utemeljenosti, uspjeli osvojiti bitne pozicije. Ova bogata najuglednija zapadna sveuilita kao centri svjetske znanstvene inkvizicije, sponzorirajui najsposobnije studente iz nerazvijenih zemalja, te djecu lokalnih monika iz istih zemalja, uspjeli su ih pretvoriti u vlastite kadrove, a vrei vrlo sustavnu selekciju meu tim kadrovima uspjeli su preko njih ui u dravne inspekcije, policijske i obavjetajne sustave, tuilatva i sudstvo svih zemalja svijeta, ime su stekli sposobnost birokratskog ucjenjivanja sitnih lokalnih poduzetnika i zagovornika nacionalnih interesa malih zemalja. Zahvaljujui ovome stekli su mogunost koritenja povjerljivih informacija i ucjenama istiskivati protivnike neorganizirane kadrove i iz ostalih djelatnosti. Koritenjem privilegiranih informacija, ucjenama i promidbom uspjeli su osvojiti vlast u vrlo profitabilnim djelatnostima kao to su kulturne i humanitarne organizacije gdje je mogue neprimjetno pranje velike koliine novca. Na ovom podruju jedino sport nisu uspjeli potpuno staviti pod kontrolu, poto su tu kriteriji uspjenosti vrlo vrsti. Uz pomo novca opranog u humanitarnoj i umjetnikoj djelatnosti, te birokratskim ucjenama osvojili su globalnu medijsku vlast. Birokratskim i medijskim ucjenama, novcem iz humanitarnih i umjetnikih djelatnosti, te koritenjem privilegiranih burzovnih informacija uspjeli su osvojiti mnoge velike privatne kompanije koje su meusobno povezali u ogromne svjetske oligopole koji glume meusobnu konkurenciju, a potajno se o svemu dogovaraju. Na isti nain uspjeli su ui i u razne crkvene organizacije. Izvan njihove vlasti ostali su samo sitni poduzetnici gdje uspjeh ovisi o osobnoj sposobnosti, nie hijerarhije sporta gdje se rezultat jasno vidi, eksperimentalne znanosti gdje nije mogue smiljati potpuno nedokazive teorije, te dijelovi crkvenih hijerarhija koje niim nisu uspjeli ucijeniti, ili kupiti. Za potpunu kontrolu nad svijetom jo je ostala neosvojena Kina. Dok je trajala tiha borba s Rusijom, zapad je ulagao u razvoj malih azijskih drava i kupovao njihove proizvode, kako ne bi dole pod utjecaj komunizma, zbog ega su one imale su vrlo brz ekonomski rast. Nakon propasti SSSR-a za SAD je najvei posljednji zalogaj postala Kina koja je vodei politiku slabe domae valute ostvarivala i jo uvijek ostvaruje vrlo visoki ekonomski rast, te neposlune manje drave bogate naftom. Kako bi se sprijeio daljnji napredak Kine 1997. godine preko Soroa i nekoliko velikih investicijskih fondova izvren je financijski napad na Kinu, ali ne direktno, poto to u jednoj komunistikoj dravi nije mogue, ve preko trita susjednih zemalja. Na trite Tajlanda, Filipina, Indonezije, June Koreje i drugih manjih drava plasirane su velike koliine kapitala, a onda je u jednom trenutku uloeni kapital naglo povuen, to je izazvalo veliki pad teaja lokalnih valuta. Ta financijska kriza se trebala prenijeti na Kinu, ali je veliko Kinesko trite, s jakom dravnom kontrolom to podnijelo. Soro i angloameriki fondovi su dobro zaradili, ali Kinu i njen gospodarski rast nisu uspjeli zaustaviti. Zahvaljujui politici niskog teaja Kina je nastavila s godinjim rastom od preko 10% godinje. Stvaranje svjetske financijske piramide je pri kraju. Prve dvije grupe dioniara u ovoj svjetskoj financijskoj piramidi usklauju svoje interese nuenjem povoljnih kredita svojim

industrijskim i trgovakim suvlasnicima, te njihovim dobavljaima i kupcima, dok konkurentima nude vrlo nepovoljne kredite. Na taj nain pogoduju svojim suvlasnicima, a i glavnim vlasnicima koji dio svoga dionikog portfelja dre u tim industrijskim i trgovakim kompanijama. Kako bi sve, formalno samostalne banke i multinacionalne kompanije djelovale usklaeno razraeni su detaljni strateki planovi borbe protiv konkurencije, a pojedini zadaci iz tih planova preneseni su na specijalizirane meunarodne organizacije kao to su MMF, WB, WTO i sline. Strateki cilj ove interesne skupine sastavljene od nekoliko stotina financijskih, trgovakih, proizvoakih i starih Britanskih narko mafijakih obitelji je zadrati postojee pozicije, sprijeiti razvoj konkurenata, te po mogunosti proiriti svoje pozicije. Oni su vrh svjetske piramide moi, a obini ljudi to ne vide zato to svi trae pojedinca koji tom piramidom upravlja. A tog pojedinca nije mogue nai zato to on ne postoji. Ovaj vrh funkcionira po principu mravlje kolonije. Mravlja kolonija funkcionira skladno kao da postoji hijerarhija koja pojedincima zapovijeda, a ta hijerarhija u stvarnosti ne postoji. Tajna mravljeg uspjeha je u tom to svaki pojedini mrav ima interes preivljavanje kolonije. Pojedini mrav ne moe svoje gene prenijeti na potomstvo, ve samo kolonija prenosi zajednike gene koje ima svaki pojedinac. Vrh svjetske piramide moi funkcionira na isti nain, njih nekoliko stotina ima mali broj dionica u najveim svjetskim kompanijama, pa im je u interesu da sve te kompanije napreduju. Zato te kompanije glume meusobnu konkurenciju, a u stvari namjetaju poslove jedni drugima i postaju sve bogatiji. To im je svima u interesu i interes je jedini pravi voa ove hijerarhije zavjerenika. Stepenicu ispod njih se nalazi nekoliko tisua novoobogaenih neomarxista koji su bogatstvo poeli stjecati sredinom dvadesetog stoljea kroz medijsku djelatnost, umjetniku djelatnost i humanitarnu djelatnost, kao i bivi voe komunistikih drava i agenti komunistikih tajnih slubi koji su bogatstvo stekli u procesu raspada komunistikih drava, pri emu su najspretniji komunisti i obavjetajci zaplijenili novac s tajnih rauna i njime jeftino pokupovali biva komunistika poduzea. Jedini nain borbe protiv ove svjetske piramide moi je stvoriti svjetski pokret sitnih poduzetnika koji e razraditi svoj strateki plan. Osnova ovog plana bi trebala biti stvaranje mree malih obiteljskih banaka koje bi financirale male poduzetnike projekte. Ova mrea bi trebala biti servis sitnih poduzetnika, farmera i obiteljskih poduzea, te njihovih kupaca. Mrea ne bi smjela imati piramidalni ustroj, kako netko ne bi velikim novcem, ili ucjenom preuzeo vrh piramide. Umjesto piramidalnog ustroja mrea bi trebala biti ustrojena kao internet u kojem su svi komunikacijski vorovi povezani s vie susjednih vorova, te ako jedna veza pukne komunikacija se odmah prebacuje na drugi vor. Ovakve obiteljske banke trebale bi biti osnovane kao zatvorena dionika drutva gdje bi se prodaja dionica mogla vriti samo postojeim vlasnicima, ili drugim osobama uz odobrenje skuptine dioniara. Osim prodajom dionice bi se mogli prenositi samo nasljeivanjem. Banke bi se bavile odobravanjem povoljnih kredita svojim dioniarima, te njihovim poslovnim partnerima i kupcima. Krediti bi se odobravali za izgradnju obiteljskih kua, investicija u male obiteljske pogone, te obrtna sredstva. Osnivanje ovakve bankarske mree bi trebalo podijeliti u vie faza: 1. faza.

Podjela trita na vie regija veliine od 200.000 do 1.000.000 stanovnika, te anketiranje potencijalnih sitnih poduzetnika, obrtnika i krupnijih seljaka o zainteresiranosti za osnivanje ovakve banke. Poduzetnici i obrtnici koji su veinom svoga prometa poslovno vezani uz velike kompanije kao dobavljai ili ekskluzivni prodavai ne bi trebalo pozivati meu osnivae ovakvih banaka. 2. faza. Pozivanje zainteresiranih za ulaganje dok se ne prikupi dovoljan osnivaki kapital, te pronalaenje potrebnih strunih kadrova s odgovarajuim zakonskim licencama. 3. faza. Prilikom osnivanja organizator bi trebao zadrati 10% dionica, dok bi ostali osnivai trebali otkupiti 60% dionica ali ne kao pravne osobe, ve kao fizike osobe. 30% dionica bi trebalo zadrati u trezoru same banke kao trezorske dionice dok se ne osnuju 3 do 15 susjednih isto takvih banaka. 4. faza. im se osnuje susjedne obiteljske banke s njima bi trebalo zamijeniti dionice ime bi se steklo meusobno suvlasnitvo. Na taj nain banke bi bile vlasniki umreene, te ako bi netko izvrio financijski napad na jednu banku susjedne banke bi priskoile u pomo, a njima bi pomogle njima susjedne obiteljske banke. Nekoliko desetaka tisua ovakvih banaka u svijetu moglo bi se oduprijeti postojeem monopolskom globalnom financijskom lobiju.

7.

PRESPEKTIVE GLOBALNOG RAZVOJA

Iz dananjeg stanja ekolokog i moralnog beznaa, te vrlo jasnog tehnolokog napretka mogue je izvriti simulaciju daljnjeg tehnolokog, ekonomskog, socijalnog i politikog razvoja Novi kompjutorski medij internet i sline kompjutorske mree marginalizirat e sve ostale medije i mogunost politike manipulacije masama, to e dovesti do globalnih promjena raspodijele moi i civilizacijskog ustroja, iako se sve slube

trude manipulaciju proiriti i na Internet, prvenstveno plasiranjem ogromne koliine nevanih informacija. 7.1. PERSPEKTIVE RAZVOJA PREZADUENIH ZEMALJA Mnoge zemlje, ak i one u kojima narod na slobodnim izborima bira svoje vladare, dovedene su u stanje kronine dravne prezaduenosti. Te drave ne mogu vraati kredite koje su uzele iz inozemstva. Do ovakve prezaduenosti dolo je tako to su dravne institucije i dravna poduzea uzimali kredite i ulagali ih u kupovanje glasova biraa (socijala) neproduktivne investicije, uvoz i potronju nafte, automobila i jeftine hrane, esto, zbog osobnih interesa pojedinih politiara i viih dravnih birokrata. Gomilanjem ovakvih kredita, sav teret duga pao je na dravu koja je morala uvoditi sve vee poreze, a na taj nain smanjena je konkurentnost zdravog dijela privrede, ime itava drava tone prema bankrotu. Da bi sprijeile propast dravnih poduzea, neke od ovih drave su poele tiskati sve vie novca za plae zaposlenih u dravnoj privredi. Poveanjem inflacije, ili prikrivene deflacije dugovi inozemstvu su postajali sve vei, a problemi sve tei. Ovakvo stanje nam govori kako se kapital nalazi u rukama nesposobnih investitora, tj. drave koja je prisiljena jeftino rasprodati strancima domaa poduzea, kako bi mogla vratiti dugove. Krivicu za ovakvo stanje snose domai politiari koji su zbog vlastite nesposobnosti i korumpiranosti nastojali biti ti koji e donositi odluke o investicijama i na taj nain dolaziti u poziciju ubiranja provizije od prodavatelja opreme i kreditora. Visina provizije uglavnom ovisi o kvaliteti opreme, tj. to je gora oprema to je vea provizija. Potroivi kredite na potronju ili izgradivi nove, na startu, zastarjele tvornice politiari dolaze u poziciju da njihove tvornice bankrotiraju, ime i oni gube vlast. Da bi to sprijeili oni pokrivaju gubitke iz dravne blagajne, to pravdaju brigom za zaposlene. Druga grupa krivaca za stanje u ovim zemljama su inozemni kreditori kao to su MMF i Svjetska banka, te WTO kojima upravljaju svjetski financijski, naftni i narko lobiji koji daju kredite s dravnom garancijom, ne vodei rauna o tome kako e se krediti utroiti. To je rezultat njihove elje za financijskom kolonizacijom nerazvijenih zemalja i za smanjenjem rizika, njihova nesposobnost investiranja u neku profitabilnu ideju, te nastojanje da stimulirani kreditima prodaju svoju, na svjetskom tritu nekurentnu robu. Izlaz iz ovakve situacije mogu je samo tako da se maksimalno oslobodi djelovanje mehanizma trine selekcije, koji u nekim od ovih drava postoji, ali je sputan pogrenom upotrebom regulacijskih mehanizama i korupcijom. Da bi se ovo ostvarilo drava mora voditi politiku realnog teaja (teaja kod kojeg je vanjskotrgovinska razmjena proizvoda i usluga priblino jednaka), sva dravna poduzea pretvoriti u dioniarska drutva, te dionice u malim postocima mjeseno prodavati iskljuivo na burzi, a dobivenim novcem vraati kredite i puniti dravnu blagajnu. Popunjavanjem dravne blagajne, prodajom dionica treba za iste iznose smanjivati poreze, i tako poticati rast sposobnih poduzea. Isto tako, drava bi morala prodati, iskljuivo na javnim natjeajima, i ostalu, nedovoljno iskoritenu imovinu, te smanjiti trokove, gdje je god to mogue. Prodaja izvan burze i javnih natjeaja otvara mogunost manipulacija, ime se gubi podrka javnosti za privatizaciju. Je li privatizacija nekog poduzea potena, ili nije, ne ovisi o cijeni, ve o jednakim ansama. Ako dravni slubenici u privatizaciji nekome pogoduju, privatizacija se pretvara u pljaku. Monetarno regulacijske mehanizme morala bi odvojiti od fiskalne politike, te ih koristiti u one svrhe zbog kojih i postoje, a to je reguliranje cijena, ali ne samo prosjenih,

ve i po trinim sektorima, pri emu obrana od deflacije na pojedinim sektorima mora biti jaa od borbe protiv inflacije, kako antiinflacijski potezi ne bi ugrozili zaposlenost. Povjeritelji bi i sami morali snositi dio odgovornosti za stanje u prezaduenim zemljama, morali bi i sami snositi dio gubitka. Davali su kredite dravama, s dravnom garancijom, mislei da drava ne moe bankrotirati, a to bi trebalo promijeniti. Meunarodna zajednica bi trebala utvrditi kriterije kad siromane drave mogu proglasiti vlastiti bankrot. U tom sluaju promijenjena vladajua garnitura morala bi dobiti mogunost otpisa dravnih garancija, i dobivanja povoljnih inicijalnih kredita za ozdravljenje privatnog poduzetnitva. Razvijene drave bi trebale poticati meunarodne kreditore da sami ulau u rizine investicije bez dravnih garancija. Poticaj za ovo mogao bi biti porez na kredite iji povrat garantira neka druga drava, ili poduzee u dravnom vlasnitvu. Umjesto toga, trebalo bi poticati razvoj privatnih i dionikih poduzea. 7.2. PERSPEKTIVE RAZVOJA RAZVIJENIH ZEMALJA

Posljednjih tisuu godina pojedini povijesni dogaaji imali su posebno znaenje u razvoju civilizacije. Kriarski ratovi donijeli su nova znanja na europski prostor i razvili su potrebe za novim, dotad nepoznatim luksuznim potrebama. To je dovelo do porasta trgovine i bogaenje trgovaca spremnih na rizik. Sve bogatiji trgovaki sloj nastojao je otkriti nove putove do novih nepoznatih roba. Izum viestruke koloture omoguio je izgradnju sve veih jedrenjaka koji su mogli prelaziti sve vee udaljenosti. Njima su trgovci poeli, novim pomorskim putovima obilaziti svijet i uz sve manje trokove donositi sve vie roba iz prekomorskih zemalja. Razvoj brodarstva omoguio je otkrie novih kontinenata. Otkrie i osvajanje tih novih svjetova bilo je mogue uz ogromna sredstva koje pojedinci nisu imali. Primamljivi profiti su nagnali trgovce na udruivanje, ime su nastala prva primitivna dionika drutva. Tako su nastali mehanizmi za udruivanje ideja i sredstava. Poto je u meunarodnoj trgovini ve funkcionirao vrlo efikasan mehanizam trine selekcije, svi elementi razvojnih mehanizama su stvoreni. To je dovelo do sve lake realizacije novih ideja meu kojima je najvaniji parni stroj. On je inicirao veliku potronju drveta, a nakon toga uglja. Otkrie uglja je povealo efikasnost parnog stroja i pretvorio ga u snaan izvor dotad nezamislive koliine energije. Parni stroj je uzrokovao stvaranje sve veih tvornica koje su traile sve vei broj radnika. Posljedica je sve bri rast velikih gradova koji su nastajali na leitima uglja, oko velikih luka, na sjecitima trgovakih putova i oko administrativnih dravnih sjedita. Usavravanjem razvojnih mehanizama i zahvaljujui sve veoj gustoi stanovnitva nove ideje su sve lake nalazile kapital za razvoj. Otkriem nafte omoguen je jo bri razvoj strojeva koji su doveli do novog tehniko tehnolokog skoka u razvoju industrije i gradova. Pronalaskom elektrine energije stanovnitvo se jo vie koncentriralo u podrujima postojanja elektrine mree, ali su stvoreni i temelji nove informatike ere. Izum i usavravanje kompjutora dovelo je do preokreta u tendencijama rasta i razvoja poduzea i gradova. Kompjutor sve vie zamjenjuje ljude u obavljanju rutinskih poslova, i omoguava sve laku, bru i jeftiniju komunikaciju na sve vee udaljenosti. Poduzea sa sve manje radnika proizvode sve vie roba.

Gustoa naseljenosti, koja je do pojave kompjutora bila jedan od najvanijih faktora efikasnosti mehanizama za udruivanje ideja i kapitala, postaje sve manje znaajna. Kompjutori omoguuju vlasnicima kapitala sve laku i bru spoznaju o novim idejama koje su nastale na sasvim drugom kraju svijeta. Ovo dovodi do toga da e vlasnici kapitala i stvaratelji ideja, lake pronalaziti partnere za rad, ak ako ive i rade u malim, od svih putova zabaenim mjestima, ali komunikacijski povezanim sa svijetom. Ovo naputanje velikih gradova od strane kreativnih i bogatih ljudi ve je poelo, a daljnjim jaanjem interneta postajat e sve bri trend. Multimedijalni ekspertni sustavi donijet e snane promjene u sve strukture drutva. Manipulacija stanovnitvom uz pomo obrazovnog sustava, medijske promidbe i tehnika ispiranja mozga bit e sve manje mogua poto e se sve vie informacije traiti na internetu. Sve kune poslove preuzet e kompjutori. Obrazovanje djece takoer e, sve vie, preuzimati kompjutorski programi koji e stalno testirati znanja i sposobnosti djece, te ih na osnovu toga uvoditi u nova znanja, kroz obrazovne kompjutorske igre i filmove, s mogunou da sami, pomou programa za povezivanje i pretraivanje raznih baza podataka, dolaze do podataka koji ih zanimaju. kole, kao institucije za odgoj i obrazovanje, razvijene u industrijskoj civilizaciji nestat e. Obrazovnu funkciju kole potpuno e preuzeti kompjutori, dok e odgojnu funkciju morati preuzeti obitelj i crkva. Opstat e jedino sveuilita, ali ne kao obrazovni centri, ve kao znanstveno istraivaki centri. Multimedijalni sustavi omoguit e ljudima pretraivanje vijesti koje ih zanimaju, umjesto da gledaju televiziju i itaju novine. Sve ikada tiskane knjige i novine, te svi ikada snimljeni filmovi bit e pohranjeni na elektronske medije, i tako, lako dostupni svima. Gutembergova era tiska e nestati, a nestat e i razni TV redatelji, voditelji i urednici. Svatko e biti redatelj i urednik vlastitog programa. Svi ovi dijelovi gradskog stanovnitva ostat e bez posla, a veinu fizikih poslova preuzimat e roboti. Na kraju jedino rijeenje e biti smanjenje radnog vremena kako bi svi imali to raditi, ali e se to morati dogovoriti na svjetskom nivou. Ugljen i nafta kao sirovinski temelj industrijske civilizacije postaju sve rjei, a novi dekoncentrirani, svakom dostupni izvori energije stalno se usavravaju. Rjeenjem problema energije sve industrije koje se temelje na uglju i nafti postat e suvie. Smanjenjem zaposlenih u ovim industrijama dovest e do smanjenja zaposlenih u gradovima iji je temelj prerada uglja i nafte. U nizu racionalizacija koje se dogaaju u privredi, trokovi proizvodnje postaju sve manji u strukturi cijene kotanja materijalnih proizvoda, a trokovi transporta postaju relativno sve vei. Ovo e dovesti do toga da e se nove ideje razvijati na jednom mjestu, a proizvoditi decentralizirano u velikom broju pogona irom svijeta. Ovakva decentralizacija proizvodnje uz istovremeni rast produktivnosti transporta dovest e do smanjenja zaposlenih u velikim lukama i prometnim centrima. Gradovi koji su se razvili na takvim mjestima poet e slabiti. Svi ovi nabrojeni procesi osnovni su faktori koji e dovesti do smanjenja stanovnitva u dananjim viemilijunskim gradovima. Ako se ovi procesi ponu dogaati istovremeno moglo bi doi do iznenadnog i vrlo brzog ekonomskog sloma privrede u mnogim velikim centrima, to bi dovelo do naglog siromaenja gradskog stanovnitva i propast gradskog naina ivota. Prije nego doe do ovakvog razvoja, cijene nekretnina izvan gradova poet e rasti, tako da oni koji na vrijeme ne nabave zemljite izvan gradova kasnije nee imati

vremena ni novca. Ovo postindustrijsko razdoblje smanjenja gradova trajat e stotinu puta krae od rasta i razvoja gradova, koji je otpoeo s industrijskom revolucijom. Nagli proces raspada gradova mogao bi dovesti do bankrota itavih drutvenih slojeva, do velikih, kratkotrajnih drutvenih i socijalnih potresa te politikih nemira. Proces propasti gradova, najvjerojatnije e poeti naglo, u trenutku sloma na nekoj velikoj burzi dionica industrijskih kompanija, investicijskih fondova, banaka i osiguravajuih drutava. 7.3. UJEDINJENI NARODI

Roosevelt je 1. sijenja 1942. Washingtonu odluio da se ratni savez nazove "United Nations" uprkos Cherchillu koji je predlagao naziv "Allied Forces". UNNRA kao sluba UN -a ve 1993. poela je dijeliti hranu. Nakon rata UN se vrlo brzo pretvorio u glomaznu birokratsku organizaciju meunarodno priznatih drava. U tijelima koja donose odluke ne nalaze se predstavnici naroda, ve predstavnici izvrnih tijela drava lanica. Ova organizacija ima mnogobrojne specijalizirane agencije za rjeavanje pojedinih svjetskih problema. Uspjenost ovih organizacija je najvie izraena u visokim plaama, terenskim dodacima i dnevnicama mnogobrojnih zaposlenih, te u izgradnji reprezentativnih, mramorom poploenih upravnih zgrada. Razlozi za ovakav "uspjeh" je u tome to su sjedita ovih organizacija u velikim gradovima drava koje uplauju najvie u fondove UNa. Sve te drave nastoje to vie svojih graana zaposliti u ovakvim organizacijama, te to vie novca utroiti na njihovom teritoriju, a da se istovremeno mogu predstaviti kao veliki donatori. Posebnu ulogu u radu UN-a imaju razne nevladine udruge koje financiraju globale multinacionalni korporacije, a koje imaju ulogu medijskim pritiscima mijenjati stav javnosti o odreenim pitanjima, a u interesu globalnih kompanija. Predstavnici ovakvih udruga se ciljano pozivaju na razne meunarodne konferencije gdje planski lobiraju politiare za stavove koji odgovaraju globalnim korporacijama, a politiare koji se ne daju izlobirati nastoje ukloniti svim oblicima pritiska, politikog i medijskog, a nije im strana ni fizika eliminacija najopasnijih protivnika. ak su i itave drave izloene ponekad skrivenim, a ponekad otvorenim ucjenama, ako ne ele potpisati razne meunarodne ugovore. Sve to je jalovo, vremenom stari i nestaje. To e se nuno dogoditi i s UN-om, ako se snano ne reformira. Reformom UN-a trebalo bi umjesto Vijea sigurnosti, koje je u svojem temelju teroristika faistika organizacija temeljena na vojnoj sili, uvesti novo vijee, Vijee naroda. Svijet bi se trebao podijeli na izborne jedinice veliine milijun stanovnika i u svakoj izbornoj jedinici bi se birao jedan zastupnik s mandatom od 10-ak godina. Izborne jedinice bi trebale biti jezino, kulturno, teritorijalno i etniki to homogenije, pri emu se ne bi morale potivati dravne granice. Ovako izabrani zastupnik bi predstavljao samo svoje birae i ne bi se morao savjetovati sa svojom dravnom vladom. Na taj nain i mali narodi iz vienacionalnih drava dobili bi mogunost da se uje njihov glas. Kako bi se ograniila mo raznih udruga koje zastupaju interese svojih skrivenih sponzora potrebno bi bilo, u svim dravama, donijeti jasna pravila o financiranju udruga i politikih stranaka. irorauni ovih organizacija morali bi biti dostupni javnosti preko Interneta kako bi svi mogli vidjeti sve pojedinane rashode i prihode, te tako znali kome te udruge i stranke slue. Anonimne donacije vee od nekog minimalnog iznosa banke bi morale automatski prebaciti u dravni proraun.

Ovakvo Vijee naroda trebalo bi imati i izvrne organe koji bi se sastojali od specijaliziranih svjetskih agencija za rjeavanje pojedinih svjetskih problema, bez mijeanja u poslove koje pojedine drave mogu same rijeiti na svom teritoriju. Osnovni posao ovih agencija bi trebao biti to racionalnije i korisnije utroiti novac kojim raspolau, a ne nametati dravama pravila kako e one troiti svoja sredstva. U upravnim odborima ovih agencija trebali bi se nalaziti predstavnici crkve, politike i znanosti kako bi se sredstva troila moralno, u interesu svih ljudi i u skladu sa znanstveno utvrenim nepobitnim injenicama. Konsenzus, kao izraz dogovora na nivou najnesposobnijega, ili ee najjaega morao bi biti iskljuen iz procesa donoenja odluka. Crkvene organizacije koje e imenovati svoje predstavnike u ove agencije ve su izgraene. Politiku volju za uvoenje ovakvog Vijea naroda treba tek stvoriti. Znanstvenu svjetsku elitu bi trebalo organizirati u organizaciju koju bi inili najvei znanstvenici i izumitelji koji su se najsnanije istakli novim otkriima, inovacijama i unapreenjima, a ne neki sterilni teoretiari koji kao abe stalno krekeu istu melodiju. Zahvaljujui tehnolokom napretku socijalno-politiki proizvodi industrijske civilizacije kao to su formalna demokracija, faizam i komunizam bit e brzo zaboravljeni, kao i podjela vlasti na izvrnu, zakonodavnu i sudsku. Da bi se to mirno dogodilo potrebno je organizirati specijalizirane institucije za rjeavanje pojedinih problema sa ovlastima iz svog djelokruga. Najvei otpor ovakvim promjenama mogao bi doi od mnogih interesnih grupa, velikih drava i nacija, te politiki privilegiranih crkava koji u brizi za vlastite interese, zanemaruju ope ljudske interese, mir meu narodima i ljudima te pobjedu nad zlom.

Autor: Tihomir uljak