BOSANSKl KRUG

"BIBLIOTEKA KLJUCANIN

!~ -

DZEVAD JAHIC

JEZIK BOSANSKIH . MUSLIMANA
~.

1991

·ULOGA BOSANSKOG JEZlKA U PRO-

CES~SRPSKOHRVATSKE
STANDARDIZACUE

8.1. U proslosu standardnojezickih
hercegovackom

procesa na bosansko-

tlu vazno pitanje bila jc nominacija standardnogjezika. Ta nominacija Imala [e i svoje izrazite nacionatno kulturne motive, ali je, narocuo u vremenu austrougarske vladavine, bila svodena i na usku poIilitku dimcnziju. 8.2. Upotreba nazlva za standardni jezik u Bosni i Hercegovmi,

posebno naziva bosanski jezik, u Iiteraturi je treurana sa razlicitih aspekata, Sagledavana je u vezi sa istorjjorn skolstva u Bosni i Hercegovtui.' potom U sklopu austrougarske polilike uop~le,2 posebno Kalajevog rdima,3 i postkalajevskog pericda." Razmatrana [e i sa
aspekta prirode termina kao jezickog znaka i u vezi sa vamerrninoloskirn uticajima kao jezickirn i rerminoloskim varijabJama,5 kao i u okviru osvrta na ulO§u "Oramatike bosanskog jezika" u kodifikacij! standardnog idioma. Ovaj problem usputno [c treriran u vezi sa

I)

skala u BOS'ni i flercCgoV;fl~ Sarajevo, 1978~str. 184; Skol.rrvo uBosn; iHerce.go~lit:i.lil vrijf:lllcausuougCl,.Mu okupadje, Sar'3jcVo, 19~ str. 185; lz protlosr; srpdwfltvats/Wg [aiku j pravopisa u BOJni i Hercegovi"~ Pr~gLcd 4,
Mitar Paplt, IstorijiJ srpskih Sarajevo, ]973, str. 419-442. . Dragomir Vuji?::it, Naiiv jczika i upoITCba pisama u Bosnl i sastanak slavista u Vukove dane, Beograd, 1980, sir. 181-187. Tcmislav Kraljal!il:.KDlojevajezitka Sarajevo, 1982,"'. 165-177. pOJjJika

2) 3)

I1m:egovini, NAUlni

u Bosni iHat;.egovim', Knjifevnj jezik 4, poClcici u Bosni l Hercego vlni pred
Ul

4)
5)

Dfevad Juzba~ic,Jt"zitko pirrmjc. U GUJ,trCJugarskoj plVi ,fYjetsfd ra~ Sarajevo, 1973, str. 132..

Ljiljana Sumtit:,Jailko polilika i nomincdja jezika u Bruni j l1erct:govini austrQugarske upral'C, Knji1.evuijezik 3, Sarajevo, 1983} str. 139-]60. Milo! Okuka, 31-39.

vrijeme

6)

a kodijikaciji

"bru",,,,kogiaika~

Knjifevnijezik

I, Sarajevo, 1986, SIr.

_.
1"24'

nacionalnom genezom Muslimana,7 a i u sastavu knjirevnoistonjskih"\O studija posvecenih pojedinim listovima i ~sopisima.8 Svi ovi radoVi svaki na svoj nacin, doprinose sagledavanju glavnih pravaca zbivanja ~ vezi sa nazivom jezika na centralnom stokavskom rerenu. Iz svih njih moze se izvuci jedan najopstiji zaklj ucak: da se unurar konflfkrnosti oko "Iorrnalne" jezickonomtnacljske odrednlce uvijek kriJa dublja i sustinskija kulturnoistcrijska, ali i srrogo politiCka pozadina dogadan]a, U vezi s tim faktororn dosadasnja istraZivanja, medutim, Jo~ uvijek osta]u na tragmentarnim zahvatima j sarno su naznacila neka pitanja na koja odgovon JOS nisu dati. pazn]u pobudio je rad istoncara Tomislava politika u Bosni i Hercegovlm, (v. nap.3). Dosadasnje citiranje log rada u lingvislitkoj literaturl upucuje na precutno i nckrtucso pnhvatan]e nekih iingvistickih Interpreracija 1.1 njemu datih,9 inace diskutabilnih pa i problematicnih. Posro je u Iingvisrickoj literaturi Kraljacicev rad primljeo bez ikakvih kritickih primjedaba.zadrzacemo se detaljnije na nekim pojedinostirna u njernu iznesenim, kako bismo obrazlozili vlastito polaziste i iznijeli teze ~to proisticu iz naseg istrafivanja do sada nepoznate grade u vezi sa ovim piianjem. Kraljacicev rad inace predstavlja doprinos razrjesavanju karaktera politickin rnanipulacija nazivom [ezika u ausrrougarskom periodu. Dosljedno provcdenim rnanirom istorijske nauke u njemu je interprerirana nova grana, koja na svoj nann govon 0 Kalajevim politicklrn poteztma u vezl sa jezikom, ali i 0 ~iTOj kulturnoj i medunacionalnoj at mosferi koja je u to vrijeme vladala u Bosni i Hercegovini. Mozcmo se, takoder, u potpunosti slo~iti sa autorovim zakljuckom da je "Kalajeva politika 'bosanskog jezika' ostala ua povrsmi politickih krctanja u zcrnlji i dozivjela istorijski ncuspjen", a to u radu porvrdu]e i. do sada nepoznata istorijska grada. 8.3. Nasu narocitu

KraljaCica Kalajeva jezitka

7)

Muhamed Had1.ijahic, ad uadicije do idauileta bOSallSkih Mnyli"mallu), Sarajevo, 1974, str, 5-31.

(Gcuaa /lac/olla/nog

plIaJlia

8) 9)

austrougarskc vladavinc I, Sarajevo,1973,

Muhsin Rizvj~,KJljifcvlloslVanmjemu.rlirluJJlsJdJlpisactJ sir, lll-l24.

u BOj11i

J

Hcrcegoviflr u dooa

V. npr. Herta Kuna, Neki problem; jezilke stondaraimci]e II Do:mi f Hercegavini krajem XlXvlj·eka no matcriju/ujezik(1 JlaJtlpc, Knjilevn.je-tik 3, Snrejevo, 1983, str, 115~11(i: Lji.1jana Siani:!~c,rad u nap. 5, str. 140; Milot Okuka, rad u nap. 6! str. 31.

125

Kraljaciea

8.4. Pa ipak cini se da u razmatranju postoje izvjesne jednostranosti. PITa. Sira

ovoga

problema

kod

kulturnoistorjjska dimenzija upotrebc naziva se svodi na kontekst Kalajeve vladavine i njcgovln politickih potcza, uz zanemarivanje svega onog ~!o U veri s nazivom nije mo.gIo nili morale imati takvu pozadinu,

bosanski jezi« jednostrano

Deugo. Nesagledavanje upotrebe ove odrednice u isrorijskom kontinuitetu, zanemarivanje njene jake tradicije; iz ovog rada proizilazi da je naziv bosnnskijeeik maltene lskonstrutsao sam Benjamin Kala], Trece.. Neuocavan]e stvarnih kulturnih i nacionalnih leznji u musllmansko] sredini i njihovo kruto svodenje na politicki kurs usta 'Bcsnjak". Uloga ovog lista u tom smislu vrlo je povrsno predstavljena. Na osnovu Kraljacicevib lnterpretacija dolazi do krive predodzbe o toj ulozi u tretlranju [ezicke problematike. Zanemaruje se teznja, snazno ispotjena ba~ u "Bosnjaku", da se Muslimani pribliie matemjoj jezickoj pripadnosti i jasnije definlsu svoj stav prema orijenratnom jeztckom

nasljedu.

Cetvrto. Pokazuje sc nedovoljno razumijevanje nekih osnovnih lingvisliCkih relacija kad se radi o jezickirn nasljedima, 0 Vukovoj tradiciji, 0 onom sto je "bosanskc' i "hercegovacko" u odnosu na novostokavsku folklornu koine i 51. U vezi slim, ne uo(!ava se susuna problema, koji se u biti svodi na formalno pitan]c naziva jezika, a ne na njegovu sustinsku dimenziju, na njegov» strukturu, Kralia~ic ne uoeava stvarne odnose izrnedu forrnalne i sustinske strane upotrebe ovog

naziva,
Petu, Daje se neadekvatna i fragmentarno iskonstruisana interpretacija Jagiceve odbrane naziva bosanskl jezik, iz kQje pruizlaze zakljucci sto ill ne mozemo prihvaliti. Pogotovu kad se radi S1jrarnom karakteru nekih baznih jezickih odnosa na zapadnojuznoslovenskom

°

tlu.
8.5. Nase opsre krititkeprimjedbe potkrijepicemo konkretnim pojedinostima iz Kraljacicevog teksta. Razmotricerno ih hronoloski, kako su U fadu iznesene, i tako nasim tumacenjima dati odgovarajucu

argumentaeiju,
a) Navodect, na pocetku rada, razlicite "zvaulcne nazive nastavnog jezika u skolarna" u vremenu neposredno poslije austrougarske okupaclje, Kratjacic zakljucuje da je takva raznovrsnost rezultar "stozenih prilika u zemlji, postepenog napustanja prohrvatskog kursa okupacione uprave i trazenja rjeseuja koje bi najbolje sluzilo ostvarenju opstih ciljeva okupacije". Pri tome se zanemaru]e, u literaturi vee iznosena; cinjenica da je raznovrsnost naziva zastandardni

·126

jednostrano dovoditi u vezu sa strogo potniekim- prilikama toga vremena. Ta raznovrsnost posljedica 'je istorijskih zbivanja u vezi sa predstandardnim idiomima i srandardnim [ezikorn i njihovim odnosima prema nacionalnim genezama, koje SU se kroz [ezik reflektovale i na
osobiL nacin sklapale u nov standardnojezicki kvalitet, drugdje neponovljlv, Iz Kraljacicevih formulacija, pak, to se De rnoze zakljuciti,

jezik neposredna

posljedica

nasih nasljeda;

10

ova pojava ne mote

se

b) U skJadu sa takvim tumacenjem stoji "Kalajeva uprava od pocetka odlucuje za naziv najprikladniji. Pri tome [e odlucujuc] motiv bio nacija dobije i odgovarajucl naziv za jezik i time

dalje u rekstu da se 'bosanski jezik' kao

omedi od Srba i Hrvata". Iz ovakve tvrdnje iskonstruisana i apsurdna nominacijska sintagma, stvorena "rnetaforicno", kao naporednica Kalajevoj ideji "bosanske naeije'.

da buduca bosanska se i u tom pogledu proizlazi da je takav naziv

c) Navodi se, dalje, da general Jovan baron Apel, poglavar Zemaljske vlade, odbacejuci naziv "srpski ili hrvatski'' jezik, "predlafe uznlzanjenercegovackog dijatekta na stepen posebnog jezika, koji bi se zvao 'bosanski jezik', tim prije sto laj dijalekt predstavlja jezike koje je nauka oznacila kao srpskli hrvatski, pa bi se na ta] na~in ovim nazivima dodao i treci 'kao ravnopravan', Time bi, po njcgovom misljenju

'specificna

bosanskobercegovacka

samosvijest'

dobila 'sankciju' u

I

I
I I

I

jeziku koji se upotrebjjava u udzbenicima", Iz nvakvog tumacenja proistj~e da se administrativnim mjerama pokrece [edan proces koji [e, u stvari, orpoceo znatno ranije, Vukovom reformom i i1irskim pokretom, procesprihvatanja "ju~nog narjecja", kao temelja naseg zajednickog jezika. $[0 sc, pak, liCe samog naziva bosanski, on nije predstavljao novu, dotad nepoznatu, nametnutu nominaciju. Znacio je opredjeljivanjcza nesio SIn je u izvjesnom smislu zateceno i vet postojalo kaa naziv, makar nedovoljnn jasan i u srandardno-jezickom smislu nedovoljno opravdan, !Sto se lice "sankcije' za "specificnu bosansku samosvijest", ona nije mogta biti, ni po Apelovome miSIJ.enj.y, 'l!_jeziku koji se upotrebljava u udfbenicima"; nije 5e radilo 0" novOffi_idiomu, drugacijern od Vukove "juiue ijekavSline':, vcc samo 0 dmgacjJem nazlvu za jezik nesumljive iSI~riohercegovackc dijalekaiske osnove,

lO) 0 lim raznovrsnlm naztvlma v. Slan(':i~,Jailka poli:ika. str. 150.

127

t) Uvezi sa ApeJovom tvrdnjom dase "velika vecina ovdasnjih stanovnika odlucno gnusa svake pripadnosti jednom ill drugom narodnom plemenu" Kraljacic dodaje da ce "zato i prihvatiti bosansko ime", Na osnovu toga bismo mogli zakljuciti da se takvo ime "prihvataJo" u nuzdi, i to kao nacin odbrane od pritisaka sa srpske ili hrvatske strane, a da ono nije moglo imati svoju podlogu u opstepoznatom kontinuitetu bosanske drzavnosti,
C) Kad Kraljacic pretpostavlja da su Apelove tvrdnje 0 odnosu "ovdasnjih sianovnika" prema Srbima i Hrvatima 'vHe rezultat temje da ubrzaju Kalajevu odluku da ozvanici naziv 'bosanski jezik' i time sprijecl ukorjenjivanje naziva za jezik 'srpski' pod uticajem naucnih shvatanja Vuka Karadzica, Safarika i Miklosica", on time upada u konrradikrornost, 'Iz ovakve pretpostavke proizlazi da je ozvanicenje naziva bosanski cbavezno znacilo sprecavanje ne sarno !irenja odrednice "srpski" vee i sprecavan]e ~irenja Vukovih, Sa(arikovih i MikloSicevih shvatanja 0 jezickom jedinstvu. A poznato je da taj bosanski jezik u sustini nije odstupao od Vukove koncepcije na~eg standardnog [ezika; 11 [edino odstupanje bila je na nivou njegove .

norninacije.
d) Sto se nee tradicije Ionetskog pravopisa u Bosni i Hercegovinl, ovdje se ana zanemaruje i jednostavno vezu]e za poteze Vlade. Malo racuna se vodi a "postojeco] pravopisnoj praksi" i oonoj nashjedeno], Tako se npr, na jed nome rnjestu kate kako je Vlada "racunala da fonetskim pravopisom otvori put nenameujivom §irenju Iarinlce i potiskivanju cirilice kod pravostavnih, ~ro bi doprinijelo otupljivanju njihovog nacionalnog osjecaja", Nije nam jasno zbog cega bi fonetsk] prlncip pravopisa bio potpora gjrenju Jatinice i suzbijanju cirtlice. Ovdje se, ocito, radi 0 povrsnorn tumacenju, koje se ogtusava 0 snaznu tradiciju vukovskog tonetskog pravopisa u Bosnii Hercegovini.

di) Uvoden [em (0 netskog pravopisa 1883. godine rezim, u stvari, nije ucinlo susiinski nista novo u odnosu na Vukove teznje. U vezi s time, rnedutim, Kraljacic kaze da je 'trebalo ... dalje radir] na rjesavanju pitanja vezanih za Ieksiku igramariku i tzgradivati specifican bosanskohercegovacki jezicki izraz, kojim bi se izdiferencirao Iirerarnl jezik u Bosni i Hercegovini ad jezika u susjeduim jugoslovenskim

11)

lnteresantno [e da se doslovno Istim citatom posluzic i Milo! Okuka, obrazlazuct reakcije na pojavu "Gramatike bosanskog [ezika''; v, Okuja, 0 kodifikaciji, str. 33.

128;

zemljama",

Takva

ldnja.

pak,

koliko

jc srvarno

postnjala

i mogla

postojati, direktno je protivurjecila P0lcZU iz 1883." godine.

Ovim

potezom inace je nedvojbeno prlhvacena [edna ad najvaznijfh ideja Vukove reforme, a u vezi s kojom je u biti prihvacena i cjelokupna vukovska koncepcija jezi~kog zajednistva. Takvorn teznjom i njenom eventualnom konkretizacijom austrougarska poLitika je i samoj sebi mogla pmtivurjeciti. 11) Ako se vtadina "komisija za jezik" izjasnjavala za "jufui (hercegovacki) dijalekt", sto i sam autor priznaje, onda nije nimalo neobicno to sto se ona u isto vrijeme mogla zalagati za "ovdasnje jezicke nijanse i domace jezicke forme" ; time se mislilo jed ina Da jezik u tijim osnovama je Vukovo "j uzno narjeej e". Da Kraljacit dovoljno De razaznaje bazne jezieke odnose na relaciji dijatekt-standatd kad su u pitanju nase prilike, potvruuje i sljedeci citat: 'Na osnovu nekin vladinih izvjestaja vidi se da [e komisija strogo pazila na to da se ne odstup'a od zvanlcno usvojenog dijalekta i od domaceg jezickog izraza, Tako se, npr. prilikom pregJedanja rukopisa Trece i Cetvrte Wanke drzala 'juznobosanskcg i [uznohercegovackog naeina govora"', a u nejasnim slucajevima trazila je odgovore kod Danicica, Karadzica, Vrcevica i Ljubise. Usljed toga jezik u rukopisima ima siguran, ocevidan tokalni Ion". To ~to se komisija drzala "juznobosanskog i juznohercegova~kog nacina govora" De znaci nista drugo vee da se mo upravo Vukovim putem, Odmah nakon tih Kratjacicevih konstatacija, medutim, dolazi sljedeca, koja jc kontradikroma u odnosu na prethodnu; uz oslanjanja na Vukov koncept nije mogla proizici nikakva "lokalisticka" orijentacija,

e) Dalje se kaze da Vlada 1884. godine pokrece izradu gramatike bosanskog jezika, iz cega bi nam se moglo ciniti da su ta nastojanja usmjerena na ozvanicavanje nekog posebnog, druga~ijeg jezika, separatisticki tstorslranog, Autor, rnedutim, odmah doda]e da je to bila motivisano 'time ~to postojece gramatike ko]c su u upotrebi u gimnaziji i ucitetjsko] ~koli nisu sastavljene na juznom dijalektu koji je u upotrebi u zemlji niti su pisane fonetskim pravopisom, koji je uveden kao obavezan u ~koJe" i da je Vlada "smatrala da postoji 'nuzda' za izradu jedne grarnatike na juznom dijaJektu i sa fonetskim pravopisom", I ovdje Kraljacic rasuduje nekriticki i bez zalafen]a u susunu problema upada u prorivurjecnosr u koju [e, inace, i sarna Vlada upadala; od 'juznogdijalekla' i 'fonetskim pravopisom" nije se mogao stvoriti neki poseban bosanski jezik: vet se 10m vukovskom jeziku sarno mogao dati, i davao, poseban - naziv. Ako je, pak, Zemaljska vlada iz politickih pabuda .pridavala yeti znaeaj samorn nazivu jezika u Bosni i Hercegovinr'nego njegovom stvarnom karakteru I pripadnosu, onda
129

smo mi danas, u naucnom prisrupu tom pitanju, duzni na to ukazati, Separausucke tefnje u vezi sa bosanskim jezikom Kraljatic stalno lraZi tamo gdje ih objekrivno ne maze naci, na susunskom nivou. On pri tom ne uocava kako ih maze traziti i na!aziti jedino na planu naziva jezika, makar ra] isti [ezik u sustini bio "samo" - vukovski,

f) Autor, dalje, u vezi sa radom kornisije za jezik udzbenlka kate: "Rad komisije za jezlk udfbenika i osnovni priocipi na kojima je unala da se izgradi gramatika bosanskog jezika pokazu]e da se rezirn nije samo zadovol]io uzdizanjem juznog dijalekta oa srepen posebnog jezika, kome je dar naziv 'bosanski', nego [e nastojao da tom jeziku da ~to vise specificnih obiljezja putem njegovanja i konzerviranja domacih jezitkih osobenosti", lz ovakve Iorrnulacije proiztazi da je, maltene, austrougarski rezim ucinio veliki 'grijeh" koji, opsfepoznato je, ide u zasluge Vuku i illrcima; da je refim za osnov nasega knjitevnog jezika uzeo ·"juzno narjeeje", a onda ga "krstio" "bosanskorn" odrednicom, Stvar], naravno, stoje drugacije; Vukova koncepcija knjizevnog jezika u Bosni i Hercegovini [e jo~ od ranije brzo prihvatana. A u austrougarskom periodu tom jeziku htio se dati poseban naziv, U neposrednoj vezi sa Kalajevom politikom bosanske naeije. Sto se, pak, !lee nastojanja da se postojecem jeziku daju i neke od "dornacih jezickih osobenosti", kod Kraljacica se takvo nastojanje predocava kao nekakav anahronizam: kao da su takve teznje apsolutno neprihvatljive isame po sebi iluzorne. IzKrajjaciceve grade ne nazire se jedna druga strana zbivanja; vrlo snazni unitaristicki pritisci na standardni jezik u Bosni i Hercegovini i reakcije na te pritiske u cilj u odbrane vlastitih kulturnih nasljeda, osim toga, u njegovo] gradi oigdje ne mozemo naci potvrdu za "to da se tu uistinu radilo a insistiranju na "~to vise specificnih obiljezja' u jeziku,
jezika", kako kate KraJjacic, javnosti", a "nije izostala ni negativna reako]a u Bosnii Hercegovini" ..On, medutim, kao potvrdu, navodi jednu octvee emoclonalnu i pristrasnu nabijenu reakclju na stranicama "Bosanske vile', koja nema snagu nauene argumenracije. Take npr. u citatu iz "Bosanske vile' stoji i ovo "Jamacuo ce naskoro izbiti okle i gramatika hcrcegovackng [ezika [er tako bi zahtijevala ravncpravnost. Inace Hercegovci su u pravu da protestiraju, WIO ce oni ueiti bosanski, a ne hercegovacki", Ako se u takvom kontekstu, naime, i mogla pojaviti Ideja 0 "gramatlci hercegovackog [ezika", kako se 10 u "Vilinoj" reakciji konstruise, onda to ne bi rnogao biti nikakav druga~iji jezik od - "bosanskog", Na kraju citata se, pak, insinuira sltuacija da ce Hercegovcl morati "uctti bosanski", a ne svoj "hcrcegovackl, uz zanemarivanje opstepoznare cinjenice da je u g) Pojava 'Gramatike bosanskog "ostro je napadnuta u siro] jugoslovensko] 130.

jezickom smislu "ncrccgovacko" ustvari, jedno te isto.

i "bosansko"

.u Vukovo] . -

reforml, bilo,

h) U vezi sa reakcijarna na pojavu "Grarnatike" KraJjacic kate i ovo: "Na sjednici austrijske delegacije 1893. poslenik dr, Herold izvrgava podsmijehu citav pesao bosanske uprave oko bosanskog jezika, postavivsi piranje 'zasro se kod mnostva slovcnskih jezika' u monarhiji stvara jOs jedan novi, 'bosanski jezik' kao da nisu hili dovoljni jezici koje vee imamo"'. Poslanik dr, Herold mozda i nije znao, ill nije htio znati, da se radi samo 0 posebnom nazivu za jezik, a De j 0 nekom novom jeziku, Vrlo je interesautno, medutim, da ga Kraljacio citira bas u onoj pojedinosrl u kojoj se otkriva Heroldova neupucenost iii leodeacioznost, koju autor ne primjecuje,

jaika data]e

i) Interpretacija Jagiceve argurnentacije u odbrani bosanskog pomocu istrgnutih citata medu kojirna autor ne uspijeva 'Dati, ili nece da nade.stvarnu vezu, Stoga nije ni cudo sto on, bez pravih dokaza, zakljueuje da je Jaglc "nekruicki prihvatio Kalajeve argumente i podlegao im' (str, 174), patak iJagicevuodbranu naziva dovodi u vezu sa njegovorn pozicijom "tlana gornjeg doma austrijskog parlamenta", kao i dobijanjem pocasne diplome doktora fiJozofije univerzitera u

Budirnpestil? j) Ulogu list a "Bosnjak" Kraljacic obrazlaze sasvirn fragmentarno, bez ulazenja u stvarne reznje koje su se u njemu, u vezi s jezikorn, ispoljavale. Tako npr. uzima se jedan citat iz "Bo~njaka" koj i bi trebalo da posluzi kao argumenat za postojanje krajnje separatistickih teznji ovog ttsta, Radi se, naime, 0 citatu kojim se ukazuje oa neke razlike izmedu govora Muslimana i Srba, a koje se svode na upotrebu konsonanra h. Mada se tu uopsre ne radi 0 proglaSavanju stvarnoga postojanja 'muhamedanskog narjecja" niti "muhamedanskog jezika", Kraljatic tvrdi upravo 1.0. A najinreresantnije je da aurar "Bosujakovo" ukazivanje ua govorne osobine koje predstavljaju kulturno nasljede jedne konfesije proglasava "naivnim" i "smijesnim", srnatrajuci daje ana "izrazodredenih raspolozen]a j dokaz do kakvih sve vulgarizactja moze da dovede jedna politika aka ne polazi sa realnih osnova", 8,6. U vezi sa nasim primjedbama bismo sljedece: na Kraljacicev fad, zakljutili

Prvo, Posto se geneza naziva bosanski jezik ne posmatra uvijek sa dovoljno slrtne i uvazavanja poznatih cinjenica 0 njegovoj tradiciji, u literaturise u vezi s njim ponekad sli~e [ccnostrana slika, On se, aaime, iSllvHe generalizuje povezivanjem sa Kalajevim polilitkim potezima u Bosni, pri cemu se ncobjektlvno svodi na jednu njegovu pojiticku epizodu, is tina vaznu za istoriju nase standarotzaci]e, za neke

131

tokove. Pri tome se ne vodi dovoljno racuna 0 stvarnoj naspram polltlcke pozadlne u vezi s nazivorn i nc dclazi se do dubljih saznanja 0 kompleksnosti teznji koje su se u vezi s takvom nominacijom javljale na ovom tlu. [to od vremena prije Vuka, pa sve do austruugarskog perioda, kad je naziv bosanski , jezik: prakticno i zavrsavao svo]u isrorjjsku misiju. Nadalje, njegova upotreba neopravdano se svodi na teznje u muslimanskom kulturnorn xrugu, a obraca se malo paznjc na stvarne veze ko]e su se u njemu u isiorijskom kontinuitctu ispaljavale medu raziicitim konfesijama na centralnom stokavskorn ierenu. [ kad je cpravdano svoden]e nekih tendencija na muslimanski kulturni krug, onda se uno vrsi bez ulazenja u realne lcznje Muslirnana za vlasiitim standardnojezickim definisanjem. Zanemaruju sc nastojanja, posredno vezana za tu nominaciju, koja so imala opravdanost, S obzirom na pozna te okolnosti muslimanskog nacionalnog budenja i potrebe za matemjom jezickorn identifikacijom u vezi s tim.

njene devijantne

kulturnoj pozadlnl zblvanja

Drugo, Nauka bi trebalo da pokafe u kojim se to konkretnim [ezickim elementima 11 Kalajevo vrijemc [avtja, kako neargumentovanq veti i Herta Kuna,"insistiranje na posebnom iipu Slandardnogjezika,12 To do sada nije ucinjeno. Nairne, ako se u literaturi, i to onoj Iingvistickoj, [avi tvrdnja 0 takvom "insistiranju", onda nas posebno zanima kakav je to lip standardnog jezika bio ill rrebalo da budc, gdje je on i na koji nacin razraden, gdje se i kako uporrebljavao i 51. Ne nalazeci odgovore na takva pitanja, morarno reel da se tu mijesaju dvije stvari: stvarno insistiranje na posebnom nazivu jezika sa prctpostavkom i nedokazantm tnsistiranjem na posebnom jeziku. Jer "Gramarika bosanskog jezika"iz 1890. godine, sro priznaju i oni koji porninju "insistiran]e na poscbnorn upu standardnog jezika", koja,:ocigJedno prelerira vukovsku normu .., a jedino sro je u ovoj grarriatici pdisl" "sporno [e naziv jezika" 13 Prema lome, Kalaj jeste Insistirao na posebnom nazivu za jezik, ali on lime nije mogao Insistiran na drugaCijem llpu standardnog jezika jcr, naprosto, takav idiom nije postojao, valjalo ga jc - izmisliti. 14 To bi znacilo da se problematika

12)
13) 14)

Kuna, Neki probtcmi. str. 116, Ku nn, Istu.
Ovo Insistirauje I·U stvari pokazujc raskorak (Okuka, 0 kodifikaciji, Sir. 33).

rc pclhlke i ~injeni~nogjezii!kog

smnja"

132·.

bosanskog jezika u austrougarskom

periodu ."i~e ticala-formalne strane stvari, a ne sustinske, kako to ponegdje u literaturi moze da se shvau. Ona nije mogla predstavljati msistiranje na nekom posebnom sisternu, drugacijem od jezika nasrpskoj i hrvatskoj strani, vee sc ticala posebnog naziva za jedan te isti idiom, kojim se govorilo i pisalo i na istoku i na zapadu, Ova tendencija nije rnogla biti sustinski jezickoseparaustlcka.
10

Ali bi

slgurno bila da je postojeca [ezicka sltuaclja omogucavala
nekog posebnog tipa standardnog jezika,

uvodenje

Treee. Druga je stvar Kalajeva politika "bosanske nacije", u ciju je sluzbu bio ukljucen i ovaj naziv, Ako se i moglo manipulisati posebnom nacijom, to se nije moglo ~initi "njenirn" jezikom vee samo posebnirn nazlvorn za posrojeci idiom. OU te politike vatjato bi ostroumnije i objektivnije razlikovati ono sro se u vezi sa nazivorn za

jezik kao autonomna

tendencija javljalo u 'rnuslirnanskim

krugovima,

Trebalo bi daleko studioznijc prauti tokovc jezlckin zbivanja u rnuslfmansko] kulturnoj matici kojima je Kalajeva politika bila zgodan povod iskortsten za isucao]c svoj ih naclonalnih tezn] i. I (Q neovisno ad toga sto [e rdim tim teznjama, zbog klasnog raslojavanja i sukoba Interesa u samo] muslimanskoj sredlni, uspijevao manipulisati. Smatramo da je identifikacija dijela muuslimanskog kulturnog kruga sa bosanskim jezikon: predstavljala istorijske reflekse na vlastitu genezu, a i polozaj unutar ausuougarske pa i Sire polnlcke konstelacije na prelazu lz XIX u XX vijek, Ona jc predstavljala i reakciju na stalne pririske naciona!nih propagandi i svojatanja pojedinih unitaristicki nastrojcnih krugova, isa srpske i sa hrvatske strane. Nairne, isticanjem svog jezika kao bosanskog (3 pokazacemo kratko u ovorn tekstu sta se pOd lim podrazurnijevalo) odrazavala se i stalna Ictnja za odvajanjcm od orijentalne jezickc tradicije, koja je prcdstavljala objcktivnu smernju za vidnijc ukljucivanjc u domaci visenacionalni, ali [ednojezi~ki, kolorit,

Celvrto. Uloga Iista 'Bosnjak" u ovorn smislu do danas nije na pravi nacln objasnjena. U Iiteraturi sc, pak, javljaju ovlas data tumacenja 0 strogoj njegovoj politicko] usmjcrenosti na Kalajevoj strani i politiziranju naziva jezika. Politickih marupulacija u "Bosnjaku" u vezi sa jezikom svakako je bilo. Ali za strogu politiziranost jezlcke problematike nerna sigurnih argurnenata, jer deiatjna Isrrazivanja rih tendencija u "Bosnjaku" nisu vrscna.
8.7. Na osnovu naseg uvida u tretiran]e jezitke problematlke iz prva dva godista "Bosnjaka" dolazimo do najopsujcg zakljucka da su jezicke tendencije Ispoljenc II ovom Iisru vrlo kornpleksne i da u njib valja zaci lstrazfvackim postupkom koji ce u kontinuitetu pratiti list od pocetka do kraja njego\'og izlazenja, Bite neophodno ~IO objektivnije 133

razobliciti sve uno sto [e oa njegovim stranicama uslijedilo kao odraz politickih poteza rezima, pa i odraz borbi i struja unutar muslimanskog politickog i kulturnog Zivota, kao i ekstrernne separatisticke poglede na bosanskonercegovacku kulturnu i jezicku stvarnost. Od takvih pojava morace se razlucivati sva ona nastojanja koja u istorijskom shjedu predstavlja]u zakonit odslik teinji za jezickom emancipacijom u uslovima naslijedeuc slovensko-orijentalne simbioznosti, 8.8. U "Bosnjaku" su se, na osnovu nasih istrazlvanja tekstova iz prva dva godiSLa,koji se 03 razlitite nacine bave pitanjem bosanskog jezika, ispoljile i teznje da se u muslirnanskoj sredini pokrenu i rijeSe neka piranja vezana za vlastito kutrurnoistorijsko i uopste nacionatno odreden]e. To su sljedece teznje: Prvo. Odvajanje od orijentalne jezicke tradicije i priblizavanje maternjoj jezickoj i kulturnoj pripadnosri. 15 Drugo, Definisanje slovcnske jczicke pripadnosti putem naziva bosanski jezik. Ovom norninacijorn, u stvari, oznacava se novostokavsrlna, centralni dijalextski idiom Uuini ijekavski, istocnoherccgovacki), koji se migracijama rasirto daleko van Bosne i Hercegovine i iako pastao pogodno iruercljalekatsko sredstvo spujanja, a ne razdvajanja, tG

15)

Take npr. Edhem Mulabdlc reagujc na ucatlekvatnu upctrebu turcizama u uvjcma narodnhu pripovijctkama kcje je 7..abiJjeliQ 1 an Zcvko: "Dva reda ni1.e veli plsac .... 'Jedni 'maslehete' (govore) da jesunce' i t.d. Ni cna nije dobro napisana.jer bi pravo bile masfubntc, a. i karl bi 1Ji[~ pmvc napisana, nije jo] date pravo znaeenje, iii bclje trebalo je za ova] SllIiS30 uzet! drugi ixraz n. pL jedni glagoljaju, buncaju, Le~u•. tavrljaju i t.d., sve 5LJ to narcdnl lzrazi 1..(1 smisac 'govore'" (Edhem M~IAbdi'::, Izvnfllljellarodlloggo11ora, "13o~njilk"2J18921 br, 4, Sarajevo 28.januara slr.l). Ovdje SC.dakle, ne tnslstlra na obavesno] uporrebi turcizama vee se u zamjenu nude rijeti slovenskog pcrijekla. U "Bofnjakovoj" stalno] rubrici ~Na§i coplsi" jedan l,Il!enik serijatske skcle p~e i ovo: 1'03 nc bi g. dopisnik ~to primjetio ovum odgcvoru, ~lOga napisah slatklm m.alcmjilll je:.dkom (pod v, Di'.. A .l.] neka mi dcpusti reel: da to ueiruh saruo mdi toga, da Inti. boljc razumjje J 00 i s,,',!Iostale bruca (podv. 01. A
j

J.) a 11(:: mole bill 9. [una, str. 2).
16)

SIO

ne znam turski'' (Na~i dopisi. "Bo§:nj<lJ.:."2/1892. 23, Sarajevo, br.

Take u "Ba~njaku"l:ltilmo i 0\'0: "Mise pouoslmo rime, da [c upravo ni:!l~ j~zik, n iz nase otadzbinc uxet za osnovu knjifevnog jezika neath komsija Srba i Hrvata .•. Mi ergurnc imamo prava dicit! se, !ilo se nasim jezlkorn uuze Janas u knji:levnosli na!i prijatelji Jovo i lvo. a 10 ce naru bar svak priznati" IAnonim, Svatije poitujemo, a s"'ojim se dilimo, "Bofnjak'' 1/1891, br. 4, Sarajevo, 23. jula, str, 1.1 Na drugome rnjestu, Opel, k~Zese i ovo: "Nnpnkon i vuk i SMnrik mlagji i Jagic znadu loabosanski jezik, te ga prepcrucuju """10 knjizevni jczik, da se uvede u knjilcvno:){ ;l:to bolje i ~Io

,Treee. Dosljedno zalaganje za tonetski pnncip pravopisa, 'za njegovu vukovsku tradiciju. 17 tetvrto. Odlueno suprotstavljanje "kvarenju jezika"; uricaju [ezika administractje, govora stranaca, pri cemu je naroeito uocljiv purizam u odnosu na germanizme. IB Peto. Insistiran]e na priznavanju vlastitih nas~erta u jeziku, bez nametanja odlika koje tom nasljedu nisu svojstvene, 9

vi~e, kao najbolji od svih ostalih govora i Izgovora kod naseg ukupnogjufnog naroda" IOdgovor Na "Batvrmitwvu "pos/arlicU;, nSo!njak", 211892, br. 15, Sarajevo, 14. aprila, str.2/. Na pitanje: 'Kako guvore na~i narodivan Beane?" u "gosnjakuvsedajesljeded odgovor; "Govore razflditim dijalekrima, i bLibo!e nemaju jedan skupan naziv, ali harem u literaturi osjcrn eva milijuna tvrdoglavih pratikularistickih ekavaca .., ostali su svt primili u lilerawribmtln.skli~ i1itijekilv~linu, to jest onejjeeik koji je sredlna medu ikavStinom i ekavsrinom i kojije postao upravc U opsegu d.r1.ave bosanske, te se raalto ljPanje Hi vi!e neprestanfm prellvanjem kroz pet vjekova po svim susjednlrn pckrajinama, ~to ste lmenovab, take u jsto] Srbiji imade [ekavaca blizu pol milijuna, te im nije bila odvise mudno ga primiti iza vuka, a osraviu tvrdu i zastarjelu ekavstinu kac ~to i navel za ljubav sloge ostavisc puna sladu i knjifurno bogatfju ikavstinu" IOdgovor Iia "Bacllanillovu"posiunicu, "Bo~njak" 2/1892, br.16, Sarajevo, 21. eprna, su. 1/. Frvo ~IO se uocava i2 ovog citata 1,0je da se pod bosonsdmjaikam u lingvistlckoru srnlslu podrazumijevalo Vukovo ')u1no narjd~je". Na stranu to ~to "Bosnjak ovdje pckazuje tendenciozan i neprihvatljlv slav U odnosu na ekavsku tradlciju, mada jc U 10m smislu blla necoreeena i sama Vukcva kcncepcija jczifkog zajednililYa.

oa

17)

Premda se u ideji Ionetskog pravoplsa u '!SOOnjakl,.l" ispoljava ned:ovoljno tolerancije prema pisanlm tradicijama kcjeznamo odstupaju od Ionetsskcg principa, tu se ipak uoceva lelnjA da se kroz taj princip ostvart jeziHo zajednistvo, mada je ttl tefnja uvelikc j ideali:5tii!ka. Za fonetski pravopia se tvrsto vjeruje "de je. to pravepls budulnostt pozvan do "'edlill knJJ.U,vnosL odu" IForl~ri8d pravopis u novim Ikolskim fclliigalUa u H"W.l/.5IWJ~ "Botnjak" 2/1892, br, 22, Sarajevo, 2. juna, sir, 3/. Take u prvom godi~lu "Bcsnjaka' nalazimo i ovaeve reakcije na "kvarenje jezika"; "Medu omladfnom je nastalo veliko natjec.anje u tome, ko IX vi~e da prisvoji tudih obifaja, koli fe vi§{':da nauli izvraccnih i nakazenih receniea i tudjh rijei.'!i, koje tuje od stranaca razne narodnosti, narocitcod onih, kcji islam po eesro govore naskl, ali uvijei:: rskvareno i nakazuo' lSalihaga, Cu.vajmo matennski jc:zik, ~B~njak" 111891. br. S. Sarajevo 30. [ula, str. 1/. A stalna orijentadja rTBo~njaka" je da se tome suprotstavlja, pri ~emu se Ispoljava odvec suog purizam u odnosu na germaruzme:

18)

'1Ne mm.e se upravc vjeruvati, kcllka se [e mno:lina njemacklh rijel!i ukorijenllo U
nd jezikza ova kratkovrijeme, tese upotrebljava, kao da su nage domal3e/SaLilIagat Isio/. Dakle, utica] "lskvarenog jezika" dovodi se u direktnu veza sa austrougarskom ckupacljorn. 19) Up. npr, Mulabdleevc reagovanje na Izostavljanje konsonama h na onim mjestirna gdje an obavezno treba da stcji, opel u vez! sa Zovkinim bi1jdenjem narodnih

8.9. Posto [e Jagiceva odbrana nazivana bosanski jezik u cjelini "u vijernom prijevodu" objavljena u "Bosujaku" 20, zadrzaccmo se i na osnovnim eJementima njegove argumentacije, koja, smatramo, U 'literaruri nije dovotjno objektivno prezentlrana, Prvo. Problem naziva 1.3 jezik u Bosni i Hercegovini svega teli da depolitizira, da ~ llii tog obaveznoga konteksta manipulisanja u vezi s njim. 1 Jagic prije politickih

peklom.23

Drugo. On u vezi s dilemama "srpski iIi hrvatski" iii "bosanski" nastoji pomoci u razrjesavanju jcdnog formalnog spora. 22 Taj spor, na ~lost, u nasim prilikama biva obavczno i u vezi sa nacionalnim as_

pripovljcdaka tEdnem Mulabdic, Izvrrarlje Ilarotinoga gol'Ora, ''Bo~njak" 2/1892, br, 4,Sarajevo 28.janu3r.'l,slr.I-21. AMulabdi&vslaY prema rurctzmimaje, lnace, dosta realan: "Mogao bih sam see! primjetiti; 'eemu b;a~ tcllka buka U obranu samib tursklh rij~i?' Ali me goni neprestance - kakc rekoh . to zlcstajanje, pa makar one i tude bile. Da su se te i joo; mnoge turske rije~i zavukle ova mo. tome niti sam kriv [a, nitl plsac", misli 03 l. Zovka, primj. Dt.. A J. Mulabdit, Isao, str. 2/. Hi: "Sad smo malo progl~Ji oclma, sad znamc malocijeniti svoj zjatni jezlk; sad ga imamo prilikebolje iproucevati. pa ccmu onda tude rijc~i: Ako su pak re rijoci dobile 'pravo gradanstva', kao !:to su mnoge druge n. pro kaliika. sat, amanct, barjak, sijaset itd. onda ih (reba ejegovet! kao svoje" /Mulabdit, !stol. Ovakve realae tdnje, medutim, valje u "Boonjaku" razlikovati ad onih ekstremnih scpararisricklh i krajnje nerealnlh. kakvih Je necspomc bilo. Up. opr. jedno reagcvanje "Bo~njflka" koje odlikuje ba~ takva trdnja i krajnje nenaueno rezonovanje; "Nu, akcjetako, kao ~to mi razumiicmo, onda xnamo, da ce eva] finovnik lmatl pune ruke posla, sa prevodima sa hrvatskog jJi srpskog jezlka na bosanski" !'B~njak" 1/1891, br. 23, Sarsjeve 3. dccembra, srr. 3/. 20) 21) vaucslev Jagic, Nazi.., "bosansd", r'Bo!njak"611896. br. 29, Sarajevo 16:']uI3,
SLr.l.

"Slueajno sc ere deel, da govori fifolog 0 stvari, koj ima da je filolotka. DOlVJlile, da Sf poslufim prilikom pa da 0 njoj sasvim kratko kat-em svoje mnijenje. Nevaram Li se, ova nije prvi put, da se ovdje pretresa pitaoje 0 Da:.:IVU jez:ika rijeljll 'bosanski'. Ovasejcstvar svaki putspominjala i nekir:nprtkorom, kaoda bosanska vlada usvojim slUZbeniw splsima naziv a taj jezik b0S3OSkimsa naopakom nakanom" IJagj~ Naziv
"bosanski', sir. 11. U vezi sa nazivom bosonski Jagic, dalje, We: "Nu, gospodo moja, da pitamo one, S ovim nazivom; ~toJ.ele, da se mjesto njega prihvati, ~uli bismo nazore, koji se sllno jedan drugome protive. K.n:lu Ji Htvatl, da [e taj [ezlk hrvatskl, nastaje slr~na graja medu Srblma, da [e srpski. ] ()bE'31nO"IJagit, Ism/.

22)

koji su nezadovoJjni

23)

IOU znanosti se kombinira, paja take l!inim, Ie se veli: srpskohrvntski. Nu ni tim nije spor svrsen. Kad sam ja taka na sveul:iU'Lus,;,ojaprcdavanja oglasio.l'le'k:oje bbnsao sa prvog mjesta rijeo!:'srpskj' i naplsao 'hrvatski' a zaum 'srpsk.j'/Jagh"!,fsto/.

136 .

Treee. Jagic insistira na trallieij! upotreba n_azivabosanski. jezik Taj naziv se, po njegovom sudu, javlja podobnim Uodnosu na postojecu konfliktnost nazlva "srpski iii hrvatsld' iii 'srpskohrvatsld".21. CeM1o. On kategoricki odbacuje 1.0da se nazivom bosanski upucuje na hilo kakvo 'lokalno narjeCje' iJj "posebnu ortografiju", pa T4'il)v..C'il.\e'Il.a ~Il v..\l~~\l.\... ~"e Vllb\ikac\\e \edlla'cl.O \1 ~kolsk()\ literaturi kao U lijepoj i znanstveno] knjizi pisane uzornim jezikom i to onim, ~to ga Srbi zovu srpskim, a Hrvati hrvatskim", 25

vet

Peto, Bez obzira na naucnu zasnovanost svojih argumenata, Jaglc, medutirn, odvec iskljuCivo eliminise politicku pozadinu zbivanja oko jezika i njegovog naziva.26 . 8.10. Ka lajevi stvarni ciljevi, naravno, nisu bili da bosanskohercegovacku sredinu kao cjelinu 'kulturno j materijalno podigne", kako to stoji u "Bosnjaku" (v. nap. 26), zbog nje same, vec se tu prij~ syega radilo 0 politickim interesima. U tom kontekstu naziv .bosanski jezik u Kalajevorn perlodu bio je izmanipulisan. Takva nominacija, medutim, u istoriji standardnog jezlka u Bosni iHerce-govini ne moze sesagledatavau samo u sklopu Kalajeve politike. To plranjc je komplcksnije naravi, narocito sa aspekta glavnih tokova standardizacionih procesa u Bosni i Hercegovini i unutar srpskohrvatskog jezika kao qeline, Mada je u bili formalne terminoloske

24) "Utakvim prilikama smatram za sasvim opravcano, 'to se raucra uprava zemlje slufi izrazom, koji odgovara uazfvu zemljc, pa p nikato nije izmisllla, Nj. preuavnencet, vet se u 17.li8. vijeku upctrebljavao" IJagit! tsol. 25) I dodaje, kac zakljucak: "Meni je Laujedno najsjajniji dckaz, da tu nema zle eakane pa dokjc sma u tom poglcdu u neprilid - 8 to je u sevezu sa l'Ia§im kulturnim razvitkcm, [cr na~i Ijudi nemaju osobite drfavotvorne sposobnoeti - i dokle se ne slofimc, motam i1.javjti, ne bojeti se nlkakcva prigovcra i ne fele~i ugadni Njeg. preuzcijenosti, koj;=t zna, da ljuhim 5aIJiO lstinu, da potpuno pravo eadl, r;to dill preprijefiLi raspl1l_,_ sh.dbcno svuda UPOlrCbljuje na nufdu ovaj izraz. Ovo je moje mnljenje" (Jagi~/slOl.
A ta polili~ka po za dina vidljiva jc u uvodnoj napomenl Redakcije, datoj prije J8g~-::evoga teksta, u kojoj, lzmedu nstalcg.atojl lovo: ~AzdEozajednilk.i Iinancijalni ministar edabire b8~ naziv'bosanski', Da zaprijed spor lzmedu jednlh, koji su Hrvatl, i drugih, koji su 5rbi, spor, kojije zapoceo u Hrvatskcj i Srbiji, lese prenic i na (10 DMC domovine. A nama IJ ovtm prifikama ne bi ni3:ta moglc tofiko ~kodi.i, k.oliko ovako beskrmstan spor, ad kojega bi same neko Ereti lmeo koristi. To je mlnlstar htio priplije~itl.jer on nastoji svim stlama, da nas kulturno i materijatnu podigne te da ufvrsti u nas blagostanje" /Jagit, /$tQ/.
1

26)

137i

prtrode, ono u nasim prilikama odrazava dublje i M~re istorijske korjene jezicke evolucije vezane ne same za kulturnu genezu Muslimana vet i za standardnojezicke procese unutar srpskohrvatskog jezika. Jer pitanje bosanskogjezika odslikano kroz prizmu Katajevoga perioda u 80sni i Hercegovini same je istorijski fragment jedne kompleksnije kultumoistorijske naslijedene pojave, koja je u jednom periodu austrougarske vladavine lskonsrena u politicke svrhe. Stoga nju valja studioznije, cjelovitije i objektivnije sagledati u istoriji standardnojezickih procesa na prelazu iz XIX u XX vijek,

138