- SLIKARSTVO - TEHNOLOGIJA I TEHNIKE - Painting - Technologies And Techniques 1.

UVOD U TEHNOLOGIJU Slikarska tehnologija govori o slikarskim materijalima, njihovim svojstvima, načinu obrade, pripremi i upotrebi. Metode i postupci nastajanja likovnog djela bili su kroz povijest vezani uz majstorske radionice. Zanatska udruženja rimskih umjetnika nazivaju se collegia. Ona kasnije prelaze u cehovska udruženja.Kako je prema legendi sveti Luka naslikao prvu ikonu- prikaz bogorodice sa djetetom, zbog čega je postao patron slikarstva i umjetnosti, prva cehovska udruženja dobivaju ime po sv. Luki. Majstorske radionice su do 14. stoljeća vodili kipari. Prvi slikar koji je postavljen na čelo majstorske radionice bio je Giotto. Rubens (16.-17. stoljeće) je imao najbolje organiziranu majstorsku radionicu u kojoj je izrada slika bila organizirana u fazama. Na renesansnim gravurama mogu se vidjeti postupci pripreme materijala i faze nastajanja umjetničkog djela, kao što su : - trvenje (ribanje) boje - pravljenje crtaćih kreda - crtanje, podslikavanje, slikanje - lakiranje (verniranje) - pozlaćivanje Izbor tehnike i metodologija rada bio je karakterističan za određenu školu. Prepoznavanje autora (majstora) slike zasniva se na analizi gradnje slike, specifičnim metodama, materijalima karakterističnim za određene radionice (škole). Oblik, veličina, ujednačenost finoće zrna pigmenata, koje su u radionicama često sami slikari pripremali, pomaže da se i na osnovu takvih analiza može suditi o majstorskim radionicama i autorima slikanog djela. Na primjer, olovno bjelilo, jedini bijeli pigment koji se koristi do 19. stoljeća, proizvodio se različitim postupkom u Italiji i Nizozemskoj zbog čega se u analizama razlikuje. Leonardo da Vinci je osnivač prve slikarske škole-akademije. U Milanu je 1494. godine osnovao školu pod nazivom ACCADEMIA VINCIANA. Vasarijeva ACCADEMIA DI DISEGNO osnovana je u Firenci 1563. godine. U 17. stoljeću, umjesto majstorskih radionica edukaciju preuzimaju akademije. Trgovina slikarskim materijalom raste. Industrijska proizvodnja slikarskih materijala započinje tek krajem 18. stoljeća. William Perkin je 1856. godine slučajno, tržeći sintetski qininsintetizirao prvu umjetnu organsku boju -mauvein. Alizarin, boja koju sadrži korijen broća, proizveden je 1868. godine sintetskim putem. Od tada su proizvedeni mnogi sintetski materijali (pigmenti, veziva, smole proizvedene procesom polimerizacije) koji su zamijenili klasične materijale. Danas umjetnik sam traži slikarsku tehniku i specifičan likovni izraz, zato mora steći teoretsko i praktično znanje i iskustvo. Tehnološki postupci gradnje slike danas su olakšani novim materijalima i modernijom tehnologijom klasičnih materijala kao i mogućnošću nabave kvalitetnih gotovih slikarskih materijala. Poznate evropske tvornice slikarskih materijala su: WINSOR & NEWTON- Engleska , PELIKAN – Njemačka, TALENS – Holandija, LEFRANC & BOURGEOIS Francuska, FABRIANO – Italija, MAIMERI – Italija, KREMER – Njemačka, FABER CASTELL – Njemačka, LUKAS – Njemačka, HOLBEIN - Holandija 1 Slika se sastoji od podloge na koju je vezivom nanesena boja. Podloga se sastoji od nositelja slike i osnove ( preparacije, grunda). NOSITELJ slike + OSNOVA (preparacija) = PODLOGA Površinu na kojoj se može slikati zovemo nositeljem slike. Stoljećima se pored zidne površine koristilo drvo, a u 16. stoljeću glavnu ulogu preuzima platno. Nositelji slike su

različite vrste papira, metali , staklo, keramika, plastične mase itd. Najranija slikana djela na neobrađenim kamenim površinama spilja u sjevernoj Španjolskoj i južnoj Francuskoj ostala su sačuvana i do danas jer su bila zaštićena od vremenskih i mehaničkih utjecaja. Želja za trajnim ukrašavanjem dovodila je do spoznaje da je potrebno pripremiti površinu za slikanje kako bi rad na njoj ostao duže sačuvan. Svi materijali podliježu promjenama zbog promjene temperature, djelovanja vlage, agresivnih plinova u zraku koji s vlagom stvaraju kiseline koje oštećuju materijale. Promjene temperature su postepene i uglavnom u području elastičnosti nositelja. Puno više djeluje različita vlažnost, i to različito na različitim materijalima. Drvo se na vlazi širi, platno se skuplja, metali korodiraju. Zbog različitog reagiranja i zaštite, potrebno je nositelje slike na adekvatan način pripremiti. Obrada površine nositelja u nekoliko slojeva zove se OSNOVA (preparacija, grund). Osnova fizički djeluje kao posrednik između nositelja i slikanog sloja i tako osigurava stabilnost sloja boje. Osnova štiti nositelja slike od vanjskih utjecaja, od veziva iz boje (naročito ulje s vremenom oštećuje nositelja slike), a ujedno omogućuje bolje i čvršće vezivanje slikanog sloja. Osnova ima i estetsku ulogu, oplemenjuje površinu nositelja i u optičkom smislu djeluje na oslikani sloj, utječe na teksturu i efekt boje na završenom djelu. Osnova se sastoji od punila (filera) i veziva. Koriste se četiri vrste veziva: tutkalo, ulje, emulzije (mješavine tutkala i ulja), a u današnje vrijeme disperzije akrilnih smola. U srednjovjekovnom slikarstvu u Italiji, kao punilo se koristio gips (tal. gesso=gips) koji je po sastavu kalcijev sulfat. U Nizozemskoj je to bila kreda koja je po sastavu kalcijev karbonat. Preparacija je bila pripremljena s tutkalom uz možda malu količinu bjelila zbog povećanja refleksije svjetla. Ova preparacija (gesso) bila je pogodna za dasku. U početku se koristila i za platno. Kako je bila nedovoljno elastična, manje je odgovarala fleksibilnom platnu. Debeli sloj ove preparacije omogućuje brušenje i poliranje kako bi se dobila glatka površina potrebna za nanošenje zlatnih listića. Bjelina podloge doprinosila je luminoznosti cijele slike. U 16. stoljeću počinju se koristiti tamne preparacije, obično crvene ili smeđe, koje zahtijevaju novu tehniku slikanja, svjetlo na tamnom umjesto tamnog na svijetloj podlozi. Boja preparacije imala je estetsku funkciju u području sjena ili polutonova koji su ostajali nepokriveni bojom ili lazurno obojeni, pa je boja preparacije utjecala na finalni izgled dijelova slike. Upotrebom platna kao nositelja slike počinje se koristiti elastičnija polu-uljena ili emulzijska preparacija. Danas se sve više koriste gotove preparacije na bazi smola disperziranih u vodi. Zbog tradicionalnih razloga često se prodaju pod nazivom gesso. 2 Podloga slike sa slojevima boje čini čvrstu cjelinusliku. PODLOGA + BOJA = SLIKA Slika 1.1 .Pojednostavljena tehnološka gradnja slike 1 - lak 2 - bojeni sloj 3 - preparacija, 4 - impregnacija 5 - nositelj slike Boja se sastoji od veziva i pigmenata. VEZIVO + PIGMENTI = BOJA Boja je sastavljena od obojenih pigmenata povezanih vezivom. Konzistencija boje potrebna za slikanje prilagođuje se dodatkom isparljivih tekućina kao što su voda, terpentin, različiti slikarski mediji. Uzajamna svojstva ovih komponenata utječu na konačni izgled slike. Veziva djeluju kao sredstva koje prenosi pigmenate na određeno mjesto na slici, povezuje ih međusobno u film i s podlogom. Veziva su specifična za svaku slikarsku tehniku. U akvarelu

je to gumiarabika, u temperi različite emulzije, u uljenoj tehnici sušivo ulje, u akriliku disperzija akrilne smole. Svojstva veziva utječu na karakter slike. Grci, Rimljani i druge drevne civilizacije koristili su vosak kao vezivo. Enkaustika je tehnika u kojoj je vosak vezivo. Pigmenti pomiješani arapskom gumom (gumiarabikom) ili tragant gumom i razrijeđeni vodom koriste se od davnih vremena za slikanje na papiru, svili, pergamentu. U srednjem vijeku koristi se jaje u tehnici jajčane tempere do 15. stoljeća, kada počinje upotreba lanenog ulja kao veziva u uljenoj tehnici. U naše doba koriste se sve više disperzije akrilne smole koje s različitim akrilnim medijima i punilima daju neograničene mogućnosti. 2. PLATNO Proizvodnja tekstila, uvjetovana primarnim čovjekovim potrebama da se zaštiti od hladnoće, datira od početaka civilizacije. Pamuk, vuna, lan, svila upotrebljavaju se još u drevnom Egiptu. U Kini se proizvodnja svile spominje 3000 godina p. n. e., a slikanje na svili koristi se od početka 7. stoljeća. U srednjem vijeku koristi se dekorativno slikanje na platnu i konačno u 16. stoljeću platno postaje nositelj štafelajne slike. Razvojem uljenog slikarstva platno postaje najčešći nositelj slike. Platno kao nositelj slike u evropskom slikarstvu ulazi u upotrebu oko 1500. godine. Pored obrađene zidne površine do tada se najviše upotrebljavalo drvo. Živa struktura platna i refleksija svjetla na samom zrnu platna omogućuje 3 igru svjetla na neravnim površinama pa platno postaje nezamjenjiv element slike, više nego drvo. Veća upotreba platna od početka 16. stoljeća objašnjava se mogućnošću upotrebe većih formata i lakše pokretljivosti platna u odnosu na drvo. Struktura, odnosno način tkanja osjetno varira s epohama i školama. Struktura je određena debljinom niti, gustoćom niti pri tkanju (prozračnošću tkanja) i vrstom veza. Za neke škole i epohe utvrđene su specifične strukture. Struktura tkanja pomaže u datiranju i lokaliziranju slike. Tekstura tkanja je određena načinom veza. Struktura određuje karakter slikane površine. Kad se platno nalazi na drvu kao nositelju slike, preparacijom se pažljivo prekriva struktura platna. Zbog raspucavanja i krivljenja drvenih dasaka, drvo se često prevlači tankim lanenim ili konopljinim platnom koje fizički odjeljuje slikani sloj od drva. Kroz povijesni razvoj slika na platnu, opisane su slike na finom lanenom platnu, kao i slike vidljive s dvije strane, oslikane na vrlo finom lanenom platnu ili na svili. Tehnika slikanja bliska je tehnici koja se koristila za bojanje tekstila za zastave. Na vrlo finom lanenom tkanju slikalo se tutkalnim bojama na slabim ili nikakvim preperacijama. Zbog plijesni i ljuskanja slike su jako propale. Čisto laneno tkanje fine strukture koristilo se do pojave gustog kosog tkanja paralelnih dijagonalnih linija koje je tipično za venecijansko slikarstvo 16. stoljeća, a posebno s teksturom kao riblja kost (često je bilo upotrebljeno čvršće konopljino tkanje). Izrazito neravna struktura ovih tkanja korištena je za pastozno slikanje na obojenim preparacijama. Da bi površina dobila posebnu strukturu koristili su talijanski slikari 17. stoljeća platna tkana vrlo labavo (tkanja labavih čvorova) na koja su preparaturu nanosili slikarskom lopaticom. Premazana površina dobivala je strukturu koja je opisana kao “popločavanje” -podna struktura. Struktura je zavisila od recepta ateljea kojim se ističe zrno koje daje prepletanje niti. Ova vrsta podloge sreće se i u 18. i 19. stoljeću kod slikara na sjeveru Evrope. Kod mnogih slika slikanih na takvoj podlozi uočene su male pukotine uz niti zbog rada podloge. Preparacija se često odvaja ostavljajući male kvadratne rupe koje odgovaraju prostoru između niti. Deblji materijal su posebno tražili i njemački ekspresionisti. Koristili su i jutu koja je po kvaliteti lošiji materijal. Finija i gušća platna

koriste se od sredine 18. stoljeća. U upotrebi su platna tkana tvornički. Zbog načina predenja, gustoće i zategnutosti niti pri tkanju preparacija na njima ne leži u međuprostorima između niti, nego samo na vrhu, što često uzrokuje propadanje slikanog sloja. U 19. stoljeću počinje upotreba pamučnog platna. U novije vrijeme koriste se platna od modernih sintetičkih vlakana, kao što su poliamidi (nylon, perlon) i poliakrilonitrilna vlakna u kombinaciji s biljnim vlaknima. Odlikuju se velikom čvrstoćom, dimenzionalnom stabilnošću, otpornošću na svjetlo, kemikalije, vodu, plijesni i insekte. 2. 1. VRSTE TKANJA PREMA NAČINU VEZA Tkanine se sastoje od dva sustava niti međusobno isprepletenih pod pravim kutom po pravilima veza. Uzdužne niti su osnova, a poprečne niti su potka. Predenjem najmanje tri vlakanca nastaje nit, a končanjem dvije ili više niti konac (pređa). Predenje je uvijanje vlasastih vlakana malih duljina uz istodobno istezanje u niti vrlo velike duljine, određene čvrstoće, rastezljivosti, elastičnosti, što ovisi o vrsti i uvijenosti vlakana. 1 - vlakno 2 - jednonitna pređa 3 - dvonitna pređa 4 - četveronitna pređa 5 - šesteronitna pređa Slika 2.1 Šesteronitna pređa (konac) 4 Najgušća tkanja dobivaju se iz čvrsto predenih niti čiste i odabrane lanene, konopljine a danas i pamučne pređe dugih vlakanaca jednostavnim prepletom niti potke i osnove. 2.1.1. Platneni vez Platneni vez ili ukršteni preplet je najstariji i osnovni način veza koji se sastoji u pravilnom prepletanju jedne niti osnove i jedne niti potke. Ovaj vez daje mirnu, karakteristično zrnastu teksturu, jednaku na licu i naličju platna. Ovaj način veza s velikim brojem prepleta izvrsno prima i veže preparaciju i daje čvrstu i stabilnu podlogu. Varijante ovog veza su: Panama vez (rimsko tkanje) koji nastaje prepletanjem dviju niti osnove i dviju niti potke. Zbog manjeg broja prepleta platno je glađe, a zrno tkanja šire i rjeđe. Zrnčasti vez nastaje prepletanjem niti osnove, koje se sastoje iz dvije niti tijesno povezane jedna uz drugu, s nitima potke koje su sastavljene od jedne niti. Može biti i obrnuto. Kod ovakvog načina veza platno se nejednolično steže i isteže. Jedrovina je jako čvrsto tkanje, veće debljine. Niti osnove i potke nisu jednonitne, nego su složene od više niti (3,4 i više) čvrsto smotanih u jednu. Poznata je lanena i konopljina jedrovina. Slika 2.2 Ukršteni preplet na različitim vrstama lanenog platna 2.1.2. Dijagonalni vez- keper vez Keper vez nastaje kad niti osnove i potke pri prepletu čine pravilne preskoke pa nastaje gusto koso tkanje paralelnih dijagonalnih linija kod kojeg lice i naličje platna imaju različitu teksturu. Ako se pravilno izmjenjuju nizovi uzlaznog i silaznog dijagonalnog veza nastaje tekstura koja izgleda kao riblja kost . Platna tkana ovim vezom imaju čvršću i grublju površinsku teksturu zbog koje su pogodna za slike većih dimenzija. 5 Slika 2.3 Vrste veza: platneni vez-1 i 2( zrnčasti vez), keper vez-3 U dobrom slikarskom platnu zrno ima oblik malih jastučića koje čine niti osnove. Današnja strojna tvornička platna često su “sitasta” (rijetko tkana). Kod njih niti osnove podižu pri prepletu deblje ali mlohavije niti potke koje čine četvrtasto zrno. Takvo zrno pri slikanju kistom struže i nanos nije jednoličan. Sitasta tkanja uzrokuju pojavu “zvjezdica” na tutkaljenom i prepariranom platnu.

2.2. STARENJE PLATNA Sve vrste biljnih vlakana građene su od celuloze. Osim celuloze biljna vlakna sadrže i lignin u drvenastim sastojcima vlakana, vosak, škrob, šećer, bjelančevine. Sve primjese, osim voska, negativno utječu na trajnost platna. Preradom, češljanjem i ispiranjem uklanjaju se drvenasti sastojci kao i prirodne ljepljive materije. Time se povećava kvaliteta platna. Celuloza je po sastavu polisaharid (ugljikohidrat) formule (C6H10O5)n u kojoj su molekule D-glukoze (ostaci molekula) povezane u lance koji čine molekulu celuloze. Jedna molekula sadrži od 6000 do 12000 jedinica /C6H10O5, ostataka glukoze/. Lanci su u celuloznim vlaknima paralelno razmješteni i povezani vodikovim vezama što celuloznim vlaknima daje posebnu čvrstoću. Celuloza ima svojstvo higroskopnosti, upija i otpušta vlagu i prilagođuje je vlazi okoline. Količina vlage u vlaknu u standardnoj atmosferi (relativna vlažnost zraka 65%, a temperatura 200C) različita je za različite vrste vlakana, npr. pamuk 8,5%, lan oko 12%, poliamidna vlakna 4,5%. Primanjem vlage vlakna postaju deblja (bubre), ali se skraćuju i platno se skuplja. Poznato nam je kako je teško odvezati vlažan uzao. Otpuštanjem vlage vlakna se izdužuju, a time i platno. Širenje i skupljanje izaziva u nitima napetost odnosno “rad”. Kao i svaka organska tvar platno pod utjecajem vlage trune i raspada se. Više propada kad sadrži više drvenastih materija. Platno starenjem postaje manje elastično (manje pružno). Do umora i starenja tkanja dolazi zbog neprekidnog mijenjanja napetosti uzrokovane istezanjem i utezanjem. Celuloza biljnim vlaknima daje svojstvo izgaranja. Celulozna vlakna lako izgaraju i daju vrlo slab miris sličan zapaljenom papiru. Svila je po sastavu bjelančevina, brzo se ugasi ostavljajući sitne kuglice uz neugodan miris sličan zapaljenom perju. Sintetsko vlakno gori jakim plamenom, tali se i pretvara u smolu. 2.2.1. Raspad celuloznih vlakana Uzrokovan je oksidacijom celuloze, djelovanjem kiselina, razvojem mikroorganizama (bakterija i plijesni). Bakterije razaraju celulozu u lužnatoj sredini, a plijesni u kiseloj. I jednima i drugima treba vlaga. Mikroorganizmi u vlazi napadaju i vezivo. Najpodložniji su djelovanju mikroorganizama: tutkalo, kazeinska tempera, jajčana tempera, emulziona tempera, ulje, damar, mastiks, kolofonij i sintetičke smole. Mikroorganizmi najčešće napadaju sliku na platnu s poleđine i penetriraju u svaki sloj slike. U vlažnom okruženju tutkalo i platno počinju bubriti i idealna su sredina za razvoj gljivica koje uništavaju vezivo u preparaciji i slojevima boje. Slojevi postaju porozni, manje elastični, osjetljivi na promjenu vlage, mijenjaju boju. Molekula celuloze je polisaharid u kojoj su ostaci molekula glukoze povezani vezom (-C-O-C-) koja nastaje prilikom povezivanja molekula glukoze uz oslobađanje vode. Suprotan proces je hidroliza koja se dešava u kiseloj sredini uz prisustvo vodikovih iona H+. Ova eterska veza puca, platno postaje krto i lako se raspada. Kiselinski 6 oštećena celuloza naziva se hidroceluloza. Hidroceluloza se sastoji od smjese više ili manje hidrolitički razgrađene celuloze. Svaki ostatak glukoze u molekuli celuloze ima primarnu alkoholnu grupu -CH2OH koja se može oksidirati u karboksilnu grupu -COOH (karakterističnu za organske kiseline) iz koje se oslobađa vodikov ion H+ koji izaziva raspad molekula celuloze. Oksidacija je brža u prisustvu tragova metala, posebno željeza, koji djeluju kao katalizatori u procesu raspadanja, ili sikativa (spojevi kobalta, mangana, olova) koji daju perokside koji su činitelji oksidacije. Oksidacijom celuloze nastaje oksiceluloza koja pokazuje smanjenu čvrstoću. Pored atmosferskog kisika, oksidacijski utjecaj ima i elektromagnetsko zračenje vidljivog i

ultraljubičastog dijela spektra koje dovodi do fotooksidacije. Dok kisik ulazi (penetrira) u sve dijelove slike, UV i vidljivo svjetlo djeluju na vanjskoj površini. Platno se od foto-oksidacije može zaštititi UV filtrima. Raspadom celuloze tkanina postaje trošna, tamni, gubi elastičnost i otpornost, sve više puca. Debele i guste niti pokazuju veću otpornost. Miješana platna su slabija i manje otporna. Prašina apsorbira vlagu i pospješuje raspad tkanine i boje. Impasto nanosi na kojima se prašina više taloži naročito su izloženi propadanju. Naročito ulje starenjem štetno djeluje na platno. Ulje se suši godinu i više, a starenjem zbog umrežavanja molekula postaje krto. Slobodne masne kiseline iz ulja dovode do razgradnje celuloze. Vlakna koja su u dodiru s uljem postaju krta i tamna. Raspadaju se sama od sebe. Laneno platno je najotpornije na utjecaj ulja. Što platno sadrži više drvenastih sastojaka to je manje otporno. Nepročišćena ulja, ulja dobivena toplim prešanjem i sporo sušiva ulja više oštećuju platno. Ako je platno impregniranjem i prepariranjem dobro zaštićeno od direktnog kontakta s uljem, trajan je nosilac slike što dokazuju i platna starih majstora stara nekoliko stotina godina. O u prisustvu metala ubrzan je raspad cel.vlakana(lijevo) ; staro platno podliježe raspadu pod utjecajem ulja 2.2.2. Ponašanje tekstilnih nositelja Kod velikih slika na platnu može se vidjeti da se za vlažnog vremena opuste (olabave), a kad je suho vrijeme s manjom relativnom vlažnošću zraka napnu se (nategnu). Pripremljeno kao nosilac slike, platno se ponaša drugačije nego kad nije obrađeno. Sama činjenica da je nategnuto na okvir i često u vlažnim uvjetima, kao i slabljenje niti zbog brušenja čvorova koji na vlazi bubre, mijenja njegovu snagu reagiranja. Slikani sloj praktično je neosjetljiv na vlažnost za razliku od platna koje je jako osjetljivo. Dok se platno djelovanjem vlage steže (tvorničko platno steže se više po dužini), osnova se rasteže jer je sastavljena od tvari koje na vlazi bubre kao što su tutkalo, kreda, bolus. Ispitivanja su pokazala da se neobrađeno platno porastom relativne vlažnosti od 20-95% utegne za oko 6.5%, dok se platno impregnirano tutkalom (zbog bubrenja tutkala) isteže za 1.5-5%. Preparacija i bojeni sloj čine masu, tvrđu i manje elastičnu od platna, lomljivu i izloženu 7 promjenama napona. Ova nepodudarnost svojstava zbog različite elastičnosti i higroskopnosti uzrok je brojnim oštećenjima na slici zbog gubljenjem snage ljepljivosti između slojeva slike. Pravilnom pripremom platna za nositelja slike povećava se trajnost platna. Impregniranjem tutkalom (tutkaljenjem) smanjuje se utjecaj vlage na platno, bolje je prihvaćanje preparacije (osnove), a istovremeno se smanjuje oksidiranje tkanja (uzrokovano i djelovanjem ulja ako je bilo korišteno u preparaciji ili sloju boje). Pravilnim natezanjem platna, tutkaljenjem toplom tutkalnom otopinom (ne mlakom) da se tutkalo ukotvi u strukturu platna, pravilnim prepariranjem, ova se suprotna ponašanja platna i osnove smanjuju. Stabilnost se povećava odležavanjem prepariranog platna najmanje godinu dana prije slikanja. Mjere za usporavanje neizbježnog procesa starenja sastoje se u osiguravanju što povoljnijih i ravnomjernijih klimatskih uvjeta, za platno 180C i 50-60 % relativne vlažnosti. Treba izbjegavati vlažne zidove na kojima su slike obješene, kao i nepropusne zidove na kojima se može pojaviti kondenzirana vlaga. Prepariranom platnu više šteti vrućina nego hladnoća. Za vrućeg vremena vlakna se istegnu i platno poveća površinu. S druge strane preparacija i premazi boje se stežu. Zbog ovih suprotnih ponašanja dolazi do napetosti i pucanja materijala. 2.3. VRSTE TEKSTILNIH VLAKANA Tekstilna vlakna se razlikuju po građi i svojstvima. Vlakna pamuka Vlakna lana Vlakna vune Vlakna

svile Slika 2.5 Izgled tekstilnih vlakana pod mikroskopom Lan Dobiva se iz stabljike lana, biljke iz porodice Linum (lat. Linum usitatissimum). Dužina lanenih vlakanaca je 40-70 cm. Preradom se odvajaju duga lanena vlakanca od kratkih. Vlakance lana je građeno od 10-20 stanica koje imaju oblik prizme, a dužinu 2-4 cm. Stanice u vlaknu su međusobno povezane koljenicama. U sredini vlakanca je kanal. Pri upredanju novog vlakna u nit nastaju zadebljanja karakteristična za lan. Niti lana su okrugle, nikada nisu spljoštene kao kod pamuka. Laneno vlakno je vrlo tanko, relativno mekano i elastično. Glavni sastojak lanenog vlakna je celuloza zbog koje je platno higroskopno. U normalnim okolnostima sadrži 12% vlage. Primanjem vlage vlakna postaju deblja, kraća i čvršća. Otpuštanjem vlage istežu se i postaju duža. Laneno platno je najelastičnije i najbolje podnosi “rad platna”. Najfinije vrste lanenog platna su svijetle srebrnastožute boje. Najčešće je zelenosive boje. 8 Konoplja Konoplja (lat. Canabis sativa) je dvodomna biljka. Muška konoplja bjelica daje mekše i elastičnije vlakno od ženske konoplje crnice. Stanice koje izgrađuju konopljino vlakno su višekutnog oblika. Kanal u sredini vlakna je širok i iznosi trećinu presjeka. Konopljino vlakno je duže (1,5-2 m), drvenastije i dlakavije od lanenog. Konopljino platno je zato čvršće, izdržljivije, ali manje elastično. Najkvalitetnije konopljino platno je srebrnastosive boje, zelenožute boje je srednje kvalitete, a smeđe vrste su najlošije. Poznata je talijanska konoplja iz Bologne svijetlosive boje i sivozelena iz Ferrare. Tkana keper vezom, ova konopljina tkanja su čvršća od lanenih zbog čega su im Venecijanci davali prednost pred lanenim tkanjem. Juta Dobiva se iz stabljike biljke jutovac (lat. Corchorus capsularis) koja uspijeva u vlažnim tropskim krajevima Indije.Duljina vlakana je 2-3 m, a osim celuloze sadrži dosta lignina pa je vlakno drvenasto, tvrdo, puno dlačica i hrapavo. Nije elastično, brzo se istroši i raspada. Platna srebrnaste boje su najkvalitetnija jer su najmekanija. Žute i smeđe vrste su lošije kvalitete. Djelovanjem svjetlosti juta tamni, postaje smeđe boje, lako se raspada. Pamuk Pamuk se dobiva iz sjemenskih dlačica biljke pamučike (lat. Gossipium). Po sastavu je skoro čista celuloza. Dužina sjemenskih dlačica iznosi 2050 mm, a sastoje se samo od jedne stanice, spljoštene i svrdlasto zavijene. Boja pamuka je svijetložućkasta ili bijela. Izbjeljuju se pamučna vlakna, a ne platno jer bijeljenjem platno postaje manje elastično. Pamuk nema dovoljnu elastičnost. Kad se istegne, ostaje labavo, zato se ne preparira preparacijama koje sadrže vodenu otopinu tutkala. Nakon sušenja se istegne više nego preparacija pa dolazi do pucanja preparacije. Koristi se za manje formate. Danas se na inozemnom tržištu mogu nabaviti kvalitetna i čvrsta pamučna platna. Kod miješanih tkanja osnova se sastoji od niti lana ili konoplje, a niti pamuka čine potku, ili obratno. Zbog nejednakog stezanja i rastezanja može doći do pucanja preparacije pa ovakva tkanja nisu pouzdani nositelji slike. Svila Svileno vlakno je proizvod dudovog svilca koji se hrani lišćem duda (bijele murve), a omotava se i do 1000 metara dugom niti slijepljenom sericinom koji se otapa u vrućoj vodi. Vrlo je glatko i elastično. Po sastavu je bjelančevina fibroin pa izgaranjem daje miris sličan zapaljenom perju. U evropskom slikarstvu se rijetko koristi. svilena pređa sirovi lan u rolama 9

2.4. OKVIRI Zbog nedovoljne čvrstoće i stabilnosti platno se uvijek mora nategnuti i pričvrstiti na drveni okvir. Do 18. stoljeća okviri su pravljeni od četiriju letvice preklopljenih na krajevima i spojenih čavlima. Napetost platna koja s vremenom slabi nije se mogla podešavati pa su uvedeni u upotrebu klinasti okviri. Okvir je građen na principu utora i čepa. Čep jedne letvice ulazi u utor druge, a u male usječke pri čepu i utoru ulažu se drveni klinovi. Zabijanjem klinova letvice se razmiču, napetost platna se povećava, a klinovi održavaju čvrstoću kutnog sklopa. Da platno ne bi nalijegalo na okvir za vrijeme pripreme (tutkaljenja, brušenja i prepariranja) i trajanja slike, letvice se na licu stanjuju za 3-4 mm ili se koristi zaobljeni okrajak koji se naziva istak. Vanjski i unutarnji bridovi moraju biti zaobljeni da ne oštete platno. Kod okvira većih dimenzija, sa stranicama dužim od 1 m, zbog veće čvrstoće okvira koristi se puna debljina letvica pa se istak pravi posebno i spaja na vanjske bridove letvica. Letvice su od mekanog, odležanog, dozrelog drva, pravilnih godova (jelovo ili omorikino drvo je najčešće). Sve četiri okvirne letvice trebaju biti rezane iz iste daske da jednako “rade”. Drveni klinovi se prave od tvrdih vrsta drva (orahovo, hrastovo, bukovo drvo). Klinovi trebaju biti pravilno uloženi. Klin hipotenuzom treba ležati na unutarnjem bridu priležeće letvice kako bi mogao prenijeti silu na čep letvice, potisnuti ga iz utora i razmaknuti letvice. Slika 2.6 Polaganje drvenih klinova u okvir (pravilno); kliješta za napinjanje platna 2.4.1. Francuski klinasti okvir Horizontalne letvice na krajevima imaju čepove, a vertikalne utore. Spojeni okvir na licu ima dijagonalan spoj od 45O, a na naličju okvira spoj je pravokutan. Francuski okvir je idealan za okvire s letvicama do 70 cm dužine. Slika 2.7 Ugaoni sklop francuskog okvira (izgled s lica i naličja) 2.4.2. Patentni klinasti okvir 10 Koristi se za srednje formate do 1 m. Letvice se prave industrijski, a svaka letvica ima na svom kraju utor i čep u koje ulazi čep i utor priležeće letvice. Spoj letvica na licu i naličju okvira čini kut od 450. Kod okvira s dužinom letvica do 1 m potrebna je središnja letvica koja će spriječiti uvijanje napetog okvira. Tutkaljenjem dolazi do napetosti u platnu koju okvir mora izdržati. Širina i debljina letvi ovisi o dimenzijama okvira. Slika 2.8 Ugaoni sklop patentnog okvira (1-čep, 2-utor, 3-usječci za klinove, 4-istak) 2.4.3. Dvojni klinasti okvir Daje još čvršći okvirni sklop koji se sastoji od dvostrukog čepa i utora. Pogodan je za okvire većih dimenzija. Zbog stabilnosti kod ovih okvira potrebne su dvije ukrštene pomoćne letvice ili pomoćne letvice svakih 70 cm u oba smjera. Slika 2.9 Ugaoni sklop dvojnog klinastog okvira Dimenzije okvirnih letvi (prema V. Hudolinu) Dužina duže okvirne letve /cm Širina letve /cm Debljina letve /cm do 60 4,0 do 4,5 2,2 od 60 do 100 4,5 do 7,0 2,2 od 100 do 160 7,0 do 9,0 2,5 od 160 i više 12,0 do 16,0 2,5 do 3,2 Na slici 2. 10 vidi se značaj pravilno odabranih dimenzija okvirnih letvi zbog skupljanja platna nakon tutkaljenja Nedovoljno široke i debele letve okvira ne mogu izdržati napetosti zbog skupljanja platna nakon sušenja tutkala. Okvir će se izvitoperiti. Impregnacija platna disperznim premazom dovodi do manjeg zatezanja platna. 11 Slika 2. 10 Ravni i izvitopereni okvir nakon obrade platna Suvremeni okviri sa metalnom pomičnom konstrukcijom, bez klinova 2.4.4. Napinjanje platna na okvir

Platno za slikanje najčešće ima gramaturu 300-400 g/m2. Močenjem platna u vodi potrebno je ukloniti apreturu s platna. Napinje se suho platno. Mjerenjem dijagonala treba prekontrolirati jesu li okvirne letvice spojene pod pravim kutom. Spoj letvi se učvrsti kako se prilikom napinjanja platna okvir ne bi deformirao. Klinovi u ovoj fazi nisu u funkciji pa se vade, a ulažu se kad je platno pripremljeno. Platno se reže tako da sa svake strane okvira ostane 3-3,5 cm za prijevoj. Slika 2. 11 Faze napinjanja platna na okvir Za natezanje (napinjanje) platna koriste se tapetarski čavlići dugi oko 2 cm. Ne smiju se koristiti čavlići koji rđaju. Danas se za napinjanje platna češće koristi pištolj. Slika 2. 12 Otvoreni i prekriveni ugaoni prijevoj platna Pri napinjanju platna na okvir treba postići da platno bude jednolično napeto, a niti osnove i potke trebaju biti paralelne s okvirnim letvama. Platno ne smije biti previše napeto da se ne pocijepa. Treba imati na umu da se tutkaljenjem i prepariranjem platno još zateže. 12 2.4.4. Sheme napinjanja platna na okvir Najčešće se koristi unakrsno napinjanje platna. Platno se učvrsti po sredini letvi provizornim čavlićima (ne do kraja zakucanim radi moguće korekcije). Na udaljenosti 3-4 cm (ovisno o veličini okvira) s lijeve i desne strane provizornog čavlića zakucavaju se čavlići po shemi. Udaljenost čavlića je 4- 8 cm ovisno o veličini okvira. Slika 2. 13 Sheme faza napinjanja platna Pri napinjanju platna treba paziti da čavlići leže na istim nitima osnove i potke. Prijevoj platna se prilikom napinjanja zateže iz sredine platna ali istovremeno i prema kraju letve. pobakreni čavlići širokom glavom kliješta za napinjanje platna 2.5. IMPREGNIRANJE PLATNA Poslije natezanja platna na okvir, platno se impregnira (prožima, natapa) najčešće otopinom životinjskog tutkala zbog čega se postupak naziva i tutkaljenje. Tutkaljenjem se niti platna zaštićuju od djelovanja veziva koje prodire iz boje ili preparacije (ulje u direkrnom kontaktu s platnom najviše oštećuje platno). Sloj tutkala mora biti zatvoren i gust, u obliku tanke elastične membrane kako bi štitio niti platna. Tutkalo učvršćuje platno i smanjuje utjecaj vlage na platno jer se na vlazi ponaša suprotno od platna. Dodatkom alauna (stipse) ili formalina tutkalo postaje manje osjetljivo na vlagu. 13 Za tutkaljenje se koristi topla tutkalna otopina koncentracije 6-7% koja se nanosi ujednačenim potezima, najčešće samo u jednom nanosu. Zagrijana tutkalna otopina (ne više od 500C) zbog niže viskoznosti penetrira u niti platna, prožima ih i štiti od utjecaja veziva iz boje i preparacije. Da tutkalo ne bi potpuno namočilo niti platna i previše ih nakon sušenja ukrutilo, platno se može prethodno navlažiti hladnom vodom. Kad se stegne, na još mokro platno spužvom se nanosi vruća (oko 500C) otopina kvalitetnog kožnog tutkala nešto jače koncentracije (oko 9%). Nanose se tri ukrštena nanosa jedan odmah iza drugog. Niti platna prema naličju primaju sve manje tutkala jer se tutkalo razrjeđuje vodom koju platno sadrži. Na licu platna stvara se čvrsto ukotvljen i zatvoren sloj tutkala koji prema naličju postaje sve slabiji pa se platno manje ukruti, zadržava elastičnost, a na licu je dovoljno zaštićeno. Za 1 m2 lanenog platna potrebno je 200-250 ml tople tutkalne otopine. Hladno tutkaljenje prevlači platno tankim zaštitnim slojem i onemogućava prodiranje preparacije na naličje platna. Platno na ovaj način ostaje elastičnije nego kod toplog tutkaljenja. Tutkali se 5 - 5,5 % želiranim tutkalom koje se dobiva odležavanjem tople tutkalne otopine na hladnom mjestu. Želirano tutkalo nanosi se kružnim potezima četkom od konjske strune. Prilikom nanošenja često se pojavi pjena koja nestaje sama

od sebe. Najbolje je dio želirane mase staviti na sredinu i kružnim potezima ići prema kraju. Platno se nanošenjem uteže, a prema svjetlu se vide neobrađene površine. Nakon utezanja platna i nanošenja drugog nanosa, zaobljenim plastičnim ili gumenim ravnalom uklanja se višak i tutkalo utiskuje u očice platna. Višak tutkala koji se pojavio na poleđini platna, unutarnjim bridovima okvira i središnjih letvi treba vlažnom krpom očistiti i isprati. Na preparaciji bi se ovaj propust manifestirao u obliku plikova. Kod platna grublje strukture laganim brušenjem treba ukloniti završetke vlakana i drvenaste dlačice koji se nakon tutkaljenja podignu da pod opipom platno ne bi strugalo. Zadebljanja (čvorovi) se pažljivo odrežu žiletom. Ako je tutkaljenje bilo nepažljivo ili nepotpuno, na “sitastim tkanjima” često se na nezatvorenim i neprekrivenim očicama pojavljuju “zvjezdice” koje se najčešće ni preparacijom ne mogu ispuniti. 2.5.1. Tutkalo Tutkalo je protein (bjelančevina, polipeptid) vlaknaste strukture kod kojeg su paralelni proteinski lanci povezani vodikovim vezama. Osnovna materija iz koje se tutkalo proizvodi je bjelančevina kolagen. Kolagen je sastavni dio kože, tetiva i organskog dijela kostiju. Netopljiv je u vodi, raskuhavanjem se razlaže u glutin. Sve vrste životinjskih tutkala nazivaju se glutinska ljepila. Tutkalo u hladnoj vodi bubri, a u nabubrenom stanju lako se otapa u vrućoj vodi i stvara koloidnu otopinu koja ima svojstvo ljepljivosti. Otopina tutkala hlađenjem prelazi u gel koji se otapa zagrijavanjem na 30-500C. Koristi se kao topla otopina koja stvara čvrsti film prelaskom u gel i isparavanjem vode uz veliko skupljanje. Tutkalo se na sobnoj temperaturi otapa u dimetilformamidu. Životinjska tutkala proizvode se iz otpadaka životinjskih koža i kostiju pa razlikujemo kožna i koštana tutkala. Koštano tutkalo se dobiva iskuhavanjem mljevenih odmaštenih kostiju. Brže bubri, lakše se otapa, tvrđe i brže lijepi od kožnog tutkala pa se više koristi kao ljepilo u drvnoj industriji (danas je zamijenjeno disperzivnim ljepilimadrvofix). Kožna tutkala se dobivaju iz štavljene kože. Elastičnija su pa se više koriste u slikarskoj struci. Cijenjeno je zečje tutkalo koje se dobiva iskuhavanjem zečjih kožica, a posebno francuski proizvodi “colle Totin” i “colle de lapin extra”. Odlikuju se elastičnošću i uvijek istom kvalitetom. Najčistije je tutkalo želatina, posebno jestiva želatina. Po sastavu je skoro čisti glutin, ima najveću snagu ljepljivosti i vezivanja. Kad se koristi umjesto tutkala zbog jače snage vezivanja mora se malo smanjiti koncentracija želatine. Riblje tutkalo (lat. ichtyocolla) je osušeni mjehur nekih vrsta riba (jesetre). Poznat je astrahanski riblji mjehur. U nabubrenom stanju se otapa u alkoholu pa se koristi za pripremu fiksativa. Zbog visoke cijene koriste ga samo restauratori. 14 Tutkalo dolazi u trgovinu u obliku ploča, zrnaca, krupice, ljuski. Priprema se tako da u manjoj količini vode bubri nekoliko sati (ovisno o kvaliteti i veličini zrnaca). Nabubreno tutkalo otapa se na vodenoj kupelji na temperaturi 50- 600C u preostaloj količini vode. Ne smije se otapati direktno na vatri jer bi moglo doći do gubitka vezivne snage tutkala. Tutkalo je higroskopno, djelovanjem vlage bubri i otapa se. U vlažnoj atmosferi gljivice i plijesni napadaju i razaraju tutkalo. Od djelovanja plijesni može se zaštititi dodatkom živinog klorida, HgCl2, fenola itd. Brzo se razgrađuje u kiselom i lužnatom mediju (3 > pH >9), kao i djelovanjem enzima. Trajnost tutkalnog nanosa, netopljivost i otpornost u vlažnoj sredini povećavaju se dodatkom alauna (stipse) koji je po sastavu kalijev-aluminijev sulfat, u količini od 10% u odnosu na količinu suhog tutkala. Formalin se koristi za špricanje osušenog

tutkalnog sloja. Tutkalo se štavi i postaje netopljivo u vodi. Upotrebljava se 5% otopina formalina koja se dobije rijeđenjem običnog formalina s šest dijelova vode. Tutkalo postaje netopljivo i reakcijom s taninom koji je sastojak drva pa se koristilo za konsolidaciju drva. Priprema tutkalne otopine: Za pripremu 500 ml 6%-tne otopine tutkala treba : - tutkala (5 x 6 g)..............................30 g - alauna (stipse) (10% od 30 g)........... 3g - vodom dopuniti do........................... 500 ml ili Za pripremu 100 g (100 ml) 6%-tne otopine treba 6 g tutkala, a za 500 ml 6%-tne otopine treba 5 puta više tutkala (30 g). Tutkalo se stavi u manju količinu hladne vode da bubri, nabubreno tutkalo doda se u preostalu količinu vode. Alaun se otopi u maloj količini vode i doda toploj tutkalnoj otopini koja se priprema u vodenoj kupelji. želatina u listovima – najčišće tutkalo 2.6. PREPARIRANJE PLATNA Preparacija se sastoji od veziva punila (filera) i bjelila, koji joj daju potrebnu gustoću, bjelinu, sposobnost upijanja i vezivanja boje. Punila su: kreda (šampanjska kreda, brdska kreda), gips 15 (bolonjska kreda), kaolin. Bjelila su: titanovo bjelilo, cinkovo bjelilo, litopon, olovno bjelilo. Vezivo daje specifična svojstva preparaciji, prilagođuje je tehnici slikanja i nositelju slike. Prema vezivu razlikuju se četiri vrste preparacija: tutkalno-kredna (vezivo je tutkalo), poluuljena ili emulzijska (vezivo je emulzija - mješavina hidrofilnog i hidrofobnog veziva), uljena (vezivo je ulje) i disperzna (vezivo je disperzija akrilne smole u vodi). Svaka od njih ima određene prednosti i nedostatke. Tutkalo-kredna preparacija brzo se suši, ne žuti jer nema ulja koje dovodi do tamnjenja, ali je manje elastična od ostalih preparacija. Upojna je i krta, bez dodatne obrade kojom se smanjuje upojnost, nije preporučljiva na platnu. Uglavnom se koristi na dasci. Poluuljena preparacija je zbog emulgiranog ulja manje upojna, otpornija je na djelovanje vlage i elastičnija je u odnosu na tutkalo-krednu preparaciju. Bolje je prilagođena uljenoj tehnici i platnu kao elastičnijem nositelju slike. Zbog ulja žuti i zahtijeva duže sušenje (barem 6 mjeseci). Uljena preparacija je najbolje prilagođena uljenoj tehnici, ali zbog ulja zahtijeva dugo sušenje (čak do 3 godine) kojem se uglavnom ne posvećuje dovoljna pažnja pa je tehnolozi nazivaju “otrovom uljene slike”. Veliki broj slika iz 19. stoljeća izvedenih na uljnim preparacijama brzo je počeo propadati. Razlog brzom propadanju je nedovoljno sušenje preparacije, slabo tutkaljenje i prekomjerna upotreba sikativa zbog čega platno postaje krto i raspada se. Disperzna preparacija je novijeg datuma, do sada je pokazala dobra svojstva, a njenu pravu vrijednost će pokazati njeno trajanje. Najbolje je prilagođena tehnici akrilika, ali se koristi i za druge tehnike. Elastična je i ne žuti. 2.6.1. Tutkalo-kredna preparacija Najprikladnija koncentracija tutkala za preparaciju platna je 5 - 5,5%. Otopina ove koncentracije daje tanke i jednolične nanose koji ne stežu suviše brzo. Temperatura tutkala ne smije biti veća od 450C. Ako je temperatura veća, primit će više punila pa će biti gušća, ali slabije vezana. Niža temperatura dozvoljava manje punila pa će preparacija biti tvrđe vezana. Priprema: Punilo i bjelilo se u suhom stanju dobro izmiješaju. Obično se miješa 1 dio bjelila s 2 d. punila ( 1:9 ako je čisto titanovo bijelilo) . Najbolje je smjesu punila i bjelila dodavati polako, sipanjem kroz sito, dok se na površini ne zadrži tanki sloj, što je znak da je postignuta optimalna količina. Samo od sebe, bez miješanja punilo i bjelilo će pasti na dno. Preparacija treba pola sata mirovati da izađu mjehurići zraka, a zatim se polako izmiješa i procijedi kroz gusto sito. Pri cijeđenju i nanošenju

zna se zapjeniti pa su stari slikari dodavali nekuhano, ali obrano mlijeko s još pola dijela špirita. Za nanošenje preparacije najbolja je mala savijena četka od konjske grive, a može se koristiti i široki kist ili vuneni valjak. Obično se nanose tri sloja. Nakon nanošenja prvog sloja platno se suši na zračnom mjestu. Prije stavljanja drugog nanosa, oprezno se obrusi, opraši, navlaži mokrom spužvom da ne upije vezivo iz drugog sloja i time ga oslabi. Potezi drugog sloja su ukršteni s potezima prvog. Treći nanos se nanosi nakon sušenja i laganog brušenja drugog sloja. Zadnji nanos se ne brusi jer bi preparacija postala još upojnija. Ako slikar ne voli da mu “platno pije”, upojnost se može smanjiti izoliranjem 2%-tnom otopinom želatine u poluželiranom stanju koja se nanosi mekanom spužvom da ostane vezana na površini u obliku tanke membrane. Može se koristiti i 3%-tna otopina tutkala ili otopina damar smole u lak benzinu (white spirit) u težinskom omjeru 1:6, koja se nanosi tamponom, kružnim potezima. Za slikanje uljenom bojom može se na krednu preparaciju staviti tanki sloj razrijeđene tempera boje. Talijanski slikari su te dodatne slojeve crvene, smeđe ili sivkaste tempera boje nazivali “imprimaturama”. Impresionisti slikaju na bijelom dodatnom sloju olovne bijele boje. 16 Slika 2. 14 Potrebni pribor za prepariranje Uzorak sirovog i prepariranog lana 2.6.2. Poluuljena (emulzijska) preparacija (bijela) Kod ove preparacije bitno je da se miješanjem postigne stabilna emulzija koja joj daje svojstvo dobrog oslikavanja, vezivanja i prihvaćanja naročito emulzijskih i uljnih premaza. Ona zbog ulja žuti pa se treba sušiti izložena svjetlu. Laneno ulje se može zamijeniti lanenim štand-uljem (ulje ugušćeno polimerizacijom), koje manje žuti. Priprema: U emajlirani lonac stavlja se 2 vol. dijela krede i 1 vol. dio bjelila ( ili manje ,ovisi o snazi bjelila). Uz stalno miješanje dodaje se postupno 5%-tne otopine tutkala tako da se dobije jednolično gusta masa, kojoj se uz miješanje dodaje do 1/2 vol. dijela lanenog firnisa ili, još bolje, lanenog štand-ulja koje se prethodno razrijedi s rektificiranim terpentinom u količini od 1/4 težine štand ulja. Može se dodati 1-2 kapi sikativa (kobalt-naftenata). Dodavanjem ulja masa postaje gusta i žilava. Ako postane teška za miješanje, opustit će se dodavanjem nekoliko kapi tutkalne otopine. Važan je postupak emulgiranja koji zahtijeva stalno miješanje uz polagano dodavanje ulja, koje se mora emulgirati prije dodavanja nove količine. Masa postaje jednolično glatka, blagog voštanog sjaja. Dodavanjem tutkalne otopine (2-3 vol. dijela) ona postaje tekuća. Premazi moraju biti tako tanki da je boja platna gotovo providna. Uvijek je bolje staviti jedan tanji nanos žitkije preparacije više, nego jedan nanos gušće preparacije manje. Preparacija se nanosi topla (stoji u vodenoj kupelji) u tri ukrštena nanosa, kao i tutkalo-kredna. Ako previše upija, može se izolirati, kao i tutkalo-kredna preparacija. Stabilnost emulzije treba ispitati jer je tutkalo slabi zaštitni koloid i ne daje uvijek stabilnu emulziju s uljem i pored intenzivnog miješanja. Proba stabilnosti emulzije vrši se kapanjem 2-3 kapi preparacije u čašu hladne vode. Nakon miješanja na površini vode se ne smije pojaviti tanki uljeni sloj. Ako se ulje ipak pojavi, stabilnost emulzije se može popraviti dodavanjem žumanjka koji se izmiješa s malim dijelom preparacije i doda ostatku. Postoje i drugi recepti za pripremu poluuljene preparacije. Dodavanjem žumanjka kao stabilizatora emulzije tutkalnoj otopini, kredi, bjelilu i ulju također nastaje poluuljena preparacija, koja se zbog žumanjka naziva tamperapreparacija. 2.6.3. Uljena preparacija Uljena preparacija se izvodi na brižno impregniraom platnu da ulje ne bi prošlo kroz sloj tutkala koji štiti niti platna. Platno koje nije dobro izolirano upija ulje i kroz kratko vrijeme postaje krto i lako se raspada.

Kroz povijest slikarstva koristile su se voštanosmolne smjese. Debljina strojno proizvedenog papira je obično od 0. godine. Prema holandskoj tvornici “Talens” (iako to više nije mjerodavno zbog različitog pripremanja boje) namaz kobaltno plave uljene boje desetak dana se izloži sunčevoj svjetlosti. zatim se navlaži i druga strana. Na nekim Tizianovim platnima naličje je obrađeno gustom tutkalno-krednom preparacijom. po kojemu je papir i dobio ime. Gubitkom vlage papirus postaje krt. tonirane preparacije. konoplje. Celulozna vlakna. 18 2. Napinjanje papira na okvir Celuloza papiru daje svojstvo higroskopnosti. Obojeni pigment ili smjesu pigmenata treba u istom vezivu preko noći namočiti i namočenog u dosta tekućem stanju polako dodavati bijeloj preparaciji. koja se manifestira kao igličasti ubodi na preparaciji. Današnji papiri proizvode se strojno. Zrno tkanja nakon prepariranja mora ostati uočljivo i “živo”. vezivo i punilo bubre što dovodi do istezanja u smjeru dužine i širine papira pa se papir nabora. zato se koristi čvrsti jači okvir. titanovo bjelilo je previše inertno.Lefranc itd. PROIZVODNJA PAPIRA Drvo sadrži oko 50% celuloze. Pulpi se dodaje vezivo koje sprječava upijanje i razlijevanje boje i punila koja popunjavaju mikroskopski sitne međuprostore između celuloznih vlakana. posebno kad se nanosi u debljim slojevima. može biti uzrokovana prevrućom preparacijom. primanjem vlage vraća mu se fleksibilnost. Ti su papiri ručno proizvedeni od otpadaka lana. pravilno okrenut prema papiru (istak ili zaobljeni krajevi okvira okrenu se prema papiru) i lijepi ljepilom topljivim u vodi (glutolin.3 mm. Papir ne smije biti promočen. često je suviše masna. kosti ili kamena. Kroz otvorene očice preparacija izlazi na naličje platna. Ovako pripremljena preparacija je matiranog sjaja. konopljine i pamučne krpe ili vlakana lana. Raspucavanje i ljuštenje slojeva preparacije može biti posljedica prejakog tutkaljenja. stoljeća. premaz tutkalom. Otkriće papira pripisuje se Kinezima nekoliko stoljeća prije nove ere. Napinjanje papira na dasku . Poznato je da odležavanjem svaka preparacija sazrijeva i postaje kvalitetnija podloga slike. Strana papira koja će se obrađivati okrene se prema gore i spužvom navlaži paralelnim potezima. premaštena je i vrlo slabe upojnosti. Svoju vještinu proizvodnje papira čuvali su tajnom više od 700 godina.1. Na tržištu se nalazi dosta kvalitetnih domaćih (KARBON. Sušenjem se papir skuplja i napinje. Na papir se postavi okvir. širine letvi 10. Papirna masa na pokretnim sitima postepeno gubi vodu. Suvremena proizvodnja papira u kojoj je drvo glavna sirovina.5-3 m dužine. Gramatura papira je 100-300 g/m2. a kao sirovina se koristi celuloza drva. Stabljika biljke papirus rezala se u trake koje su se poprečno slagale. Obojenost preparacije može se postići dodatkom obojenog sloja koji se nanosi na bijelu preparaciju. Koristio se za različite svrhe. s vremenom postaje staklasto tvrda pa se slojevi boje ponekad ljušte. Malo upija vezivo boje pa se na njoj ugodno slika. bambusa (japan papir).7. 2. ali je otrovno. 3. Papir na vlazi bubri.8.1-0.e. Obojene preparacije Obojene. gramature i kvalitete površine. Papir se reže za 8-10 cm više za prijevoj sa svake strane okvira. sumpornih plinova iz zraka koji s vlagom daju kiseline. Karakteristike ručno proizvedenog papira su nejednaki i istanjeni rubovi kao i specifična struktura koja ovisi o vrsti sita na kojem se pulpa cijedi i prešanjem formira u list papira (slika 3. Preparacija se može pripremiti s akrilnom emulzijom koja se razrijedi vodom i pomiješa s bjelilom u omjeru: akrilna emulzija voda bjelilo i punilo (filer) za temperu 1 3 4 za ulje 1 2 3 Akrilna preparacija je najbolja za akrilik tehniku. Boja pri slikanju kliže kao po staklastom sloju. stoljeća. U okviru većih dimenzija potrebna je središnja letva kako bi se spriječilo izvijanje okvira pri stezanju papira.200 cm. Biljka papirus je samoniklo uspijevala u dolini Nila. gouache). debljine. pamuka. Klizanje boje nastaje kad je preparacija prejako tutkaljena. ili velike količine sredstava za štavljenje zbog čega ne dolazi do čvrstog povezivanja slojeva. Po gramaturi spada u polukartone (150-250 g/m2). kemiceluloze. 4. Već su Rembrandt. Disperzivna preparacija 17 Vezivo u ovoj preparaciji je disperzija akrilne smole u vodi. 2. Ako je dobro obrađen može biti dobar nositelj za skice i manje studije. Deblji papiri koriste se za nositelje slike. ali pokazuje dobra svojstva s temperom i uljem. punilima.1. Cinkov oksid je izrazito krt pa se sam ne koristi. Zvjezdice na tutkalnom sloju nastaju na rijetko tkanim “sitastim tkanjima” nakon nepažljivog tutkaljenja. 30% lignina.2). Papirna vlakanca pod mikroskopom detalji sita za papir sa vodenim pečatom Sušenjem se celulozna vlakna dobro vezuju uz pomoć dodataka. Čvrst je i žilav. ). Danas se najviše koristi lijepljenje čvrstog papira na poleđinu okvira ili čvrsti okvir s napetom gazom koji je uložen u žlijeb na unutarnjem rubu letvica okvira. U Egiptu je papirus bio u širokoj upotrebi od oko 2000 godina p. a širina 150 . Za napinjanje papira koristi se čvrsti drveni okvir i do 150 cm širine. može se napeti na okvir kao i platno. zamijenjena je dobro izvedenom poluuljenom preparacijom. raskuhavanjem s natrijevim hidroksidom ili kalcijevim hidrogensulfitom. Prije slikanja se previše masna i neupojna preparacija može odmastiti (opostiti) trljanjem čistom krpom namočenom čistim apotekarskim benzinom ili alkoholom dok ne nestane masni sloj. kad je uveden papir. GESSO ACRYLIC -Talens. Boje na njoj ne matiraju. ali i skuplji.po sastavu je metilceluloza. 2%-tna otopina želatine pojačana dodatkom jajčane tempere kao vezivo radi bržeg sušenja ili sloj razrijeđene uljene boje. Prelazi se na drugu dužu letvu pa na kraće letve okvira. Odrežu se sva četiri ugla papira u dijagonalnom smjeru.n.Uljena preparacija je najsličnija slojevima uljene boje. koja se naziva akrilna emulzija. konoplje. Rubens. Cijenjeni su. koji su na kraju procesa zagrijani. prešale. Pri normalnim uvjetima ovo je zadovoljavajuća zaštita. pigmentima) papirna masa se učvršćuje i formira u list papira određene širine. Celuloza se odjeljuje od ostalih sastojaka kemijskom preradom drva. Staro je pravilo “slično sa sličnim”. Evropljani su konačno savladali vještinu izrade papira naučivši je od muslimana oko 1200. sve dok neki kineski proizvođači papira nisu bili zarobljeni od strane muslimana i odvedeni u Samarkand.Zagreb) i inozemnih preparacija: (GESSO POLIMER Talens.6. nego je bolje što svjetliji. do 9. konoplje ili pamuka. 3. Olovno bjelilo daje izvrsnu plastičnost. a upotreba papira za pisanje datira od 2. 2. tamni i žuti. Boja je osjetljiva na jače upijanje veziva zbog čega puca (nastaju krakelire). Čak i tvornički preparirana platna s uljenom preparacijom često su premaštena pa slabije vežu nanose uljene boje. Sirovine za najkvalitetnije vrste papira su lanene. PAPIR 19 Prethodnik papira. reverzibilno ljepilo. Zbog velike količine ulja. Pulpa je papirna masa dobivena od različitih sirovina. Priprema: Kao bjelilo najbolja je mješavina istih količina olovnog i cinkovog bjelila. Preparacija ne smije prekriti strukturu platna. Rupičavost sloja preparacije. godine kad je proizveden prvi papir iz drvne celuloze. u vodi bubri i prelazi u viskoznu bezbojnu masu koja nije pokvarljiva). Dobro izvedena preparacija mora umjereno upijati vezivo da bi se čvrsto vezala s bojanim slojevima slike.6. ali i vodikovim vezama između molekula celuloze. godinetvornica Fabriano. prašine i čađe koje apsorbiraju agense iz zraka i doprinose propadanju platna. posebno za umjetničke svrhe. za proizvodnju lošijih vrsta papira služi i drvenjača. prejako izolirana ili previše masna (kod uljene preparacije). Danas se uljena preparacija malo koristi. U odnosu na strojno proizvedene papire. datira od 1846. Ako se zvjezdice pojave i uz brižno tutkaljenje. GREŠKE KOD PREPARACIJA 1. sušenjem se skuplja i uteže pa se može. Proba upojnosti preparacije: 1. One manje reflektiraju svjetlo od bijelih preparacije pa ton ne smije biti taman. zbijaju i povezuju. Prožimanjem dodacima (vezivom. ako je dovoljno čvrst.2. Papirus je preživio tisuće godina u suhoj atmosferi Egipta. Veća površina zbog zrnate teksture omogućuje i čvršće povezivanje boje s podlogom. Pažnju treba obratiti na dobro zalijepljene uglove. Papir se suši u vodoravnom položaju do sljedećeg dana. u Uzbekistan. stručno se nazivaju gvaš preparacije (franc. 3. 2.12 cm. Često se koristi razrijeđena jajčana tempera.2. Lijepljenje počinje nanošenjem ljepila na poleđinu duže letve i priležeći prijevoj papira. PAPIR KAO NOSITELJ SLIKE Papir spada u grupu lakih i elastičnih nositelja slike. 2. Kvaliteta papira ovisi o čistoći celuloze i dužini celuloznih vlakanaca. ručno proizvedeni papiri manje podliježu utjecaju vlage i trajniji su.5. pa se dobije natron celuloza ili sulfit celuloza. Prva tvornica papira u Evropi počinje s radom u Italiji 1276. Papiri od krpa su bolji. Naneseni sloj vode mora se upiti kroz 15 minuta. Gradnja slike je najkvalitetnija kad se koriste premazi na bazi istih ili srodnih veziva. i drugi poznati slikari koristili papir za djela manjih formata. 3. duda (kineski papiri). LIQUITEX GESSO. nategnuti na okvir. Papir se prilikom napinjanja i obrade steže više nego platno. Platno bi trebalo odležati na svjetlu barem još godinu dana. Osim celuloze. ako je preparacija jače upojna. 2. konoplje ili pamuka. Najčešće se koristi natron papir (nije bijeljen pa ima smeđu boju). preparaciji se viskozitet poveća hlađenjem pa će nanošenjem ispuniti otvorene očice koje je tutkalo proželo i zaštitilo. tvrdo vezane preparacije. šelakom ili nekom drugom smolom. Laneno ulje bi trebalo biti malo ugušćeno (prosunčano) i razrijeđeno terpentinom u omjeru: 1 dio terpentina i 3 dijela ulja. čiji su papiri i danas među najkvalitetnijima. Tanki sloj sirovog lanenog ulja na preparaciji mora se upiti za 5 sati. Zračni mjehurići sušenjem preparacije pucaju i ostavljaju sitne rupice. smole i drugih primjesa. ZAŠTITA PLATNA S NALIČJA Platno treba zaštititi i s naličja od djelovanja blage. Nastavlja se pritiskom na prijevoj suhom krpom od sredine prema krajevima bez zatezanja prijevoja. zaštita naličja može se izvesti i pomoću lesonitnih ploča pričvršćenih vijcima na okvir 3. preparirati veća površina i rezati na potrebne formate. Prolazom između valjaka.4. Papir se pažljivo okrene. Ako preparacija ne upije vodu ili se ne može namočiti ni trljanjem s vodom. je papirus. 3. ručno proizvedeni papiri iz otpadaka lana. povoljne gustoće i upojnosti. pamuka. celulozna vlakna se isprepliću. Dobre vrste strojno 20 proizvedenih papira dobivaju se miješanjem celuloze drva i krpa lana. Posebno pažljivo treba postupati s papirom koji ima drvenjače jer se jačim vlaženjem lako raspada. pjenjenjem preparacije ili upotrebom porozne krede koja nije namakanjem otpustila zračne mjehuriće. koja se dobiva brušenjem drva u vodi koja otplavljuje masu drvnih vlakanaca. sušile na suncu i polirale pomoću školjke.

5%-tna vruću otopinu tutkala.6.e) izumio pergament kada plantaže papirusa više nisu mogle podmiriti potražnju za papirom. kao kod akvarel papira. Ovisno o vrsti punila. naličju i rubovima. vidljiva grublja bambusova ili deblja svilena vlakanca što ih čini specifičnim. Satinirani papir prolazom između zagrijanih valjaka dobiva veću glatkoću i sjaj. Vezivo je najčešće tutkalo. ali i grublje zrnati lakši kartoni. S oguljenih životinjskih koža odstranila se dlaka.n. Hladno prešani papiri su grublji.5%. magaraca pa i zmija.5 x 69. Zadnja faza bila je natapanje ispeglane kože u ulju. Za uklanjanje kiselosti može se koristiti i barijev hidroksid ili magnezijev hidrogen. Bolje vrste ljepenke lijepljene su tutkalom ili kazeinom. teladi. jedan od faraona iz dinastije Ptolemejevića zabranio je izvoz papirusa iz Egipta. Pergament se izrađivao preradom tankih koža najčešće mladih životinja: koza. H+ (aq) + OH. Veziva sprječavaju upijanje i razlijevanje boje (filtar papir ne sadrži vezivo). Impregniraju se obje strane i bridovi. Papir za pastel mora imati grubo zrnatu strukturu pa često sadrži punilo naneseno na jednu stranu papira prilikom proizvodnje. što je četvrtina normalnog formata. 3. Što je pergament bio tanji to je bio cijenjeniji.) glatki. postaje krt. Papir žuti. Treći sloj se nanosi sljedeći dan. Propadanje papira uzrokuju oksidi sumpora i dušika koji nastaju izgaranjem različitih goriva. Čista celuloza lana i pamuka je stabilna ako nije izložena djelovanju vlage. Nanose se 3-4 tanja nanosa mekanom ocijeđenom četkom.158. Papiri za akvarel najčešće pripadaju kartonima gramature 200-600 g/m2.2. Za slikanje se odrezani i odležani papir pričvrsti na čvrstu podlogu -lesonit ploču (vlaknatica) ljepljivom trakom (pik papir na kojem je ljepilo dekstrin). zbog jednakih napetosti u materijalu. koji dovode do hidrolize celuloze.karbonat.ljepenka ili lesonit. Ako vanjski listovi nisu dobro zalijepljeni.2).g. 3. Nedostaci ljepenke Često listovi papira u ljepenci nisu dobro zalijepljeni pa se pri tutkaljenju znaju ljuštiti (kalati) na rubovima. . a boja bi zbog veće upojnosti dobila zagasitiji ton. Slika 3.g. U prostoru s relativnom vlagom ispod 40% papir postaje krt.P. 23 Paus papir je poluprozirni bezdrvni papir natopljen sušivim uljem koje jednako lomi svjetlo kao i papirna vlakanca. Često se papir i površinski tutkali kako bi se spriječilo razlijevanje boje. Kao pouzdani nositelj slike koristi se ljepenka veličine do 35 x 50 cm. 22 Kiselost papira (acidifikacija papira) uklanja se neutralizacijom papira vapnenom vodom Ca(OH)2 koja ima pH iznad 12. Crtaće tehnike ugljenom. Visoko kvalitetni papir proizvodi se od celuloze drva koja je oslobođena lignina.. Ljepenka ima gramaturu veću od 600 g/m2. U boljim vrstama papira veziva su škrob. oko 4%. tutkalo. vlakna postaju kraća. 1929. a lošije vrste vodenim staklom ili smolnim ljepilom. 3. kako bi spriječio razvoj "biblioteka" u drugim zemljama-to je primoralo korisnike papirusa da nađu alternativni materijal. U bijeloj ljepenci punilo je mrtvi gips pa je poroznija i krtija od ostalih. ili tutkalo-kredna preparacija koja se priprema s 4-5%-tnom otopinom tutkala. porozniji. Obrađeni papir se odreže i objesi da odleži prije slikanja. Drugi sloj preparacije može se nanijeti 2-3 sata nakon prvog sloja. Ljepenku je najbolje preparirati emulzijskom preparcijom u kojoj je koncentracija tutkala 5. Papiri u slikarskim tehnikama Prema načinu proizvodnje papiri mogu biti ručno ili strojno proizvedeni. koje uzrokuju kiselost papira i njegovo daljnje propadanje.4. LJEPENKA Ljepenka je kao nositelj slike uvedena u 18. Nakon vađenja se ocijedi. zatim se koža tretirala vapnom. Mg(HCO3)2. Cijepanjem molekula celuloze u celuloznim vlaknima.7. Lako se oksidira u obojene (žuto do smeđe) spojeve i kisele produkte. derivati celuloze topivi u vodi (metilceluloza). Djela na papiru čuvaju se u mapama zaštićena od svjetlosti ili u prostoru s umjerenom rasvjetom. 3. Obrada ljepenke Za tutkaljenje se koristi 7-8% topla tutkalna otopina. slični su ručno proizvedenim papirima. Najbolje je koristiti ljepilo na bazi istog ili sličnog veziva koje je i u papiru.2. lijepi ljepljivom trakom (pik papir) i pusti da se osuši.. 3 Ručna proizvodnja papira u Japanu 3.4. Kaširani papir se opet mora zaštititi papirom i opteretiti da se dobro zalijepi. Ca(OH)2 (aq) + CO2 (g) = CaCO3 (s) + H2O (l) U uvjetima novo nastale kiselosti. Sušenjem se papir nateže. p. a time i manje elastična. koji se precipitira (taloži) na i između celuloznih vlakana. Ljepenka većeg formata se savija i krivi. PERGAMENT Legenda kaže da je kralj Eumen II od Pergama (197. Prema površinskoj obradi papiri mogu biti: -vruće prešani (hot pressed paper. 49. Ploča se prekrije papirom i optereti dok se ne osuši.Slika 3. Cijepanje molekula celuloze uzrokovano je oksidacijom kisikom iz zraka koja je potpomognuta djelovanjem vidljivog svjetla i UV zračenjem (fotooksidacija) zbog čega dolazi do pucanja molekula celuloze i gubitka elastičnosti i mehaničke otpornosti. ali toplu (40-450C) da bolje penetrira u papir i učvrsti ga. 2 Fabriano papiri za akvarel Slika 3. koja se nanosi u dva nanosa. zbog uklanjanja drvenastih materija kemijskom preradom drva. lanenih ili konopljinih vlakana. Drugi premaz tutkala nanosi se ukrštenim potezima s prvim premazom čim se prvi premaz tutkala malo upije. Vodeni znak pokazuje pravu stranu papira (slika 3.Uvodić: U hvarskoj luci. Mokre tehnike crtanja – crtež tušem. Papir dobiven od krpa ili prirodnih vlakana biljaka je zbog toga kvalitetniji i trajniji. škrob daje veću upojnost i manju elastičnost. velike dimenzionalne stabilnosti i smanjene upojnosti. dekstrin. Kao punilo se koristi i do 40% krede. kalcijev karbonat uklanja kiselost jer prelazi u CO2 i vodu. 1 Napinjanje papira na dasku Papir se navlaži spužvom ili se. Jača tutkalna otopina.(aq) = H2O (l) Višak kalcijevog hidroksida s CO2 iz zraka prelazi u kalcijev karbonat CaCO3. Relativna vlaga iznad 70% omogućuje razvoj plijesni i mikroorganizama. Prepariranje papira Uljena preparacija se ne koristi na papiru. oksidacijom i u kiselom mediju. ulje / ljepenka.n. tempera. Prijevoji se zalijepe na karton.. Oni s vlagom stvaraju kiseline. preparira se na licu. -hladno prešani papiri su zrnate strukture ( polu hrapavi i hrapavi). 21 3. A. lavirani crtežzahtijevaju papir glatke strukture. Papir se može pomoću prijevoja zalijepiti na lesonit ploču. Kad je papir oslikan. Ljepilom se prijevoj zalijepi na poleđinu lesonit ploče. Mnogi od njih imaju vodeni znak koji je utisnut. Propadanje papira Glavni sastojak papira je celuloza. Papir za gvaš je obično toniran.3. Zbog dubljeg prodiranja bolje je koristiti 4 . Da ljepenka ostane ravna i zaštićena od utjecaja vlage. kao što se vidi na slici 3. U različitim tehnikama koriste se papiri koji moraju udovoljiti zahtjevima određene tehnike. Da ne dođe do krivljenja kartona kašira se i poleđina ( “kontrakaš”) papirom iste gramature koji je kraći 2-3 cm sa svake strane. U sivoj i smeđoj ljepenci punilo je glina. često se označava kao H. ovaca. 24 Sirovine za proizvodnju ljepenke su neobrađena drvna celuloza. i sušenje ulja s ciljem da se postigne odgovarajuća elastičnost.8 cm 3. gubi otpornost na savijanje. Tutkalo se nanosi mekanom prirodnom spužvom u dva premaza. Kaširanje papira Oslikana strana papira okrene se prema dolje. skida se s ploče. na tržište dolazi bijele. Danas se često koristi disperzna preparacija koja se kupuje gotova. U akvarel tehnici bjelina papira na nekim mjestima ostaje netaknuta ili zbog lazurnosti tehnike prosijava kroz slojeve boje. Vezivo je i u ovim papirima najčešće tutkalo. brušenjem površine dobiva se baršunasta struktura.p. slama. Već je i temperatura od 250C kritična za papir. Prozračnost i intenzitet boje pojačava grubo zrnata površina papira.3. a razlikuje se većom ili manjom prozirnošću od ostale površine papira.Prema drugom tumačenju-oko 200.e . Proizvedeni su od najfinijih sirovina. a najkvalitetnija ljepenka proizvodi se od lanenih i konopljinih otpadaka.2. dudovih. sive ili smeđe boje. kredom ili krejonom zahtijevaju papir fino zrnate strukture. elastičnost i dimenzionalnu stabilnost. Japan papir ima specifičnu upojnost i strukturu od finih svilenih. Umjesto satiniranja. Površinski tutkaljen papir ne smije se savijati jer bi sloj tutkala ispucao.3. akvarel papir finijeg zrna. Uvjeti za čuvanje papira su temperatura oko 200C i relativna vlaga od 55-60%. naročito kad je mlaka ostaje vezana na površini kao staklasto tvrdi sloj na kojemu će preparacija biti slabo vezana.4. Zalijepljeni papir se optereti. bezdrvni papir.p. Veziva se papiru dodaju da bolje povežu celulozna vlakna. Poleđina papira i karton premažu se ljepilom i lijepe postepenim spuštanjem papira uz lagano pritiskanj da se istisnu zračni mjehurići i postigne dobro spajanje. položi u tacnu s vodom da se natopi. Proizvodi se lijepljenjem i prešanjem više tanjih listova papira ili lijevanjem i valjanjem do 5 mm debelog sloja papirne pulpe. Koriste se tonirani crtaći papiri. stoljeću. rižinih vlakanaca u kojoj su. Dolazi u veličini 70x100 cm. postaje manje elastičan jer se i molekule celuloze razgrađuju. Suši se nekoliko mjeseci. Proces izrade bio je vrlo jednostavan. plijesni i insekata. nastaju plikovi prilikom tutkaljenja. Najlošije vezivo je kolofonij u obliku smolnog sapuna kojemu se dodaju aluminijevi spojevi da se smola istaloži (koagulira) na vlaknima. celulozna vlakna se razgrađuju i postaju krta pa papir propada. Na uglovima se papir izreže dijagonalno. Minimalnim dodatkom glicerina postiže se veća elastičnost. polegne na crtaću dasku nešto većih dimenzija od papira. Depilirana koža napinjala se na drvene okvire i postupno sušila.n.e. Papir od drvne celuloze. kod debljih japan papira. Celulozna vlakna daju papiru mehaničke osobine. Prethodno je dobro drugi sloj lagano obrusiti i navlažiti. Sljedeća faza bilo je brušenje pomoću vulkanskog pijeska i glačanje uz pomoć kosti ili glatkim kamenom. Sa svake strane se odreže više papira za prijevoj.5. više na gornjoj strani zbog upojnosti grafičke boje. Grafički papiri moraju imati svojstvo dobrog upijanja vlage pa imaju malu količinu veziva (škrob ili dekstrin češće nego tutkalo). U papiru dobivenom iz drva prisutan je i lignin koji doprinosi kiselosti papira zbog aromatskih spojeva koji imaju -OH grupu vezanu na benzenovu jezgru (fenoli). a zatim kašira (lijepi) na čvrstu podlogu kao što je karton. Aluminijev ion Al3+ hidrolizira i daje vodikove ione koji uzrokuju razgradnju celuloze.2. Djelovanjem topline proces starenja i propadanja papira se ubrzava. Naročito su cijenjeni ručno proizvedeni papiri od lanenih krpa. Impregniranje papira Za tutkaljenje papira bolje je koristiti otopinu tutkala niže koncentracije.2.

provodno tkivo ili sudove i rezervno tkivo ili parenhin. To su najkvalitetnije daske za nositelja slike. Ovu ćemo vrijednost . Kambijev sloj stvara drvno staničje. Isparavanjem slobodne vode drvo gubi na težini.srce 2 . pa se i jače skuplja. orah srednje kolutičasto. 1 . bora). a dobivene daske slijepiti. Živo drvo je puno vode (drvni sok) koja varira s gustoćom drva. kestena. danas se koriste drvene ploče dobivene lijepljenjem i prešanjem različitih proizvoda drva. eteričnih ulja. Zbog puno otpada. srž ili jedrac je najčvršći i najotporniji pojas gustog drva. s širokim godovima. 4 Skupljanje drva. Crnogorica spada u mekše vrste drva. Drvo se siječe zimi kad sadrži najmanje drvnih sokova. Slika 4. 5-svježe rezana daska srednjica. Kvaliteta bočnica prema kori je sve lošija. Ovisno o klimi i brzini rasta varira količina pojedinih tkiva (proljetnog i jesenskog drva). lignin i manje količine smole. 6-osušena daska) Kod svake daske bočnice razlikujemo unutarnju stranu okrenutu prema srcu stabla. 1 Poprečni presjek drva Na poprečnom. kod nekih vrsta tamniji dio (zbog fizioloških i kemijskih promjena dolazi do tamnjenja kod hrasta. kemiceluloze. Daska srčanica i njoj priležeće dvije daske srednjice su kvalitetni nositelji slike. Bjelogorica spada u tvrđe vrste drva.godovi Slika 4. 4. Dijele se na potporno tkivo ili vlakna. Celuloza je uzrok bubrenju i skupljanju. Nakon višegodišnjeg sušenja na zraku. Kemiceluloze su sporedne strukturne komponente. iako i tada polovina njegove težine otpada na vodu. Od toga na jezgru drveta otpada količina od oko 35 – 50%. lipu. koje je neotporni dio drva pa ga treba ukloniti. Godovi nisu markantni. koji je izgrađen od mlađih i svjetlijih 26 godova. 1. godine. Najčešće su duljine 4m. 2. b) u ortogonalnoj projekciji Kod četinjara (crnogorice) je građa jednostavna. jablan i bukvu karakterizira difuzna poroznost. Najprije 29 odlazi slobodna voda iz šupljina. stoljeću. Ipak.bjeljika (bijelj) 7 . Kad ispari slobodna voda drvo sadrži između 25 i 30% vlage (točka zasićenja vlakana).srž (jedrac) 6 . Celuloza drvu daje svojstvo higroskopnost. Zbog unakrsnog lijepljenja često su “mirnije”. poneki veoma važni dokumenti ispisuju se na pergamentu zbog njegove trajnosti i izuzetne čvrstoće ( Versajski ugovor. 4. Čim se posiječe. a drvo postalo stabilnije. koje u toku rasta raspucava. u širini daske skupljanje je najjače. Drvo se suši prema unutrašnjosti. Lijeva strana je uvijek mekša. Stanice drva su duguljastog oblika i idu u smjeru rasta drva (osim poprečnog parenhima 28 koji izgrađuje sržne trakove). polakše upija vlagu pa ga i gljivice manje napadaju. 3-5%. Tangencijalni (tetivni) presjek Daske dobivene ovim presjekom nazivaju se bočnice. Sušenjem drva pri konstantnim uvjetima. Kad rastu sporo na velikim visinama. kad više ne raste u visinu. Svaka vrsta drva ima karakterističnu građu vidljivu golim okom ili pod mikroskopom. 4-okorak. Holandski slikari su koristili isprane hrastove daske starih brodskih podova ili daske dna pivskih bačava. šećera. Sadržaj vlage odnosno vlaga stabla predstavlja onu vrijednost koju nazivamo vodom u stablu. 3. Ako rastu brzo prevladava proljetno drvo.2. Svježe posječeno crnogorično stablo – za razliku od bjelogoričnih ili lisnatih stabala – u prosjeku sadrži oko 55 – 70% vode u usporedbi s tehnički (umjetno) osušenim drvetom. na normalnim okolnostima (200C i 65% relativne vlage) oko 12%. Tablica 1. trajnije i mirnije. Nobelova nagrada.5%. godovi su tanki i drvo relativno gusto. “radu drva”. “rad” dasaka dobivenih različitim presjecima drva U radijalnom smjeru više se skuplja. Slika 4. Celuloza izgrađuje stanice drva. Prve ikone u Sredozemlju javljaju se u 6. Odlikuju se markantnošću godova. Lignin čini drvo drvom. Ispod točke zasićenja drvo zbog higroskopnosti gubi ili prima vlagu. Kora je mrtvo tkivo. Zbog jednostavnosti građe na presjeku su pravilno porozni. jedva su vidljivi. sastavljena je uglavnom od sudova koji se nižu u relativno pravilnim radijalnim nizovima. ). Zbog higroskopnosti. Stanice drva imaju fiziološku i mehaničku funkciju. Grci su najvrjednije radove na drvu skupljali u pinakotekama. Za nositelja slike nisu prikladne jer se krive zbog nejednakog upijanja i otpuštanja vlage na lijevoj i desnoj strani. lipa u Njemačkoj.sržni traci 3 . U Italiji se najviše koristila topola. 510% (slika 4.2. dolazi do skupljanja koje se nastavlja dok drvo ne izgubi svu vlagu. Faiyumski portreti su rađeni na dasci. Slika 4. U prostoru s centralnim grijanjem ono iznosi 6-8%. Struktura drva Drvo se sastoji od drvne tvari i šupljina koje postoje u svim vrstama drva. DRVENI NOSITELJI Drvo spada u čvršće i teže nositelje slike.kora 5 . četinjari 120-150%. Na svakom godu razlikuje se proljetni mekši. Drvo listača (bjelogorice) ima složeniju građu u kojoj su zastupljene sve stanice drva. Bjelogorična stabla u prosjeku u sebi sadrže oko 79 – 100% vlage u usporedbi s umjetno osušenim drvetom. brže i ranije otpušta vlagu. Što je bočnica dalje od srca više se krivi.1-0. drvo dobiva ravnotežni sadržaj vlage u određenim uvjetima temperature i vlažnosti. svjetliji dio goda i jesenski tvrđi i tamniji dio. Najkvalitetniji dio drva je onaj koji se proteže 130 cm od zemlje do 130 cm ispod krošnje. Liko. Kod stabala crnogorice vidljive su sitne pore presječenih smolnih kanala koji teku paralelno s osi stabla. Pri sušenju dolazi do stezanja drva. manje gusto. Tako topola može sadržavati 200% vlage. 3-bočnice. FIZIČKA SVOJSTVA DRVA Drvo se siječe kad je potpuno dozrelo. Godovi su godišnji prirast drva. daske su lijepili i obrađivali. s nešto smolnih kanala. tj. Najčešće se koristi drvo koje je karakteristično za određeno područje. Voda odlazi difuzijom ili kapilarnošću u poprečnom i uzdužnom pravcu. Spojevi koji izgrađuju drvo su: celuloza. sadržaj vlage pada ispod točke zasićenja vlakana. Zbog nehomogene strukture svi dijelovi drva ne upijaju jednaku količinu vlage. Leonardo da Vinci je često koristio orah. a imaju zadaću da bjeljiku opskrbljuju hranjivim sastojcima.4). Drvena daska se koristi kao nositelj štafelajne slike više od 4000 godina. orah u južnoj Francuskoj.liko i kambij 4 . Što je gustoća drva manja. a hrast i bukva 8090%. Cennino Cennini piše da daske za nositelje slike treba prethodno kuhati u vodi ili izlagati vodenim parama da bi se uklonili (“izlužili”) hidrofilni sastojci.1. u uvjetima normalne vlažnosti drvo zadržava uvijek određenu količinu vode. Radijalni presjek Daske dobivene radijalnim rezom nazivaju se blistače. 2srednjice. Svježe posječena stabla nekad nazivamo i ''zelenim drvetom'' a to je donekle i opravdano jer takvo stablo sadrži otprilike jednak udio vlage u sebi kao i još ne posječeno stablo.1. 2 Tangencijalni presjek drva (1-srčanica. svojstvo da upija i otpušta vlagu ovisno o vlažnosti okoline. Osim masivne drvene daske. čelnom presjeku vidi se srce. trijeslovina (tanina) i mineralnih tvari. Kad iz staničnih stijenki počne isparavati vezana voda. radijalni presjek se koristi samo za posebne svrhe. manje “rade” od masivne drvene daske. Sastav drva SASTA DRVA LISTAČE ČETINJARI Celuloza 50 % 50 % Kemiceluloze 26 % 23 % Lignin 24 % 27 % 4. što izaziva uvijanje daske na toj strani. ali se ne skuplja.25 Pergament je u Evropi bio najzastupljeniji materijal za pisanje dok nije otkrivena tajna proizvodnje papira oko 1200. širine oko 25 cm i debljine do 6 cm. tzv. To su celulozne materije kraćih molekula od celuloze. Vlaga Vlaga je u drvu definirana kao postotak vode u odnosu na težinu suhe drvene tvari. U smjeru tetiva. Na pojasu bjeljike vide se sržni traci. Sržni traci se protežu radijalno od srži prema kori.. Godovi im leže okomito na širinu daske pa se ne krive. Dozrelo drvo ima veću otpornost i čvrstoću. Pri tome treba reći da se ukupni sadržaj vlage mijenja s obzirom na vrstu stabla kao i stanište odnosno uvjete okoliša u kojima se stablo razvija. drvo je mekše i sadrži više vode. O pripremi drva ovisi i kasnija kvaliteta drva kao nositelja slike. 3 Radijalni presjek drva 4. krivljenju i pucanju drva. čak i danas. “desnu stranu” i prema kori okrenutu “lijevu stranu”. u Nizozemskoj hrast. Srednjovjekovno slikarstvo rađeno je na dasci. Lignin je manje ili više amorfna tvar koja ima ulogu ljepila. 5 Stanica drva u presjeku: a) u kosoj projekciji. Sržni traci nisu uočljivi. Središnji. Drvo se najmanje skuplja u pravcu osi stabla i to 0. Lignin povezuje strukturne jedinice sastavljene od celuloze u čvrstu drvenu masu. 27 Slika 4. Na drvenim daskama slikali su i majstori sjeverne renesanse. drvo se počinje sušiti. Svaka od njih pored prednosti ima i nedostatke koje treba pravilnom pripremom svesti na najmanju mjeru. Imaju određene zone pora koje se vide na presjeku po kojima se razlikuju: hrast je kolutičasto porozan. Nisu složene u pravilne redove. Daske dobivene presjecima drva trebaju se sušiti na zraku i nekoliko godina da bi se postotak vlage smanjio na 12-15%. kao najmlađi ali živi dio odvodi asimilate od krošnje prema korijenu. središte stabla. Oko srži prostire se pojas bjeljike. PRESJECI DRVA Drvo je materijal nehomogene strukture koja se najbolje vidi na presjecima drva.

Drvo.43…. Daska se obradi blanjom da bi bila ravna. tj.0. stare drvene ploče stvaraju neku vrstu opne koja je prepreka za vlagu. zbog čega se širi i skuplja. površina slike djeluje kao prepreka za vlagu i dovodi do asimetrične raspodjele vlage unutar ploče. Skupljanje i širenje 30 Otpuštanjem vezane vode počinje skupljanje drva i traje dok u drvu ima vode. Gusto drvo. 4. Kad relativna vlažnost padne na 30% i niže. I debljina drvene daske ima utjecaj na “rad” drva.15% Gusto drvo ( tvrda drva. Skupljanje postaje u određenoj mjeri trajno. Preparacija se stavlja na mekšu. naročito na udar. Izražava se u postocima. Kod ploča sastavljenih od nekoliko dasaka. Kisik i vlaga su im potrebni za rast. Jako je značajna pri konzervaciji muzejskih predmeta. 0. zbog promjene vlažnosti. Kao posljedica toga.30…. 4.9 130. pravci skupljanja i širenja nisu isti i nastaje odvajanje unutar slojeva. Tako je jasno vidljivo da je širina prstena. stranu srca sa stranom srca (slika 4.0 Na primjer ako zrak temperature 30 0C sadrži 15. ( 0 C ) 10 20 30 40 50 60 70 90 100 Voda ( g/m3 ) 9. Kod tangencijalnog reza širina isječene daske ide u tangencijalnom pravcu. Debela daska se širi manje od tanke. Međusobna razlika između ove dvije mase (mu mo) predstavlja masu vode u stablu. postaju naglašene kad se krivljenje poveća. Doći će do kondenzacije vlage. a debljina u tangencijalnom.4% 0. stranu kore sa stranom kore. 1. Tablica 2 Srednja kontrakcija za promjenu relativne vlažnosti od 1% Vrste drva Tangencijalni pravac Radijalni pravac Porozno drvo ( svijetla drva. Što je drvo gušće više se skuplja.3.2. Nakon sušenja prvog nanosa može se staviti još jedan. ali slabije koncentracije. Indirektni utjecaj temperature zbog utjecaja na relativnu vlažnost je velik. Kao nositelji slike smatraju se kvalitetnije mekše vrste drva jer tutkalo u njih dublje prodire. 0. neobrađeno i obrađeno drvo. Slična razlika u širini prstena kod stabala vidljiva je i kad je riječ o područjima s različitom nadmorskom visinom – što je nadmorska visina niža to su prsteni u stablu smreke širi. Ako se relativna vlažnost smanji na 40%.64 Bor 0. prima i otpušta vlagu. iako propuštaju vlagu. drvo napadnuto insektima izgled raznih vrsta drva 4. 0.04….2 g vode po m3.. Na primjer. četinjari. Temperatura ima relativno mali utjecaj na stabilnost drva koje je pravilno sušeno. Njen izbor. · Specifična gustoća (g/cm3) Smreka 0.88 Bongossi (tropsko drvo) 0. a zatim se na lijevoj strani nagrebe zupčastom blanjom da bi što bolje vezala tutkalnu otopinu (poveća se površina za vezivanje). breza i brijest ) 0.4) x 100 = 50% Ako se temperatura zraka smanji relativna vlažnost će porasti uz istu apsolutnu vlažnost zraka. drvo se suši do ravnotežnog sadržaja vlage od 16-17%. a debljina u radijalnom.6). gusti hrast i bukva. Danas se drvo reže tangencijalnim rezom. Nanosi se na lice. makro snimke nekih poroznijih i manje poroznih vrsta drva 4. naličje i sve bridove. Često su spojene daske dobivene tangencijalnim ili radijalnim rezom ili rezom koji je između njih. 1. Izražava se brojem grama vodene pare u m3 vlažnog zraka. krivljenje može biti različito u pojedinim spojenim daskama.2. Zbog gušće strukture drva.2 / 30. Relativna vlažnost jednaka je omjeru apsolutne vlažnosti zraka prema maksimalnoj vlažnosti koju bi zrak mogao imati pri istoj temperaturi.14 Kad bismo isušeno drvo tako prešali da u njemu ne ostane niti jedna praznina ili šupljina dogodilo bi se sljedeće: prešana drvena supstanca različitih vrsta stabala imala bi jednaku specifičnu gustoću. porozni hrast i bukva ) 0. preparacija) na površini drva teži smanjiti prijelaz vlage u drvo i iz drva.68….49…. Kod daske srčanice treba ukloniti srce iz sredine daske i dobivene daske zalijepiti pravilno ali obrnuto od položaja kojeg su imale u stablu. Neki slikari u drugi sloj tutkala stavljaju kredu ili gašeni gips i tupkanjem ga nanose na nepotpuno suhi prvi sloj. Kod radijalnog reza širina isječene daske ide u radijalnom pravcu.5 g/cm3 i predstavljala bi čistu gustoću supstance stanica drveta. Svaki sloj (lak. 0. Okolna atmosfera 31 Dvije glavne karakteristike zraka su temperatura i relativna vlažnost. 0.93 Bukva 0. Vlažnost je količina vode koja se kao para nalazi u zraku.) i konzistenciji drva zbog kemijske razgradnje lignina i celuloze. Samo su srčanica i njoj priležeće dvije daske srednjice pouzdani nositelji. vlaga u drvu padne do 6 ili 7%. boja. 1.86 Hrast 0.3.0 423. 0. Za vrijeme procesa skupljanja određene hidroksilne grupe (-OH) se vremenom povežu i ne mogu ponovno apsorbirati vodu. Insekti napadaju živo. VRSTE DRVENIH PLOČA 4. Vlaga drveta =Vlažno drvo (mu) – Masa suhog drveta (mo)/Masa suhog drveta (mo)x 100 U praksi su promjene sadržaja vlage u drvu relativno velike.1. pri prosječnoj temperaturi i relativnoj vlažnosti zraka od 80%.0. (15. Stanice debelih staničnih stijenki širit će se i skupljati više nego stanice tankih staničnih stijenki. Drvo koje ima smole slabije će vezati tutkalo i preparaciju.15% . sadržaj vlage u drvu će pasti na 8%. Razlike specifične gustoće u krugu jedne vrste stabala mogu se raspoznati prema širini unutarnjih prstena (godova). Larve kukaca su glavni neprijatelji drva. Tutkaljena ploča suši se 2-3 dana u vodoravnom . duži zimski uvjeti od uobičajenih i slično). crvena ili smeđa trulež.0. u skandinavskim zemljama u kojima je vegetativni period znatno kraći puno manja od prstena smreke koje su izrasle i razvile se u područjima Srednje Europe gdje period vegetacije ipak vremenski znatno dulje traje i gdje vladaju puno povoljniji klimatski uvjeti.39….20% Promjene dimenzija ovise o pravcu u kojem je drvo sječeno. Pukotine u sloju boje i podloge. za razliku od onih godina u kojima vladaju nepovoljniji klimatski uvjeti (na primjer niže temperature tijekom godine. Drvo sa sadržajem vlage ispod 18-20% praktično nije nikada napadnuto od gljiva. Velike razlike u specifičnoj gustoći pojedinih vrsta stabala temelje se upravo na ukupnom udjelu su stanične supstance drveta i unutarnjih pora (šupljina) u stablu. Njezina vrijednost kretala bi se oko 1. lako puca i lomi se. hrast i bukva imaju volumno skupljanje od 15-20%. lijevu stranu srednjice koja preparacijom i slojevima boje postaje određena prepreka za vlagu (Sigo Summerecker: “ Podloge štafelajske slike”). Kad se ploča sastavi. U muzejskim prostorima slike na drvu su zimi izložene suhoj atmosferi zbog centralnog grijanja. Kod poroznih vrsta drva. Masivna drvena ploča (daska) Nedostatak masivne drvene daske je da se krivi i raspucava. Prodiranje vlage u šupljine nema nikakvog utjecaja. Boja i preparacija. Suha trulež drva je rezultat djelovanja različitih gljiva koje se sastoje od dugih cjevastih stabalaca. Daska srčanica ima obje desne strane pa je svejedno na kojoj strani će biti preparirana. priprema i obrada te nedostatke moraju svesti na najmanju mjeru.3 30.2.0 597. relativna vlažnost je 50%. Daska će se manje kriviti ako joj širina ida u radijalnom smjeru. pružaju određeni mehanički otpor koji stvara napetosti na licu slike.označiti slovom u i izražavamo je u postocima. Kukci polažu jaja u pukotinama drva. Kod oslikane daske.1 82. Neobrađena daska reagira na promjene vlage s obje strane podjednako. 0. Vlaga drveta daje nam potrebne podatke o odnosu količine vode mv u stablu i drvene mase bez sadržaja vlage mo(tehnički osušena drvena supstanca mo). Zbog manje gustoće drva manje se i skupljaju. Dolazi do labavljenja sloja boje i preparacije uz odvajanje i ljuštenje slojeva. 0. U tablici 3 dana je količina vodene pare u gramima koju sadrži 1m3 zraka kad je potpuno zasićen vlagom (relativna vlažnost je 100%).49…. ali vremenom zbog različitog ponašanja pri primanju i otpuštanju vlage.0. na primjer smreke. Oštećenja drva zbog živih organizama Drvo je zbog celuloze i higroskopnosti podložno napadu parazita koji ga mogu potpuno uništiti.2. Količinu vode u supstanci drveta moguće je stoga izračunati prema formuli kako slijedi: drvo se mjeri u svježem stanju (kad još uvijek sadrži vlagu u sebi mu) a zatim se mjeri i u (tehnički) osušenom stanju. a ljeti dosta vlažnoj atmosferi. a napadaju je i razni insekti. boginjava trulež. Tablica 3 Temp. Širenje drva je širenje materije drva.1 198. Godine razvoja s povoljnijim klimatskim uvjetima također povoljno utječu na širinu prstena. Drvo napadnuto crvotočinom ima manju mehaničku otpornost.30…. 3% 0. više se skuplja i širi. Ako bi se relativna vlažnost ponovno digla na 80%. Truleži su greške u boji (bijela trulež.4 51. Neobrađena strana sušenjem se skuplja znatno više pa se ploča krivi. a larve prave u drvu hodnike kojih može biti toliko da unutrašnjost drva pretvore u neku vrstu saća. ona je ravna. sadržaj vlage u drvu bi teoretski porastao opet na 16-17%. Te učestale promjene dimenzija nazivamo “rad drva”. kao što su topola i četinjari..4.3.3% . koje sadrži više drvene tvari po jedinici volumena.2% . oboreno. Za tutkaljenje se koristi vruća 7%-tna tutkalna otopina. To je apsolutna vlažnost.4 17.95…. Prethodno se smola ukloni osapunjenjem s potašom (kalij karbonat) ili se otopi pomoću otapala.10% . 32 2. skupljanje varira od 10-15%.65….

pazeći da ne ostanu zračni mjehuri i da se platno ne razvuče ukoso. One se krive pa preparacija na njima raspucava. Platno fizički odjeljuje slikani sloj od drva. Krivljenje sastavljene drvene ploče sprječava se i postavljanjem parketaže (slika 4. Debljina ploča od 6 mm dovoljna je za manje formate. Ako se odabere hrapava strana za lice ploče. Ovaj način osiguravanja slike se i danas preporučuje. Slika 4. Kod ploče ljepljenice trebala bi biti vanjska strana vanjskih listova ploče i vanjska strana ljuštenog furnira. Korozijske prevlake su kod velikog broja metala homogene i elastične. Ploča se mora sušiti 23 dana. Najslabije ploče su iz bukovog drva.nož 2 . Unutarnja strana bi trebala biti okrenuta prema sredini ploče. litopona. u bogato rezbarenom okviru 5. Kod drvenih ploča koje su lijepljene iz više dijelova.4-daska srednjica).5 mm. Na drvu se mogu koristiti sve vrste preparacija. Spojevi furnira i na tim pločama vremenom postaju mjesta na kojima počinje ljuštenje. Drveni otpaci se usitnjavaju i raskuhavaju vodenom parom da se drvena masa razvlakni. Na starim slikama na drvu često se može vidjeti da je drvo oblijepljeno tanjim lanenim platnom na kojem se nalazi preparacija.2. Metalne ploče su osjetljive na promjene temperature. kao što su: okume. Panel-ploče su također ljepljenice debljine 20-30 mm čija je sredina sastavljena pravilnim lijepljenjem letvica mekog drva. Metali su podložni koroziji zbog djelovanja atmosferilija . Napeto platno ili čvršča gaza stavlja se na prvi sloj vlažne preparacije.9). Hrđa na željezu je nehomogena i krhka zbog čega željezo propada sve dublje.8-3. U slučaju raspucavanja drvene ploče. koristili su se drveni leptiri koji leže upušteni na poleđini ploče između dva sastavljena dijela koja čvrsto spajaju. Odmašćuje se krpom namočenom acetonom ili smjesom 3/4 alkohola i 1/4 amonijaka.Ako je ploča kvalitetna. Preko čistog papira gumenim valjkom pritišće se i izravnava papir. Preparacija se pravi sa 6%tnom otopinom tutkala. Hrđa je hidratizirani željezov oksid. zbog kojih se stežu i rastežu. METALNI NOSITELJI Metalnu površinu. manje reagiraju na promjene vlažnosti od masivne drvene daske. kvalitetnije su. Ovaj način zaštite omogućuje sastavljanje dasaka u ploču većih dimenzija. Ploče dužine stranica do 50 cm ostaju ravne. Furniri položeni okomito u odnosu na smjer letvica nalaze se s vanjskih strana. Deblje ploče od barem 12 mm koriste se za formate veće od 1 m. 6-7 %-tna. 9 Spajanje dasaka užljebljenim letvama i parketažom 4. Suhi obijeljeni sloj na licu i bridovima lagano se brusi i opraši. ulje na bakru U 14. Trupac se okreće. stariji. Ne idu preko cijele širine ploče nego najviše do 4/5 širine (slika 4. ploča postaje kvalitetnija. Ploču najprije treba obrusiti i ohrapaviti s obje strane. Poleđina ploče zaštićuje se toplim lanenim firnisom i olovnom bijelom bojom. Nastaje oksidacijom željeza u vlažnoj okolini s relativnom vlažnošću višom od 70%. Kao slikarska podloga najbolje su ploče debljine 4 mm. CO2. a drugu navoštenoglatku stranu. Slikarstvo. Oblijepljena ploča se optereti i suši nekoliko dana. I njih je potrebno lijepiti u čvrste okvire. tempera na dasci. Ploče ljepljenice Šper-ploče Sastavljene su unakrsnim lijepljenjem listova furnira koji se proizvode rezanjem. Istim brojem nanosa zaštićuju se i bridovi ploče. Godovi utornih letvi moraju biti okomiti na širinu letve. Vertikalne letvice lijepe se duž godova. kao i svaku drugu površinu na kojoj se slika treba pripremiti da bi mogla vezati preparaciju koja će osigurati stabilnost podloge i boje. Čvrstoća ploče ovisi i o dimenzijama ploče.3. Za sprječavanje krivljenja drvene ploče koriste se. Zatim se tutkali s obje strane 6% otopinom tutkala i nakon toga preparira. gaboon drvo. Ima manji volumen od svježe i sadrži manju količinu vode. odrežu se na uglovima trokutasti dijelovi platna. koju čine unakrsno složene užlijebljene letvice u vertikalnom i horizontalnom smjeru. Napeto platno se utiskuje i izravnava na površinu ploče.potisna poluga 3 .vanjska strana plašta 4 . 11 Vrste drvenih ploča Vicenzo Foppa. U drugi sloj tutkala može se staviti malo krede. Homogene su. 37 Frans van Merris . brusnim papirom ga utaru u smjeru žice drva. 10 Dobivanje ljuštenih i rezanih furnira Upotrebom rezanih i piljenih furnira. Još vlažna ploča obrusi se brusnim papirom srednjeg zrna. koja nastaje zbog stvaranja lokalnih galvanskih članaka na pojedinim mjestima na površini metala uzrokuje oštećenja metalne podloge i propadanje slikanog sloja na njoj. 36 1 . Uglovi platna se dijagonalno režu. Tutkalna otopina je nešto jače koncentracije nego kod platna. 6 Isijecanje središnjeg dijela daske da se dobije mirnija daska (1. dok stara hrđa ima sivu boju koja ide prema crnoj.lijeva strana Slika 4. sumporovih oksida i drugih agresivnih plinova u zraku. a ploči ne dozvoljavaju skupljanje i širenje u vodoravnom smjeru (slika 4. Neki slikari na poleđinu nanose topli laneni firnis i. 34 Slika 4. vlage. stoljeću Cennino Cennini piše da su željezni limovi nepodesni za slikanje jer djelovanjem kisika u vlažnim uvjetima korodiraju. ne krive se. Nedostaci ploča ljepljenica mogu se smanjiti obljepljivanjem ploča ljepljenica tankim rijetkim platnom koje fizički odjeljuje sliku i osigurava joj trajnost. a prevoji platna se previju na poleđinu ploče. obljepljivanje tankim platnom nije nužno. a horizontalne su slobodne pa omogućuju slobodniji rad drva. Brušenje bi dovelo do nejednakog upijanja. Drvo se moči da bi omekšalo. dok je još vruć. Pri tutkaljenju i nanošenju preparacije pukotine nastale u procesu proizvodnje furnira bubre i raspucavaju.desna strana 6 . johino. previju na poleđinu ploče i lijepe. naročito na starim ikonama.unutarnja strana plašta “strana noža” 5 . što dovodi do odvajanja slikanog . Bridovi se također moraju obraditi. 8 Spajanje dasaka umetnutim leptirima i klinom Slika 4. a proizvod korozije ima veći volumen od metalnog željeza. Masa se miješa umjetnom smolom ili voštanim emulzijama i izlijeva na metalnu podlogu premazanu parafinom. i zaštita su od daljnjih propadanja. naročito kod ploča većih formata 33 lijepljenih iz više dijelova. Korozija počinje na površini pri čemu dolazi do promjene kemijskih i mehaničkih osobina metala.9). Preparacija se nanosi i na bridove i konačno na naličje da bi drvena ploča bila potpuno zaštićena. 7 Krivljenje različito spojenih dasaka (pravilno i nepravilno spojene daske ) 4. Ljušteni furnir je najčešće raspucan na strani noža (unutarnjoj strani). platno će sa slojem preparacije i boje ostati čitavo. Tvrde ploče vlaknatice imaju jednu hrapavositastu. lijepljenje dasaka u veću dasku (5) Slika 4. Preparacija na drvu nanosi se u 5-6 ukrštenih nanosa. dok se ploče većih dimenzija zbog težine savijaju i treba ih lijepiti u čvrste drvene okvire Ploča se može obrađivati na jednoj i drugoj strani. Uočeno je da drveni leptiri raspucavaju pa se umjesto njih stavljaju pravokutni umeci drva. i prekomorskih vrsta.položaju na prozračnom mjestu. dobro se utisne gumenim valjkom preko čistog papira. Ploče vlaknatice Ploče vlaknatice (lesonit ploče) proizvode se od otpadaka drva mokrim postupkom.3. ulje/bakar Jan van Kessel. koji se brusnim papirom dobro utaru u pore drva. 35 Slika 4. naročito kad su većih dimenzija i kod većih temperaturnih promjena. jače tutkalne otopine i lanenog firnisa. zbog djelovanja vlage i napetosti koje ona izaziva u drvu i slikanom sloju. Životinje. koji su manje porozni i manje ispucani. a nož s njega ljušti “plašt” debljine 0.kisika. a drugi put u poprečnom smjeru. U hidrauličnim sitastim prešama uklanja se voda.3. Nakon brušenja tutkali se vrućom 8%-tnom otopinom tutkala i preparira. To su slaba mjesta koja vremenom pucaju. piljenjem ili ljuštenjem iz trupaca drva. niti raspucavaju. Svježa hrđa je žutosmeđe do smeđe boje. Na poleđinu ploče odmah se lijepi (kašira) čvrsti papir kraći za 1 cm od formata ploče. Na dobro osušeni sloj firnisa nanose sloj sivo tonirane uljene boje. Tutkali se s obje stran 7%-tnom otopinom tutkala. Kvaliteta ploča ljepljenica ovisi o vrsti drva iz kojeg su ljepljenice proizvedene i vrsti ljepila. užljebljene drvene letvice. Elektrokemijska korozija.2-daska srčanica i 3. Troslojne ploče (tripleks ploče) sa stranicama do 50 cm su najpouzdanije. Nanese se još jedan nanos tutkalne otopine. Glatku parafiniranu stranu treba odmastiti da bi tutkalna otopina mogla čvrsto vezati. Kad je preparacija suha.8). Furniri se najčešće dobivaju ljuštenjem. Plašt se namata na valjak i siječe u listove određene dužine. brezovo. dobro ju je kitati emulzijskim kitom od krede. Jedna letvica je užlijebljena s jednog a druga s drugog brida ploče. Ploče iz mekanih vrsta drva kao što su: jasenovo. Nanosi se 5-6 slojeva preparacije. Nanosi se 8%-tna topla tutkalna otopina.

Metali se čiste mehanički: čeličnim četkama. razlikujemo njihove boje. Od 12000 puževa dobiva se 1. PIGMENTI Riječ boja označava dva pojma. okeri. Kemija boja bila je između 1860. transparentni pigmenti koriste se za akvarel i lazurne premaze u drugim tehnikama. svjetlina boje) pigmenata. Masnoća se uklanja otapalom. godine zamijenjuje olovnokositreno žutu koja se u srednjem vijeku uglavnom upotrebljavala. Purpur se dobivao iz sluzi što ih iz posebnih žlijezda izlučuje vrsta morskog puža s istočnih obala Sredozemnog mora. Za slikarske svrhe biraju se pigmenti prema svojstvima koje preferira određena slikarska tehnika. površine na koju je nanesena i povezivanja s njom. U suhim uvjetima na površini bakra zbog oksidacije s kisikom iz zraka nastaje crveni oksid bakra (Cu2O. carevi. U upotrebu dolaze organski pigmenti kao. crna boja od pougljenjenih ostataka drva ili kostiju. Zbog toga se premazima dodaju inhibitori korozije.000 očica / cm2. ulje na bakru 39 6. Drugi pojam označava tvar koja ima svojstvo prekriti i oboji druge tvari. Svjetlo je elektromagnetsko zračenje isto kao i radio ili TV valovi. U uvjetima veće vlažnosti. Nakon nekoliko dana sušenja nanosi se drugi sloj. Ultramarin su također dobili alkemičari iz lazurnog kamena lapis lazuli koji služi kao ukras i spada u poludragulje. u zraku prisutni plinovi. Kroz povijest slikarstva određena razdoblja bila su ograničena u izboru pigmenata. optički pojam. koje reflektira pa je i vidimo crvenom. Upotreba metalnog oruđa omogućila je upotrebu pigmenata dobivenih usitnjavanjem prirodnih minerala i ruda. stoljeća slikarska paleta ostaje gotovo nepromijenjena do otkrića pariško plave 1704. Vermilion je svjetliji i pokrivniji od minerala cinabarita. Prvi. Stvaranjem fosfatnog sloja na pocinčanom čeliku tretira se cink i čelik. mora je očistiti da bude metalno čista. Napuljsko žuta 1750. crvenom i smeđom) koje su nalazili u svojoj okolini.Čelik se zaštićuje stvaranjem željezovog i cinkovog fosfata. auripigment.većinom žutom. izgledaju nam bijelo jer se svjetlo disperzira na kristalnim plohama sitnih kristala od kojih se te tvari sastoje. Poslije 14.. kobaltno plava. Gdje nema svjetlosti. kardinali i kraljevi smjeli nositi purpurno obojena odijela. čvrstoću i trajnost . pa se 38 postupak naziva i anodizacija. god. Pariško plava je zamijenila azurit i skupi prirodni ultramarin. kraplak (iz korijena biljke broć) i vermilion kojeg su dobili alkemičari iz sumpora i žive. stoljeću otkriven je veliki broj anorganskih i organskih pigmenata. crveno. Boja je fizikalna mješavina veziva i pigmenata s dodacima koja ima svojstvo bojanja. ali ravnomjernu) refleksiju. crna potpunu(ne apsolutnu. Aluminij se stavlja na anodu. Posebno je to važno za glatke aluminijske ploče. U 19. umbra. realgar. i malo zapeći. a s uljem stvara olovni sapun koji djeluje antikorozijski. godine. kadmijevo žuta. stoljeća. Pjeskarenjem se postiže hrapava površina koja bolje veže preparaciju.egipatsko plava i olovno bijela. brusnim papirom i pjeskarenjem mlazom kvarcnog pijeska ili staklenim zrncima pod pritiskom. indigo. U slučaju da se on ošteti obojeni antikorozivni premaz će osigurati zaštitu. e ) koriste se azurit. Obojenost neke površine možemo shvatiti kao svojstvo materije da razlaže bijelu sunčevu svjetlost. Stoljećima je grimiz (purpur) smatran simbolom najveće moći i dostojanstva. Aluminij se od korozije štiti eloksiranjem ili anodizacijom. Nakon toga se nanosi preparacija. Kupljena uljena olovna bijela boja nije dobra za ovu svrhu jer je vezana s makovim uljem koje sporije suši i daje mekši film. Sitne čestice pigmenata disperzirane su u vezivu i vidljive pod mikroskopom za razliku od bojila čije su čestice topljive i toliko sitne da su nevidljive. Prije 2ooo godina p. Vezivo ne smije mijenjati kemijska svojstva ni valersku vrijednost (franc. cinober. Na primjer. Ova paleta slikarskih boja koristi se do 13. Prije slikanja dobro je da se lagano obrusi kako bi bolje vezala uljenu boju. Osnovno svojstvo pigmenata je obojenost ( boja.. koristili su se stoljećima. U brončano doba u Egiptu (2ooo-1ooo p.sloja i deformacije slike. i završnog premaza s više smole koja daje sjaj i zaštitu od vanjskih utjecaja. Sunčeva svjetlost sastoji se od niza boja koje čine spektar. i 1920.kromovo žuta. stoljeća. kao što su antikorozivni pigmenti. Vezivo pigmenata i podloga trebaju što manje utjecati na promjene boje pigmenta i na njihova kemijska i fizikalna svojstva kako bi slici osigurali autentičnost.) “žuti arsenov blistavac”. Preparaciju je potrebno sušiti na svjetlu nekoliko mjeseci. Industrijska zaštita metala Koliko god se trudili da premazi na metalima budu kompaktni. verdigris koji nastaje korozijom bakra. U slikarstvu boja je glavno sredstvo izražavanja i najvažniji element slike. malahit.e. kadmijevi i kobaltovi pigmenti. kroma) koju vezivo mora što manje mijenjati. Eloksiranje je elektrolitičko oksidiranje aluminija kojim se na površini aluminija stvara oksidni sloj koji dobro veže sve vrste preparacija. bili su u upotrebi kreda. n. valeur = vrijednost. ili bakrovog (II) sulfida (CuS). ali ravnomjernu) apsorpciju. zelena zemlja. U evropskom slikarstvu 16. a druge reflektira i ti izazivaju u našem oku doživljaj boje. Među najznačajnije novo otkrivene pigmente spadaju kromovi. Kombinacijom žutih . vezivima i otapalima. Bijela boja površine znači potpunu (ne zrcalnu. Ova crvena boja imala je veliki efekt na sve tonalitete srednjovjekovne palete. postupak zaštite metala sastoji se od temeljnog premaza koji ima manje veziva (smole) a dosta antikorozivnog pigmenta. pokrivno ili transparentno. Prirodni ultramarin je 1828. Oni dovode do stvaranja tamnih mrlja i naslaga produkata korozije koje potječu od bakrovog (II) oksida (CuO). Egipatska plava je imala široku primjenu. Georg Flegel. Pigmenti otporni na alkalije (lužine) moraju se koristiti u fresko tehnici. označava fizikalne osobine svjetlosti. Preparacija se priprema od lanenog firnisa i olovnog bjelila koji daje pastu izvrsne plastičnosti. stoljeća i titanovog bjelila početkom 20. Kod ostalih metala to nije potrebno. tj. 1nm= 10-9 m). a kad su osvijetljeni. godine zamijenjen umjetno proizvedenim ultramarinom. Samo su rimski senatori. Neposredno poslije eloksiranja. stoljeća. n. nakon čega je znatno proširena. osim krede koja nema dovoljnu pokrivnost i snagu bojenja. koji sprječava daljnju koroziju. uz od davnina poznati otrovni auripigment (engl. oripiment. Ovi minerali obrađeni usitnjavanjem. Metalna površina kao nositelj slike treba da ima debljinu najmanje 1 mm. ali je nestala iz palete između 2. ipak su zbog mikro pora propusni za vlagu i kisik koji dovode do korozije. Crvena površina apsorbira valove svih boja spektra osim crvenih. u industrijskom i znanstvenom pogledu najvažnije područje kemije. Cinkov fosfat daje maksimalnu zaštitu od korozije. a nakon zatvaranja pora ostaje u njima. Za zaštitu aluminija i obojenih metala koriste se reaktivni temelji koji zaštićuju i aktiviraju površinu metala da bolje veže završni premaz. Najfiniji pigmenti prolaze kroz sito s 16. Općenito. kao SO2 i CO2 djeluju korozivno na jednoj i drugoj strani bakrene ploče. Naše oko iz velike skale elektromagnetskih valova registrira valne dužine 400-700 nm (nm je oznaka za nanometar. pore nastalog Al2O3 otvorene su i izvrsno primaju boju koja ulazi u pore. Ljudi kamenog doba oslikavali su svoje spilje ovim zemljanim bojama (obojenim zemljama. Pigmenti su obojeni prah.4 grama purpura. Olovno bijela bila je jedini bijeli pigment u štafelajnom slikarstvu. šećer. Prije bilo kakve obrade. sve do otkrića cinkovog bjelila početkom 19. Svjetlosni titraji određene valne dužine izazivaju u našem oku podražaj koji osjećamo kao žuto. Doživljaj boje nije uvijek uzrokovan apsorpcijom i refleksijom svjetla. 40 Rimljani su otkrili grimiz. i 7.n. određene elektromagnetske valove apsorbira. a za par dana i treći. Tako se aluminij zaštićuje stvaranjem amorfnog aluminijevog kromata ili aluminijevog i kromovog fosfata. kobaltno žuta. ispiranjem i sedimentacijom. Ploču ili lim od željeza ili čelika treba premazati tankim nanosom lanenog firnisa na poleđini i sa strane. Boja plavog neba i večernje crvenilo posljedica su disperzije svjetlosti na sitnim kapljicama vode ili sitnim kapljicama prašine. svi nam se predmeti čine crni. Snijeg. Najstariji pigmenti upotrebljavali su se u obliku u kojem su nađeni u zemlji. Preparacija se nanosi tupkanjem okruglim kistom u tankom i prozirnom nanosu. ili se metali obrađuju anorganskim kemijskim postupcima kojima se na površini metala stvara relativno čvrsti stabilni spoj koji osigurava da se obojeni premaz bolje poveže.morte. zeleno itd. stoljeća koristio se bakar kao metalni nositelj. netopljivi su u vodi. U Egiptu su se proizvela prva dva sintetička anorganska pigmenta . osjećaj kojega u oku stvara svjetlost emitirana iz nekog izvora ili reflektirana s neke površine.

Ove metode mogu otkriti oku nevidljive strukture.7) pa bjelila daju bijeli pokrivni premaz. U akvarelu. Za analizu se odvoji sa slike mrvica boje promjera 0. bjelilo CaCO3 gips CaSO4 . nego se može dobiti uvid u tehniku slikanog sloja.. Otpornost prema atmosferlijama Odnosi se na postojanost prema vlazi.00. mangana. Ako je veličina zrna iznad ili ispod ovih vrijednosti pigment će postati transparentan.. natpisi. siena. Što pigment ima finije zrno veća je njegova moć bojenja. 3. kineski kaolin Al2Si2O5(OH)4 olovna bijela 2PbCO3 .1. Moć pokrivanja (pokrivnost) je sposobnost pigmenta da premazanu površinu učini što manje vidljivom. pa pigmenti moraju biti otporni na lužine. nego razlika indeksa refrakcije pigmenta i zraka .. Talens i Lefranc koriste jednake oznake: +++ potpuna otpornost na svjetlo ++ vrlo dobra postojanost 42 + dovoljna postojanost o loša (mala postojanost) 5. Ovlaženi mokri rub na filtar papiru ne smije biti obojen. Pigmenti veće gustoće trebaju manje ulja od pigmenata manje gustoće Malu apsorpciju ulja imaju olovna bijela-12%. Sušivost je sposobnost pigmenta da se s vezivom osuši kroz određeno vrijeme. kadmijeva crvena itd. Za lazurne premaze treba birati pigmente manje pokrivnosti i obrnuto. Boja se stavi u sintetičku smolu koja se nakon stvrdnjavanja izbrusi.53. Površina izbruska sadrži sloj boje... U akvarel tehnici pigmenti moraju biti otporni na svjetlo jer ih nježno vezivo štiti manje nego u drugim tehnikama. vezivima Netopljivost se ispituje miješanjem pigmenta određenim sredstvom i stavljanjem na filtar papir.6 (zrak 1. jer pigment zahtijeva dosta uja. alizarin crvena.. ali im je pokrivnost daleko manja jer imaju indeks refrakcije gotovo kao i veziva.Pb(OH)2 koštano biijela (kalcinirane kosti životinja) uglavnom Ca3(PO4)2 crna iz ulja lampe ugljik biljno crna (drveni ugljen) ugljik životinjsko crna (iz slonove kosti zagrijavanjem bez pristupa zraka) ugljik piroluzit MnO2 žuta oker (svjetlije boje) hidratizirani oksid željeza..polu pokrivna . Što je veća razlika indeksa refrakcije (loma) IR između pigmenta i veziva. laku i akriliku boja se suši isparavanjem. Sušenje boje je ovisno i o svojstvima veziva. Otpornost pigmenta prema svjetlu tvornice označavaju zvjezdicama. Pigmenti koji s uljem reagiraju i stvaraju sapune. To ovisi o površinskoj napetosti veziva. prisutne posebno kod bijelih pigmenata. Promatranjem pod mikroskopom mogu se prepoznati ne samo pojedine pigmentne čestice... umbra. Nekada se vide i korekture (pentimenti). ftalocijanin plava itd.4 .. IR kaolina je 1. Pigmenti koji zahtijevaju veću količinu ulja suše se sporije.. otapalima. Pokrivnost pigmenata može se malo smanjiti dodatkom kaolina. a 1868. Klasifikacija nekih drevnih pigmenata BOJA NAZIV KEMIJSKI SASTAV bijela kreda.. godine. najčešće se pripremaju s makovim uljem koje se sporije suši. bolja je pokrivna moć pigmenta.55) imaju također bijelu boju. Otpornost prema kiselinama i lužinama U nekim tehnikama vezivo je kemijski aktivno pa se moraju koristiti pigmenti koji su otporni na to djelovanje. kao i veličina pigmentnih čestica ( umjetnici su ih u starim vremenima često proizvodili i usitnjavali sami pa su imali grublje čestice) daju uvid u starost slikanog djela i u njegovu autentičnost.Otpornost na svjetlost Pigmenti ne smiju tamniti niti gubiti boju djelovanjem svjetla. Potrošak ulja je najmanja količina ulja koja je potrebna da potpuno namoči 100 g suhog pigmenta i opkoli svako zrnce pigmenta. stoljeću otkrivene su titanova bijela... Pokrivnost ovisi i o vezivu s kojim je pigment vezan..boja je lazurna . Zbog te pojave. vermilion). Puno ulja zahtijevaju kobaltno plava.8. Viridijan je dobiven tek 1838.48.CaO. S veličinom zrna koja leži između 1/500 mm i 1/2500 mm svaki pigment ima optimalnu pokrivnost. n H20 auripigment As2S3 crvena hematit Fe2O3 vermilion. titanova bijela-14%.Cu(OH)2 egipatsko plava (sintetička) CuO. Potrošak ulja kreće se od 15% do 150%... Pariško plava u kontaktu s vapnom postaje smeđa. jaje i tutkalo 1. godine proizvedena je prva sintetička organska boja iz katrana kamenog ugljena.. pariško plava. nevidljive tinte.. naglim promjenama temperature.. Bijeli pigmenti (bjelila) imaju visoki indeks refrakcije (2. Ultramarin. 7. Netopljivost u vodi. Sušenje može biti fizikalni ili kemijski proces.60-ak dijelova cinkovog bjelila 43 Moć bojenja nije jednaka kod svih pigmenata Veliku moć bojenja ima titanova bijela. vodeni znakovi itd. na starim slikama se kroz gornje slojeve boje može naslutiti crtež ili tamnije podslikavanje...34. Naročito u ulju gube pokrivnost.44) a pigmenata 1. cement. potpisi.. obliku i veličini čestica. Veličina zrna varira između 1/50 mm (azurit.pigmenata s pariško plavom dobivala se zelena boja. lazurit. Kod ulja suši se oksidacijom i polimerizacijom. 4. lapis lazuli S2. Pigmenti koji su po sastavu spojevi olova. 8. sijena (tamnije boje) Fe2O3 . 2. svjetlost će se odbijati od većeg broja čestica i pokrivnost će biti veća.5-2. manja je razlika u indeksu refrakciji između pigmenata i ulja pa boja postaje prozirnija. specifičnoj težini (gustoći) pigmenata.4SiO2 (?) 41 ultramarin. U 20.1..boja je pokrivna .5-1 mm (u 50-100 tisućinki grama boje današnjim metodama moderne instrumentalne analize može se dokazati prisutnost elemenata koji izgrađuju pigmente). SVOJSTVA PIGMENATA Od pigmenata koji se koriste u slikarstvu zahtijeva se: 1. “izvlače” skice pod površinom. Moderni pigmenti imaju finije zrno veličine između 1/500 mm i 1/2000 mm. kobalta. koji ubrzavaju sušenje ulja (djeluju sikativirajuće). lazurni). ftalocijanin. Razlika indeksa refrakcije pigmenta i veziva je manja. kao i aditivi u bojama na bazi akrilne smole djeluju lužnato.40-ak dijelova olovnog bjelila 1 dio crne . cinober HgS minij Pb3O4 realgar AsS zelena malahit CuCO3 .. Što su čestice pigmenta manje. crna od čađe. Indeks refrakcije veziva je 1. posebno kod uljene boje. U vezivima pigmenti dobivaju dublji ton nego u suhom stanju. Tvornice pokrivnost označavaju na tubama: . Moć bojenja Moć bojenja (snaga bojenja) je sposobnost pigmenta da u što manjoj količini može promijeniti boju drugog pigmenta. Što su čestice pigmenta sitnije. vrijeme njihove proizvodnje i upotrebe. poluprozirni i neprozirni (pokrivni). Kadmijevi pigmenti s vapnom stvaraju bijeli kadmijev karbonat.2H2O kaolin. Kemijski sastav pigmenata. kinakridon i t d.polu lazurna 6. kao i kadmijeva žuta nisu otporni na kiseline. Punila (kreda. 6.. sumpornim plinovima u zraku i drugim činiteljima.ion uklopljen u aluminosilikat 1856. Otkrivaju se razlike pigmenata. Pigmenti koje su koristili stari majstori grublji su i nemaju jednaku veličinu zrna.. Danas postoje nedestruktivne metode kojima se mogu otkriti detalji nevidljivi golim okom na svim površinama. god. daju elastičnije i pastoznije . Cu(OH)2 zelena zemlja Fe hidrosilikat sa silikatnim primjesama Al i Mg verdigris (sintetički) bazični bakrov acetat različitog sastava plava azurit 2CuCO3 . indeksu refrakcije pigmenata i veziva i o koncentraciji pigmenata. U ulju su pigmenti prozirniji nego u akrilnom vezivu. ista siva nijansa može se dobiti tako da se pomiješa: 1 dio crne . Sušivost ovisi i o svojstvima samog pigmenta. kao i veliki broj značajnih organskih pigmenata kao hanza. sušiva ulja 1.. a nanese se na neprosušeni donji premaz boje koji je bogat uljem.. Staro ulje je kiselo zbog slobodnih masnih kiselina. vosak 1.. Na primjer.... može doći do pucanja gornjih slojeva boje (krakeliranja) i nastanka mreže pukotina (krakelira). Čak i lazurni pigmenti kao što su kraplak i Indijsko žuta postaju pokrivni u odgovarajućoj koncentraciji. a ne samo na slici. veća je površina koju ulje mora obaviti. ranije nanesene slojeve boje koje čak ni rendgenske zrake ne mogu identificirati. kaolin. smalt) i približno 1/1000 mm ( (olovno bijela. Pokrivnost ovisi o veličini čestica pigmenata.0-2. smole 1. Titanovo bjelilo ima još veći indeks refrakcije i zato ima najveću pokrivnost od svih bjelila. Kako ulje starenjem tamni i povećava indeks refrakcije. Ako gornji premaz boje sadrži malu količinu ulja.. vermilion 25% itd. Zbog različitog kemijskog sastava pigmenti se razlikuju po svojstvima i brzini sušenja makar tvornice ujednačavaju ta svojstva. U zidnim tehnikama vapno. Moć bojenja ovisi o veličini zrna pigmenata. Pigmenti mogu biti u nekom vezivu prozirni (transparentni.2o-ak dijelova titanovog bjelila 1 dio crne .

boje. povećava se pokrivnost. organski pigmenti jako su se razvili u posljednjih tridesetak godina zahvaljujući razvoju kemijske industrije. Prirodni organski pigmenti (biljnog i životinjskog porijekla) Dobivaju se od životinjskih i biljnih organizama taloženjem bojila samostalno ili na supstrat. kadmijeva žuta. Općenito su organski pigmenti manje postojani na povišenim temperaturama i manje pokrivni od anorganskih pigmenata. veću jakost krome i moć bojenja.boje. Vapnenac i mramor su kristalne modifikacije kalcijevog karbonata. engl. 6. Hansa žuti pigmenti su monoazo pigmenti.3. 6. izdašniji su. Pečena (paljena) siena je pokrivnija od nepečene (sirove).tinjac (mika). asfalt. Preradom se pigmenti oslobađaju topljivih soli i organskih primjesa. Zemljani pigmenti su: kreda. dodatak služi kao tijelo pigmenta. 6. elastičnija je od drugih vrsta.3.smeđa). bakar ili mangan). sitnije zrno. Organski pigmenti umjetno dobiveni supstrativnim postupkom udovoljavaju svojstvima slikarskih pigmenata.crvena). netopljiv u vodi. među kojima prevladavaju žuti. PUNILA Prirodni bijeli pigmenti obično se koriste kao punila (filer) jer nemaju dovoljnu moć bojenja i pokrivnost naročito s uljem. Sedefasti pigmenti (irizirajući-prelijevaju se u duginim bojama i sjajni. Među sintetskim sedefastim pigmentima najviše se traži pigment dobiven od titan dioksida koji se nanosi na prikladan nosač (supstrat). kadmijeva crvena. pariško plava.2. Najpoznatiji prirodni organski pigmenti su: indijska žuta (životinjskog porijekla). naročito za štafelajno slikarstvo. Do ove reakcije češće dolazi u vodenim vezivima nego u uljenim. Magnetski pigmenti služe kod prenošenja informacija. perzijsko crvena. KREDA Kreda je amorfna modifikacija kalcijevog karbonata. narančasti. Kromoforna grupa je nosilac obojenosti. 11.1.težac. Od otkrića umjetnog kraplaka i umjetnog indiga potkraj 19. Supstratno vezane prirodne organske boje nazivaju se prirodne organske lak boje (manje su pokrivnetransparentne su). Magnetski pigmenti se koriste za prenošenje i čuvanje informacija na magnetskim tonskim. U usporedbi s anorganskim pigmentima. katranskih. Po kemijskom sastavu umjetni organski slikarski pigmenti spadaju u sljedeće grupe spojeva: 1. pompejansko crvena. cink-fosfat. stoljeću na osnovi anilina.3. To su komplicirani organski spojevi čija je polazna sirovina katran kamenog ugljena iz kojeg se dobiva na tisuće vrsta bojila. oker.2. supstrat za taloženje organskih boja. svijetleći) i zaštitni efekti (antikorozivni pigmenti. ocijediti i onda vezati vezivom. permanent. Osnovna strukturna jedinica ovih pigmenata je kinakridon.4. Kalciniranjem. papira. . Ovisno o temperaturi kalciniranja. dobivaju se i različiti bojeni tonovi pigmenata. indigo (biljnog porijekla. Stari majstori su ove pigmente nanosili svakog posebno i dobro zaštićivali lakom prije sljedećeg nanosa. dobru postojanost i moć pokrivanja.2.2. za razliku od pigmenata topljiva u vodi. ali su zato transparentni. s uljem žuti. Ovi se pigmenti proizvode u mnogim bojama i nijansama. litopon. dodatke radi uljepšavanja tona ili radi cijene. taloženja. Daljnja prerada se sastoji od mljevenja. drva itd. Ne mijenjaju obojenost u alkalnoj sredini pa se koriste i u fresco slikanju. vezivom i nositeljem. Olovno bjelilo se zbog toga koristi jedino u uljenoj tehnici.2. 9. sušenjem i mljevenjem prerađuju se u kvalitetne pigmente. kaolin. Sastavni su dijelovi kitova. heliogen. punilo. Kod organskih pigmenata. stoljeća. kaselsko smeđa (organski spojevi zemnog porijekla sa sadržajem željezo oksida).1. Prirodni anorganski pigmenti (zemljani pigmenti) 44 Zemljani pigmenti se dobivaju kopanjem iz zemlje. napuljsko žuta. čistiji ton.5. gubi se kristalna voda. bijeli bolus.premaze. barit žuta. smeđi i crveni tonovi. Zbog nepostojanosti i topivosti u vodi i otapalima prevode se u netopivo stanje fiksiranjem bojila na supstrat. 6. CaCO3. cinkovo bjelilo. a zatim se miješa vezivom. ultramarin. 6. Kompatibilnost je podnošljivost pigmenata s drugim pigmentima. sušenja i selekcioniranja. otapalima i vezivima. luster) sastoje se od vrlo tankih djelomično prozirnih listića koji snažno lome svjetlo. Svjetlo se ne reflektira samo s površine. Šampanjska kreda ljubičaste etikete je najkvalitetnija. barit. Zato se titanovom bjelilu inertnim dodacima smanjuje velika moć bojenja i prilagođuje se ostalim pigmentima. Sposobnost kvašenja Neki pigmenti se teško kvase s vezivom (plivaju na površini veziva). Postojani su na svjetlu i otporni na atmosferilije. Ako se miješaju s vodenim vezivima (topivim u vodi). Ovi pigmenti su stabilni i neotrovni pa se koriste i u kozmetici.) koje apsorbiraju svjetlost određene valne dužine. Kreda je nastala taloženjem i okamenjivanjem ljušturica sitnih morskih životinjica i raznih algi na morskom dnu. uklanjaju se primjese. Ftalocijaninski pigmenti nastaju spajanjem ftalocijanina s bakrom. Kod miješanja s masnim vezivima. Koriste se kao ljubičasti i crveni pigmenti. 10. 45 2. Titanova bijela je inertan pigment. kinakridon boje i sl. Sa sintetičkim medijima (disperzijskim vezivima) pokazuju najbolje osobine. titanovo bjelilo. kao šampanjska kreda. Ulje opkoli čestice pigmenata neprobojnim slojem i zaštiti ih od kemijskog djelovanja sumpora iz pigmenata i zraka. karmin (životinjsko porijeklo. pigment se moči u terpentinu. cinktetraoksikromat. Obično se koristi čisti cinkov sulfid u smjesi sa sulfidima drugih elemenata (najčešće s kadmijem) uz vrlo malu količinu aktivatora (srebro. Najkvalitetnije vrste. krom žuta. Bojila su. Umjetni organski pigmenti. Filtriranjem. samo se melju i prosijavaju. organska kemijska industrija je proizvela na tisuće različitih bojila za bojenje tekstila. olovni minij. Kinakridonski pigmenti zauzimaju posebno važno mjesto među organskim pigmentima. Ove boje nazivaju se i anilinske boje jer su prva umjetna organska bojila proizvedena u 19. preparacija.plava). od insekata. minij).glinu. Bijeli pigmenti Ovu grupu čine umjetni i prirodni anorganski pigmenti. organski pigmenti imaju veći izbor prijelaznih nijansi. Specijalni pigmenti Specijalnim se pigmentima postižu posebni optički (sedefasti. Čistoća pigmenata Pigmenti moraju biti potpuno čisti. Azo-pigmenti sadrže u svojoj molekuli jednu ili više kromofornih azo-grupa (-N=N. žute i crne boje na osnovi željezovog oksida. video i kompjutorskim vrpcama. a ograničeni su na plavu i zelenu boju. 3. danas na tržište dolaze pod različitim nazivima. Umjetni anorganski pigmenti (mineralni pigmenti) Mineralni pigmenti nastaju kemijskom reakcijom kao talog određenih bojenih karakteristika. Dobre su postojanosti i kompatibilnosti. VRSTE PIGMENATA PREMA PORIJEKLU Pigmenti se prema porijeklu dijele na anorganske i organske.supstrat. kao hansa. kredu i sl. Geodinamskim pokretima naslage krede došle su na površinu zemlje. manganova plava itd. sepija (životinjskog porijekla. Svijetleći pigmenti (luminiscentni) mogu emitirati vidljivo zračenje kao posljedicu nekog netermalnog procesa. kao što je silikatni mineral. Danas se proizvode iz drugih sirovina pa taj naziv više nije pravilan. ne smiju sadržavati primjese. pigment prethodno treba navlažiti špiritom (alkoholom). kraplak (biljnog porijekla. Kreda je mekani prah. Kromov (IV) oksid. gips. terra di siena. ali su skuplji. Spadaju među najstarije slikarske materijale. crveni bolus. VRSTE PIGMENATA PO BOJI 6. Daljnja prerada sastoji se u 46 ispiranju i mljevenju.2. Umjetni organski pigmenti (katranski) Za razliku od anorganskih pigmenata koji su poznati od davnine. umbra. U nekim slučajevima moraju se dodati primjese. 6. pa se dobiva optički dojam sjaja iz dubine s prelijevajućim bojama. pa se industrijski takvi pigmenti pripremaju miješanjem s aktivnijim materijalima. Imaju čistiju kromu. Zemljani pigmenti imaju nešto krupnije zrno i dobru postojanost na atmosferilije. što je njihova glavna odlika. Mineralni pigmenti su: olovno bjelilo. CrO2 se već godinama koristi kao magnetski materijal za prenošenje i čuvanje informacija na magnetskim vrpcama. zelena zemlja itd. Često sadrži primjese .2. umjetne svile. 6. Pigmenti koji sadrže sumpor loše se podnose s pigmentima koji su po kemijskom sastavu spojevi bakra ili olova (tamne jer nastaju sulfidi koji su najčešće tamne boje). već i s pigmentnih čestica iz unutrašnjosti materijala. Magnetski pigmenti disperzirani u prikladnom vezivu nanose se u vrlo tankom sloju na vrpcu od plastičnog materijala. ispiranja. Sedefasti pigmenti se nalaze u ljuskama nekih riba i na ljušturama školjaka iz kojih se izoliraju. kromoksid zelena. Pigmenti koji se ne odnose aktivno prema ulju omogućuju da ulje a time i boja vremenom više žuti. zagrijavanjem na višim temperaturama.boje.crvena) itd.

Koristi se u fresco slikarstvu i kod pripreme vodenih boja. Mogući sadržaj tešca ili blanc-fixa ostaje kao talog. TiO2.gesso sottile. naročito kad sadrži kobaltne spojeve koji ubrzavaju sušenje. Danas se više ne koristi. Manje je pokrivan (lazurniji je) od drugih bijelih pigmenata pa se često kombinira s olovnim ili titanovim bjelilom. Nastaje oksidacijom para rafiniranog cinka. Najljepše vrste ovog pigmenta dolazile su iz Perzije. silikati i sl. Proizvodi se u anatas i rutil formi. Koristi se u proizvodnji sintetskih disperzija. · srebrni pečat je najkvalitetniji. Upijanjem vlage zrnca pigmenta bubre. Gorska ili brdska kreda (birkreda) je mljeveni dolomit. To je pigment vrlo intenzivne bjeline. Po kvaliteti obojenosti i finoći zrna razlikuju se: · bijeli pečat · zeleni pečat · crveni pečat · plavi i sivi pečat Bijeli pečat je najkvalitetniji. odlične moći pokrivanja (pokriva bolje od cinkovog bjelila. Gips se dobiva iz sadre (sadrovca) pečenjem.3. Napuljska žuta Smatra se da je njena upotreba u keramici i žuto obojenom egipatskom staklu stara nekoliko tisuća godina. Koristi se za pripremu pastela. Talijanski slikari često su je koristili . S uljem stvara olovne sapune (olovne linoleate). Ima finije zrno i bolju pokrivnost od prirodnog barita.silikate. st. Cinkovo bjelilo djeluje antiseptički. ZnO. BJELILA 1.. ali reagira sa sumpornim spojevima iz zraka i pigmentima koji u sastavu imaju sumpora stvarajući tamni olovni sulfid. sušenjem se skuplja i puca. Cinkovo bjelilo ( cinkova bijela. Zbog primjesa (kristalizirani kalcij karbonat. Pored kalcijevog karbonata sadrži i magnezij karbonat i primjese pa ima sivkastu boju. Često se nalazi u prirodi pomiješan s kredom. njem. sadrži 60% cink sulfida · zeleni pečat sadrži 40% cink sulfida 4. kao supstrat i punilo. miješa se s gorskom kredom. Izuzetno je izražajan bijeli pigment. Naziva se i bolus (grčki. Najviše se koristi u kombinaciji s uljima i emulzijskim vezivima te kao punilo i pigment za preparirnje podloga. stoljeća bio je jedini bijeli pigment u evropskom slikarstvu. kao glina. Odlikuje se bjelinom i mekoćom. ZnS. Najviše se koristi u kombinaciji s uljnim i emulzijskim vezivima. kvarc. Prirodni minerali za dobivanje titanovog bjelila: anatas (lijevo) i rutil 49 1. Postojan je prema svjetlosti. U 19.gesso grosso i nekoliko gornjih slojeva iz finijeg praha. 2PbCO3Pb(OH)2. Po kemijskom sastavu je barijev sulfat. Na platnu nije preporučljiva upotreba bolonjske krede kao punila u preparaciji jer je ona porozan materijal koji snažno upija vezivo boje. Najviše se koristi u medicinske i kozmetičke svrhe. Poznat je armenski bolus koji se koristi kao podloga je za pozlatu. U upotrebi je najčešće pod nazivom Kronos Standard T i sadrži 25% TiO2 i 75 % BaSO4. gesso a dorare). Ne može se koristiti kao samostalno punilo u preparaciji jer uzrokuje pucanje i ljuštenje zbog mekoće i higroskopnosti. orpiment. Ima najveću snagu pokrivanja među bijelim pigmentima i veliku moć bojenja (nijansiranja). Upija vlagu i bubri što loše utječe na preparaciju u kojoj nije zaštićen uljnim omotačem. Olovno bjelilo (olovna bijela. crtaćih kreda. Po Ostwaldovoj skali blanc-fix se uzima kao standard za određivanje stupnja bjeline ostalih bijelih boja. gasili gips u vodi u omjeru od 1:4 do 1:10 dijelova vode. To je amorfni prah finog ujednačenog zrna. a sivi zbog neoksidiranog cinka ima grubo zrno i sivu nijansu. stoljeća. Ulje glini povećava lazurnost. kiseline i lužine.1/2H2O. a osušeni film nema zadovoljavajuću elastičnost. Pečenjem na 10000C nastaje estrih gips koji stvrdnjava sporije. CO2. Koristi se kao miješani pigment s barijevim sulfatom.2H2O. Po sastavu je arsenov sulfid As2S3. Do tamnjenja olovnog bjelila dovode i pigmenti koji kao primjese sadrže slobodni sumpor. Kaolin se ne otapa u kloridnoj kiselini. Može se koristiti u kombinaciji s kredom. otporan na svjetlo. U kontaktu s uljem ne ubrzava sušenje kao olovno bjelilo niti stvara krti film kao cinkovo bjelilo. Nekoliko tjedana se gips ispirao da se dobije što čistije i mekše punilo. Sastoji se je od jednog grubljeg premaza. Najpoznatiji je kineski kaolin (engl. Ulje je jedino vezivo koje zrno pigmenta opkoli i ne dozvoljava kontakt sa sumpornim spojevima. BARIT ili TEŽAC 47 Po sastavu je barijev sulfat. prah Otrovan je pigment pa se zbog toga rjeđe koristi u suvremenoj slikarskoj paleti i pored dobrih osobina kao što su: spajanje s uljem u pastu izvrsne plastičnosti. kiparski ili modelarski gips. kiseline i lužine.2 Žuti pigmenti Auripigment ( “žuti arsenov blistavac” . Danas se proizvodi i umjetnim putem i takav dolazi u trgovinu pod nazivom blanc fix. Pri vlaženju daju karakterističan zadah po glini. CaSO4. S vlagom i CO2 iz zraka prelazi u cinkov karbonat. Na tržište ovakav gips dolazi kao alabaster. Preperacija pripremljena od crvenog bolusa i tutkala izvanredno je čvrsta i trajna. bindheimit U evropskom slikarstvu koristi se prirodna vulkanska zemlja s padina Vezuva. Otapa su u razrjeđenoj nitratnoj kiselini. koji ima veća zrna i sivkastu nijansu. naročito na drvenim nositeljima. a slabije od titanovog bjelila). Rutil je stabilniji i pokrivniji pa je podesan za radove u eksterijeru. ali zbog krtosti nisu pogodne za pripremu elastičnih nositelja. silikati. elastičnosti osušenog premaza. Jako je otrovan. olovna bijela cink bijela. ali ne kao slikarski materijal. kvarc) ove tvrđe krede se teže kvase u vodi. Na temperaturi od 130-1800C nastaje kalcijev sulfat. Crveni bolus je glina prirodno obojena željeznim i manganovim spojevima. blage lužine. Gesso je klasična gipsana preparacija. 48 ZnCO3. mineral kalcit Taložna ili precipitirana kreda dobiva se umjetnim putem. ostaju kao talog. zato zahtijeva tanki premaz. spojeve željeza. Ako je premekana za slikarske svrhe. Koristi se za izradu žbuke. Upotrebljava se u svim slikarskim tehnikama. ali dobiva veliku čvrstoću. Poznato je još u srednjem vijeku. BaSO4 i cinkov sulfid. što izaziva pucanje. Mljevene vrste lapora su prirodni produkti koje pored kalcij karbonata sadrže i oko 20% gline. suši se sporije. KAOLIN Po sastavu je hidratizirani aluminijev silikat. 3. kao i prema atmosferilijama. S uljem se djelomično osapunjuje. Dobiva se iz kiparskog gipsa taloženjem i prekristalizacijom u fini svileni prah koji se može polirati. osjetljiv na kiseline. Kreda se otapa u kiselinama uz oslobađanje ugljikova (IV) oksida. Mora se čuvati u dobro zatvorenim posudama. što boji daje glatkoću i sjaj. Neosjetljiv je na vlagu i visoke temperature pa se koristi kao punilo skupih boja i kao supstrat organskih pigmenata. CaSO4. ubrzava sušenje. njem. Kaolin je mekan. Čisti se ispiranjem vodom. poluhidrat koji prima vodu i prelazi u dihihrat. ujednačenog oblika zrna. velike specifične težine. GIPS (tal. Otporan je na svjetlo. Sirovina je u industriji porculana. Koristi se za kitove koji su nakon sušenja tvrdi pa se mogu brusiti i polirati.) je davno poznati žuti pigment. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. zinkovim oksidom i kalcijevim karbonatom u kojem titanovog oksida ima najmanje 20%. koji ima bijelu boju. mekog opipa. Otporan je na svjetlo. počinje se proizvoditi industrijski i koristiti kao bijeli pigment. Litopon U upotrebu ulazi krajem 19. ali sediment bubri. zink weiss) Po sastavu je cinkov oksid. Ton krede zbog primjesa varira od bijele prema sivkastim ili žućkastim nijansama. gesso) Od davnine su talijanski slikari koristili gips kao punilo. U literaturi se pod terminom gesso sottile podrazumijeva bolonjska kreda (bolonješki gips). Na ulje djeluje sikativirajuće. djelovanjem vinskog octa i ugljik (IV) oksida na metalno olovo pri temperaturi od 700C. Pritom dolazi do vezivanja i gips očvrsne. U kontaktu sa sumpornim plinovima iz zraka stvara cinkov sulfid. Sve do 19. 2. Već su slikari u 15. malo upijaju. Postojan je na svjetlu. Podnosi se sa svim pigmentima pa se koristi u svim slikarskim tehnikama. Primjese u kredi. China clay). građevinski ili štuko gips. 6. Još u antičkim vremenima proizvodio se umjetnim putem. Koristi se za pripremu podloge za pozlatu (tal. PbS. engl. a služi kao punilo preparacija. sušenjem se skupljaju. jako gusta i malo upija. Anatas je osjetljiv na svjetlo pa se koristi za unutrašnje radove. lužinama i sumpornim plinovima iz zraka. već kao farmaceutski preparat. relativno se sporo suši. Pečenjem na temperaturi iznad 3000C nastaje mrtvi ili mrtvo pečeni gips koji nema svojstvo vezivanja. kremser weiss = kremška bijela) Olovno bjelilo je bazični olovni karbonat. st. Titanovo bjelilo Po sastavu je titanov oksid. bolus= grumen zemlje). ZnS. podova i pregradnih zidova. higroskopan (upija vlagu). To je potpuno bijeli sitno mljeveni prah koji se naziva analin. To je mekani prah intenzivne bjeline.

Zahtijeva oko 15% ulja. Okeri Okeri su prirodni zemljani pigmenti. Češće se koristi u akvarelu nego za pripremu uljenih boja. Žarenjem dobiva topli crvenkastosmeđi ton i postaje pokrivnija (pečena siena). ton boje varira od obojenosti slame do nijansi koje imaju crvenkasti prizvuk. Prema sadržanoj količini željezovog hidroksida i gline okeri dobivaju svijetložutu. Po svojstvima je slična olovnom bjelilu. Koristi se u disperzijama. Najpoznatija i najviše cijenjena je umbra s otoka Cipra koja ima zelenkastosmeđi ton zbog prisustva željezovog silikata. U prirodi se nalazi kao mineral cinabarit. kad se asfalt najčešće koristio. Najbolja siena dolazi iz Toskane u Italiji. Na temperaturi od 5000C žute nijanse koje sadrže do 90% željezovog hidroksida (hidratizirani željezov oksid) postaju blijedo crvene. prirodni kromov pigment -rijetki mineral crocoit Podnosi se sa svim pigmentima. Prirodni crveni okeri Prirodni crveni okeri su crveno obojene zemlje. Kalciniranjem umbre dobije se pečena umbra smeđecrvenkastog tona. 3CdS 2CdSe. Danas se proizvodi imitacija originalne nijanse miješanjem kadmijeve žute. Koristi se u Kini. Zbog prisustva manganovih spojeva ima zagasitiju žutu nijansu. iako je otporna na lužine. i mars žuta se upotrebljava u svim tehnikama. 6. osim što s uljem slabije pokrivaju. Za razliku od prirodnog okera uvijek ima istu kvalitetu i življu nijansu. 2. Veći značaj dobiva tek u 17. Kromova žuta Otkrivena je krajem 18. benzin. upotrebljavaju se u svim tehnikama. venecijansko crvena. Osjetljiva je na vapno pa nije preporučljiva u fresko tehnici. Ne koristi se za slikanje u eksterijeru. Osjetljiv je na svjetlo. stoljeća. od narančastih do duboko crvenih. 6. Indiji i Perziji. Po kemijskom sastavu je živin sulfid. S uljem te nijanse postaju nečisto zelene.. tzv. Zbog velike količine ulja brzo tamni. Crveni bolus (armenski bolus) koristi se kao podloga za pozlaćivanje. CdS.3. Ne koristi se u fresco tehnici. U širu slikarsku upotrebu uvedena je početkom 20. Sijenska zemlja . kiseline. Kad sadrže kalcijeve spojeve (gips) ne smiju se koristiti u tehnici vodenog stakla (lužnato vezivo. 7. Izrazito je lazurna. Kadmijeve boje imaju široku skalu tonova. koji je postojaniji pigment. Kraplak Dobiva se iz korijena biljke broća (rubia tinctorum). caput mortum. stoljeća. osim gašenim vapnom. Dobro pokriva.. neke vrste potamne pod direktnim djelovanjem sunčeve svjetlosti. Najsvjetliji pigment se koristi kao zamjena za cinober.3. Kadmijeva žuta Pronađena je početkom 19. i 18. terra di siena) spada u niz prirodnih okera.4. Lazurna je. Mars žuta To je umjetno proizvedeni oker. pompejansko crvena. Otrovna je zbog olova. Otporan je prema kiselinama i lužinama. 8. Suši se brzo zbog niske apsorpcije ulja i kemijskog sastava (spoj olova-djeluje sikativirajuće ) zato se veže samo s makovim uljem. Rubens je kaselsku smeđu često miješao s okerima. Po sastavu je kadmijev sulfoselenid.3. Neotporna je u kiseloj sredini. terra di pucoli itd. Žutom okeru obojenost daje željezov hidroksid. posljedica je njegove topivosti. Po kemijskom sastavu je olovni kromat. Osušeni premaz je postojan i elastičan. Po sastavu je kobaltov kalijev nitrit. Koristi se u svim tehnikama. Indijska žuta Spada u prirodne organske pigmente. CdCO3. 2. Koristi se za proizvodnju jeftinijih boja. Po kemijskom sastavu je olovni antimonijat. ali i u ulju. Izrazito je transparentna. osim u fresko tehnici. lužine i atmosferilije. otporni na svjetlo. Kao i oker. zlatniju ili tamniju nijansu. Željezov hidroksid otpušta vodu i prelazi u oksid koji ima crvenu boju. stoljeća. Razne kombinirane vrste okera dobivene miješanjem prirodnih i umjetnih pigmenat nazivaju se satinoberi. Kadmijeva crvena Spada među najljepše i najpostojanije pigmente novijeg vremena. S uljem daju polulazuran premaz. 5. 4. Reakcijom nastaje olovni sulfid. dosta su pokrivni. Zahtijeva 40% veziva (srednja količina) uz dodatak 2% voska. godine. cinkovog ili titanovog bjelila i okera. kao i svi organski pigmenti. Molibdat crvena Po sastavu je olovni molibdat miješan s olovnim kromatom. manganovih i kalcijevih spojeva. stoljeću. englesko crvena. Crveni pigmenti realgar 1. Španjolskoj. Zbog djelomične topljivosti u ulju i organskim otapalima (terpentin. U upotrebu ulazi krajem 18. 6. Podnosi se sa svim pigmentima i vezivima. Stari slikari su umbru dodavali ulju zbog njenog sikativnog djelovanja. Proizvodi se i umjetnim putem. PbCrO4. stoljeća.) prožima okolne dijelove na slici smeđim tonom. venecijansko crvena. Danas se priprema umjetnim putem miješanjem raznih žutih pigmenata. Kadmijeve crvene boje reducirane barijevim sulfatom uvedene su u upotrebu 1926. a ako imaju veći sadržaj gline sporije se suše. Po sastavu su željezov hidroksid Fe(OH)3 s primjesama gline. uljenim bojama i akvarel bojama. Nije otporan na svjetlo. a osjetljivi na kiseline. S uljem daje pastu izvrsne plastičnosti. Koristio ju je Van Dyck pa je po njemu i dobila naziv Vandyke smeđa. Ovisno o sirovinama i temperaturi žarenja. Lazurna je i koristi se samo u akvarelu. stoljeća. stoljeća. Kao uljena boja zahtijeva 20% makovog ulja i 2% voska. dobiva se iz sipe. U kloridnoj kiselini se otapa bez bojenih ostataka. HgS. Otporna je na svjetlost. zbog kojeg dolazi do tamnjenja. Najviše se koristi u tehnikama emulzijske tempere i u uljenom slikarstvu. Asfalt Asfalt nema nikakvu primjenu u suvremenom slikarstvu. Ležišta prirodnih crvenih okera su u Italiji. Dobiva se taloženjem i žarenjem u više nijansi. Nalazišta su u blizini vulkanskih područja pa ih možemo smatrati prirodno pečenim žutim okerima. Ima slična svojstva kao kromova žuta. osim s onima koji sadrže sumpor. Korišteni su još u antičkom slikarstvu. Zbog prisustva mangana u uljenim bojama ubrzava sušenje. Kaselska zemlja Kaselska zemlja je mekani smeđi ugljen s humusom. otapa se. Organske materije u okeru doprinose nestabilnosti boje. Proizvodi se i umjetnim putem. Ima zlatnožutu nijansu. Kobaltova žuta (aureolin) Spada među skupe pigmente. 4. Izložena svjetlosti potamni ili pozeleni. 4. a nađen je i na rimskim i pompejanskim zidnim slikama. 53 3. Alizarin . Kao uljena boja zahtijeva 200% ulja pa je još prozirnija. Kao uljena boja zahtijeva 100% ulja zbog čega često tamni naročito u donjim slojevima. Osim željezovog hidroksida sadrži i manganov hidroksid. Zbog primjesa manganovog oksida i željezovog oksida okeri dobivaju smeđe ili crvenkaste nijanse. Po njima su i dobili nazive kao indijsko crvena. Ovi crveni kadmoponi imaju sve osobine osnovnog pigmenta. Nikal-titan žuta 51 Po sastavu je nikaltitanat. 3. Umbra Umbra je prirodna smeđa zemlja. 50 greenochite Prirodni mineral tzv zeleni ochit nije bio korišten za dobivanje pigmenta 3. To je vrsta smeđeg okera. Žarko je crvene boje i jake pokrivne moći. (tal. Za slikarske svrhe najbolji su francuski i rimski okeri. 52 2. 5. Svi su otporni na svjetlu. Zlatni okeri obično se dobivaju miješanjem s kromovom žutom. vodu i lužine. zlatnožute obojenosti. Prirodne i umjetne vrste crvenog okera (sadrže željezov oksid i aluminosilikate) dolaze na tržište kao željezo crvena. posebno fresko tehnikama. Nositelj obojenosti je željezov oksid. crveni poliment. Upotrebljava se u akvarel tehnici. Podnosi se sa svim pigmentima pa se može koristiti u svim slikarskim tehnikama. Komercijalno se proizvodi tek u drugoj polovini 19. Dosta je osjetljiva na sumporne plinove pa se zna dogoditi da u akvarel tehnici potamni. perzijsko crvena. Egiptu. od svijetložutih (limun) do narančastih. Smeđi pigmenti 1. Dolazi u svijetložutim do tamno žuto narančastim nijansama. Koristi se od kraja 17. Tamnjenje je izrazitije u vodenim vezivima. crveni bolus. Proizvodila se u Indiji iz urina krava koje su bile hranjene lišćem mango drva. Fe2O3(hematit).pod nazivom giallorino. PbS. “Muzejska” patina na slikama 18. Kao uljena boja usporava sušenje. Smeđim okerima ton daje prisustvo manganovog oksida. stoljeća. vodena otopina alkalijskih silikata) jer bi se boja zgusnula i postala neupotrebljiva. Nalazišta su u Njemačkoj. Reakcijom s gašenim vapnom stvara bijeli kadmijev karbonat. Svijetle nijanse nisu dovoljno otporne na svjetlo. 6. Podnosi se sa svim vezivima. Bio je poznat još prije naše ere. Cinober (vermilion) Prirodni cinober: Ovaj intenzivno crveni pigment spada među najstarije poznate boje. grumen žutog okera Kvalitetne vrste čistih okera traženi su slikarski pigmenti. Okeri se koriste u svim slikarskim tehnikama ako su čisti. Zamijenjen je sintetskim alizarinom. Pb(SbO)2. raspadaju se na kromov oksid i olovo. Grčkoj. Sepija Sepija je prirodni organski pigment. Po sastavu je kadmijev sulfid.

toplini i otapalima spadaju u visoko vrijedne pigmente. 58 3. intenzivne zelenoplavičaste obojenosti. stoljeća. 2. otpornosti prema atmosferilijama. Ograničene je moći bojanja. Plavi pigmenti 55 egipatsko plava smalt Egipatska plava spada među najstarije pigmente. osjetljiva je na kiseline. Nepostojan je. naročito majstorima jajčane tempere. Njemačka zelena zemlja ima sivozeleni ton. Zamijenjen je naftol crvenom i alizarin sintetskim pigmentima. Po sastavu je feri-ferocijanid. Ima izuzetno jaku moć bojenja. stoljeća. Slikari Egipta koristili su je već prije 4000 godina. Verdigris (vert de Grece.Cu(OH)2 / dobiven iz minerala koji je dosta rasprostranjen u prirodi. 10. Azurit je bazni bakrov karbonat /2CuCO3 . milori plava) 57 Proizvedena je početkom 18. Podnosi se sa svim pigmentima. stoljeća. magnezija itd. Sklon je pucanju. berlinsko plava.. Permanent crvena (helio crvena. Koristi se u svim tehnikama. Tople smeđezelene nijanse češke i tirolske zemlje su manje cijenjene. Kinakridonski pigmenti Dolaze pod različitim nazivima. “ultramarinska bolest” koja se uklanja alkoholnim parama. Dosta je lazurna. služila je kao jedan od najvažnijih tonova za podslikavanje inkarnata. Monte Baldo)) hladnog plavičastozelenkastog tona davno su iscrpljena. osjetljiva na lužine-postaje smeđa. kralj Ramzes III Smalt je nađen u plavo obojenom staklu ranih kultura. god. stoljeća. Po svojstvima . po površini slike može se pojaviti bjeličasta prevlaka. Čisti pigment je otporan na svjetlo i blage lužine. Polulazuran je. terra verde) Po sastavu je željezov hidrosilikat sa silikatnim primjesama aluminija. Mineral u prirodi-razne forme: 3.Ubrzava sušenje ulja. Ima duboki tamni ton kao pariško plava i veliku moć bojenja pa se za slikarske svrhe reducira inertnim pigmentima. U evropskom slikarstvu između 15. Ultramarin Prirodni ultramarin se dobiva iz poludragog kamena lapis lazuli. svijetloj i tamnoj. Slobodne kiseline iz starog ulja. Nalazišta poznate tzv. 6. Sadrži sumpor pa može aktivirati pigmente koji sadrže bakar ili olovo. 6. veže se makovim uljem. Manganova ljubičasta Po sastavu je manganov amonijev fosfat. Nepostojan je na svjetlu. Kobaltova plava Po sastavu je kobaltov aluminat. Djeluje ubrzavajuće na sušenje ulja. 2. Tamniji pigment (kobaltov fosfat) nije otrovan pa se češće koristi. Dobivanje kobalt plave u laboratoriju 3.3.).6. Složenim procesom ispiranja dobivao se pigment koji se u evropskom slikarstvu počeo koristiti tek u srednjem vijeku. Upotrebljava se u svim tehnikama. Najviše se koristi kod proizvodnje uljenih boja i emulzijskih (tempera) boja. boja mu je dubokoplava s intenzivnim sjajem. Otporna je na kiseline. Karmin Dobiva se iz organizma insekata (cocus cacti) koji žive na jednoj vrsti kaktusa u Centralnoj Americi. Zamjena je za cinober. Zbog higroskopnosti ultramarina. pigmentni prah Dobivanje pariško plave kem. stoljeća koristi se češće nego skuplji lapis lazuli . i 17.3. pravo crvena) Umjetni je organski pigment dobiven supstrativnim postupkom. Po sastavu je spoj bakra. To je prvi organski pigment dobiven sintetskim putem (1868. Ranijim talijanskim slikarima. Ova svijetloplava boja malo zelenkastog tona postojana je na svjetlu i u svim vezivima. Sve vrste su postojane na svjetlu. Ima dobru moć pokrivanja i bojenja. Kao uljena boja zahtijeva 80-100% ulja. Pariško plava se često miješa s gipsom. Ultramarin ljubičasta Dobiva se iz plavog ultramarina djelovanjem klora i vodenih para. U evropskom slikarstvu se koristio do 18 stoljeća.7.Cu(OH)2. Najviše se koristi u zidnim tehnikama.3. Švajnfurtska zelena (emerald zelena) Uvedena je u slikarsku upotrebu početkom 19. 6. 2. Kao uljena boja zahtijeva 40% ulja i 2% voska jer se od ulja lako odvaja. Malahit je prirodni mineral. natrijevaluminijev silikat. Otrovna je i danas nema nikakav značaj. osim u pastelu. Najviše se koristi s emulzijskim vezivima (srednjovjekovnih tempera) i fresko slikarstvu. U spoju s uljem je izrazito lazuran. formule Fe4/Fe(CN)6/3 (“feri”spojevi trovalentnog željeza. kiseli konzervansi u tempernim emulzijama i stipsa djeluju na promjenu boje. Dublje je obojenosti od kobaltnih pigmenata.. Zamijenjen je kvalitetnijom kobalt plavom i ultramarinom. što je uočeno na dijelovima slika oslikanih tom bojom. Dosta je skup pigment. Ljubičasti pigmenti Najznačajniji ljubičasti pigmenti su spojevi kobalta i mangana. formule CuCO3 . “fero”-spojevi dvovalentnog željeza). Monastral je engleski proizvod. milori plava. Ftalo plava (ftalocijanin plava) Po sastavu je ftalocijanin bakra. Tako se sprječavalo kemijsko aktiviranje s drugim bojama prema kojima je osjetljiv. U evropskom slikarstvu dobiva značaj tek početkom 17. veroneške zemlje (iz okoline Verone. lapis lazuli 56 Zbog niske cijene proizvodnja umjetnog ultramarina potisnula je iz upotrebe mnoge plave pigmente. Kao uljena boja zahtijeva dosta ulja pa zbog žućenja ulja lazurni premazi mogu dobiti zelenkastu nijansu. Dobivao se djelovanjem octene kiseline na bakar. Žarenjem zelena zemlja 59 dobiva crvenkasto-smeđi ton i veću pokrivnost. Najnovija zamjena alizarina je naftol crvena. cocus cacti 8. Sve više se zamjenjuje ftalocijanin plavom (ftalno plavom). 4. Osjetljiva je i na vlagu. Izrazito je transparentan. prusko plava. Po sastavu je kompleksna sol. Nije otrovna. Po sastavu je bazični bakrov acetat. nije postojan na lužine. Po sastavu je kalijevo staklo obojeno kobaltovim oksidom. 5. Otporna je na atmosferilije.. koja pripada grupi organskih azopigmenata. Dolazi u dvije nijanse. Po postojanosti na svjetlu. Najljepše vrste danas dolaze s otoka Cipra. Zamijenjen je imitacijama prirodnog tona. Kobaltova ljubičasta Proizvodi se kao svijetli pigment (kobaltov arsenat) koji je otrovan jer sadrži arsen. Tjelešca sasušenih ženki kuhaju se u vodi kako bi se pigment izdvojio. godine istovremeno su kemičari u Francuskoj i Njemačkoj proizveli pigment sličan prirodnom. Pariško plava (prusko plava. Na meki premaz koji daje alizarin ne smije se slikati bojama koje se suše brzo i koje nemaju dovoljnu elastičnost. S uljem zahtijeva veću količinu ulja pa se sporo suši. Izrazito je transparentan. stoljeća. ploha oslikana celinsko plavom 4. Kao uljena boja zahtijeva dosta ulja. otrovan i izbačen iz upotrebe početkom 19. Dobro se 54 podnosi s vodenim i uljnim vezivima. koji se još u starom Egiptu koristio za ukrasne svrhe. Činitelj obojenosti je karminska kiselina. azurit u prirodi 1. Prilikom rada s kobalt ljubičastim bojama treba biti oprezan jer se pripremaju i kao mješavine pa mogu biti otrovne. osim u fresko tehnici s kazeinom jer je nepostojan u lužnatom mediju. kiseline i lužine. Otporna je na svjetlo. kvarca. 1. češće u temperi jer u ulju gubi obojenost. Zelena zemlja (tal. Današnja emerald zelena proizvodi se od ftalocijanin zelene i cinkovog ili titanovog oksida.Kobalt plavu možemo lako dobiti i u laboratoriju zagrijavanjem mješavine aluminijevog i kobaltovog klorida za svega nekoliko minuta.5.Alizarin je izoliran iz korijena biljke broća taloženjem na glini. natrij sulfata ili natrij karbonata i ugljena. Proizvodi se žarenjem smjese kaolina. Koristi se u svim tehnikama. Otporna je na svjetlo i lužine. Upotrebom sode dobivaju se odmah plave nijanse. Celinska plava ( ceruleum plava) Pronađena je početkom 19. Manganova plava (mangan celinska plava) Noviji je plavozeleni pigment življe nijanse. bazični bakrov karbonat. Upotrebom sulfata nastaje zeleni ultramarin. baritom i kaolinom pa na tržište dolazi kao berlinsko plava. Naročito je kvalitetan pigment za fresko slikanje. grčka zelena) je stariji pigment. Zbog lazurnosti je pogodan u akvarelu. pa se morao odmah lakirati. arsena i octene kiseline. po sastavu je oksid olova.Ime minij dobila je po rijeci Minius na sjeveru Španjolske. U slikarstvu se koristi još od antičkih vremena. Zeleni pigmenti 1. Postojana je na svjetlu. Ultramarin je osjetljiv na djelovanje kiselina. Ubrzava sušenje pa se veže makovim uljem. pariško plava . Ima blijedoljubičastu nijansu. Danas se proizvodi umjetnim putem. Transparentni su. 7. reakcijom ferferocijanida i željezo III klorida 6. Po kemijskom sastavu je kobaltov stanat (spoj kobalta i kositar oksida). Francuski proizvod dolazi pod nazivom “bleu azural” (azurno plava). Njemački proizvod dolazi pod nazivom heliogen plava. Oko 1826. koji žarenjem prelazi u plavi različitih nijansi. Minij crvena Jjedan od prvih umjetnih pigmenata( antika). Neke vrste nisu postojane u vapnu. minij 9. kiseline i lužine pa se koristi u svim tehnikama. Zamijenjena je kobaltovom plavom.

Maslinasto je zeleni pigment. koja je fiksirala pigment uz podlogu. akrilni. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. Ako je pomiješan s tešcem dolazi pod nazivom permanentno zelena. 3. Žumanjak je prirodna emulzija koja sadrži hidrofilnu bjelančevinu-albumin i žumanjkovo ulje. Vosak se može koristiti kao samostalno vezivo u enkaustici kad zagrijan veže pigmente hlađenjem i skrućivanjem Dvodijelna veziva su čvrste tvari koje se otapaju u vodi ili organskim otapalima kao prave otopine ili kao koloidne otopine (disperzije). Dobiva se taloženjem i žarenjem pa dolazi u više nijansi. odnosno lakovnih dijelova. Najstarije vrste dobivale su se spaljivanjem drva bogatog smolom ili same smole. Lakovi. Cr2O3 . 6% kalcijev karbonat. Faiyumski portreti naslikani su enkaustikom (“voskom na vruće”). Jednodijelna veziva koriste se bez ikakvih dodataka. otporna na kiseline i lužine. uljenih. smolom. Dobiva se žarenjem čokota vinove loze bez pristupa zraka. grunda). dijele se na: 1. Lescauxa i drugih spilja oslikana su zemljanim bojama vezanim krvlju. engl. 3. Postojana je na svjetlu. Suše se fizikalnim putem. Zbog dubinske refleksije svjetlosti pojavljuje se sjaj površine. isparavanjem otapala. masti. otporan na kiseline. Tutkalna otopina je dvodijelno vezivo. Usporava sušenje. VEZIVA Veziva povezuju čestice pigmenata međusobno u film i s podlogom. dok nečiste vrste s vlažnom podlogom dovode do “cvjetanja boje” (eflorescencija) zbog natrijevih i kalijevih soli topljivih u vodi koje izlaze na površinu i kristaliziraju. 5. Veziva povezuju i opkoljuju pigmente. Kad voda ishlapi. Premazi boje moraju s podlogom stvoriti kompaktnu. Prije ribanja s vodenim vezivima. Od druge polovine 19. stoljeću opisuje trvenje pigmenata lanenim ili orahovim uljem. Kao spoj mangana u ulju djeluje sikativirajuće. Po sastavu je 84% kalcijev fosfat. lojem. pergament ribljim tutkalom. stoljeća. Lakovi su otopine smola u otapalima. biljnim sokovima i sl. Tablica 1. Heliogen zelena Spada u grupu ftalocijanina. To je koloidna otopina. Odlično pokriva i boji. Po sastavu je kombinacija oksida kobalta i cinka . dvodijelna i višedijelna veziva. zbog male specifične težine. Podnosi se odlično sa svim vezivima i pigmentima. Kvalitetne vrste (čisti ugljik) mogu se koristiti u fresko tehnikama. Otporna je na svjetlo. Željezno oksidno crna (Mars crna) Po sastavu je željezov oksid. MnO2. makovo ulje. 10% ugljik. Višedijelna veziva su mješavine jednodijelnih i dvodijelnih veziva. Minimalna količina gline u pigmentima bila je mehaničko vezivo. 6. Pregled vodenih veziva Naziv veziva Kemijski sastav gašeno vapno kalcijev hidroksid vodeno staklo vodena otopina alkalijskih silikata tutkalo protein-kolagen kazein fosforprotein gumiarabika polisaharid glutolin metilceluloza disperzivna veziva sintetički polimeri Prema broju sastojaka otopljenog veziva dijele se na: jednodijelna.2. Ima odličnu pokrivnost. zagrijavaju 6h na 500 c(2). Koristi se u svim slikarskim tehnikama. Poznata je još od početka 19. Pigmenti su se miješali s prirodnim vezivima. mogu se koristiti s dodatkom prirodnih i umjetnih smola. Svjetlo se na česticama tutkala rasprši (površinska refleksija). kao da su se filtrirale. mastiks. Fe3O4. Vodena (hidrofilna) veziva: 2. Kromoksid zelena Po sastavu je kromov oksid. U Egiptu se koristi mulj iz Nila. čestice tutkala zaostaju mikroskopski fino raspoređene između čestica pigmenata. kao i između sloja boje i slikarske osnove (preparacije. a danas titanovog oksida.Dobiveni krom III oksid se hidratizira i prelazi u živi zeleni ton(3). Ona je umjetno anorganski pigment. 63 4. penetriraju u pore podloge. Organska veziva su relativno brzo propala. Po sastavu je čisti ugljik s neznatnim rimjesama.8. Želja za postojanim i trajnim ukrašavanjem dovodila je do upotrebe različitih veziva i pigmenata i obrade površine koja se oslikavala. Tutkalo. Kromoksihidrat zelena (kromhidroksid zelena. polivinilacetatni. mora se navlažiti alkoholom i tek onda vezati s vezivom. jezgrasta crna) To je organski pigment. koja ih razlikuju od pravih otopina u kojima čestice otopljene tvari imaju veličinu manju od 1 nm. Osušeni premaz je izrazito mekan. Peptizacija je obrnuti proces. THEOPHILIUS već u 12. Dobre je pokrivnosti i postojanosti na svjetlo. voštanom temperom (“voskom na hladno”) / a ponekad i jajem /jajčana tempera/. Miješanjem hidrofilnih i hidrofobnih veziva nastaju emulzije. PODJELA VEZIVA Prema kemijskom sastavu veziva se dijele na: · anorganska (mineralna) · organska (prirodna i sintetska) Prema sastavnim dijelovima otopine veziva. Dobiva se žarenjem životinjskih odmaštenih kostiju bez pristupa zraka. Koštano crna (slonokosno crna) To je umjetno proizveden organski crni pigment. lužine i svjetlo. lakovi na bazi celuloznih estera. 6. 7.je slična okerima. što stvara mat efekt. oksidacijom i polimerizacijom te prelaze u sasvim novu tvar. glutolin i gumiarabika mogu se emulgirati uljem ili nekim drugim hidrofobnim sastojkom. 7. Veoma je lagan i postojan pigment. Utječu i na optički učinak boje zbog specifične refleksije svjetlosti. Kao uljena boja ubrzava sušenje. pokrivan. Koloidne otopine imaju veličinu čestica 1-200 nm i zbog toga određena svojstva. Veziva štite od vanjskih utjecaja pigmente i podlogu. To su prave otopine. od prirodnih i umjetnih smola: damar. Za obradu drva spominje se vosak. Upotrebljava se u svim tehnikama. 2. Crni pigmenti 1. Kod pripreme boja treba ga ribati s gustim vezivom. Upotrebljava se u svim tehnikama. gumitempera i voštana tempera. Dobro pokriva za razliku od krom hidroksida. 123 Borna kiselina i potaša se homogeniziraju(1). POMOĆNA SREDSTVA 64 . Ima plavozelenkasti ton. kao i riblje tutkalo. visoke kvalitete. koji se više ne otapa u terpentinu. jajčana tempera. Najljepši je i najpostojaniji zeleni pigment. 7. Cobalt(II)-oxide-zinc(II)-oxide 60 Kalciniranje kobalt(II)-klorida i cink(II)-oksida pri srednjim temperaturama 8. Bolji pigmenti dobivali su se kasnije sagorijevanjem masti i ulja. stoljeća. Kitova mast ili kitovo ulje spominje se u sjevernim zemljama. Platno se obrađuje voštanom bojom. Trsna crna (lozova crna. Čiste i kvalitetne vrste otporne su na svjetlo. Otporna je na sve utjecaje. Emulzije: veziva od vodenih (hidrofilnih) i hidrofobnih tj. kopal. Kao uljena boja suši se sporo. 5. smola zaostaje u homogenom filmu čvrsto vezana na površini. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. Lagani je prah pa je izdašan. Ulja su na sobnoj temperaturi tekuća i mogu se koristiti kao samostalna veziva. orahovo ulje. Sastoje se od ulja i smolnih otopina. lužine i kiseline. viridijan) Po sastavu je hidratizirani kromov oksid. šelak. Zbog intenziviranja obojenosti često sadrži krom oksid ili krom hidroksid. Kad otapalo ishlapi. pa moraju biti u tekućem stanju.2H2O. Ne koristi se u zidnom slikarstvu. Podnosi se sa svim vezivima i pigmentima. Uljna-lipofilna veziva: laneno ulje. Za pripremu uljene boje zahtijeva i do 150% ulja. dobro pokriva. Podnosi se sa svim vezivima i pigmentima pa se koristi u svim tehnikama. oksin.3. tzv. već samo u najjačim organskim otapalima. Crna boja dobivena od slonovače (elefantinum) bila je poznata još u grčkom slikarstvu. Kobalt zelena U upotrebu dolazi krajem 18. Cr2O3. Pomiješan s kadmijevom žutom daje kadmijevu zelenu. glina i sl. pa voda bez čestica veziva dolazi na površinu i hlapi. Molekule tutkala se u tim međuprostorima zadrže. Veziva 62 Klasične Tehnike Lakovi-Smole i Otpala Ljepila 7. a u manuskriptima 14. čvrstu i trajnu površinu. poliesterski lakovi itd. poliuretanski.1. a najviše u zidnim tehnikama. Slikarski mediji su višedijelna veziva. stoljeća dobiva se od zemnog plina (plinska čađa). stoljeća opisan je proces bržeg sušenja ulja pomoću metalnih oksida. kazein. Emulzije su vezivo u temperama. koja hlađenjem iz stanja sola prelazi u stanje gela(tine) procesom koagulacije. Tisućama godina nastajalo je trajnije vezivo prirodnim kapanjem vode koja je taložila na površinu slike otopljene minerale i stvarala tanku prozirnu karbonatnu prevlaku (skramu). 61 4. Njena upotreba počinje u dalekoj prošlosti i traje do danas. Najranija slikana djela na vlažnim kamenim površinama Altamire. Manganova crna Manganova crna je prirodni anorganski pigment Po sastavu je manganov oksid. Čađa Crne boje od čađe dobivaju se sagorijevanjem organskih materijala. Vezuju /suše/ kemijskim procesom. U uljenim bojama daje transparentne filmove. U slikarstvu se koristi kazeinska tempera. sličnu onoj na kasnijim pravim freskama.

Za osvjetljavanje tonova. Prešani. Karboniziranim komadićima drva crtali su po zidovima stanovnici spilja. na kojima se svjetlo difuzno reflektira.1.. napetosti u samom vezivu. 5. Ugljen se lako briše. Kemijska aktivnost veziva utječe na određene pigmente koji nisu jednako otporni na kiseline i lužine (alkalije. Najelastičnija su ulja. zato što veziva imaju veći indeks refrakcije (loma) IR od zraka(1). Po mirisu se može odrediti kvaliteta veziva.tamniji ton nego što ga imaju u suhom stanju.oo) nego u ulju (IR ulja= 1. crtež se fiksira. Optički utjecaj veziva na boje Kad svjetlost padne na predmet. gvaš.UGLJEN Ugljen je jedan od najstarijih crtaćih materijala. To je svojstvo tekućine da se odupire gibanju susjednih slojeva. a preostali dio reflektira.1. ultramarin (IR = 1. bistrije i svjetlije laneno ulje i bezbojne smole.. budućnost će tek pokazati njenu pravu kvalitetu. Vosak se približava tim zahtjevima. voštana pasta.3. veća je i refleksija svjetlosti. cinkovog bjelila. Kao sredstvo za studijsko crtanje koristi se ugljen u najstarijim majstorskim radionicama. gube konzistentnu stabilnost. kao i različiti nositelji slike. koji brže suši od donjeg sloja. Samo neke jako tvrde vrste ostavljaju trag i poslije brisanja. Ugljen se koristi za iscrtavanje kod fresko slikanja.. kao i mekani akvarelni kist.3. Najfiniji drveni ugljen dobiven je od vinove loze. akrilne emulzije itd. ali se i lome i prolaze kroz sloj lazurnog namaza do neprozirnih slojeva i tu se reflektiraju. pokrivne) površine boje na česticama veziva i pigmenta.Pigmenti u vezivima dobivaju dublji. Masni ugljen daje sočniji i intenzivniji potez koji se zbog sadržanog ulja teže briše. 65 6. U slikarstvu se obično upotrebljavaju niskoviskozna veziva (otopine veziva u otapalima i razrjeđivačima) i srednjeviskozna veziva (ulja). Kemijska aktivnost veziva Neka veziva djeluju lužnato (gašeno vapno.) 7. Lakiranjem slika dobije dubinski sjaj i zasićeniji. pigment postaje svjetliji. To se događa kod nekih vrsta kromhidroksid zelenih. Kao samostalna likovna tehnika javlja se tek u 19. pastelom ili nekim drugim materijalom. eterična ulja (klinčićevo. ab Slika 7. Obično se . Oni poboljšavaju ili daju određena svojstva vezivima. ali i slojevi uljene boje vremenom postaju krti. Često se označava kao sibirski ugljen za crtanje. Pojednostavljeno. 3. boja postaje intenzivnija. Što je vezivo svjetlije boje. Stari majstori su radili na više slika kako bi slikani sloj između pojedinih faza dobro osušio. Prema funkciji se dijele na: · otapala ili razrjeđivači . Akrilna smola daje dobre rezultate. Ulja. (b) površinska refleksija Mat lakovi sadrže vosak ili raspršene sitne čestice amorfnog SiO2. a nakon sušenja fiksativa ponovo se može crtati ugljenom. formalin · ubrzivači sušenja: sikativi · emulgatori i sredstva za povezivanje: sapuni. Miris Svako vezivo. Što je manja razlika indeksa refrakcije između pigmenata i veziva veća je lazurnost premaza. lavandino. akrilik ili neku drugi tehniku. Neki pigmenti vezani uljem odvajaju se od ulja.. Masni ugljen se dobije močenjem štapića drvenog ugljena nekoliko sati u lanenom ili makovom ulju dok se sasvim ne “napiju” ulja. Viskoznost Viskoznost je vrsta unutrašnjeg trenja. Postojanost veziva Postojanost veziva podrazumijeva zadržavanje početnih osobina veziva. štand ulje. organska otapala. karanfilovo. odnosno sintetski crtaći ugljen dobiva se prešanjem ugljene prašine dobivene pri proizvodnji svijetlećeg plina. alkohol. SVOJSTVA VEZIVA Vezivo utječe na kvalitetu. vinski ocat.. 7. nitrolakovi starenjem više ili manje žute. 66 Boja istog pigmenta vezanog s različitim vezivom može djelovati drugačije.Pomoćna sredstva su tvari koje nemaju svojstvo vezivanja. kao i pomoćno sredstvo ima karakterističan miris. Za tradiciomalne slikarske svrhe je bolje što svjetlije tutkalo.Viskoznija veziva su npr. Završeni crtež ugljenom opet se fiksira.). obično je i kvalitetnije. Zbog lazurnosti uljena boja se miješa terpentinom ili lazurnim medijem. ultramarina itd. Kod drugih tehnika djeluje dubinska svjetlost. a isto tako i na nositelja slike. a neka kiselo (ulje kad je staro. vrbovih ili lipovih štapića dobivenih izgaranjem bez pristupa zraka proizvodi se u različitim debljinama.50) je svjetliji u praškastom stanju (IR zraka je 1. consistere =držati se zajedno. Lomljivost starih premaza nije toliko opasna kao pucanje tijekom rada zbog nepravilnog nanošenja boje ili neprimjerene količine veziva. Sloj boje i sloj preparacije s velikom koncentracijom veziva sigurno će pucati ako nisu “usuglašeni”.. Za potpuno brisanje manjih površina koristi se gnetilna guma. Svako prelamanje svjetlosti u našem oku daje učinak gubitka svjetlosti i izaziva relativno tamnjenje. akrilne boje dobivaju tamniji ton. lomljivi i pucaju. Tempera nakon sušenja posvijetli. koje se može manifestirati tako da boji daje zasićeniji.48).. prelazi slojem boje razrijeđene smolnom otopinom. Najveću elastičnost imaju jajčane emulzije. zaštitni koloidi · sredstva za kvašenje (smanjenje površinske napetosti): volovska žuč. amonijak. to je osobina tekućine da se lakše ili teže giba (teče) . 8. Ilustracije loma svjetla pri prolazu kroz razne materije 67 KLASIČNE CRTAĆE I SLIKARSKE TEHNIKE 8.terpentin. Zbog veće sjajnosti miješa se lak-medijem (damar otopljen u terpentinu). Jedinica viskoznosti je Paskal sekunda /Pa s/. Kvaliteta i trajnost slike ovise u prvom redu o poznavanju fizikalnih i kemijskih svojstava veziva. akrilni gelovi. ven. Ugljen se često kombinira kredom. 7. 2. baze). Dubinska refleksija je poslijedica lazurnog karaktera veziva. Danas se proizvode dvije vrste ugljena: Prirodni drveni ugljen od ljeskovih. tamne. zbog razlike u napetosti doći će do pucanja (nastaju krakelire). Kad se ugljen više ne hvata za papir jer je prezasićen ugljenom. Ako se preko zasićene uljene boje. trajnost i izgled boje. Nekad se odbijaju tek od podslikanog sloja osnove nositelja i dolaze u oko promatrača. Nitrocelulozni lakovi su krti i moraju sadržavati sredstva za povećanje elastičnosti. korištenju i kombiniranju veziva u slikarskim tehnikama. Od najranijih vremena do danas najveća pažnja se posvećuje svojstvima. jedan dio svjetlosnih zraka se apsorbira. Elastičnost veziva Što je vezivo elastičnije manje je djelovanje napetosti za vrijeme sušenja. Rezultat je mat karakter oslikane površine. Agepon (koristi se u fotografiji) · sredstva za konzerviranje: boraks (Na2B4O7 ・ 10 H2O). 9. Primjena veziva je više ili manje prepuštena slikaru. UGLJEN I OLOVKA 8. Za postizanje ploha različitih tonskih vrijednosti koristi se ugljen položen na podlogu širinom ili debljinom ugljenog štapića. danas na tržište dolaze već pripremljeni. Danas se obično koristi glicerin (glicerol). što daje mat karakter-zamućenost. stoljeću. Napetost Prilikom sušenja veziva u boji ili osnovi (preparaciji) dolazi do određenog zatezanja. pripremi. dok još nije sasvim suha. Zrake svjetlosti se reflektiraju s površine. zbog čega je potrebna odgovarajuća priprema nositelja. Određene tehnike preferiraju isključivo lazurne (akvarel) ili pokrivajuće nanose boje (ulje). Postoji napetost i između pojedinih slojeva boje. tempera. Šiljkom ugljena mogu se izvlačiti crte različite debljine i intenziteta.1 (a) Dubinska refleksija. Karakteristika ugljena je njegova mekoća zbog prašnjave strukture materijala. ali utječu na specifičnost vezivanja pojedinih veziva.) na osušenu boju djeluje površinska svjetlost jer se zrake svjetlosti difuzno reflektiraju s (neprozirne. Boja Svako čisto kvalitetno vezivo ima karakterističnu boju. Idealnog veziva nema. li je neko vezivo svježe. staro ili čak pokvareno. Na primjer. Boje. Vezivima se dodaju sredstva za povećanje elastičnosti. vodeno staklo. Lazurnost Lazurnost ili pokrivnost boje ovisi o samom pigmentu ali i o svojstvima veziva. Kemijska i fizikalna svojstva veziva 1.tamniji ton. razmazivanje ugljena i skidanje suvišnog praha koriste se mekane flanelne krpice ili vata. Najčešće sadrži i neko vezivo pa se teže briše. blage alkalije za kazein · sredstva za povećanje čvrstoće (otvrdnjavanje) alaun (stipsa). kompatibilnost sa svim materijalima upotrijebljenim pri gradnji slike. 4. postaju krti i lomljivi.0. smole. dublji ton. Konzistencija Boja u odgovarajućoj konzistenciji (lat. mirovati) mora biti i stabilna.). Hidrofilnim vezivima se ranije dodavao med ili šećerni sirup. alkohol. za preliminarne studije za ulje.. Napetost ovisi i o koncentraciji veziva.voda. 10. Kod nekih tehnika (pastel. Dodatkom 2% voska u ulje taj nedostatak se uklanja. Što je veća razlika indeksa refrakcije pigmenta i IR medija koji ga okružuje (veziva). Najbolje je kad je vezivo po svom kemijskom djelovanju neutralno.

Od crvenih kreda najpoznatije su: . koja se spominje kao “crna pisaljka” sa svojstvima ugljena za pisanje. Obično se proizvode u 4 stupnja tvrdoće (po engleskoj literaturi) · ekstra soft 6B · soft 4B · medium 2B · hard HB 68 Slika 8. sočniji.H. tutkalo).Pisanello).Durer. kao i crteži ugljenom. Daju intenzivnije boje ali nemaju isti karakter mekoće kao suhi pasteli. sipkosti i mekoće.D.Tvrđe olovke dobre su za fino. Meki pasteli su pogodni za tonske gradacije. daje kao i ugljen različite tonske gradacije. pasteli sadrže. monokromni medij. a također se koristi i među-fiksiranje da bi se novi sloj ugljena prihvatio na već zasićenu podlogu. proizvode se u tri do četiri tvrdoće.Kasnije je razvijen proces miješanja sa glinom i pečenja mina na 1200 c te impregniranja voskom radi boljeg vezanja. kao i papirnati zidni tapeti. Podloga za pastel je svaki papir ili karton koji ima takvu teksturu da se trag poteza pastelnom bojom zadržava na površini. Kreda kao crtaći materijal dobiva veliki značaj u vrijeme renesanse kad se prave i umjetne krede od pigmenata i bijele gline. 73 Seurat . Mekoća i ton olovke ovise o odnosu gline i grafita – što je više gline olovka je tvrđa i ton svjetliji. otopina kolofonija u benzinu najmanje mijenja obojenost crteža . crnu. i grublje čestice nekog punila nanesene na jednoj strani. Sredstva za fiksiranje ugljena potrebna su da bi zaštitila ugljen od brisanja.otopina disperzije akrilne smole (akrilni medij) u vodi u omjeru 1:30. 'Escherova noćna mora' Picasso .Bedford . 70 trokutaski presjek namanje zamara ruku i lako se šilji kao i okrugli.Crtež vrlo mekom olovkom (iznad 4B) preporučljivo je fiksirati jer se lako prlja. Od prirodnih kreda najznačajnije su: .KREDA Kreda potječe sa otoka Krete gdje su poznata antička nalazišta krede. Glađi papir je pogodniji z+a prešani ugljen. PASTEL Riječ pastel dolazi od talijanske riječi pastello što značii pasta. Bojeni trag je puniji. Kreda strukturom povezuje olovku i ugljen. Francuzi za pastel i gvaš proizvode čitav niz . 1 dijela amilacetata (nitrorazrijeđivač) i 1 dijela etera razne vrste ugljena i gumica za ugljen 69 V. Različiti tonovi pastela dobivaju se miješanjem pigmenata s osnovnom masom. Danas na tržište dolaze gotovi fiksativi. Od te paste oblikuje se pastel u štapićima. loj i čađu. promiješati i premazati podlogu 2.. Zašiljena kreda ostavlja trag sličan tragu mekane olovke.0. pastel se može razmazivati po podlozi.capon fiksativ pravi se od 1 dijela capon laka (nitrolaka). tvrdu olovku a B za black tj.Picasso autoportret. koja ima važnu ulogu u fresko slikarstvu talijanske renesanse.tamnu i HB za polutvrdu. Tvrđi je i jače prianja uz papir. 8. Hrapava tekstura prihvaća više slojeva boje.2. olovka i olovke u boji J. manje je lomljiv. crni krejoni izrađeni su od specijalno prešanog ugljena u obliku mine umetnute u drveni uložak.crteža. ugljene olovke (4).crveni bolus.. ispunjavanje ploha odnosno slikanje.sanguine. Crtež sinopiom se jednostavno naziva “sinopia”. tvrđe-pisaljke. 1 Prirodni drveni ugljen različitih debljina (1.. 1882.Brojevima je označena veća mekoća ili tvrdoća . komprimirani ugljen (6) Kao podloga za crteže ugljenom upotrebljavaju se hrapavije vrste bijelog ili toniranog papira i kartona. Iz circusa. Papir se može i u proizvodnji brusiti pa se dobije baršunasta tekstura karakteristična za francuske velour-papire. što omogućuje miješanje boja na samoj podlozi i stvaranje bogatstva tonova. vlage i svjetla te spada u vrlo stabilne tehnike. . 'slikarev pribor'' J. Ugljene olovke.3%-tna otopina kolofonija u benzinu. OLOVKA Olovka. Položena na papir cijelom debljinom. Nijedan crtaći materijal ne može dočarati boju ljudske puti kao sanguine. bakar sa posrebrenim vrhom) dosta korištena u renesansi(Leonardo. Umjetne crtaće krede na tržište danas dolaze u nizu različitih tipova ovisno o vezivu i vrsti pigmenata ( mekše-krejoni. Pruža mogućnost egzaktnog crteža i egzaktne gradacije plohe. koja se koristila u spiljama. . dakle kao i ugljen. Nebrojene su mogućnosti upotrebe olovke kao crtaćeg-slikarskog materijala kao i kombinacije sa svim tehnikama-od pripremnog crteža do crtanja na osušenu ili u još mokru boju. pored vlakana bezdrvne celuloze. Trag pastela je mekan i baršunast.. Nalazi se ispod završnog sloja žbuke -intonaca. od 00 do 5. Jablani.1.2. . KREDA I PASTEL 9. Kod specijalnih papira za pastel papirna pulpa sadrži. ne smiju mijenjati karakter površinske strukture crteža. lako se lomi i mijenja svoj oblik. u užem smislu poimanja isključivo je crtaći materijal. ne smiju bitno utjecati na obojenost crtaće površine. ovisno o količini i vrsti veziva. Pompejima.B i HB. koristili su je i Rubens i drugi slikari. Pastelni štapići. Zbog prašnjave strukture i crteži kredom.conte crayon Prud'hon -crtež crnom i bijelom kredom Leonardo. . akvarel papir. većinom u bocama pod pritiskom ili u običnim bočicama pa se nanose usnom ili ručnom fiksirkom. sapun. gips ili glina. Pastel se može nanositi u nekoliko slojeva. moraju se fiksirati. razmazivanjem. linijskog karaktera. Nastali novi oštri bridovi omogućuju izvlačenje tankih linija. Za razliku od običnih kreda koje su tvrđe. dolazi u jednakomjerno debelim štapićima. na kojem se slika. Umjesto bijelog pigmenta može se koristiti talk.D.van Gogh. slika prikazuje tzv. P.3). Tvrđim pastelima izvode se konture ili čisti linearni crtež.Ove pisaljke bile su preteča olovke od grafita i gline kakvu danas koristimo. kao i o vrsti pigmenata. radi se uglavnom o raznim vrstama kreda i pastela u obliku olovke. i minimalne količine veziva (tutkalo. od firm). gipsa i veziva (tragant guma. starac u fraku.1883. brzo se zasiti. Kreda se lako razmazuje po papiru.tj početkom 19 st. .Hillberry 1998.crna prirodna kreda.još vlažnu toniranu preparaciju posuti ravnomjerno mramornim brašnom da se dobije odgovarajuća tekstura 3. kao i dužinom.. retel (crvenosmeđa kreda) . portret djevojke – olovka i ugljen 72 9. pa je pogodan za dug rad Kako samo ime kaže-prvobitna olovka je antička pisaljka od olova koja ostavlja sivkasti trag. studija. Fiksativi se mogu pripremiti od sljedećih sastojaka: . egipatskom slikarstvu. osim kromatskog pigmenta. a koja je patentirana tek u 18. Pogodan je i pakpapir.sa integriranim šiljilom I gumicom u čepu Zbog kemijske inertnosti grafita crtež olovkom vrlo je otporan na utj. Intenzivnost boje ovisi o količini bijele ili crne osnovne mase u određenom pastelu. pa tako nastaju i oznake H(ili F.2.crtanjem. Glatki papir ne podnosi puno slojeva.Iako danas postoji ogroman izbor raznih tipova olovaka u svim bojama. litografska kreda sadrži vosak. šrafiranjem.proizvodi u 7 različitih stupnjeva tvrdoće. gumiarabika.Grafit je jako mekan pa u početku nije korišten za pisanje već kao premaz za naličje papira.Slično tome nastaje i metalna pisaljka srebrenka( ugl.Dodatnim fiksiranjem eliminira se mehanički nedostatak brisanja. Zbog prašnjave strukture.za prenošenje crteža. iako je grafit otkriven 200 godina ranije.5%-tna otopina narančastog šelaka u špiritu . Fiksativi moraju fiksirati crtež da se ne briše.H-za hard tj. tzv. Odlomljeni komadi prislonjeni cijelom površinom na papir koriste se za dobivanje većih površina različitih tonova.) i akromatske pigmente: bijeli ili crni pigment. precizno crtanje i općenito omogućuju čišći rad jer se teže razmažu. tamnijeg ili svjetlijeg traga.1843. Preparacija mramornim brašnom 1.Holbein. savršenu olovku .akrilik slikarsku boju određenog tona razrijediti vodom.sinopia. gumiarabika.Mekše olovke lako se razmazuju i lako pucaju pri oštrenju ali daju sočan trag i dobre su za snažne kontrastne i više slikarske crteže. ili o akvarelinim bojama u ovakvom pakiranju.fiksirati Mramorno brašno se može dodati u bilo kojoj fazi slikanja i fiksirati pa nastaviti slikati. dodati odgovarajuću količinu mramornog brašna.. crtež olovkom Lautrec. a ne u apotekarskom alkoholu) ili terpentinu. Po sastavu je kalcijev karbonat.kreda 74 9. 1900. Posebna vrsta krede. celulozna veziva kao metilceluloza . laneno ulje i slično. U novije vrijeme proizvode se kolekcije uljenih i voštano-smolnih pastela kojima nije potreban nikakav fiksativ. Jedan od navećih proizvođača olovaka svakako je i Faber Castell 71 J. vatom ili mekom gumicom. ugljeni prah(5). Masne krede sadrže i masne sastojke kao što su vosak. tanke mine-olovke u boji). Može se preparirati kredom razmućenom u blagoj otopini tutkala uz dodatak nekog pigmenta da se dobije tonirana podloga. Za grublje pastelne podloge koriste se i fini karborund papiri za brušenje lakiranih površina.Zbog toga su dobre i za skiciranje kompozicije u u akvarelu ali i općenito u drugim tehnikama jer ne zamaste papir što omogućuje dobro prianjanje boje. Boja se lagano skida krpicom. špiritu (alkoholu nabavljenom u trgovini.

Kao vezivo za akvarel boje.hot pressed) s relativno glatkom teksturom pogodnom za crtež perom i olovkom .vruće prešani (HP.05 tisućinki milimetra). Arches . Za engleski klasični akvarel koriste se manje upojni papiri koji su često površinski tutkaljeni. kao i pigmenti grubo kristalnih čestica nisu pogodni za akvarel. U 18. bolje svjetlostalnosti. s malo meda ili glicerina zbog održavanja vlažnosti i elastičnosti.npr guščjim). Može se fiksirati i postepeno u toku rada. kao sto je tučeni bjeljanak. zaštitni koloid kako se čestice pigmenta ne bi odvajale od medija vode. organskih pigmenata znatno se proširio izbor. u vodi i vezan najčešće gumiarabikom.Pod ovim imenom dolaze i razne imitacije tona. Čađa se dobivala izgaranjem rižine slame. Malo goveđe žući smanjuje površinsku napetost i omogućuje jednolično nanošenje boje na papir. lijepljenjem ljepljivom trakom (pik papir). polaganje Krista 77 Eugen Isabey . Sušenjem se papir nategne. a gusta čista otopina oprezno se izlije. što mu daje vodotpornost nakon sušenja. a vjerojatno i renesansni slikari. Miješanjem boja dobiju se dodatni tonovi. Pokrivajući pigmenti. dio amilacetata -1 vol. Neki slikari arapsku gumu otapaju u horizontalno položenoj i začepljenoj staklenci uz povremeno okretanje.hrapavi-rough. Arapska guma se usitnjena otapa u hladnoj destiliranoj vodi u težinskom omjeru 1:2 dijela vode. Paleta boja u akvarelu nije velika. U akvarelu su pigmenti najmanje izmijenjeni prisustvom veziva i treba ih pažljivo odabrati. Lazurnost i prozračnost akvarela pogodna je za slikanje pejzaža. crtež perom Rubens. Bitno je uočiti razliku izm. Rembrandt . Također su dekorativne crteže rezane u kamenu popunjavali obojenim prahom i fiksirali vodenom otopinom gumiarabike.Tuš može biti i u krutom stanju – tzv. 79 ARAPSKA GUMA Gumiarabika je lučevina nekih vrsta akacija koje uspijevaju u Africi. pastela ili olovke – 'mokra' crtaća tehnika. Ovi listovi papira ne smiju se savijati jer bi se premaz tutkala oštetio i boja bi ulazila dublje u papirnu masu uzrokujući tamne mrlje.toniranih papira -canson papiri. poput orahovog 'bajca'-močila. faber-castell pasteli u štapićima raznih boja Najpogodniji su fiksativi pripremljeni kao 2%-tne otopine smola u brzo hlapljivom otapalu. krede. a mala količina veziva djeluje više kao zaštitni koloid sprječavajući da se čestice pigmenta aglomeriraju. a kod kvalitetnijih papira je i tutkaljena. Bijeli se pomoću vode i sunca. NAN KING INTENSE. Sa tehnološkog aspekta – tuš je VODENA DISPERZIJA često identična akvarelu – sadrži. Upravo zato je kordofanska guma kvalitetnija jer sadrži manje netopljivih sluzastih sastojaka. Najkvalitetniji papir za akvarel proizvodi se od čistih lanenih krpa. capon fiksativ (prema K. od svijetlog prema tamnom. na podlogu uslijed oksidacije (taninska tinta željeza nagriza papir). Najzgodnije je papir navlažiti tako da stoji pod presom od mokrih papira ili tkanina. Wehlteu) 75 -1 vol. Engleski klasični akvarel je lazurna tehnika s vodenim bojama.hrapavi papir koji omogućuje bogatstvo nijansi refleksijom svjetlosti na svakom zrnu papira. lazurno ali i pokrivajuće.. Ribarski čamci . TUŠ 76 Tuš je za razliku od ugljena. Poussin. Fiksira se od rubova slike prema središnjem dijelu s udaljenosti od najmanje 50 cm. Pored gume. Akvarel kakav se danas radi razvio se tek početkom 19. Sva sredstva kojima se pastel fiksira mijenjaju karakter pastela. pero i kist. borovine. Voda će se spojiti s alkoholom. trskom ili kistom. Papir se učvrsti na dasku. kada je osnovano društvo slikara akvarelista. što znači voda. otporni na svjetlo. višnje i šljive. Najkvalitetnije vezivo je tragant guma. želatinom. pigment ugl. dio etera E. tung ulje) u malim lampicama od terakote.1830. cijeđenjem.U Evropi je poznata Bistra tuš dobiven od bukove čađe-uz dodatak malo azurita i crvene dobiva karakterističan ton . površina se blago istrlja čistom vodom uz dodatak 2-3 kapi amonijaka ili goveđe žući. no pojavom velikog broja umjetnih a naročito umj. Manje upojna podloga zahtijeva boju s . Pigmenti se vežu u velikoj mjeri adsorpcijom na papir. Kao vezivo se koriste gume ( tragant. Fragonard. To je slojevita tehnika slikanja. pigmenata. kao i mnogih org. mora biti zaštićen od krivljenja i nejednakog sušenja.Tinta se nalazi npr. crtež je izveden bojom u tekućem stanju-perom (metalnim ili klasičnim. Nečistoće i teže topivi sastojci padaju na dno. kineski ili indijski tuš pravio se od čađe i otopine bilo kojeg vodotopivog veziva i modelirao u štapiće. Sljedeći dan se staklena posuda s gumom na vodenoj kupelji lagano zagrijava dok se guma ne otopi. važno je napomenuti da su današnje tinte mnogo kvalitetnije i ugl.No. Papiri gramature manje od 200 pripremaju se močenjem u vodi. Prilikom slikanja daska s papirom stoji u horizontalnom položaju da se boja ne bi slijevala (osim kad to koristimo kao efekt u slici). tuša i tinte koja je zapravo bojilo sa vezivom dok je tuš pigment disp. Prozračnost i intenzitet boja pojačava zrnasta tekstura papira. ne zaostaju za tuševima.Crtež tušom.gumiarabika.Nakon sušenja slika se lako odlijepi od daske.drvcem. polaganjem na dasku. Kod suhog načina pripreme papir se samo stavi na dasku i učvrsti ljepljivom trakom. smola a kasnije biljnih ulja (sezam.).Vezivo u tušu služi i kao tzv.Naknadno su se štapići trvili na keramičkoj posudici s vodom i stvarali tuš.. Zbog boranja prilikom oslikavanja vodenim bojama koriste se papiri veće gramature od 150 g/m2 do 700 g/m2 pa i više. oznaka CP Armand . Moze se papir zalijepiti i slabim ljepilom.hladno prešani (not. Akvarelne boje prave se od pigmenata namoćenih u destiliranoj ili prokuhanoj vodi u kojoj nema otopljenih soli koje onemogućuju jednoličan nanos boje. Akvarel papir mora biti oslobođen i minimalnih masnoća da bi se boja dobro razlijevala.različitih tonova. fino usitnjenih čestica. bilo suhim ili vlažnim postupkom. Cijeđenjem guste otopine uklanjaju se nečistoće i sluzave tvari kojih ima i u najkvalitetnijoj gumi. transparentni. Ako papir zbog suviše masnoće ne prima boju na željeni način. hladno prešani. ili disperzijom npr. ROTRING. stoljeća u okviru engleske slikarske škole.Mana sepie. dio capon laka -1 vol.nije vruće prešan) srednje hrapavi papir 78 . Hladno otapanje gume traje obično 2-3 dana. arapska guma mora biti još čistija pa se ovako priređena otopina gume pomiješa s jednakim volumenom bezvodnog “apsolutnog alkohola”.Među najvalitetnije tuševe danas ubraja se INIDAN INK. Najbolje vrste su kordofanska i senegalska guma koje dolaze u bezbojnim i prozirnim grumenima. Intenzitet tonova postiže se razrjeđivanjem boje (ispiranjem) bez dodatka crne ili bijele boje. Arapska guma je staklasto krta. po cijeloj plohi. Kod rada na vlažnom papiru boja djeluje svježije. Podloga (bijela boja papira) ili jedna boja ispod druge prosijava transparentno kroz sljedeći lazurno naneseni sloj boje. Već su stari Egipćani koristili određenu “vodenu” tehniku u kojoj je boja pravljena vodenom otopinom arapske gume. AKVAREL Riječ akvarel dolazi od latinske riječi aqua.neutralna akvarelna boja tamnosmeđe-žućkaste nijanse. Sve vrste guma otapanjem u vodi daju koloidne otopine koje služe kao hidrofilna veziva.. Bjelina papira i postojanost na svjetlo njegove su bitne karakteristike. što je bitno u lazurnom slikanju.Tinta tj 'mastilo' slabije je svjetlostajnosti od tuša i može imati razoran utj. oznaka R Papir na kojem se radi akvarel.šelakovog sapuna. U tehniku tuša svrstavamo i crteže u sepiji.Ovu boju koristio je Rembrandt. a inače su i ljepila. u popularnim 'kemijskim' olovkama pa treba biti svjestan mogućih nedostataka ovog jeftinog i praktičnog crtaćeg pribora. u vezivu. mogu se koristiti i lučevine domaćih vrsta drva: trešnje.Picasso 10. Upotreba bijelog pigmenta nije danas tako strogo zabranjena. Za povećanje elastičnosti gumi se dodaje malo glicerina (glicerola) ili glikola. dakle. skupljaju u pahuljice. 4%-tna otopina gumiarabike u vodi.Degas P. 11. Za kvalitetan tuš bitno je da su čestice pigmenta što finije(ne veće od 0.cold pressed. slaba je otpornost na svjetlo. Cinkovo bjelilo kao najlazurniji bijeli pigment može se koristiti u minimalnim količinama. PELIKAN. stoljeću akvarel se koristi za prikazivanje arhitektonskih i gradskih veduta. Kinezi su koristili slikanje vodenim vezivom na svili i papiru. U srednjem vijeku vodenim bojama se slikalo. i 19. a čista guma će se istaložiti na dnu posude. Najčešće se koriste tri standardizirana tipa papira: . Podloga Najčešće se kao podloga u akvarelu koristi papir veće gramature čija je prava strana hrapavija. bez upotrebe kemikalija. homogenizira i stavi u tube izolirane capon lakom ili u staklene posude. organskog porijekla disp. Ova masa se dobro izriba. Zbog male količine veziva pigmenti su u akvarelu najmanje zaštićeni od vanjskih utjecaja pa trebaju biti postojani.

repa vjeverice. Gvaš je tehnika slikanja vodenim bojama koje se miješaju s gustom bijelom bojom. Idealan je za studijsko slikanje. što znači izmusti.chem. mekan i specifično oblikovan. Boje lazurno prosijavaju i obogaćuju sliku novim tonovima koje ne bi mogli dobiti fizičkim miješanjem istih boja. plastičnim limenkama ili gvaš boje u prahu.onaj koji odbija vodu) veziva.razmazivanje viška boje vlažnim kistom . drvo.ispiranje svježeg sloja boje vlažnim kistom . pa čak i pločice slonove kosti. tutkalna tempera i voštana tempera. Venezia 83 12. iz srednjeg tona ka svjetlijim i tamnijim tonovima. Al prima slikanjem (direct painting) takav efekt se ne može nikada postići. kao što se vidi na slici 5. Gvaš je gust.monotipijsko otiskivanje materijala različite teksture Akvarelna tehnika je najčešće kombinacija crteža i akvarela ili gvaša da bi se postigao željeni efekt. tzv. Dodavanjem bijele boje postiže se bogatstvo tonova. Bjelina papira u gvašu za razliku od akvarela nema značajnu ulogu. ili talijanski guazzo. ovisno o toniranoj podlozi. Kistovi Za slikanje akvarelom koriste se kistovi od dlake crvene kune. 84 E. kao i gvaš boje u tubama. koriste se i suvremene tehnike kao što su: . krpice.. Utrecht. crtežom. čak i ljepenka. posebno kod debljih slojeva. voskom. kao što su: jajčana. hidrofilan. Graham. odnosno. Danas se pod nazivom “tempera“ podrazumijeva višedijelno vezivo koje je sastavljeno od hidrofilnog (filius= prijatelj. koji je po karakteru najsličniji gvašu. stoljeću dobiva današnji karakter. Kistovi su označeni brojevima. kolažom. Holbein. Mućkanjem se ulje rasprši u vodi u obliku sitnih kapljica. U Degasovim “pastelnim gvaševima” osjeća se prosijavanje tonirane podloge. Holbein. poluplosnati ili okrugli bez zašiljenog vrha.1. Schmincke test poteza na papiru test sedimentacije. M. 85 Kao emulgatori koriste se sapuni čije molekule imaju polarni hidrofilni dio koji privlači vodu (“glava”) i ugljikovodični nepolarni dio (“rep”) koji je hidrofoban (lipofilan) pa se okreće prema ulju.nanošenje boje prskanjem (airbrush tehnikom) . Na taj način razbiju se (disperziraju ) kapljice ulja u sitne kuglaste čestice. Gvaš boje se mogu nanositi na različite načine: · vlažni nanos boje s puno vode · pastozan nanos boje. U zadnje vrijeme kao vezivo se koristi i vrlo blaga disperzija akrilne smole. M. a sušenjem posvijetle. pokrivajućim. Klasični engleski akvarel podrazumijeva gradnju slike u slojevima. Mogu biti plosnati. Za postizanje različitih tekstura u akvarelu se. akvareli u kockicama i tubama RAZNI TESTOVI AKVARELNIH BOJA POZNATIH PROIZVOĐAČA Kobalt plava-test snage bojenja i lazurnosti pigmenta :Rowney Artists. Ova emulzija nije stabilna i ulje se. a intenzitet boje smanjen. čija površina postaje polarna.. MaimeriBlu. što znači miješati. Za zaštitu gvaš boja koriste se gotovi fiksativi koji ne mijenjaju u većoj mjeri površinski karakter gvaš boje. Akvarelne boje dolaze na tržište u krutom stanju u obliku okruglih plosnatih pločica ili pločica pravokutnog oblika te u obliku malih paketića. GVAŠ Riječ gouache je francuskog porijekla. micele. Prave se od volovske ili jazavčeve dlake. Od bistrih tekućina nastaje mliječna.hr/udzbenik/u40/19%20sapu ni. Kistovi za gvaš slikanje su malo tvrđi od akvarelnih kistova. U 14. Pogodni su i fini akvarelni kistovi od dlake soba. a odnosi se na mlijeko koje je prirodna emulzija. To su stabilne smjese dviju tekućina koje se ne miješaju. žumanjkova. tvora. Ove boje sadrže pigment i vezivo u prahu. Kist mora biti gust. Old Holland (cobalt blue deep). gvaš podslikavanje. već su u obliku sitnih čestica raspršene jedna u drugoj. namaz boje je mutniji. bogatstvo tonova raskvašenog pastela u gvašu. Bijeli dijelovi slike slikaju se bijelom bojom.. Da bi emulzija bila stabilna. DaVinci.većom količinom veziva. Naša slikarica Slava Raškaj ovladala je engleskom tehnikom akvarela. Nakon upotrebe i pranja dlaku kistova treba pažljivo osušiti i oblikovati u prvobitno stanje.test finoće pigmenta Za zaštitu akvarela od djelovanja agresivnih plinova iz zraka postoji više različitih fiksativa. Gvaš boje se brzo suše. koje služe za vezivanje boje. Slika 13. vata.VIDOVIĆ stare boje i kistovi – gvaš 13. četkice. gumiarabika. U 18. Degas (1834-1917) kombinirao je gvaš i pastel.nanošenje i oduzimanje boje spužvom .nanošenje boje perom ili trskom 82 . koriste različite spužve. Otopljeni u vodenoj ili uljenoj komponenti smjese. pokriva podlogu. U zadnje vrijeme koriste se akvarelne boje u tubama. Gvaš se koristio za iluminiranje rukopisa u srednjem vijeku. spužvama · nanošenje boje ispiranjem vodom · struganje osušene boje Gvaš omogućuje rad od tamnog ka svijetlom. Rad je završavao suhim pastelom. u staklenkama. čak i lazurnim nanosima. Kistovi malih brojeva od dlake crvene kune sa šiljastim vrhom koriste se za izvlačenje preciznih detalja ili za izradu minijatura. pored kistova. W. U novije vrijeme upotrebom lakova gvašu se daje karakter ulja. odjeljuje od vode.. gumitempera. neprozirna tekuća smjesa. Daniel Smith. Daniel Smith.pmf. akvarel. EMULZIJE Riječ emulzija dolazi od latinske riječi emulgere. kistovi od dlake kune. pastelom. četkama. Boja je zasićenija nego u akvarelu. stoljeću Cennino Cennini spominje različite vrste tempera.vodena mrlja. Djelovanjem emulgatora ostaju trajno povezane jedna s drugom kao gusta mliječna stabilna smjesaemulzija. potrebno je dodati sredstvo koje sprječava udruživanje raspršenih čestica i odvajanje tekućina. (sredina). Na tržište dolaze kolekcije gvaš boja u čvrstom stanju . Podloga je finijeg zrna nego kod akvarela. 1 Akvarel kistovi različitih veličina Slika 11. Kao vezivo se koristilo pergamentno tutkalo. kao specifično lakše.onaj koji privlači vodu) i hidrofobnog ( fobija= strah. kao i od dlake telećih ušiju. a znači gust. 81 Slika 11. ali ni jedan nije sasvim preporučljiv jer svaki u određenoj mjeri mijenja karakter boje. MaimeriBlu. smanjuje intenzitet boje. 2 Proces emulgiranja sapunom http://eskola. Velika koncentracija veziva može izazvati pucanje. 13. okružuju tankim molekularnim slojem sve sitno raspršene čestice druge komponente i ne daju im da se odjeljuju. hidrofoban. lasice ili iz uha alpske teladi. kontrasniji nanos suhog pastela u plohama ili crtežu. Boja se nanosi u polupokrivajućim. Što je više veziva u boji. Kao podloga za gvaš najčešće se koriste tonirani papiri veće gramature i kartoni. 2 Kistovi za akvarel različitih oblika Osim klasičnog lazurnog slikanja u transparentnim slojevima. vidre.pastilama.Turner. Najjednostavnija emulzija je mješavina vode i ulja. E. od dlake vidrinog repa. Time dolazi do povećanja ukupne površine kojom se tekućine dodiruju. (dno) Winsor & Newton. uljenim pastelom. Sredstva koja čine emulziju stabilnom su emulgatori. TEMPERA Naziv tempera potječe od latinske riječi temperare. 1 Shematski prikaz molekule sapuna Nepolarni ugljikovodični rep prodire u nepolarne kapljice ulja. Danas se kupuju fiksativi na bazi akrilnih smola koji minimalno mijenjaju karakter akvarela. a polarna glava okreće se prema polarnim molekulama vode. Pored papira može se kao podloga koristiti platno. ton podloge utječe na karakter gvaša.Koristi se i vosak i masking fluid (sintetski) koji su vrlo korisni za maskiranje svijetlih akcenata npr. Monomolekularnim slojem molekule sapuna okružuju i međusobno odjeljuju disperzirane čestice ulja. ali ih i povezuju s drugom komponentom pa emulzija postaje stabilna.pdf . ili tvrđom olovkom) . Iako je gvaš pokrivna tehnika.“impasto” · nanošenje boje polusuhog karaktera · nanošenje boje u slojevima (treba računati da sušenjem ton boje postaje svjetliji) · nanošenje tekstura češljevima.efekti refleksije svjetla na vodi. Graham. U srednjem vijeku “tempera” je naziv za složena vodena veziva s kojima se pripremala boja. a pripremaju se samo miješanjem vodom. neproziran. Danas se najčešće koriste veziva na bazi celuloznih etera koja se sušenjem znatnije ne stežu. kao u temperi i ulju. dekstrin. Široki kistovi koriste se za nanošenje većih obojenih ploha i za ispiranje boje. Slika 13. flomasterom.Da ne bi došlo do prljanja tona crtež se može izvoditi materijalom koji se ne otapa u akvarelu (tušem.nanošenje boje suhim kistom . Pastel je nanosio u mokri namaz gvaš boje i nastavljao s pastelom u polusuhi sloj. Gvaš boje sadrže bijele pigmente ili punila koji pigmentima daju veću pokrivnost i mat karakter zbog površinske refleksije svjetla. Winsor & Newton test sušenja test 'ponovnog močenja' boje 80 (vrh) Rowney Artists. Gvaš se koristi u kombinaciji s akvarelom. Dodatak glicerina povećava elastičnost premaza. Schmincke.

probije iglom ili žiletom. Već su stari slikari koristili vinski ocat koji se dodaje u maloj količini -pet kapi na jedan žumanjak. Danas se kao konzervansi koriste alkohol. te kemijski.2. zato se cijelo jaje češće emulgira s uljima i smolama. hidratni ovoj koji sprječava slijevanje raspršenih kapljica druge komponente. Ako je premaz boje i nakon 24 sata ljepljiv. Današnja jaja.3 Koloidna micela želatine Slika 13. oksidacijom i polimerizacijom ulja. Kao zaštitni koloidi koriste se kazein. škrob. Osušeni premaz je elastičan. 13.na traku prepariranog papira nanese se tanki premaz tempera boje . smanjuju površinsku napetost između vodenih i uljenih sastavnih dijelova pa poboljšavaju stabilnost emulzije. ne tamni i ne mijenja se. a žumanjak se iscijedi u posudu. Kod VU-emulzija voda je raspršena u ulju. dakle. Bjelanjak se sastoji od: · 12% albumina · 85% vode · male količine ulja . Tempera pripremljena od cijelog jaja teško se razmazuje. Fra Angelico. Najčešće se za slikanje i pripremanje boje koristi emulzija razrijeđena s vodom u odnosu 1:1. boja ne bi smjela pucati. Kao konzervansi se koriste kamfor (otapa se u alkoholu). ako se rastrlja s malo vode i malo suhog pigmenta. soja-protein itd. kazein. kao volovska žuč. Kokošje jaje se sastoji od bjelanjka i žumanjka. otopina timola u alkoholu (2O%-tna). disperzne faze ( unutarnje ili raspršene) i disperznog sredstva (vanjske ili omatajuće faze). Bizantinske ikone na drvenoj dasci rađene su temperom. Slika 13. Sa stakla se mora ljuštiti kao koža.1. Takav postupak slikanja nazivali su tadašnji talijanski slikari “trattegiaro”. zbog umjetne prehrane kokoši. Pigmenti djeluju na stabilnost tempera boje jer zgušnjavanjem emulzije otežavaju razdvajanje. Nakon određenog vremena sušenja može se poliranjem svilenom čistom krpom postići emajlu sličan izgled. Ove se tvari. Žumanjkova kesica se zatim podigne uvis. a ukupno sadrži: · 12% bjelančevine (albumina) · 12% žumanjkovog ulja · 74% vode · male količine složenih tvari-lecitina i vitelina. a potpuno očvrsne tek nakon jedne i više godina. Žumanjak možemo ocijediti na papirnom ručniku Nježno ga dovedemo do ruba I probijemo opnu Dodamo oko žličicu vode Neki slikari pripremaju boju tako da suhi fino mljeveni pigment izmiješaju s vodom u gustu masu koju razrjeđuju s emulzijom. Za razliku od gvaš boja. Ako se boja briše. Verrocchio. Cennino Cennini piše o temperi cijelog jaja i žumanjkovoj temperi kao kvalitetnom vezivu za slikanje na zidu i dasci. mogu emulgirati s uljem. Brzo se kvari pa ga treba konzervirati. Brzo izblijedi i ne utječe na obojenost pigmenata. a vanjska faza je voda s otopljenim emulgatorom (tutkalo. Veća količina octa može štetno djelovati na pigmente koji su osjetljivi na kiseline (npr. ali i voštanom temperom (osapunjeni vosak. Boja se zato nanosila u kosim crticama tankim i oštrim kistom. Botticeli i mnogi drugi. Njihove čestice jako bubre pri suspendiranju u vodi pa se zgušnjava vanjska faza. timol. 89 Slika 13. žilav i po izgledu sličan filmu uljene boje s izrazitim sjajem. Ovim postupkom slikanja čistom jajčanom temperom talijanski slikari 14. Doda se konzervans i emulzija je gotova. koju nazivaju cera colla. Pastozniji premazi lako pucaju. I danas jajčana tempera u različitim varijantama zauzima najznačajnije mjesto među temperama. Konzervansi su sredstva koja štite od mikroorganizama. Pri slikanju boje se razrjeđuju razrijeđenim žumanjkom. ultramarin). 5 Trattegio odnosno trattegiaro (kao retuš) Vezivo od cijelog jaja dobije se miješanjem žumanjka i bjelanjka dok ne pređe u tekućinu jednoličnog izgleda. kojeg su nazivali “puntegiaro”. Kako boje vezane medijem čiste jajčane tempere ne tamne. Žumanjkovo ulje je sporo sušivo (suši nekoliko mjeseci). škrob) pa razlikujemo kazeinske tempere. Kao stabilizatori se koriste bentonit.Drugi tip emulgatora su zaštitni koloidi čije molekule lebde u obliku micela raspršenih u vodenoj otopini. Jajčana tempera od cijelog jaja 87 Kokošje jaje je prirodna emulzija jer sadrži bjelančevinu. Micele hidrofobnih koloida na svoju površinu vežu ione kojih ima u otopini i tako postaju električki nabijene pa se međusobno odbijaju i emulzija ostaje stabilna. Emulzije se sastoje od dvije faze. povećava se njena viskoznost. Nakon sušenja postaje otporno. Emulzije se suše fizikalnim putem. za razliku od tempera koje sadrže emulgirano ulje. Drugi pigmente miješaju direktno s emulzijom. 6 Priprema žumanjkove tempere i testiranje kvalitete S temperom priređenom od žumanjka radi se tankim premazima. Čista jajčana tempera se teško razmazuje i ne omogućuje direktno nanošenje tonova širokim kistom u širokim plohama. stoljeća izvodili su svoja najljepša djela. škrobne tempere itd. JAJČANA TEMPERA U svom djelu “Trattato della pittura”. potrebno je više veziva. UV-emulzije su nakon sušenja uglavnom mat. zbog čega se čestice ulja mogu otežano slijevati.2. 2 . Kod UV-emulzija ulje je raspršeno u vodi. Dodavali su joj mliječni sok grančica smokve koji je konzervirao temperu i pojačavao prihvaćanje boje uz podlogu. Čista jajčana tempera (prirodna jajčana tempera) 1 . Kasnije se umjesto smokvinog mlijeka dodavala mala količina vinskog octa koji je osim konzerviranja tempere bolje povezivao žumanjak s bjelanjkom. Stabilizatori su dodaci koji emulziju održavaju u upotrebljivom stanju za vrijeme odležavanja. Slika 13. čista jajčana tempera bojama daje svilenkasti sjaj. ili je žumanjak od starog jaja ili ima previše veziva. a ne čistom vodom jer bi ostale slabo vezane. Pigmente koji se teško kvase s vodom treba nakapati s alkoholom. koji su izvrsni emulgatori Stara jajčana tempera koju Cennino Cennini naziva “tempera d’uovo” pripremala se samo od cijelog jaja ili žumanjka. Portreti mumija iz Faiyuma rađeni su enkaustikom. Za razrjeđivanje emulzijske tempere odlučna je samo njena vanjska faza odnosno disperzno sredstvo. Ima svojstvo da se može dobro emulgirati s uljem. Vanjska faza je uvijek nosilac čestica pigmenta koje su samo u njoj suspendirane. kad se papir savije. Žumanjak pokazuje lužnatu reakciju. Pigmenti navlaženi destiliranom vodom vežu se ovom prirodnom emulzijom. 13. mrvi i puca. i 15. Priprema žumanjkove tempere Za pripremu žumanjkove tempere žumanjak se mora odvojiti od bjelanjka. gumaste tempere. Ovom tehnikom slikali su talijanski majstori: Giotto. Boje vezane ovim temperama ne žute niti tamne. Žuti pigment lutein nije postojan na svjetlu. Žumanjkova tempera Žumanjak sadrži: · 15% albumina 88 · 22% žumanjkovog ulja · 9% lecitina · oko 5O% vode · anorganske soli Žumanjak je izvrsna prirodna emulzija. animalno tutkalo. pod kistom neće biti dovoljno podatna ni otpustljiva i imat će mastan izgled. brzo se suši i manje je elastična od žumanjkove tempere. Srednjovjekovno štafelajno slikarstvo je temperno. Kod hidrofilnih koloida koloidne micele privlače vodu i imaju tzv. Kod emulzijske tempere unutarnja faza je ulje ili otopina smole u otapalu. nije potrebno lakiranje slikanog djela. isparavanjem vode ili otapala. Količina luteina ovisi o prehrani. Napadaju ga plijesni i gljivice. odnosno lipofilnim (hidrofobnim) vezivima. Ako u boji ima malo žumanjka. Ove su emulzije bogate uljem pa se i razrjeđuju uljem ili otopinom smole u otapalu ( eteričnom ulju -terpentinu). nemaju tako dobro svojstvo vezivanja i emulgiranja kao jaja kokoši koje se hrane prirodnom hranom. Ulje je unutarnja.na staklenu ploču se također nanese tanki premaz boje (slika 13) Poslije 24 sata sušenja.4 Koloidne micele srebro-klorida 86 Mrežasta sredstva. arapska guma. Testovi ispitivanja vezivne snage jajčane i žumanjkove tempere: . Ako ima previše žumanjka. a voda vanjska faza. Emulzijska boja se razrjeđuje vodom ili razrijeđenom emulzijom. Film tih boja je vrlo postojan. a zatim se žumanjak stavi na dlan ruke i polako valja na dlan druge ruke da se oslobodi tragova bjelanjka. Vanjska faza je ulje i u ulju su suspendirane čestice pigmenta. ali i o svježini jaja. 3 . Danas se koriste i nove emulzije i disperzije na bazi sintetskih smola -akrilnih i polivinilacetatnih smola. Daje jako elastične premaze. klinčićevo ulje itd. borna kiselina. karanfilovo ulje i lavandino ulje. Boja se može popraviti.Dobra svojstva žumanjkove tempere ovise o ispravnoj količini žumanjka. metilceluloza. za razliku od nanošenja boje u vidu sitnih točkica. I danas se taj postupak koristi za kopiranje i restauriranje tako oslikanih djela. vodu i žumanjkovo ulje. Koloidne micele su čestice koloidnih dimenzija izgrađene od većeg broja manjih iona ili molekula. pa već i Cennino Cennini spominje jaja gradskih kokoši koja imaju svjetliji žumanac. Şlikanje tempernim bojama koristili su već Egipćani. nakon sušenja će se brisati i postat će znatno svjetlija. Emulzije se u slikarstvu upotrebljavaju kao vezivo za tempera boje.

...... dio) 1...1 dio ugušćeno ulje... a zatim se miješanjem dobro emulgiraju.. 40 g 93 destilirana voda (hladna). Vapneni kazein se priprema od svježeg nemasnog sira (najbolje kravljeg).. Vjerojatno neke inozemne tvornice kazeinsko vezivo pripremaju s morfolinom. Miješanje se nastavlja uz mali dodatak destilirane vode dok se pri pokusu na ljepljivost među prstima ne osjeti slaba ljepljivost kazeina. a lošije vrste su žute boje.. štand uljem... u amonijaku........ pigmenti se vežu emulzijom razrijeđenom u omjeru 1:3 dijela vode.. ali se ne otapa. Vapneni kazein priprema se od najmanje godinu dana odležanog gašenog vapna koje se s vodom razrjeđuje u gusto vapneno mlijeko koje treba procijediti...2. pripremljene su uglavnom s alkidnim smolama..Botticelli... firnisom. kao trietanolamin i morfolin..... umjesto vode... Vapneni kazein je pokvarljiv.. Mlijeko je prirodna emulzija koja sadrži: · oko 5.5-1% masnoće....... Kazeinska tempera suši se brzo i vrlo tvrdo. Po sastavu je fosforprotein.... odmašteno i nekuhano mlijeko. pri čemu emulzija postaje sve gušća. damarsmolnim lakom (jednaki težinski dijelovi damar smole u izblijeđenom lanenom ulju s malim dodatkom terpentina) uz dodatak destilirane vode... Djelovanjem ugljik (IV)oksida iz zraka na površini vode bi nastala tanka prevlaka kalcijevog karbonata. Kazein je u mlijeku vezan za kalcij i na taj način koloidno otopljen.. koji otapaju u vodi močeni kazein..... ariševim terpentinom i žumanjkom.. smolnom otopinom... umjesto dijela lanenog ulja dodaje se gusta otopina damar smole u terpentinskom ulju u omjeru 1:2.2 dijela 91 Žumanjkova-uljena tempera Danas se češće koristi žumanjkovo-uljena tempera koja se sušenjem malo mijenja... ali sporo otvrdne pa ostaje dulje vremena osjetljiva na djelovanje vode .. Suvremeni kazein (francuski) je već čist.. Emulgiranje je bolje kad se miješaju odvojeno hidrofilni i hidrofobni sastojci. zbog čega mlijeko postaje kiselo.· nešto sumpora (sušenjem prelazi u sumporovodik i ishlapljuje) · vitelin Bjelanjak je slabije vezivo od žumanjka i cijelog jaja. a karakteristična je za koloidne otopine..3 dijel žumanjak .. Otapa se u vrućoj vodenoj otopini boraksa...Zbog toga se... žumanjak.. Kazein u vodi bubri.. otporan na vodu... Mliječna kiselina djeluje na kalcij-kazeat. izaziva pucanje i ljuštenje sloja boje s podloge... pomoću bakterija mliječne kiseline.... Recepti za pripremu emulzijske tempere od cijelog jaja: Sastojci Mjera (vol. Slika u tehnici caseinske tempere. tempera na dasci Kod kazeinskih boja spremljenih u tube ili posudice često dolazi do ukočenosti boje......... Masnoća i kazein se izdvajaju jer su u vodi netopljivi... Ako se previše ugusti.... Žumanjak se može emulgirati lanenim uljem. dio žumanjka s 8 vol..1/2 dijela ugušćeno ulje. Već u srednjem vijeku bilo je poznato ljepilo pripremljeno od mladog sira i gašenog vapna koje ima izvanrednu snagu lijepljenja.... voštanim sapunom. Recepti za pripremu emulzijske tempere od žumanjka: Sastojci Mjera (vol.... Ljeti otopina kazeina može trajati najduže jedan dan. Recept za boraks kazein kazein u prahu........ natrij karbonata (sode).. koje se uspješno upotrebljavaju u reklamno-dekorativnom i štafelajnom slikanju. Dobiva se iz mlijeka....... stoljeću vapneni kazein se koristio kao vezivo na zidu u “fresco secco” tehnici.. dio) Sastojci Mjera (vol. koja se suši mekše i sporije..1 dio cijelo jaje. Stajanjem mlijeka bakterije mliječne kiseline počinju djelovati na mliječni šećer.. pretvaraju ga u mliječnu kiselinu. žumanjak.2/3 dijela voda.......... 94 S... Vezivna snaga i ove tempere je jača od ostalih tempera.. Emulgiranje je bolje ako se emulgiraju guste tekuće tvari. amonij-bikarbonatu (ABC).. Kako emulzijske tempere zbog lanenog ulja s vremenom požute.. a s njom se ugodno slika...... Kazein je jako vezivo i veća je opasnost da će boje biti jako vezane...... veže se za kalcij i mliječna emulzija se raspada..1/2 dijela voda...... Ulja ima samo u tragovima. Osušeni premaz kazeina je tvrd... Bjelanjak se priprema tako da se pretvori u snijeg i čeka se dok ne pređe u tekućinu. 2.... dijelova pripremljenog gustog kazeina..... Jajčano-uljena tempera (emulzijska tempera) Cijelo jaje i žumanjak mogu se emulgirati sušivim uljem. Ova sredstva se dodaju u količini od 15-2O% od volumena kazeina. Ova pojava se naziva tiskotropija ...... Za slikarsku upotrebu kazein smije imati O.. otopinom alkidne smole...... Prema drugom načinu vezivanja..3 dijela štand ulja. 125 ml boraks..... već se suh miješa s praškastim boraksom i doda se toliko destilirane vode da se smjesa može lako miješati..2....... 16 g destilirana voda (vruća). suvremeni am.. Treba se upotrijebiti u jednom danu. Obično se emulgira 1 vol.. Izmiješa se 4-5 dijelova sira s jednim dijelom gašenog vapna u polugustu masu bez grudica koja se odmah razrijedi s trostrukom količinom vode.... Pri slikanju se koristi emulzija razrijeđena u omjeru 1:2 dijela vode... ali nekuhano mlijeko s kojim brže otvrdne i postaje manje osjetljiva prema vodi. a nakon sušenja je netopivo u vodi. kod pripremanja može dodati obrano... amonij-karbonatu..... Boja postaje manje masna. Sve ove otopine djeluju lužnato (alkalično). KAZEINSKA TEMPERA Kazein je bjelančevina životinjskog porijekla. Jajčano-uljena tempera se brzo suši.. a zimi do dva dana ako se drži na hladnom mjestu.. 90 Simone Martini.2 dijela vinski ocat..1 dio voda. Kazeinska tempera pripremljena s lanenim uljem brzo požuti...10 kapljica na 1 žumanac destilirane vode prema potrebi 13. Koriste se i organske lužine.. zato se danas za emulgiranje upotrebljavaju sušive alkidne smole modificirane sojinim ili nekim drugim nesušivim uljem koje im poboljšava elastičnost.... ugušćena ulja i viskoznije otopine smole. Takvu boju treba “probuditi” samo .. Smjesa ubrzo počinje pjeniti i tada joj se dodaje postepeno 4-5 kapi amonijaka. Kvalitetne vrste kazeina su bijeložučkaste boje.. ali toplog mlijeka (oko 35 0C) centrifugiranjem....... Kad se vapno slegne..1 dio laneno ulje... ali i manje žuti. Kazein se mora močiti u vodi dok ne nabubri uz dodatak borne kiseline kao konzervansa.......1/2 žličice kopal lak (kopal:ulje=2:3).. eteričnim lakom (smola u otapalu). Zato podloga mora biti čvrsta jer bi moglo doći do ljuštenja zbog popuštanja slabijih dijelova podloge..4 dijela žumanjak.....1 dio laneno ulje.....ulje i arišev terpentin prethodno treba razrijediti..1dio ugušćeno ulje. Obično se emulgira pa postaje mekši i elastičniji. boja gubi mekoću i podatnost... a za slikanje tih jače vezanih boja koriste emulziju razrijeđenu s tri dijela destilirane vode. Hlađenjem postaje znatno gušći........ Laneno štand.. 125 ml Po receptu kojeg su koristili francuski slikari sitno mljeveni francuski kazein nije uopće potrebno močiti u vodi da nabubri.... cijelo jaje. pa se dobije jajčano-uljena tempera (emulzijska tempera). Ulje se može zamijeniti štand uljem razrijeđenim terpentinom u omjeru 4:1..... dodatkom nekoliko kapi destilirane vode emulgiranje će se moći nastaviti. 1/2 žličice lavandino ulje.. zato je najbolja tempera emulgirana žumancom... bistru vapnenu vodu treba odliti...9% mliječnog šećera (laktoza) · do 3 % mliječne kiseline · vodu U mlijeku je masnoća emulgirana otopinom kazeina.... dio) Sastojci Mjera ( vol. tempera na drvu i pozlata 13..... slikar Kazein prodire duboko u podlogu.........5% masti · 3-5% kazeina (kalcij-kazeat) · 4.3.... Zatim se ispire u toploj vodi nekoliko puta.. Najbolje se emulgira u tarioniku miješanjem tučkom.. oslobođen masnoće i pomiješan s lužnatim sredstvom potrebnim za otapanje kazeina... odnosno kisele surutke.. Najčešće se koristi boraks-kazein jer je najmanje lužnat... dio voda... a onda se dodaje vruća otopina boraksa i miješa uz zagrijavanje na oko 600C sat i više dok se kazein potpuno ne otopi. dio) 1. 4.....3/4 dijela damar otopina..... Tvorničke kazeinske tempere...1 dio 3.... Premaz bjelanjka je krt... Kroz pola sata nastala pjena se slegne i kazein se može koristiti. Za slikanje kazeinskom temperom slikari prethodno vodom namočeni pigment vežu s nerazrijeđenom emulzijom... Za štafelajno slikarstvo koristi se kiselinski kazein koji se dobiva iz potpuno odmaštenog..... i 13... U 12. Danas više nema značajnu primjenu.. Kazeinska tempera Najčešće se kazein emulgira razrijeđenim lanenim štand-uljem.... a zatim se kazein miješa s vapnom.. ali je krt.. Gašeno vapno se može čuvati u staklenoj posudi širokog grla tako da se doda malo svježe vode na koju se položi voštani papir da čuva vapno od karbonatizacije.. Krist na Maslinskoj gori.... 92 Za dobivanje kazeina koristi se obrano.. Navještenje...1dio damar laka.. 2.

. Boje vezane gumastom temperom ipak naginju raspucavanju i zato nisu pogodne za pastozno slikanje.. Tempera boja se može strugati ... Recept za pripremu voštanog sapuna: . Čišćenje voska Danas se pčelinji vosak često miješa sa stearinom. Nastaje mliječnobijela voštana emulzija koju do hlađenja treba lagano miješati..oko 30 g čistog pčelinjeg voska otopi se u .. Bijele boje dobiju neugodan staklasti sjaj.. koji je izvrstan emulgator i služi za pripremu voštanih tempera ili kao dodatak manje postojanim emulzijskim temperama.. a za sjajne ulje. KARAKTERISTIKE TEMPERA BOJE Tempera je tehnika polulazurnog karaktera... Na dodir se suši brzo.. Uz podlogu prianja izvanredno... čak i lojem.. polusuhim tvrdim kistovima. koja je mekša i elastičnija. S.. Gumasta tempera je pogodna za slikanje studija. a slikanje se nastavlja uljenom tehnikom... Najprikladnija podloga za sve vrste gumastih tempera je čvrsti papir obrađen svijetlo toniranom krednom ili poluuljenom osnovom. 13.. 13. Najpogodnije su jajčana i kazeinska tempera. kao i njihova kombinacija (jajčana boja se razrjeđuje kazeinskom emulzijom ili kazeinska boja jajčanom emulzijom). To je lučevina nekih astragalus grmova (tzv. Zbog zasićene prirode ovih spojeva ostao je stoljećima kemijski nepromijenjen.5. Umjesto dubinske svjetlosti mokrih boja. koja se otapa u vrućoj vodi. koja je dovoljno gusta za emulgiranje. Boje se pripremaju s gumastom emulzijom u vrlo mekanu pastu koja se čuva u dobro zatvorenim posudicama.... otopi se u manjoj količini vode i doda u vruću otopinu voska. gris= sivo) podslikavanje izvodilo se bijelom i crnom tempera bojom iznad kojeg se nanose lazurni i pastozniji premazi uljene boje.... impasto.. Ista boja će u ulju ili akriliku djelovati zagasitije.. Nečistoće isplivaju na površinu voska u obliku pjene koju treba oprezno skinuti.5 dijelova ugušćeno laneno ulje. Recept za voštanu temperau: voštani sapun..5%tna otopina želatine koja se fiksira formalinom. Nakon hlađenja vosak će se skrutiti u obliku okrugle ploče... Klasični majstori slikarstva koristili su različite metode kombinirane temperno-uljene slike. kao specifično lakši. Za pripremu voštane tempere vosak mora biti čist i nepatvoren.. a ima sivkastozelenkasti ton. Kazeinska tempera na bazi boraksovog kazeina je ipak lužnata i zato se moraju koristiti čisti pigmenti koji su otporni na lužine.. Laganim zagrijavanjem vosak se otopi i. Smjesa se kuha cijeli sat dok se vosak potpuno ne osapuni.. estera (masnih kiselina i viših alkohola) i slobodnih masnih kiselina kojih ima oko 12%. iverice.4.. Čistoća voska može se ustanoviti žvakanjem... Kazeinska tempera zahtijeva čvrstu podlogu: masivne drvene ploče... na prijelomu prima poteze krede.... 97 Temperom se mogu postići različite strukture što se danas koristi kod novih metoda tehnološke i likovne gradnje slike.1 dio otopina damara. Trešnjeva guma daje viskoznije otopine od arapske gume pa se upotrebljava 10%-tna otopina gume. Ovisno o količini ulja mogu se razijeđivati vodom ili terpentinom. nastaje površinska svjetlost zbog čega osušena tempera ima mat karakter..Vosak se može očistiti tako da se nastruže na tanke listiće koji se preliju u posudi s većom količinom hladne destilirane vode. Manje je krta.. leguminoza).1/3 dijela arapska ili trešnjeva guma.1dio glicerin. Površinska svjetlost se zbog prisustva laka mijenja u dubinsku pa boje dobivaju dublji i intenzivniji ton.8 g amonij-karbonata.. Sve vrste gumastih tempera ostaju trajno osjetljive na vodu. prskanjem itd. koji uspijevaju u Siriji. tonovi inkarnata dobivaju nježne ružičaste tonove. Slikari sjeverne renesanse su često radili grisaille tehnikom. ali je tamnija.. bizantski majstori su koristili zelenkastosivo podslikavanje koje se naziva proplasmos. 96 ili ...... manje što je emulzija bogatija uljem.. skidati ili specifično nanositi slikarskim noževima.. Umjesto lanenog firnisa može se upotrijebiti makovo ili orahovo ulje s dodatkom najviše 2 % kobaltovog sikativa. Ne mogu postati netopive dodatkom alauna i prskanjem s 5%-tnom otopinom formalina... Za pripremu gumaste tempere može se koristiti i tragant guma... Dobro je podslikavati kazeinskom temperom. kao tvrđom i jačom. venecijanskog terpentina razrijeđenog 1:1 s terpentinom...2 dl destilirane vode .6.. Za matirane površine koristi temperu.. do izražaja dolazi i preparacija pa mora biti i dobro pripremljena. Nisu sve vrste tempere pogodne za lakiranje.. Takva tempera je elastičnija i manje žuti. dijela 5% otopina tutkala. lazurnim uljenim premazima. Grisaille (franc. S lužinama reagira tako da dolazi do saponifikacije pri čemu nastaje voštani sapun (saponificirani pčelinji vosak)... Kako slika nakon nanošenja laka postaje prozirnija.... pa se mogu miješati s uljem.... Temperna boja nakon sušenja posvijetli.. koje poliranjem mekom krpom dobiju voštani sjaj. samo bubri i prelazi u sluzastu masu..4 g potaše (kalij karbonata) ..25 ml destilirane vode. tako da se osjeća crtež i podslikavanje. gumiarabikom...1/4 dijela Emulzija od gume je postojana. Zbog nepoznavanja kazeina slikari ih danas sve manje pripremaju.... a slikanje nastaviti jajčanom temperom. posebno ako su slojevi boje tanki. KOMBINIRANE KLASIČNE TEHNIKE Kod klasične temperne slike kojom su slikane ikone.. Zbog prosijavanja zelenkastog tona. (NH4)2CO3.. GUMASTA TEMPERA (gumitempera) Za pripremu gumaste tempere najčešće se koristi otopina arapske gume koja se otapa u vodi u omjeru 1:2... Voštani sapun se može dodati i akrilnim emulzijama (akrilnim bojama) kao emulgator.2 vol. S njom se najljepše slika na navlaženom papiru koji mora biti dobro tutkaljen kako ne bi upio vezivo iz boje i boju oslabio. pliva na vodi.7. Otvorena faza sušenja ovisi o količini hidrofilnog i lipofilnog veziva. Perziji i Indiji............. Papir je dobro obostrano učvrstiti premazom 2%-tne otopine želatine s dodatkom alauna.. kod slikanja u više slojeva. Karton je za kazeinsku temperu nedovoljno jaka podloga.laganim miješanjem staklenim štapićem i odmah postaje mekana.... Obrnuti postupak nije dobar. Dodatkom bijelog bolusa sjaj se može smanjiti.... Čisti vosak se ne lijepi za zube.. U ovom načinu slikanja često je bitna kombinacija crteža i tempere ili kombinacija kolaža. parafinom..... Otporan je na djelovanje kiselina.. 98 . Deblji nanosi boje pucaju ili se ljušte. Suše se sporije.. jajem i žumanjkom. Sljedeći sloj boje može se nanositi već nakon nekoliko minuta.. ali se sporije suši. Dobar međulak je 0. Boja za slikanje razrjeđuje se gustom ili razrijeđenom emulzijom.. Al prima slikanje je direktno slikanje bez podslikavanja..... Čista temperna tehnika ne dozvoljava pastozan nanos boje. mogu se koristiti međulakovi od damara... Takve promjene se moraju predvidjeti za vrijeme slikanja. -kad se vosak otopi postepeno se dodaje uz miješanje .... Majstori sienske škole podslikavanje zovu verdaccio. zatim lakirala lakom (međulakom) i nastavljala slikanjem u uljenoj tehnici...... 13. Gumasta tempera se može pripremiti i s ugušćenim lanenim uljem i otopinom damar smole: 95 Recept za pripremu gumaste tempere: gusta otopina gume.1 dio venecijanski terpentin. jer kazeinska tempera jače veže pa bi dolazilo do pucanja boje..1/4 dijela Poliranjem mekom krpom voštana tempera dobije mat sjaj. U dobro zatvorenoj posudi može trajati najmanje šest mjeseci.Martini 13. -masa se kuha na vodenoj kupelji dok se ne dobije glatka pasta koja se hladi uz miješanje. crteža i tempere.Da bi se zbog lakiranja izbjegle nagle promjene tonova.. Van Eyck (13701426) je poznat po kombinacijama tempernih i uljenih dijelova na istoj slici.. Boja lakiranjem izmijeni izgled.. Po sastavu je smjesa dugolančanih ugljikovodika..... Slikanje se nastavljalo u tempernoj tehnici.. ljepljenice ili vlaknatice. Voštani sapun se koristi kao dodatak drugim vezivima pa nastaju voštane tempere.. Slika se najčešće započinjala temperom. VOŠTANA TEMPERA Pčelinji vosak je jedno od najpostojanijih veziva.0. U kombiniranoj tehnici temperna tehnika se koristi samo za podslikavanje.. Emulgira se tutkalnom otopinom.10 g pčelinjeg voska zagrijemo u . U hladnoj vodi nije topiva. Prednost kazeinskih tempera pred drugim vrstama tempera je njihova izvanredna snaga vezivanja i netopivost u vodi. Na donjoj strani su istaložene sve teže i netopive nečistoće koje se struganjem uklone...... Slojevi boje nanose se gotovo polulazurno do završetka slike.. tzv. mastiksa. a kemijski proces sušenja traje godinu i više... Nije preporučljiva za izvođenje lakirane tempera slike kao i za podslikavanje u kombiniranoj tehnici. ali su osjetljivije na vlaženje.... Gumasta tampera se priprema emulgiranjem otopine gume s lanenim firnisom u količini 15-20 % od volumena otopine gume.

Reakcija žućenja se pojavljuje i u prisustvu proteina i odgovorna je za žućenje uljeno-emulzijskih medija. Hladnim prešanjem se dobije manja količina ulja.. Slika 14. Ulje se dobiva hladnim ili toplim prešanjem sjemenki lana. zato suši brže od lanenog. Smatra se da je bolje ulje iz hladnijih područja jer sadrži veću količinu nezasićenih masnih kiselina koje su vezane u trigliceridima.Botticelli 14. S pigmentima koji se aktivno odnose prema ulju. ali je kvalitetnije (ima manje slobodnih masnih kiselina). godine Rubens moli da otvore kutiju u kojoj se nalazi njegova slika da bi se utvrdilo je li potamnila i piše: “To se često dešava sa svježim bojama. Po vrsti i količini pojedinih amino kiselina može se identificirati prisutnost određenih proteina u premazima i ljepilima. Za poboljšanje stabilnosti nekih pigmenata u ulju (da se pigment ne bi odvajao od ulja). kao što je slučaj s olovnim bjelilom. Prema sposobnosti sušenja. Ne otapa ga terpentin ni white spirit. koje su pri sobnoj temperaturi krute i obično su životinjskog porijekla. Osušeni premaz lanenog ulja je linoksin. Povezivanje molekula nastavlja se kroz dugi vremenski period zbog čega premazi uljene boje postaju krti i pucaju. Nastaje i djelovanjem same vode na višim temperaturama kroz duži vremenski period. dobiti sapuni i glicerol. ULJE 99 14. Hidrolizom ulja. kao što celuloza izgrađuje biljni. Veziva. Nesušiva ulja. iz ulja se mogu. Prisustvo bakterija proces razgradnje ubrzava.).. dakle. Što su kiseline više nezasićene (što imaju više dvostrukih kovalentnih veza). koji reagiraju sa slobodnim masnim kiselinama i stvaraju sapune. Nisu rastezljive kao obične uljene boje. kao što su oleinska (jedna dvostruka veza). može se ulju dodati do 2% voska. kao i sikativi. zrak. kao što je na primjer. sojino ulje. tung ulje. VRSTE ULJA Laneno ulje Laneno ulje dobiva se iz dozrelih sjemenki lana. Ostaci vode mogu se ukloniti i alkoholom jer on brzo ishlapi. Sušenje ulja je kemijski proces oksidacije i polimerizacije. srednjih temperatura i umjerene vlažnosti. Ulje sušenjem postaje jedna velika molekula (slika 14.. Tek nakon dvadesetak dana i deblji nanos uljene boje neće biti mekan. trebalo bi je staviti na sunce. Retuš lakovi imaju svojstvo da se infiltriraju u sloj boje i tako ga zasite. Ulje se može čistiti vodom ili snijegom. ali je nedovoljno tvrd. Ulje se podvrgava daljnjoj preradi sedimentacijom krutih i sluzavih materija koje lebde u ulju. Pigmenti također imaju zaštitno djelovanje na vezivo jer usporavaju proces razgradnje osušenih ulja. i drugi stabilizatori. smanjenje topljivosti tutkala i ostalih veziva. Nakon što se izbistri. Po sastavu su polipeptidi velike relativne molekulske mase (od 104 do više od 106). period površinskog očvršćivanja (ulje se ne lijepi na dodir) kod sušivih ulja traje 3-5 dana. Otapa se u svim blažim otapalima: terpentinu. gdje je ulje u direktnom dodiru s kisikom iz zraka. u kojoj je voda. kao što su aluminijevi i cinkovi stearati ili palmitati i aluminijev hidroksid. Proteini se sastoje od amino kiselina povezanih peptidnim vezama.1. Ove pore kasnije omogućuju dublji pristup kisiku i napredovanje sušenja. Količina ulja može biti dvostuko veća od hidrofilnog veziva. Ovako pročišćeno laneno ulje je “rafinirano”. Inertnost pigmenata prema ulju (titanovo bjelilo) izaziva jače tamnjenje. SVOJSTVA PROTEINSKIH VEZIVA Jaje. Neka ulja starenjem žute više od drugih. S.13. molekule se međusobno povezuju i umrežavaju polimerizacijom. Izlaganjem svjetlu vrlo brzo dolazi do gubitka tamne obojenosti. makovo ulje. To je jedini način da se slici vrati svježina”.. kazein i tutkalo spadaju u proteine. odnosno hidrofilna komponenta. To je spora površinska reakcija i naročito je izražena u početku sušenja. Razgradnja ulja Starenjem. SVOJSTVA I SUŠENJE ULJA Ulja (masna oksidirajuća ulja) su esteri trovalentnog alkohola glicerola i masnih kiselina koje mogu biti jednake. Proteini su stabilni prema oksidaciji i kemijskim promjenama u normalnim uvjetima temperature i vlažnosti. a naročito ulja. ulje pomiješano s pigmentom koji je stabilan sam po sebi otpornije je od čistog ulja. odvoji se od vode i osuši zagrijavanjem na 120 0C. Ovo objašnjava pojavu matiranja. diketoni. Ako su dvostruke veze konjugirane ulje će se brže sušiti i manje će biti podložno žućenju. koje ima nekonjugirane. kad se slika preko premaza koji još nije kompaktno očvrsnuo. osim voska. Zadržavaju poteze kista zbog čega se dobro nanose slikarskim lopaticama. Vlaga je njihov glavni neprijatelj jer dovodi do hidrolize i cijepanja peptidnog lanca. Ne mogu se razrjeđivati vodom ili razrijeđenom emulzijom. Ova pojava objašnjava prisustvo zelenih soli bakra na bakrenim pločama. Tvorničkim uljenim bojama dodaju se. Za razliku od masti. Na sušenje utječe vlaga. začepimo i mućkamo 20-ak minuta. Ostatak čine trigliceridi zasićenih kiselina palmitinske i stearinske. suncokretovo ulje. Dok se ulje učvršćuje po površini. Oksidacijom nastaju hidroperoksidi. Žućenje je jače u tami. Uljne tempere su slične uljenim bojama. Najčešće se sastoje od 18 atoma ugljika. 14. Masna cvjetanja (pojava različitih soli na površini materijala) se nekada pojavljuju i na površini slika. Sušiva ulja su: laneno ulje. raspršena u ulju. Jače tamne i pigmenti koji zahtijevaju veću količinu ulja. benzinu. koji nije viskozan. Laneno ulje se podnosi sa svim pigmentima. dobro zatvorenim posudama da bi se spriječila oksidacija. VUemulzija. kao što su ricinusovo ulje ili maslinovo ulje. Proces sušenja počinje na površini. Postupak žućenja i izbjeljivanja može se ponoviti više puta. Laneno ulje se drži u tamnim. Zbog prisustva esterskih grupa. Vodu i ulje u odnosu 1:1 stavimo u bocu. linolna (dvije dvostruke veze) i linolenska (tri dvostruke veze). ULJENA TEMPERA Kod uljene tempere vezivo je uljena emulzija. ulja su tekući trigliceridi. ulje postaje kiselo jer se oslobađaju masne kiseline koje su vezane kao esteri. procesom saponifikacije s alkalijama. Dakle. Izlazak plina čini. Starenjem i proteini podlježu promjenama. Iz istog razloga nastaju ubrzo na nekim premazima prskanja ako su postavljeni bez prethodnog nanošenja laka za retuširanje. ali i slobodne masne kiseline zbog kojih ulje može biti kiselo. Donji sloj će upiti ulje iz gornjeg sloja i time će ga oslabiti.9. U nekim bojama se nalaze i sikativi s kojima se ujednačava “otvorena faza” određene kolekcije uljenih . ali je rad s njima teži nego s čistom uljenom bojom. ali i različite. Polusušiva ulja su: pamučno ulje. Proteini izgrađuju životinjski svijet. Poznato je da je žućenju sklonije ulje s velikim sadržajem linolenske kiseline. 1 Umrežavanje molekula ulja procesom oksidacije i polimerizacije 100 Kod normalnih. Nezasićeni trigliceridi u procesu sušenja reagiraju s kisikom na dvostrukim vezama nezasićenih masnih kiselina. petroleju.2. nanesemo novi premaz. gdje je uljena preparacija (nastale slobodne masne kiseline) reagirala s bakrom. Rubens napominje da se proces mora ponoviti ako kasnije dođe do ponovnog tamnjenja. daje elastičnije i pastoznije premaze. kao što je laneno ulje. nemaju nikakvih sušivih osobina. povezuju i izoliraju čestice pigmenata i na taj način ih zaštićuju od djelovanja vanjskih činilaca. Topljiv je samo u jačim (polarnijim) organskim otapalima. neutralizira i filtrira. polusušiva i nesušiva. U jednom pismu iz 1629. što daje čvrstoću osušenom filmu ulja. Laneno ulje ima 80-90% nezasićenih triglicerida.1). Uljena tempera može se dobiti tako da se gotova uljena boja iz tube “oposti” miješanjem s gotovom tempera bojom. ako su zapakovane u kutiji i nisu izložene svjetlu i zraku. posebno kad se drže u tami. donji premaz će upiti svježe ulje i nabubriti.amino kiseline. Na tržište dolazi kao “bijeljeno laneno ulje” svijetložute boje. nego terpentinom. Žućenje se objašnjava prisustvom nečistoća u ulju koje oksidacijom prelaze u spojeve žute boje (amini. Ako moja slika ne izgleda tako dobro kao što je bila kada je završena. dolazi do raspada ulja na slobodne masne kiseline i glicerol. Polusušiva ulja ostaju trajno ljepljiva i ne mogu se koristiti kao samostalna veziva. ulje će brže sušiti.8. kao i do razvoja bakterija i gljivica koje ih razgrađuju. uljem ili blagom otopinom damar smole u terpentinu. a kod ulja nezasićene. Sušiva ulja u tankom premazu prosuše se na zraku za određeno vrijeme. formira se plin koji buši pore i izlazi kroz pramaz ulja. 13. “nahrane” i vrate tonu njegovu pravu vrijednost. temperatura. Ulje se često kemijskim putem bijeli. Kod masti prevladavaju zasićene masne kiseline. Hidrolizom nekom kiselinom ili bazom razgrađuju se na svoje sastavne dijelove . svjetlost. orahovo ulje. Tung ulje ima konjugirane dvostruke veze. Hidroliza nastaje djelovanjem vode uz prisustvo mineralnih kiselina kao katalizatora. Obično su biljnog porijekla. ulja se dijele na sušiva. Ako preko ovakvog uljenog premaza. premaz poroznim. Obično se nazivaju trigliceridi. Neki slikari bijelu uljenu boju miješaju s bijelom tempera bojom u omjeru 1:1. U daljnjem procesu sušenja hidroperoksidi se razgrađuju. Tako pripremljenu bijelu boju miješaju na paleti s ostalim uljenim bojama.

. čisto ili s dodatkom smole. pastozno. Mediji su veziva s kojima se boja razrjeđuje da bi se lakše nanosila na podlogu..5.. voskovi i otapala. a kad je bijeljeno..visokoviskozna (gusto tekuća) Orahovo ulje Dobiva se hladnim prešanjem orahovih jezgri. Svijetle je boje. manganovog do 1%. Laneno ulje može se ugustiti oksidacijom ili polimerizacijom. Krajem 16.. SIKATIVI Već su stari majstori uočili da pigmenti. nastavljajući tradiciju tempernog podslikavanja.. umbra.. kao i pigmenata koji bi se zbog kemijskog sastava (olovni. ali brže od makovog ulja.3. Za ulje je karakteristična dubinska svjetlost. a kobaltovog najviše 0. Theophilius piše o upotrebi ulja u 12. dobije se izdržljivija smjesa koja. Manje žuti od lanenog ulja. Sličnog je sastava kao i laneno ulje... Stari majstori Italije. a s olovnim za 24 sata..... toplini. U procesu sušenja.. Vrijeme kad se ulje prvi put upotrijebilo u slikarstvu nije sasvim poznato. stoljeću spominje ugušćivanje ulja za lakiranje slika. Uglavnom koristi platno kao nositelja slike. Proces sušenja traje godinama. Tizian je više mjeseci čekao da nastavi rad na istom platnu...linoleate (uljeni sikativi).. Upotreba ulja dolazi u Italiju i već Tizian (14901576) transformira temperno slikarstvo u uljeno.. tamne.. stoljeću postaje “akademska metoda” koju napuštaju impresionisti svojim direktnim al prima slikanjem. prozirno je kao voda. Djelovanje sikativa ovisi o vlažnosti. Starenjem svi tonovi uljenih boja postaju dublji. što je karakteristika uljene tehnike.. kao olovna gleđ PbO. ali nema podataka da se ikada koristilo za slikanje. Sa sigurnošću se može tvrditi samo da su flamanski slikari krajem 14. i početkom 15... svjetlosti.niskoviskozna ulja (rijetko tekuća) . pa i to treba uzeti u obzir pri upotrebi sikativa. suši se sporije od tempere pa se s uljem mogu postići fini prijelazi i polutonovi koji se utapaju jedni u druge. Slika se od nanosa siromašnijim uljem prema uljem bogatijim slojevima. Sikativi se dodaju lazurama i tankim slojevima boje. balzama i otapala. makovo).... Poštivajući to pravilo... imat će i bolju sušivost.. stoljeću za temperne boje. Sikativi su dodaci koji ubrzavaju sušenje ulja. zato se dodaju u malim količinama. odnosno kao sporo ili brže sušeći medij.. Laneno ulje je bilo poznato starim Egipćanima. Ulje se suši odozgo prema unutra. manganovi) brzo sušili Tung ulje Tung ulje (drvno ulje) dobiva se iz sjemenki tungovog drva (u Kini).. Kod jako debelih premaza može doći do smežuravanja boje zbog stezanja ulja prilikom sušenja. Već Cennino Cennini navodi postupak ugušćivanja ulja. tamnjenja boja. stavi laneno ulje u sud od bronce ili bakra i za vrijeme ljetne žege izloži ga suncu da se smanji na polovinu.6. Ulja i smole nisu najbolji mediji kad su jedini sastojak medija. smola i s naftenskom kiselinom. Otkriće ulja kao veziva za pripremu boja pripisuje se flamanskom slikaru Jan van Eycku (1370-1426). orahovo. .. “mokro na mokro”. “masno preko posnog”. manganov sikativ i kobaltov sikativ. Ne suši se oksidacijom kao ostala ulja. Kobaltov sikativ se najbrže suši (5-6 sati) i ne izaziva značajnije promjene boje. pa ulje prodire u platno. tzv. Zbog manjeg sadržaja linolenske kiseline.. ispucaju. Slika se. Velika količina terpentina oslabljuje vezivo i oštećuje preparaturu. Ne sadrži linolensku kiselini pa suši sporije od lanenog i orahovog ulja (oko 15 dana).. koji se suše brzo i kompaktno. Rembrandt (16061669) sliku gradi kombinirajući pokrivajuće poteze boje i lazure.srednjeviskozna (normalno) . olovne i manganove soli (sapuni) s organskim kiselinama iz ulja. Rubens započinje na bijeloj preparaciji toniranoj sivom lazurom... Ulje se koristilo za pripremu boja kojima su se izvodili uglavnom dekorativni radovi ili kao sredstvo za otapanje smola i lakiranje slika. Ovaj način rada u 18. boje ne mijenjaju izgled. stoljeća rađa se veliko flamansko slikarstvo čiji je glavni predstavnik Rubens (1577-1640). sjajno ili mat.. Koriste se i radi lazurnosti premaza. Za lazurno slikanje na osušenim premazima koriste se viskozniji mediji. zato se koristi za vezivanje tvorničkih bijelih pigmenata. Prilikom slikanja moraju se poštivati pravila da se slika debljim nanosima boje preko tanjih. KARAKTERISTIKE ULJENE BOJE Vezivo uljenih boja je ulje (laneno. Analize pokazuju da se laneno ulje upotrebljava u Sjevernoj Evropi od 13. Smatra se da dolazi do putovanja veziva na površinu. Velika količina sikativa izaziva pucanje premaza.ubrzavaju sušenje ulja. na konzistenciju boje i na proces sušenja. Uljena boja najčešće se nanosi medijem koji zadržava sjaj oslikane površine.. Bit će savršeno za slikanje. Sikativi se dodaju medijima jedino kad se slika tankim premazima.. smole. ili na osušene (na dodir) slojeve boje. pokrivajuće.. U 14. stoljeća počeli koristiti ulje na način koji je tek djelomično sličan suvremenoj tehnici uljenog slikanja. Polimerizirana ulja se nazivaju “štand ulja”. Od klasičnih vremena orahovo i makovo ulje poznato je u Grčkoj i Rimu. Velika količina sikativa uzrokuje tamnjenje i pucanje premaza. kao i do mrtvila boje (boja postaje mat). Ako slika nije pravilno građenana može doći do pucanja i ljuštenja slojeva slike.. Donji porozni premaz upije vezivo iz gornjeg premaza boje zbog čega izgubi sjaj..... Još divnije izgledalo mu je što su se boje spajale daleko bolje nego kod tempere. ali se ne spominje njihova upotreba u slikarstvu. Razrjeđivanje uljene boje samo terpentinom nije dobro jer dolazi do matiranja boje (mrtvilo boje).. orahovo i makovo ulje.. za dobivanje sjaja.rezinate (smolni sikativi). Obično se preporučuje 2% olovnog sikativa na težinu ulja. stoljeću više koristi orahovo ulje. minij...... Ugušćena ulja se koriste i kao lak ulja. Sikative treba oprezno koristiti.. koriste se olovni sikativ.. plastičnost. Materijali koji se koriste za pripremu medija su: ulja. Miješanjem boja s ovim vrstama ulja. Po sastavu su većinom kobaltne. Štand ulje žuti manje od lanenog ulja. Sikativi ubrzavaju sušenje ulja. Makovo ulje najmanje žuti.4.. Dodatak sikativa u deblje premaze može izazvati pucanje boje jer se ona suši puno brže na površini nego u unutrašnjosti.. Medij za lazure (univerzalni): · 1 dio otopine kopala · 1 dio lanenog ulja · 1 dio terpentina . Polimerizirano ulje je ugušćeno zagrijavanjem na 250 0C bez pristupa zraka. 14. MEDIJI U ULJENOM SLIKARSTVU Za uljeno slikanje potrebna je manja ili veća količina medija. Njihove mješavine uz dodatak otapala su kvalitetni mediji.smolni sapuni naftenate . Rad nastavlja kontrasnijim slikanjem uz nanošenje lazura. Opća upotreba lanenog ulja pripisuje se šesnaestom stoljeću.. nego boji daje takvu snagu i sjaj sama od sebe i bez laka. a ako nisu pravilno građeni.. voska. daje veći sjaj. medij se priprema “masnije” ili “posnije”. stoljeća. utapanje jedne boje u drugu ali usporavaju sušenje. nego polimerizacijom. nikada na poluosušenu boju.. Prevelika količina ulja u mediju usporava sušenje i dovodi do žućenja. suši se sporije od lanenog (8-10 dana).. pa se dodaje štand ulje umjesto dijela lanenog ulja... S uljem se može raditi lazurno. ali i transparentniji pa se na nekim starijim slikama čak vidi i crtež koji je bio prekriven (pentimenti). ali pojačavaju tamnjenje i krtost premaza. POVIJESNI PREGLED UPOTREBE ULJA U SLIKARSTVU 102 Sušiva ulja koja se najviše upotrebljavaju u zapadno-evropskom slikarstvu su laneno.. 101 Industrijski se ulje ugušćuje oksidacijom. zbog čega se javlja jača dubinska svjetlost. 14... zagrijavanjem ulja uz pristup zraka. “znojenja”. Pojavljuju se pukotine. Ovisno o željenom izgledu slike..naftenski sapuni Ovisno o vrsti metalnih soli. Ovaj način se preporučuje i danas.. kada se osuši.5%. Uljeni premazi s vremenom postaju krti. U Italiji se u 15.boja. Makovo ulje Dobiva se hladnim prešanjem sjemenki maka... 103 14.... Nizozemske i Njemačke su ga upotrebljavali zbog bržeg sušenja od makovog ulja. sposobnost razlijevanja..laneno uljni sapuni .. pa razlikujemo: . postaje ne samo otporna na vodu. krakelire. 14. Ako je ulje u olovnoj posudi.. Svojim sastavom utječu na optički izgled boje. Ulje boji daje dublji ton i sjaj. Ulje daje pastu potrebne razmazivosti.. balzami.. Prema stupnju zgusnutosti razlikuju se: . kobaltni. Ulje s manganovim sikativom suši se za 10-12 sati..” Tehnika slikanja braće van Eyck je kombinacija klasične temperne tehnike i ulja koja je obogaćena dubinskom svjetlošću uljenog bojenog sloja na mjestima gdje je to potrebno. elastičnost i otpornost prema vanjskim utjecajima “Propuhano štand ulje” je ugušćeno oksidacijom i polimerizacijom. Ulje koje sadrži sikative naziva se firnis. Vasari koji je prenio iskustva o uljenom slikanju u Italiju u biografiji Antonella da Messine piše:” Laneno i orahovo ulje najbrže suše od svih isprobanih. Dok venecijanski majstori rade na crvenim preparacijama.. Balzami uljenoj boji daju specifičan sjaj. Velika količina smola i balzama također dovodi do tamnjenja. pastoznosti i drugih efekata. ugušćena ulja.

5 dijelova Za slikarske svrhe obično se koriste disperzivna veziva na bazi estera akrilne kiseline..2 vol. Vermeer na nekim mjestima iste slike. Sušenjem se disperzirane čestice smole povezuju u film.1/2 vol dijela ... količina terpentina se može povećati. kao što je voštani sapun moguće ih ja miješati i s uljima....... utiranje. 15..... Po bjeličasto mliječnom izgledu....1vol... Za postizanje mat karaktera uljenoj boji se može dodati voštana pasta (vosak otopljen u test benzinu.. manje ulja ili sasvim bez ulja..5 l Ljeti. Svojstva disperzivnih premaza ovise o dodacima (aditivima)... To su “bezuljne emulzije”.. dio . AKRILIK Akrilik je slikarska tehnika u kojoj je vezivo disperzija akrilne smole. prskanjem ili cijeđenjem.Sporo sušeći mediji: makovo ulje Sporosušeći medij... stoljeću elastičnijom emulzijskom (poluuljenom) preparacijom. 1............. Krta i upojna tutkalno kredna preparacija na dasci zamijenjena je u 17.. Podslikavanje može imati strukturu (pastozno i reljefno). Imprimatura kao i podslikavanje prosijava kroz sljedeće slojeve boje... makrosnimak ... Boje se nanose kapanjem... koji zrače kroz slojeve boje..pčelinji vosak. 1.... Poznato je da su slikari 17. Impresionisti radije slikaju na bijelom dodatnom sloju olovne bijele boje... Brzo sušeći mediji Ovi mediji sadrže smole. podslikavanje.... drip=kapanje) se radi s bojama koje brzo suše.... GRADNJA ULJENE SLIKE 106 Osnovne faze gradnje klasične uljene slike su: preparacija...... Imprimatura se nanosi da bi se upojna osnova prilagodila uljenom slikanju.. stabilizatori.. Kao slikarsko vezivo najprije ga koriste slikari murala (lat.. dio ... dio Univerzalni mediji: 1. i 18..... Akrilna emulzija je mliječnobijela tekućina. primjer al prima slikarstva 15. dio pročišćeno laneno ulje...... Damar medij za lazure: Slika 14. (tamniji) 2.. točkicama (pointilizam). Aditivi ostaju u filmu i nakon sušenja i potencijalni su izvor slabljenja i razgradnje premaza... kao i na visokim temperaturama kada se zbog naglog sušenja čestice ne mogu povezati u kontinuirani film... piljevina itd..... Sloj boje iznad podslikanog sloja mora biti lazuran.. Osnovni sastav disperzije (emulzije) : ......impasto.test benzin. dijela . slične su emulzijama... Brzo sušeći damarov medij: 104 Slika 14... U ranoj renesansi koristi se svijetložućkasta preparacija.1-0.... Damar medij za lazure sastavljen od: 9 dijelova damar laka.... kao i crtanje kistom rijetkom uljenom bojom. jer svojom pokrivnošću osiromašuje bogatstvo tonova koji prosijavaju iz donjih slojeva.. DISPERZIVNA VEZIVA Disperzivna veziva su veziva na bazi sintetičkih smola disperziranih u vodi.. isparavanjem vode. Westminster.... 2-5 %. jednu preko druge ili jednu pored druge. Da bi se čestice smole dobro povezale u kontinuirani film.... kad je sušenje brže. Mogu se koristiti na svim podlogama koje nisu zamašćene ili previše glatke.inicijator... kao što je polivinil alkohol i celulozni eteri. direktnim slikanjem. Disperzivna veziva prianjaju na različite materijale..metilceluloze (ljepilo za zidne tapete) .laneneno ulje.. (svjetliji) . Za Venecijance su karakteristične tamne uljene imprimature... koja se naziva akrilna emulzija....makovo ulje.. Učvršćivanjem (sušenjem) postaje prozirna. Monet ....... Al prima slikanje (tal..monomer ... murus= zid)....... Mljekarica.. pastozni Becićev autoportret..1 vol. Obično se podslikava temperom.. Akrilne boje suše se fizikalnim putem.. eng.. 3.. otisnuti).... mramorni prah... Disperzije umjetnih smola se zbog toga ne smiju koristiti na niskim.180 dijelova .makovo ulje..100 dijelova ..... ali slabi kvalitetu filma .rektificirani terpentin.. Može biti komplementarna ili kontrastna s gornjim slojevima lazurnih nanosa boje.1 vol.... 4 dijela štand ulja. Mogu se nanositi i u debljim slojevima bez opasnosti od krakeliranja... crtež.. -od prve.. imprimere=utisnuti.10 dijelova . 4 detalj ...... Zbog relativno velike koncentracije smole moguća su i veća razrjeđenja... koja je bolje prilagođena platnu i uljenom slikanju. 2 Damar lak kao medij (1 dio damara i 4 dijela terpentina) 2. pastelniji ton... Gornja slika prikazuje samo ideju podslikavanja u tonu umbresamo podslikavanje kod vermeera uglavnom nije tako detaljno kao završni slojevi Podslikavanjem se stvaraju bogati kontrasti....ugušćeno laneno ulje.. Ovi dodatni slojevi nazivaju se imprimatura (lat..7..1 dio ........... Dobivaju se polimerizacijom određenih monomera u vodi kao disperznom sredstvu... sredstva za vlaženje....... 3.. 2...... a u novije doba i akrilikom.voda... tzv..0... ovisno o debljini filma traje 5 do 50 minuta... Vermeer koristi podslikavanje .... Čisto disperzivno vezivo često se naziva emulzija.. Sitne čestice smole povezuju čestice pigmenta međusobno i s podlogom... 2 dijela venecijanskog terpentina (balzam) Srednje sušeći mediji: 1. Vrijeme sušenja (otvorena faza) je relativno kratko... U tradicionalnom slikarstvu veziva se miješaju samo s pigmentima..... 9 dijelova terpentina.. Otvorena faza može se produžiti dodatkom: .... 107 Kod klasične gradnje uljene slike u slojevima koristi se lazurno slikanje.1 vol. S disperzivnim vezivima mogu se miješati i različita punila (filer) kao što su pijesak. usporivači sušenja itd.....medijem za usporavanje sušenja (retarding medij) Svježa disperzija razrjeđuje se vodom.. koristi dvije imprimature...olovni oksid.rektificirani terpentin..... PbO.. terpentinu) ili punski vosak (vosak osapunjen potašom)..... .2 dijela .....20 kapi / o...2 vol.... bez podslikavanja... 1 dio -kobalt naftenat. dio .... koji se sušenjem mijenja i postaje tamniji..1. balzame.damar u test benzinu...terpentin.. 14.. Emulgatori mogu biti neutralni.... dijela .1 dio -laneno ulje.... Sastoje se od čvrste umjetne smole (polimera).. Visoki postotak polimera (50-70%) u disperzijama daje stabilne disperzije s malom viskoznošću pogodnom za nanošenje premaza...... tufanje..... šljunak. direct painting) je način slikanja kod kojeg se boja nanosi na podlogu slike u jednom namazu.damar u terpentinu 1:3..... ......2-5 dijelova 108 .. isparljivost aditiva...1 vol. korozivne soli.... Ovo otežava korištenje proizvoda različitih proizvođača i njihovo međusobno miješanje... lazurno slikanje u slojevima. Mediju se može dodati minimalna količina bijeljenog voska ili parafina.1 vol.. Sušenjem ne dolazi do deformacije boje pa se kod debelih slojeva. Ne miješaju se s uljem i masnim emulzijama (nisu kompatibilne s uljima).1 dio -terpentin.. Svježoj boji daje svjetliji..1/16 dijela ( djeluje kao sikativ) Slika 14....damar u terpentinu... dio ..kobalt sikativ .laneno ulje... Impasto medij (Rubensov). u odnosu na otopine istih polimera koje se koriste u lakovima. kao natrijkarboksimetil celuloza i sapuni ili poliakrilna kiselina.. struganje.. ..... Viskoznost disperzija ne ovisi o molekularnoj težini disperziranog polimera......1 vol... Dodatkom emulgatora. zbog disperzije svjetlosti na česticama smole... obojeni krejoni....makovo ulje.... Kod Leonarda je pomalo ružičasta od crvenog bolusa. Vermeer van Delft.1 vol. kao što je amonijak može izazvati oštećenje materijala.emulgator.terpentin. Kiselost ili lužnatost disperzija.. fino raspršene u vodi........ može nanositi novi sloj boje bez opasnosti od pucanja.....( priprema se kuhanjem) .. Polivinil acetati se više koriste kao ljepila (adhezivi). više otapala... monokromno ali često i polikromno radi kolorističkih efekata.... Osušeni filmovi bez posljedica podnose niže temperature... stoljeća zbog upojnosti na krednu preparaciju nanosili dodatni sloj crvene. Veliki majstor lazura je Rembrandt..... Pariz 1935. sadrži sporije sušivo makovo ulje... akrilati i polivinil acetati. ili ionski. drvena strugotin....... Za crtež se koriste različiti crtaći materijali: kreda....otopina damara u terpentinu .... (sjajni medij) ...1 vol.. Driping tehnikom (eng. lijevanjem. ugljen.5 kapi/ dl 2. dio Terpentin u medijima za uljeno slikanje ubrzava proces sušenja ulja....otopina damara..... polimer mora biti dovoljno mekan da se razlijeva. pa mediji za brže sušenje uljene boje sadrže terpentin umjesto white spirita.. Često se bijela boja ne koristi.... inače podslikavanje nema svrhe.. Često se koristi imprimatura boje inkarnata....... Impresionistički način al prima slikanja koristi poteze kista crticama.. kao što su emulgatori.1 vol..2 dijela 105 . godine zbog velike otpornosti na žućenje u odnosu na polivinilacetatne disperzije.. Akrilne disperzije koriste se u širokim razmjerima oko 1950. smeđe ili sivkaste tempera boje. Slika se mokro u mokro... Rembrandt je često koristio i dvije imprimaturecrvenkastu a iznad svijetlosivu.... dio ..... dio -test benzin (white spirit).. na samo površinski osušeni sloj. a mogu se koristiti i kombinacije.. koji su za slikanje lošija disperzivna veziva.... dio ............4 dijela ... postepenog slikanja i lazura............. U likovnom smislu imprimatura određuje srednji ton iz kojeg će slikar graditi sliku.. za slikanje “ mokro u mokro”....

Tek osušena boja može se ukloniti vrućom vodom. tekstil itd. Akrilno vezivo puno bolje prianja za poroznu podlogu. nastavlja crtati u mokro. Kvalitetu fresko žbuke određuje vrsta i kvaliteta vapna kao veziva.n. 1 Pasta za modeliranje Lakovi na bazi akrilnih smola su bistre otopine akrilne smole u organskom otapalu (white spiritu. platnu) od djelovanja veziva iz boje. Svi mediji su kompatibilni i mogu se kombinirati za postizanje željenog efekta. Obično se miješa u impasto za dobivanje tekstura. fresco= svježe. polože se na svježe prepariranu podlogu i slika se različitim medijima i akrilnom bojom. Kao fiksativ može se koristiti mat medij razrijeđen vodom u omjeru 1:3. Osnovne boje bile su žuti i crveni oker.mozaik. kao fiksativ. Logičnije je za podslikavanje koristiti akrilne boje koje se brzo suše. porculanskih predmeta itd. Boji daje veću gustoću. Proizvode se i akrilne žbuke za posebne teksture na zidu. Akrilno vezivo se koristi za fiksiranje različitih materijala na podlogu u tehnici kolaža. Zbog brzine sušenja žbuke (5-6 sati) i bijeljenja (vapno prelazi iz kalcijevog hidroksida u kalcijev karbonat) zahtijeva se brzo i sustavno slikanje od svijetlog u tamno. Podloga ne smije biti masna. mat izgled.1. dok su dva ili tri gornja sloja sadržavala mramorno brašno.Keimova tehnika (vezivo je vodeno staklo) .zgrafito. mineralna crna i egipatska plava. korištenjem imprimatura. drugi je napravljen s pijeskom. Otapa se samo u jačim organskim otapalima. kao vezivo za kolaž. intonaco) fine završne žbuke pripremljen je s mramornim prahom. Paste se mogu kombinirati akrilnim bojama i gel medijem koji povećava elastičnost. Akrilne paste za modeliranje (Modeling paste) su smjese akrilik medija i inertnog punila različite gustoće (g/cm3). razrijeđenim vodom u omjeru 1:1 da se postigne odgovarajuća upojnost i stabilnost. Uljem se može slikati na akrilnom premazu ili akrilnim bojama na osušenom premazu uljene boje. Jako glatke površine se ohrapave laganim brušenjem.suvremene zidne tehnike na bazi disperzivnih premaza akrilne i polivinilacetatne smole. Akrilne boje koje sadrže lazurnije pigmente razrijeđene vodom ili akrilik medijem koriste se za akvarelno slikanje. Mat medij zbog površinske refleksije svjetlosti daje mat karakter boji. Dodaje se u manjim količinama. Zbog ireverzibilnosti (nakon sušenja premaz je netopljiv u vodi. Impregniranjem i prepariranjem nositelja postiže se određena obojenost. p. Ugušćivač može vezati i različita punila radi pastoznosti koja ni u debelim slojevima ne ispucaju. Nakon sušenja mogu se bojati akrilnim bojama.fresko tehnike (fresco buono i fresco secco). način pripreme i nanošenja žbuke. drvo moraju se namočiti u akrilnoj emulziji. . naročito na prijelazu iz stare u novu eru (1 st. američka licenca) Nakon nekoliko sati sušenja na njima se može slikati. posljednji sloj bio je od čistog vapna. Ranokršćansko fresco slikarstvo u katakombama (nastaje u 3. debljina sloja te odnos veziva i agregata. Pokrivne akrilne boje. 109 Kod klasičnog slikanja preparacijom se zaštićuje nositelj ( celuloza u drvu.n. i 1. ) na teritoriju Rima koristi veći dodatak pucolanske zemlje (crveni cement) zbog vlažnosti katakombi. Capella Brancaci. Osnovni medij ( akrilik medij. Prvi sloj žbuke priprema se od vapna i usitnjene opeke. Gornji sloj (tal. Ima mliječnobijele boju. Akrilno vezivo ne oštećuje celulozu pa nije neophodna preparacija ni impregnacija. Količina punila može biti i do 80%.). e. Masaccio. Malo usporava sušenje. U pasti se nalaze punila kao mramorni prah. MEDIJI ZA AKRILNE BOJE Akrilne boje se razrjeđuju s vodom. AKRILIK TEHNIKE Akrilne boje imaju velike mogućnosti upotrebe. zato se ovaj osnovni medij naziva i sjajni medij. Žbuka se na kraju polirala. ili se mogu naknadno bojati.1. Upotrebom medija za usporavanje sušenja može se slikati mokro u mokro. Kao lakovi mogu se koristiti i disperzije akrilne smole( sjajni ili mat mediji za slikanje) jer slici daju briljantan sjaj. toluenu. akrilik vezivno sredstvo.3. Koristi se za pripremu preparacija. Sušenjem postaje tvrd..LIQUITEX GESSO (Lefranc. Na predzadnjem sloju žbuke (tal. fresco buono. godine n. Slikanjem u slojevima. VITRUVIJE je dao najviše podataka o materijalima i metodi slikanja tog vremena. Pripremalo se onoliko žbuke koliko se moglo oslikati dok se podloga ne osuši. Produžuje sušenje boje.GESSO POLYMER (Talens) .Vezivna snaga akrilne disperzije je tako velika da se ne skida čak ni jako razrijeđena boja. Smatra se da potječu iz perioda oko 1500 godina p. Nakon sušenja postaje netopljiva u vodi. pijesak. Mogu se dodavati bojama. nego za jako glatku površinu kao što su staklo. kod miješanih tehnika treba se pridržavati pravila da se samo na suhi sloj boje pripremljene jednom vrstom veziva nanosi boja pripremljena drugim vezivom.GESSO ACRYLIC (Talens) . Tradicionalna podloga s gašenim vapnom i pijeskom koristi se i u renesansi. kao što su: . staklo. filera). keramiku. a nastaviti drugim tehnikama (ulje na akrilik. Za platno i papir je bolje umjesto akrilik medija. podslikavanja i lazura mogu se postići efekti. 15. kao u klasičnoj temperi. upojnost. Fresco buono Fresco buono (tal. bijele su ili bezbojne. arricciato) izvodio se crtež crvenom bojom (tal. Pastoznije su od gela. . Slikalo se pigmentima miješanim s vapnenom vodom ili vapnenim mlijekom. Lazurne teksture dobiju se miješanjem malo boje i puno gel medija. Bizant također prihvaća tehniku slikanja na vlažnoj žbuci. Slika može biti lazurnog karaktera ili pokrivajućeg ako boju vežemo vapnenim mlijekom ili vapneno uljnim sapunom. gel medijem i pastom za modeliranje mogu se dobiti zanimljivi efekti. ZIDNO SLIKANJE Klasične zidne slikarske tehnike su: . e. aceton ili amilacetat. pljevom. uljem itd. Impregnira se prozirnim akrilik medijem (bolji je mat).2. dodavanjem bijele boje koriste se za gvaš. U Knososu na Kreti nalaze se najstariji primjeri slikanja na žbuci. terpentinu i white spiritu) može se kombinirati s drugim vezivima. Disperzivna veziva. Prema potrebi se razrjeđuju vodom. zbog čega pokazuje lužnata . 112 U helenističkom periodu rimske umjetnosti zidno slikarstvo doživljava procvat. fiksira mat akrilik medijem. Sjaj se može postići nanošenjem sjajnog laka ili naknadnim lazurnim slikanjem akrilnim bojama i sjajnim medijem. Crtež se nanosi pastelom.. zbog jednostavne primjene i razrjeđivanja vodom. akvarel na akrilik). Ca(OH)2. struktura. Talens) je želatinozna gusta disperzija. metal i slično. 111 primjer pastozne teksture akrilne boje-ultramarin i zlatna na polikromnom podsliku 16. a preparacija se nanosi tupkanjem. buon fresco= prava freska) je vrsta slikanja koja se izvodi se na svježoj žbuci. Ako se radi na zidu. Grublja i finija platna. konopci. Akrilik medijem za postizanje sjaja. proziran i sjajan. vlakna. za restauriranje štukatura. st. temperom. To je vezivo u tvornički pripremljenim bojama i preparaciji. Usporivač (retarding medium) produžuje proces sušenja. . Gašeno vapno Gašeno vapno je vezivo mineralnog karaktera. Tipičan primjer ovog fresko slikarstva je slikarstvo Pompeja (sačuvano erupcijom Vezuva 79. nove ere). FRESKO TEHNIKE 16. Ne preporučuje se dodavanje u količini većoj od 10%. Podloga se pripremala od tri sloja. posebno su pogodne za dobivanje tekstura. Ugušćeni medij (Tickener polymer. Akrilni film ima veliku elastičnost. punilom i bjelilom u omjeru: akrilna emulzija voda bjelilo i punilo (filer) za temperu 1 3 4 za ulje 1 2 3 Na tržištu ima kvalitetnih inozemnih preparacija. ali pastozni efekt. i 4. akrilna emulzija) je disperzija akrilne smole.1. Gel medij je gust. kao što su ksilen. st. Miješane tehnike (mixed media).enkaustika (topla i hladna). Preparacija se može pripremiti pomoću akrilne emulzije razrijeđene vodom. sinopia). U okviru zidnih tehnika razmotriti ćemo i vitraj i općenito poglavlje o slikanju na staklu. Kao punilo može se koristiti papirna pulpa izmiješana akrilnim medijem (mache papir). 15. koriste se kao “hobi boje” za drvo. Boja razrijeđena akrilnim medijem ima veći sjaj nego kad je razrijeđena vodom. Firenze 113 16. koristiti 6%tnu otopinu kožnog tutkala koja sušenjem jače zategne i učvrsti podlogu. koji podsjeća na temperu. Pigmenti koji nisu otporni na vapno (lapis lazuli) vezani su temperom na izoliranu podlogu. 110 15. prah kamena plovučca (Lipari pumice). Po sastavu je kalcijev hidroksid. Akrilnim lakom postižu se sjajne lazure karakteristične za ulje. . tekstura. i 2. papiru. Podloga se pripremala sa sjeckanom kudeljom.). kaolin. Može se kombinirati akrilik i pastel. Koriste se i kao cementna podloga za mozaik. temperni. zbog velike poroznosti treba zid impregnirati disperzijom akrilne smole (akrilnom emulzijom) ili akrilik medijem. Mediji se koriste za posebne efekte. čekinjama umjesto dijela pijeska ili čak bez pijeska. vrsta i kvaliteta pijeska kao agregata (punila. a kasnije na suho.e.

Fresko žbuka je mješavina vapna i pijeska. 2..2. zavisno od debljine nanosa. Voda neće ići prema vani i neće nastati prevlaka kalcijevog karbonata kao veziva boje. 116 Otprilike jedan sat nakon nanošenja posljednjeg sloja žbuke. Voda sprječava da vapno opkoli mokra zrnca pijeska pa pijesak kasnije ispada iz žbuke. Film poliakrilne boje na zidu “diše” i dozvoljava normalni režim mikro i makro vlage i temperature zbog intermolekularnih pora u filmu. Miješaju se destiliranom vodom ili vapnenom vodom. Ne tamne i ne žute. oprezno da se ne ošteti površina žbuke. koja sušenjem pobijeli. 5. do 18. zbog velikog isparavanja vode. suh i čist. 115 Masolino. Firenze Zid je nositelj fresko žbuke. Fresco secco Fresco secco slika izvodi se na osušenoj žbuci pigmentima vezanim nekim vezivom. 2. a manje vapna. nakon sušenja. Sušenje žbuke traje 10-ak dana. Ako zid nije zasićen vodom. stoljeća (grčko-bizantsko-pravoslavna ikonografska škola) za slikanje ikona i zidnih životopisa. Otporne su na lužnate betonske podloge i vapnene žbuke. 3. izlučivanja bijelog praha po površini slike u vidu soli i plijesni. Suše se brzo (od 30 minuta do 2 sata) isparavanjem vode. Počinje se kazeinskom temperom kao jačom. U vapnenoj vodi ima otopljenog kalcijevog hidroksida. treći sloj (intonaco ili glet) debljine svega par milimetara. ugljena.Lagano je hrapava i na njoj se . Vapneni kazein je najbolje vezivo za fresco secco tehniku (vidi sve o kazeinu kod kazeinske tempere. Pretvaranje vapna u karbonat traje decenijima. Slika se sljedećim vezivima: 1. Druga žbuka (arriccio) se nanosi nakon pola sata. Pukotine koje nastaju u toku rada uklanjaju se tako da se namoče vapnenim mlijekom i ispune pritiskom ruke. brisat će se sa slike. 16. Svaki dan se priprema novi kazein jer je pokvarljiv. Zrnca pigmenata povezuju se međusobno i s podlogom u okamenjenu cjelinu.3. upit će vodu iz žbuke. U kontaktu s vodom živo vapno prelazi u gašeno vapno. najmanje u odnosu 1:1 jer bi inače brzo prešao u tvrdo želirano stanje. Može se prenositi projektorom i odmah iscrtavati ili urezivati. 3. CaCO3 pečenjem na temperaturi 900-10000C. odnosno žbuke pri sušenju. Dobiva se iz vapnenca. nastaju pukotine. U fresco buono tehnici vezivo boje naknadno nastaje sušenjem fresko žbuke. ne smije sadržavati nečistoće od zemlje. Boje disperzirane samo u vodi su lazurnije. Boja će biti slabo vezana. Ako je žbuka suviše mokra. a koristi se i kao bijela boja..CaCO3. Na zid se nabacuje zidarskom žlicom bez zaglađivanja kako bi se omogućilo što bolje prianjanje drugog sloja. JAJČANO-ULJENA TEMPERA NA ZIDU (srednjovjekovna tempera) To je stara provjerena tehnika zidnog i štafelajnog slikanja koju su koristili na gori Athosu od 8. 4. Prvi služi kao armatura. CaO uz oslobađanje CO2. Podloga se priprema od dva sloja žbuke. zdrava i zaglađena žbuka izolira se tankim slojem vapnenog mlijeka. iscvjetavanja. koliko se u jednom danu može oslikati u vremenu 5-6 sati dok žbuka ne počne bijeljeti sušenjem i gubiti upojnost. dobit će vezivnu snagu i izolaciju. Slika izvedena na ovako pripremljenoj podlozi pigmentima vezanim razrijeđenim kazeinom najbliža je pravoj freski. Stabilne su na mikro i makro utjecaje. Također. Stabilnost zida je osigurana tankom prevlakom koja nastaje na početku sušenja. Vapnenac prelazi u živo vapno koje je po sastavu kalcijev oksid. Vapno bi bez pijeska zbog sušenja ispucalo. Tek nakon miješanja dodaje se voda. ako je potrebno. venecijanskim terpentinom itd. Najbolje vezivo za slikanje secco tehnikom je kazein. U donje slojeve stavlja se više pijeska. 16. Destilirana ili prokuhana voda oslobođene su raznih topljivih soli koje bi mogle štetno djelovati na slikani sloj. S vezivom se veže cinkovo bijela ili titanova bijela i nanese u tankom sloju. držeći se pravila da se u donji sloj stavlja krupniji pijesak . Zbog nepokrivnosti. Spajaju se gusto vapno i suhi pijesak. Zid se prije nanošenja žbuke moči čistom vodom dok se ne zasiti. “masni” karakter pod opipom. 114 Voda isparavajući nosi sa sobom otopljene čestice kalcijevog hidroksida iz gašenog vapna u žbuci. Boje vezane vapnenom vodom sušenjem daju svijetli prozračni film. Kao bijela boja služi intonaco žbuka. Boraks kazein priprema se od 1 dijela kazeina i približno 8 dijelova vode. dodaje se vode. što bi dovodilo do pucanja boje. Pukotine nastale nakon sušenja ne mogu se popraviti. Vapneno mlijeko dobiva se rijeđenjem vapnene kaše hladnom vodom. voskom otopljenim u terpentinu u odnosu 1:1. Vapnenim kazeinom kojeg je najbolje koristiti bez emulgiranja s uljima i smolama jer gubi na kvaliteti. U vapnu ne smije biti magnezijevih spojeva i gipsa iznad 5%. Nezdravi dijelovi zida moraju se ukloniti i zamijeniti zdravima. Nakon sušenja mogu se lagano prati vodom i spužvom uz mali dodatak blagog tekućeg deterđenta. Sam je izuzetno trajno i kvalitetno secco vezivo. vapnene boje su lazurne. Fresko žbuka se nanosi obično u tri sloja. Ako u zidu ima vlažnih ili nezdravih opeka. ili njihovim kombinacijama u količini 15-20% od količine kazeina. Prenosi se i preko perforiranog predloška od papira pomoću pigmenata u gazi ili na neki drugi način. Koristi se za vezivanje pigmenata u fresco buono tehnici. a može sadržavati i cement. veže s CO2 iz zraka i prelazi u kalcijev karbonat. Pukotine mogu nastati i od nečistog pijeska ili ako se žbuka nanosi u jednom debelom sloju. 16. Prilikom gašenja može se vapnu dodati masti. silikatni agregat. a u gornje sve sitniji. sastoji se od jednog dijela pijeska (granulacije do 1 mm) i jednog dijela vapna. uljno smolnim lakom. zgrafito tehnici. djeluju svježe i lijepog su sjaja.svojstva. a masa ne bi imala dovoljnu čvrstoću. prenosi se (pausira) crtež prema kartonu ili mjerilu. voštanim sapunom. Granulacija pijeska treba biti različita: 5. radi sinopia – pripremna studija. a nakon sušenja boje. Stajanjem vapnene vode na površini se stvara tanka prevlaka kalcijevog karbonata koja je od životne važnosti u fresko slikarstvu.1. Zahtijevaju čvrste i zdrave podloge koje nisu masne. usitnjeni mramor) mora biti oštar. Pijesak čini žbuku poroznom za zrak koji je potreban za sušenje i vezivanje žbuke. Drugi sloj se poravna i zagladi kao i kod buon fresco. jedan dio vapna i četiri dijela vode. treba dodati još veziva. koji je tonski svjetliji od svježe (mokre) boje. Pijesak (riječni pijesak. Podloga je upojna. Vezivo je u fresko žbuci.5 mm.. Kod fresco buono tehnike zadnja žbuka se polaže sistemom dnevnica. Nakon sušenja kopira se crtež i slika. 6. Emulzionim vezivima slika se na potpuno prosušenoj i izoliranoj podlozi. SINTETČKE TEMPERE NA BAZI DISPERZIVNIH PREMAZA Kao najbolje vezivo kod sintetskih disperzija pokazala se akrilna smola. detalj iz kapele Brancaci. Nakon pripreme (otapanja u otopini boraksa) mora se razrijediti vodom. Na nju se može nanositi bijela kazeinskotemperna boja. Boje se mogu nanositi pokrivnije nego u buon fresco tehnici. topljivih soli doći će do tzv. Zadnji. 7. Ova tehnika slikanja može se 117 kombinirati s kazeinskom temperom na zidu. a ako se ljuska. Djeluje lužnato (pH je iznad 12). Gašeno vapno je zračno vezivo. Veliku adheziju zbog koje se čvrsto vežu i bez da dublje prodiru u podlogu.Dobro se zagladi utiskivanjem i poliranjem pomoću ravnalice i gladilice. loja ili otpadnih ulja da se smanji alkaličnost osapunjenjem i ubrza vezivanje. Vapnena voda je bistra tekućina koja ostaje kad vapneno mlijeko miruje i istaloži se na dno.). Ako se osušena boja otire. Sastavljena je od dva dijela sitnijeg pijeska i jednog dijela vapna. Kazein se može emulgirati štand uljem (sirovo laneno ulje uzrokuje žućenje. gline i organskih tvari koje bi štetno djelovale na slikani sloj u obliku tamnih mrlja različite upojnosti. . temperature i vlažnosti zraka. Ca(OH)2 + CO2 ® CaCO3 + H2O Vapno se gasi vodom u omjeru 1:4. U dodiru sa zrakom čestice kalcijevog hidroksida očvrsnu između i preko zrnaca pigmenata.0. Mora biti zdrav jer o njemu ovisi trajnost fresko slike. Gašeno vapno bez grudica i primjesa mora odležati u jami najmanje godinu dana da dobije snježnobijeli. Suvremene boje na bazi akrilne smole imaju sljedeća svojstva: 1. Prvi sloj žbuke debljine jednog centimetra se sastoji od tri dijela krupnijeg pijeska i jednog dijela vapna. Suha. Nanosi se na dobro navlažen arriccio . Pigmenti u fresco buono tehnici moraju biti otporni na alkalije. tamnjenje i pucanje boje).2. a ako se prije slikanja navlaži vapnenim mlijekom. slikanje se nastavlja srednjovjekovnom jajčanom temperom. Vapno kao vezivo može primiti i neizbrisivo vezati svega 10% boje.

. olova) heksafluoro-silikatne kiseline. fascinira čovjeka svojim oblikovnim. Slika se na kraju polirala mekanom krpom da bi dobila sjaj. Složeni mozaik ili dijelove mozaika premažemo cementnom pastom pripremljenom od cementa i vode u omjeru 1:1. pa onda ruski. pripremi se okvir dimenzija mozaika. Boja ima dobru fakturu (vidljivost poteza). Enkaustika se može izvoditi na svim podlogama: dasci. Ugrijanim noževima i raznim šiljcima (cestrum) vršile su se naknadne korekcije. Rimu i Bizantu. MOZAIK Mozaik je slikarska tehnika izvedena slaganjem raznobojnih malih komadića. očisti od papira i ljepila toplom vodom i četkom. Svojstva voska ovise o biljkama i cvjetnim sokovima kojima se pčele hrane. Vosak se koristio za zaštitu zidnih dekoracija.660 C i miješa s pigmentima direktno na slici ili se oblikuje u kockice ili kuglice koje se zagrijavaju na potrebnu viskoznost na metalnoj paleti.6. kao vezivo se može koristiti i keramičko ljepilo. Podni mozaici su uglavnom od kamenčića. a u nastala udubljenja utiskivala se boja pripremljena voskom. aluminija. na čijoj je unutarnjoj strani razapeta žičana mreža. Voda se dodaje dok se ne dobije masa koja je toliko mokra da se na površini izlučuje tanak sloj vode ako je tučemo zidarskom žlicom. mramornih skulptura. Vezivom se mozaik prelije do visine okvira.). obojenog stakla. Kad se vezivo stvrdne mozaik se okrene. 121 16. slika se i voskom u hladnom stanju.5. n. Čvrstoća voska je različita. platnu. pa je premaz voska odlična zaštita protiv vlage.. niti u njoj bubri kao premazi ulja. najčešće pravilnih ili nepravilnih kockica kamena.) u manjim količinama ako se želi grublja faktura. tutkala. ZGRAFITO Zgrafito dolazi od talijanske riječi sgraffiare. U hladnoj vodi se ne otapa. Boja se nanosi kistom. ali daleko osjetljivije na makro utjecaje i vlagu od poliakrilnih boja. U enkaustici je vosak vezivo boja. koristilo za graviranje u kosti zagrijanim metalnim šiljkom. Suhi mozaik se može polirati voštanom pastom. Prve ikone rađene su u tehnici mozaika. papir se navlaži vodom i skine. a voštani sapun emulgirati tutkalom. u debljini većoj od debljine mozaičkih kamenčića. prema Pliniju.4. prskanjem kompresorom (razrijeđena vodom u omjeru 1:1).opus vermiculatum je od sitnijih kockica. tako da se jedva vide ivice i međuprostori između njih. Zlatno razdoblje mozaik je doživio u Grčkoj. H2SiF6. kliještima i t. što znači paliti. današnjeg sjevernog Egipta. Vosak je jako postojan kad je čist. Između kockica se ostavljaju razmaci do 1 mm u koje će kasnije ući vezivo. jedan od temeljnih materijala moderne arhitekture. zimi smrzavala i oštećivala zgrafito. Kockice su uglavnom iste veličine. a može se miješati s raznim agregatima (kvarcni pijesak.8. Dobiveni kamenčići biraju se prema obliku i dorađuju odgovarajućim alatkama. Krupnije kamenje se zavije u papir i zdrobi čekićem na sitnije komade. Tvrdoća voska nije velika. koja služi kao armatura. Kad je cijeli mozaik postavljen na zid. Mozaik se utisne u svježu cementnu žbuku. optičkim i izražajnim mogućnostima. To je tehnika premazivanja rastopljenim voskom koji se kasnije polira. Zgrafito zapravo nije slika nego reljef sastavljen od ploha i slojeva različito obojene žbuke. PVAc (polivinil-acetatne ) disperzije su sličnih svojstava. 11. 16. urezuje i sl. Da bi boja ostala što duže u tekućem stanju nanosi se na zagrijanu podlogu. Enkaustikom se je slikalo na slonovači i glinenim pločicama. magnezija. podovi ili svodovi. još od začetaka civilizacije. Od poliesterske smole mogu se praviti i tesere. cementa. Voštani zgrafito je moderna enkaustička tehnika kod koje se na ohlađenu enkaustičku boju. Kad se slaganje završi. Vosak se može osapuniti. niti puca. može se podloga jednakomjerno prekriti voskom ili se može slikati direktno bez pripreme podloge. Kad se radi s tanjim kockicama. što bi dovelo do pucanja.7. Donji sloj žbuke je u jednoj boji. može se zaparati noktom. Enkaustičke boje se suše. a izrađene su od skupocjenog kamena. zidu. 9. Enkaustika dobiva veći značaj i u novije doba primjenom suvremenih električnih uređaja. a zidni mogu biti i od drugih materijala. . Mogu mu se vosku dodati smole i smolni lakovi zbog povećanja tvrdoće. lopaticom. a između kockica vidljiv je vezivni materijal. struže. Zgrafito se izvodi na dva sloja žbuke. 10. Crtež na vanjskim zidovima treba isjecati tako da je rez sa strane ukošen zbog lakšeg otjecanja vode i manjeg otpadanja žbuke. poliesterske smole i slično. pod imenom Ganosis. Voda bi se inače zadržavala. vosak će se razdvajati od boje. Smatralo se da je za pročelja zgrada trajnija od freske pa se koristila po cijeloj Europi. gumiarabikom. Slika na kartonu mora biti stilizirana. ne povećava volumen. Po jednom starom načinu rada koristio se metalni zagrijani alat kojim se na odgovarajućoj podlozi više modeliralo nego slikalo. 119 Izvođenje mozaika počinje kad je skica u boji prenijeta na karton. već pod toplinom ruke omekšava. papiru. ne oksidira. Pravi mozaik se od davnine izvodio na dva načina: . Vosak je amorfna tvar. na poklopcima sarkofaga slikali portrete pokojnika u tehnici enkaustike (ali i u tehnici voštane tempere). Služe za unutarnje radove. mase na bazi disperzije umjetne smole. čim se vosak stegne. Na drvenim pločama koristila se i tutkalno kredna preparacija. a u tekuće stanje prelazi na oko 650C. počinje se rezati prema crtežu. Pripremljeni mozaik treba prethodno navlažiti da ne bi oduzeo vodu iz veziva i time ga oslabio.ljepilo za zidne tapete. Kvalitetne poliakrilne disperzije otporne su na smrzavanje i odmrzavanje. Tehnikom enkaustike slikane su i prve ikone. iako se u enkaustici ništa ne spaljuje. za otprilike jedan sat. Spaljivanje se. što znači grepsti. slika izrađenih vezivom od gume. zatim grčki. STAKLO – VITRAJ I SLIKANJE NA STAKLU Staklo. primjer zgrafita kao fasadne tehnike 16. Venecijanski mozaik. ne žuti. stoljeću. Vosak se otapa u terpentinu i prelazi u mekanu pastu u koju se umiješaju pigmenti. U pravoj enkaustici vezivo je vosak koji se tali na temperaturi 64 . Odgovarajuća mozaička kockica se svojom najpovoljnijom obrađenom stranom lijepi na određeno mjesto slike ljepilom topivim u vodi (metilceluloza. kao zidna tehnika. 120 Enkaustika je jedna od najstarijih slikarskih tehnika. Kao vezivo mozaičkih kockica obično se koristi cementna pasta od 2 dijela opranog suhog pijeska i 1 dijela cementa. Kod ugrađivanja mozaika na zid potrebno je zid nagrepsti i nanijeti cementno vezivo pripremljeno od cementa i suhog pijeska u omjeru 1:3. Mozaikom se oslikavaju zidovi. To je zidna tehnika nastala u Italiji u 15. Poznate su talijanske mozaičke kockice (tesere) proizvodene u muranskim staklarnicama u više dimenzija i velikom broju različitih boja i tonova. ljepila za keramičke pločice. valjkom.opus tesselatum je sastavljen od kamenih kockica koje nisu uvijek istih dimenzija. Temperaturu treba regulirati. Drvo se može premazati disperzivnom impregnacijom i preparacijom. Postoje boje za vanjske i unutrašnje radove. Podloga se obrađuje s jednim do dva premaza bijele temeljne boje ili nepigmentiranom gotovom podlogom (emulzijom) koju prema uputama proizvođača treba razrijediti vodom. stakla ili glaziranih odlomaka keramike.e. a pigmenti neotporni prema zagrijavanju (oker) promijenit će ton. ENKAUSTIKA Enkaustika dolazi od grčke riječi enkaiein. jajem itd. glazirane keramike. .d) . metalnim pločama. Nove lužnate žbuke treba prethodno neutraliziratii kiselim fluatima. Gornji sloj žbuke nanosi se čim donji sloj provene. s letvicama višim od debljine kockica za jedan centimetar. Kod starijih žbuka koriste se neutralni fluati koji žbuku učvršćuju i neutraliziraju. 118 Postupak pripremanja žbuke za zgrafito sličan je postupku za fresko žbuku. tutkalo. nanesenu u više slojeva.. Danas se koriste papiri gramature iznad 200 g/m2 koji su u pulpi zasićeni tutkalom. Kao samostalna tehnika javlja se u četvrtom stoljeću p. 16. međusobno tijesno povezanih. Fluati su soli (cinka. Hlađenjem ponovo očvrsne. Najčvršći je egipatski vosak. Prije slikanja. mramorno brašno itd. ali je bolje slikati u tanjim namazima. Kockice se utiskuju u podlogu svježe žbuke. Kako je topli način enkaustike kompliciran. a tek sutradan ispire se četkama i vrše se korekture. jaja i sl. Priprema podloge je vrlo jednostavna. Kamene kockice dobivaju se usitnjavanjem različitih vrsta obojenog kamena alatkama (čekićem. gornji sloj u drugoj. Mogu se nanositi i u debljim slojevevima. Ako je visoka. naročito u vrijeme renesanse i baroka koristi inkrustiranje točno obrađenih komada kamena. Kad se gornji sloj stegne. Poznate su zidne slike u Pompejima rađene u enkaustici. i 16. bez sitnih detalja jer se oni u mozaiku ne mogu izvesti. Poznato je da su stanovnici mjesta El Fajuma.

najčešće olovna). Kad viskoznost taljevine toliko poraste da se ograniči pokretljivost SiO4 tetraedara. Bistrina stakla postiže se dodatkom sredstva za bistrenje. Za hladno bojenje. Potpuno prozirno i bezbojno kalijevo staklo prvi je put proizvedeno u 16. utiskivanjem. a teško olovno staklo u Engleskoj.mora imati prikladnu viskoznost da se može lako nanositi .1. Kisele kiše. valjanjem. Osnovnu strukturu stakla čine SiO4 tetraedri koji nemaju pravilan i periodičan raspored koji je karakterističan za kristalne tvari. Nesređeni raspored čestica karakterističan je za tekućine. koja se očituje u lošijim mehaničkim i optičkim svojstvima. tzv. vlage. Početkom srednjeg vijeka staklo se proizvodilo na području Češke.) i mehaničkih oštećenja. Krajem stare ere vještina staklarstva prelazi u Rim i rimske provincije. SiO2 u omjeru 1:1:6. pepela ili sode i krede ili vapnenca. stoljeću. "konce". jer mjenjaju strukturu mreže. Sredstva za bistrenje su kalij nitrat (KNO3). 123 Rastaljeno staklo otapa male količine metalnih oksida s kojima se postiže obojenost stakla u masi. Staklo se može matirati pjeskarenjem kvarcnim pijeskom pod pritiskom ili kemijskim putem. kobaltov oksid plavu itd. stoljeća primat u proizvodnji i oblikovanju stakla preuzima Venecija. koje sadrže otopljene okside sumpora i dušika nastalih u industrijskim i gradskim sredinama. Njegova struktura je metastabilna i nastoji prijeći u energetski stabilniju formu stvaranjem kristala. Modifikatori mreže . Do otkrića sintetičkih polimera polovinom dvadesetog stoljeća koristile su se prirodne recentne smole (kolofonij. Trgovina smolama i korištenje destilacije u kasnom 15. Lijepo dizajnirani . Uvijek pred užarenom staklenom masom zastajemo zadivljeni spretnošću staklara koji iz užarene kaplje istezanjem.mora se brzo sušiti da se ne lijepi prašina . Ispod 700 0C staklo je previše viskozno da bi se moglo lako oblikovati.I prije nekoliko milenija stari narodi oko Nila i Eufrata i Tigrisa koristili su staklo za ukras i nakit. zastaje o grešku ili prepreku nastalu oblikovanjem da bi zablistalo i razlilo se ovisno o kutu upada i promatranja staklenog predmeta. a u domaćinstvu štednjake koji imaju grijaću ploču od staklokeramike koja se vrlo lako čisti. koji se manifestiraju kao bijeli slojevi na prozorskim staklima. koriste se uljene boje. stoljeću. Ovisno o sastavu temperatura oblikovanja stakla je od 700-1000 0C . Vatrostalne zdjele ( PAYREX) rađene su s dodatkom borovog oksida. vremenom se djelomično rastakljuje. boja se sastoji od pigmenata otpornih na visoke temperature i topitelja ( lako taljiva stakla. mastiks i sandarak) ili fosilne smole (kopal. CaO daje plavu. Veliki vitraji sa prozora katedrala zbog propadanja stakla restauriraju se da bi se učvrstili sintetičkim smolama koje se nanose na jednu ili obje strane. CaO. ambra) koje su se otapale u sušivom ulju ili su se koristile kao zagrijani balzami. KEMIJSKI SASTAV STAKLA 122 Staklo se sastoji od oksida koji se dijele na: 1. Mn2O3 ljubičastu boju. Kristalno staklo nastaje zamjenom CaO iz kalijskog kalcijskog stakla olovnim oksidom U boro silikatnim i alumino silikatnim staklima dio kvarca je zamjenjen sa borovim oksidom (B2O3) ili aluminij oksidom (Al2O3). bistri ili obojeni stakleni predmeti uvijek su predmet divljenja. pa se SiO4 tetraedri zbog slabe pokretljivosti nemaju vremena svrstati u kristalno stanje. olova. Oni smanjuju viskoznost. Stvaranje užarene staklene mase i njen prijelaz u staklo još nam se čini čudnovatijim kad saznamo da staklo nastaje u peći iz kremenog pijeska kao kiselog oksida.su oksidi alkalijakih i zemnoalkalijskih spojeva. ulazi u njegovu unutrašnjost lomeći se. svojstva taljevine se počinju vidljivo mijenjati. 3. u Češkim radionicama. sastavljenih od raznobojnih staklenih pločica povezanih olovnim okvirima kao armaturom. Kako je staklo pothlađena tekućina. a iznad 1000 0C je previše tekuće. s malim toplinskim koeficijentom rastezanja. devitrificira (lat. SVOJSTVA LAKOVA I LAKIRANJE 124 Lakovi su viskozne otopine smola u uljima i otapalima. Voda. Terpentin kao otapalo poznat je od početka 16. Prvi sintetički polimer. Staklo se nakon oblikovanja hladi polagano i kontrolirano da se izbjegne nehomogenost strukture i pojava mehaničkih naprezanja. Borosilikatno staklo ima mali koeficijent toplinskog rastezanja pa izdrži nagle promjene temperature. otporna na termički šok. LAKOVI 17. Viskoznost taljevine hlađenjem naglo poraste. stvaraju na površini sulfate kalcija i kalija. a kromov oksid Cr2O3 daje zelenu boju. Intermedijari . Lakiranjem se sloj boje štiti od vanjskih utjecaja. st. miješaju i homogeniziraju staklenu masu. koji se raspadaju u odgovarajuće okside i reakcijom prelaze u silikate. Implantati od staklokeramike zamjenjuju dijelove ljudskih kostiju. Na nižim temperaturama taljevina prelazi iz žilavog i plastičnog stanja u čvrsto i postaje staklom u kojem je fiksiran trenutno zatečeni raspored tetraedara. stoljeću proširili su upotrebu smola. vitrum=staklo). 17. koji boju pečenjem vežu za staklo pa se pranjem ne skida. zbog centara kristalizacije nastalih u proizvodnji. Prisustvo aluminijevog oksida poboljšava kemijsku otpornost stakla koja je potrebna za ambalažu. Polikristaliničan materijal je staklokeramika. temperaturu omekšanja. U suhim uvjetima staklo se je dobro sačuvalo tisućama godina. Smanjenjem udjela pojedinih oksida i zamjenom s nekim drugim dobiju se stakla različitih svojstava. Fe2O3 žuto smeđu.. ta svojstva treba da trajno zadrži . Površinski se staklo može bojati hladnim i toplim postupkom. cinka. ugrađuju se u nju. a zatim Engleske i Francuske. Olovno staklo nastaje dodatkom olovnog oksida. djeluje na loše izrađeno staklo na čijoj se površini stvara tanka prevlaka kalcijevog karbonata pa staklo gubi sjaj i postaje mutno. Za dugotrajnu zaštitu stakla potrebno je izbjegavati vlagu. Svojstva lakova . Mrežotvorci . pa se stara stakla mrve u tankim ljuskama. doseže svoj vrhunac u 13. stoljeća. Djeluju kao mrežotvorci i modifikatori. Osnovni sastojak lakova su smole. Parafinski vosak se koristi u kasnom 19. Tako FeO daje zelenu do zeleno plavu boju. Taljevina je mekana i plastična pa se može oblikovati puhanjem. 2. kao što se i zamućenost može postići određenim dodacima koji se u staklu ne otapaju već ostaju raspršeni i na njihovim česticama se svjetlo difuzno reflektira. Zato se dodaju sredstva za bistrenje koja oslobađaju velike količine plinova i povlače za sobom mjehuriće zaostalih plinova. Lakiranjem se intenzivira boja slike ispod laka. prešanjem itd. izvlačenjem. raznih zračenja (svjetla. neprozirno i obojeno staklo. koji s vremenom postaju veći. Tako je prozorsko staklo po sastavu natrijevkalcijev silikat. Otok Murano kraj Venecije i danas je poznat po umjetničkom oblikovanju i proizvodnji stakla.mora močiti površinu i ući u svaku poru boje .su oksidi koji čine trodimenzionalnu strukturu stakla (mreže). Ovo staklo ima veliki indeks loma pa se koristi kao kristalno i optičko staklo. Atmosferilije djeluju na loše izrađeno staklo.su oksidi aluminija. boje na bazi umjetnih smola u otapalu ili disperzivni premazi na bazi akrilne smole. Ukrašavanje prozora gotičkih katedrala vitrajima. Staklo je dakle pothlađena tekućina. Udio ostalih oksida je manji. Najvažniji je silicij.lak mora biti bezbojan. bez pečenja. urezivanjem uz okretanje ili puhanjem oblikuju staklo u najrazličitije oblike. Kada moć Bizanta počinje slabiti početkom 13. a zatim bor. Nakon taljenja staklena masa nije homogena jer sadrži fino raspršene sitne mjehuriće zaostale nakon taljenja. Staklo je amorfna bistra tvar sa čije površine se svjetlo reflektira. Omekšavanje odnosno skrućivanje događa se u širem temperaturnom području koje se koristi za oblikovanje stakla. UV-zračenja i sl. Nakon propasti Rimskog carstva staklarska se proizvodnja premješta u Bizant gdje se njeguje izrada mozaika. Upotreba damar smole za pripremu lakova pripisuje se ranom 19. Prozorsko staklo (ambalažno) je natrijevo kalcijevo staklo u kojem su Na2O. stoljeću omogućilo je proizvodnju šupljih staklenih upotrebnih predmeta. stoljeću.mora biti topljiv u otapalima koja ne štete sloju boje ispod laka Lakiranje Upotreba lakova za zaštitu i učvršćivanje slike na različitim vrstama podloga datira od davnih vremena. Njemačke. natrij sulfat (Na2SO4) i arsen oksid (As2O3).tanka i uska područja taline različite gustoće. Da bi staklo bilo kruto najmanje moraju nastati dvostruki silikati. proziran i elastičan. savijanjem. Poboljšavaju preradbena i upotrebna svojstva stakla. a otkriće staklarske lule u 1. Za toplo bojenje za koje je potrebno pečenje na temperaturi od 600-7000C. Bilo je to mutno. Staklo nastaje hlađenjem i skrućivanjem taljevine bez kristalizacije. odnosno vodena para iz zraka u kojoj uvijek ima otopljenog ugljičnog dioksida. celulozni .

Prilikom čišćenja ili restauracije smolni lakovi starenjem ostaju topljivi u otapalima (slabijim. kao što je white spirit. ili jačim. kao i ona koja daju reverzibilne filmove laka. Imaju karakterističan ugodan miris. Međutim.. Sušenjem laka zbog isparavanja otapala hladi se film laka pa se vlaga iz okolnog zraka kondenzira na laku. Termoreaktivne smole. 127 Za proizvodnju lakova treba birati otapala koja ne oštećuju boju ispod laka.. polivinil acetatne. Ima vrlo malo podataka o upotrebi uljnih lakova u ranom slikarstvu. Razrjeđivači smanjuju sadržaj krute tvari u premazu. ksilen itd. -smola... mat lak se nanosi samo u jednom sloju. Ovi procesi se ubrzavaju prisustvom sikativa (spojevi mangana. i ostali derivati celuloze koriste se početkom 20. klorirani ugljikovodici (trikloretilen.. dok se ulje ne ugusti predpolimerizacijom. ali samo u slučaju da otapalo ne hlapi brzo. a ne otapa se u alkoholu ili vodi.) i daju kvalitetne lakove. ovi lakovi se nanose u znatno tanjem premazu. nego jedan debeli sloj jer je lak tada jednoličniji.. Voda je najjače polarno otapalo pa otapa polarne spojeve (sve ionske spojeve). postaju netopljive u otapalima. Polarne tvari otapaju se u polarnim otapalima.... ali je fleksibilnost nešto smanjena. preporučuje se temperatura od 23 0C.. Slika se može kontrolirano čistiti.. Jaka polarna otapala mogu do određene mjere izazvati bubrenje. uljni lakovi sadrže veliki postotak ulja u odnosu na smolu.. Ulje je nepolarno pa se otapa u nepolarnim otapalima: benzinu.29% -cink sulfat. a ne otapa vosak koji je nepolaran. stoljeća koristili su se alkoholni lakovi. stoljeća. Kolofonij se sastoji od diterpena. nego u jačim (polarnijim) otapalima koja uljeni premaz nabubre.. Sintetičke smole koje se danas koriste u proizvodnji lakova su ketonske smole (policikloheksanon).. koji se kao lak za lakiranje slika prvi put spominje početkom 19.. Staro je pravilo: “slično otapa slično”.. Prostim okom nije lako odrediti je li lak potpuno uklonjen. Zato se osušeni premaz ulja ne može otopiti u otapalima s kojima se ulje razrjeđuje i otapa. terpentin. ketonske smole. ksilen. PbO) . 17.) 2. Pod otapalima u užem smislu podrazumijevamo organska otapala koja se koriste za otapanje smola u proizvodnji lakova. alifatski ugljikovodici (benzin.. ostat će na površini laka i uzrokovat će mat efekt.. Tako etanol.. Kondenzirana vlaga može se otapati u otopini laka ili može otopiti prisutne nećistoće u smolama što rezultira bijelim cvjetanjem ili plavetnilom filma.. Ulje postaje u filmu laka inkorporirano fizički i kemijski. stoljeća uljni lakovi su se koristili za vanjsku i unutarnju zaštitu drva. U ranim stoljećima venecijanski terpentin (balzam) koristio se kao sastojak laka uz smole ili sušiva ulja..2. acetonu. Lako se otapaju u otapalima (white spirit. zbog postupne oksidacije i umrežavanja molekula.. terpentin. Lakovi na bazi sintetskih smola ne pokazuju plavu maglicu. Za uklanjanje uljnih lakova potrebne su specijalne metode ovisno o sastavu i starosti laka. U upotrebi su sljedeće grupe otapala: 1.. mastiksu i elemi smoli. Otapaju se u odgovarajućim otapalima i daju reverzibilne lakove kroz duži vremenski period. sandarak. Slika oslikana akrilnim ili alkidnim bojama suha je najduže za dan ili par dana.2. bez propuha zbog dizanja prašine. što znači da film laka ostaje topljiv u istom otapalu.) 5.) . Nakon što otapalo ishlapi.terpentin) je smjesa monoterpena.2.) 4. metiletil keton itd. Uvijek je kod lakiranja bolje nanijeti 2-3 tanja sloja.nitrat. eteri (eter. akrilne smole. jaka polarna otapala mogu oštetiti boju ispod laka. kao i smole koje pripadaju sintetskim polimerima otapaju se u lako hlapljivim otapalima ( terpentinu.2. VRSTE LAKOVA 17... Uljena slika prije lakiranja mora “odležati” oko godinu dana. Ako nije topiva u laku. koji otapaju određenu vrstu lakova. prilikom nastajanja filma laka.. a može se nanositi i spužvastim valjkom. toluenu... zbog umrežavanja molekula polimerizacijom. Struktura terpena se sastoji od dvije ili više izoprenskih jedinica.. olova ili kobalta). toluen. Zbog velike viskoznosti omekšava se zagrijavanjem na vodenoj kupelji. Triterpeni su prisutni u damaru.sušivo ulje koje se ugušćuje izlaganjem suncu ..0. smole.. Mat lakove prije upotrebe treba zagrijati jer se vosak obično taloži. Zagrijava se i lak. ketoni (aceton.. Zrak u prostoriji mora biti suh. alkoholu.. Smolni lakovi Smolni lakovi se dobivaju otapanjem smola u odgovarajućem otapalu.0. Već su u upotrebi odgovarajući sapuni pripremljeni s odgovarajućim enzimima.sušivo ulje sa sikativima (olovna gleđ. nakon čega se mehanički uklanja. Kod reverzibilnih lakova za uklanjanje starog laka koriste se ista otapala koja su se koristila i za pripremu laka.10% -laneno ulje... 17. odnosno boji. potrolej itd..3. alkohol. Kemijski su nezasićeni i zbog toga reaktivni. može se obrisati mekanom krpicom ovlaženom destiliranom vodom.. posebno ako je boja slike ispod njega slična. etanol. ) 6. Kao što se vidi iz sljedećeg recepta. OTAPALA (RAZRJEĐIVAČI) Otapala su lako hlapljivi spojevi koji otapaju sirovine (ulja. Prije lakiranja sliku treba očistiti od prašine.. kopal) otopljenih u alkoholu..0. ksilenu.. kao što su toluen. Sljedeći sloj se nanosi na suhi sloj laka.) koje spadaju u grupu polimera.. Lakira se u toploj prostoriji. alkoholi (metanol. Djelovanjem jakih polarnih otapala. kao i kist ili prskalica.. bloom) ili plavu maglicu. Terpeni mogu biti ravnolančani ili prstenasti (ciklički)... koje se dobivaju isključivo iz stabala kao damar i mastiks... a ne oštećuju sloj boje. Nezasićena priroda terpena i ulja dovodi do umrežavanja polimernih molekula pa starenjem lak postaje jedna velika molekula netopljiva u otapalima. diklormetan. Oni se sastoje od smola (mastiks.. Danas se koristi veliki broj sintetičkih smola (akrilne smole. terpenski ugljikovodici (terpetinsko ulje i druga eterična ulja) 3.. koje spadaju u grupu termoplastičnih polimera. propanol itd. white spirit. Zbog niže viskoznosti. Kemijski sastav prirodnih smola je različit. formira se čvrsti film laka. glikoleter itd.. molekule otapala difundiraju u film laka i uzrokuju bubrenje laka.. 162)..) 8.. poboljšavaju sjaj. Upotrebom jačih polarnijih otapala otapa se (oštećuje se) premaz boje ispod laka. a nepolarne tvari u nepolarnim otapalima. polivinil acetatne.. Otkrićem destilacije u 15.. Često se starenjem laka.) Prije upotrebe damarnog laka.. kao što je poliesterska smola. Lakovi se mogu ukloniti otapanjem u odgovarajućem otapalu. kolofonij. Proces sušenja uljnih lakova je fizikalni (isparavanje otapala) i kemijski proces (polimerizacija i oksidacija s kisikom iz zraka). Temperatura prostorije mora ostati ista dok se lak ne osuši... white spiritu. I najmanje prisustvo vlage može izazvati “cvjetanje“ (eng. kuhanjem nekoliko sati uz dodatak sredstava za ubrzavanje sušenja. a otapaju vosak.... esteri (butilacetat.sušivo ulje uz dodatak smole (uljno smolni lakovi) U talijanskom slikarstvu četrnaestog stoljeća lakovi su se pripremali od smola i ulja. amilacetat itd. što omekšava premaz. Smolni se lakovi suše brže od lakova pripremljenih od smola otopljenih u ulju.) i lakše se uklanjaju sa slike od uljnih lakova.. Također su se koristili i kao slikarski lakovi.. 126 Terpentinsko ulje (u tekstu . Jaka polarna otapala otapaju i boju ispod laka i oštećuju sliku.. Otapala koja su po sastavu ugljikovodici (nepolarna otapala) ne otapaju šelak. ) 7. Za lakiranje lakovima od prirodnih smola (mastiks i damar) potrebno je sliku zagrijavati jedan do dva sata na suncu ili kraj nekog drugog izvora topline da ispari vlaga iz nje. a ako treba. toluen.. Sušenjem ulje postaje polarnije zbog procesa sušenja oksidacijom s kisikom iz zraka i povećanja sadržaja kisika u osušenom sloju ulja. kao i drugih materijala. pa su za uklanjanje laka potrebna jača polarna otapala. Terpenski ugljikovodici su polimeri izoprena C5H8 od kojeg je izgrađena i prirodna guma... petroleju. Kod nanošenja kistom. tetraklormetan itd. Lak se nanosi kistom i prskalicom. Fluorescencija se gubi kad je lak uklonjen. aromatski ugljikovodici (benzen.... kao polarno otapalo otapa šelak koji je polaran....3% -olovo acetat.60% Smole doprinose većoj čvrstoći filma. Svi potezi kista pri nanošenju mat laka moraju biti u istom smjeru kako bi se postigao jednolični sjaj. Prirodne smole.. voskove) i razrjeđuju premaze. stoljeću uljni lakovi se počinju razrjeđivati terpentinom. aceton. Sastojci uljnih lakova su: 125 .... . Samo se suha slika smije lakirati. koji su polarni. To je moguće upotrebom UV lampe.. smanjuje reverzibilnost. uključujući i metale.1. dugolančane strukture (vidi str.. terpentinu. Uljni lakovi Do upotrebe sintetičkih materijala u 40-im i 50-im godinama 20.15% -terpentinsko ulje. koji se tako omekšan može pažljivo uklanjati..15% -olovo oksid (PbO). ali im je zajedničko da se sastoje od spojeva poznatih kao terpeni s formulom C10H16. 17. koja neće oštetiti sloj boje ispod. Stari lakovi (ne svježi) žućkaste boje jako fluoresciraju.

visoko isparljiva otapala isparavaju između prskalice i površine i povećavaju viskoznost laka. Ako je voda netopljiva u otopini. esteri. a crveno je označen parametar smjese Ako se otapalu dodaju kisele ili lužnate komponente. topiva svojstva mješavine ne mogu se procijeniti.8. Voda na oba kraja molekule može činiti vodikovu vezu s drugim molekulama pa ima još više vrelište. Lakovi za nanošenje kistom imat će veći udio nisko isparljivih otapala (visokog vrelišta) da bi mogli biti tekući kroz duži period potreban za nanošenje.8. vremenom se osmoljava zbog oksidacije i polimerizacije i povećava ireverzibilnost laka.voskovi. Kod polarnih otapala postoje i dodatna elektrostatska privlačenja zbog nejednake raspodjele elektronskog naboja i stvaranja dipola. Teas je razvio trostrani dijagram parametara topljivosti koji prikazuje odnos parcijalnih intermolekularnih privlačnih sila u vezivima i otapalima.Osim kloriranih ugljikovidika. Tablica 16. zbog povezivanja molekula vodikovom vezom imaju viša vrelišta od ugljikovodika približno iste relativne molekulske mase. otapala velike polarnosti (alkoholi) U tablici 1. ksilen. White spirit je nepolarno otapalo pa najmanje oštećuje uljenu boju prilikom nanošenja i uklanjanja laka. Alkoholi i jače polarna otapala uglavnom se ne koriste jer mogu djelovati na sloj boje.3 . voskove i ostale komponente koje se koriste u proizvodnji lakova. Upravo zato terpentin se u proizvodnji lakova zamjenjuje white spiritom. Crveno.smole. polarnih dipolnih sila i vodikovih veza u parametru topljivosti otapala Parametri topljivosti najvažnijih otapala fd fp fh White spirit 90 4 6 Terpentin 77 18 5 Etilbenzen 87 3 10 Ksilen 83 5 12 129 Toluen 80 7 13 Etil acetat 51 18 31 Benzen 78 8 14 Diaceton alkohol 45 24 31 Kloroform 67 11 22 Trikloretilen 68 12 20 Metilenklorid 62 26 12 Cikloheksanon 55 28 17 Aceton 47 32 21 Izoproplil alkohol 41 18 41 Dimetilformamid 41 32 27 Etanol 36 18 46 Metanol 30 22 48 Voda 18 28 54 Što je otapalo bliže mediju veća je vjerojatnost da će otopiti medij. s disperznim i polarnim silama između molekula) i c) metanola (između molekula djeluju disperzne.19) Odabiranje otapala za pripremu lakova ovisi i o metodi aplikacije.7. kao i točke koje odgovaraju svakom otapalu ili smjesi otapala koje mogu otopiti određena veziva.etanol2. Parametri topljivisti mješavine otapala mogu se naći grafički i računski. Otapalo iz premaza obično brzo isparava. otapala srednje polarnosti (klorirani ugljikovodici. Zeleno. Zaostali terpentin.4 (ksilen-0. a uzrokuje postepeno skupljanje i promjene u svojstvima kroz određeni period. što utječe na kvalitetu filma laka. eter-alkoholi) 3. kao nezasićeni spoj. Ovisno o udjelu otapala u smjesi na spojenoj liniji se pronađe točka koja odgovara parametru smjese. Što je vrelište niže. Žuto. polarne i vodikove veze zbog kojih su molekule asocirane).proteini. Zato alkoholi. koje ovisi o relativnoj molekulskoj masi i silama među molekulama.2 ) b. teški benzini (mineralni razrjeđivači). Isparavanjem se troši toplina što snižava temperaturu otopine uzrokujući kondenzaciju vlage iz zraka. polarne dipolne sile (fp) i vodikove veze (fh). Kod nanošenja laka prskanjem. boja i medija. Ovisno o tipu veze između molekula otapala.4. razlikuju se nepolarna otapala kod kojih između molekula postoje samo slabe međumolekularne Londonove privlačne sile. Toluen s parametrom topljivosti 8.2.5 9 20.5-0. toluen. jako bubriti uljeni premaz. 90-4-6 je prikazan White spirit Položaj otapala u trostranom diagramu 17.6 ili etanol na drugoj strani s parametrom topljivosti 12. ketoni. pokazivat će znatno manji efekt bubrenja uljene boje. kao što su: napon para. kao nepolarne disperzne sile (fd).3. a ne laki benzin koji brzo isparava. 1 Udio nepolarnih disperznih sila. Prema brzini isparavanja otapala se dijele na: a. Ako je kondenzirana voda topljiva u otopini ili se u njoj otapaju sastojci smole. 128 Slika 16. Smjese otapala koje se koriste za uklanjanje lakova: Toluen + izopropanol 50 + 50 ml Izooktan + etanol + dietil eter 80 + 20 + 10 ml Smjese otapala za uklanjanje uljnih premaza: Izopropanol + amonijak + voda 90 + 10 + 10 ml Dimetilformamid + toluen 25 + 75 ml Dimetilformamid + etil-acetat 50 +50 ml Premazi na bazi proteina mogu se ukloniti: Diklormetan + etilen formijat + mravlja kiselina 50 + 50 + 2 ml 131 Trostrani dijagram: Plavo.3 ili metilen klorid s parametrom topljivosti 9.5 (dietileter-11. Podjela otapala prema polarnosti Prema polarnosti otapala se mogu podijeliti u tri grupe. prikazan je udio u parametru topljivosti svake od tri komponente međumolekularnih sila za različita otapala. 130 Grafičko određivanje parametra smjese white spirita i izopropanola u omjerima 50 :50 Narančasto je ws. čak i više godina. Prezentira zbroj privlačnih sila. polisaharidi. disperzne sile). kondenzirat će se na površini uzrokujući zamućenost i smanjenje sjaja. Parametri mješavine otapala nalaze se tako da se parametri svakog sastojka pomnože njegovom koncentracijom u mješavini.4. zeleno izoprop. aceton-7. niskoisparljiva otapala < 0. b) klormetana (dipolna molekula s dodatnim elektrostatskim privlačenjima. Na primjer.5 Zbroj parametara smjese: 65. Parametari topljivosti smjese izračunaju se na sljedeći način: fd fp fh white spirit 90 4 6 izopropanol 41 18 41 Parametri pomnoženi koncentracijama: white spirit (50%) 90 x 50 / 100 4 x 50 / 100 6 x 50 / 100 izopropanol (50%) 41 x 50 / 100 18 x 50 / 100 41 x 50 / 100 white spirit (50%) 45 2 3 izopropanol (50%) 20.5 11 23. metanol 4. Potpuno uklanjanje male količine otapala iz suhog filma je teško. Na slici 16.46 ) c. kao white spirit s parametrom topljivosti 7. srednjeisparljiva otapala 1. Ove grupe otapala otapaju sva ulja. U ovom dijagramu mogu se naći područja koja odgovaraju različitim medijima. nepolarna otapala ( terpentin. pojavit će se cvjetanje ili rumenilo u premazu. parametar topljivosti osušenih premaza uljene boje je 9.1 prikazane su sile između molekula: a) metana (nepolarna molekula simetrične građe s disperznim silama između molekula. ugljikovodici: alifatski (white spirit) i aromatski) 2. 1 Sile između molekula Najčešće korištena otapala za pripremu lakova se prema polarnosti dijele na: 1.75. Vrelište aproksimativno daje uvid u brzinu isparavanja otapala. otapalo obično brže isparava.27. već se moraju uzeti u obzir moguće kemijske reakcije vodikovih ili hidroksidnih iona.4 ( voda 0. Nisko vrelište otapala rezultat je slabih veza među molekulama i male relativne molekulske mase otapala.3. sva ostala otapala su zapaljiva. Fizikalna svojstva otapala 132 Za svako otapalo karakteristično je vrelište.5 U trostranom dijagramu ova mješavina otapala je smještena u području smola zbog čega će bubriti i otapati smolne premaze. prisustvo otopljene tvari itd. Najčešća otapala za lakiranje slika su: terpentinsko ulje. rezultati se zbroje i u dijagramu trebaju biti u području odgovarajućeg veziva. Otapala s većom razlikom parametra topljivosti. visokoisparljiva otapala >1.osušena ulja Narančasto. kao i ireverzibilnost laka. nerazgranate molekule otapala lakše prolaze između molekula polimera (smola) od kojih je lak pripremljen. 17. kao kloroform čiji je parametar topljivosti 9. Linearne. toluen i dietil benzen. Kao primjer uzeta je smjesa otapala koja se sastoji od 50% white spirita i 50% izopropanola.9. izopropilni alkohol-2.metilen klorid 6. zbog manje brzine isparavanja koristi se teški benzin (white spirit). butanol-0.5 pa će otapala čiji je parametar topljivosti u ovim granicama ili blizu njih.3. smole. U pripremi lakova. Parametar topljivosti (d ) je mjera međumolekularnih privlačnih sila. Otapala kod kojih se između molekula stvaraju vodikove veze (kad je atom vodika direktno vezan na kisik ili dišik) najpolarnija su. Brzina isparavanja ovisi o mnogim faktorima. Što su sile među molekulama otapala jače otapalo ima više vrelište. Grafički se parametar smjese otapala nađe tako da se točke koje odgovaraju svakom otapalu spoje. Ostatak otapala može uzrokovati kemijsku nestabilnost u filmu. toplina isparavanja. odnosno gustoću kohezijske energije. kao i za razrjeđivanje premaza.2. white spirit-0. Brzina isparavanja otapala je važna kod upotrebe otapala u proizvodnji lakova i u konzervaciji kod čišćenja predmeta. . Miješanjem otapala mogu se dobiti smjese koje isparavaju ravnomjernije.9 je snažnije otapalo za uljene premaze od etanola i može ih više oštetiti.7.1.

gotovo bezbojni. Vrelište toluena je na 110 0C pa brže hlapi i zato se lak nanosi samo prskalicom. Mogu se. Alkoholi Alkohol se već davno koristio za pripremu alkoholnih lakova.3. Kako sporo hlapi pa produžava vrijeme penetrirenja. benzenom itd. Rektificirani terpentin je čista. ali se miješa s vodom i većinom organskih otapala.4 0. Teški benzini su kvalitetna zamjena za terpentin. nema vremena za djelovanje. Lak može malo porumenjeti jer zbog prebrzog isparavanja otapala dolazi do hlađenja površine slike i kondenziranja vlage u filmu. Otrovan je. bubre smolu i otapaju je. Otapala s dipolnim karakterom zadržavaju se duže od otapala čije su molekule nepolarne. Dolazi na tržište najčešće kao white spirit. Ako se papir pogleda prema svjetlu terpentin ipak ostavlja sjajni trag. pa kod sušivih ulja ubrzava sušenje.Zato otapala čije molekule imaju razgranatu strukturu treba izbjegavati. Higroskopan je pa se često dodaje kao plastifikator hidrofilnim vezivima. Terpentin utječe na požućivanje laka (damar i mastiks lakova). essence de petrole.395 0. Denaturirani alkohol je onečišćen piridinom. etanolom i raznim organskim otapalima. 2 Viskoznosti za neke tekućine pri različitim temperaturama 133 VISKOZNOST h /mPa s TEKUĆINA 0 oC 20 oC 50 oC voda 1. lak će duže vremena biti ljepljiv za prašinu. mineral spirit (mineralni špirit). Teži naftni destilati od teških benzina su petroleji.75 0.005 0. Stajanjem terpentin oksidira i osmoljava se. Istraživanja su pokazala da.550 aceton 0. Snaga otapanja im je nešto manja nego kod terpentina jer su manje polarni ( npr. izopropilni alkohol (2-propanol) ima vrelište na 82 0C. metilbenzen) Izvrsno je otapalo. pa se koristi za pripremu slikarskih medija i lakova. koje im izazivaju glavobolju.246 benzen 0. Miješa se s vodom. b) Ostali mineralni razrjeđivači Brže hlapljivi benzini od teških benzina dolaze na tržište pod nazivom VM & P spirit (engl. npr. dakle. meta i para-ksilena. Na osušeni sloj laka djeluje isto kao etilni alkohol. Upravo zato je p-ksilen bolji od toluena. smolne lakove i linoksin (osušeno laneno ulje). Manje je otrovan. acetonom. bolje i dublje prodiru u mikroskopske pore boje od terpentina. Jedinica viskoznosti je Paskal sekunda (Pa s).322 0. Na većim formatima lak je bolje nanositi prskalicom. Nepolarno je otapalo. Tablica 16. Viskoznost otopine raste s porastom koncentracije. bitumen itd. Polarnije je otapalo od white spirita. Nešto je slabije jakosti otapanja od toluena. Nije jako otrovan.(%) Vrelište( C0) Shellsol T (Shell) 100 _ _ 180-190 Shellsol B (Shell) 89 11 _ 140-160 White spirit (Esso) 81 3 16 180-200 Shellsol E (Shell) 15 3 82 160-185 Shellsol A (Shell) 1 _ 99 160-180 Ksilen (ksilol. što omogućuje bolje liveliranje laka i jači sjaj. može se bez opasnosti koristiti za lakiranje slika. Bubrenje je preduvjet otapanju smola.M. Miješa se s vodom. ali samo ako se lak prska u tankom sloju. što je važno u posljednjem stadiju sušenja.& P nafta 118-139 470 12 94 3 3 Aromatski ugljikovodici Benzen 80 5. Pare su mu zapaljive. smatrati teže hlapljivim-teškim benzinima ili krajnje pročišćenim petrolejima. etanol ) bubre osušeni film uljene boje. Za razliku od mineralnih ulja.3-propantriol) je trovalentni alkohol. pa se bez opasnosti za bojeni sloj može koristiti za lakiranje slika. Na sljedećoj tabeli prikazana su neka industrijska mineralna otapala i njihov sastav: Komercijalni naziv Parafinski ugljikovodici (%) Nafteni (%) Aromatski uglj. metanol etanol Metanol (metilni alkohol) ima vrelište na 65 0C. iskrenja (0C) Parcijalni parametri toplj. dimetilbenzen) Ksilen dolazi kao smjesa orto. pa se može koristiti i kao dobar emulgator s otapalima koja se međusobno ne miješaju. essence minerale. Etanol (etilni alkohol) ima vrelište na 78 0C. Zbog toga se koristi kao sastavni dio mnogih slikarskih medija. rektificirani terpentin) Dobiva se destilacijom smole crnogoričnih vrsta drva (bor. sadrži često i aromatske ugljikovodike pa postaje nešto polarniji s jačom snagom otapanja. dok se viši alkoholi slabo ili nikako ne miješaju s vodom i rijetko se koriste u lakiranju. varnish makers and printers spirit). Alkoholi male relativne molekulske mase (metanol.910 0. Zato se čuva u dobro začepljenim.S) 4 80 7 13 Ksilen 138 0. Ne miješa se s ugljikovodicima. Mnogi ljudi su alergični na pare terpentina.58 100(N. koristi se s Paraloidom B-72 za konsolidaciju materijala. naročito ako se pretjera s acetonom. Najznačajnija otapala Terpetinsko ulje (terpentin. jače snage od mineralnih razrjeđivača i terpentina.789 1. Pri nanošenju kistom ostali bi vidljivi tragovi poteza kista. ili se dužim stajanjem laka terpentin osmolio. Kako brzo hlapi. otapa većinu mekih prirodnih smola. Vrelište mu je na 139 0C pa sporije hlapi i lak se može nanositi kistom. Pod relativno dužim djelovanjem acetona osušena uljena boja bubri. Oni su na granici između lakše hlapljivih benzina i petroleja. 136 Vrste i svojstva otapala: Naziv Vrelište (0C) Brzina isparavanja Viskoznost (mPa.63 100(S) 30 83 5 12 . Propilni alkohol (1-propanol) ima vrelište na 97 0C. do vrha napunjenim tamnim bocama. Mineralni razrjeđivači Pod tim nazivom se općenito podrazumijevaju destilati nafte.2. acetona. Destilira se na temperaturi između 130 i 1800 C. Ove primjese čine ga neupotrebljivim za piće i jačim otapalom. itd. relativne molekulske mase smole i viskoznošću otapala. miješaju se s vodom. Diaceton alkohol Diaceton alkohol je bezbojna tekućina s mirisom mente. potpuno prozirna tekućina. Dietilbenzen 135 Dietilbenzen je sporo hlapljivo otapalo. koji su teže hlapljivi i masniji. Po otrovnosti je sličan toluenu. brže ishlapljuju. posebno denaturirani alkoholi (denaturirani alkohol sadrži nećistoće zbog kojih je jače otapalo).0 1499. koja se suše samo isparavanjem. većinom organskih otapala i ulja. Aceton (dimetil keton. a damar otapaju potpuno). Taj sjaj je smolasti ostatak. Brzo hlape pa se mogu koristiti za lakiranje slika bez opasnosti za bojeni sloj. Nešto je blaže otapalo od toluena i ksilena. Dobiva se višekratnom destilacijom. gdje počinje oksidacija i osmoljavanje. daleko jače od toluena.436 etanol 1. tutkalu. Ako se osmoljeni terpentin koristi za pripremu laka.3 0.780 1. Toluen (toluol. Alkoholi su relativno jaka otapala za uljenu boju i ostarjele lak filmove. Smole u otapalima formiraju viskozne otopine. Osim alifatskih ugljikovodika. Nečisti su i masni za korištenje u slikarstvu. voskove. Kako brzo isparava i nije prejako otapalo. fd fp fh Alifatski ugljikovodici Mineralni špiriti 150-196 0. iako je lak suh na dodir i prašinu za manje od jednog sata. Terpentin je izbačen iz najboljih restauratorskih radionica u svijetu jer se zbog oksidacije osmoljava i utječe na diskoloraciju premaza.190 0.701 glicerol 12 000. metanolom. Terpentin razrjeđuje sva biljna ulja koja se koriste u slikarstvu.s) Toksičnost (ppm) Temp. bez primjesa aromatskih ugljikovodika. Vrelište mu je na 182 0C. Hlapljivi su bez ostatka. ne osmoljavaju se. Polarno je otapalo. Dobro otapalo omogućuje dobro razlijevanje (liveliranje) laka i kod visoke koncentracije smole. Glicerol (1. Manje su otrovni od terpentina. Može se dodavati otapalima koja brzo hlape da bi se omogućilo bolje liveliranje i penetriranje laka. terpentin se suši i oksidacijom. ne otapaju mastiks. Posebno su značajni oni s vrelištem između 140 i 200 0C. čime se uklanjaju ostaci smole. Bezopasan je za zdravlje ako se prostorija dobro provjetrava. Otapa mnoge smole. niske viskoznosti.19 500 41 90 4 6 Bezmirisni mineralni špiriti 92-127 21 98 1 1 V. jela) kao tekući destilat. sangajol ili test benzin. propanon) Aceton je bezbojna tekućina s vrelištem na 56 0C. ostaci otapala ostaju zadržani u laku i više od mjesec dana. a) Teški benzin ( white spirit) 134 Teški benzin je najpoznatiji mineralni razrjeđivač. a nekima i kožne alergije. Osušene premaze lanenog ulja (linoksin) ne bubri niti otapa. otrovnost mu je slična. Za slikarske i restauratorske svrhe mineralni razrjeđivači moraju biti potpuno pročišćeni.65 10(C) -11 78 8 14 Toluen 110 2. butilni alkohol (1-butanol) ima vrelište na 117 0C.0 17. kao i retuš medija. Danas se u restauraciji i slikarstvu sve više zamjenjuje s mineralnim razrjeđivačima (white spirit). bjelanjku. za razliku od većine drugih otapala. biljnim gumama (gumiarabika).3. Koristi se za usporavanje sušenja filma Paraloid B72.650 0. Otapala male molekularne težine brže penetriraju. osobito ako se ne radi sa svježim terpentinom. Kapnut na list papira mora ishlapiti za desetak minuta bez ikakvog ostatka.

i smolni sapuni imaju veliki značaj. Zapaljivost otapala procjenjuje se točkom iskrenja otapala. Opasnost otapala najbolje se procijenjuje prema maksimalno dozvoljenoj koncentraciji u zraku. Omekšava u ustima. 17. U ranijim stoljećima venecijanski terpentin se koristio kao sastojak laka uz smole ili sušiva ulja. Može se posvijetliti ako se izloži velikoj količini svjetlosti (fotooksidacija). toluenu. U slikarstvu se koristi isključivo mastiks s grčkog otoka Kios.68 100 15 87 3 10 Terpeni Terpentin 150-180 100(N) >32 77 18 5 Klorirana otapala Diklormetan (metilenklorid) 40 6. Prirodne smole se često esterificiraju zbog prisustva smolnih kiselina.0 18 28 54 Većina otapala je toksična i zato se treba pridržavati mjera opreza pri radu s otapalima. Damar je po površini prekriven lakim bjeličastim prahom.2. Smolni esteri imaju široku primjenu kao dodaci modificiranim smolama zbog poboljšanja kvalitete.C. Damar lak je nekada zamućen. ali nikada ne postaje netopljiv. Rjeđe se koriste smole drveća koje je duže vremena mrtvo.25 400 (N) -40 64 13 23 2-Etoksietanol 135 0. kao kruti ostatak. Šelak se otapa u alkoholu i jačim organskim otapalima. benzinu. razne vrste balzama 17. Damar sadrži oko 10% damar voska koji se otapa samo u ugljikovodicima. To je recentna smola. 138 čišćenje slike – uklanjanje starog laka 17. Čisti apotekarski alkohol otapa sporije od alkohola kupljenog u trgovinama. 2-metoksietanolu. građena uglavnom od diterpena. Kao fiksativ se koristi 3%-tna otopina kolofonija u benzinu ili 8%-tna otopina kolofonija u špiritu (denaturiranom alkoholu).C) -4 51 18 31 n-Butil-acetat 126 1 0. Dobiva se destilacijom balzama terpentina.9 0. Najčešće se koristi za pripremu fiksativa.4. Sami balzami se ne mogu upotrijebiti kao lak jer dugo ostaju ljepljivi.5. kao što su kopal smole. krta smola.. kao što je aceton. transparentan. sandarak. Esterifikacijom smole smanjuje se kiselost smole. potpomognuto visokim indeksom refrakcije damara čini da pigmenti dobiju veće zasićenje boje.vrlo su skupe. Mastiks je mirišljava. Točka iskrenja je temperatura iznad koje se mješavina para otapala i zraka može zapaliti vatrom ili iskrom. vrlo je krta pa se ne koristi za lakiranje. koje se otapaju u uljima. žute. kopal i ambra.6 0. 139 17.57 50 (N. stoljeća. Damar Damar je recentna smola nekih vrsta stabala iz porodice Dipterocarpaceae iz jugoistočne Azije. a žive na grančicama nekih vrsta tropskog drveća u Istočnoj Indiji. Kolofonijski sapun je vezivo u lošijim vrstama papira. a povećava se temperatura omekšavanja. Najkvalitetnije vrste su Singapur oznake A i Batavija damar. Mastiks lakovi imaju tendenciju da mjestimično dobiju plavu maglicu.Etilbenzen 136 0.4.žvakanje). Nakon isparavanja vode oni postaju netopljivi u vodi pa služe kao vezivo. terpentinu i jačim organskim otapalima.7 5 (C) 37 39 22 39 Esteri Metil-acetat 57 6. zbog čega se je koristila kao neka vrsta gume za žvakanje pa je po tome i dobila naziv (masticatio. 17.4. I neke sintetske smole.4 400 (N. Fosilne smole. ksilenu. Zbog fotooksidacije ovako izblijeđeni lakovi krakeliraju i postaju teže reverzibilni. Mastiks zahtijeva polarnije otapalo od white spitita. mijenja mu se reverzibilnost. Na tržište dolazi u obliku grumenja različite žute i tamnosmeđe boje. alkoholima. premazi imaju i manju elastičnost.4 0. što može oštetiti sloj boje). Danas se ne koristi u proizvodnji lakova. neznatne žućkaste obojenosti.S) 12 38 17 45 Diaceton alkohol 168 50 65 45 24 31 Etilen glikol 198 5 60 Spojevi dušika Nitrometan 101 0. Mastiks 140 Mastiks je smola grmlja Pistacia lentiscus koje raste u mediteranskim zemljama. Zbog obojenosti i krtosti šelak se ne koristi za lakiranje slika.92 10(C.45 400(N. Mastiks žuti puno više i brže od damara i zato se sve manje koristi za restauratorske svrhe. kao što je ambra ili jantar.C) 68 12 20 Eteri Dietil-eter 35 11 0. zagrijanim uljima.S) 11 30 22 48 Etanol (Etil alkohol) 78 2. godine.57 10(N.42 200 (N) -1 53 30 17 Cikloheksanon 157 0. Kolofonij Kolofonij je recentna smola. Najpovoljniji alkohol za esterifikaciju je glicerol.4. Brzo omekšava na nižim temperaturama.4 12 1000 (N) 12 36 18 46 2-Propanol 82 2.4. Svijetložućkaste je boje . od kojih su jako značajne akrilne smole su esteri. Ova koncentracija izražava se u mg/m3 zraka ili dijelovima na milijun (parts per million=ppm).S) 58 41 32 27 Voda 100 0. Za politure se koristi otopina veće koncentracije (30 g šelaka u 100 ml alkohola-špirita). 17.8 0. Vremenom postaje netopljiv u alkoholu jer dolazi do umrežavanja molekula.iz drveća koje je mrtvo više stotina tisuća godina. Šelak Šelak je smola koju izlučeje vrsta insekata (Laccifer lacca) da bi zaštitili jaja.27 1.C) 67 12 21 Trikloretilen 87 4. SMOLE PRIRODNE SMOLE Smole se po porijeklu dijele na prirodne i sintetske. Koristi se kao fiksativ i za izolaciju podloga (8-10 %-tna otopina). Damar je topljiv u terpentinu (ali se terpentin sve manje koristi jer . što je važno zbog pigmenata osjetljivih na kiseline.51 1. Krtost damar premaza smanjuje se dodatkom sušivih ulja. Preradom se dobije šelak u listićima prozirne limun do rubin crvene boje.35 2. ali to povećava polarnost premaza. (Svaka molekula damara apsorbira oko dvije molekule kisika za vrijeme izlaganja UV zrakama i zato raste polarnost otapala potrebnih za otapanje laka. To je tvrda. Može se otopiti u piridinu. kanadski balzam su guste viskozne tekućine slične medu. mastiks je građen od triterpena.2 2.32 750 (N) -17 47 32 21 Metil-etil-keton (MEK) 80 4. Kad se otopina damara suši u prostoru velike relativne vlažnosti na površini laka se pojavljuje plava maglica od malih kristala amonijevog sulfata. topljiva u alkoholu. ali se mogu pripremiti s većim sadržajem smole. Posebno se mora paziti kod čišćenja slika kad su djelatnici izloženi dugotrajnijem djelovanju para otapala. To su svježe ili recentne smole.9 0. kolofonij se može esterificirati ili prevesti u smolni sapun.61 200(N. Balzami Balzami. Osušeni premazi sandaraka su krti i starenjem tamne.4. odnosno graničnom pragu (threshold limit values= TLV) koji je dozvoljen zdravstvenim normama. Ovo svojstvo damara. Ambra je vrlo stara fosilna smola. Zbog male relativne molekulske mase. Kao i damar smola. Sandarak smola u starijim recepturama često zamjenjuje ambru. Na prijelomu je čist. Bijeli šelak dobiven bijeljenjem manje je elastičan od prirodnog šelaka. Otapa se u alkoholu. žućenje i osjetljivost na vodu. Esterifikacija je reakcija između kiselina i alkohola. Kao lak smola prvi put je upotrijebljena oko 1829. Zbog fotooksidacije i apsorpcije kisika premazi postaju starenjem polarniji i zahtijevaju jača otapala za uklanjanje. Oznaka N u tablici otapala znači da otapalo djeluje narkotički. što je bilo poznato još u povijesti slikarstva. Kao što se ulja i voskovi pomoću lužnatog sredstva mogu saponificirati da bi se mogli miješati s vodom. a osušeni premaz nema dovoljnu elastičnost. manjeg okruglastog ili suzastog zrna. Prema transportnim pravilima sve tekućine s točkom iskrenja ispod 500C su potencijalno opasne. a spadaju u grupu recentno-fosilnih smola. Mala molekularna težina damara omogućuje i kod većeg sadržaja smole u laku dobro liveliranje laka u odnosu na sintetske smole koje imaju veliku molekularnu težinu. Mutnost se može izbistriti malim dodatkom metanola ili acetona. male fleksibilnosti (fleksibilnija je od ketonskih smola koje danas zamjenjuju damar). a veća upotreba damar lakova počinje petnaestak godina kasnije.1 50 (S) 42 42 20 38 2-Metoksietanol 125 0. ali je osušeni premaz bistar. Tragovi otapala zaostaju u damar laku i do šest mjeseci i za to vrijeme povećava se postepeno tvrdoća i krtost laka. Zbog prisustva abietinske kiseline. Zbog male relativne molekulske mase.4. C je oznaka za kronično djelovanje uključujući i kancerogeno. Topljiv je u terpentinu. S je oznaka za apsorpciju preko kože. Damar s vremenom žuti zbog termooksidacije. kao venecijanski terpentin.1 0.3. dosta krta smola.73 150 25 60 13 17 Ketoni Aceton 56 7. Brza oksidacija smole uzrokuje gubitak sjaja. a da imaju povoljnu viskoznost za nanošenje premaza.43 100(N) 59 21 20 137 Kloroform 61 0. Većina prirodnih smola koje se koriste u slikarstvu su lučevine (eksudati) živog drveća.2 25 (N) 43 55 28 17 Alkoholi Metanol (Metil alkohol) 65 4. prava ambra je dosta skupa i malo je danas korištena no postoji trend obnavljanja upotrebe ambre za pripremu brzosušivih medija za uljene boje i za lakove.. S alkalijama daje šelakov sapun. strazburški terpentin. Otapala čiji je TLV manji od 200 ppm treba izbjegavati ili koristiti s odgovarajućim oprezom.25 2. Kad je dodan u malim količinama poboljšava plastičnost materijala. Najraniji podaci o upotrebi damara kao slikarskog materijala potječu iz 18. Tg.1.66 100 36 40 47 13 Dimetilformamid 155 0.3 0.38 200 -10 45 36 19 Etil-acetat 77 4.

ali je najbolji lak za metale. pa se otapaju u blažim otapalima. Razrjeđuje se postepeno. Ketonska smola ima malu viskoznost. Damar s primjesom voska treba tjedne da bi očvrsnuo što povećava opasnost da se lijepi prašina. Damar se u slikarstvu koristi i kao sastojak medija. Prljavština se s voštanog laka može ukloniti pamukom blago navlaženim vodom u kojoj ima nekoliko kapi amonijaka.. Polibutil metakrilati su topljivi u white spiritu. otapalu i metodi aplikacije.7...osnovna lak otopina 18 ml . kao i za lakiranje pozlata. kao fiksativi i lakovi za dizajnerske boje. dietilbenzenu. Rukovanje i izgled ketonskih lakova su isto kao i kod damara. Smola ima malu molekularnu težinu što doprinosi njenoj krtosti koja se smanjuje dodatkom plastifikatora. bronci i cinku. 2-propanol 2045 iBMA 55 visoka white spirit. Damar lak će duže trajati ako se nanese u tankom sloju i ako se zaštiti od zraka. terpentinskom ulju.osnovna lak otopina 3 dijela 142 Sve svjetske tvornice slikarskog materijala danas proizvode gotove otopine ketonskih smola. visoki indeks refrakcije. Za postizanje jačeg intenziteta boja na slici može se dodati 10 % diaceton alkohola u razrijeđenu otopinu za rad. uroni u otapalo donjom polovinom zamotuljka i pričvrsti)..Cosmolloid vosak 80 H 7 g Vosak se otopi u zagrijanom white spiritu i dodaje se otopini laka uz mješanje dok se skoro ne ohladi. Dodavanjem voska u smolni lak. a za nanošenje prskalicom 7. U trgovinu dolazi kao gusta sirupasta 45%-tna otopina koja se prije upotrebe mora razrijediti. uz mućkanje boce. akrilna smola je polimetil akrilat). acetonu. s blago smanjenim intenzitetom boja. stabilan i trajan. Mnoge svjetske tvornice slikarskog materijala koriste spomenute smole. Lak koji je u direktnom kontaktu s bojenim slojem ima glavni utjecaj na zasićenje boja. Otapanje u ovim otapalima traje i nekoliko dana. Nije topljiv u mineralnim razrjeđivačima. Akrilat / metakrilat kopolimeri (Paraloid B-72 i B -48 ) Paraloid B-72 spada među najstabilnije smole koje se koriste za pripravu lakova za lakiranje slika. nego disperziraju. ovisno o aditivima. etanolu. Smolne otopine koje se dobiju otapanjem čvrstih smola u organskim otapalima 2. Najbolji je na bakru. Gotove disperzije (emulzije) akrilnih smola u vodi Od velikog broja akrilnih smola koje imaju razne primjene samo se neke od njih koriste za lakiranje slika.4.. ostaje lakše reverzibilan i pri nanošenju se lakše postiže jednoličnost sjaja. posebno B.4. stvara se čvrsti film koji može biti sjajni ili mat. ksilenu.white spirit 5 dijelova Potpuno ohlađena pasta nanosi se mekanim kistom tanko i jednolično koliko god se može. Akrilne smole Akrilne smole nastaju polimerizacijom estera akrilne kiseline i metakrilne kiseline. 2-propanol 2046 nBMA/iBMA 50/50 35 visoka white spirit. Nedostatak ketonskih lakova je u tome što su previše tvrdi i krti. 2-propanol B-72 (EMA/MA 70/30) 40 toluen Elvacite 2043 Du Pont EMA/? 65 niska toluen 2044 nBMA 15 visoka white spirit. pa zahtijevaju jaka polarna otapala za uklanjanje laka. Tablica 16. Može se čuvati kao suha smola (bijeli praškasti materijal) ili najbolje kao 30% otopina smole u mineralnom razrjeđivaču. Paraloid B-67 je poliizobutil-metakrilat s inhibitorom. zagađenja i vlage. diaceton alkoholu. Novi tip Paraloida B-72 je u obliku prozirnih kuglica bez mirisa. Emulzije se sastoje od sićušnih čestica akrilnih polimera (akrilne smole) koji se u vodi ne otapaju. a butil skupina -C4H7. Akrilne . zato se preporučuje nanošenje prskalicom. dodatkom vrlo malih količina otapala uz polagano miješanje da se ne stvore balunčići koji teško izlaze iz guste otopine. Otopina sadrži: . Za kist se može koristiti 12-20 %tna otopina. tako da B-67 spada u A klasu Fellerovog standarda. Paraloid B-48 N Ne koristi se kao lak za slike. Daje elastične lakove velike površinske tvrdoće i otpornosti na prašinu (Tg 400 C).67 za proizvodnju svojih lakova i emulzija. Ketonske smole Ketonske smole su kondenzacijski produkti cikloheksanona i/ili metil-cikloheksanona Oko šest cikloheksanon molekula povezano je u jednu molekulu. toluenu. agensu za matiranje. Akrilne lak emulzije se razlikuju od akrilnih lak otopina. Akrilne smole se koriste na dva načina: 1. fleksibilan je. 4 Svojstva komercijalnih akrilnih smola koje se koriste u konzervaciji Proizvod Proizvođač Sastav monomera Tg(0C) Mr Topljivost Paraloid B-44 Rohm & Haas MMA/? 60 toluen B-67 (iBMA) 50 white spirit. Najzgodnije je imati 30 % otopinu u toluenu ili ksilenu ( para-ksilen je najbolji). 1.6. 143 Lakovi mogu biti od mat do vrlo sjajnih. Vosak i prljavština se uvijek mogu ukloniti white spiritom bez djelovanja na smolni lak koji se nalazi ispod. koji jako usporava povezivanje molekularnih lanaca i gubitak reverzibilnosti. Zaštitni sloj Paraloida B72 daje dobru zaštitu ketonskim lakovima. (Zbog mogućih nečistoća smola se otapa na način da se izmrvi. Poli(alkil) akrilat Poli(alkil) metakrilat Ako je kao alkil skupina (-R) vezana metil skupina (CH3). Pravi se od: . Netopljiv je u mineralnim razrjeđivačima. Najčešće se za osnovnu otopinu damara pravi 33%-tna (m/v) otopina. Voštani završni sloj je jako dobra zaštita. Može se koristiti i kao fiksativ za crtež kad je otapalo benzin. mineralnim razrjeđivačima (white spirit). npr. 141 Voštani završni lak pravi se otapanjem u vodenoj kupelji (loncu s dvostrukim dnom) bijeljenog pčelinjeg voska i karnauba voska (ili tvrdog sintetskog voska umjesto pčelinjeg. Zbog male molekularne težine smole daju se dobro izlivelirati i dozvoljavaju veću koncentraciju otopljene smole. 2. Za nanošenje sprejem preporučuje se 11%-tna (m/v) otopina. koja se dobije razrijeđenjem 1 dijela osnovne otopine s 1 dijelom otapala. To je tvrda smola veće molekularne težine od mekih smola. toluenu. Čim voda ispari. Vosak u njoj ima više ulogu plastifikatora nego sredstva za matiranje). Viskoznost Paraloida B-67 je niža od viskoznosti Paralioda B-72 i zato kao finalni lak daje bolju liveliranost laka i jači intenzitet boja. Kao sredstvo za matiranje dodaje se mikrokristalični vosak . Paraloid B-72 je topljiv u relativno jakim otapalima koja mogu djelovati na lazure.odgovara određenim starim tempera slikama ili slikama oslikanim tutkalnim bojama. Starenjem gube elastičnost i oksidiraju. Teže se otapa u ksilenu. Cosmolloid 80 H ) u white spiritu: .pčelinjeg voska 1 dio . Akrilne emulzije se koriste za razrjeđivanje akrilnih boja. Ketonske smole se otapaju u white spiritu u koncentraciji između 40 i 50 % (osnovna lak otopina) Mat lak otopina . Razrijeđena mat lak otopina je samo blago mat. 17. Nakon jednosatnog sušenja polira se mekim kistom (ili baršunom ako se želi jači sjaj). propilnom alkoholu. Otapa se u toluenu. Za nanošenje kistom preporučuje se 16%-tna (m/v) otopina. Toplina ubrzava otapanje. mijenja se izgled (postaje mat) i smanjuje djelovanje voska kao najbolje barijere za vlagu i plinove. butil alkoholu. odnosno polimetil metakrilat). To je kopolimer metil-akrilata i etilmetakrilata. Sve polibutil-metakrilat smole spadaju u Fellerovu B klasu jer starenjem postaju teže reverzibilne. Pri povećanoj toplini prašina se može zalijepiti u voštani završni sloj. UMJETNE SMOLE 17. Počeo se proizvoditi pedesetih godina u obliku bijelih nepravilnih grudica blagog mirisa po akrilatu. djelomično u ksilenu. ksilenu. Prednost voska u laku je da i kad ostari. U posljednje vrijeme ketonski lakovi zamjenjuju damar lakove.. Lakove na bazi ketonskih smola smatraju svojim najboljim lakovima. acetonu. Jako dobro prianja..5-10%tna. Polibutil-metakrilati (Paraloid-67) Početkom tridesetih godina akrilne smole se počinju koristiti za lakiranje slika. Otapa se u toluenu. Otopina se može nanositi kistom (ako je otapalo teški benzin) ili prskalicom.mat lak otopine 1 dio . acetonu.zbog čega ima najbolje optičke karakteristike.. koja se dobije razrijeđenjem 1 dijela osnovne otopine s 2 dijela otapala (objašnjenje koncentracije vidi u dodatku na stranici 188). Etil skupina je -C2H5.karnauba voska 1/10 dijela . Polibutil akrilati su zbog dužeg bočnog lanca butil skupine manje polarni od polimetil akrilata.white spirit 150 ml .pojačava žućenje i smanjuje reverzibilnost laka starenjem). stavi u tkaninu. zaveže vrpcom. najbolje Paraloidom B-72 ili voštanim završnim slojem. 2propanol Plexigum P24 Rohm iBMA srednja M345 MMA srednja Plexisol P550 nBMA/? niska white spirit B782 144 3 . Blaga otopina damara u lako hlapljivom otapalu (white spirit) u koncentraciji najviše do 2% koristi se kao fiksativ. Njegova najčešća upotreba u restauriranju slika je konsolidacija boje koja otpada s metalnog nositelja. pa ovaj završni lak ne umanjuje zasićenost boja koje je postigao damar.

kao i obična veziva sa sušivim uljima. i to kao zamjena za prirodne smole (za lakiranje se koristi 20 – 40 %-tna otopina smole). i za EVA-u. etanolu i acetonu. U restauraciji se počinje koristiti kao lak od 1991. Regalrez na tržište dolazi u formi krutih bezbojnih prozirnih ljuskica i bijelog praška. Capon lakovi se sastoje od CN otopljene u u amil acetatu. Upotrebljena bez plastifikatora. što se može označiti u formuli /C6H7(OH)3/n. Imaju relativno malu relativnu molekulsku masu i niski Tg (oko sobne temperature). Otapaju se u ugljikovodicima (white spirit. smole. Čuva li se duži period u skladištu. uljni razrjeđivač itd). Modificirane silikonskim smolama (tzv. Početkom 1990. Prvo se koristio kao ugušćivač u taljivim ljepilima. Za otapanje zahtijevaju jača otapala (toluen je najslabije otapalo).emulzije se ne koriste za lakiranje umjetničkih slika jer su porozne i nisu kvalitetna zaštita. U oba slučaja treba dodati u razrijeđenu otopinu 15 % diaceton alkohola. Zbog brzog sušenja najčešće se nanose prskanjem. akrilati. a na tržište dolaze kao bezbojne prozirne kuglice kupolastog oblika (eng. etanolu i acetonu. Nitroceluloza se otapa u mnogim esterima i ketonima. Celulozni esteri Celuloza je polisaharid. 145 Esterifikacijom s nitratnom kiselinom dobiva se nitroceluloza (pravilan naziv je celulozni nitratCN). Za proizvodnju lakova za umjetničke svrhe još nisu dovoljno usavršene. Capon lakovi su poznati nitrocelulozni lakovi za metal. CA (acetilceluloza) koji se dobiva djelovanjem anhidrida octene kiseline na celulozu. kože itd. ali su se pokazali vrlo nestabilni pa se više ne koriste. ricinusovo itd. i Escorez je u početku bio korišten kao ugušćivač za razna ljepila. uz dodatak 5% plastifikatora. Za nanošenje kistom koristi se 16 %-tna otopina. zbog topljivosti u nepolarnim otapalima. Sušenje nekih tipova polumasnih alkidnih smola (45-50% ulja) može se malim povećanjem temperature znatno ubrzati pa se koriste kao veziva za lakiranje u industriji automobila. otporne na UV zračenje i atmosfersku oksidaciju. osobito pri nanošenju kistom. smjese toluena i cikloheksana (50/50).4. sojino. Polivinil acetatne smole u proizvodnji lakova i medija za restauraciju u slikarstvu koriste se od 1937.) ili masnim kiselinama. PMMA).4. što se koristi i za polivinil alkohole.. S metalnim oksidima. građena je od ostataka molekula glukoze. Kompatibilne su s uljenim bojama. . Elastičnije su pa manje krakeliraju i manje žute nego uljene boje. Imaju niski Tg i puno višu relativnu molekulsku masu od lakova mekih smola koji jače intenziviraju boju. Alkidne smole sušive na zraku modificirane su sušivim i polusušivim uljima (laneno. Proizvode se u Japanu.60%. Nitroceluloza starenjem žuti. što uzrokuje krtost materijala. terpentinu. ksilenu. Količina ulja može biti različita. te topljive u alifatskim i aromatskim ugljikovodicima. Na sobnoj temperaturi.10. Ugljikovodične smole 146 Ugljikovodične smole imaju izvanredne osobine. poznate su po statičkom elektricitetu kojim navlače prašinu na sebe. kamfor isparava. cink. Vezivo su mnogih ljepila kao što su Drvofiks (ljepilo za drvo) i Librokol (ljepilo za papir). što daje mogućnost velikog broja modificiranih alkidnih smola različitih svojstava. Polivinil acetati često se nazivaju PVA. Ova 100% hidrogenirana ugljikovodična smola se otapa u svim white spiritima. Polarnost sintetskih nisko-molekularnih smola starenjem se povećava kao poslijedica stvaranja vrsta koje sadrže ketonske i hidroksilne skupine te skupine karboksilne kiseline. djelovanjem kisika iz zraka uz prisustvo sikativa. metala. da uspori isparavanje otapala i omogući bolje liveliranje laka. 17. Testovi starenja pokazuju da je lak-film ove smole stabilan. PVAC emulzije su disperzije PVAC smole u vodi. pa se može koristiti kao među-lak kada se retuš izvodi bojama koje kao vezivo sadrže PVAc. osobito Perspex (polimetil-metakrilat.4. pod djelovanjem svjetla i kiselih nečistoća. sudeći prema osobinama slijedećih smola trebalo bi očekivati da će se vrlo brzo nametnuti kao logičan izbor. ali ipak manje od Arkona i Regalreza. pa film laka zahtjeva polarnija otapala za uklanjanje. C9 hidrogenirana ugljikovodična smola) Pripada skupini novijih nisko-molekularnih smolnih lakova. akrilnim i alkidnim slikama. godine. umrežavanje. Naziv alkidna smola dolazi od sastojaka (eng. pri čemu nastaju esteri. Nepolarne smole se ne otapaju u polarnim otapalima kao što su etanol i aceton jer ne sadrže karbonilne i hidroksilne skupine. No. koji ima otapalo koje neće djelovati na lak (najbolje B-72 otopljen u ksilenu). počinju se primjenjivati u restauraciji slika. a za sprej 10%-tna. toluenu. primjerice. Polivinil acetati (PVAC) Polivinil acetatna smola nastaje polimerizacijom vinil acetata. može se ukloniti da se preko PVAC laka nanese neki drugi lak visokog Tg. uz dodatak 5-8% vode da se otopina izbistri. Kako se potpuno otapa u alifatskim ugljikovodicima (dakle otapalima 147 koja ne sadrže aromate). Talens proizvodi “Decorfin” lak na bazi alkidnih smola. Te alkoholne hidroksilne skupine mogu reagirati s kiselinama. Neke akrilne emulzije. između ostalih.. Veći postotak ulja omogućuje bolje razlijevanje. Ranih 1990-ih Berger počinje testirati uporabu Escoreza kao smole za lakiranje. formira netopljivi gel.. stabilnosti i otpornosti. 17. Topljiv je u white spiritima. Priprema laka: PVAC se najčešće otapa u toluenu ili alkoholu. Arkon smole su razvijene za upotrebu kao ugušćivaći za ljepila koja lijepe pod pritiskom. Suše se. isparavanjem otapala. epoksidi i slično. Smola poboljšava otpornost na oksidaciju. Gustav Berger proizvodi retuš PVAC lak koji se razrjeđuje u etanolu koji je prikladan za gvaš i temperu.11. posebno kao kvalitetni lakovi . ali ne “jača” od. razgradnju i žućenje. Regalrez 1094 (kemijski naziv: hidrogenirani oligomer stirena i alfametil stirena. alcohols and acids). Kao plastifikatori koriste se i trifenil-fosfat i trifenil-ftalat. dolazi do oksidacije i hidrolize zbog čega se oslobađa nitratna kiselina. silikonizirane alkidne smole) pokazuju dobru trajnost i zadržavanje sjaja gotovih proizvoda. a ne otapa se u izo-propanolu. Kamfor odjeljuje molekule i omogućuje im klizanje jedne preko druge. no kako su jos nedovoljno testirane u praksi nismo ih naveli kao standardne smole za lakove u restauraciji. Sve su ove smole izrazito stabilne. godine. a premazi im često nisu potpuno bistri. male mol. u formi hidrogeniranog polistirena. Nitrocelulozni lakovi (nitro lakovi) počeli su se koristiti za lakiranje slika tridesetih godina ovog stoljeća. koji s vremenom žuti i odmah postaje nereverzibilan (netopljiv). Arkon P-90 (potpuno zasićen aliciklični ugljikovodik.. koristi se i celulozni acetat. Starenjem. Sve alkidne boje suše jednako brzo i brže od uljenih boja. Alkidne smole pokazale su se kao dobro vezivo i za slikarske boje. PVAC ima najniži indeks refrakcije od svih lakova za slike pa je zbog toga dobar za fiksativ. Osim celuloznog nitrata. Ova lak-otopina daje deblje premaze visokog sjaja. Na tržište ga plasira kao 30%-tnu otopinu u niskoaromatičnim ugljikovodicima. Alkidne smole Dobivaju se polikondenzacijom viševalentnih alkohola i dikarboksilnih kiselina. što je razlog da se iz prije korištenih olovnih tuba nije mogla kod dugog stajanja istisnuti. Paraloid B-72 i sl. Većinom su naknadno modificirane masnim kiselinama na koje se mogu vezati i druge molekule. suha smola formira velike grude. Dodatkom kamfora postaje elastičnija. Za lakiranje se obično koristi 25%-tna otopina smole. a od nedavno ulazi u upotrebu kao primarni sastojak Gamvar laka za slike. U industrijskoj su se proizvodnji koristile kao modifikatori sjaja u bojama i ugušćivaći u ljepilima. što ukazuje na to da ima niski Tg odnosno da je relativno meka (ne-krta) smola. Ne daju dovoljno briljantne lakove kad se koriste završni lakovi. Dobro zasićuje boje i može postići visok sjaj (nalik je mastiksu). trajnu elastičnost i otpornost na atmosferske utjecaje. Zbog dobre podnošljivosti s pigmentima koriste se za industrijske lakove i boje. osobito za izradu antikorozivnih temeljnih boja. Masne alkidne smole imaju više od 60% ulja. Escorez 5380 … je ciklo-alifatska ugljikovodična smola. U molekuli celuloze svaki ostatak glukoze sadrži tri slobodne hidroksilne skupine. bakar. Danas su alkidne smole jedna od najvažnijih grupa sintetskih veziva pa su po proizvodnji na prvom mjestu među sintetskim smolama. tvrd je i krt materijal.9. Nitrocelulozni lakovi i boje suše se fzikalnim putem. suncokretovo. Nije topljiv u polarnim otapalima: izopropilnom alkoholu. Monomerni dio polivinil acetata (PVAC-a) Prihvatljivost prašine zbog niskog Tg. 100% hidrogenirana ugljikovodična smola) također pripada skupini novijih niskomolekularnih smolnih lakova. domeshaped pellets). 17.4. 17. Kao i Arkon.8. kao što su olovo. povoljnog Tg-a itd. ksilenu i toluenu. terpentinu. Koristi se na uljenim. osobito kad je potrebno više fiksativa. mase . dopušta i nanošenje kistom. modificirane kamforom. kao 40 %-tna otopina. U polumasnim smolama količina ulja iznosi 45. Nitroceluloza je vezivo u lakovima i bojama koje se koriste za zaštitu drva.

2) Karnauba vosak.3. Grci i Rimljani ga također koriste kao vodonepromočivi materijal. Tali se na 82860C. što rezultira njegovom kemijskom stabilnošću i postojanošću. Temperatura taljenja starenjem ostaje konstantna i bila je jedna od značajnih karakteristika u ranim analizama muzejskih materijala.Tg raznih vrsta regalreza varira od smola tekućih na sobnoj temperaturi (Tg na -22 oC) do onih koje omekšavaju tek na 84 oC. Englezi proizvode Cosmolloid mikrokristalične voskove raznih stupnjeva tvrdoće. Stari recept izbjeljivanja voska je da se vosak rastali na vodenoj kupelji i rastaljen ukapava u posudu napunjenu zasićenom otopinom stipse. 17. 148 . 3.5. Po sastavu je smjesa masnih kiselina. Patvorina se može otkriti kad se vosak reže hladnim nožem. Starenjem postaju sve tvrđi.tališta su im na 80-1000C. relativno su transparentni. Mikrokristalični vosak je netopljiv u hladnim otapalima pa se koristi kao agens za matiranje. Bijel je. Poliranjem se molekule voska pokreću i mehanički slažu. poveća tvrdoću. 17. čime se postiže sjajna površina karakterističnog voštanog sjaja. koji se kupuje u trgovini. Vosak se vadi i danima izlaže rosi i suncu.5. Jedan stari način bijeljenja bez upotrebe kemijskih sredstava je da se vosak pretopi u vrlo tanak sloj i drži na suncu. osim kao manji dodatak. Mineralni voskovi Ekstrakcijom iz nafte dobivaju se: 1. Mogu biti dosta mekani . Porastom temperature raste mu topljivost i u drugim otapalima. biljne. Vrlo je otporan. Najpoznatija njegova upotreba je kao vezivo poznatih Fayumskih portreta u Egiptu iz rimskog perioda. Tvrdi su i tamni pa se ne koriste u lakiranju. dobiva se iz lišća brazilske palme Copernicia prunifera. ali postaje tvrđi. Za tu svrhu su najpogodniji karnauba vosak i tvrdi mikrokristalični voskovi. vrlo je sličan karnauba vosku. Zbog topljivosti koja raste zagrijavanjem. karnauba vosak 17. 17. Jako su otporni i elastični.tališta su im između 76 i 920C. Biljni voskovi 1) Kandelila vosak (kandila). Meka voštana pasta. kao što su terpentin. Ovim postupkom se vosak izbijeli.2 dijela pčelinjeg ili mikrokristaličnog voska . lužinama ili kiselinama. ali ima i tvrdih kao gips. sušiti i ponovo rastaliti. sjaju. Tališta su im na 52-570C. Posuda se trese da vosak u kapljicama padne na dno. Sastojci voska su u najvećoj mjeri zasićeni spojevi. stabilni i inertni. Vosak se koristi kao materijal za modeliranje i lijevanje. Najkvalitetniji pčelinji vosak je onaj od mladog saća u kojeg pčele još nisu stavile med. Topljivi su u masnim otapalima i svim otapalima koja se miješaju s uljem. kristaliziraju u većim kristalima od mikrokristaličnih voskova. alkohola. VRSTE VOSKOVA Voskovi se po porijeklu dijele na mineralne. Smjesa mikrokristaličnog i parafin voska pripremljena kao pasta u ugljikovodičnim otapalima preporučuje se za poliranje. Za lakiranje se najčešće koristi Cosmolloid 80 H. Pčelinji vosak je skup pa ga često miješaju s lojem. Sve nečistoće koje su bile u vosku padnu na dno ili se prilijepe odozdo i struganjem uklone.2. ali bez dodavanja stabilizatora postaje krt/krhak. Pčelinji vosak se sastoji od ugljikovodika s 25-35 atoma ugljika u molekuli. životinjske i sintetske polimer voskove. estera dugolančanih kiselina i viših alkohola ili smjese ovih spojeva. voskovi su iznimno kvalitetan materijal za površinsku zaštitu slika. za zaštitu i poliranje. Mikrokristalični voskovi. a sastoji se od: 100 g Cosmolloid 80H 25 g parafin vosak ili PE vosak 300 ml alifatskih ugljikovodika Tvrđa pasta može se dobiti zagrijavanjem zajedno: 90 g Cosmolloid 80H 30 g Ketonske smole 149 200 ml otapala Miješa se dok se smjesa ne ohladi. Starenjem vosak ne oksidira niti polimerizira. 2. dobiva se od esparto trave Stipa tenacissima. U starom Egiptu upotrebljavao se za lijepljenje. krtosti. kao sastojak slikarskih medija. Stari procesom fotokemijski izazvane autooksidacije. Postupak čišćenja se može ponoviti više puta. Kao voštane paste (vosak + otapalo -white spirit) koje slikari rado koriste. Kao dodatak smolnoj otopini gdje djeluju kao plastifikatori jer usporavaju hlapljenje otapala i produžuju vrijeme otvrdnjavanja laka. dobiva se iz trske Europhorbia cerifera koja raste uglavnom u Meksiku i Teksasu. Krti su. 150 Od prljavštine se vosak čisti tako da se u sitnim komadićima stavi u posudu s većom količinom vode i zagrijava na temperaturu ne višu od 700C dok se ne otopi.1 dio karnauba voska . Parafin voskovi. Nakon izbjeljivanja potrebno je vosak ispirati vodom. s voskom kao što je polietilenglikol. c) Ouricury vosak. vosak penetrira u materijal i ne može se potpuno ukloniti. Ekstrakcijom iz raznih vrsta ugljena. komponenta voštanosmolnih masa za dubliranje u restauraciji. sjaj. Nema . Voskove izgrađuju zasićeni spojevi što rezultira njihovom kemijskom stabilnošću. Cerezin voskovi -tališta si im na 44-770C.1.po sastavu su ugljikovodici parafinskog niza. 17. Talište mu je na 84-900C. Otapa se potpuno u kloroformu CHCl3 i tetraklormetanu CCl4. Predviđa se da će stabilizirani Regalrez biti jedan od najstabilnijih proizvoda u današnjoj konzervaciji (stabilniji je od Arkona). Zbog mogućih ostataka ovih sredstava može kasnije doći do oštećenja boje. Nešto su pokrivniji od parafinskih voskova i manje su sjajni. Punski vosak kojeg spominje Plinije bio je zapravo esparto vosak. Koristi se i kao sredstvo za izolaciju kalupa. sličan karnauba vosku. Nažalost. Osobine su im gotovo iste. Vosak je izvrsna zaštita za vlagu i plinove. Izgledom je sličan biljnim i životinjskim voskovima. Uglavnom se sastoje od visoko razgranatih ugljikovodika. pa sprječava upotrebu drugih materijala. Miješanjem voskova mogu se dobiti određena svojstva ovisno o potrebi. treseta i bitumena dobivaju se: 3. Vosak se koristi od najranijih vremena. Nepolaran je i ne prihvaća druge materijale koji su polarniji od njega. Vosak se također koristi i za zaštitu laka (iznad damar laka i njegovih sintetskih zamjena-ketonskih smola). ali se po osobinama razlikuje. kiselina. Imaju široku primjenu jer su vrlo otporni. Mikrokristalinični vosak se ne otapa u hladnim otapalima pa se koristi kao agens za matiranje u lakovima. white spirit itd. S voskom se malo smanjuje sjaj ketonskog laka i ujednačava sjaj slike.5 VOSKOVI Voskovi se sastoje od dugih lanaca ugljikovodika. Nakon hlađenja na površini se stvori voštana kora. Karnauba vosak se sastoji od triterpena i estera dugih lanaca alkohola i kiselina ( maksimalni broj atoma ugljika je 56). za površinsku zaštitu bojenih premaza i skulptura i u gradnji brodova. U konzervaciji se smatra da '' zatvara vrata za sve mogućnosti”. Čisti pčelinji vosak se lijepi samo za oštricu noža. Lak od karnauba voska je malo sjajniji od mikrokristaličnog voska.6 dijelova white spirita 4. 4. Vrlo je tvrd i dosta sjajan. kolofonijem ili parafinom.2 dijela white spirita Tvrda voštana pasta: . Razlikuju se po tvrdoći. Boja im također varira od svijetložute do vrlo tamne. estera i slobodnih kiselina kojih ima 12%. Starenjem ne žuti. zaštite i trajnosti. rosi. Montan voskovi. Vosak se koristi i kao sredstvo za matiranje. 2. Često se prodaje pod nazivom karnauba. otpornost.5. zraku jedan do dva mjeseca. Za lakiranje slika voskovi se koriste na sljedeće načine: 1. petroleju i drugim benzinskim frakcijama.imaju tališta od 60950C. Dobiva se iz palmi u Brazilu. e) Esparto vosak. mastan na dodir. boji itd. 2) Stearin se proizvodi hidrolizom uglavnom životinjskih masti i raznih ulja. smanji ljepljivost na prašinu i tendenciju da ih mraz kristalizira. Osim u white spiritu ovi voskovi se otapaju u terpentinu. izbijeljen je kemijskim putem. jake snage lijepljenja pa se koriste kao konsolidanti (učvršćuju krhke materijale). Zagrijavanjem na vodenoj kupelji otapanje je brže i potpunije. Dodaje se drugim voskovima da im povisi talište. d) Japan vosak luče stabla Rhus vernicifera na plodovima kao zelenkasti pramaz. Proizvodi se umjetno bijeljen jer su i najfinije vrste dosta tamne. koji se otapa u vodi. u impregnaciji krhkih materijala ili u tretmanu nabubrenog drva. ali nije toliko tvrd kao karnauba. Vosak se diperzira u laku laganim zagrijavanjem otopine. Žutosmeđe je boje. male jakosti. Proizvođači im danas dodaju čak do 80% parafina ili kolofonij da bi izgledali kao pčelinji vosak. 5. Bijeljeni pčelinji vosak. Za intenziviranje boje odgovoran je lak koji je u direktnom kontaktu s bojom.5. dok će se patvorina lijepiti sa strane.1 dio voska (mikrokristaličnog ili pčelinjeg) na vodenoj kupelji otopi se u . ljepljivosti. Voskovi životinjskog porijekla 1) Pčelinji vosak ima talište na oko 64oC. Ozokerit voskovi . Zbog većih molekularnih težina ugljikovodika.

......72. Apsorpcija takvih molekula otapala uzrokuje bubrenje materijala koji onda postaje fleksibilniji..metode slikanja i mterijali) 152 18.... Topljivi su u vodi.... Indeksi refrakcije veziva . Polietilen je slabo topljiv na sobnoj temperaturi. Ako su molekule u tekućini dugačke i razgranate teže se gibaju pa viskoznost raste..viskoznosti laka..52 ... Viskoznost je mjera za unutrašnje trenje. Što je relativna molekulska masa smole manja... uzrokuju bubrenje..5...... Paraloid B 72 će se bolje livelirati i intezivirati boje. .. ksilenu ili dietil benzenu...48 155 ..1. Izbor otapala je značajan jer otapala koja sporije hlape omogućuju bolje liveliranje i penetraciju laka. Kod ketonskih lakova i kod Paraloid B 72 mora se stati pije nego lak postane ljepljiv.. otapaju se u toluenu.1. veća je i tvrdoća filma. 18..vrlo tvrde lakove daju: damar i ketonske smole 154 18. Smanjivanje sjaja prilikom nanošenja laka kistom izvodi se brisanjem (otiranjem) laka kistom ili lupkajući ga dok se “steže”. ali krti. TOPLJIVOST Topljivost smole u određenom otapalu znači da se smola u njemu lako otapa i da daje bistru otopinu..16 Paraloid B 67......... u teškim benzinima (white spirit) . PVB=polivinil butiral Smola se može otapati u većem broju otapala.Hozo. Slika se zato ne natapa lakom u kojem ima malo smole (retuš lakovi sadrže manje smole)... sili rastezanja i tlačenja. Sve smole koje se koriste za proizvodnju lakova otapaju su u otapalima koja ne oštećuju osušene filmove boje... elastičnost i Tg.. čak po nekoliko mjeseci... Pri određenoj temperaturi i koncentraciji smole u laku.ketonska smola AW 2...... Neki lakovi su tvrdi. veća je viskoznost. u nitrorazrjeđivaču.... Otapa se zagrijavanjem (70oC) u ugljikovodicima i kloriranim otapalima.. pa će se lak bolje izlivelirati.. Paraloid B-72 otapa u toluenu (za lakove).6.. Slika 16. to je osobina otopine da bude u manjoj ili većoj mjeri tekuća u određenom otapalu pri danoj temperaturi... mastiks Dodatkom plastifikatora povečava se elastičnost laka..laneno ulje (svježe ).. Nanošenje kistom zahtijeva sporije hlapljiva otapala i daje jača zasićenja nego nanošenje prskanjem. Inertan je na mnoga organska otapala i vodene otopine kemikalija.. površina postaje mat.....daleko iznad sobne temperature PVAAYAC (polivinil acetatna smola)....... zbog ispiranja veziva između čestica pigmenta hrapavost je povećana... Metoda aplikacije..... osobito na tamnim. Paraloid B 72 ima manji indeks refrakcije od damara i ne daje dovoljno dubine i luminiscencije slici.. butilmetakrilati (Paraloidi B-67 i F-10) mogu se otopiti u otapalima najniže polarnosti..1...AV 2 (ketonska smola).. U manjim količinama može se dodati drugim voskovima......... Sjaj površine ovisi o njenoj glatkoći...1.Paraloidi B.. odjeljuju molekule jednu od druge i dovode do otapanja smole (slika 2). površinska tvrdoća.. Slični su parafinu i polietilen glikolima.. FIZIKALNA SVOJSTVA SMOLA I LAKOVA 18.daleko iznad sobne temperature . Stvorit će se mikroskopski ravnija (glađa) površina na lakiranoj slici... metodi aplikacije.....tvrde lakove daju: Paraloid B-67. Polietilen glikoli manje molekularne težine su tekućine poput glicerola.. Netopljivost znači da se smola u otapalu neće otopiti ili će se otopiti vrlo malo.. 3 Topljivost smola u otapalima Etanol Izopropanol Aceton 1.. -elastični su ........5... zbog male relativne molekulske mase i manje viskoznosti smola dozvoljavaju veći sadržaj smole u otopini i veću mobilnost molekula potrebnu za liveliranje laka. etil alkoholu. 1. popunjavanje mikroskopskih šupljina i na taj način jače zasićenje. 151 sintetski voskovi ...krti su . u restauriranju kožnih predmeta...4.. Za tekućine koje su relativno nepokretljive kaže se da su viskozne...polivinil acetatni lakovi ..... što je relativna molekulska masa veća.. Tg ( glass transition temperature) To je temperatura iznad koje smolni film prelazi iz tvrdog staklastog u manje tvrdo i malo ljepljivo (za prašinu) stanje.....1...... Tg / 0 C smola ...... Viskoznije smole mogu se bolje izlivelirati ako se koriste sporo hlapljiva otapala. ona će se zamutiti ili će se smola istaložiti.. Na ovaj način može se postići tanka i polusjajna površina. Što je Tg neke smole viši od sobne temperature..... Gubitak plastifikatora dovodi do krtosti materijala. Tvrdoća Lak mora biti tvrd jer štiti sliku od mehaničkog oštećenja...... Zbog niskog indeksa refrakcije polivinilacetatna smola malo mijenja zasićenost boje..To se događa kad su veze između polimernih molekula i molekula otapala jednake ili jače nego između polimernih molekula..... tabelarni prikaz voskova ( M..srednje elastični... PVAC=polivinil acetat.... nalikuju voskovima. Za određenu primjenu biraju se najpogodnija otapala...damar.. kao što je Paraloid B-72.... što će rezultirati jačim zasićenjem boja i jačim sjajem.... PEMA=polietil metakrilat...... Paraloid B-72 ...... .... a intenzitet boje je manji....... umrežavanju i razgradnji.... Podliježe fotooksidaciji.. veličini molekula otopljene smole.damar...... Pojednostavljeno.... EVA= etilen/vinil acetat kopolimer.Slikarstvo..467 Konačni izgled laka ovisi o izboru otapala.ketonski lakovi. Kod starih slika koje su često čišćene..... kao što su akrilne smole.. a to su otapala niske polarnosti. manja je i njena viskoznost... od smola s manjom relativnom molekulskom masom... Trikloretan Toluen White spirit Šelak Šelak PMMA Damar Damar Damar PVB Mastiks PEMA Mastiks Mastiks PBMA Mastiks Ketonske smole PBMA PEMA PMMA Ketonske smole PnBMA PVAC PBMA PEMA Paraloid B-67 CA PVAC PBMA CN Ketonske smole PVAC Pčelinji vosak EVA Pčelinji vosak i PE (zagrijani) Topljivi nylon >400C PE >82 0C PE>660C Objašnjenje: CA= celulozni acetat.... Smole s višim relativnim molekulskim masama tj... Indeks refrakcije Damar ima visoki indeks refrakcije pa će pigmenti dobiti veće zasićenje boje.. ali i u lakiranju..... Otapanjem moraju puknuti veze između molekula polimera (smole)...7. Za toplijeg vremena prašina će se lijepiti na lak kojeg je Tg smole manji od 30oC ... Na primjer. Zato glatko oslikane površine imaju intenzivnije boje.1. upotrebom dietilbenzena koji sporije isparava. Na hrapavim površinama dolazi do difuzne refleksije što smanjuje sjaj...........40 18.. Najviše se koriste u konzerviranju drva koje je stradalo od vode.......... 3 Proces otapanja smole....Paraloid B 72. Krtost ( elastičnost) Elastičnost je sposobnost laka da odolijeva stresu.. molekule otapala penetriraju između molekula smole.... Mala veličina molekula omogućuje kapilarnu penetraciju u film boje.57 . na površini se kondenzira vodena para u kojoj smola nije topljiva i film laka postaje zamućen.................. u acetonu ( kad se koristi kao konsolidant za kamen)... 2.... Ako može samo mala količina otapala penetrirati u polimer.... takva otapala djeluju kao plastifikatori.... PE=polietilen.... Tako se npr..... damar... Polivinilacetati također zahtijevaju jača otapala (obično se koristi toluen) .... daje mu glađu površinu..polivinil acetatna smola.. 18.50 Paraloid B 72. posnim ili ispranim mjestima....... Dugo djelovanje većine otapala nagriza vezivo u boji. nisu dovoljno elastični i pucaju...... Obično su napisana kraj smole najčešća i najbolja otapala. 17.. Sintetske tvari slične voskovima 1.....laneno ulje ostarjelo ...ljepljivosti.K............ koja je vezana uz izbor otapala može najviše utjecati na izgled laka.) Polietilen ( PE) voskovi su niskomolekularna vrsta polietilena....... CN=celulozni nitrat.. Viskoznost Viskoznost je otpor kojeg tekućina pruža gibanju susjednih slojeva.2.ketonski lakovi..536 . Relativna molekulska masa Općenito. Molekule otapala penetriraju u polimer.. Zbog male relativne molekulske mase njihovi lakovi su manje elastični od smola s velikom relativnom molekulskom masom... Metakrilati. PBMA=polibutil metakrilat.... smanjuje rasipanje svjetlosti i na taj način pojačava intenzitet boja..3. Upotrebom jako hlapljivih otapala hladi se površina laka i okolni zrak..4... Sposobnost zasićivanja (intenziviranja boje) Veliki sjaj slike i zasićenost boje nisu uvijek neophodni... Damar smola i njeni sintetski supstituenti-ketonske smole.. Nijedna smola ne zahtijeva otapalo jače polarnosti od toluena. 18.. Na slikanom sloju hrapavost uzrokuju čestice pigmenta koje strše iz površine boje.. zadržavaju tragove otapala duže.. dietil benzenu itd.1...... uzrokuju bubrenje i otapanje smole (b) 153 Tablica 16. Damar i mastiks i ketonski smole. 18... više će biti tekuća otopina smole koja ima malu viskoznost..... aditivima (plastifikatori i sredstva za matiranje).... Uglavnom se koristi u proizvodnji svijeća i u kozmetici..) Polietilen glikoli su polimeri etilen glikola.... Glatke površine su sjajne zbog refleksije.1.. viskoznije smole........ posebno kad im se želi smanjiti ljepljivost.. Niska viskoznost dozvoljava bolje liveliranje filma. Paraloid B67 .487 . Ako se mala količina takvog otapala doda gotovoj otopini smole. isto kao damar i njegove sintetske zamjene.

Završni film s blagim sjajem “kao ljuska od jaja” može se postići prskanjem dvaju tankih filmova laka tako da se drugi film naprska samo nekoliko minuta nakon prvog. najčešće kao privremeni lakovi od tutkala . Danas se najviše koriste mikrokristalični voskovi (Cosmolloid 80 H ) ili aerosol silica (SiO2 ) u malim količinama. Kemijski procesi Kemijski procesi koji dovode do promjena u strukturi su oksidacija koja može izazvati pucanje molekularnih lanaca (naročito sporednih lanaca). da ne žuti. C klasa. Na nekim predmetima i lijesu iz 1300. gumiarabike. Svjetlost. terpentin. Naročito su lazure osjetljive na otapala. šelak). . pne. Od lakova koji se danas koriste.st. Stabilizatori su dodaci koji poboljšavaju stabilnost laka i produžuju mu vijek trajanja. g. smola. Suši kroz 5-6 sati. lako topiv u alkoholu i bez oštećenja podloge. Na ljesovima iz 1000 g. tropska smola . atramentuma. Ovaj lak je vrlo otporan i imao je raznu upotrebu. De Mayerne daje više od 60 recepata. Radi se o izlučevini tzv.Nanošenjem prskalicom može se postići raspon od sjajnog do mat.st. strasburški terpentinski balzam otopljen u petroleju. Tako paraloid B-72 zadržava reverzibilnost i ostaje nepromijenjen 200 i više godina. Kini. Sprejanje pod većim tlakom. U Perziji. otopljenom u terpentinu ili petroleju. što uzrokuje krtost i sve težu topljivost. 'fornis' od sandaraka ( recentna smola od čempresa iz sjev. a ponovno otapanje laka lakšim. Povijesni pregled upotrebe lakova ( sažetak prema D. s jedne strane dok istovremeno se koriste i prozirni bezbojni lakovi. loše svojstvo joj je omekšavanje pod utj. Ovaj lak suši se i u vlažnoj atmosferi pri 20 ℅ (oksidacijom enzima) kao i na 200 ℅ (oksidacijom) . Stabilnost reverzibilnosti Ostarjeli lak mora biti reverzibilan. damar i ketonske smole ). U tu svrhu se koristi manji dodatak nekog nekrtog voska.laneno ulje .frankincese. ultraljubičaste zraka koje su energijom bogatije. vodeni lakovi. venecij. Zbog oksidacije primjesa u smolama dolazi do promjene boje. prvo rastali smolu pa ulij u vrelo ulje. Indiji a kasnije i u Japanu nalazimo na slične lakove. Plastifikatori su dodaci koji lak čine elastičnijim. navodi slijedeći vrlo komplicirani recept za lak: .72 i PVAC). mastiks.materijali kod kojih se zapaze promjene za manje od 20 godina (damar otopljen u terpentinu. Ketonske smole su njihove sintetske zamjene i žute daleko manje. ali nedostatak mu je nereverzibilnost i tamni ton. s veće udaljenosti. 158 Nadalje. Stari. Teophilus spominje tzv. prije Krista pa ipak do 18. Paraloid B 72 i PVAC smole ne žute.). Dolazi u Evropu. ol. prvi put se spominje Benzoj. Leonardo dodaje sjeme gorušice (senf?) u lak. Lak stabla. Stabilnost boje znači da film laka ostaje bistar i bezbojan. 19. Nađen je lak od mastiksa u ulju. Zanimljivo je da je terpentin i petrolej poznat već 460 g. Rastale se i dodaju u vrelo ulje kao i sandarak. reverzibilnosti i strukturnoj stabilnosti klasificiraju po Felleru u klase: A klasa . sandarak. mastiks ven. U 18.korišteni su balzami stabala i smole rastaljene ulju. ).Dodatkom tung ulja (20%) smanjuje mu se krtost. aceton ili alkoholi koji u dužem kontaktu s bojenim slojem mogu uzrokovati otapanje sloja boje.vjerojatno se radi o prirodnom balzamu koji je vrlo vruć nanesen na boju. damar starenjem najjače požuti. neku vrstu tamnijeg laka kojim postiže izvanredne efekte dubinskog svjetla. Materijali se po stabilnosti boje. i 17. Pretpostavlja se da je riječ o asfaltu ( fos. firnis. Vosak se može dodati u količini do 47% u odnosu na suhu smolu. Plinije spominje grčkog slikara Apellesa koji stavlja na svoje slike sloj tzv. npr. jako tamni ali manje od kolofonija. bjelanjka i guma. koje manje žuti. topline.cvijet topole .sandarak ili još bolje jantar . 159 Tzv. naziv za lak . na suncu. Sredstva za matiranje dodaju se lakovima da bi se smanjio sjaj.galban. 157 jos jedan primjer tamnjenja laka i očišćene površine 18. koje ostaje duže u kontaktu sa slojem boje i može otapati vezivo bojenog sloja. alkohol i petrolej. a time i zasićenost boja. najbolje mikrokristaličnog. st.kuhaj pola sata 16. posebno u restauratorskoj struci. Africi – Berenice. a nanosio se i u do 60 slojeva ( u Japanskoj umj. oštećuju lakove. Mora zadržati sposobnost otapanja u otapalima s kojima je bio pripremljen (blaga otapala koja neće oštetiti sloj boje kod eventualnog uklanjanja laka prilikom restauracije slike). U mediju za slikanje lazura. što dovodi do slabljenje laka. obilježava pomodnost imitiranja starih majstora i upotreba toniranih tamnih lakova radi stvaranja patine. Sandarak sliči na mastiks ali je crvenkast. uljni lakovi zbog gustoće morali su se nanositi zagrijani.Od 16. Vosak usporava stvrdnjavanje laka jer usporava hlapljenje otapala. nastruganog olova(! ukuha se ili ostavi u laku ). – 15. ali daje manje čvrst i manje otporan film. a time se postiže i veća prozirnost i dubina lazura. balzam jele tj.guma badema . uglavnom se koristio mastiks ili sandarak rastaljen u lan.smola jele i ariša .. s bržim pomicanjem prskalice i otapalima koja brzo hlape daje više mat izgled slike i manji intenzitet boja. Lakovi postaju žuti. ulju sa dodacima kolofonija. Dakle. koristi se i lavandino ulje. B klasa.. Posebno je zanimljiv čuveni kineski lak koji se koristi već oko 1100. U lakovima se koriste samo bezbojna sredstva.dugo drži otapalo pa je ljepljiv za prašinu i loše djeluje na sloj boje ispod laka zbog prisustva otapala. mekše lak smole ili mali dodatak ulja (najčešće i najbolje makovog ili ugušćenog lanenog).ovaj način je bolji 'fornis' se miješa i tuče dok se postupno hladi. perzijska smola . terpentin.materijali koji zadržavaju sve svoje osobine duže od 100 godina (Paraloid B. lakše se polira.st. Lucca manuscript iz 8. koja štete sloju boje. 18. pne. ili povezivanje molekularnih lanaca umrežavanjem. Afrike ili borovice iunisperus ) i dva načina pripreme: 1. bijele ili žute ( sikativno djel. tamna smola sa Sumatre otopljena u alkoholu. 3. nađen je lak sa malim dodatkom voska. st. g. lazure su često vrlo osjetljive na otapalo koje se koristi za skidanje laka pa treba koristiti samo blaža otapala koja ne oštećuju boju. raste upotreba terpentina u slikanju i lakiranju. Kad se za matiranje koristi prirodni pčelinji vosak.mirha.st uglavnom nailazimo na upotrebu uljenih lakova?! Plinije također spominje mastiks i terebint. diskoloracija i deformacija laka 156 2.8.mastiks . smola i ulje otapaju se skupa 2. česta upotreba bjelanjka kao privremenog laka. Armanini već u 3 od 5 recepata ne spominje ulje kao lak već smole i balzame u otapalima. guma trešnje i badema… 15. često je dio ulja zamijenjen lakom (damar ili mastiks) jer laneno ulje žuti.st uobičajen je dodatak otapala radi lakše razmazivosti laka. Aerosol silica se obično dodaje u količini 1-2% na količinu laka (maksimalno do 18% na ukupnu čvrstu tvar u laku). zbog čega ima nepoželjnu tendenciju prodiranja tj. Mastiks žuti brže i jače od damara i danas se zbog toga gotovo ne koristi. ksilen. širenja kroz slojeve slike kojima daje tamno smeđi ton) . često su utrljavani dlanom. posebno ako se kao otapalo koristi terpentin. Damar i mastiks starenjem rapidno oksidiraju i zahtijevaju za uklanjanje jača polarna otapala.st. U 16. Ukoliko se ne zamjeni svako tri tjedna postaje nereverzibilan. Bolonjski manuscript : -2 dijela junipera ( sandarak-iunisperus) -2 dijela ulja lana . zatim jantar i kopalne smole. smola iz Afrike ili Azije . posebno. Ime luke u sjev. Reverzibilnost laka je prvi uvjet kojega smola mora ispunjavati da bi se uopće mogla koristiti u slikarstvu i restauriranju. st. brzo tamni. i 19. meki-Manila i tvrdi fosilniZanzibar. i to sa smanjenim protokom laka. Mlaz laka koji u sitnim kapljicama lagano pada na površinu slike uzrokuje mat izgled. tvrdoća i smanjila ljepljivost na prašinu. navedimo samo dva primjera: lavandino ulje. Radi se o cedrovom ulju jer nije još bilo poznato laneno ulje. bjelanjak kao lak… Kolofonij. krt je Kopali : recentni. Umjesto dijela lanenog ulja u medij se često dodavalo makovo ulje. (ili mastiks) + par kapi ulja za jači sjaj i elastičnost Također se koriste i vodeni lakovi. često zamijenjen kombinacijom kopala i lanenog ulja sa dodatkom terpentina ( ili alkohola). st.Vokiću) Egipat.smola bora . zagrij na peći bez plamena ( da ne kipi! ) 12. st. orahovog ulja. kao što su toluen. 18. raznih balzama. pne.9. Djeluju kao inhibitori.lakovi su na bazi bjelanjka.trešnjina guma Sve smrvi u ulje. mješavina smolno-uljnih lakova i otapala. Stabilnost laka Stabilnost laka se očituje kroz tri faktora:1. kako bi se povisio Tg. vjerojatno skriva porijeklo riječi vernice = vernis. antioksidansi i UV apsorberi. Od 12.terp. treba mu dodati malo karnauba voska ili nekog drugog tvrdog voska.materijali koji zadržavaju sve svoje osobine 20-100 godina (butilmetakrilati.

Cosmoloid h80 tvrđi je od pčelinjeg voska pa u njemu ne ostaje trag prsta. tvar je slična vosku. Adhezija i kohezija bazirane su na vezama između molekula. U restauraciji i konzervaciji materijala ljepila moraju zadovoljavati posebne uvjete. Kad se voda prolije po masnom staklu stvarat će kuglice jer su privlačne sile u vodi veće. veličini (relativnoj molekulskoj masi) molekula koja ovisi o stupnju polimerizacije. polimetakrilne smole. ugljikovodične. Zbog napetosti površine svaka se površina nastoji izgraditi sa što manjim utroškom energije. no od 9. otapalima. Površinska napetost ljepila reducira se koliko je potrebno. Za postizanje dobre penetracije objekta poželjne su tekućine veće površinske napetosti i niske viskoznosti. Mora biti reverzibilno da bi zadržalo svojstvo uklanjanja bez oštećenja objekta. poliesterske smole. sređenim molekulama koje je karakteristično za kristalne tvari. Tekućine koje moče stijenke posude u kapilarnoj se cijevi dižu iznad razine tekućine u posudi u koju je cijev uronjena. st. pori ili pukotini Visina do koje tekućina penetrira u kapilarama određena je viskoznošću. a koristi se za ujednačavanje sjaja matiranih dijelova npr. dva dana prije nanošenja laka kako bi se smanjio stres stezanja laka. ne koriste se voštani lakovi. Dugolančani polimeri Linearni polimeri sastoje se od nitastih opruženih ili klupčastih molekula koje se istezanjem lako slažu. zatim ketonske. O veličini makromolekula ovise i svojstva sintetičkih tvari. Da bi ljepilo močilo površine na koje se nanosi. Polimerizacija je proces povezivanja velikog broja malih molekula . LJEPILA Lijepljenje je postupak povezivanja dva tijela uz uporabu ljepljivih materija. dubliranje 19. o stupnju umrežanosti. Jedno je rješenje ostavljanje tankog sloja homogenog laka koji će biti trajni a zatim stavljanje nehomogenog sloja koji će se restaurirati. Adiciona polimerizacija moguća je kod nezasićenih spojeva koji u molekuli imaju dvostruku kovalentnu vezu. obliku makromolekula. koja se tali na 760C. Ljepilo se nakon očvršćivanja treba što manje stezati. Važno je spomenuti i vosak koji je korišten za slikanje još u starom vijeku i antici( pa i za zidno slikanje!). može se nanijeti kao pasta od pčelinjeg voska sa dodatkom karnauba voska ili samo od cosmoloid h80 tj. poliuretanske smole itd. Za smanjenje površinske napetosti dodaju se tenzidi. Svojstva polimera ovise o nizu faktora: kemijskom sastavu makromolekula. ljepila na bazi bjelančevina životinjskog porijekla. U dvadesetom stoljeću od 30-ih godina počinje upotreba akrilnih i pvac smola. netopiv ni u rog. Sloj ljepila treba da je što tanji. jedna od najvažnijih prirodnih smola za lakove uz mastiks. do danas korišten. Najnovija ljepila proizvedena su sintetičkim putem procesom polimerizacije ( fenol formaldehidne smole.st. mikrokristaličnog voska. celulozni esteri. istisnuti zrak i druge apsorbirane materijale i penetrirati u materijal kojega lijepi. čija je površinska napetost relativno niska lako se razlijevaju i penetriraju u materijal veće površinske napetosti kojega spajaju ili učvršćuju. epoksi smole. Primjerice. Kopolimer etilena i vinil acetata poznato je ljepilo pod nazivom EVA. pa se viskoznost smanjuje. razrijedi se sa vodom ( s alkoholom 1:1 ) da bude elastičniji. POLIMERI Polimeri (grč. mora biti tekuće kako bi moglo močiti površinu. o sređenosti makromolekula. Polimeri nastaju adicionom i kondenzacionom polimerizacijom. a tali se tek na 1120C. Ljepilo bolje prijanja na hrapavu nego na glatku površinu jer je veća raspoloživa površina na kojoj ljepilo djeluje. Ljepilo mora močiti površinu materijala u kapilarama i dizati se u kapilari. o međumolekularnim silama. a ne sam objekt. Monomerima se doda mala količina inicijatora (na primjer.1 Odvajanje slojeva slike Ljepljenje je jedan od najstarijih načina spajanja. aldehidne. a ne koliko je moguće. Prema molekularnoj strukturi polimeri se dijele na dugolančane (linearni i razgranati) i umrežane.monomera u makromolekulu polimer. Ljepila popunjavaju praznine između tijela i povezuju ih dovoljno jakom vezom koja ne smije biti čvršća od materijala koji se lijepe. Melinex film je otporan na djelovanje topline i otapala koja se koriste u restauraciji). 19.: homogeni i nehomogeni s obzirom na to da li iste smole koriste u slikanju i lakiranju ili različite.). Čak i u 19. Površinu za ljepljenje treba pripremiti ( očistiti od prljavštine. Odlikuju se izvanredno dobrim mehaničkim osobinama i relativno visokim talištem. Molekule ovakvih . žilav je i elastičan materijal. navedimo ipak recept: .. u stanje s orjentiranim tj. Privlačne sile između molekula vode i stakla jače su nego između samih molekula vode pa voda moči staklo. polietilen čije su molekule prosječne duljine od samo 75 povezanih molekula etilena. Zato je za močenje svake površine pri ljepljenju potrebno postići neki optimum napetosti površine ljepila. Za ljepljenje se od najstarijih vremena koristi kolofonij. a preporučuje se i davanje tankog pripremnog namaza lanenog ulja sa malo lavandinog. nego između vode i masti. 1. Voda ima veliku površinsku napetost kao i veziva koja se otapaju u vodi (na bazi vode). rijetko se spominje a do 19. njegova površinska napetost mora biti manja od materijala kojega lijepi.1.Vosak u obliku voštane paste odlična je zaštita kako za slikani sloj. koji omogućava maksimalno kapilarno djelovanje. Viskoznost tekućine je mjera njene pokretljivosti. ali prosječno s 1300 članova u lancu. Po čistoj staklenoj površini voda će se razliti jer staklo ima puno veću površinsku napetost od vode. Lanac raste kao polimer radikal. prekriti je. a estetski daje slici ujednačen sjaj ili matira te intenzivira boju. kao i kapilarnim djelovanjem. Ova pojava naziva se kapilarno djelovanje. Veze između polarnih materijala jače su nego između nepolarnih. Karnauba se također može samo lagano zagrijati i nanositi na sliku trljanjem. Polietilen proizveden istim postupkom. a to je kugla (kapljice kiše). odnosno sa što manjom mogućom površinom. Reakcija se može zaustaviti spajanjem dvaju polimer radikala ili na drugi način zbog ometanja daljnjeg rasta lanca. Napetost površine je otpor tekućine koji ona pruža povećanju površine. Nailazimo na dva pristupa lakiranju u 19. Ljepila koja sadrže organska otapala. Zato ljepila imaju jake polarne grupe u svojim molekulama. silikonske… Lak štiti sliku od dodira i vlage. Kod homogenog lakše je oštetiti smolu u lazuri kad se skida lak i slika je sklonija krakeliranju. Razgranati polimeri sastoje se od lanaca koji na manjoj ili većoj udaljenosti imaju ogranke. lateks kaučuka. prašine. U ovu grupu polimera spadaju zasićena poliesterska vlakna i filmovi (primjerice. Pojednostavljeni prikaz polimerizacije vinil klorida je: 162 n CH2=CHCI ® -(CH2 -CHCI)-n vinil klorid polivinil klorid ( PVC) Veličina molekula ovisi o stupnju polimerizacije kojega je moguće regulirati. dekstrin. Tada su privlačne sile između ljepila i materijala kojega lijepi veće od privlačnih sila između molekula ljepila. alkidne. Ljepilo ne smije izazvati kemijske ni fizičke promjene objekta. Porastom temperature slabe sile između molekula. izvrstan je izolator. poly = mnogo. ima još upotrebe balzama i kolofonija u lakiranju slika. do 16 st. 160 19. 1829. odnosno stupnju kristalnosti.zamuti se i posivi kroz par mjeseci. škrob. 161 Slika 19. nitrocelulozne. te kao privremena zaštita. tako i za lak sam (naročito za damar) jer stvara dodatni zaštitni sloj od vlage i agresivnih plinova (sumpornih).1. Prilikom nanošenja ljepilo mora imati malu viskoznost. Zato je lakše restaurirati nehomogeni lak. Kopolimeri su “legure” u kemiji umjetnih tvari.st. Polimerizacija se odvija mehanizmom slobodnih radikala. meros = dio) su visoko molekularni organski spojevi koji nastaju procesom polimerizacije. Za njih kažemo da imaju “kristalnu građu”. Kod oštećenja objekta treba puknuti ljepljeni spoj. o stereoregularnosti (prostornom rasporedu ponavljajućih grupa ili atoma i učestalosti monomera u kopolimerima). kazein. Nekad je ovaj sloj ostao ispod smolnog laka i narušio izgled slike. Aceton ima malu napetost površine i razlit će se po svakoj površini. prašina i lako se polira zbog kristaličnosti. polivinil acetatne smole. površinskom napetošću tekućine. organski peroksid) koji se pri povišenim temperaturama spontano raspadaju u radikale.Vosak kao dodatak laku. je godina kad se počeo koristiti damar.Retuš lak je u principu običan lak ali manje koncentracije.lak matira. Tekućina je pokretljivija što ima manju viskoznost. Kopolimerizacija je polimerizacija dva ili više monomera. masnoće da se ljepilo razlije po njoj). plastificira. Radikali dovode do cijepanja dvostruke veze u molekuli monomera i počinje rast lanca. celulozni eteri. Ljepilo mora imati veliku adheziju prema materijalu kojega lijepi i veliku koheziju između vlastitih molekula. zračenja i plinova.1.bjelanjak se istuče u pjenu (doda se 5% šećera ili glicerola kao plastifikatora ) i ostavi 24 sata da se pjena otopi.

Nekad su se koristile za dubliranje platnenih nositelja. U procesu kondenzacione polimerizacije. Što je veći stupanj kristalnosti sporije se otapaju u otapalima. Priprema se zagrijavanjem na vodenoj kupelji uz miješanje dok se ne dobije bistra tekuća otopina. Koristi se kao 25%. Povećanjem temperature iznad temperature tećenja Tf dolazi do temperaturnog raspada materijala. a osim toga imaju visoku viskoznost u rastaljenom stanju. vulkaniziranog kaučuka. Ljepilo se može aktivirati zagrijavanjem na 650C i reverzibilno ukloniti. Ove veze uzrokuju koheziju materijala i ponašanje prema mehaničkim i termičkim utjecajima. prilikom povezivanja dvaju različitih monomera. Nepolarne grupe u ograncima lanaca daju fleksibilnije polimere. Fenol-formaldehidne smole nastaju kondenzacionom polimerizacijom.) pigmenata ili različitih punila.2. Ljepilo hlađenjem prelazi u krutu masu koja se može aktivirati i ukloniti zagrijavanjm. Taljiva ljepila moraju biti termoplastična. nesređenu. Dugolančani polimeri su termoplastični. epoksi smole. što se koristi za toplo ljepljenje uz upotrebu vakuuma. pa je kao ljepilo i u kitovima zamijenjen s novim polarnijim materijalima. Umrežavanje se događa međusobnim povezivanjem adicionom polimerizacijom zbog prisustva dvostruke veza u dugolančanim molekulama polimera. smjese kolofonija i voska uz dodatak balzama (venecijanski terpentin ili elemi balzam djeluju kao plastifokatori). a ponovnim zagrijavanjem omekšavaju. BEVA ljepila su smjese voska i dugolančanog polimera (kopolimer etilen-vinilacetat i kratkolančanih polimera (ugljikovodične ili ketonske smole).37%-tna otopina u benzinu ili ksilenu (za sporije sušenje) ili smjesi ovih otapala. U konzervaciji je uzrečica “ vosak zatvara vrata za sve mogućnosti”. Termoplastični i termoreaktivni polimeri Tvari u čvrstom stanju dijele se na kristalne i amorfne. Kemijski kompatibilne tekućine mogu penetrirati do nekog stupnja i proizvesti bubrenje koje omekša materijal. Odlikuju se velikom žilavošću. te se mogu oblikovati u željeni oblik. koji su topljivi. a na još višoj temperaturi postaju plastični.1. Termoreaktivne smole koje se koriste u konzervaciji materijala. U ovu grupu ljepila spadaju: pčelinji vosak. Termoplastični polimeri (termoplasti) građeni su od dugolančanih molekula koje su međusobno povezane međumolekularnim vezama. reakcijom između fenola i formaldehida. najčešće molekula vode. U odnosu na kemijske veze puno su slabije zbog čega molekule mogu lako kliziti jedna preko druge. Nakon sušenja aktivira se zagrijavanjem na 50-550C. pčelinji vosak. Ova ljepila su reverzibilna.2. a onda naglo kod Tg zbog taljenja kristala prelaze u taljevinu. kao što su poliesterska i epoksi smola. Kolofonij. Ovakav način umrežavanja događa se kod poliesterske smole. Danas se više koriste kopolimeri etilena i vinil acetata. Ovo se koristi za uklanjanje starih materijala i premaza koji s vremenom zbog oksidacije umrežavaju i postaju ireverzibilni. kao i za uklanjanje ljepila. Kod amorfnih materijala do promjene osobina dolazi u kraćem ili dužem temperaturnom intervalu koji se zove područje omekšanja. pa ih dijelimo na termoplastične i termoreaktivne. očvrsnu umrežavanjem nakon kemijske reakcije između pomiješanih komponenata. ali daju bolju zaštitu od vanjskih utjecaja. molekule otapala s polarnim grupama penetriraju i otapaju polimere s polarnim grupama.3. 2 Shematski prikaz stanja termoplasta 19. a na višoj temperaturi se razgrađuju. Otapanjem u ugljikovodičnim otapalima. fleksibilan je i elastičan. Stupanj kristalnosti utječe na svojstva polimera prema ponašanju na povišenoj temperaturi. Molekule otapala penetriraju u polimer i odjeljuju polimerne molekule. Netopljivi su u otapalima. postaje sličan gumi. kao i sintetički voskovi (parafin i mikrokristalični vosak) nalaze primjenu u podljepljivanju i impregnaciji slika. Smola zagrijavanjem prelazi u taljevinu niske viskoznosti u kojoj se kopolimer otapa. Oni zagrijavanjem ne omekšavaju. Polimeri imaju nepravilnu. Količina dodataka varira. Prema starom pravilu “slično otapa slično”. Taljiva ljepila Taljiva ljepila zagrijavanjem prelaze iz čvrstog stanja u taljevinu koja hlađenjem ponovo očvrsne. kao što je toluen može se upotrijebiti za konsolidaciju ili za lakove. Temperatura na kojoj se ovo dešava je temperatura prijelaza u staklasto stanje (Tg). kao i oksidacijom u procesu starenja smolnih lakova i ulja. Hlađenjem postaju krući.1. U noj postoje samo kemijske veze. Kako su ovi materijali nepolarni imaju malu adheziju i koheziju. kao i na mehaničke osobine polimera. povećava se pokretljivost pojedinih segmenata lanaca i fleksibilnost polimera. moraju se taliti kod relativno niskih temperatura da ne dođe do oštećenja objekta i moraju brzo zalijepiti. koji su kemijskim vezama povezani u mreže. Intermolekularne veze između molekula voskova su slabe. 163 Slika 18.1. 19. preuzeto iz priručnog kemijskog repetitorija Svojstva polimera mogu se poboljšavati dodatkom aditiva (plastifikatori. Zbog različite strukture polimera proizlaze i njihova različita svojstva. pa je zamijenjen kopolimerima etilena i vinilacetata (EVA). BEVA ljepilo posebno prilagođeno za restauracije u slikarstvu varijanta je taljivih ljepila nazvanih ljepila za vruće pečaćenje. kao što se laneno ulje zbog oksidacije i umrežavanja molekula suši u uljnom pramazu. Berger) priprema se zagrijavanjem oko 90 minuta na vodenoj kupelji dok sve komponente ne omekšaju. Omekšavaju i prelaze u viskozno stanje na nižim temperaturama od kristalnih polimera. na temperaturi tališta. dolazi do prijelaza iz čvrstog u tekuće stanje. Ljepilo se nanosi na obje podloge prskanjem ili kistom. Kod velikog broja polimera postoje prijelazni oblici kada su u amorfnom polimeru samo pojedina područja pravilno orjentirana.2. Ugradnjom manje ili više polarnih grupa može se utjecati na polarnost polimera i mogućnost otapanja u blažim ili jačim otapalima.polimera se teže slažu. Na sobnoj temperaturi postaju neljepljiva. ali ima duže molekule. amorfnu građu. Zbog povećanja čvrstoće voskovima se dodavao polietilen koji im je sličan. Kristalni polimeri Amorfni polimeri polietilen (PE) polimetilmetakrilat (PMMA) i kopolimeri zasićeni poliesteri polivinilacetat-polietilen kopolimeri (PVAC-PE) celuloza polistiren (PS) celulozni acetat (CA) svi termoreaktivni polimeri poliamidi (nylon) Ugradnjom u makromolekulu određenih grupa procesom kopolimerizacije mogu se mijenjati svojstva polimera. Što je stupanj umrežavanja veći. Pri povišenim temperaturama veze toliko oslabe da omogućuju promjenu stanja termoplasta. Gustav Bergerova originalna formula 371 je novijeg datuma. Zagrijavanjem iznad ovog područja dolazi se do termoplastičnog stanja kad materijal prelazi u viskoznu tekućinu. Na istoj temperaturi se i uklanja uz prethodno prskanje . PODJELA LJEPILA 19. Ugradnjom molekula koje povećavaju razmak između susjednih lanaca makromolekula smanjuju se veze između njih. a može biti do 75% kao što je slučaj kod poliesterske smole ojačane staklenom armaturom. Veze između molekula pucaju ako su veze između polimernih molekula i otapala jače. pa ih nazivamo djelomično kristalnim. amorfni i kompatibilni s parafinom i drugim voskovima. Polimer Tg (0C) poletilen (PE) -35 do -90 prirodni kaučuk -75 164 nylon 6 50 polivinilklorid (PVC) 85 polimetilmetakrilat (PMMA) 105 celulozni acetat (CA) 105 Termoplastični materijali otapaju se u određenim otapalima. Posuda je prekrivena ali ne zatvorena. Termoreaktivni polimeri sastoje se od mreže u kojoj je čitava struktura jedna velika molekula. Daljnjim zagrijavanjem materijal omekšava. pa su u čvrstom stanju mekani. Ovaj temperaturni interval naziva se termoelastično područje u kojem je promjena oblika reverzibilna (savijanje plastičnih masa zagrijavanjem). amorfna. stabilizatori itd. Djelomično kristalni polimeri zagrijavanjem omekšavaju. Termoplastični materijali zagrijavanjem postaju mekši. To je značajno kod upotrebe polimera za lakove i ljepila. Umrežani polimeri Umrežani polimeri sastoje se od linearnih ili razgranatih lanaca. Za učvršćivanje (podljepljivanje) bojenih slojeva koristi se 5-10 %tna otopina u toluenu. Vosak je nepolaran i ne prihvaća materijale koji su polarniji od njega. izdvaja se mala molekula nekog spoja. Kod kristalnih tvari. Beva 371 (patentirao ga je Gustav A. Zbog kristaliničnosti ne otapa se lako u voskovima. čvršći ali i krtiji. u proteinima (kolagenu). Poliesterska vlakna i filmovi (Melinex) nastaju kondenzacionom polimerizacijom. a umrežani su termoreaktivni. pa se teško nanose. pa nema klizanja molekula. materijal postaje tvrđi. aktiviraju se zagrijavanjem. Polarna grupa C=O iz vinil acetata doprinosi porastu adhezije. Drugi način nastajanja umrežanih polimera je kondenzaciona polimerizacija. 165 19.

pa postaje netopljiv u vodi. Suši se bez skupljanja.4 (sekundarni acetat) polimer je topljiv u acetonu i sličnim polarnim otapalima. Karboksimetil celuloza (CMC) koristi se kao natrijeva sol topljiva u vodi. Kao 2%-tna otopina u etanolu koristi se za konsolidaciju pigmenata gdje se ne smije upotrijebiti voda. CA (acetil celuloza). za podljepljivanje slojeva uz dodatak akrilnih disperzija. Za pripremu ljepila obično se koriste aceton i etanol. CA se oksidira kod sobne temperature. Disperzije PVAC-a zahtijevaju relativno visoku temperaturu za formiranje filma (oko 20 0C). Otapajuća ljepila Ova ljepila dobivaju se otapanjem polimera u odgovarajućem otapalu da se postigne potrebna viskoznost. Recept za škrobno ljepilo: . Više amilopektina omogućava dugotrajniju disperziju visoko viskozne otopine. Celulozni esteri Celuloza je polisaharid formule /C6H7(OH)3/n. Ljepilo se nakon bubrenja lako uklanja. Za osiguranje slikanih slojeva koristi se kao 8-10%-tna otopina u benzinu ili toluenu. Uklanja se prskanjem benzinom uz lagano zagrijavanje dvije do tri minute preko Melinex folije ili prekrivanjem površine novinskim papirom dobro namočenim benzinom. Nastali gel ili pasta prije upotrebe razrijeđuje se prokuhanom vodom radi sterilizacije (200 g paste s 1 litrom vode). Koristi se i rastaljen kod vrućeg laminiranja papira. polimer zahtijeva manje polarna otapala. topiva je u vodi do 400C.fenol (konzervans) 8 g Tutkalo Tutkalo je protein. nagomilan u obliku mikroskopski sitnih zrnaca. izopropilni alkohol. 20% CN i 75% otapala.5%-tna otopina za podljepljivanje slikanih slojeva. Hidroksipropil celuloza (HPC). Škrob je bijeli amorfni prah netopljiv u hladnoj vodi. Zagrijavanjem celuloze s anhidridom octene kiseline. Obično se u ljepilima kao otapalo koriste smjese acetona. raž. Polivinil alkohol (PVAL) 168 PVAL se ne može dobiti iz monomera vinil alkohola jer je on nestabilan. karboksimetil (-CH2COOH) ili hidroksietil (-CH2CH2OH). Celulozni eteri se koriste kao veziva i ljepila u konzervaciji slika i u zidnom slikarstvu. Ako je udio alkoholnih grupa u polimeru manji od 80%. koje se mogu esterificirati s kiselinama. Dodaje se škrobnim ljepilima i polimernim disperzijama zbog poboljšanja radnih svojstava. HPC. Građena je od ostataka molekula glukoze.voda 1000 g . Takav slučaj je kod slika na kojima su veziva tutkalo ili gume.goveđa žuč 20 g . Škrob se nalazi u dijelovima biljaka. Otapa se u vodi i prelazi u viskoznu tekućinu. Zbog pucanja molekularnih lanaca gubi na čvrstoći i postaje krtiji. Na sobnoj temperaturi.voda 1150 ml Škrob se zamiješa s malom količinom vode u gustu pastu i kuha jedan sat s preostalom količinom vode na vodenoj kupelji uz miješanje. manje je stabilan od CA. Beva gel se može ukloniti vodom. kao i drugi celulozni polimeri ne uzrokuje ozbiljnije tamnjenje pigmenata. Starenjem. Otapa se u polarnim otapalima kao što su etanol. koji se koristi direktno ili nakon razrijeđenja s vodom. Melasa u ljepilu povećava elastičnost. Film se aktivira zagrijavanjem na 650C.) i u gomoljima krumpira. šelak koji se otapa u alkoholu.F. pa ne dolazi do oštećenja koja bi mogla nastati zbog isparavanja otapala za vrijeme primjene. Hlađenjem prelazi u gel. Gusta smjesa dekstrina s vodom služi kao ljepilo. goveđa žuč smanjuje površinsku napetost. Stupanj supstitucije može biti različit pa se svaki od etera pojavljuje u više vrsta s različitim svojstvima. BEVA O. ksilenom.pšenično brašno 375 g . pa se octena kiselina dodaje tutkalu za pripremu ljepila poznatog pod nazivom colletta. kao što je sjeme žitarica (pšenica. nastaje celulozni acetat. a svaki ostatak sadrži tri hidroksilne skupine (-OH). a kod nestabilnih slojeva slike nanosi se preko japan papira. Ako je stupanj supstitucije alkoholnih skupina oko 2. Škrob se često miješao s tutkalom po receptu: .3. PVAC-i se koriste kao otopine smole u organskim otapalima ili kao disperzije smole (emulzije) u vodi. Obično se koriste i stabilizatori (polivinil alkohol). 166 19. Prednost ovih ljepila je lako nanošenje zbog niske viskoznosti i lako uklanjanje. Starenjem postaje manje topljiv u toluenu. kukuruz. Škrobna ljepila Škrob je polisaharid kao i celuloza. Ovi dodaci povećavaju osjetljivost na oksidaciju. Gustav Berger je proizveo i BEVA O. polimer se otapa u hladnoj vodi. . aceton. izopropilnim alkoholom ili etanolom.melasa 250 g . zbog oksidacije i hidrolize koje su katalizirane prisustvom nećistoća i potpomognute djelovanjem svjetla.benzinom.konzervans 5 g Tutkalo se koristi kao 2.kožno tutkalo 94 g . Otapanjem prelazi u gel. pa nastaju esteri. a ponovnim zagrijavanjem u tekuće stanje-sol. Bubri u hladnoj vodi i tako nabubreno otapa se u vrućoj vodi.5 . glutolin). Colleta: . Razgradnja polimera povećava se zbog tragova kiselog katalizatora iz procesa esterikacije. Molekule škroba su razgranate zbog čega se po svojstvima razlikuje od celuloze. Zbog visokog Tg celuloznog nitrata dodaju se plastifikatori (kamfor. Dodatkom plastifikatora dibutilftalata (DBP-a) povećava se mobilnosti molekula i omogućava formiranje kontinuiranog sloja ljepila nakon što voda ispari. pa pripremljene otopine mogu dugo trajati. kao u kukuruznom i pšeničnom škrobu. Njena glavna upotreba u konzervaciji je u tome što prilikom čišćenja sprječava prijelaz deterdženata ili otapala u druge slojeve slike. GEL kao vodenu disperziju etilen vinilacetata i akrilnih smola. toluenom. Metil celuloza (MC) je poznata kao celulozno ljepilo (celulozno tutkalo. Smola se otapa u mnogim organskim otapalima. Celulozni eteri Celulozni eteri nastaju zamjenom atoma vodika u hidroksilnim (-OH) skupinama u celulozi s radikalom koji može biti metil (-CH3). a bolje u izopropilnom alkoholu. Suši se bez značajnijeg skupljanja. Škrob se sastoji od amiloze koja je linearni polimer i od amilopektina koji ima razgranatu strukturu. Škrob se kuhanjem s razrijeđenom kiselinom razlaže hidrolizom u niz međuprodukata sve manjih molekula koji se nazivaju dekstrini. Ljepila se pripremaju s CN koji ima stupanj supstitucije 2. Umjesto melase može se koristiti med. Nestabilan je materijal. CN se brzo suši u čvrsti film koji se starenjem skuplja i žuti. zbog djelovanja svjetla. U ovu grupu ljepila spadaju: škrobna ljepila. Može se ukloniti upotrebom heksana ili acetona koji ne otapaju film već ga samo bubre. Dobiva se iz polivinil acetata zamjenom acetatne grupe hidroksilnom grupom (-OH). etanola i butilacetata. Mikroorganizmi ih manje napadaju nego proteinska tutkala. uz prisustvo sumporne kiseline kao katalizatora. Nakon potpunog sušenja prelazi u ljepilo za vruće pečaćenje s temperaturom aktiviranja 60-650C.2. Dolazi kao film između Melinex folija obrađenih silikonom. PVAL služi kao ljepilo za učvršćivanje bojenih slojeva i za podljepljivanje japan papirom. Najmanje bubri oko pH= 4. Veći postotak amiloze. Otapalo isparava nakon nanošenja ljepila. Količina amiloze i amilopektina različita je u škrobu različitih biljaka. Zagrijavanjem peglicom preko Melinex folije slikani slojevi se zalijepe. Ne sadrži otapala. Koristi se i kao izolator za kalupe prilikom lijevanja poliestera i drugih materijala. Polivinil acetat (PVAC) PVAC nastaje polimerizacijom vinil acetata sa širokim rasponom relativnih molekulskih masa. pa je pogodan za upotrebu gdje nije poželjna primjena topline. Ljepilo se obično sastoji od 5% plastifikatora. za osiguranje slojeva japan papirom.F. Kao ljepila češće se koriste vodene disperzije PVAC-a zbog njihove odlične adhezije prema različitim materijalima.2. Škrobno ljepilo napravljeno od brašna koristi se od davnih vremena.8. Koristi se za brzo i reverzibilno lijepljenje. Ako stupanj supstitucije raste prema 3. riža itd. gumiarabika otopljena u vodi.raženo brašno 188 g .2. a u vrućoj prelazi u ljepljivu koloidnu otopinu (škrobno ljepilo). nastaje celulozni nitrat (CN). oslobađa se nitratna kiselina. Kad je djelomično suh prelazi u kontaktno ljepilo. ljepila na bazi celuloze kao i disperzije smola u vodi ili organskim otapalima (paste).venecijanski terpentin 67 g . uz prisustvo sumporne kiseline kao katalizatora. Na većoj temperaturi se ne otapa.bijeli ocat 500 g 167 .0-2. iako imaju isti kemijski sastav. cijepaju se lanci molekula što dovodi do krtosti i slabljenja materijala. U toploj vodi bubri. Nedostatak im je što se skupljaju kad otapalo ishlapi i starenjem postaju krta. 371 FILM je novi proizvod. daje otopinu koja hlađenjem prelazi u gel. dolazi do umrežavanja molekula. Za bolje penetritanje potreban je dodatak alkohola.pšenični škrob 400 g . trifenil fosfat i dibutilftalat). Esterifikacijom s dušičnom kiselinom (nitratnom kiselinom).tutkalo 1000 g . CA otopljen u acetonu u upotrebi je od prvog svjetskog rata. pod nazivom Klucel.

uglavnom su kopolimeri metilmetakrilata i etilakrilata (MMA/EA). Dodatkom tenzida (agens za poboljšanje močenja površine) bolje penetriraju u pukotine materijala. Na ovaj način smanjuje se količina ljepila i vlage na poleđini slike.06 16 Primal AC-634 (MMA(65)/EA(35) 9. ksilenu. Ljepilo se aktivira sprejanjem blagim otapalima nakon čega omekša i prelazi u viskozno stanje.2 7 Primal N-560 (?BA) 8 55 0. 2. Zatim se na ljepilo položi slika. 1. U restauraciji se sve više koriste kopolimeri vinil acetata kao što je kopolimer etilen-vinil acetata. Reakcijska ljepila Reakcijska ljepila se sastoje od dviju ili više tekućih komponenti koje se izmiješaju u određenom omjeru i kemijskom reakcijom prelaze u čvrsto ljepilo. a daje lak dobre kvalitete kao Paraloid B 72.2. PLEXTOL 498 HV je vodena disperzija u obliku gela. što se može usporiti ako se skladišti na nižoj . Topiv je u white spiritu..2 46 6 16 Primal AC-61 9. Preko silikonskog papira se peglanjem prevede u termoplastično stanje (viskozno). acetonu.8 46 1. Tablica Svojstva nekih komercijalnih akrilnih disperzija koje se koriste u konzervaciji Produkt Sastav pH Kruta tvar % Viskoznost (Pa. Flexbond itd. Neki posjeduju ljepljivost kod sobne temperature i lijepe uz lagani pritisak i blago zagrijavanje-kontaktna ljepila (Plextol D 360).s) Tg (0C) Primal AC-33 (EA(60)/MMA(40)/EMA(?)) 9.2. Stajanjem smole dolazi do kemijskih promjena.sastav: poli i-butilmetakrilat otapalo: white spirit (minimalno 5% aromata) Tg: 500C (nije elastičan. Ovisnost svojstava polimera o kemijskom sastavu: 171 Paraloid B 72 .. u konzervaciji bojenih slojeva.. Prodajni nazivi disperzija su Plextol. Ako ostaje topljivo. Uklanja se mekšanjem polimera toluenom i ljuštenjem ljepila. Akrilne smole Akrilne smole nastaju polimerizacijom akrilne i metakrilne kiseline i njihovih estera. odvojeni slojevi slike zalijepe se zagrijavanjem i pritiskom. 1. Ljepilo se nanosi na novo platno. ali nekada zbog slabe adhezije sa slikom (npr zaostali vosak) nanosi se i na staro platno. Po sastavu je kopolimer etilakrilata i metil metakrilata. BEVA se može koristiti i za podljepljivanje pri čemu se mora također zagrijati i razrijediti toluenom ili white spiritom.5 <29 Polimeri su u disperzijama vrlo sličnog sastava. 1. umrežava molekule i djeluje kao otvrđivać. Priprema se zagrijavanjem i otapanjem u otapalu.8 46 0..75 c. Smole sadrže i reaktivne nečistoće koje dovode do žućenja. Plexisol P550 je butil metakrilat otopljen u white spiritu. 1.DUBLIRANJE SLIKA NA PLATNU Za dubliranje slika sve se više koriste sintetička termoplastična ljepila. Filmovi akrilnih disperzija otporniji su na žućenje u odnosu na PVAC disperzije. zaštitu bojanog sloja.3 . Metoda je dobra za slike koje nisu osjetljive na vlagu.13 Texicryl 13-002 (EA(65)/MMA(35)/EMA(?)) 9. Obično se nanosi samo na novo platno. Nakon roka upotrebe kvaliteta im postaje sumnjiva. U nas su u širokoj primjeni disperzivna ljepila na bazi polivinil acetata ( Drvofiks. Nakon nanošenja i sušenja BEVA filma slika se položi na platno pripremljeno ljepilom.1. Vinamul. Beva film se također aktivira zagrijavanjem toplinom na 650 C. Nanosi se na površinu oštećenja i pusti da se osuši isparavanjem otapala. Pogodan je za mokro i suho nanošenje. Plextol B 500 se koristi u mokrom stanju za hladno ljepljenje ili kao taljivi film. PLEXTOL B 500 može se ugustiti i akrilnom kiselinom. PLEXTOL omogućava mokro i suho (aktivira se otapalima) dubliranje metodom hladnog dubliranja bez upotrebe topline. BEVA film Daje tanak film jednolične debljine pa je i adhezija između dva platna na svim dijelovima jednaka.sastav: polibutilmetakrilat otapalo: white spirit (16/18 aromata) Tg: 340C (mekan) Paraloid B 67.. Nedostatak reakcijskih ljepila je njihova ireverzibilnost. Čvrstoća spoja je manja nego kod Plextola B 500 a elastičnost je veća (niži Tg).4. PLEXTOL B 500 ugušćen toluenom (15% toluena) Toluen kao ugušćivač je dobar za slike koje su prethodno bile dublirane metodom vosak/smola ili kod slika s deformacijama na slikanom sloju. djelovanje topline i topljivosti u otapalima. Prednost filma je što se u sliku ne unosi voda niti otapalo.. Za očvršćivanje na sobnoj temperaturi koriste se amini ili amidi.-40 Plextol B 500 (EA(60)/MMA(40)/EMA(?)) 9. Proces omekšavanja ljepila otapalom traje 10-20 minuta. 2. U malim koncentracijama (1-2%) koristi se za lijepljenje bojenih slojeva. PLEXTOL B 500 u kombinaciji s 1-2% natrosola (hidroksietil celuloza) koji služi za ugušćivanje disperzije u kremastu masu nakon 10-ak minuta. PLEXTOL D je također vodena disperzija.14. 1. Toksični su i neugodnog mirisa.10-0. Koriste se kao ljepila za pričvršćivanje prilikom prenošenja fresaka. koji imaju minimalnu temperaturu formiranja filma ispod 5 0C. Pripremljena smjesa nanosi se na napeto tutkaljeno platno u nekoliko slojeva u razmaku od jednog dana da prethodni sloj osuši.. za konsolidaciju kamena.. kao što su kosti. Pritiskom pegle i hlađenjem proces dubliranja završava. 1. shellsol A). Na stolu sa niskotlačnim usisom izvrši se dubliranje slike. ljepilo se može ukloniti.. esterima.1. u mješavini etanola i vode. Skladište se u hladnijim uvjetima. Posljednjih godina PVAC ljepila u restauraciji sve više zamjenjuju akrilni polimeri s većim svojstvima reverzibilnosti. Akrilne smole otopljene u organskim otapalima koriste se: kao lakovi. Cijanoakrilati su jednokomponentna ljepila. Acronal. PVAC ljepila su zbog hidrofilnog stabilizatora osjetljiva na vlagu nakon sušenja. BEVA se koristi i za facing. 170 PLEXTOL B 500 je disperzivno ljepilo. Upotreba im je ograničena za interijere. Nanosi se topla i tekuća preko japan papira.. Ako se nanosi hladni BEVA manje će prodirati u platno. Paraloid B 72 se otapa u toluenu. BEVA gel se priprema za upotrebu na toploj vodenoj kupelji uz dodatak toluena u omjeru 1:1. Na tržištu ima različitih vrsta Plextola. U ovu grupu ljepila spadaju epoksi ljepila i poliesterska ljepila.. Ljepilo se nanosi gumenom lopaticom na platno “NAP-BOND” sistemom preko rupičastog zastora od najlona.umrežavanje i netopljivost. Lijepljenje je omogućeno pri niskom ujednačenom tlaku na cijeloj površini slike. Hlađenjem BEVA stvrdnjava i veže. Epoksidna ljepila Epoksidna ljepila nastaju in situ kemijskom reakcijom između dvije komponente.ljepilo za drvo i Librokol-ljepilo za papir). za impregnaciju platna i vezivo u preparaciji platna. kao i za dubliranje slika na platnu. Suši jedan dan. dodatak. Elvace. EVA. a drugi samo u vrućem stanju (Plextol D 489). krt) Kopolimer 550 / 675 sastav: kopolimer : butilmetakrilata (Plexisol 550) / i-butilmetakrilat (Paraloid B 67) Tg: 400C . Aktivira se prskanjem ksilenom da omekša. reagiraju s vlagom na površini objekta i prelaze u čvrsto stanje.kao paraloid B 72 otapalo: white spirit (16/18 aromata) Kopolimerizacijim se dobije proizvod koji ima svojstva jednog i drugog polimera. Po sastavu je kopolimer butilakrilata i metilmetakrilata..sastav: kopolimer : metilakrilat / etilmetakrilat otapalo: toluen.. Dubliranje BEVA ljepilom Beva spada u taljiva ljepila. Primal AC-33 koristi se u zidnom slikarstvu. Nekada je potrebno da BEVA djeluje kao konsolidant slike pa se na poleđinu slike u tom slučaju nanosi vruća otopina. pa im se dodaju fungicidi i baktericidi. Japan papir se uklanja prskanjem otapalom (white spirit. Primal. 19. Kad otapalo ishlapi. Jedna je dugolančani polimer koja sadrži epoksidnu grupu. 169 Dubliranje na vakuum stolu Danas u restauraciji imaju značajnu ulogu disperzije akrilnih smola. Nakon sušenja film ljepila se aktivira sprejanjem s toluenom. Na stolu s niskotlačnim usisom izvrši se dubliranje. za konsolidaciju drva. ksilen Tg: 400C Plexisol P 550 .5. a druga reagira s epoksidima. ali su svojstva formiranih filmova ovih disperzija različita po otpornosti na žućenje.2. Mogu se razrijeđivati s vodom do omjera 1:6 ovisno o potrebnoj snazi ljepljenog spoja. butanolu itd. a više će ga ostati na površini. Skladištenjem se oslobađa octena kiselina koja može štetno djelovati na objekte.5 50 1. Disperzije kopolimera vinil acetata s vinilnim monomerima kao i s butil akrilatom (BA) uz dodatak plastifikatora (DOP ili dibutil maleat) dolaze pod nazivima Mowilith. Proces dubliranja vrši se na niskotlačnom stolu koji dopušta isparavanje male količina vlage ili otapala koja se nalazi u ljepilu. Ljepilo na platnu ostaje kao serija točkica.2 55 0. Ljepilo penetrira kroz oštećenja i konsolidira ih.3. 2. Emulzija PVAC dobivena miješanjem otopine PVAC u toluenu s vodenom otopinom deterđenta koristi se za konsolidaciju mokrih i suhih arheoloških materijala. BEVA se aktivira toplinom peglanjem kako bi postala viskozna.

To je trokomponentna smola. Epoxin. Smola najprije prelazi u gel. Kako bi se zbog mogućeg onečišćenja preparacije zlato bolje prihvatilo. Trimetoksimetilsilan (TMMS) je tipičan primjer monomera u organosilanima. Silikoni reagiraju s hidroksilnim (-OH) grupama na površini objekta (celuloza. zbog difuzije vodene pare u tekući silikon. Nakon brušenja podloga se polira još finijim brusnim papirom. a skupljanje je još manje. Kad su jednokomponentni. etanola). prepariranju. 173 Polimerizacija monomera. zato su silikoni otporni na temperaturi od -600C do 2500C. Premazuje se u razmacima nekoliko puta. Stiren. je hidroliza i kondenzacija u kojoj se voda troši i nastaje. Kad se tutkalo osuši nanosi se drugi sloj. nakon miješanja komponenata. a ovisi o prirodi površine i relativnoj vlažnosti zraka. Može se nanositi i kao gusta pasta koja se razmazuje slikarskim nožem. a ostatak valencija je zasićen radikalima. Brusi se finim brusnim papirom. etoksi grupa (-OC2H5). Polimeriziraju in situ iz monomera koji sadrži stabilizator da ne dođe do polimerizacije i očvršćivanja ljepila u tubi. koji se nalazi i tekućoj smoli. staklo. U svijetu je poznat armenski bolus. Na tržište dolaze kao Epolox. onemogućiti kontakt s vlagom kao inicijatorom polimerizacije. Mijenjanjem vrste epoksida i otvrđivaća može se dobiti veliki broj epoksi polimera s različitim svojstvima. kamen) i stvaraju s njim kemijske veze. Preparacija se priprema od sive gorske krede s 8%-tnom otopinom tutkala. Višak . Mnoge silikonske gume zbog povećanja čvrstoće sadrže punilo ili se modificiraju s akrilnim ili epoksi smolama. Poliuretani Uretanska veza nastaje kao produkt reakcije izocijanat grupe i alkoholne grupe. Zbog isparavanja hlapljivih sastojaka koji nastaju kondenzacijom dolazi do skupljanja polimera oko 2%. Pokazuju vrlo dobru adheziju prema tekstilu i koži. a potpuno očvršćivanje traje nekoliko sati. Jaka veza nastaje u nekoliko sekundi. Sljedeći slojevi bijele preparacije pripremaju se od bolonjske ili šampanjske krede vezane nešto jačom 10%-tnom otopinom tutkala. dolazi do polimerizacije između izocijanata i polivalentnih alkohola. Kad se dodaje u količini većoj od 2% dovodi do promjene boje. glina. Voda ne može prodrijeti kroz silikonsku prepreku. a starenjem postaje i veće. Razrijeđenom ljepilu mogu se dodati i pigmenti. Mnoge jednokomponentne silikonske gume vulkaniziraju na sobnoj temperaturi (RTV silikoni) reakcijom kondenzacije.1. Reakcija polimerizacije počinje s vlagom na površini objekta. Nakon sušenja nanosi se poliment. dolazi do skupljanja smole i do 8%. Iako je octena kiselina nuzprodukt kod mnogih RTV silikona. 20. kao što su metoksi grupa (-OCH3). reagira s nezasićenom grupom u poliesterskoj komponenti uz dodatak peroksida kao inicijatora polimerizacije. Brušenje je sljedeća vrlo važna operacija s kojim se postiže glatka površina. Svi izocijanati su vrlo toksični. okreće se prema zraku. Za polaganje srebrnih listića bolji je sivi bolus. Izocijanati mogu reagirati s hidroksil ( -OH) grupama. debljine do 0. Silikon papir se koristi kao podloga za film ljepila i kao odjeljujući hidrofobni sloj između materijala. a kad bubri previše prodire kroz listiće i stvara mrlje. Nakon sušenja nanosi se još jedan sloj sive preparacije. nanose se na navlaženu površinu i lagano pritisnu mekanim kistom. Gipsani kalupi se trebaju izolirati voštanom pastom ili nekim drugim sredstvom. kao i prejako tutkalo dovode do ljuštenja zlatnih listića. dva gusta nanosa i treći tekući kako bi se preparacija na površini fino razlila. pa se koriste kao mase za učvršćivanje i nadomještanje drvene građe. dimetilformamid itd. Silikoni su hidrofobni i otporni na oksidacijske i atmosferske utjecaje. 174 20. esterima. Ova bijela preparacija nanosi se poluvruća u tankom sloju. Ubrzivač je obično kobalt naftenat. a daljnjim očvršćivanjem u čvrsto stanje. Skupljanje je manje što je porast temperature manji. Dok se komponente kemijski ne spoje topljive su u ketonima. Kad smola postane čvrsta prelazi u umrežani polimer i postaje netopljiva u organskim otapalima. Ovako tanki zlatni listići na kojima se vidi svaka neravnina zahtijevaju posebnu pripremu podloge koja se sastoji u impregniranju. Zlatni listići se podižu specijalnim kistom. silikonske smole i silikonske gume koje se koriste za izradu kalupa za lijevanje skulptura. Nakon vezivanja je ireverzibilno. Preslabo tutkalo izaziva nejednako upijanje slojeva preparacije. Najpogodniji su kalupi od silikonske gume. Silikoni Silikoni su grupa polimernih spojeva u kojima su silicijevi atomi djelomično vezani s reaktivnim grupama. Natapanje tutkalom mora se izvesti brzo da tutkalo uđe u materijal. hidrofoban ili vodootporan. dilkormetan. žuto ili sivo.. Bolus se nanosi kistom od najfinije dlake u što tanjem premazu. POZLATA Zlato se valjanjem može istanjiti u vrlo tanke listiće. Močenjem poliment bubri i veže listiće. Trljanjem navlažene podloge jagodicom prsta ili dlanom može se postići polirana površina. Neznatno se skupljaju. a to znači što je reakcija sporija.temperaturi. Drvo se najprije izbrusi i impregnira toplom 7-10%tnom otopinom tutkala. Araldit itd. Ovisno o vrsti izocijanata i alkohola mogu se dobiti proizvodi različitih svojstava. Organosilani imaju nisku viskoznost pa lako penetriraju u pore materijala u kojima se nastavlja polimerizacija uz isparavanje produkata kondenzacije (metanola. Preparacija se nanosi na impregniranu suhu površinu daske. etanol i octena kiselina. reagiraju s vlagom na površini objekta i stvaraju kemijske veze s -OH grupama na površini materijala kojega lijepe. a ne da ostane na površini. Poliment je fini tutkalom (4-5 %-tnim) vezani specijalno pripremljeni kaolin (bolus) obojen crveno. Neka silikonska ljepila mogu se razrijediti s toluenom ili cikloheksanom koji će zbog isparavanja za određeno vrijeme. Čim donji premaz matira može se nanijeti sljedeći. Teško se otapa u dimetilformamidu ili nitrometanu. Prvi sloj tople preparacije dobro je nanijeti tupkanjem. Posebne vrste silikona otporne su i na puno višu temperaturu. Anorganski dio (Si-O-Si)) silikonske molekule lagano je polaran pa se okreće prema materijalu kojega lijepi ili konsolidira. Dok je vlažan poliment ima svojstvo vezivanja zlatnih listića. Osušeni poliment se može brusiti brusnim papirom vrlo finog zrna ( 1500) i polirati malim jastučićem od svilene ili pamučne tkanine. SiH4. Inicijator i ubrzivač stvaraju eksplozivnu smjesu pa se dodaju odvojeno. Imaju veliku adheziju prema svim marerijalima. Ako je suh mora se navlažiti otopinom alkohola i vode u omjeru 1:2 ili rakijom. ne čini se da izaziva koroziju. Jednokomponentna su ljepila novijeg datuma. aromatskim i kloriranim ugljikovodicima. ona se može izolirati 3%-tnom otopinom tutkala. Umrežavanjem polimera pretvara se veza Si-O-C u vezu Si-O-Si uz kondenzaciju nuzprodukata. Pozlata na polimentu Izvodi se na drvu koje mora biti suho da bi bilo što stabilnije. listići neće biti dobro vezani na bolus. Organski dio koji je nepolaran. Pozlata zlatnim listićima izvodi se na dva načina: pozlata na polimentu (bolusu) koja se može polirati pa se naziva i sjajno zlato i pozlata na mikstionu koja se naziva i uljna pozlata. U restauraciji se koriste silikonizirane poliesterske folije i silikonizirani papir (silikon papir). Dodatkom punila postiže se veća čvrstoća i tvrdoća. inicirana tragovima vode. Poliesterska smola se može lijevati u kalupe. Veza Si-O-Si je kemijski stabilna. Ako poliment nedovoljno bubri. 172 Epoksidna ljepila daju spoj velike čvrstoće. Poliesterska smola Poliesterska smola spada u grupu nezasićenih poliestera. Bubrenje smole izazivaju aceton.00011 mm. Kod dvokomponentnih poliuretana. Ovisno o reaktivnim grupama u monomeru nuzprodukti mogu biti metanol. jednokomponentnih i dvokomponentnih s dodatkom učvršćivača. Smoli se mogu dodati različita praškasta ili vlaknasta punila koja povećavaju čvrstoću i smanjuju krtost smole. Na tržištu postoji veliki broj silikona. U tom periodu ljepilo se može ukloniti acetonom koji ga bubri. Nakon očvršćivanja su ireverzibilne i vrlo teško se uklanjaju. Za tvrđe vrste drva koje manje upijaju koristi se u prvom premazu niža koncentracija tutkala da dublje penetrira u drvo. brušenju i poliranju. Nomenklatura silikona izvodi se iz silana. Silikoni se koriste kao silikonska ulja. Tako su alifatski epoksidi manje osjetljivi na žućenje od aromatskih. Debeli sloj tutkala. Diklormetan (metilenklorid) polako difundira u smolu i izaziva bubrenje. Prilikom polimerizacije oslobađa se toplina. Koriste se za dubinsku i površinsku konsolidaciju kamena. acetatna grupa itd. Najbolje je kombinirano nanošenje. Cijanoakrilati Cijanoakrilati imaju cijano grupu -C≡N vezanu na glavni lanac atoma ugljika u molekuli akrilne kiseline.

Uljeni kitovi Vrlo se teško uklanjaju-samo skalpelom. Nakon poliranja spojena mjesta nisu uočljiva. odvajati ni krakelirati. adheziji sa susjednim slojevima. aluminija. zbog nereverzibilnosti. kao i listići tehničkog zlata. Mikstion se nanosi mekanim finim kistom jednakomjerno po površini. Za vrijeme renesanse i rokokoa uvijek se je izvodila polimentna pozlata. izvedena umjetnim zlatom na vodenom mixtionu ( studentski rad. Danas se više koristi pozlata na mikstionu iz razloga što se na nju može nanositi i umjetno zlato.emulzijski . Pozlata na ulju Pozlata na ulju može se izvoditi na svakoj glatkoj i minimalno upojnoj podlozi. Najčešće je 3. Kist je dobro provući kroz kosu jer masnoća privlači listić na kist.zlata koji se nije zalijepio ukljanja se kistom ili komadićem vate. Desno-gore: pozlata na pastigli. Greške se popravljaju ponovnim nanošenjem mikstiona i listića.acryl . Ako je podloga previše upojna možemo je zasititi vezivom. sintetičke smole. Na veće površine listići se nanose tako da rubovi prekriju jedan drugog. U odnosu na polimentnu pozlatu izgleda mat.voštani. Listići se kistom prenose na jastuk za pozlaćivanje i režu na odgovarajuću veličinu. Pozlata se može i patinirati da se dobiju dublji tonovi i svilenkasti sjaj na istaknutim mjestima.da mu možemo jednostavno kontrolirati upojnost . Ako ima puno veziva.kit se ne smije prašiti. Zlatni prah čistog zlata ili “zlatne bronce” koristi se kao pigment. otopine prirodnih smola ( damar u white spiritu. a može se obojiti i dodatkom malo žute ili crvene uljene boje. Glatki kitovi mogu se nivelirati vlažnim plutom ili pamučnim tamponom pa nema opasnosti od laganog preklapanja kita sa okolnim područjem. Slikati se može i na zlatnoj podlozi gdje metalni sjaj prosijava kroz lazurne slojeve boje. Ako se nanosi tutkalno kredni kit na voštano-smolnu podlogu. Zlatni listići se lijepe samo za mjesta na kojima je mikstion. ulje. Takav kit će trebati jaču izolaciju. Kvaliteta kita ovisi o njegovoj elastičnosti. punila i ev. 177 Slijedeći pasus je sažetak poglavlja o kitovima iz knjige Knut Nicolaus: The restoration of paintings: KITOVANJE Kitiranje je u suštini zapunjavanje manjih ili većih oštećenja u slikanom sloju ili grundu pa i na samom nosiocu slike ( npr. Slojeve koji se ljušte.Također je dobro i zapeglati kit naknadno. ali i druga praškasta punila.pvac 178 . pucaju ili su zbog nekog razloga nestabilni treba konsolidirati. Nož za pozlatu je ravan. strukturi. Zlatni listići dolaze složeni u malim knjižicama od svilenog papira. Zbog zračnih gibanja sa tri strane ima “vjetrobran”. Listići od pravog zlata najčešće su izrezani u kvadrate sa stranicom od 8 cm.cel. BEVA (1 dio BEVA i 2 dijela krede). ostataka starog kita . Polira se alatkama od ahata. Koriste se i veziva kao tutkalo (s ili bez tenzida) ili otopina šelaka u alkoholu kad je prije bio korišten vosak ili voštanosmolno vezivo. mastiks u alkoholu. U upotrebi su danas ljepila za zlatne listiće na bazi disperzivnih veziva s vrlo kratkim vremenom sušenja (svega petnaestak minuta).polyvinil alkohol . nećemo ništa izolirati već naprotiv. Kistovi za pozlatu su od devinih dlaka.čišćenje prašine i ev. KITOVI I RETUŠIRANJE 21. 2.metil celuloza Tutkalni odnosno tutkalno kredni kitovi Količina veziva odrđuje se sistemom proba. Zlato može biti i manje karatno. white spirita i sikativa. Prije kitiranja treba pripremiti oštećeno područje : . biti će nepropustan i lako će pucati. koristi se najbolje riblje tutkalo(7%). u drugoj situaciji ako je podloga neupojna poboljšati ćemo prionljivost pomoću goveđe žući. Pri dodiru se osjeća lagano škripanje.npr. Sušivost se provjerava laganim dodirom prstom pri čemu se lijepi ali ne ostaje na prstu. na vrhu je zaokružen. gumiarabika. Na mikstionu se mogu nanositi i listići srebra. Kit se nanosi špatulom u jedan ili više slojeva. 6 i 12 sati. smole i vosak. 16 % otopina u vodi). 1. ali po ljepoti zaostaje za polimentnom pozlatom. dodaje se i med. Može se posipati na mikstion ili miješati s njim. Svaki listić nalazi se između dva lista papira. štand drvnog ulja. polivinilalkohol (Mowiol. posebno zbog dodatka olovne bijele koja sa uljem . Kao punila koriste se šampanjska ili bolonjska kreda. Zlato se može polirati tri sata nakon nanošenja. Idućeg dana uklanja se višak zlata. ) 176 21. Oni su mliječno bijele boje kao i sve disperzije polimera. Dobiva se i miješanjem štand lanenog ulja. stabilnosti boje. vosak-smole.uljeni .2. pigmenta možemo ih sistematizirati i prema vezivu : . Slijedeći sloj se nanosi na prethodno suhi sloj kita. količini punila i debljini sloja.regulirati upojnost podloge Za reguliranje upojnosti često se koristi termin 'izolacija' koji ne oslikava svrhu postupka – ostvariti dobru vezu kita i podloge. Prema konzinstenciji kita možemo napraviti podjelu na: -tekući -pastozni -čvrsti ( termoplastični) Okolni slikani sloj može biti gladak ( iako je najčešće strukturiran ) pa tako i kitove dijelimo prema izgledu na glatke i strukturirane kitove.da se što manje skuplja . disperzije sintetičkih smola Plextol B 500). Trebaju biti u obliku paste da se mogu nanijeti na oštećena mjesta. Ako kit ima previše punila poslije sušenja će se ljuštiti ili će jako upiti vezivo iz retuša. Poslije kitanja kitirana mjesta se izoliraju kako bi se spriječilo da kit ne upije vezivo iz retuša. ketonske smole-LAROPAL u white spiritu ). kao i na premazima uljenih boja na slici. Voštana patina je i idealna zaštita pozlate.da reagira na klimatske promjene slično kao i okolno područje (slike) Kako se svaki kit sastoji od veziva. Vezivo zlatnih listića je posebno pripremljeno ulje koje se naziva mikstion. Pozlatu s umjetnim tehničkim zlatom treba zaštititi od oksidacije s 12%-tnom otopinom šelaka ili nekim drugim zaštitnim lakom. Veziva za izolaciju mogu biti: tutkalo. Najkvalitetniji mikstion proizvod je tvornice Lefranc.Kao tutkalo.da se lako oblikuje. voštano-smolni .U svakom slučaju. Količina veziva i punila je važna jer o njima ovise svojstva kita. šelakom ili tutkalom . Za slikanje se može miješati s bilo kojim vezivom kao što je bjelanjak. Preparirana podloga se fino obrusi i izolira 12%-tnom otopinom šelaka do zasićenja.podlijepiti grund ako se odvaja . Kao veziva koriste se: tutkalo (7-10% otopina). snazi upijanja. žumanjak. Sušenjem i naknadno 'izolacijom' mijenja se ton kita i to treba imati u vidu posebno kod pigmentiranih kitova. 3. Ne smiju se sušenjem znatnije skupljati. KITOVI Kitovi se koriste za uklanjanje oštećenja na preparaciji i slikanom sloju. Mikstion se obično pomiješa s malom količinom svijetlog okera.Kitovi se nanose u jednom ili više slojeva ali nikad u jednom debelom sloju. Ako su na podlozi kita voštano-smolni ostaci izolacija slabim šelakom poboljšati će prianjanje kita. Dakle poželjna svojstva kita su: . radi elastičnosti.Do skupljanja kita dolazi ovisno o vrsti veziva. Razlikuju se po sastavu i svojstvima pa se kit za drvo razlikuje od kita za platno ili metal. Vrijeme sušenja nakon kojega se mogu aplicirati zlatni listići označeno je na etiketi. 5-6% otopina šelaka u alkoholu.1. celulozni eteri (Klucel otopljen u vodi ili alkoholu kao gusta masa i zatim razrijeđen). dobro ga je zapeglati preko melinex folije da se postigne dobra adhezija. reverzibilnosti. Patina se može dobiti skidanjem pozlate čeličnom vatom ili nekim drugim sredstvom. Na obojenom mikstionu zlato ima topliju nijansu.tutkalni . UMAS.eter: klucel. ulje. Može se nanijeti volovska žuć ili otopina etilnog alkohola da se smanji površinska napetost i omogući bolja adhezija.Jastuk za pozlaćivanje napravljen je od meke spužve umotane u jelenju kožicu. dugačak i naoštren. Uljna pozlata se ne može polirati. Prije kitanja potrebno je pripremiti površinu uklanjanjem prljavštine i ostataka starog kita čišćenjem mehanički ili otapalom.beva 371 . 175 20. Za vanjske radove koristi se 23 ili 24 karatno zlato. Sastoje se od veziva.povezati. kod drvenih nosioca) kako bi se nastala udubljenja dovelo u razinu okolnog dijela slike te prema potrebi omogućilo daljnje retuširanje. 2004. Od pigmenata je oker najčešći. Očišćena mjesta se moraju pripremiti da bi se stvorila dobra adhezija između oštećenih dijelova i kita. no kod hrapavih . Kao podloga u klasičnom smislu koristi se daska preparirana tutkalno-krednom preparacijom s bolonjskom kredom kao punilom.da prianja . Mikstion se dobiva kuhanjem kopalne smole u lanenom ulju uz različite dodatke koji reguliraju vrijeme sušenja.da je reverzibilan i stabilan . jednog ili više punila i pigmenata ako su obojeni. Jeftinija je i jednostavnija u izvedbi. brusi i strukturira . stukturiranih slika treba biti posebno oprezan i nikako ne prelaziti rub kitiranog područja. Na poliment se nanosi samo pravo zlato.

kad se kit osuši. slojeva moze se nanijeti tanki lak nakon što se pojedini sloj osušio-to ovisi i o rel. zatim brzo stvrdnjavanje i činjenica da se kroz njih u sliku ne unosi nikakva otapala kao ni vlagu. Stabilnost im ovisi o kemijskom sastavu. iako dolaze u prodaju pod nazivom kazeinske. Retuš jajčanom temperom Str 278-280.Kad se brusi. Gvaš bojama se može postići i struktura slikanog sloja. Starenjem žute i postaju krte do različitog stupnja. utiskivanjem u svježi kit pozitvnih* i neg. 182 6. 8. Acryl Kao i pvac.paste(veličine graška) 4. brušenjem i grebanjem . a s druge strane kako se ne bi još vlažan podigao djelomično sa kalupom. kao i za utiskivanje vrućih strukturnih kalupa.Ako se krivo konstr. premalo razrj.Prava kazeinska tempera nakon sušenja netopiva je u vodi no kupovne tempere.se može koristiti kao vezivo za retuš. za vrijeme nanošenja kita b. 4. tutkalno kredni kod kojega treba odrediti pravi trenutak utiskivanja i podizanja kalupa. Pozitivne i negativne forme mnogo se jednostavnije utiskuju u termoplastični kit nego u npr.Osim kvalitete termoplastičnosti koja je povoljna za utiskivanje tekstura. Retuš s vodenim vezivima (akvarel. ne koriste. Disperzije akrilne smole koriste se kao vezivo u akrilik retušu.odlijevima za intarziju strukture Tehnike strukturiranja mogu biti . lako ga je strukturirati i nadasve izgleda pout stare slike. ugrađivanjem strukturnih intarzija u podnivelirani kit *Pozitivne forme su odlijevi struktura dobiveni uzimanjem kalupa sa odgovarjućih površina . medij.U sr. Mowilith 20 je polivinilacetatna smola. Evo jedne primjerene: 1.špatulama. 180 21. utiskivanje platna) c.Utiskivanje se vrši kad je kit dovoljno suh da se na zalijepi i dovoljno vlažan i mekan da primi otisak.Lužine koje se koriste u pripremi kaz. Na paleti smiješaj tako dobiveno vezivo sa pigmentom upotrebivši kist. ako se doda malo pčelinjeg voska ili ako je retuš nanesen na sloj laka-moći će se čak i nakon dugo vremena skinuti otapalom ili skalpelom bez opasnosti da oštetimo sliku.Tvrdo i krto veže pa se emulgira sa štand uljem ili žumanjkom.Po mome mišljenju. formi( npr. Otopi nešto bijeljenog voska(pčelinjeg) u white spiritu u omjeru otprilike 1:3. Paraloid B 67 otopljen u white spiritu je manje stabilna pa žuti i na svjetlu postaje slabije topiv.špatulom kojom se i nanosi. Smolni retuš Suši brže od uljnog retuša pa omogućuje brže retuširanje.imaju dubinsku svjetlost i loše primaju potpuno mat -vodene retuše. Za retuš se preferiraju otopine. Kad se retušira vezivo se može razrijediti vodom. Ako se tome doda boja i sušivo ulje ili vosak rezultat je jajčana tempera. a elastičniji je od smolnog.kalupima. Razbij jaje i odvoji žumanjak od bjelanjka 2.zaglađuje se plutom ili tamponom . temperu.2. Hoće li se moći.posebno koristi se u 19. . 7. Za retuš se biraju stabilni materijali. na suhom kitu sa kistom i strukturnim kitompastigliom b. Sa špatulicom zamiješaj žumanjak sa mrvicu vošt. Kod neutralnog retuša nije obavezno strukturiranje kita bez obzira na strukturiranost površine. danas damar dodaje se u odnosu 3:1 + kreda kao punilo i ev. SASTAV: Ima dosta recepata za jajč. Sve to valja imati na umu kad se nanosi retuš. nisu ni nakon duže vremena vodootporne pa ih treba uzeti sa rezervom. Mekši su bolji za male rupice( mogu se zagrijati i prstima).=> krakelira kad se osuši. Mowiol Polivynil alcohol ima dobra svojstva i može se koristiti slično kao i tutkalo. i o aditivima samom jaju. što bi oštetilo teksturu tj strukturu površine. Mješavinu i bjelanjce stavi u čašu sa poklopcem i snažno promućkaj 5. gvašem se postižu glađe teksture a akrilom oštrije teksture poteza 181 5. Retuš polivinilacetatnim smolama PVAc smole koriste se kao i akrilne u otopini ili disperziji. koji se ne mijenjaju starenjem. tempere mogu negativno djelovati na neke pigmente pa i to čini ovu tehniku donekle nepogodno za retuš. Konstr. Voštani Voštani tj voštano smolni kitovi kombinacije su pčelinjeg ili mikrokristaličnog voska sa smolama da bi im se pojačala ljepljivost.vijeku Talijani koriste žumanjak kao slik. 179 Kod nanošenja i obrade kita koristimo se . Za provjeru boje koju će retuširana mjesta dobiti nakon lakiranja nanosi se white spirit.strukturu starog slikanog sloja. i koji su reverzibilni. Retuš vodenim bojama je stabilan. Smole imaju veći IR od sušivih ulja i vodenih veziva pa bolje intenziviraju boju. električnim . Kalupi se rade od silikona ( siliconized inidan rubber) ili araldita pa i PVC-a.da bi boje bile što bliže originalu. 3. Po stabilnosti su odmah iza Paraloida B 72.S druge strane prednost joj je što brzo suši.Ranije kolofonij. Osobine veziva dolaze do izražaja i kod određene vrste retuša.tempere vrlo malo se mijenja i dobro se može podražavati obojenost i karakt.. Beva 371 Beva i kreda u omjeru 1:2 koriste se kao kit u obliku meke paste koja suši isparavanjem i obradiva je 20ak minuta. Imaju niski Tg pa se moraju lakirati tvrđim lakom kao što je damar ili Paraloid B 72. poput drvene ploče. Retuš akrilnim smolama Akrilne smole se koriste kao otopine smole u otapalu i disperzije smole u vodi.Može se pomoći i malim fenom za kosu-to dosta pomaže i ubrzava rad. Postaje svjetliji nakon sušenja. otiscima negativnih i pozitivnih formi . gvaš) Ove boje poslije sušenja ostaju topive u vodi.tvori sapune i stvara vrlo čvrsti film.Nije reverzibilan u vodi. Retuš se gradi u slojevima a izm.Npr.Mana im je i to što ulaze u krakelire i tamo ostaju nakon odvajanja kalupa. često sa iste slike. prednosti su ovih kitova mogućnost nanošenja u jednom sloju –debelo.Koristi se dosta Plextol D498.u principu izbjegavati komplicirane emulzije koje više mijenjaju izgled. Previše razrijeđeno vezivo => mat karakter kad se osuši. Vodenim retušom je teško postići boju originala koja okružuje retuš. Mowilith Polivinilacetatna smola koristi se kao disperzija. 1.Miješan sa bjelanjcem takodj. S druge strane npr.Zbog ovih svojstava danas se ugl. izgladi prije lakiranja boja se lagano pojača 4. araldit ne uzima tako dobar otisak jer je viskozniji a nakon stvrdnjavanja tvrd je i neelastičan pa se teže odvaja i postoji veća opasnost oštećenja površine na koju otiskujemo.Razlika u boji na paleti i boji apliciranoj na punilo 2. ali lakše se obrađuju. Razrijedi sve sa istom količinom destilirane vode i kapljicom octa kao konzervansa 6. RETUŠ Retušom se oslikavaju oštećeni dijelovi na umjetnini.vlazi u radionici. Poliranjem površine pojavljuje se karakteristični sjaj jajčane tempere. pigment. retuša je problematična i zahtijeva mnogo iskustva jer boja nije ista zamiješana na paleti i kad dođe na sliku. retuš jajčanom temperom je superioran svim drugim tehnikama restauracije starih majstora koje danas znamo.Lakiranje će pojačati boju . povećavaju sjaj i transparentnost.na kitu: a. iz Knut Nicolaus: The restoration of paintings Stara retuš tehnika. Etilenglikol monoetileter se može dodati da bi na paleti boja sporije isparavala.sa kitom: a.Mogu biti mekši ili tvrđi zavisno o kol. Priprema se miješanjem uljene boje sa smolnim lakom.Sušenjem retuš posvijetli 3.Male grudice izgladi sa finom zubarsko špatulicom i zamiješaj.kistovima . zubarskim . On boju otprilike intenzivira kao lak. ili ne. Retuš se priprema miješanjem pigmenata s vezivom koje mu daje određena svojstva.Retuš jajč. snažno se veže i ne može se više skinuti-zato je danas rest. Više žuti i postaje teže topljiv nego smolni retuš. Tako je Paraloid B 72 najstabilnija smola. Retuš kazeinskom temperom Kazeinska tempera pogodna je za retuš samo na manje elastičnim čvrstim podlogama. teško se brusi.Za bolje prianjanje(adheziju) može se dodati spoj kao što je oxgall. Silikoni ne polimeriziraju potpuno pa ostavljaju trag na površini sa koje uzimamo otisak. Obično se koristi za podslikavanje. st. kao ni za mat površine. Ovi kitovi nisu pogodni za kitiranje većih površina.tako da dobiješ voštanu pastu 3. Uljni retuš Sporo suši. Otapa se u etanolu.Veže čvrsto i veća je opasnost od prevelike koncentracije veziva nego od slabog vezivanja.Žuti vrlo malo.Tu su 4 stupnja promjena: 1. Smolno-uljni retuš Brže suši od uljnog. Obično se koristi 6% otopina Mowilita 20 u etanolu uz dodatak acetona. žuti.Manje steže. izbjegavaju. nije reverzibilan 2.Podizanje mora biti pravovremeno kako se ne bi kit previše osušio i čvrsto vezao kalup. skinuti tempera retuš ovisi samo o tome kako je konstr. punila. ili kao tvrda pasta koja se aktivira el. vremenom se manje mijenja nego retuš od smola i ulja. Relativno brzo suše ali brzo suše i na paleti. zagrijanim špatulama.

čisti estetski luksuz jer nema ulogu konzervacije a loše izveden retuš može i pogoršati stanje. Nanošenjem laka kistom postiže se bolje liveliranje laka. podsjetimo se.Orahovo ulje sadrži samo 15% lanolne kis.. Stavovi o pristupu odnosno izvedbi i izgledu retuša jako su podijeljeni.Dodaje se malo voštane paste za .klucel. a rijeđe aditivno ( fizičkim miješanjem boja na paleti). Umjetne smole a) u org. To ne znači da ćemo koristiti iste pigmente kao i slikar. Kako se za retuš koriste što je moguće stabilniji materijali obično se podslik radi u gvašu ili temperi koji se starenjem ne mijenjaju.čestog kod višekratnog retuširanja 3. Da bi se podslik približio što više originalu u sjajnosti i dubini tonova nanosi se međulak. Veliku potrošnju veziva 100-175% imaju redom zel..oštećenja su vrlo male površine . nekad i nemoguće zbog ostataka prašine i laka te starih kitova i retuša. Međulakovi (izolacijski lakovi) Međulakovi i fizički odjeljuju završni retuš od podslika što je korisno za slijedeće restauracije. odličan za mat slike (nelakirane). veličine i karaktera oštećenja. reverzibilan i stabilan. a principi tehnološke konstrukcije i tehničke izvedbe ovise o više činilaca poput tehnike u kojoj je slika nastala. Retuširanjem uljanih slika s ovim vezivima ne može se postići sjajnost i intenzivnost boja originala zato se podslikava nekoliko tonova svjetlije od originalnih dijelova slike. Umjesto toluena može se koristiti za otapanje smole i shellsol A koji ima veliki postotak aromata.Isparavanjem vode medij postaje zrak koji ima namjanj IR=1. najslabija karika retuša je vezivo. željama naručioca itd. tj.eteri opć. vrstu otapala prema brzini isparavanja kao i metodu nanošenja laka. ovdje spada i retuš canada balsamom koji zbog IR ima odlična svojstva za lazurno retuširanje. kao i to što se ne može raditi reljefne strukture. strukturu bojanog sloja. Nanosi se širokim kistom kao 16% otopina (m/v) u white spiritu.retuš na kitiranoj podlozi mora se vlažiti pjuvačkom ili otopinom g.uljno-smolni . čvrst i elastičan.akvarelom . Pokrivnost je bitna za donji sloj retuša a lazurnost za gornje slojeve. žuči . koštano crna. umbra.Može se koristiti malo sušilo za ubrzavanje sušenja kao i vlaženje wh. Kad se Paraloid B 72 koristi kao završni lak iznad retuša otapa se u toluenu (10% otopina m/v) koji brzo hlapi i više daje mat efekt završnom laku. titan b.posive i stvaraju vrlo vidljive mrlje na slikanom sloju. krakelire i patinu. Ulje Zbog visokog sadržaja lanolne(45%!) i linolenske kiseline brže suši ali i žuti i tamni. metilceluloza.Također mogu se koristiti i kupovne kvalitetne boje koje se mogu po potrebi opostiti ili obogatiti vezivom. posebno ako je nereverzibilan.mowiol (polyvinyl alcohol). a makovo ulje je nema. ** slijedi prijevod-sažetak iz Knutt Nicolausa. Izbor pigmenata jako je bitan činilac retuša. koja mogu imati razne stupnjeve i uzroke. Ako su neka mjesta matirala ili su prečišćena treba ih također međulakom zasititi. pokrivan ili polupokrivan. lako uklonjiv i da se ne mijenja tj.Stari pigmenti često su pregrubih česticanepokrivni . Žućenje ulja ovisi dakle o vrsti.spiritom radi mijenjanja tona tijekom retuširanja. Nakon međulaka dolazi završni retuš a onda i završni lak. Osim akvarela rest.zemlja. Paraloid B 72 otopljenom u ksilenu kao 20% m/v otopina može se koristiti uz dodatak 10% diaceton alkohola koji usporava sušenje i omogućava bolje liveliranje laka. Potrošnja veziva ovisi o veličini čestica i specifičnoj težini –m/v čestica.akrilne i pvac sa dodatkom mowiola kao stabilizatora. osjetljivi na svjetlo što uzrokuje fotooksidaciju . koncentraciju smole u laku.temperom . s prevelikom potrošnjom veziva ( retuš bi više žutio).. a sa okolnim područjem slike u smislu integracije u estetski skladnu cjelinu. Ovisno o sjajnosti i intenzitetu boja slikanog sloja. važno je obratiti pažnju na međusobnu kompatibilnost pigmenata. vrlo je stabilan.ketonska smola u wh.smolni . kako bi se slika koloristički reintegrirala. . Smole prirodne ( sa otapalima) Ugl. Obično imaju veći postotak smole nego završni retuš lakovi jer oni intenziviraju boju a završni lakovi daju zaštitu. vermilion i ultramarin.može se nanositi lazurno u slojevima ili mokro u mokro. i vlazi u atmosferi.sama slika slikana je aditivnim postupkom .vezivu u kojem se nalazi.uljem 184 . zatim količini ulja u boji. prir. Što otapalo sporije isparava lak će se bolje livelirati i zasititi slikani sloj. Retuš je povezan sa kitiranjem u smislu usklađene konstrukcije. i veziva sa dodacima. oštre teksture. Za slikanje se aktiviraju butanolom. Gvaš . 186 -stabilan.Npr. oslobađa zrak i voda . i umj.Također. Neki pigmenti poput azurita moraju biti grubo mljeveni jer finije mljeveni gube boju. Nakon sušenja pigmenti se vežu s Canada balzanom i stave na paletu. smola Uglavnom za sve tehnike vrijedi nekoliko temeljnih principa: 1.0.slika nema patinu (slika je recentna. Ponekad je lak potrebno nanijeti sprejanjem da ne bi otopio podslik (npr podslik akrilnim bojama topiv je u ksilenu i toluenu). . Aditivni način koristi se samo ukoliko su ispunjena tri uvijeta: . nereverz. koriste se damar i mastiks zbog sjaja i transparencije te dobre stabilnosti i reverzibilnosti. ovisi o IR pigmenta i o veličini čestica kao i o koncentraciji pigmenta i mediju.spiritu( žuti i nije dov. Ipak.. ipak.Pokrivnost.Često i pri prejakom čišćenju slike strada slikani sloj.osim boje i forme može emulirati i strukturu ( mekanu).vezivo kao u akvarelu ili cel.što je najteže postići Jedan od najvećih problema u kontrukciji retuša je što on mora podražavati izgled okolne slike koja je stara i ima patinu. Završni lak se nanosi sprejanjem u više slojeva dok se površina slike ne ujednači. važnosti djela. i može varirati od 12% do 175% ! Malu potrošnju veziva 12-37% imaju redom olovno bijela.eter ili polovinil alkohl(stabilnije) Tempera Odlična svojstva ako je pravilno izveden retuš jer malo žuti i dopušta strukturiranje. u maloj količini i povećava sjaj boje. 183 Zbog visokog IR damar lak najviše intenzivira boju i zasiti površinu. nestabilni na svjetlu.gvašem . hitnosti intervencije. posebno lazure. Otapalo se priprema od 70% etanola i 30% acetona Kao disperzije kvalitetne su PVAc smole stabilizirane polivinilalkoholom. pariško plava. malim potezima –crticam i točkicama.Otopi se 6 g Mowilita 20 u 95 ml otapala. 185 Uljeni retuš kao i smolno-uljeni retuš nereverzibilan je i danas se rijetko koristi. retuši sa titan bijelom imaju neobično svojstvo da nakon nekog vremena posvijetle.retuš forme i boje Retuširanje je potrebno u slučaju oštećenja na slici. mogu sami raditi boje od pigm. topivosti veziva u podsliku biramo vrstu laka. optičkim miješanjem boja. Važno je naglasiti da je polaganje boje kod retuša najčešće uvjetovano substraktivnim postupkom( lazurno ili pointilistički). dobar kao vezivo za akvarelni i gvaš retuš Vodeni retuši Akvarel .u vodi c) u vodi kao otopine : . -vezivo je gumiarabika. trešnjina guma i sl. Retuširanje je. trvenjem dobije se finji pigment. ograničen na oštećenu zonu ( teško. Retuš treba podražavati pigmentaciju (boju). Canada balzam za lazurni retuš Pigmenti natopljeni white spiritom ili shellsolom T usitnjavaju se u vrlo fini prah trvenjem “staklenom gljivom” na matiranoj staklenoj ploči i do nekoliko sati. ali je već završila donekle proces starenja odnosno ima nekih 100. siena. brzo suše i matiraju. Mana mu je i osjetljivost na svjetlo u odnosu na retuš gvašem ili uljem . retuš treba biti malo hladniji i svjetliji od originala -starenjem retuš u principu postaje topliji i tamniji.Kada se nanosi u više slojeva stavlja se međulak kao i lak na zadnji sloj što ga na koncu opet čini sve manje reverzibilnim u vodi i pretvara ga u smolni retuš.elastična) b) u vodi kao disperzije : . ne krakelira ni u debljim slojevima i ne mijenja boju . cel. pa svi vodeni retuši postaju pokrivniji i svjetliji sušenjem. diskoloracije) kako ne bi došlo do sve većeg širenja retuširanog područja. nije još ostarila dovoljno) Prema vezivnom sistemu retuše dijelimo na retuš .retuš boje ( pozadine) . starosti djela. debljini sloja.paraloid b72 u obliku 'bombončića' na paleti koji se aktiviraju alkoholom i acetonom. poglavlja o retušu RETUŠ Dva su osnovna tipa retuša .Terpentin ubrzava sušenje ulja i povećava uniformnost sušenja u dubinu. tragant guma. 200 godina više od retuša kojemu tek predstoji to razdoblje starenja. ali može se dogoditi i suprotno 2.Također. 9. otapalima kao otopine : mowilith 20 (pvac) 8% u etanolu(+ ethlenglycolether ili diaceton alkohol ako želimo sporije sušenje) .

Sumerecker: Podloge štafelajne slike. lakiranu površinu još nepotpuno prosušenog laka na bazi smole.selekcija boja .neutralni ton nanosi se plošno na kitiranim oštećenim područjima. . Na primjer. i dijagonalno usmjerenom mrežom poteza sa unapred određenim kombinacijam boja – npr.6% Volumni udio izražen u postocima pokazuje koliko se volumnih dijelova neke tvari nalazi u 100 volumnih dijelova otopine. korekcije. Vezivanje pigmenta i Canada balzama gotovo je kad dobijemo kompaktnu sjajnu masu. Vokić: Suvremeni lakovi za lakiranje umj.utiskivanjem . Koncentracija acetona je (1 / 4)x100 = 25% (v/v) Otopina damara u terpantinu pripremljena u omjeru 1:3. Oznaka volumnog postotka je (v/v%). jednostavnost pripreme.6 %. 20%-tna otopina pravi tako da se 20 g tvari otopi u 100 ml vode (otapala). jedinstven za cijelu sliku. slika. J. 2. Na retuš se stavlja smolna lazura. a ukupno se odnosi na otopinu.Adhesives and Coating · John S Mills and Raymond White: The organic Chemistry of Museum Objects · Colin Hayes: Painting and Drawing Techniqves and Materials · D. To se može lako izračunati pomoću pravila zvijezde.com.bolju reverzibilnost i malo g. 189 Pigment je potpuno osušen kada iz njega ispari Shellsol T. žuta-crvena-zelena-plva . Pripremljene boje reaktiviraju se butilnim alkoholom. mrljica i struktura koji se dosta približava izgledu originalne teksture slike. Turinski: Slikarska tehnologija · K. Staklenom "gljivom" započnemo trvenje pigmenta. Matijević · Ž.e-insitu. dobije se otapanjem 1 volumnog dijela damara s 2 volumna dijela terpentina. Označava se (m/m %) ili po starim oznakama (t/t %). 33%-tna otopina damara white spirit (koncentracija 0%) 11%-tna otopina ↑↑ 11. . 1. a ne na samo otapalo. nego nešto manje. od 33%-tne (m/v) otopine damara u white spiritu razrjeđenjem s white spiritom potrebno je dobiti 11%tnu (m/v) otopinu damara. v/v. znači da je 1 dio acetona pomiješan s 3 dijela vode. potezi tratteggia prate kretanje forme ili kista na slici Standardni retuš 187 . vertikalnim potezima . radi toga što je dodano više od 80 ml vode. unakrsnim vert-horiz.artsstudio. Maseni udio izražen u postocima jednak je masi otopljene tvari na 100 g otopine. · Internet: http://www. Još je veća greška ako se na primjer. duža reverzibilnost) Metode izvedbe retuša s obzirom na estetskoetički aspekt integracije sa cjelinom umjetnine Retuš je svjetliji bez krakelira koje najčešće naknadno nanosimo pa treba imati u vidu da će retuš nakon imitacije krakelira biti tamniji. Na primjer.Cleaning · Volume 3. jako oštećene. Potom se pigment ostavi nekoliko sati da se osuši. što daje 33%-tnu (v/v) otopinu damara. no. Pigment se prvo natopi Shellsolom T. Andrejević: Priručnik za predmet slikarske tehnike · C. 188 Špatulicom ga izmiješamo i rasprostremo po ploči. jednostavnim ucrtavanjem mreže krakelira na retušu.apstrahiranje boja. Nastale krakelire mogu se ispuniti prahom pigmenta ili ugljene prašine da bi dobile željeni ton.Za dobar retuš bitna je pravilna izolacija podloge tj. Izražavanje koncentracije volumnim postotkom koristi se kod miješanja tekućina. Trvenje pigmenta može trajati i do nekoliko sati. retuš prati formu. Tvornički pripremljeni pigmenti dodatno se usitnjavaju na hrapavoj staklenoj ploči uz pomoć staklene "gljive". Literatura: · Metka Krajger-Hozo: Slikarstvo-Metode slikanja i materijali · S. Cologne 1999.Iako su lkkše ev.rigattino. Tehnike emulzione tempere · Knut Nicolaus. Konemann. prijevod K. kita. Trvenje je gotovo kada zrnca više nisu vidljiva u lazurnom nanosu pigmenta. treba izmjeriti 20 g NaCl i otopiti ga u 100 .ne vidi se osim pomoću povećala odnosno mikroskopa.prednost je što su veće mogućnosti variranja poteza kao i određivanja tona tj. DODATAK Koncentracija otopina Otopina se sastoji od otopljene tvari i otapala. aceton je otopljen u vodi u omjeru 1:4. ovisno o boji kita ili donjeg sloja retuša i dubini urezivanja) -krakelir lakom.npr.com . Koncentracija se može izražavati i pomoću razmjera. ili na lak pa naknadno fiksirati -kistom. Postotak je općenito (dio / ukupno) x 100.lak koji brže suši i dosta se steže (ugl. x = (20 / 120) x 100 x = 16. Paleta boja za retuš.Stezanjem donjeg laka gornji sloj koji je već prosušio puca i stvara krakelire čija dubina i širina ovise o debljini nanošenja. U njega ukapamo nekoliko kapi Canada balzama. Kad se koncentracija izražava u postotku važno je da se naznači vrsta postotka (t/t.retuš slobodnih poteza. Preračunato u volumne postotke to je (1/3)x100. t/v) jer se vrijednosti mijenjaju kad se prelazi s jedne vrste postotka na drugi. Izražava se u gramima na litru otopine ( g/L). Otapalo je ona tvar koje ima više.0 = 11 dijelova 33%-tne otopine 33-11= 22 dijela white spirita Kad se dobiveni rezultati podijele s 11 dobije se: 192 1 volumni dio 33%-tne otopine 2 volumna dijela otapala Miješanjem 1 volumnog dijela 33%-tne otopine smole s 2 volumna dijela white spirita dobiju se 3 volumna dijela 11%-tne otopine damara. žući za bolje nanošenje.webexhibits. Pigment se rasprostrani po staklenoj ploči. ili u nekoliko tonova zavisno od svjetlijih i tamnijih dijelova slike. neutralnim retušima Neutralni retuš . .20 = 80 g vode (80 ml vode). perlon) no kvalitetniji su kistovi od prirodnih vlakana koja imaju grublju mikrostrukturu pa zato bolje drže boju i daju ljepše poteze( Kolinski-dlaka sibirske kune) Fragmentirane slike. urezivanjem u retuš (svjetlije ili tamnije krakelire. potrebna je veća vještina restauratora.uglavnom se ne retuširaju osim ev. Razrjeđenje otopina Ako se želi od otopine veće koncentracije dobiti otopinu manje koncentracije. · Cennino Cennini : Knjiga o umjetnosti. Retuš se može nanositi kistovim od polyamida(nylon. The Restoration of Paintings.V. www. pripremljenoj boji dodamo par kapi Shellsola T. sve dok se ne dobije finija struktura zrnaca pigmenta. vidljiv iz blizine iako nevidljiv za promatrača sa veće udaljenosti Totalni retuš .kremerpigmente. Ovako pripremljenu 20%-tnu otopinu označavamo (m/v %) ili po starijoj oznaci (t/v %). Špatulicom ga sakupimo na hrpu. U otopini dio je otopljena tvar koja može biti čvrsta ili tekuća.na kitu urezivanjem ili utiskivanjem kalupa prenesenog sa slično strukturiranih površina(za dublje krakelire).potrebno je fiksirati grafit prije nanošenja laka ili ucrtavati u još svježi lak. Na primjer. Vrlo često se koncentracija izražava u postocima koji mogu biti maseni ili volumni. žućkastu boju laka također treba uračunati jer dubinsku boju laka ne možemo imitirati žućkastim retuširanjem već samo lazurnim slojem iznad retuša. a njen maseni postotak je 16. 190 Boju pažljivo pomoću špatulice nanesemo na paletu. Kako bi je lakše nanijeli na paletu. suhu staklenu ploču.totalna imitacija i gubljenje granica retuša za običnog pa i pažljivog promatrača Krakeliranje se može izvesti . online časopisa studenata konzervacije-restauracije UMAS-a 22.daje vrlo žive teksture -olovkom. Horie: Materials for Conservation · Science for Conservators: · Volume 1. boje krakelira. Pigment dobro izmiješamo sa Canada balzamom. Usitnjeni pigment se prenosi na čistu. Pravilo zvijezde: Oduzima se u dijagonali od većeg broja manji broj.Ovaj koncept stvara plošnu dominaciju i ruši iluzorni prostor slike tj dubini. na bazi vode i škroba ili gumiarabike) nanosi se na zasićenu. www.com. Hraste. Tada se umjesto 100 g otopine dobiva 120 g otopine.. pa je pogodniji kod slikarstva koje je i samo vezano uz plohu. Masena koncentracija definirana je masom otopljene tvari i volumena otopine. za 100 g 20%-tne otopine NaCl. Tratteggio retuš tankih linija ima više varijanti. potrebno je izračunati s kojom količinom otapala treba napraviti razrjeđenje. Dobivena otopina neće biti 20%-tna (m/m). od kojih su ostali samo fragmenti. Preuzeto sa www. . Sastav otopine izražava se koncentracijom. Kod razrjeđenja otopine otapalom omjer 1 : 2 znači da se je 1 dio otopine razrijedio (pomiješao) s 2 dijela otapala.(Vezivo-najblja je žumanjkova tempera – elastičnost.com/.An Introduction to Materials · Volume 2. 191 U praksi se često 20%-tna otopina priprema tako da se 20 g tvari stavi u odmjernu posudu i nadopuni do 100 ml otopine. gustoći gornjeg 'laka' te vremenu nanošenja tj prosušenosti i debljini donjeg laka.33%-tna (m/v) otopina damara sadrži 33 g damara u 100 ml otopine.

http://www.hr/index.artpapa. http://www. www.uz zahvalnost za odabir na jednom mjestu mnoštva relevantnih informacija 193 .toz.html. MLADEN ČULIĆ SKRIPTA .com/. . *** Preuzeto od: prof.amberalchemy.SLIKARSKA TEHNOLOGIJA I SLIKARSKE TEHNIKE.tel.com/.com. ŽINA PUNDA i prof. http://www.lavendera.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful