You are on page 1of 211

Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Interni materijali za predmet

OSNOVE AGROEKONOMIKE
priredio doc. dr. sc. IVO GRGI

Zagreb, studeni 2010. 1

Predmet Osnove agroekonomike sluaju polaznici preddiplomskih studija Agroekologija, Animalne znanosti, Biljne znanosti, Hortikultura i Zatita Bilja na Sveuilitu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. U izvoenju nastave sudjeluje nastavnici i suradnici i to: prof.dr. sc. urica utini, prof. dr. sc. Vjekoslav Par, doc. dr. sc. Marija Cerjak, doc. dr. sc. Ivo Grgi, dr. sc. Ornella Miku, dr. sc. Lari Hadelan, Nataa Bokan prof. te eljka Mesi, dipl. ing. Ovaj materijal pokriva nastavni program predmeta Osnove agroekonomike i slui samo za internu uporabu tj. polaznicima navedenih studija. Iako u nekim dijelovima dolazi do preklapanja odnosno do ponavljanja pojedinih pojmova i njihovih pojanjenja, to e se u narednom razdoblju izbjei, materijali e posluiti svojoj svrsi, a za pojedine dijelove u biljeci na dnu stranice su navedeni prireivai priloga. Zahvala svim nastavnicima i suradnicima na prilozima, a posebno hvala dosadanjem koordinatoru predmeta prof. dr. sc. Titu imbreku.

Koordinator Predmeta doc. dr. Ivo Grgi

I PARCIJALNI ISPIT............................................................................................................ 1
MAKROEKONOMIKA .......................................................................................................................... 1 Uvod ................................................................................................................................................... 2 O nazivu predmeta .............................................................................................................................. 2 Definicija ekonomije/ekonomike ........................................................................................................ 2 Makroekonomika - Mikroekonomika.................................................................................................. 4 Definicija agronomije .......................................................................................................................... 4 Definicija poljoprivredne ekonomike .................................................................................................. 4 Metode ................................................................................................................................................ 5 Postupak u znanstvenom istraivanju .................................................................................................. 7 Izvori podataka .................................................................................................................................... 7 Stupice u ekonomskom rezoniranju .................................................................................................... 8 Post-Hoc greka (Post-hoc ergo proper hoc - Poslije ovoga, dakle zbog ovog). .......................... 8 Nesigurnost u ekonomskom ivotu i korist od ekonomike ................................................................. 9 Pozitivna i normativna ekonomika .................................................................................................... 10 Ekonomika i drava ........................................................................................................................... 10 Ekonomski proces i ciljevi ................................................................................................................ 11 Temeljni problemi ekonomske organizacije .......................................................................................... 13 A. Problemi ekonomske organizacije ................................................................................................ 13 B. Tehnoloke mogunosti drutva ................................................................................................... 24 Trita i naredbe u suvremenom gospodarstvu ...................................................................................... 32 A. Kako trita rjeavaju osnovne ekonomske probeme ................................................................... 33 B. Ekonomska uloga drave .............................................................................................................. 37 C. Specijalizacija, novac i kapital ................................................................................................. 41 Sastojci ponude i potranje .................................................................................................................... 45 Literatura ................................................................................................................................................ 67 Metode u agroekonomskim istraivanjima ............................................................................................ 68 Uvod .................................................................................................................................................. 68 Analiza vremenskih serija u poljoprivredi i projekcija njihovih kretanja.......................................... 68 Vremenski niz ........................................................................................................................................ 68 Indeksi ............................................................................................................................................... 72 Pomini prosjeci ................................................................................................................................ 74 Trend ................................................................................................................................................. 74 Stopa promjene .................................................................................................................................. 76 Analiza posjedovne strukture po Lorenzu .............................................................................................. 78 MIKROEKONOMIKA .......................................................................................................................... 79 Temeljna mikroekonomska pitanja ........................................................................................................ 80 Ekonomija .............................................................................................................................................. 82 Izbor izmeu alternativa ili trgovina ciljevima .................................................................................. 82 Racionalni izbor ili analiza trokova i koristi .................................................................................... 82 Predmet izuavanja ekonomije .......................................................................................................... 82 Mikroekonomija ................................................................................................................................ 83 Makroekonomija ............................................................................................................................... 83 Metode (tehnike) u agrarnoj ekonomici ............................................................................................ 84 Modeli u ekonomiji ........................................................................................................................... 84 Izvori podataka u agrarnoj ekonomici ............................................................................................... 85 Predmet, zadaa i cilj mikroekonomike (prema A. Marshallu, . Babiu, Turku i Samuelsonu) ..... 86 Ekonomsko miljenje (s primjerima primjene) ................................................................................ 86 Ekonomski zakoni ............................................................................................................................. 87 Proizvodni initelji i njihova meuovisnost ...................................................................................... 87 Teorija proizvodnje ................................................................................................................................ 90 Funkcija proizvodnje ......................................................................................................................... 90 Dodatak mikroekonomici ....................................................................................................................... 96 Ponuda i potranja ............................................................................................................................. 96 Pojam elastinosti ............................................................................................................................ 101 Teorija proizvodnje ......................................................................................................................... 104

Rezultati poslovanja ........................................................................................................................ 107 Temeljna financijska izvjea ......................................................................................................... 112 Mjerila uspjenosti poslovanja ........................................................................................................ 114 Investicijska analiza ........................................................................................................................ 117

II PACIJALNI ISPIT.......................................................................................................... 118


MARKETING...................................................................................................................................... 118 Marketing i izravna prodaja seljakih proizvoda ................................................................................. 119 to je marketing? ............................................................................................................................. 119 Marketinki ciljevi........................................................................................................................... 120 Analiza trita.................................................................................................................................. 121 Marketinka strategija ..................................................................................................................... 126 Podjela trita na odsjeke i pozicioniranje proizvoda ............................................................... 126 Marketinki instrumenti .................................................................................................................. 129 Politika proizvoda....................................................................................................................... 129 Cjenovna politika ....................................................................................................................... 134 Politika distribucije ..................................................................................................................... 136 Komunikacijska politika ............................................................................................................. 145 SOCIOLOGIJA I DRUTVO.............................................................................................................. 152 Odreivanje pojma ruralnosti ............................................................................................................... 153 Ruralnost i ostali opisi veih zemljinih povrina ........................................................................... 159 Prijedlog i obrana nove definicije.................................................................................................... 160 Zakljuak ......................................................................................................................................... 161 Literatura ......................................................................................................................................... 161 Selo i seljatvo izmeu narodnog i urbanog drutva ............................................................................ 163 Seljatvo i seljaka kultura-mogua definiranje .............................................................................. 163 Sukobljavanje i proimanje tradicionalne narodne kulture sela i masovne industrijalizirane kulture grada ......................................................................................................................................................... 165 Mrea drutvenih i kulturnih institucija u selu, njihovo djelovanje i problemi ............................... 168 Transformacija slobodnog vremena u selu i njeni mediji ................................................................ 170 Zakljuna napomena ....................................................................................................................... 172 Literatura i izvori podataka ............................................................................................................. 173 Pristup socijalnoj strukturi sela ............................................................................................................ 174 Definiranje sela ............................................................................................................................... 174 Seosko, seljako i poljoprivredno stanovnitvo .............................................................................. 175 Pristup problemu socijalne strukture ............................................................................................... 177 Da li je seljatvo u socijalizm klasa? ............................................................................................... 179 Drutveno-ekonomska slojevitost seoskog stanovnitva ................................................................. 180 Napomena na kraju.......................................................................................................................... 182 Od sela u kojem ive samo seljaci do sela bez seljaka .................................................................... 183 Peomjene u agrarnoj strukturi ......................................................................................................... 186 Odumiranje seoskih naselja i feminizacija i senilizacija ................................................................. 189 Promjene u materijalnoj i duhovnoj kulturi ..................................................................................... 190 Odabrana literatura .......................................................................................................................... 195 Crtice iz predavanja ......................................................................................................................... 196

I PARCIJALNI ISPIT MAKROEKONOMIKA

Uvod1 O nazivu predmeta Rijetko koje podruje ili nastavni predmet koji u svakodnevnoj upotrebi i u strunoj literaturi ima toliko razliitih naziva koji ustvari znae isto. Primjerice, razlika izmeu naziva Ekonomika poljoprivrede (koji se javlja u sadanjim nastavnim planovima) i naziva Poljoprivredna ekonomika je vie jezine prirode, a manje ili nikako ukazuje na prevagu ekonomskih odnosno agronomskih sadraja u njoj. Uz te nazive nailazimo na nazive kao to su to Ekonomika agrara ili Agrarna ekonomika, (katkad skraeno Agroekonomika). Ti se nazivi mogu opravdati time to je i jedan i drugi tueg podrijetla, pa se lake izraavaju i piu. Treba istai da se naziv ekonomija (kasnije se javlja naziv ekonomika) javlja u Staroj Grkoj u znaenju: Oikos= kua i nomos=zakoni odnosno oikonomias to bi znailo upravljanje kuom odnosno gospodarstvom, u suvremenom smislu privreda, gospodarstvo ali i znanost. Rije agronomija isto proizlazi iz grke rijei ager=polje i nomos=zakoni tj. obraivanje polja odnosno sada znanost o poljoprivredi. U anglosaksonskom govornom podruju susreemo takoer vie naziva, uglavnom dva i to: Economics of Agriculture i Agricultural Economics. U francuskom govornom podruju L Economic agraire, a u njemakom Agroekonomie. Istaknimo da je naziv Poljoprivredna ekonomika odnosno Agrarna ekonomika vie u duhu hrvatskog jezika. Poljoprivredna ekonomika je primijenjena znanstvena disciplina, koja po svom sadraju i metodama obuhvaa meugranino podruje izmeu ekonomije (ekonomike), kao drutvenoekonomske znanosti, i agronomije kao prirodne -biotehnike znanosti. Bavi se prouavanjem agrarne strukture s gospodarskog gledita kao i ekonomskim initeljima koji utjeu na promjene agrarne strukture. Pod agrarnom strukturom se podrazumijevaju u irem smislu proizvodni i drutveno-gospodarski odnosi i initelji u poljoprivredi (i srodnim podrujima). Pojam strukture (ili sastava) se moe podrobnije odnositi na neka posebna obiljeja, kao to je to npr. vlasnika struktura u poljoprivredi (privatno-dravno, ili obiteljska gospodarstvapoljoprivredne tvrtke), moe biti zemljina struktura (prema veliini npr. povrine kojom se poljoprivrednici/gospodarstvo koriste), drutveno-gospodarska struktura (prema zaposlenosti i/ili izvorima prihoda), obrazovna struktura (prema stupnju naobrazbe, vrsti zavrene kole npr. lanova poljoprivrednog gospodarstva, itd). Definicija ekonomije/ekonomike Ekonomika poljoprivrede ili Poljoprivredna (agrarna) ekonomika je mlada znanstvena disciplina, premda prvi zapisi koji se odnose na to znanstveno podruje datiraju vie od dva tisuljea. Sve do 18. stoljea agrarna ekonomika se nalazi izmeu humanistikog i znanstvenog pristupa. Kao znanstvena disciplina u svjetskim razmjerima javlja se koncem 18. stoljea, a u nas koncem 19. stoljea. Poeci same ekonomike, koja je u odreenom smislu osnova agrarne ekonomike, javljaju se do prije neto vie od dva stoljea, kada je Adam Smith, engleski ekonomist 1776. godine objavio knjigu Bogatstvo naroda. Razvitkom ekonomike poljoprivrede kao znanstvene discipline sve se vie razvijaju posebne metode, s novim instrumentarijem, primjene matematiko-statistikih metoda, daljnjom specijalizacijom u vie posebnih podruja unutar same discipline. Upotreba poljoprivredne ekonomike oblikovana je promjenom gospodarskih prilika i
1

Prof. dr. sc. Tito imbrek

ukupnim gospodarstvom, kao i razvitkom ekonomije i agronomije, kao znanstvenih disciplina. Kao znanstvena disciplina postaje preciznija kao analitiko sredstvo i uspjenija u rjeavanju praktikih problema ekonomike i organizacije te upravljanja u podruju poljoprivrede. Kao znanstvena disciplina ekonomija je stara oko dva stoljea. Godine 1776. Adam Smith je objavio knjigu Bogatstvo naroda. Pokret za politikim slobodama od tiranije europskih monarhija pojavio se usporedo s pokuajima za oslobaanjem cijena i nadnica od strogo nadzirane dravne regulative. Adam Smith je pokazao da je sustav cijena i trita u stanju koordinirati ljude i poduzea bez ikakvog upravljanja. Gotovo stoljee kasnije, kada kapitalistika poduzea u cestogradnji, tekstilnoj industriji i drugim sektorima poinju iriti svoj utjecaj u mnogim podrujima svijeta, javlja se snana kritika kapitalizma. Karl Marx je najavio da e kapitalizam propasti vrlo brzo zbog gospodarske depresije i da e drave uvesti socijalizam. Tijekom vie od jednog stoljea od tada jedna treina svjetskog puanstva je ivjela u zemljama u kojima je Marx-ova doktrina bila ekonomski vjeronauk. Devedesetih godina XIX. stoljea i tridesetih godina ovog stoljea izgledalo je da e se predvianja Marxa ostvariti.2 Duboka depresija 30-tih godina postavlja pred intelektualce odnosno znanstvenike pitanje odranja privatno-vlasnikog i poduzetnikog kapitalizma, esto nazivanog liberalnog. Tada se javlja John Maynard Keynes s knjigom: Opa teorija zaposlenosti, kamata i novca (1936.), to je znailo novi pristup ekonomici, odnosno znailo vei utjecaj drave preko monetarne i novane politike kako bi se sprijeio pogubni utjecaj poslovnih ciklusa. Smith, Marx i Keynes su bili trojica od mnogih mislitelja, koji su oblikovali ekonomiku i uinili je vitalnom kakva je i sada. U 80 - 90 im godinama ovog stoljea sada bive i socijalistike/komunistike- istone zemlje otkrivaju mo trita za ostvarenjem brzih tehnolokih promjena i porasta standarda. Naime, dramatinim zbivanjima na Istoku godine 1989. i dalje revolucionarnim je promjenama odbaen mehanizam sredinjeg planiranja i ostavljeno trinim silama da, uvjetno reeno, slobodno djeluju o emu e biti vie rijei kasnije. Javlja se pojam zemlje u tranziciji, u koje ulazi i Hrvatska. Te zemlje tim promjenama susreu se sa znatnim i specifinim tekoama, kao posljedice kako stupnja njihovog gospodarskog razvoja te naslijea iz prolosti tako i problemima naina i putova pretvorbe. Aktualno su njihove prilagodbe gospodarske strukture povezane sa zahtjevom odnosno eljom za prikljuenje Europskoj uniji. Ekonomija rjeava pitanja to (koja dobra) proizvesti, kako proizvesti i za koga. Ima nekoliko definicija ekonomije koje esto naznaujemo kako slijedi: Ekonomija je prouavanje onih djelatnosti koje ukljuuju proizvodnju i razmjenu dobara. Ekonomija analizira promjene u gospodarstvu - tendencije cijena, proizvodnje, nezaposlenosti i vanjske trgovine. Kada su ti fenomeni ve poznati, ekonomija pomae da se kreira politika odnosno donesu mjere kojima drava unapreuje gospodarstvo. Ekonomija je znanost izbora - odluka. Ona prouava naine kako proizvoai trebaju rabiti ograniene proizvodne resurse (kao to su npr. zemljite, rad, oprema, tehnologija odnosno znanje), da bi proizveli razliita dobra (kao npr. penica, goveda, kaputi, ceste, oruje) kao i raspodjelili ta dobra (razliitim) lanovima drutva za njihovu potronju. Ekonomija prouava trgovinu izmeu drava. Pomae objasniti zato drave izvoze neka dobra a druga uvoze i istrauje, glede toga, uinke ekonomskih zapreka pojedinih drava.
2

P.Samuelson i W.Nordhaus (1)

Ekonomija prouava novac, bankarstvo, kapital i bogatstvo. Sve su te definicije dobre i ukoliko ih poveemo dobiti emo jednu zajedniku koja glasi3 Ekonomija prouava na koji nain neko drutvo moe - rabei oskudne resurse -proizvoditi razliita dobra i raspodjeljivati ih razliitim skupinama (tog) drutva. Makroekonomika - Mikroekonomika Makroekonomika prouava funkcioniranje gospodarstva (ekonomije) u cjelini dok mikroekonomika analizira ponaanje pojedinanih dijelova gospodarstva, kao npr. razliite industrijske tvrtke i pojedina poduzea razliitih djelatnosti, kuanstva, a u poljoprivredi i obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Tako se mikro-agroekonomika npr. bavi podrujem koje se moe openito nazvati uprava poljoprivrednog gospodarstva, a makroagroekonomika podrujem poljoprivredne politike. Definicija agronomije Agronomija je znanstvena podloga poljoprivrede. Agronomija se kao prirodna znanost koristi rezultatima biolokih, tehnikih, kemijskih i fizikih znanosti ali i ekonomsko-organizacijskih znanosti sa svrhom proizvodnje i usluga u poljoprivredi. Agronomiju se moe definirati i kao znanost o obraivanju zemlje, uzgoju bilja i stoke (agroekologija, botanika, zoologija). Agronomija obuhvaa grane ratarstvo, stoarstvo, voarstvo, vinogradarstvo, vrtlarstvo, ekonomiku i srodne discipline/djelatnosti (mehanizacija, melioracije, zatita, hranidba itd.). Danas se sve vie javlja skupni pojam agrokompleks ili agroindustrijski kompleks, (u anglosaksonskoj literaturi agrobusiness), kao zajednitvo proizvodnje, prerade, prometa i plasmana (p+p+p+p). Stoga i ekonomisti odnosno agroekonomisti sve vie prouavaju, ne samo ekonomiku proizvodnje ve, i ekonomiku agrokompleksa. ( U irem smislu u agrokompleks ulaze i djelatnosti iz tkz. institucijske podrke poljoprivredi, od upravnih i strunih slubi do obrazovanja i znanosti za poljoprivredu. Definicija poljoprivredne ekonomike Poljoprivredna ekonomika (Agrarna ekonomika) se moe definirati kao znanstvena disciplina, koja primjenjuje ekonomska naela i kvantitativne metode u rjeavanju problema u poljoprivredi na makro i mikro razini. Po svom osnovnom sadraju obuhvaa agrarnu politiku, njezine ciljeve i mjere (makro pristup) i ekonomiku i organizaciju odnosno upravu poljoprivrednog gospodarstva (farm management), poduzea odnosno tvrtki (mikro pristup), tu je ukljuen i marketing u poljoprivredi. Postoje i druge (sline) definicije kao npr. ova vie opisna: Poljoprivredna ekonomika se moe definirati kao primijenjena znanost koja se bavi pitanjem kako ljudi s obzirom na tehniko znanje i oskudne prirodne resurse, kao to je zemljite, rad i kapital te upravljanje, odabiru nain proizvodnje hrane i vlakana te ih distribuiraju potroaima tijekom vremena.4 Agrarna ekonomika upotrebljava metode i ekonomsku teoriju da bi se pronali zadani odgovori na pitanja i rijeili problemi poljoprivrede (i agrokompleksa).5 H a l c r o w 6 definira poljoprivredu (Agriculture) kao vrstu industrije, koja pokriva organizaciju resursa kao to je to zemljite, kapital (u irokom mnotvu oblika), rad i upravljanje za proizvodnju i marketing hrane i vlakana. Znai, govori se o ekonomici
3 4

P.Samuelson i W.Northaus (1) G.L.Cramer i C.W.Jensen (2) 5 Polovica svjetskog puanstva je danas ukljuena u djelatnost izravne proizvodnje hrane. Visokorazvijene zemlje u svojim poljoprivredama imaju ukljueno relativno mali broj ljudi, ali je zato u dopunskoj djelatnosti povezano s poljoprivrednim proizvodima (agrokompleksu) ukljueno znatno vie. 6 Harlow, H.G. (1980) Economics of Agriculture, Mc Grow Hill Co

agrokompleksa sa etiri sastavna dijela (4P) proizvodnja, prerada, promet i potronja. Kao u ekonomiji tako i u agrarnoj ekonomici postoji podjela na makro i mikro. Makro agroekonomika razmatra poljoprivredu u cjelini, tj. podruje koje se moe nazvati i podruje agrarne politike (Agricultural policy) odnosno ruralnog razvoja. Tu su ukljuene mjere kojima drava utjee na proizvodno i drutveno-gospodarsko stanje poljoprivrede i seoskog podruja. Primjerice je to politika cijena i proizvodnih poticaja u poljoprivredi, porezna politika, trgovinska politika, politika kreditiranja poljoprivrednih proizvoaa, mjere za poticanje uspjenosti poljoprivredne savjetodavne slube, strukturna politika i mnoge druge. Mikro agroekonomika prouava poljoprivredna poduzea-tvrtke te obiteljska gospodarstva u poljoprivredi, (Farm management), ukljuivi tu i ostale organizacijske oblike kao npr. poljoprivredne zadruge. Meutim, ne moe se postaviti ili povui otra granica izmeu ova dva podruja. S gledita makroekonomike nemogue je prouavati cjelinu, a ne znati neto ili podosta o njezinim sastavnim dijelovima odnosno proizvodnim jedinicama.7 Metode Prva je zadaa suvremene znanosti da promatra, opisuje, analizira, objasni i usporeuje raznovrsne fenomene. Tako je u agrarnoj ekonomici zadaa ustanoviti, analizirati i objasniti razliite ekonomske ali i socioloke fenomene povezane s poljoprivredom, kao jedne od gospodarskih oblasti. Kako su mnogi ekonomski fenomeni nedovoljno istraeni ili kontroverzni, tako su ekonomisti i agrarni ekonomisti razvili tehnike i metode odnosno znanstveni pristup, kojima nastoje spoznati zakonitosti koje vladaju i koje utjeu na ukupno gospodarstvo tj. na nezaposlenost, cijene i nadnice, na raspodjelu dohotka i vanjsku trgovinu te na mnoge druge pojave. Kae se da je neka znanost potpuno odvojena od drugih (znanosti) kada je izgradila svoje vlastite metode. Pod metodom u uem smislu se podrazumijeva nain ili put saznanja odnosnog predmeta ili fenomena, koji se prouava. U agroekonomici su kao i u ekonomici uobiajene etiri glavne metode i to: Promatranje (opservacija) Jedna od metoda koja moe posluiti kao glavni izvor ekonomskih spoznaja je metoda promatranja ekonomskih dogaaja tijekom vremena, posebice koristei se povijesnim izvorima. Istrauju se ekonomski fenomeni iz prolosti kako bi se te spoznaje mogle primijeniti u sadanjosti i u budunost.8 Kao primjer se moe navesti fenomen inflacije. Kako razumjeti tetni utjecaj inflacije? Jedan od putova je prouavanje inflacije u prolosti. Ta su npr. u Njemakoj 20-ih godina cijene u dvije godine porasle za tisuu milijardi posto (1,000.000.000.000). To je unitilo imetak srednje klase, dovelo do socijalne nesigurnosti i bijede i, po miljenju mnogih, dovelo Hitlera na vlast.9 (Koncem 80-ih godina u bivoj Jugoslaviji se inflacija popela na preko 2000%). Glede toga ima u Svijetu vie primjera. Primjer sadanje agrarne i proizvodne strukture u Nizozemskoj i Danskoj u odnosu na onu koja je postojala do velike poljoprivredne krize u Europi koncem XIX. stoljea. Te zemlje
7

U 14. izdanju Samueloonove Ekonomije, mikroekonomika je, za razliku od prethodnih izdanja, stavljena u kazalu ispred makroekonomike. Obrazloenje autora je da e studenti i svi ostali koji e itati ovu knjigu bolje razumjeti svaku makroekonomsku temu, ako prethodno obrade odgovarajui mikroekonomski problem. 8 P.Samuelson i W. Nordhaus (1) 9 P.Samuelson i W.Nordhaus (1)

tada stubokom mijenjaju strukturu proizvodnje, prerastajui od tipino ratarske na snanu stoarski usmjerenu proizvodnju. Primjer agrarnih ( zemljinih) reformi u Hrvatskoj; naime agrarnom reformom 1945-48. oduzeto je zemljite seljacima koji su imali zemljine povrine preko tada odreenog agrarnog maksimuma (od 25-45 ha). To je zemljite podijeljeno drugim korisnicima, u veini dravnim poljoprivrednim dobrima. Iz 1990. godine zakonski je odreeno da svi oni kojima je zemljite tako oduzeto imaju pravo na povrat (bilo u zemljitu ili preko novane nadoknade) Ekonomska analiza Uz povijesna iskustva nuna je ekonomska analiza, budui da podaci sami po sebi ne daju odgovor. Ekonomska analiza je pristup koji predvia odreene oblike ekonomskog ponaanja na temelju prethodnih pretpostavaka o tome kako su ljudi ili tvrtke motivirani ili e djelovati. Ekonomska analiza je pristup koji poinje skupom pretpostavki (hipoteza) i tada se logikim putem izvode odreena predvianja o ekonomskom ponaanju ljudi, poduzea i ukupnog narodnog gospodarstva. Primjer proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj. Proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj ne zadovoljava potrebe (za oko 25%). Polazi se od pretpostavke da je nedovoljna proizvodnja posljedica vie initelja, smanjivanje broja malih proizvoaa (s jednom ili s dvije krave), nedovoljnog tempa podizanja suvremenih mlijenih gospodarstava s veim brojem krava, itd. Statistika analiza Statistiki podaci pomau da razumijemo ekonomsko ponaanje kvantitativno. Premda uporaba tih pomagala zahtijeva matematike metode vjerojatnosti i ekonometriku, za razumijevanje je nuno prvenstveno paljivo itanje i (zajedniki s metodama), shvaanje problema. Primjer: Zato ene zarauju 60% od onog koliko zarauju mukarci? Uzimajui povijesne podatke teko se moe na to odgovoriti, rabei podatke o milijunima radnika. Umjesto toga, prikupiti e se podaci za reprezentativan uzorak o nadnicama (plaama) ena i mukaraca i o njihovim osobnim obiljejima (kolovanje, godine radnog staa, zanimanje, dob itd.). Rabei te podatke koriste se statistikim tehnikama za ocjenu koji se dio razlike u zaraivanju mukaraca i ena moe pripisati razlikama u obiljejima. Npr. istraivanja su pokazala da su znatni dio razlika u zaradama posljedica injenice to mukarci vie vremena provode u radu i openito imaju bolje plaene poloaje. No, istraivanja takoer pokazuju da se znatan dio razlika ne moe objasniti, pa stoga neki vjeruju da je to posljedica (spolne) diskriminacije.10 Pokusi (eksperimenti) U ekonomiji kao drutvenoj znanosti su pokusi mnogo tee izvodljivi nego li u mnogim drugim znanostima. Ekonomske varijable se ne mogu s takvom podrobnou mjeriti kao npr. u tehnikim odnosno fizikim, kemijskim, biotehnikim ili drugim znanostima. Teko je oponaati stvarni svijet u pokusnim uvjetima. No, ipak se to djelomino i to posredno moe izvesti (npr. prouavanje odgovora ljudi na razliite vrste dravnih programa u sklopu ekonomske politike za poveanje dohotka siromanih slojeva). Takvi pokusi mogu biti vrlo korisni da se vidi kako bi programi drave mogli utjecati na radne navike i na tednju. U posljednjim desetljeima ekonomisti se vie okreu laboratorijskim pokusima, no to nije ni izdaleka o pokusima u nedrutvenim znanostima. etiri tehnike (metode) - (1) promatranje (opservacija), (2) ekonomska analiza, (3) statistika
10

P.Samuelson i W.Nordhaus (1)

analiza i (4) pokusi (eksperimenti) - su pristupi kojima ekonomska znanost napreduje. No svakim se danom javljaju novi problemi za rjeavanje, stoga ekonomisti istrauju i provjeravaju nove ideje a stare odbacuju. U svakoj znanosti se pretpostavka ili hipoteza mora napustiti ukoliko je u suprotnosti sa injenicama. Znanstvene grane (discipline) se razlikuju zavisno o tome kako se te pretpostavke (hipoteze) mogu teoretski provjeriti. 1. tamo gdje su mogui nadzirani pokusi (fizika, kemija, biologija) 2. gdje nisu mogui (ekonomika i sociologija) Primjer: to sve utjee na prodaju automobila? Cijene nafte ili benzina utjeu na prodaju automobila, ali i dohoci vlasnika vozila kao i ostali trokovi vezani uz vozilo (registracija, servisi, prometne kazne) itd. to sve utjee na potronju mesa? Npr. cijene mesa, kakvoa, zdravstveni razlozi (kolesterol ali i kravlje ludilo). Ekonomski svijet je izrazito sloen. Nemogue je ili vrlo teko promatrati i istraiti ekonomske fenomene pod nadziranim uvjetima znanstvenog laboratorija. Postupak u znanstvenom istraivanju Slijedei je logiki redoslijed u znanstvenom istraivanju: 1. Odrediti predmet i cilj istraivanja; 2. Pripremiti program i tome prilagoditi metode istraivanja; 3. Prikupiti i obraditi podatke; 4. Srediti i analizirati podatke; i 5. Raspraviti dobivene rezultate te donijeti zakljuke. Bitno je ustanoviti to je na tom podruju i tom predmetu dosada istraeno i kakvi su rezultati. Danas se metode u ekonomskim i ostalim istraivanjima silno razvijaju. U svijetu postoje armije istraivaa koji se bave istraivanjem razliitih fenomena, posebice onih koji se odnose na donoenje odluka. Kako dati podloge za donoenje odluka? Znanstvenici ne donose odluke, to rade politiari, a odluke koje politiari donose trebaju se temeljiti na istraivanju odnosnog problema i na podlogama znanstvenih istraivanja, koje su znanstvenici pripremili. Tehnika i informatika se brzo razvijaju, a raunalska tehnika omoguuje da se vrlo brzo doe do rezultata istraivanja, uz upotrebu vrlo sloenih metoda, omoguujui rjeavanje vrlo sloenih fenomena odnosno problema s mnogo nepoznanica. Treba, meutim, istai da je tehnika i metoda ipak samo orue, odnosno pomagalo, u prethodno zamiljenom pristupu i ideji, te stoga ne smije biti sama sebi svrha. Izvori podataka Izvori podataka su vani za agroekonomske analize, a oni mogu biti razliiti i mnogobrojni: 1. Statistiki podaci o ekonomskim, tehnolokim, demografskim i drugim pojavama (popisi, ljetopisi, st. bilteni i dokumentacije). 2. Arhivski izvori, iz razliitih arhiva ili pismohrana (dravnih, crkvenih, institutskih, osobnih itd.). Slue za istraivanje promjena i uzoraka prolih razdoblja. 3. Literaturni izvori, pa zatim dokumentacije i podaci o poslovanju razliitih poslovnih subjekata (tvrtki, zadruga, gospodarstava) te istraivakih i slinih ustanova (knjige, studije, lanci, publikacije znanstvenih i slinih instituta i ustanova). 7

4. Anketni izvori, posebice oni za obiteljska gospodarstva u poljoprivredi ili ankete potroaa i sl. (usmeni i pismeni oblik). Tu ulazi kreiranje anketnog upitnika, te izbor uzorka na temelju rauna vjerojatnosti ili namjernim izborom. Tu je vano pitanje same reprezentativnosti uzorka odnosno s kojom signifikantnou uzorak predstavlja osnovni skup. Za istraivanje proizvodno-gospodarskih fenomena, podataka koje ne prikuplja redovita statistika sluba, npr. proizvodno-ekonomski podaci za obiteljska gospodarstva u poljoprivredi, podaci o potronji poljoprivredno-prehrambenih proizvoda za potroae, itd., taj je izvor podataka posebice vaan. 5. Ekspertna ocjena - intervjui sa strunjacima za odreeno podruje na osnovu znanja, iskustva odreenog strunjaka (eksperta) o odnosnom problemu. Stupice u ekonomskom rezoniranju Prigodom znanstvenog istraivanja nuno je poznavati neke od najeih pogreaka. Drati ostale stvari istim odnosno nepromjenjivim - ceteris paribus. U veini ekonomskih problema ukljuene su mnoge varijable (ili nepoznanice). Primjer: broj kupljenih automobila u nekoj godini ovisi o cijeni automobila, zatim o veliini potroakog dohotka, pa o cijeni benzina itd. Kako izdvojiti pojedinog initelja koji utjee na veliinu prodaje (automobila) npr. cijena automobila. Tada ostale varijable drimo istim ili nepromjenjivim, a istraujemo cijene automobila. Ili se u razmatranje uzmu samo npr. cijene benzina, dok ostale initelje drimo nepromjenjivim, istim ili konstantnim. To se isto moe istai za istraivanja agroekonomskih problema, npr. utjecaj mineralnih gnojiva na prinos, ali i klime i ostale tehnologije, utjecaj cijena na potronju prehrambenih proizvoda ali i navika potroaa, itd. Post-Hoc greka (Post-hoc ergo proper hoc - Poslije ovoga, dakle zbog ovog). injenica da je dogaaj A promatran prije dogaaja B ne dokazuje da je dogaaj A utjecao na dogaaj B. Pogreno zakljuivanje proizlazi iz postavke kada se iz vremenskog slijeda zakljuuje uzrona veza. Primjer 1: Post-Hoc greka Veliina i promjena poreznog prihoda Godina 1980. 1984. 1988. (A) Stopa poreza % 70 50 28 (B) Porezni prihod mld $ 258 310 433 (C) Plae mld $ 2.259 3.109 4.058

Izvor : P.Samuelson i W.Nordhaus, op.cit. U primjeru je vidljivo da se porezni prihod (B) poveava od 1980. do 1988. godine no ne zbog smanjenja stope poreza (A), ve zbog porasta plaa (C). Primjer 2: Utjecaj i uinak meuodnosa. Primjer: Broj crkava (A) i gostionica (B) broj ljudi (veliina grada) (C) U gradovima postoji odreena korelativna pozitivna veza izmeu broja crkava i gostionica. No ne postoji zbog toga to broj crkava utjee na broj gostionica (B) ve na to utjee veliina grada odnosno broj ljudi graana (C). 8

Primjer 3: Postavke nisu uvijek iste: Primjer: Dohodak (A) farmera i broj (B) konja- (C) broj traktora Porastom dohotka (A) smanjuje se broj konja (B) - pogrena tvrdnja zbog toga to vei dohodak omoguuje poveanu mehanizaciju tj. broj traktora te konji vie nisu potrebni i njihov se broj smanjuje. Varka (greka) kompozicije Javlja se kada se misli da je neto to je istina za dio prema tome to istina i za cjelinu. Cjelina meutim ne mora biti jednaka zbroju dijelova. Primjer: Ako pojedinac primi vie novaca za njega e to biti dobro, no ako svi prime vie novaca nee biti bolje za nikoga. Za neku zemlju moe biti korisno da smanji uvozne pristojbe ak i tada kada druge zemlje to ne uine. No ako svi farmeri proizvedu vie ita, ukupni prihod farmi e vjerojatno pasti (cijena ita pada). Ako jedan poljoprivrednik proizvede vie ita a drugi poljoprivrednici ne to e za njega biti dobro. Greka kompozicije je izvor mnogih pogreaka u donoenju agrarno politikih odluka. Da bi se te greke izbjegle, posljedice odluka agrarne politike trebaju se sagledavati kako sa stajalita pojedinanih poljoprivrednika, zatim trita ali tako narodnog gospodarstva u cjelini. Subjektivnost Naa percepcija problema, odnosno istraivanih pojava, uveliko zavisi ili je pod znatnim utjecajem naih teoretskih znanja. Znanstvenici su, kako kae Samuelson, zarobljenici svojih teoretskih predrasuda. (Ako fiziari dobro poznaju ili prihvate Newtonovu fiziku oni tada mogu odbaciti Einstenovu teoriju relativnosti). Zbog toga znanost pripada mladima. Stari znaju previe stvari koje moda nisu vie tone, no koje oni ne mogu zaboraviti, odnosno prihvatiti nove spoznaje koje znanost donosi. Budimo svjesni neizbjene subjektivnosti vlastitih vjerovanja i filozofija stoga trebamo biti otvoreni prema miljenjima koja su razliita od naih. Nesigurnost u ekonomskom ivotu i korist od ekonomike Drutvena odnosno ekonomska znanost obuhvaa, za razliku od fizikih znanosti, sloenije (kompleksnije) meuodnose a posebno zbog tekoa u predvianju ljudskog ponaanja. Jedno od prvih naela kojeg treba razumjeti je to to se ekonomski zakoni odnose na prosjek a ne na pojedinani sluaj. Primjer: Porast cijene benzina je smanjilo potronju benzina. No skeptik e rei: No moj neak nije promijenio svoje vozake navike uope i dalje se vozi autom kao i prije te troi isto. Smanjenje potronje se odnosi na prosjek za vei broj potroaa dok pojedinano gospodarstvo moe imati u tom pogledu znatno razliito ponaanje. Nae ekonomsko znanje pomae nam u organizaciji vlastitog ivota i posla, u razumijevanju drutva i pojava u drutvu, i u kreiranju bolje ekonomske politike. Npr. poznavanje trita dionica moe pomoi u voenju vlastitih financija, poznavanje u odreivanju trokova i stvaranju dohotka pridonijeti e boljim poslovnim odlukama. Poznavanje raunovodstva i propisa moe pomoi svakom da ostvari vei profit u svom poslu. 9

Ekonomsko znanje pomae u organiziranju vlastitog ivota i posla, u razumijevanju drutva i pojava u drutvu i kreiranju bolje ekonomske politike. Funkcioniranje cijelog gospodarskog sustava i drutva zavisi i o tome koliko smo kao graani i kao strunjaci ekonomski pismeni, zainteresirani i obavijeteni. Zato studirati (uiti) ekonomiku? Poslije paljivog studiranja agroekonomike poet ete razlikovati ideje koje lee iza argumenata popularnih informacija iz razliitih medija ili iz politikih stavova. Za razumijevanje ideja narataja ekonomista i kako ih primijeniti na probleme i pitanja iz osobnog ivota i pojava na dravnoj razini i drugdje je razlog uenja ekonomike.11 Primjer: Poznavanje agrarnih reformi u razumijevanju zakona o povratu imovine (denacionalizacije) u sluaju poljoprivrednog zemljita u Hrvatskoj. Rasprave oko zatitne cijene penice kao sastavnice cjenovne politike, itd. Rasprava oko npr. novanih poticaja u poljoprivredi pobune seljaka poljoprivrednika itd. Pozitivna i normativna ekonomika U upotrebi ekonomike treba paljivo razlikovati normativne tvrdnje odnosno prosudbe i pozitivne (faktine) tvrdnje. Pozitivna ekonomika opisuje injenice i ponaanje u gospodarstvu. Koliki je postotak nezaposlenih? Koliko ljudi zarauje manje od 30.000 kuna godinje? Kako e poveanje poreza na cigarete utjecati na broj puaa? Koliko obiteljskih gospodarstava u poljoprivredi ima manje od jednog hektara povrina. Na ta i slina pitanja se moe dati odgovor samo konzultiranjem injenica odnosno prouavanjem podataka. Kolika je prosjena mlijenost krava? Pozitivne ekonomske tvrdnje kau to je bilo, to jest ili to e vjerojatno biti, sve se to moe provjeriti istraivanjem injenica. Primjer: Premije za mlijeko e poveati proizvodnju odnosno prodaju mlijeka. Normativna ekonomika ukljuuje etiku i vrijednost prosudbe. Treba li drava pomagati siromanim ljudima? Treba li dravni sektor ili moda privatni sektor osigurati poseban posao za mlade ljude s tek zavrenim kolovanjem? Treba li se proraunski manjak podmiriti poveanim porezima ili smanjenim troenjem drave. Trebaju li sitna gospodarstva recimo manja od jednog hektara biti korisnici usluga poljoprivredne savjetodavne slube ili to vrijedi samo za trno usmjerene proizvoae? To su pitanja koja zahtijevaju moralnu prosudbu. Ta pitanja mogu biti argumentirana, ali nikada ne mogu biti odreena znanou ili s pomou podataka. Primjer: Mirovine za stare ljude trebalo bi udvostruiti. To bi moralno bilo u redu, no to trai vee izdvajanje iz prorauna, itd. Primjer: Proraunski manjak se moe smanjiti bilo smanjenjem dravnih trokova ili poveanjem poreza poreznih obveznika. Ekonomika je znanost koja se bavi samo pozitivnim tvrdnjama. Ekonomika i drava Politiari trebaju ekonomske savjetnike kako bi odgovorili na mnoga pitanja u domeni ekonomike i donoenju odluka. Primjer: Treba li vlada poveati poreze da bi smanjila proraunski deficit? (Stopa poreza na dodatnu vrijednost). Treba li se Hrvatska zatititi od inozemne konkurencije poljoprivrednih proizvoda? Treba li se poveati minimalna plaa? Vlade drava trebaju stalno donaati bitne odluke koje ukljuuju ekonomiku. Zato se i u emu ekonomisti ne slau?
11

P.Samuelson i W.Nordhaus (1)

10

Na javnim medijima esto je vidljivo neslaganje ekonomista o odreenim ekonomskim problemima. No, u stvarnosti to neslaganje je manje no to se popularno predstavlja. Postoji iroko slaganje u mnogim pitanjima pozitivne ekonomike. Ekonomisti se slau u mnogim stvarima mikroekonomike, kao npr. o minimalnim plaama odnosno nadnicama, o porezima i pristojbama. No, nasuprot tome, mnoga podruja makroekonomike ostaju kontroverzna, posebice uloga novca i uzroci nezaposlenosti u drutvu danas. Mnogi ekonomisti beznadno trae rjeenje ovim zagonetkama.12 Najvee neslaganje meu ekonomistima lei u normativnom podruju (ekonomike). Ekonomisti se razlikuju u stavovima, isto kao i ostali ljudi, npr. u pitanju veliine i trokova vlade (i njezinog aparata), snage odnosno utjecaja sindikata, relativnoj vanosti inflacije i nezaposlenosti i pravedne distribucije dohotka ili o zakonu o denacionalizaciji (povratu imovine). Oni su podijeljeni (kao i njihovi roditelji ili roaci) u mnogim politikim i etikim stvarima dananjice. Ekonomski proces i ciljevi Ekonomski proces ima tri kategorije: (1) Kako ostvariti vie proizvoda od date, ukupne koliine ulaganja? (2) Kako poluiti istu koliinu ukupne proizvodnje s manje ulaganja? (3) Kako dobiti vie proizvoda poveavajui proizvodnju vie od ulaganja? Tri sredinja problema ekonomske organizacije su: 1) Koja dobra i usluge proizvoditi? (Penicu, kukuruz, stoku, cvijee) 2) Kako proizvoditi dobra i usluge? (Na velikim ili malim gospodarstvima, poljoprivrednim tvrtkama ili zadrugama? Kojom tehnologijom?) 3) Za koga proizvoditi? Tko e ostvariti dohodak? Proizvoai u poljoprivredi ili oni u preraivako-prehrambenom kompleksu. (Kao primjer premija za mlijeko i tko od nje ima vie koristi mljekare ili poljoprivrednici proizvoai mlijeka. Koliko moe pasti dohodak poljoprivrednog gospodarstva prije negoli drava intervenira ekonomskim mjerama, odnosno mjerama agrarne politike? Kako odgovoriti na ta pitanja i slina pitanja zavisi prvenstveno od naih ocjena, izraenih kao ciljevi. Mogu se istai slijedei ekonomski ciljevi kao i nain njihovog mjerenja i izraavanja: Gospodarski napredak i rast - mjeri se poveanjem ukupne koliine dobara i usluga raspoloivih per capita. Ekonomska stabilnost - mjeri se cijenama, proizvodnjom, dohotkom, potronjom, tednjom i investicijama. Ekonomska pravednost - odnosi se na pitanje za koga? Ekonomska sigurnost - nije nikada potpuna, poljoprivrednici ele podrku u cijenama i dohotku. Ekonomska sloboda - zaposlenje ili poslovne odluke po vlastitom izboru. Ekonomski problem se javljaju kada postoji izbor izmeu alternativa. Drava se susree s problemom kako rasporediti dravni proraun izmeu kolstva, obrane, izgradnje stanova i javne slube. Ciljevi drutva su jednako sloeni.
12

P.Samuelson i W.Nordhaus (1)

11

Zajedniki su za sve zemlje, bilo trne ili centralno planske ili one mjeane izmeu ovih dviju. 1. dravna sigurnost 2. pravedna raspodjela dohotka i bogatstva 3. stabilne cijene proizvoda 4. gospodarski rast 5. zatita okolia (ekologija) 6. visoka razina kolovanja 7. stanove za sve ljude 8. zdravo puanstvo 9. pojedinane, osobne slobode i nadzor vlastitog okruenja, itd. Neki od tih ciljeva su konfliktni, tj. u suprotnosti su, i politiari e se esto zatei da trguju jednim u odnosu na drugi cilj. Npr. teko je suzbiti inflaciju tj. postii stabilnost cijena, a imati nesmetanu proizvodnju bez dodatnih trokova zatite. (Proizvodnja tzv. zdrave hrane kao primjer). Ekonomika je istraivanje (studij) o tome kako pojedinac i drutvo izabiru oskudne resurse izmeu alternativnih upotreba u ostvarenju datih ciljeva.13

13

P.Samuelson i W.Nordhaus (1)

12

Temeljni problemi ekonomske organizacije Svaki proizvedeni top, svaki porinuti ratni brod, svaka ispaljena raketa, u krajnjem smislu, ukradena je od onih koji gladuju i nemaju to za jesti. Dwight D.Eisenhower Tri su sredinja problema ekonomske organizacije svakog drutva: A. Problemi ekonomske organizacije 1. Koja e se dobra proizvoditi? 2. Kako e se proizvoditi? 3. Za koga e se proizvoditi? ad 1- Koja dobra proizvoditi i u kojim koliinama? Koliko kojih dobara i usluga od mnogih moguih i kada? Visokokvalitetne koulje ili one jeftinije, teletine ili svinjetine, je li mnogo potronih dobara (automobila, hrane ili koncentrata) ili puno investicijskih dobara (tvornica ili koncertnih dvorana), ime bi se osigurala vea potronja u budunosti. ad 2- Kako proizvesti? Tko e proizvesti, s kojim resursima i tehnologijom? Tko e se baviti poljoprivredom, a tko poduavati? Elektrinu energiju osigurati iz nafte, iz ugljena ili iz atoma, sunca ili vjetra? Runa izradba ili masovna proizvodnja? Velike privatne korporacije ili dravne kompanije? Je li iz svih tih izvora i koliko kojih (koje koliine)? ad 3 - Za koga proizvesti? Tko e uivati korist nacionalnih dobra i usluga? Ili, stavivi sve to zajedno, kako podijeliti nacionalni proizvod izmeu razliitih pojedinaca i obitelji? Imati drutvo s malo bogatih, a mnogo siromanih? Ili da svi dijele nacionalni proizvod jednako? Osnovni pojmovi Proizvodnja Proizvodni initelji i njihova meuzavisnost. Proizvodna funkcija. Suvremena ekonomska teorija je usvojila podjelu na tri etiri initelja proizvodnje i to: zemlju, rad i kapital, i upravljanje (managament). Sukladno tome i raspodjela itavoga domaeg proizvoda obavlja se na te initelje - tj. na zemljite - u obliku rente, na rad - u obliku nadnice i na kapital - u obliku kamata i na upravljanje u obliku profita. Osnovno je pitanje kako odrediti razmjerni udio u domaem proizvodu svakoga od ovih initelja. Proizvoa ili poduzetnik odluiti e se za onaj proizvodni initelj koji je jeftiniji. Zato potranja za svakim proizvodnim initeljem ne zavisi samo od cijene tog initelja ve i od ostalih proizvodnih initelja. Na svakom stupnju tehnikoga razvitka, razliitim skladom proizvodnih initelja (inputa) mogu se ostvariti i razliiti obujam proizvodnje (output). Odnos izmeu koliine raspoloivih initelja proizvodnje (inputa) i koliine proizvoda (outputa) naziva se proizvodna funkcija. Jedan isti obujam proizvodnje moe se ostvariti razliitim skladom proizvodnih initelja (input mix). 13

Y=f(X1, X2,...,Xn). Svako poduzee ili tvrtka ima svoju proizvodnu funkciju. Svatko od njih nastoji nai najbolju, s najniim trokovima odnosno najveim profitom. Kao prosjek svih tvrtki dobije se nacionalna ili agregatna proizvodna funkcija. Proizvodna funkcija je tehniki odnos izmeu proizvodnih initelja i proizvodnje Y=f(X1,X2,...,Xn), gdje je Y koliina proizvodnje, a X1...,Xn koliina n razliitih proizvodnih imbenika, svi izraeni stopom u jedinici vremena. Za ekonomiste svi proizvodni initelji imaju oportunitetne trokove koji ine iznos koji se moe zaraditi alternativnom djelatnou, (ili koliine koje je nuno zadrati u njihovoj sadanjoj djelatnosti). Inputi i Outputi Uloeno i proizvedeno (Ulaz i Izlaz) Proizvodni initelji ili inputi su proizvodi i usluge koji se rabe u proizvodnome procesu. Inputi se kombiniraju za proizvodnju outputa, dok se outputi sastoje od razliitih korisnih dobara i usluga, koji se ili troe ili rabe za daljnju proizvodnju. Klasini inputi su proizvodni initelji i dijele se u tri iroka podruja :prirodni resursi, rad i kapital. Prirodni resursi predstavljaju dar prirode naem proizvodnom procesu. Sastoje se (1) od zemljita, koje se rabi za poljoprivrednu proizvodnju ili kao locus standi za graevine, tvornice, stambene objekte i za ceste; (2) od izvora energije, (energetski resursi) za pogon automobila, traktora i sl., za grijanje domova, suenje poljoprivrednih proizvoda; (3) od izvora koji nisu energija, (neenergetski resursi) kao npr. rude (bakar, natrij, pijesak). Takoer je dio nacionalnih resursa na fiziki okoli, kao npr. zrak (kojeg udiemo) i voda (koju pijemo). Rad se sastoji od ljudskog vremena utroenog u proizvodnji, tj. radinosti npr. u obradi zemljita u poljoprivrednoj proizvodnji, poduavanju u kolama i drugo. Kapital (kapitalni resursi) ine trajna dobra gospodarstva, proizvedena sa svrhom da proizvedu jo vie dobara. Kapital je oboje i input i output. Kapitalna dobra ukljuuju bezbrojne strojeve, ceste, elektronina raunala, kamione, eliane i zgrade, u poljoprivredi - poljoprivredne strojeve, gospodarske zgrade, viegodinje nasade, rasplodnu i radnu stoku, ali i zalihe min. gnojiva, stone hrane i neprodatih proizvoda. Ako rezimiramo, tri ekonomska problema o kojima drutvo treba odluivati su: (1) Koje outpute proizvesti i koliko (u kojim koliinama)? (2) Kako proizvesti, tj. kojom tehnikom kombinirati inpute za proizvodnje eljenog outputa? (3) Za koga proizvesti outpute i kome ih rasporediti? Proizvodni initelji na primjeru razvijenih zapadnih zemalja14 Dok marksistiki pristup prepoznaje samo jedan temeljni proizvodni initelj rad, neklasina ekonomska analiza uobiajeno razlikuje etiri initelja: zemlju, rad, kapital i upravljanje Ovi e se initelji razloiti podrobnije. Zemljite Poljoprivredna proizvodnja je oznaena svojom ovisnou o zemljitu (osim za neko visoko intenzivne proizvodnje, posebice za proizvodnju jaja i peradi, koje ovise samo o kupljenoj
14

Prema: Tracy, M. (1996.).

14

stonoj hrani). Za poljoprivredni sektor zapadne Europe u cijelosti je koliina zemlje vie ili manje stalna. Poveanje zemljinih povrina je malo ili ga uope nema - samo je u Nizozemskoj u novije doba ostvareno poveanje zemljinih povrina otimanjem od mora. S druge strane je nazoan postupni gubitak zemljita izgradnjom kua, putova itd. ak i u Sjevernoj Americi vie ne postoji mnogo zemlje koja se moe ukljuiti u obradu: neto je zemlje izgubljeno erozijom. Isto tako, za pojedinana poljoprivredna gospodarstva, i u najmanju ruku kratkorono, koliina zemlje je nepromjenjiva. Kako jedni poljoprivrednici odustaju od poljoprivrede ili se umirovljuju, tako drugi kupuju ili zakupljuju njihovu zemlju, no takve prigode se ne javljaju esto: u cijelosti poduzetni poljoprivrednici u zapadnoeuropskim uvjetima osjeaju da su sputani nestaicom zemlje. Kakvoa zemljita moe se, tijekom vremena naravno, poboljati dobrim gospodarenjem ili pogorati nemarom. Odluke o tome kao to je npr. drenaa (ili odvodnja), kalcifikacija i u neku ruku gnojidba, isto su tako bitne kao i odluke o investiranju, to e se razmatrati u iduem odjeljku u svezi s kapitalom. Vrijednost zemljita i rente Na vrijednost poljoprivrednog zemljita utjee kakvoa tla i klima odreenog podruja, to odreuje njegovu proizvodnost. Udaljenost od potroakih sredita tradicijski se uzimao kao glavni imbenik vrijednosti zemlje (Von Thunenova teorija) i jo uvijek igra vanu ulogu, unato tome to su suvremeni naini prijevoza ukljuivi kamione-hladnjae i autoceste smanjili, a drugi sastojci trokova poveali svoju vanost. Pojam granine poljoprivredne proizvodnje Granina poljoprivredna povrina je ona povrina koja se kod datih odnosa cijene poljoprivrednih proizvoda i proizvodnog troka, jo isplati pojedinom poljoprivredniku obraivati. Taj pojam, premda jasno odreen, u stvari je katkada neprecizan kada se promatra razliitost poljoprivredne proizvodnje, na viim brdovitim zemljitima, npr., proizvodnja moe biti neprofitabilna ali je korisna za ispau stoke. To, meutim, igra ulogu u teoriji ekonomske rente: to se odnosi na sva plaanja za proizvodne initelje koji potiu da se oni nuno zadre u sadanjoj upotrebi. Ako je, kod odreene razine cijena i trokova neko poljoprivredno zemljite granino, slijedi da zemljite na boljim poloajima i/ili kvalitetnije mora ostvarivati vie od onog zemljita za koje je nuno da se jo obrauje. Izraz ekonomska renta za opis ovog pojma (izvedeno iz Ricardove cijene zemlje) nije sretno izabran, budui da stvara zabunu s novanom rentom koju zemljozakupci plaaju zemljovlasnicima (koja se moe odraavati, ali nije jednaka pojmu ekonomske rente). To vie, pojam se moe primijeniti za ostale proizvodne initelje osim zemljita. Moe se suprostaviti transfernim zaradama tj. to bi dotini initelj mogao ostvariti u najprofitabilnijoj alternativnoj uporabi sve ono to prelazi taj iznos bila bi ekonomska renta. Trite zemljom je u osnovi slobodno u smislu da drava ne postavlja ogranienja na pravo graana da kupuju ili prodaju zemlju ili da utjee na cijenu (s izuzetkom u nekim sluajevima naroito u Francuskoj gdje javno tijelo moe imati pravo prvootkupa sa svrhom poboljavanja poljoprivredne strukture). Meutim, kako je broj transakcija ogranien, cijene se kod pojedinanih prodaja mogu jako razlikovati zavisno o posebnim okolnostima. Cijene poljoprivrednog zemljita u EZ odraavaju velike razlike u kakvoi i poloaju no isto i zbog pritiska potranje u nepoljoprivredne svrhe. Tako su cijene najvee u napuenim podrujima sjeverozapadne Europe: npr. oko 15.000 EUR po hektaru obradive zemlje u Njemakoj i Nizozemskoj, dok je prosjek za obradivo zemljite u Francuskoj samo oko 3.200 EUR. 15

Rente takoer znatno variraju (katkada ih dre niskima pomou nadziranja rente vidi idui odjeljak): u prosjeku su 200 EUR/ha za obradivu zemlju u Njemakoj i Nizozemskoj, no samo oko 90 EUR/ha u Walesu i kotskoj. Te rente odgovaraju openito odnosu od 1 do 3% od cijene zemlje: to je sada niski povrat kapitala, no zemljovlasnici se nadaju poveanju vrijednosti zemlje u iduem razdoblju. Tijekom vremena, cijene zemlje i u odreenom opsegu i rente odraavaju opi prosperitet poljoprivrednog sektora. Tekoe poljoprivrede, koje su se zbile do ranih 1980-ih godina, su openito imale odraza na pad cijena: tako je u Belgiji cijena obradive zemlje dostigla vrhunac 1979.godine, no u 1991.godini je pala za 10% ispod te razine (tj. u tekuim cijenama: to predstavlja znatan pad u stvarnom izrazu, kad se u obzir uzme opi porast cijena). Zemljovasnitvo i zemljozakup Uzorak zemljovlasnitva je razliit po zemljama i znatno se mijenja tijekom vremena. U EZ kao cjelini u godini 1987. vlasnici su drali do dvije treine poljoprivrednog zemljita.15 Zakup zemljita je vaan u Belgiji (68% zemljita) i u Francuskoj (53%). Mnoga gospodarstva imaju neto zakupljene zemlje, uz vlastitu zemlju, i takvo se mijeano vlasnitvo izgleda poveava kako je zakup ekstra zemljita esto nain za poveanje ukupne zemljine povrine gospodarstva. Poljoprivredna proizvodnja u napolici (arendi), kada korisnik zemlje daje vlasniku dio proizvodnje, preivio je samo u junim europskim zemljama.16 Zakup ili vlasnitvo Dri se da zakup zemljita, u naelu, ima nekoliko prednosti pred vlasnitvom. Zakupnik ne treba imati ili pronalaziti novac za kupovinu zemlje i zgrada: on moe usredotoiti svoje raspoloive novane fondove za opremu i tekue inpute. Zakupnitvo olakava ulazak u poljoprivredu mladih ljudi koji su kvalificirani ali nemaju dovoljno kapitala (u sluaju da postoji vlasnitvo nad gospodarstvom, veina prijelaza se dogaa nasljeivanjem unutar obitelji). Katkada se dri da nunost plaanja redovite rente osigurava uinkovitiju poljoprivredu, premda se ta tvrdnja osporava. S druge strane, vlasnitvo nad zemljom daje sigurnost: dostup zalonom kreditu je laki kada se zemlja nudi kao jamstvo. Veina poljoprivrednika u stvari vie voli imati bar svoje gospodarske zgrade i vei dio svoje zemlje, usprkos novanom teretu to to povlai za sobom. Stav prema zemljovlasnitvu znatno razliit, uglavnom kao posljedica povijesnih i drutvenih imbenika. Tako postoji izraena suprotnost izmeu Irske, gdje je zakup zemlje postao jako nepopularan u prethodnim stoljeima tlaenja nenazonih vlasnika - engleskih landlordova, a to je sada nestalo; i Engleska sama, gdje je naslijeena aristokracija openito preuzela odgovorni odnos prema upravljanju svojim imanjima. Poetkom 20.stoljea zakup je sudjelovao s oko 90% u ukupnom zemljitu u Engleskoj, no teki porezi na nasljedstvo landlordova dovode do sloma veine velikih engleskih imanja, a zemlja se prodaje esto lokalnim zakupcima, dok ustanove kao to su to osiguravajua drutva i mirovinske zaklade postaju novi zemljovlasnici. S namjerom da zatiti zemljovlasnike, zakonodavstvo je utjecalo na to da se zanimanje zemljovlasnika da daju zemlju u zakup smanji, tako da je godine 1985. samo nekih 39% zemljita jo bilo u zakupu. Ureenje zakupa Premda u odreivanju zakupa djelomice utjee obiajni nain ureivanja odnosa, sve su zemlje zapadne Europe uvele zakonodavstvo koje, u razliitom stupnju, ureuje odnose izmeu zemljozakupnika i zemljovlasnika. U nekim sluajevima regulacija je vrlo mala: tako
15 16

Zemljite obiteljskih gospodarstava (formalno), znai bez dravnog zemljita; p.p. U novije doba nazona je tendencija smanjenja zakupa zemljita (npr. u Nizozemskoj).

16

se u Njemakoj uvjeti glede duine zakupa i visine rente preputaju slobodnoj nagodbi izmeu zemljozakupca i zemljovlasnika. U drugim sluajevima su uvjeti propisani zakonom. Teko je postii pravu ravnoteu izmeu interesa zemljozakupaca i zemljovlasnika. Jaka zatita zakupaca moe utjecati na zemljovlasnike da ne ele svoju zemlju dati u zakup ili da je sami obrauju ili trae druge naine kao to se dogodilo i u britanskom primjeru. U sluaju Belgije moe se navesti da je to primjer drave za koju je zakup zemlje ostao vaan. Uzevi u obzir dopune zakona iz godine 1988. glavne odredbe su kako slijedi: Zakup se ugovara za najmanje devet godina; ukoliko vremenski nije odreen od ugovornih stranka, nakon svakog devetogodinjeg razdoblja zapoinje daljnji rok zakupa od devet godina. Tijekom devetogodinjeg razdoblja, zemljovlasnik moe svoju zemlju uzeti natrag samo ukoliko je klasificirana kao graevinska (s najmanje tri mjeseca prethodne najave i dovoljno vremena za obavljanje berbe/etve). Na kraju svakog razdoblja zemljovlasnik moe uzeti zemlju natrag za vlastitu upotrebu (ili za svoju branu druicu/druga ili nasljednike) ili za odreene druge svrhe ureene zakonom (uz najmanju prethodnu najavu od dvije godine). Zakup se moe isto zakljuiti na 27 godina, ili dok zakupac ne navri 65 godina ivota s najmanje na 27 godina (bail de carriere). Ovo posljednje je vana novost zakona iz godine 1988.: ova odredba daje sigurnost zakupcu, a zemljovlasnik je siguran da e dobiti zemlju na kraju razdoblja. Ili zemljovlasnik ili zemljozakupnik mogu traiti da rentu uskladi slubeno tijelo, odreujui najviu razinu uzimajui katastarske vrijednosti pomnoene s odreenim koeficijentom ustanovljenim za svaku regiju svake tri godine. Za dugoroni zakup mogu se odrediti vee rente. Zakupniku zemlje je openito dozvoljeno da uini ulaganja u poboljice na zakupljenom zemljitu po vlastitoj elji; u odreivanju duine trajanja zakupa zemljozakupnik ima pravo na nadoknadu dodatne vrijednosti takvih poboljica pod odreenim uvjetima. Ukoliko vlasnik prodaje zemlju, zakupnik ima pravo prvo-otkupa (moe kupiti zemlju po trnoj cijeni). Ukoliko zemljozakupnik umre, njegovi nasljednici mogu nastaviti sa zakupom. Posebice u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK), ali takoer u odreenom opsegu i u drugim zemljama, mogu se nai drugi naini umjesto zemljozakupnitva. Tako u okviru sudionitva ili ugovora o napolici, vlasnik moe dati zemlju u uporabu drugom, mogue na godinji zakup, no u mogunosti je da zemlju uzme natrag kada eli; tako sudionik u poljoprivredi ima pogodnost da zapone proizvoditi i da proiri proizvodnju bez da ima puno novaca. Meutim, kako poljoprivrednik nema dugoronu sigurnost, takvi ugovori su prikladniji za pojedino poduzee negoli za cijela poljoprivredna gospodarstva. Poljoprivredne kompanije se mogu utemeljiti, ak u okviru obitelji, kao nain za olakavanje nasljeivanja i za izbjegavanje obveza poreza na nasljedstvo (kompanija ne moe umrijeti...). Kao to je ve bilo razmatrano, mnoga od veih britanskih poljoprivrednih gospodarstava i mnoga gospodarstva u Sjevernoj Americi, su utemeljena kao kompanije a da nisu temeljno promijenile ni nain proizvodnje niti bitno svoj obiteljski znaaj. Razliiti su se oblici skupne poljoprivrede razvili u vie zemalja kako bi udovoljili razliite potrebe. Najznaajniji je Groupement agricole d,exploitation en commun (GAEC) u Francuskoj. Ta omoguuju da dva poljoprivrednika ili vie (zakonski maksimum je deset) udrue svoja proizvodna sredstva, ukljuivi svoju zemlju i svoj rad. Neke GAEC proizala su iz vie gospodarstava koja su prije bila odvojena. U mnogima su ukljueni lanovi iste obitelji, a mnoga se sastoje samo od oca i sina: no kad otac ide u mirovinu ili umre, preostali 17

lan obitelji ili netko drugi koji nije srodnik moe ui u zadrugu. Veina je poduzea stoarskih, a glavna je prednost mogunost za sudionike da budu slobodni dok se drugi brinu o stoci. Na kraju 1991.godine bilo je 48.000 GAEC lanova: s prosjenom veliinom od 73 ha (dosta iznad prosjeka za Francusku) i s ukupno 3,5 milijuna ha odnosno 11% ukupne francuske poljoprivredne povrine. Drugi oblik u Francuskoj je Groupement foncier agricole (GFA), u kojem nepoljoprivredni partneri mogu osigurati zemlju i udio u profitu (to pomae da se zemlja ne usitnjava podjelom na nasljednike); i Entreprise agricole a responsabilite limitee (EARL), kada partneri nepoljoprivrednici ne osiguravaju zemljite ve kapital za rad. U junoj Italiji ima sluajeva integriranog zajednikog upravljanja (gestioni associate ili GEA) kada mali poljoprivrednici skupe zemlju zajedno u jedinice koje imaju ekonomskog opravdanja kako bi poboljali proizvodnju na zajednikoj osnovi: dohodak dijele prema veliini radnog doprinosa i zemljita. U panjolskoj su neka skupna gospodarstva nastala po arondaciji (spajanjem rasprenih zemljinih estica) kao nain koji dozvoljava nekim od vlasnika da napuste podruje i da se zaposle negdje drugdje, organizirajui svoju zemlju u skupinu u zamjenu za udio u profitima: izgleda da je to prelazni stadij. U Portugalu je skupna poljoprivreda i zakonski ureena, no s malim praktinim rezultatom. Pojava ovog oblika poljoprivrede je ograniena na podruja gdje su gospodarstva mala: ak i tamo ne ine veliki udio poljoprivrednih gospodarstava. Openito govorei, postoji jaka tenja poljoprivrednika za pojedinanim upravljanjem i, gdje je mogue, vlasnitvom ak i uz rtvu uinkovitosti. Rad Kako smo prije vidjeli, veina radne snage na poljoprivrednim gospodarstvima na Zapadu je obiteljska. U cjelini, ta radna snaga nije jako pokretljiva. Oito je da se ne moe brzo poveati: imati vie djece kako bi se poveala radna snaga vrlo je dugotrajan proces, i nije vie pokreta u razvijenim zemljama znatan. U drugu ruku, ukoliko nema mogunosti punog zaposlenja, budui da je gospodarstvo premalo i/ili nema dovoljno kapitala, vjerojatno je da starjeina i moda lanovi njegove obitelji nisu dovoljno uposleni (to je sluaj za mnoga granina gospodarstva u zabaenim nerazvijenim regijama). Unato tome mogua su rjeenja. Sinovi i keri, a katkada i ena starjeine gospodarstava pa ak i starjeina sam, mogu nai povremeni posao ili posao s punim radnim vremenom izvan gospodarstva, ili se dodatni prihod moe namai na samom gospodarstvu, kao npr. iznajmljivanjem soba ili mjesta za kampiranje. Oba ta naina postaju vana: prvi posebice u podrujima gdje se moe nai zaposlenje u industriji i uslugama blizu poljoprivrednih podruja (kao npr. u Bavarskoj), drugi u seoskim podrujima, s turistikim atraktivnostima. Premda se tono ne zna o zaraenom dohotku tih djelatnosti, pretpostavlja se da treina glava gospodarstva u veini zemalja EZ ima zaposlenje izvan gospodarstva. Veina unajmljenog rada se katkada jako razlikuje: ponekad su povremeni radnici uposleni u posebnom sezonskom poslu, kao to je berba groa ili pobiranje hmelja. Ostali radnici se mogu unajmiti na godinu i vie. Vea gospodarstava koja redovito zapoljavaju strune radnike traktoriste, pastire, uvare goveda, itd. nastoje takove radnike zadrati tijekom godine. Najmanje nadnice i ostali uvjeti upoljavanja stalnih poljoprivrednih radnika obino su ureeni sporazumom zakljuenim izmeu sindikata poljoprivrednih radnika i sindikata poljoprivrednika na dravnoj razini: stvarno plaene nadnice ovise o pojedinanim ugovorima, no nisu ni svi radnici lanovi sindikata. Poljoprivredne nadnice su nie nego u drugim djelatnostima: u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je relativno znaajni udio unajmljenih radnika, nadnice poljoprivrednih radnika su u prosjeku oko tri-etvrtine industrijskih nadnica. 18

To moe imati odraza na malu pokretljivost radnika i na zamjenu mehanizacijom. S druge strane poljoprivredni radnici mogu prihvatiti i nie nadnice zbog nenovanih pogodnosti u smislu njihovog zanimanja za takav posao, razliitosti posla, izazova i odgovornosti; pristupanost poljoprivrednim proizvodima i iznad svega jeftinije stanovanje i prehrana, koje je katkada omogueno zajedno sa zaposlenjem. Kapital Znaenje kapitala U popularnoj upotrebi kapital moe imati nekoliko znaenja: moe se odnositi na fizika sredstva kao to su zgrade, strojevi, stoka, zalihe mineralnih gnojiva, stone hrane i neprodanih proizvoda; ili se moe odnositi na novana sredstva kojim se navedene stvari mogu nabaviti, ili ak slobodnije na iznos novca koju osoba ili poduzee ima u banci na svom raunu i na neka druga novana sredstva. Kapital se prvenstveno sastoji od fizikih sredstava, prije proizvedenih s namjerom da budu upotrijebljena u budunosti: kapital je oboje; i input i output. Da bi netko proizveo kapital on se odrie sadanje potronje u oekivanju veih kasnijih prihoda. Promatrajui narodno gospodarstvo u cjelini, moe se rei da se resursi preokreu od proizvodnje potronih dobara na proizvodnju kapitalnih dobara: budui da se dobitak treba javiti ukoliko e dugorono proizvodnja biti via s novim kapitalom nego bez njega. Odreeni iznos kapitala je nuan u proizvodnom procesu kako bi se poluio tijek usluga. Stjecanje tog iznosa kapitala financiranju tedie koji posuuju svoja sredstva u svrhu da ostvare kamate uz povrat (ukoliko je samofinanciran od korisnika, prihod od povrata tog vlastitog kapitala se treba odbiti u obraunu netto-profita). itav proces se moe openito opisati kao investiranje. Brutto-investicije predstavljaju ukupni dodatak iznosu kapitala, dok su netto-investicije iznos umanjen za nunu zamjenu. To se moe takoer izraziti ili kao fiziki proces zamjene dotrajale opreme ili kao odgovarajui novani prihod, obino na godinjoj osnovi, za amortizaciju opreme. (Nettoinvesticije mogu biti negativne kad su brutto-investicije nedovoljne za zamjenu). Postoji jo drugo pitanje treba li vlasnik kapitala biti pojedinac ili drava. To je pitanje koje u opem pogledu izvan podruja analize ove knjige: zapadni ekonomisti (da ne spominjemo politiare) podijeljeni su u pitanju gdje lei granica izmeu javnog i privatnog vlasnitva, meutim, to se oituje u tome da su zemlje koje su iskljuile ili jako ograniile privatni kapital prole vrlo loe: prvi dokaz tome je jak a to je da se u svim djelatnostima gdje ne postoji jaka javna korist trai nacionalizacija, privatno vlasnitvo je daleko bolji nain u osiguranju da se kapitalni imbenici uinkovitije rabe i odravaju. To pitanje bitno utjee za pretvorbu socijaliziranih poljoprivreda u sredinjoj i istonoj Europi, ta pitanja se snano javljaju u pogledu poljoprivrednog sektora na Zapadu. Zapadni poljoprivrednik je, u tom smislu, kapitalist: on je vlasnik razliitih proizvodnih sredstava i mora donaati investicijske odluke, nastojei podesiti troak takvog investiranja prema buduem dobitku kojega oekuje. To je vrlo vaan razmjernog uspjeha poljoprivrede u trnim gospodarstvima. Financijske ustanove Izvori kreditiranja poljoprivrednika u zapadnim trnim gospodarstvima ukljuuju bankovni sustav, zadrune organizacije, poljoprivredne trgovce i privatne osobe. U UK i SAD poljoprivredne kredite daju uglavnom ope i komercijalne banke koje samo djelomino posluju s poljoprivredom. U nekoliko kontinentalnih europskih drava vei dio kreditiranja poljoprivrednika obavljaju zadrune banke, iako se udio poljoprivrednog kredita u ukupnom poslovanju tih banaka uveliko smanjuje. 19

Prvo zadruno drutvo za kreditiranje utemeljeno je u Njemakoj 1860-ih godina od F.W.Raiffeisena kao posljedica problema u poljoprivredi, obrtnitvu i malim industrijama u seoskim podrujima u doba brze industrijalizacije zajedno s opasnim pritiskom na cijene poljoprivrednih proizvoda pod utjecajem uvoza po niskim cijenama, kada su trgovinski kamatnjaci bili visoki. Kreditne zadruge temeljile su se na naelu samopomoi, samoodgovornosti i samouprave ulozi lanova stvorili su osnovu za kreditni fond za lanove, a profit se reinvestirao ili dijelio lanovima; kako je kao pojedinano drutvo samo bilo preslabo, Raiffeisen je godine 1872. utemeljio Savez na dravnoj razini kombinirajui okomitu i vodoravnu strukturu. Na tim temeljnim raiffeisenovim naelima stvarale su se kreditne zadruge po cijelome svijetu, uz razlike zavisno o postojeoj kreditnoj strukturi pojedine zemlje, zakonskim odredbama i drutvenim uvjetima. Raiffesenov obrazac je takoer prerastao u nabavno-prodajne i trne udruge. U vie zapadno-europskih zemalja su zadrune banke temeljene ili na Raiffesen-ovom sustavu iroko rasprostranjene. U Njemakoj DG banka (Deutsche Genossenschaftsbank) daje preko 40% kredita za poljoprivredu, premda to ini samo 13% njezinog ukupnog srednjoronog i dugoronog kreditiranja. U Nizozemskoj, Rabobank (iz Raiffeisen Boerenleenbank) 90-ih godina prolog stoljea omoguava preko 70% poljoprivrednog kredita, no to je samo 22% njezinog ukupnog kreditiranja. U Belgiji i Luxenbourgu CERA banka (iz Centrale Raiffeisen) takoer s veinom sudjeluje u bankovnim djelatnostima u seoskim podrujima. U Francuskoj su lokalne filijale Credit Agricole zadrune, premda je do godine 1987. njihov sredinji ured bio javno tijelo koje je djelovalo kao glavni kanal za dravne subvencije: ono nije samo seoska kreditna udruga, ali sudjeluje najveim dijelom u kreditiranju poljoprivrednika. Meutim, Credit Agricole je razvijala svoje djelatnosti daleko iznad poljoprivrede tako da je postala ne samo najvea francuska banka ve i najvea nejapanska banka na Svijetu. Zajednika tenja tih institucija da proire svoje djelatnosti izvan ruralnog sektora lei u znakovitim ogranienjima siromane poljoprivredne osnove: polozi poljoprivredne zajednice nee dostajati za financiranje zajmotraitelja poljoprivrednog sektora. tovie, ogranienja koja proizlaze od ekonomske politike glede poveanja poljoprivredne proizvodnje ini poljoprivredni sektor neprivlanim a odnosnim bankama stvarno riskantni odljev. Privatni krediti esto izmeu lanova iste obitelji su esto vani u olakavanju prijelaza gospodarstva od jednog narataja na drugi, posebice u zemljama i podrujima gdje bi inae naelo jednake podjele izmeu nasljednika uzrokovalo diobu gospodarstava. Duina kredita Obino se razlikuje: Kratkoroni kredit, koji slui uglavnom za financiranje tekuih inputa kao to su sjeme i mineralna gnojiva: njega moe osigurati bilo koja institucija prije opisana (sve osim hipotekarnih banaka) ili katkada trgovci koji prodaju odnosne inpute. Srednjoroni kredit u svrhu kupovine strojeva, stoke itd.: to je navlastito domena banaka i zadrunih organizacija, gdje one postoje. Vlasnitvo nad zemljom je ovdje posebice korisno jer obostrano omoguava zahtjeve kreditora za znatan iznos kredita. Dugoroni kredit, u svrhu kupovine zemlje: osiguravaju se od banaka, posebice hipotekarnih, gdje postoje. Kod hipotekarnih kreditnih ugovora zemlja sama po sebi osigurava sigurnost za kreditora (da cijena zemlje ne pada). Srednjorona 5-10 godina kreditni kamatnjak kooperativnih banaka u godini 1989. je bio, npr. 8,50% u Njemakoj, 10,1 % u Nizozemskoj, 9,75% u Belgiji, i 9,90% u Francuskoj. S 20

obzirom na inflaciju to bi odgovaralo realnim stopama u rasponu od 5 do 8%. U junoeuropskim zemljama kamatnjak je bio vii zbog viih financijskih stopa. Osim tamo gdje drave subvencioniranju poljoprivredni kredit to je veliki izuzetak, kamatnjaci tee da odgovaraju opim uvjetima kreditnog trita zemlje o kojoj se radi. Openito poveanje kamatnjaka, kao to je to bilo izraeno tijekom kasnih 80-ih godina, imalo je izravni uinak na poljoprivredu: poljoprivrednici koji su u doba srazmjerno niskih kamatnjaka stvorili velike dugove ulaui puno u zemlju, zgrade ili opremu su pali u tekoe. Granina gospodarstva u tom smislu, zbog rizika od bankrota ukoliko cijene poljoprivrednih proizvoda padnu, ne mogu biti gospodarstva na neproizvodnoj zemlji, ve srazmjerno dinamina i proizvodna gospodarstva. Podaci o poljoprivrednim investicijama i upotrebi kredita nisu lako dostupni. U Njemakoj godinje izvjee Ministarstva poljoprivrede (Agrarbericht) sadri korisne obavijesti. U 1992/93. godini nove investicije su iznosile do 10,9 milijardi DEM: od toga 2,3 milijarde su bile za zgrade i 8,6 milijardi za strojeve i drugu opremu, dok je za stoku bilo neto dezinvestiranja. Ukupna vrijednost poljoprivrednih sredstava u 1993.godini je procijenjena na 209,4 milijarde DEM, od ega je 99,4 milijarde bilo zemljite, 31,4 milijarde graevine, 22,8 milijardi strojevi i oprema i 24,0 milijarde stoka; stambene zgrade su inile daljnjih 18,1 milijardu. Posueni novani kapital iznosio je 44,1 milijardu DEM,, od ega 10,4 su milijarde kratkoroni krediti, 7,2 milijarde srednjoroni i 26,5 milijardi dugoroni krediti. Prosjeni kamatnjak je bio 7,5%. (Ti podaci se ne odnose na bive Istono-njemake Landere. Jedan od naina za poljoprivrednike da smanje svoje investicije u strojeve i tako izbjegnu veliko zaduivanje je ugovaranje za posebne svrhe, posebice za poljoprivredne radove kao to je to etva, za koju je nuna skupa oprema. (Slino se moe uzeti kao nain rjeavanja potreba radnika u sezonskim vrkovima, bez da se dri puno radnika tijekom cijele godine). Posebice se u ravniarskim podrujima s velikim gospodarstvima sve vie javljaju ugovorna poduzea kako bi se zadovoljile te potrebe. Upravljanje Tipini privatni poljoprivrednik mora donaati mnogo odluka. Neke od njih se javljaju svaki dan: promatranje klimatskih prilika, stanje usjeva, koja se radna operacija treba obaviti odreenog dana, ili nadgledanje stoke u sluaju moebitne pojave bolesti i potrebe lijeenja. Neke su odluke sezonske: koliko sjemena treba za odreenu kulturu; promjena plodoreda; koliko mineralnih gnojiva i drugih kemikalija upotrijebiti. Neke su dugorone; koje strojeve kupiti, koje zgrade podignuti i gdje nabaviti novac? Poljoprivrednik takoer treba znati kako najbolje prodati svoje proizvode; i to se sve vie javlja u suvremenom svijetu, rjeava administrativne zamrenosti, ukljuivi porezne mjere, zahtjeve za razliitim subvencijama, itd. Stvarno, popis bez kraja: suvremeni poljoprivrednik treba biti strunjak za mnoga podruja. Jednostavno klasificirati te djelatnosti pod opim pojmom rad bilo bi osiromaenje bitnog aspekta poljoprivrede: naziv upravljanje je opravdan. (To je naravno pojednostavljenje koje se u tom smislu odnosi na poljoprivrednika ili glavu gospodarstva: ovisno o okolnostima, ena poljoprivrednika i drugi lanovi obitelji takoer mogu sudjelovati u donoenju odluka). Kako je upravljanje odigralo kljunu ulogu u razvitku poljoprivrede na Zapadu, vrijedno je nadalje razmotriti kako je ono konstituirano. Poljoprivredni fakulteti organiziraju teajeva bilo redovite ili sporadine, koji su vani u nekim zemljama, posebice tamo gdje su gospodarstva velika: kao i javnu poljoprivrednu savjetodavnu slubu (nazvanu extension u SAD). No mnogi poljoprivrednici nemaju zavrene redovite kole i mnogi nemaju koristi od te slube. 21

Crte 1 EZ Razdioba rada na poljoprivrednim gospodarstvima 1989. godine


100 90 80 70
Voditelji gospodarstva

Postotci

60 50 40 30 20 10 0 E12
Ne obiteljski radnici Ostali lanovi obitelji Suprunici

UK

DK

NL

IT

SP

Commision, The Agricultural Situation in the Community 1994 Report Mnogi poljoprivrednici su sinovi poljoprivrednika: iskustvo koje se stjee naratajima je osnova za njihovu poljoprivrednu praksu no naravno to moe takoer biti prepreka za prihvaanje novih metoda. Tjedni ili mjeseni poljoprivredni asopisi daju podosta tehnikih obavijesti i trnih podataka, koje poljoprivrednici trebaju, a takoer i radio te povremeno i televizijske emisije. Obavijesti pristiu takoer od poljoprivredno-opskrbljivakih industrija: premda se njihovo oglaavanje moe sastojati od konkretnih reklama, one takoer daju tehnike obavijesti o svojim proizvodima. Banke i druge kreditne ustanove mogu davati savjete, posebice kada se poljoprivrednik nalazi u financijskim tekoama. Poljoprivredne izlobe omoguavaju poljoprivrednicima da usporede konkurentne proizvode kao to je mehanizacija i drugo, da vide najproduktivniju stoku i slino. U stvari, ne postoji nestaica obavijesti raspoloivih suvremenom poljoprivredniku; i premda opseg radova moe biti manji negoli u veini industrijskih poduzea zahtjevi za upravljanjem su vjerojatno sloeniji. Na krupnim gospodarstvima, poljoprivrednici mogu imati koristi od usluga privatne savjetodavne slube: to moe biti posebice vano za planiranje i raunovodstvo i za prilagodbu mjerama ekonomske politike. Dok su privatna obiteljska gospodarstva ostala prevladavajui oblik organizacije, neka velika gospodarstva, koja su u vlasnitvu ustanova ili korporacija, vode plaeni profesionalni upravitelji: ta gospodarstva tee da budu intenzivna i proizvodna, te da se specijaliziraju na odreene proizvode. Stale upravitelja tako postaje znaajan u nekim zemljama, posebice u UK i SAD. Alternativni ekonomski sustavi Na spomenuta pitanja razliito se odgovara s obzirom na razline alternativne gospodarske sustave a to su: (1) obiajni, (2) naredbeni i (3) trni. (1) Obiajna pravila su nazona u mnogim primitivnim civilizacijama. Na pitanje to, kako i za koga odgovara se na tradicijski nain i prenosi od starijih na mlae. U Starom Egiptu, dananjoj Indiji i drugdje, sin nasljeuje posao od oca (trgovinu, obrt i slino). Pleti kotac ko i otac uzreica je koja dobro oznauje ovaj sustav. 22

(2) Naredbena privreda je takva gdje drava donosi sve odluke o proizvodnji i raspodjeli. Takve drave u krajnjem sluaju odreuju ljudima to e jesti i piti, koliko hrane a koliko elika proizvesti i tko bi trebao ivjeti dobro, a tko sirotinjski. (3) Trna privreda, u kojoj se sustavom cijena, trita, profita i gubitaka odreuje to, kako i za koga proizvesti i raspodijeliti. Tvrtke proizvode ona dobra koja donose najvei profit (to?), tehnologijom proizvodnje s najmanjim trokovima (kako?), a ljudska potronja ovisi o odlukama potroaa kako potroiti plae (zarade) i vlasnike dohotke, koji se stvaraju radom i vlasnitvom (za koga?). Niti jedna privreda ili narodno gospodarstvo, danas ne spada ni u jedan od tri ista oblika ve se, bolje reeno, drutva nalaze u mijeanoj ekonomiji sa sastojcima trita, naredbe i obiaja. Nema stopostotne trne ekonomije (premda je Engleska u 19. stoljeu bila vrlo blizu tome). U gospodarskom sustavu SAD-a drava danas ima vanu ulogu u odreivanju legalnog oblika gospodarskog ivota, proizvodnog kolovanja i usluga (javni sektor) i u regulaciji zatite okolia i poslovanja (business). No danas na odluke u veim zemljama Svijeta najvie utjee to kako trite odreuje cijene i koliine. I zemlje Srednje i Istone Europe trae primjerenu vrstu mjeovite privrede, nakon kraha naredbenog sustava koncem 1980-ih godina ovog stoljea. Zakon o nestaici Zato smo se usredoili na temeljna pitanja, to kako i za koga? Ti se problemi javljaju zbog elja ljudi da troe vie nego to gospodarstvo moe proizvesti. Kada bi se mogle proizvesti neograniene koliine svih dobara i ukoliko bi ljudi svoje elje potpuno zadovoljili, ljudi se ne bi brinuli o uinkovitosti upotrebe ogranienih resursa. Ni menaderi ne bi nemirno spavali zbog nestaice radne snage ili energije. ak to vie, kada bismo svi mogli imati sve to elimo, nitko se ne bi brinuo o raspodjeli dohotka izmeu ljudi i klasa. U takvom Raju prosperiteta ne bi bilo dobara koja nedostaju ili koja su ograniena za potronju. Ne bi bilo potrebe za ekonomiziranjem potronje i ekonomija vie ne bi bila iva znanost. Sva bi dobra bila slobodna kao pijesak u pustinji ili more na obali. Ograniena dobra No, ni jedno drutvo ne moe dosei utopiju neogranienih mogunosti. Dobra su ograniena. ak i u SAD-a, u najproduktivnijem drutvu dosad poznatom, nacionalni proizvod bi trebao bi biti mnogo puta vei da bi svi mogli ivjeti na razini standarda lijenika ili odvjetnika. No izvan SAD-a, posebice u Africi i Aziji, stotine milijuna siromanih ljudi gladuju ili su pothranjeni. Neograniene elje U usporedbi sa siromanim narodima, u raznim razdobljima civilizacije, napredne industrijske privrede izgledaju vrlo zdravo. Vii dohoci donose i vii standard, ali i vee potrebe. Istraivanje o potroakim navikama pokazalo bi da ljudi ele i trebaju sredinje grijanje i hlaenje, filmove i nosa zvuka, automobile i osobna raunala, koncerte i rekreaciju, slobodno vrijeme i privatni ivot, isti zrak i vodu, ekoloki sigurne tvornice i iste ulice i nebrojena ostala dobra i usluge. Ako se zbroje sve elje brzo bi se moglo ustanoviti da dobra i usluga nema dosta kako bi mogao zadovoljiti mali dio svih potroakih elja.

23

B. Tehnoloke mogunosti drutva Granica proizvodnih mogunosti (GPM) daje definiciju oskudnosti. Uz nae tehniko znanje, te zemljite, rad i kapital, koje imamo, injenica je da nae gospodarstvo moe proizvesti samo odreene maksimalne koliine svakog ekonomskog dobra. GPM oslikava injenicu da moemo birati izmeu ogranienih mogunosti. Npr. student ima na raspolaganju osam sati za uenje ekonomike poljoprivrede i matematike. Ako ui samo ekonomiku poljoprivrede, dobiti e visoku ocjenu iz ekonomike poljoprivrede, a lou iz matematike. Uenje je input, a ocjene su output uenja. Oskudnost (nestaica) Neki resursi nisu ekonomski oskudni. Npr. kisik na zemlji, kojeg ima dovoljno za sve svrhe. Nema oportunitetnih trokova (moemo ga koristiti za paljenje vatre, a da nemamo problema s disanjem). Takva se dobra nazivaju slobodna dobra. No u veini dobra su ekonomski oskudna jer ne mogu zadovoljiti sve elje. Zakon o nestaici govori da dobara nema dovoljno zbog toga to nema dovoljno resursa za njihovu proizvodnju u koliinama koje ljudi ele potroiti. Suoeni s nedvojbenom istinom da su dobra ograniena i, s obzirom na elje, ekonomisti istrauju, opisuju i analiziraju kako se razliita drutva ponaaju prema ogranienim resursima, birajui razlinu kompoziciju dobara (to), razliite tehnike proizvodnje (kako) i odluujui, na kraju, tko e dobra troiti (za koga). Ilustrirati emo Zakon o nestaici pomou primjera: U odluci to e se proizvoditi i kako, gospodarstvo se mora odluiti izmeu tisue razliitih proizvoda. Na koliko zemljita (hektara) posijati penicu?; Koliko tvornica za preradu poljoprivrednih proizvoda? Ti su problemi komplicirani ak i za raspravu. Stoga emo problem pojednostaviti. Moe se izabrati primjer proizvodnje soje i stonih krmiva ili oruja i maslaca (ovaj posljednji primjer je bio aktualan u II. svj. ratu u smislu izbora izmeu troenja za vojne ili za civilne svrhe). Poinjemo prouavanje izbora izmeu proizvodnje soje i stonih krmiva. Pretpostavljamo da neka poljoprivreda usmjerava svu svoju energiju na proizvodnju soje. ak i postoji najvea mogua proizvodnja soje koju ta poljoprivreda moe proizvesti. To zavisi o raspoloivoj povrini zemljita i ostalim resursima i proizvodnosti. Najvea mogua koliina soje, koja se moe proizvesti, je 125 milijuna tona s postojeim resursima. U drugoj krajnosti, ta poljoprivreda moe proizvesti maksimalno 280 milijuna stonih krmiva, ukoliko ne proizvodi soju. To su dvije krajnje mogunosti. Ukoliko elimo proizvesti vie soje a da ne smanjujemo proizvodnju stonih krmiva, tada se pomiemo na toku I. No ta toka je u nemoguem podruju, jer je izvan granice proizvodnih mogunosti.(Crte 1)

24

Krialjka 1 Alternativne proizvodne mogunosti


Proizvodne mogunosti Soja -mil.tonaStona krmiva -mil.tonaStona krmiva rtvovana za proizvodnju soje -mil.tona-

A B C D E F

0 25 50 75 25 100 125

280 23 257 32 225 45 180 65 115 115 0

Crte 2 Grafiki prikaz alternativnih proizvodnih mogunosti


300
Stona krmiva (mil. tona)

250 200 150 100 50 0 0 25

B C D

F 50 75 100 125 150

Soja (m il. tona)

Granica proizvodnih mogunosti (GPM) pokazuje maksimalne koliine proizvodnje koje moe neka privreda (poljoprivreda) postii, uz dato tehnoloko znanje i dostupnu koliinu inputa. GPM predstavlja sliku izbora na raspolaganju drutvu. Moe se uzeti i drugi primjer, npr. hrana-strojevi, potronja danas prema potronji sutra ili javna dobra prema privatnim dobrima itd. Svaka toka na krivulji predstavlja maksimalan output tj. granicu. To je takoer i krivulja transformacije. Kada se dostigne granica raspoloivih sredstava, ili su sredstva potpuno iskoritena, proizvodnja neke koliine jednog proizvoda mora se napustiti, kako bi se proizvelo vie drugog. Proizvodne mogunosti (u skrialjci 1) temelje se na pretpostavci da sredstva i tehnologija nisu potpuno fleksibilni ili jednako prilagodljivi u proizvodnji i stonih krmiva i soje. Postoji mnogo razloga zbog kojih se ne moe dostii granica. Klimatski uvjeti, biljne bolesti i bolesti ivotinja, cijene i nestaica inputa (min. gnojiva, loa organizacija poslova itd.). Toka I je 25

izvan granice, nemogua je ili neizvediva, a svaka toka unutar krivulje, npr. toka U, pokazuje da se resursi nedovoljno dobro rabe ili se ne upotrebljavaju na najbolji nain. Uinkovitost Efikasnost Ukoliko neko gospodarstvo proizvodi na granici proizvodnih mogunosti, podrazumijeva se da proizvodi uinkovito (efikasno). Uinkovitost je jedan od sredinjih pojmova ekonomike. Uinkovitost znai da ne postoje gubici, ili znai da se gospodarski resursi rabe toliko uinkovito koliko je mogue da zadovolje ljudske potrebe i elje. Ako to izrazimo specifino - gospodarstvo proizvodi uinkovito kada ne moe proizvesti vie od jednog dobra bez da ne proizvodi manje drugog, tj. kada je na granici proizvodnih mogunosti. Treba razlikovati tehniku od ekonomske uinkovitosti. Tehnika uinkovitost (efikasnost) je obino mjera fizikog proizvoda po jedinici inputa ulaganja (npr. mlijenost po kravi, prirod usjeva po hektaru). Ekonomska uinkovitost (efikasnost) je mjera uspjeha odluka izmeu proizvodnih metoda i proizvedenih dobara. Te se odluke trebaju odnositi na proizvodne trokove i vrijednost finalnog proizvoda. Najvei prinos moe biti ekonomski neuinkoviti ukoliko je postignut s trokovima koji preteu dodatnu vrijednost proizvodnje. Kako moemo znati da je neka toka na granici uinkovitosti? Ukoliko elimo proizvesti vie soje, a da ne smanjimo proizvodnju stonih krmiva, tada se (crte 1) pomiemo na toku I (desno od toke D). Ali toka I je u nemoguem podruju, izvan granice. Zbog toga je toka D efikasna, a toka I neizvediva. Proizvodna uinkovitost se javlja kada drutvo ne moe poveati proizvodnju (output) nekog dobra, a da ne smanji proizvodnju drugog dobra. Jedno uinkovito gospodarstvo je ono koje je na svojoj granici proizvodnih mogunosti. Supstitucija je zakon ili pravilo ivota u gospodarstvu pune zaposlenosti, a granica proizvodnih mogunosti je slika izbora u gospodarstvu nekog drutva. Nerabljeni resursi i neuinkovitost-neefikasnost U suvremenom ivotu poznato je da postoje neiskoriteni resursi, npr. u obliku nezaposlenih radnika, tvornica koje ne rade i neobraene zemlje. (U crteu 1 pomakom od toke U na toku D poveavamo efikasnost privrede). S nerabljenim resursima gospodarstvo se ne nalazi na granici proizvodnih mogunosti, ve unutar te granice.17 Ne samo neiskoriteni resursi, ve i neuinkovita organizacija takoer moe dovesti drutvo ispod granice proizvodnih mogunosti.18 Ekonomska nestaica odnosi se na osnovnu ivotnu injenicu a ta je da postoji ograniena koliina ljudskih i materijalnih resursa, (koje je najbolje tehniko znanje u stanju rabiti za proizvodnju samo ograniene maksimalne koliine svakog gospodarskog dobra).

17

Kako to da su SAD iza 1940. godine bile sposobne da postignu ivotni standard vii nego ikad prije? Veinom zbog smanjivanja nezaposlenosti i pomakom po GPM. Sluaj sa SSSR u ratno doba je bio drugaiji. U SSSR je postojala mala nezaposlenost prije rata. SSSR je bio prilino blizu (niskoj) granici proizvodnih mogunosti. Pomakom uz granicu sjevero-zapadno, Sovjeti nisu imali drugog izbora nego da supstituiraju civilna dobra za naoruavanje s odreenim posljedicama. 18 Takva situacija se javlja u Poljskoj godine 1981. i 1982. u doba opeg trajka. Tada je proizvodnja (output) drastino pala kao i cjelokupni cjenovni sustav. Politiki problemi su gurnuli Poljsku ispod GPM.

26

Crte 3 Gospodarski razvitak i napredak pomiu GPM prema gore


(a) Siromana drava (b) Bogata drava

Luksuzna dobra

Luksuzna dobra

Hrana (nuna dobra)

Hrana (nuna dobra)

(a) Prije razvitka zemlja je siromana. Ta zemlja troi gotovo sve svoje resurse na hranu, vrlo malo na luksuzna dobra. (b) Gospodarski razvoj i invencija pomie GPM prema van. Po razvitku, zemlja ide od A do B, malo poveavajui svoju potronju hrane u usporedbi s porastom potronje luksuznih dobara. Par proizvoda moe biti i druge vrste. Na primjer javna dobra (ceste) - privatna dobra (kue). Crte 4 S prosperitetom dolazi do veeg naglaska na javna negoli na privatna dobra
(a) Tradicijska drutva (b) Napredna drutva

Javna dobra

Javna dobra

Privatna dobra

Privatna dobra

(a)U poetku je privreda jedne zemlje siromana i rasprena (disperzirana). Dio resursa koji je namijenjen javnim dobrima je mali (obrana, putevi, javna zdravstvena zatita). (b) Druga drava je mnogo naprednija i troi mnogo od svog visokog dohotka na javna dobra ili dravne usluge (ceste, obranu, melioracijski sustav, kolovanje).

27

Crte 5 Investiranje za buduu potronju trai odricanje sadanje potronje


Prije investiranja (a) Nakon investiranja (b)

Kapitalna ulaganja

Kapitalna ulaganja

Dr a

Dr a va
va
1 2

Dr

A3 A2 A1

a va

B3 B2 B1

Osobna (tekua) potronja

Osobna (tekua) potronja

Drava moe proizvesti dobra ili za sadanju potronju (kukuruz, kruh, koncert) ili investicijska dobra (kamioni i vlakovi, kue i tvornice, el. raunala). (a) Tri zemlje su startale isto. Imaju istu GPM (prikazano na crteu). Meutim, te zemlje imaju razline stope investiranja. Zemlja A1 ne investira za budunost i ostaje na B1 (uglavnom je zamjenjivala strojeve). Zemlja A2 umjereno ulae u potronju i investicije (na poloaju B2). Zemlja A 3 investira mnogo za budunost na raun sadanje potronje (na poloaju B3). (b) U iduim godinama, zemlje koje su vie investirale kreu naprijed. Tako je Zemlja (3) pomaknula svoju GPM daleko van, dok Zemlja (1) nije uope pomakla svoju GPM. Nakon napretka, Zemlja (3) i dalje investira, ali ima i znatno viu sadanju potronju. Grafiki prikazi sami su po sebi objanjeni. Pokazuju da GPM moe pokazati mnoge poznate i osnovne ekonomske procese. Crte 3 pokazuje uinak gospodarskog rasta i razvitka. GPM se moe pomaknuti kao posljedica poveanja kako inputa tako i unapreenja tehnologije. Kako gospodarstvo napreduje tako i drava moe imati svih dobara vie. Crte 4 ilustrira kako izabrati izmeu privatnih dobara (kupljenih po odreenim cijenama) i javnih dobara (plaenih porezima). Crte 5 ilustrira kako neko gospodarstvo bira izmeu sadanje potronje dobara i investiranja ili kapitalnih dobara, (strojevi, tvornice, itd.). Odgaajui sadanju potronju i s viom proizvodnjom kapitalnih dobara, privreda moe bre rasti, i time osigurati vie obaju vrsta dobara (potronje i kapitala) u budunosti. Ovi crtei pokazuju kljune teme, (kasnijih poglavlja) a to su - kako drutvo moe birati izmeu razliitih uzoraka outputa, koliko plaa za svoj izbor i kakve koristi ili gubitke moe oekivati u budunosti. Oportunitetni troak ili troak mogunosti ivot je pun izbora. Budui da su resursi oskudni mi stalno odluujemo koja dobra elimo kupiti ili koje aktivnosti provesti. Bismo li ili u kino ili itali knjigu? Hoemo li na odmor ili emo nai neki ekstra posao? Nakon fakulteta upisati poslijediplomski studij ili se zaposliti?' U svakom od tih sluajeva, ukoliko biramo u svijetu oskudnih resursa, u situaciji smo da odustanemo od alternativnih aktivnosti, a u uinku to nas kota prilike da uinimo neto drugo. Izgubljena mogunost naziva se oportunitetni troak. 28

Oportunitetni troak bilo kojeg izbora je najbolja alternativa ili druga mogunost koja se gubi tim izborom. Primjer na odreenoj zemljinoj povrini, koja se upotrebljava u poljoprivredne svrhe, moe se izgraditi zrana luka. Trokovi se izraavaju u novanom obliku, no novac je, u tom kontekstu, samo koristan zajedniki imenitelj kojim se mogu izraziti razliite stavke koje gube ili dobivaju pretvorbom poljoprivrednog zemljita u zranu luku. Neke stavke je teko izraziti u novanom obliku kao npr. dodatna buka i gubitak estetskog izgleda krajobraza. Za ekonomiste svi proizvodni initelji imaju oportunitetni troak, to je iznos koji bi oni mogli ostvariti u alternativnoj upotrebi ili (to je isto) iznos koji je potreban da ih dri u sadanjoj upotrebi. (Kapital - prema kamatnjaku, obiteljski rad prema nadnicama u usporednim zanimanjima). Normalni profit podrazumijeva situaciju u kojoj svi proizvodni initelji zarauju upravo svoje oportunitetne trokove. Oportunitetni trokovi npr. rada poljoprivrednika su mali (jer je malo mogunosti da poljoprivrednici rade negdje drugdje). Da uzmemo jednostavan primjer, recimo da je va dohodak, nakon nunih trokova, 1000 kuna. S tim iznosom moete otii na put do Bea ili moete kupiti radio. Ukoliko odluite da odete u Be, ekonomisti e rei da su oportunitetni trokovi ili trokovi mogunosti vaeg puta u Be zadovoljstvo uivanja u novom radio aparatu. Koncept opportunity cost moe se isto oslikati granicom proizvodnih mogunosti u crteu 1. Da bi se poveala proizvodnja od 115 na 180 milijuna tona stonih krmiva, oportunitetni troak tih 65 milijuna stonih krmiva je 25 milijuna tona soje. Odluka o oportunitetnim trokovima se javlja kada se birajui neku stvar u svijetu nestaice odriemo neke druge. Oportunitetni troak je vrijednost dobra ili usluge kojeg se odriemo (kojeg smo mogli koristiti a nismo). Primjer: Za studiranje budui student godinje treba platiti 10.000 kn. Ukoliko ne bi studirao ve radio, plaa za godinu dana mogueg studenta je 25.000 kn radei neki prosjeni posao, a oportunitetni troak studiranja je prema tome, 35.000 kn (10.000 kn + 25.000 kn). Zakon opadajuih prihoda Granica proizvodnih mogunosti moe takoer posluiti za oslikavanje jednog od najpoznatijih ekonomskih odnosa tj. Zakona opadajuih prihoda (prinosa), koji je jedan od temeljnih zakona ekonomike i tehnologije. Taj odnos predouje meuzavisnost izmeu inputa i outputa u proizvodnim procesima. Poblie reeno, zakon opadajuih prihoda kae da e se pri postupnom dodavanju dodatnih koliina jednog inputa, uz ostale inpute koji su stalni, ostvarivati sve manji i manji dodani output (prihod). Za primjer uzmimo slijedei kontrolirani pokus: Na datu fiksnu veliinu zemljita, recimo od 100 hektara, isprva neemo imati ulaganje rada. Uz takvu situaciju nee uope biti ni priroda (kukuruza). U krialjci 2 zabiljeen je 0-ti proizvod kod 0-tog ulaganja rada.

29

Krialjka 2 Zakon opadajuih prihoda (prinosa)


Jedinica rada radnik/godina Ukupan output -tonaDodatni output stvaren dodatnom jedinicom rada tona/radnik-godina

0 1 2 3 4 5

0 2000 2000 1000 3000 500 3500 300 3800 100 3900

Granini proizvod teorija raspodjele na temelju granine proizvodnosti Kada se jednom proizvodnom initelju postupno dodaju jednake koliine drugog, dok ostali initelji ostaju nepromijenjeni, dobije se dodani proizvod. Nakon odreenog vremena, to jednako dodavanje dodanih jedinica dovodi do sve manjeg dodatnog proizvoda. To je poznati zakon o opadajuim prinosima odnosno prihodima, prvenstveno u oblasti poljoprivrede, ali i uope. Suvremenim jezikom ovaj dodatni proizvod naziva se granini proizvod. Granini proizvod (marginalni produkt) nekog proizvodnog initelja (faktora) je proizvod dobiven dodatnom (ekstra) jedinicom tog initelja, uz isti opseg ostalih initelja. Tako npr., granini proizvod rada, kao proizvodnog initelja u poljoprivredi, je onaj proizvod koji se dobije dodavanjem novih jedinica rada, dok zemljite i kapital kao ostali proizvodni initelji, ostaju isti. Ako je izraen u fizikim jedinicama, zove se granini fiziki proizvod, a u novanim jedinicama granini prihod ili vrijednost graninog proizvoda. Kada svi proizvodni faktori jednako rastu, nee doi do opadajueg prinosa, npr. poveava se broj zaposlenih i zemljite. Ako zemljite ostaje isto, a poveava se broj zaposlenih radnika, poveava se prinos, ali ne razmjerno poveanju zaposlenih. Uinimo drugi odgovarajui pokus. Dodajmo jednu jedinicu rada na istom stalnom zemljitu. Koliko emo dobiti proizvoda? Recimo da smo proizveli 2000 tona kukuruza. Uinimo trei kontrolirani pokus. Drimo i dalje zemljite stalnim. Jo jednom emo mijenjati input rada dodajui potpuno istu jedinicu rada kao i prije. Idemo od jedne jedinice na dvije jedinice rada da dostignemo ranije poveanje od 0-te jedinice do jedne jedinice rada. Ostvarujemo li proporcionalne prihode s posebnom proizvodnjom od 2000 tona pridodanoj originalnoj proizvodnji od 2000 tona? Ili emo ostvariti umanjene prihode, s dodatnim inputima dodajui manje nego za originalnu proizvodnju od 2000 tona proizvodnje? Krialjka 2 prikazuje da se smanjenje prihoda stvarno dogodilo. Druga posebna jedinica rada daje samo 1000 tona dodatne proizvodnje, to je manje nego to je dala prva jedinica dodatnog rada. Trea posebna dodatna jedinica rada daje manji dodatni proizvod nego to je dala druga, a etvrta dodatna jedinica daje jo neto manje, itd. Zakon opadajuih prihoda je jedan vaan i esto razmatran ekonomski odnos koji vrijedi za sve tehnologije. 30

Prvih nekoliko jedinica inputa moe ostvariti posebne prihode. Smanjeni prihodi e prevladati kod visoke razine inputa za veinu primijenjenih tehnologija. Neki primjeri Razmotrimo to bi se dogodilo da dodajemo sve vie rada za obradu 100 ha zemljita na gospodarstvu. Za odreeno razdoblje proizvodnja bi se znatno poveala. Polja bi bila mnogo paljivije i bolje obraivana, bolja bi bila sjetva i etva, bolje ureeno zemljite itd. No, iza odreenog razdoblja, rad bi postajao sve manje i manje produktivan. Na kraju bi previe radnika na zemljitu dovelo do veih teta i u svakom sluaju smanjilo proizvodnju. Moemo, takoer, uzeti primjer sa satima uenja. Prvi sat uenja daje najvei uinak, a poslije se taj uinak smanjuje. U zakljuku: Poveanjem nekih inputa, ukoliko druge inpute drimo nepromijenjenim, poveati e se output. No iza odreene toke posebni (dodatni) output (proizvodnja) koji proizlazi iz dodatnih koliina inputa ima tendenciju da postaje sve manji i manji.

31

Trita i naredbe u suvremenom gospodarstvu Svaki pojedinac nastoji uloiti (zaposliti) svoj kapital tako da postigne najveu korist. On openito ne misli da poboljava cijelo gospodarstvo niti zna koliko ga je poboljao. On vidi samo svoju sigurnost, samo svoj dobitak (boljitak). U svemu tome voen je nevidljivom rukom da pobolja neto to nije ni bilo njegova namjera. Voen svojim vlastitim interesom, on esto unapreuje drutvo efikasnije negoli u sluaju da je to namjeravao uiniti. Adam Smith Bogatstvo naroda (1776) Prije samog prouavanja ekonomskog ivota naprednih razvijenih (industrijskih) privreda (kao to su SAD), osvrnuti emo se unazad na povijest i razvoj suvremene mjeane privrede. Stoljea prije, u podruju Europe i Azije, vlade drava odnosno njezini savjeti ili gradski odbori upravljali su mnogim privrednim djelatnostima. Meutim, drava je sve manje izravno nadzirala cijene i gospodarske uvjete. Feudalni odnosi su postupno zamijenjeni onim to se naziva trni mehanizam, katkada slobodnim poduzeem - poduzetnitvom, ili konkurentnim kapitalizmom. Devetnaesto stoljee postaje dobom laissez faire19. Ta doktrina ili uenje koje se moe prevesti i pustite nas na miru znai da se drava treba mijeati u ekonomske poslove to je manje mogue. Mnoge drave su slijedile taj pristup sredinom i krajem XIX. stoljea. No prije nego to je ta tendencija ispunila uvjete punog laissez-faire, vrijeme je skrenulo stvar na drugi put. Poevi od prije jednog stoljea, u gotovo svim zemljama Sjeverne Amerike i u Europi, ekonomske funkcije drave su se znatno proirile. Tada su se oko 1980. godine ponovo zbile promjene pod utjecajem konzervativne ekonomske politike u pravcu smanjenja intervencije odnosno uplitanja drave u vlasnitvo, porez i opi nadzor privrede. U 1990. godini mnoge su socijalistike zemlje odbacile hijerarhijski sustav sredinjeg planiranja i poele se okretati tritu. U najdramatinijem dogaaju od svih, narodi Istone Europe zbacili su svoje komunistike ("socijalistike") okove i odluili okuati trini kapitalizam kako bi poveale ivotni standard svojih naroda. Bio je to trijumf trita, kao naina organiziranja napredne, tehnoloki sofisticirane privrede. Svugdje drave otkrivaju mo trita kao orua za alokaciju resursa. Najdramatiniji primjer toga dogodio se, naravno u barunastoj revoluciji u Istonoj Europi tijekom 1989. godine i nakon pua u Sovjetskom Savezu u kolovozu godine 1991. Drave su jedna za drugom zbacile svoje komunistike voe i odbacile netrinu ekonomiju. Trite je ponovo otkriveno i u razvijenim trnim privredama. Mnoge su zemlje regulirale privredne sektore ili su privatizirale one industrije koje su djelovale u dravnom sektoru. P.A.Samuelson i W.N.Nordhaus - Ekonomika, (Predgovor) Trite, naredbena i mijeana ekonomija Trni mehanizam je oblik ekonomske organizacije u kojoj pojedinani potroai i proizvoai meusobno komuniciraju kroz trite, kako bi rijeili tri sredinja problema ekonomske organizacije. Naredbena ekonomija je ona u kojoj je alokacija resursa odreena od drave, nareujui
19

Laissez faire, laissez passer (lese fer, lese pase) Pustite neka svatko ini ono to hoe i neka sve ide svojim tijekom, deviza ekonomskog liberalizma (neograniena sloboda konkurencije i ne mijeanje drave u ekonomska pitanja).

32

pojedincima i poduzeima da slijede dravne ekonomske planove. Danas ni jedna od tih brojnih suprotnosti ne predstavlja stvarnost zapadnoga gospodarskoga sustava. Ekonomija npr. SAD je mijeana u smislu da privatne i javne institucije imaju ekonomski nadzor: privatni sektor kroz nevidljivo upravljanje trnog mehanizma, javne ili vladine institucije putem regularnih naredbi i fiskalnih intervencija. A. Kako trita rjeavaju osnovne ekonomske probeme Primjer grada New Yorka. Bez stalne opskrbe, 10 i vie milijuna ljudi bi za tjedan dana gladovalo i umiralo od gladi. No, nitko to ne nadzire i upravlja. Tisue dobara se proizvodi bez sredinje naredbe ili plana. Ne kaos ve ekonomski red Trni sustav ima svoju unutranju logiku. Trno gospodarstvo je jedan aktivni mehanizam za nesvjesnu koordinaciju ljudi, djelatnosti i poslova poduzea putem sustava cijena i trita. Povijesno najdramatiniji primjer o vanosti trne ekonomije je primjer Zapadne Njemake nakon II. svjetskog rata. U 1947. godini proizvodnja i potronja znatno opada. Ni ratna razaranja niti isplata ratne odtete (reparacije) ne mogu se kriviti za gospodarski slom, ve je uzrok bila paraliza trnog mehanizma zbog dravnog nadzora cijena i stroge regulacije. Novac je bio bezvrijedan, tvornice zatvorene zbog nedostatka sirovina, vlakovi nisu vozili jer nije bilo ugljena za pogon, ugljena nije bilo jer su rudari bili gladni, a to zbog toga to seljaci nisu prodavali hranu, a seljaci pak nisu prodavali hranu jer nije bilo industrijske robe koju bi mogli kupiti, itd. Onda je u 1948. godini vlada oslobodila cijene od nadzora, uvela novu valutu i brzo oslobodila trne mehanizme. Proizvodnja i potronja su vrlo brzo napredovali. Zapadna demokracija bi brzo bila razorena ukoliko bi dolo do galopirajue inflacije i depresije jer bi to paraliziralo trite i izazvalo politiki kaos. Trini mehanizam Kako trni mehanizam djeluje u odreivanju nadnica (plaa), cijena, proizvodnje (outputa) i ostalih ekonomskih varijabli? Izravno, trite znai mjesto gdje se dobra kupuju i prodaju. U srednjem vijeku trita nastaju kao trgovaka sredita gradova i sela. Trite se moe razumjeti u vrlo openitom smislu kao bilo koje mjesto ili ureenje gdje prodavai i kupci obavljaju posao. Danas to moe biti ulina prodavaonica ili veletrgovina koja promie proizvode iz irokih zemljopisnih podruja, a mogu biti burze proizvoda na kojima se prodaje nafta, ulje, penica i drugi proizvodi, (npr. ikaka burza) ili burza dionica, (npr. New Yorka burza) gdje se kupuju i prodaju vlasnika prava najveih amerikih poduzea (dionice). Trne transakcije se odvijaju brzoglasom ili elektronikim putem (kao i mnoge novane transakcije), a katkada trita i nisu sredinje organizirana ve rade preko pojedinanih kupovina i prodaja (npr. kua ili automobila). Trite je dogovor - ureenje (aranman) kojim kupci i proizvoai proizvoda meusobno djeluju (komuniciraju) u odreivanju cijena i koliina (tih) proizvoda. U trinom sustavu sve ima svoju cijenu, svako dobro i usluga. ak i razliite vrste ljudskog rada imaju cijenu, naime stopu nadnica. Za ono to prodajemo primamo novana sredstva i njima se koristimo da bismo kupili ono to elimo. Cijene omoguuju vane znakove za trne sudionike. Nestaica jednog dobra (npr. penice) podignuti e cijenu, to e pak poticati proizvoae (penice) na veu proizvodnju i obratno. Cijene usklauju odluke proizvoaa i potroaa na tritu. Vie cijene smanjuju potranju potroaa i potiu proizvodnju, dok nie cijene djeluju suprotno. 33

Rjeenje tri problema Suoenjem prodavaa i kupaca na tritima raznih roba, usluga i ostalog rjeava tri problema istodobno i to: 1. to - koje stvari odnosno dobra proizvesti - odreeno je potranjom potroaa (novani glasovi). Poduzea su voena eljom za ostvarenjem najveeg mogueg profita. 2. Kako proizvesti stvari? - odreeno je konkurencijom izmeu razliitih proizvoaa. Najbolji nain za proizvoae da izdre cjenovnu konkurenciju i da maksimiziraju profit je odrati trokove na minimumu primjenom najuinkovitijih proizvodnih metoda. Povijest je puna primjera kako se skupa tehnologija zamjenjivala efikasnijom i jeftinijom. Para (parni stroj) je zamijenila vunu silu konja, jer je bila jeftinija po jedinici korisnog rada. Diesel i elektrine lokomotive su zamijenile parnjae (na ugljen) zbog vee efikasnosti nove tehnologije. U 1990. godini staklena optika vlakna i svjetlosni valovi za komunikaciju zamjenjuju Graham-Bellove tradicijske bakrene telefonske veze itd. Isti fenomen o utjecaju cijene moemo uoiti za razne drave. Ameriki farmer proizvodi radno ekstenzivno na mnogo zemljita u odnosu na rad - za razliku od francuskog farmera koji proizvodi radno intenzivno troei mnogo sati na jedinicu povrine zemljita. Tko moe biti siguran u to da na odluku kako? ima odraza injenica da su zemljini resursi u Francuskoj oskudniji nego u Americi? Nacionalni Kongres? Ujedinjeni narodi? Svakako ne! Sustav cijena u drutvu ukazuje na odluku. Taj sustav govori amerikom farmeru da treba ratariti (proizvoditi) ekstenzivno, predoujui visok odnos stopa nadnice i zemljine rente. Seljak u Francuskoj, na drugoj strani, suoen je s niskim odnosom nadnica/ renta, u korist vie rada po jedinici zemljita nego ameriki farmer. 3. Za koga se proizvode stvari? - odreeno je ponudom i potranjom na tritu proizvodnih initelja. Trite odreuje odnos nadnice, zemljine rente, kamatnjaka i profita - tako da cijene budu oznaene kao cjenovni initelj. Ukoliko zbrojimo sve prihode moemo izraunati dohotke ljudi. Distribucija dohotka izmeu puanstva je, na taj nain, odreena brojem initelja (ovjek/sat, hektar, itd.) i cijenama tih initelja (stopa nadnica, zemljina renta, itd.). Tko odreuje pravila? Tko sudi o trnoj ekonomiji? Ukoliko pogledamo bolje, pravila odreuje dvovlae potroaa i tehnologije. Potroai su voeni inatom, ili nauenim ukusima, to se odraava njihovim novanim glasovima, konanom uporabom na koju su usmjereni resursi. Temeljni utjecaj na potroae imaju raspoloivi resursi. Ekonomija ne moe izvan GPM. Ekonomski resursi, zajedno s raspoloivom znanou i tehnologijom, ograniavaju mjesta na kojima potroai mogu potroiti svoj novac. Drugim rijeima, potroai nisu ni sami niti diktatori u odluivanju koja dobra e se proizvesti. Potroaka potranja djeluje zajedno s proizvoakom ponudom dobara i usluga. Proizvoai postavljaju svoje cijene temeljene na proizvodnim trokovima - u podruja visokog profita, a naputajui neprofitabilne sektore. Proizvodni trokovi i odluke o ponudi, zajedno s potroakom potranjom, pomau za odreivanje to proizvoditi. Vana je uloga profita u voenju trnog mehanizma. Profit se knjigovodstveno odreuje kao razlika izmeu ukupnih prihoda i ukupnih trokova (nadnice, plae, rente, materijalni trokovi, posredni porezi itd.).

34

Poslovni i ekonomski profit Poslovni profit je ostatak dohotka, jednak je vrijednosti prodaje umanjenoj za trokove (mjereno raunovodstveno). Ekonomski profit su zarade nakon oduzimanja svih trokova (novanih i oportunitetnih). 1. Profit kao implicitni prinos Profit je mjeavina razliitih sastojaka. Poslovni profit su prinosi od rada ili proizvodnih fondova. Dio profita potjee iz rente na prirodne resurse. U velikim korporacijama oportunitetni trokovi su trokovi investiranog kapitala. 2. Profit kao nagrada za rizik i novotarstvo - inovatorski profit (Tko ne riskira - ne profitira). Inovacijski profiti su natprosjeni prinosi koje ostvaruju novatori ili poduzetnici. Svaka uspjena inovacija tvori ishodite privremenog monopola, no traje kratko zbog konkurencije. 3. Profit kao monopolska zarada - zbog poveanja cijene u monopolskoj situaciji. Profiti predstavljaju nagrade i kazne poduzea. Profit vodi tvrtke da ulau u podruja u kojima potroai ele vie dobara a naputaju podruja u kojima potroai ele manje dobara, a isto tako, profit ih vodi da rabe najuinkovitiju ili najjeftiniju tehnologiju u proizvodnji. Kruni tijek gospodarskog ivota (Slika cijena i trita) U shemi 1 prikazan je kruni tok ekonomskog ivota Shema 1 Trni sustav rabi ponudu i potranju da rijei tri ekonomska problema
Potroaka POTRANJA Trite dobara (outputa) Cijene na tritu dobara Proizvodna PONUDA

Novana potranja

TO? KAKO?

Novani trokovi proizvodnje

POTROAI / KUANSTVA Vlasnitvo inputa

ZA KOGA?

PROIZVOAI / TVRTKE Plae, rente, kamate

INPUTI Rad, zemljite, kapital

Cijene na tritu proizvodnih initelja (inputa) (nadnice, rente, kamate)

INPUTI Rad, zemljite, kapital

Potroaka PONUDA

Trite proizvodnih initelja (inputa)

Proizvodna POTRANJA

Ovdje se prikazuje kruni tijek trnog gospodarstva. Uoljivo je kako je novana potranja potroaa (kuanstva) u meu sudjelovanju s ponudom proizvoaa (business) na tritu dobara - na vrhu, pomaui da se odredi to proizvoditi. Nadalje, poslovna, proizvodna 35

potranja za inputima ili proizvodnim initeljima suouje se s javnom ponudom rada i drugih inputa na tritu proizvodnih initelja - na dnu, pomaui odrediti nadnice, rente i kamate. Poslovna korespondencija u kupovini inputa i u prodaji roba, odreuje kako e se, to jeftinije, proizvoditi dobra. Vidljivo je da postoje dvije razliite vrste trita: jedno je za proizvode (outpute), kao npr. za kukuruz i stanove, a drugo je za proizvodne initelje (inpute), kao to je zemljite i rad. U nastavku e se razmatrati kako se donose odluke za dvije razliite stvari, potronju i proizvodnju. Potroai (kuanstva) kupuju dobra i prodaju proizvodne initelje, proizvoai prodaju dobra i kupuju proizvodne initelje. Potroai (kuanstva) se koriste svojim dohocima od prodaje inputa (kao to je rad i imovina) za kupovinu dobara. Proizvoai (business) temelje svoje cijene dobara na trokovima rada i imovine. Cijene na tritu dobara odreuju ravnoteu potroake potranje s proizvodnom ponudom. Cijene na tritu proizvodnih initelja odreuju ravnoteu ponude potroaa (kuanstava) s proizvodnom potranjom. Nevidljiva ruka i Savrena konkurencija Adam Smith (The Wealth of Nations) je godine 1776. proklamirao naelo nevidljive ruke. To naelo govori da svaki pojedinac, slijedei sebino samo svoje ili osobno dobro, voen nevidljivom rukom, ostvaruje najbolje dobro za sve. Smith je drao da dravni upliv u slobodnu konkurenciju moe samo tetiti. Poslije dva stoljea iskustva, sada se moe razaznati veliina i stvarna ogranienja ovog uenja ili doktrine. Znamo da nas trite katkada moe baciti dolje i da postoje trne pogreke ili iskrivljenja te da trite ne vodi uvijek najefikasnijem ishodu. Jedna od najvanijih je nesavrena konkurencija. Savrena konkurencija Smith je razaznao da se trni mehanizam u potpunosti ostvaruje samo onda kada je nazona ravnotea savrene konkurencije. to znai savrena konkurencija? To je tehniki i ekonomski pojam koji se odnosi na trite na kojem nema ni proizvoaa niti potroaa tako velikog da utjee na trne cijene. S druge strane, ukoliko to postoji tada imamo nesavrenu konkurenciju. Ta doktrina - nevidljive ruke - odnosi se na privredu u kojoj su sva trita savreno konkurentna. U takvim okolnostima e se stvarati uinkoviti razmjetaj resursa, kod kojega je uinkovito gospodarstvo na svojoj granici proizvodnih mogunosti (GPM). Nasuprot tome, kod nesavrene konkurencije, drutvo se moe pomaknuti unutar GPM. To se moe javiti ukoliko npr. postoji samo jedan prodava (monopolist), koji cijenu podie vrlo visoko s namjerom da ostvari ekstra profit. Adam Smith je otkrio znaajno svojstvo konkurentne trne privrede: pod savrenom konkurencijom, bez trnih iskrivljenja, trite daje mnoga korisna dobra i usluge upotrebljavajui raspoloive resurse. No, kada postoji monopol ili sline trna iskrivljenja, znaajna uinkovitost svojstva nevidljive ruke moe biti umanjena.

36

B. Ekonomska uloga drave Trite se ne ponaa uvijek po idealnom uzroku. Ustvari, nema i vjerojatno nikada nee biti potpuno istog i savreno-konkurentnog trita. Prije bi se moglo rei da je u trnoj privredi nazoan monopol, zajedno s nezaposlenou i inflacijom, a tada je i raspodjela dohotka, katkada, neprihvatljiva za ljude. Glede toga, demokracija je izabrala da uvede vidljivu ruku drave u mijeanu privredu. Drava je djelomino zamijenila trite svojim vlasnitvom i voenjem odreenih poduzea i djelatnosti (kao vojsku npr.); drava ureuje poslovanje nekih poduzea poput javnih poduzea; drava troi novac za istraivanja svemira i znanstvena istraivanja; drava oporezuje svoje graane i preraspodjeljuje sredstva siromanim ljudima. U ovom dijelu osvremo se na utjecaj i tehniku dravne intervencije u suvremenoj ekonomiji. Tri funkcije drave Koje su dravne ekonomske funkcije? Drava treba unaprijediti ili uvesti uinkovitost, jednakost ili pravinost i stabilnost. Dravne djelatnosti u svezi s uinkovitou (efikasnou) su pokuaji da se ispravljaju trne nepravilnosti kao to je to npr. monopol, tete od oneienog okolia, itd. Dravni programi za uvoenje i unapreenje pravinosti ili jednakosti slue se porezom i preraspodjelom dohotka , time se drutvo brine za siromane ili za posebno ugroene skupine ljudi. Stabilnost se moe ostvariti stabilizacijskom politikom, kojoj je cilj smanjiti kolebanja u poslovnim ciklusima, zatim smanjiti nezaposlenost i inflaciju te poveati gospodarski rast. Ukratko da prouimo svaku funkciju: Uinkovitost/Efikasnost Kao to je ranije spomenuto, gospodarstvo katkada ima trnih iskrivljenja. Na stvarnim tritima, tvrtka moe ostvariti vei profit vie preko visokih cijena negoli visokom proizvodnjom. Na nekim tritima tvrtke uzrokuju oneienje zraka, vode ili zagaenje unoenjem otrovnih materija u tlo. U svakom od tih sluajeva trna iskrivljenja vode ka neuinkovitosti proizvodnje ili potronje, a katkada mogu i mjere drave, u nastojanju da rijee neki problem, uiniti pogreku i uzrokovati druge potekoe. (a) Nesavrena konkurencija Iskrivljenje trita dolazi od nesavrene konkurencije ili monopolistikih elemenata. Savrena (perfektna) konkurencija nastaje kada postoji dovoljan broj tvrtki (ili takva razina rivalstva) da nijedna tvrtka ne moe utjecati na cijenu odreenog dobra. Nesavreni konkurent je onaj ija aktivnost moe utjecati na cijenu dobra. U stvarnosti je tako, gotovo je sav poslovni svijet nesavren konkurent, osim mogueg milijuna poljoprivrednika, koji pojedinano proizvode zanemariv dio ukupnog usjeva. Krajnji sluaj nesavrene konkurencije je monopolist - jedan opskrbljiva koji sam odreuje cijenu odreenog proizvoda. U gospodarskom ivotu, koji je oznaen konkurentnim i monopolistikim elementima, prevladava nesavrena konkurencija. Drave su poduzimale mjere za obuzdavanje monopola. Reguliraju cijene i profite monopola (lokalne javne usluge). Vlada SAD je ve od 1890. godine donijela antitrustovski zakon i ekonomsku regulaciju s namjerom da pobolja rad nesavrenog konkurentnog trinog sustava protiv fiksiranja cijena i podjele trita. U suvremenim dravama postoji strogo ureenje glede konkurencije i pojave monopola. (U Hrvatskoj Agencija za trino natjecanje). 37

(b) Pojam eksternalije se javlja kada poduzea i ljudi troe i koriste neto od drugih, a da za to ne plaaju pravu naknadu, odnosno ne plaaju stvarne trokove. Budui da nae drutvo postaje sve mnogobrojnije i kako se proizvodnja poveava na osnovu procesa koji stvara tetne supstance, taj negativni spillover - uinak se poveava. Dravne regulacije eksternalija djeluju na razinama uinkovitosti za kontrolu pravednosti npr. oneienje zraka i vode, rudarenje, opasne tete (ekokatastrofe), zdravstveno nesigurna hrana i radioaktivne tvari. Kritiari dravnih regulacija kau da je ta regulacija prestroga, da su drave esto kao roditelji koji djeci stalno govore ne. Kao npr.: Ne smije biti neistog dima iz tvornikih dimnjaka! Ne smiju se prodavati opasne droge! Ne puiti u radnim prostorijama! Veite se u automobilu!, itd. Mnoge dravne mjere su ustvari kontroverzne: Trebamo li mi stvarno govoriti poduzeima kako trebaju imati isti zrak u tvornicama? Mora li se vozae tjerati na vezanje pojasom za sjedalo u automobilu? Optimalni opseg dravnih intervencija nikada nee biti rijeen, no veina se ljudi slae da drava treba zatititi neke od loih spillover uinaka, koji nastaju u trnom sustavu. Pravinost / Jednakost (a) Javna dobra Mnogo je tee da drava svojim mjerama ohrabruje proizvodnju javnih dobara. Ima nekih gospodarskih djelatnosti koje se nikad efikasno ne mogu obaviti ili voditi privatnim poduzeima. Takav primjer proizvodnje javnih dobara su sredstva za narodnu obranu i za funkcioniranje unutranjih poslova, temeljna znanstvena istraivanja i javna zdravstvena zatita. Privatni interes za voenje tih poslova ne postoji jer se ne moe povoljno financijski ostvariti, budui da nije u irokoj upotrebi svega puanstva. (Tipini primjer su svjetionici, koji uvaju ivote ljudi i teret koji se prevozi brodovima. No, svjetionici kotaju isto osvjetljavaju li put stotinama brodova ili samo jednom brodu). (b) Porezi Drava treba osigurati prihod kako bi mogla platiti svoja javna dobra i programe redistribucije dohotka. Takvi prihodi se ostvaruju porezima na dohotke, nadnice (plae), prodaju (promet), kao to je to porez na dodanu vrijednost, i sline osnove. Postoje porezi na vie razina i to na gradskoj, dravnoj i saveznoj razini. Porezi se razlikuju od drugih troenja naeg dohotka. Svatko je subjekt poreznog zakona i svi smo zakonski prisiljeni na porezna izdvajanja. ak da trni sustav funkcionira savreno, mnogi e za njega drati da nije idealan. Zato? Prvenstveno to potrona dobra slijede novanu potranju, a ne najvee potrebe. Npr. maka bogate osobe pije mlijeko, koje bi neko siromano dijete odralo zdravim. Znai li to da trni sustav nije u redu? Ne! Trni mehanizam obavlja svoj posao - dajui dobra onima koji mogu najvie platiti. Jednostavno reeno, ak i najuinkovitiji trni sustav moe stvarati veliku nejednakost odnosno nepravednost.20 Ako neka zemlja troi vie na hranu za kune ljubimce negoli za kolovanje siromanih, to je defekt u distribuciji dohotka a ne defekt trita. Nejednakost dohotka moe biti politiki ili etiki neprihvatljiv. Recimo da birai odlue da smanje dohodovnu nejednakost. Koje instrumente bi mogao Sabor upotrijebiti?
20

Primjer velike gladi u Irskoj godine 1848. i 1849. kada je laissez faire vlada kraljice Viktorije pustila da milijuni Iraca gladuju zbog fitophtore krumpira (gljivina bolest) koja je unitila prirod.

38

Prvo, moe se uvesti progresivan porez, oporezujui vie bogatije negoli siromane. Drugo, zbog toga to male porezne stope ne mogu pomoi onima koji nemaju dohotka uope, drava moe izgraditi sustav transfernih plaanja. Ova plaanja ukljuuju pomo za stare, slijepe, i retardirane osobe kao i osiguranje egzistencije nezaposlenih. I, konano, drava moe katkada pomoi potronju slabo plaenih skupina osiguranjem hrane, medicinskom zatitom i niim stanarinama. to mogu ekonomisti uiniti glede nejednakosti? Ekonomska znanost ne moe odgovoriti na ta normativna pitanja, ali moe analizirati ekonomske trokove ili korist razliitih redistributivnih sustava. Ekonomisti su slini dobrom putnikom agentu. Kao putnik - potroa trebate se odluiti elite li na more ili u toplice. Onda, kada odaberete, e vam putniki agent pomoi da doete do svoga cilja brzo i jeftino. Stabilnost Uz spomenutu uinkovitost i jednakost, drava se takoer zalae u makroekonomskoj funkciji za promicanje gospodarske stabilnosti. Od svog poetka, kapitalizam se susretao s potekoama inflacije (porast cijena) i depresijom (vrlo visoka nezaposlenost). Katkada su te epizode bile vrlo burne, kao npr. hiperinflacija u Njemakoj 20-ih godina ovog stoljea, sa socijalnim potresima, revolucijom i ratom, koji je slijedio na kraju. Ili primjer velike krize u Americi 30-ih godina, u novije doba ranih 80-ih godina. Drave su poduzele korake za smanjivanje visokih inflatornih stopa, a te mjere su vodile visokoj nezaposlenosti i smanjenju inflacije. No danas, zahvaljujui John Maynard Keynes-u i njegovim sljedbenicima, ali i njihovim kritiarima, bolje razumijemo naine kako nadzirati vrhove i padove poslovnih privrednih ciklusa.21 Danas se zna kako se moe utjecati na razinu proizvodnje, zaposlenost i inflaciju, oprezno koristei monetarnu i fiskalnu politiku. Fiskalna politika sadri mjere drave na podruju poreza i troenja. Monetarna politika ukljuuje regulaciju bankovnog i financijskog sustava s naglaskom na ponudu novca, kamatnjake i kreditne uvjete. Pomou ta dva bitna sredstva makroekonomske politike, drava moe utjecati na stope rasta, razinu proizvodnje, razinu zaposlenosti i na cijene u nekoj privredi. Vlade razvijenih industrijskih zemalja zadnjih desetljea uspjeno primjenjuju lekcije novijih ekonomskih kola Keynezijanske revolucije. Na temelju ekspanzionistike monetarne i fiskalne politike, trne privrede doivljavaju znaajan gospodarski porast od II. svjetskog rata do ranih 70-ih godina. Meutim, sedamdesetih godina brojimo etiri ekonomska problema: dva velika - poveanje cijena nafte i podbaaj poljoprivrede (etve), te nestaicu proizvoda i slom meunarodnog financijskog sustava. Kada se gospodarski rast usporava i javlja inflacija, ljudi postaju skeptini o djelotvornosti monetarne i fiskalne politike kao orua za dostizanje ciljeva makroekonomske stabilizacije. Danas su politiari svjesni da je suvremeno narodno gospodarstvo suoeno s temeljnim makroekonomskim dilemama. Nijedna zemlja ne moe dugorono imati uspjeno slobodno poduzee, nisku inflaciju i punu zaposlenost. U shemi 2 je saeto predoena ekonomska uloga drave danas, pokazujui zato se privreda SAD-a, budui da vlada aktivno donosi mjere za uinkovitost, jednakost (pravednost) i stabilnost gospodarstva, naziva mjeanom (mixed economy). U svim razvijenim industrijskim zemljama trite odreuje najvei dio pojedinanih cijena i koliina, dok drava ima najveeg
21

Knjiga J.M.Keynes-a Opa teorija zaposlenosti, kamata i novca iz 1936. godine oznaava novi pristup u ekonomici, odnosno vei utjecaj drave preko monetarne i fiskalne politike za spreavanje pogubnih utjecaja poslovnih ciklusa.

39

upliva putem oporezivanja, troenja, ope potronje i monetarne regulacije. Obje stvari trite i drava - su bitne za usklaeno funkcioniranje gospodarstva. (Voditi suvremeno narodno gospodarstvo bez jednog od spomenutog je isto kao kad elite pljeskati samo jednom rukom prema P.Samuelson). Shema 2 Drava moe katkada sprijeiti nesavrenost trita
Nedostaci nevidljive ruke Neuinkovitost (Neefikasnost) Monopol Oneienje okolia (Eksternalije) Javna dobra Nejednakost Neprihvatljiva nejednakost dohotka i bogatstva Makroekonomski problemi Nestabilnost Inflacija Nezaposlenost Spori privredni rast Stabilizacija pomou makroekonomske politike Stimuliranje rasta Monetarna politika (promjene u ponudi novca i kamatnjaci) Fiskalna politika programi troenja) Smanjivanje manjka (porezi i Preraspodjela dohotka Progresivno oporezivanje dohotka i bogatstva Programi za podrku dohotka Intervencije na tritu Nadoknada korisnih djelatnosti Uplitanje drave Postojei primjeri dravne politike Antitrusovski zakon Regulacije protiv oneienja Narodna obrana Svjetionici

Investicije u kolovanje proraunskog

Poveanje dravne tednje

Izvor: Samuelson, P. i Nordhaus W. op.cit. Dva su cilja u planu dugorone makroekonomske politike: * brzi gospodarski rast = porast BDP i * visoka proizvodnost = proizvodnja po jedinici inputa

40

C. Specijalizacija, novac i kapital Prva dva odjeljka ovog poglavlja opisuju dva glavna sustava ekonomske organizacije - snagu trita i dravnu regulativu. No, bez obzira koji se mehanizam rabi za organizaciju gospodarske djelatnosti jednog naprednog industrijskog gospodarstva, uvijek emo nai tri odvojena initelja, a to su: specijalizacija, novac i kapital. Sadanje gospodarstvo je obiljeeno znaajnim stupnjem specijalizacije i podjele rada. Gospodarstvo danas nairoko rabi novac. Protok novca je krv ivota gospodarskog sustava. Novac omoguuje mjeru ekonomske vrijednosti stvari. No nepravilno upravljanje novcem, (od strane sredinje banke), moe utjecati na inflaciju ili depresiju. Suvremena industrijska tehnologija lei na golemim koliinama kapitala: precizna mainerija, velike tvornice, osnovna sredstva i oprema. Zajedno s radnom snagom, kapitalna dobra omoguuju mnogo puta veu proizvodnost nego u prolosti. U nastavku e se opisati svaki od triju imbenika posebno. Specijalizacija i podjela rada Jedna od glavnih razlika izmeu suvremenog gospodarstva i onog tradicijskog u prolim danima je u irini podjele rada i specijalizacije suvremene radne snage. ivotni standard je neusporedivo vii od onog u prolim dobima zbog masovne proizvodnje koja je uinila specijalizaciju moguom. Specijalizacija se javlja kada ljudi usredouju svoje napore na posebnu, katkada usku, proizvodnju ili proizvod. To omoguuje svakoj osobi i podruju da iskoriste najbolje poredbene prednosti u obuenosti ljudskih resursa. Podjela rada znai podjelu proizvodnje u brojne male specijalizirane korake ili dijelove. Primjer danas je automobilska industrija, u kojoj se automobili spajaju na tekuoj vrpci uz koju rade ljudi i sve vie roboti. Rezultat takve specijalizacije je golemo poveanje proizvodnosti u mnogim industrijama i poljoprivredi (povrarska proizvodnja, stoarstvo, biljna proizvodnja i openito). Opasnosti prespecijaliziranosti Jedno od njih je zamor za ljude koji rade jednu radnu operaciju due vrijeme. Npr. jedan radnik moe provesti godinu dana u tvornici montirajui lijevu gumu na Chevrolet. Druga je meuzavisnost jednog procesa od drugih. Ukoliko zakae proizvodnja jednog dijela u pitanje dolazi cijela proizvodnja. No povratka nema, jer ukoliko bismo pomaknuli sat unazad, tj. na manje specijalizirane poslove - to bi u svakom sluaju smanjilo nae realne dohotke. Novac Novac omoguuje ljudima da trguju specijaliziranim proizvodnjama. U tradicijskim, nazadnim kulturama nije neobino da se jedno dobro ili usluga mijenja (trampi) za drugo. Danas je posredstvo razmjene novac. to je novac? Novac je sredstvo plaanja ili razmjene, u naoj privredi se novac sastoji od gotovine i ekova (novac u opticaju i depozita po vienju). Kapital Gospodarstvo poiva na tri glavna initelja proizvodnje: na radu, kapitalu i zemljitu. Zemljite i rad se (esto) nazivaju primarni initelji proizvodnje. Primarni initelji proizvodnje su oni koji su proizvedeni ili dati izvan samog gospodarstva (od drutvenih snaga u sluaju rada ili geoloke prolosti u sluaju zemljita) prije negoli u samom gospodarstvu. Kapital ili kapitalna dobra su drugaija vrsta proizvodnog initelja. Kapital je proizvedeni 41

initelj proizvodnje, trajni input koji je sam po sebi proizvod (output) gospodarstva. Kapitalna dobra su trajna dobra, proizvedena od gospodarstva za daljnju uporabu u proizvodnom procesu. Kapital, vrijeme i kamate Kapital ima posebni odnos prema vremenu. Upotreba kapitala neizravnim metodama utjecala je na znatno veu proizvodnost privrede. (Primjer ribolova rukom i mreom, brodom itd.; runo obraivanje zemlje prema traktorskoj obradi, itd.). Rast koji proizlazi iz odricanja sadanje potronje. Mnoge od ekonomskih djelatnosti se gledaju unaprijed. Svaki put kad ulaemo u fiksne fondove danas, utjeemo na proizvodnost naeg gospodarstva sutra, odnosno reeno drugaije, mnogo od naeg visokog ivotnog standarda sada posljedice su investiranja u prolosti. Ukratko, privrede koje napreduju znatan udio sadanje proizvodnje pridodaju za fiksne fondove - budue proizvodnje. Kamatnjaci Proizvodni initelji, kao i drugi proizvodi, imaju svoju cijenu - nadnice su cijena rada, dok su rente cijene zemljita. to je cijena kapitala?22 Njegova se cijena naziva kamatnjak. Budui da kapital ukljuuje poveanje budue potronje kao troak sadanje potronje, kamatnjak se mjeri kao poveanje u dobrima izraena po jedinici vremena. Npr. recimo da uloimo 100 milijuna kuna na raun sadanje potronje izgradnjom tvornice, elektronikog raunala ili satelita - dobivamo poveanje 10 milijuna kuna potronje svake godine u budunosti. Takav povrat od 10 posto godinje je prihod kapitala. Tvrtka e unajmljivati sredstva za ulaganje tako dugo dokle je troak tih sredstava manji od povrata uloenog kapitala. Kapital i kamata Kako da sauvate va kola a da ga istodobno jedete?: Iznajmite ga uz kamatu! (Samuelson). Kapital je posredni proizvodni initelj (zemlja i rad su primarni). Kapitalna dobra su dugorona ili kratkorona. Razdoblje u kojem se ne proizvodi za neposrednu potronju, ve se proizvode sredstva za proizvodnju (kapitalna dobra) zove se preliminarno razdoblje formiranja netto-kapitala. Dio proizvodnih initelja se mora odvojiti da bi se zamijenila istroena kapitalna dobra, tj. nuno je amortizirati dio kapitala (amortizacija). Nakon tog izdvajanja, kapitalna dobra sadre tzv. netto-proizvodnost, koja se izraava u godinjem kamatnjaku. Na taj se nain, izdvajanjem dijela kapitala za proizvodnju kapitalnih dobara, postie vea budua proizvodnja potronih dobara. Ako je N=50 Kn, a I=5% (5% N I
22

5 ) 100 je stalni godinji prihod od kapitala je trni kamatnjak

Moramo paljivo razlikovati fiziki kapital od financijskog kapitala. Fiziki kapital je u obliku tvornica, opreme, kua i inventara; fiziki kapital je input ili initelj proizvodnje. Financijski (novani) kapital je papir ili zahtjev, kao dionica, ekovni ili tedni ulozi, on nije nikad input u proizvodnom procesu.

42

V
V

50
5 100

5000 5

1000 Kn

N I Netto proizvodnost kapitalnog dobra (odnosno investicijskog projekta) je u postotku izraen godinji prihod, koji se moe dobiti ulaganjem novca u dotino dobro ili projekt. Ako je trni kamatnjak vii od godinjeg prihoda (odnosno investicijski projekt), onda se nettoproizvodnost ne moe ostvariti, pa se ne isplati poduzimanje takve djelatnosti. Po manje vie ope prihvaenoj potpunoj definiciji, trni kamatnjak je postotno izraen godinji prinos od novanog kapitala datog u siguran zajam ili od sigurne obveznice ili vrijednosnog papira ili openito od neke kapitalne imovine, sve dok se na tritu, gdje vlada potpuno slobodna utakmica, kamatnjak formira pod utjecajem ponude i potranje na slobodnom tritu kapitala. Na tom tritu djeluju dva suprotna imbenika i to: (1) nettoproizvodnost kapitalnih dobara i (2) tedljivost - suzdravanje od ulaganja i ekanje na budua potrona dobra. Kamatnjak ima dvije korisne funkcije: (1) upuuje raspoloive kapitale tamo gdje se postie najvea proizvodnost, i (2) utjee da puanstvo tedi i tako poveava tokove kapitala. Budui da u proizvodnji kapitalnih dobra djeluje Zakon opadajuih prinosa, dolazi do sve nie netto-proizvodnosti. Usporedno s time opada i trni kamatnjak. No, protiv ove tendencije djeluju u praksi razni tehniki pronalasci i otkria, koji poveavaju netto-proizvodnost investicijskih projekata, pa slijedom toga i kamatnjaka. (Dio kapitalnih dobara koji zastarijevaju i prije njihove normalne amortizacije smanjuje netto-proizvodnost, no utjecaj toga nije tako jak kao to je utjecaj suprotne tendencije, tj. inovacije koje poveavaju nettoproizvodnost). Stopa porasta kapitala, brzina njegova stvaranja ovisi od privatne tedljivosti te od monetarne i fiskalne politike odreene zemlje.
je novana vrijednost kapitalnog dobra ili kapitalizirana vrijednost V Kapital i privatno vlasnitvo Fizika kapitalna dobra su vana za svako narodno gospodarstvo budui da pomau poveanju proizvodnosti. To je istina kako i za socijalizam tako i kapitalizam. No postoji i jedna vana razlika. U trnoj privredi privatne tvrtke i pojedinci posjeduju sredstva proizvodnje. Ono to je izuzetak zapadnog kapitalistikog sustava - dravno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju - pravilo je ili je to bilo u komunistikim netrnim dravama. Povrat od kapitalnih dobara pripada dravi, ne pojedincima; u tim zemljama drava tada odluuje kako e se dohodak od kapitala rasporeivati. U trnoj privredi je kapital openito u privatnom vlasnitvu i dohodak od kapitala ide pojedincima. 23 Svaki pedalj zemlje ima svog titulara vlasnitva, svaki stroj ili zgrada pripada pojedincu ili korporaciji. Vlasnika prava imaju svoju trnu vrijednost, ljudi mogu kupovati i prodavati kapitalna dobra. Mogunost da pojedinci mogu posjedovati i imati korist odnosno profit od kapitala daje kapitalizmu njegovo ime. No, dok je zapadno drutvo izgraeno na privatnom vlasnitvu, vlasnika prava su ograniena. Drutvo odreuje koliko vaeg vlasnitva moete koristiti za sebe, a koliko
23

U SAD se svega oko 3% ukupnog drutvenog brutto proizvoda (DBP) stvara u dravnom sektoru.

43

preko poreza trebate dati dravi. Dosta je zanimljivo istai da najvredniji ekonomski resurs rad, ne moe biti pretvoren u dobra kupnjom i prodajom kao privatno vlasnitvo. Od ukinua robovlasnitva, protivno je zakonu da se ljudska radna snaga tretira kao ostali kapitalni fondovi. Niste slobodni da sebe prodajete; sebe moete iznajmiti preko nadnice! U iduem poglavlju poblie se opisuje kako djeluje ponuda i potranja u odreivanju cijena i koliina dobara.

44

Sastojci ponude i potranje I od papagaja moete napraviti uenog ekonomistu - sve to mora nauiti su dvije rijei ponuda i potranja. (P.Samuelson) U trnom sustavu potroai su kao glasai, koristei svoje novane glasove da bi kupili ono to najvie ele. Ti su glasovi konkurentni, tako da ljudi s najvie novanih glasova imaju i najvei utjecaj na to to e se proizvoditi i komu e ta dobra ii. Zadaa nam je tono razumjeti kako to troenje novanih glasova djeluje u trnom sustavu. Zato je drago kamenje koje nije nuno za ivot skupo, a voda od ivotne vanosti jeftina? Zato je zemljite u sreditu velikih gradova astronomski skupo, a pustinjsko zemljite jeftino? Odgovori na ovo pitanje i na tisue drugih mogu se nai u teoriji ponude i potranje. Ta teorija pokazuje kako zahtjevnosti (preferencije) potroaa odreuju potroaku potranju za dobrima, dok proizvodni trokovi odreuju ponudu dobara. Konano, vidjeti emo kako su ponuda i potranja promjenom cijena pomou cjenovnog mehanizma dovedene u ravnoteu. Trni mehanizam-analiza ponude i potranje Svrha ovog poglavlja je da pokae kako na konkurentnim tritima ponuda i potranja djeluju za pojedinana dobra. Odredit emo krivulju potranje, a zatim i krivulju ponude. Koristei se tim osnovnim oruima, vidjeti emo kako se odreuju trne cijene. Koliina dobara koje ljudi kupuju zavisi o njihovoj cijeni. to je cijena nekog dobra via to e ga ljudi manje kupovati i obratno. Odnos izmeu trne cijene dobra i koliine toga dobra, koje se kupuje, naziva se krialjka (shema) potranje odnosno njezin slikovni prikaz daje krivulju potranje. Krialjka 3 Krialjka potranje za kukuruzom u odnosu na cijene
(1) Razina Cijena kukuruza kn/kg (P) A B C D E 5 4 3 2 1 (2) Trne koliine kukuruza -u tis.tona/godinje(Q) 9 10 12 15 20

Kod svake trne cijene potroai e eljeti kupiti odreene koliine kukuruza. Kod svake nie cijene kukuruza koliine kukuruza koje se trae e rasti. Krivulja potranje Brojani podaci iz krialjke 3 mogu se isto prikazati crteom koji pokazuje traene koliine kukuruza kod svake razine njegove cijene. Taj se slikovni izraz naziva krivulja potranje. Vidljivo je da su koliine obrnuto smjetene. Koliine (Q) idu prema gore kada cijene (P) idu dolje. Krivulja pada prema dolje, idui od sjeverozapada prema jugoistoku. To vano svojstvo krivulje naziva se Zakon o opadajuoj krivulji potranje. 45

Taj je zakon u opem smislu bio poznat jo u doba Stare Grke. Zakon o opadajuoj krivulji potranje glasi: Kada cijena nekog dobra raste (uz uvjet da druge stvari ostanu nepromijenjene), kupci kupuju manje tog dobra. Isto tako, kada cijene padaju (drei ostale stvari istim), traene koliine se poveavaju. Crte 6 Krivulja potranje kukuruza
5 4
Cijene kukuruza

P
A

B C D

3 2 1 0 0 5 10

D
E

Q
15 20
Koliina kukuruza

U krivulji potranje kukuruza, cijene se mjere na okomitoj osi a koliine na vodoravnoj osi. Svaki par brojeva iz krialjke (P, Q) je smjeten kao toka, te krivulja prolazi kroz toke dajui - krivulju potranje. Negativni nagib krivulje pokazuje Zakon o opadajuoj krivulji potranje. Zato potrane koliine imaju tendenciju smanjenja kad cijene rastu? Za to postoje dva glavna razloga. Prvi je zamjenbeni uinak (efekt supstitucije). Kada cijene dobara rastu, kupac prirodno eli zamijeniti (supstituirati) to dobro drugim slinim dobrima (npr. govedinu piletinom ili pamunu koulju sintetskom i slino). Drugi imbenik poznat kao dohodovni uinak isto ulazi u igru jer je kupac, kada cijene rastu, siromaniji nego to je to bio prije. Ako se cijene mesa udvostruuju, uinak toga je smanjenje dohotka, te je prirodno da potroa smanjuje potronju mesa. Kada govorimo o krivulji potranje za kukuruzom, moemo je openito odrediti za svaku osobu odnosno kupca. Trna potranja predstavlja ukupan zbroj svih pojedinanih potranji. O emu zavisi krivulja potranje? to uvjetuje trnu potranju za kukuruzom ili za automobilima? Kao imbenik spomenuta je (1) cijena proizvoda. No i drugi su imbenici takoer znaajni: prosjena razina dohotka, brojnost puanstva, cijene slinih dobara, pojedinani ukusi ili zahtjevnosti kao i drugi posebni imbenici. (2) prosjeni dohodak potroaa je kljuna odrednica potranje. Kako rastu dohoci, ljudi ele kupovati vie. (3) veliina trita - mjereno brojnou ljudi tj. veliinom trita to utjee na koliinu potranje kod bilo koje cijene. Hrvatska npr. sa 3,7 milijuna ljudi moe kupovati gotovo 20 puta manje proizvoda negoli Njemaka, koja broji 81 milijun ljudi. (4) Vaan odnos postoji izmeu dobara (supstituta) koje potroai mogu zamijeniti u potronji supstituta. 46

(5) Zahtjevnosti ili preferencije potroaa takoer su vaan imbenik no subjektivni. Zahtjevnosti (ukusi) potroaa zavise o razliitosti drutvenih i povijesnih imbenika. Sadre znatne sastojke tradicije i religije npr. (prehrana govedinom je popularna u Argentini a zabranjena u Indiji, ili svinjsko meso ljudi islamske vjeroispovijesti ne jedu, alkohol je zabranjen u nekim arapskim zemljama itd.). Konano, tu su i (6) ostali, posebni imbenici, koji utjeu na potranju, npr. sua za prodaju kiobrana, snijeg za skijanje, klimatski loa godina za proizvodnju nekih poljoprivrednih kultura, pojava nekih stonih bolesti (kravlje ludilo) i drugo. Promjene u potranji Krivulja potranje razliitih dobara se mijenja tijekom vremena. Mnogi imbenici kao to su to cijene i ostali utjeu na potranju:
imbenici koji utjeu na potranju 1. Vlastita cijena dobra 2. Prosjeni dohodak 3. Puanstvo (broj itelja) 4. Cijene odnosnih dobara (supstituta) 5. Zahtjevnosti (ukusi) potroaa 6. Drugi imbenici Primjer za automobile Vlastita via cijena smanjuje potrane koliine. Kako dohodak raste, ljudi kupuju vie. Vie puanstva vie kupovina . Nie cijene automobila. goriva poveavaju potranju

Amerikanci kupuju vie od Europljana. Posebni initelji ukljuuju: kakvou autoputeva, TV reklamu, oekivanje buduih poveanja cijene, prometni propisi itd.

Odrednice potranje24 Kao to smo upravo vidjeli, nekoliko imbenika utjee na agregatnu potranju za dobrima. imbenici koji se ine najlakim za ekonomsku analizu su potroaki dohoci i cijene proizvoda te cijene drugih proizvoda. Pojednostavljeno, potranja per capita se moe izraziti: Qd = f(Y, Pp , P1, ...Pn) gdje je Y prosjeni dohodak po glavi, Pp je cijena proizvoda, a P1 ... Pn su cijene (n) ostalih proizvoda. Meutim, promjene u potroakim zahtjevnostima (preferencijama) postaju sve vanije u usporedbi s gospodarskim imbenicima, koje je lake odrediti. Potranja per capita moe se u naelu pomnoiti s veliinom puanstva da bi se dobila agregatna potranja. Meutim, takoer treba uzeti u obzir distribuciju dohotka unutar puanstva. Promjene u distribuciji po dobi mogu takoer promijeniti uzorak i veliinu potranje. Dohoci Tijekom vremena, porast dohotka per capita poveava trokove za hranu, a mijenja uzorak potranje. Porast dohotka u razvijenim trnim privredama tijekom posljednja dva desetljea je bio umjeren no u cjelini pozitivan, unato razdoblju krize. Tijekom 1970-ih u EZ (deset drava lanica) brutto domai proizvod25 po stanovniku je rasao u prosjeku 2,5 % godinje (u stalnim cijenama, tj. deflacioniran). Ranih 1980-ih porast je bio spor ili ak negativan, no tijekom druge polovice desetljea dvanaest drava lanica EZ su imale prosjenu stopu rasta od 2,8 %
24 25

Prema Tracy, M. (1996). Gross Domestic Product (GDP)

47

(jaki rast u panjolskoj i Portugalu nakon njihovog prikljuenja u godini 1986. je pomogao poveanju prosjeka). Hrana se, meutim, razlikuje od veine drugih proizvoda i usluga po tome to njezina fizika potronja ne moe rasti neogranieno. Kod odreene toke, kad ljudi imaju vie nego dovoljno za jesti, ukupna koliina potroene hrane prestaje rasti. Trokovi se mogu i dalje poveavati usporedo s veom dodanom vrijednou u preradi i pakiranju no to, meutim, obino ne daje posebni prihod poljoprivrednicima. Statistiki je ustanovljeno da je poveanje per capita dohotka povezano s openito manjim nego - proporcionalnim poveanjem trokova za hranu. To je prvi put opazio njemaki statistiar Ernst Engel u 19. stoljeu i taj je fenomen poznat kao Engelov zakon. Taj zakon vrijedi i sada, a potvren je istraivanjem i u meunarodnim usporedbama i unutar zemlje za razliite dohodovne skupine. Premda na potronju per capita utjeu i drugi imbenici osim dohotka tj. cijene i potroake zahtjevnosti (ukusi), o emu e se kasnije raspraviti odnos dohodak - izdaci je dovoljno toan da bude statistiki reprezentativan, i da bude izveden za dohodovnu elastinost. Dohodovna elastinost potranje (Edi) je odreena kao proporcionalna promjena u izdacima za prehrambena dobra (ili u traenim koliinama X) prema datoj proporcionalnoj promjeni potroakih dohodaka (Y), ili X/X Edi = Y/Y Elastinost moe varirati kod razliitih razina dohotka, tako da se koeficijent Edi obino odnosi na malu 1 % promjenu u dohotku. Mogu se razlikovati etiri razliite situacije: * Izdaci za prehranu se poveavaju vie nego proporcionalno prema promjeni u dohotku: koeficijent je vei od jedinice, za potranju se kae da je dohodovno - elastina. To nije znakovito za hranu openito, no mogue za pojedine visoko - kvalitetne (i skupe) prehrambene proizvode. * Izdaci za prehranu i dohodak rastu u istoj proporciji: koeficijent dohodovne elastinosti je jednak jedinici. To je mogue za hranu openito i to kod relativno niske razine potronje hrane i mogue je za pojedine prehrambene proizvode. * Izdaci rastu manje nego li dohodak: koeficijent je manji od jedan no jo uvijek pozitivan. To je tipina situacija za hranu, openito i za veinu prehrambenih proizvoda. * Izdaci za prehranu se smanjuju kako dohodak raste: koeficijent je negativan. Mogue je da se javlja za odreene osnovne prehrambene proizvode (kao to je kruh i krumpir), esto zvani inferiorna dobra. Podaci nuni za obraun dohodovne elastinosti mogu se u naelu dobiti ili iz vremenskih serija istraivanjem iste ili sline populacije tijekom godina ili iz anketa kuanstava usporeujui kuanstva razliitih dohodovnih kategorija. Idealno, uinak ostalih imbenika promjene cijena i potroakih zahtjevnosti treba iskljuiti, no to nije uvijek mogue. U Ujedinjenom Kraljevstvu se godinje provodi opsena anketa kuanstava (Dravna anketa prehrane).26 Dohodak nije jedini imbenik koji utjee na razlike u razini potronje: ustanovljeno je da broj djece po kuanstvu ima vei utjecaj. Kada se elastinost moe ocijeniti s odreenom sigurnou, to je jedan vaan sastojak u prognoziranju buduih tendencija u potranji. Nuno je ocijeniti sline promjene u per capita dohocima (veina projekcija daju dvije ili tri varijantne ocjene). Takoer je poeljno uzeti u
26

National Food Survey; p.p.

48

obzir promjene u distribuciji dohotka unutar puanstva. Oni koji loe prolaze u restrikciji dohotka (preko oporezivanja, npr.) mogu smanjiti svoje kupovine za razliiti iznos u odnosu na poveanje potronje onih koji bolje prolaze. U cjelini bi se trebalo oekivati da e kretanje prema veoj jednakosti u dohotku poveati potranju za hranom i, vice versa, dok nejednolika distribucija podrazumijeva koncentraciju dohotka izmeu ljudi kojima je dohodovna elastinost potranje za hranom relativno niska. Trebalo bi, meutim, zapamtiti da su promjene na razini finalnog potroaa samo djelomini pokazatelj uinaka na vratima (pragu) gospodarstva. To je posebice sluaj glede elastinosti izdataka: posebni potroaki izdaci mogu se uveliko oduzeti preko posebne dodatne vrijednosti u preradi, pakiranju i distribuciji. Kako je prethodno poglavlje prikazalo, za veinu prehrambenih dobara, samo mali dio potroakih izdataka dolazi do poljoprivrednika. Cjenovna elastinost potranje (Edp) je odreena kao proporcionalna promjena u koliini koja se trai (Q) s obzirom na datu proporcionalnu promjenu cijene (P), ili: Qd/Qd Edp = P/P Koeficijent Edp se obino odnosi na 1 % promjenu cijene. Normalno, cjenovna je elastinost negativna. Mogu se razlikovati slijedei sluajevi: * Promjena u cijeni je povezana s vie nego proporcionalnom promjenom u traenoj koliini: koeficijent ima negativnu vrijednost prelazei - 1. Za potranju se kae da je elastina u odnosu na cijenu. * Data postotna promjena cijene povezana je s manjom postotnom promjenom traene koliine: koeficijent je izmeu 0 i -1. Za potranju se kae da je neelastina. To je sluaj za mnoge prehrambene proizvode: podrazumijeva, na primjer, sluaj kada je trite previe opskrbljeno, relativno veliko smanjenje cijene je nuno da potakne dovoljno veliko poveanje traene koliine. Postoje tri mogua sluaja kada je koeficijent cjenovne elastinosti pozitivan. Prvi od njih uvodi pojam da uinak promjene cijene na traenu koliinu ima dva aspekta: supstitucijski uinak, porast cijena utjee na potroae da nastoje zamijeniti dobro kojem cijena raste drugim dobrima, i dohodovni uinak, u tome to je potroaev dohodak porastom cijena smanjen (i vice versa). Ovaj posljednji uinak e biti vaan samo onda kada izdatak za odnosni proizvod ini vei dio ukupnih izdataka. U sluaju da se radi o prehrambenom proizvodu, koji je bitan za ljudsku potronju i premda jeftin ini veliki udio u izdacima, porast cijene uz pad dohotka moe dovesti do smanjenja kupovine drugih, manje vanih proizvoda, zbog vee kupovine proizvoda koji je u pitanju. Takav sluaj opazio je engleski ekonomist sir Robert Giffen u 19. stoljeu na primjeru kruha kod kuanstava siromanih radnika (stoga i naziv Giffenovo dobro za opis takvih stavaka). Ta pojava teko da se moe javiti u drutvima visokog dohotka, premda u kontekstu nagle i snane liberalizacije cijena u nekim nekad centralno-planskim dravama iza godine 1990. takvi efekti za kruh npr. mogli bi se pojaviti. * Porast cijene moe utjecati na potroae kao obavijest da e cijena vjerojatno i dalje rasti. To stvarno nije u suprotnosti s temeljnom teorijom i takve reakcije su vjerojatno povremene. * Cijena dobra se uzima kao pokazatelj kakvoe. To se moe javiti za luksuzna dobra (modna odjea npr.): moe biti vjerojatno imbenik potranje za vino a mogue i za druge visokokvalitetne prehrambene proizvode i pia. Takoer je mogue da potroai ispod odreene cjenovne razine kupuju manje zbog toga to sumnjaju u kakvou proizvoda: proizvoa e vjerojatno tada ili ukloniti proizvod, ili podii cijenu ili ga uinkovitije 49

promovirati. U cjelini, stoga, pojava pozitivne korelacije izmeu cijene i traene koliine je izuzetak. Odgovor traene koliine jednog proizvoda na promjenu cijene drugog proizvoda je poznat kao krina cjenovna elastinost potranje i ona je odreena kao proporcionalna promjena u traenoj koliini proizvoda A u odnosu na proporcionalnu promjenu cijene proizvoda B. Povea li se traena koliina proizvoda A ili smanjuje promjenom cijene proizvoda B zavisi je li su ta dva proizvoda jedan drugom zamjembeni ili nadopunjujui. Zamjembeni (supstitutski) proizvodi, ve spomenuti, su npr. maslac ili margarin i razliite vrste mesa: kada cijena jednog poraste, izgledno e porasti potranja drugog (koeficijent krine cjenovne elastinosti je pozitivan). Nadopunjujui (komplementarni) proizvodi su, teoretski, oni proizvodi koji se normalno konzumiraju zajedno: engleski i ameriki udbenici u kojima se navode prehrambene navike u tim zemljama daju primjere kao to su to kruh i dem, slanina i jaja, mlijeko i ita za doruak ili ak din i tonik. To, meutim, nije jako uvjerljivo: uveliko zavisi o nainu nacionalne prehrane, pa ak i u sluajevima koji su spomenuti nije sigurno je li je taj nadopunjujui uinak vrlo jak. eer, je npr. komplementaran itu koje se jede za zajutrak, aju, kavi i razliitim proizvodima: no svaki od njih moe utjecati vrlo malo na ukupnu potronju eera. Mnogi su prehrambeni artikli, u biti, zamjenice jedni za druge u potroakoj koari kuanice, tako da je krina cjenovna elastinost obino pozitivna: porast cijene proizvoda B uzrok je poveanju traene koliine proizvoda A. To je vana stvar u pokuaju da se predvidi utjecaj promjena cijena. Meutim, utjecaj dohotka takoer moe biti vaan ukoliko je izdatak za proizvod koji se razmatra znaajan. To moe biti jedan od razloga zato pokuaji za izraunavanje krine cjenovne elastinosti iz empirijskih podataka esto daju neoekivane i suprotne rezultate (ak i britanska dravna prehrambena anketa, prije prikazana, uz izvrsne podatke, ima potekoa u prikazu cjenovne a posebice krine cjenovne elastinosti usporedi Prilog, 2. toka). Krivulja ponude Pod ponudom podrazumijevamo koliine dobra koje su proizvoai voljni proizvesti i prodati. Preciznije govorei, u odnos se stavlja koliina ponuenog dobra prema njegovoj cijeni na tritu, drei ostale stvari jednakim, kao to su trokovi proizvodnje, cijene nadomjestaka (supstituta). organizaciju trita itd. Krivulja ponude (ili krialjka) za neko dobro znai odnos izmeu njegove trne cijene i koliine koju su proizvoai voljni proizvesti i prodati, uz uvjet da ostale stvari ostanu jednake. Krialjka 4 Ponuda kukuruza u odnosu na cijene
Cijena kukuruza Razina A B C D E kn/kg (P) 5 4 3 2 1 Koliina ponude tis.tona/godinje (Q) 18 16 12 7 0

Krialjka pokazuje, za svaku od cijena, koliinu kukuruza koju poljoprivrednici ele proizvesti i prodati. Uoite izravni ili pozitivni odnos izmeu cijene i ponuenih koliina. 50

Crte 7 Koliina ponude kukuruza u odnosu na cijenu


5
Cijene kukuruza (kn/kg)

S
A B

4 3
C

2
S

1
E

0 0 5 10 15
Koliina kukuruza (milij. tona)

Q 20

(Koliina ponude ponuenih koliina u odnosu na cijenu) Krivulja ponude prolazi kroz parove cijene i koliine (iz krialjke 4). Krivulja SS je uzlazna. Krialjka 4 pokazuje teoretsku (hipotetsku) shemu krialjku ponude za kukuruz. Crte 6 pokazuje iste podatke prikazane krivuljom ponude kukuruza. to pokazuju ti podaci? Kod niskih cijena kukuruza poljoprivrednici e prestati proizvoditi kukuruz te e proizvoditi neke druge kulture kao npr. penicu ili soju. Prema podacima iz krialjke kod cijene kukuruza od jedne kn za kg kukuruz se nee proizvoditi. Kako cijena kukuruza raste (uz ostale stvari nepromijenjene, kao npr. cijena penice) zemljite pod penicom e se koristiti za kukuruz. Kod jo viih cijena, poljoprivrednik e ulagati sve vie u proizvodnju kukuruza, i to vie ljudskog rada, rada strojeva, vie navodnjavanja i vee koliine mineralnih gnojiva. Krivulja ponude se die od jugozapada prema sjeveroistoku. (Nasuprot tome krivulja potranje pada). Kako objasniti uzlaznu stopu krivulje ponude za proizvodnju pojedinanog proizvoda? Jedan od vanih razloga lei u Zakonu opadajuih prihoda. O emu ovisi krivulja ponude? Kljuna toka u svezi ponaanja proizvoaa je ta da proizvoai svoje proizvode prodaju zbog profita a ne zbog ale, zabave ili milosra. Kao rezultat poveanju cijene kukuruza, proizvoai e tu kulturu sve vie proizvoditi i obrnuto. 1. Vidljivo je su kljuni imbenici koji utjeu na odluku o ponudi odreenog proizvoda su prvo trokovi proizvodnje. Kada su trokovi proizvodnje niski, u odnosu na trnu cijenu odreenog dobra za proizvoaa e biti profitabilno, a vrijedi i obrnuto. Izmeu initelja koji odreuju trokove proizvodnje su tehnologija i trokovi inputa. Tehnoloki napredak sigurno utjee na trokove. Bolji kompjutorski program za plodored, sjeme proizvedeno pomou genetskog inenjeringa, novi sustav za navodnjavanje - sve e to utjecati na smanjenje proizvodnih trokova poljoprivrednika i poveati ponudu njegovih proizvoda. Isto e tako, ukoliko se tehnologija ne mijenja a mijenjaju se trokovi inputa, to utjecati na ponudu. Npr. smanjenje cijene nafte smanjuje trokove inputa i poveava proizvodnju poljoprivrednih proizvoda.

51

2. Drugi glavni imbenik koji utjee na ponudu proizlazi od cijena proizvodnih supstituta ili nadomjestaka; ako raste cijena jednog nadomjestka, to e smanjiti ponudu drugog. Primjer penice - kukuruza, nafte - benzina. 3. Trei initelj koji utjee na ponudu je organizacija trita. Ako trite postane monopolistiko, to e utjecati na porast cijena kod svake razine outputa. Smanjenje carina i kvota na uvozne proizvode poveati e ponudu. Kada se neki proizvoai iskljue tada cijene preostalih proizvoda tee porastu kod svake razine outputa. Openito, za date cijene inputa i tehnologije, perfektno konkurentno trite e proizvesti najveu moguu razinu outputa kod svake razine cijene. 4. Konano, na ponudu utjeu i drugi imbenici . Klimatski initelji (sua, poplave) imaju vaan upliv na poljoprivrednu proizvodnju. Proizvodnja elektronikih raunala zavisi o pronalascima, ali i o preuzimanju novina od drugih (protok inovacija). I oekivanja o buduim cijenama esto imaju vaan utjecaj na odluke o ponudi.
imbenici koji utjeu na ponudu 1. Cijena samog dobra 2. Tehnologija 3. Cijene inputa 4. Cijene nadomjestaka (supstituta) 5. Organizacija trita 6. Ostali imbenici Posljedice Via cijena dobra poveava ponuenu koliinu. Bolja tehnologija poveava ponudu. Smanjenje trokova inputa (nadnice radnika) smanjenje trokova proizvodnje poveava ponudu. Ako raste cijena jednog nadomjestka to smanjuje ponudu drugog. Nie carine poveavaju ponudu Bolji prirodni uvjeti poveavaju ponudu.

Pomak u ponudi Ponuda se moe poveati iz vie razloga. Ako se uzme npr. trite automobila uvoenje robota u proizvodnju smanjuje potrebni ljudski rad, ili ako se smanjuju plae radnicima u automobilskoj industriji, ako se Japanu dozvoli izvesti u SAD vie automobila, itd. Elastinost (prilagodljivost) ponude Pojam elastinosti e se ee javljati od sada pa nadalje, ovdje je u vezi s ponudom a kasnije s potranjom. To je mjera reagiranja ponude (ili potranje) na promjenu cijene, pretpostavivi da sve ostalo ostaje nepromijenjeno (ceteris paribus): to se moe takoer uzeti obrnuto, u smislu ocjene koliko se moe cijena promijeniti kada se mijenjaju ponuene ponuene i traene koliine: u tom sluaju je to poznato kao pojam cjenovne elastinosti. Elastinost ponude (Es) se definira kao proporcionalna promjena koliine ponude proizvoda ili usluga (Q) prema datoj proporcionalnoj promjeni cijene (P), ili: Qs/Qs Es = P/P Elastinost moe varirati na razliitim razinama ponude, stoga se koeficijent Es odnosi na malu - 1%-tnu promjenu cijene. Mogu se javiti slijedee situacije (treba obratiti pozornost da poveanje u koliini ponude, podrazumijeva kretanje du krivulje ponude i nije istoznano s poveanjem ponude, koje 52

podrazumijeva pomak cijele krivulje na desno): 1. Ispod odreene cijene, nita se ne nudi, no mali je porast cijene dovoljan da prouzroi da ponuena koliina poraste na neodreenu razinu. Koeficijent je neodreen, a za ponudu se kae da je savreno elastina. Taj sluaj se uglavnom navodi kao teoretska mogunost: meutim, u parcijalnom ekvilibriju teorije trgovine, uobiajeno je pretpostaviti da je uvozna ponuda savreno elastina. 2. Promjena cijene utjee na vie od proporcionalne promjene ponuene koliine tj. koeficijent je vei od 1. Za ponudu se kae da je elastina. Nije uobiajena situacija, no nije nemogue. U poljoprivrednoj proizvodnji, mogunost da se moe mijenjati zemljite i rad u proizvodnji raznih usjeva, znai da bi ponuda, recimo, za jeam mogla biti elastina, no vjerojatno ne i za sva ita. 3. Promjena cijene utjee na manju nego proporcionalnu promjenu ponuene koliine tj. koeficijent je izmeu 0 i 1. Za ponudu se kae da je neelastina. U poljoprivrednoj proizvodnji ta je situacija najuobiajenija. 4. Promjena cijene proizvoda ne mijenja ponuenu koliinu: koeficijent je 0. Za ponudu se kae da je savreno neelastina. To je uglavnom drugi teoretski sluaj, no mogao bi se javiti na vrlo kratki rok kada su koliine koje se nude stalne, npr. izmeu etve/berbe i utrivanja usjeva, kada nema mogunosti za skladitenje usjeva. 5. Promjena cijene utjee na promjenu u suprotnom pravcu glede ponuenih koliina: koeficijent ima predznak minus i to se naziva negativna elastinost. Jedno neuobiajeno stanje, no nije nemogue, o tome e se raspravljati kasnije pod naslovom naopako zakrivljena krivulja ponude. Na uobiajenom grafikonu sa cijenom na ordinati i koliinom na apcisi, savreno elastina krivulja ponude javiti e se kao vodoravna ravna crta: savreno neelastina bila bi okomita ravna crta. Elastine i neelastine krivulje ponude bile bi obje zakrivljene prema gore kroz njihovu plohu kretanja (osiguravi pozitivnu elastinost). (Upamti da iako se za jednu krivulju moe reci da je elastinija od druge ako je strmija u istom podruju na crteu, sam nagib krivulje ne odreuje elastinost: kako se elastinost odnosi na proporcionalnu promjenu koliine, i stoga se odnosi na apsolutan iznos u poetnom razdoblju, koeficijent elastinosti ovisi takoer o udaljenosti od osi). Elastinost ponude je uveliko odreena od vremena raspoloivog za prilagodbu novoj cijeni: ukoliko je razdoblje krae, ponuda e biti neelastinija. Pojam elastinosti je u naelu vrlo korisno orue ekonomske analize. U praksi postoje mnoge tekoe u mjerenju i upotrebi koeficijenta elastinosti ponude. Iskustveni podaci se mogu dobiti iz vremenskih serija za prola razdoblja, o odnosnim promjenama cijene prema promjenama koliine. No, iako i pretpostavimo da su podaci odgovarajui, nije lako odvojiti uinak promjena cijena od ostalih imbenika, kao to su to strukturne i tehnike promjene, ili klimatski utjecaji. Takoer treba uzeti u obzir injenicu, o kojoj se ve raspravljalo, da proizvoai ne reagiraju samo na aktualne promjene cijena ve takoer na oekivanja buduih razina cijena, i u tom pogledu kljunu ulogu igra pojedinana ponaanja glede preuzimanja rizika. Promjene u nedavnoj prolosti su stoga povezane s politikom cjenovne podrke koja se provodi u zapadnim trnim gospodarstvima. Pod utjecajem te politike, tovie, ograniena su kolebanja cijena, stoga vremenske serije mogu biti neodgovarajui pokazatelj kod ocjene jesu li cijene bitno utjecale. Poveana sloenost agrarnih politika isto moe stvarati tekoe u projiciranju odvojenog utjecaja promjena cijena. Stoga, iako se zbilo veliko smanjenje cijena zbog cjenovne podrke 53

EZ u okviru reforme ZAP, to se izravnalo s nadoknaujuim plaanjima uvjetovanih ne upotrebom zemljita (set aside). Daljnju komplikaciju ine proizvodne kvote za odreena dobra te druge mjere nadzora ponude. Ravnoteni odnos ponude i potranje (ekvilibrij) to se dogaa kada se susree ponuda i potranja? Snage ponude i potranje stvaraju ekvilibrij cijene i ekvilibrij koliine ili trni ekvilibrij. Trini ekvilibrij kod date cijene i koliine nastaje kada su snage ponude i potranje uravnoteene. Kod odreene cijene i koliine, koliina koju kupci ele kupiti je upravo jednaka koliini koju prodavai ele prodati. Kod te trne ravnotee (ekvilibrija) cijene i koliine imaju tendenciju da ostanu iste tako dugo dok drugi initelji ostaju isti, sve dok neto ne promijeni ponudu i potranju. Krialjka 5 Kombiniranje potranje i ponude kukuruza
(1) Razina Mogua cijena kn/kg (2) Koliine koje se trae -u mil.tonagod. A B C D E 5 4 3 2 1 9 10 12 15 20 (3) Koliine koje se nude u mil.tona god. 18 16 12 7 0 viak viak ekvilibrij manjak manjak (4) Stanje trita (5) Kretanje cijena pad pad neutralno porast porast

Cjenovni ekvilibrij nastaje kada su potrane koliine jednake ponuenim koliinama. Samo kod ekvilibrija, cijena od 3 kune za kg stvara jednakost nuenih i traenih koliina. Kod preniske cijene postoji nestaica i cijena tei porastu. Kod previsoke cijene proizvodi se viak koji e smanjiti cijenu. Isto je prikazano u crteu. Ucrtana je krivulja ponude i krivulja potranje. Krivulje ponude i potranje sijeku se u samo jednoj toki C. To je toka ravnotee ili ekvilibrija. Kod cijene od 5 kn za kg proizvoai ele prodati vie nego to kupci ele kupiti. Ishod je viak proizvoda. Kod cijene od 2 kn za kg trite pokazuje nestaicu proizvoda, budui da je potranja vea od ponude. U uvjetima nestaice i konkurencije izmeu kupca za ograniene koliine - cijena proizvoda raste. Kod cijene od 3 kn za kg i koliine od 12 jedinica traene i nuene koliine su jednake, nema ni nestaice niti vika. Nema tendencije porasta ili pada cijena. U toki C i samo u toj toki snage ponude i potranje su uravnoteene. Ekvilibrij cijene i koliine se javlja na razini kada je koliina eljene ponude jednaka koliini eljene potranje. U uvjetima konkurentnog trita, taj se ekvilibrij javlja na sjecitu krivulja ponude i potranje. Kod cijene ekvilibrija na tritu nema ni vika niti manjka.

54

Crte 8
Kombiniranje potranje i ponude kukuruza
5

D Suviak

kuna po kilogramu

toka ekvilibrija Manjak Nestaice

0 0 5 10
12

15

20

Koliina (milij. tona)

(Trna ravnotea se grafiki javlja na sjecitu ponude i potranje) Crte 9 Uinak pomaka krivulja ponude i potranje
(a) Pomak u ponudi -smanjenje5 4 3 2 1 P D (b) Pomak u potranji -poveanje-

S'
E' E

5 4 3 2 1 0

D'

S
E''

Cijena

Cijena

S'
0 -6 -1

S
4 9 Koliina 14 19

D Q

S
0 5 10 15 Koliina

D
20 25

D' Q

Krivulja ponude se pomaknula od SS na SS. Krivulja potranje se nije promijenila. Uzimajui primjer kukuruza, u sluaju loe godine zbog klimatskih uvjeta, poljoprivrednici e smanjiti ponudu kod pojedine i svake trne cijene. No, krivulja potranje se nee pomaknuti, ovjek ili stoka su gladni i kada je loa i kada je dobra godina za kukuruz. Tako npr. loa berba podie cijenu kukuruza. (Situacija moe biti i obrnuta). Novi ekvilibrij (E) bit e kod vie cijene i nie koliine kukuruza. Uzmimo da jako porastu obiteljski dohoci, tako da se povea i potranja kukuruza. U tom e sluaju, kod svake cijene, potroai poveati potranju za kukuruzom. Pomak potranje e prouzroiti nestaicu kukuruza kod stare cijene. Ekvilibrij cijene i koliine e se pomaknuti od E na E. Snage koje pomiu krivulju potranje su, osim spomenutog poveanja dohotka, poveanje puanstva, cijene supstituta, promjena ukusa potroaa i drugo. 55

Tri prepreke Postoje tri prepreke koje treba prei ili zaobii ukoliko elimo instrumentarij ponude i potranje uspjeno upotrijebiti. Prvo je da ostale stvari (initelje) drimo istim. Drugo je uoavanje razlike izmeu pomaka po krivulji i pomaka krivulje. Tree se odnosi na tono shvaanje ravnotee ponude i potranje. Ostale stvari iste To znai da u sluaju ako se mijenjaju cijene (kukuruza) u krivulji potranje, tada se nee istodobno mijenjati obiteljski dohodak ili cijene nadomjestaka (penica) ili bilo to drugo. Ako se tako ne postupi, tj. ako se ne mijenja samo jedan initelj, ve vie to moe dovesti do pogrenih zakljuaka. Crte 10 Analiza krivulje potranje mora drati ostale stvari istim

P
D'

Cijena

E'

D S
D'

Koliina

Manja se potranja javlja kada je privreda u krizi, dok boom stvara veu potranju. Je li krivulja povuena kroz E i E daje krivulju potranje Zato ne daje? Kretanje po krivulji i pomak krivulje Slino kao prethodni problem je i konfuzija u vezi razlike u pogledu pomaka krivulje prema pomaku po krivulji. Poveanje potranje znai pomak cijele krivulje na desno, prema poveanju u koliini koja se trai kao posljedica promjene cijena na samoj krivulji potranje. Pojedina toka na krivulji potranje predouje kupljene koliine ili koliine koje se trae po odreenoj cijeni. Prema tome poveanje ponude dovesti e do poveanja traenih koliina a ne do poveanja potranje kao posljedice smanjenja cijena. U crteu 12 dolje pokazuje se kljuna razlika.

56

Crte 11
(a) Pomak krivulje potranje
P

(b) Pomak po krivulji potranje


P

D'

S'

E'

Cijena

Cijena

E E''

D'

S
Q

S'

D
Q 10 15

10

15

Koliina

Koliina

Poetni je ekvilibrij kod E, s 10 jedinica. Poveanje potranje dovodi do novog ekvilibrija kod E, od 15 jedinica.

Pomak u ponudi stvara skretanje du krivulje potranje od E do E.

Znaenje trne ravnotee (ekvilibrija) Skeptik moe rei: Nakon svega koliina koju neka osoba prodaje je tono ta koju druga osoba kupuje. Koliina koja je kupljena mora uvijek biti jednaka koliini koja se prodaje, nije vano koja je cijena, je li postoji ili ne trni ekvilibrij. Ekonomista moe odgovoriti slijedee: Potpuno je tono da koliine koje su kupljene, i koliine koje su prodane moraju biti iste. Ali vano je pitanje: Po kojoj cijeni koliina koju potroai ele kupiti odgovara koliini koju proizvoai ele prodati?. Samo po onoj cijeni kod koje postoji jednakost izmeu koliina koje kupci i prodavai planiraju kupiti i prodati nee biti tendencije poveanja i smanjenja cijena. Kod bilo koje druge cijene, kada je cijena iznad prosjeka ponude i potranje, oito je da su mjerene koliine koje su kupljenje i prodane iste. Ali kod vrlo visoke cijene postoji viak dobara, kada proizvoai nastoje prodati vie nego to kupci ele kupiti. eljena ponuda koja je preko eljene potranje oboriti e cijene toliko dok ne dostignu razinu ekvilibrija u kojem se obje krivulje sijeku. Kada su cijene ispod ekvilibrija, mnogi e kupci biti nesretni budui da e niske cijene stvoriti nestaicu proizvoda. U ekvilibriju e biti svi sretni; i proizvoai i kupci, pa i ekonomist koji trai cijenu po kojoj nee biti ni vika niti manjka. Uloga savrene konkurencije Striktno govorei, ova analiza ponude i potranje je primjenjiva samo za savreno konkurentno trite - u kojem ni prodavai niti kupci nisu tako veliki da zbog toga mogu utjecati na trnu cijenu. Ustvari, takva trita su rijetka i mogu se nai uglavnom u organiziranom tritu proizvoda, kao npr. na proizvodnoj burzi u Chicagu koja prodaje kukuruz, penicu i metale, ili na burzi u New Yorku, koja trguje vlasnikim pravima (obveznicama) najveih amerikih kompanija. Takve institucije se takoer zovu i aukcijska trita. Mnoga ostala trita, meutim, pokazuju neke vie ili manje oznake nesavrene konkurencije, gdje je obino nekoliko kupaca i prodavaa koje imaju mali uinak na trnu cijenu. Koliina i cijene na tritu ponaati e se, kako je prije navedeno, pod slijedeim uvjetima i to: - da postoje brojni kupci i prodavai; - nuno je da postoji dobra obavijetenost o koliinama i cijenama; - da ne postoji prevladavajui utjecaj pojedinih kupaca i prodavaa na trne cijene. 57

TEMELJNI POJMOVI MAKROEKONOMIKE Ovo poglavlje omoguuje opi uvid u subjekt makroekonomike. Istrauju se glavne postavke i definicija te vani ciljevi makroekonomske politike, te uvodi u glavno orue makroekonomske analize - agregatnu ponudu i potranju - primjenjujui ta orua na tri povijesna razdoblja. Da ponovimo definiciju (iz prvog poglavlja): Makroekonomika je istraivanje ponaanja narodnog gospodarstva privrede u cjelini. Ona istrauje opu razinu nacionalnog outputa, zaposlenost, cijene i vanjsku trgovinu. Nasuprot tome, mikroekonomika istrauje pojedinane cijene i koliine i trite. Analizira savreno i nesavreno konkurentno trite, trite inputa i outputa, utjecaj sindikata ili diskriminaciju na tritu rada, efikasnost konkurentnog trita i mnoga slina trita. Navedimo nekoliko primjera da bolje uoimo razliku. Iz poljoprivrede kao primjer cijene i trokovi poduzea prema cijeloj poljoprivredi. Mikroekonomika razmatra ponaanje cijene kukuruza prema cijenama energije, dok makroekonomika istrauje ponaanje svih cijena (kukuruza) proizvoaa i potroaa. Mikroekonomika istrauje pojedine stavke vanjske trgovine -zato uvozimo mlijeko a izvozimo npr. baby-beef? dok makroekonomika istrauje ope trendove uvoza i izvoza, i zato se odnos jedne prema drugim valutama poveava ili smanjuje. Makroekonomski pojmovi, ciljevi i mjere Politika, drutvena i vojnika sudbina drave uvelike zavisi od njezina gospodarskog uspjeha. Nijedno podruje ekonomike nije toliko vitalno ili toliko kontroverzno kao makroekonomsko. Ciljevi, mjere (instrumenti) u makroekonomici U prosudbi nacionalnih performanci, ponovimo opet da uzimamo brutto domai proizvod (BDP) na zaposlenost, inflaciju i netto-izvoz. To su sredinji ciljevi kojima prosuujemo makroekonomske znaajke neke privrede.
CILJEVI Output (Proizvodnja) Visoka razina Visoka stopa porasta Zaposlenost Visoka razina zaposlenosti Niska nedobrovoljna nezaposlenost Stabilnost razine cijena sa slobodnim tritem Vanjska bilanca Izvozna i uvozna ravnotea Stabilnost (deviznog) teaja MJERE Fiskalna politika 1. 2. Trokovi drave (dravna potronja) Porezni sustav (oporezivanje)

Monetarna politika Nadzor nad ponudom novca i utjecaj na kamatne stope (kamatnjak) Trgovinska politika Intervencija na devizni teaj Inozemna politika

Lijevi stupac pokazuje glavne ciljeve makroekonomske politike. Te ciljeve nalazimo u dravnom zakonodavstvu i izjavama politiara. Desni stupac sadri glavne instrumente ili mjere ekonomske politike koji su na raspolaganju suvremenim ekonomijama. To su naini kojima kreatori ekonomske politike mogu utjecati na veliinu i pravce gospodarske djelatnosti. Ciljevi Za odreivanje makroekonomskih performansi etiri su sredinja cilja i to: 58

(1) ukupna proizvodnja (output), (2) zaposlenost, (3) cijene i (4) vanjsko ekonomska politika. 1. Proizvodnja Output Najuobiajenija i najobuhvatnija mjera za ukupnu koliinu proizvodnje u jednom narodnom gospodarstvu je brutto domai proizvod (BDP)27. GNP je mjerilo trne vrijednosti (finalne potranje) svih dobara i usluga proizvedenih u zemlji u jednoj godini. BDP se moe iskazati u tekuim ili stvarnim trnim cijenama, to se naziva nominalni BDP. Moe se mjeriti i u stalnim ili nepromijenjenim cijenama, to se naziva realni (ili stvarni) GNP. Brutto - domai proizvod (Gross domestic product) Svi dohoci u narodnom gospodarstvu ili svi utroci proizvoda svake gospodarske grane (dodane vrijednosti). Dodana vrijednost = vrijednost proizvodnje umanjena za vrijednost inputa kupljenih od drugih. BDP - 1) po trnim cijenama 2) trokovnom naelu (ukljuene subvencije a iskljueni neizravni porezi posebno na dodanu vrijednost). Brutto-drutveni proizvod se razlikuje od brutto-domaeg proizvoda za iznos zarada i trokova iz inozemstva. Netto drutveni proizvod je brutto-narodni proizvod umanjen za amortizaciju. Istraivanja rasta proizvodnje (outputa) u glavnim zemljama svijeta pokazuju da kapitalistike privrede imaju proizvodne cikluse, razdoblja ekspanzije i kontrakcije realnog BDP. Za vrijeme pada proizvodnje, milijuni ljudi ostaju bez posla odnosno, nezaposleni, milijarde dolara vrijednosti proizvodnje roba i usluga se gubi. Proizvodni su ciklusi poslije 1945. godine slabije izraeni nego to su bili prije, djelomice zahvaljujui znanju i praksi makroekonomske politike. No unato tome ne moe se a da se ne istakne sredinja povijesna injenica mjeane privrede - polagani ali stalni porast realnog BDP i poboljanje ivotnoga standarda ljudi. Potencijalni output (mogua proizvodnja) Potencijalni output predstavlja dugorone mogunosti proizvodnje, koju privreda moe ostvariti uz odranje stabilnih cijena. Neka privreda posjeduje odreenu koliinu rada, kapitala i zemljita koje su na raspolaganju za uporabu u dato vrijeme. Kombinirajui te inpute s raspoloivom tehnologijom mogao bi se proizvesti najvie mogui output. (Kao to je dijelom objanjeno u II. poglavlju pomou Granice proizvodnih mogunosti). Ukoliko gospodarstvo nastoji proizvesti vie od svog potencijalnog outputa, cijene e poeti sve bre i bre rasti, jer se resursi koriste previe intenzivno. Ako pak gospodarstvo proizvodi manje od svojih mogunosti tada e prevladati nepotrebno visoka razina nezaposlenosti rada i kapaciteta. Izmeu te dvije krajnosti visoke iskoritenosti kapaciteta i visoke neiskoritenosti inputa - je razina outputa kojeg oznaujemo kao potencijalni ili mogui. Kada potencijalni BDP premauje stvarni, razlika se naziva BDP-jaz (GNP-gap.). Zato se stvara ta razlika - jaz? To je jedno od vanih pitanja koja su upuena makroekonomskoj analizi i na to pitanje postoji nekoliko odgovora. Velika razlika se moe pojaviti zbog neodgovarajue gospodarske politike. To je sluaj za veliku krizu 30-ih godina u SAD-a. U drugim razdobljima, npr. od 1980. do 1983.godine, nositelji gospodarske politike
27

Gross National Product (GNP) Brutto drutveni proizvod (BDP).

59

su u namjeri da smanje stopu inflacije poveali nezaposlenost a time i jaz. U tom sluaju privreda proizvodi ispod svojih proizvodnih mogunosti. Moe biti i obratan sluaj (u doba ratova ). 2. Visoka zaposlenost, odnosno niska nedobrovoljna nezaposlenost Ovaj cilj makroekonomske politike je vaan zbog gospodarskih pa i humanih i politikih razloga. Svaka zemlja nastoji postii zadovoljavajuu zaposlenost. Niska stopa nezaposlenosti jedan je od uzroka socijalnih nemira. No visoka stopa zaposlenosti u sukobu je s nastojanjima za smanjivanje porasta cijena inflacije. 3. Stabilne cijene Trei makroekonomski cilj je osiguranje stabilnih cijena sa slobodnim tritem. Ovaj cilj se sastoji od dva dijela. Prvi dio se odnosi na cjenovnu stabilnost. Cjenovna stabilnost znai to da se razina cijena brzo ne poveava ili brzo ne smanjuje. Kod stabilnih cijena ugovori i ostali ekonomski sporazumi su sigurni i cjenovni sustav je stabilan. Drugi dio cilja stabilnih cijena je slobodno trite, to znai da cijene i koliine trebaju biti najvie mogue odreene trnim snagama, ponudom i potranjom. Najuobiajeniji nain za mjerenje cjenovne razine je indeks potroakih cijena (IPC), popularno poznat kao CPI (Consumer Price Index)28 CPI mjeri trokove stalne koare dobara. To su stavke kao hrana, odjea, medicinska zatita koju kupuje tipini gradski potroa. Razina cijena se esto oznauje sa slovom P (price). Stopa inflacije je stopa porasta razine cijena, recimo od jedne do druge godine. Stopa deflacije je stopa pada razine cijena. U drugoj krajnosti, moramo izbjei hiperinflaciju, kada se razina cijena podie tisuu ili milijun posto godinje. U takvoj situaciji, kao u Weimarskoj Njemakoj 20-ih godina ili u Boliviji 80-ih godina, cijene su beskorisne. 4. Vanjskoekonomska politika Konani cilj politike je ostvariti pravilnu vanjsku ekonomsku politiku. Taj cilj postaje naglaeno vaan za drave koje su povezane s meunarodnom trgovinom i financijama. Sva su narodna gospodarstva otvorena. Uvoze i izvoze dobra i usluge: posuuju i uzimaju kredite u novcu od stranaca; oponaaju se tue tehnologije ili prodaju drugima svoje; ljudi putuju svugdje po svijetu zbog poslova i zabave. Smanjenje trokova prometa i komunikacija uinilo je meunarodne veze mnogo jaima nego to su bile narataj prije. Neke zemlje danas prodaju i preko polovicu svog nacionalnog proizvoda (outputa). Meunarodna ekonomija ukljuuje trgovinu izmeu naroda. Razlika izmeu vrijednosti izvoza i uvoza naziva se netto-izvoz. Drave takoer paze na svoje devizne teajeve, koji predstavljaju cijene vlastite valute prema valutama drugih zemalja. Kada devizni teaj raste, izvoz postaje skuplji pa je, prema tome, zemlja slabije konkurentna na svjetskom tritu. Suprotno, ukoliko devizni teaj pada - uvozne cijene rastu pa postoji tendencija porasta inflacije. Mogu se saeti ciljevi makroekonomske politike kako slijedi: 1. Visoka i rastua razina outputa (proizvodnje);

28

Indeks trokova ivota u Hrvatskoj.

60

2. Visoka zaposlenost i niska nezaposlenost, to osigurava dobro plaeni posao za onog koji eli raditi; 3. Stabilna i umjereno rastua razina cijena, sa cijenama i plaama koje odreuje slobodno trite; 4. Vanjsko-trgovinski odnosi oznaeni sa stabilnim teajem i izvozom koji je - vie ili manje - uravnoteen s uvozom. Mjere Mnoge napredne zemlje trae povoljnu kombinaciju etiri navedena cilja. Kako se ti ciljevi mogu ostvariti? Koje su mjere na raspolaganju za poboljanje ekonomskih performansi? 1. Fiskalna politika Prvi instrument ili mjera makroekonomske uprave je fiskalna politika, koja se sastoji od odreivanja razine oporezivanja i veliine javne potronje, utjeui time na ekonomske performanse. Dravni izdaci, javna potronja znae izdatke drave za dobra i usluge. Veliinom tih trokova drava odreuje relativnu veliinu javnog i privatnog sektora odnosno koliko je GNP potroeno kolektivno prema onom koji je utroen privatno. (Vanjski izdaci, gradnja, cesta i sl.). Drugi dio fiskalne politike su porezi (oporezivanje). U makroekonomici oporezivanje igra dvije kljune uloge. Prva, porezi smanjuju dohotke ljudi, ostavljajui kuanstva s manjim dohotkom, te tako vei porezi smanjuju izdatke za potronju, time smanjujui agregatnu potranju i realni BDP. Uz to oporezivanje pomae u odreivanju cijena koje proizvoai i pojedinci susreu na tritu. Jedna od vanih uloga poreza je ta da utjee na trokove investiranja u kapitalna dobra i to preko poreza na profite. 2. Monetarna politika Drugo glavno orue makroekonomske politike je monetarna politika, koja podrazumijeva upravljanje novcem, kreditima, bankovnim sustavom od strane Sredinje Narodne Banke. to je to ponuda novca? Novac znai sredstvo za razmjenu ili nain plaanja u gospodarstvu: valuta i ekovni rauni su naini kojima ljudi plaaju svoje raune. Dravna priuva ureuje koliinu novca koja je na raspoloenju dravi. Ubrzavajui ili usporavajui porast ponude novca dravne priuve utjeu na nie ili vie kamatnjake, podstiui ili usporavajui investiranje u kue, postrojenja, opremu ili inventar. U razdoblju oskudice novca , vie kamatne stope (kamatnjak) vode smanjenju BDP i smanjuju inflacije. Nain na koji sredinja banka nadzire ponudu novca i povezanost izmeu novca, proizvodnje (output) i inflacije, jedno je od najfascinantnijih i jo uvijek kontroverznih podruja makroekonomike. Smanjenje ponude novca i porast kamatnjaka usporilo je gospodarski rast u SAD-a te podiglo nezaposlenost u razdoblju od 1979. do 1982.godine. (Razdoblje tzv. vrstog novca). Na kraju razdoblja restriktivna politika je uspjela smanjiti stopu inflacije. 3. Vanjskoekonomska politika Kako neko gospodarstvo postaje sve otvorenije, tako kreatori ekonomske politike posveuju sve veu pozornost vanjskoj ekonomskoj politici. Glavna orua dijele se u dvije kategorije. Prva, drava moe utjecati na svoju trgovinu pomou trgovinske politike. Ta se sastoji od 61

carinskih tarifa, kvota i ostalih mjera koje mogu podsticati ili ne podsticati uvoz i izvoz (pristojbe). Brojana (vrijednosna) razlika izmeu vrijednosti izvoza i uvoza neke zemlje naziva se netto izvoz. Kada je netto izvoz pozitivan to je trgovinski suficit (viak) i obrnuto deficit (manjak). Drugi dio se odnosi na teajno trino upravljanje. Za to postoje razliiti sustavi. U nekim sustavima se devizni teajevi potpuno ostavljaju utjecaju trita, u drugim ukljuuju fiksne devizne teajeve. Bankovni strunjaci i politiki lideri danas poveavaju napore za koordinaciju u makroekonomskoj politici. Od godine 1975. predsjednici vlada glavnih industrijskih zemalja se sastaju svake godine da rasprave zajednike ekonomske stavke kako bi odredili odgovarajue mjere za dosizanje zajedniki dogovorenih ciljeva. Takvi sastanci, zajedno s ministrima financija i bankara, vode pokuaju stabilizaciji deviznog teaja dolara i smanjenju trgovinskog deficita (neravnotee) izmeu glavnih zemalja.

62

SAETAK A. Problemi ekonomske organizacije 1. Svaka privreda treba rijeiti tri temeljna ekonomska problema: Koje vrste i koliine treba proizvesti od svih moguih dobara i usluga? Kako rabiti resurse za proizvodnju tih dobara? Za koga e se dobra proizvesti? (Tj. kakva e biti distribucija potronje izmeu razliitih pojedinaca? 2. Drutva rjeavaju te probleme na razliite naine - po obiaju, naredbom i sredinjim nadzorom i, u mjeanoj ekonomiji, najvema sustavom cijena i tritem. 3. Osnovni problemi proizlaze iz temeljne injenice ekonomskog ivota. elje daleko nadmauju ekonomske resurse za proizvodnju dobara i usluga. Ekonomska dobra su ograniena, nisu slobodna. Drutvo mora izabrati izmeu njih, budui da se sve potrebe i elje ne mogu zadovoljiti. B. Tehnoloke mogunosti drutva 1. Granica proizvodnih mogunosti ukazuje nain kako se jedno dobro moe preobraziti u drugo transferom resursa od jedne proizvodnje u drugu. 2. Proizvodna efikasnost ili uinkovitost se javlja kada se proizvodnja jednog dobra ne moe poveati bez smanjenja proizvodnje drugog dobra. To se pokazuje granicom proizvodnih mogunosti (GPM). Kada gospodarstvo efikasno djeluje na svojoj granici, ono moe proizvesti jednog dobra vie, ukoliko proizvede drugog dobra manje. Drutvo nije uvijek na granici proizvodnih mogunosti - npr. kad se javlja nezaposlenost, kad se javljaju monopolistike situacije, ili kada dravna regulacija koi aktivnost poduzea. Tada je narodno gospodarstvo neuinkovito i djeluje unutar granice proizvodnih mogunosti . 3. Granica proizvodnih mogunosti moe ilustrirati mnoge osnovne ekonomske pravce; kako gospodarski rast proiruje granicu, kako drava koja se razvija rabi srazmjerno manje resursa za hranu i druge potreptine, kako drava bira izmeu trnih dobara i javne potronje, izmeu sadanje potronje dobara i kapitalnih dobara - koje e omoguiti proizvodne kapacitete, itd. 4. Novani trokovi nisu jednaki pravim ekonomskim trokovima. Kada mjerimo ukupni troak u donoenju (proizvodnih) odluka u svijetu nestaice, raunamo oportunitetni troak (opportunity cost) - troak mogunosti, kojim mjerimo vrijednost stvari kojih se odriemo. 5. Zakon opadajuih prihoda govori da e se nakon odreene toke kada smo dodali dodatnu koliinu promjenjivih inputa (npr. rada) fiksnom inputu (npr. zemljitu) veliina dodatne proizvodnje smanjivati. C. Kako trita rjeavaju osnovne ekonomske probleme 1. U jednoj privredi, kao to je npr. SAD, mnoge gospodarske odluke teku kroz trite, koje predstavlja mjesto (aranman) na kojem kupci i prodavai odreuju koliine i cijene za razliita dobra. Adam Smith je postavio teoriju da nevidljiva ruka trita dovodi do optimalnog ekonomskog rezultata. Trite rjeava tri osnovna pitanja: to, kako i za koga. 2. Trni mehanizam djeluje kako slijedi: Novani glasovi ljudi utjeu na cijene dobara; te cijene slue kao vodi za koliine razliitih dobara koje e se proizvesti. Kada ljudi potrauju vie dobara, konkurentni proizvoai mogu ostvariti profit proirujui proizvodnju tih dobara. Pod uvjetima savrene konkurencije, proizvoai trebaju pronai najjeftinji nain proizvodnje, uinkovito rabei rad i druge initelje; u suprotnom e poslovati s gubitkom i biti 63

izbaeni s trita. U isto doba, kada se pomou cijena rjeavaju problemi to i kako, ostaje problem za koga? Raspodjela dohotka je odreena vlasnitvom proizvodnih initelja (zemljita, rada i kapitala) i njihovim cijenama - nadnice za svaku vrstu rada, zemljine rente, autorska prava na knjige i razliiti prihodi od kapitala. Ljudi koji posjeduju plodno zemljite ili mogunost da lijepo pjevaju, zaraditi e mnogo novanih glasova kako bi time mogli kupili potrona dobra. Oni bez vlasnitva ili obrazovanja i bez obuenosti koje trite ne vrednuje ostvarivati e male dohotke. D. Ekonomska uloga drave 1. Premda je trini mehanizam jedan od najznaajnijih naina za proizvodnju i alokaciju dobara, katkada trna iskrivljenja vode oskudnim ekonomskim rezultatima. Da bi se te devijacije ispravile, drava donosi mjere kako bi osigurala uinkovitost, pravinost i stabilnost. 2. U uvjetima nesavrene konkurencije trite ne osigurava uinkoviti razmjetaj dobara. Nesavrena konkurencija, kao npr. monopol, esto vodi dravnoj regulaciji ili ak dravnom vlasnitvu. Krajnosti (eksternalije) se javljaju i kada poduzea imaju korist od proizvodnje koja oneiuje okoli i slino, a za to ne plaaju naknadu drutvu. Kada se takvi sluajevi javljaju, drava moe odluiti da to regulira. 3. Druga se dravna funkcija javlja u reguliranju dohotka, realiziranih od trnih nadnica, renta, kamata i dividenda. Suvremena drava rabi progresivan porez da bi osigurala novana sredstva za program podupirajuih dohodaka i transfernih plaanja za financijsku sigurnost siromanih ili ugroenih skupina. 4. Od razvoja makroekonomske teorije politike 30-ih godina ovog stoljea, drava koristi tri ekonomske mjere: fiskalnu politiku (poreza i dravnih izdataka) i monetarnu politiku (utjecaj na ponudu novca, kreditne uvjete i kamatnjak) kako bi smanjila inflaciju i nezaposlenost te poveala gospodarski rast i politiku dohotka, kao utjecaj na veliinu nadnica i plaa. Oblik ekonomske organizacije, koja prevladava u suvremenim naprednim industrijskim zemljama, je mjeovita privreda u kojoj trite odreuje veinu pojedinanih cijena i koliina, dok drava upravlja cjelokupnom privredom pomou oporezivanja, ope potronje i monetarne regulacije. E. Specijalizacija, novac i kapital 1. Kako se gospodarstvo razvija ono postaje sve specijaliziranije. Radni proces se razbija u dijelove i moe se obaviti bre negoli kad se radi pojedinano. Specijalizacija se javlja djelomino zahvaljujui priroenoj ili nauenoj sposobnosti radnika, ali jo vie zbog poveane tendencije upotrebe metoda krunog tijeka rada u proizvodnji (rad na beskonanoj vrpci), koji trai mnogo specijaliziranih znanja. 2. Razvijeni sustav razmjene specijaliziranih dobara i usluga danas zavisi o novcu za pokretanje trgovine. Novac je univerzalno prihvaeno sredstvo razmjene - gotovina i ekovi koriten za plaanje svega, od jabuka do zmijske koe. Prihvaanjem novca, ljudi i drave se mogu specijalizirati u proizvodnji nekoliko dobara i razmjenjujui ih za druge; bez novca bi se gubilo mnogo vremena stalno zamjenjujui jedno dobro za drugo. 3. Kapitalna dobra - proizvodni input kao strojevi, kue i oprema dozvoljavaju suvremene metode proizvodnje koje mnogo pridonose narodnom (domaem) proizvodu. Te metode proizvodnje troe vrijeme, trae vrijeme i resurse da bi se pokrenule. Dakle dodavanje fondova kapitalnih dobara trai privremenu rtvu u sadanjoj potronji. U dobro funkcioniranom trnom sustavu, kamatnjak slui da bi se kapital ukljuio tamo gdje e dati najbolje rezultate. 64

4. Pod uvjetima mjeane ekonomije, kapitalna dobra su uveliko u privatnom vlasnitvu, dohodak koji se ostvaruje ide njihovim vlasnicima i dravi preko poreza. U komunizmu je drava vlasnik kapitalnih dobara. Vlasnika prava nisu, meutim, u nijednom sustavu neograniena. F. Ponuda i potranja 1. Analiza ponude i potranje pokazuje na koji nain trni mehanizam rjeava ekonomske probleme; to, kako i za koga. Pokazuje kako novani glasovi odreuju cijene i koliine razliitih dobara i usluga. 2. Shema potranje predouje odnos izmeu koliine dobara koje ljudi ele kupiti i cijene dobara. Takva shema potranje, predoena grafiki kao krivulja potranje, uvijek dri ostale stvari istim, kao to su primjerice obiteljski dohoci, zahtjevnosti potroaa itd. Za gotovo sve proizvode vrijedi Zakon o opadajuoj potranji koji kae da se koliine koje se trae smanjuju kada cijene dobara rastu. Taj zakon je predoen grafiki kao opadajua krivulja potranje. 3. Mnogi su initelji ukljueni u odnos potranje; prosjeni obiteljski dohoci, puanstvo, cijene slinih dobara, potroake zahtjevnosti (ukusi) i ostali initelji. Kada se ti initelji mijenjaju, krivulja potranje e se pomaknuti. 4. Shema ponude (ili krivulja ponude) daje odnos izmeu koliine koju proizvoai ele prodati i cijene dobara (ostale stvari iste). Openito, ponuene koliine odgovaraju na cijene tako da se krivulja ponude die gore i na desno. 5. Ostali imbenici, osim cijene dobara, utjeu na ponudu, najvaniji su trokovi proizvodnje dobara, koji su odreeni stanjem tehnologije i cijene inputa. Ostali imbenici u ponudi ukljuuju cijene nadomjestaka (supstituta), organizaciju trita i neke posebne initelje. 6. Ekvilibrij ili trna ravnotea ponude i potranje na konkurentnom tritu nastaje kod cijene kod koje su ponuda i potranja u ravnotei. Javlja se kod cijene kod koje su koliine koje se trae upravo jednake koliinama koje se nude, ili grafiki prikazano na sjecitu krivulja ponude i potranje. Kod cijene iznad ekvilibrija, koliine koje proizvoai ele ponuditi nadmaiti e koliine koje potroai ele kupiti, proizvest e viak dobara i utjecati na smanjenje cijena. Isto tako cijene nie od ekvilibrija stvoriti e nestaicu te e kupci nastojati podii cijene do ekvilibrija. G. Temeljni pojmovi makroekonomije Drava ima iroku lepezu mjera ekonomske politike koje se mogu koristiti za dosizanje makroekonomskih ciljeva. Glavne mjere su slijedee: 1. Fiskalna politika koja se sastoji od dravnih izdataka javne potronje i oporezivanja. Dravni izdaci utjeu na relativnu veliinu kolektivne nasuprot privatne potronje. Porezi se izdvajaju iz dohotka i smanjuju privatnu potronju; uz to utjeu na investiranje i mogui (potencijalni) output. Fiskalna politika utjee na ukupno troenje i tako utjee na realni BDP (GNP) i inflaciju, u svakom sluaju kratkorono. 2. Monetarna politika voena sredinjom bankom, odreuje ponudu novca. Promjene u ponudi novca podizanjem ili smanjenjem kamatnjaka utjeu na troenje za fiskalne fondove (strojeve ili zgrade). Monetarna politika ima vaan utjecaj kako na stvaran (realan) tako i na mogui (potencijalni) BDP. 3. Vanjsko-ekonomska politika - trgovinska politika, odreivanje deviznog teaja, ili ak monetarna i fiskalna politika - nastoji odrati uvoz na crti izvoza i stabilizirati vanjski devizni teaj. Drave poveano nastoje uskladiti svoje makroekonomske ciljeve i politiku. 65

H. Makroekonomska politika i ciljevi u praksi29 Kakvu su ekonomsku politiku izabrale SAD-e? U razdoblju prije II. svjetskog rata nije bilo velikog razumijevanja makroekonomike. Nije postojala konkretna teorija za upravljanjem narodnim gospodarstvom. U 1930-im zabiljeen je prvi korak u makroekonomskoj znanosti, iniciran znaajnim doprinosom John Maynard Keynesa. Iza II. svijetskog rata, pod utjecajem Keynesa i bojazni od depresije, ameriki Kongres je formalno proglasio saveznu odgovornost za makroekonomsku performaciju zemlje. U svezi s tim, godine 1946. donosi se Zakon o zaposlenju, po kojem je savezna vlada obvezna unaprijediti zaposlenost, proizvodnju i kupovnu mo. Isto tako se utemeljuje Savjet ekonomskih savjetnika (CEA - Council of Economic Advisers), kao dio slube Predsjednika SAD-a, za dijagnozu zdravlja ekonomije i za odreivanje odgovarajuih mjera. Sredinom 70-ih godina skromne performance amerike privrede utjecale su da Kongres ukine spomenuti Zakon iz godine 1946. U godini 1978. izglasan je Zakon o punoj zaposlenosti i uravnoteenom rastu, poznatiji kao Humphrey - Hawkins-ov Act, nazvan imenima dvojice sponzora. Zakon je donio kvantitativne ciljeve - 4 postotnu stopu nezaposlenosti i ciljnu inflaciju od 3 posto, kao dravne ekonomske ciljeve. Sredinom 80-ih makroekonomske okolnosti u SAD-a su utjecale na poveanje proraunskog manjka. Zbog velikog smanjenja poreza i trokova naoruavanja ranih 80-ih godina, savezni proraunski manjak (koji je jednak razlici izmeu dravnih izdataka i poreznih prihoda) poveao se na preko 200 milijuna dolara. Zbog velikog deficita, na Kongresu je godine 1985. izglasan Zakon o uravnoteenom proraunu (takoer poznat kao Gramm - Rudman Act). Prema tom zakonu je bilo zacrtano da se proraunski manjak smanjuje svake godine tako da godine 1991. bude uravnoteen. (Taj cilj se kasnije postupno pomicao). Ukoliko se traeno smanjenje ne bi ostvarilo, dravni trokovi bi se automatski smanjili. U doba naftnog oka kasnih 70-ih i ranih 80-ih godina, nakon iranske revolucije 1978.g., pala je proizvodnja nafte a cijene su se znatno poveale (od 14 na 34 $ po barelu). Inflacija je u SAD porasla od 6% na 14% (1977-1980.). Carter je proveo mjere usporavanja privrede i time rast nezaposlenosti. Makroekonomika ukljuuje izbor izmeu alternativnih (konkurentnih) sredinjih ciljeva. Zemlja ne moe istodobno imati visoku potronju i brzi rast. Za smanjenje visoke stope inflacije nuno je razdoblje visoke nezaposlenosti i niske proizvodnje pod utjecajem slobodnog trita kroz politiku nadnica - cijena. Od svih makroekonomskih stavki, najtee je osigurati punu zaposlenost rada i ostalih resursa. Kako bi se obuzdala inflacija nositelji ekonomske politike, openito, ne ele dozvoliti toliko proizvodnje i zaposlenosti koliko bi mnogi eljeli. To objanjava zato nezaposlenost u SADa stoji na oko 6 posto u cijelom desetljeu 80-ih godina. Smanjivanje trgovinskog deficita trai da zemlja smanji domau potronju i investicije. Je li voa demokrat ili republikanac u SAD-a, konzervativac u Britaniji ili socijalist u Francuskoj, zemlja ne moe uskladiti odnos izmeu nezaposlenosti i inflacije. Sve to moramo nauiti da u narodnom gospodarstvu, u kojem su cijene i nadnice odreene slobodnim tritem, ekonomska politika mora za smanjenje inflacije platiti visokom nezaposlenou i velikim BDP.
29

Prema Tracy, M., lit.br. 2.

66

Suprotnost od te dileme je takoer istinita. Ako zemlja eli uivati plodove ekstremno niske nezaposlenosti, s proizvodnjom (outputom) znatno iznad mogueg (potencijalnog) BDB, slijediti e sigurno inflacija. I druge makroekonomske dileme takoer konfrontiraju kreatore ekonomske politike. Zemlja moe privremeno smanjiti inflaciju pomou nadzora nadnica i cijena, ali kao rezultat toga moe se javiti gospodarska neuinkovitost. Poveanje stope rasta mogueg BDP trai vee ulaganje u znanje i kapital, no kada gospodarstvo visoke zaposlenosti vie investira, tada smanjuje potronju, tj. ima manje hrane, odjee i rekreacije. To su vrste bolnog izbora s kojim se kreatori ekonomske politike u svim industrijskim zemljama moraju suoiti. Literatura 1. Paul A.Samuelson i Wiliam Nordhaus: Ekonomika, 14.izdanje, MATE, Zagreb, 1992. odnosno T. imbrek: Agrarna ekonomika I. dio; izabrana predavanja 2. Gail L.Cramer i Clarence W.Jensen: Agricultural Economics and Agrobusiness, sixth ed. 1994. 3. Michael Tracy (2000): Hrana i poljoprivreda u trnom gospodarstvu uvod u teoriju, praksu i politiku -. Prijevod T. imbrek, Mated.o.o. Zagreb

67

Metode u agroekonomskim istraivanjima30 Uvod Pod pretpostavkom da znanost znai brojano dokazivanje, analitiar polazi od velike koliine raspoloivih statistikih podataka o nekoj pojavi koju eli istraiti. Prva je zadaa tu masu podataka pojednostaviti i izdvojiti od beskrajne mase pojedinosti samo najvanije koje nas zanimaju. Svaka analiza pretpostavlja apstrahiranje. Uvijek je potrebno idealizirati, izostaviti pojedinosti, postaviti jednostavne hipoteze i sheme, kako bi se stvorila veza izmeu injenica. Preveliko pojednostavljenje deformira stvarnost, meutim, ako su teorijske postavke tone, onda ono to je izostavljeno bude nadoknaeno jasnoom i razumijevanjem raznih empirijskih podataka. Analiza vremenskih serija u poljoprivredi i projekcija njihovih kretanja Vremenski niz Postoji velik broj pojava za koje je korisno i potrebno ustanoviti brojana obiljeja njihova toka u vremenu. Polaznu osnovu analize neke pojave u vremenu ini statistiki vremenski niz. To je skup kronoloki utvrenih veliina u odreenom vremenskom rasponu. Vrijednosti koje tvore niz zovu se frekvencije niza, a broj frekvencija predstavlja duinu niza. Razlikujemo intervalne vremenske nizove koji imaju svojstvo kumulativnosti (npr. proizvodnja kukuruza u Hrvatskoj od 1985.-1995. godine) i trenutane vremenske nizove koji nemaju svojstvo kumulativnosti (npr. povrine pod kukuruzom od 1985.-1995. godine, koje nema smisla zbrajati, jer to nema logino tumaenje). Da bi se mogla provesti statistika analiza, frekvencije svakog vremenskog niza moraju biti meusobno usporedive, odnosno pojmovna i prostorna definicija pojave u cijelom rasponu vremena ne smiju se mijenjati. Intervali promatranja moraju biti jednaki, a koji e to interval biti (mjesec, kvartal, godina), ovisi o prirodi promatrane pojave (u poljoprivredise najee uzima godina kao osnovni interval). Statistika analiza vremenskih nizova ima zadatak pruiti podlogu za donoenje prosudbi o obiljejima razvitka pojave u vremenu. Prvi korak u analizi je prikupljanje podataka o pojavi i formiranje tablice iz koje je vidljivo o kojoj je pojavi rije, koje je vremensko razdoblje obuhvaeno i u kojim vremenskim razmacima se pojava promatra, te u kojim veliinama su izraene vrijednosti pojave (originalni podaci). Jednostavna statistika analiza vremenskog niza sastoji se u mjerenju varijacija frekvencija u obliku diferencija ili relativnih brojeva kao to su npr. indeksni brojevi. Na razvoj pojave utjeu mnogobrojni imbenici i oni se na poseban nain odraavaju na tok frekvencija (rast, pad, toke loma tendencija). U brojanoj analizi ti se utjecaji tretiraju kao komponente. Tako npr. ako se pojava promatra na cijelom obuhvaenom razdoblju, njezina se tendencija zove trend. Sezonske pojave su takve koje se obnavljaju u razdoblju od jedne godine, cikline u razdoblju duem od jedne godine. Trend, sezonska i ciklina kolebanja predstavljaju sustavne komponente, dok sluajna komponenta predstavlja ostale utjecaje. Uoavanje osnovnih tendencija i obiljeja razvoja omoguuje ve i grafika metoda. Pomou grafikona moemo stei priblinu sliku o pojavi, no za analitike svrhe nuno je utvrditi vrijednost brojanih pokazatelja. Najee koriteni pokazatelji su: - indeksi (verini i bazni indeksi) - pomini prosjeci
30

Dr. sc. Ornella Miku

68

- trend (linearni i krivolinijski), te - stopa promjene. Koristei nabrojane pokazatelje, moe se stei uvid u kretanje pojave u vremenu, a metodom izraunavanja trenda i stope promjene moe se priblino prognozirati kretanje pojave u buduem razdoblju. Analizom takvih podataka dobije se slika o tome to se dogaalo u prolosti, kakvo je sadanje stanje, a razliitim metodama moemo prognozirati i budui tok dogaaja, odnosno kretanje pojave u blioj budunosti. Projekcije budueg razvoja pojave temelj su buduim akcijama, sa ciljem boljeg koritenja raspoloivih mogunosti i skladnijeg i breg razvitka. Ekonomska analiza podrazumijeva da se prouavanje vremenskih serija ne bi smjelo zaustaviti na suhoparnim zakljucima o fizikom stanju i kretanju pojave. Naprotiv, zapaanja o tendencijama i obiljejima pojave govore nam da su, osim prirodnih, tehnikih ili tehnolokih uvjeta, i ekonomski (i to makroekonomski) uvjeti oni koji odreuju njen tok (odnosi ponude, potranje, trite i cijene, izvoz, uvoz itd.) Ova veza je povratna; naime, ope drutveno-gospodarsko okruenje u velikoj se mjeri odraava u kretanju svake promatrane pojave, a analizom tog kretanja uoavamo potrebe da se eventualne negativne pojave isprave i poboljaju upravo ovi makroekonomski uvjeti. Ve je reeno da se projekcijama budueg razvitka ne moe podrobno predvidjeti kretanje pojave. One su samo gruba naznaka budueg toka, pod pretpostavkom da se upravo ti makroekonomski uvjeti nee bitno mijenjati. Ove naznake i obiljeja bit e neto podrobnije objanjene u primjerima koji slijede. Grafiki prikaz U prikazivanju podataka vremenskog niza grafikim putem, najee koristimo povrinski i linijski grafikon. Povrinski grafikon slian je histogramu; na osi ordinata je aritmetiko mjerilo, a baze pravokutnika su jednake (npr. jedna godina). Razlike povrina, odnosno visina pravokutnika pokazuju apsolutne razlike u veliini usporeivanih frekvencija. Tablica 1 tona
godina 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997.

Godinji otkup penice i kukuruza u Hrvatskoj


penica 866424 484898 259853 321199 247774 362492 249639 332719 kukuruz 350132 356647 360107 278834 286078 258864 274593 356228

Izvor: "Otkup i prodaja poljoprivrednih proizvoda", Priopenja DZS RH

69

Slika 1

tona

Godinji otkup penice i kukuruza u Hrvatskoj

1000000 800000 600000 400000 200000 0 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. godine 1995. 1996. 1997.

penica
Izvor: tablica 1

kukuruz

Na temelju linijskog grafikona lako se uoavaju glavna obiljeja razvoja pojave, a intenzitet promjena pojave odraava se na strminama linija. Razlika dviju susjednih ordinata pokazuje kolika je apsolutna promjena pojave u ta dva odabrana vremenska trenutka. Tablica 2
godina 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997.

Proizvoaka cijena penice i kukuruza u Hrvatskoj u DEM/T


penica 273,85 206,94 169,01 197,94 247,50 239,19 278,82 339,35 kukuruz 313,65 233,10 151,58 179,28 227,86 183,19 241,34 216,62

Izvor: I. Grgi: "Zakonitosti promjene proizvoakih cijena poljoprivrednih proizvoda u Republici Hrvatskoj", interni materijal, Zagreb, 1998. Grafikonom se esto usporeuje vie vremenskih nizova i to najee linijskim. U tom sluaju frekvencije moraju biti izraene u istim mjernim jedinicama i ne bi trebale biti na izrazito razliitim brojanim razinama. Grafikon s vie od tri linije postaje nepregledan i teko se tumai, zato ga treba izbjegavati.

70

Slika 2
Proizvoake cijene penice i kukuruza u Hrvatskoj
DEM/t

400 300 200 100 0 1990. 1991. 1992. 1993.


godine

1994.

1995.

1996.

1997.

penica

kukuruz

Izvor: tablica 2 Neki nizovi sastoje se od frekvencija koje se relativno malo mijenjaju na visokoj brojanoj razini (npr. obradive povrine, broj vonih stabala i slino). Takav su primjer promjene u strukturi povrina ukupnih poljoprivrednih ili obradivih koje je mogue promatrati samo u duem vremenskom razdoblju, jer se kategorije koritenja zemljita mijenjaju sporo i postupno. Te promjene su znaajne, jer odraavaju promjene u agrarnoj strukturi; smanjivanje obradivih povrina ukazuje na naputanje slabije plodnih oranica i migracije stanovnitva sa sela, nestaicu radne snage i niz drugih elemenata ekonomske prirode. Tablica 3
godina 1986. 1987. 1988. 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995.

Poljoprivredna i obradiva povrina u Hrvatskoj 1986.-1995. godine u tis. ha


poljoprivredna povrina 3229 3225 3225 3224 3220 3208 2279 2296 2336 2357 obradiva povrina 2049 2047 2038 2034 2034 2020 1485 1485 1541 1555

Izvor: SLJH, 1996. Iz ovog grafikog prikaza vidljivo je da i poljoprivredne i obradive povrine biljee tek blagi pad, meutim, nije vidljivo kako su se kretale povrine iz godine u godinu i kakove su se promjene dogaale. Nije vie mogue na jednom grafikonu usporeivati ove dvije pojave, jer su frekvencije udaljene. Na zajednikom grafu tendencije su bile gotovo jednake. Ako ih razdvojimo, vidjet e se da se kretanje poljoprivrednih povrina odvijalo neto drugaije od obradivih. Da bi promjene takvih frekvencija na linijskom grafikonu bile uoljivije, osim razdvajanja, 71

pribjegava se vodoravnom prekidu grafikona. To znai da se izostavlja dio aritmetikog mjerila na osi ordinata. Time se omoguuje da jedinine duine aritmetikog mjerila predstavljaju manje brojane vrijednosti, pa se na grafikonu mogu uoiti male brojane promjene. Okomiti prekid grafikona sastoji se od izostavljanja dijela osi apscisa. Koristi se kada se isputa dio frekvencija vremenskog niza ili kada se ne raspolae dijelom frekvencija (npr. za ratne godine), odnosno kada se mijenja jedinica aritmetikog mjerila (npr.iz godine u mjesec). Iz grafikona s vodoravnim prekidom bilo bi uoljivo, kao i iz prikazanih grafikona, da obradive povrine u desetogodinjem razdoblju biljee stalan pad. Meutim, ovdje se jasno moe oitati smanjenje povrina iz godine u godinu (npr. najvei pad povrina biljei se ... godine, ak ... ha, dok sljedea godina pokazuje blagi porast, a ... godine je stanje nepromijenjeno u odnosu na prethodnu godinu; konkretno iz grafikih prikaza moemo oitati nagli pad i poljoprivrednih i obradivih povrina od 1991. do 1992. godine, uzrokovan okupacijom dijela teritorija u domovinskom ratu, kada se te povrine nisu mogle obuhvatiti niti statistikom obradom). Indeksi Apsolutni pokazatelji nisu uvijek pogodni za donoenje zakljuaka o dinamici pojave, jer apsolutno velika promjena ne mora znaiti da se radi i o relativno velikoj promjeni (sluaj npr. s kretanjem poljoprivrednih povrina ili masovnim proizvodnjama). U sluaju kada se usporeuje dinamika vie raznorodnih pojava, ne mogu se koristiti diferencije frekvencija, jer su one izraene u razliitim jedinicama mjere (npr. povrine i prinos po hektaru). Zato je promjene potrebno mjeriti i relativnim izrazom. Jedan od relativnih pokazatelja je i indeks. Indeksi su relativni brojevi koji pokazuju odnos stanja jedne pojave ili skupine pojava u razliitim trenucima vremena ili na razliitim mjestima. Ako se prati dinamika jedne pojave, indeksi su individualni, dok skupni indeksi izraunavaju odnose stanja heterogene skupine pojava. Razlikujemo verine (lanane) i bazne indekse. Bazni indeksi se dobivaju tako da se svaka frekvencija niza podijeli s frekvencijom baznog razdoblja i pomnoi sa 100. Dijeli se, dakle, uvijek istim brojem, pa su indeksi na stalnoj bazi proporcionalni s originalnim veliinama iz kojih su izraunati. Postupak izraunavanja je jednostavan:

y y

n 0

* 100,................ .......n

1.......k

Za bazu se moe unaprijed odabrati razdoblje prema kojem se usporeuje ili neko drugo razdoblje u kojem razina pojave nije nastala pod utjecajem ekstremnih initelja. U sluaju poljoprivrede trai se prosjena godina, a nikako najplodnija ili najneplodnija godina, jer bi tada bazno razdoblje bilo nereprezentativno i stvorio bi se pogrean dojam o stvarnom razvoju pojave. Baza moe biti i vrijednost prve godine u nizu ili aritmetika sredina niza ili neki drugi broj koji dobro predstavlja promatranu pojavu u datom razdoblju. Bazni indeks se tumai tako da se vrijednost indeksa u promatranoj godini usporeuje uvijek s baznom godinom kojoj je indeksna vrijednost jednaka 100. Primjerice, proizvodnja jabuka godine 1989. u Hrvatskoj (tablica 4) ima vrijednost baznog indeksa 69,66. To znai da je proizvodnja u odnosu na baznu, 1986. godinu manja za 30,34 indeksna boda (69,66 100 = 30,34), odnosno neto vie od 30%. Vrijednosti iznad 100 znae, naravno, da je pojava doivjela porast u odnosu na bazno razdoblje za onoliko indeksnih bodova koliko ih je iznad 100. 72

Verini indeksi (lanani indeksi) nastaju tako da se svaki lan vremenskog niza podijeli s prethodnim lanom, a zatim pomnoi sa 100; baze se mijenjaju, pa se ti indeksi zovu indeksi s promjenjivom bazom. Broj verinih indeksa za jedan je manji od broja lanova niza (jer se prvi lan nema ime podijeliti). Formula za izraunavanje verinih ili lananih indeksa je sljedea:

y y

* 100,

y y

3 2

* 100,

y y

4 3

* 100,

y y

* 100, .......... n

1.....k

n -1

Verini indeks pokazuje koliko jedinica pojave u jednoj godini dolazi na svakih sto jedinica u prethodnoj godini. U tumaenju verinih indeksa uvijek se polazi od 100, veliine s kojom se izjednaava razina pojave u prethodnom razdoblju; npr. indeks 108,58 (za proizvodnju jabuka godine 1995.) znai da je na svakih 100 jedinica proizvodnje u 1994. godini proizvedeno 108,58 jedinica u 1995. godini, odnosno 8,58% vie nego u 1994. godini. Naravno, budui da ti relativni brojevi imaju promjenjivu bazu, to svaki verini indeks mora i na grafikonu biti predoen samostalnom linijom koja se oslanja na baznu liniju 100; prikazuju se nizom pojedinanih linija, tako da sve iznad 100 znae pozitivni relativni prirast, a ispod 100 negativne promjene. Intenzitet se odraava strminama linija. Verinim indeksima, kao i baznim, mogue je usporeivati kvalitativno razliite vremenske nizove. Na primjer tako usporeuje indekse proizvodnje jabuka (koja je inae izraena u tonama) i indekse priroda koji su ostvarivani u promatranom razdoblju (koji se izraava u kilogramima po stablu). Budui da se indeksima izraavaju relativne promjene, oni ne ovise o jedinicama mjere u kojima su izraeni originalni nizovi. Jedino to je nuno u postupku usporedbe koristiti isti tip indeksa.

Kada govorimo o indeksima, treba znati da se u statistikoj analizi esto spominje tzv. "indeks trokova ivota" (odnosno indeks cijena na malo proizvoda i usluga osobne potronje). On se rauna na osnovi posebno grupirane liste proizvoda i usluga iz osobne potronje nepoljoprivrednih kuanstava i prosjenih cijena na malo za te proizvode i usluge. Rauna se po istoj formuli po kojoj se raunaju i indeksi cijena, s tim to se ovdje kao ponder (Wo) uzima struktura vrijednosti iz osobne potronje. Potrebno je naglasiti da ovaj indeks predstavlja samo poseban indeks cijena na malo specifine liste proizvoda i usluga iz osobne potronje s ponderacijom prema odreenoj strukturi potronje, prema tome, on je samo mjeritelj kretanja cijena proizvoda i usluga osobne potronje, a ne stvarnih promjena razine i strukture trokova ivota, za koje se podaci prikupljaju posebnim anketama. Indeksi cijena (opi i grupni) kao i indeks trokova ivota, raunaju se na osnovi indeksnih lista reprezentativnih proizvoda i usluga odgovarajuih ponderacija (struktura), prema tzv. Laspeyresovoj formuli:

Pn P0

* W0 W0

gdje su Pn prosjena cijena u tekuem razdoblju (mjesecu) Po prosjena cijena u baznom razdoblju i Wo relativna struktura vrijednosti prodaje u baznom razdoblju

73

Pomini prosjeci Metoda izraunavanja pominih prosjeka sastoji se u predoavanju trenda u odabranoj toki vremena pomou prosjeka frekvencija u okolini te toke. Jednostavnije reeno, to je "izglaivanje" vremenske serije, odnosno smanjivanje utjecaja oscilacija, prema jednostavnoj formuli (za trogodinji pomini prosjek):

y y y y y y
1 2 3

3 3 3 Usporeivanjem grafikog prikaza originalnih vrijednosti i vrijednosti pominih prosjeka, primjeuje se da linija koja povezuje toke pominih prosjeka bolje ukazuje na tendenciju promatrane pojave nego dijagram originalnih vrijednosti (neutralizirani su ekstremi izazvani sluajnim utjecajima). Ova metoda ima svoje prednosti: fleksibilna je u vremenu, svaka nova frekvencija omoguava izraunavanje novog prosjeka, a pri tom se ne mijenjaju brojane vrijednosti prije utvrenih pominih prosjeka. Meutim, nije mogue odrediti pomine prosjeke za poetak i kraj razdoblja, a potrebno je poznavati prirodu analizirane pojave i cilj analize, jer o tome ovisi odabir duine pominog prosjeka. Ako su nesistematske varijacije oko trenda malene, dobri e se rezultati postii upotrebom relativno malog broja lanova (rauna se prosjek kraeg razdoblja). Suprotno tome, vee varijacije zahtijevaju prosjeke veih dimenzija, jer to je uzeto razdoblje vee, vrijednosti pominih prosjeka su izglaenije. Na taj nain se smanjuje utjecaj sluajnih varijacija, odnosno vrijednosti sluajne komponente. Na temelju ovog dijagrama uoljive su razlike izmeu "izglaenog" niza i niza koji tvore originalni podaci. Nestale su vee oscilacije i sada je uoljivija tendencija pada proizvodnje jabuka u promatranom razdoblju.
Trend Zbog toga to se metodom pominih prosjeka ne dobivaju podaci za posljednja razdoblja niza, esto se te vrijednosti procjenjuju metodom trenda. Trend je dinamika srednja vrijednost, osnovni smjer kretanja neke pojave, odnosno linija koja se najbolje prilagoava originalnim podacima iz vremenskog niza. Aritmetika sredina podesna je za opisivanje vremenskog niza koji ne ispoljava sistemsku kovarijaciju s vremenom. Geometrijskom sredinom uspjeno se obiljeava vremenski niz ije frekvencije priblino ine geometrijski red, odnosno ije su relativne uzastopne promjene priblino konstantne. Spomenute srednje vrijednosti neovisne su u vremenu, tj. dane su kao konstante. Velik broj ekonomskih vremenskih serija, meutim, pokazuje sistematsku kovarijaciju s vremenom. Osnovna tendencija razvoja pojave u vremenu zove se upravo trend. Obzirom da je razina ekonomske pojave rezultat mnogobrojnih utjecaja, od kojih neki imaju obiljeja sluajnih varijacija, statistiki model vremenske serije sadri neku funkciju vremena i varijablu koja predstavlja sluajne utjecaje. Prema obliku linije koja prati tok pojave, razlikujemo linearni trend, eksponencijalni trend, odnosno hiperbole, asimptotske funkcije. Izbor tipa, odnosno oblika modela ovisi o prirodi analizirane pojave. Da bi se uoila tendencija razvoja, dobro je raspolagati vremenskom serijom s to veim brojem frekvencija (u poljoprivredi - bar dvadeset godina), jer se na taj nain pouzdanije zakljuuje o karakteristikama razvitka. Pomono sredstvo za odabir modela je grafiki prikaz, jer se pomou njega donosi priblian sud o moguem obliku osnovne tendencije razvitka ili tipu trenda. Npr., ako promatramo promjene po jednakim intervalima i ako su prve diferencije frekvencija priblino konstantne, osnovna je tendencija linearna, pa e se raditi i o linearnom 74

,........

n 2

n 1

trendu; svojstvo jednostavne eksponencijalne funkcije je da se vrijednosti funkcije mijenjaju za isti relativni iznos, ako se varijabla x (obino godina) promijeni za jedinicu. Linearni trend Linearni trend pokazuje u svakom jednakom razdoblju isti apsolutni iznos promjene pojave, bilo da je to porast ili pad, a prikazan je nagibom pravca. Njegova je jednadba pravca Yc = a + bx, gdje su

a
b

y n
xy

Za neparan broj godina, ishodite je sredinja godina (ima vrijednost x= 0). Paran broj godina se transformira tako da dvije sredinje godine dobiju vrijednosti 0,5 i 0,5 (razmak 1) ili 1 i 1 (razmak 2). Ove formula za parametre "a" i "b" vrijede samo ako je ishodite na polovici razdoblja.

Parametar "b" oznaava taj nagib, odnosno pokazuje za koliko e se Yc promijeniti ako se "x" promijeni za jedinicu vrijednosti (ako je "b" pozitivan, trend raste, ako je "b" negativan, trend pada). Parametar "a" jednak je ordinati u ishoditu, odnosno u toki x = 0. Jednadba trenda dobra je za analize prolog razdoblja, ali i za prognozu kretanja pojave u bliskoj budunosti, ukoliko pretpostavljamo da e se pojava kretati priblino tom linijom trenda. Uvrtavanjem odgovarajueg x-a, dobijemo trend-vrijednosti za svaku godinu, pa tako i onu u budunosti. to su trend-vrijednosti blie empirijskim vrijednostima, to je trend reprezentativniji. Jednako tako, to su prognoze vremenski udaljenije, to su manje pouzdane. S obzirom da je trend srednja vrijednost, statistika analiza sadri i utvrivanje pokazatelja reprezentativnosti te srednje vrijednosti. Ocjena reprezentativnosti trenda temelji se na promatranju razlika opaenih i trend vrijednosti. to su ta odstupanja manja, reprezentativnost trenda je vea; vee razlike pokazuju da je trend manje reprezentativan. Najee se reprezentativnost trenda mjeri pomou standardne greke. Standardna greka (standardna devijacija) je prosjeno odstupanje empirijskih vrijednosti od trend vrijednosti (d = Y Yc). Izraena je u istim jedinicama kao i originalne frekvencije, a rauna se kao

SY c

d n

Relativna standardna greka (koeficijent varijacije trenda) je relativna mjera reprezentativnosti, odnosno omjer standardne greke i prosjeka frekvencija pomnoenih sa 100.

75

% SY c

SY c * 100 a

Krivolinijski trendovi S obzirom da u poljoprivredi linearni odnosi gotovo ne postoje, linearni trend esto nee dobro predstavljati promatranu pojavu. Ako liniju trenda elimo prilagoditi originalnim vrijednostima vremenskog niza kada taj niz prikazuje pojavu koja se u toku vremena kree priblino u obliku neke krivulje, tada se mora izraunati jednadba krivolinijskog trenda. Od krivolinijskih trendova najei su i najjednostavniji parabolini (kvadratni) i eksponencijalni trend. Kvadratni trend ima funkciju sljedeeg oblika: Yc = a + bx + cx2 pri emu su parametri (za ishodite u sredini razdoblja):
a y N x4 x4 x2 x2 yx 2 b xy x2

yx 2 N x
4

x2 x
2

x2 y

Eksponencijalni trend opisuje pojavu, ija je varijacija dana funkcijom: Yc = A* Bx pri emu je taj model jednostavnije rijeen tako da se linearizira logaritamskom transformacijom: log Yc = a + bx, gdje su a = log A b = log B, odnosno
a log y N

x * log y x2

Parametar "a" predstavlja trend-vrijednost za razdoblje koje prethodi poetnom razdoblju, a "b" pokazuje koliko e se puta promijeniti trend-vrijednosti ako se varijabla vrijeme povea za jedan; taj koeficijent sadri informaciju o stopi promjene trend-vrijednosti. Osim kvadratnog i eksponencijalnog trenda, za uoavanje tendencija o razvoju neke pojave esto se koriste i kubni trendovi, odnosno trendovi ija je jednadba polinom vieg stupnja. Grafiki njihov izgled moe biti razliit, ovisno o osobinama pojave koja tumae. Jasno, sve metode trenda pogodne su za prognozu bliske budunosti, ba kao i linearni trend, ali se uvijek mora unaprijed pretpostaviti koji trend najbolje opisuje pojavu. To je jednostavno zakljuiti ve prema grafikom prikazu originalnih vrijednosti promatrane pojave. Ipak, u sluaju da niti jedan od trendova nije dovoljno reprezentativan (relativna standardna greka je via od 5%), biramo drugu metodu prognoze: stopu promjene. Stopa promjene Osim metode trenda, za planiranje budueg kretanja pogodna je i (godinja) stopa promjene. To je relativni pokazatelj promjena u odreenom vremenskom razdoblju u odnosu na prethodno razdoblje. Tumai se kao prosjeni godinji porast ili pad koji biljei promatrana pojava u analiziranom razdoblju. 76

Za raunanje stope promjene potrebni su samo podaci za poetak i kraj promatranog razdoblja, to je njezina prednost. Meutim, tako da se ne vidi kakove su se promjene dogaale u meuvremenu, to je, svakako, nedostatak ove metode.

Stopa promjene

n 1

vrijednost pojave n - te godine 1 * 100 vrijednost pojave prve promatrane godine

gdje je "n" broj godina promatrane pojave. Vrijednost razlomka pod korijenom oznait emo sa "K", pri emu vrijedi: K>1 stopa je pozitivna K<1 K=1 stopa je negativna stopa jednaka nuli.

Pretpostavimo da analiziramo kretanje broja stabala maslina u nekom dvadesetogodinjem razdoblju i da je stopa promjene 10%. To nikako ne znai da je broj stabala od prve do posljednje godine promatranog razdoblja pao samo za 10%, ve da je prosjeni godinji pad broja stabala maslina bio 10%. Drugim rijeima, kao da je svake godine zabiljeen pad od 10%, to u konanici znai da je taj pad bio znatno vei. Sve metode planiranja polaze od dosadanjih kretanja i sadanjeg stanja, jer samo temeljitom analizom prethodnog razdoblja moemo zakljuiti koje elemente treba mijenjati da bi budui razvitak bio to uspjeniji. Metode trenda i stope promjene polaze od pretpostavke da e se budua kretanja pojave odvijati na isti nain i u istim uvjetima kao u prethodnom razdoblju. Drugi, savreniji modeli planiranja uzimaju u obzir mogunost promjene uvjeta proizvodnje (ili neke druge pojave). esto se javlja potreba i za segmentarnom analizom, kako bi se uoili ili izostavili dijelovi serije koji pokazuju suprotna ili ekstremna kretanja. Izostavljanjem takvih razdoblja moe se dobiti trend koji e bolje zastupati pojavu i samim tim moemo popraviti projekciju. No, ma kako sloen bio model, on je ipak samo pojednostavljena slika buduih kretanja.

77

Analiza posjedovne strukture po Lorenzu Lorenzova krivulja je krivulja koncentracije; predstavlja grafiki prikaz rasporeda (distribucije) jednog obiljeja nekog skupa jedinica (npr. skup zaposlenih radnika prema zaradama, aktivnog stanovnitva prema dohotku, poljoprivrednih gospodarstava prema veliini obradive povrine i slinih veliina) i vrijednosti koje ispunjavaju uvjet da se mogu zbrajati, mjeriti i kvantitativno izraziti. Lorenzova krivulja je sintetika, kumulativna krivulja koja se konstruira pomou relativnih kumuliranih frekvencija koje se nanose na koordinate pravokutnog koordinatnog sustava i to na os x - apscisu - relativne kumulirane frekvencije broja jedinica u skupu (fi), a na os y ordinatu - relativne kumulirane frekvencije vrijednosti obiljeja (fixi). Prenoenjem ovih veliina na povrinu koordinatnog sustava formiraju se toke ijem se povezivanjem dobije krivulja koncentracije koja se moe javiti u razliitim oblicima, poevi od pravca - nazvanog pravac ravnomjernosti ("idealne razdiobe"), preko slabe do jako naglaene koncentracije. Ukoliko je Lorenzova krivulja blia pravcu "idealne razdiobe", pojava koju prouavamo je ravnomjernije raspodijeljena na svoje nositelje. Suprotno tome, krivulja koja se pribliava osi "x", govori o neravnomjernoj raspodjeli. Brojani izraz nejednakosti (koncentracije) zove se indeks koncentracije. On je jednak omjeru povrine izmeu Lorenzove krivulje i pravca jednakosti (ravnomjerne raspodjele) prema povrini trokuta u kome lei ta krivulja. Kako je povrina datog trokuta (1/2 ili 0,5) uvijek vea ili najvie jednaka povrini to je zatvara Lorenzova krivulja s pravcem jednake razdiobe, indeks koncentracije je broj iz intervala 0,1 . Dva su ekstremna sluaja koja to potvruju, ali se ne dogaaju u praksi. U prvom ekstremnom sluaju, Lorenzova krivulja se poklapa s pravcem "idealne razdiobe", pa je, prema tome, povrina koju zatvaraju jednaka nitici (nuli). Samim time i indeks koncentracije je jednak nuli (0 / 0,5 = 0). U drugom sluaju se Lorenzova krivulja spustila na samu os "x" i s pravcem "idealne razdiobe" zatvara povrinu identinu povrini trokuta u kojem se nalazi. Zato je i indeks koncentracije u ovom sluaju jednak jedinici (0,5 / 0,5 = 1). Indeks koncentracije K, koji pripada empirikoj Lorenzovoj krivulji, najlake i najbre moe se izraunati po formuli:

n i 1

xi 1 yi

i 1

xi yi

gdje je xi kumulativni postotak broja nositelja, a yi kumulativni postotak agregata dohotka, povrina ili neke druge pojave sa svojstvom kumulativnosti. Primjer sa idue strane govori o rasporedu zakupljenih poljoprivrednih povrina prema kategorijama poljoprivrednih gospodarstava (prema veliinskim razredima). Iz tablice, ali i iz slike uoavamo neravnomjernu distribuciju: naime, oko 50% svih poljoprivrednih gospodarstava zakupilo je svega oko 10% povrina; 90% gospodarstava zakupljuje manje od 40% povrina. Loginim slijedom, preostalih 10% gospodarstava (u kategorijama iznad 6 ha, to vidimo iz tablice, iz kumulativa broja gospodarstava) zakupljuje vie od 50% povrina. To potvruje i indeks koncentracije koji je vei od 0,7. LITERATURA I IZVORI 1. Samuelson, P. A. i Nordhaus W. D. (1992.): "Ekonomija", "MATE" d.o.o. Zagreb 2. oi, I., Serdar, V. (1997.): "Uvod u statistiku", kolska knjiga, Zagreb 3. Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod "Miroslav Krlea" i Masmedia, Zagreb, 1995 4. Statistiki ljetopis Hrvatske, DZS, odgovarajua godita 78

MIKROEKONOMIKA31

31

Prof. dr. sc. Vjekoslav Par

79

Temeljna mikroekonomska pitanja Temeljna mikroekonomska pitanja svoje porijeklo nalaze u injenici da je svijet trinog gospodarstva svijet oskudice. Zbog oskudice proizvoai, jednako kao i potroai, primorani su raspoloive resurse upotrijebiti tako da u najmanjoj moguoj mjeri osjete oskudicu. U ovome smislu proizvoai i potroai nastoje izmeu moguih alternativa izabrati onu alternativu koja e im osigurati najveu moguu korist u odnosu na resurse kojima raspolau. Njihov se izbor temelji na analazi trokova i koristi koje uz sebe vezuje pojedina alternativa. Stoga se oskudica, izbor i analiza trokova i koristi smatraju temeljnim mikroekonomskim pitanjima. Njihovo razumijevanje vano je za razumijevanje svih ostalih pitanja koje prouava mikroekonomija. Oskudica kao sredinji ekonomski problem Raspoloivi resursi, kao to su vrijeme, dohodak, prirodni izvori i slino, nisu neograniene veliine. S problemom ogranienih resursa suoava se pojedinac, jednako kao to se suoava poduzee ili neki vei kolektivitet. Stoga svi oni, bilo da su bogati ili siromani, svakodnevno moraju birati kako bi raspoloive resurse mogli upotrijebiti na nain koji e najbolje zadovoljiti njihove elje. U uvjetima neogranienih elja, s jedne strane, i ogranienih resursa, s druge strane, govorimo o oskudici. Oskudica je stanje u kojem je raspoloiva koliina nekog dobra manja od koliine koja je potrebna da bi se zadovoljila potranja svakog onog koji eli takvo dobro. Ekonomsko dobro je svako ono dobro za kojim je potranja pri nultoj cijeni vea od raspoloive koliine. Besplatno dobro je dobro ro ija je raspoloiva koliina dovoljna da pri nultoj cijeni zadovolji cjelokupnu potranju. Sve nae odluke podrazumijevaju izbor izmeu alternativa odnosno izbor jednog dobra ili aktivnosti nasuprot drugom dobru ili aktivnosti. Pojedinci nakon srednje kole odluuju hoe li studirati ili e se zaposliti. Oni koji su odluili nastaviti kolovanje trebaju odluiti hoe li se upisati na sveuilite koje preferira rad u manjim skupinama ili na sveuilite koje organizira predavanja za vei broj studenata. Studenti odluuju hoe li stanovito vrijeme provesti u uenju ili e raditi neto drugo, jednako kao to odluuju hoe li svoj deparac potroiti na veernji izlazak ili e kupiti neku knjigu. Potroai su suoeni s problemom izbora kada idu u supermarket i kada moraju izabrati izmeu razliitih dobara ili razliitih koarica dobara. Racionalni izbor ili analiza trokova i koristi U primjeru studenta koji treba odluiti hoe li se upisati na sveuilite koje preferira rad u manjim skupinama ili na sveuilite koje nastavu izvodi u veim skupinama u pitanju je odluka izmeu alternativa koje uz sebe vezuju jednu dobru i jednu lou stranu. Izborom prvog sveuilita student e uivati u koristima koje prua rad u manjim skupinama, ali e zato platiti veu kolarinu. Izborom drugog sveuilita student e platiti manju kolarinu, ali e zato morati prihvatiti niu kvalitetu studija. Potroai su suoeni s problemom izbora kada idu u supermarket i kada moraju izabrati izmeu razliitih dobara ili razliitih koarica dobara. Ekonomisti ovaj problem izbora rjeavaju pomou analize trokova i koristi. Analiza trokova i koristi je metoda koja polazi od toga da bi neku alternativu ili aktivnost trebalo izabrati ako, i samo ako, njene koristi nadmauju njene trokove. Zakon oskudnosti temeljni je ekonomski problem Dobra su oskudna zato to nema dovoljno resursa da se proizvedu sva dobra koja ljudi ele troiti U osnovi navedenih definicija su dvije kljune zamisli u ekonomiji.

80

Prvo: Sva su dobra oskudna. Ne postoji nain da neka zemlja moe proizvoditi beskonane koliine dobara. Iz toga proizlazi da bez obzira na to koliko ekonomija neke zemlje bila razvijena ona ne proizvodi dovoljno da bi mogla zadovoljiti ak i mali broj elja svih svojih stanovnika. Drugo: Poto su elje neograniene, a dobra ograniena ekonomija mora pronai nain da dobra proizvodi na najefikasniji mogui nain. Efikasnost je, dakle, druga bitna odrednica suvremenih ekonomija. Iz ove dvije zamisli se javljaju tri temeljna pitanja u ekonomiji odnosno centralni problemi oko kojih se vrti ekonomija bilo kojeg drutva u svijetu. Tri temeljna pitanja u ekonomskoj znanosti na koja svaki ekonomski sistem mora odgovoriti, da bi zadovoljio neograniene potrebe u uvjetima ogranienih resursa su: 1. to proizvoditi? - koje materijalno dobro ili uslugu proizvoditi, i u kojim koliinama? Postoji nebrojeno naina da se zadovolje potrebe. Broj poznatih dobara raste svakim danom. Svakoj drutvenoj zajednici neophodna su dobra poput hrane i pia, odjee, ogrijeva, stambene infrastrukture itd. 2. Kako proizvoditi? - broj proizvodnih tehnika je velik. Koju kombinaciju kapitala, ljudskog rada i sredstava za rad treba koristiti u izradi neophodnih dobara? Neka dobra zahtijevaju vee uee ljudskih resursa, dok je za neka potrebna visoko sofisticirana tehnologija. 3. Za koga proizvoditi? - kako rasporediti proizvedeno meu uesnicima u zajednici? Ko e zadovoljavati potrebe putem proizvedenih dobara - individue ili organizacije? Drava i drutvena zajednica? Tri temeljna ekonomska pitanja u poljoprivredi 1. Koja dobra i usluge proizvoditi? (penicu, kukuruz, stoku, povre, cvijee, itd.) 2. Kako proizvoditi dobra i usluge? (Na velikim ili malim obiteljskim gospodarstvima, poljoprivrednim tvrtkama ili zadrugama? Kojom tehnologijom?) 3. Za koga proizvoditi? Tko e ostvariti dohodak? Proizvoai u poljoprivredi ili oni u preraivakoprehrambenom kompleksu. Uinkovitost (efikasnost) je jedan od sredinjih pojmova ekonomije: 1. Tehnika uinkovitost (efikasnost) je obino mjera fizikog proizvoda po jedinici inputa ulaganja (npr. mlijenost po kravi, prirod usjeva po hektaru). 2. Ekonomska uinkovitost (efikasnost) je mjera uspjeha odluka izmeu proizvodnih metoda i proizvedenih dobara. Te se odluke trebaju odnositi na proizvodne trokove i vrijednost finalnog proizvoda. Najvei prinos moe biti ekonomski neuinkoviti ukoliko je postignut s trokovima koji preteu dodatnu vrijednost proizvodnje. 3. Proizvodna uinkovitost se javlja kada drutvo ne moe poveati proizvodnju (output) nekog dobra, a da ne smanji proizvodnju drugog dobra. Jedno uinkovito gospodarstvo je ono koje je na svojoj granici proizvodnih mogunosti.

81

Ekonomija Ekonomija (dolazi od grke rijei Oikonomia; oikos-kua, nomos - zakon) je znanstvena disciplina koja prouava kako drutva upotrebljavaju oskudne resurse da bi proizvela odreena dobra i usluge i raspodijelila ih meu ljudima.
Ekonomija je znanost izbora - odluka. Ona prouava naine kako proizvoai trebaju rabiti ograniene proizvodne resurse (kao to su npr. zemljite, rad, oprema, tehnologija odnosno znanje), da bi proizveli razliita dobra (kao npr. penica, goveda, kaputi, ceste, oruje) kao i raspodijeliti ta dobra (razliitim) lanovima drutva za njihovu potronju. Ekonomija prouava na koji nain neko drutvo moe rabei oskudne resurse - proizvoditi razliita dobra i raspodjeljivati ih razliitim skupinama (tog) drutva. Ekonomija je znanost izbora - odluka. Ona prouava naine kako proizvoai trebaju rabiti ograniene proizvodne resurse (kao to su npr. zemljite, rad, oprema, tehnologija odnosno znanje), da bi proizveli razliita dobra (kao npr. penica, goveda, kaputi, ceste, oruje) kao i raspodijeliti ta dobra (razliitim) lanovima drutva za njihovu potronju. Ekonomija prouava na koji nain neko drutvo moe rabei oskudne resurse - proizvoditi razliita dobra i raspodjeljivati ih razliitim skupinama (tog) drutva.

Izbor izmeu alternativa ili trgovina ciljevima


Sve nae odluke podrazumijevaju izbor izmeu alternativa odnosno izbor jednog dobra ili aktivnosti nasuprot drugom dobru ili aktivnosti. Pojedinci nakon srednje kole odluuju hoe li studirati ili e se zaposliti. Oni koji su odluili nastaviti kolovanje trebaju odluiti hoe li se upisati na sveuilite koje preferira rad u manjim skupinama ili na sveuilite koje organizira predavanja za vei broj studenata. Studenti odluuju hoe li stanovito vrijeme provesti u uenju ili e raditi neto drugo, jednako kao to odluuju hoe li svoj deparac potroiti na veernji izlazak ili e kupiti neku knjigu. Potroai su suoeni s problemom izbora kada idu u supermarket i kada moraju izabrati izmeu razliitih dobara ili razliitih koarica dobara.

Racionalni izbor ili analiza trokova i koristi


U primjeru studenta koji treba odluiti hoe li se upisati na sveuilite koje preferira rad u manjim skupinama ili na sveuilite koje nastavu izvodi u veim skupinama u pitanju je odluka izmeu alternativa koje uz sebe vezuju jednu dobru i jednu lou stranu. Izborom prvog sveuilita student e uivati u koristima koje prua rad u manjim skupinama, ali e zato platiti veu kolarinu. Izborom drugog sveuilita student e platiti manju kolarinu, ali e zato morati prihvatiti niu kvalitetu studija. Potroai su suoeni s problemom izbora kada idu u supermarket i kada moraju izabrati izmeu razliitih dobara ili razliitih koarica dobara. Ekonomisti ovaj problem izbora rjeavaju pomou analize trokova i koristi. Analiza trokova i koristi je metoda koja polazi od toga da bi neku alternativu ili aktivnost trebalo izabrati ako, i samo ako, njene koristi nadmauju njene trokove.

Predmet izuavanja ekonomije


Predmet izuavanja ekonomije je podijeljen na dva glavna podruja: 1.mikroekonomija 2.makroekonomija Mikro i makroekonomija
Mikroekonomija Proizvodnja/output Proizvodnja Makroekonomija Nacionalna proizvodnja/output

82

Industrije ili poduzea Cijene dobara i usluga Distribucija dohotka i bogatstva U grani, aktivnosti Cijene Dohodak Zaposlenost Agregatne cijene Nacionalni dohodak U gospodarstvu

Mikroekonomija
Mikroekonomija potie od grkih rijei micros (mali) i oikonomia (privreda), ona prouava pojedinane privredne subjekte (domainstva i poduzea). Mikroekonomija se bavi ponaanjem pojedinanih ekonomskih jedinica potroaa, tvrtki, radnika, ulagaa kao i tritima koja se sastoje od tih jedinica. Mikroekonomija je jedno od najsloenijih i najvanijih podruja ekonomske analize. Dobro vladanje mikroekonomijom je kljuno za menadersko odluivanje, za kreiranje i razumijevanje dravnih politika i openito za razumijevanje kako moderno gospodarstvo funkcionira. Mikroekonomija se sastoji od brojnih znanstvenih disciplina kao npr. Marketing, Management, Strateki management, Raunovodstvo, Poslovna organizacija, Vanjsko trgovinsko poslovanje, Operacijska istraivanja, Istraivanje trita, Ekonomika poduzea, Meunarodni marketing, Meunarodna ekonomija, itd. Dio ekonomske znanosti koja prouava ponaanje ekonomskih jedinica (individua i poduzea) kao i posljedicama njihovih odluka na funkcioniranje trita i ekonomije openito. Mikroekonomija se definira kao studij ponaanja ekonomskih jedinica i donoenja njihovih odluka. Ekonomske jedinice su pojedinani potroa i pojedinani proizvoa odnosno pojedinano kuanstvo i pojedinano poduzee. Promatrano na razini ukupne potranje i ukupne proizvodnje, kuanstva i poduzea su dva relativno samostalna ekonomska entiteta ije se aktivnosti usklauju posredovanjem trita. Kuanstvo se na tritu pojavljuju kao nositelj potranje za odreenim skupom dobara i usluga, nastojei raspoloivim dohotkom maksimizirati korisnost. Stoga se moe kazati da kuanstvo odreuje to treba proizvoditi. Poduzee se, s druge strane, pojavljuje kao nositelj proizvodnje odreenih dobara i usluga, nastojei proizvesti one skupine dobara i usluga za koje pretpostavlja da e mu maksimirati korisnost izraenu veliinom profita ili nekom drugom mjerom korisnosti. Mikro agroekonomika analizira poljoprivredne tvrtke kao i obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Po svom osnovnom sadraju obuhvaa ekonomiku i organizaciju odnosno upravu poljoprivrednog gospodarstva, poduzea odnosno tvrtki (mikro pristup).

Makroekonomija
Makroekonomija potie od grkih rijei macros (veliki) i oikonomia (privreda), to znai da prouava ekonomske agregatne veliine. To znai da prouava privredu u cjelini i sveukupne mogunosti ekonomije, i unutar toga pojave kao to su: inflacija, nezaposlenost, poslovni ciklusi, te ekonomija drave i svjetska ekonomija itd. Makroekonomija se bavi analizom agregatnih ekonomskih varijabli, kao to su razina i stopa rasta nacionalnog proizvoda, kamatnjaci, nezaposlenost i inflacija. Makroekonomija je dio ekonomske znanosti koji se bavi analizom ponaanja gospodarstva kao cjeline i u ijem sreditu pozornosti se nalaze agregatne varijable kao to su proizvodnja, zaposlenost, investicije, cijene, gospodarski rast i slino. Makroekonomija se definira kao studij ponaanja gospodarstva kao cjeline, tako da su u sreditu pozornosti makroekonomije varijable kao to su proizvodnja, zaposlenost, investicije, cijene,

83

gospodarski rast i slino na dravnoj razini. Drugim rijeima, makroekonomija prouava ponaanje cjelokupne narodne privrede, pri emu su osnova za njeno prouavanje agregatne veliine. Kade se istie da makroekonomija prouava narodnu privredu kao cjelinu kroz njene najvanije agregate to ne znai da se i mikroekonomija ne bavi cjelinama kao to je, primjerice, potranja za penicom na nekom tritu. Bitna je razlika u tome to su mikroekonomske cjeline izvedene iz individualnih izbora, nasuprot makroekonomiji koja se na bavi individualnim izborima. Makro agroekonomika prouava funkcioniranje poljoprivrede kao cjeline. Po svom osnovnom sadraju obuhvaa agrarnu politiku, njezine ciljeve i mjere (makro pristup)

Metode (tehnike) u agrarnoj ekonomici


(1) Promatranje (opservacija) je metoda promatranja ekonomskih dogaaja tijekom vremena, posebice koristei se povijesnim izvorima. Istrauju se ekonomski fenomeni iz prolosti kako bi se te spoznaje mogle primijeniti u sadanjosti i u budunost. (2) Ekonomska analiza je pristup koji poinje skupom pretpostavki (hipoteza) i tada se logikim putem izvode odreena predvianja o ekonomskom ponaanju ljudi, poduzea i ukupnog narodnog gospodarstva (privrede). (3) Statistika analiza - Statistiki podaci pomau da razumijemo ekonomsko ponaanje kvantitativno. Primjena statistike zahtijeva upotrebu matematikih metoda ali i shvaanje odnosno razumijevanje problema koje se rjeavaju. (4) Pokusi (eksperimenti)Ekonomske varijable se ne mogu s takvom podrobnou mjeriti kao npr. u tehnikim odnosno fizikim, kemijskim, biotehnikim ili drugim znanostima. Teko je oponaati stvarni svijet u pokusnim uvjetima.

Modeli u ekonomiji
U mikroekonomiji koristimo modele da bi analizirali proces donoenja odluke razliitih jedinica ili agenata. Matematiki model je grafiko ili matematiko orue za objanjenje fenomena ili ponaanja ekonomskog agenta ili posebne varijable. To je okvir koji identificira sve ili samo neke utjecajne imbenike. Primjerice model ponude i potranje za penice (koji mogu biti prikazani dijagramima ili setom algebarskih jednadbi) pomae nam identificirati imbenike koji utjeu na ponudu i potranju penice. To takoer objanjava determinante cijene. Daleko najvanija je injenica da nam model omoguava prognozirati ili predvidjeti ponaanje ekonomskih agenata ili kako se varijable mijenjaju tijekom vremena. Ovo se postie prije svega koritenjem prethodnog iskustva u identificiranju ili formuliranju imbenika koji utjeu na varijable da bi potom pomou odgovarajuih tehnika procijenili kako e se varijable mijenjati u budunosti. U ekonomskim modelima pokuavamo rasvijetliti veinu najznaajnijih faktora koji utjeu na varijable koje su obuhvaene studijom te formulirati pojednostavljene pretpostavke o drugim varijablama. Primjerice, pretpostavljamo da su druge varijable konstantne (poznata pretpostavka ceteris paribus). Kada upotrebljavamo grafiki model, ograniavamo se na dvije ili najvie na tri dimenzije, jer ako je broj utjecajnih imbenika koji utjee na varijablu vei od tri, nije mogue prikazivanje na grafu. S matematikim modelima nismo ogranieni na dvije ili tri dimenzije kao u grafikom prikazivanju. U matematiki model moemo, barem teorijski, ukljuiti mnogo vie varijabla. Ali ak ni tada nije mogue ukljuiti sve imbenike. to je najvanije, model je mogue testirati, moemo kazati je li model dobar reprezentant stvarnosti. Za testiranje razliitih modela koriste se ekonometrijske metode (primjene statistikih tehnika u ekonomskim problemima).

84

Izvori podataka u agrarnoj ekonomici


- o ekonomskim pojavama

Statistiki podaci

- o tehnolokim pojavama - o demografskim i drugim pojavama - dravna

Arhivska graa

- crkvena - institucijska

- poslovna dokumentacija - poslovna izvjea -studije i lanci - poslovne i druge monografije

Literaturni izvori

Anketni izvori

- opi anketni izvori (anketna upitnica ) - dubinska (detaljna) anketa

- intervju eksperta

Ekspertna ocjena
- raunalska ekspertna ocjena

U uporabi ekonomike treba razlikovati normativne tvrdnje odnosno prosudbe i pozitivne (faktine) tvrdnje. Pozitivna ekonomika opisuje injenice i ponaanje u gospodarstvu. Pozitivne ekonomske tvrdnje kau to je bilo, to jest ili to e vjerojatno biti, sve se to moe provjeriti istraivanjem injenica. Npr. Koliki je postotak nezaposlenih? Normativna ekonomika ukljuuje etiku i vrijednost prosudbe. Na primjer: Treba li drava pomagati siromanim ljudima?

85

Predmet, zadaa i cilj mikroekonomike (prema A. Marshallu, . Babiu, Turku i Samuelsonu)


Predmet mikroekonomike je u prvom je redu odreen njezinim nazivom, a zatim opim gospodarskim problemima i spoznajama bitnima za sva poduzea bez obzira na razlike meu njima po predmetu poslovanja, po njihovom organizacijskom obliku, po karakteru vlasnitva, po veliini ili kojem drugom obiljeju. Zadaa mikroekonomike je: da prui osnovna znanja za uspjeno poslovanje poduzea (P. Samuelson), da objanjava ekonomske pojave u tom poslovanju (. Babi) i da omogui djelotvornije odluivanje (E. Heinen). Cilj mikroekonomike je da kao znanstvena disciplina potie i razvija istraivaki rad na podruju gospodarstva u poduzeima i da kao nastavna disciplina koluje i stvara ekonomiste i rukovoditelje za potrebe poduzea, drugih organizacija i ustanova. Po A. Marshallu mikroekonomika se bavi pobudama koje najsnanije i najredovitije djeluju na ponaanje ljudi u poslovnom dijelu njihova ivota, P. Samuelson smatra da ona pita to (koja dobra) treba proizvesti, kako se trebaju proizvesti i za koga ih treba proizvesti. . Babi vidi predmet mikroekonomike u procesu drutvene reprodukcije koji se odvija u poduzeu, Po I. Turku mikroekonomika prouava gospodarske pojave u poduzeu i u njihovim odnosima s drugim poduzeima.

Ekonomsko miljenje (s primjerima primjene)


Primjenu znanstveno istraivakih metoda valja zasnivati na ekonomskom miljenju kao specifinom nainu miljenja koje se oslanja na provjereno ekonomsko znanje. Na ekonomski nain razmiljanja i potrebu njegove primjene ve je potkraj 19.st. upozorio Alfred Marshall spominjui tekoe utvrivanja koliko su kretanja ponude i potranje na jednom mjestu pod uplivom tih kretanja negdje drugdje. M. Mirkovi definira ekonomsko miljenje kao sustavnu izgradnju ekonomskih mjerila. Bez ekonomskog naina miljenja mnoge bi nam se pojave iz gospodarskog ivota mogle, barem na prvi pogled, initi paradoksalne, iako su, pod odreenim uvjetima i mogue i logine, kako nam pokazuju ovi primjeri: 1. Poduzee je ostvarilo manju dobit u protekloj nego u prethodnoj godini, iako je istovremeno imalo vei ukupan prihod (jer su trokovi bre rasli od prihoda) 2. Koliinskim utedama rada, sredstava za rad i predmeta rada porasle su proizvodnost rada i ekonominost, ali se ipak smanjila rentabilnost poslovanja (jer su vrijednosni efekti ostvarenih uteda bili nadmaeni negativnim efektima porasta nabavnih ili pada prodajnih cijena). 3. Premda je u proteklom razdoblju porasla koliina uinaka, smanjila se proizvodnost rada (jer je koliina uinaka porasla za 20%, a broj zaposlenih za 30%) 4. Porastom iskoritenosti kapaciteta sa 60% na 90% pogorala se poslovna uinkovitost (jer su zbog prekovremenog i nonog rada porasli njegovi trokovi, dok su prodajne cijene ostale nepromijenjene). 5. U prethodnom su razdoblju sniene prodajne cijene iako nije bilo konkurencije, a u tekuem su razdoblju prodajne cijene poviene iako je bilo konkurencije (jer je potranja u prvom razdoblju bila nedovoljna, a u tekuem velika). 6. Poduzee je dio svojih proizvoda i usluga prodalo ispod cijene kotanja, ali je ipak povealo svoju dobit (jer su dopunski trokovi spomenutih proizvoda bili nii od dopunskih prihoda ostvarenih njihovom prodajom). 7. Vrijednost proizvodnje po jednom radniku viestruko je porasla u promatranom vremenu u usporedbi s baznim razdobljem, ali je istovremeno proizvodnost rada smanjena za 10% (jer je u

86

meuvremenu uslijedila ubrzana inflacija, a radnici su imali velikih zastoja zbog nepravovremenog pristizanja potrebnih sirovina i drugih materijala). 8. Nakon nabave i uvoenja novih suvremenijih sredstava za rad smanjila se dobit poduzea (jer su porasli ukupni fiksni trokovi, a nova sredstva za rad nisu bila dovoljno iskoritena).

Ekonomski zakoni
Zakon minimuma Temeljna spoznaja zakona je da se ni jedan uinak ne moe ostvariti bez minimalnih ulaganja odreenih elemenata Primjer: da se dobije odreena koliina penice, potrebna je neka minimalna koliina obrade, ovjekova rada, gnojiva, vlage, topline itd. Zakon maksimuma - Stalno poveanje uinaka nije mogue bez ikakvih ogranienja odnosno postoji neka granica ostvarivanja uinaka koja se ne moe poveati u danoj prilici. Razlikujemo bioloki maksimum i proizvodni maksimum. Zakon optimuma Ostvarivanje nekog odreenog uinka moe se postii razliitim kombinacijama elemenata koji se ulau. injenica je, meutim da je u danim uvjetima najpovoljnija samo jedna od tih kombinacija. Nedostatak dovoljnog broja sposobnih i strunih radnika ne moe nadoknaditi ni najsuvremenija sredstva za rada ( tehnika-tehnologija) Zakon masovne proizvodnje Poveanjem koliine uinaka stalno se smanjuju prosjeni fiksni, a time i prosjeni ukupni trokovi. Zakon rastueg prinosa Koritenjem veih sredstava (jai traktori, plugovi-sijaice veeg radnog zahvata i dr.) omoguuje se vee ostvarivanje uinaka za 20, 50 i vie %. Djelovanje ovog zakona ima odreena ogranienja. Tako napr. Ne isplati se ii na vea sredstva za rad ako za to nema stvarne potrebe (jai traktor - male proizvodne povrine). Zakon opadajueg prinosa (zakon neproporcionalnih prinos) - Prigodom sve veeg ulaganja rada na istoj poljoprivrednoj povrini ukupan prinos poveavati e se neko vrijeme ali e se prosjeni prinos po jedinici rada stalno smanjivati. Zakon supstitucije Prema ovom zakonu mogue je u odreenim radnim i poslovnim situacijama mijenjati ciljeve i sredstva uz pomo kojih se ona ostvaruju. Supstitucija (zamjena) ciljeva javlja se kao izbor proizvoda i usluga koji e se ponuditi tritu. Zakon minimalnih transportnih trokova i lokacije - Gdje locirati proizvodnju u odnosu na izvor sirovina i opskrbu uope, ali i takoer u odnosu na plasman proizvoda i usluga. Temeljni zahtjev je omoguiti minimalne transportne trokove.

Proizvodni initelji i njihova meuovisnost


Suvremena ekonomska teorija je usvojila podjelu na etiri initelja proizvodnje i to: 1. zemljite (tlo) 2. rad 3. kapital 4. upravljanje i rukovoenje (menadment) Sukladno tome i raspodjela itavoga bruto domaeg proizvoda (BDP) obavlja se na te initelje - tj. na

87

zemljite - u obliku rente, na rad - u obliku nadnice i na kapital - u obliku kamata i na upravljanje - u obliku profita. Odnos izmeu koliine raspoloivih initelja proizvodnje (inputa) i koliine proizvoda (outputa) naziva se proizvodna funkcija. Jedan isti obujam proizvodnje moe se ostvariti razliitim skladom proizvodnih initelja (tzv. input - mix). Y=f(X1, X2,...,Xn). Svako poduzee ili tvrtka ima svoju proizvodnu funkciju. Svi nastoje ostvariti najbolju, s najniim trokovima odnosno najveim profitom. Prosjek svih tvrtki ini nacionalnu ili agregatnu proizvodna funkciju. Klasini inputi su proizvodni initelji i dijele se u tri iroka podruja :prirodni resursi, rad i kapital. Prirodni resursi predstavljaju dar prirode naem proizvodnom procesu. Sastoje se (1) od zemljita, koje se rabi za poljoprivrednu proizvodnju (ili kao locus standi za graevine, tvornice, stambene objekte i za ceste); (2) od izvora energije, (energetski resursi - za pogon automobila, traktora i sl., za grijanje domova, suenje poljoprivrednih proizvoda); (3) od izvora koji nisu energija, (ne-energetski resursi kao npr. rude - bakar, natrij, pijesak). Takoer je dio nacionalnih resursa na fiziki okoli, kao npr. zrak (kojeg udiemo) i voda (koju pijemo). Rad se sastoji od ljudskog vremena utroenog u proizvodnji, tj. radinosti npr. u obradi zemljita - u poljoprivrednoj proizvodnji, u poduavanju u kolama i drugo. Kapital (kapitalni resursi) ine trajna dobra gospodarstva, proizvedena sa svrhom da proizvedu jo vie dobara. Kapital je oboje i input i output. Kapitalna dobra ukljuuju strojeve, ceste, elektronina raunala, kamione, eliane i zgrade, u poljoprivredi - poljoprivredne strojeve, gospodarske zgrade, viegodinje nasade, rasplodnu i radnu stoku, ali i zalihe min. gnojiva, stone hrane i ne-prodanih proizvoda. Inputi, outputi i proizvodnja Inputi robe i usluge koje koriste poljoprivredna gospodarstva (poduzea) u procesima proizvodnje (zemlja, rad i kapital Outputi razliite korisne robe i usluge koje se troe ili upotrebljavaju za daljnju proizvodnju Proizvodnja proces transformiranja resursa u korisna dobra ili usluge Resursi sve osigurano od prirode i prijanjih generacija koji se direktno ili indirektno koriste za zadovoljenje potreba (zemlja i dr.) Kapital ve proizvedena dobra ija je namjena proizvodnja drugih dobara (ceste, raunala, gospodarski objekti i dr.) Proizvoai svaka osoba ili grupa ljudi, javna ili privatna koja transformiraju resurse u uporabljivi, korisni output. Proizvodnja je proces kombiniranja proizvodnih imbenika (faktora) s ciljem stvaranja proizvoda namijenjenih zadovoljenju ljudskih potreba. Funkcija proizvodnje pokazuje odnos izmeu rezultata proizvodnje (outputa) i proizvodnih inputa. U proizvodnji su inputi neovisna varijabla, a outputi ovisna. Funkcija proizvodnje Q = f (L,K,N), gdje je: L koliina rada; K koliina kapitala i N koliina prirodnih resursa. Ukupni proizvod : je ukupna koliina dobara i usluga izraena u fizikim jedinicama. TP se dobiva kumulativnim zbrajanjem graninih proizvoda inputa. Prosjeni proizvod AP = TP / L,K,N (koliina inputa) Granini proizvod MPi je dodatni proizvod nastao poveanjem inputa za jednu jedinicu uz pretpostavku ceteris paribus. Proizvodnja je proces pretvaranja proizvodnih imbenika u proizvode i usluge. Predstavlja

88

transformacijski proces dobara kod kojeg se kombiniranjem razliitih INPUT-a (faktora proizvodnje) postie cilj, tj. stvaranje odreenog OUTPUT-a (uinka proizvoda ili usluge). Zadatak je menadera osigurati proizvodnju s aspekta uloene koliine inputa i ostvarene koliine outputa na nain da gospodarstvo ostvari maksimalni profit. Da bi se to ostvarilo treba u nekom proizvodnom ciklusu zadovoljiti tri uvjeta: 1. optimum koliine inputa tj. optimalan odnos input-proizvod 2. optimalna kombinacija inputa tj. optimalan odnos input-input 3. optimalna proizvodna kombinacija tj. optimalan odnos proizvod-proizvod
IZBOR IZMEU

imbenici proizvodnje

Proizvodi

INPUTI

PROIZVODNJA

OUTPUTI

RAZLIITE KOMBINACIJE (TEHNOLOGIJA TEHNIKA-ORGANIZACIJA- OBUJAM PROIZVODNJE i dr.)

INPUTI ZEMLJA; RAD i KAPITAL odnosno robe i usluge koje gospodarstvo (ili odnosna proizvodnja) koristi. ZEMLJA - prirodni resurs - dar prirode gospodarsko tlo -namijenjeno proizvodnji (osnovna obiljeja : neumnoivost - neunitivost - nepominost) KAPITALNI RESURSI- strojevi, gospodarske zgrade Novana sredstva Repromaterijali (z.sredstva, gnojivo, sjeme itd.) OUTPUTI- poljoprivredni proizvodi- razliite korisne robe i usluge koji se troe ili upotrebljavaju za daljinu proizvodnju. Proizvodnja Proizvodnja je stvaranje jednog proizvoda kroz jedan ili vie procesa s ciljem da se proizvod proda. Proizvodnja se moe odvijati u privatnim domovima (kuhinjski stol i garaa), u manjim radionicama ili velikim tvornicama na polju itd.. Uobiajeni faktori proizvodnje na razini ekonomike poduzea: rad, sredstva rada, sirovine i energija, rukovoenje, planiranje, organizacija. Principi proizvodnje u kontekstu ekonomike poduzea: kod zadanog INPUT-a postii najvei OUTPUT, kod zadanog OUTPUT-a upotrijebiti najmanji INPUT, za zadane kriterije optimizacije odrediti odgovarajui INPUT i OUTPUT 89

Teorija proizvodnje Gospodarstva mogu efikasno proizvoditi, a njihovi trokovi proizvodnje mogu se promijeniti kao posljedica promjena ulaznih trokova i razina proizvodnje. Postoje znatne slinosti kod odluka o optimizaciji koje donose gospodarstva i onih koje donose potroai. Teorija poduzea opisuje kako gospodarstva donose proizvodne odluke o minimalizaciji trokova, te kako trokovi ovise o razini proizvodnje. Ta saznanja pomau nam da shvatimo osobine trine ponude, te su korisna za razumijevanje problema koji se redovito pojavljuju u poslovanju. Fizike odnose koji opisuju kako se inputi (rad i kapital) pretvaraju u proizvode nazivamo proizvodna tehnologija. Ona se moe prikazati u obliku proizvodnje saetim prikazom pretvaranja faktora proizvodnje u proizvode. Pomou nje moe se prikazati kako se mijenja output pod utjecajem promjene prvo jednog, a zatim svih faktora proizvodnje. U procesu proizvodnje se mogu pojaviti razliite situacije u kojima meneder mora dobro poznavati zakone proizvodnje i trita kako bi sa svojom tvrtkom poslovao efikasno. Dranje trokova na minimumu, al ipak uz proizvodnju poeljnu koliinu finalno dobra, tj. outputa je jedna od glavni zadaa. Ista se proizvodnja moe postii razliitim dobrima, tako je vano da meneder odlui kako e njegovo poduzee poslovati najefikasnije i s najmanjim trokovima. Proizvodnja e rasti dodavanjem inputa. U nekom situacija e taj rast biti stalan, u nekima e rasti do odreene koliine po e stati, a u nekima e manje nego oekivano.Zato je vano otkriti granicu proizvodnje na kojoj poduzee djeluje uinkovito

Funkcija proizvodnje
Funkcija proizvodnje je isto tehniki odnos koji povezuje ulaganja faktora i koliine proizvodnje (inpute i outpute). Ona opisuje zakone proporcije, odnosno transformaciju faktora (inpute) u proizvode (outpute u svakom pojedinanom vremenskom razdoblju.( ako se tehnologija mijenja imamo tehniki progres) Funkcija proizvodnje predouje tehnologiju poduzea/gospodarstva ili ukupne ekonomije. Funkcija proizvodnje ukljuuje sve tehniki efikasne metode proizvodnje. Metoda proizvodnje (proces,aktivnost) je kombinacija faktora potrebnih za proizvodnju jedine jedinice proizvodnjeFunkcija proizvodnje je odnos izmeu maksimuma outputa ili proizvodnje koja se moe proizvesti i inputa koji se trae da se postigne ta proizvodnja. Ona je definirana za dano stanje tehnikog znanja. Odnos inputa i razine proizvodnje opisan je proizvodnom funkcijom. Ona nam pokazuje najvei output Q koji neka tvrtka moe proizvesti uz bilo koju zadanu kombinaciju inputa.
Q = F (K, L) Q najvei output K kapital L rad

Ova jednadba povezuje razinu proizvodnje s koliinama inputa tj. kapitala i rada. Proizvodna funkcija omoguuje razliite kombinacije inputa, pa razina proizvodnje moe biti otvorena na razliite naine. Kako tehnologija napreduje, a proizvodna se funkcija mijenja, tvrtka moe postii viu razinu proizvodnje uz jednaku koliinu inputa. Isto tako za proizvodnu funkciju je karakteristino da opisuje efikasnost koritenja inputa. Izokvante Izokvanta je krivulja koja povezuje sve mogue kombinacije inputa za koje je razina proizvodnje jednaka. Kad je na jednom grafu prikazano nekoliko izokvanti nastaje mapa izokvanti. Ona je drugi nain za opisivanje funkcije proizvodnje.

90

Mapa izokvanti
7 6
Kapital na godinu

5 4 3 2 1 0 0 1 2 3 Rad na godinu 4 5 6 Q=55 Q=75 Q=90

Fleksibilnost inputa Izokvante pokazuju kakvu fleksibilnost tvrtke imaju pri donoenju odluka o proizvodnji. Obino tvrtke moraju postii odreenu razinu proizvodnje zamjenom jednog inputa drugim. Zadaa menadera jest da tono razumiju prirodu te fleksibilnosti. Ako uzimaju fleksibilnost u obzir, mogu izabrati kombinacije inputa koje minimaliziraju trokove i maksimaliziraju profit. Kratkorono prema dugoronom Tvrtke moraju obratiti panju na to mogu li se koliine inputa mijenjati i u kojem roku. Pritom je vano razlikovati kratki rok od dugog roka. Kratki rok odnosi se na razdoblje u kojem se jedan ili vie faktora proizvodnje ne mogu mijenjati. Kratkorono postoji barem jedan nepromjenjivi faktor proizvodnje kojeg nazivamo fiksnim inputom. Dugi rok je razdoblje u kojem su svi proizvodni inputi varijabilni. Odluke donesene u kratkom roku razlikuju se od onih koje su donesene u dugom roku. U kratkom roku tvrtke mijenjaju intenzitet koritenja tvornice i strojeva, u dugom roku tvrtke mijenjaju veliinu tvornice. Svi kratkoroni fiksni inputi posljedica su prethodnih dugoronih odluka koje su donijete na temelju procjena to neka tvrtka moe profitabilno proizvesti i prodati. Vremensko razdoblje koje dijeli kratki rok od dugog mora se utvrditi od sluaja do sluaja. Nema tono odreenog vremenskog razdoblja. Proizvodnja s jednim varijabilnim faktorom Pri odluci za nabavu odreenih inputa tvrtka mora usporediti koristi i trokove. Ponekad je korisno usporediti granine veliine koristi i trokova. Drugi pristup sastoji se od usporeivanja prosjenih veliina. Kad je kapital fiksan, a rad je varijabilan, tvrtka moe poveati proizvodnju jedino poveanjem inputa rad. Prosjeni granini proizvod Doprinos rada u proizvodnom procesu moe se opisati uz pomo prosjenog i uz pomo graninog doprinosa. Prosjeni proizvod rada izraunava se dijeljenjem ukupne proizvodnje Q s ukupnim inputom rada L. Prosjenim proizvodom rada mjeri se produktivnost radne snage neke tvrtke kroz koliinu proizvodnje koju svaki radnik u prosjeku proizvede. Granini proizvod rada ovisi o koliini upotrijebljenog kapitala. Kad je granini proizvod vei od prosjenog, prosjeni proizvod raste, a kad je granini proizvod manji od prosjenog, prosjeni se proizvod smanjuje. Krivulja prosjenog proizvoda rada prikazuje geometrijski odnos ukupnog proizvoda. Prosjeni proizvod rada jednak je ukupnom proizvodu podijeljenom koliinom inputa rada. Openito, prosjeni proizvod rada dan je nagibom crte koja povezuje ishodite i odgovarajuu toku na krivulji ukupnog proizvoda. Granini proizvod rada je promjena ukupne proizvodnje zbog poveanja inputa rada za jednu jedinicu. Openito, granini proizvod rada dan je nagibom krivulje ukupnog proizvoda u toj toki. Zakon opadajuih graninih prinosa Zakon opadajuih graninih prinosa kae da e se sa svakim dodatnim jedininim poveanjem nekog

91

inputa dostignuti toka nakon kaje e se dodatni output poeti smanjivati. Kad je input rada nizak (a kapital fiksan), dodatni rad dovodi do znatnog poveanja proizvodnje zato da se radnici mogu specijalizirati za odreene poslove. Prije ili poslije nastupi zakon opadajuih graninih prinosa: ako radnika ima previe, neki e od njih postati neuinkoviti, a granini proizvod rada pasti. Taj zakon moe vrijediti i u dugom i u kratkom roku te opisuje padajui ali ne nuno i negativni granini proizvod. Politiki ekonomist Thomas Malthus puno se bavio zakonom opadajuih graninih prinosa. Vjerovao je da ograniene povrine zemljita nee moi proizvesti dovoljno hrane kako bude rastao broj stanovnika i onih koji e obraivati zemlju, pa e uslijediti masovna glad. U veini zemalja je tehnoloki napredak izmijenio proizvodnju hrane. Zbog toga su prosjeni proizvod rada i ukupna proizvodnja porasli. Kako je rast produktivnosti poljoprivrede doveo do porasta ponude hrane, cijene su opadale (osim u ranim 1970-ima). Kako je porasla proizvodnja hrane tako je na nekim prostorima porasla i povrina zemlje namijenjena poljoprivredi (Afrika, Latinska Amerika, Daleki Istok) dok je na drugim prostorima pala (Sjeverna Amerika i Zapadna Europa). Za porast proizvodnje hrane nije zasluno poveanje poljoprivrednih povrina ve tehnoloki napredak. Produktivnost rada Produktivnost rada je prosjeni proizvod rada industrije ili cijele ekonomije. Moe biti korisna pri usporeivanju razliitih industrija i analizi kretanja unutar jedne industrije kroz due vremensko razdoblje. Najvie je vana za odreivanje ivotnog standarda koji neka zemlja moe postii. Svake godine, ukupna vrijednost dobara i usluga koju neko gospodarstvo proizvede jednaka je isplatama za sve faktore proizvodnje. Na kraju te isplate potroai primaju u obliku nadnica, plaa, dividendi ili kamata. Rast fonda kapitala jedan je od najvanijih razloga rasta produktivnosti. To je ukupna koliina kapitala koja se moe upotrijebiti za proizvodnju. Tehnoloka promjena je drugi vaan razlog rasta produktivnosti. To je razvoj novih tehnologija koje omoguuju bolje koritenje radne snage i ostalih proizvodnih faktora, te proizvodnju novih i kvalitetnih dobara. ivotni standard najvie raste u SAD-u, Japanu i Zapadnoj Europi. Veinu razdoblja Japan je imao najviu stopu rasta produktivnosti koji ovisi i o prirodnim resursima nekog gospodarstva. Proizvodnja s dva varijabilna faktora Kod proizvodnje u dugom roku inputi kapitala i inputi rada su varijabilni. Tvrtke mogu proizvoditi na mnoge naine kombiniranjem razliitih koliina rada i kapitala. Za analizu i usporedbu razliitih naina koriste se izokvante. Izokvanta povezuje sve kombinacije inputa koje daju jednaku razinu proizvodnje. Dodavanje bilo kojeg inputa poveava proizvodnju. eli li se proizvodnja drati konstantnom, a koristi se vie od jednog inputa, mora smanjiti koliina drugog inputa. Opadajui granini prinosi Rad i kapital su dugorono promjenjivi a tvrtkama koje odluuju o optimalnoj kombinaciji inputa postavlja se pitanje to se dogaa s ukupnom proizvodnjom ako se jedan input povea a drugi ostaje fiksan i obrnuto. Budui da dodavanje jednog faktora uz drugi fiksni faktor dovodi do sve manjeg dodatnog poveanja razina proizvodnje, izokvanta mora postati strmija kako se koristi sve vie kapitala umjesto rada, tj. vodoravnija kad se poveava input rada umjesto kapitala. Dolazi i do opadajuih graninih prinosa na kapital. Uz fiksni rad, granini proizvod kapitala pada kako se koliina upotrijebljenog kapitala poveava. Supstitucija izmeu inputa Kad su oba inputa varijabilna razmatra se mogunost supstitucije jednog inputa drugim. Nagib svake izokvante nam govori koja koliina jednog inputa se moe zamijeniti drugim inputom, uz zadravanje konstantne razine proizvodnje. Nagib izokvante (bez negativnog predznaka) naziva se granina stopa tehnike supstitucije (MRTS). Ona oznaava koliinu kapitala koja se mora smanjiti da bi se poveala upotreba rada za jednu jedinicu, uz zadravanje iste razine proizvodnje. Kako se pomiemo niz izokvantu MRTS opada. Takav padajui MRTS nam govori da je produktivnost jednog inputa ograniena. Kako dodajemo sve vie rada i njime zamjenjujemo kapital, produktivnost rada pada. Ako zamijenimo rad kapitalom, produktivnost kapitala e pasti. Proizvodnja zahtijeva ravnoteu oba inputa. Funkcije proizvodnje dva specijalna sluaja Dva ekstremna sluaj funkcija proizvodnje pokazuju mogue raspone supstitucije inputa u procesu

92

proizvodnje. Kod prvog sluaja proizvodni su inputi savreni supstituti. MRTS je konstantan u svakoj toki izokvante. Posljedica je da je mogue postii jednaku razinu proizvodnje upotrebom preteno kapitala, preteno rada ili bilo kojom kombinacijom rada i kapitala. Drugi sluaj govori nam o tome da nikakva supstitucija inputa nije mogua. Svaka razina proizvodnje trai odreenu kombinaciju rada i kapitala: ne moe se postii dodatna proizvodnja ako se rad i kapital ne dodaju u tono odreenim omjerima. Posljedica toga je da izokvante imaju oblik slova L. Dva dobra savreni su komplementi. Via razina proizvodnje moe se postii samo istovremenim dodavanjem rada i kapitala. Funkcija proizvodnje s fiksnim proporcijama opisuje situacije gdje su metode proizvodnje ograniene. Imamo primjer za funkciju proizvodnje itarica. Mogu se proizvoditi razliitim metodama. Hrana koja potjee s velikih farmi u SAD-u obino je proizvedena kapitalno intenzivnim tehnologijama koje su mogue samo uz ogromna kapitalna ulaganja te skromno zapoljavanje radne snage. Hrana se moe proizvoditi i uz upotrebu malo kapitala i mnogo ljudskog rada. Proizvodnju u poljoprivredi moemo opisati i tako da nacrtamo izokvante koje opisuju kombinaciju inputa koja omoguuje ostvarenje odreene razine proizvodnje. Menader poljoprivrednog dobra iskoritava izokvante kao pomo pri odluivanju hoe li vie profita donijeti intenzivnije koritenje kapitala ili radne snage. Menader iz MRTS-a saznaje prirodu zamjene koja odluuje dodavanje rada i smanjenje upotrebe strojeva na poljoprivrednom dobru. Zna da njegov proizvodni proces treba uiniti kapitalno intenzivnijim, osim kad cijena radne snage nije mnogo manja od cijene upotrebe strojeva. Teko je donositi odluke o tome koliko radnika a koliko strojeva koristiti bez boljeg poznavanja trokova proizvodnje. Tona kombinacija rada i kapitala ovisi o cijenama inputa. Prinosi na opseg U dugom roku svi su inputi varijabilni pa tvrtka mora pokuati poveati razinu proizvodnje na najbolji mogui nain. Jedan od naina je taj da se promijeni opseg proizvodnje proporcionalnim poveanjem svih proizvodnih inputa. Prinos na opseg je stopa kojom razina proizvodnje raste ako proporcionalno poveamo koliine inputa. Postoje rastui, konstantni i opadajui prinosi na opseg. Rastui prinosi na opseg Rastui prinosi na opseg jest pojava da se nakon udvostruenja koliine svih inputa razina proizvodnje vie nego udvostruuje. Vei opseg proizvodnje omoguuje menaderima i radnicima da se specijaliziraju u svojim zadaama te da upotrebljavaju vee tvornice i strojeve. Poznat primjer rastuih prinosa jest tekua traka. Rastui prinosi znae da je ekonomski isplativije da proizvodi jedna velika tvrtka (uz relativno niske trokove) nego mnotvo malih tvrtki (uz relativno visoke trokove). Konstantni prinosi na opseg Pojavu kad se i nakon udvostruavanja koliine svih inputa i razina proizvodnje udvostrui nazivamo konstantnim prinosima na opseg. U tom sluaju veliina tvrtkinih pogona ne utjee na produktivnost njezinih faktora. Neki pogon koji koristi odreeni proizvodni proces moe se lako kopirati, pa dva pogona mogu proizvesti dvostruko viu razinu proizvodnje. Opadajui prinosi na opseg Udvostruavanje inputa moe dovesti i do manje od dvostrukog poveanja razine proizvodnje. Takav sluaj naziva se opadajui prinosi na opseg i odnosi se na tvrtke koje ve posluju s velikim opsegom proizvodnje. Do smanjenja produktivnosti rada i kapitala dovode tekoe s organizacijom i upravljanje s velikim operacijama. Sluaj opadajuih prinosa na opseg je najee izazvan problemima u koordinaciji radnih zadataka te odravanjem komunikacijskih linija izmeu menadmenta i radnika.

93

Shema vrsta trita i tokova koji ih povezuju


Novac Resursi Usluge i novac

Trite resursa

Novac Resursi

Trite proizvoaa

Porez i robe

Trita drava
Usluge i novac Porez i robe

Porezi Usluge

Trite potroaa

Novac

Trite posrednika

Novac

Robe i usluge

Robe i usluge

etiri su kamena temeljca trine ekonomije: 1. Privatno vlasnitvo kao dominirajui oblik svojine u drutvu nad zemljitem, radom i kapitalom; 2. Profit kao mjerilo uspjenosti i pogonsko gorivo; 3. Sloboda izbora, gdje svako ima mogunost sam da odlui na koji ce nain valorizirati svoja znanja i sposobnosti; 4. Konkurencija, kao borba izmeu ponuaa na tritu koja dovodi do stalnog poboljanja kvalitete ponude i sl. Trita po prostoru mogu biti lokalna, regionalna, domaa i inozemna, a s aspekta strukture mogu biti perfektna i imperfektna. Ekonomska uloga drave se svodi na tri vana zadatka: 1. Osigurati stabilnost ekonomije zemlje kao cjeline. (uz pomo makroekonomske politike monetarna politika, fiskalna politika i sl.). 2. Osigurati efikasnost u podrujima u kojima nije prisutan privatni kapital. (osnovana infrastruktura) 3. Osigurati socijalnu pravdu. (uz pomo poreznog sustava, ali ne i direktnim uplitanjem u biznis) Trno gospodarstvo je jedan aktivni mehanizam za nesvjesnu koordinaciju ljudi djelatnosti i poslova poduzea putem sustava cijena i trita. Trno gospodarstvo je ono u kojem pojedinci, potroai i poduzea (gospodarstva) donose glavne odluke o proizvodnji i potronji. Trite se moe razumjeti u vrlo openitom smislu kao bilo koje mjesto gdje prodavai i kupci obavljaju posao. Trite je dogovor - ureenje (aranman) kojim kupci i proizvoai proizvoda meusobno djeluju (komuniciraju) u odreivanju cijena i koliina (tih) proizvoda. Potroai odreuju u okviru raspoloivog dohotka to e i koliko kupovati. Upravo tako alju signale proizvoaima to i koliko proizvoditi. Poduzea oslukuju to trite trai te proizvode traene proizvode tehnologijom koja najmanje kota. Odgovor na tri ekonomska pitanja (to?;kako? i za koga?) u sistemu trine ekonomije, mora se traiti na tritu i ovisi od odnosa ponude i potranje. U ovom sustavu svatko ima ansu da svoja znanja i sposobnosti pokae i valorizira na tritu i na taj nain osigura sebi i svojoj obitelji egzistenciju. Velika prednost trinog sustava je u tome to se putem mehanizma cijena reguliraju odnosi ponude i potranje, bez potrebe da se bilo tko u to mijea.

94

Trni sustav rabi ponudu i potranju da rijei tri ekonomska problema

95

Dodatak mikroekonomici32 Ponuda i potranja Ponuda je ukupna koliina nekog proizvoda koju su ponuai (proizvoai i/ili prodavai) spremni ponuditi na tritu po odreenoj cijeni uvjetima. Ponuda rastua funkcija cijene proizvoda u kojoj via cijena proizvoda determinira i veu ponudu. Kod vie cijene proizvoda vei broj ponuaa zainteresiran je za njegov plasman na tritu.
Cijena u kn Ponuena koliina A B C D E 10 15 17 19 22 100 120 145 160 190

Ukoliko na ponudu djeluje samo cijena onda govorimo o promjeni ponuene koliine. Grafiki se utjecaj cijene prikazuje pomakom uzdu jedne krivulje ponude (graf 1). Graf 1: Promjena ponuenih koliina

Ukoliko na ponudu djeluje neki od necijenovnih initelja govorimo o spremnosti ponuaa da pri istoj razini cijena ponude vee ili manje koliine nekog proizvoda/usluge, odnosno o promjeni ponude. Oznaava se pomakom krivulje ponude ulijevo (smanjenje ponude) ili udesno (poveanje ponude).

32

Dr.sc.Lari Hadelan

96

Graf 2: Promjena ponude

Necijenovni initelji koji mogu utjecati na promjenu ponude su: Trokovi inputa i tehnologije Cijene komplementarnih proizvoda Cijene konkurentnih proizvoda Organizacija trita Nenadani dogaaji (posebni utjecaji) Politika drave Moda Potranja je koliina proizvoda koja se kod odreene cijene trai na nekom tritu. Potranja je padajua funkcija cijene proizvoda to je cijena proizvoda nia, potranja je via. Shema potranje predouje odnos izmeu koliine dobara koje ljudi ele kupiti i cijena dobara
Cijena u kn A B C D E 10 15 17 19 22 Potraivana koliina 100 80 60 50 40

Ukoliko na promjenu potranje djeluje samo cijena govorimo promjeni potraivane koliine. Grafiki se prikazuje pomakom uzdu jedne krivulje potranje. Graf 3: Promjena potraivanih koliina

Ukoliko na potranju djeluju necjenovni initelji govorimo o spremnosti potroaa da pri istim cijenama kupi veu ili manju koliinu odreenog proizvoda. 97

Necijenovni initelji su: Broj stanovnika Dohodak Cijene drugih dobara Ukusi Nenadani dogaaji Cijene konkurentnih dobara Kada se ti initelji mijenjaju, krivulja potranje e se pomaknuti ulijevo (smanjenje potranje) ili u desno (poveanje potranje). Graf 4: Promjena potranje

Trna ravnotea Sile trita, ponuda i potranja, djeluju na trite da bi se postigla ravnotea cijena i koliina, odnosno ravnotea na tritu. Trina ravnoteu nazivamo jo ekvilibrij, a ona se grafiki prikazuje tokom sjecita krivulja ponude i potranje. Kod cijene iznad ekvilibrija koliine koje proizvoai ele ponuditi, nadmaiti e koliine koje potroai ele kupiti, proizvest e viak dobara i utjecati na smanjenje cijena. Isto tako cijene nie od ekvilibrija stvoriti e nestaicu te e kupci nastojati podii cijene do ekvilibrija.

Promjene trine ravnotee Poveanjem ponude nastaje nova ravnotea nia cijena i vee koliine

98

Poveanjem potranje nova ravnotea uz viu cijenu i koliinu

U duem razdoblju dolazi do promjene i cijene i potranje. Konani rezultati promjena tj. posljedice ovisne o jaini svake promjene i obliku krivulje.

99

Pitanja i zadaci za vjebu: 1. Koja je razlika izmeu promjene ponude i promjene ponuenih koliina? 2. Koja je razlika izmeu promjene potranje i potraivanih koliina? 3. Koji su necjenovni imbenici promjene ponude i potranje? 4. Nepovoljni agroekoloki uvjeti uvjetovali su smanjenje prinosa kukuruza. Koje su posljedice toga a) smanjenje ponude i poveanje cijene b) poveanje ponude i rast cijena c) smanjenje potranje i pad cijena d) poveanje potranje i rast cijena 5. Kako se zove toka u kojoj nastaje trina ravnotea ponude i potranje? 6. Liberalizacija uvoza poveava ponudu ili ponuene koliine nekog proizvoda?

100

Pojam elastinosti Elastinost u opem smislu oznaava osjetljivost neke ekonomske veliine na promjene druge ekonomske veliine s kojom se nalazi u odreenom zavisnom odnosu. Odnosno kako promjena jedne ekonomske veliine utjee na promjenu ekonomske veliine, primjerice cijena na potranju, i sl. Vrste elastinosti: 1. cjenovna elastinost ponude 2. cjenovna elastinost potranje 3. dohodovna elastinost potranje 4. unakrsna cjenovna potranja Cjenovna elastinost ponude Cjenovna elastinost ponude (Es) se definira kao proporcionalna promjena koliine ponude proizvoda ili usluga (Q) prema danoj proporcionalnoj promjeni cijene (P), ili:
Es = postotna promjena ponude postotna promjena cijene

Ponuda moe biti a) Elastina promjena cijene proizvoda manja je od promjene ponude. Na primjer, rast trine cijene nekog proizvoda od 10% prouzrokuje poveanje njegove ponude za 20%. U tom sluaju koeficijent elastinosti vei je od 1 b) Neelastina promjena cijene vea je od promjene ponude. Koeficijent elastinosti je izmeu 0 i 1. Primjer zadatka:: Zbog rasta cijene jabuke na nekom podruju s 3,00 kn/kg na 3,50 kn/kg poveala se i njihova ponuda za 20%. Koliko iznosi koeficijent elastinosti? Promjena cijene jabuka -------- 0,50/3,00 = 16,6% Es = 20% / 16,6% = 1,2 ---------elastina ponuda Cjenovna elastinost potranje Cjenovna elastinost potranje je osjetljivost, odnosno jaina reakcije potraivana koliine nekog dobra kad mu se promijeni cijena, uz uvjet da ostale stvari drimo jednake. Cjenovna elastinost potranje ( Edp) je odreena kao proporcionalna promjena u koliini koja se trai (Q) s obzirom na danu proporcionalnu promjenu cijene (P), ili:
postotna promjena potraznje postotna promjena cijene

Ed =

Potranja moe biti: Elastina - mala promjena cijene proizvoda moe prouzrokovati znatniju promjenu potranje. Koeficijet elastinosti manji je od -1. Npr. pad cijene banana od 10% (-10%) uzrokuje poveanje potranje od 30%. Neelastina - postotna promjena cijene povezana je s manjom postotnom promjenom traene koliine: koeficijent je izmeu 0 i -1. 101

Dohodovna elastinost potranje Osjetljivost potranje nekog dobra u odnosu na promjenu dohodaka. Mjeri se koeficijentom dohodovne elastinosti potranje.Dohodovna elastinost potranje (Edi) je odreena kao postotna promjena u izdacima za dobra X (ili u traenim koliinama) prema postotnoj promjeni potroakih dohodaka (Y), ili
Ed = postotna promjena potraznje postotna promjena dohotka

Mogui sluajevi: Poveanjem dohotka potranja nekog dobra poveala se vie nego proporcionalno. Koeficijent elastinosti vei je od 1 (superiorna dobra). Takvo dobro je dohodovno elastino. Potranja i dohodak rastu u istoj proporciji. Koeficijent je jednak 1. Jedinina dohodovna elastinost. Potranja raste sporije nego dohodak. Koeficijent je manji od jedan ali jo pozitivan. Proizvod je dohodovno neelastian. Negativna dohodovna elastinost - potranja se smanjuju kako dohodak raste. Koeficijent je negativan (inferiorna dobra). Npr. poveanjem dohotka smanjuje se potronja jeftinih izvora kalorija. Primjer: Porastom godinjeg dohotka nekog kuanstva s 100.000 n.j na 125.000 n.j. potronja krumpira smanjenja je sa 120 kg na 95 kg. Koliko je dohodovna elastinost potranje krumpira. Promjena potranje krumpira = (95-120)/120=-20,8% Promjena dohotka = +25% Edi = -20,8 / 25 = - 0,832 ----------- krumpir ima negativnu dohodovnu elastinost ----inferiorno dobro. Unakrsna cjenovna elastinost Ukazuje na postotnu promjenu koliine potranje za nekim dobrom izazvanu promjenom cijene drugog dobra. Npr. utjecaj porasta cijene svinjetina na cijenu govedine.

Vrijedi pravilo: Komplementi E < 0 porast cijene kave smanjit e potranju zaslaivaa Supstituti E > 0 porast cijene margarina poveati e potranju maslaca Pitanja i zadaci za vjebu: 1 . Navedite sve vrste trine elastinosti. 2. Kakva je elastinost potranje nekog dobra ukoliko je porast cijene s 10 n.j. na 15. n.j izazvala smanjenje potraivanih koliina s 200.000 komada na 180.000 komada. 3. Izraunajte koeficijent dohodovne elastinosti mlijeka ukoliko se porastom dohotka za 5% povea njegova potranja za 1%. 102

4. Jesu li osnovni prehrambeni proizvodi superiorno ili inferiorno dobro? 5. Kako e rast cijene benzina utjecat na potranju automobila ? Jesu li ta dobra komplementi ili supstituti?

103

Teorija proizvodnje Proizvodnja je proces kombiniranja proizvodnih faktora s ciljem stvaranja proizvoda namijenjenih zadovoljenju ljudskih potreba. Funkcija proizvodnje pokazuje odnos izmeu proizvodnih inputa kao neovisne varijable i rezultata proizvodnje (outputa) kao zavisne varijable. Funkcija proizvodnje Q = f (L,K,N) gdje je L koliina rada, K koliina kapitala i N koliina prirodnih resursa Izokvante - krivulje koje prikazuju upotrebu dvaju ili vie proizvodnih imbenika ija kombinacije rezultira jednakom razinom proizvodnje.

40Q

KAPITAL (K)

36Q

28Q

12Q

RAD (L)

A) Proizvodnja s jednim varijabilnim inputom Zakon opadajuih prinosa (Turgot) govori da u proizvodnji postoji toka nakon koje se uvoenjem dodatnih koliina inputa ostvaruje sve manji rast proizvodnih uinaka. Upravo zbog toga zadatak je menadera pratiti utjecaj inputa na ostvarene outpute i ostvariti optimalni odnos input-output. Npr. prinose u biljnoj proizvodnji moemo poveati primjenom mineralnih gnojiva. Meutim to poveanje je limitirano proizvodnim kapacitetima biljke. Dodavanjem dodatnih koliina gnojiva iznad te razine neemo ostvariti poveanje prinosa ve iskljuivo poveanje trokova gnojidbe.
250 200 150 100

proizvodnja

50 0 1 2 3 4 5 6 7 8

input

104

B) Proizvodnja s vie varijabilnih inputa

ZAKON PRINOSA NA OPSEG Intenzitet kojim se mijenja proizvodnja zbog promjene koliine svih inputa proizvodnje Rastui poveanje outputa iznadproporcionalno rastu inputa Konstantni promjena outputa proporcionalna promjeni inputa Opadajui promjena outputa manja od promjene inputa

RASTUI

PADAJUI

U odreivanju optimalne razine proizvodnje vano je poznavanje zakona minimuma, maksimuma, supstitucije. Zakon minimuma govori o tome da se nijedan uinak ne moe ostvariti bez minimalnih ulaganja odreenih elemenata. To znai da bi se proizvela odreena koliina penice potrebna je minimalna koliina obradiva tla, ljudskog rada, mineralnih gnojiva. Zakon maksimuma govori o tome da stalno poveanje uinaka nije mogue bez ikakvih ogranienja tj. postoji maksimum koji se ne moe prekoraiti. Zakon optimuma - ostvarenje nekog odreenog uinka moe se postii razliitim kombinacijama elemenata koji se ulau. Meutim, u danim uvjetima samo je jedna kombinacija najpovoljnija. Zakon supstitucije opisuje mogunost zamjene pojedinih elemenata proizvodnog procesa bez utjecaja na promjenu kvalitete i koliine uinaka. Optimalan odnos input-proizvod

105

Odnos inputa i outputa naziva se proizvodna funkcija. Proizvodna funkcija opisuje fiziki (koliinski) odnos izmeu inputa (proizvodnih imbenika) kao neovisne varijable i ostvarenih uinaka kao zavisne varijable. Poveanjem koliine inputa raste i koliina outputa, meutim taj porast nije proporcionalan.

106

Rezultati poslovanja Poslovni (financijski ) rezultat je razlika iznosa ukupnih prihoda i ukupnih rashoda. Ukoliko je ta razlika pozitivna poduzee je ostvarilo DOBIT, ukoliko je negativna poduzee je ostvarilo GUBITAK. POSLOVNI REZULTAT = UKUPNI PRIHODI UKUPNI TROKOVI Ukupni prihod ( UP ) je vrijednosno izraena koliina naplaenog novanog kapitala jedne tvrtke u odreenom vremenskom razdoblju. Ukupni prihod ine: Poslovni prihodi Prihodi od financiranja Izvanredni prihodi Prihodi nastaju prodajom dobara ili usluga po odreenoj prodajnoj cijeni. Poslovni prihod = koliina proizvodnje x prodajna cijena Definicija trokova TROKOVI su u novcu izraena koliina ivoga i opredmeenog rada, te uraunatih ugovorenih i zakonskih obveza, potrebnih za proizvodnju odreenih uinaka. UKUPNI TROKOVI su zbroj svih trokova odreenog razdoblja vezanih uz uinke tog razdoblja. PROSJENI TROAK je troak proizvodnje jedne jedinice uinka, a dobiva se dijeljenjem ukupnih trokova s koliinom uinaka. (Naziva se i troak po jedinici, prosjena cijena kotanja). UTROAK: koliinski izraz utroenih elemenata proizvodnje Podjela trokova prema ukupnosti: ukupni i prosjeni Ukupni trokovi - iskazani u ukupnom iznosu za odreeno vremensko razdoblje za ukupno proizvedenu koliinu uinaka. Prosjeni trokovi - su kvocijent ukupnih trokova i proizvedenih uinaka. Prosjeni trokovi mogu biti prosjeni fiksni trokovi (FT/q), prosjeni varijabilni trokovi (VT/q) ili prosjeni ukupni trokovi (UT/q). prema stupnju iskoritenja: fiksni i varijabilni trokovi Fiksni (stalni) trokovi poduzea su trokovi koji se ne mijenjaju s visinom iskoritenja kapaciteta. To znai da je poduzee optereeno istom visinom fiksnih trokovima kad se proizvodnja ne odvija kao i kad su kapaciteti maksimalno uposleni. Jedini nain da se izbjegnu fiksni trokovi je prestanak poslovanja. Fiksni trokovi su trokovi najamnina za poslovni prostor, isplata kamata na kredite, amortizacije osnovnih sredstava, plae stalnog osoblja, ugovorena plaanja za opremu, premije osiguranja Varijabilni (promjenjivi) trokovi su trokovi koji se mijenjaju s promjenom obujma proizvodnje. Vei obujam proizvodnje uzrokuje jae troenje resursa i vee varijabilne trokove. Vii prinosi penice mogui su uz obilniju gnojidbu tj. vei troak mineralnih gnojiva. Ostali varijabilni trokovi su trokovi unajmljenih radnika, troak sirovina, trokovi elektrine energije 107

Varijabilni trokovi mogu biti: a) degresivno varijabilni trokovi - rastu s poveanjem proizvodnje meutim porast trokova je ispod proporcionalan rastu proizvodnje to dovodi do smanjenja prosjenih varijabilnih trokova. b) progresivno varijabilni trokovi - rastu bre od proizvodnje uslijed ega porast proizvodnje dovodi do rasta prosjenih varijabilnih trokova c) proporcionalni varijabilni trokovi - rast proizvodnje stvara proporcionalni rast trokova pa se prosjeni varijabilni trokovi ne mijenjaju. Zbrajanjem fiksnih i varijabilnih trokova dobivaju se ukupni trokovi. Tabela 1. - fiksni, varijabilni i ukupni trokovi
Koliina (kom) 0 1 2 3 4 5 6 7 proizvodnje Fiksni (n.j.) 150 150 150 150 150 150 150 150 troak Varijabilni (n.j.) 0 30 60 85 105 130 145 170 troak Ukupni (kn) 150 180 210 235 255 280 295 320 180 105 78,3 63,8 56 49,2 45,7 troak Prosjeni ukupni troak (kn/kom)

Krivulje pojedinih vrsta trokova A) Ukupni fiksni, ukupni varijabilni i ukupni trokovi Poveanjem proizvodnje ukupni varijabilni (VT) i ukupni trokovi (UT) se poveavaju dok razina fiksnih trokova ostaje stalna.
400 350 trokovi 300 250 200 150 100 50 0 1 2 3 4 5 6 7 8 koliina FT VT UT

B) Prosjeni fiksni, prosjeni variajbilni, prosjeni ukupni trokovi Poveanjem proizvodnje prosjeni fiksni trokovi (ft) se smanjuju jer se jednaka koliina trokova rasporeuje na vei broj uinaka. Prosjeni varijabilni i prosjeni ukupni trokovi 108

poveanjem proizvodnje mogu se smanjivati, biti stalni ili se poveavati.

trokovi

ft vt ut

koliina

Granini troak Odreivanje graninog troka (marginalna analiza) jedno je od kljunih zadataka u ekonomici poslovanja jer se temeljem graninog troka odreuje optimalna razina proizvodnje. Granini troak je dodatni troak proizvodnje jedne dodatne jedinice proizvoda. Odreuje se prema formuli: gt = UT / Q gt - granini troak UT - promjena ukupnih trokova Q - promjena proizvedenih koliina Zadatak: Odredite granini troak za pojedini stupanj proizvodnje:
Q 100 120 140 160 UT 1500 1800 1900 1950 UT 300 100 50 Q 20 20 20 gt 15 5 2,5

Za odreenje isplativosti ulaganja u dodatnu proizvodnju, iznos graninog troka usporeujemo s prodajnom cijenom i odluujemo prema slijedeim pravilima: gt < pc isplati se poveati proizvodnju s nie na viu razinu gt = pc postignuta je proizvodnja pri kojoj se ostvaruje najvii profit gt > pc ne isplati se poveavati proizvodnju na viu razinu jer dodatna jedinica proizvoda kota vie od iznosa koju emo dobiti za nju

109

Kalkulacije trokova Kalkulacija raunski postupak kojim se izraunavaju cijene (proizvodna, kotanja, prodajna, nabavna). Na temelju kalkulacije se kontroliraju trokovi (utvrivanje povezanosti trokova i uinaka, ocjena pravilnosti rasporeda trokova) i ekonomika poslovanja (pokriva li cijena trokove), te donose poslovne odluke. Prema vrsti cijene koja se izraunava razlikuju se kalkulacija cijene kotanja, kalkulacija prodajne cijene, kalkulacija nabavne cijene i dr. Ostali pojmovi vezani uz trokove Amortizacija - dio vrijednosti osnovnih sredstava koji je potroen koritenjem u nekom vremenskom razdoblju. Predstavlja godinji novani odbitak namijenjen obnovi fiziki istroenog fiksnog kapitala. Amortizacija je fiksni troak neovisan o stupnju iskoritenja kapaciteta. Prema nainu obrauna moe biti: Cijena kotanja je iznos koji se dobije dijeljenjem ukupnih trokova u proizvodnji nekog dobra s brojem ostvarenih uinaka. C.K. pokazuje koji troak otpada na jedan ostvareni uinak. Cijena kotanja mora biti nia u odnosu na prodajnu cijenu jer e u suprotnom poduzee poslovati s gubitkom. Toka pokria trokova (granica rentabilnosti, mrtva toka rentabilnosti, mrtva toka prometa) ukazuje na situaciju u kojoj su tijekom poslovanja ukupni trokovi i ukupni prihodi izravnani, tj. kad poduzee ne stvara ni dobitak niti gubitak. Poslovanjem iznad toke pokria poduzee stvara dobitak, a poslovanjem ispod toke pokrie nastaje gubitak budui da prihodi ne pokrivaju trokove. Tokom pokria se moe odrediti: A) minimalno potrebna proizvodnja s kojom ukupni prihodi pokrivaju ukupne trokove B) minimalno potrebna cijena s kojom ukupni prihodi pokrivaju ukupne trokove

Toka pokria odreuje se formulom: UP = UT koja se moe modificirati u: UT = QTP x pc ili

Q TP =

FT pc - vt

QTP proizvodnja u toki pokria FT ukupni fiksni troak pc prodajna cijena vt prosjeni varijabilni troak 110

zadatak: Odredite proizvodnju jabuka u toki pokria ukoliko je prodajna cijena jabuka 5 kn/kg. Ukupni trokovi proizvodnje iznose 20.000 kuna. QTP = UT / pc = 20.000 / 5 = 4000 kg. Proizvodnjom 4 t jabuka ukupni prihodi i trokovi su jednaki tj. poslovni rezultat je 0. Pitanja i zadaci za vjebu: 1. Koja je osnovna razlika izmeu fiksnih i varijabilnih trokova 2. U proizvodnji 70.000 litara mlijeka ukupni fiksni trokovi iznose 90.000 kuna a varijabilni 120.000 kuna. Koliko iznose prosjeni ukupni trokovi? 3. Odredite toku pokria koliinom jabuka ukoliko su ukupni trokovi proizvodnje 100.000 kuna a prodajna cijena 4 kn/kg 4. Proizvodnja je poveana s 500 na 700 komada. Ukupni trokovi su porasli s 10.000 n.j. na 12.000 n.j. Koliko iznosi granini troak? 5. Odredite poslovni rezultat: Proizvedeno 15 tona jabuka. Prodajna cijena je 5 kn za kg. Ukupni fiksni trokovi 10.000 kuna. Prosjeni varijabilni troak 2,5 kn za kg. 6. to je marginalna analiza? 7. U proizvodnji mlijeka trokovi su iznosili kako slijedi: trokovi materijala 120.000 kn troak amortizacije 20.000 kn plae stalno zaposlenih 60.000 kn najamnine i kamate 10.000 kn Odredite ukupne fiksne i ukupne varijabilne trokove, Ako je u promatranom razdoblju proizvedeno 70.000 litara mlijeka, koliko iznose ukupni trokovi, a koliko prosjeni ukupni troak? 8. Odredite prosjeni varijabilni troak:
Q (proizvodnja) 10 20 30 40 50 FT 50 50 50 50 50 UT 110 130 140 160 180 vt

9. Odredite radi li se o fiksnom ili varijabilnom troku: Trokovi goriva, amortizacija, gnojivo, premija osiguranja, trokovi kamata na kredite

111

Temeljna financijska izvjea Poslovno stanje i rezultati poslovanja iskazuju se u financijskim izvjeima. Osnovna financijska izvjea su: Bilanca Raun dobiti i gubitka Izvjee o novanom tijeku Biljeke uz financijska izvjea Bilancom se utvruje stanje tvrtke na tono odreeni datum. Sadri pregled aktive (imovina kojom raspolae tvrtka) i pasive (izvori imovine). Aktiva prikazuje vrijednosti svih vrsta sredstava kojima raspolae poduzee (trgovako drutvo, poduzetnik), a sastoji se od dugotrajne imovine i kratkotrajne imovine. Imovina se moe razvrstati u oblike kao to je materijalna imovina (nekretnine, postrojenja i oprema, sirovine, materijal, gotovi proizvodi, trgovaka roba), financijska imovina (udjeli u trgovakim drutvima, zajmovi, ulaganja u vrijednosne papire, razni depoziti i sl.), potraivanja (od poslovnih partnera, zaposlenika, dravnih vlasti i sl.), novac na raunima i gotovina Pasiva se dijeli na vlastite i tue izvore. Vlastiti izvori nazivaju se kapital (glavnica), a tui izvori su obveze koje mogu biti dugorone i kratkorone. Obveze su sadanja obligacija drutva koja se sastoji od dugovanja i obveza koje neko gospodarstvo ima prema dobavljaima i za ije se podmirenje oekuje odljev resursa iz poduzea. Osnovni zahtjev bilance je da aktiva i pasiva budu jednaki ili: Imovina = kapital + obaveze

Osnovna je namjena bilance da prui informacije o ekonomskom stanju nekog gospodarstva na tono odreeni datum. Iz bilance vidljiva je: 1. Likvidnost gospodarstva - ukazuje na mogunosti transformacije imovine u lako unovive oblike (gotovina) ;sposobnost obrtanja imovine prije svega kratkotrajne tj obrtnih sredstava u poslovanju; likvidnost je sposobnost transformacije imovine poduzea u novani oblik bez gubitaka. 2. Solventnost gospodarstva - ukazuje na mogunost gospodarstva da podmiri sve svoje 112

financijske obveze; solventnost je likvidnost na dui rok Raun dobiti i gubitka je financijsko izvjee kojim se utvruje rezultat poslovanja za pojedino vremensko razdoblje. U njemu su detaljno razloeni: Prihodi Rashodi Poslovni (Financijski) rezultat Poslovni (financijski ) rezultat je razlika iznosa ukupnih prihoda i ukupnih rashoda. Ukoliko je ta razlika pozitivna poduzee je ostvarilo DOBIT, ukoliko je negativna poduzee je ostvarilo GUBITAK. Primjer rauna dobiti i gubitka
POSLOVNI RASHODI IZVANREDNI PRIHODI FINANCIJSKI PRIHODI UKUPNI PRIHODI POSLOVNI PRIHODI IZVANREDNI RASHODI FINANCIJSKI RASHODI UKUPNI RASHODI DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA Porez na dobit DOBIT GODINE FINANCIJSKE 26.395 429.144 2.999 482.054 479.055 18.531 447.674 34.379 7.984

Pitanja: 1. Koja su temeljna financijska izvjea? 2. to prikazuje bilanca? 3. to prikazuje raun dobiti i gubitka? 4. Zato je bilanca slika a raun dobiti i gubitka film

113

Mjerila uspjenosti poslovanja Postoje 3 osnovna mjerila uspjenosti poslovanja: proizvodnost rada, ekonominost, rentabilnost 1. Proizvodnost rada (produktivnost) - mjera uspjenosti rada koje predouje uinkovitost rada izraenu odnosom izmeu ostvarene koliine uinaka i koliine rada upotrijebljenog za njeno ostvarenje. Proizvodnost rada = koliina uinaka (Q) / koliina rada (S) Proizvodnost predstavlja efikasnost koritenja rada. U praksi se to naelo iskazuje kao tenja poduzea da Povea broj uinaka po jedinici rada Smanji koliinu rada po jedinici uinka Koliina rada mjeri se trajanjem odnosno vremenom rada. Ovisno o jedinici koja se uzima postoje: satna, dnevna, mjesena i godinja proizvodnost rada. Ostvarena proizvodnost rada stavlja se u omjer s planiranom proizvodnou to omoguuje mjerenja proizvodnosti u odnosu na srodna poduzea, s prosjekom skupine poduzea iste djelatnosti... 2. Ekonominost Mjera koja podrazumijeva stupanj tedljivosti u ostvarivanju uinaka, koja se izraava kroz odnos izmeu outputa i inputa. To je mjerilo uspjenosti poslovanja izraeno odnosom izmeu ukupnih prihoda i ukupnih trokova u nekoj proizvodnji. Ekonominost (e) = ukupni prihodi (UP) / ukupni trokovi (UT). Ovisno o veliini izraunatih koeficijenata poslovanje moe biti: ekonomino - e > 1 neekonomino - e < 1 na granici ekonominosti - e = 1 Poveanje ekonominosti moe se postii: 1. poveanjem koliine uinaka uz nepromijenjene trokove 2. ostvarivanjem veih prodajnih cijena proizvoda i usluga 3. smanjenjem koliine utroaka radnog procesa 4. niim nabavnim cijenama elemenata radnog procesa Ostvarena ekonominost moe se usporeivati s planiranom. 3. Rentabilnost - ekonomsko mjerilo uspjenosti koje predouje unosnost uloenog kapitala u nekom vremenskom razdoblju, odnosno u nekom poslu, a iskazuje se odnosom poslovnog rezultata (profita) i uloenog kapitala. Rentabilnost (r) = (poslovni rezultat / uloeni kapital) x 100 Kao uloeni kapital uzimaju se: - vlastiti kapital poduzea (poslovni fond, dioniki kapital, trajni ulozi fizikih i pravnih osoba) 114

- sredstva poduzea - vrijednost uloenih sredstava u poslovanju (obrtna sredstva, neamortiziran dio osnovnih sredstava, dugorona i kratkorona financijska ulaganja) Kod izrauna rentabilnosti dobiva se stopa unosnosti uloenog kapitala koja se moe usporediti s aktualnim kamatama na tednju u banci. Ako je stopa rentabilnosti vea od aktualne banine stope, kapital je dobro uloen. Osim odreivanja ekonominosti, produktivnosti i rentabilnosti poslovanja, za uvid u poslovanje poduzea koriste se i dodatni pokazatelji koji odreuju ukupni bonitet poduzea. Zadatak analize poduzea je otkriti segmente u poslovanju koji odstupaju od planiranog u svrhu korekcije nepoeljnih poslovnih rezultata. Obzirom na razdoblje koje obuhvaa financijska analiza moe biti: Horizontalna - odnosi se na usporeivanje podataka u duem vremenskom razdoblju s ciljem otkrivanja poslovnih trendova Vertikalna - odnosi se na dijagnosticiranje poslovanje u jednom obraunskom razdoblju, najee u jednoj godini. Postoje 4 osnovne kategorije analize: analiza likvidnosti, zaduenosti, aktivnosti i profitabilnosti. Likvidnost ukazuje na mogunosti transformacije imovine u lako unovive oblike (gotovina) tj. sposobnost nesmetane cirkulacije u procesu promjene oblik. Zaduenost je prikaz odnosa vlastitih i pozajmljenih sredstava. Aktivnosti (efikasnosti) koristi se kao pokazatelj za ocjenu koritenja sredstava i kontrolu trokova. Profitabilnost (ili Rentabilnost) mjeri djelotvornost utvrene poslovne politike, unosnost uloenih sredstava. Primjer: 1. Izraunajte produktivnost, ekonominost, rentabilnost, na osnovu podataka iz tablice. Obratite pozornost na jedinice mjere
ELEMENTI Ostvaren prinos Povrina zemljita Prodajna cijena Dravni poticaj Fiksni trokovi Varijabilni trokovi Koliina ljudskog rada Uloeni kapital JEDINICA MJERE kg/ha ha kn/kg kn/ha kn kn/ha sati kn KOLIINA 4500 2 2,5 2500 10000 6000 150 53000

Ukupni prihodi = Prinos x povrina x cijena + dravni poticaj = 27.500 kuna Ukupni trokovi = FT+VT = FT + vt x povrina = 22.000 kuna Poslovni rezultat = UP UT = 27.500 22.000 = 5.500 Koeficijent ekonominosti = UP/UT = 1,25 ekonomino poslovanje Rentabilnost = Poslovni rezultat / uloeni kapital = 5500 / 53000 = 10,4% Produktivnost = Proizvodnja / koliina rada = Prinos po hektaru x povrina / koliina rada = 9000 kg / 150 sati = 60 kg/sat 115

Zadaci za vjebu: 1. to mjere pokazatelji ekonominosti, produktivnost, rentabilnosti? 2. Kakva je ekonominost ukoliko je koeficijent ekonominosti manji od 1? 3. to je likvidnost? 4. Ocijenite proizvodnju (ekonominost, produktivnost, rentabilnost) jema na 1 ha povrine temeljem sljedeih podataka: ELEMENTI Prinos Prodajna cijena trokovi materijala Koliina rada Cijena rada Uloeni kapital 5. to je likvidnost? OSTVARENO 1,8 t/ha 2 kn/kg 1500 kn 40 sati 40 kn/sat 15000 kn

116

Investicijska analiza Pod pojmom investicija podrazumijeva se ulaganje kapitala u odreeni posao, ali i ujedno i uloeni kapital u dotini posao. Investicije su, dakle, novana ulaganja s ciljem obavljanja neke djelatnosti i (ili samo) stjecanja prihoda. Najei razlozi investiranja u poljoprivredu ulaganje u novu proizvodnju; poveanje poljoprivredne proizvodnje poboljanje kakvoe proizvoda; zamjena, adaptacija i rekonstrukcija postojeih kapaciteta. Metode investicijske analize: a) Metoda neto sadanje vrijednosti b) Metoda interne stope rentabilnosti c) Metoda razdoblja povrata ulaganja a) Neto sadanja vrijednost zbroj je buduih neto primitaka svedenih na sadanjost (godinu ulaganja) diskontiranjem po odabranoj stopi. Ako je NSV pozitivna, investicija je isplativa. Ako je NSV jednaka nuli, investicija je na granici isplativosti. Ako je NSV manja od nule, investicija nije prihvatljiva. b) Interna stopa rentabilnosti je diskontna stopa uz koju se neto sadanja vrijednost neto primitaka iz ekonomskog tijeka projekta svodi na nulu. Investicija je prihvatljiva ako je ISR vea od kamatne stope kredita za financiranje projekta c) Razdoblje povrata ulaganja temelji se odreivanju vremena potrebnog za povrat uloenih investicijskih ulaganja.to je razdoblje povrata krae to je investicija isplativija. Pitanja za vjebu: 1. to je investicija? 2. Koji su razlozi investiranja? 3. Koje su metode ocjene efikasnosti investicije? 4. Kolika treba biti vrijednost NSV da bi investicija bila prihvatljiva? 5. Koliko treba biti vrijednost ISR da bi investicija bila prihvatljiva?

117

II PACIJALNI ISPIT MARKETING

118

Marketing i izravna prodaja seljakih proizvoda33 Marketing je veini seljaka u Hrvatskoj jo nepoznat pojam. Meutim, uspjelo poslovanje na suvremenom tritu nije mogue bez poznavanja i primjene marketinga. Marketing je za izravnu prodaju seljakih proizvoda bar jednako vaan kao i proizvodnja. to je marketing? Na pitanje to je marketing veina bi ljudi odgovorili: "To je reklama!". Meutim, marketing sadrava mnogo vie aktivnosti. Reklama (dalje u tekstu: promidba) samo je jedan, vaan dio, marketinkog mozaika. Pod pojmom marketing danas se ponajvie razumijeva nain voenja poduzea34 prema zahtjevima trita. Pri tome nije rije o nepoznatom, ukupnom tritu, ve o tono odreenom i ogranienom prodajnom tritu jednog poduzea. Marketinki orijentirano poduzee ne nudi dobra za ukupno trite ve proizvode koji rjeavaju probleme odreene skupine kupaca (usp. BALLING, 1994.).
Pojam marketinga pokuat emo pribliiti pomou jedne prispodobe: "Zamislimo dva obiteljska ovjeka u doba prije boinih blagdana. Oba ele darivati svoje blinje. Prvi od njih odlazi u neki supermarket na sam Badnjak. Nasumce kupuje darove. Drugi ovjek tijekom godine oslukuje blinje i biljei njihove elje. Kad doe doba darivanja, on kupuje darove prema popisu elja" (SCHIEBEL, 1995.). Ponaanje drugog ovjeka u skladu je s marketinkim nainom razmiljanja i djelovanja. On nastoji zadovoljiti elje ukuana kao to proizvoa, koji provodi marketing, nastoji zadovoljiti elje potroaa.

Brojni su razliiti pristupi za objanjenje pojma marketing. Jednostavna definicija glasi: "Marketing je sustavno razmiljanje i djelovanje usmjereno prema tritu" (GUTMANN et al., 1996.). Trno razmiljanje simbolizira marketinku filozofiju, a polazna je toka takvog razmiljanja potroa. Usmjerenost prema tritu razumijeva sustavno i usklaeno djelovanje svih osoba u poduzeu kako bi se ispunili zahtjevi potroaa. Sustavnost oznauje djelovanje prema tono odreenom planu, odnosno prema marketinkom konceptu (usp. GUTMANN et al., 1996.).
Prema marketinkoj filozofiji, temeljna je zadaa poduzea proizvesti i ponuditi proizvode koji e zadovoljiti potroae. Samo zadovoljan potroa se uvijek vraa i ponovo kupuje. Dobit se moe ostvariti, dugorono gledano, samo ako su kupci zadovoljni. Zadovoljan kupac konkurentska je prednost i ujedno jamac za ostvarivanje ciljeva poduzea. Proizvoai bi trebali svijet gledati oima kupca, odnosno, uvijek imati na umu pitanje: "U emu je vrijednost mog proizvoda, odnosno, zato bi netko kupio moj proizvod?"

Marketing zapoinje i zavrava s tritem. Prije ulaska u izravnu prodaju treba procijeniti prodajne mogunosti i upoznati budue kupce, potroae i takmace. Na temelju obavijesti s trita i marketinkih ciljeva planira se marketinka strategija. Marketinka strategija sadrava osnovni plan aktivnosti koje gospodarstvo provodi na tritu, a ine je odluke o ciljnim
33

Izvadak iz knjige: Damir Kovai (2005): Izravna prodaja seljakih proizvoda, Agrarno Savjetovanje d.o.o., Zagreb 34 Pojam poduzee u ovom kontekstu obuhvaa bilo koji oblik poslovnog organiziranja. Dakle, poduzee je trgovako drutvu, ali i seljako gospodarstvo, poljodjelska zadruga ili obrt.

119

tritima i marketinkom spletu. Marketinki splet najbolja je kombinacija etiriju osnovnih marketinkih sastavnica - proizvod, cijena, distribucija i promidba (tzv. 4-P35 ). Sastavnice marketinkog spleta podrobno se razrauju u izvedbenom dijelu marketinkog plana. Isporukom proizvoda ne zavrava marketinki proces. Nakon provedbe marketinkih aktivnosti slijedi marketinka provjera. Treba ustanoviti jesu li i koliko postignuti postavljeni ciljevi. Vaan su dio marketinke provjere obavijesti o reakcijama i zadovoljstvu potroaa. Ishod marketinke provjere osnova je za ponovno planiranje marketinkih aktivnosti. Opisani tijek marketinkih aktivnosti ini marketinki krug koji se nastavlja sve dok proizvod odnosno gospodarstvo ivi na tritu (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000., STRECKER et al., 1996., DIBB, et al., 1995., KOTLER, 1988.).

Postavljanje ciljeva

Analiza trita

Planiranje

Marketinka strategija

Marketinki instrumenti

Provedba

Provjera

Izvor: Prilagoeno i dopunjeno prema: WIRTHGEN I MAURER, 2000. Shema 0-1 Tijek marketinkog procesa Dakle, marketing je aktivan, planski i neprekinut proces zadovoljenja potreba potroaa i ostvarivanja ciljeva poduzea. Upravljanje tim procesom naziva se upravljanje marketingom ili marketinki menadment (usp. KOTLER, 1988.). Marketinki ciljevi Seljako gospodarstvo moe imati razliite ciljeve: opstanak i razvitak gospodarstva, prelazak na ekoloko poljodjelstvo, poveanje dobiti i sl. Iz tih opih ciljeva izvode se marketinki ciljevi. Ako je cilj gospodarstva poveanje dobiti, marketinki ciljevi mogu biti poveanje prodaje i postizanje veih prodajnih cijena. Pri odreivanju ciljeva treba tono znati to se eli napraviti, u kojem opsegu i u kojem razdoblju. Treba paziti i da su ciljevi ostvarivi, mjerljivi i da se mogu nadzirati (usp. BALLING, 1994.). U veini sluajeva ciljevi se ne mogu jednokratno ostvariti, ve ih je potrebno viekratno odrediti. Primjerice, marketinki cilj moe biti prelazak na izravnu prodaju. To je teko posve ostvariti u samo jednoj godini. Stoga se taj cilj moe djelomino oblikovati kako
35

4-P kratica je engleskih rijei za proizvod (product), cijenu (price), distribuciju odnosno mjesto prodaje (place) i promociju (promotion).

120

slijedi: "prve godine e izravno se prodati 30 % ukupne proizvodnje, a nakon toga, iz godine u godinu, taj e se udjel poveavati 15 %". Analiza trita Kao to smo ve naveli, onaj tko se bavi izravnom prodajom prihvaa sve rizike poslovanja na tritu. Analiza trita moe pomoi da se taj rizik smanji. Obavijesti s trita podloga su za brojne marketinke odluke: izbor trne nie i proizvodnog asortimana, odluke o opsegu proizvodnje, odluke o prodajnim cijenama i nainu prodaje, izboru poruke i medija za prijenos poruke itd. Konano, obavijesti s trita osnova su za planiranje marketinke strategije i marketinkih instrumenata. Postupak prikupljanja obavijesti s trita naziva se istraivanje trita (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000., MARUI, VRANEEVI, 1997., BEREKOVEN, et al., 1996., GUTMANN et al., 1996.). U izravnoj prodaji seljakih proizvoda istraivanje trita znatno se razlikuje od klasina naina prikupljanja obavijesti s trita. Trite jednog izravnog prodavaa u pravilu je malo i ogranieno na jedno ili dva naselja. Statistiki podaci o takvom tritu ne postoje, a komercijalno je istraivanje gospodarski neopravdano. Meutim, izravni prodava ne smije zbog toga odustati od prikupljanja obavijesti s trita. Najvie se obavijesti moe prikupiti razgovorom s moguim potroaima, opaanjem ponaanja potroaa i takmaca, posjetom sajmovima, izlobama i raznim predoenjima. Isto tako, korisni mogu biti postojei izvori podataka: struni asopisi, studije i ekspertize, katalozi i promidbene tiskovine te statistiki podaci. Ako je rije o proizvoau koji se ve bavi izravnom prodajom, od neprocjenjive su vanosti reakcije i pritube vlastitih kupaca. Jasno, sve potrebne obavijesti s trita nikad se ne mogu prikupiti. Tad se treba pouzdati u to realnije prosudbe odnosno zdravu ljudsku logiku. Kljuna obavijesti s trita procjena je budue prodaje odnosno odgovor na pitanje: Koliko mogu prodati?. Iz tog pitanja proizlazi vie drugih pitanja: koji se proizvodi i u kojim koliinama mogu prodati?, preko kojih prodajnih putova?, u kojem prodajnom podruju?, u kojem vremenu?... Odgovori na ta pitanja trae dobro poznavanje ciljnog trita, a za to su pretpostavke tone i pravodobne obavijesti s trita (usp. BALLING, 1994., POTTEBAUM, 1988.) Procjena prodaje odreuje se u vie koraka. Meutim, prije samoga postupka moraju se objasniti najvaniji pojmovi vezani za procjenu prodaje: trni potencijal i prodajni potencijal. Trni potencijal jednak je ukupnoj koliini proizvoda koja se moe prodati na nekom tritu, uz najveu moguu uporabu svih postojeih priuva. Primjerice, trni potencijal zagrebake trnice Dolac postojea je prodaja uveana za opseg kupnje novih kupaca, koja bi se ostvarila ako bi se snanim oglaavanjem privukli na Dolac. Prodajni je potencijal dio trnog potencijala koji otpada na pojedino poduzee, odnosno, to je ukupna koliina proizvoda koje jedno poduzee moe prodati na nekom tritu. Primjerice, najvea koliina ili vrijednost prodaje jednog izravnog prodavaa tijekom jedne godine na zagrebakoj trnici Dolac (usp. POTTEBAUM, 1988.). Procjena prodaje zapoinje odreivanjem prodajnog podruja. Kao prodajno podruje moe se odrediti manje naselje ili dio veega grada. Prodajno podruje treba tono prostorno odrediti, od kuda do kuda se protee i oznaiti na prikladnoj karti. Najvaniji je podatak broj moguih kupaca koji stanuje u prodajnom podruju. Budui da se hrana kupuje za potrebe veine ili svih ukuana, zanima nas podatak o broju kuanstava i njihovih lanova u prodajnom podruju. Taj se podatak moe dobiti u opini ili gradskoj etvrti.

121

Slika 0-1 Primjer odreivanja prodajnog podruja na karti grada Pri odreivanju prodajnog podruja treba imati na umu jo nekoliko vanih sastavnica. Za prodaju na dvoritu vana je udaljenost gospodarstva od moguih kupaca. Prema literarnim izvorima, za proizvode svakodnevne potronje kupci prihvaaju udaljenosti do dva kilometra, za polutrajne proizvode do 15 km, a za trajne i specijalne proizvode 20 km i vie (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Ako je rije o posjeenoj gradskoj trnici, kao to je primjerice Dolac, broj moguih kupaca moe biti mnogo vei od broja kuanstava. Isto tako, ako je rije o vie posjeenim mjestima, broj moguih kupaca mnogo je vei nego u tzv. gradskim spavaonicama. Openito vrijedi, pri odreivanju prodajnog podruja granice se ne smiju preiroko postaviti. Na poetku je bolje obuhvatiti manje kupaca nego se precijeniti i ostati bez proizvoda. Poto se odredi broj kuanstava, u prodajnom podruju treba procijeniti koliko troe. Kao procjena mogu posluiti podaci o godinjoj potronji po lanu kuanstva. Ako je rije o prigradskom ili seoskom naselju, podatak o potronji treba umanjiti za postotak tzv. naturalne potronje. Naturalna potronja dio je potronje koja se podmiruje iz zamjenskih izvora, vlastite proizvodnje i/ili proizvodnje rodbine i prijatelja. Potronja je razmjerno stabilna. Promjene u potronji najee su vezane za due razdoblje ili za iznenadne dogaaje. Primjerice, kravlje ludilo 1996. godine u nekim europskim dravama praktino je, u kratkom roku, potpuno zaustavilo prodaju govedine, a u duem razdoblju utjecalo je na vee smanjenje potronje tog proizvoda. Novi podaci o potronji hrane i pia u Hrvatskoj mogu se nai u publikacijama Dravnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ili na njihovoj internetskoj stranici (www.dzsrh.hr). Druga je mogunost da se ti podaci prikupe u razgovoru s kupcima. Sva kuanstva u prodajnom podruju ne mogu se raunati kao mogui kupci. Kako bi se izbjegle greke u procjeni, treba voditi rauna o sljedeem: svi ljudi ne troe sve prehrambene proizvode, primjerice, vegetarijanci ne jedu meso, neki se proizvodi samo sezonski troe, primjerice jagode, samo dio moguih potroaa bit e upoznat s ponudom izravnog prodavaa, a stopostotnu poznatost vrlo je teko postii,

122

velik dio potreba kuanstva podmiruju kupnjom u supermarketima, malim prodavaonicama u susjedstvu te na gradskim trnicama.

Tablica 0-1 Godinja potronja po lanu kuanstva Izabrani prehrambeni proizvodi


Proizvod Kruh i ostali pekarski proizvodi Krumpir Grah, graak i bob Zelenjae Luk i enjak Rajica Paprika Jabuka ljiva Breskva i kajsija Vinja i trenja Jagoda Stolno groe Maslinovo ulje Govedina i teletina svjea Svinjetina svjea Ovetina, janjetina, jaretina svjea Perad svjea Svjea riba Mlijeko Sir Jaja svjea Vino Sueno i dimljeno meso Jed. mjere kg kg kg kg kg kg kg kg kg kg kg kg kg l kg kg kg kg kg l kg kom l kg Koliina 69,0 40,0 6,7 18,6 10,0 11,9 4,7 14,0 6,0 2,1 1,7 1,0 8,0 1,2 10,2 14,4 1,2 20,0 8,5 90,0 7,0 180,0 18,0 16,0

Izvor: Procjena autora na temelju podataka DZS RH Isto tako, mogui kupci nee sve svoje potrebe podmirivati kupnjom u jednog proizvoaa. Stoga treba procijeniti koliki e udio ukupnih potreba mogui kupci podmiriti od izravnog prodavaa. Svaki takmac u prodajnom podruju, izravni prodava, uzet e dio moguih kupaca. Za sezonske i posebne proizvode, kao to su primjerice jagode, blagdanske pure, guske i ribe odnosno morski mekuci i sl., udjel izravne prodaje moe biti ak do 100 %, a za proizvode svakodnevne potronje, kao to su jaja, mlijeko, povre i sl., mnogo je manji.

123

ODREIVANJE PRODAJNOG PODRUJA PROCJENA TRNOG POTENCIJALA broj kuanstava PROCJENA PRODAJNOG POTENCIJALA trni potencijal PROCJE A I. godina II. godina III. go ina Shema 0-2 RODAJE 70 % 90 % prodajnog potencijala prodajnog potencijala udio moguih kupaca (%) udio zadovoljenja potreba (%) potronja po kuanstvu

100 % prodajnog potencijala

Shema postupka za procjenu prodajnog potencijala

Poto smo prikupili sve potrebne procjene, moe se izraunati prodajni potencijal. Prodajni potencijal izraunava se tako da se trni potencijal mnoi s postotkom moguih kupaca u prodajnom podruju i s postotkom godinjih potreba koje mogui kupci namjeravaju zadovoljiti kupnjom od proizvoaa.

124

Primjer: Procjena prodaje jabuka na seljakom gospodarstvu U sljedeem primjeru pokazat emo postupak procjene prodaje. Zamislimo da je rije o prodaji jabuka na seljakom gospo-darstvu. A Prodajno podruje Seljako gospodarstvo ima hektar jabuka i u godini proizvodi oko 5 vagona plodova. Gospodarstvo je udaljeno oko 4 km od susjedna grada. Grad ima oko 40.000 stanovnika. Proizvoa procjenjuje da bi mogao pokriti zapadni dio grada. Na karti grada, rabei postojee prometnice, ucrtao je prodajno podruje. Nakon toga, u gradskoj upravi dobio je obavijest o broju stanovnika. Na prodajnom podruju ivi oko 21.000 stanovnika u 7.000 kuanstava. B Procjena trnog potencijala 1. Potronja jabuka po stanovniku godinje .......... 14 kg 2. Potronja jabuka po kuanstvu godinje36 ......... 42 kg 3. Broj kuanstva u prodajnom podruju .......... 7.000 Trni potencijal = 42 kg x 7.000 kuanstava = 294.000 kg Procjena prodajnog potencijala 1. Udio moguih kupaca .................................... 30 % Iz razgovora s domaicama proizvoa je doznao da je 30 % kuanstava spremno kupovati jabuke izravno na gospodarstvu. 2. Udio zadovoljenja potreba po kuanstvu ....... 50 % U prodajnom podruju ima jo jedan izravni prodava. Pretpostavka je da e svaki proizvoa zauzeti pola prodajnog podruja, tako da na proizvoa moe raunati sa 50 % potencijalnog trita Prodajni potencijal = 294.000 kg x 30 % x 50 % = 44.100 kg

Procjena prodaje I. godina (70 % prodajnog potencijala) ..... 30.870 kg II. godina (90 % prodajnog potencijala) ..... 39.690 kg III. godina (100 % prodajnog potencijala) ... 44.100 kg

Prodajni potencijal nije mogue dostii u prvoj godini. Proi e neko vrijeme dok kupci ne uju za proizvoaa, upoznaju ponudu i steknu povjerenje. Prema podacima u literaturi, prodajni potencijal moe se dosei u trogodinjem razdoblju (usp. SIROPOLIS, 1995.). Procijenjene prodajne koliine u prvoj su godini negdje oko 60 % ukupne proizvodnje, a ostalo e se morati prodati preko drugih prodajnih putova. Gornje procjene prodaje nikada nisu posve tone, pravu potvrdu dobivaju tek na tritu. Meutim, od procjene prodaje ne smije se odustati. Procjena je prodaje pomono sredstvo za planiranje prodaje, ali i za planiranje prihoda, trokova i ulaganja. Procjena prodaje smanjuje rizik od neuspjela poslovnog pothvata i stoga je bitna za sve koji posluju na tritu.
36

Pretpostavka je da se radi o kuanstvima s tri lana u prosjeku.

125

Marketinka strategija Slikovito reeno, marketinka strategija put je za dostizanje postavljenih ciljeva poduzea. Ona je veza izmeu marketinkih ciljeva i izvedbenih marketinkih odluka. Planiranje marketinke strategije zapoinje analizom postavljenih ciljeva i utvrivanjem temeljnog naina djelovanja poduzea. Isti ciljevi mogu se ostvariti na razliite naine. Primjerice, ako je cilj vinarskog gospodarstva poveanje prihoda od prodaje 15 %, to se moe postii poveanjem prosjene cijene svih vina i/ili poveanjem ukupne prodaje vina i/ili poveanjem prodaje skupljih vina iz vlastita proizvodnog asortimana. Isto tako, svaki od tih marketinkih ciljeva moe se postii na vie naina. Prodaja vina moe se poveati veom prodajom vina postojeim kupcima i/ili proirenjem prodaje na nove kupce. U sljedeem koraku treba odrediti ciljno trite. Ciljno trite skupina je kupaca kojima poduzee namjerava prodavati svoje proizvode. Odabir ciljnog trita sastoji se od vie postupaka: podjela trita u trne odsjeke, vrednovanje dobivenih trnih odsjeaka te izbor jednog ili vie ciljnih trita. Poduzee moe odabrati samo jedno ciljno trite ili vie njih. Za svako ciljno trite treba razviti posebnu ponudu odnosno poseban marketinki splet. Treba odrediti i glavne marketinke sastavnice: asortiman, kakvou, cijenu, distribuciju i promociju proizvoda. U sklopu marketinke strategije, marketinki se splet naelno odreuje, a u izvedbenom dijelu marketinkog plana iscrpno razrauje. U nastavku dajemo primjer marketinke strategije za jednog proizvoaa suhomesnatih specijaliteta: Ciljna trita: za Slavonski kulen bolji restorani za ostale proizvode iz asortimana - sindikati Pozicioniranje: tradicijski slavonski suhomesnati proizvodi izvrsnoga okusa proizvedeni od najbolje svinjetine i prirodnih zaina (bez umjetnih dodataka) Asortiman proizvoda: slavonski kulen, slavonska kobasica, slanina, varci, mast Cijena: po cijenama najboljih proizvoda na tritu Distribucija: osobna prodaja i dostava kupcu Dodatne usluge: prodajno jamstvo (povrat novca za manjkave proizvode) Promidba: od usta do usta (preporuka zadovoljnog kupca) Poboljanje prodaje: organizirano kuanje proizvoda u restoranima Publicitet: sudjelovanje na mjesnoj kulenijadi Istraivanje trita: biljeenje pritubi i razgovor s kupcima

Podjela trita na odsjeke i pozicioniranje proizvoda


Podjela trita na odsjeke (segmentacija trita) i pozicioniranje proizvoda meu najvanijim su konceptima u suvremenom marketingu i stoga im obraamo malo vie pozornosti. Segmentacija trita na odsjeke podjela je ukupnog trita u manje, istovrsne dijelove trita odnosno trne odsjeke, skupine kupaca ili tipove kupaca. Temeljni je cilj podjele trita pronai skupine potroaa s posebnim zahtjevima i zatim, vlastitom ponudom, zadovoljiti te zahtjeve. Ako se u tome uspije, postie se prednost pred takmacina koji svim potroaima nude isti proizvod (usp. GUTMANN et. al., 1996.).

126

Primjerice, proizvoai zagorskog purana, uz ponudu ugostiteljstvu, mogu se usmjeriti i na odsjeak poslovnih darova. Kupci u ugostiteljstvu trae to je mogue niu cijenu proizvoda i nemaju vee zahtjeve prema pakiranju proizvoda. Za odsjeak poslovnih darova cijena nije presudna. Meutim, kupci u tom odsjeku trae vrhunsku kakvou i premijsko pakiranje proizvoda. Primjer premijskog pakiranja zagorskog purana VIP je proizvod Puran zagorskih brega. Primarno pakiranje podloak je od stiropora i prehrambena folija. Sekundarno je pakiranje rogoar koji ima i dodatnu promotivnu funkciju. Uz glavni proizvod idu i darovi kupcu: butelja dobrog vina, knjiica recepata s jelima od Zagorskog purana i mlinci. (KOVAI, 2004.b).

Za grupiranje potroaa u trne odsjeke rabe se osobine potroaa. Te se osobine jo nazivaju i varijable segmentacije. Uobiajena je podjela na openita potroaka obiljeja ili klasine varijable segmentacije i suvremene ili psihografske varijable za segmentaciju trita. U klasine varijable segmentacije trita spadaju: 1. geografske: podneblje, gustoa naseljenosti, mjesto stanovanja; 2. demografske: spol, dob, veliina kuanstva, broj djece, stadij ivotnog ciklusa obitelji; 3. socioekonomske: dohodak, zanimanje, obrazovanje, drutvena klasa. U psihografske varijable segmentacije spadaju: 1. ivotni stil: interesi, aktivnosti, miljenja, sustav vrijednosti; 2. potrebe potroaa: koristi koje kupac oekuje od proizvoda; 3. jakost kupnje: potroai (jaki, srednji, slabi), ne potroai; 4. vjernost marki proizvoda: pristae (nepokolebljivi, zatomljeni, promjenjivi i prevrtljivci); 5. uloga u kupnji: poticatelj, kupac, potroa; 6. sklonost inovacijama: od pionira do konzervativaca (usp. KOTLER, 2001.)

127

Slika 0-2 Primjer premijskog pakiranja Puran zagorskih brega u rogoaru (Snimio: N. ubela) Segmentacija trita mogua je i s obzirom na distributivne putove. Primjerice, prodaja na gospodarskom dvoritu, dostava potroau, specijalizirane trgovine, supermarketi, gradske trnice itd. Na tritima poslovne potronje, kao to su restorani, javne kuhinje i slino, za segmentaciju se najee rabe ove varijable: zemljopisna lokacija, veliina kupca i primjena proizvoda. Prednost klasinih varijabli za segmentaciju trita u tome je to su one lako dostupne i mjerljive. Meutim, pomou njih je vrlo teko otkriti skupine potroaa s homogenim kupovnim ponaanjem. Naima, podjela potroaa Slavonskoga kulena prema dobi ne govori kakav proizvod potroai trae s obzirom na sastav, pikantnost ili oblik proizvoda odnosno koliko su maksimalno spremni platiti za kilogram kulena. Nakon segmentacije trita potrebno je odabrati jedan ili vie trnih odsjeaka koji e se ubudue opsluivati. Segmentacija trita radi se na temelju rezultata istraivanja trita. U izravnoj prodaji takvo je istraivanje u pravilu gospodarski neopravdano. Korisna podloga za izbor ciljnog odsjeka mogu biti rezultati ve objavljenih istraivanja koji se odnose na nae trite. U protivnom treba se pouzdati u zdravu prosudbu. U nastavku dajemo jedan primjer segmentacije trita za alkoholna pia u Austriji: 1. ukupno trite za alkoholna pia ine; jaka alkoholna pia, likeri, rum, gin itd. 2. vone rakije koje se dijele prema: vrsti voa, prodajnim putovima, podrijetlu, odnosno regiji, obliku boce, namjeni potronje, 128

proizvodnom postupku. 3. vina koja se dijele na: bijela, crvena, ruiasta. 4. piva koja se dijele na: lager, pils, itd. (GUTMANN et. al., 1996.). Odabir ciljnog trita odreuje budue kupce. Meutim, u ciljnom odsjeku obino postoje i drugi proizvodi. elja je svakog proizvoaa prikazati se drukijim od takmaca. Taj postupak naziva se pozicioniranje proizvoda. Obino se istiu pozitivna svojstva proizvoda i pogodnosti koje se nude potroau. Tada govorimo o stvarnom ili fizikom pozicioniranju. Ako je rije o posve usporedivim proizvodima, onda se pristupa psiholokom pozicioniranju (usp. MARKOVINA at all., 2004., KOTLER, 2001.)37 Pozicioniranje proizvoda olakava prepoznavanje i izbor eljenih proizvoda. Primjerice, vino portugizac prodaje se u odsjeku crvenih kontinentalnih vina. To vino prvo dolazi na trite. To obiljeje izdvaja ga od takmaca i ini podlogu za njegovo pozicioniranje kao hrvatskoga mladog vina. Pozicioniranje ujedno moe posluiti kao podloga za planiranje promidbe tog proizvoda (usp. DILLER et. al., 1998). Marketinki instrumenti Marketinki instrumenti spadaju u izvedbeni dio marketinkog plana i pomau ostvarenju postavljenih ciljeva. Najbolja kombinacija raspoloivih marketinkih instrumenata naziva se marketinki splet (marketinki miks). Pojedinano se razlikuju etiri sastavnice marketinkog spleta (odnosno 4-P, kako je ve spominjano): proizvodna politika ili kako oblikovati proizvode?, cjenovna politika ili po kojim cijenama i uvjetima prodavati?, distribucijska politika ili preko kojih distribucijskih putova prodavati?, komunikacijska politika ili kako proizvode podrati promidbom? (usp. BALLING, 1994.). Za razliku od ciljeva i strategije, koji spadaju u strateke sastavnice marketinkog koncepta i dugorono su odreeni, marketinki su instrumenti taktiki i ee se mijenjaju. Njih je potrebno neprestano usklaivati sa zahtjevima kupaca, ali i s promjenama u okruenju i aktivnostima takmaca. Pri tome je posebno vana politika proizvoda. Politika proizvoda Proizvod je srce svih marketinkih aktivnosti. Poduzee nastoji stvoriti proizvod upravo onakvih svojstava kakva trae potroai. Proizvodna politika obuhvaa sva promiljanja vezana za proizvod, korisnost proizvoda, potroaku vrijednost, kakvou, oblikovanje proizvoda, pakiranje, sortiment, imid, oznaavanje, itd. U proizvodnu politiku, u irem smislu, ubrajaju se jamstva i usluge kupcu odnosno prodajne usluge (usp. GUTMANN, 1996.). S obzirom na vrste proizvoda koji se izravno prodaju, moe se prihvatiti sljedee razvrstavanje: sirovi proizvodi kao to su jaja, mlijeko, krumpir, voe i povre, tradicijske preraevine, kao to su kruh, kobasice, sir,

37

Psiholoko razluivanje proizvoda znai stvaranje emocijski pozitivnog odnosa prema proizvodu kojim se on moe razlikovati od ostalih, slinih proizvoda.

129

specijaliteti, odnosno, posebni proizvodi, kao to su Slavonski kulen, Drniki prut, Paki sir, suhomesnati proizvodi od divljai itd., ekoloki proizvodi, proizvodi kune radinosti kao to su penzle, proizvodi od lana, linga itd. (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000.).

Korisnost Oblikovanje proizvoda polazi od tvrdnje da potroa ne kupuje proizvod ve korist koju proizvod sadrava, a koja rjeava neki njegov problem, odnosno, zadovoljava neku njegovu potrebu (usp. KOTLER, 1988). Primjerice, kupnjom Slavonske ljivovice ne kupuje se jako alkoholno pie ve digestiv ili aperitiv. Pri oblikovanju proizvoda treba otkriti koju korist potroa oekuje. Korist se sastoji od dviju sastavnica, a to su osnovna korist i dodatna korist. Osnovna korist odnosi se na zadovoljavanje osnovnih ivotnih potreba. Primjerice, kalorina hrana za podmirenje energetskih potreba organizma. Dodatna korist odnosi se na zadovoljenje viih potreba ili elja, kao to su uitak, estetske potrebe te psiholoka korist. Primjerice, atraktivno je pakiranje to to zadovoljava estetske potrebe potroaa i stvara osjeaj posebno vrijednog proizvoda. Psiholoka korist odnosi se na tenju za posebnou i raznolikou. Primjerice, tradicijski proizvod prenosi vijest o podruju iz kojeg dolazi i tako poveava potroaev doivljaj pri potronji proizvoda (usp. GUTMANN, et al., 1996.). Korist koju potroa oekuje od proizvoda mora se pretvoriti u materijalizirani proizvod. Pri tome nam na raspolaganju stoje sljedee sastavnice: kakvoa, asortiman, pakiranje i etiketiranje, oznaavanje te prodajne usluge. Kakvoa Kakvoa prehrambenih proizvoda sastoji se od prehrambene i zdravstvene vrijednosti, uporabne odnosno potroake vrijednosti, ekoloke vrijednosti, gurmanske vrijednosti i psiholoke vrijednosti (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Prehrambena i zdravstvena vrijednost proizvoda odreene su mjerljivim kriterijima kao to su sirovinski sastav, udio pojedinih mikro i makro elemenata itd. Uporabna vrijednost odnosi se na prikladnost proizvoda za skladitenje, doradu, pakiranje itd. Ekoloka vrijednost odreena je posebnim proizvodnim tehnikama koje uvaju okoli i uporabom razgradivih tvari za pakiranje. Gurmanska vrijednost odnosi se na osjetilnu kakvou koja je odreena ovim obiljejima: izgled, vonj, okus i aroma. Ta obiljeja potroa subjektivno ocjenjuje. Psiholoka kakvoa oznauje se i kao idealna vrijednost, a temelji se na predodbama, miljenju, znanju, sklonostima, averzijama i osjeajima. Na tritu poslovne kupnje pojam kakvoe odreen je tehnolokim imbenicima, kao to su prikladnost za doradu, preradu, i skladitenje (usp. GUTMANN, et al., 1996.). Asortiman Suvremeni kupac oekuje bogatu i raznoliku ponudu. Samo jedan proizvod nije dovoljan da se njime obuhvati vei broj kupaca i da se izgradi stabilan krug kupaca. Zato se i u izravnoj prodaji velika pozornost mora obratiti oblikovanju proizvodnog asortimana. Asortiman proizvoda rabi se ponajvie za razluivanje ponude u odnosu prema takmacima. Bogatiji asortiman smanjuje rizik izravne prodaje, poboljava trnu poziciju proizvoaa i poveava rentabilnost izravne prodaje (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Proizvodni asortiman mogue je razluiti s ponudom ire liste proizvoda. Primjerice, proizvoa vonih rakija moe proiriti svoju ponudu sa likerima i itnim rakijama. Asortiman se moe proiriti i u sklopu jedne proizvodne skupine. Primjerice, u sklopu vonih 130

rakija moe se ponuditi: ljivovica, krukovaa, lozovaa, jabukovaa itd. Isto tako, mogue je produbiti asortiman s obzirom na namjenu proizvoda, kakvou proizvoda ili vrstu pakiranja. Primjerice, litreno pakiranje, pakiranje od 0,7 l i 0,5 l, darovna pakiranja i posebna pakiranja (usp. GUTMANN et al., 1996.). Pri oblikovanju prodajnog asortimana treba se brinuti o zahtjevima kupaca, ali i o mogunostima gospodarstva. Postavljanje preirokog asortimana moe dovesti do problema u realizaciji ponude i do iscrpljivanja gospodarstva. Taj paradoks, zahtjev za irokom listom proizvoda i zahtjev za umnim gospodarenjem, moe se rijeiti kupnjom proizvoda od drugih izravnih prodavaa. Druga je mogunost prodajna suradnja s drugim gospodarstvima. Ponajbolji primjeri za to seljaka su trnica i prodaja preko zajednike seljake trgovine (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Pakiranje Pod pojmom pakiranje razumijevaju se aktivnosti oblikovanja i proizvodnje ambalae38. Ambalaa titi proizvod od kvarenja i oteenja pri prijevozu, prodaji i skladitenju, racionalizira prodaju i poboljava prodaju proizvoda. Ambalaa obuhvaa tri razine zatite. Primarna ambalaa izravni je spremnik za proizvod, kao to su, primjerice, boca za vino i sanduk za voe. Sekundarna ambalaa titi primarnu ambalau, olakava prijevoz, skladitenje i prodaju proizvoda. Ujedno, to je povoljna prilika za promociju proizvoda. Primjerice, kartonske kutije za vino. Prijevozna ambalaa olakava prijevoz, uskladitenje i identifikaciju proizvoda. Primjerice, to su prijevozne palete za kamionski prijevoz. U mnogih proizvoda samo jedna vrsta ambalae moe obaviti sve funkcije pakiranja. Primjerice, sanduci za voe ujedno su primarna, sekundarna i prijevozna ambalaa (KOTLER, 2001., WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Neizostavan je dio pakiranja i etiketiranje. Etiketa sadrava tiskane obavijesti o proizvodu, a zakonski je propisan njen sadraj. Etiketa slui i poveanju prodaje. Etiketa se u pravilu stavlja na primarnu i sekundarnu ambalau. U komunikacijskom smislu pakiranje ima ove zadae: privui pozornost, motivirati kupce na impulzivnu kupnju, obavijestiti kupca o svojstvima proizvoda, stvoriti povjerenje potroaa prema proizvodu i osigurati nezamjenjivost proizvoda prema takmacima (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Izrada ambalae zapoinje izradom koncepcije pakiranja. Koncepcija pakiranja odreuje koje sve funkcije ambalaa mora ispuniti i koju razinu kakvoe mora imati. Primjerice, cilj moe biti zadrati vrhunsku kakvou vina vie godina i dodatno razluiti proizvod od proizvoda takmaca. To pretpostavlja, meu ostalim, izbor vrhunskog plutenog epa, a u oiglednom smislu proizvod mora biti privlaan i poseban. Treba odrediti i veliinu i oblik ambalae, tvar, boju, oznake i prikladan tekst. Stvaranje i izrada ambalae zahtjevan je postupak u tehnikom i kreativnom smislu, koje u pravilu preuzimaju strunjaci (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000.).

38

Ambalaa je naziv za spremnik ili zatitni omota za proizvod.

131

Slika 0-3 Premijsko pakiranje vonih rakija (Snimio: N. ubela) U izravnoj prodaji potroai u pravilu nemaju visoke zahtjeve prema pakiranju. Proizvode treba ponajvie zatititi pri prijevozu. Neki se proizvodi mogu prodavati bez ambalae jer proizvoa preuzima odgovornost za proizvod. Prikladan su materijal za pakiranje papirnate vreice i folija te povratna ambalaa kao to su kanistri, platnene vree i sl. Meutim, ima i proizvoda koji zahtijevaju vrhunsko oblikovanje i izradu ambalae. To su premijski proizvodi vie cijene koji omoguuju i skuplju ambalau. Budui da raste svijest o potrebi ouvanja okolia, izravni prodavai trebali bi vie rabiti ekoloku ambalau odnosno ambalau od razgradivih tvari. Oznaavanje Oznaavanje proizvoda u izravnoj prodaji nema toliku vanost kao kad se rabe posrednici. Naime, proizvoa i kupac u izravnom su dodiru, a ponovna kupnja temelji se na steenom povjerenju. Ipak, oznaavanje proizvoda nosi sa sobom brojne prednosti. Ponajvie se to odnosi na sve vrste promidbe. U kombinaciji s pakiranjem, oznaka istie ekskluzivnost proizvoda i pridonosi izgradnji njegova imida. Na zajednikim prodajnim mjestima, kao to su primjerice seljake trnice ili sajmovi, oznaka proizvoda olakava prepoznavanje ve jednom kupljenog proizvoda i osigurava njegovu nezamjenjivost (usp.WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Dva su glavna naina oznaavanja poljodjelsko-prehrambenih proizvoda: trna marka39 i oznaka zemljopisnog podrijetla. Marka ili znamenka oznaka je koja moe biti prikazana u obliku slike, broja, fantazijske rijei i vlastitoga imena ili imena gospodarstva te neka kombinacija navedenih sastavnica. Marka je oblik individualnog vlasnitva i moe je rabiti samo onaj tko ju je registrirao. Mogue je da vie proizvoaa zatiti zajedniku marku nekog proizvoda. Takav su primjer proizvoai vina portugizac s Pleivice okupljeni u Udrugu proizvoaa trne marke vina Portugizac Pleivica Oznaka zemljopisnog podrijetla kolektivni je oblik zatite. Za razliku od marke koja korist donosi samo jednom proizvoau, njenom vlasniku ili udruzi koja ju je zatitila, oznaka
39

Trna marka titi se zatienim igom.

132

podrijetla donosi korist svim njenim korisnicima. To znai da je mogu rabiti svi oni koji ispune uvjete propisane postupkom zatite. Oznaka zemljopisnog podrijetla rijena je i/ili slikovna oznaka koja pokazuje zemljopisno podrijetlo, otkud potjee proizvod ili usluga.

Primjer trne marke i prodajnog pakiranja: "Portugizac Oznaka podrijetla moe biti naziv mjesta, regije, podruja, a iznimno i naziv cijele zemlje. Pleivica" Kakvoa i druga svojstva proizvoda nastaju presudno(Autor: I. ili iskljuivo pod utjecajem prirodnih i Marii) ljudskih initelja podruja iz kojeg proizvod potjee. Pretpostavka je da potroa povezuje kakvou proizvoda s podrujem iz kojeg proizvod potjee, a tumai se kao posebni oblik oznake kakvoe (usp. STRECKER et al., 1990.). Razlikuju se dvije vrste oznake zemljopisnog podrijetla: oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla. Oznakom izvornosti mogu se tititi proizvodi u kojih su proizvodnja, prerada i priprema proizvoda za trite provedeni u navedenu zemljopisnom podruju. Kod oznake zemljopisnog podrijetla dovoljno je da jedan od stadija, bilo proizvodnja, prerada ili priprema proizvoda za trite, bude proveden u zemljopisnom podruju po kojem se proizvod naziva. Zatita podrijetla proizvoda provodila se do sada pri Zavodu za intelektualno vlasnitvo Republike Hrvatske. Temeljem Zakona o hrani (NN 117/03, 130/03), to je preuzelo Ministarstvo poljoprivrede, umarstva i vodnog gospodarstva RH. U Hrvatskoj je do sada registrirano deset proizvoda s oznakom izvornosti i zemljopisnog podrijetla. Meu njima je i vie mesnih naslada (delicija): Slavonski kulen, Drniki prut i Istarski prut (usp. www.dziv.hr).

Slika 0-4

133

Slika 0-5 Oznaka kakvoe seljakih proizvoda u Austriji

Dodatne usluge Sastavni su dio proizvodne politike dodatne usluge kupcu. Dodatne usluge obuhvaaju sljedee elemente: instalacija, usluge poslije prodaje, isporuka i kreditiranje, te jamstva kupcu (usp. KOTLER, 1988.). Za izravnu prodaju najvanije je prodajno jamstvo. Proizvoa Slavonskog kulena, vrhunskog vina, Zagorskog purana, vonih rakija ili bilo kojeg drugog proizvoda mora ponuditi mogunost povrata novca ako proizvod ne odgovara deklariranoj kakvoi ili uvjetima navedenim u ponudi. Pri tome je potrebno odrediti po kojim je uvjetima i u kojim rokovima mogua reklamacija. Kod nekih proizvoda mogu se ponuditi i dodatne usluge kupcu. Primjerice, neki vinari unaprijed prodaju sve proizvedene koliine vina, ali vino uvaju u vlastitu podrumu, dok se kupac ne odlui za potronju. Dodatna usluga moe biti i nain isporuke. Dobar je primjer za to dostava proizvoda na kuni prag. U sklopu izravne prodaje mogu se ponuditi i neki oblici kreditiranja. Primjerice, proizvoa slavonske kobasice moe sindikatima nuditi svoje proizvode na nekoliko mjesenih obroka. Cjenovna politika Cjenovna politika svodi se na odreivanje cijene za proizvode, odnosno, asortiman proizvoda. Pri tome se razlikuje odreivanje cijene prvi put i promjena postojeih cijena. Uz to, u cjenovnu politiku spada i popust na cijenu. Cijena se odreuje prvi put kada se na trite uvodi novi proizvod, kada se postojeim proizvodom ulazi u novo prodajno podruje ili novi prodajni put. Postojee se cijene mijenjaju kad nastanu promjene na tritu ili promjene u vlastitom poslovanju (usp. KOTLER, 2001.). Cijena izravno utjee na prodajni prihod, dobitak i udjel na tritu. Prodajna cijena treba pokriti ukupne trokove, osigurati planiran dobitak, ali i donijeti to veu prodaju. Pri odreivanju prodajne cijene najvanije je to se eli postii odreenim proizvodom na tritu. Ako je cilj cjenovne politike najvei mogui dobitak, tada e se odrediti vee cijene. Ako se eli poveati prodaja, tada e se odrediti nie cijene. Poto se odredi cilj cjenovne politike, treba izabrati nain odreivanja cijene. Najee se rabe tri naina, odnosno metode, i to: trokovno odreivanje cijena, prodajno odreivanje cijena, 134

konkurentsko odreivanje cijena prema cijeni takmaca (usp. WIRTHGEN i MAURER, 2000., GUTMANN et al.. 1996.). Najjednostavnije je trokovno odreivanje prodajne cijene i stoga je u praksi najee. Prvo se napravi izraun proizvodnih i prodajnih trokova. Na ukupne trokove doda se mara, najee kao odreen postotak od ukupnih trokova. Tako izraunatu prodajnu cijenu treba jo usporediti s cijenom koju imaju takmaci. Kao usporedba moe posluiti cijena drugog izravnog prodavaa ili drugih trgovaca koji prodaju istu vrstu proizvoda, primjerice trgovci na gradskim trnicama. Ako je naa cijena vea od cijene takmaca, a nudimo isti proizvod, cijenu moramo smanjiti. Prostor za smanjenje cijene treba traiti u mari ili u proizvodnim trokovima. Prodajno odreivanje cijena temelji se na potroaevoj oekivanoj vrijednosti proizvoda. Ako je rije o proizvodu od kojeg potroa oekuje veliku vrijednost, moe se odrediti vea cijena za proizvod. Vano je da potroa povezuje cijenu i kakvou proizvoda. Cijena je zapravo vodilja kakvoe. Kako potroa vrednuje proizvod, mogue je doznati testiranjem potroaa, ili, jednostavno, kroz razgovor. Konkurentsko odreivanje cijena orijentira se ponajvie na cijene konkurentskih proizvoda. Pri tome se moe odrediti ista cijena kao i ona takmaca, malo nia ili malo via. Mogue je i odreivanje znatno vie cijene nego one u takmaca. Meutim, to ima smisla samo ako je na proizvod vie kakvoe ili bolje opremljen. U izravnoj prodaji ne preporuije se politika niskih cijena. Prodaja malih koliina, a to je u pravilu tako s izravnom prodajom, razmjerno je skupa i ovi se trokovi ne mogu pokriti ako se radi s niskim cijenama. Isto tako, niske cijene mogu nakoditi imidu proizvoda i upuivati na njegovu loiju kakvou. Politiku veih cijena moe se voditi kada je vlastiti proizvod teko usporediv s proizvodom takmaca na tritu (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000., GUTMANN et al., 1996.). Primjerice, meso Zagorskog purana mnogo je ukusnije zbog prirodnog naina uzgoja odnosno hranidbe, nego meso drugih intenzivno proizvedenih purana. Stoga se moe zahtijevati i znatno vea prodajna cijena. Izravni prodava moe odreivati i razliite cijene za isti proizvod. Razliit je pristup mogu s obzirom na prodajni put, vrijeme prodaje, prodajne koliine, namjenu proizvoda, kakvou proizvoda i skupinu kupaca. Primjerice, ako jedan proizvoa prodaje jagode samoberbom i na seljakoj trnici, cijena u samoberbi moe biti nia za trokove berbe i trokove prijevoza. Ako je rije o sezonskom proizvodu, primjerice jabukama, cijena zimi i u proljee moe biti vea nego u jesen, za trokove skladitenja. Mogue je razluivanje cijena i s obzirom na veliinu pakiranja, primjerice, pri prodaji zelja ili krumpira na kilograme ili na vree. Razliite cijene mogu se postaviti i za razliitu namjenu proizvoda. Konzumna rajica u pravilu je skuplja od one za preradu. S obzirom na kakvou preporuuje se ponuditi najmanje dva razliita proizvoda, pa prema tome i dvije razliite cijene. Primjerice, moe se razlikovati cijene kod izravne prodaje sortnog vina i vina dobivenog mjeanjem vie sorti groa. Konano, mogue je cijene razlikovati i prema kupcima. Stalnim kupcima mogu se ponuditi nie cijene nego onima koji rijetko kupuju ili samo jednom. Cijene odreene gore navedenim metodama jo se mogu dodatno preinaiti psiholokim odreivanjem cijena ili davanjem razliitih vrsta popusta odnosno rabata. Primjerice 2,99 kuna umjesto 3,00 kune, ili uporabom broja 8 u cijeni koji je metrian i umirujue djeluje, nasuprot broju 7, koji je uglat i uznemiruje i sl. U sklopu popusta nisu preporuljive rasprodaje. Prikladniji su koliinski popusti i kuanja (usp. GUTMANN, 1996., KOTLER, 1988.).

135

Politika distribucije Pod pojmom distribucije razumijeva se fiziko prenoenje proizvoda od proizvoaa do krajnjeg potroaa. Zadaa je distribucije dostaviti traeni proizvod ili uslugu do kupca u pravo doba, u pravom obliku, na pravo mjesto, u traenim koliinama i uz najnie mogue trokove (usp. KOTLER, 2001., GUTMANN, et al., 1996.). Politika distribucije obuhvaa sve odluke i postupke povezane s distribucijom proizvoda i usluga do krajnjeg potroaa. Pri tome je mogue razlikovati izbor prodajnih putova i odluke o fizikoj distribuciji. Pri odreivanju prodajnih putova ponajvie se razmilja o mogunosti zarade. Fizika distribucija obuhvaa aktivnosti kao to su otprema proizvoda, skladitenje i prijevoz, a odluke se temelje na trokovnim kriterijima. Meutim, na konanu odluku o nainu distribucije kljuan utjecaj mogu imati posebni marketinki ciljevi, a ne samo mogui prihodi i trokovi od prodaje. Za izbor prodajnog puta odluujui moe biti i eljen imid proizvoda i proizvoaa na tritu (usp. GUTMANN et al., 1996., KIRSCHBICHLER et al., 1992.). Primjerice, prodaja skupih vina trai dobro poznavanje proizvoda i prikladno prodajno ozraje. Zato se ovaj proizvod u pravilu prodaje u vinotekama, a ne supermarketima. U izravnoj prodaji proizvoa preuzima sve funkcije distribucije i zbog toga ima mnogo vee trokove poslovanja nego pri prodaji posrednicima. Meutim, proizvoa kod ovog nain prodaje dobiva i trgovaku maru koja poveava njegov prihod. Ako su dodatni trokovi koji nastaju zbog izravne prodaje manji od dodatnog prihoda koji se ostvari izravnom prodajom, gospodarstvo dodatno zarauje. Osim zarade, izravna prodaja ima i druge prednosti. Samo u izravnoj prodaji moe se nadzirati proizvod do krajnjeg potroaa te utjecati na njegovo izlaganje, pakiranje i promicanje na prodajnom mjestu. Izbor prodajnih putova znatno utjee na sva druga marketinka podruja i razmjerno dugorono vee proizvoaa za odreeni prodajni put. Primjerice, ako se vinarsko gospodarstvo odlui za prodaju preko vlastitog vinotoja, mora urediti prostor za prijam gostiju. Uloena sredstva mogu se vratiti tek kroz dulje razdoblje. U izravnoj prodaji postoje dvije temeljne mogunosti: prodaja na gospodarstvu i prodaja u blizini kupca. Prodaja na gospodarstvu moe se organizirati kao samoberba u nasadu ili prodaja na gospodarskom dvoritu. Prodajni su putovi u blizini kupca: seljaka trnica, gradska trnica, seljaki sajam, prodaja iz dostavnog vozila, prodaja po narudbi te prodaja velikim potroaima. Prodaja uz prometnicu i prodaja u vlastitoj prodavaonici moe se organizirati na gospodarstvu, u njegovoj blizini, ali i na veoj udaljenosti od gospodarstva. Prodaja na gospodarstvu ima manje prijevozne trokove i manje je radno zahtjevna, ali je tee obuhvatiti dovoljan broj kupaca (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000., GUTMANN et al., 1996.). Izbor prodajnog puta ovisi o ovim imbenicima (usp. GUTMANN et al., 1996, KOLEGA, KOVAI, 1995.): poloaj gospodarstva, obiljeje proizvoda, trokovi i prihodi prodajnog puta. Ve je spominjano kako poloaj gospodarstva, odnosno njegova udaljenost od potroaa, utjee na izbor prodajnog puta. Iako je danas pokretljivost i kupaca i prodavaa mnogo vea, poloaj gospodarstva ostaje velika konkurentska prednost. Ve se udaljenost od 20-ak km od potroaa uzima kao znaajno ogranienje za izbor prodajnog puta. Ako je rije o rijetkim i posebno vrijednim proizvodima, potroai su spremni uloiti vei napor odnosno due putovati da bi kupili eljeni proizvod. Na izbor prodajnog puta znatno utjeu obiljeja proizvoda: veliina, teina, lomljivost, trajnost i skladitivost, imid, cijena, poznatost itd. Primjerice, teke i jeftine proizvode treba 136

prodavati na gospodarstvu, a ekskluzivne u specijaliziranim prodavaonicama ili po narudbi. Pojedini prodajni putovi, kao to su seljaki sajam ili prodaja na dvoritu, trae tek mala ulaganja, a ureenje vlastite prodavaonice ili nabava i ureenje dostavnog vozila povezani su s visokim poetnim trokovima. S druge strane, prodaja preko prodavaonice i prodaja iz dostavnog vozila omoguuju veu zaradu od izravne prodaje. U nastavku se poblie opisuju najvaniji oblici izravne prodaje. Samoberba U samoberbi kupac sam skuplja proizvode prije kupnje. Proizvoa mjeri, vae i naplauje prikupljene proizvode. Taj oblik izravne prodaje u nas je rijetkost. U zapadnoj Europi samoberba se poinje razvijati ezdesetih godina prolog stoljea, usporedo s veim nasadima jagoda. Od sredine sedamdesetih postaje vrlo popularna meu potroaima, a osim jagoda na taj se nain prodaju kupine, ribiz, trenje, vinje, jabuke, groe, grah, graak, zelje i krumpir. Samoberba se u pravilu rabi za one proizvode ije skupljanje trai puno ljudskog rada odnosno ija je berba skupa. Ciljna su trita za taj nain izravne prodaje kupci koji kupuju vee koliine proizvoda, bilo za odgoenu potronju, bilo za preradu u kuanstvu, te cjenovno osjetljivi kupci (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.). Cijena proizvoda kod samoberbe treba biti poticajna, odnosno nia od one na gradskoj trnici ili u trgovini. Kupcima je potrebno osigurati opremu za berbu te po potrebi, pokazati nain berbe. Kupcima-beraima svakako treba dopustiti besplatno kuanje proizvoda. U samoberbi je najtee prikupiti dovoljan broj kupaca - beraa. Uz pomno planiranje samoberbe potrebno je planirati i drugi nain prodaje. Loe vrijeme smanjuje prodaju samoberbom. Pri odreivanu cijene treba predvidjeti i tetu koju e kupci napraviti u nasadu te gubitak prihoda zbog nedovoljno obranog uroda. Mjesto samoberbe treba oznaiti obavijesnom ploom. Ako je rije o izdvojenoj parceli, treba postaviti putokaze od glavne prometnice do te parcele. Tad prilazni putovi moraju biti ureeni (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.). Samoberba moe biti glavni prodajni put za specijalizirana poljodjelska gospodarstva, koja imaju visoke trokove berbe. U tom nainu prodaje potroai toleriraju udaljenost do 50 km, ali uz pretpostavku da je rije o dobroj prometnoj povezanosti (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.). Potroa kod samoberbe dobiva svje proizvod, najbolje zreo s obzirom na vlastite zahtjeve te nie cijene nego u maloprodaji. Uz to, samoberba se doivljava kao odlazak u prirodu, rekreacija i odmor. Prednost su za gospodarstvo nii trokovi berbe. U tom nainu izravne prodaje mogua je prodaja i dodatnih proizvoda. Nedostaci su ponajvie u velikom gubitku priroda zbog neiskusnih kupaca-beraa. Gubitak je berbe od deset do trideset posto vei nego kod uobiajenih koliina. Samoberba trai i razmjerno visoka ulaganja u promidbu i organizaciju. Nedostatak je, kao to je ve spomenuto i velika ovisnost tog naina prodaje o vremenu (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Prodaja na dvoritu Prodaja na gospodarskom dvoritu najei je nain izravne prodaje. Posebice je pogodna za gospodarstva koja zapoinju s izravnom prodajom. U poetku nisu potrebna vea ulaganja, a gubitak vremena pri prodaji razmjerno je malen. Sve se odvija na gospodarstvu, pa se uz prodaju mogu obavljati i ostali poslovi. Zakonski propisi najmanje ograniuju ovaj oblik izravne prodaje. Za odabir prodajnog asortimana presudna je udaljenost od potroaa. Dobra svakodnevne potronje, kao to su mlijeko, jaja, svjee voe i povre, mogue je prodavati samo ako je 137

gospodarstvo na manjoj udaljenosti od potroaa, ne veoj od desetak kilometara. Proizvode koji se kupuju povremeno ili sezonski, u veim koliinama, kao to su primjerice, meso, jagodasto voe, zelje, krumpir itd., mogue je uspjelo prodavati i na veim udaljenostima. Isto vrijedi i za rijetke i posebne proizvode kao to su meso divljai i kunia, suhomesnati specijaliteti, gljive itd. (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.). Gospodarsko dvorite na kojem se prodaje mora biti uredno, kao i prodajni prostor, te dijelovi kue u koje kupci moebitno ulaze, primjerice zahod. Prodaja na dvoritu mora se jasno oznaiti obavijesnom ploom. Ako je rije o izdvojenom gospodarstvu, vrijedi isti postupak kao i kod prodaje na izdvojenoj parceli. Nuno je sigurno parkiralite, a po mogunosti i dodatni sadraji: prostor za djeju igru, mogunost razgledanja domaih ivotinja te klupe i sjenice za odmor. Ponuda na dvoritu moe se obogatiti i ugostiteljskom uslugom.

Slika 0-6 Prodaja sira na seljakom gospodarstvu (Snimio: N. ubela)

Pri prodaji na gospodarskom dvoritu nema izravne usporedbe s cijenama takmaca. Prodaja na dvoritu u pravilu je dobra prilika i za prodaju dodatnih proizvoda uz one zbog kojih je kupac doao na gospodarstvo. Jedan je od nedostataka to netko od ukuana mora stalno biti na gospodarstvu (usp. MAHLER, 1991.). Vinotoje Gospodarstvo na kojem se toe i prodaju pia iz vlastite proizvodnje naziva se vinotoje. Vinotoja su najrairenija u Austriji i Njemakoj, ali i u Sloveniji, Francuskoj i drugim europskim vinarskim zemljama. Prva vinotoja u Austriji (njem. der Heurige ili der Buschenschank) potjeu otprije vie od 200 godina. Austrougarski car Josip II, 17. kolovoza 138

1784. godine donio je zakonski propis koji doputa prodaju vina i hrane na vinotoju 40. S vremenom se uz vinotoja razvijala i ostala turistika ponuda, a sve je postupno preraslo u cjeloviti turistiki proizvod pod nazivom vinska cesta41 (usp. STRALLHOFER-HDEL, 1988.). Uz vino se najee nude druga domaa pia, sokovi i rakije, te hrana42. Sve se vie u vinotoju nude i ostale turistike usluge43. Za vinotoje je, uz dobro vino, jednako vaan tipian vinogradarski poloaj te gostoljubiv i susretljiv domain.

Slika 0-7 Jedno austrijsko vinotoje (Snimio: D. Kovai) Na vinotoju se dohodak ostvaruje od potronje pia i hrane te izravne prodaje pia za kasniju potronju. Uz vee cijene i dodatni dohodak kroz vinotoje se ostvaruje i dodatna zaposlenost lanova gospodarstva. Meutim, otvaranje vinotoja nosi sa sobom veliko radno optereenje. Nadalje, u vinotoje je potrebno uloiti znatna sredstva, pa se taj oblik prodaje tek dugorono isplati (usp. KIRSCHBICHLER et al., 1992.). Prodaja uz prometnicu Prodaja uz prometnicu mogua je tamo gdje prolazi velik broj putnika. Ovisno o tipu
40 41

Zirkularverordnung Nr. 482 geregelte Buschenschankgesetz. Vinska je cesta poseban oblik prodaje poljodjelskih proizvoda nekog vinorodnog podruja na kojem seljaka gospodarstva i ostali sudionici, udrueni pod zajednikim nazivom vinske ceste, nude svoje proizvode, posebice vino i ostale seljake specijalitete. Vinsku cestu, uz ugostiteljsku i ostalu turistiku ponudu, ini prirodna ljepota i posebnost okolia kroz koji prolazi, zatim prirodne i kulturne znamenitosti te povijest i tradicija podruja. Vinorodno je podruje postojee i potencijalno vinogradarsko podruje kojim prolazi vinska cesta. Obuhvaa i blie turistike atrakcije, odnosno blia naselja koja nisu na trasi vinske ceste, ako ona poveavaju enoturistiku ponudu. 42 Veina vinotoja uz vino i voena kuanja nude samo hladni obrok, unku, slaninu, kobasice, sir i vrhnje te razne vrste premaza i salate. Viu razinu ponude ini kuhana hrana. Okosnicu te ponude ine tradicijska jela i mjesni specijaliteti. 43 Usluge odmora i noenja, radni prostor za odravanje poslovnih sastanaka te usluge zabave, sporta i razonode: etnja, lov i ribolov, vonja biciklom, plivanje, jahanje, tranje, razgledavanje kulturnih i prirodnih znamenitosti, puke sveanosti i veselice itd.

139

prolaznika, moguih kupaca, moe se prodavati razliit proizvodni asortiman. Turistima je prikladno nuditi specijalitete iz odreenog podruja, kao to se u Dalmaciji sirevi, vino, rakije, mandarinke, suhe smokve i sl. Stalnim prolaznicima moe se nuditi irok asortiman proizvoda, posebice proizvoda svakodnevne potronje: jaja, svjee voe i povre, itd. Za taj oblik izravne prodaje treba osigurati prodajni tand, zatititi proizvode od oneienja, osigurati mjesto za zaustavljanje vozila te na vrijeme upozoriti vozae na ponudu proizvoda. To je mogue postavljanjem obavijesnih ploa koje se vide na veoj udaljenosti (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.). Prodaja uz prometnicu vee jednog lana kuanstva za prodajno mjesto. Povoljno je to se prodaja uz prometnicu moe planirati samo u doba prometne stiske. Na taj oblik prodaje nepovoljno utjee loe vrijeme. Konano, ovo moe bit samo dopunski nain prodaje. Prodaja iz dostavnog vozila Prodaja iz dostavnog vozila ili ambulantna prodaja odvija se iz kamiona ili broda prodavaonice. U nas je tradicijski prisutna ambulantna prodaja krumpira, zelja, luka, repe, mrkve i jabuka. Meutim, u pravilu je rije o loe pripremljenoj prodaji i primitivnom nainu oglaavanja izvikivanjem, a katkad i o loim proizvodima (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.). Dobar primjer za organiziranje prodaje iz dostavnog vozila, u skladu sa zahtjevima suvremenog trita, prodaja je zamrznutih proizvoda tvrtke Family frost. Prodaja iz dostavnog vozila pogodna je za prodaju jaja, vina, alkoholnih pia, svih vrsta voa i povra, cvijea, ukrasnog bilje, presadnica povra, mesa i mesnih preraevina. Dva su naina organizacije te prodaje. Prvi, da se prodajne rute stalno mijenjaju. To ima smisla ako je rije o prodaji sezonskih proizvoda. Za proizvode svakodnevne potronje uputno je odabrati odreeno prodajno podruje i pojavljivati se svakodnevno ili u pravilnim vremenskim razmacima na istom mjestu (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.). Prodaja iz dostavnog vozila zahtijeva briljivo planiranje prodajne rute i ponudu ireg asortimana proizvoda. Taj oblik prodaje moe biti temeljni nain prodaje seljakoga gospodarstva i posao za jednog lana gospodarstva. Pri tome, uz propise o prodaji poljodjelskih proizvoda, potrebno je potovati i prometne propise. Taj nain prodaje zahtijeva razmjerno velika ulaganja, prije svega u nabavu i ureivanje prodajnog vozila. Prodajno vozilo treba prikladno oznaiti kako bi privlailo pozornost moguih kupaca i poticalo ih na kupnju. Prodaja iz dostavnog vozila pogodna je za udaljena gospodarstva i za prodaju veeg broja proizvoda. Tako se mogu prodati vee koliine proizvoda, raznovrstan asortiman proizvoda i ostvariti razmjerno velik prodajni prihod u kratkom razdoblju. Prodaja iz dostavnog vozila moe biti dobra promidba za prodaju na gospodarskom dvoritu. Nedostaci su velik udio sluajne trgovine, to oteava planiranje prodajnih ruta. Proizvoa pri prodaji iz dostavnog vozila preuzima i prijevozni rizik te due izbiva s gospodarstva (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000., KOLEGA, KOVAI, 1995.). Seljaka prodavaonica Seljaka je prodavaonica poslovna djelatnost koju nae zakonodavstvo oznauje kao profesionalno bavljenje trgovinom (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.). Povezano s tim, seljaci imaju iste obveze kao i trgovci. U nekim europskim zemljama, primjerice poput Austrije, na seljaku trgovinu gleda se kao na dopunsku poljodjelsku djelatnost. Otvaranje i rad prodavaonice ureeni su mnotvom zakona koje vlasnik treba poznavati i ispuniti. Prodavaonica se mora pridravati doputena radnog vremena, sanitarnih propisa, propisa o pakiranju, izlaganju i oznaivanju proizvoda itd. Osim toga, u trgovini mora biti zaposlen najmanje jedan profesionalni trgovac, primjerice, u trgovini mjeovitom robom 140

najmanje trgovac opeg smjera, a u mesnici mesar i slino (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.). Seljaka se prodavaonica moe otvoriti i na gospodarskom dvoritu, ali i u sklopu gradske trnice ili trgovakog centra, u stambenom naselju, na frekventnoj prometnici itd. Prodavaonica moe biti specijalizirana za prodaju jedne vrste proizvoda (primjerice mesnica, pekara, prodavaonica mlijenih proizvoda itd.) ili irokog proizvodnog asortimana. Jedno gospodarstvo u pravilu nema dovoljno irok asortiman proizvoda i dovoljne koliine da posve opskrbi jednu prodavaonicu. Prodavaonicu u pravilu otvara vie seljaka, koji svoje odnose ugovorno ureuju, ili, to je ee, voenje trgovine preuzima jedno gospodarstvo, a od drugih proizvoaa otkupljuje proizvode za nadopunu prodajnog asortimana (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.). Prodavaonica na malo donosi svakodnevan prihod, ali i troak. U pravilu najvei se troak javlja prilikom otvaranja trgovine. Rad trgovine izvan gospodarstva povezan je s visokim trokovima najma, po potrebi dodatnog ureenja prodajnog prostora, pristojbama, prijevoznim trokovima i dodatnim radnim optereenjem. Voenje prodavaonice zahtijeva potpuno radno vrijeme najmanje jednog ovjeka, a broj prodavaa ovisi o radnom vremenu prodavaonice i opsegu posla. Meutim, esti su primjeri da prodavaonica radi samo jedan ili dva dana u tjednu. To ima smisla ako prodajni prostor nije optereen visokom najamninom, kao to je u prodavaonice na seljakom gospodarstvu.

Slika 0-8 Unutranjost seljake trgovine u Austriji (Snimio: D. Kovai) Gradska trnica Gradske su trnice tradicijski oblik izravne prodaje poljodjelskih proizvoda. Za razliku od veine europskih zemalja, u Hrvatskoj su jedan od najvanijih prodajnih putova za svjee voe i povre (usp. KOVAI, RADMAN, HAAS, 2002.). Iako su s vremenom proizvoae zamijenili trgovci, dio proizvoaa, posebice sezonskog voa i povre te sira i vrhnja jo rabi taj prodajni put (usp. KOVAI et al., 2000, KOLEGA, KOVAI 1995.). Na trnici je doputeno prodavati voe, povre, cvijee, jaja i mlijene preraevine, a zabranjena je prodaja mlijeka, mesa, mesnih preraevina, vina, rakije i sl.44. Prodajne se
44

Naravno, ta zabrana se ne odnosi na prodavaonice koje se nalaze u sklopu gradskih trnica.

141

koliine kreu od 100 do 150 kg voa, odnosno povra, na dan, ali se postie vea prodajna cijena nego na gospodarskom dvoritu. Meutim, taj oblik prodaje zahtijeva i vee trokove. To su tzv. placarina i troak prijevoza. Pogodna je za seljaka gospodarstva koja su udaljena do etrdesetak kilometara od trnice (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.). Uspjeh prodaje ovisi o posjeenosti trnice i o ponudi takmaca. Na veini trnica najvie se proda u dva trna dana, petak i subotu, odnosno na sajmeni dan, a u ostale je dane potranja je znatno manja. Jo do prije nekoliko godina, na posjeenijim gradskim trnicama i za jaih prodajnih dana bilo je teko dobiti prodajno mjesto. Ulaskom velikih trgovakih lanaca gradske trnice polako gube na vanosti i promet na njima jako opada. Prema nekim procjenama, gradske trnice svesti e se samo na treinu prijanje prodaje (RADMAN, 2001.). Seljaka trnica Seljake trnice, za razliku od gradskih trnica, slue iskljuivo za prodaju vlastitih proizvoda. Odravaju se redovito, jednom do etiri puta mjeseno, ili prigodno, na placevima, pjeakim zonama i ostalim za to prigodnim mjestima. (usp. KOVAI et al., 2000). Seljake su trnice u posljednjih nekoliko godina ponovo dobile na vanosti kao zamjenski nain prodaje seljakih proizvoda. Organiziraju se u gotovo svim zemljama EU, a ponajvie u Njemakoj, Austriji i Engleskoj. U SAD-u su seljake trnice postale privlana zanimljivost. Zbog seljakih se trnica potroai, navikli na odlazak u centre na rubovima grada, ponovo vraaju u gradska sredita (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Mjesna vlast, interesna udruenja i dravne institucije daju punu podrku, strunu, organizacijsku i financijsku, u osnivanju i radu tih trnica (usp. KOVAI et al., 2002). Prednosti su tog prodajnog puta sljedee: nema drugih ponuaa, osim lanova seljake trnice45, velik broj kupaca i vee prodajne koliine u razmjerno kratkom vremenu, mogunost nadopunjavanja prodajnog asortimana,46 ulaganja su nepotrebna ili mala, dobra prigoda za promicanje ostalih oblika izravne prodaje. Seljake su trnice dobra prigoda za izravan kontakt s kupcima, izgradnju imida izravne prodaje i seljakih proizvoda te privlaenja kupaca na gospodarstvo. Seljake su trnice zatvoreni tip trita i otean je ulazak novih seljakih gospodarstava. Nedostatak je i poveano radno optereenje. Sudjelovanje na seljakoj trnici povezano je i s razmjerno velikim prijevoznim trokovima te veim izostankom s gospodarstva (usp. KOVAI et al., 2002, KOLEGA, KOVAI, 1995.). Seljaki sajam Seljaki je sajam prodajna priredba koja se odrava prigodno, najee u sezoni berbe ili dospijea pojedinih proizvoda, odnosno prigodom vjerskih ili pukih blagdana. Obino se organizira u gradovima, na veim sajamskim povrinama, dvoranama i slinim prostorima ili u seoskom prostoru. Na seljakom se sajmu moe prodavati samo jedna vrsta proizvoda ili raznolik proizvodni asortiman. Za razliku od seljakih trnica, na sajmovima sudjeluje mnogo vie prodavaa, od nekoliko desetaka do nekoliko stotina. U sklopu seljakog sajma obino se
45

Seljaku trnicu najee organizira udruga proizvoaa. Udruga pregovara s mjesnim vlastima o mjestu za odravanje seljake trnice, a pravo prodaje na seljakoj trnici imaju samo lanovi udruge. 46 Kod seljakih trnica koje se redovito odravaju povezuju se proizvoai razliitih proizvoda kako bi osigurali to iru i to privlaniju ponudu.

142

organiziraju i dodatni zabavni sadraji. Organizacija seljakog sajma trai razmjerno velik radni angaman i razmjerno velika sredstva. Isto tako, seljake sajmove treba razlikovati od stonih sajmova, jer je kod stonih sajmova rije o meuseljakom prometu ili prodaji posrednicima (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.). Seljaki sajmovi mogu biti korisni u sezoni berbe pojedinih proizvoda, kad se zbog velike ponude na tritu javljaju problemi prodaje i jaeg pada cijena. Uz prodajni, seljaki sajam ima jo vei promidbeni uinak. To je ponajvie poveanje poznatosti i izgradnja pozitivnog imida seljakih proizvoda i izravne prodaje. Seljaki je sajam i izvrsna prigoda za promidbu gospodarstva i njegovih proizvoda te prigoda za irenje kruga kupaca.

Slika 0-9 Proizvodi hrvatskog sela, seljaki sajam u Boarskom domu Zrinjevac, Zagreb 2004. (Snimio: N. ubela) Jedna se od najveih takvih priredbi organizira u austrijskom Wieselburgu pod nazivom Ab Hof. Rije je o specijaliziranom sajmu na kojem sudjeluju seljaci koji se bave izravnom prodajom. U etiri dana taj sajam posjeti vie od 30 tisua posjetitelja iz vie europskih zemalja (usp. www.messewieselburg.at). U Hrvatskoj se posljednjih nekoliko godina organizira sve vie seljakih sajmova, primjerice Sajam obiteljskih vina, Proizvodi hrvatskog sela, Eko-etno, Dani portugisca i sl. Prodaja narudbom Prodaja narudbom pogodna je za prodaju seljakih specijaliteta i posebne proizvode za koje nije razvijena prikladna distribucija. Sve je ea u kombinaciji s oglaavanjem na internetu (usp. HAAS, 1997.). Takva prodaja nije prikladna za proizvode svakodnevne potronje, zbog razmjerno visokih trokova i razvijenih zamjenskih naina prodaje.

143

Slika 0-10Internet portal za prodaju seljakih proizvoda u Austriji Taj nain izravne prodaje pogodan je i za udaljena gospodarstva. Prednost je i to se tono mogu planirati prodajne koliine. Najvei su nedostatak visoki trokovi dostave proizvoda. Prodaja velikim potroaima Prodaja velikim potroaima obuhvaa prodaju javnim kuhinjama47 i ugostiteljskim objektima. Za razliku od ostalih oblika izravne prodaje, velikim potroaima mogu se prodati vee koliine i iri asortiman proizvoda, ali po nioj cijeni nego krajnjim potroaima. Prodajne koliine ovise o broju osoba koje se hrane u javnoj kuhinji ili ugostiteljskom objektu. Pogodna je za specijalizirana seljaka gospodarstva ili za seljaka gospodarstva koja proizvode specijalitete, rijetke i posebne proizvode (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.). Velikih potroaa ima posvuda. Naravno, mnogo vie u veim gradovima i turistikim sreditima. U tom obliku izravne prodaje najtee je realizirati prvu isporuku. Kad se jednom uspostavi povjerenje, uz ujednaenu kakvou i prosjene cijene, veliki kupci mogu se zadrati u duem razdoblju. Taj oblik prodaje povezan je s veim prijevoznim trokovima i prijevoznim rizikom. Novi oblici izravne prodaje Ugovorne koarice. Ideja potjee iz SAD-u, a osamdesetih godina prolog stoljea preuzeli su je ekoloki proizvoai u Njemakoj. Kuanstva se redovito, u pravilnim razmacima, opskrbljuju svjeim proizvodima izravno sa seljakoga gospodarstva. Takva je prodaja najea kod voa i povra, mlijenih proizvoda te ekolokih proizvoda (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Izgradnja takvog sustava prodaje zahtijeva osim prijevoznog sredstva i ulaganje u skladite i rashladni prostor. Prednosti su tog prodajnog puta u razmjerno lakom stvaranju kruga kupaca, kao i mogunosti planiranja proizvodnje i prodaje te specijalizacije na ui prodajni asortiman. Taj prodajni put organizacijski je vrlo zahtjevan.
47

Pod pojmom javne kuhinje razumijevamo kuhinje u kolama, na fakultetima, u bolnicama, vojarnama, sudovima, policijskim ustanovama, tvrtkama itd. (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.).

144

O leasingu u poljodjelstvu, mini marketima u kupovnim centrima i internetskoj prodaji ve je bilo rijei u ovoj knjizi. Komunikacijska politika Posljednji, ali ne manje vaan marketinki instrument, komunikacijska je politika. to vrijedi dobar proizvod, primjerena cijena i djelotvorna distribucija ako kupac o tome nije valjano i pravodobno obavijeten. Svrha je komunikacijske politike obavjeivanje kupaca i poticanje kupnje. Osim s kupcima, potrebno je komunicirati s ostalim trnim sudionicima i s javnou (KIRSCHBICHLER et al., 1992.). Temeljni su instrumenti komunikacijske politike u izravnoj prodaji gospodarska promidba, poboljanje prodaje i publicitet.48 Gospodarska promidba Gospodarska promidba (reklama) svjesna je, ciljana komunikacijska aktivnost, kojom se eli utjecati na ponaanje kupca (GUTMANN et al., 1996.). Zadaa je promidbe privui panju moguih kupaca, zainteresirati ih za nau ponudu, privui na prodajno mjesto i potaknuti na kupnju. Budui da se veina odluka o kupnji ne donosi u asu primanja obavijesti, eljena obavijest treba, to je mogue due, ostati u kupevu sjeanju (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000., GUTMANN et al., 1996.). Gospodarska promidba ne moe zamijeniti kakvou proizvoda. Najbolji je prodajni dokaz sam proizvod. Meutim, bez promidbe najee se ne moe s uspjehom poslovati. Svaka promjena u poslovnom planu, bilo da je rije o uvoenju novog ili promjeni postojeeg proizvoda, promjeni cijena ili nainu distribucije, trai pokretanje promidbenih aktivnosti. Isto tako, potreba za promidbom moe biti uzrokovana reakcijom takmaca ili promjenama u okruenju. Planiranje promidbenih aktivnosti zapoinje odreivanjem promidbenog cilja. Cilj promidbe moe biti upoznavanje dosadanjih i moguih kupaca s postojeom ponudom ili promjenama u ponudi, obavijesti o cijenama, novim prodajnim putovima ili novim proizvodnim tehnikama, razluivanju vlastite ponude i pozicioniranje proizvoda, izgradnja ili promjena imida itd. (usp. MIETHE, 2000.). Za planiranje promidbenih aktivnosti najvaniji je promidbeni proraun. Vie je naina za odreivanje visine promidbenog prorauna. Primjerice, kao manji postotak od prihoda ili dobiti, u istom postotku kao to to ine takmaci itd. (usp. KOTLER, 1988). Kao orijentacijska vrijednost, za troak promidbe kod izravne prodaje uzima se 5-10 % godinjeg prihoda gospodarstva. Naravno, izdaci za promidbu najvie ovise o financijskom poloaju gospodarstva i zacrtanim promidbenim ciljevima (usp. MIETHE, 2000.). Poto se odredi promidbeni cilj i visina promidbenog prorauna, treba oblikovati promidbenu poruku. Promidbene poruke trebaju biti u skladu s obiljejima ciljne skupine. Primjerice, zdravstveno svjesni potroai oekuju poruke kao to su zdravlje, fitness ili priroda, a za sladokusce su prikladnije poruke kao okus, vrhunski uitak itd. Zato je u izradi promidbene poruke potrebno imati barem malo obavijesti o kupcima, njihovim stavovima i nainu ponaanja (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000., KIRSCHBICHLER et al., 1992.). Promidbene poruke mogu se temeljiti na vrijednosti proizvoda, pri emu je naglasak na stvarnim i funkcionalnim obiljejima proizvoda, na njegovim prednostima nad takmacima te pogodnostima koje se nude potroau. Takva je promidba bolja ako je u obliku verbalnih opisa i cilj joj je stvaranje prepoznatljiva proizvoda, najee stvaranjem trne znamenke.
48

Klasina marketinka literatura kao sastavnice komunikacijske politike navodi i osobnu prodaju (Gutman, et. al., 1996., Kirschbichler, et al., 1992, Kotler, 1988.).

145

Meutim, odluke o kupnji donose se i na temelju osjeaja. Stoga se pri izradi promidbe esto rabe poruke koje kod kupca stvaraju pozitivan emocionalni odnos prema proizvodu (usp. MARKOVINA et al., 2004.). Primjerice, prodava vonih rakija ne navodi da prodaje ljivovicu, ve drutveno priznanje i osjeaj samoostvarenja (usp. GUTMANN et al., 1996.). Pri izradi promidbene poruke uvijek treba imati na umu to se eli rei, za koju se ciljnu skupinu osmiljava promidbena poruka te koji su stavovi i predznanja primatelja poruke. Tekst promidbene poruke mora biti kratak i jednostavan. Preporuuje se uporaba slogana, kratkih reenica i konkretnih rijei. Kratice treba opisati ili objasniti. Umjesto rijei, gdje god je mogue treba rabiti slike, odnosno kombinaciju teksta i slike. Konano, autor promidbene poruke treba se staviti u ulogu osobe kojoj je ona namijenjena (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Za prijenos poruke treba rabiti promidbeno sredstvo koje najbolje pokriva ciljnu skupinu kupaca. Primjerice, treba odabrati novine koje itaju mogui kupci, radio postaje koje sluaju mogui kupci, odnosno TV-postaje koje gledaju mogui kupci. U izravnoj prodaji rabe se mjesni mediji jer je prodajno podruje ogranieno. Od promidbenih sredstava u pravilu se rabe jeftinija: plakati, znak i natpis tvrtke, razgovor sa zainteresiranim kupcima, natpisi na prodajnom vozilu ili prodajnom tandu, prodajni letak, jednostavni prospekti, promidbena pisma, kuanje proizvoda i promidbeni darovi te oglasi u novinama, odnosno regionalnim asopisima (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000. KIRSCHBICHLER et al., 1992.). Promidbena se poruka moe izraditi samostalno ili izradu povjeriti profesionalcima, promidbenoj agenciji odnosno samostalnom dizajneru. Prije sklapanju ugovora o poslu, treba provjeriti kakvou njegova rada. Jednostavno se moe zatraiti izrada idejnog rjeenja koja se u pravilu ne naplauje. Nadalje, korisno je kontaktirati vie agencija ili dizajnera, jer su na tritu velike razlike u cijenama. Konano, uz promidbeni materijal treba otkupiti i fiziki preuzeti pripremljeni materijal, kako bi se smanjili trokovi ponovnog tiskanja.

2. inaica

1. inaica

3. inaica

Slika 0-11Tri radne inaice za oznaku Zelinska vinska cesta (Autori: S. Kouti, K. Bobanovi) Znak gospodarstva Znak gospodarstva iskaznica je svakog izravnog prodavaa. Znak predstavlja gospodarstvo i upozorava na posebnost njegove ponude. Znak mora biti jednostavan, nezamjenjiv i lako prepoznatljiv. U tehnikom smislu, znak se mora lako kopirati, poveavati i smanjivati te 146

tiskati u boji i crno-bijeloj tehnici. Tehnike osobine znaka pretpostavka su njegove primjene na razliitim komunikacijskim sredstvima: plakatima, posjetnicama, prospektima itd. (WIRTHGEN, MAURER, 2000.).

Slika 0-12Znak vinarskoga gospodarstva Jakobovi : stilizirani se natpis rabi i kao znak gospodarstva Pri izradi znaka treba se savjetovati sa strunjakom. Ako ima novca, izradu znaka treba povjeriti dizajneru jer je obino rije o dugoronom ulaganju. Bez obzira na to tko e kreirati znak gospodarstva, prije njegove primjene treba ga testirati. Najjednostavniji je nain da se zatrai miljenje o znaku u nekoliko potroaa te na temelju njihovih ocjena odabere konaan izgled znaka. Natpis Natpis je posebno vano promocijsko sredstvo u prodaji na gospodarskom dvoritu ili prodaji uz prometnicu. Natpis treba kratko i pregledno obavijestiti o gospodarstvu i proizvodima koji se nude, kako bi upozorio putnike na mogunost kupnje i potaknuo njihovo zanimanje za nju. Osim toga, natpis stvara i prvi dojam o izravnom prodavau kod mogueg kupca. Natpis se moe razmjerno jednostavno i jeftino napraviti. Najvanije je da bude uoljiv i itljiv. Na itljivost natpisa utjeu veliina slova, boja slova i ploe te brzina vonje. Primjerice, na bijeloj podlozi uoljiva su crvena, zelena, plava i crna slova. Slova veliine 4 cm itljiva su na udaljenosti od 15 metara. Pri brzini od 50 km/sat voza moe proitati od pet do est rijei napisanih slovima te veliine, a ve pri brzini od 70 km/sat samo jednu do dvije. Ako je rije o veliini slova od 25 cm, natpis je itljiv na udaljenosti od 100 m, a broj rijei koje voza moe proitati pri brzini od 50 odnosno 70 km/sat poveava se na deset i vie (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Izbor materijala i oblik natpisa trebaju biti u skladu sa eljenim imidem seljakoga gospodarstva i izravne prodaje. Ne bi trebalo rabiti plastine materijale i natpise od krede. Od materijala preporuuje se drvo i ostali prirodni materijali. Prikladan je oblik natpisa konstrukcija u obliku malog krova ili u obliku proizvoda, jabuke, kruke i sl. Natpis u obliku proizvoda dodatno obavjetavaju mogueg kupca o sadraju ponude (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Oglas Oglasi se pojavljuju u dva temeljna oblika: kao mali oglasi u pisanom obliku ili oglasi s grafikom. Mali oglasi najee se objavljuju u dnevnim novinama ili posebnim asopisima, u za to predvienim rubrikama (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000). Npr. u Plavom oglasniku, Veernjem listu, Agroglasu ili nekom mjesnom asopisu. Malih su oglasa jeftini ili ak besplatni, to omoguuje stalno oglaavanje uz mali promidbeni proraun. Meutim, mali oglasi nisu uoljivi i u pravilu ih zapazi manji broj ljudi, pa je njihov komunikacijski uinak jako ogranien.

147

Izvor: Preuzeto iz Uspjena prodaja, Kolega i Kovai, 1995 Slika 0-13Primjer oglaavanja samoberbe jagoda na seljakom gospodarstvu Slikovni oglas mnogo je uoljiviji i stoga se lake zapaa. Uobiajeno je da se slikovni oglas sastoji od slike, naslova, poziva na kupnju, znaka gospodarstva ili trne znamenke i adrese gospodarstva. Slika moe biti crte, karikatura ili fotografija proizvoda na koji se oglas odnosi. Prodajni naslov moe se oblikovati u obavijesnom, agresivnom ili aljivom obliku. Primjerice, ekoloka proizvodnja ili najpovoljnija kupnja ili naa krava ne kae samo mu itd. Prodajni naslov treba potaknuti na daljnje itanje oglasa. Poziv na kupnju sadrava obavijesti o posebnosti ponude, primjerice svjee, ukusno, hranjivo, zatim o cijenama i dodatnim uslugama kupcu. Poziv na kupnju mora biti jasan te lako i brzo razumljiv. Svaki oglas mora sadravati podatke tko nudi i gdje se ponua nalazi. U pravilu se uza znak gospodarstva navode adresa i brojevi telefona, a u posljednje vrijeme sve ee i internetska adresa. Ako se prodaje na gospodarskom dvoritu ili na polju, korisno je ucrtati i mali putokaz do prodajnog mjesta (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995.). Promidbeni letak Promidbeni letak meu najjeftinijim je promidbenim sredstvima. Njihova primjena ograniena je na ue prodajno podruje. Podjela letaka moe se organizirati preko pote, asopisa ili plaenih akvizitera. Meutim, podjelu letaka moe se organizirati i uz male trokove, uz pomo lanova obitelji, vlastitih kupaca, podjelom na prodajnom mjestu ili distribucijom po javnim institucijama, tvrtkama, bankama i sl.

148

Slika 0-14 Primjer letka za sajamsku priredbu Proizvodi hrvatskog sela (Autor: S. Kouti)

Za oblikovanje letka ili pisma vrijede slina pravila kao i za oblikovanje prodajnog oglasa. Letak s veim slovima i kratkim tekstom prije e pobuditi zanimanje nego onaj s mnogo teksta. Letak je prikladno sredstvo za obavjeivanje kupaca o novim dogaajima (kao to su poetak sezone etve, promidba novih proizvoda, prodajne izlobe i sajmovi) ili za podsjeanje kupaca na ustaljenu ponudu. Izravna promidba Izravna promidba (izravni marketing, izravna reklama) oznauje se kao ciljana komunikacija izmeu ponuaa i kupca radi trenutane ili odgoene prodaje proizvoda odnosno usluga. Izravna promidba provodi se osobno ili telefonom i pismima. Kod izravne promidbe rije je o obraanju poznatom kupcu. To je ujedno i najvea prednost ovog naina promidbe, jer nema rasipanja obavijesti. S druge strane, za uporabu izravne promidbe potrebno je imati popis kupaca (usp. GUTMANN et al., 1996.). Izravna promidba rabi vei broj komunikacijskih instrumenata: telefonska prodaja, pismo potroau, e-poruke, prospekti itd. (GUTMANN et al., 1996.). U izravnoj prodaji najee se rabi pismo potroau (WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Promidbeno pismo mora osobno zvuati i to vie sliiti stvarnom razgovoru izmeu dvije osobe. Zapoinje s oslovljavanjem kupca, primjerice Draga gospoo Peri!. U uvodnom dijelu potrebno je uspostaviti vezu s primateljem kako bi ga se zainteresiralo za sadraj pisma. Slijedi obavijesni dio u kojem se na jasan, kratak i konkretan nain prenose promidbene poruke. To su obavijesti o posebnosti ponude, asortimanu, cijenama i uvjetima kupnje. U zakljuku se itatelj potie na akciju s porukama kao to su: nazovite, posjetite nas, ekamo na vau narudbu itd. U post scriptumu mogu se ukratko navesti najvanije obavijesti ili posebnost ponude (usp. OBERMAIER, 1988.). Osim potom, pismo se moe poslati i faksom ili e-mailom. Za komuniciranje telefonom vrijede naelno iste preporuke kao i za komuniciranje pismom. Dodatno treba obratiti pozornost na sljedee: telefon smjestiti na mjesto gdje se moe neometano razgovarati, 149

govoriti polako i razgovijetno, pitati ponovo ako neto nije razumljivo, biti ljubazan i susretljiv. Telefonska je prodaja zahtjevan nain komuniciranja i mora se prije primjene dobro uvjebati (usp. KOLEGA, KOVAI, 1995., ENGEL, 1992.). Preporuka kupca Preporuka zadovoljnoga kupca ili promidba od usta do usta najuinkovitiji je nain promidbe kad se eli proiriti krug kupaca. Na zadovoljstvo kupca moe se utjecati ponajvie kakvoom proizvoda, ali i ponaanjem kod prodaje i promidbe. Susretljivost, spremnost na pomo i angairanost prodavaa kupci jako cijene i o njima priaju znancima. Na pozitivne preporuke moe se utjecati i akcijama na gospodarstvu, kao to su dan otvorenih vrata, obiljeavanje poetka berbe ili etve i sl. Preporuke kupca mogu biti i negativne. Nezadovoljan kupac moe napraviti mnogo tete i dugorono obezvrijediti sve druge promidbene napore. Znancu se mnogo vie vjeruje nego bilo kakvom prodajnom oglasu (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000). Poboljanje prodaje Svrha poboljanja prodaje (unapreenje prodaje) kratkorono je i izravno poticanje prodaje. Mjere poboljanja prodaje poduzimaju se na prodajnom mjestu. Njima se nastoji potaknuti zanimanje postojeih kupaca za proizvod ili upoznati mogue kupce s novim proizvodom (usp. GUTMANN et al., 1996.). Mjere za poboljanje prodaje brojne su i u pravilu usmjerene na kupce, trgovinu ili prodajno osoblje. Veu primjenu u izravnoj prodaji imaju kuanja, promotivni objedi, izlaganje proizvoda, nagradne igre i darovi. Pri prodaji u dvoritu ili u vlastitoj prodavaonici velike su mogunosti uporabe raznih oglasa kao to su natpisi, plakati, prospekti, knjiice recepata itd. Isto tako, velike su mogunosti za izlaganje i osvjetljivanje proizvoda odnosno prodajnog prostora. Rasprodaje se u izravnoj prodaji ne preporuuju. Iznimka moe biti rasprodaja sezonskih proizvoda, kad se brzo ele prodati vee koliine proizvoda. Sve mjere unapreenja prodaje treba provoditi povremeno i u ogranienom razdoblju. U protivnom, kupci se mogu naviknuti na te mjere, prihvatiti ih kao sastavni dio ponude i dalje oekivati. Tada se gubi njihov promidbeni uinak, a moe se ugroziti i imid proizvoda odnosno proizvoaa (usp. WIRTHGEN, MAURER, 2000.). Publicitet Publicitet obuhvaa sve komunikacijske aktivnosti radi poveanja poznatosti gospodarstva i njegovih proizvoda te stvaranje i odravanje pozitivnog imida o gospodarstvu, njegovim proizvodima i uslugama u javnosti. Javnost pri tome ine razliite skupine od kojih su za marketing najznaajnije potroai i lideri javnog mnijenja. Dakle, dok se u promidbi i unapreenju prodaje komunikacijske aktivnosti usredotouju na ciljnu potroaku skupinu, publicitet obuhvaa mnogo iru populaciju. Publicitet se razlikuje prema promidbi i s ozbirom na sredstva. Za uspjelu promidbu u pravilu je potrebno dosta novaca, a za publicitet dovoljni su kreativnost i dobre veze s medijima. Stoga je publicitet posebno prikladan za izravnu prodaju (usp. KOTLER, 2001., GUTMANN et. al., 1996). Kljuna je zadaa publiciteta stvaranje povjerenja u proizvode, gospodara i gospodarstvo. Vano su sredstvo stvaranje povjerenja pravodobne i razumljive obavijesti. Vano je odravati i dobre odnose s institucijama koje izravno ili neizravno mogu utjecati na izravnu prodaju, te s drugim izravnim prodavaima. Jednako su vani dobri odnosi s liderima javnog mnijenja, ponajvie novinarima i kupcima, ali i ostalim javnim osobama, politiarima, portaima, profesorima itd. Povjerenje tih skupina moe se zadobiti samo vrhunskim proizvodima i sustavnim odravanjem i njegovanjem meusobne veze (usp. WIRTHGEN, 150

MAURER, 2000.). U izravnoj prodaji gotovo su neograniene mogunosti za uporabu publiciteta: sudjelovanje na seljakim sajmovima, seljakim trnicama i izlobama, organiziranje kuanja proizvoda, dana etve, dana otvorenih vrata ili razgledavanja gospodarstva, obiljeavanje obljetnica gospodarstva, organizacija predavanja ili dovoenje umjetnika na gospodarstvo itd. Preporuuje se da svako gospodarstvo koje se bavi izravnom prodajom, barem jednom u godini, nekom akcijom skrene pozornost na sebe i svoje proizvode.

151

SOCIOLOGIJA I DRUTVO49

49

Prof. dr. sc. urica utini i Nataa Bokan, prof.

152

Odreivanje pojma ruralnosti50 Postoje potekoe sa znaenjem rijei koje se koriste za odreivanje pojma ruralnost. Rije ruralno je opsean, nespecifian pojam, koja kad se spomene, pobuuje razliita znaenja. Veina nas ruralno doivljava kao razliite ivotne stilove i okoline/ekoloke prilike. Ne postoji opa definicija (Darnell and Simpson, 1981 p. 29). Zbog velike raznolikosti ljudi, krajolika i klime u Australiji, ozbiljno se dovodi u pitanje vjerodostojnost bilo kakvih uopavanja pojma ruralnost (Rousseaux 1993, p. 4). Humphreys and Rolley dre da se pojmovi ruralno i ruralnost trebaju razlikovati, pri emu se ruralno odnosi na odreeni geografski prostor, a ruralnost na specifino ponaanje u tom geografskom podruju (Humphreys and Rolley 1991, p.19). U ovom radu zanemarujemo to razlikovanje kao i semantike probleme u odreivanju ruraliteta jer je to sporedno i izvan rasprave ovoga priloga. Uz pojmovno odreivanje ruralnosti javlja se i problem njenog mjerenja. Ako ne moemo dosljedno mjeriti ruralnost oslanjajui se na nau definiciju, znai li to da je ona pogrena, ili barem preopenita? Sudei prema literaturi, oito je da mnogi istraivai u pokuaju odreivanja pojma nastoje i mjeriti ruralnost. To je osnovni semantiki problem. U Oxfordskom rjeniku (Oxford Dictionary of Current English, 1989) pojam ruralno znai ono to je u selu, sa sela ili to podrazumijeva selo. Za veinu ljudi to je prilino jasna definicija jer se selo dovodi u kontekst naspram grada. Meutim, kao istraivai suoavamo se s potekoama oko razluivanja sadraja koji nas zanimaju ili s objektivnou u pokuaju mjerenja ruralnosti. ini se ipak da neki istraivai prvo pronalaze formalnu mjeru koju tada rabe u svojoj definiciji ruralnosti. Neki istraivai odreuju ruralnost kao funkciju osobitih ivotnih stilova, naina iskoritavanja zemljita, vrijednosti i vjerovanja ljudi koji ive na selu. To je znaenje takoer dvojbeno jer je selo vrlo raznoliko te se u njemu, kao i u gradu, pojavljuju gotovo svi mogui ivotni stilovi, naini koritenja zemljita, vrijednosti i vjerovanja. Iako poljoprivredu nalazimo u ruralnim podrujima, istodobno svako poljoprivredno podruje ne mora biti i ruralno. Tako na primjer imamo rasadnike u metropoli kao to je Adelaide. Slino tome, iako se sporiji ivotni stil moe nai u mnogim ruralnim krajevima, to ne znai da svaka osoba s takvim nainom ivota nuno ivi u ruralnom podruju. Naravno, vrijedi i obrnuto; imamo ljude na selu koji ive vrlo brzim, stresnim ivotom, npr. u rudarskoj industriji. Dakle, sama injenica da odreene karakteristike vrijede za selo, ne znai da one iskljuivo vrijede za odreivanje pojma ruralnosti. U ovom lanku raspravljamo o potekoama pojmovnog odreivanja i mjerenja ruralnosti. Predlaemo vrlo jednostavnu definiciju ruralnosti, kako bi bila razumljiva i jednostavna za praktinu uporabu. Povezani pojmovi Rousseaux (1993, p. 4) istie da se umjesto pojma ruralno ponekad koriste pojmovi izolirano i zabaeno To je neprimjereno jer imamo ruralna naselja koja nisu nijedno od navedenog. Istodobno imamo izolirana i zabaena urbana naselja. Izoliranost (isolated) je vie relativan nego li apsolutan pojam jer je za njegovo

Mark Witham: Definition of Rurality, Educational Funding Methodologies Papers - 24/4/93, prijevod Nataa Bokan i urica utini, Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zavod za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu sociologiju, Zagreb, lipanj 2005. godine
50

153

znaenje/preciziranje potreban sadraj (npr. izoliran od ljudi i usluga). Bass (1990, pp. 180181) obrazlae da bi pojam izoliranost trebao odraavati geografske imbenike koji spreavaju daljnji rast populacije. To mogu biti: od velikih do najmanjih prostornih udaljenosti, potom (ne)postojanje kole, dugo vrijeme putovanja, neuobiajene vremenske prilike, ili ak planine, rijeke ili druga posredujua fiziogeografska obiljeja prostora. Zabaenost (remoteness) je pojam koji je povezan s izolacijom i dostupnou. U geografski udaljenijim podrujima sa stajalita udaljenosti i gustoe stanovnitva, postoje razliiti stupnjevi izolacije ili dostupnosti uslugama ili drugim ljudima. Rousseaux (1993, p. 4) tvrdi da je udaljenost (distance) najee koritena mjera zabaenosti (remoteness), koja moe oznaavati udaljenost do ili od najblieg uslunog centra ili centra vee gustoe stanovnitva. Ratrkanost (sparsity) je pojam pod kojim Bass (1990, p. 182) podrazumijeva podruje koje nema (ne moe poduprijeti) kolu s odreenim minimumom upisanih uenika zbog niske gustoe naseljenosti. To nuno ne mora biti izolirano ili ruralno podruje. Sastavnice ruralnosti Ako se oslonimo na vlastita iskustva, moemo uoiti odreene razlike izmeu ruralnih i urbanih podruja. Te se razlike mogu svrstati u ire sastavnice ruralnosti. Clark (1992, p. 2425) navodi radove Loloffa (1984) i Davisa (1987), koji te sastavnice klasificiraju kao ekoloke, radno-profesionalne, drutvene, okoline i kulturne. Rousseaux (1993, p. 5) obrazlae da se pojmovi urbano i ruralno koriste da bi se opisale funkcionalne kvalitete tipova ljudskih naselja. Ove se definicije mogu podijeliti u dvije skupine: ekoloke i sociokulturne. Ekoloke karakteristike ukljuuju veliinu mjesta, gustou naseljenosti, geografsku rasprenost i gospodarsku aktivnost. Sociokulturne karakteristike ukljuuju obiljeja ivotnog stila, vrijednosti i obrasce ponaanja. Ove se karakteristike mogu koristiti u opisivanju razlika izmeu ruralnih i urbanih podruja. Moemo rei da su u zanimanja ljudi koji rade u ruralnim podrujima uglavnom ukljueni neki oblici poljoprivrednog ili rudarskog iskoritavanja tla. Takoer moemo rei da seoska populacija ivi vie u suivotu s prirodom. Redman (1991, p. 7-16) navodi da se ljudi sa sela pozitivno odnose spram ivota koji je u neposrednom dodiru s prirodom. Iako su opisi ovih sastavnica korisni za pojanjenje pojma ruralnosti, teko ih je spojiti s definicijom. Razlog tome jest to se ljudi iz grada takoer bave rudarskim i poljoprivrednim poslovima, a ljudi sa sela rade i u drugim djelatnostima, kao to su ribarenje ili proizvodnja elika. Drugim rijeima, ovi opisi (deskriptori) nisu dovoljni za pojmovno odreivanje ruralnosti. Jedna od moguih definicija jest da su ruralna podruja ona u kojima je vjerojatnije da mnogi stanovnici rade u rudarstvu ili poljoprivredi, i gdje mnogi ljudi osjeaju bliskost s prirodom. No dvojbeno je to znai mnogi i je li to dostatno za potpuni opis. Naime, imamo i ruralna podruja gdje se veina stanovnika ne bavi rudarskim i poljoprivrednim zanimanjima. Naravno, mogli bismo proiriti definiciju, pa ukljuiti npr. ribarenje, proizvodnju elika, kuni i umjetniki obrt, no to je ona sadrajno ira, to zahvaa sve iri prostor. Ako traimo nedvosmislenu definiciju ruralnosti i koja bi vrijedila za sve ruralne sredine, izgledno je da nam ukljuivanje opisa i elemenata ruralnosti nee koristiti. Perspektiva istraivaa Nema definicije ruralnosti koja je meunarodno prihvaena, ona je razliita od zemlje do zemlje. Gustoa stanovnitva se koristi za odreivanje ruralnih podruja, ali se npr. u skandinavskim zemljama ruralnim podrujem smatra ono koje ima manje od 200, 300 stanovnika/km, dok se u Italiji, panjolskoj, Portugalu i vicarskoj ruralnim smatra podruje s manje od 10,000 stanovnika/km (Clark, 1992, p. 24). Oito je da je percepcija ljudi onoga 154

to je ruralno razliita od mjesta do mjesta. K. Redman (1991, p. 7-16) tvrdi da postoje semantiki problemi u definiranju ruralnosti, jer znaenje koje se pripisuje pojmu, ovisi o percepciji kreatora definicije. Autorica zagovara pravo da pojam definiraju oni koji prebivaju u ruralnim podrujima. Njezina definicija glasi: opaena i usvojena okolica (okvir) od onih koji prebivaju u ruralnim podrujima. Ruralno karakterizira drutvena, kulturna i radno-profesionalna razliitost i obuhvaa dimenzije koje su kvantitativno i kvalitativno razliite od onih koje karakteriziraju urbane ivotne stilove. Pri primjeni ova definicija moe izazvati potekoe. Razmotrimo npr. dva lokaliteta, koja gledajui izvana imaju vrlo slina kvantitativna, a moda ak i kvalitativna obiljeja. U oba ive ljudi razliite percepcije o tome ive li u ruralnoj sredini ili ne. Stanovnici istog mjesta razliito opaaju ruralitet vlastitog mjesta prebivanja. Razliito opaanje svakog ruralnog stanovnika temelji se na njegovim teorijskim stanovitima to ukljuuje konstrukciju znanja, ivotno iskustvo i njegovo tumaenje dogaaja. Tradicionalni Aboridin npr., vjerojatno e objasniti podrijetlo Flinders Rangers-a (planina) poneto drugaije nego li anglosaksonski geolog. To je mnogo vea razlika od one semantike. Raznolikost Sljedee zanimljivo semantiko pitanje koje proizlazi iz definicije K. Redman (1991, p. 13) tie se raznolikosti. Rousseaux (1993, p. 4) takoer dodaje da su ruralna podruja razliita (da se odlikuju raznolikou op. utini) te je nedvojbeno da ona obuhvaaju npr. planinska sela, otona ribarska sela, predjele tradicionalno nomadskog aboridinskog naroda, stone postaje i logore drvosjea. U svakom sluaju, ukoliko elimo pomou Redmanine definicije odrediti je li koje od spomenutih podruja ruralno ili ne, ona nam nije samo beskorisna ve je i kontraproduktivna. Ako npr. promatramo ribarsko selo, ne vidimo raznolikost (svi su ribari). Moemo li na osnovi toga zakljuiti da se radi o urbanom mjestu? Zapravo, veinu ruralnih podruja odlikuje manja raznolikost okolia, zanimanja i drutvene strukture nego nekih urbanih podruja. Takoer je izgledno da koristei kriterij raznolikosti, urbana podruja mogu biti oznaena kao ruralna; jer to je vee naselje to je vea raznolikost u zanimanjima stanovnitva, kulturi i nainu upotrebe zemljita na tom lokalitetu. To ne znai da je tvrdnja K. Redman netona u bilo kojem smislu. Jedino se ne bi smjela uzimati kao kriterij za prosudbu je li odreeno mjesto ruralno ili ne. Kvantitativno i kvalitativno mjerenje ruralnosti Ako razmotrimo definiciju koju predlae K. Redman (1991, p. 13), uoavamo da je definicija ruralnog bitno drugaija od definicije urbanog. Preostali dio definicije sadri jednu od mjera ruralnosti, te se umjesto kvantitativnih mjera kao to su udaljenost ili gustoa stanovnitva, koriste kvalitativna odreenja. Percepcija ljudi postaje mjera ruralnosti. Ako ljudi vjeruju da ive ruralnim stilom ivota, onda, za potrebe mjerenja, uzimamo da je to tako. Osim praktinih potekoa o kojima smo raspravljali u 4. poglavlju ovog rada, ovaj nain mjerenja je jednako valjan kao i neke od kvantitativnih mjera koje koriste drugi istraivai. U stvari, moda je ona i bolja kao teorijska mjera jer nije ograniena proizvoljno odreenim tokama kao to je vie od x km od naselja veliine y. Time se ovom mjerom mogu rijeiti potekoe povezane s kvantitativnim mjerama osobito kada je rije o rubnim gradskim podrujima te srednjim i velikim, ali udaljenijim naseljima. Druga, slina kvalitativna mjera ruralnosti moe biti ona prema kojoj je podruje definirano kao ruralno, ako to istraiva zakljui na temelju vizualnog promatranja. Pored ovih kvalitativnih imamo i nekoliko kvantitativnih mjera koje istraivai najee 155

predlau. To su udaljenost, stanovnitvo i dostupnost usluga. Postoje problemi za svaku od tih mjera koji premauju semantike potekoe oko odabira termina. Udaljenost Udaljenost od velikih gradskih sredita je jedna od mjera ruralnosti koja je logina. Naputajui grad i predgraa dolazimo do sela (country) koje se u rjeniku odreuje kao ruralno. Meutim, i ta definicija ima nedostatke. Prvi je to (vrlo) subjektivno odreujemo gdje poinje ruralno, a zavrava urbano. Ovaj problem moemo umanjiti (ali ne iskljuiti) tako da sadrajno proirimo definiciju za velika gradska sredita (gradove) ukljuivanjem i susjednih naselja koja ih okruuju. Druga potekoa jest pitanje koja je to veliina koja naselje ini velikim? Ta e veliina takoer biti proizvoljna. Trea je potekoa odreivanje udaljenosti od napuenijih sredita (naselja). Na primjer, je li je mjesto A koje je 10 km udaljeno od naselja veliine 5000 stanovnika, manje ruralno od mjesta B koje je udaljeno 20 km od naselja s 1,000.000 stanovnika? Tako odreivanje udaljenosti ee predstavlja problem nego li kvalitativno odreivanje ruralnosti, iako Clark (1992, p. 28) navodi rad Griffitha i Tionga (1991) koji predlau ovakvu mjeru. Oni daju formulu koja uzima u obzir ukupnu populaciju unutar podruja koja se nalaze na odreenoj udaljenosti od glavnog sredita s 5,000 ili vie i 10,000 i vie stanovnika, te pomou nje primjenom stupnjevanih ponderiranih faktora (koji se temelje na tim udaljenostima) na stanovnitvo odreuju ruralno. Sljedee pitanje koje treba razmotriti tie se primijene razliitih mjera za udaljenosti. Griffith (pers. comm. 1992) istie da Commonwealth Grants Commission (CGG) rabi strogu crtu udaljenosti izmeu sredinjih gradova (centara) prema statistikim podjelama koje mjere relativnu rasprenost stanovnitva u svim saveznim dravama i podrujima. Prema procjeni CGC-a Amata koja je smjetena na dalekom sjeverozapadu June Australije, je udaljena 280 km od Adelaidea. Po toj metodologiji ta bi udaljenost bila realna kada bi imali cestu koja bi kao ravna crta spajala ta dva mjesta preko dva zaljeva. Stvarna cestovna udaljenost izmeu ova dva mjesta jest 1400 km i ukljuuje dio ceste koja prolazi kroz Sjeverno podruje. Kada bi se povukla ravna crta izmeu ta dva mjesta, ona bi bila duga 1200 km. Razlog zbog kojeg je pripisana udaljenost znatno manja jest taj to je Amata vrlo daleko od sredinjice koja joj po statistikoj podjeli pripada. Bilo kakvo mjerenje ruralnosti pomou udaljenosti ovisit e barem o jednom proizvoljnom kriteriju, pa e time neka naselja/podruja biti odreena kao ruralna, iako bi trebala biti klasificirana kao urbana, i obrnuto. Bass (1990, pp. 180-181) predlae da bi vrijeme putovanja moglo biti mjera izolacije i zamjena za udaljenost kao mjere ruralnosti. To bi povealo tonost mjerenja jer vrijeme putovanja uinkovitije oznaava udaljenost i kakvou ceste te zemljopisne znaajke podruja koje se zanemaruju primjenom mjere udaljenosti. Stanovnitvo Prema Australskom zavodu za statistiku (ABS) (navod Clark, 1992, p. 28) ruralna podruja obuhvaaju skupine naselja koja broje izmeu 200 i 999 ljudi te ostali dijelovi savezne drave ili podruja iji vei dio nije klasificiran kao urbano podruje bez obzira je li je neko mjesto/predio u tom podruju urbano ili ruralno. Donekle, to je takoer proizvoljna definicija jer obuhvaa sva nenaseljena kao i naseljena ruralna podruja. Gustoa stanovnitva se takoer koristi za mjerenje ruralnosti to takoer ukljuuje proizvoljno odreivanje gornje granice po kojoj je podruje ruralno ili urbano. Ove se mjere 156

izraavaju brojem stanovnika po kvadratnom kilometru. Dostupnost Clark (1992, p. 27) navodi rad Scriven i Walton (1990) iz Rural Education Research and Development Centre koji predlau definiciju ruralnosti koja uvaava dostupnost visokom obrazovanju. Ruralni student je po toj definiciji, osoba koja ivi u podruju koje je kolsko povjerenstvo (School Commission) odredilo kao udaljeno ili provincijsko i po miljenju podrunog savjetnika nema svakodnevni pristup sveuilitu ili CAE (Centre for Adult Education - Centar za obrazovanje odraslih). Podruni savjetnik je australski nadzornik ili upravitelj u sreditima diljem Australije. Ova mjera jednostavno pokazuje je li mjesto ruralno ili ne. Ona ne pokazuje relativnu dostupnost ili stupanj ruralnosti nekog mjesta. Tom e mjerom podruja kao Port Pirie i Murray Bridge (oba u Junoj Australiji), bit definirana kao ruralna, iako su oba velika napuena sredita. Ostala podruja na produecima gradskih predgraa, kao to su stone stanice nedaleko od Whyalla u Junoj Australiji, mogu se odrediti kao urbana jer su svakodnevno povezane s CAE, iako bi uobiajeno bilo da su ruralna s obzirom na ivotni stil i nain koritenja zemljita. Definiciju bi mogli preoblikovati tako da izbjegnemo ova mala protuslovlja. Griffith (1992, pp. 51-65) zakljuuje da niti jedna mjera ruralnog ili udaljenog nije primjerena ako ne uvaava relativnu dostupnost aktivnostima i uslugama. On je predloio mjeru za dostupnost uslugama temeljenu na tri potpornja prema Griffith Service Access Frame ili GSAF. To su: veliina naselja, jedinica vrijeme-trokovi-udaljenost i ekonomski izvori. Broj stanovnika je pokazatelj dostupnosti usluga unutar sredita; jedinica vrijeme-trokoviudaljenost mjeri troak pristupa uslugama koje se nalaze u najbliem naselju; ekonomski izvori pokazuju sredstva kojima raspolae svaka zajednica za pristup udaljenijim uslugama. Ovaj trei uzrokuje diferenciranje izmeu udaljenog rudarskog naselja i udaljenog aboridinskog naselja budui da rudari vjerojatno imaju sredstva za pristup uslugama putem avionskog transporta dok Aboridini vjerojatno to nemaju. Mjerenjem dostupnosti svakom mjestu/lokalitetu dajemo polazni poloaj (skor), odnosno relativnu dostupnost unaprijed odreenoj usluzi. Prema tome to podrazumijeva stalnu dostupnost i omoguuje istraivau da proizvoljno odredi to je presudno da bi naselje bilo ruralno. Skorovi GSAF-a za nekoliko stotina lokacija u Junoj Australiji trebaju se ispitati kako bi se provjerilo je li metoda/alatka korisna i za raspodjelu resursa. Oito je da GSAF skorovi neprimjereni za neke lokalitete, posebno za Kangaroo Island i za rubno gradsko podruje. Griffith (pers. comm.,1993) smatra da se ova mjera moe preraditi prevladavanjem tih malih potekoe te time biti prihvatljiva. Poanta je da podeavanjem bitno mijenjamo odreena pravila da bismo dobili stvarno stanje. To pokazuje da ni ova mjera nije sama po sebi, prikladna za mjerenje ruralnosti. To ne znai da kritiziramo Griffithov rad. GSAF je vrlo koristan alat/nain za mjerenje dostupnosti, tim vie to moemo mijenjati model da udovoljimo razliitim potrebama. Ruralno urbani kontinuum Clark (1992, pp. 24-25) izvjetava o radovima Charlesa (1968) i Nachtigala (1982) koji dre da je stupanj ruralnosti odraz ruralno-urbanog kontinuuma i ovisi o okolinim, radnoprofesionalnim i sociokulturnim uvjetima. Humphreys and Rolley (1991, p. 21) razmatrajui ruralno-urbani kontinuum, istiu da je za neke istraivae upitna upotreba tog koncepta. Razlog je to koncept kontinuuma nema smisla ako urbano nestaje, a ruralno nastaje. Sa sematikog stajalita koncept kontinuuma u ovom radu ne pomae u odreivanju ruralnog, osim to je mogu kao mjera ili definicija u toki gdje je proizvoljno podijeljen na ruralno odnosno urbano. 157

Nuan, dovoljan i beskoristan kriterij ruralnosti Iz dosadanje rasprave proizlazi razlika izmeu obiljeja i (ekskluzivnog) kriterija ruralnosti. Npr. ruralno podruje moe imati veinu radne snage u poljoprivredi to moe biti obiljeje ruralnosti, ali to nije jedino znaenje tog pojma. To je isto kada psa definiramo da ima etiri noge i kaemo moja maka ima etiri noge, stoga je moja maka pas. Ovo ilustrira problem definiranja odreenog pojma na osnovi neiskljuivog kriterija . Kriterij moe biti dovoljan, nuan ili beskoristan. Dovoljan kriterij za psa bi bio sisavac, iz vrste Canis. To ukljuuje sve pse i nijedno drugo bie. Nuan kriterij za psa jest da ima etiri noge. Ako bie nema etiri noge tada nije pas, no ako ima, takoer moe biti i neto drugo. Beskoristan ili nepotreban kriterij za psa bi bio da je smee boje, jer mnogi psi nisu smei, a zato mnoga druga bia jesu. ak i ako proirimo definiciju, pa kaemo da su psi esto smei, to nam ne koristi kao kriterij da ustanovimo je li odreeno bie pas. Potrebe istraivaa Definicija ruralnog ovisi u velikoj mjeri o potrebama istraivaa. Potrebe demografa, donositelja politikih mjera, sociologa, novinara, zakonodavca i obrazovnih strunjaka su vrlo razliite (Rios 1988, cit. u Clark 1992 p. 25). Ruralnost dobiva razliita znaenja kada se promatra povijesno, statistiki ili filozofski (Warren, 1977, cit. u Clark 1992, p. 23). Rousseaux (1993, p. 27) je pokazao vezu izmeu korisnika, njihovih potreba i koritenih metoda, prikazane u Tabeli 1. Tabela 1: Povezanost izmeu korisnika, potreba i metoda: neki primjeri
Tko? Opi korisnik statistika obrazovnih Sustav ili ustanove obrazovne Financijski upravitelj Mjerenje oteavajuih okolnosti za inpute i razdiobu resursa Programski upravitelj Pronalaenje neprivilegiranih skupina radi postizanja jednakosti Indeks mjerenja

Zato?

Praenje razvoja kroz Prikupljanje i izvjetavanje o mjerljive ciljeve kao to obrazovnim statistikama za je porast sudjelovanja deskriptivne svrhe sela u obrazovanju

Kako?

Klasifikacija na metro (jae Klasifikacija ruralnih i urbanizirana) i ne-metro Indeks mjerenja urbanih naselja (neurbanizirana) podruja

K. Rousseaux (1993, p. 28) ispituje koliko je ruralna statistika svrsishodna ili upotrebljiva za ove etiri glavne svrhe. Ona istrauje primjer gdje istraiva eli testirati hipotezu da je manje vjerojatno da e ruralni studenti zavriti srednjokolsko obrazovanje u odnosu na urbane studente. Ipak, razmotrimo to bi trebalo poduzeti ako se hipoteza potvrdi trebamo li provesti posebne programe i poticaje ruralnim podrujima kako bi se ona vie ukljuila u obrazovanje. U protivnom, ako obrnemo hipotezu, da li da potaknemo takve mjere u urbanim podrujima? To bismo trebali jer kao to Humphreys i Rolley (1991, p. 21) istiu, sutina drutvenih problema u urbanim nije drugaija od onih u ruralnim sredinama. Bolje je otkloniti (dodatnim financiranjem) izravni problem (niska stopa zavretka obrazovanja). I to podjednako u urbanim i ruralnim sredinama. Ako nam ruralno bude kriterij za dodjelu sredstava, tako emo osigurati dodatan novac nekim ruralnim studentima koji su na zadnjoj godini te istodobno smanjiti sredstva onima kojima su najpotrebnija. Drugo, zanemarili bismo studente u gradovima koji nisu zavrili svoje srednjokolsko obrazovanje. Takoer, aljemo i negativnu poruku da je svim ruralnim studentima potrebna dodatna pomo da ostanu u koli.

158

Iako nam predoena hipoteza moe koristiti u opisu profila studenata, ona moe biti kontraproduktivna u propisivanju mjera (Witham 1993, p. 28). Slini argumenti vae i za ciljanje neprivilegirane grupe i za naine razdiobe sredstava (alokacije resursa). Ako se ruralnost koristi kao sredstvo za razdiobu resursa, u oba prethodna sluaja, rezultat e biti pogrena dodjela sredstava. To je kljuno jer sama po sebi rije ruralnost ne znai nedostatak. Mogue je da neka ili ak sva ruralna podruja imaju vei broj siromanih studenata koji ne govore engleski ili ne zavravaju kolovanje. Te nepovoljnosti valja ukloniti bez obzira gdje osoba ivi. Za mjerenje ovih nedostataka nije vano da znamo je li je osoba iz ruralnog podruja. Ako koristimo ruralno kao posrednu mjeru za nisku stopu participacije ili za neki drugi nedostatak, time ne usmjeravamo financijska sredstva da pomognemo i nekim ljudima u gradovima koji trpe iste nedae, ali ih usmjeravamo i onima u ruralnim podrujima kojima ona nisu potrebna. Osim opeg i opisnog znaenja, potrebe za informacijama to je ruralno, a to urbano, nisu tako velike kao to misle neki istraivai. U veini su sluajeva istraivai, politiari i financijski upravitelji zaista zainteresirani za neke vane imbenike kao to je dostupnost usluga, participacija i siromatvo. U Australiji ruralno stanovnitvo ima veu glasaku mo od gradskog stanovnitva zbog veeg broja politiara iz ruralnih podruja po glavi stanovnika. elei glasove ruralnih biraa, politiari podupiru potpore specifinim programima kao to su niske stope zavretka kolovanja, a one se zapravo dodjeljuju po kriteriju ruralnosti. Ruralnost i ostali opisi veih zemljinih povrina U veini ovih rasprava moemo upotrijebiti druge rijei za opisivanje znaajki zemljita. Rijeju ruralnost opisujemo narav nastanjivanja zemlje. To moemo usporediti s rijeju planinski. Planinski je rije koja za veinu ljudi znai zemljino podruje koje se uzdie visoko iznad okolnih podruja. Planina je kvantitativna mjera za visinu iznad razine mora i za stalnu vertikalnu visinu krajolika koji ju okruuje. U Velikoj Britaniji planina se definira kao uzvisina koja je barem 2000 stopa (600 m) iznad razine mora (Unsworth, 1975, p. 244). U drugim zemljama ova bi definicija ukljuivala podruja koja su zapravo visoravni. Kvalitativni opisi su strmost, te pokrivenosti kamenom, ledom i snijegom. Moemo govoriti o nizinsko-planinskom kontinuumu, ali bi nam to malo koristilo. Svrha je ove digresije (skretanja s teme) pokazati da definicija planine ne zahtijeva strogo mjerni kriterij, jer ako elimo mjeriti planinsko, susrest emo se s istim problemom kao i kod mjerenja ruralnosti. Saetak Definicija i mjerenje ruralnosti dva su odvojena koncepta. Mjerenje moe biti kvalitativno ili kvantitativno, ali koja e se mjera primijeniti ovisit e o razliitim potrebama i perspektivama istraivaa. Ni jedna mjera nije dostatna za definiciju ruralnosti. Sve kvantitativne mjere su manjkave jer se proizvoljno odreuju. Kvalitativna mjera nema taj nedostatak ukoliko na primjer, koristimo definiciju da je ruralnost tamo gdje ju istraiva opaa. Problem kvalitativnih mjera jest u njihovoj dosljednosti. U literaturi nailazimo na mnoge beskorisne, nekoliko nunih i na jednu zadovoljavajuu definiciju ruralnosti. Beskorisne sadravaju openite, kvalitativne opise, dok su nune definicije obino kvantitativne. Zadovoljavajua definicija je u rjeniku i govori o selu u neurbanom smislu. Potreba da se mjera ruralnosti ukljui u definiciju moda nije toliko nuna koliko misle neki 159

istraivai. U veini sluajeva su istraivai, politiari i financijski menaderi zaista zainteresirani za neke temeljne odrednice kao to su dostupnost usluga, participacija i siromatvo. Rije ruralnost je slina i drugim pojmovima kojima opisujemo neke karakteristike zemljita koje takoer ne trebaju mjere da bismo dobili dojam openitog znaenja. Prijedlog i obrana nove definicije Definicija ruralnosti treba biti tako opisana da bude upotrebljiva. Drugim rijeima, mora biti jednoznana, bez potrebe da ju podupiremo drugim podacima/informacijama. Treba biti jasna i nedvosmislena i odnositi se samo na ruralnost. Da bismo to postigli, mogua su dva pristupa: jednostavna ili obuhvatna definicija. Obuhvatnom definicijom trebamo pokuati ukljuiti sve aspekte ruralnosti. Uporita za obuhvatnu definiciju ruralnosti mogu biti specifine mjere kao to je stanovnitvo, udaljenost i zabaenost. To mogu biti sastavnice sociokulturne i radnoprofesionalne perspektive. Tu su mogue razliite nijanse u znaenju ovisno o potrebi ili perspektivi svakog istraivaa. U toj bi definiciji trebalo spomenuti potekoe s rubnim urbanim podrujem - u kojoj toci ruralno-urbanog kontinuuma odreeno podruje postaje ruralno. Ta bi definicija bila dugaka kao i ovaj rad, a vjerojatno bi jo uvijek iskljuivala neka ruralna, a ukljuivala neka urbana podruja. Definiciju moemo poboljati tijekom vremena, svaki put kad uoimo neprimjereno iskljuivanje ili ukljuivanje moemo ju nadopuniti. S vremenom bismo tim pristupom dobili definiciju koja bi sadravala slubeni popis stvarnih ruralnih naselja, to je bolje nego da traimo upotrebljiv kriterij ruralnosti. Jednostavan pristup znaio bi da ruralnost definiramo kao selo, ili tonije seosko (countryness). Pod rijeju selo ovdje podrazumijevamo ono to je razliito od grada. Ovo je vrlo jednostavna i logina definicija. Ovako uopena definicija ne mijenja smisao shodno potrebama korisnika ili istraivaa, odnosno bez obzira promatramo li osobu sa sela (seljanin) prema gradu ili gradsku osobu naspram sela. Jednostavnost ovog pristupa moe se initi trivijalnom, no dobri su razlozi za jednostavnu definiciju. Nedvojbeno je da ruralno znai seosko, ruralna kola je seoska kola. Program seoskog podruja jest program ruralnog podruja. Nadalje, ne brka se definicija s mjerama ruralnosti te je oito da se radi o zasebnim pojmovima. Ova bi definicija prola i test navoda K. Rousseaux (1993, p. 4) da velika raznolikost ljudi, krajolika i klime u Australiji ozbiljno dovodi u pitanje vjerodostojnost bilo kakvih uopavanja ruralnosti, o emu je bilo govora u uvodu. Rasprava o potrebama istraivaa pokazala je da kvantitativne, nedvosmislene mjere ruralnog ne moraju biti toliko vane kako se isprva smatralo. Jedini razlog protiv ove predloene jednostavne definicije jest da je ona preopenita za koritenje. Meutim, to moemo odbaciti stoga to je ruralno jednostavna rije kojom opisujemo pojedino podruje zemlje. Njome ne elimo opisati izolaciju, ratrkanost ili udaljenost jer su to pojmovi sa specifinim znaenjem. Alternativna definicija iako je specifinija, preduga je da bi bila korisna. Iako se takve definicije preporuaju jer su opirne, ipak se smatra da dovoljno ne opisuju ruralnost. Iako je to zaista jednostavna definicija, to ne znai da razliiti istraivai nee eljeti mjeriti ruralnost, ovisno o svojim potrebama i perspektivama. Ovdje predlaemo mjeru seosko (countryness) u smislu onoga to je neurbano. To se prvenstveno odnosi na obrasce 160

naseljavanja koji se mnogo ne razlikuju u ruralnim podrujima. Planinska sela, otona ribarska sela, podruje tradicionalno nomadskog aboridinskoga naroda, stone postaje i logori drvosjea odredit emo kao ruralna pomou mjere gustoe stanovnitva. Mjerama kao to su nain koritenja zemljita, udaljenosti ili percepcije stanovnika dosljedno ne odreujemo ruralno podruje temeljeno na tipu naselja, za razliku od mjere gustoe stanovnitva. Meutim, ona se proizvoljno odreuje. Isti je problem s mjerenjem osobitosti zemljinog podruja kao to su planine, i ruralnosti, gdje kontinuum ralanjujemo na planine/ravnice i ruralno/neruralno. Razlaui neizbjenu potrebu za arbitrarnou (proizvoljnim odreivanjem) predlaemo kriterij Australskog zavoda za statistiku (ABS - Australian Bureau of Statistics). Razlog je pragmatian jer podaci postoje, pouzdani su i lako dostupni istraivau. Ako istraiva eli izabrati drugi, proizvoljni pristup, to nee utjecati na definiciju ve samo na mjeru ruralnosti. Zakljuak Pri odreivanju pojma ruralnosti iako se pojavljuju neki sematiki problemi, oni su znatno vei kada je rije o mjerenju ruralnosti, to smo raspravljali u radu. Jednostavna definicija seosko (countryness) je dostatna za odreenje ruralnosti i doputa mjerenje, ali ne zahtijeva da (definicija) sadri kriterije mjerenja. Mjerenje ovako jednostavnog odreenja ruralnosti najvie se postie pomou mjere gustoe stanovnitva, te stoga iz pragmatinih razloga preporuamo mjeru ABS-a. Literatura Allen R.E. (Ed) (1989) The Oxford Dictionary of Current English Oxford University Press Australian Bureau of Statistics (1986) cited by S. Clark (1992) in Rural Education or Education in Rural Areas PhD Thesis, James Cook University p. 28 Bass, Gerald R. (1990) Isolation / Sparsity Journal of Educational Finance, 16 (Fall) pp. 180-191 Charles (1968) cited by S. Clark (1992) in Rural Education or Education in Rural Areas PhD Thesis, James Cook University pp. 24-25 Clark, S. L. (1992) Rural Education or Education in Rural Areas PhD Thesis, James Cook University pp. 23-29 Cloke & Park (1985) cited by Humphreys & Rolley, (1991) in Health and Health Care in Rural Australia Department of Geography and Planning, University of New England Armidale, p. 19 Darnell F. and Simpson P.M. (Eds) (1981) Rural Education: In pursuit of Excellence Perth : National Centre for Research and Rural Education, University of Western Australia pp. 29-37 Davis (1987) cited by S. Clark (1992) in Rural Education or Education in Rural Areas PhD Thesis, James Cook University p. 24 Griffith, D. (1992) Quantifying Access to Services in Remote and Rural Australia In Cameron, I. and Griffith D., Education, Equity and the Crisis in the Rural Community NTU Printing/Publishing Division, Darwin, pp 51-65 Griffith D. and Tiong (1991) cited by S. Clark (1992) in Rural Education or Education in Rural Areas PhD Thesis, James Cook University p. 28 Humphreys, I. and Rolley, F.

161

(1991) Health and Health Care in Rural Australia Department of Geography and Planning, University of New England Armidale, pp. 19-24 Luloff (1984) cited by S. Clark (1992) in Rural Education or Education in Rural Areas PhD Thesis, James Cook University p. 24 Nachtigal (1982) cited by S. Clark (1992) in Rural Education or Education in Rural Areas PhD Thesis, James Cook University pp. 24-25 Redman, Karin (1991) "Rurality: 'From the Inside looking out'" Education in Rural Australia, Vol 1(2), pp 7-16 Rousseaux, Kathleen (31/3/1993) Rurality and Participation in Schooling Project Draft of Final Report,(unpublished) Queensland Department of Education Scriven & Walton (1990) cited by S. Clark (1992) in Rural Education or Education in Rural Areas PhD Thesis, James Cook University p. 27 Unsworth W. (1975) The Encyclopedia of Mountaineering Published by Robert Hale, Penguin Books Witham, Mark (25/4/93) Educational Funding Methodologies (unpublished) Paper submitted for SD5107 as part of the Master of Education at JCU

162

Selo i seljatvo izmeu narodnog i urbanog drutva51 Seljatvo i seljaka kultura-mogua definiranje Selo i seljak vrlo su davno uoeni kao posebnosti u globalnom drutvu, ali do najnovijeg vremena znanost nije precizirala u emu su oni posebnosti. Nije dovoljno rei da je selo naselje u kojem ive seljaci, a da su seljaci proizvoai hrane za sebe i druge. Selo i seljak bili su u neem antipod gradu i graanima od samog nastajanja, ali bit razliitosti nisu ni do danas objasnile sociologija, ekonomija i antropologija. Moderna se znanost mnogo bavila arhainim, prvobitnim drutvenim strukturama i personalnostima, da bi ih dovela u kontrast sa suvremenim strukturama i personalnostima i tako potkrijepila osnovnu ideju o drutvenoj evoluciji i o zakonomjernom povijesnom kretanju. Ona je pri tom uoavala da seoske strukture i personalnosti nisu arhaine, primitivne i prvobitne, ali da nisu ni suvremene. Kada je otkrila i prouila preostala primitivna drutva, socijalna je antropologija bacila pogled i na seljatvo i tzv. seljake narode. Danas ona u svijetu obavlja brojna prouavanja sela i seljatva. Ta se prouavanja u pravilu inspiriraju miljenjima nekoliko uglednih antropologa, ujedno i sociologa (vie nije tako lako te znanosti luiti jednu od druge). A. L. Kroeber prvi je pruio saetu openitu definiciju seljatva. U svom monumentalnom djelu, u kojem je 1948. godine izloio gradivo socijalne antropologije, on seljatvu posveuje, dodue, samo jedan paragraf, u kojem kae da ono ini djelomina drutva (part-societies) sa svojim isto tako djelominim kulturama (part-cultures). Seljaci, su napisao je Kroeber, nedvosmisleno ruralni, usprkos tome to ive u dodiru s trgovakim gradovima. Oni tvore klasni segment ireg stratificiranog sistema unutar kojeg su daleko od toga da budu dominantna grupa. Njima nedostaje izoliranost, politika samostalnost i samodovoljnost plemenske populacije, premda njihove lokalne zajednice zadravaju mnogo toga od svojeg starog identiteta, integriranosti i privezanosti za tlo i kult, privrenosti upskim obiajima i narodnoj umjetnosti. Kao to primjeuje Cliford Geertz, jedan od najboljih poznavalaca seljatva i prouavalaca suvremenih seljakih sredina A. L. Kroeber pred oima je imao prvenstveno evropsko seljatvo devetnaestog i ranog dvadesetog stoljea, ali njegovo naglaavanje fragmentarnog, nepotpunog svojstva seljakog drutva i kulture bilo je od tada ponavljano u gotovo svakom prouavanju seljakog ivota, kao i u svakom teoretskom razmatranju te problematike. U sociologiji i antropologiji esto se razglaba o prirodi one ire drutvene cjeline, iji je seljatvo dio, o definiciji seljatva kao takvog unutar te ire cjeline, kao i o odnosu izmeu tako definiranog seljatva i drugih segmenata ireg drutva plemstva, sveenstva, trgovakih slojeva, graanstva, radnitva itd. Tri znaajna socijalna teoretiara R. Redfield, J. Steward i K. Wittfogel svojim su opusom najvie potakli danas sve vei interes za seljaka drutva, u emu jata istraivaa od Meksika i Brazila do Indije i Japana pronalaze novo izvanredno privlano i gotovo pomodno polje istraivanja. R. Redfield je razvio kulturalistiki pristup selu i seljatvu. On seljatvo promatra kao antipod plemstvu, a razlike meu njima temelji na eminentno kulturnim sadrajima. U poetku je svoje nadasve interesantne poglede izvodio iz suprotstavljanja narodne i urbane kulture, da bi potkraj ivota svoju osnovnu koncepciju poneto revidirao uvodei pojmove velike i male tradicije ili visoke i niske (prizemne) kulture. Kultura seoske zajednice, pisao je Redfield, nije autonomna, ona je jedan aspekt ili dimenzija civilizacije iji je dio. U svakom drutvu, koje vie nema arhainu, tribalnu strukturu, postoje dvije kulturne tradicije: sistematizirana i apstraktna velika tradicija, koju izgrauju i prenose pismene intelektualne manjine i
51

Separat iz knjige Sociologija sela I / Stipe uvar. Zagreb : kolska knjiga, 1988.

163

nesistematizirana i konkretna mala tradicija neintelektualne veine; odatle postoji visoka kultura itave Indije, Kine ili Meksika i niska kultura jednog od brojnih sela na Gangesu, utoj rijeci ili Jucatanu. Redfield smatra da je seljatvo posvuda nosilac konkretne, niske kulture, ali nje nema bez visoke, apstraktne kulture; one se uvjetuju. Osnovni je problem razotkriti kako se te dvije tradicije, odnosno kulture dodiruju, kako. meusobno komuniciraju i jedna na drugu utjeu, i kako su profesionalna i narodna kultura isprepletene unutar jedne sveobuhvatne kulture koja ini civilizaciju. Geertz s pravom istie da je za Redfielda seljak u osnovi jedan kulturni status, budui da on posebnost seljaka trai u pogledu na svijet, vrednotama, stilu ivota, i to na podlozi suprotstavljanja aristokratskoj kulturi. J. Steward u definiranju seljatva naglasak stavlja na ekonomske i ekoloke inioce. Po njemu, neko sloeno, globalno drutvo dijeli se na vertikalne i horizontalne segmente, te formalne institucije. Vertikalni segmenti su lokalne jedinice, kao sela, susjedstva, domainstva. Horizontalni segmenti su razna poddrutva, profesionalna, klasna, etnika, religiozna i slina, koja, kao i lokalne jedinice, mogu imati poneto razliit nain ivota, ali su meulokalna. Formalne institucije, primjerice monetarni sistem, pravo, obrazovanje, crkva, proteu se kroz cijelo drutvo, spajajui ga i odreujui sa svake take. U tom tipu kategorizacije, koje je jo izrazitije razvio Stewardov uenik E. Wolf, seljatvo je horizontalni segment, odreen prije svega ekonomskim statusom. Seljak je 1) poljoprivredni proizvoa (prije nego rudar, trgovac itd.), 2) zemljini vlasnik s efektivnom kontrolom zemlje koju obrauje (prije nego ovisni zakupnik, najamnik i si.), 3) onaj koji zemlju obrauje prvenstveno da bi podmirio svoje svakodnevne potrebe i sauvao odreeni status. Wolf istie da su seljaci obraivai zemlje, koji se razlikuju od pripadnika tribalnih drutava, stvaraju vikove hrane za vladajue grupe u drutvu i za ostale pripadnike drutva. Po Stewardu i Wolfu, seljak je odreeni profesionalni poloaj, a specifinosti njegova naina ivota lee u tehnologiji, u upotrebi zemlje, u vlasnitvu i prometu zemlje. K. Wittfogel glavnu panju obraa rasporedu drutvene moi. Suprotnost izmeu onih koji vladaju i onih kojima se vlada osnovna je tajna svakog drutva. Seljak je obraiva zemlje, koga od ostalih pripadnika drutva ne dijeli toliko ni kultura ni profesija koliko suprotstavljenost onima prema kojima je on obavezan na poslunost i davanja. Definicije to su ih pruili A. L. Kroeber, R. Redfield, J. Steward i K. Wittfogel nisu meusobno suprotne. Moglo bi se u stvari rei da se one nadopunjuju i da svaka izdvaja i naglaava jedan od tri osnovna aspekta: kulturni ili ekonomski ili pravno-politiki. Imajui na umu upravo to da povezivanje sva tri aspekta tek daje jednu potpuniju definiciju, pojedini su istraivai upozorili na postojanje protoseljaka i postseljaka. Traei odgovor na to da li u Crnoj Africi postoje seljaci, Fallers je svojedobno zakljuio da su obraivai zemlje u Dahomeju, koji pripadaju plemenima Aanti i Baganda, seljaci u ekonomskom i politikom smislu, ali ne i u kulturnom. Oni ive u drutvu koje nema pismenost, ne postoji otar drutveni kontrast izmeu grada i sela, a do najnovijeg vremena nije bilo mogue uoiti ni postojanje neke sistematizirane i kritike religiozne i filozofske misli. Odatle u tom sluaju i podjela kulture na visoku i nisku, na aristokratsku i narodnu postaje vrlo problematina. U pogledu njihovih proizvodnih aktivnosti i odnosa prema meulokalnom novanom tritu, kao i u pogledu njihovog podreenog politikog poloaja unutar hijerarhijske i relativno centralizirane tradicionalne drave, stanovnici veine afrikih predjela bili su doista seljaci. Ali s obzirom na njihov kulturni status, stupanj u kojem su oni sudionici u raznolikoj lokalnoj tradiciji, jasno izdvojenoj iz slino diferencirane velike tradicije, oni su protoseljaci. U problematici preliminarnog definiranja seljatva ne postoji, meutim, samo problem protoseljaka nego na drugoj strani skale i problem postseljaka. Veina seoskog stanovnitva, koje se openito ubraja u seljatvo, u Evropi, Japanu i u Latinskoj Americi, nalazi se-barem u toku ovog stoljea- u komplementarnom odnosu ne prema klasinoj 164

visokoj kulturi, odnosno velikoj tradiciji, trinom sistemu bazarnog tipa ili nekoj nasljednoj eliti, nego prema modernoj masovnoj kulturi, visokoindustrijaliziranoj ekonomiji i posve birokratiziranoj vlasti. Tu se ve radi o procesu odseljaivanja, procesu nestajanja tradicionalnog seljatva, ako to gledamo sa svakog od tri najznaajnija aspekta: kulturnog, ekonomskog, politikog. Na dananjem teritoriju nae zemlje stoljeima je seljatvo, kao golema veina naroda, ivjelo u granicama vie-manje samodovoljnih i izoliranih lokalnih zajednica, koje su imale svoju konkretnu kulturu i nisku, malu tradiciju; seljaci su bili obraivai zemlje i proizvoai vikova hrane za vladajue klase i slojeve i za sve ostale pripadnike drutva; oni su bili politiki potinjeni, ekonomski izrabljivani i odvojeni cd reprezentativne kulture; bili su postolje hijerarhijskih stabala klasnih drutava koja su se smjenjivala; objekti drutvene moi kojom sami nisu nikada raspolagali. No, u toku posljednjeg stoljea, a negdje u toku nekoliko posljednjih decenija, uporedo s procesima industrijalizacije, urbanizacije i birokratizacije globalnog drutva i u naim je geografsko-historijskim prostorima dolo do dezintegracije tradicionalnog ivota i u selu i u cijelom drutvu, pa odatle i do formiranja drutvenih uvjeta u kojima se pravi seljak pretvara u postseljaka, a postepeno opada i njegova brojana dominantnost u drutvu. Razmotrit emo ukratko drutveno-kulturne okvire transformacije, koja je zahvatila seljatvo i selo na naim prostorima, a koja je upravo u svojem najintenzivnijem toku. Sukobljavanje i proimanje tradicionalne narodne kulture sela i masovne industrijalizirane kulture grada Slijedei Redfielda, mogli bismo ustvrditi da je u predjelima, koji se danas nalaze u granicama nae zemlje, stoljeima egzistiralo tzv. narodno drutvo (folk society), koje je imalo svoju narodnu kulturu (folk culture). U porama tog drutva postoje gradovi, kao arita reprezentativne kulture i nosioci politike i ekonomske moi. Oni ine oaze u ruralnom kontinuumu, to ga kompaktno nastanjuje seljatvo kao golema veina naroda. Narodno se drutvo pojavilo u sklopu samog nastajanja klasne diferencijacije, dakle, u prvobitnoj teritorijalizaciji etnikih zajednica koje su naselile naa podruja, a svoju dezintegraciju doivljava s prodorom industrijskih tekovina i ekspanzijom gradskog naina ivota u toku prolog i ovog stoljea. To se drutvo formiralo potiskivanjem drutvenih odnosa prvobitne zajednice (tj. primitivnog drutva prema vladajuoj terminologiji u antropologiji), kasnije je bilo vie ili manje podvrgnuto feudalnom poretku i feudalnoj eksploataciji, jer samo postojanje takvog drutva pretpostavlja neku vrstu eksploatacije nad njim, eksploatacije izvan, iz grada ili iz feudalne utvrde, gradita, a zatim je bilo izloeno prodoru kapitalistikog poretka u kojem se poelo dezintegrirati i iezavati. Glavna privredna jedinica u narodnom drutvu bio je seljaki zemljini posjed. Jedina grana proizvodnje bila je poljoprivreda (s kunom industrijom u svom okrilju). Ako se izuzme potinjenost eksploatatoru, koji (sam) neposredno nije pripadao uim neformalnim zajednicama, koje su-najee i meusobno izolirane-inile to drutvo, u proizvodnji su prevladavali odnosi uzajamnosti i ispomaganja meu sitnim proizvodnim jedinicama, porodinim posjedima, zasnovani na niskoj razini proizvodnih snaga, oskudici orua i preostalim znaajnim oblicima zajednikog vlasnitva. Eksploatatorska vlast globalnog drutva nametala je seoskim zajednicama svoje pravne norme i svoju ideologiju onoliko koliko je bilo potrebno da razvije i odri ekonomsku eksploataciju, koja se uglavnom ogledala u uzimanju naturalne, radne i novane rente. Ona se utoliko mijeala i u organizaciju proizvodnje, upadala u selo da ubire dadbine, otima proizvode i skuplja vojnike, mijeala se u porodini ivot i odnose itd., ali je selo ipak bilo preteno autonomno i izolirano i u socijalnoj organizaciji svog ivota. Socijalna se organizacija ivota u selu zasnivala preteno na vezama krvnih srodnika i susjeda. Generacija za generacijom smjenjivale su se u vie-manje jednakim uvjetima ivota, to je nuno odravalo koheziju 165

meu njima i njihov duhovni kontinuitet. Proizvodne su se snage u takvom autarkinom i izoliranom drutvu, to je egzistiralo na sitnom porodinom gospodarstvu, a nije primjenjivalo znanost i eksperiment (tekovine visoke tradicije u gradovima) razvijale sporo i neprimjetno, a to je onda bila osnova i relativno velike statinosti drutvenih odnosa i velikog znaaja konkretne kulture, uvane i prenoene usmenom tradicijom. Osim osnovne istovjetnosti socijalne organizacije i drutvenih veza, to su gotovo imanentni seoskoj sredini, jer proizlaze iz njene egzistencijalne vezanosti za sitni zemljini posjed i fiziki rad na njemu, kao i iz time uvjetovane bitno identine tradicije, seoskim je sredinama bila svojstvena i osnovna istovjetnost cjelokupne materijalne i duhovne kulture. Tzv. narodna (seljaka) drutva su nepismena, premda ine segment globalnih civilizacija, koje u svojem okrilju gaje pismenost, pa utoliko nisu od njih potpuno izolirana. Posredstvom pripadnika intelektualne elite globalnog drutva i u nae seljake sredine, mada posve nepismene, dopirali su kroz stoljea sadraji to ih je prenosila pisana kultura, kao npr. razni motivi iz antikog svijeta ili iz udaljenih civilizacija, religiozna dogmatika, razni opisi historijskih zbivanja, mitovi i epovi drugih, udaljenih naroda itd. Sve to bi douo i to bi mu bilo ponueno narod (seljatvo) je podvrgavao vlastitim preradama, prenosio vlastitim kanalima komuniciranja i usklaivao s vlastitom ivotnom filozofijom, praktinim potrebama i shvaanjima o dobru i zlu. Tako se kristalizirala narodna kultura, narodna umjetnost, narodna knjievnost. U kolektivnom predanju gomilaju se naslage iskustava, spoznaja, mate i kreacija od pradavnine do trenutka u kojem se ivi. Tako su usmena predaja, arobna pria, junaka pjesma, lirska poezija, usmena naobrazba, magijski kult inili konstitutivne elemente narodne kulture seljakog drutva i u svim predjelima, od kojih se sastoji dananja Jugoslavija. Proizvodna kultura, plesovi, igre, obiaji iz svakodnevnog ivota, narodna medicina, poslovice, zagonetke, narodni humor nado vezivali su se na sve te elemente, jo vie podloni lokalnim adaptacijama i konkretizacijama. Izoliranost seoskih zajednica, kao i njihova ograniena mogunost komuniciranja, uvjetovali su i na podruju nae zemlje veliku raznolikost drutvenih prilika u okviru identinih osnovnih koordinata narodnog drutva. No, nisu to bili jedini, pa ni najvaniji inioci raznolikosti. Nju je nametala i ekoloka okolina, a pogotovo historijska sudbina pojedinih regija i lokalnih sredina, zatim i sukobljavanje, proimanje i sukcesivno rasprostiranje globalnih kultura, vjerskih sistema i klasnih ideologija. Govori se npr. o utjecajima tzv. mediteranske, srednjoevropske i orijentalne kulture na nae narode, koji su nesumnjivo bili evidentni i ostavili su duboke posljedice na koje i danas nailazimo u svakodnevnom ivotu ljudi pojedinih naih krajeva, nacija, vjerskih grupa i drutvenih slojeva. Izloene utjecaju socijalne organizacije i kulturno-ideoloke nadgradnje onih globalnih drutvenih sistema, u ije su granice sukcesivno ulazile, ruralne su sredine na dananjem tlu Jugoslavije u pravilu zadobile i svoje vrlo individualizirane kulturne osobine, specifine drutveno-kulturne fizionomije, obiaje i vjerovanja, tradicije i moralne norme, navike i ukuse, kulturne tekovine i aspiracije. Utoliko bi se moglo rei da neko jedinstveno, neizdiferencirano, kulturno homogeno narodno drutvo na podruju Jugoslavije nije ni postojalo. Ali je postojala istovjetnost ekonomske osnove ivota seljakih masa, tako da su njom uvjetovani procesi kulturnog ujednaavanja bili jai od suprotnih procesa kulturne dezintegracije i diversifikacije. Budui da je seljako drutvo uvijek segment nekog ireg, globalnog drutva, ono nikada nema autonoman put razvoja, usprkos velikoj zatvorenosti u sebe i samodovoljnosti. Njegov razvoj u stvari predstavlja rezultantu utjecaja izvana, iz globalnog drutva, iji je dio. Kada su i ukoliko su globalna drutva postala industrijska, s ekspanzijom urbanih vrednota i kriterija, svaki je samostalniji razvoj ruralnih sredina pogotovo postao iluzoran. Opi razvoj 166

industrije, koji poiva na razvoju znanosti i izlazi iz okrilja grada, a mogu je samo uz uvjet unapreenja materijalnih i duhovnih komunikacija u irim drutvenim okvirima, bio je onaj inilac koji je posvuda uzdrmao sam seljaki nain ivota, izazvao u njemu mnogostruke promjene i ak ga definitivno doveo u pitanje. Na tlu nae zemlje to se takoer dogodilo. Pojava industrije i kapitalizma oznaava i poetak dezintegracije u samodovoljnu cjelovitost oblikovanog narodnog drutva i narodne kulture. Seljaki posjed, kao okosnica i osnovna vrednota tog drutva, obuhvaen je procesima koji su znaili njegovo izlaenje iz izolirane samodovoljnosti. Povremeno i stalno odlaenje radne snage s posjeda u potragu za zaradom, stjecanje dohotka od privreivanja izvan gospodarstva, povezivanje s tritem i prilagoavanje proizvodnje tritu, propadanje seoskog obrta pod naletom industrije, sve uestaliji svakodnevni doticaji sa ivotom i kulturom industrijskog grada, formiranje sloja seljaka-radnika i mnoge druge pojave u selu, koje su u krajnjoj liniji bile potaknute razvojem industrije najprije u gradovima a zatim i u samim selima, vodili su ubrzanoj transformaciji cjelokupne materijalne kulture u selu. Kao to su na posjed, umjesto izraevina seoskog obrtnika, stizali alat i naprave izraeni u tvornicama, tako su i u selJakovu kuu sve vie dospijevali tvorniko posue, namjetaj, odjea, obua, petrolej, pa elektrino svjetlo, tednjak, kreveti, limeno i stakleno posue itd. Od spremita orua i ljetine, od sklonita ljudi pred nevremenom i opasnostima, od sjedita ognjita kao mistinog arita ljudskog trajanja i porodinog kontinuiteta, seoska se kua postepeno pretvara u pravo boravite, u mjesto za stanovanje i odmor. Istodobno se mijenja cijeli seoski ambijent; u njega se smjetaju novi objekti za zadovoljavanje kolektivnih potreba; poinju ga izukrta-vati putovi za mehanika prevozna sredstva, popunjavati nove institucije poput kole, pote, trgovine, ambulante, vatrogasnog drutva, doma kulture. U novim prilikama ne samo to porodini zemljini posjed postaje nedovoljan oslonac samodostatnog ivota nego i seoski stanovnici postaju pokretljiviji u traenju novih osnova egzistencije, u gradu i preko trita. Opi privredni i kulturni razvoj drutva nametao je potrebu da se i u selu iri pismenost, uvodi potanska sluba i nuna mrea komunikacija, a najvie je inovacija nalagala potreba da se i selo ukljui u trite industrijske potrone robe i da industriji istovremeno dade jeftinu radnu snagu. U sferu promjene materijalne kulture spadaju i promjene u pribavljanju i pripremanju hrane, u njenoj koliini i kakvoi, zatim promjene u higijeni, uvanju zdravlja, lijeenju bolesti. Jer, sastavni dio narodne kulture to je stvara predindustrijsko seosko drutvo je primjerice i narodna (puka) medicina. Ona se zasnivala na sluajno i dugotrajno stjecanim iskustvima o ljekovitosti bilja i odreenih organskih i anorganskih supstanci i od recepata zasnovanih na praznovjerju i arolijama. Premda jo ive i duboke sklonosti batini te i takve narodne medicine, selo se u nas brzo okretalo znanstvenoj medicini, tako da se slobodno moe rei da upravo danas ni za im toliko ne tei koliko za efikasnom zdravstvenom zatitom i pomoi znanstvene medicine. Od promjena u materijalnoj kulturi nisu manje intenzivne i znaajne bile promjene u socijalnoj organizaciji seoskog ivota. Slabile su primarne i tradicionalne samoupravne drutvene veze, a poele su se umnaati sekundarne, organizirane i formalne. To se deavalo zbog pojave i rasprostiranja novih institucija u selu (kole, kulturna drutva, izdanci politikih partija i drutvenih ureenja, zadruge i si.) na jednoj strani i zbog umnaanja veza s gradom i sa irim teritorijalnim zajednicama na drugoj. Posljedice tog umnaanja institucija i drutvenih interakcija ogledale su se, meu ostalim, i u razbijanju socijalne i psihike homogenosti sela, koje, istina, nikada nisu bile apsolutne, ali su bile izrazite, uvjetovane istovjetnou ekonomskih prilika, socijalnih veza i kulturnih vidokruga. Formirala se razgranata socijalna struktura sela umjesto one jednostavne, u kojoj je neseljaki status imao samo poneki sveenik, trgovac, eksponent feudalne vlasti. Na toj se podlozi onda formira i 167

sloenija skala kulturnih vrednota i potreba, te openito ivotnih aspiracija. Usmena rije, taj kroz stoljea i milenije glavni medij svake vijesti, svakog posrednog znanja, dodira i iskustva, poela je ustupati pred pouzdanou, brzinom i trajnou pisane rijei (pota, knjiga, novine, radio, televizor itd.). Narodno se stvaralatvo u jednom prijelomnom trenutku fiksiralo u folklor. Ono je postalo batina, to se povlai iz svakidanjeg ivota. Preskaui konkretni historiografski opis sukobljavanja tradicionalne seoske kulture i kulture to se pomou mnotva mehanikih medija, a i zbog raznolikih strukturalnih gibanja u samoj seoskoj sredini, nezaustavljivo u sela iri iz modernih urbanih konica, nemilosrdno briui granice i ujednaavajui ljudske putanje, potrebe, vidokrug i vrednote, istaknimo tek toliko da se nae dananje selo upravo nalazi u najveem kovitlacu promjena, to ih to sukobljavanje svjetova donosi. Masovna kultura je zakoraila u selo i potiskuje narodnu kulturu. No, ostaje injenica da se svakidanji ivot naeg sela (recimo to bez straha od pretjerane generalizacije) razapinje izmeu kulturnih normi to ih je ono u sebi prethodno stoljeima izgraivalo i plime kulturnih tekovina to ih raa akcelerativna industrijalizacija i urbanizacija cjelokupnog drutva, pa prema tome i seoskih sredina. Narodna i masovna kultura nisu dvije posve oprene i meusobno neovisne kulture, ali razlika meu njima nije ni mala ni beznaajna: radi se o dva naina ivota. Seljak masovno postaje ili postseljak ili ne-seljak. Selo je izgubilo tradicionalnu ravnoteu, a novu jo nije izgradilo. Institucionalna podloga seljakog ivota u selu uvelike je dezintegrirana; institucionalna podloga neseljakog ivota u selu (dakle, ivota u kojem seljak prestaje imati onaj i onakav status, o kojem govore i Redfield i Steward i Wittfogel, pa i Karl Marx kada se obara na idiotizam seoskog ivota) jo nije stvorena. Pokuat emo ovu nau tvrdnju barem donekle obrazloiti. Mrea drutvenih i kulturnih institucija u selu, njihovo djelovanje i problemi Nekada selo gotovo i nije imalo posebnih drutvenih institucija, ako se izuzme crkva (damija). Sav se ivot organizirao u porodici, u srodnikim, susjedskim i prijateljskim grupama i u seoskoj zajednici kao neformalnoj jedinici samodovoljnog organiziranja ekonomskih i kulturnih aktivnosti. Porodica i lokalna zajednica bile su multifunkcionalne drutvene grupe, u kojima se gotovo posvema vrila socijalizacija pojedinaca; one su proizvodile uglavnom sve to je njihovim pripadnicima bilo potrebno, a organizirale su i potronju, pruale odgoj i zatitu, organizirale i kontrolirale sve dogaaje znaajne u ivotu pojedinca. Dananje se selo, meutim, mnogo razlikuje od nekadanjeg upravo po tome to u njemu postoje razne specijalizirane institucije, to su na sebe u cijelosti ili djelomino preuzele neke funkcije krvnosrodnikih i susjedskih grupa i seoske zajednice. U selima se formirala mrea kola, pota, biblioteka, trgovina, drutava, organizacija, poduzea, zdravstvenih institucija, tehnikih servisa, raznih uslunih radnji (pored crkvi i krmi kao prilino starih institucija u selu), a uz to se selo povezalo s mnotvom gradskih institucija i stupilo u posredne odnose s globalnim drutvom putem sredstava pisane kulture (knjige, novine, pisma) i tehnikih sredstava za prenoenje informacija (radio, televizor, film). Sto se tie dananje rasprostranjenosti, funkcija i uinaka pojedinih vrsta institucija, stanje, ukratko opisano, izgleda ovako: kola. U selima djeluju samo nepotpune i pune osnovne kole, i to jedna na otprilike svaka tri seoska naselja. Kao glavna institucija unoenja pisane kulture u selo, kola je rasprostranjena u svim seoskim predjelima, te je mogu pohaati sva seoska djeca, uz manje ili vee tekoe svakodnevnog putovanja. tovie, za njih je osmogodinje obrazovanje obavezno. Meutim, jo je uvijek velik dio seoskog stanovnitva (oko 25 posto) nepismen, to je posljedica ili relativno novije pojave kole u veini sela, ili rezistentnih stavova starijih generacija prema kolovanju djece. Zbog toga osmogodinju kolu danas zavrava tek oko 50 posto djece u 168

selu, dok se ostala osipaju u niim razredima, a u nekim krajevima i opinama velik postotak djece i ne ide, odnosno i ne upisuje se u kolu. kola je inae od svoje pojave u selima bila inilac integracije seoskih sredina u globalno drutvo; ona prenosi elementarne znanstvene i tehnike tekovine, prua znanstvena saznanja i time suzbija mistina vjerovanja, a osim pismenosti mladim naratajima prua i razne vjetine i navike, provodi fiziki odgoj, iri higijenu i provodi razne drutvene i kulturne djelatnosti. Meu privrednim i drutveno-privrednim institucijama po svojem se znaaju u selu izdvajaju zadruga, trgovinska radnja, pota i eljeznika stanica. Zadruge, mada je njihova mrea rijetka (jedna na 18 seoskih naselja), a iskustva ukazuju i na nepovoljne strane njihovog djelovanja, daju znaajan doprinos razvoju drutvene podjele rada u selu, unapreenju poljoprivrede, pa i kulturnom ivotu. Zadruga je ne samo privredna nego i drutvena ustanova u selu, jer svoja sredstva esto ulae u drutveni i kulturni razvoj sela. Trgovinska radnja, stalna ili pokretna, danas je neophodna svakom selu. Meutim, vie od 7 000 seoskih naselja danas uope nema nikakvu trgovinu. Slaba trgovaka mrea sa svoje strane u selima konzervira oblike proizvodnje i potronje koju su preivjeli. Pota i eljeznika stanica izrazito su komunikativne institucije velikog kulturnog znaaja, a injenica da u naoj zemlji ima jo mnogo sela koja uope ne ulaze u redovno dostavno podruje bilo koje pote i da isto tako ima sela koja su i vie od 100 kilometara udaljena od najblie eljeznike stanice moe se uzeti kao pokazatelj male integriranosti ivota ljudi u tim predjelima u ivot globalnog drutva. Kulturne institucije u uem smislu-drutveni domovi, domovi kulture, kinematografi, knjinice i itaonice, kulturno-umjetnika drutva i ogranci narodnih i radnikih sveuilitakoncentrirane su uglavnom u onih oko 3 000 seoskih naselja koja danas vre odreene sredinje funkcije u odnosu na ostala seoska naselja, a naroito u 680 seoskih naselja koja imaju vie od 2 000 stanovnika. Domovi kulture i drutveni domovi postoje u oko 2 000 seoskih naselja (u svakom trinaestom naselju). U seoskim naseljima postoji i oko 600 kinematografa, preteno u Vojvodini i Sloveniji. Od 501 opine, koliko ih danas ima u Jugoslaviji, 23 nemaju kinematografa, a 141 ima samo po jedan, to znai da se on nalazi u opinskom sjeditu. U Sloveniji 2-3 posto seoskih stanovnika nije nikada bilo u kinu, a na Kosovu u mnogim selima u kinu nikad nije bilo i vie od 90 posto stanovnika. Ima ruralnih predjela, u kojima ivi po 50 000-60 000 stanovnika, a ne postoji ni jedan kinematograf. Oko deset milijuna stanovnika u naoj zemlji ivi u mjestima u kojima nema stalnog kinematografa, a ne treba ni napominjati da su to odreda seoska naselja. U Jugoslaviji su 1964. godine postojale 2 154 narodne biblioteke. Neto je gua njihova mrea u Vojvodini i Sloveniji, a najrjea u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. (U Sloveniji su 1959. godine radile 853 narodne biblioteke.) Te biblioteke raspolau sa 0,74 knjiga po stanovniku. Evo nekih primjera iz Srbije. U opini Gadin Han, koja ima vie od 20 000 stanovnika, nema ni jedne biblioteke; Tutin i Luani takoer nemaju na svojem podruju biblioteke. U Srbiji inae djeluje 158 tzv. matinih biblioteka koje imaju 955 svojih ogranaka u selima i radnim organizacijama; jedna knjiga u biblioteci dolazi na dva stanovnika; asortiman knjiga zaostaje za aspiracijama ljudi; poljoprivrednici ine svega 3 posto lanstva biblioteke. I u Srbiji se broj biblioteka smanjuje: 1956. godine bilo ih je 1 800. U selima na cijelom podruju Jugoslavije djeluje inae svega oko 500 itaonica (jedna na oko 55 naselja). U naoj je zemlji 1964/1965. godine djelovalo 1.313 kulturno-umjetnikih i kulturnoprosvjetnih drutava, od toga samo u Sloveniji 509. Broj institucija kulturno-umjetnikog amaterizma, jednako kao i broj knjinica i itaonica, zbog mnotva razloga takoer opada. U cjelini kulturni amaterizam u selu, gdje je on neophodniji nego u gradu, doivljava stanovitu degradaciju i opadanje. Postoji nesklad izmeu odreene konzervativnosti njegovih sadraja i 169

novih aspiracija omladine, a i starijih. Sportske i tehnike institucije u selima jo su rijetke. Najrairenije su sportske aktivnosti u selima: lov, streljatvo, nogomet, planinarstvo (u Sloveniji), ah i odbojka. Zdravstvene su institucije u selima sve proireni je, odnosno njihovo je djelovanje sve prisutnije, mada je nedovoljna i neravnomjerna distribucija zdravstvenih ustanova i kadrova u selu u usporedbi s gradom vrlo evidentna, to je i razumljivo s obzirom da seljaki dio naeg stanovnitva u zdravstvenoj zatiti jo nije ni izdaleka izjednaen s ostalim stanovnitvom. Drutvene i politike organizacije danas su najrairenije drutvene institucije u selu, a njihove su funkcije raznolike, zasnovane na dobrovoljnoj participaciji i usmjeravane na ostvarivanje politikog, ideolokog i moralnog utjecaja organiziranih inilaca naeg globalnog drutva. One su u stvari glavni inicijatori promjena u seoskom ivotu usmjerenih prema socijalistikim ciljevima, za kojima stremi dananje jugoslavensko drutvo. No, istraivanja i razni podaci pokazuju da je participacija seoskog stanovnitva u politikom i drutvenom odluivanju kudikamo manja od one gradskog stanovnitva. Institucije uprave u naem su selu prole zanimljivu historijsku genezu od poetka kapitalistikog razvoja globalnog drutva do dananjih socijalistikih naela i prakse samoupravljanja. U poslijeratnom se razdoblju neprestano odvijala koncentracija upravnih institucija u vea (gradska) naselja, to ih otuuje od sela. Opina danas u prosjeku ima 55 naselja, vie od 500 km2 i vie od 40 tisua itelja. Mjesne zajednice, zborovi biraa, mirovna vijea i drugi oblici lokalne samouprave igraju danas znaajnu ulogu u seoskoj sredini kao instrumenti progresa, socijabilnosti i integriranja u globalno drutvo, ali je njihov samoupravni razvoj jo sputan mnotvom objektivnih i subjektivnih inilaca. U selu djeluju i mnoge druge institucije, a, uz to, seosko stanovnitvo danas mnoge svoje materijalne i duhovne potrebe podmiruje i u drutvenim institucijama u gradu. Rasprostranjenost drutvenih i kulturnih institucija u selu je znatna, ali ni izdaleka nije optimalna i zadovoljavajua. Budui da su upravo mree tih institucija oni mehanizmi preko kojih se sadraji i kriteriji urbano-industrijskog naina ivota penetriraju u donedavno statini i izolirani nain ivota sela, to se upravo njihova rasprostranjenost i funkcioniranje mogu uzeti kao pouzdan vanjski pokazatelj stupnja cjelokupne transformacije ivota u dananjem selu. Seoski su stanovnici stekli mnoge nove potrebe i aspiracije, koje ele zadovoljiti preko modernih drutvenih i kulturnih institucija. Ukoliko je raskorak izmeu aspiracija i mogunosti velik, ljudi trae neki izlaz. U dananjem naem selu oni ga ne nalaze. Oskudica u institucijama stimulira ih na eksodus, na bijeg u urbane sredine, u kojima e pokuati zadovoljiti svoje aspiracije. Da bi nae selo steklo novu ravnoteu i konsolidaciju (staru je izgubilo), potrebno je u njemu optimalizirati mree drutvenih institucija i koliko toliko osigurati da se njihovim posredstvom zadovoljavaju nove drutvene i kulturne aspiracije. Iz tog aspekta gledajui, kao najznaajniji izdvajaju se problemi: inicijative, financiranja, redistribucije i profesionalizacije. Nijedan od ovih problema nije iole preciznije dijagnosticiran, a mi na alost u to ne moemo u ovoj prilici ulaziti. Transformacija slobodnog vremena u selu i njeni mediji Vrlo znaajno podruje za uoavanje ope transformacije kulturnih odnosa, ivota i potreba u dananjem jugoslavenskom selu predstavlja slobodno vrijeme, odnosno sadraji u kojima se ono provodi. Danas se intenzivno odvija urbaniziranje znaenja i sadraja slobodnog vremena u seoskoj sredini. Slobodno vrijeme u tradicionalnoj seljakoj sredini uglavnom se svodilo na ope, lokalne i 170

porodine svetkovine, sajmove i vaare, kao i na sezonske i dnevne intervale dokolice, koji su bili odreeni vegetacionim ciklusima i vrstama proizvodnje, te tradicijom i iskustvom izgraivanim ritmovima rada i odmora. Socijalne funkcije slobodnog vremena bile su brojne: ono je sluilo za religiozne obrede, odravanje i razvijanje meuljudskih odnosa na susjedskoj, seoskoj i lokalnoj razini, za izgraivanje i prenoenje tradicije, predaje i kolektivnih duhovnih tvorevina, za donoenje kolektivnih seoskih odluka, vrenje ceremonija i postupaka znaajnih u ivotu pojedinaca i grupa, za igre, trgovanje itd. Najkrae reeno, slobodno vrijeme je bilo iznimna svakidanjica i utoliko primjerena kristalizacija, osmiljavanje i priprema svakodnevnog radnog ivota. Svi oblici i sadraji slobodnog vremena koji su svojstveni tradicionalnoj seljakoj sredini odrali su se do danas; zapravo oni e se odrati sve dok bude postojao i seljaki nain ivota. Meutim, danas se zbiva dezintegracija tradicionalnih formi i sadraja slobodnog vremena utoliko ukoliko se zbiva i dezintegracija naina privreivanja i drutvenog sa-obraanja, iji su oni izraz i odraz bili. Uporedo u nae selo sve bre prodiru urbanizirani oblici i sadraji dokolice, pa se ono i po tome nalazi u procesu intenzivne transformacije. Najznaajniju ulogu u urbaniziranju slobodnog vremena u naem selu zadobila su sredstva masovnog informiranja (mass media). Treba istai da je njihovo rasprostiranje i utjecaj ne samo u seoskim sredinama nego i u okvirima globalnog jugoslavenskog drutva pojava najnovijeg vremena. Podaci pokazuju da se u selima novine sve vie distribuiraju, ali jo ne dolaze u zadovoljavajuem broju. U seoskim naseljima u kojima ivi oko osam milijuna stanovnika novine se uope organizirano ne rasturaju. Samo u Srbiji u 1 955 naselja one uope ne stiu. Sadanje prisustvo novina u svakidanjem ivotu sela ipak upuje na saznanje kako su one postale vrlo znaajno sredstvo integracije u ivot globalnog drutva. Radio se od svih sredstava masovnog komuniciranja najvie infiltrirao u selo. Danas u selima ima oko 1 300 000 radio-prijemnika, a to znai oko 6-7 milijuna slualaca. Dodue, jo uvijek ima 20 opina u kojima ima manje od 500 radio-prijemnika. Radio u selu proiruje vidike; on je medij u kulturnom pribliavanju grada i sela, a posebno medij pozitivne identifikacije misaonog i osjeajnog svijeta seoskog ovjeka sa irim drutvom, kojem pripada. On je prijenosnik tzv. masovne kulture i utoliko i procesa kulturne homogenizacije i standardizacije. U najnovije vrijeme u selo ubrzano ulazi i televizija. Naa je procjena da u selima danas ima oko 500 tisua televizora (od ukupno milijun i 400 tisua), pa televizijski program moe redovno pratiti 2-3 milijuna seoskih stanovnika. I radio i televizor koncentrirani su u selima razvijenijih predjela, dok ih u mnogim selima jo nema. Tako npr. u Srbiji i danas ima 2 440 seoskih naselja u kojima ivi vie od milijun i 700 tisua stanovnika (20 posto ukupnog stanovnitva ueg podruja Republike), a da jo nema televizijskih prijemnika, a ima i 968 naselja, u kojima nema ak ni radio-prijemnika. Film je takoer masovni medij, ija je atraktivnost i popularnost velika, ali veini seoskih stanovnika nije ni redovno ni povremeno dostupan. S obzirom na provoenje slobodnog vremena u seoskoj sredini danas postoje signifikantne razlike po starosti, spolu i drutveno-ekonomskom statusu. Omladina je ve znatno izloena urbanim kulturnim utjecajima i sve vie konzumira sadraje to ih prenose sredstva masovnog komuniciranja. Pri tom ona bre usvaja materijalne elemente masovne kulture, a znatno sporije interiorizira nove vrednote. No, omladina u isto vrijeme participira i u oblicima tradicionalne seljake kulture. Stariji ljudi mnogo manje osjeaju potrebu za urbaniziranim oblicima kulturnog iivljavanja (itanje, suvremeni sportovi, zabavna muzika, film, suvremeni plesovi), za to uostalom imaju i manje preduvjete, budui da je njihovo iskustvo mnogo jae vezano za tradicionalni seljaki ivot, a slabije su i obrazovani. Stariji seljaci 171

svoje slobodno vrijeme uglavnom troe na upranjavanje svetkovina i na besjede, uz tradicionalne igre i zabave. ena ima mnogo manje slobodnog vremena nego mukarac, a podvrgnuta je i jaoj socijalnoj kontroli, to izvire iz tradicionalnih motiva. Kao posljedice socijalno-profesionalne heterogenizacije, u dananje su nae selo dospjele tekovine kao to su: od rada slobodna djetinjsko-omladinska dob, slobodna penzionerska dob, godinji, tjedni i dnevni odmor organiziran po urbanim kriterijima. Tako su se kontrasti urbanoindustrijske i ruralno-poljoprivredne organizacije ljudskog ivota sukobili i na planu slobodnog vremena. U uvjetima kada se urbanizirani naini i sadraji ivota sve intenzivnije penetriraju u selo, poveava se i raznovrsnost hobija u njemu. Znaajne su tri grupe hobija-jedna obuhvaa kulturne i umjetnike kreacije (seljaci-pisci, slikari, kipari, muziari), druga privredno korisne djelatnosti, vezane uglavnom za biljke i ivotinje, a trea industrijsko-tehnike aktivnosti (konstruktori, izumi). Dok se klasini hobiji sve vie gube, novi hobiji, inspirirani vrednotama i ritmom industrijske civilizacije, sve se vie rasprostiru i u selu. Zakljuna napomena Dananje nae selo ivi izmeu prolosti i budunosti, to su podjednako nedohvatljive. Prolost znai jedno skroz ruralno iskustvo, s kojim je-pri sve brem koraanju nove industrijalizirane civilizacije-neminovan definitivan rastanak. Budunost se nejasno ocrtava na horizontu kao urbanizirani ivot, u kojem se mogu zauvijek rasplinuti i mnoge dragocjene vrednote dojueranjeg seoskog ivota. Institucije i sadraji tradicionalne narodne kulture sela postepeno iezavaju. Plima urbanih utjecaja rasprostire u selo institucije i tekovine masovne kulture industrijskog drutva. Gubei prvu kulturu, selo jo uvelike ostaje prikraeno u drugoj. Stoga ono danas osjea deficitarnost obiju. To je bitan izvor stanja fluidnosti, u kojem se nae selo danas nalazi. Stara je ravnotea izgubljena. Nova jo nije steena. Nije li to uzrok i mnogih drugih poremeaja i prikraenosti to ih selo osjea? Kako premostiti stanje neravnotee? Oigledno je potrebna sinteza dobrih strana i dragocjenih tekovina prolosti i obeavajuih sadraja dananjice i sutranjice. Jednom rijeju, masovna kultura mora uspostaviti i svoju autentinu seosku dimenziju, kako u selu ne bi bila tek surogat. I pored svih ograda koje smo duni initi, masovna kultura donosi obogaivanje ljudskog ivota i u selu i u gradu i u stvari predstavlja oblik rasprostiranja tekovina elitne kulture i ujedno preuzimanja autentinih vrednota narodne kulture. I seljak je bie koje treba da iz, marksistiki definiranog, carstva nunosti, u kojem je donedavno posve tavorio, zakorauje u carstvo slobode. Na alost, socijalistiko je drutvo vrlo malo prouilo drutveno-kulturne pretpostavke takvog poloaja, to se ogleda i u aktualnoj kulturnoj politici koja se vodi u odnosu na selo i u samom selu. Naime, ta politika i ne postoji kao cjelovita, primjerena i u aktualnu historijsku perspektivu utemeljena politika, to se opsenom empirijskom graom lako moe i pokazati.

172

Literatura i izvori podataka C. Geertz, Studies in Peasant Life: Community and Society, u Bienial Revieiv of Antropology 1961, Stanford University Press, 1962. Kompleti asopisa Kulturni ivot za 1965, 1966, 1967. i 1968. godinu, te broj 1-2/1969. A. L. Kroeber, Antropology, Harcourt Brace and Companv, ine, New York, 1948. Kultura i umjetnost 1965/66, statistiki bilten 494. Kultura i umjetnost 1966, statistiki bilten 320. Janez Jerovek. Materijalni osnovi kulturnog ivota u slovenskom selu, asopis Sociologija sela, Zagreb, br. 5-6/1964. R. Redfiel. The Little Comm.unity; Peasant Societij and Culture, The Universitv of Chicago Press, 1963. Statistiki godinjak Jugoslavije 1968. J. Steward. Theori/ of Culture Chanae: The Metodology of Multilinear Evolution. Urbana: Universitv of IMinois Press. 1955. Stipe uvar. Kulturni odnosi i njihove perspektive u naem selu (disertacija, u rukopisu). Stipe uvar. Nekoliko zapaanja o institucionaliziranju seoskog ivota i ueu seljaka u drutvenim poslovima, u knjizi Socioloko istraivanje komune u Jugoslaviji, IDN, Beograd, 1966. Stipe uvar, Urbanizirano znaenje slobodnog vremena i njegovo rasprostiranje u seosku sredinu, asopis Kulturni radnik, Zagreb, br. 5 i 6/1965. K. A. Wittfogel, Oriental Despotism, New Haven: Jale Universitv Press, 1959 (thirth printing). E. R. Wolf, Peasants, Prentice Hali, ine, Englevvood Cliffs, New Yersey, 1966.

173

Pristup socijalnoj strukturi sela52 Definiranje sela Kao to je poznato, definiranje sela kao i grada, stvar je konvencije, iako ameriki sociolog E. Bergel s pravom napominje da ne postoje seljaki gradovi, mislei pri tom na injenicu da se u pravilu gradovima ne smatraju naselja u kojima seljako stanovnitvo ini izrazitu veinu, bez obzira na to koliko ona stanovnika imala.53 Definiranje sela uvijek poiva na njegovu razlikovanju od grada, a odabiru se ili kombiniraju historijski, pravni, administrativni kriteriji, kriteriji broja stanovnika, zatim prostorne veliine i socijalne organizacije prostora i drugi. Mnogo se ee definira grad, pa se selom smatra naselje koje ne ispunjava odreene kriterije (negativna definicija). Osim toga, raznovrsnost naselja i njihovih obiljeja danas nalae uvoenje srednjih lanova (seosko-gradsko naselje, odnosno gradsko-seosko naselje, prelazno naselje, prigradsko naselje, industrijsko selo, radniko selo, poljoprivredni grad, mjeovito naselje), odnosno daljnje ralanjivanje seoskih naselja posebno i gradskih naselja posebno (selo, zaselak, stoer, komiluk, ratrkano selo, uoreno selo, malo selo, veliko selo, varoica, varo, mali grad, srednji grad, velegrad, metropola, megalopolis). U naoj zemlji ne postoji slubena definicija grada, odnosno sela. Meutim, regionalno i ope javno mnijenje spontano i dosta esto pridrava se odreenih predstava o tome, koje je konkretno naselje grad a koje selo, ukoliko to nije po prirodi stvari doista evidentno. Neki su znanstveni radnici pruili i primjenjivali vlastite definicije.54 Po naem miljenju, broj stanovnika u nekom naselju nije pogodan kriterij za postavljanje razlike izmeu grada i sela. Pogotovo nije dovoljan sam za sebe, bez kombinacije s drugim kriterijima. Trebalo bi teiti prema individualiziranim definicijama gradova, pa kada se tako utvrdi njihov broj, ostala naselja smatrati selima.3 Pri individualiziranim definicijama trebalo bi uzimati u obzir: stupanj drutvene podjele rada u jednom naselju (diversifikacija privrednih i neprivrednih djelatnosti u gradu nasuprot malom broju djelatnosti i zanimanja u selu), prostornu organizaciju naselja (za grad se pretpostavlja neprekinut socijalnokulturno organiziran prostor s velikom koncentracijom ljudskih materijalnih tvorevina), obim vrenja tzv. sredinjih funkcija (privrednih, osobito trinih, kulturnih, zdravstvenih, upravnih, uslunih) i historijsku ulogu. Naa definicija sela kao oblika ljudskog grupiranja i stacioniranja u prostoru glasi: Selo je u pravilu manje naselje, koje je preteno smjeteno u prostoru koji nije kontinuirano socijalno organiziran, koje ima slabo razvijenu drutvenu podjelu rada i neizraene sredinje funkcije, a u kojem prevladava poljoprivredno stanovnitvo (ili stanovnitvo zaposleno u primarnim djelatnostima). Moda definicija sadri previe uvjetnih, relativizirajuih kriterija, ali nam se princip elastinosti, koji smo nastojali u njoj primijeniti, ini neophodnim. No, iz praktinih razloga u ovoj emo prilici upotrebiti definiciju koja nam se meu u nas
52 53

Separat iz knjige Sociologija sela II / Stipe uvar. Zagreb : kolska knjiga, 1988. Str. 9-35, 317-335 Egon E. Bergel, Urban Sociologu, New York 1955, p. 121. 54 O tim definicijama i razlikovanju grada i sela vidjeti npr. dr Milo Macura, Kriterijum za razgranienje gradskog i seoskog stanovnitva, asopis Statistika revija, 3-4/1954, str. 371; isti pisac, Stanovnitvo kao inilac privrednog razvoja Jugoslavije, Beograd 1958, str. 60, biljeka i str. 78-80; dr Dolfe Vogelnik, Urbanizacija kao odraz privrednog razvoja FNRJ, Beograd 1961, str. 22-23; Pajo Ivkovi-Ivandeki, Pravci i neki problemi posleratne urbanizacije u Jugoslaviji, asopis Ekonomist, 3/1961, str. 352-366; Rudolf Biani, Ekonomska politika Jugoslavije, Zagreb 1961, str. 172-175; Ivanka Gini, Merenje nivoa urbanizacije u svetlu skoranjih popisnih podataka, asopis Stanovnitvo, 4/11963, str. 427-437; Cvetko Kosti, Elementi sociologije sela, Beograd 1957, str. 11-14; isti pisac Perspektive sociologije grada, asopis Sociologija, 2/1961, str. 68/72; o kriterijima u drugim zemljama vidjeti: United Nation: Studies and Methods, Handbook of Population Census Method, vol. 3, New York 1959, seria F, Na 5, Rev. 1.

174

predloenima ini najprikladnijom, a to je: gradsko je ono naselje koje ima vie od 2 000 stanovnika a vie od polovice nisu poljoprivrednici. Prema tome, sva su ostala naselja sela. Na podlozi ovoga to smo upravo iznijeli, izraunat emo omjer seoskog i gradskog stanovnitva u naoj zemlji. Definiranjem sela istodobno definiramo i seosko stanovnitvo, a bez ega se, kao to smo odmah napomenuli, ne moemo uputati ni u razmatranje socijalne stratifikacije sela. Seosko, seljako i poljoprivredno stanovnitvo Ako poemo od definicije sela kao svakog naselja koje ima ili manje ili vie od 2 000 stanovnika, a veina se bavi poljoprivredom, i u skladu s tim razvrstamo sva naselja na gradove i sela i svo stanovnitvo na seosko i gradsko, dolazimo do podataka da je u Jugoslaviji za vrijeme posljednjeg popisa (1961. godine) bilo: - 72,4 posto seoskog, i - 27,6 posto gradskog stanovnitva. Ti podaci indiciraju visoku razinu ruralnosti, odnosno nisku razinu urbanosti. A ukazuju i na injenicu da je deagrarizacija, tj. odvajanje od poljoprivrednog zanimanja i dohotka, dosad bila mnogo bra od urbanizacije, tj. poveanja udjela gradskog u ukupnom stanovnitvu. Dok je, naime, seoskog stanovnitva bilo gotovo tri etvrtine (72,4 posto), poljoprivrednog je stanovnitva bilo oko jedne polovine (49,5 posto). Za kombiniranje raznih obiljeja i njihovu primjenu na svako naselje, da bi se utvrdilo da li je ono gradsko, zalae se i Ivanka Gini, cit. rad, str. 437. Takav postupak ona naziva individualna analitika definicija grada. Ne tako davno pojmovi seosko stanovnitvo, poljoprivredno stanovnitvo i seljako stanovnitvo gotovo da su se u naoj zemlji podudarali. Na pragu ovog stoljea selo je viemanje bilo socijalno i profesionalno homogeno, iako je od ranije bilo podlono imovinskoj diferencijaciji, pa se ve tada moglo govoriti o siromanom, srednjem i bogatom sloju seljaka i sloju bezemljaa55 Socijalna se homogenost ogledala u injenici da, osim seljaka, u selu gotovo da i nije bilo drugih drutveno profesionalnih grupa: radnika, slubenika, pripadnika sloja inteligencije.56 Danas ni izdaleka nije tako. Pojmovi: seosko, seljako i poljoprivredno stanovnitvo nisu vie istoznani. Socijalna struktura sela postala je sloena, odnosno postajala je sve sloenija to se vie smanjivao udio poljoprivrednog u ukupnom stanovnitvu. Na poetku XX stoljea u svim je krajevima, izuzevi donekle Sloveniju, devet desetina ili neznatno manje ili neznatno vie, ukupnog stanovnitva bilo poljoprivredno stanovnitvo.757
55

O klasno-imovinskoj diferencijaciji u selu na prijelazu stoljea uvjerljivo govore djela Ivana Cankara, Petra Koia, Milovana Gliia i drugih realistikih pisaca. 56 U selima je, meutim, u raznim vremenima bilo vie ili manje obrtnika. No, li jetko su oni bili samo to. Imali su svoja gospodarstva. Bili su u stvari seljaci-obrtnici. O rasprostranjenosti i raznovrsnosti tradicionalnih seoskih obrta vidjeti npr. Rudolf Biani, Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1951, str. 2133, te Tihomir R. orevi, Nai seoski zanati, Beograd 1922
57

U Srbiji je (pretkumanovske granice) 1900. godine bilo 93,2 posto poljoprivrednog stanovnitva (podatak prema lanku N. Cobelji i K. Mihailovi, Pitanje agrarne prenaseljenosti u Srbiji, asopis Ekonomist 1/ 1953, str. 4); u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je te iste godine 82,9 posto poljoprivrednog stanovnitva, a 1910- 86,9 posto; Slovenija je 1890. imala 75,5 posto, a 1910-67 posto poljoprivrednog stanovnitva (podaci uzeti iz knjige Milo Macura, Stanovnitvo kao inilac privrednog razvoja Jugoslavije, str. 12-13). Na cijelom podruju dananje SR Hrvatske bilo je 1891. g. 84,7 posto, 1900-81,9 posto, a 1910-78,6 posto poljoprivrednog stanovnitva (podaci iz rada dra Vladimira Stipetia, Kretanje i tendencije razvitka poljoprivredne proizvodnje na podruju NR Hrvatske, Zagreb 1959, str. 105). Slovenija je inae pred vie od sto godina imala otprilike onoliko poljoprivrednog stanovnitva koliko Hrvatska oko 1900. Naime, ona je 1857. godine imala 83,5 posto poljoprivrednog stanovnitva (podatak prema dr ivko ifrer, Razvitak stanovnitva Slovenije u posljednjih sto godina, asopis Stanovnitvo, 3/1963, str. 346). Bosna i Hercegovina imala je 1890. g. 88,3 posto, a 1910. 86,9 posto poljoprivrednog "stanovnitva (podaci prema Statistikom godinjaku BiH 1954). Na osnovu prednjih i drugih podataka, kao i popisa 1921. i 1931. g., procjenjuje se da je na dananjem podruju Jugoslavije 1890. g. bilo 84,1 posto, a 1910. 81 posto poljoprivrednog

175

Do pobjede socijalistike revolucije udio poljoprivrednog stanovnitva u ukupnom sporo se smanjivao, a apsolutno je ak i rastao. Socijalistika revolucija, provedena u uvjetima drugog svjetskog rata, promijenila je karakter i tendencije mijenjanja socijalne strukture kako ukupnog tako i seoskog stanovnitva. Dok je u uvjetima polurazvijenog kapitalizma jedan broj najbogatijih seljaka prelazio u kapitaliste, a jedan broj siromanih seljaka, poljoprivrednih nadniara i bezemljaa u industrijski proletarijat, u socijalistikom drutvu takva klasno-imovinska diferencijacija u poljoprivredi nestaje, odnosno ona se moe javiti .samo u rudimentarnim oblicima i sporadinom obimu, s obzirom da je privatno vlasnitvo u poljoprivredi priznato samo u okviru radnog porodinog gospodarstva do 10 ha poljoprivrednog zemljita. Najkarakteristinije obiljeje mijenjanja socijalne strukture seoskog stanovnitva u dananjim uvjetima svodi se na tzv. raslojavanje seljakog stanovnitva u tom smislu to se seljatvo brzo dezintegrira sve brojnijim prelaenjemu radniku klasu i druge socijalne slojeve. U isto vrijeme dijelovi radnike klase i drugih slojeva ostaju ivjeti u selu ili se u njega naseljavaju. U stvari, pripadnici drugih socijalnih klasa i slojeva gotovo nikad ne postaju seljaci, dok seljaci prelaze u druge socijalne grupe. Za vrijeme popisa stanovnitva 1961. godine ak 47,3 posto nepoljoprivrednog stanovnitva ivjelo je u seoskim i mjeovitim naseljima,58 a preostalih 52,7 posto u gradskim.59 S obzirom na mnogo bre relativno poveanje nepoljoprivrednog stanovnitva u seoskim i mjeovitim naseljima u odnosu na nepoljoprivredno stanovnitvo u gradovima, a koje se zbivalo u razdoblju izmeu dva posljednja popisa, od 1953. do 1961. godine, vjerojatno je ve dolo do brojanog prevladavanja prvog. A to je vrlo vana injenica. Veina deagrariziranog stanovnitva u Jugoslaviji ne ivi u gradskim nego u seoskim i poluseoskim naseljima. Ve u 1961. godini stanje je bilo ovakvo: U pojedinim republikama, npr. u Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, od ukupnog njihovog nepoljoprivrednog stanovnitva preko 60 posto nije gradsko stanovnitvo. Ovaj procenat nije bez znaaja i u ostalim republikama, odnosno pokrajinama-on iznosi za Hrvatsku 47,1 posto, za Kosovo i Metohiju 51,3 posto, ue podruje Srbije 37,7 posto, itd.60 To poveanje nepoljoprivrednog stanovnitva u seoskim i mjeovitim naseljima posljedica je: - zapoljavanja poljoprivrednika u nepoljoprivrednim djelatnostima, a bez preseljavanja u gradska naselja, - razvoja sekundarne i tercijarne privrede u seoskim i mjeovitim naseljima, - mogunosti dnevne migracije radne snage u druga naselja, - pomanjkanje realnih mogunosti (stanovi, dohodak) velikog dijela deagrariziranog stanovnitva da se preseli u gradska naselja. Kada bismo iz poljoprivrednog stanovnitva izdvojili onaj dio koji je zaposlen na drutvenim poljoprivrednim gospodarstvima, te ima socijalno-ekonomski status radniko-slubenikog stanovnitva, doli bismo do zakljuka, da u dananjim jugoslavenskim selima isto seljako stanovnitvo ini tek oko polovice seoskog stanovnitva (ovdje apstrahiramo razlikovanje seoskih i mjeovitih naselja; uostalom, mjeovita su naselja ipak vie seoska
stanovnitva.
58

Prema definiciji dra Miloa Macure, koje se i mi pridravamo, mjeovito je naselje koje ima 500 do 1 000 stanovnika, a od toga barem 70 posto nepoljoprivrednih, ili 1 000 do 2 000 stanovnika, a od toga barem 60 posto nepoljoprivrednih, ili 2 000 do 3 000 a 60-90 posto nepoljoprivrednih ili 3 000 do 10 000 i 40-70 posto i, najzad, 10 000 do 15 000 stanovnika, a od toga 30 do 40 posto nepoljoprivrednih.
59

Institut drutvenih nauka, Centar za demografska istraivanja, Demografska kretanja i projekcije u Jugoslaviji, Beograd 1964, str. 67.

176

nego gradska). Meutim, seosko nepoljoprivredno stanovnitvo takoer nije isto. To je u stvari napola deagrarizirano stanovnitvo. Po osnovnom zanimanju statistika ga svrstava u nepoljoprivredno. A po izvorima dohotka ono je mjeovito. Po drutveno-ekonomskom statusu, kada ga sagledamo u cjelini, ono je jo uvijek vie poljoprivredno nego nepoljoprivredno, odnosno vie seljako nego radniko i slubeniko. Naime, stjecanjem nepoljoprivrednog zanimanja, odnosno zapoljavanjem izvan svoga poljoprivrednog gospodarstva, to je stanovnitvo ostajalo na gospodarstvu te i dalje obrauje zemlju. Najvanija specifinost opeg procesa deagrarizacije u poslijeratnom razdoblju i sastoji se upravo u tome da zapoljavanje izvan poljoprivrede nije veinu novozaposlenog stanovnitva odvajalo i od zemljinog posjeda. Socijalno-ekonomsku strukturu seoskog stanovnitva najbolje emo sagledati, ako poemo od ovih opih podataka: - u vrijeme popisa stanovnitva 1961. godine u Jugoslaviji je bilo 72,4 posto seoskog stanovnitva, - udio poljoprivrednog u ukupnom stanovnitvu u isto vrijeme iznosio je 49,5 posto, - u vrijeme popisa poljoprivrede 1960. godine na individualnim poljoprivrednim gospodarstvima ivjelo je 68,4 posto ukupnog jugoslavenskog stanovnitva, - 1961. godine bilo je 47,4 posto seljakog stanovnitva, ako takvo stanovnitvo odreujemo prema kriteriju osnovnog zanimanja aktivnih lica (poljoprivreda) i mjesta gdje se to zanimanje obavlja (individualno gospodarstvo); ako, meutim, kao kriterij primijenimo strukturu dohotka po izvorima (sav dohodak s individualnog gospodarstva), onda je takvog stanovnitva bilo samo 39,4 posto. Ti podaci pokazuju da je drutvenoekonomska struktura seoskog stanovnitva postala sloena. U selu ivi: 1) isto seljako stanovnitvo, a ono je danas ve u manjini, s obzirom da je 1960/61. predstavljalo 47,4 posto (po jednom kriteriju), odnosno 39,4 posto (po drugom kriteriju) ukupnog jugoslavenskog stanovnitva; 2) seljako-radniko (slubeniko) stanovnitvo, koje je 1960/61. predstavljalo 21 posto (po jednom kriteriju), odnosno 29,4 posto (po drugom kriteriju), ukupnog jugoslavenskog stanovnitva; 3) isto nepoljoprivredno stanovnitvo, odnosno ono seosko stanovnitvo koje vie nije stacionirano na zemljinom posjedu, a u isto je vrijeme predstavljalo oko 4 posto ukupnog jugoslavenskog stanovnitva. Sto se tie strukture, postoje dosta izrazite razlike po republikama i pokrajinama. Najzad, treba istai da ima i takvih sela koja su gotovo ostala bez seljaka. U Sloveniji naselja izmeu 500 i 2 000 stanovnika imaju 5-10 posto seljaka, ako se izuzmu periferni agrarni rejoni (Prekomurje, Dolenjska). U selima prigradskih podruja danas dominira seljakoradniko stanovnitvo. Istodobno, u mnogim manjim rejonima isto seljako stanovnitvo ini jo uvijek i vie od 90 posto ukupnog stanovnitva. Od 577 opina, koliko ih je bilo poetkom 1965. godine, 97 imale su za vrijeme popisa stanovnitva 1961. godine vie od 80 posto poljoprivrednih stanovnika. A u pravilu je to poljoprivredno stanovnitvo bilo ujedno i seljako. Pristup problemu socijalne strukture Iznijeli smo nekoliko najopenitijih podataka koji ilustriraju injenicu da je suvremeno jugoslavensko selo heterogena socijalna sredina. No, premda ve na osnovi tih podataka postaje oigledna diferencijacija na socijalno-ekonomske slojeve, treba se izjasniti o prirodi i obiljejima tih slojeva i tako pokuati osmisliti i same podatke. U tumaenje socijalne strukture suvremenog jugoslavenskog sela ne moe se, razumljivo, ui bez tumaenja socijalne strukture suvremenog jugoslavenskog drutva. Ne uputajui se u 177

iznoenje brojnih kontroverzi s kojima se susree svatko tko pokua ui u teorijsku analizu drutvene strukture, a pogotovo ako se suoi s nekom konkretnom drutvenom strukturom, kao to je npr. struktura dananjeg socijalistikog drutva u Jugoslaviji, prisiljeni smo da-ve i zbog prostora-pojednostavljeno i najkrae izloimo onaj pristup problemu socijalne strukture socijalistikog drutva, a s tim povezano i suvremenog jugoslavenskog drutva i sela, za koji se sami opredjeljujemo. Polazei od spoznaje koja je u drutvenoj znanosti openito prihvaena, da se ljudi u svakom drutvu konstituiraju u mnotvo grupa, s obzirom na bioloke (npr. rasne), ekonomske i drutvenokulturne razlike ili slinosti meu njima, odnosno razlike ili slinosti njihovih poloaja i obiljeja, suoavamo se s mnogim znaenjima drutvene strukture, kao i s injenicom da neke individualne i grupne razlike meu ljudima ostaju same po sebi neprevladive, dok su druge prevladive, a mnoge e biti i definitivno prevladane (npr. klasne, kastinske i staleke razlike). No, nas ne zanima svaka drutvena struktura, nego ona koja uglavnom odreuje opi drutveni poloaj pojedinca ili grupe, a to je drutveno-ekonomska struktura, odnosno stratifikacija ljudi na suprotstavljene ili barem neidentine drutvenoekonomske grupe, koja se zasniva na drutvenoj podjeli rada. Za oblike te stratificiranosti najee se upotrebljavaju nazivi: klasa, kasta, stale, sloj. Za mnoge ovi izrazi nisu identini, za neke jesu. Marksistima je uvijek temeljna drutvena stratifikacija bila klasna stratifikacija, klasna podjela drutva, premda ni osnivai marksizma, ni kasniji marksistiki teoretiari nisu bili konsekventni i suglasni u definiranju i razlikovanju klasa, kao ni u tumaenju unutranje strukture svake klase posebno. Dok je u prolim drutveno-ekonomskim sistemima kao i u suvremenom kapitalizmu, klasna struktura bila evidentna, a za njeno razjanjavanje moe posluiti klasina Lenjinova definicija, za socijalistiko drutvo kao prelazno drutvo, ba zbog toga to je ono prozvano da postupno dokida i prevladava svaku klasnu podjelu, uistinu nije lako sagledati klasnu anatomiju, i pored toga to su ve klasici nedvosmisleno smatrali da e socijalizam (nia faza komunizma) kao prelazno drutvo biti klasno drutvo u znaku diktature proletarijata. U Sovjetskom Savezu uglavnom jednostavno shvaaju problematiku drutvene strukture: smatra se da u sovjetskom drutvu postoje: klasa radnika, klasa kolhoznika, sloj inteligencije i profesionalne grupe. Kriterij razlikovanja klasa je vrsta vlasnitva (opedrutveno i kolhozno), a kriterij izdvajanja inteligencije kao posebnog sloja: umni rad.61 U naoj znanosti, naprotiv, postoji prilino iroka skala shvaanja o klasnoj strukturi socijalistikog drutva uope i naeg posebno. Jedni smatraju da-budui da vie ne postoji eksploatacija-ne postoji klasna podjela, te stoga govore samo o drutvenim slojevima i radnim slojevima, ili o radnom narodu kao novoj i sveobuhvatnoj drutveno-ekonomskoj kategoriji.62 12 Drugi smatraju da se nae drutvo sastoji od dvije klasne grupacije: radnike klase i sitnih proizvoaa.63 Trei pak na osnovi razlikovanja osnovnih i konkretnih klasa, razlikuju i u naem dananjem drutvu vie konkretnih klasa.64 Mi takoer polazimo od injenice da u socijalizmu ne postoje ni eksploatatorske ni eksploatirane klase, ali i od injenice da na podlozi drutvene podjele rada postoji razliit drutveni poloaj65 raznih grupa ljudi. Neproizvodni pripadnici drutva jo uvijek
61 62

V. Semenov, Na puti k besklasnom obestve, asopis Kommunist, Moskva, br. 1/1962. 12Radomir Luki, Osnovi sociologije, Beograd 1962, str. 324-326; isti pisac Eksploatacija i klase, asopis Naa stvarnost, 7-8/1958, str. 65-73; R. Luki, Lj. Markovi, Klasni sastav u socijalistikim zemljama, Beograd 1960; Dr Miroslav Peujli, Drutvena struktura Jugoslavije, u Osnovni nauke o drutvu, Beograd 1963, str. 531562. 63 13Joe Goriar, Neke promene u drutvenim strukturama Jugoslavije i novi Ustav, asopis Naa stvarnost, 11/1962, str. 460-479; isti, Sociologija, Beograd 1961, str. 330-332. 64 14Oleg Mandi, Drava i pravo, Zagreb 1958, I, str. 215 i dalje, isti pisac, Uvod u opu sociologiju, Zagreb 1962, str. 81 i dalje. 65 Vojin Mili smatra da je drutveni poloaj elementarna jedinica drutvene slojevitosti, dok je drutvena

178

prisvajaju rad proizvodnih, odnosno ive od vika rada proizvoaa u materijalnoj proizvodnji. Neki su pripadnici drutva vlasnici odreenih sredstava za proizvodnju, a drugi nisu. Postoje i odreene suprotnosti interesa izmeu raznih grupa, koje se zasnivaju na drutvenoj podjeli rada na proizvodni i neproizvodni, fiziki i umni, gradski i seoski. U pravu su i oni koji upozoravaju na potrebu razlikovanja dvije osnovne grupe drutva: jedne koja ne posjeduje sredstva za proizvodnju i druge koja takoer ivi od svog rada ali proizvodei vlastitim, privatnovlasnikim sredstvima za proizvodnju. Unutar prve grupe dominiraju radnici, unutar druge seljaci. Ni jedna ni druga grupa nisu vie klase u klasinom smislu, i jedna i druga se unutar sebe diferenciraju na razliite manje grupe, koje imaju svoj posebni drutveno-ekonomski poloaj. Da li emo te manje grupe nazivati konkretnim klasama, grupama radnog naroda, radnim slojevima ili jednostvno drutvenim slojevima, nije toliko bitno. Mi se ipak opredjeljujemo za izraz: drutveno-ekonomski sloj.66 Smatramo ga najprikladnijim za oznaavanje svih posebnih grupa koje u novom socijalistikom drutvu postoje na osnovi drutvene podjele rada, a svaka ima svoje posebno mjesto u drutvenoj proizvodnji, svoj poseban odnos prema sredstvima za proizvod- nju, svoju posebnu ulogu u drutvenoj organizaciji rada i na poseban nain stjee svoj dohodak. No, ni jedna ne prisvaja rad druge, niti drugu ugnjetava, premda jo vai buroasko pravo raspodjele. U socijalizmu, naime, ne postoje dvije osnovne klase u antagonistikom meusobnom odnosu i utoliko je njegova klasna struktura ostatak klasne strukture prethodnog drutva. Da li je seljatvo u socijalizm klasa? Sto je sa seljatvom? Da li je ono u socijalistikom drutvu posebna, jedinstvena klasa? Ve iz prednjeg postaje vidljivo da ni seljatvo u socijalizmu ne smatramo klasom u onom smislu rijei, kakvo je ono moda bilo u prethodnim klasnim drutvima. Poznato je da se u marksistikoj literaturi esto pisalo o seljatvu kao klasi, meuklasi, sloju sitne buroazije, klasi sitnih robnih proizvoaa, najbrojnijem i najtipinijem predstavniku sitnoburoaske klase, itd. Sam Marx kao da je seljatvo smatrao jednom od dvije velike klase: Zajedno sa gradom javlja se i nunost administracije, policije, poreza itd., nunost komunalnih poslova, a time i politike uope. Ovdje se najprije pojavila podjela stanovnitva na dvije velike klase, koja se direktno osniva na podjeli rada i proizvodnim oruima. (Rani radovi, Zagreb 1953, str. 373). U Komunistikom manifestu govori se o sitnim, srednjim staleima, sitnim industrijalcima, trgovcima i rentijerima, zanatlijama i seljacima, i odmah se dodaje sve te klase (Marks, Engels, Izabrana djela I, Zagreb, 1950, str. 21 i 24). Na jednom drugom mjestu Marx pie o tome kako kapitalistika klasa eksploatira seljaku klasu putem dravnog poreza, a ujedno za seljatvo tvrdi da je najzaostalija klasa (Klasne borbe u Francuskoj od 1848. do 1850, Izabrana djela I, str. 184, 185). Drugdje opet Marx govori o seoskom stanovnitvu uporedo s industrijskom buroazijom, srednjim staleom, sitnom buroazijom, dakle, izdvajajui ga da bi u istom tekstu konstatirao kako Bonaparte zastupa
uloga elementarna jedinica drutvene podele radai ujedno konstitutivni element drutvenog poloaja. Drutveni poloaj je sintetian rezultat gotovo itave drutvene aktivnosti pojedinca. Osim osnovnih drutvenih uloga, element drutvenog poloaja moe da bude i vlasnitvo. Zastupajui ideju o viedimenzionalnom drutvenom poloaju, Mili za njegove elemente smatra: dohodak, drutvenu mo i drutveni ugled (Jedan pojmovno-hipotetiki okvir za prouavanje drutvene strukture, asopis Sociologija, Beograd 2/1960, str. 10-i4). Po naem miljenju, drutveni poloaj je ukupnost drutvenih odnosa i uloga pojedinca ili grupe, i njegovi su sastavni inioci: mjesto u drutvenoj podjeli rada, profesija, obrazovanje, mjesto u hijerarhijama (npr. politikim, religioznim, sportskim), pripadnost tipu naselja, materijalni standard i sistem vrednota kojeg se pojedinac ili grupa pridrava.
66

Ovom pojmu ujedno dajemo ogranienje utoliko to ga smatramo specifikumom drutvene strukture u socijalizmu, a ne i u eksploatatorskim klasnim drutvima. To napominjemo imajui, meu ostalim, na umu i uobiajeno supstituiranje pojma klasa pojmom sloj u graanskoj sociologiji, to, naravno, ima svoju ideoloko-klasnu uvjetovanost.

179

najmnogobrojniju klasu francuskog drutva, parcelne seljake. Na tom mjestu Marx ujedno pie kako seljatvo i jest i nije klasa: Ukoliko milijuni porodica ive pod ekonomskim uvjetima egzistencije koji njihov nain ivota, njihove interese i njihovo obrazovanje odvajaju od naina ivota, interesa i obrazovanja drugih klasa i njima ih neprijateljski suprotstavljaju, utoliko oni ine klasu. Ukoliko meu parcelnim seljacima postoji samo lokalna povezanost, ukoliko istovetnost njihovih interesa ne stvara zajednicu, ne stvara nacionalnu sjedinjenost i politiku organizaciju meu njima, utoliko oni ne ine klasu (Osamnaesti brumaire Louisa Bonaparta, isto, str. 217 i 290-291). Itd. U Kapitalu Marx pak spominje tri velike klaseburoaziju, proletarijat i zemljoposjednike (rentijere), ali ne spominje i seljatvo. Slina raznolikost termina i definicija postoji i kod Engelsa i Lenjina. Engels je svojedobno upozorio da se seljaci dijele na sitne, srednje i bogate (Marx-Engels, Prepiska, IV, Beograd 1960, str. 264). Kasnije je na toj podjeli inzistirao Lenjin, ali ne uvijek. Lenjin je u ruskom i evropskom selu svoga vremena nalazio ove klase: 1. poljoprivredni proletarijat, 2. poluproletarijat ili parcelne seljake, 3. sitno seljatvo (sloj iskvaren pekulacijom i vlasnikim navikama), 4. srednje seljatvo (revolucionarni proletarijat treba da ga neutralizira), 5. krupno seljatvo (povezano sa seljatvom samo niskim kulturnim nivoom, nainom ivota, linim fizikim radom), 6. veleposjednike (Marx-Engels-Lenjin, Izabrana dela, X, str. 208-216). Vae je miljenje da je seljatvo u klasnim eksploatatorskim drutvima uistinu bilo posebna klasa, koja ili nije spadala u osnovne klase (u robovlasnitvu i kapitalizmu), ili je pak bila jedna od dvije osnovne klase (kmetovi u feudalizmu). U uvjetima kapitalizma ta se klasa, do tada vie--manje homogena, diferencira na slojeve sitnog, srednjeg i bogatog seljatva (grosbauer, kulak). U svim drutvima seljatvo je bilo rezerva drugih klasa i ujedno zauzimalo najnii poloaj na drutvenoj ljestvici. U uvjetima socijalizma nestaje mogunost diferencijacije seljatva na vlasniko-imovinskoj osnovi, ali ono i dalje postoji kao parcelno seljatvo, ak i onda kada je samo titularni vlasnik zemlje unijete u kolektivna dobra ili nije vie ni to, a oslanja se na okunicu. U jugoslavenskim socijalistikim uvjetima seljatvo danas predstavlja drutveno-ekonomsku grupaciju sitnih privatnih vlasnika, koja je ujedno i relativno najvea socijalno-ekonomska grupacija u ukupnom stanovnitvu. Ono ini i daleko najbrojniju grupu seoskog stanovnitva, a gledano po kriteriju pripadnosti jednoj od privrednih grana u cjelini pripada poljoprivrednom stanovnitvu. A kao to smo napomenuli, poljoprivredno i seljako stanovnitvo nisu identini pojmovi. Prvi je uglavnom ekonomski a drugi socioloki. Poljoprivredno je stanovnitvo brojnije, i pored seljakog, obuhvaa i jo radniko-slubeniki sloj, koji je zaposlen u socijalistikom sektoru poljoprivrede. U stvari seljako je samo ono stanovnitvo koje se bavi poljoprivredom kao osnovnim zanimanjem na privatnom zemljinom gospodarstvu. Drutveno-ekonomska slojevitost seoskog stanovnitva Polazei od prednjeg pristupa, u suvremenom jugoslavenskom selu razlikujemo ove drutveno-ekonomske slojeve: istih seljaka, radnika-seljaka, inteligencije, radnika i slubenika, privatnih obrtnika. a) Sloj istih seljaka Po naem miljenju, trebalo bi bez kolebanja u jedan od drutveno-ekonomskih slojeva u selu ubrojiti onaj dio seoske populacije koji ivi na seljakom zemljinom posjedu, bavi se poljoprivredom kao osnovnim zanimanjem na tom istom posjedu i gotovo sav svoj dohodak ostvaruje na njemu. To je sloj seljaka u uem smislu, sloj istih seljaka. Pripadnici tog sloja jo uvijek ine 39,4 posto ukupnog jugoslavenskog stanovnitva i 54,9 posto seoskog stanovnitva.67
67

Svi na ovaj nain definirani seljaci ne moraju ivjeti u selu. Njih ima i u naim gradskim naseljima. Svatko tko ivi iskljuivo od vlastitog rada na vlastitom zemljinom posjedu pripada seljatvu. Mi, dakle, ne uvjetujemo

180

b) Sloj seljaka-radnika (slubenika) U drugi drutveno-ekonomski sloj u selu treba ubrojiti sve one stanovnike koji se dijelom oslanjaju na seljaki zemljini posjed, a dijelom na svoj poloaj radnika ili slubenika u drutvenom sektoru privrede i javnim slubama, a i one stanovnike koji povremeno ili sezonski dolaze do znatnijeg dohotka izvan svog gospodarstva (rad na nadnicu kod privatnika, obrtniki i ugostiteljski privatni rad). To je prelazni, mjeoviti sloj, koji indicira obim naputanja seljakog zemljinog posjeda, obim deagrarizacije samog sela, ali u isto vrijeme i injenicu da je ta deagrarizacija polovina, nepotpuna i da brojni razlozi najvei broj seljaka koji se zaposle u industriji i drugim djelatnostima sile da i dalje ostaju vezani za svoj zemljini posjed. Postojanje tog drutveno-ekonomskog sloja izaziva inae veliki interes u naem drutvu, i to na osnovi injenice da se Jugoslavija suoila s intenziviranjem industrijske i sve druge proizvodnje. Smatra se da u takvoj situaciji brojni polutani, tj. svi oni koji su jednom nogom na zemlji, a drugom u tvornici, odnosno jednom nogom u selu, a drugom u gradu, dok toboe obavljaju svoj osnovni posao industrijskog radnika duom ostaju na svojoj zemlji i sanjaju svoj privatnovlasniki, seljaki san. Formiralo se tako dosta stereotipa o toj grupi naeg stanovnitva. U gradu (u tvornici) predbacuju im to imaju zemlju, a u selu to imaju zaposlenje. Izgleda, meutim, da se vrlo malo ispitao njihov stvarni poloaj i da se smeu s uma oni drutveno-ekonomski uzroci koji su inili i ine da polutani ostaju i u ekonomskom i socijalnom pogledu u rastrganom poloaju. Sloj seljaka-radnika (slubenika) u naem selu poeo se formirati ve onda kada se na horizontu sela pojavila prva industrija (dakle, u nekim krajevima pred stoljee i po, u drugima prije pola stoljea, a u treima pred dva decenija, u etvrtima tek danas). Taj se sloj, meutim, viestruko poveao tek poslije oruane pobjede socijalistike revolucije, a u uvjetima vrlo brze industrijalizacije i relativno spore urbanizacije. Za vrijeme popisa poljoprivrede 1960. godine bilo je 1 304 000 osoba, koje su bile stalno nastanjene na poljoprivrednom gospodarstvu i ujedno stalno zaposlenje izvan njega. To su stalni seljaci-radnici (slubenici). Oni su te godine inili 50 posto svih radnika i slubenika, odnosno svih zaposlenih ljudi u naoj zemlji. Procjenjuje se da je krajem 1965. godine radnika-seljaka ve bilo oko 1 700 000, to bi takoer inilo gotovo 50 posto svih zaposlenih osoba. Pored stalnih, dosta su brojni povremeni seljaci-radnici, tj. oni koji se krae ili due vrijeme u godini (ponekad to povremeno znai i itavih devet mjeseci!) zapoljavaju izvan svojih gospodarstava, i to preteno kao sezonski radnici u samoj poljoprivredi, zatim u graevinarstvu, umarstvu, nekim granama preraivake industrije i turizmu. Ne postoje tani podaci o veliini seljakoradnikog sloja, ali u eventualnoj procjeni broja treba voditi rauna o dvije injenice: prvo, mjeovita, poljoprivredno-nepoljoprivredna domainstva imaju prosjeno vie lanova i od poljoprivrednih i od nepoljoprivrednih domainstava,68 drugo, gornju granicu ukupnog broja pripadnika sloja seljaka-radnika vjerojatno oznaava podatak to ga je pruio posljednji popis stanovnitva-da 4 494 000 ili 26,6 posto stanovnika Jugoslavije stjee dohodak i u poljoprivredi i izvan nje. c) Sloj inteligencije
pojam seljako pojmom seosko. U dananjim jugoslavenskim gradovima jo uvijek ima dosta poljoprivrednog stanovnitva. Prema Vagelniku, od 315 naselja, koje je on izdvojio kao gradska (kriterij: vie od 2 000 stanovnika, vie od 50 posto i nepoljoprivrednih stanovnika), njih jedna etvrtina imala je 19-53. g. preko 38 posto svog stanovnitva zaposlenog u poljoprivredi (cit. dj., str. 130). Beograd je imao 5,8 posto zaposlenih u poljoprivredi i umarstvu, Zagreb 5,1 posto, Ljubljana 5,1 posto, Sarajevo 4,8 posto, Skopje 8,9 posto, Titograd 5,0 posto, Novi Sad 9,5 posto, Subotica 56,7 posto, Zrenjanin 21,3 posto, Karlovac 16 posto, Vinkovci 18,2 posto, Virovitica 45,8 posto, Vukovar 15,1 posto, Koprivnica 31,5 posto itd. (str. 243-250).
68

Dr Ivan Klauzer, Struktura poljoprivrednih i mjeovitih gospodarstava, asopis Sociologija sela, 1/1963, str. 33, Poljoprivredno je domainstvo 1961. g. imalo4,49 lanova, mjeovito 4,90, a nepoljoprivredno 3,14.

181

Trei je drutveni sloj u naem selu sloj inteligencije. Prvi su nosioci intelektualnog rada u selima bili sveenici, zatim su im se pridruili uitelji, a kasnije, zapravo tek u socijalistikom drutvu, u selo su zakoraili u veem broju i lijenici, agronomi, veterinari, razne vrste tehniara, osim to se broj prosvjetnih radnika viestruko poveao. Sloj inteligencije u selu u cijelosti pripada neagrarnom stanovnitvu i njegov je drutveni poloaj u osnovi jednak kao i u gradu. On je u naem selu jo uvijek malobrojan i obuhvaa moda 2-3 posto seoskog stanovnitva. Dolazi i odlazi, najpokretljiviji je drutveni sloj u selu. Premda su pripadnici tog sloja najee i sami seljaka djeca, njihovi potomci nikad ne postaju seljaci, tovie, preteno tee prema vertikalnoj socijalnoj pokretljivosti. Sloj inteligencije je nosilac gradskih intelektualnih i drugih utjecaja u selu, on je opi prosvjetar, njegovi pripadnici esto svoju ulogu shvaaju kao mesijansku, preporodnu, a nerijetko u sebi gledaju i rtve i prognanike.69 d)Ostali slojevi Najzad, u naem su selu danas zastupljeni i drugi, premda po svom znaaju marginalni, drutveno-ekonomski slojevi. Tu je prije svega sloj radnika i slubenika, koji je, iako ivi na selu, ve prekinuo vezu sa zemljinim posjedom. Utoliko se taj sloj razlikuje od sloja seljakaradnika (slubenika). Njegovo je nastajanje povezano sa sve veom drutvenom podjelom rada u samom selu i s disperzijom industrije u seoske sredine, a naroito tzv. doradne i pratee industrije, kao i s razvojem socijalistikog sektora poljoprivrede. Sloj radnika i slubenika koji vie nisu vezani za seljake uvjete egzistencije najvjerojatnije e se stalno poveavati u naem selu. Upravo je njegovo poveanje indikator postupne deagrarizacije cijelog seoskog naina ivota i postupnog ujednaavanja drutvene strukture grada i sela, tovie, njegovo poveanje ukazuje na formiranje budueg sela bez seljaka. Spomenimo jo i sloj obrtnika-privatnika, ukoliko ive uglavnom od svog obrta. Izgleda da e on u naem selu doivjeti stanovitu, mada ne i dugoronu, renesansu na podlozi prodora suvremenih obrta, uz istovremeno iezavanje tradicionalnih. Napomena na kraju U ovom radu nije bilo rijei o osnovnim uzrocima formiranja sadanje socijalne strukture sela, tendencijama mijenjanja te strukture, znaaju socijalne strukture sela i tendencijama njenog mijenjanja za razvoj globalnog jugoslavenskog drutva i, najzad, o posljedicama te strukture i njenih tendencija, a koje postoje ili se s veom pouzdanou mogu predvidjeti kako u drutvu u cjelini, tako i u selu posebno. Nadamo se da izneseni sadraj ipak prua mogunost da se ovi uzroci, tendencije, znaaj i posljedice mogu donekle naslutiti. Svako ulaenje u tu pozadinu suvremene socijalne strukture jugoslavenskog sela nalagalo bi veliko prekoraenje opsega ovoga rada. (II struni sastanak jugoslavenskih sociologa, Split, veljaa 1966) Komentar 1972. Prednja se analiza socijalne strukture sela zasnivala na popisu stanovnitva 1961. Dakako, u jednom se desetljeu ona znaajno promijenila. Nisu jo javnosti prueni podaci popisa stanovnitva 1971, pa ne moemo ovdje iznijeti sve nove meritorne podatke. Ipak, spomenimo da je udio seoskog u ukupnom stanovnitvu najvjerojatnije pao na 64-65
69

Seoska je inteligencija koncentrirana u veim selima koja predstavljaju stanovita sredita za okolna manja sela i u kojima su razvijene odreene sredinje funkcije (npr. neka od tih veih sela i danas su opinski centri). Naprotiv, u selima, koja imaju manje od 500 stanovnika, a to je velika veina jugoslavenskih sela, pripadnici sloja seoske inteligencije ive samo izuzetno, i to su iskljuivo ili uitelji u tamonjim manjim kolama ili pak sveenici.

182

posto, da u seoskim naseljima danas ima vie onog stanovnitva kojem poljoprivreda nije jedino zanimanje od onog kojemu jest, da je 1971. godine poljoprivrednog stanovnitva bilo jo samo 36,4 posto, da je seljaka-radnika 1969 (popis poljoprivrede na deset-postotnom uzorku) bilo 1 451 000. Od sela u kojem ive samo seljaci do sela bez seljaka Pred nekoliko decenija u selima na svim podrujima Jugoslavije ivjelo je gotovo kompaktno seljako stanovnitvo. Pripadnici drugih drutvenih slojeva i nepoljoprivrednih profesija bili su u selima rijetki. Selo je gotovo iskljuivo ivjelo od poljoprivrede i u njemu je u pravilu jedina proizvodna jedinica bio sitni seljaki posjed (uz ponegdje preostali feudalni posjed). Postojala je odreena socijalna diferencijacija, samo to se ona nije zasnivala na razliitosti profesija i individualnim obiljejima nego prvenstveno na tome, posjeduje li netko zemlju i koliko, kao i na specifinom ugledu porodica.1 Kada je u selo poeo jae prodirati kapitalizam, meu seljatvom se javila izrazitija klasno-imovinska diferencijacija. Mali broj imunih seljaka probijao se u kapitalistike poduzetnike. Sirenje industrije, razvoj rudarstva, izgradnja eljeznica omoguili su da jedan broj seljaka nae stalno zaposlenje izvan svog posjeda. Tako se pojavio sloj seljaka-radnika, ljudi sa dva zanimanja, bolje rei sa dva egzistencijalna oslonca. Ali, spor razvoj industrije i gradova nije mogao ranije, sve do politike pobjede socijalistike revolucije, biti osnova za neki vei brojni porast te socijalne kategorije, jednako kao to nije otvarao perspektive zapoljavanja i preseljenja u grad sve veem broju bezemljaa i seoske sirotinje. Tako se sve do drugog svjetskog rata socijalna struktura sela odlikovala odreenom homogenou i besperspektivnou. Sitni i srednji seljaci, bezemljai i nadniari bili su sve brojniji, sve su tee ivjeli i nisu imali izlaza iz svog tekog poloaja. Poslije pobjede socijalistike revolucije, u uvjetima poetne izgradnje socijalizma, promjene u drutveno-ekonomskoj strukturi sela u potpunosti su dobile nove kvalitete i viestruko su se ubrzale. Kao prvi pokazatelji promjena u drutveno-ekonomskoj strukturi, kako ukupnog tako i seoskog stanovnitva, obino se uzimaju podaci o kretanju broja poljoprivrednih stanovnika i njihovu udjelu u ukupnom broju stanovnika. I mi emo prvo iznijeti te podatke. Za tri i po decenija dosocijalistikog razdoblja udio poljoprivrednog u ukupnom stanovnitvu smanjio se za oko pet posto (procjenjuje se da je 1945. godine Jugoslavija imala oko 75 posto poljoprivrednog stanovnitva). U toku dvije decenije poslijeratnog razvoja nae zemlje taj je udio, meutim, opao za vie od 30 posto. I pored istovetnog naina ivota, u seoskoj je sredini dolazila do izraaja odreena raznolikost porodinih i osobnih prilika. Jedne su porodice uivale glas dobrih, druge loih, na jedne se gledalo kao na imune, a na druge kao na marljive, na tree kao na nesreene, itd.

183

Tablica 1. POLJOPRIVREDNO STANOVNITVO OD 1910. DO 1968. GODINE


Godina Ukupan broj Broj poljo- % poljo- Aktivni Aktivni % aktivnih stanovnika privrednih privrednih stanovnici stanovnici stanovnika stanovnika stanovnika u poljop. u poljop. 1910.* 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1968. 12 250 12 545 14 534 15 772 16 937 18 549 20154 10 495 9 885 11132 10 606 10 316 9198 8 650 80,3 78,8 76,6 67,2 60,9 49,6 43,7 6 400 6 450 6 980 7 741 7 849 8 340 8 946 5 300 5 120 5 294 5 627 5 360 4 692 4 416 82,8 70,4 75,8 72,7 68,3 56,3 49,4

* Naa procjena

Proces smanjivanja poljoprivredno-seljakog stanovnitva najznaajniji je izraz mijenjanja socijalno-ekonomske strukture jugoslavenskog stanovnitva u cjelini. Ekonomska je osnova tog procesa ubrzana industrijalizacija. Industrijalizacija je omoguila da u poslijeratnom razdoblju iz seljatva u radnitvo i ostale socijalne slojeve prijee sav prirodni prirast, a osim toga isto seljako stanovnitvo smanjilo se za oko tri milijuna. Danas se u jugoslavenskom drutvu apsolutno i relativno poveava broj pripadnika svih drugih drutvenih slojeva i zanimanja, a jedino broj seljaka i nosilaca poljoprivrednog zanimanja konstantno opada. Proces deagrarizacije (prelaenja iz poljoprivrede u druge djelatnosti) ne odvija se ravnomjerno od jedne do druge republike, regije, opine, od jednog do drugog sela. To je izraz razlika u naslijeenom stupnju privrednog i kulturnog razvoja pojedinih krajeva i naselja, a i razlika u dananjoj brzini i uvjetima razvoja. Meutim, taj je proces nastupio u svim krajevima, samo to je dostigao razliite razine. Tonost ove konstatacije potvruju i podaci o prijelazu poljoprivrednog stanovnitva u druge djelatnosti. Tablica 2. POLJOPRIVREDNO STANOVNITVO PO REPUBLIKAMA 1953. I 1961.
Podruje Broj u tisuama Jugoslavija Bosna i Hercegovina Crna Gora Hrvatska Makedonija Slovenija Srbija ue podruje Vojvodina Kosovo 10 316 1770 259 2 210 818 603 4 657 2 994 1078 585 1953 . % ukupnog stanovnitva 60,9 62,2 61,5 56,4 62,7 41,1 66,7 67,2 62,9 72,4 Broj u tisuama 9198 1644 222 1825 722 495 4 330 2 711 961 618 1961 . % ukupnog stanovnitva 49,6 60,2 47,0 43,9 51,4 31,1 56,7 56,2 51,8 64,1

Izvori: popisi stanovnitva 1948, 1953. i 1961. godine 184

Jedan broj poljoprivrednika preseljava u grad i stjee novo zanimanje. To je vie-manje potpuna deagrarizacija. kolovanje djece poljoprivrednika za nepoljoprivredna zanimanja drugi je nain potpune deagrarizacije. Danas se veina seoske djece koja zavri osam razreda osnovne kole upisuje u srednju kolu i stjee nepoljoprivredno zanimanje. Stalno zapoljavanje u drutvenoj poljoprivredi, uz istovremeno ostajanje na poljoprivrednom gospodarstvu, trei je oblike deagrarizacije, i to polovian. Polovinost se izraava u tome da isti seljaci prelaze u seljake-radnike (ili seljake-slubenike). Oni su stekli novo zanimanje, ali i zadrali staro, kojim se bave u slobodnom vremenu. Upravo je ovaj posljednji oblik deagrarizacije do danas dominantan. Veina onih koji su nalazili stalno zaposlenje izvan poljoprivrede, odnosno izvan svog posjeda, ostajala je i dalje stalno nastanjena u selu i na posjedu. Tako se formirala brojna prelazna socijalna grupacija poljoprivredno-nepoljoprivrednog ili seljako-radnikog stanovnitva. Danas u naoj zemlji ima oko 1 700 000 seljaka-radnika (oko 45 posto svih zaposlenih u drutvenoj privredi). S lanovima obitelji ima ih oko pet milijuna, a to znai da taj prelazni sloj ini jednu etvrtinu ukupnog jugoslavenskog stanovnitva. Brojno radniko-seljako stanovnitvo daje specifino obiljeje socijalnoj strukturi dananjeg jugoslavenskog sela, a i cijelog drutva. Po svom osnovnom drutveno-ekonomskom poloaju i po svojoj perspektivi ono pripada nepoljoprivrednom stanovnitvu. U tu ga grupaciju svrstava i naa slubena statistika. Ono je, meutim, ekonomski jo vrsto vezano i za zemljini posjed, a po nainu ivota, po drutvenim i kulturnim karakteristikama jo pripada seljatvu70. Budui da se naputanje poljoprivrede i prelaenje u druge djelatnosti odvijalo znatno bre od preseljavanja u gradove (ili pak preobraaja seoskih naselja u gradska) u selima je sve vie i onih stanovnika koji vie uope nisu vezani za zemljini posjed. Sve te strukturne promjene dovele su do toga da danas isti seljaci, odnosno isti poljoprivrednici ve ine manjinu u seoskim naseljima. U vrijeme popisa stanovnitva 1961. godine ak 47,3 posto nepoljoprivrednog stanovnitva Jugoslavije ivjelo je u seoskim naseljima (treba napomenuti da naa statistika u nepoljoprivredno ubraja i sve radnikoseljako stanovnitvo), dok je preostalih 52,7 posto ivjelo u gradskim naseljima. Deagrarizacija se intenzivno odvijala i u toku osam godina, koliko je proteklo od spomenutog popisa, pa je u selima vjerojatno ve prevladalo nepoljoprivredno stanovnitvo. A to ujedno znai da veina deagrariziranog stanovnitva u Jugoslaviji ne ivi u gradskim nego u seoskim i poluseoskim naseljima.71 Na stotine sela (a u Jugoslaviji ima oko 27 500 sela) gotovo da je ostalo bez seljaka u klasinom smislu. U Sloveniji u seoskim naseljima koja imaju vie od 500 stanovnika, s izuzetkom onih u Prekomurju i donekle u Dolenjskoj, istih seljaka ima danas 5 do 10 posto. U selima u okolici naih veih gradova danas prevladava radniko-seljako
70

Sloj seljaka-radnika esto je predmet rasprava u iroj javnosti naeg drutva Mnogi kao da su skloni da ga osuuju. Jedni mu predbacuju da neopravdano dri posao, a isputa zemlju, a drugi da neopravdano dri zemlju, a ima posao Jedni seljaku-radniku preporuuju povratak na zemlju, a drugi potpuno odvajanje od zemlje. Jedno ili drugo bilo bi bez sumnje drutveno poeljno. ovjek ne moe tako dobro obavljati dva posla kao jedan. Meutim, treba imati na umu da je postojanje tog prelaznog drutvenog sloja izraz objektivne nunosti na sadanjem stupnju ekonomskog razvoja Jugoslavije i da taj sloj ne moe ieznuti dok se konano ne ukloni raskorak izmeu procesa deagrarizacije i procesa urbanizacije. Broj polutana e se smanjivati srazmjerno podizanju produktivnosti rada u itavoj nacionalnoj privredi i srazmjerno mogunostima da se na urbanizaciju troi sve vei dio nacionalnog dohotka. 71 Ve u 1961. godini stanje je bilo ovakvo: U pojedinim republikama, npr. u Sloveniji, Bosni i Hercegovini od ukupnog njihovog nepoljoprivrenog stanovnitva vie od 60 posto nije gradsko stanovnitvo-.-Demografska kretanja i projekcije u Jugoslaviji- studija Centra za demografska istraivanja Instituta drutvenih nauka, Beograd, 1964, str. 76.

185

stanovnitvo. Istovremeno u nekim krajevima isto seljako stanovnitvo ini jo uvijek i vie od 90 posto ukupnog stanovnitva. Od 500 opina, koliko ih je bilo poetkom 1969. godine, 66 imalo je za vrijeme popisa 1961. godine vie od 80 posto, a jo 68 od 70 do 80 posto poljoprivrednog stanovnitva. Peomjene u agrarnoj strukturi Uporedo s promjenama u socijalno-ekonomskoj strukturi ukupnog i seoskog stanovnitva tekle su i promjene u agrarnoj strukturi72. Najprije emo obratiti panju na kretanje broja i strukture poljoprivrednih gospodarstava u privatnom vlasnitvu. Tablica 3. KRETANJE U POSJEDOVNOJ STRUKTURI
Broj gospodarstava Godina 1931 1941* 1949 1955 1960 1931 1949 1960 1955 Ukupno 2068936 636000 605205 608619 618103 11420 11042 108 11134 Do 2 ha 710473 222000 976650 949503 915810 743 1087 894 1037 25 698218 650000 894257 946632 951115 2454 2924 3190 3321 510 (5-8)* 420276 524000 385556 391203 421947 3083 3372 6592 528 1020 (8-)* 180276 181000 349472 321281 329231 2552 7444 3654 252 1488 363 736 55555 52000 5415 5000 2050 50100 Preko 100 2098 3000

Povrine u ha

* Grupiranje od 5 do 8 i vie ha odnosi se na poslijeratne godine Procjena dra Petra Markovia. Kao to vidimo, u toku deset godina koje su prethodile drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji se broj poljoprivrednih gospodarstava poveao za oko 567 000 ili za vie od 22 posto. U poslijeratnim godinama njihov broj gotovo da stagnira. Opada broj najmanjih posjeda, onih do 2 ha. Naprotiv, poveao se broj gospodarstava srednje veliine. Pretpostavljamo da se ove tendencije od 1960. godine naovamo nisu preokrenule. Novijih potpunijih podataka o broju posjeda nema. Najznaajnija promjena u agrarnoj strukturi poslije osloboenja ogleda se u nastajanju i postepenom irenju drutvenog sektora poljoprivrede. Osnove tom sektoru stvorene su eksproprijacijom zemlje oko 3 000 kapitalistikih veleposjeda, do koje je dolo na osnovi Zakona o agrarnoj reformi 1945. godine, kao i zemlje seljakih posjeda iznad propisanog maksimuma (1945. g. 25 ha, od 1953. g. u pravilu 10 ha). Ali tako formiran drutveni sektor bio je relativno beznaajan. Za svako socijalistiko drutvo od bitnog je znaaja podrutvljavanje poljoprivredne proizvodnje, budui da je to osnovni preduvjet ne samo za drutveni preobraaj sela nego i za izgradnju socijalistike privrede u cjelini. Kao to je poznato, u naoj se zemlje zbog toga u prvim poslijeratnim godinama pristupilo stvaranju
72

Pod agrarnom strukturom podrazumijeva se sistem drutveno-ekonomskih i pravno-politikih odnosa, mjera i instrumenata pomou kojih se i u okviru kojih se priprema, odvija i unapreuje poljoprivredna proizvodnja. U uem smislu, to su odnosi vlasnitva nad zemljom i strukture proizvodnih jedinica u poljoprivredi prema razliitim obiljejima. Mi emo ovdje dodirnuti samo neke elemente agrarne strukture u uem smislu.

186

seljakih radnih zadruga. Ali se brzo odustalo od forsirane kolektivizacije sitnih posjeda. Proizvodne snage u poljoprivredi nisu bile razvijene. U zadrugama je isti broj radne snage proizvodio istim zaostalim sredstvima kao to je to bilo i na samom seljakom posjedu. Naravno, da zadruge nisu mogle postii bolje ekonomske rezultate. U njima nije potovan neposredni interes proizvoaa, dotadanjih sitnih vlasnika, koji su esto i protiv svoje volje ulazili u zadruge. To su bili osnovni razlozi da se 1953. godine odustalo od forsirane kolektivizacije. Od tada se podrutvljavanje zemlje i poljoprivrede odvija postepeno u skladu s razvojem proizvodnih snaga u drutvenoj poljoprivredi i u cijeloj privredi. Centralizacija zemlje u drutvena gospodarstva odvija se slobodno, putem trita, na kojem drutveni kupac ili zakupac nalazi privatnog prodavaa ili zakupodavca zemlje. Drutvena su gospodarstva na toj osnovi viestruko poveala svoje kapacitete i svoj udio u poljoprivrednoj proizvodnji.73 U 1968. godini bilo je 2 155 drutvenih poljoprivrednih gospodarstava, koja su posjedovala 1 468 182 ha obradivog zemljita, to ini oko 15 posto sveg obradivog zemljita. Drutveni sektor je 1967. godine stvarao oko 29 posto drutvenog proizvoda poljoprivrede. On je iste godine dao 49 posto ukupnog trinog vika poljoprivrednih proizvoda, 65 posto trinog vika penice, a 50 posto trinog vika kukuruza. Prije drugog svjetskog rata u poljoprivredi i selu odvijala se imo-vinsko-klasna diferencijacija, iji je rezultat bio odreena koncentracija zemlje u kapitalistike i krupne seljake posjede, dok su se na drugoj strani sitni posjedi brzo umnaali i usitnjavali. Industrijalizacija se u polukolonijalnoj zemlji, kakva je bila stara Jugoslavija, odvijala sporo, pa su i mogunosti transfera stanovnitva iz poljoprivrede u druge djelatnosti bile vrlo ograniene. Zbog toga se poveavala agrarna prenaseljenost, a cijene zemlje bile su visoke. Poslije osloboenja vri se postupna koncentracija zemlje u velika drutvena gospodarstva. Brza industrijalizacija omoguila je veliki transfer radne snage iz poljoprivrede u druge grane, to je dovelo do smanjivanja agrarne prenaseljenosti i do relativno niskih cijena zemlje (to za stanje 1986. ne vrijedi!-op. S. S.). Oko 40 posto poljoprivrednih domainstava stjee danas dio svog dohotka u industriji i drugim djelatnostima, a to, osim masovnog bijega omladine u gradove, objektivno smanjuje ekonomski znaaj sitnog individualnog posjeda. Takva kretanja stvaraju povoljne uvjete za postepeno podrutvljavan je zemlje i poljoprivredne proizvodnje u cjelini. Ipak ne postoji srazmjer izmeu odljeva stanovnitva s individualnih gospodarstava i transfera zemlje u drutveno vlasnitvo i posjed, odnosno podrutvljavanje poljoprivrede. Sitni se posjed oslobaao suvinih ruku i usta, ali nije srazmjerno tome otuivao i zemlju. Tome su dva osnovna razloga. Prvo, agrarna je prenaseljenost jo uvijek velika. Drugo, postoje realne potrebe seljaka-radnika za zadravanje posjeda. Na taj nain oni osiguravaju jeftinije naturalno snabdijevanje, dodatni dohodak i upoljavanje ostalih lanova porodice. Pod utjecajem cjelokupnog privrednog i drutvenog razvoja dolo je i do mnogih drugih promjena u agrarnoj strukturi, o kojima ovdje neemo posebno raspravljati (diferencijacija individualnih gospodarstava prema rezultatima i orijentaciji u proizvodnji, trinosti, strukturi dohotka, proizvodnoj opremljenosti, raspoloivoj radnoj snazi, sposobnosti vrenja proste i proirene reprodukcije itd.). Novi izvori stjecanja dohotka, kao i promjene na tritu i u oblasti potronje, vodili su redukciji znaaja zemljinog posjeda za opstanak i izdravanje seoske obitelji. Na to ukazuju, na primjer, podaci o strukturi dohotka po izvorima i obliku.

73

Detaljno razmatranje procesa podrutvljavanja zemlje sadrano je u odgovarajuem poglavlju petog dijela knjige. Ovdje se navode tek najopenitije injenice i konstatacije.

187

Tablica 4. STRUKTURA DOHOTKA POLJOPRIVREDNIH DOMAINSTAVA


Ukupni dohodak = 100 Godina 1957 1958 1959 1960 1961 1962 1963 1964 1965 1966 1967 sa gospodarstva 78,2 72,2 73,1 68,5 68,4 67,2 69,8 71,1 64,3 63,2 58,6 izvan gospodarstva 21,8 27,8 26,9 31,5 31,6 32,8 30,2 28,9 35,7 36,8 41,4 Ukupni dohodak = 100 naturalna potronja 48,3 41,3 45,9 40,1 39,8 39,1 39,7 41,0 41,7 38,9 33,6 u novcu 51,5 58,7 54,1 49,9 60,2 60,9 60,3 59,0 58,0 61,1

Kao to vidimo, u posljednjim godinama poljoprivredna domainstva vie od jedne treine dohotka stjeu izvan gospodarstva, a u isto vrijeme gotovo dvije treine ostvaruju u novcu. Takva struktura dohotka dovoljno pokazuje upuenost domainstava i na privreivanje izvan posjeda. Budui da su vlasnici ili drugi lanovi porodice s najmanjih posjeda u pravilu zaposleni izvan gospodarstava, manji posjedi u odnosu na vee stjeu vei dohodak izvan poljoprivrede, pa zbog toga ne postoje izrazite razlike u visini dohotka i ivotnom standardu vlasnika jednih i drugih. Ne treba posebno dokazivati da u sitnom zemljinom posjedu ne lei trajna ekonomska perspektiva naeg sela. Ali iluzorno je oekivati i to da e njegov ekonomski znaaj preko noi ieznuti. Kod nas se u cijelom poslijeratnom razdoblju na taj posjed gledalo kao na tradicionalnu proizvodnu jedinicu koja ne moe dati neku veu proizvodnju. Osim toga, postojalo je i strahovanje da e se u selu obnoviti tendencije kapitalistikog razvoja, praene eksploatacijom tue radne snage i koncentracijom proizvodnih sredstava u rukama novih kulaka, ako bi se potpomagalo opremanje privatnog posjeda malim strojevima, koji istiskuju ivi rad i poveavaju proizvodnju i proizvodnost. Takvo shvaanje, koje se negativno odraavalo na praktinu agrarnu politiku, postepeno je naputeno od kada je 1965. godine poela privredna reforma. U drutvu se sve vie uvia potreba da se i sitni poljoprivredni posjed, koji osobnim radom obrauje seljak i lanovi njegove obitelji, oprema malim strojevima, to uz veu specijalizaciju proizvodnje na njemu, veu upotrebu umjetnog gnojiva, uvoenje novih sorti i pasmina itd. treba voditi poveanju njegove proizvodnosti. U cjelini je ukupna proizvodnja na privatnom sektoru u posljednjih desetak godina inae bitno porasla u odnosu na njenu razinu neposredno pred drugi svjetski rat (oko 50 posto). Postoje, meutim, znatne mogunosti jo vee proizvodnje i veeg dohotka na tom posjedu. Dodue, ne treba gubiti iz vida da seljaki posjed, koji je sveden na veliinu u pravilu do 10 ha, ne moe racionalno koristiti iole vea i skuplja proizvodna sredstva i sredstva rada. On se mora u tome oslanjati na usluge i strunu pomo krupnih drutvenih gospodarstava. I do sada je poveanje proizvodnje na tom posjedu dobrim dijelom proisteklo iz kooperacije s drutvenim gospodarstvima. Stoga ulaenje u drutveno organiziranu proizvodnju i u proizvodnu suradnju s drutvenim poljoprivrednim dobrima, kombinatima, zadrugama i drugim drutvenim organizatorima proizvodnje ostaje glavni put odreenog progresa sitnog individualnog posjeda. Sam sitni posjed objeruke prihvaa proizvodnu suradnju s 188

drutvenim poduzeima u poljoprivredi, industriji i trgovini. Ali drutveni partneri esto iskau iz ugovorenih obaveza, na to su dodue u pravilu prisiljeni uslijed nestabilnosti trita poljoprivrednih proizvoda. Odumiranje seoskih naselja i feminizacija i senilizacija Pod utjecajem brzih drutvenih promjena u cijelom naem drutvu, a posebno pod utjecajem industrijalizacije i urbanizacije, te velike socijalne pokretljivosti, demografski razvoj seoskog stanovnitva danas se postepeno ujednauje s demografskim razvojem gradskog stanovnitva, ali dolazi i do znaajnih odstupanja, ija se podloga nalazi u brzom prelijevanju stanovnitva iz sela u grad. Nekad su fertilitet, natalitet i prirodni prirast stanovnitva u seoskim naseljima bili mnogo vei nego u gradskim. Danas njihova visina dosta brzo opada, tako da se po tim demografskim obiljejima selo sve vie pribliava gradu. Zbog velike migracije i niskog nataliteta, u nekim krajevima, posebno u Hrvatskoj, javila se izrazita depopulacija seoskih naselja. U isto vrijeme poveava se oekivano trajanje ivota i srednja dob i gradskog i seoskog stanovnitva. U selima se smanjuju prosjene veliine porodice i domainstva. Opa stopa reprodukcije stanovnitva naglo pada. Regionalne i lokalne razlike u demografskom razvoju sela su izrazite, a odravanju tih razlika pridonose i neki tradicionalni inioci (nain prehrane, socijalne bolesti, niska higijena, slaba njega dojenadi, bijela kuga, neprosvijeenost i dr.). Na demografski razvoj u selu danas se naroito presudno odraavaju socijalna i prostorna pokretljivost stanovnitva. Tu prije svega mislimo na migracije iz sela u grad i iz nerazvijenijih u razvijenije seoske sredine. Stanovnitvo preseljava u vea naselja, uslijed ega se u velikom broju malih naselja, u pravilu seoskih, broj stanovnika smanjuje ili se poveava sporije od prirodnog prirataja. Evo o tome podataka. Tablica 5. NASELJA PREMA BROJU STANOVNIKA 1961. GODINE INDEKS NA OSNOVU BROJA STANOVNIKA 1948. GODINE = 100 Grupe naselja prema broju stanovnika
Podruje Jugoslavija Bosna i Hercegovina Crna Gora Hrvatska Makedonija Slovenija Srbija ue podruje Vojvodina Kosovo do 499 500999 1 0001 999 2 0004 999 stanovnika 101,2 116,8 105,4 92,8 93,3 96,7 104,2 97,3 102,6 122,4 107,9 122,3 124,6 99,5 107,5 110,4 104,7 100,3 99,6 124,5 111,4 123,9 138,1 105,2 119,0 129,2 106,8 104,7 107,3 127,1 118,1 134,2 158,1 117,8 127,8 140,7 111,9 117,3 103,0 152,2 5 000 i vie 146,4 166,4 203,1 142,7 166,9 137,1 141,5 161,9 120,3 161,2

Stanovnitvo Jugoslavije povealo se od 1948. do 1961. godine za 17,1 posto. To znai da su naselja koja imaju manje od 2 000 stanovnika gubila stanovnitvo, budui da je poveanje 189

njihovog stanovnitva bilo manje od poveanja ukupnog stanovnitva. Danas bre ili sporije odumiru brojna seoska naselja. U razdoblju od 1953. do 1961. godine (izmeu dva popisa stanovnitva) smanjio se broj stanovnika u 14 420 naselja, to ini 51,6 posto svih naselja u Jugoslaviji. U Hrvatskoj se stanovnitvo smanjilo u 4 538 naselja, to ini 67,4 posto svih naselja. U selu se intenzivno razvijaju i dva specifina socijalno-demografska procesa, koja raaju viestruke i znaajne ekonomske, drutvene i kulturne posljedice. To su procesi senilizacije i feminizacije poljoprivrednog (i seoskog) stanovnitva. Ti su procesi u stvari izraz selektivnih uinaka migracije na starosnu i spolnu strukturu. Selo i poljoprivredu naputa u pravilu mlado stanovnitvo, odnosno ono stanovnitvo koje je za rad najsposobnije i inae najvitalnije, a industrija preteno apsorbira muku radnu snagu. Ve 1961. godine 28,3 posto aktivnih osoba u poljoprivredi bilo je starije od 50 godina, a u ostaloj privredi samo 11,7 posto. U Sloveniji je iste godine 43,9 posto radne snage u poljoprivredi bilo starije od 50 godina, u Hrvatskoj 34,2 posto, a u Vojvodini 33,5 posto. Starenje poljoprivrednika javilo se ve i u krajevima gdje se netom smiruje tzv. demografska eksplozija, kao u Bosni, na Kosovu i u junoj Srbiji. U mnogim selima ostali su samo stariji stanovnici, ija radna sposobnost naglo opada i koji se bioloki ne mogu vie reproducirati. Proces senilizacije seoskog a pogotovo poljoprivrednog stanovnitva izaziva brojne posljedice. On dovodi do toga da u mnogim selima opada privredna aktivnost, zamire drutveni i kulturni ivot, reprodukcija stanovnitva brzo se smanjuje ili je ve sada nema. Osjetljive su i psiholoke posljedice, to ih raa odlazak mlaih narataja Ostarjeli poljoprivrednici esto se nalaze u nepovoljnim socijalnim prilikama. Poveanje enske, a smanjenje muke radne snage u poljoprivredi karakteristini su za sve zemlje koje prolaze brz industrijski razvoj a jo se nalaze na stupnju podizanja kljune sekundarne privrede. Podaci Pokazuju da ena u naoj poljoprivredi postaje glavna radna snaga. Ona sve vie zamjenjuje mukarca, koji se zapoljava u industriju u gradu. Danas ve oko 50 posto radne snage na seljakim gospodarstvima ine ene To takoer izaziva brojne posljedice u seoskoj porodici. Prije svega, ena je postala preoptereena. Pored kuanskih poslova, ona je prisiljena preuzimati i najtee poslove na gospodarstvu. Promjene u materijalnoj i duhovnoj kulturi Rasprostiranje tekovina industrijalizirane civilizacije, u koju sve vie ulazi globalno jugoslavensko drutvo, u seoske sredine kao i izgraivanje drutvenih odnosa na socijalistikim osnovama u cijelom drutvu, danas dovode do svestrane transformacije kulture seoske sredine, a u pravcu njene integracije u kulturu cjelokupnog drutva. Jo u nedavnoj prolosti drutveni ivot u selu gotovo se u cijelosti organizirao oko seljakog posjeda kao i to je seoska sredina imala svoje posebne tradicije i bila je dosta autarkina i izolirana od ireg drutva i drugih seoskih i gradskih sredina. Meutim, pod utjecajem industrije, trita i promjena u stalnoj organizaciji globalnog drutva danas u seosku materijalnu kulturu sve su prisutniji novi predmeti, orua, tehnike i potrona dobra dok u duhovnu kulturu ulaze novi oblici drutvenih veza, svijesti i obrazovanja, novi stavovi i vrednote. U cjelini se seoska kultura urbanizira i integrira u suvremenu civilizacijsku kulturu globalnog drutva. Poimo od oblasti materijalne kulture, u kojima se odvija svakidanji ivot ovjekastanovanje, prehrana, odijevanje. Tokom duge historije seljaka je kua bila podeena organizaciji gosoodarenia seljake porodice. Ona je sluila za nuni smjetaj ljudi, stoke od elementarnih nepogoda, smjetaj stoke, orua i namirnica i obavljanje nekih procesa kune industrije unutar poljoprivrede. 190

U njoj se porodica okupljala u vrijeme prekida u radu na otvorenom prostoru, od zadovoljavanja nekih fiziolokih potreba. Njen je najvei znaaj bio u tome da uva ognjite, oko kojeg je proticao ljudski intimni ivot i koje je simboliziralo kontinuitet porodice. Meutim, industrijalizacija i urbanizacija globalnog drutva postupno unose promjene i u stambene prilike u seoskoj sredini. Kua u selu gubi ekonomske, a stjee potroakorekreativne funkcije.74 Stambene se prilike, i pored svih regionalnih raznolikosti, poboljavaju. Velika je veina seoskih domainstava u poslijeratnom razdoblju sagradila nove kue. Stambeni prostor po lanu poljoprivrednog domainstva poveao se od 7,5 m2 u 1950. godini na 9,5 m2 u 1968. godini. U nekim krajevima u nedavnoj prolosti seoske su kue podizane od zemlje, trave, kolja i prua, a danas se one u pravilu grade od cigle, kamena ili cementa. U razdoblju od 1950. do 1960. g. smanjio se broj otvorenih ognjita u seoskim kuama sa 1 464 000 na 682 000. Ognjita su zamijenjena tednjacima. Pred rat, 1940. bilo je elektrificirano svega 6 posto poljoprivrednih domainstava, a procjenjuje se da je poetkom 1969. g. bilo elektrificirano vie od 75 posto seoskih domainstava. Stambeni prostor u selima razvijenijih naih krajeva sve se vie obogauje tekovinama urbanog standarda, kao to su kuanski elektrini strojevi, tekua voda, sanitarni blok, funkcionalna specijalizacija interijera i slino. U ostalim krajevima jo su se odrale mnoge tradicionalne znaajke stambenog prostora i stambene kulture. Stambene su prilike u selima tih krajeva jo uvijek nepovoljne. Upotreba novog graevinskog materijala vieg kvaliteta, podizanje kue s vie prostorija, postavljanje stakla na prozore, uvoenje elektrinog svjetlato su elementi stambenog standarda koji tek pridolaze u zaostalije seoske sredine. Proces usvajanja gradskih normativa u stanovanju nailazi, naravno, na odreene ekonomske i ekoloke granice, koje proizlaze iz razliite prostorne organizacije i ekonomske strukture seoskih i gradskih naselja. Seosko stanovnitvo u svim naim krajevima esto je u prolosti gladovalo. U nae vrijeme u selu je glad iezla kao opa pojava. Kukuruz, koji je bio glavna namirnica u prolim decenijama, danas ima tek drugorazrednu ulogu u ishrani. Postoji tendencija ujednaavanja kalorinosti i vrijednosti prehrane seoskih stanovnika po regijama. U strukturi prehrane seljakog domainstva opada potronja krumpira i graha, a poveava se potronja povra, voa, jaja, mesa, masnoa i mlijenih proizvoda. Takvo kretanje pribliilo je strukturu prehrane seljakih domainstava strukturi prehrane radniko-slubenikih domainstava, premda su razlike jo velike. Poboljanja u prehrani javila su se u selima svih krajeva, iako, razumljivo, od jednog do drugog kraja na vrlo razliitim razinama. Seljaka obitelj u Sloveniji troi etiri puta vie eera nego seljaka obitelj na Kosovu. Obratno, ova posljednja obitelj troi gotovo dvostruko vie itarica. Te razlike, meutim, ipak ne znae da se u prehrani na Kosovu ne dogaaju velike promjene. Tamonji seljak nedavno uope nije troio eer, a umjesto preteno peninog jeo je iskljuivo kukuruzni kruh. U odijevanju se danas opipljivo realiziraju nove kulturne aspiracije i vrednote seoskog, kao
74

5 Poznato je da je u cijelom poslijeratnom vremenu selo kudikamo vie investiralo u domainstvo, u kuu, u trajna i druga potrona dobra nego u gospodarstvo i proizvodne kapacitete. Postoje razliita miljenja zato je to tako. Nema sumnje da je to posljedica okretanja od poljoprivredne proizvodnje i ujedno dokaz da opada ekonomski znaaj posjeda. Tome treba pridodati nepovoljan poloaj poljoprivrede, u kojem se ona donedavno nalazila, ogranienje veliine posjeda, osjeanje odreene nesigurnosti u pogledu vlasnitva na zemlju, kao i ograniene mogunosti investiranja u suvremenija proizvodna sredstva na privatnom posjedu. Ali vee investiranje u domainstvo posljedica je i tenje da se podigne vrlo niski ivotni standard.

191

uostalom i gradskog stanovnitva. Ako sudimo samo po potronji odjee i obue industrijske izrade, onda moramo zakljuiti da se jugoslavensko selo uvelike urbaniziralo. Nema nikakvog razloga da se ve u blioj budunosti ne oekuje gotovo puna homogenizacija kulture odijevanja u selu i gradu. Jo vie nego izrazite promjene u sferama svakidanje materijalne kulture, na opu kulturnu transformaciju sela upuuje razvoj drutvenih institucija koje na jednoj strani neposredno zadovoljavaju sve brojnije i diverzificiranije potrebe ljudi, a na drugoj slue kao sredstva drutvene i kulturne integracije seoskih sredina u globalno drutvo. Osnovna je kola, kao fundamentalna institucija suvremene socijalizacije linosti, postala ne samo obavezna nego i dostupna i svoj seoskoj djeci. To je samo po sebi znaajna injenica u drutveno-kulturnom razvoju seoskih podruja, pogotovo kada se ima u vidu da je osnovno obrazovanje jo donedavno bilo nedostupno veini stanovnika sela. S obzirom na sadanju ekspanziju osnovnog obrazovanja i njegovo obavezno trajanje od osam godina, na injenicu da seoska djeca u sve veem broju zavravaju osmogodinje kolovanje, kao i na injenicu da se jo uvijek enormni analfabetizam smanjuje uslijed izumiranja starijih nepismenih generacija, moemo oekivati da e u toku slijedee dvije decenije velika veina seoskog stanovnitva posjedovati zadovoljavajuu osnovnu pismenost. A to e imati vrlo veliki znaaj, jer e opa pismenost biti podloga mnogo irih i brih kulturnih inovacija u selu. U sklopu promjena materijalne i duhovne kulture u selu se poboljavaju higijenske prilike i iri zdravstvena kultura, te mijenjaju tradicionalni stavovi prema bolestima i lijekovima. Selo je definitivno prihvatilo znanstvenu medicinu i udaljilo se od puke; zdravstvene prilike su se bitno popravile; mnoge opasne bolesti su suzbijene; uvedena je osnovna zdravstvena zatita poljoprivrednog stanovnitva; veoma se proirila mrea zdravstvenih institucija. U selu su danas rijetka oboljenja od tifusa pjegavca, difterije, meningitisa, poliomelitisa, babinje groznice, leptospiroze, malarije. Meutim, nekim zaraznim bolestima jo nisu uniteni korijeni, tako da su ea oboljenja od trbunog tifusa, arlaha, malih boginja, velikog kalja, crvenog vjetra, seroznog meningitisa i zarazne utice. Selo je u zdravstvenom standardu mnogo zaostalije za gradom; u nekim krajevima zdravstvene su prilike jo vrlo nepovoljne, a zdravstvena zatita slaba. Tome treba pridodati posljedice starenja poljoprivrednog stanovnitva. U selima se brzo poboljavaju i prometne prilike, a saobraaj sve vie postaje bitna materijalna osnova potpune integracije seoskih sredina u globalno drutvo. Poslijeratna industrijalizacija dovela je i do toga da se u selima znaajno poveao i broj specijaliziranih privrednih i uslunih institucija, kao to su industrijska i poljoprivredna poduzea, zadruge, trgovine, servisi, uslune radnje. Ipak, nedovoljna proirenost tih institucija jo je uvijek znaajna prepreka broj drutveno-kulturnoj transformaciji cjelokupnog naina ivota u seoskim naseljima. To se pogotovo odnosi na kulturne, sportske i tehnike institucije, kao to su drutveni domovi, kinematografi, knjinice i itaonice, kulturna i sportska drutva. Sve su te institucije koncentrirane u oko 3 000 veih seoskih naselja, dok ih ostala u pravilu nemaju. tovie, u posljednjim se godinama odvija daljnja koncentracija institucija u vea sela ili ona bjee u gradove (ukidanje i pripajanje kola, pota, trgovina, eljeznikih stanica, poljoprivrednih zadruga, zdravstvenih stanica). Koliko god je opravdano teiti da se na taj nain tedi u izdravanju tih institucija, a moda i podie kvalitet njihovog rada, toliko to nosi i vrlo tetne posljedice u smislu kulturno-drutvenog osiromaivanja sela. Ukoliko se ubudue ne bude bre razvijala i diverzificirala mrea institucija u selima, treba oekivati jai ili barem sadanji tempo bijega vitalnih i mladih narataja u urbanizirane sredine. Institucionalizacija sela, shvaena u tom smislu, ostaje jedan od najhitnijih elemenata njegove urbanizacije, kulturnog i drutvenog preobraaja. 192

Opi proces urbaniziranja dananjeg sela ogleda se i u provoenju slobodnog vremena. 7553 U tome najznaajniju ulogu dobivaju tzv. sredstva masovnog informiranja: novine, knjige, radio, televizor, gramofon, film. U selima se danas nalazi oko 1 400 000 radio-prijemnika i oko 400 000 televizora, a u njih pristiu i stotine hiljada primjeraka novina. A to znai da radio u selu moe imati oko est i po milijuna slualaca (prosjeno seoska porodica ima 4,7 lanova), a televizija barem dva milijuna gledalaca. Brzo rasprostiranje tih sredstava u seoskim sredinama, a koje je dolo do izraaja u posljednjih nekoliko godina, izaziva vrlo krupne drutveno-kulturne posljedice. Do punog izraaja dolazi integrativna uloga svih sredstava, budui da njihovo rasprostiranje nuno vodi i sve veem rasprostiranju stavova i vrednota globalnog drutva u seoskoj sredini, a time i potiskivanju tradicionalnih stavova i vrednota, to presudno utjee na svakidanji ivot i socijalnu organizaciju same seoske sredine. U tradicionalnom seljakom ivotu za kulturne i rekreativne aktivnosti sluile su uglavnom razne svetkovine, a zatim i dnevne, tjedne i sezonske pauze, kada je po prirodi stvari ovjek bio odvojen od proizvodnog rada. Kulturni, rekreativni i natjecateljski sadraji bili su vezani i za vane dogaaje u ivotu porodice i pojedinca. Na dane svetkovina prireivali su se obredi i natjecanja, razne igre i priredbe, sklapala poznanstva, prepriavala prolost i odravala tradicija, obavljala razmjena na sajmovima, odravali drutveni skupovi itd. Premda su svetkovine i danas zadrale svoje religiozno ruho, sve vie slabe religijski motivi praznovjerja, a dani svetkovine postaju dani odmora, kulturnih razonoda i socijalnih aktivnosti u onom smislu koji imaju dani odmora od proizvodnog rada u suvremenom drutvu uope. Suvremeno obrazovanje, irenje tekovina znanosti i tehnike sredine u selima, kao i primjena industrijske tehnologije u poljoprivredi, poveanje broja industrijskih radnika i pripadnika intelektualnih profesija u selima, utjecaj sredstava masovnog informiranja, pojava i irenje novih sportova, emocionalna i intelektualna emancipacija pojedinaca u seoskoj porodici i sredini ne samo da potiskuje tradicionalni sadraj prazninih dana nego pridonose tome da se cjelokupni kulturni i duhovni ivot u selu urbanizira, odnosno emancipira od karakteristinih oblika i sadraja kulture predindustrijskog narodnog drutva. U dananjem selu u toku su i sloeni procesi transformacije drutvenih odnosa i drutvenih grupa. Porodica se iz patrijarhalne ire zajednice preobraava u tzv. uu porodicu, koju ine samo roditelji i nepunoljetna djeca. Istodobno unutarporodini odnosi evoluiraju u pravcu individualizacije lanova i ukidanja ili barem definitivnog labavljenja patrijarhalnog autoriteta. Vrednote to ih u porodinom ivotu izgrauje globalno socijalistiko drutvo sve se vie prihvaaju i u seoskoj porodici, tako da se i ona postupno preobraava u zajednicu koja poiva na emotivnoj bliskosti, uzajamnoj suradnji i usklaivanju interesa branih drugova, te roditelja i djece. Karakteristini oblici porodice kroz koje se izraava njena transformacija su patrijarhalna porodica (koja definitivno uzmie), nestabilna porodica (koju karakterizira napetost unutranjih odnosa, a predstavlja prelazni oblik iz patrijarhalne u suvremenu egalitarnu porodicu), porodica-deblo (plod intenzivnih migracija, predstavlja vie simboliku nego stvarnu grupu, a uva i razvija odreene vrednote porodinog ivota) i najzad tzv. suvremena porodica. Predstoji jo dugo razdoblje dok ovaj posljednji oblik porodice ne postane jedini. U porodinom ivotu i u seoskoj sredini, i pored postojanja mnotva tradicionalnih inilaca, danas se sve vie afirmira ravnopravnost spolova i generacija, sve se vie primjenjuju demokratske procedure, potuje slobodno raspolaganje vlastitom zaradom, slobodni izbor branog druga, ostvaruje uzajamnost ljubavi i doprinosa u braku. Porodina se organizacija racionalizira; izrazita je tendencija kontrole raanja; smanjuje se veliina porodice; tei se za potpunijim odgojem djece; ivot lanova porodice se individualizira, a i porodica se
75

Detaljnije (opsenije) o tome je rije u posebnom poglavlju drugog dijela knjige Promjene u slobodnom vremenu (I tom).

193

individualizira u susjedskim odnosima. Naravno, promjene u porodici ne donose samo poeljne posljedice, niti su one jednosmjerne. Unutar procesa koje danas proivljava seoska porodica prisutne su mnoge protivuvrijenosti, javljaju se sukobi generacija, simptomi moralne nesigurnosti i destrukcije nekih pozitivnih obiljeja, sve brojniji razvodi brakova. Sve to treba imati na umu kada se naglaava osnovni pravac sloene evolucije porodice i porodinih odnosa. Poredak socijalne organizacije u nekadanjem selu bio je odreen karakterom poljoprivrede i kune industrije, i kao takav bio je prilino jednostavan. Osnovne jedinice tog poretka bile su, osim same porodice (porodine zadruge) kao primarne multifunkcionalne zajednice, susjedska zajednica (zajednica zaseoka, komiluka) i seoska zajednica, odnosno njoj slina teritorijalna ili srodnika jedinica (seoska opina, suija, gmajna, rod, bratstvo, pleme). Seoska je zajednica egzistirala na potrebi povezivanja porodinih, krvnosrodnikih i susjedskih grupa, kako u oblasti proizvodnje tako i u drutvenim i kulturnim domenama. Takva samodovoljna i izolirana seoska zajednica ve je, meutim, prestala da na jugoslavenskom tlu postoji kao vie-manje osnovni determinacijski sistem unutar kojeg je proticao gotovo sav ivot pojedinca. Zapravo, seoska zajednica sa znaajnim i dragocjenim mehanizmom susjedstva ipak virtuelno i danas postoji, samo to je oslabila njena regulativna uloga, a zadrala se njena spontana, neformalna kohezija. Upravo njeno takvo postojanje pokazuje da je seoska sredina jo uvijek relativno autonomni socijalni prostor. Kao i seoska zajednica u cjelini, tako se danas transformiraju i susjedski odnosi unutar nje. U klasinom tipu seoskih naselja mrea susjedske povezanosti unutar sela slabila je potrebu povezanosti s drugim naseljima, dok danas upravo pokretljivost ljudi i dobara slabi drutvene veze unutar sela, a razvija svestranu ovisnost seoskih stanovnika o irim socijalnim sistemima. Drutvene promjene u naem globalnom drutvu nuno su se morale odraziti i u promjenama stavova i vrednota, odnosno svijesti, morala i ponaanja u seoskim sredinama. Pri tom se i u selu sve vie prihvaaju najznaajnije vrednote socijalistikog drutva, kao to su npr. ravnopravnost ljudi bez obzira na zanimanje, rasu, naciju, religiju, spol, dob i porijeklo, raspodjela prema rezultatima rada, nacionalna ravnopravnost, odbacivanje predrasuda i mistike, demokratska prava i slobode, samoupravna organizacija drutvenog ivota itd. Uzmimo na primjer politike stavove i odnose u naem dananjem selu. Definitivno opredjeljenje veine seljatva za revolucionarne drutvene promjene, uinjeno ve kroz samo sudjelovanje u oruanoj borbi za socijalistiki drutveni sistem, ostalo je ujedno i osnovna determinanta pozitivnih politikih stavova i raspoloenja seljako-seoskog stanovnitva prema globalnom drutvenom ureenju. Na toj osnovi poiva i sklonost seoskog stanovnitva da se bori za vlastiti i drutveni progres. To, naravno, ne znai da danas ne postoje i karakteristine pojave neprilagoenosti sela drutvenim promjenama, da u selu nisu prisutni i mnogi konzervativni i reakcionarni stavovi i raspoloenja. U cjelini pak sudjelovanje seoskog stanovnitva u drutveno-politikom ivotu i raznim drutvenim poslovima ipak mnogo zaostaje za sudjelovanjem gradskog stanovnitva, emu su razlog posebnosti proizvodnje i ivota, ali i ozbiljni propusti nosilaca drutvene politike prema selu i u selu. U raznim slojevima i sredinama naeg drutva jo je prisutno nepovjerenje u selo i njegove mogunosti, nisu trasirani putovi ireg samoupravljanja u seoskoj sredini, a esto ue grupe u toj sredini uzurpiraju prava graana. Ili spomenimo promjene stavova prema religiji. Diverzificiranje i multipliciranje ljudskih potreba i interesa izaziva u naem suvremenom selu slabljenje religioznih osjeaja, smanjuje vrijeme koje se moe upotrijebiti na vrenje religioznih obreda, usmjerava aspiracije sve veeg broja seoskih stanovnika izvan zemljinog posjeda i zemljoradnje, a time slabi i privrenost raznim obredima i obiajima kojima se teilo udobrovoljiti boanstva da daju 194

dobru ljetinu, itd. Na toj se osnovi onda smanjuje i utjecaj religije na zauzimanje stavova i odreivanje ciljeva na raznim podrujima osobnog, porodinog i drutvenog ivota. Izrazite su i promjene u sferi morala. Pri tom se osnovni pravac tih promjena ogleda u sve veem, iako esto neprimjetnom, afirmiranju normi socijalistikog morala, a odstupanju i iezavanju normi patrijarhalnog morala, to onda utjee na sve oblasti ivota i stvarnosti u selu. Ako bismo pokuali slikovito predoiti socijalno-kulturnu stvarnost dananjeg jugoslavenskog sela, mogli bismo rei da ona predstavlja uznemirenu povrinu na kojoj se pjeni mnotvo izvora i struja. Seoska sredina nije danas nigdje, pa ni kod nas vie mirno vjedro vode, kako ju je opisivao poznati ameriki sociolog Sorokin. Ona je poprite koegzistencije tradicionalnih i suvremenih znaajki ivota, od kojih su prve jo vrlo ilave, a druge nadolaze nezadrivo. Odabrana literatura Bakari dr Vladimir, O poljoprivredi i problemima sela, Kultura, Beograd, 1960. Erlich S. Vera, Porodica u transformaciji, Naprijed, Zagreb, 1963. Kardelj Edvard, Problemi socijalistike politike ua selu, Kultura, Beograd, 1959. Kosti Cvetko, Seljaci industrijski radnici, Rad, Beograd, 1955. Markovi dr Petar, Strukturne promene na selu kao rezultat ekonomskog razvitka-period 19001960, Zadruna knjiga, Beograd, 1963. Mirkovi Mijo, Seljaci u kapitalizmu, Matica hrvatska, Zagreb, 1952. Stipeti dr Vladimir, Jugoslavensko trite poljoprivrednih proizvoda, Zadruna knjiga, Beograd, 1964.

195

Crtice iz predavanja

SELO I POLJOPRIVREDA U SOCIOLOKIM ISTRAIVANJIMA Modul: Osnove agroekonomike Preddiplomski studiji Tematske cjeline Poljoprivreda kao podsustav ukupnog drutvenog sustava to je to socioloka analiza? - kategorijalni aparat (opi pojmovi) u sociolokim analizama Seljaka i agrarna drutva - specifinosti Globalni procesi promjena agrarnih (seljakih) drutava Ruralno drutvo, ruralnost i mjerenje ruralnosti Morfoloka osnovica ruralne strukture Mikrorazina sela I Poljoprivreda kao podsustav ukupnog drutvenog sustava to je politiki, tehnoloki, ekonomski i sociokulturni sustav? Politiki odreuje temeljne drutvene i gospodarske institucije i odrednice ukupnog drutva, drutvene odnose i temeljnu strukturu moi. Reguliran je pravnim propisima (pravnim sustavom) koji propisuju nain, subjekte, mehanizme funkcioniranja i sl. Tehnoloki obuhvaa proizvodno-tehniki aparat, tehnologiju, znanost, istraivanje i razvitak. Bitno djeluje na gospodarski sustav i njegove promjene. Ekonomski (gospodarski) odreuje strukturu i funkcioniranje gospodarstva-ekonomije, subjekte, mehanizme koordinacije, usmjeravanja ljudske djelatnosti, smisao i temeljne odrednice toga djelovanja. ine ga tvrtka (poduzee), ovjek kao djelatnik, menader, potroa, kupac, dok mehanizmi koordinacije mogu biti trite, slobodno poduzetnitvo, ili mjeovito, privatno poduzee to je sociokulturni sustav? nagomilano povijesno iskustvo i tradicija, kultura, obrasci ponaanja; proizvodi ljudske djelatnosti, simboli... i sl. bitno odreuje ponaanje ljudi, razvijenost ukupnog drutva i proizvodno-tehnikog sustava, osnovicu za koheziju drutva, razliku u odnosu na druga drutva. Kultura (ire znaenje) - sve materijalne i duhovne vrijednosti i steevine koje se prenose s narataja na narataj Kultura nacrt za ivot (C. Kluckhohn) Antun Radi: - Materijalna kultura - objektivni vidovi kulture, proizvodi ljudskih ruku - Duhovna kultura - subjektivni vidovi kulture, proizvodi ljudskog duha

Karakteristike: nauena, zajednika, simbolika, promjenjiva JEZIK najvei sustav simbolike komunikacije

Socijalni sustav poljoprivrede Agrarni sustav moemo podijeliti na: Kultivirani ekosustav oranice, livade, panjaci ovise o prirodnim datostima i intervenciji ovjeka

Socijalni sustav proizvodnje ljudski doprinos znanje, nain organizacije rada, radna snaga Socijalni sustav poljoprivredne proizvodnje drutveni uvjeti promjena kultiviranog ekosustava npr. feudalizam kapitalizam intenzifikacija poljoprivredne proizvodnje

Socijalni sustav poljoprivredne proizvodnje

Poljoprivreda prouavanje drutvenog konteksta

196

Predmet prouavanja drutvenih znanosti:


ekonomske i socioloke discipline

U sreditu sociolokih istraivanja:

Poljoprivrednik pojedinac (individualna razina, ali ne osobna; u kontekstu njegovog poloaja kao poljoprivrednika) Drutvene grupe obitelj, kuanstvo/domainstvo, udruga, seloformalne i neformalne grupe Drutveni odnosi obiteljski, susjedski, institucionalni

Zajednica poljoprivrednika strukturirana je sukladno ukupnom drutvenom sustavu grupa, institucija i odnosa

Selo i poljoprivreda predmet posebnih sociolokih disciplina Pojmovi: Obino se smatra da su pojam ruralni i pojam agrarni sinonimi. Pojam ruralni dolazi od latinske rijei rusticus, a odnosi se na onoga koji stalno ivi na selu, dok pojam agrarni je nastao od rijei ager to znai njiva. Termin ruralni je po svojoj sutini socioloke naravi i oznaava drutvo koje ivi u ruralnoj sredini te se i ponaa na odreeni nain, dok je termin agrarni vie ekonomske naravi i oznaava ljude koji se bave poljoprivredom.

Poljoprivreda i selo predmet posebnih sociolokih disciplina U nas dvije posebne sociologije: Sociologija sela (Ruralna sociologija) znanstvena disciplina, posebna socioloka disciplina prouava seosko drutvo; promjene, procese, drutvene odnose, tipove i oblike udruivanja u ruralnom drutvu... nuan uvjet - selo kao mjesto ivota Agrarna sociologija primijenjena disciplina, prouava drutvene procese, odnose, strukturu, oblike, institucije, promjene razvoja poljoprivrede i sela nuan uvjet - poljoprivreda kao zanimanje/aktivnost Selo i poljoprivreda uvjetovanost kultivirani ekosustav se najee nalazi u ruralnim prostorima, agrarne zajednice su dio ruralnih zajednica; seljaci/poljoprivrednici su stanovnici sela Srodne discipline Sociologija ruralne sredine Sociologija grada Ruralno urbana sociologija Sociologija prostora Sociologija prostornog planiranja Geografska sociologija (naselja, migracije, agrarni pejza) Antropogeografija Drutvena demografija (veza izmeu broja stanovnika i oblika drutvenog ivota) Drutvena morfologija (materijalni oblici drutava) Socijalna ekologija

Drutvena analiza Pristupi:

Holistiki (holistic)

rezidualni (residual) pristup

Osnovni pojmovi u sociolokim analizama Drutvena pojava rezultat djelovanja ljudi kombinacija svjesnog, nesvjesnog, stihijskog - razliita od prirodnih pojava Drutvena promjena temeljna kategorija drutvene dinamike prelazak iz jednog drutvenog stanja u drugo (kontinuitet ili kumulacija vs. odravanja relativno istog

197

stanja) primjeri: promjena drutvenog sustava sociodemografske promjene promjena agrarnog drutva u urbano drutvo kretanje drutvenih pojava deagrarizacija, urbanizacija, deruralizacija

Drutveni proces primjeri:

Osnovni pojmovi u sociolokim analizama Prouavanje, analiza, tumaenje drutvene promjene obuhvaa:

Izvori promjena (gdje je uzrok, kako je nastala...) Vrsta promjena (primjer: starenje stanovnitva, feminizacija poljoprivrede.) Podruje promjena (primjer: meu poljoprivrednim, seoskim stanovnitvom, u gradu, meu obrazovanim stanovnitvom...) Pravac promjena (primjer: smanjenje/poveanje broja poljoprivrednog stanovnitva; stagnacija; progres ) Prihvaanje (primjer: prihvaenje/odbijanje dopunskog obrazovanja meu poljoprivrednicima) Analiza drutvenih promjena razliiti izvori podataka Drutveni proces

unutarnje kretanje u drutvenim pojavama/tvorevinama nejednolini razvitak pojedinih sastavnica drutva, zajednice Drutveni proces uzrokuje drutvenu tvorevinu drutvene tvorevine (pojave) su rezultat i manifestacija drutvenih procesa

Drutvena organizacija Amitai Etzioni Nae drutvo (moderno drutvo) jest organizacijsko drutvo zato to cijeli na ivot prolazi u prelaenju iz jedne u drugu drutvenu organizaciju Drutvena organizacija drutvena jedinica preteno orijentirana na postizanje specifinih ciljeva, interesa 5 elemenata drutvene organizacije: struktura formalizirani odnosi okolina - fizika, socijalna, ekonomska, politika upravljanje; odluivanje ljudi

Drutvena struktura nain na koji su organizirani drutveni odnosi Ureen skup elemenata i njihovih meusobnih odnosa (drutvo i pojedinci u interakciji) splet grupa, statusa i uloga koji se nalaze u nekome meusobnom odnosu. (Svaki pojedinac, kao i svaka grupa ima svoje posebno mjesto i funkciju u zajednici i u njenim institucijama) Ureenost drutveni ivot se odvija po ureenim pravilima, OBRASCIMA drutveni red Ponavljanje obrazaca ponaanja ponaamo se isto kroz vrijeme i prostor pravilnost u ponaanju Vrijednosti opi napuci za ponaanje Uloge i norme specifine upute za ponaanje

Vrijednosti i norme Vrijednosti Apstraktna ideja o tome to je ispravno, dobro i poeljno Uvjetovane kulturom razliite u razliitim kulturama

198

Sadrane u svakoj normi

Zajednike, ali i ovise o stajalitu pojedinca Norme Granice dozvoljenog i drutveno prihvatljivog ponaanja Specifina pravila ponaanja 4 vrste: folkways, mores, tabui i zakoni

Norme Folkways ili obiajne norme pristojno/nepristojno ponaanje sankcije blage (podsmjeh, ruganje) Mores ili moralne norme vane i obvezujue, na razini ljudskih prava, naruavanje fizikog i duhovnog integriteta ovjeka njihovo krenje drutvo jako i negativno sankcionirakanjava

Tabui apsolutna zabrana krenja (pr. kanibalizam, incest, bigamija) Zakoni pismeno utemeljeni (mores usmeno utemeljene) formalizirane drutvene norme ije provoenje osiguravaju posebne drutvene institucije (legalna upotreba sile)

Poloaj, status, uloga Drutveni poloaj mjesto koje pojedinac zauzima u drutvenoj strukturi askribirani i postignuti drutveni poloaj

Drutveni status na odreen nain vrednovan/rangiran drutveni poloaj ovisi o ljestvici drutvenih vrijednosti Drutvena uloga Skupina normi koje definiraju oekivanja o tome kako e djelovati pojedinac koji zauzima odreeni drutveni status i poloaj Drutvena nejednakost Drutvena nejednakost jest drutvena tvorevina drutveno stvorena nejednakost Drutvena stratifikacija (slojevitost) poseban oblik drutvene nejednakosti hijerarhija drutvenih skupina rangiranje - mo, presti i bogatstvo svijest o zajednikom interesu i identitetu slian ivotni stil (pr. indijski kastinski sustav) Kontinuirana hijerarhija nejednakih poloaja nestanak klasa kontinuum profesionalnih statusa koji daju razliite koliine prestia i ekonomskih nagrada Drutvena grupa (skupina) grupa - 2 ili vie osoba najopenitije znaenje - sve oblike udruivanja, okupljanja, meusobno povezivanje ljudi trajnije uspostavljeni specifini odnosi (interakcija) u nekoj skupini ljudi tvore socijalnu povezanost i drutvenu grupu

199

osjeaj pripadnosti pojedinci dijele zajednike norme, sustav vrijednosti i pravila osjeaj pripadnosti granice svaka grupa ih ima, oni izvan njih su stranci drutveno stvoreni realiteti esto su imaginarne s nepisanim pravilima ponaanja

Drutvena grupa Socioloko odreenje: (a) skup pojedinaca/ki - ljudi (b) drutvena aktivnost (c) odnosi - uzajamno djelovanje meu ljudima (d) sustav vrijednosti koji grupa izgrauje i usvaja Podjela: (a) Cjelovite (totalne) - unutar njih se odvijaju svi drutveni procesi (b) Parcijalne skupine u kojima se odvija samo dio drutvenih procesa

Po veliini: a) male b) velike Po vrsti odnosa: a) formalne b) neformalne

Vrste drutvenih grupa Primarne temeljne drutvene grupe (npr. obitelj) visok stupanj intimnosti, povezanosti (F. Tnnies) Sekundarne prevladavaju racionalni, na temelju interesa izvedeni odnosi Referentne grupe spram kojih se poistovjeujemo, usporeujemo pozitivno (bolja od nae) ili negativno (loija od nae)

relativna deprivacija Terapijske Visok stupanj integracije, rjeavanje/suoavanje s problemima SELJAKA, AGRARNA DRUTVA Teorije i globalni procesi promjena

Seljaka, agrarna drutva Dihotomija selo grad E. Durkheim: tipovi drutva po karakteru i stupnju solidarnosti Drutva mehanikog tipa solidarnosti - solidarnost dobra volja - nizak stupanj podjele rada - visok stupanj solidarnosti - nerazvijeni individualizam - duhovna, moralna, socijalna homogenost, tradicija - jednoduno javno mnijenje, zajedniko odluivanje na javnim zborovima, ope vlasnitvo

Seljaka, agrarna drutva Dihotomija selo grad E. Durkheim: tipovi drutva po karakteru i stupnju solidarnosti Drutva organskog tipa solidarnosti - solidarnost potreba, nuda - visok stupanj podjele rada

200

- visok stupanj integracije - porast individualizma - specijalizacija pojedinca opadanje tradicije - zloin manje vrijea zajednicu, svodi se na tetu - specijalizacija politikih funkcija, ugovorni odnosi drave i graana - normativni poredak, privatno vlasnitvo - individualizacija bogova, monoteizam

Seljaka, agrarna drutva- Dihotomija selo-grad F. Tnnies: selo zajednica, grad drutvo Kljuni pojam ljudska volja

Zajednica (Gemeinschaft) instinktivna, organska volja prijateljstvo, krvno srodstvo, susjedstvo porodino pravo (najee obiajno) i krvno srodnika grupa osnovni resurs je zemlja meusobno poznavanje stanovnika obiteljski, seoski ivot suglasnost, obiaji, religija odnosi su sami sebi cilj

Seljaka, agrarna drutva - Dihotomija selo-grad R. Redfield: narodno i urbano drutvo Narodno drutvo malo, nepismeno, izolirano, homogeno jaka grupna solidarnost, konvencije, tradicija ponaanje: arhaidno, nekritiko i personalno srodnike jedinice, sakralno iznad sekularnog

Urbano drutvo sve suprotno narodnom drutvu visoka niska kultura

Seljaka, agrarna drutva- Dihotomija selo-grad Tradicionalni drutveni sistem tradicionalna tehnologija nia razina pismenosti i obrazovanja socijalni odnosi ogranieni na lokalnu zajednicu uvanje uspomene na pretke pomanjkanje ekonomske racionalnosti-novac se ne oplouje pomanjkanje otvorenosti prema inovacijama Moderni drutveni sistem razvijena tehnologija i sloena podjela rada via razina pismenosti i obrazovanja kozmopolitski odnosi, dezintegracija srodnikih i lokalnih veza manjina uva uspomene na pretke naglaavanje ekonomske racionalnosti enja za inovacijama

201

Seljatvo A. L. Kroeber (1876-1960) 1. saeta definicija seljatva Seljaci su nedvosmisleno ruralni, usprkos tome to ive u dodiru s trgovakim gradovima. Oni tvore klasni segment ireg stratificiranog sistema unutar kojega su daleko od toga da budu dominantna grupa. Njima nedostaje izoliranost, politika samostalnost i samodovoljnost, premda njihove lokalne zajednice zadravaju mnogo toga od svog starog identiteta integriranosti i privezanosti za tlo te kulturne privrenosti za upskim obiajima i narodnoj umjetnosti. Seljatvo

R. Redfield (1897-1958) kulturalistiki pristup selu i seljatvu Seljatvo je antipod plemstvu, a razlike meu njima su kulturnog sadraja Kultura seoske zajednice nije autonomna, ona je jedan aspekt civilizacije kojoj pripada U svakom drutvu postoje dvije tradicije: Sistematizirana i apstraktna velika tradicija izgrauju je i prenose pismene intelektualne manjine Nesistematizirana i konkretna mala tradicija prenosi je neintelektualna veina visoka kultura Indije, Kine, Meksika niska kultura sela na Gangesu, utoj rijeci, Yucatanu Seljatvo je nosilac konkretne, niske kulture

Seljatvo

K. Wittfogel (1896-1988) raspored drutvene moi Osnovno obiljeje svakog drutva suprotnost onih koji vladaju i onih kojima se vlada Seljak - obraiva zemlje - od ostatka drutva ne dijeli ga kultura ni profesija, ve suprotstavljenost prema onima kojima je obavezan poslunost i davanja (Rudolf Biani Kako ivi narod)

Globalni procesi promjena seljakih, agrarnih drutva Industrijalizacija Urbanizacija Modernizacija Globalizacija Deruralizacija Deagrarizacija Ruralni i agrarni egzodus Depopulacija

Globalni procesi promjena seljakih, agrarnih drutva drutva Industrijalizacija dovodi do promjena u ekonomskoj strukturi
Uvoenje novih tehnologija i tehnika u proizvodnji, proizvodnja uz pomo strojeva, automatizirane radne operacije, specijalizirani poslovi razmrvljen rad, pokretljivost radne snage Razvoj novog tipa drutva industrijsko drutvo irenje sekundarnog, tercijarnog i kvartarnog sektora

Primjena znanstveno-tehnolokih postignua u procesu proizvodnje Urbanizacija nastaje razvojem industrije to dovodi do koncentracije stanovnitva u gradovima Proces preobrazbe seoskih naselja u gradove

202

Promjene u nainu ivota (materijalnog i nematerijalnog), urbani stil ivota

Modernizacija Modernizacija povezana s industrijalizacijom, urbanizacijom, tehniko-tehnologijskim postignuima Modernizacija modernost modernizam Modernizam se zasniva na vjerovanjima u: Mogunost ljudskog napretka, Racionalno planiranje ciljeva Superiornost racionalnosti nad emocijama Sposobnost znanosti i tehnologije da rjeavaju ljudske probleme Sposobnost i prava ljudi da oblikuju vlastiti ivot Proizvoaka industrija poboljava ivotni standard Postmodernost Temeljne promjene u zapadnim drutvima naputanje koncepta modernosti gubitak vjere u znanost i tehnologiju, u mogunost poboljanja drutva

Globalniprocesi promjena seljakih, agrarnih drutva Deagrarizacija uvjetovana procesom industrijalizacije

Naputanje poljoprivrede kao djelatnosti i prelazak u nepoljoprivredne djelatnosti U razvijenim zemljama prati ju profesionalizacija radne snage i okrupnjavanje polj. gospodarstava U Hrvatskoj osim pozitivne ima(la) i tetne posljedice Pozitivne: - smanjenje agrarne prenapuenosti (poslije 2. svj. rata) - Uvoenje nove tehnike i tehnologije u poljoprivredi vea produktivnost rada u poljoprivredi

Deagrarizacija u RH Negativne posljedice deagrarizacije u RH Demografske senilizacija starenje poljoprivrednog stanovnitva; feminizacija poljoprivrede; devitalizacija polj. stanovnitva Socijalne posljedice na razini sela ruenje tradicionalne strukture sela; sociokulturna heterogenost, na razini obitelji samake obitelji Posljedice u agrarnoj strukturi marginalizacija i gaenje obiteljskih gospodarstava kao proizvodnih jedinica Prostorne posljedice mala seoska naselja osuena na izumiranje

Ruralni egzodus masovno naputanje sela kao mjesta ivota a Razlozi: Neadekvatna infrastruktura Agrarna prenaseljenost/prenapuenost (manjak radnih mjesta) Loa agrarna politika

Nepostojanje ruralne politike tj. strategije ruralnog razvoja Bijeg iz sela bijeg iz poljoprivrede! U Hrvatskoj deagrarizacija puno bra od ruralnog egzodusa Urbani egzodus u razvijenim zemljama potiskuje ruralni Agrarni egzodus - masovno naputanje poljoprivrede kao djelatnosti (ne nuno sela) a Deruralizacija proces nestajanja tradicionalnih vrijednosti i obrazaca seoskog/seljakog naina ivota posljedica industrijalizacije, modernizacije

Globalni procesi promjena seljakih, agrarnih drutva Depopulacija proces smanjivanja broja stanovnika na nekom podruju Nastaje zbog negativnog prirodnog prirasta stanovnitva ugroena bioloka reprodukcija stanovnitva zbog poremeene dobne/spolne strukture stanovnitva

203

Nastaje zbog migracija u gradove Depopulacija je u nas povezana s procesom deagrarizacije, ruralnim i agrarnim egzodusom i deruralizacijom Globalizacija Globalizacija pod utjecajem neoliberalizma oblikuje se nova ideja pod nazivom globalnost ivimo u svjetskom planetarnom drutvu (I. Cifri) Proces oblikovanja nadnacionalnih struktura globalnog drutva Dovodi u pitanje klasinu dihotomiju urbano ruralno Integracijski i dezintegracijski proces Globaliziranjem trita, tehnologije, informacija prua selu i gradu naelno jednaku dostupnost oblicima komunikacije mrea novih odnosa neovisna o prostornoj udaljenosti ili razvijenosti Socijalni kontekst prouavanja sela Selo kao drutveni entitet u odnosu na grad; ruralno drutvo u odnosu na globalno, urbano drutvo Sastavnice ruralnosti Morfoloka osnovica ruralne strukture Sociokulturni milje identitet ruralnih zajednica Mikro razina - (konkretna) seoska lokalna zajednica 1) Selo i seosko drutvo drutveni entiteti

to je selo? Selo - manje naselje koje je smjeteno u prostoru koji nije kontinuirano socijalno organiziran, koje ima slabije izraenu drutvenu podjelu rada i neizraene sredinje funkcije, a u kojem prevladava poljoprivredno stanovnitvo Grad - vie od 2000 st. i vie od pola nisu poljoprivrednici Selo moemo odrediti kao organizirani prostor u kojemu ljudi ive i rade Selo vrsta naselja suprotna gradu imamo brojne kriterije po kojima se odreuje grad kao naselje, a sva ostala naselja svrstavaju se u sela

Pojam ruralno (seosko) drutvo Seosko drutvo - dio globalnog drutva koje ima svoje specifinosti - netipina antropoloka zajednica - ekoloki imbenici ruralne sredine odvajaju ruralno drutvo od ostalih drutva Ruralno drutvo je kolektiv osoba u ruralnoj sredini koje imaju svoju kulturu i funkcije razliite od drugih drutava, iji lanovi meusobno surauju da bi zadovoljili svoje osnovne potrebe. (Kosti)

Opa obiljeja ruralnog drutva Kolektiv linosti ruralna populacija kao jedinstvena skupina Prostor prostor u kojem stanuju, ive, rade Globalnost ukljuuje razliite skupine ljudi (po spolu, dobi, institucije...) Trajnost nadivljuje individue koje ga ine Participacija aktivno sudjelovanje lanova u ivotu jedni drugih Podjela rada dovodi do strukturiranja ruralnog drutva Organizacija da bi se postigli opi i posebni ciljevi

2) Sastavnice ruralnosti Pojmovno odreenje: Ruralno ruralnost

204

Nema jednoznane definicije u semantikom pogledu (?) Pojam ruralno (seosko) najee se odreuje kao zemljopisni pojam odreeno podruje, naselje, okolina... Ruralnost osobitost ponaanja ; poseban ivotni stil, koritenje zemljita, vrijednosti, vjerovanja ljudi koji ive u seoskom (ruralnom) prostoru U nas ruralnost = seoska pripadnost

Sastavnice ruralnosti Materijalne pretpostavke (zemlja; poljoprivredna djelatnost;ostale djelatnosti; seoski pejza, naselje-kue) Individualno-drutvena razina (pojedinac; obitelj; rodbina;seoska zajednica; mrea osobnih (obiteljsko/rodbinskih) odnosa na daljinu Odnosi (odnos poljoprivrede i ostalih djelatnosti; odnos poljoprivrede i pejzaa itd.) (tambuk, 1993)

Mjerenje ruralnosti Najee se koristi statistiki kriterij broj stanovnika i/ili gustoa naseljenosti (broj stanovnika po km) Nedostaci: sluajnog je karaktera ne dokazuje da neko podruje-naselje i kvalitativno mijenja svoja obiljeja im prijee odreen broj stanovnika. Proizvoljno se odreuje gornja granica: primjer u skandinavskim se zemljama ruralnim podrujem smatra ono koje ima manje od 200, 300 stanovnika/km u Italiji, panjolskoj, Portugalu i vicarskoj podruje s manje od 10,000 stanovnika/km

Europska unija Trolana tipologija seoskih podruja Seoske regije uz gradska sredita i kontinuume jak utjecaj grada, urbaniziranija seoska naselja Seoske zone izvan utjecaja veih urbanih centara Periferne (marginalne) zone izloene gospodarskoj recesiji (smanjivanju gospodarskih aktivnosti) i depopulaciji (izumiranju naselja) Kriterij EU i OECD EU gustoa naseljenosti 100 stan./km OECD- 150 stan./km Prosjena gustoa naseljenosti RH 3) Morfoloka osnovica ruralne strukture Seoska naselja Selo danas je vie mjesto stanovanja, a sve manje mjesto poljoprivredne proizvodnje.

Antropogeografski fenomen ovisnost o prirodnoj sredini Prouavanje: veliina naselja; rasprostranjenost agrarne i ruralne gustoe stanovnitva; disperziranostkoncentriranost naselja; pedoloka i geomorfoloka obiljeja... Vrste naselja: disperzirana, koncentrirana, po stupnju razvijenosti; stupnju modernizacije; ekolokim datostima, organizaciji poljoprivredne proizvodnje.... Struktura seoskih naselja prema veliini (broju stanovnika) Koliko RH ima seoskog stanovnitva?

Seosko stanovnitvo - demografski pokazatelji Znaajke (regionalne i naseljske) vitalnih procesa u seoskom stanovnitvu

Socioekonomska struktura seoskog stanovnitva Dinamika promjena:

205

bioloke strukture stanovnitva: spolna, dobna ekonomske strukture stanovnitva: aktivno; poljoprivredno-nepoljoprivredno; prema sektorima djelatnosti obrazovne strukture stanovnitva: apsolutni i relativni pokazatelji pismenosti, stupanj formalne naobrazbe Bioloka struktura seoskog stanovnitva RH Udio mladog i starog stanovnitva u ukupnoj populaciji RH Stope rasta stanovnitva OPA STOPA NATALITETA broj ivoroenih na 1000 stanovnika (stanovnitvo sredinom godine) prednost: jednostavnost izraunavanja nedostatak: pod jakim je utjecajem dobne strukture stanovnitva OPA STOPA FERTILITETA broj ivoroenih kroz ukupno ensko stanovnitvo u fertilnom razdoblju (15-49) stopa enskog fertiliteta (sinonim) ona je isto pod utjecajem dobne strukture Prirodni prirast pr = -2,4 (promila) u Hrvatskoj 2007. godine Prirodno kretanje stanovnitva Republike Hrvatske u 2007.g. ivoroeni 41.910 Stopa na 1000 st. = 9,4 Umrli 52.367 Stopa na 1000 st. = 11,8 Prirodni prirast -10.457 U veini zemalja u razvoju je izmeu 20 i 30 promila, dok se u europskim zemljama kree od 3 promila pa nanie (i ispod nule) Bioloka struktura poljoprivrednog stanovnitva 4. Sociokulturni milje identitet Tradicionalni oblik kulture i religijske prakse selo ima specifinu, autohtonu kulturu; heterogenost seoske kulture u ruralnom drutvu Lokalno-socijalna integracija kroz susjedske i rodbinske odnose Tradicionalni oblici provoenja slobodnog vremena dokolice (uz oblike koje namee masovna kultura posredovana masovnim medijima)

5. Mikro razina Seoska lokalna zajednica kao key study Postoje etiri naina promatranja lokalne zajednice (Sanders)

Lokalna zajednica kao mjesto gdje se ivi Lokalna zajednica kao prostorna jedinica Lokalna zajednica kao nain ivota Lokalna zajednica kao socijalni sustav

Kvalitativni pristup Ekoloki pristup Socioloki pristup

Etnografski pristup

Mikro razina Seoska lokalna zajednica kao key study Pristupi prouavanja: Kvalitativni promatra selo kao mjesto gdje se ivi, stanuje - nastoji ustanoviti kakvou ivota u selu, koliko su ljudi zadovoljni- nezadovoljni, uzroke... Prostorni ekoloki pristup promatra selo kao prostornu jedinicu - uzajamnost prirodnog (ekolokog) i subdrutvenog imbenika Etnografski promatra selo kao nain ivota prouava osobitosti kulture i kulturnog okvira sela

206

Socioloki promatra selo kao drutvenu jedinicu - prouava drutvene odnose, interakciju izmeu socijalnih jedinki, skupina; personalno ponaanje, komunalno ponaanje, ....socijetalno ponaanje.

Sastavnice (komponente) seoske zajednice 6 statikih komponenti: - Obitelj - Gospodarstvo (ekonomija) - Vlast - Religija - Obrazovanje - Informiranje Socioloke analize primarno zanima dinamiki aspekt socijetalni procesi unutar zajednice

Sastavnice (komponente) seoske zajednice Procesi nuni za egzistiranje zajednice a) stjecanje novih lanova, b) socijalizacija, c) komunikacija, d) diferencijacija i dodjela statusa, e) raspodjela dobara i usluga, f) socijalna kontrola, g) dodjela prestia, h) podjela moi i) socijalna mobilnost, j) integracija kroz prilagoavanje.

Literatura za ispit Haralambos, Michael i Holborn, Martin (2002) Sociologija : teme i perspektive. Zagreb : Golden marketing. Str. 1-21. uvar, Stipe (1988) Sociologija sela I i II. Zagreb : kolska knjiga. Knjiga 1: 79-92; Knjiga 2: 9-35, 317335. Witham, Mark (2005) Odreivanje pojma ruralnosti (interni prijevod Nataa Bokan i urica utini). Prezentacija s predavanja Selo i poljoprivreda u sociolokim istraivanjima e

207